Ante Leaja / KNJIGOCID UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

Knjiga 42.indd 1

2.7.2012. 17:26:10

Izdavai:
Profil knjiga d.o.o., Kaptol 25, Zagreb
Srpsko narodno vijee, Ilica 16, Zagreb
Za izdavae:
Daniel deri
Milorad Pupovac
Recenzenti:
Jovan Miri
Boidar Jaki
Pero Kvesi
Urednik:
Milan arac
Prijelom:
Duko Kosanovi

Zahvaljujemo izdavakom poduzeu Razlog na podrci ovom izdanju

Knjiga je objavljena uz podrku Savjeta za nacionalne manjine RH

Zagreb, srpanj 2012.

Tisak: Profil International d.o.o.
ISBN 978-953-313-086-6
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu pod brojem 810332
Ante Leaja, 2012.

Knjiga 42.indd 2

2.7.2012. 17:26:34

Ante Leaja

KNJIGOCID
UNITAVANJE KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih

SNV
CHB

Knjiga 42.indd 3

2.7.2012. 17:26:34

Knjiga 42.indd 4

2.7.2012. 17:26:35

Ovu knjigu posveujem svojoj pokojnoj supruzi Anki, koja je istinski

sa mnom dijelila dobro i zlo i uvijek mi bila podrka i izvor ohrabrenja.

Knjiga 42.indd 5

2.7.2012. 17:26:35

Knjiga 42.indd 6

2.7.2012. 17:26:35

Sadraj

Uvod .................................................................................................................. 11

P RVI D IO
UOAVANJE I RAZUMIJEVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA 1990-ih ....................................................................21
I. VANOST PROUAVANJA FENOMENA UNITAVANJA
KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih .................................................................23
II. UNITAVANJE SPOMENIKE BATINE U HRVATSKOJ 1990-ih ......35
Prilog 1. Zvonko Makovi: Sudbina spomenika revolucije.
Sotonski obraun s prolou .................................................... 51
Prilog 2. Juraj Hrenjak (ur): Ruenje antifaistikih
spomen obiljeja u Hrvatskoj .................................................... 55
III. UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih ...................................65
1. to je bio poticaj unitavanju knjiga i to ga je omoguilo ..................66
2. Dva tipa unitavanja knjiga ....................................................................70
a) Statistika napisa o unitavanju knjiga ................................................73
b) Unitavanje knjiga u podrujima oruanih sukoba ............................76
c) Unitavanje knjiga izvan podruja oruanih sukoba .........................85
3. Otpis kao krinka za unitavanje knjiga ..................................................90
a) Otpis komponenta redovitog poslovanja knjinica .........................91
b) Evolucija stavova o reviziji i otpisu
knjiga u hrvatskom bibliotekarstvu ................................................... 92
c) Intervencije u postupak revizije i otpisa
polovinom 1992. godine .................................................................106
IV. SANKCIONIRANJE UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ
1990-ih MOGUNOSTI I STVARNOST .............................................129

Knjiga 42.indd 7

2.7.2012. 17:26:35

V. MEUNARODNI ODJECI UNITAVANJA KNJIGA

U HRVATSKOJ 1990-ih .............................................................................135
VI. IZVORI ZA PROUAVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih ................................143

D R U G I D IO
UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih VERIFIKACIJA .......145
I. SLUBENI STAVOVI MINISTARSTVA KULTURE,
KNJININOG VIJEA I HRVATSKOG
KNJINIARSKOG DRUTVA................................................................147
II. JAVNA REAGIRANJA NA UNITAVANJE KNJIGA ............................159
III. DOSTUPNI STATISTIKI PODACI O
IENJU KNJINICA ......................................................................273
IV. PRIMJERI UNITAVANJA KNJINE GRAE......................................287
1. ienje knjinog fonda iz knjinice u Slatini ....................................290
2. Otpis ili otpis 23.069 knjiga u Gradskoj knjinici
Zagreb 1994. godine ............................................................................295
3. Biblioteka SKD Prosvjeta iznuena
posljedica i rezultat ienja knjinica .............................................312
4. Unitavanje knjiga iz Gradske knjinice
u Koruli 1997./2001. godine .............................................................328
5. ienje kolskih knjinica .................................................................355
6. Nekoliko primjera unitavanja kolskog knjinog
fonda u Oluji ...................................................................................370
7. Unitavanje knjine i arhivske grae u spomen-domovima ................373

TR EI D IO
PRAVOSUE I FENOMEN UNITAVANJA KNJIGA ................................383
I. NESANKCIONIRANJE DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA
KNJIGA KAO TRAJNO OBILJEJE PONAANJA
MINISTARSTVA KULTURE, KNJININOG VIJEA
I HRVATSKOG KNJINIARSKOG DRUTVA .....................................385
II. PRAVOSUDNE SANKCIJE ZA KRITIKU
DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA KNJIGA .........................................391

Knjiga 42.indd 8

2.7.2012. 17:26:35

1. Sudski progon Milana Kangrge ...........................................................392

2. Sudski progon tjednika Feral Tribune ..............................................404
3. Dravno odvjetnitvo i fenomen unitavanja knjiga ............................ 411
4. Razrjeenje sluaja Korula .............................................................413

ETV RTI D IO
ISKLJUIVOST BITNO OBILJEJE
HRVATSKOGA DRUTVA 1990-ih .............................................................415
I. O SOCIJALNOM KONFLIKTU 1990-ih KAO
IZVORITU FENOMENA UNITAVANJA KNJIGA...............................417
II. MANIFESTACIJE ISKLJUIVOSTI U HRVATSKOM DRUTVU ......481
1. Takozvana duhovna obnova u Hrvata ..............................................504
2. Graanski ili Domovinski rat ...........................................................528
3. Srbi s obzirom na nastanak i zavretak postojanja Krajine ..............532
4. Pravosue kao instrument pretvorbe i iskljuivosti .........................543
5. Pozicija radnika ....................................................................................551

Epilog .........................................................................................................565
Bibliografija ...............................................................................................569
Biljeka o autoru ........................................................................................585
Zahvala ......................................................................................................587
Kazalo imena .............................................................................................589

P RI LO ZI N A C D -u U Z K N J IG U
1. Sudski progon Milana Kangrge dokumenti
2. a) Ante Leaja: Djevojica sa igicama protiv Feral Tribunea analiza sudovanja
b) Dokumenti
3. a) Ante Leaja: Krivina prijava Opinskom dravnom odvjetnitvu u Dubrovniku
b) Dokumenti
4. a) Ante Leaja: Razrjeenje sluaja Korula
b) Dokumenti
5. Ante Leaja: Sluaj Korula analiza dokumenata o reviziji i otpisu
6. Milan Barii: Nadnica za strah
7. Izbor lanaka

Knjiga 42.indd 9

2.7.2012. 17:26:36

Knjiga 42.indd 10

2.7.2012. 17:26:36

Uvod

ostoje tekstovi zbirke dokumenata, prikazi nekog dogaanja i sl. kojima je

potrebno pridodati rije unaprijed. Razlozi mogu biti razni, a autor ih je duan
navesti. Svrha je ovog Uvoda da olaka itaocu razumijevanje pozicije s koje
sam priao koncipiranju teksta i obradi konkretnog predmeta. A predmet kojim
se bavim je unitavanje knjine grae u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine,
dakle, u razdoblju od dvadeset godina.
Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom poeo baviti.
Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa sluajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao bacanje knjiga u kontejner za smee u Koruli, a drugi
je iznenaujui intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i iskljuivost politika,
nacionalna, etnika i ideoloka u vrijeme prevrata devedesetih, s pripadajuim i ve puno puta u povijesti vienim traginim posljedicama ubijanjima,
razaranjima imovine i unitavanjem spomenike batine. Stoga je i unitavanje
knjine grae u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu slinih povijesnih iskustava, zadobilo svoju povijesnu obiljeenost.
U razdobljima drutvenih prevrata, tj. u zaotrenim socijalnim konfliktima
koji su prevratima svojstveni, susreemo se i s tenjom posvemanjeg unitenja
ili zatiranja svega to je neprijateljsko. Modaliteti, intenzitet i razmjeri te
prakse raznoliki su koliko su raznolika i tumaenja, objanjenja i opravdavanja
takve prakse. Historija ovjeanstva historija je socijalnih konflikata, a s obzirom
na muna iskustva dvaju svjetskih ratova, brojnih lokalnih sukoba i graanskih ratova, tekovina dvadesetog stoljea je i nastojanje da se barem do neke
mjere kontroliraju ili barem bitno ogranie najbrutalniji oblici i postupci, ako
ih se ve nije u stanju sprijeiti. Uz Povelju Ujedinjenih naroda tome slue i konvencije koje se tiu ratovanja i konvencije o zatiti kulturnih dobara u konfliktnim i ratnim situacijama. Te norme su ugraene i u partikularna zakonodavstva,
a u nacionalnim legislativama su uporite i za kvalificiranje postupaka koji su
im suprotni, koji ih na ovaj ili onaj nain kre, ne potuju ili ih zaobilaze. To,
dakako, ne znai da se socijalna svijest o nedopustivom ponaanju u socijalnim

11

Knjiga 42.indd 11

2.7.2012. 17:26:36

konfliktima moe reducirati tek na prihvaanje tih pravnih normi. One su obavezujui minimum, a zapaziti emo da je u nekim drutvima socijalna osjetljivost
iznad, a u nekima ispod tog normativnog praga, ovisno o civilizacijskoj zrelosti.
I pravna regulacija i civilizacijska zrelost drutva obavezuju graanina, pripadnika neke zajednice, da na negativne aspekte socijalnih konflikata reagira.
Pogotovo ukoliko je neposredno bio u prilici uoiti ih, znati za njih ili kompetentno biti o njima informiran.
Socijalni konflikti na podruju bive zajednike drave, SFRJ, odnosno u
republikama koje su je konstituirale, zapoeli su 1990. godine i razliitim intenzitetom traju, evo, ve punih dvadeset godina. Obilovali su brutalnostima koje su
u izravnom sukobu ne samo s prihvaenim meunarodnim i nacionalnim pravnim normama, nego i s civilizacijskom razinom za koju smo smatrali da je tokom
postojanja socijalistike Jugoslavije bila dosegnuta.
Dokumentacija o tim socijalnim konfliktima novinski napisi, lanci, studije, knjige, sudski spisi i procesi o zloinima ogromna je i pojedincu gotovo
nepregledna. A ti zloini i postupci, suprotni pravnim normama i eljenoj civilizacijskoj zrelosti drutva, gotovo su nesagledivi u svim svojim pojedinostima.
Pritom, naravno, postoje i razlike meu bivim republikama koje su se u procesu
raspada SFR Jugoslavije osamostalile, kao to postoje i razlike unutar svake od
njih, od lokaliteta do lokaliteta, od regije do regije itd. U svakom sluaju, tematika raspada SFRJ u svoj svojoj sloenosti jo e dugo biti predmet i prouavanja i konfrontacija.
Jedan poseban, a dakako i izrazito negativan fenomen socijalnog konflikta u
nas, uobiajeno nazivanog raspad Jugoslavije, svakako je fenomen unitavanja
spomenike batine i knjine grae. Uz sve onodobne tragine dogaaje ubojstva, razaranja i protjerivanja sagledavanje unitavanja spomenike batine i
knjine grae, razumljivo, nije moglo biti prioritetno pa je zato i u dokumentaciji
i u raspravama manje obraivano, ali to nikako ne znai da nije postojalo, da nije
bilo i ostalo neodvojiv dio tog socijalnog konflikta. Sa stanovita civilizacijske
zrelosti drutva taj fenomen je, aktualno i dugorono, od posebne vanosti jer
ukazuje na motivaciju, opseg, intenzitet i smjer redukcije. Unitavanje spomenike batine i knjine grae, openito govorei kulturnih dobara, tj. nekog njihovog odreenog segmenta, identino je udaru na sjeanje, kako je to lucidno
formulirao Bogdan ii 2001. godine, autor dokumentarnog filma o unitavanju
spomenika NOB-a, odnosno provali diluvijalne svijesti, kako je taj fenomen
u nizu svojih napisa nazvao Milan Kangrga. U tom smislu, fenomen unitavanja
spomenike batine i knjine grae ukazuje i na politiku, ideologijsku i ekonomsku dimenziju socijalnog prevrata.
Iako fenomen unitavanja spomenike batine, unutar toga i spomenike

12

Knjiga 42.indd 12

2.7.2012. 17:26:36

batine posveene narodnooslobodilakoj borbi naroda Jugoslavije od 1941. do

1945., kao i knjine grae, nije ostao sasvim bez odjeka, taj odjek mi se ini neadekvatnim. To osobito vrijedi za unitavanje knjiga. Ne samo to je taj fenomen
bio na djelu, nego je kroz reakcije i stavove nadlenih hrvatskih dravnih i
strunih tijela, kroz sudske procese i stavove dravnog odvjetnitva bio i povodom za iskazivanje posebnog aspekta patologije hrvatskog drutva.
Nemam uvid u sline pojave u drugim dijelovima bive zajednike drave,
iako je prema djelomice poznatim injenicama jasno da je unitavanja knjine
grae bilo svugdje, naroito u Bosni i Hercegovini.
Ne mora se biti bibliotekarom da bi se raspravljalo o fenomenu unitavanja
knjiga, premda mislim da bi bilo normalno da su se time pozabavili prvenstveno
bibliotekari.1 Naalost, to se nije dogodilo. Razloga je vie, a bit e spominjani
u tekstu to slijedi.
Godinama sam se bavio bibliotekarstvom, jer je ono bitna sastavnica profesije kojoj sam posvetio vei dio svog radnog vijeka, najprije kao ekonomist u poduzeu, zatim kao znanstveni istraiva u Ekonomskom institutu i, naposljetku, kao
profesor politike, tj. teorijske ekonomije na Sveuilitu. U isto sam vrijeme pridonosio i razvoju bibliotekarstva na Koruli, posebno u gradu Koruli iz kojega
potjeem roenjem. Knjigu, ali i svaku pisanu dokumentaciju openito, smatram
svojevrsnom svetinjom koju treba respektirati, uvati i, naravno, koristiti kao dokument o vremenu u kojemu je nastala, koja reflektira razvoj drutva in toto. Stoga
je uvanje knjine i dokumentacijske grae od bilo kakvog unitavanja pokazatelj
civilizacijske zrelosti drutva. A biblioteke kao sredinje mjesto prikupljanja,
obrade i diseminacije informacija sadranih u knjinoj grai, scientizacijom drutva i mogunostima to ih za funkcioniranje biblioteka nudi informatizacija, tj.
internetska povezanost baza podataka i tekuih informacija, silno dobivaju na
znaaju doslovce u svakoj pa i najmanjoj sredini, u svakoj ljudskoj zajednici,
ma kako ona bila definirana, kao i za svakoga pojedinca. Bibliotekama mora biti
strana bilo kakva iskljuivost, cenzura, diskriminacija i makakav postupak koji
bi tome vodio. Bibliotekarski kodeksi u nizu zemalja upravo na tome inzistiraju,
stoga je odnos prema bibliotekama, fondovima s kojima raspolau, a isto tako i
prema bibliotekarima, takoer pokazatelj civilizacijske zrelosti drutva.
Kad sam 1990. otiao u mirovinu, prihvatio sam da u skladu s projektom koji
je 1986. usvojila Skuptina opine Korula, a koji je izraen u najuoj suradnji s
Razvojnom slubom Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, aktivno poradim na osnivanju Narodne knjinice opine Korula potpuno volonterski, s
Termine: biblioteka, bibliotekar, bibliotekarstvo upotrebljavam kao sinonime termina: knjinica, knjiniar, knjiniarstvo. Razlog nije samo u tome to imaju istovjetno znaenje, nego prvenstveno u tome to se ti
termini esto istovremeno navode i u dijelu dokumentacije koju sam koristio.
1

13

Knjiga 42.indd 13

2.7.2012. 17:26:36

velikim entuzijazmom i angamanom koji je uistinu bio izvan svih redovnih

normi, jer smo poduhvat zapoeli doslovce bez ikakvih sredstava, s uglavnom
zaputenim knjinim fondovima, u neprimjerenim prostorima i bez ijednog profesionalnog bibliotekara. Samo zahvaljujui velikoj podrci razmjerno malog
broja vidovitih ljudi poneto je uraeno, a najvanije je da je struno osposobljeno petoro ljudi koji su postali profesionalni bibliotekari. Tako je to podruje
prvi put u svojoj povijesti dobilo profesionalce u toj znaajnoj javnoj djelatnosti. Kasnije, s promjenom administrativnog ustrojstva Hrvatske 1993. i 1994.
godine, Narodna knjinica opine Korula prestala je postojati, ali su se njeni
ogranci osamostalili i postali knjinice novoformiranih lokalnih jedinica, grada
ili opine, ovisno od nominacije odreene administrativnom podjelom. Osjeam
moralnu obavezu ovdje naroito istaknuti odluni doprinos, sad pokojnog, Ive
Jerievia, koji je tada bio predsjednik Komiteta za drutvene djelatnosti opine
Korula, jer je ustrajno i znalaki vodio akciju od izrade projekta 1986. do
osnivanja Narodne knjinice 1990. godine.
Pretpostavljam da e italac razumjeti moje iznenaenje kad sam krajem
kolovoza ili poetkom rujna 1997., doavi nakon dosta teke operacije samo
na dvadesetak dana u Korulu, dobio informaciju od jednog Korulanina, sada
pok. Kruna Lozice, da je sa svojim prijateljem Gojkom naiao na kontejner za
smee pun knjiga koje su bile u dobrom stanju i od kojih je on za svoje unuke
odvojio oko etrdeset knjiga, uglavnom djejih, a njegov prijatelj neto manji
broj. Popisao mi je naslove i inventarne brojeve knjiga to ih je uzeo iz kontejnera, a priloio je i kartone koje svaka knjiga ima u tzv. depiu. Istodobno je i
nekoliko dodatnih informacija upuivalo da se radi o ienju knjinog fonda
postupkom koji nije respektirao propisanu bibliotekarsku proceduru. Naroito
je na to upuivalo potiho iskazivano nezadovoljstvo znatnog broja graana kao
i lanak koji je bio odjek toga nezadovoljstva i reakcija na njega objavljen u
Slobodnoj Dalmaciji od 1. 11. 1997. (Bodulska akula. Libri), gdje je jasno
izraen diskriminatorski motiv toga postupka (da se odstrane knjige na jeziku,
koji je zagadio na lipi jezik), a zamjereno samo da se ta eliminacija nije obavila
na primjereniji nain koji ne bi izazvao negativne reakcije graana.
Ogoren opisanim postupkom stupio sam u kontakt s nekoliko bibliotekara u
Zagrebu i Splitu s kojima sam suraivao na osnivanju Narodne knjinice opine
Korula. Prenio sam im injenice, izrazio nezadovoljstvo i oekivao da e mjerodavni nadleni organi, kako dravni, tako i struni, osuditi i sankcionirati taj postupak unitavanja knjine grae. Svi bibliotekari s kojima sam tada razgovarao
izrazili su svoje negodovanje i osudili postupak, ali su me informirali i da to nije
jedini takav sluaj, da je unitavanje odreene, tzv. nepodobne literature
uzelo maha, ali da se oni ne usuuju tome javno suprotstavljati s obzirom na vladajuu politiku i strah od mogueg gubitka zaposlenja. Pritom su mi dali na uvid
14

Knjiga 42.indd 14

2.7.2012. 17:26:37

dva novinska lanka, lanak Denisa Derka, I Balzac na smetlitu, Veernji

list od 3. 4. 1993. i lanak Antona Lukeia Nije problem u knjigama ve u
ljudima. Tko pali knjige, palit e i ljude, Novi list od 12. 7. 1994. Informirali
su me i o jednom sluaju u Istri koji je opisan u Glasu Istre, u oujku 1996. godine (lanak o tome nisu imali). Posebno su me upozorili da kapilarno prodiru
vijesti meu bibliotekarima o poeljnosti ienja knjinica od nepodobne literature, o primjerima kad su neki graani dolazili u biblioteku i prijetili zato to
su im djeca uzela (dobila) lektirnu knjigu naalost dostupnu samo u prijevodu
na srpski (u ovom primjeru radilo se o knjizi Erazma Roterdamskog, Pohvala
ludosti). Pokazivali su mi podrumske i sline prostore gdje su neke naroito
izazovne knjige odloili (spremili) do boljih vremena. Ipak, imao sam prilike
vidjeti i drugaijih primjera. U jednoj zagrebakoj narodnoj knjinici izvanredno
uredno su vodili knjigu otpisa, a brojne knjige iz reda tzv. nepodobnih drali
su na policama kao i dotad, bez obzira na kapilarno irene glasine o potrebi
eliminacije, slino kao i u jednoj od najznaajnijih biblioteka u Zagrebu koja je
sve, doslovce sve knjige kojima je do tada raspolagala i dalje uredno, bez ikakve
diskriminacije drala na policama na dohvat korisnicima. Preskoit u i brojne
druge vane informacije to sam ih tada u razgovorima dobio i spomenut u samo
jo dvije. Jedna je javno objavljena u Novom listu od 27. 11. 1997. prema kojoj je tadanji ministar financija Borislav kegro, u Saboru rekao da e financirati
biblioteke da izbace iz knjinih fondova knjige na srpskom i slinim jezicima
(bilo bi zanimljivo objanjenje koji su to jezici slini srpskom), a druga je bila
o jednom Naputku za kolske knjinice..., koji je navodno izazvao negativne
reakcije pa je povuen (stavljam to u navodnike jer je taj naputak nadomjeten
slinim naputkom Ministarstva kulture).
Bibliotekari s kojima sam razgovarao uvjeravali su me da usprkos izreenim
i neizreenim pritiscima i kapilarno pronoenim vijestima, usprkos krajnje ispolitiziranoj klimi nacionalne, politike i ideoloke iskljuivosti, sve najvie ovisi o savjesti bibliotekara, o njihovom profesionalnom ponaanju i postupanju s
knjinim fondovima. Tjeili su me i svojim uvjerenjem da bi bilo jako teko izvesti ienje knjinica koje su od nacionalnog znaaja, a da to ne bi bilo izravno
nareeno i nametnuto odgovarajuim i javno obznanjenim odlukama nadlenih
dravnih organa, obavezujuim pravnim aktom iz nadlenosti Sabora, meutim
da je ipak izvjesno da u manjim knjinicama opa klima iskljuivosti vjerojatno
pogoduje samovoljnom ienju knjinih fondova od tzv. nepodobne literature. Zakljuio sam da je nezadovoljstvo kako stvorenom klimom iskljuivosti
i diskriminacije, tako i primjerima ienja knjinih fondova, ali i izravnim ili
neizravnim pritiscima na bibliotekare gotovo unisono, da je ipak golema veina
bibliotekara vrsta u nastojanju da se pridravaju svojih profesionalnih obaveza. Takvi su me stavovi ohrabrili, bez obzira ak i na to to su me svi s kojima
15

Knjiga 42.indd 15

2.7.2012. 17:26:37

sam razgovarao, bez izuzetka, iz straha od posljedica izriito traili da nigdje ne

spominjem njihova imena. Htio bih naglasiti da sam taj njihov zahtjev apsolutno
potovao i potujem.
I tako sam doao do vrstog zakljuka da korulanski sluaj, tj. bacanje
knjiga u kontejner za smee, kako je najee u napisima nazivan, nije bio samo
jedan i k tome izoliran, usamljen eksces, nego je to bio tek jedan u nizu slinih,
a bilo je i izrazitijih primjera koji su slijedili politiku klimu iskljuivosti kao
bitnog i manifestno najuoljivijeg obiljeja socijalnog prevrata zapoetog 1990.
godine. A injenica da nije bilo sankcioniranja takvog unitavanja knjine grae,
da nije bilo pravovremenih slubenih javnih osuda, usprkos tome to su motivi
evidentno bili u iskljuivosti, upuivala je na zakljuak da se ienje knjinica
od nepodobne literature de facto preutno podrava.
Bilo mi je jasno da je unitavanje knjine grae, neovisno o razmjerima koje
je poprimilo, ili se pretpostavljalo da bi moglo poprimiti, vaan aspekt socijalnog prevrata koji je bio na djelu i da ga je potrebno prouiti u svoj njegovoj
sloenosti, upravo u vezi s intencijama toga prevrata. Bilo je jasno da je izvedeni
socijalni prevrat i na ovom sektoru rezultirao belajem kao i u svim drugim
sektorima drutvenoga ivota. Kako bez odgovarajue pratee dokumentacije
ienje polica nije bilo izvedivo, poeo sam prikupljati informacije i dokumentaciju o vidljivosti tog fenomena. Do njih sam pak razmjerno teko dolazio,
preteito pratei dnevnu i tjednu tampu. Nisam oekivao lagan posao, ali nisam
mogao ni pretpostaviti tekoe na koje u nailaziti. Bilo kako bilo, na inzistiranje
brojnih prijatelja i drugova odluio sam se na temelju prikupljene dokumentacije
dati jedan, donekle sveobuhvatan pogled na fenomen unitavanja knjine grae
u Hrvatskoj nakon 1990. godine. Taj fenomen je Feral Tribune, novina koja je
o tome najvie i najustrajnije pisala, ispravno nazvao knjigocidom. Taj u termin
zbog njegove lapidarnosti esto koristiti. Smatrao sam da je vano prikupljenu
grau dati na uvid javnosti, ali je i ostaviti kao svojevrsni memento generacijama koje dolaze. Ne donosim nikakve novitete, a nemam ni ambiciju za tzv.
teorijskom raspravom, nego pokuavam samo objediniti u cjelinu ono to je
najveim dijelom ve bilo objavljeno i uglavnom javno komentirano, ali rasuto i
u vremenu i u prostoru.
Iako sam nastojao ovaj prikaz fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj nakon prevrata 1990-ih prikazati dominantno kroz dokumente, ipak, uz citiranja i
faksimilske priloge bilo je potrebno nai unutranju logiku i povezanost naoko
izoliranih injenica, postupaka, napisa i izjava te prikazati proetost brojnih injenica koje same za sebe i nisu posebno upeatljive. Uz to se nisam ustruavao
da o injenicama iznosim i svoja zapaanja.
Da parafraziram vie puta spominjanu misao Miroslava Krlee, ne preostaje
16

Knjiga 42.indd 16

2.7.2012. 17:26:37

nam nita drugo nego kutija olovnih slova (tj. da piemo i tako upozoravamo),
to je apsolutno razliito od famoznog streljakog stroja to ga je polovinom
1990-ih, kao domoljubno rjeenje zagovarao Dubravko Horvati, jedna u nizu
intelektualnih perjanica prevrata devedesetih, kojima oito nije potrebna kutija olovnih slova, nego kutija olovnih kugli da bi svijet reducirali na svoju (ne)
ljudsku i (ne)intelektualnu mjeru.
Mislim da je, s tim u vezi, vrijedno citirati misli dvojice umnih ljudi koje
izvanredno pogaaju sr pitanja zato pisati o knjigocidu u Hrvatskoj 1990-ih.
Rije je o ljudima koji su u isto vrijeme i nasluivali zlo i podsjeali na dunost
da se na zlo ukazuje. Misli su to velikog ekog filozofa Karela Koska, jednu
njegovu misao sam uzeo i za moto ovoga pisanja, te misli velikana nae knjievnosti Branka opia. Obojica su u dubokoj suglasnosti s Krleinom opaskom o
kutiji olovnih slova koja nam jedina preostaje u nevremenima, tj. u vremenima neljudskosti.
Karel Kosk kae:
Postoje privilegirani trenuci, kada s a m a stvarnost pokazuje svoju sutinu i sve zavisi od toga hoe li se nai p i s a r koji e vjerno zapisati to izlazi na povrinu. U takvim
izvanrednim razdobljima kad se nakratko otvaraju riznice stvarnosti, a njena sutina izranja
iz dubina skrivenosti, vaniji su zapisivai, nego proroci i vidovnjaci. (K. Kosk, Stoleti
Markety Samsov, 1995., str. 96, Dodatak (pisan 1992.) eseju Co je stedni Evropa, pisanom 1969.)

Branko opi je, dakako, literarniji:

Kasna je no i meni se spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo razmiljam o zlatnoj pauini i srebrnoj magli tvojih pria, i o stranom
kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Piem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene,
jednom, ne eka slian kraj u ovome svijetu po kome jo putuje kuga s kosom. U svojim noima s najvie mjeseine, ti si naslutio tu apokaliptinu neman s kosom smrti i progovorio si o
njoj kroz usta svoga junaka, Brke. Jednog dana ti si je i vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario
se tvoj straan san, tvoja mora. Tih istih godina, ja sam, sluajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali,
evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja: vidim neku no,
prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni delati u
ljudskom liku? Jesu li slini onima koji su tebe odveli? Ili braa onih kojima je otiao Goran?
Zar to nisu tamne Kikieve ubice? Kako li smo nekada, zajedno, djeaki, lirski zaneseni,
tugovali nad pjesnikom Garsijom Lorkom i zamiljali ono praskozorje kad ga odvode, bespovratno, pustim ulicama Granade. Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunan
kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli? Opet si tada bio pored
mene, sasvim blizu, i ne znam ko je od nas dvojice aptao Lorkine rijei pune jeze: Crni su
im konji, crne potkovice. Umnoavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i priam o jednoj bati sljezove boje, o dobrim
starcima i zanesenim djeacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim svoje surove bojovnike:
golubijeg srca. Prije nego me odvedu, urim da ispriam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi
sjeme posijali u srce jo u djetinjstvu i ono bez prestanka nie, cvjeta i obnavlja se. Prile su

17

Knjiga 42.indd 17

2.7.2012. 17:26:37

ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, ivotvoran i neunitiv, i pod
sunce ponovo isturao svoju nejaku zelenu klicu, svoj barjak. Ruio se na njega oklop tenkova, a titio ga i sauvao prijateljski povijen ljudski dlan. Eto, o tome bih, Zijo, da apuem i
piem svoju bajku. Ti bi najbolje znao da nita nisam izmislio i da se u ovome poslu ne moe
izmiljati, a pogotovu ne dobri ljudi i sveti bojovnici. Na alost, ni one druge nisam izmatao,
mrke ubice s ljudskim licem. O njima ne mogu i ne volim da priam. Osjeam samo kako se
umnoavaju i rote u ovome stijenjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i jo malo, ini se, pa e zakucati na vrata. Neka, Zijo... Svak se brani svojim orujem,
a jo nije iskovana sablja koja moe sjei nae mjeseine, nasmijane zore i tune sutone.
Zbogom, dragi moj. Moda je nekom smijena moja starinska odora, pradjedovsko koplje i
ubogo kljuse, koje ne obeava bogzna kakvu trku. Jah, ta e... (B. opi, Bata sljezove
boje, Biblioteka DANI, ur. Ivan Lovrenovi, Sarajevo 2004. posveta u obliku pisma knjievniku Ziji Dizdareviu, ubijenom u logoru Jasenovac 1942., str. 7 i 8)

Jah, ta e... dragi opiu. Zaista su se umnoili crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri... mrke ubice s ljudskim licem, zaista su nam
zakucali na vrata i poeli svoj pohod znan od Trga opere u Berlinu 1933., pa
od ubistva Lorke i od onoga to su s ljudima radili u ratu koji je slijedio te zlokobne prethodnice. Unitavajui knjige 1990-ih opet su u nas htjeli zapoeti s tim
pohodom... Samo sam na jednom mjestu izbrojio da su crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri svojom sabljom mrnje, bacanjem u kontejner za
smee, htjeli sasjei i Tvoje mjeseine, nasmijane zore i tune sutone meu
400 zastarjelih i nepotrebnih naslova, kako su ih nazvali i bacili u smee, uvrstili su najvie Tvojih devetnaest! Uvjeren sam da im je to vojevanje uzaludno, ali ipak, treba ga zapisati!
Nesporna je istina da je i raspad Jugoslavije jedan privilegirani trenutak
u kome je izilo na povrinu mnotvo apokaliptinih nemani s kosom smrti i
da je potrebno to zapisivati i zapisati. Svaki pisarski prilog tom zapisivanju je vaan. Vano je, dakako, i da zapis bude vjeran, tj. istinit, ma koliko
skromnog dosega bio, ma koliki da mu je segment stvarnosti koji zahvaa i ma
koliko sam po sebi i u relaciji spram drugih sitan i marginalan bio. Vano
je to zarad toga to i svakom takvom zapisu prijeti unitenje jer je to takoer dio
repertoara apokaliptinih nemani s kosom smrti, tamnih delata u ljudskom
liku. Upravo o tome, o mom strahu da se zatre zatiranje ovdje i jest rije!
Ali postoje i jo dva vana razloga zbog kojih sam se odluio pozabaviti unitavanjem knjiga u Hrvatskoj devedesetih. Prvi je od njih potreba
da izrazim zahvalnost i priznanje onom golemom, zaista dominantnom, prevladavajuem broju bibliotekara u Hrvatskoj koji su bili vrsti u potivanju
svojih profesionalnih obaveza i nisu se dali uvui u ludilo iskljuivosti koje
je bilo, i jo je, uvijek pogubno za nae drutvo. Tu ukljuujem i dvije korulanske bibliotekarke, Tajanu Grbin i Milojku Skokandi koje su proivljavale
nevjerojatna maltretiranja i objede od lokalne politike mafije, ali su ostale
18

Knjiga 42.indd 18

2.7.2012. 17:26:37

dosljedne svojoj profesionalnoj, rekao bih i ljudskoj obavezi, kao to, naravno,
tu izuzimam onu personu, Izabel Skokandi, koja je bacala knjige u kontejner
za smee, a koju je Feral Tribune vrlo duhovito i simbolino nazvao djevojicom sa igicama.
Drugi je razlog odreen injenicom od prvorazrednog drutvenog znaaja,
injenicom da smo u vezi s knjigocidom imali dva sudska procesa, jedan Milanu
Kangrgi, a drugi Feral Tribuneu. Ba ti pravosudni tretmani fenomena knjigocida izvanredno su pouni primjeri i pokazatelji patologije hrvatskoga drutva
devedesetih. U oba sluaja progonjeni su bili oni koji su kritiki progovorili o
tom fenomenu, a ni u jednom jedinom sluaju, koliko mi je poznato, nisu sankcionirani oni koji su knjigocid poticali i/ili ga izvodili, pa ni oni koji su ga bili
duni pravovremeno, u okviru svojih nadlenosti spreavati, a to nisu uinili. U
tom se smislu osjeam velikim dunikom pokojnog Vladimira Primorca koji je
u svom redovitom prilogu Pravorijek u Feral Tribuneu od 23. 11. 1998., u
lanku Knjige i kontejneri, vidovito zakljuio:
Umjesto pokretanja postupka protiv odgovornih, dogodit e se, gotovo sigurno, da e
osuda filozofa Milana Kangrge za kazneno djelo klevete biti jedina reakcija drutva i drave
Hrvata na kulturocid unitavanja knjiga. Ta osuda e biti upisana u sudske upisnike, a spis o
ovom predmetu bit e poslan na uvanje Hrvatskome dravnom arhivu, zbog iznimne vanosti, kao graa o tome kako se gradila naa drava.

Na tragu te opaske pokojnog Vladimira Primorca i moje je nastojanje da

tekstom to slijedi pridonesem grai o tome kako se gradila drava Hrvatska
devedesetih godina dvadesetoga stoljea.
Zaista nikad nisam mogao ni pomisliti da u se baviti fenomenom unitavanja knjine grae. I jo uvijek sam uvjeren da su se time morali najvie baviti
bibliotekari, dravni organi i struna tijela te profesionalna udruenja kojima
je dunost zatita javnog dobra, naela i uzusa profesije, kao i svi oni koji su s
knjigom najue povezani, ali zbog svih okolnosti u kojima sam se naao, nisam
mogao, dakako, niti smio preutjeti i pasivno promatrati postupke koji su nesumnjivi zloin prvoga reda. Ta je obaveza proizlazila podjednako iz mog bibliotekarskog interesa i angairanja, iz moje profesionalne vezanosti uz knjigu,
ali i iz graanske dunosti suprotstavljanja ubijanju sjeanja i diluvijalnoj
svijesti koja je uistinu postala dominantnom regulatornom snagom drutvenih
kretanja u Hrvatskoj devedesetih godina dvadesetoga vijeka, a u velikoj mjeri je
to i danas.
Mislim da nema potrebe opirnije obrazlagati da nemam nikakvih prosvjetiteljskih ili tome slinih pretenzija. Pogotovo ne mislim da sam fenomen knjigocida obuhvatio i obradio u mjeri koju on zasluuje. Nemam, dakako, nikakvih
pretenzija da su moja zapaanja u svemu besprijekorna, ali se drim one enoine:
...Ti dodaj zrno svoje / za velik ljudski rod..., kojoj nas je u mladosti u Koruli
19

Knjiga 42.indd 19

2.7.2012. 17:26:38

uila nastavnica hrvatskog jezika, plemeniti ovjek, pokojna Jelka Tvrdei koja
je, gle simbolike, umrla s knjigom u rukama.
Ako tekst to slijedi na bilo koji nain nekoga potakne na potpunije prouavanje fenomena knjigocida ili, jo bolje, potakne na suprotstavljanje knjigocidu,
bit u zadovoljan i smatrat u da je to vrijedno uloenog truda. Dakako da e mi
i svaka dobronamjerna primjedba biti dragocjena.

20

Knjiga 42.indd 20

2.7.2012. 17:26:38

Prvi dio
UOAVANJE I RAZUMIJEVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA 1990-ih

Knjiga 42.indd 21

2.7.2012. 17:26:38

Knjiga 42.indd 22

2.7.2012. 17:26:38

I.
DRUTVENA I POVIJESNA VANOST PROUAVANJA
FENOMENA UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

avljenje fenomenom unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih podrazumijeva

ne samo utvrivanje pukih injenica, nego i razumijevanje okolnosti koje su ih
omoguile, kao i uvid u na odnos prema tim injenicama i okolnostima. Broj
pitanja je opsean, a u ovom prvom dijelu knjige baviti u se ponajvie upravo
svoenjem mnotva pitanja na ona bitna, kao i na situiranje fenomena u iri
drutveni kontekst kroz aspekte koji pomau da se uoe obiljeja naizgled nepovezana s fenomenom unitavanja knjiga.
Upravo zbog toga, i u tekstu i u fusnotama bit e viekratnog navoenja pojedinih izjava, ocjena, djelova dokumenata i slino. To nije sluajno i nije rije o nepotrebnom ponavljanju. Uz termine unitavanje i knjinina/knjina graa2
2
Koliko mi je poznato, u bibliotekarstvu se za prikupljanu grau koriste dva osnovna termina: knjinina
graa, tj. sva graa to je prikuplja suvremena biblioteka, i knjina graa, tj. fond knjiga (a tako ih definira
i Dravni zavod za statistiku RH). Termin knjinina graa (vidjeti s tim u vezi l. 7. Zakona o knjinicama iz 1997.) koristim kao sinonim za knjigu, ali i svu drugu grau (npr. graa koja se ponekada nalazi
u zaviajnoj zbirci, a sadrajem i oblikom na granici je arhivskog i bibliotenog dokumenta, muzikalije,
geografske karte, gramofonske ploe, CD i DVD), ali u tim terminom nazivati i dokumentacijsku grau koja
je bila sastavni dio institucija kao to su spomen-domovi, jer je ta graa zajedno s veim ili manjim klasinim
fondom knjiga u njima inila jedinstveni fond od ogromnog znaaja za prouavanje povijesti kraja u kojem
su postojali. Slino je i sa fondovima razruenih ili na neki drugi nain devastiranih kola, naroito na podrujima koja su na bilo koji nain bila izravno izloena vojnim djelovanjima. Unutar knjinine grae treba,
dakle, razlikovati razne vrste grae, ali je u naem sluaju najee, ili preteno rije o knjinoj grai, tj. o
knjigama. italac e iz teksta uvijek lako razabrati o kojoj je grai rije.
Termin unitavanje obuhvaa sve naine postupanja s knjininom/knjinom graom, tj. s knjigama, koji
su vodili njihovu unitavanju bez obzira je li rije o bacanju knjiga u kontejner za smee, slanju u reciklau, bacanju na ulicu, ostavljanju pred kunim veama, paljenju i sl. i bez obzira na formalna
obrazloenja zato se neka graa unitava zastarjelost, nepotrebnost, nepodobnost, suvinost i sl.,
jer u pravilu pritom nisu potivani bibliotekarski uzusi i propisana pravila, a gdje su se formalno potivala
najee je to bio paravan za realizaciju namjere da se nepodobne knjige pa i veliki dijelovi nepotrebnog
knjinog fonda odstrane. Na izbor termina unitavanje, kao sveobuhvatnog, utjecao je i jedan kratki osvrt
Veseljka Vidovia, lana Drutva hrvatskih pisaca, lana Drutva hrvatskih novinara i lana radnika Matice
hrvatske, kako se predstavio u Slobodnoj Dalmaciji od 10. 10. 1991. godine, s naslovom: Stradanje
knjige. Taj je njegov napis bio reakcija na poziv Drutva hrvatskih pisaca: Knjigom protiv lomaa da
se pripomogne oko sakupljanja knjiga i obnavljanja zapaljenih biblioteka i knjinica. Podupirui apel,
Veseljko Vidovi u svom osvrtu izraava negodovanje postupkom izdavakog poduzea Logos u Splitu:
Knjige ne unitavaju samo tenkovi, bolesnici pomraena uma u ovom prljavom ratu nego knjige unitavaju

23

Knjiga 42.indd 23

2.7.2012. 17:26:38

trei osnovni terminus operandi je Hrvatska 1990-ih godina. On oznaava drutvene prilike u posljednjih dvadeset godina koje su zapoele prevratom 1990-ih,
raspadom SFR Jugoslavije te osamostaljenjem Hrvatske i njenim djelovanjem kao
samostalne drave. Bitno je obiljeje tog razdoblja radikalna tranzicija ekonomske strukture drutva u kapitalistiku, emu je prilagoen politiki i pravni sistem,
a to je bilo popraeno ideolokom i ekstremno nacionalistikom iskljuivou te
rezultiralo drastinim, najee zloinakim unitavanjem svega to se smatralo
nepodobnim, neprijateljskim ili na bilo koji drugi nain neprihvatljivim. Rije je,
dakle, o drutvenim prilikama unutar kojih se unitavanje knjiga dogaalo i dogaa se, kontinuirano, kao refleks drutvenih prilika nastalih prevratom 1990-ih.
Ve od samog poetka bilo je i javnog upozoravanja, redovito uzaludnog,
da je mogue imati ustav i zakone koji priznaju slobodu i jednakost, a da ipak
nema vladavine prava. (Sran Dvornik, Arkzin, br. 7, studeni 1993.). U tom
broju Arkzina, u tematu Zlokobni kolorit ljudskih prava, Dvornik pie:
Ako se ne elimo dati vui (navodno povijesnom) mijenom kao stare novine
na vjetru, krajnje je vrijeme da pogledamo to stvarno znae naljepnice kojima
se reim sam kiti, a kako stvarno treba nazvati ono to on ini. Kau, ovo je
demokracija. Kau jo ovdje se svakom pojedincu jame osobna, graanska i
politika prava, koja mu nikakva veina ne smije oduzeti. Istodobno, u Hrvatskoj
se moe dogoditi:
- da stotine ljudi bude ubijeno izvan neposrednih ratnih zona, a nema ni istrage,
ni optunice, ni suenja, dok osobe koje bi pod uvjetima vladavine prava bile
i odgovorne osobe u izdavakim kuama. Jednostavno otpiu tridesetak naslova u nakladi od nekoliko tisua
primjeraka, a da stvar bude gora, te knjige raskomadaju i prodaju ih na otpad bez imalo odgovornosti, osjeaja, humane tenje. Naime, takav sluaj nezapamen u Hrvatskoj i svijetu dogodio se prije nekoliko dana u
Logosu.
Kad se u Hrvatskoj 1990-ih poelo neto vie pisati o unitavanju knjinine/knjine grae, tj. knjiga, za taj je
postupak skovana rije knjigocid. Pratei novinske i asopisne lanke, na taj sam termin, kao jedinstvenu
oznaku za postupke unitavanja knjiga u Hrvatskoj, prvi put naiao 1998. godine uz dva napisa objavljena u
tjedniku Feral Tribune od 14. 4. 1998. (uz lanak Milana Kangrge Hrvatski knjigocid: Knjige na groblju)
i 29. 6. 1998. (uz lanak Igora Lasia: Hrvatski knjigocid: Naklade su planule), pa stoga smatram da urednitvu Feral Tribunea pripada autorstvo. Saetou i simbolikom, taj je termin izrazio sutinu fenomena
unitavanja knjinine/knjine grae, tj. knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina u drutvenim uvjetima koji
su proizili iz prevrata 1990-ih. Stoga u i taj termin koristiti kao sinonim za unitavanje knjiga. Istina je,
dodue, da je i Vlatko Pavleti 1991., tada ministar kulture, upotrebio tu rije na otvaranju Mjeseca knjige
Hrvatske, rekavi da ...ono to nam se danas dogaa nije obian rat... Rije je ovdje o etnocidu, genocidu,
kulturocidu i librocidu... (Otpor librocidu, Vjesnik, 16. 10. 1991.), a navedeni termini odnosili su se na
neprijateljsku stranu u sukobu. Meutim, za nae unitavanje knjiga nitko, ni zvanino, ni literarno nije
taj termin upotrebio osim tjednika Feral Tribune.
Dodajem ovdje da sam na taj termin naiao i u opsenoj knjizi o fenomenu unitavanja knjine grae amerike autorice Rebecce Knuth, Libricid. The Regime Sponsored Destruction of Books and Libraries in the
Twentieth Century, Praeger Publishers, 2003. Pod naslovom: Libricid. The State Sponsored Destruction
of Books and Libraries napisala je i prilog u Encyclopedia of Library and Information Science, Volume
72, ed. Allen Kent. New York: Marcel Dekker, 2002. Kako su knjiga i lanak izili 2002./2003. godine, smatram da je opravdano za uvoene toga termina u nas autorstvo pripisati tjedniku Feral Tribune.

24

Knjiga 42.indd 24

2.7.2012. 17:26:38

osnovano sumnjive mogu postati ak i lanovi parlamenta;

- da tisue kua budu unitene podmetanjem eksploziva (a ne samo granatama),
a da krivci nisu izvedeni pred lice pravde (o naknadi tete postradalima da se i
ne sanja);
- da tisue nasilnika, esto u uniformama dravne vojske, provali u tue stanove,
maltretira stanare, izbacuje ih, otima im stvari... a policija (i civilna i vojna) ne
ini nita ili se ponaa poput JNA na poetku rata, tj. samo razdvaja sukobljene
strane;
- da se desecima tisua ljudi koji su ovdje roeni, ili desetljeima ive u Hrvatskoj,
odjednom slubeno kae da su stranci;
Kako se to zove? Koliko puta mora biti nekanjeno prekren neki pravni sustav pa da zakljuimo da on nije pravni da ne titi prava dravljana? Gdje god
bila ta granica, ono to se dogaalo i dogaa se u Hrvatskoj davno ju je prelo.3
Preskoimo naas razmjerno dugotrajno, dvadesetogodinje razdoblje tzv.
demokratskog reima nastalog 1990. godine i pogledajmo neke od novijih konstatacija o njegovim rezultatima. Nakon obilja brutalnog nasilja, niza korupcionakih afera, nesuoavanja ili sporog, presporog rjeavanja akutnih pitanja ratnih
zloina, preutnog prihvaanja rezultata privatizacijske pljake itd., zanimljiv
rezime nam 2008. daje Renato Mati u razgovoru za Jutarnji list. Intervju je
vodila Jasna Babi, a objavljen je 26. 10. 2008. pod naslovom Politika tolerirala kriminal: Kada bih ja postavljao dijagnozu, rekao bih da smo mi u stanju
drutvene anomije, a da su drutvene institucije disfunkcionalne. A na pitanje
to bi to znailo, odgovara da to znai da smo se kao drutvo raspali. Da smo
u rasulu. Jer ne njegujemo ni elementarne vrijednosti koje neki oblik ljudskog
zajednitva ini drutvom, drutvenim organizmom. To su bar dvije: solidarnost
i pravednost. A zatim na pitanje: Od kada?, Renato Mati odgovara: Pa za
mene je osobno kljuan trenutak toga negativnog trenda pokrenut nekanjenim
ubojstvom male Aleksandre Zec 1991. Bio je to pogrean poetak. Iz njega se
moralo razviti sve to danas imamo. Ni sicilijanska mafija ne ubija djecu i starce,
jer ima neki svoj kodeks ponaanja. Ovdje se patriotizam dokazivao ubijanjem
djece, ime smo postali slini agresoru. Nakon toga u Hrvatskoj se izgubila svaka razlika izmeu dobra i zla.
Meni se kljunom ini i ova njegova misao: Ipak, ja dobro pamtim nedavne izjave dvaju politiara. Jedan je rekao: Neemo vie dopustiti djelovanje
organiziranog kriminala. Drugi je ponovio neto slino. Nisu razmiljali to su
3
Istovjetna problematika opirnije je opisana u izvrsnoj Rekapitulaciji, prilogu povodom dana pobjede
nad faizmom, novinara Viktora Ivania, (Feral Tribune, 5. svibnja 1997. godine). Za istaknuti je i lanak
Gojka Marinkovia Hrvatska boluje od manije proganjanja, Arkzin, broj 3, lipanj, 1993. U tom istom
broju prenesen je i tekst iz The Guardiana od 24. 5. 1993. Napadi na Srbe ismijavaju demokratski status
Hrvatske Yigala Chazana. Pogledati i tekst Borisa Raete, Ustae ostae, Feral Tribune, 27. 8. 2004.

25

Knjiga 42.indd 25

2.7.2012. 17:26:39

zapravo rekli: da je politika do sada tolerirala kriminal. Zato ja uporno tvrdim da

su politiari najodgovorniji kreatori drutvene klime u kojoj ljudi stjeu iskustvo
da se jedino nadmo, nasilje i zloin isplati, a da se pameu, talentima i radom
slue samo slabii. I to je izvor i rastueg maloljetnikog nasilja i organiziranog
kriminala. Oni prvi odrast e u ove druge.
Citirana ocjena Renata Matia nije ishitrena, ve ima uporite u njegovom
viegodinjem bavljenju fenomenom drutvenog nasilja, a moe se pratiti u
njegovim radovima od kojih navodim samo dva: knjigu Drutvena promocija bezakonja. Uvod u sociologiju devijantnosti, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, 2003., i referat (zajedno s Anitom Groznica) Hrvatsko drutvo i zaarani krug kriminala podnesen na Nacionalnom sociolokom kongresu u Splitu
30. 31. 7. 2007. Polazei od teze da nedostatak brige o potrebama drugih uz
naglaenu samousmjerenost, bitne su pretpostavke devijantnosti... (Uvod, str.
12. knjige), u spomenutom referatu se naroito razmatra fenomen korupcije i
s njom povezano nepovjerenje u postojee dravne institucije, a zatim se u zakljuku tvrdi: Sve dok poslije nekakvog posebnog kriminalnog dogaaja, koji
za razliku od onih svakodnevnih izazove pozornost ukupne javnosti, politiki
akteri predstavnici izvrne vlasti budu upuivali dramatine pozive institucijama za obraun s organiziranim kriminalom, nameu se barem etiri zakljuka
o karakteru drave i drutva kojega ta ista drava servisira. Prvi je zakljuak da je
do sada organizirani kriminal bio legalna i legitimna drutvena djelatnost; drugi
da je izvrna vlast nadlena donositi odluke o tome to je kriminal a to nije; trei
da su zakonodavna i sudbena vlast u slubi izvrne vlasti; te konano da dotino
drutvo doista nema trajan i jasan elementarni vrijednosni konsenzus o tome to
je drutveno prihvatljivo i konstruktivno, a to je neprihvatljivo i destruktivno.
Podjednako kategorian sud o stanju hrvatskoga drutva iskazuje i dr. Josip
Grbac, profesor kranske etike na rijekoj teologiji, u intervjuu objavljenom
pod naslovom Kriza kapitalizma bez ljudskog lica, u Novom listu od 4. 11.
2008. (razgovor je vodila Mirjana Grce). On izvor problema vidi u zanemarivanju odgoja i drutvenih kreposti. Ovo nije kriza tehnikog upravljanja novcem. Ovo je kriza kapitalizma bez ljudskog lica. To vrijedi i za hrvatsko drutvo
(...) jer i ovaj na kapitalizam je esto zaboravio svoje socijalne dunosti, dopustio bogaenja preko noi, stvorio svijest da je lake i bolje meetariti nego raditi;
u previe je sluajeva sklopio brak s kriminalom; pljake i nelegalno bogaenje
opravdavali smo prilagoavanjem svjetskim ekonomskim pravilima.
Meu slinim ocjenama u brojnim napisima4 izdvajam onu Borisa Pavelia
Npr.: S. najder, Unutranji prsten i njegove lopine, Novi list, 25. 10. 2008., E. Vujevi, Hrvatska u
stanju nune obrane: zemljom vlada nevidljiva mafija, Slobodna Dalmacija, 31. 10. 2008., Jurica Pavii,
Vijesti iz Liliputa. Arvacka paradigma, Jutarnji list 31. 10. 2008., D. Pili, Prvih 18 godina kapitalizma
Hrvatskoj je donijelo samo nasilje i nesigurnost. Na poetku bijae gola pljaka, Slobodna Dalmacija, 18.

26

Knjiga 42.indd 26

2.7.2012. 17:26:39

iz lanka Hrvatska je neuspjela drava (Novi list, 27. 10. 2008.). lanak
i poinje naslovnom tvrdnjom: Hrvatska je neuspjela drava. Graanima nije
stvorila kvalitetan ivot. tovie sigurnosti i novca sve je manje, nepravde se ne
ispravljaju... dapae, podrazumjevaju se a nasilja i nesigurnosti sve je vie. (...)
Zato smo danas, zapravo, okirani? Kriminal je logina posljedica ovakve drave (...) a ona je logina posljedica naih graanskih odluka. Stvorili smo zemlju
u kojoj mentalna stabilnost ovisi iskljuivo o osobnoj psiholokoj snazi. A takve
su drave nevaljale drave.
I Branko Borkovi, zadnji zapovjednik obrane Vukovara 1991., je ogoren
Ono to me obuzme je i razmiljanje da mi u Hrvatskoj nikako da napravimo
reda, da postanemo normalna drava, ugodna za ivot... Ljut sam! Kako su nam
ti ideali izmakli ispod nogu? to nam se to dogodilo?... okantno je da u mirnodopskoj Hrvatskoj ne moemo doi u situaciju da funkcioniramo kao pravna
drava... Najgore je da mnogi moji prijatelji branitelji i ja ostajemo zateeni sadanjim stanjem toliko da nas ak proganja osjeaj krivnje ili suodgovornosti
da smo stvorili monstruma. Pitam se zato mene progoni osjeaj krivnje, a oni
koji su stvarno odgovorni, koji su dopustili i izveli pljaku, i dalje nam popuju.
(Jutarnji list 17. 11. 2009.)
Nisu jedino novinari i graani izraavali nezadovoljstvo. Prednjaio je u
tome i predsjednik Republike Stipe Mesi, koji je ustrajno ukazivao i na pogrean smjer privrednog razvoja i na pogubnost korupcije koja poprima alarmantne razmjere.5 Ali zato kao ironiju ili izrugivanje graanima treba primiti
izjavu predsjednice Vlade, Jadranke Kosor: Iznenaena sam razmjerima korupcije. Biti u samom vrhu vlasti, dakle i na izvoru informacija te upravljati i
represivnim aparatom, k tome imati mogunost da kao i svaki graanin o tome
10. 2008., M. Ivkoi Vlast preuzeo kriminal, Veernji list, 23. 10. 2008., S. Abramov, Protivno najavama s Ustavnog suda, pria o odtetama za unitene srpske kue nije zatvorena. Kadar Strasbourg drugi
put, Novi list, 21. 11. 2008., I. Beker, Kako zametnuti mafijake tragove, Jutarnji list, 31. 10. 2008.,
A. M. Grnfelder, Bozani mora u Jasenovac, Jutarnji list, 31. 10. 2008., J. Kodrnja, Liberalizacija
ustake nekrofilije, racionalizacija, legitimacija mrnje, Novi list 17. 11. 2008., Ladislav Tomii, Pojeli
smo hrvatsko, Novi list 11. 9. 2010., Neven anti, Sanader, na heroj (razgovor s Ivom Paenom),
Novi list, 24. 12. 2010., Marinko uli, iji je Sanader?, portal H-alter, 16. 12. 2010., Marinko uli,
Opasna Crkva i naivni kritiari, portal H-alter, 22. 12. 2010., M.D. MASA, Oni idu dalje, portal H-alter,
13. 12. 2010. Posebno upuujem na intervju to ga je Toni Kuzmani dao novinaru portala E-novine 4. 11.
2010.: Marjan Horvat, Intervju: Toni Kuzmani, Povratak u feudalno doba. On tvrdi da: Sloveniju i
ire treba poeti promiljati kao kastinsko drutvo.
Dovoljno je ukazati samo na dva njegova javna istupa. Jedan je zavrni govor na otvorenju 17. savjetovanja Hrvatskog drutva ekonomista, u Opatiji 11. 11. 2009: Hrvatska plaa preskupu cijenu za ponaanje
svojih politiara. Krajnje je vrijeme da na scenu stupe dravnici, odnosno onakvi politiari koji osjeaju odgovornost ne samo za sebe i svoje blagostanje, nego i za generacije to dolaze. Drugi je iz njegove pozdravne rijei na obiljeavanju Meunarodnog dana borbe protiv korupcije 9. 12. 2009.: Godinama za tu temu
nije meutim bilo dovoljno senzibiliteta, da bi tek u posljednje vrijeme, pod pritiskom javnosti bilo otkriveno
nekoliko korupcijskih mrea koje se veu za postupke javne nabave.
5

27

Knjiga 42.indd 27

2.7.2012. 17:26:39

sazna preko novina u kojima se o korupciji pie mjesecima, a onda biti iznenaen, zaista je farsa. Istovjetna je situacija i s diskriminacijom graana srpske
nacionalnosti ne stiava se ovinistiki diskurs, ne odstupa se od inzistiranja na postojanju graana drugoga reda. Primjer je izjava eljka Keruma na
HTV-u, u listopadu 2009., da Srbi moraju znati gdje im je mjesto. Nije Kerum
snosio nikakve posljedice za takvu izjavu, bilo je tek nekoliko javnih reakcija
pojedinaca.6
O ravnodunosti spram zloina u hrvatskom drutvu proteklih desetljea i
o ustrajanju na nekanjavanja mrnje, ali i diskriminacije, puno je javno dostupnih dokumenata. Evo nekoliko primjera. Vrhovni sud vratio nadu obiteljima
iz Novske ije su lanove 1991. likvidirali hrvatski vojnici. Revizija zloina
(Novi list 20. 11. 2008., autor Boris Paveli), ili kolske ubonice zaboravljenih (Novi list 20. 11. 2008., autorica Zorana Deljanin). Posebno treba spomenuti javno objavljen dokument SDF-a iz kolovoza 2008. godine Otvoreno pismo o poloaju i statusu Srba u Hrvatskoj, to ga je potpisao respektabilan broj
hrvatskih graana, a koji se temelji na studiji Status i poloaj Srba u Hrvatskoj,
zatim i lanak Slobodana najdera: Nai Srbi, Novi list - Pogled, 20. 9.
2008. Izrazit primjer drastine samovolje i pristranosti pravosua prema Srbima
navodi i advokat Slobodan Budak u opirnom intervjuu Nenadu Jovanoviu:
Kod zahtjeva za izruenje Raenovia Ministarstvo pravosua posluilo se krivotvorinom, Novosti, broj 487, 17. 4. 2009. Taj primjer nije izuzetak.
Uz navedene ocjene zaista je, ne samo deplasirana nego i neistinita, licemjerna i arogantna izjava Ive Sanadera u Izraelu, krajem listopada 2008. godine,
koju citiram prema slubenim web stranicama Vlade:
6
O poziciji Srba u proteklom razdoblju, u proteklih dvadeset godina, italac e nai autentino svjedoenje
i u knjizi ivka Juzbaia, Srpsko pitanje i hrvatska politika. Svjedoanstva i dokumenti 1990 2000,
Prometej, Zagreb, 2009.
to se pak tie Kerumovog ovinistikog diskursa za istaknuti su samo dva reagiranja koja u tome ne vide
tek nepromiljen, sluajan eksces. Igor Mandi je u TV emisiji Nedjeljom u 2 ovako komentirao njegov
stav: Kerum .. je ideoloki pajac i poetnik u tekom poslu, koji nekontrolirano govori neuvene gluposti
bliske nacifaizmu. Njegove ideje o Srbima ne da su nakaradne, nego su moda za kriminalni progon... On je
proizvod klime koja u Hrvatskoj vlada posljednjih 20 godina, sve mu govori da se smije tako izraziti, da mu
se nita nee dogoditi. A zatim se Mandi ... retoriki zapitao: kako bi mu se i dogodilo, kada kolja Srba
prima plau zastupnika i hoda mirno po Bosni i Hercegovini. Pa onda jedan graanin iz Ogorja moe slobodno rei da Srbi moraju znati gdje im je mjesto. (Navod je prema lanku M. Milk, Nedjeljom u 2 Mandi:
Kerum je ideoloki pajac koji govori neuvene gluposti, Veernji list, 27. 9. 2009.)
Viktor Ivani pak kae: Siloviti nacionalistiki naboj imao je izdanu imovinsku podlogu. Nigdje kao u
Splitu nije se toliko otelo od Srba, ne zato to ih se mrzilo prije toga, nego poslije, kada je i mrnja postala
vaan element u kompleksu (samo)opravdanja... Simbioza Keruma i Splita utoliko je prirodna; on nije samo
populist koji se uspjeno udvara hordama ideoloki nabrijanog polusvijeta, nego i simptom neraiene
prolosti. To ne znai da je ljubitelj hrvatskih zetova puki lopov, nego da svoj ovinizam, izmeu ostalog,
batini i kao tekovinu kolektivnog kriminala, potisnute historije beaa u kojoj je bez sumnje participirao
duhovno i faktiki. (Viktor Ivani, Klevete & lai. Zato Kerum mrzi Srbe, E-novine, 26. 9. 2009.;
tekst je izvorno bio objavljen u Business.hr)

28

Knjiga 42.indd 28

2.7.2012. 17:26:39

Hrvatski premijer je govorio da je Hrvatska kroz svoju obranu razvila i

novu paradigmu patriotizma. Ta paradigma ukljuuje sve hrvatske graane, bez
obzira na njihovo politiko, vjersko ili etniko zalee. U tom smislu, samo nekoliko tjedana nakon to sam postao premijer, uveli smo dan sjeanja na holokaust, koji se u hrvatskim kolama od tada obiljeava svake godine od 2004.,
istaknuo je.
Afirmirajui antifaistike temelje moderne Hrvatske mi smo takoer odbacili sve oblike totalitarnih reima. Osudili smo svaku vrstu radikalizma i ekstremizma, kao i sve oblike rasne, nacionalne i vjerske mrnje i netolerancije,
rekao je na konferenciji Novi svijet, novi mir Sanader, te na kraju govora podsjetio na rijei biveg premijera Yitzhaka Rabina, koji je kazao: Mira ne moe
biti bez partnera usmjerenih na mir.7
Komentirajui tu njegovu izjavu (Novi list, 2. 11. 2008.), Drago Pilsel
ju je pohvalio, ali i dodao: Pokaite i doma da shvaate oprenost hrvatstva i
nacionalizma.
Ocjenama, to sam ih netom naveo, zajedniko je to da dananju drutvenu situaciju izravno povezuju s onom s poetka 1990., da naglaavaju kontinuitet
koji postoji od 1990. do najnovijeg doba. A i unitavanje/diskriminacija nepodobnih knjiga dio je tog kontinuiteta, na to upuuju tri manja teksta, zabiljeena krajem 2006., 2007. i 2009. godine.8
Razmatranje fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina zapoinjem dalekoseno vanom i pounom opaskom pokojnog Vladimira Primorca9
Iznenaujua vijest o kategorikoj tvrdnji da je Hrvatska kroz svoju obranu razvila i novu paradigmu
patriotizma potaknula me je da pribavim integralni tekst njegova govora u Tel Avivu, ali u tome nisam
uspio. Obratio sam se 22. 11. 2008. Uredu predsjednika Vlade, ali odgovora nisam dobio, zatim 1. 12. 2008.
Vladinom uredu za odnose s javnou od kojeg sam 3. 12. 2008. dobio ovaj odgovor: Predsjednik Vlade
rijetko ita govore, uglavnom ih interpretira na osnovu natuknica koje mu slue samo kao podsjetnik to je
bilo i u ovom sluaju.
7

Kim Cuculi, I to se dogaa u Mjesecu hrvatske knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji za smee,
Novi list, 17. 10. 2006. (o istom dogaaju i lanak u Novom listu 18. 10. 2006.); N. Grbai, Stotine
knjiga i rjenika odbaene uz cestu, Jutarnji list, 31. 5. 2007.; Tatjana Gromaa, Rijeiti se Andria,
Novi list, 3. 5. 2009.
8

Vladimir Primorac je jedan od najboljih pravnika, tj. sudaca, to ih je Hrvatska u posljednjih pola stoljea
imala. Nevjerojatna je ignorancija tzv. hrvatske javnosti kako prema njegovom ukazivanju na zloupotrebe
sudstva i na posvemanju nedemokratinost reima u Hrvatskoj 1990-ih godina, tako i prema ikaniranjima
kojima je bio izloen zbog ustrajanja na naelima profesionalnosti i etike sudakog poziva. Njegovi redoviti
komentari s naslovom Pravorijek, koji su u Feral Tribuneu kontinuirano izlazili dvije godine, nezaobilazna su graa za razumijevanje naina na koji se hrvatsko drutvo 1990-ih konstituiralo. Te je komentare
neposredno nakon Primoreve smrti, Feral Tribune izdao kao knjigu Pravorijek. Izabrane kolumne iz
tjednika Feral Tribune 1998. 2000., Feral Tribune, Split, 2000. U knjizi je i tekst na koji se ovdje
pozivam (Knjige i kontejneri, str. 81 83, izvorno objavljeno u Feral Tribune 23. 11. 1998.) Uz izlazak
knjige novinar i knjievnik Zoran Feri je u lanku Vladimir Primorac hrabri kroniar hrvatske tragedije
(Republika, 23. 3. 2001.) konstatirao: Izuzetno je u tim kolumnama i to se ne govori samo o grekama
i izvitoperenostima unutar hrvatskoga pravosua nego se do detalja i analizira stanje svijesti koja proizvodi
9

29

Knjiga 42.indd 29

2.7.2012. 17:26:39

u povodu sudskog procesa protiv Milana Kangrge10 iz studenog 1998.

Navodei bitna obiljeja jednog sluaja unitavanja knjiga to ga je, uz ostale primjere, M. Kangrga podvrgao kritici, a oslanjajui se i na nekoliko javno
objavljenih informacija o nekim drugim primjerima ienja knjinica, kao
i na informaciju o izjavi ondanjeg ministra financija Borislava kegre da e
financirati ienje knjinica od knjiga na srpskom i slinim jezicima, Vladimir
Primorac kae sljedee (kurzivi A. L.):
Tada je, u proljee ove godine, postalo jasno da se radi o sustavnoj akciji jednog vida
ienja u ovoj dravi, s jasnim programom, premda nenapisanim, koji dodue nije originalan, jer je ve vien prije 65 godina. Ovo je ienje kao i ienja primjerice u pravosuu
i drugim djelatnostima izazvalo strah i jo ga izaziva. No nita zato; strah je naime jedna od
komponenti vlasti u ovoj dravi. (...)
Budui da nisam dravni pravobranitelj ni dravni odvjetnik, odnosno njihov zamjenik
ili sudac ovlaten za meritorno odluivanje o odgovornosti, usuujem se u vezi s unitavanjem knjiga postaviti samo neka pitanja. Jesu li, naime, kod svega ovoga povrijeena pravila
bibliotekarske struke i propisi koji zahtijevaju odgovornost pojedinaca? Naravno, radi se
o odgovornosti osoba koje su dune brinuti se o knjinicama i uvati knjino blago. I to od
opina, preko upanija do Ministarstva kulture.

I onda nabraja propise, a kao vrstan pravnik tono je znao o kojim se propisima radi, za koje dri da su u postupku unitavanja knjiga povrijeeni i zakljuuje:
Znam da je ovo nizanje pravnih propisa i drugih pravila ponaanja dosadno, ali je
korisno, jer iz njih proizlazi, ako ih paljivo itate, tko bi sve moda trebao biti pozvan na
odgovornost zbog unitavanja knjinog fonda, da je ovoj dravi stalo da bude civilizirana
zajednica.
Umjesto pokretanja postupka protiv odgovornih, dogodit e se, gotovo sigurno, da e
osuda filozofa Milana Kangrge za kazneno djelo klevete biti jedina reakcija drutva i drave
Hrvata na kulturocid unitavanja knjiga. Ta osuda e biti upisana u sudske upisnike, a spis o
ovom predmetu bit e poslan na uvanje Hrvatskome dravnom arhivu, zbog iznimne vanosti, kao graa o tome kako se gradila naa drava.11.
suvremenu hrvatsku pravnu tragediju. On e vrlo hrabro, no uvijek bez suvinih emocionalnosti, kao strunjak govoriti o pogubnoj sprezi kriminala, politike i sudstva. Govorit e i o jasnim simptomima korupcije
sudstva, svjestan da upravo takav odnos prema pravu i pravdi dovodi do raspada vrijednosti i opedrutvene
tragedije. To da su zemljom, praktiki, vladali kriminalci, verceri oruja i droge, ubojice koje titi visoka
politika i sudstvo te da su nam iz svojih sportskih mercedesa i porschea plazili jezike dok smo ujutro ili na
posao, to je Primorac shvaao kao opedrutvenu tragediju i o tome hrabro pisao.
10
U toku pisanja ove knjige, krajem travnja 2008. godine, nenadano je, neposredno prije svog osamdeset petog roendana preminuo i Milan Kangrga, ovjek ljudskog i intelektualnog integriteta ravnog onom
Vladimira Primorca.
11
U vezi s terminom naa drava potrebna je preliminarna opaska: drava je suvremeni politiki oblik
historijski formiranih zajednica (jednonarodnih ili vienarodnih) koja se spram drugih iskazuje kao subjekt.
Raspored politikih snaga unutar neke odreene drave vremenom se mijenja, mijenjaju se stoga i naini
rjeavanja drutvenih konflikata itd., u zavisnosti od dominantnih politikih snaga, pa govorimo o razliitim
politikim reimima, obiljejima tih reima itd. Za konkretnu situaciju treba rei da je suvremena Hrvatska
drava de facto, ali i de jure, nastala kao rezultat antifaistike borbe naroda Hrvatske (ali i Jugoslavije) 1941.
1945. Promjene koje su zapoele 1990. godine vodile su promjeni reima (i ekonomske strukture) u ve

30

Knjiga 42.indd 30

2.7.2012. 17:26:40

Formulacije Vladimira Primorca jasno upuuju na to da je postupak unitavanja knjiga, tj. knjigocid, namjeran in, sastavni dio politike koja je bila na
djelu u Hrvatskoj 1990-ih, politike kojoj je ienje sveg nepodobnog bilo jedan od ciljeva12 pa s obzirom na to i nije pokretano pitanje osobne odgovornosti.
Uz Primorca koji je pravniki saeto i precizno ukazao na bitna obiljeja
problema, drugaije, ali ipak jasno i nedvosmisleno ukazali su na problem jo i
graanin Anton Lukei u svom reagiranju na okolnost da u Saboru ...ve etiri
godine traje kriarski rat protiv nepodobnih knjiga, i Bogdan ii, poznati
reiser, svojim jedinstvenim dokumentarnim filmom o ruenju spomenika openito, s naglaskom na ruenju onih posveenih narodonooslobodilakoj borbi,
simbolinog naslova Udar na sjeanje. iiu je iskustvo iz rada na ovom
dokumentarcu bilo osnovom i za dvije izjave koje smatram potrebnim istaknuti.
Govorio je o tekoama na koje je nailazio u prikupljanju podataka i o strahu
ljudi da svjedoe o tom krimenu (strah naglaava i Vladimir Primorac) te o posljedici nepozivanja na odgovornost odgovornih za ta ruenja: Vlast je moda
katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj liniji ve i time to ih
nije kanjavala. (Vidjeti intervju Bogdana iia u Feral Tribuneu od 23. 6.
2001.)
Naposljetku, bitni povod, iako ne i jedini razlog zbog kojeg je Vladimir
Primorac javno reagirao svojim komentarom bila je tuba to ju je osoba koja je
zlodjelo napravila podnijela protiv ovjeka koji je na nedopustivost, neciviliziranost i drutvenu opasnost takvog zlodjela ukazao. Tuba je motivirana tvrdnjom
da je kritika zlodjela zapravo kleveta kojom je nanesena duevna bol osobi
postojeoj dravi Hrvatskoj (a ne i stvaranju drave, kako se ponegdje tvrdi i sugerira). Stoga u tekstu upotrebljeni termin kako se gradila naa drava upuuje na politiku koja je bila dominantna, na reim (politiki,
pravni...), to ga je uspostavila i nain na koji je taj reim rjeavao drutvene probleme koristei, uz ostalo, i
poluge drave u ostvarivanju politikih interesa koje su dati reim inugurirale (izborile). Potrebno je, ukratko,
razlikovati pojam drave od pojma reima koji je u nekoj dravi na vlasti.
12
Dva programatska lanka koja su taj cilj jasno naznaila, a nastala su u samom poetku prevrata 1990-ih,
dakle u osvit demokracije tj. tzv. demokratskih promjena, ne mogu se mimoii. Jedan se odnosi preteno
na knjinu grau, a drugi na spomeniku batinu. Prvi je lanak Jasmine Kuzmanovi, Epoha na smetlitu.
Knjige i spomenici, kao ideoloki namjetaj bive epohe, mogu birati izmeu reciklae i muzeja, Danas,
4. 12. 1990.; vidjet emo da je ovaj lanak kasnije koriten kao znanstveni argument za opravdavanje ienja nepodobne literature.
Drugi je lanak Snjeane ani, Nuno, pragmatino i simbolino. Kuda idu socijalistiki spomenici,
Vjesnik, 16. 3. 1994. U tom lanku novinarka Snjeana ani citira upana Branimira Glavaa koji se
hvali svojim postupkom prije bilo kakvih ratnih operacija, dakle ve 1991. godine: Od odgovornosti takvih
inicijativa ne bjeim, a zapravo se ponosim, jer je upravo biva opina Osijek prva i jedina tada uklonila sva
spomen obiljeja biveg srbo-komunistikog sustava. Tome treba dodati da je tih godina (1993.) i Krunoslav
Peronja, upan splitsko-dalmatinski, slubenim dopisom zatraio od gradskih i opinskih poglavarstava
umjetniko i povijesno prevrednovanje. Vidjeti o tome: Petar Dori, Tko je poskidao spomenike iz vremena koje je iza nas. Peronjin naputak: Uklonite neslavnu prolost, Slobodna Dalmacija, 2. 10. 2009.
Nisam uoio da je bilo koji dravni organ na ove programatske iskaze unitavanja knjiga i spomenike
batine reagirao!!

31

Knjiga 42.indd 31

2.7.2012. 17:26:40

koja je zlodjelo napravila.13 Pravosudno se, dakle, ne goni zlodjelo, nego njegova
kritika! I pritom jo dodajmo: pravosudno se progoni jedan od naih najznaajnijih filozofa, koji je kao etiar po svojoj filozofskoj vokaciji smatrao osobnom
dunou ukazati na opedrutvenu i civilizacijsku nedopustivost unitavanja
knjiga. Zajednica ili drutvo u kojemu je takvo to mogue pokazuje nevjerojatan civilizacijski pad, pokazuje da politiki dominiraju snage koje imaju zloinake ciljeve, kojima nije do unapreenja civilizacijske razine zajednice, nego
do sebinog probitka, kako se to lijepo formulira u novogovoru, a takva se
pravosudna praksa mora nazvati onim to ona faktiki jeste progonom.14
Na javna i jasna upozorenja i kvalifikacije, kakve su povodom unitavanja
knjiga, ali i spomenika narodnooslobodilakoj borbi, dali Primorac, Lukei i
ii, reakcija nije bilo. ak je i Apel 42 graanina iz travnja 2004. godine,
objavljen javno, ali posebno upuen i na adrese etiriju nadlenih dravnih institucija, potpuno ignoriran.15 Bez ikakve reakcije nadlenih ostao je i tematski broj
Da je to bila jedina takva tuba, jedino sudsko procesuiranje javne osobe zbog kritike, bio bi to kuriozum
u hrvatskoj pravosudnoj praksi 1990-ih, meutim, to nije bila jedina takva tuba u hrvatskoj pravosudnoj
praksi, da ne kaem farsi, lakrdiji 1990-ih. Broj tubi zbog kritike koja se oznaava kao kleveta, nanoenje
duevne boli, uvreda, povreda dostojanstva, a koje su u daleko najveem broju sluajeva popraene
zahtjevima za enormnim novanim naknadama koje bi odagnale ili barem ublaile navedene tegobe,
u Hrvatskoj je tokom 1990-ih godina zaista lijep broj, a u niski biserja figuriraju imena: F. Tumana, A.
Hebranga, J. Husara, T. Merepa, S. Baria, N. Tuman, J. Uvali-Vali, pa i persone koja je unitavala
knjige Izabel Skokandi... italac zainteresiran za tu hrvatsku lakrdiju nakon 1990-ih godina nee zaaliti
truda prelista li novinsku kroniku o tome. Za prvi uvid preporuam dva priloga: 1) Boris Deulovi, Feral
baba i 40 hajduka. 40 velianstvenih. Tko je Hrvatskoj podmetnuo virus duevnih boli. Pendrek u ruci pravde.
Dossier: Feral na Sudu, Feral Tribune, 3. 8. 1998.; 2) Feral Tribune (jubilarni broj) od 31. 5. 2003., u
kojemu e italac nai onaj impozantni broj tuibaba koji su svoju duevnu bol masno naplatili, a da nisu
ni na koji nain bili sankcionirani za tete to su ih svojim postupcima nanosili drugima, drutvu ili javnosti
u cjelini, kao i pojedincima, a na koje je javna kritika ukazivala.
13

14
Naglaavam ovaj termin progon. U tzv. pravnoj dravi, kakvu poznaje suvremena historija (drava u
funkciji graanskoga drutva), pravno procesuiranje nepotivanja normi ili odredaba pozitivnog prava rezultira dakako sankcijama. Ne moemo se ovdje baviti pitanjem o pravednosti postojeega pozitivnoga
prava, kao ni o politikoj volji iz koje je proiziao. Ali je svakako normalno da se sankcioniraju oni koji su
odredbe pozitivnoga prava prekrili , a ne oni koji su na to krenje ukazali ukoliko se eli stabilno i pravno
ureeno drutvo. Imamo li obrnut sluaj, onda je na djelu jedna od najrunijih perverzija - zloupotreba
ovlasti koje su povjerene instituciji ili institucijama koje bi odredbe pozitivnoga prava morale tititi. Jasno je
da ta zloupotreba vodi poticanju, ohrabrivanju, ali i zatiti onih koji ne potuju pozitivne propise. Fenomen
unitavanja knjiga 1990-ih u Hrvatskoj pokazuje ovu perverziju na djelu, pa u na tu okolnost posebno ukazati. Nakon prevrata 1990-ih godina jedan od javno najsnanije raspravljanih fenomena, a to je i obiljeje
prevrata 1990-ih godina, upravo je nepostojanje pravne drave. Na tome je inzistirala i EU (i zbog svojih
interesa) kao na bitnoj smetnji ulasku Hrvatske u EU.

Ministarstvo kulture reagiralo je 1998. u dva navrata. Najprije odgovarajui na konkretna novinarska
pitanja, kad je reeno da je, ako se dogodio, takav sluaj za svaku osudu, da bi se malo nakon toga, na
temelju pokrenute istrage, u javnom saopenju preko HINA-e kvalifikativ za svaku osudu relativiziralo
svodei konkretno unitavanje knjiga na nesmotrenost te ga se minoriziralo svoenjem cijelog fenomena
tek na dva sluaja (vidi Veernji list i Vjesnik od 6. 4. 1998.). to se pak tie Apela 42 graanina iz
2004. upuenog predsjedniku Republike, premijeru, predsjedniku Sabora i predsjedniku Saborskog odbora
za kulturu predsjednik Stipe Mesi se oglasio prvi prosljeujui apel nadlenom Ministarstvu, premijer
15

32

Knjiga 42.indd 32

2.7.2012. 17:26:40

asopisa Prosvjeta, broj 53, Novembar 2003. godine, s naslovom: Knjigocid

kulturocid. Tko pali knjige, palit e i ljude, ali nije bilo odjeka, s izuzetkom
Novog lista i Novosti - sedam dana. Retoriko je pitanje: znai li utnja
priznanje?
I u tom je smislu sasvim aktualna misao to ju je davne 1972. godine
formulirao iskusni i ugledni bibliotekar Drago Vidovi u lanku Knjiga, informacija i kultura danas, VBH, br. 1 2, 1972., str. 11:
I u budunosti mjerilo dometa jednog drutva ostae njegov odnos prema knjizi kao
simbolu civilizacije. Razvijena i koherentna drutva ne plae se ni knjiga iji im sadraj ne
izgleda prijemljivim i razumljivim. Ona preputaju vremenu da ocjeni i samu njihovu ocjenu
o nekoj knjizi. Lomae knjiga iz prolosti i savremenosti samo su rijetki primjeri bezumlja, a
odnos prema knjizi postaje u savremenom drutvu mjerilom njegove razvijenosti, kao to je
i mjerilo razvijenosti jedne linosti, jedne porodice, jedne drutvene klase.

Bitna obiljeja ina unitavanja knjiga ne ovise o kvantitetu, o razmjerima

unitavanja knjiga. Dovoljan bi bio i jedan jedini sluaj s obiljejima o kojima je
prethodno bilo rijei pa da se uzme kao opasno indikativan drutveni problem.
Ali naalost, sluajeva unitavanja knjiga bilo je previe i to u dugom nizu godina. Pokuaj da se problem reducira na eksces, pojedinaan sluaj, na nekoliko izoliranih neodgovornih pretjerivanja, na beznaajnost literature koja
je otpisana, na minoran broj knjiga u odnosu na raspoloive fondove itd.,
samo ukazuje na lou savjest i nastojanje da se problem minorizira, zataka, u
krajnjem i opravda. I ovdje, tj. i za ovaj fenomen u cjelini vrijedi opaska Jovana
Miria u njegovoj briljantnoj studiji Zloin i kazna, u poglavlju u kojem razmatra oduzimanje stanarskoga prava Srbima u Hrvatskoj 1990-ih:
Brojke su uvijek nepouzdane. Ne zato to bi bile apstraktne, ve zato to se s njima
manipulira. Za svrhe manipulacije brojke se umanjuju ili poveavaju. No, za prosuivanje i
ocjenu neke politike same brojke i nisu bitne... Na jednom sluaju kao i na hiljadu sluajeva
moe se manifestirati karakter jedne politike. Moe se pokazati njezino demokratsko, ali i
naci-rasistiko lice.16

Ivo Sanader postupio je jednako iako znatno kasnije, (oba zahtjeva Ministarstvo kulture je ignoriralo), dok
predsjednik Sabora Vladimir eks i predsjednik Saborskog odbora za kulturu Petar Selem na predstavku nisu
nikako reagirali.
Jovan Miri, Zloin i kazna. Politoloko-pravni ogledi o ratu, zloinu, krivnji i oprostu, Prosvjeta,
Zagreb, 2002., str. 72. O dimenziji, tj. koliini ili broju, unitenih knjiga s naslova ienja biblioteka od
nepodobne literature posebno e biti rijei u Drugom dijelu knjige.
16

33

Knjiga 42.indd 33

2.7.2012. 17:26:40

Knjiga 42.indd 34

2.7.2012. 17:26:41

II.
UNITAVANJE SPOMENIKE BATINE
U HRVATSKOJ 1990-ih GODINA

nalizirajui fenomen unitavanje knjiga, tj. knjigocid ne moe se mimoii da

je jedna od manifestacija prevrata 1990-ih bilo i masovno unitavanje posebnog
dijela spomenike batine onog povezanog s narodnooslobodilakom borbom
naroda Jugoslavije u toku Drugog svjetskoga rata17. Naime, ista je politika i
ideoloka podloga i ista motivacija unitavanja i knjiga i te spomenike batine,
kao to je istovjetno i nereagiranje nadlenih dravnih organa na to unitavanje.
Ideoloku motivaciju unitavanja spomenike batine 1990-ih godina dobro
je formulirao Vjeran Pavlakovi, predava na Odsjeku za interkulturalne studije
S obzirom na to da je NOB voena jedinstveno (programatski, politiki i vojno) na podruju cijele
Jugoslavije, a da su socijalne snage prevrata 1990-ih posvuda na podruju nekadanje Jugoslavije bile u bitnoj
orijentaciji istovjetne, ne treba uditi da se unitavanje spomenike batine povezane s NOB-om dogaalo na
mnogim podrujima Jugoslavije (u Hrvatskoj, Federaciji BiH i Republici Srpskoj, djelomino u Srbiji, dok
su u Vojsci Jugoslavije premetena sa javnih scena u podrume sva trodimenzionalna i povrinska obeleja
(skulpture, biste, reljefi, plastika, freske itd.) narodnooslobodilakog rata, kako navodi Duan Plena)
premda u razliitom opsegu. italac e o tome dobiti izvanredno korisne informacije iz relativno malene (62
stranice), ali sadrajem veoma bogate knjiice: Razaranje spomenika kulture na tlu nekadanje Jugoslavije
1991 1995, Zbornik radova s tribine: NOB i nae vreme, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji, Beograd 1997.
Posebno preporuam dva uvodna izlaganja: Duana Plene, Razaranje kulturne batine (str. 7 13) i
Milivoja Despota, Dobra kulture i njihova zatita u ratu (str. 14 18). D. Plena uz osudu unitavanja ...
postojeih likovnih ostvarenja motivisanih NOB-om navodi da su kvaliteti tih ostvarenja ...priznanje odavno iskazali svetski eksperti kulture: Spomenina kultura, inspirisana partizanskim ratom, trasirala je put
uspona jugoslavenskoj skulpturi ka samom vrhu piramide svetske likovne umetnosti tvrdi poznati svetski
likovni kritiar H. L. C. Jaff, ali i osudili njihovo ruenje. Milivoj Despot svoj saeti pregled meunarodnih
pravnih odredbi o zatiti kulturnih dobara zavrava i ovom napomenom: Jedan od traginih rezultata na tlu
nekadanje Jugoslavije su mnogi ratni zloini izvreni i nad dobrima kulture. Najvei broj tih zloina mogao
je biti sprijeen da su vojni komandanti i politiki lideri preduzimali mjere na koje ih obavezuje meunarodno
humanitarno pravo oruanih sukoba. Pravila o zatiti dobara kulture krena su flagrantno, a krivini postupci
protiv izvrilaca zloina nisu pokretani.
Kao kuriozum navodim da je Jutarnji list (ali tek 16. 5. 2009.!), u svom prilogu Magazin, donio lanak
Patricije Ki, Top lista spomenika NOB-u, na tri stranice, uz deset fotografija znaajnih spomenika. U
lanku autorica daje prikaz nastojanja belgijskog fotografa Jana Kempenaersa da tu spomeniku batinu,
kojom je bio zadivljen, predstavi svjetskoj javnosti i navodi njegovu ocjenu: Iako je rije o spomenicima
slavne prolosti njihova morfologija i dizajn moderni su, ak futuristiki, te i zbog svoje ljepote zasluuju
potovanje. A na osnovu tih fotografija arthitekt Jan Neuteling je rekao: Jasno je da su skulpture Staljina i
Sadama sruene kao ikone dikatatora. Ono to je fascinantno kod spomenika koje je Kempenaers fotografirao
jest da su apstraktni, lieni kulta linosti: neutralna ikonografija slavlja.
17

35

Knjiga 42.indd 35

2.7.2012. 17:26:41

Filozofskog fakulteta u Rijeci koji znanstveno istrauje komemorativne sveanosti i mjesta sjeanja, u intervjuu danom Sai impragi (Novosti, broj 517,
od 13. 11. 2009.):
Ba zbog injenice da su spomenici materijalni izraz ideologije i simboli odreene
interpretacije prolosti, oni su dakako laka meta nasilja u vremenu kad drutvo prolazi kroz
radikalne tranzicije ili rat. U devedesetima, politiki sukobi i pratei povijesni revizionizam
zahvatili su sve aspekte hrvatskoga drutva, ukljuujui javni prostor. Spomenici su, naalost, nastradali jer su u ratnoj i nacionalistikoj atmosferi nekima simbolizirali one stvari koje je nova hrvatska drava kroz javnu retoriku vladajuih oznaila kao neprijateljske:
Jugoslaviju, komunizam, partizane, bratstvo i jedinstvo, Srbe itd. Bez obzira to su ti spomenici takoer simbolizirali ope i svakako hrvatske vrijednosti antifaizma ili sjeanje na rtve
rata od kojih su mnoge bile upravo Hrvati. Utoliko je sukob bio ideoloki, a ne samo etniki.
Naravno, komunisti su postavljali spomenike u pokuaju da izgrade i osnae legitimitet. To
ne opravdava divlje ruenje kulturne batine ili revizioniostike pokuaje brisanja vanih
dogaaja iz kolektivnog sjeanja. Ruenje takvih spomenika, tj. napadi na mjesta pamenja
esto su bili pokuaj da se iupa dio prolosti iz narativa Drugoga svjetskog rata, pogotovo
to se tie stradanja Srba i drugih u NDH: To je bio dio ire revizije Drugog svjetskog rata u
Tumanovoj Hrvatskoj, koja nije samo kritizirala neke sporne dijelove komunistike historiografije, nego je krenula stvarati nove mitove i narative, ali ovaj put s pogleda radikalnog hrvatskog nacionalizma pa i apologetike ustatva, koje se pokualo sagledati i kroz endehaovsku dravotvornu prizmu bez one kvislinke i zloinake. Takvu praksu nije oznailo samo
ruenje spomenika, nego je bilo i sluajeva izgradnje novih, ne samao legitimnim rtvama
komunistikih snaga, nego i ustakim prvacima, kao to su bili spomenici Juri Francetiu u
Slunju i Mili Budaku u Sv. Roku, koji su bili uklonjeni tek 2004. godine, u vrijeme prvog
Sanaderovog mandata. Podignuti su takoer spomenici pripadnicima oruanih snaga NDH
palim u borbama, koji su odjednom postali rtve komunistikog terora, a ne stradalnici u
ratnim zbivanjima. Ima i primjera novih spomenika koji spajaju rtve Drugog svjetskog rata i
Domovinskog rata, kroz problematino tumaenje dogaaja 1941. 1945. iskljuivo kroz zrcalo rata u Hrvatskoj u devedesetima. Po ustai Mili Budaku su nazivane brojne ulice. Jedna
postoji i danas u Slavonskome Brodu to je izvan razuma, a institucije ne reagiraju, ve se i
opet eka politika odluka, koja ne dolazi. to se tie antifaistikih spomenika, treba jasno
rei da ih nisu ruili samo Hrvati. Od oko tri tisue demoliranih partizanskih spomenika, dio
su unitili i radikalni Srbi. Npr. u Plakom je od strane etnika miniran partizanski spomenik
u centru grada, jer pria o zajednikoj borbi Hrvata i Srba nije sluila njihovom konceptu
etniki iste Republike Srpske Krajine, ili u Korenici, gdje je vojska RSK sruila spomenik
narodnom heroju Marku Orekoviu Krntiji. Naravno, velika veina spomenika koji su srueni, oteeni ili transformirani s novim simbolima s onih koji nisu srueni esto se skidala
petokraka i postavljala ahovnica ili kri doivjeli su takvu sudbinu s hrvatske strane, bilo
od nepoznatih poinitelja, bilo od Hrvatske vojske ili lokalnih vlasti. Knjiga Ruenje antifaistikih spomenika u Hrvatskoj 1990. 2000. vrlo dobro ilustrira to se sve dogaalo sa
spomenicima u Tumanovo vrijeme.

Osim napomene o socijalnoj podlozi ruenja spomenike batine, V.

Pavlakovi dobro ukazuje na istovjetno ponaanje tokom prevratnih 1990-ih
godina u Hrvatskoj i u Republici Srpskoj Krajini u pitanju su istovjetne ideoloke pozicije koje su bile djelatne i u razdoblju 1941. 1945. kad su ustae
36

Knjiga 42.indd 36

2.7.2012. 17:26:41

i etnici bili ak saveznici u borbi protiv partizana, nastojei ih u brojnim zajednikim akcijama unititi.
Nije se, dakako, 1990-ih unitavalo samo spomeniku batinu tek jedne vrste, oblika ili tipa, u ovom sluaju onu izravno vezanu uz NOB. Stradao je znaajan dio ukupnog spomenikog fonda uslijed izravnih ratnih djelovanja, ali i izvan
podruja ratnih djelovanja namjernim granatiranjem, paljenjem, miniranjem i
pljakom... 18 A nije sva stradala spomenika batina ni jednako tretirana.19 Lako
je uoiti da se razlikovalo nae, tj.podobne od ne-naih, tj. nepodobnih
spomenika. Sukladna tome bila je i javna prezentacija unitavanja, kao to je
sukladna bila i terminologija. Samo radi ilustracije navodim da se micanje nepodobnih spomenika opravdavalo time to ...podsjetnici na partizanska junatva tijekom Domovinskog rata u najmanju ruku nisu nailazili na simpatije..., a
politika situacija i Domovinski rat strano su utjecali na raspoloenje graana,
koji su u napadima bijesa jednostavno razbijali spomenike i spomen-ploe...
18
Uz novinske lanke o unitavanju spomenike batine uslijed ratnih djelovanja, naroito intenzivno tokom
1990. 1993. godine, a kasnije tek sporadino, najambiciozniji pregled dan je u knjizi Radovana Ivanevia
(ed.), Cultural Heritage of Croatia in the War 1991/92, Hrvatska Sveuilina Naklada, Zagreb, 1993. Drugi
dio knjige (str. 197 304) u cjelosti je posveen ratnim razaranjima kulturne batine u Hrvatskoj. Manjim
dijelom ta je tematika obraena i u knjizi Ivice Kostovia i Miloa Judaa (eds.), Mass killing and genocide
in Croatia 1991/92: A book of evidence, Hrvatska Sveuilina Naklada, Zagreb, 1992. U ovoj je knjizi tom
problemu posveeno jedanaesto poglavlje The destruction of spiritual and cultural heritage and maltreatment of Roman Catholic priests and nuns (str. 237 257). Obje navedene knjige su izile kao prva (Mass
killing...) i etvrta (Heritage...) u seriji od etiri knjige: Croatia in the War. O unitavanju spomenike
batine izvan podruja ratnih djelovanja izvori su znaajno oskudniji. Mediji im nisu posveivali panju jednaku onoj o unitavanju spomenike batine uslijed izravnih ratnih djelovanja. Nisam naiao ni na jednu
cjelovitiju publikaciju oficijelnog karaktera, slinu dvjema gore navedenima. Jednom dijelu nepodobne
spomenike batine onome koji se tie NOB-e, tj. jo ue, spomenicima, panju je povetio SAB Hrvatske
prikupivi podatke s podruja cijele Hrvatske, to je objavljeno u knjizi koju je uredio Juraj Hrenjak,
Ruenje antifaistikih spomenika u Hrvatskoj, (II izdanje s dodatkom), SAB Hrvatske, Zagreb, 2002. godine (I izdanje je izilo 2001.). Za ocjenu unitavanja spomenika NOB-a vani su i prilozi Zvonka Makovia,
Sudbina spomenika revolucije. Sotonski obraun s prolou, Cicero, broj 5, travanj 1999.; Bogdana
iia, Udar na sjeanje dokumentarni film o unitavanju spomenika NOB-e, Zagreb, 2001. i njegov
intervju s istim naslovom, objavljen u Feral Tribuneu 23. 6. 2003.); Adama Dupala, O razaranju nekih
spomen-domova na Baniji i povijesne grae koja se nalazila u njima. Unitavanje za zaborav, Prosvjeta,
br. 59, novembar 2003. Za druge dijelove nepodobne batine izvori su jo oskudniji. Upuujem itaoca
na rad ure Zatezala, Srbi u Karlovcu, Ljetopis SKD Prosvjeta, 1999. O ostalim, mahom novinskim
izvorima bit e rijei uz navoenje konkretnih primjera ruenja ili oteivanja spomenika.

Bizaran i ridikulozan primjer takvog razlikovanja je tzv. karavana Da se ne zaboravi, 26. 5. 2009., u
organizaciji Udruge branitelja Podravke, koja e obii ruene katolike crkve. A zato ne i pravoslavne,
kad su ponekad jedna blizu druge? Zar pravoslavne (i sve druge) crkve nisu jednako tako nae crkve,
kao i katolike? Nizu pitanja ne bi bilo kraja, a ta bi pitanja pokazala da je rije o perpetuiranju ovinistike
iskljuivosti, prekrivene ovaj put jo i klerikalnom (ili sakralnom) maglom (osim one tzv. braniteljske).
Ali je jo apsurdnije da je jedna takva karavana startala ispred Kaptola i da ju je dola ispratiti potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor tako da znamo koliko je ekumena duboko proela hrvatsko drutvo.
Apsurdu tu dakako nije kraj. Vijest o toj karavani bila je nairoko dana na I programu Radio Zagreba, a
ponavljana je cijeli dan, u svim emisijama vijesti kao jedna od tzv. udarnih vijesti. Vidjeti informaciju u Novi
list od 27. 5. 2009.
19

37

Knjiga 42.indd 37

2.7.2012. 17:26:41

pa su zahtjeve za uklanjanje spomenika najee podnosile nekadanje mjesne

zajednice. One su, naime, nosile imena istaknutih partizana, pa su u pravilu imale
i kip svog heroja. Nakon promjene imena mjesnih zajednica kipovi su postali
besmisleni, pa su zatraile njihovo premjetanje.20 Kao ilustraciju, odabrao sam
upotrebu benignije terminologije. Oito je da ovdje nije rije ni o kakvoj valorizaciji umjetnike vrijednosti nego se radi o negaciji onoga to su ta spomen
obiljeja simbolizirala. Je li te simbole trebalo odstraniti i kazuje li to odstranjivanje bilo to o snagama, ideologiji i ciljevima prevrata 1990-ih?21
Je li recimo Augustiniev spomenik Moi Pijadi, jednom od najmoralnijih,
najdosljednijih, najradinijih, intelektualno najsnanijih i najskromnijih linosti
komunistikog pokreta u Jugoslaviji, zasluio da ga izgone iz javnog prostora
oni koji su mu i kao umjetniku i kao politiaru bili suta suprotnost, da taj skroman, a ne monumentalan spomenik, smjeten diskretno, a ne dominantno, gotovo srameljivo skriven u bunju, izgone neki kvartovski anonimusi (ili moda
nisu anonimusi), koji su nemoralom, prevrtljivou, grabenou, lopovlukom
i nepotenjem moda ba snano doprinjeli onom gorem licu prevrata 1990-ih
u Hrvatskoj. Pokazuje li taj in na simbolikoj razini i do koje je mjere prevrat
1990-ih u Hrvatskoj bio povijesno retrogradan, motiviran prizemnim nagonima
i sumnjivo artikuliran.
U lancima o unitavanju spomenike batine to sam ih uspio prikupiti za
razdoblje 1990. 1994. godina s ponekim i mlaim sluajem, ne mogu se uope
razaznati kriteriji po kojima su spomenici dijeljeni na podobne, tj. nae i
one druge. Naravno, ako neiju nesimpatiju i neije napade bijesa odbijem
prihvatiti kao nekakav samorazumljiv, jak i dostatan argument.
Ta ignorancija nikako nije sluajna jer su i u Saboru pitanja o broju oteenih
ili pak unitenih spomenika rtvama faistikog terora i pitanje o poiniocima
proli bez rasprave. Pitanja je postavio Marko Atlagi, (SSH, Benkovac), zastupnik u Vijeu opina, na sjednici 27. i 28. 12. 1990., a Vlada mu je 27. 2. 1991.
odgovorila da su tijekom 1990. na podruju Republike Hrvatske zabiljeena
20
Jutarnji list, 28. 8. 1998., str. 12. Navodi preuzeti iz lanka Kristine Turin Spomenici iz NOB-a.
Veina zagrebakih obiljeja antifaistike borbe unitena je ili premjetena. Mou Pijade htjeli samo stanari
starakog doma. lanak je zasnovan na razgovoru sa Silvijem Novakom iz Zavoda za zatitu spomenika
kulture. lanak zavrava ovako: Prema podacima Stipe Ugarkovia, koje je iznio u knjizi Spomen obiljeja
u Zagrebu, svaki esti Zagrepanin sudjelovao je u narodnooslobodilakoj borbi, a ak 89 njih proglaeno
je narodnim herojima. Svaki od heroja imao je bar po jedan spomenik. Nakon njihova uklanjanja na mjesta
nekadanjih obiljeja NOB-a nisu postavljena nikakva zamjenska umjetnika djela, ve postolja zjape prazna.
21
Da parafraziram Miroslava Krleu, odstranjivanje spomenika Moi Pijade zaista se moe smatrati izrazom naeg zmijskog klupka provincijalnih zapletenosti i idejnih kominosti ali ne onog iz 1930-ih, nego
suvremenog, u Hrvatskoj 1990-ih godina. (Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, Izbor i obrada
citata: dr. Anelko Malinar, Drugo izdanje, NIRO Osloboenje Sarajevo Mladost Zagreb, Sarajevo
1982., str. 216 227)

38

Knjiga 42.indd 38

2.7.2012. 17:26:41

92 oteenja ili skrnavljenja spomen-obiljeja podignutih u znak sjeanja sudionicima NOR-a i rtvama faistikog terora. Upotrebom eksplozivnih sredstava
oteeno je ukupno 9 spomen-obiljeja, a u ostalim sluajevima radilo se o ruenju, razbijanju upotrebom tvrdih predmeta, premazivanju raznim bojama ili drugim sredstvima, paljenju vijenaca istaknutih na tim obiljejima i tome slino. U
najveem broju sluajeva uinioci su oteivali ili uklanjali zvijezdu petokraku.
Poduzetim operativnim mjerama i radnjama, otkriveno je ukupno 13 poinilaca
tih djela, protiv kojih su podnesene krivine prijave nadlenim javnim tuilatvima. Na dnu teksta dana je napomena: Zastupnik nije komentirao odgovor.22
Devedeset dva devastirana spomen-obiljeja zasluila bi opsenu saborsku
istragu i raspravu jer tada jo nije bilo ratnih okraja pa su sve te devastacije
naih ruku djelo. S obzirom na to, injenica o ruenju ovih, i ba ovih spomen-obiljeja, morala je biti znak za uzbunu svima koji su zadueni da tite
spomeniku batinu, a to se moralo oekivati utoliko prije to je na elu Sabora
bio strunjak za likovne umjetnosti i spomeniku batinu, arko Domljan. Ako
je pitanje i bilo postavljeno izriito za spomen-obiljeja rtvama faistikog terora, zato nije spomenuto ruenje nijednog drugog spomen-obiljeja? Valjda zato
to ga nije bilo!? A ako je tako, nije li onda selektivno ruenje spomenika jasan
znak ili iskaz ideoloke iskljuivosti? U odgovoru Vlade se ne navodi koja su to
konkretna spomen-obiljeja bila, ali iz teksta se moe zakljuiti da su oteenja
u najveem broju sluajeva povezana s odstranjivanjem zvijezde petokrake.
Pa je li za to bio potreban eksploziv?! Ipak, iz tekstova koji govore o unitavanju
spomenika vidjet e se da tome i nije bilo tako. S druge strane, protiv13 poinilaca podnesene su krivine prijave nadlenim javnim tuilatvima ali nema ni
rijei kakvi su rezultati krivinog gonjenja. U dostupnoj mi dokumentaciji nigdje
nisam naao da je bilo tko te prve godine, a i narednih godina bio kanjen za
unitavanje spomen-obiljeja. Konano, u odgovoru Vlade nema ni jedne jedine
rijei o tome to se namjerava poduzeti da se zaustavi ruilaki stampedo koji je
poeo ve 1990. godine. Ta je okolnost vana za razumjevanje onoga to je slijedilo, kao i za razumjevanje utnje o ruenju ne-naih spomenika u Hrvatskoj
1990-ih.
Tri mjeseca nakon Marka Atlagia, na sjednici Drutveno-politikog vijea
Sabora, 21. i 22. 3. 1991., istovjetno pitanje je postavio i Darko argonja, SDP,
Rijeka III. Odgovor Vlade bio je takoer istovjetan.23
22

Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 26, 18. 3. 1991., str.42.

Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 41, 19. 7. 1991., str. 17 i 18. U Izvjeima... naslov je: Spomenici.
Skrnavljenje obiljeja antifaistike borbe. Odgovor Vlade je ovaj puta neto dui nego odgovor na pitanje Marka Atlagia, ali je u bitnom istovjetan, iako se ovaj put navodi da je ... evidentirano ukupno 107
oteenja ili skrnavljenja... (dakle dodatnih 15 sluajeva). Tekst o nainu ruenja/oteivanja identian je
prethodnom, ali je proiren odgovor o poiniocima i njihovu gonjenju. U dva sluaja poinitelji su identi23

39

Knjiga 42.indd 39

2.7.2012. 17:26:42

Osjeki DOM je u travnju 2002.24 , uz popis uklonjenih spomenika, na

cijeloj stranici donio tekst o organiziranom uklanjanju osjekih antifaistikih
spomenika tijekom 1992. pod naslovom: Osjeki antifaistiki spomenici tako
su zatieni da ih od 1992. nitko ne moe pronai. Evo nekoliko djelova iz lanka Ivane Dragani:
Prema podacima Ministarstva kulture Konzervatorskoga odjela Osijek, na podruju
naega grada bilo je 1991. godine 82 spomen-obiljeja antifaizmu, a do 1992. uniteno je,
nestalo ili uklonjeno 63 spomenika, bista i spomen-ploa. Od toga je broja 19 spomenika
vrlo znaajno zbog svoje umjetnike vrijednosti. Od osjekih spomenika antifaizmu ostali
su samo Majka s djetetom koji se nalazi u parku na Gajevu trgu, August Cesarec (poznatiji kao eta) u Blok-centru te obiljeja na groblju. Nemamo nikakvih saznanja o tome
gdje se danas nalaze ostali spomenici. Mnogi su uniteni ili oteeni, a 1992. Unikom
je veinu tih danas nestalih obiljeja uputio na obnovu i restauraciju. Donesena je uredba
tadanje Skuptine opine Osijek da se oni skinu i odnesu na restauraciju. Od nas je zatraen jedino popis svih tih spomen-obiljeja koji je kasnije dobio tadanji direktor Unikoma
Tomislav Glava objanjava Drago Kreti, vii savjetnik za nepokretne spomenike u
Konzervatorskom odjelu.

Slijedi opis nestajanja kako spomenika i spomen obiljeja, tako i dokumentacije o tome, sa zakljunim stavom da dakle, nema ni spomenika ni
ficirani i protiv njih je pokrenut postupak. Rezultat: u prvom sluaju je javno tuilatvo u Splitu odbacilo
prijavu jer je bila rije o est maloljetnika, a u drugom sluaju poinioci su dvije punoljetne i jedna maloljetna
osoba i predmet se nalazi u fazi prikupljanja potrebnih obavijesti. U veini sluajeva, i pored poduzetih
operativnih mjera i radnji, nisu pronaeni poinitelji Moda se za sve unitene spomenike moe primjeniti
i genijalna la o silnim vjetrovima koji su sruili recimo Bakiev spomenik na Blauju. To to su posvuda
odjekivale eksplozije prilikom unitavanja spomenika, to valjda za policijske ui nije bilo ujno! Kao kuriozum navodim da je i 1997., u Saboru, dr. Zvonimir Bartoli iz HDZ-a postavio pitanje o ouvanju spomenika
kulture ali samo dvoraca u kontinentalnom dijelu Hrvatske... (Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 193, 13.
3. 1997., str. 5)
Osjeki DOM. Informativni list za dom i obitelj, Osijek, subota 27., nedjelja 28. i ponedjeljak 29. travnja 2002., godina III., Broj 237. I Bogdan ii u svom intervjuu pod naslovom Eksplozivna braa Glava,
(naslov je vjerojatno dala redakcija) posebno istie: Ja se nisam bavio ratom, i to je ono to ljudi koji kritiziraju ovaj film ne razumiju. Unitavanje spomenika dogaalo se s naslova nacionalistike ideologije, koja
je minulih deset godina bila izrazito naglaena. Vrlo sam temeljito razgovarao s ljudima, od Vukovara do
Dubrovnika. Bilo je tu svakakvih primjera. Na podruju Osijeka puno mi je pomogao va kolega Drago Hedl.
Tamo su, zahvaljujui brai Glava, napravljene strane stvari. Naime, Branimir Glava je najprije bio predsjednik Izvrnog vijea, a poslije upan. Tomislav Glava bio je, pak, direktor gradskog poduzea za zelenilo
i istou. I onda bi se oni igrali na taj nain da bi jedan drugome pisali dopise o restauriranju spomenika, pa
bi nakon toga spomenici i spomen-ploe bili rueni i unitavani. I na kraju, postoji jedno pismo u kojemu
Tomislav Glava, kao direktor poduzea Unikom, daje izvjetaj predsjedniku Izvrnog vijea, svome bratu,
u kojemu kae da je uniteno 45 spomenika, da je on to sve marljivo obavio sa svojim ljudima, ali da se, na
alost, nisu dala unititi neka postolja pa bi trebalo poslati jo eksploziva. Feral Tribune, 23. 6. 2001. O
uklanjanju spomenika u Osijeku pisao je i novinar Drago Hedl jo 1994. godine: Kako ui u povijest i biti iz
nje istjeran. Velikani od bronanog tijesta, Feral Tribune, 9. 5. 1994.
O stanju u Osijeku je i lanak Marija Lukaevia Osijek pred borbom s kriminalcima. Rat crnim kapuljaama, Vjesnik, 4. 2. 1992., str.2. Rije je o kriminalcima, kojih ima ak i meu Hrvatskom vojskom
(...) Nitko im se zapravo ne suprotstavlja. (...) Vojna policija uglavnom slijee ramenima, stie na pozive, konstatira dogaaj i potom nita ne poduzima. (...) Dojam je da je civilna policija na neki nain
razvlaena.
24

40

Knjiga 42.indd 40

2.7.2012. 17:26:42

dokumentacije koja bi pomogla policiji u njihovu pronalaenju. Jesu li ti znakovi osjekoga antifaistikog naslijea i batine zavrili na nekome lokalnom
odlagalitu smea, u talionici eljeza ili su restaurirani u sirovinu za izradu
posua? Pokazat e vrijeme i upornost.
Na upit gdje bi mogli biti spomenici, jer on je bio predsjednik Izvrnog vijea Skuptine opine Osijek u vrijeme uklanjanja spomenika, Branimir Glava
kae da je obolio od ope amnezije jer danas vlada boljeviko-komunistiki
totalitaristiki progon nezapamen od 1945. do 1990. Niega se ne sjeam!,
kratko je na isti upit odgovorio i Tomislav Glava, tadanji direktor Unikoma,
a i Bla Bebek, tada voditelj RJ istoa kae: Slubeno nita nismo znali. Moji
su deki to skidali, meutim, slubeno nita nismo znali! Nadalje, da sve bude
krajnje ironino, kad je od Konzervatorskog zavoda u Osijeku poetkom 1990-ih
radi obnove zatraen popis antifaistikih spomenika, zatraen je popis samo
tih spomenika, i to radi restauracije i obnove svih odjednom(!). Spomenici su
poslani na restauraciju i obnovu u skladite smea istoe(!).
Vjesnik od 6. 3. 1994., na str. 10. i 11. donosi dva, u svojoj razliitosti
znakovita primjera tretmana spomenika NOB-a. Pod naslovom Sudbina spomen-obiljeja Zlatko imi opisuje micanje spomenika Moi Pijadi, citiram ...
da mu nije tu mjesto iz drutvenih i estetskih razloga, da spomenik ima kontakt
u vrijeme socijalistikog sustava iji je jedan od utemeljitelja i Moa Pijade.
Budui da ne postoji vie ni socijalistiki sustav, niti dotino Radniko sveuilite, smatraju da ne postoji drutvena motivacija za tim spomenikom. A Damir
Herceg pak donosi kratku biljeku s naslovom Srueno, pa obnovljeno: Kada
je iz Klane nestala bista Antona Raspora panca, narodnog heroja NOB-a, graani su dali izraditi novu bistu sumjetanina. Herceg u toj kratkoj biljeci navodi
i nekoliko informacija o oteenjima spomenika NOB-a u Rijeci, njenoj okolici
i u Ogulinu.
Mjesec dana ranije, u Veernjem listu od 9. 2. 1994., M. Galekovi u lanku Glava u vrei. Kako e se rijeiti pitanje spomenika u sreditu Dugog sela
zorno pokazuje nedoumice o tretmanu spomenika NOB-a: da li ga obnoviti ili
ga maknuti.
Da je unitavanja/sklanjanja od javnosti spomenike batine NOB-a bilo
posvuda u Hrvatskoj i da u tom poslu postoji kontinuitet i motiva i obrazloenja, moe se, uz primjere to sam ih do sada naveo, vidjeti i iz lanka Drage
Hedla, Kako su spomenici baranjskih antifaista zavrili na katolikom groblju
u Belom Manastiru. Izmjetanje narodnih heroja, Feral Tribune, 3. 8. 2002.
Hedl kae da tako je u Osjeko-baranjskoj upaniji okonan posao koji su davne 1992. u Osijeku pedantno obavili djelatnici Unikoma..., navodi i obrazloenje Ivice Buconjia, gradonaelnika Belog Manastira i novopeenog saborskog

41

Knjiga 42.indd 41

2.7.2012. 17:26:42

zastupnika HDZ-a: Uklanjanje tih bista simbolino je prekidanje s naslijeem

komunizma, to mi u Baranji, zbog okupacije, do sada nismo uspjeli napraviti,
i daje komentar: Buconjieva izjava mogla bi se protumaiti jedino na nain da
NOB nije imao antifaistiki, nego komunistiki karakter, premda su povjesne
ocjene drugaije. U knjizi Nade Lazi Baranja 1941. 1945., koja se najcjelovitije bavi antifaistikim otporom u Baranji, Jovan Lazi, Sara Berti i Erne
Ki nedvojbeno su oznaeni kao antifaisti.
O kulturocidu nad spomenikom batinom, na samom poetku 1990-ih, zanimljiv razgovor su vodili novinar Milorad Bibi Mosor i akademski kipar Lujo
Lozica:
Jeste li preboljeli to su vam isjekli na komadie skulpturu Josipa Broza Tita u mramoru.
To je bio kulturocid najgore vrste kojega je osudio cijeli svijet. Jedino se u Hrvatskoj
o tome utjelo. Tada sam ivio u San Marinu, uo sam da su mi Titovu skulpturu, izloenu u
ubievoj ulici u Zagrebu, zbog toga to je u toj zgradi odrana jedna sjednica Sabora, ispilali
na komadie. Strano. Uasno. Ubitano. Nestvarno.
Je li istina da zato niste htjeli susret s Franjom Tumanom? Ni to da napravite njegovu
skulpturu.
S Franjom Tumanom se nisam sretao. Niti sam ja elio sresti njega niti je on htio
sresti mene.
Isti sluaj kao s Pablom Piccasom i diktatorom Francom u panjolskoj!
Je li me to usporeujete s Piccasom?
Ne, ne. Samo mi je to sluajno palo na pamet.
Picaso je bio zaluen komunizmom kao to su sad svi zalueni internetom. To je tad
bilo u modi. Francu to nije odgovaralo, najvie je volio ne gledat Piccasovu Guernicu
Moda je Franjo Tuman volio neko vae umjetniko djelo
To me ne zanima. Moje geslo je: tko jednom izda uvijek izda! Pametnome dosta!
Vie neu o tome.
A Josip Broz Tito.
Za mene vrlo mudar i pametan ovjek i veliki politiar! I stop o toj temi.25

Ali nije Titova skulptura jedino uniteno djelo Luje Lozice. Nepoznata
je sudbina i impozantnog kipa Veljka Vlahovia koji je skinut s postolja na
Trenjevci, u parku na uglu Ozaljske, donedavno Konareve, i Nehajske.
Nekamo je odnesen.
Nije mogue tvrditi i izmotavati se da nije bilo informacija ili da je narod bio bijesan i u tom bijesu odstranjivao i ruio spomenike. Ba obrnuti primjer je bista Antona Raspora panca kad je narod zahtijevao zatitu i ouvanje
spomenika... ali ui posveenih to nisu ule. Feral Tribune 22. 12. 1995.
u svojoj rubrici Picakandal donosi o tome ovakvu informaciju: Gradac na
nogama, a ispod njega tekst:
25

Slobodna Dalmacija, prilog Spektar, 18. 8. 2007., str. 20,21.

42

Knjiga 42.indd 42

2.7.2012. 17:26:42

Na nekoliko zagrebakih adresa nedavno je stigla peticija 149 mjetana Gradaca, a

peticiju su imali prigode proitati osobno Franjo Tuman, uzoriti kardinal Franjo Kuhari i
saborski zastupnik Luka Bebi. Zato ba oni? Pria iz Gradaca dat e odgovor na to pitanje.
U veljai godine 1992., usred bijela dana, pripadnici Tree bojne etvrte gardijske brigade sruili su u Gradacu spomenik posveen borcima NOR-a toga kraja. Spomenik je rad
akademskoga kipara Antuna Augustinia, podignut je bio prilozima mjetana i otkriven
1972. u prisutnosti tadanjega partijskog sekretara Luke Bebia. Prema navodima mjetana
idejni zaetnik gradake akcije Tree bojne bio je mjesni upnik fra Ante Ani koji ovih dana
pokuava naplatiti uinke svojega konspirativnog rada iz 1992. Na postament poruena spomenika fra Ante je naumio postaviti novi i prikladniji golemi kromirani kri pa su radnici
poistili ruevinu i postavili graevinske skele, pripremajui se za postavljanje kria.
Fra Antu pritom ne ometa ni prosvjedovanje mjetana Gradca, meu kojima je veliki broj
onih koji ga svake nedjelje sluaju u crkvi. Suoeni s njegovom samovoljom, Gradaanima
nije preostalo nita drugo nego da se poale fra Ivinu efu, uzoritu kardinalu Kuhariu, traei ujedno i zatitu od sekretara Bebia i vrhovnog zapovjednika HV-a Tumana, pa je iz
Predsjednikih dvora stiglo diskretno pitanje to se to zbiva u Gradacu. U meuvremenu,
nezadovoljstvo mjetana pokuava se stiati, ali glede & unato, fra Ante ne odustaje, a skele
ekaju kri.

Osim novinskih lanaka, dvije su se publikacije potpunije bavile stradanjem

kulturne batine.
U reprezentativnoj knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92,
koju je priredio Radovan Ivanevi, a objavljena je 1993., jasno je izraena namjera da se da historijska i sadrajna panorama nae kulturne batine uz opis
tete to joj je nanijeta ratnim dogaanjima. Bilo bi za oekivati da e se u takvoj
publikaciji nai cjelovit i objektivan pregled unitavanja spomenike batine, ali
naalost tome nije tako.
Ponajprije, u historijskom pregledu spomenike (kulturne, umjetnike) batine na podruju Hrvatske ni jednom rijeju nisu spomenuti barem najznaajniji
nepodobni ili ne-nai spomenici. Rije je naravno o spomenikoj batini
hrvatskih Srba26 i onoj koja je povezana s NOB-om, revolucijom i antifaistikom borbom. to se tie poglavlja koje opisuje XX stoljee, a potpisuje ga
Zvonko Makovi, ono je pisano krajnje saeto, s dominantnim prikazom urbanog arhitektonskog i akademskog likovnog stvaralatva, pa je s obzirom na ogranieni prostor, svega 10 stranica u kojima je i ilustrativna graa, jasno da nije bilo
mogue prikazati svu raznovrsnost i sav opseg spomenike batine na podruju
26
Termin hrvatski Srbi koristim samo kao tzv. tehniki termin, bez namjere da na bilo koji nain tu
(srpsku) komponentu izdvajam iz cjeline stanovnitva Hrvatske, tj. da ih getoiziram. Graani srpske narodnosti na dananjem prostoru Hrvatske moraju biti apsolutno jednakopravni kao i svi drugi graani, naprosto
kao graani Hrvatske. Jedan od razloga traginog toka dogaaja devedesetih godina u Hrvatskoj upravo je
dan injenicom to su graani srpske narodnosti od poetka prevrata tretirani kao graani drugoga reda.
Dovoljno je prisjetiti se izjava o iljatim glavama (. odan), srei to supruga nije idovka ili Srpkinja
(F. Tuman), Srbi su remetilaki faktor (F. Tuman), djecu u osnovnoj koli treba uiti da su im Srbi
neprijatelji(B. Mieti) itd.

43

Knjiga 42.indd 43

2.7.2012. 17:26:43

Hrvatske27. Ali, zanimljivo je da se u Uvodu (str. 21 61), koji saima cjelinu

problematike i daju odgovarajue ocjene, spominju tek dva spomenika koji bi se
mogli ubrojiti u kategoriju ne-naih. Na tekst i kontekst u kojem se spominju
ta dva spomenika osvrnuti u se kasnije.
Svrha je publikacije, naglaava se u Predgovoru, da se svijet upozna s razmjerima stradanja kulturne batine pa se u drugom dijelu knjige donose podaci o
teti koju je agresor poinio kulturnim spomenicima u Hrvatskoj. Prema informacijama to ih je prikupio Institut za zatitu spomenika Republike Hrvatske, a
koji ne mogu biti smatrani potpunim u pogledu oteenja starih lokacija i pojedinanih spomenika, kao i obima oteenja (jer je znaajan dio Hrvatske jo uvijek
izvan kontrole legalnih vlasti ili je u potpunoj izolaciji), a od ukupno 102 podruja Hrvatske 64 su podruja bila s 2. lipnja 1992. izravno izloena, 854 lokacije
su bile neposredno ili posredno ugroene. Ove lokacije ukljuuju 236 zatienih
povijesnih lokacija ili njihovih djelova (47 urbanih i 187 ruralnih jedinica). Pod
udarom je bilo 245 povijesnih lokaliteta, 9 arheolokih lokaliteta i 1 memorijalna
jedinica, od kojih je 28 uniteno, 32 spaljeno, 83 djelomino srueno, 92 oteeno, dok za 9 arheolokih lokaliteta za sada ne postoje informacije o oteenjima
to su ih pogodila. U isto vrijeme su oteena ili unitena u ovim napadima 683
pojedinana spomenika, registrirana ili smatrana kao kulturno blago. Zgrade 37
muzeja, 9 arhiva i 22 biblioteke takoer su oteene, neke od njih unitene.
Nakon opisa dane su i dvije tabele u kojima se sumarno po vrstama i kategorijama objekata prikazuje unitenje ili oteenje kulturne batine.28
Ne dovodei u pitanje nijedan od ovdje navedenih podataka, jer naprosto
drugih nemam pri ruci i zato to nisam tu problematiku samostalno istraivao,
htio bih skrenuti panju tek recimo na injenicu da se u Predgovoru, Uvodu i u
drugom dijeli knjige dosljedno upotrebljava termin agresor i jasno je iz konteksta da je rije o postupcima druge strane, ali nigdje nema ni rijei o tome da
je moda i naa strana, neagresorska, unitavala ili oteivala spomeniku
batinu, premda je ve i u tim prvim godinama bilo evidentiranih takvih sluajeva.29
Na str. 58 i 59 pogreno su pripisane atribucije: uz sliku Korule stavljena je atribucija Rab, a uz sliku
Raba Korula.
27

R. Ivanevi (ed.), Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92, Hrvatska Sveuilina naklada,
Zagreb, 1993. , str. 15, 202 206.
28

29
Nema potrebe podrobnije se baviti ponekim tvrdnjama i kvalifikacijama koje su u Predgovoru, Uvodu
i u II. dijelu knjige navedene, ali ih treba spomenuti, odnosno na njih itaocu skrenuti panju. Mislim da
se moe rei kako su one plod ili danak iskljuivosti koja je u Hrvatskoj bila krajnje izrazita. Uz spomenuto kategorino svoenje poinioca svih unitavanja spomenike batine na barbare, agresore i sl.
nema ni jedne jedine rijei o naem barbarstvu, forsira se iskljuiva kulturoloka povezanost sa Zapadnom
kulturom i negira bilo kakav pozitivan utjecaj tzv. Istone, bizantske kulture, Jugoslaviji se pripisuje samo
onemoguavanje, zatajivanje i guenje hrvatske samobitnosti. Na str. 47 48 navodi se da su hrvatski

44

Knjiga 42.indd 44

2.7.2012. 17:26:43

Na str. 202. navodi se da je ...oteeno ili uniteno u ovim napadima 683

pojedinanih spomenika registrirana ili smatrana kao kulturno blago. Meutim,
u sumarnom pregledu (tabela na str. 205) pod tim se podrazumjevaju i palae i
samostani i crkve i komercijalne zgrade, a spomenici na javnim povrinama
zastupljeni su brojkom 6. Kako bi unitene spomenike antifaistikoj borbi trebalo traiti u toj kategoriji, brojka 6 se ini krajnje nevjerojatna. Pitanje je zato
nisu pobrojani spomenici NOB-a. Prema podacima SAB-a Hrvatske ...frontalni
napad na antifaistika spomen obiljeja poinje 1990. godine s pojaanim intenzitetom 1991. do 1995. godine..., s rezultatom: ...od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je prema nepotpunim podacima srueno, oteeno, oskvrnuto ili
uklonjeno od pogleda graana 2.964 spomen obiljeja meu kojima 731 spomenik... Kako je knjiga Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 izila
1993., a pripremana je jo i u rujnu 1992., ti su podaci mogli, naravno i morali,
biti uvrteni?!30 Nema potrebe posebno se zadravati na finesi da je u tabeli na
umjetnici, koristei raskid sa Sovjetima, uspjeli izboriti pravo na slobodu umjetnikog izraavanja. Kako
su to uspjeli uz nepodnoljiv komunistiki teror ostaje tajna! Zaista je pretjerivanje namjerno jednostrano
prikazivanje niza historijskih injenica, primjerice na str. 26. tvrdnja da je Hrvatska zagovarala prekid s tzv.
Istonim blokom i formiranje treega svijeta jo 1947., pa nain na koji se govori o JAZU, njenom osnivanju i imenu, pa same pohvale Austriji, bez ijedne kritike rijei o otporu naih naroda austrijskom despotizmu.
Pojmovi Jugoslavija i socijalizam nemaju nikakvu pozitivnu konotaciju i od njih se bjei kao vrag od
tamjana to je sve odreda svojevrsna pragmatika revizija povijesnih injenica. A tvrdnja o tome da dio
monumentalnih spomenika nije raen u skladu sa socijalistikim uvjerenjem autora, nego naprotiv teka
je uvreda autorima. Znai li to da su oni radei spomen obiljeja socijalistikim i oslobodilakim uspjesima
naih naroda, a u potaji neto u suprot tome, bili licemjeri, laljivci, kameleoni?! to bi na takvu kvalifikaciju njihovih djela rekli Krsto Hegedui, Antun Augustini, Vanja Radau, Edo Murti, Duan Damonja,
Lujo Lozica itd., da ne govorimo o Vojinu Bakiu ija je gotovo cjelokupna porodica bila rtvom ustakoga
reima. I jesu li autori monumentalnih spomenika takve izjave dali, potpisali, ili na neki nain ovlastili bilo
koga da ih ovako obiljei? Nepodnoljiva lakoa podmetanja, da parafraziram Milana Kunderu ili naprosto
kultura lai, da parafraziram Dubravku Ugrei! Stoga, naalost, i znaajni dijelovi knjige koji su korektni,
trpe uslijed nevjerodostojnosti ovakvih pragmatikih revizija. Radi usporedbe i provjere radi li se o podmetanju, navodim rijei Duana Damonje iz intervjua danog Jeleni Lovri za Vjesnik od 10. 9. 1972.:
Kako je poznato, za memorijalni spomenik na Kozari raspisan je jugoslavenski natjeaj, koji je pobudio
moje zanimanje zato to se radi o spomeniku od izuzetnog znaenja za NOB. Kozaraka je epopeja, naime,
po svom karakteru neto vrlo specifino tu se kao moda nigdje drugdje u tolikoj mjeri razvio otpor samog
naroda, koji je masovno pristupio na stranu partizana i tako pruio otpor daleko nadmonijem neprijatelju.
Zato Kozara nosi u sebi svu dubinu ljudskosti i dubokog narodnog osjeanja za slobodu. Zadatak da stvorim
spomeniku ideju koja e ovjekovjeiti nau najznaajniju epopeju s tim njenim sadrajnim znaajkama pobudio je moj dubok i izuzetan interes. U istom broju Vjesnika data je i kratka biljeka o kozarakoj epopeji
iz pera Vase Banovia. Kozara ne zaboravlja svoju djecu. Na svakog partizana Kozare nastupalo je petnaest
neprijateljskih vojnika (...) Poginulo 1.700 boraca, a od 70.000 ljudi i djece iz zbjega s bataljonima se probilo
oko 20.000, dok su ostali pobijeni ili otjerani u koncentracione logore. Danas je od spomenika starog tri
desetljea ostao samo kostur, kako kae Damir Kundi, u Novom listu od 29. 11. 2010.
30
Pretpostavljam da je autor, renomirani strunjak i sveuilini profesor, morao znati za knjiicu Dane
Pavlice, Od Kamenske do Zveeva, NIP Prosvjeta, Bjelovar, 1975., u kojoj su vani podaci o spomenicima za papuko-poeko podruje i koja je stoga mogla posluiti kao orijentir za provjeru koji su od
tih nepodobnih spomenika stradali (Bakiev je svakako najmonumentalniji i najznaajniji). Naalost tek
je kasnije, mnogo kasnije, 2007., savjesni istraiva Dane Pavlica, ali tada kao prognanik iz svoga zaviaja
knjigom Stratita oko Papuka i Psunja, Beograd 2007. dao pouzdano svjedoenje i o ljudskim stradanjima

45

Knjiga 42.indd 45

2.7.2012. 17:26:43

str. 206. dan pregled stupnja devastacije, ali se za jednu treinu (31,9 %) konstatira Ne raspolae se podacima(!);
Nadalje, u knjizi se na str. 42., istie tolerantnost Hrvata prema drugim vjerama, primjerice idovskoj i pravoslavnoj, emu je dokaz da se ba u Karlovcu na
glavnom trgu nalaze crkve obiju vjeroispovijesti. Usput, nadam se da se takvom
tolerancijom ne smatra i dogaaj iz ljeta 1941. godine u Glini, kad su ustae
zatvorili i pobili u pravoslavnoj crkvi 1564 Srba, a zatim crkvu do temelja sruili... Spomen dom tim rtvama i tom dogaaju, izgraen na tom mjestu, temeljito
je 1995. devastiran, a zatim prenominiran u Hrvatski dom!!31 Ali vratimo se
pravoslavnoj crkvi u samom sreditu Karlovca. Na str. 49.donosi se slika tog
oteenog spomenika kulture nulte kategorije i tvrdi: Treba dodati da je ova srpsko-pravoslavna crkva, koja je bila planirana i podrana od Hrvata u hrvatskom
Karlovcu u razdoblju baroka, bila sruena granatama ispaljenim od srpske artiljerije 1991. nakon viemjesenog nemilosrdnog bombardiranja grada? Predgraa
i granina podruja Karlovca jo i danas su, u rujnu 1992., bombardirana? Iz
samog teksta nije mogue odgonetnuti emu upitnici. Moda je autor bio u dilemi, moda je poneto i sumnjao ili znao o stvarnim razlozima oteenja te crkve,
ali nije smatrao oportunim da to to zna ili sumnja da bi moglo biti istina jasno i
javno iznese. U svakom sluaju, to je naprosto neistina, a jedna takva propagandistika manipulacija nedopustiva je u publikaciji ove vrste, uz pitanje emu je
neistina sluila ili slui?
Bitno drugaije podatke o ruenju pravoslavne crkve u Karlovcu italac e
nai u studiji .
. 1579.
1995. 32. Na str. 89 104 daje se pregled dogaanja s poetka 1990-ih
koji su doveli do ruenja crkve i dijela eparhije. U nekoliko je navrata crkva
kojima su ti spomenici bili posveeni. Ruenje i preuivanje ruenja tih spomenika zloin je prema tim ljudskim stradanjima.
31
Sva su obiljeja (i ploe s imenima poubijanih ljudi) devastirana i odstranjena. Zahtjevi da se to ispravi
i da se obiljeja restauriraju i vrate na prvotno mjesto nikako da se usliaju. A jedna od najvanijih prepreka tome je, kako nas informiraju Novosti (od 10. 4. 2009., str. 13), kapric vlasnika hotela u tom, sada
Hrvatskom domu: Za postavljanje ploa na zgradu hotela vlasnik trai naknadu, jer smatra da bi naruile
izgled zgrade...

Objavljeno u , SKD Prosvjeta, Zagreb, 1999., . 42

119. uro Zatezalo opisuje i brojne druge dirljive zloine i vandalizme 1991. i 1992. godine (ubistvo rezervista na Koranskom mostu, miniranje kua i ruenje antifaistikih spomenika, napadi na ljude nepoeljne nacionalnosti, pljake...) zbog ega je do sredine 1992. godine iz Karlovca izbjeglo 15.000 Karlovana
srpske nacionalnosti, od ukupno 21.731 koliko ih je ivjelo u gradu po popisu iz 1991. ili 69,1%. (str. 95).
Vrlo je instruktivno proitati o viegodinjim nastojanjima lokalne vlasti da se crkva (ruevine crkve) sasvim
odstrani, ali i o otporu tom ludovanju (koje je oito raunalo da e se potpunim odstranjenjem ruevine
jednom zauvijek zaboraviti zloin ruenja). O obnovi minirane zgrade eparhije vidjeti i: Damir Kundi,
Sramota. Prolo je vie od petnaest godina otkako je na katoliki boi minirana zrada Gornjokarlovake
eparhije u centru Karlovca. Vrijeme stalo za miniranu eparhiju, Novi list, 2. 6. 2009.
32

46

Knjiga 42.indd 46

2.7.2012. 17:26:43

oteivana (i minirana), ali je glavno miniranje obavljeno 29. 12. 1991. godine.
Za mnoge graane grada, za Hrvate i Srbe Karlovca, kao i svu slobodarski raspoloenu javnost to je bila tuna vijest i sramotna estitka za novu 1992. godinu. U Karlovcu je
ve sutradan, tj. 30. decembra 1991., u ponedjeljak, bila delegacija Ujedinjenih nacija koja
se na licu mjesta uvjerila da crkvu nisu granatirali Srbi (kako su ih iz milja zvali etnici).
Utvrdie oni da su to uinili Srbi, prije bi granatirali i lake pogodili katoliku crkvu, jer je
na pogodnijem mjestu za pogotke topovima iz Krajine, nego li njihova pravoslavna crkva.
Evropska posmatraka misija je izvrila detaljan uviaj i napisala izvjetaj u kojem dokazuje
da je crkva Sv. Nikole u Karlovcu minirana. To je i svaki prolaznik i na prvi pogled mogao
jasno uoiti da je crkva minirana iz unutranjosti i odozdo. Krov i toranj, a ni zidovi crkve od
njihove polovine prema gore ni sa koje strane nisu bili probueni granatama. To nije bilo ni
mogue, jer su sa svih strana crkve zgrade koje tako neto onemoguavaju. Jedan graanin iz
neposrednog susjedstva crkvene zgrade je ispriao: Doli su nai, donijeli snopove eksploziva, a nama rekli da se udaljimo te veeri iz stanova, jer e biti veselje do mile volje. A u
kronici Karlovca, pod naslovom Pogoena pravoslavna crkva, pie: Da neprijatelj svojom artiljerijom gaa nasumce, najbolje potvruje vijest da je pogoena pravoslavna crkva
Svetog Nikole. Projektili su gotovo unitili crkvu, kojoj je ostalo samo proelje s tornjem i
boni zidovi. Od eksplozije oteeni su nosei zidovi, pa prijeti opasnost da se toranj srui na
susjedne zgrade. (citat iz Karlovakog tjednika od 11. 1. 1992. opaska .Z.)
(...) Izgled ove nekadanje karlovake ljepotice, vrijednog hrianskog spomenika kulture, postao je jezovit primjer kulture i civilizacije s kraja dvadesetog vijeka. (str. 91, 92)33

Nadalje, u knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92, na

str. 57. se nalazi fotografija br. 39 Revolution monument, Kamensko Vojina
Bakia, ali tu fotografiju ne prati odgovarajue objanjenje: ni kojoj je revoluciji posveen spomenik, ni to se s njim i kada dogodilo. Na str. 48 49 je, uz
tezu o neideolokom znaenju brojnih spomenika hrvatskih umjetnika, sljedei tekst o Vojinu Bakiu i spomeniku Kamenskoj: Ove javne skulpture, esto
postavljene na otvorenim prostorima, pa stoga i golemih dimenzija, nisu imale
veze sa socijalistikom ideologijom, naprotiv: one stoje kao svjedoci slobodnog
duha, izazova i stvaralatva Hrvatskih skulptora. Notirajmo: Ovdje je pridjev
Hrvatski upotrebljen kao kulturoloki atribut zato to su neki od ovih umjetnika po narodnosti Srbi, ali su se razvili u Hrvatskoj kulturnoj klimi i doprinijeli
stvaranju Hrvatske kulture. Neki od ovih spomenika, primjerice elina plona
Ali nije samo miniranje crkve Sv. Nikole u knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 neistinito prikazano. U njoj je preueno primjerice i to da je u sreditu Karlovca, u Parku slobode krajem 1991.
miniran Spomenik ustanku i narodnooslobodilakoj borbi graana Karlovca i naroda karlovakog kraja, kipara Vanje Radaua te da su tom prilikom unitene i biste narodnih heroja. Martin Jandrei svjedoi: Negdje
krajem 1991. godine iziao sam iz zgrade upanije gdje se nalazilo zapovjednitvo karlovake operativne
zone HV-a i uo snanu detonaciju. Odmah sam znao da je miniran centralni spomenik jer je on od upanije
bio udaljen nekih 200 metara. Otiao sam tamo, jo se dimilo nakon eksplozije, ali nikoga nije bilo. Govorilo
se da su ga Srbi granatirali, to nije bila istina. Najvei problem u otkrivanju poinitelja za ova djela sa sadanje pozicije je protek vremena izvrenja kaznenog djela, uestali napadi na grad koji su oteavali izlazak
na teren i izvide policije govorila je tada glasnogovornica Tanja Petri, a danas karlovaki gradonaelnik
tvrdi da nema novca za obnovu miniranog spomenika. Novosti, 27. 3. 2009., str. 17, 18
33

47

Knjiga 42.indd 47

2.7.2012. 17:26:44

forma (leafy form) to ju je napravio Vojin Baki u Kamenskoj kao spomenik u poast revoluciji u Slavoniji nesumnjivo spada meu najvee apstraktne
spomenike u svijetu. Ali nema ni jedne rijei i o drugim brojnim djelima Vojina
Bakia, koja neosporno pripadaju u kulturnu batinu Hrvatske, a koja su takoer najveim dijelom potpuno unitena, iako su se nalazila na podrujima izvan
neposrednih ratnih djelovanja, sruili su ih dakle nai. emu je onda uope
trebalo u knjigu uvrtavati fotografiju spomenika.
Istina o tome tko je i kako sruio Bakiev spomenik je iznesena u knjizi
Duana Matia; Vojin Baki moj prijatelj (str. 110 do 114)34
Duan Mati, Vojin Baki moj prijatelj, Euroknjiga, Zagreb, 2007. S obzirom na znaenje spomenika
samoga, kao i lai i ponaanja odgovornih prema inu ruenja takvoga spomenika, smatram potrebnim navesti
nekoliko bitnih djelova Matieva teksta. Rad na koncipiranju i izradi spomenika traio je suradnju brojnih
strunjaka, a trajao je deset godina. Svi su spomenik smatrali umjetnikim remek-djelom, a nainom je gradnje ta skulptura mogla odolijevati svim vremenskim nepogodama. Bio je to, citira Mati Tonka Maroevia,
spomenik slobodi imaginacije i trajno svjedoanstvo snage hrvatske skulpture u drugoj polovici stoljea,
dostojan takmac mnogim prethodnim Metrovievim i Augustinievim monumentalnim kompleksima, a
opet bitno autonomnije djelo, gotovo sasvim nepodlono politikim i politikantskim manipulacijama. Habent
sua fata libeli, pa dok ujemo da je smiona cjelina u Kamenskoj sruena, sudbina spomenika na Petrovoj gori
(podignut 1982. godine) sasvim je neizvjesna. (Ljetopis HAZU, 1996.), i odmah nakon toga Mati dodaje:
Spomenik Pobjedi naroda Slavonije podignut je povodom i u ast 25. godinjice VI. slavonskog partizanskog korpusa, a otkrio ga je Josip Broz Tito 9.XI.1968. godine u prisustvu mnotva graana iz cijele Hrvatske,
a posebno boraca ovoga korpusa, mnogih prijatelja i umjetnika... Ta vitka, trideset metara visoka apstraktna
skulptura uzdizala se na breuljku Blauj iznad sela Kamenska na raskru putova Slavonska Poega Pakrac
Voin sve do barbarskog ina miniranja ove ljepotice 21. februara 1992. godine. Prema prianju oevidaca,
tog zimskog dana bojnik Miljenko Crnjac, komandant 123. brigade hrvatske vojske naredio je ruenje spomenika. Nije miniranje ilo jednostavno, odjedanput, jer vandali nisu znali da je spomenik struno sagraen, sa
25 30 statikih uporita, kako bi mogao odolijevati svim vremenskim nepogodama. Bakiu su pomagali u
poduhvatu mnogi strunjaci, inenjeri i statiari. Ruili su ga i ruili, a tek su deveti put uspjeli u barbarskoj
namjeri. Spomenik je razoren i raznesen, a sve je zavrilo u jednom hercegovakom otpadu. Miniranje su
morali izvesti strunjaci, to samo dokazuje kako in ruenja nije bio sluajan... Kao da sam in divljakog
ruenja nije bio dovoljan, pa se laima i neistinama obavjetava javnost o sramnom dogaaju:
a) da su etnici minirali spomenik ili
b) o silnom ruilakom vjetru kojem spomenik nije mogao odoljeti.
U Vjesniku od 20. decembra 1992. godine, povodom smrti Vojina Bakia, Vesna Kusin, likovna kritiarka,
nekako je usput, samo da se odradi, napisala nekoliko redaka i jednu neistinu: Njegov spomenik slobodi
naroda Slavonije sruili su etnici. Kome trebaju i slue neistine, gospoo Kusin, jer se i tada znalo tko je i
kada uradio to barbarsko djelo? emu falsificiranje dogaaja, gdje vam je novinarska etika? O silnom ruilakom vjetru u laniu objavljenom u Poekom listu od 19. marta 1992. godine Vesna Milkovi pie:
...zbog toga, jakom naletu vjetra, u nevremenu 21. februara, nije bilo teko da ga jednostavno prevrne.
Meutim, prema podacima Dravnog hidrometeorolokog zavoda u Zagrebu, Gri 3: U tom promatranom
razdoblju nisu bile zabiljeene pojave tue, grmljavine i jakog do olujnog vjetra. La ostaje la i nita drugo.
Opirnija informacija bila je potrebna iz vie razloga:
1) Neposredni naredbodavac da se ovakav zloin izvri, Miljenko Crnjac, ne samo da nije pozvan na odgovornost, nego je lijepo napredovao sve do generala... I takvi ljudi su ugledna gospoda, neke vrste stupova
ovoga reima! A kad sam od Ministarstva obrane u nekoliko navrata (26. 4. 2004.; 28. 10. 2004.; 6. 1. 2006.)
zatraio podatke o dogaaju, koji bi se morali nalaziti u dokumentaciji spomenute vojne jedinice, nisam dobio
nikakav odgovor! Tko mari za zanovijetanje nekog civila, graanina, za tamo nekakav spomenik i k tome jo s
mirisom mrskog nam socijalizma i to je najgore, spomenika iji je autor oprosti boe Srbin. Time je bjelodano iskazan kulturni i moralni sunovrat reima koji je to omoguio, ali je jasno iskazana i simbolika ina.
2) Lai novinarki Milkovi i Kusin sasvim su u skladu s tada proklamiranom spremnou da se lae za
34

48

Knjiga 42.indd 48

2.7.2012. 17:26:44

U knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 nigdje se ne spominje ni ruenje Teslinog spomenika u Gospiu, kao ni zatiranje spomena na tog
velikana ovjeanstva, promjeni imena trga i imena Srednje kole u Gospiu, a
zatim ni potpuno unitenje spomen-muzeja u njegovu rodnom Smiljanu, da ne
spominjem i ustrajno preuivanje njegova imena i doprinosa. A sve se to dogaalo 1991. godine! Spominjem ovaj sluaj jer on zorno pokazuje svu licemjernost i cinizam tzv. hrvatovanja jer je Srbin, ergo, nije na. Oficijelno nije
tako reeno, dakako, ili barem ja za takvu izjavu ne znam, ali sva ogreenja o
Teslu impliciraju poruku upravo tog smisla. A onda su se odjednom, preko noi,
povodom Teslina jubileja, 150-te obljetnice roenja, probudili skrupuli prema
njemu upravo kod onih koji su te zloine dotad preuivali. Ukratko, najprije
se sistematskom devastacijom ubija sjeanje na Teslu, a onda neodmjerenom
euforijom obnavlja devastirano, iako ne jednako sistematski, svjedoe koliko je
pragmatika revizija historijskih injenica duboko ukorijenjena u nacionalistiki
iskljuivom hrvatovanju.35
Hrvatsku (Dunja Ujevi, Vladimir eks). Nezgoda je jedino u tome to bi se nesavjestan budui istraiva
problema mogao pozivati na ta pisana svjedoenja i time zatakati istinu.
3) Knjiga Duana Matia donosi obilje injenica, a naroito je vano spomenuti da donosi i potpuni popis
unitenih (Bakievih) spomenika (str. 109 119). Njene su nezaobilazne vrijednosti objektivnost i potovanje
prema djelu i linosti velikog kipara. Figurativno reeno, Duan Mati mu je ovom svojom knjigom podigao
dostojan spomenik.
Kuu s ateljeom, to ju je Vojin Baki imao u uvali Grici, na otoku Korula, devastirali su odmah 1991.
godine prosvjetljeni HDZ-ovi jurinici iz Blata na Koruli. Nitko nikada za to nije pozvan na odgovornost
35
Sam Tesla odbijao je svaku pomisao na rasnu, nacionalnu i slinu diskriminaciju. U svojoj autobiografiji
on je izriit: Ono to nama sada najvie treba, to su neposredniji kontakti i bolje razumijevanje meu pojedincima i drutvima u cijelom svijetu, te iskljuivanje one fanatine odanosti egzaltiranim idealima nacionalnog egoizma i ponosa, koja je uvijek kadra strovaliti svijet u primitivno barbarstvo i sukobe. Nikakva organizacija ni bilo kakav parlamentarni akt nee nikada moi sprijeiti takvu nesreu. To su samo novi naini koji
stavljaju slabe na milost i nemilost jakima... Mir moe nastupiti jedino kao prirodna posljedica svestranog
prosvjeivanja i stapanja rasa, a mi smo jo uvijek daleko od toga blaenog ostvarenja. (Nikola Tesla, Moji
pronalasci, kolska knjiga, Zagreb, 1990., str. 77 78). Pisao je to Nikola Tesla daleke 1919. godine. A o
spomenutoj euforiji proslave, a naroito o ocjenama i interpretacijama dovoljno je pogledati lanak Marina
Smolia, Pripreme za obiljeavanje 150. godina od roenja jednog od najznaajnijih svjetskih znanstvenika. Gospi i Lika ponosni na Teslu, Novi list dodatak: Liki list, prosinac 2005., str 3. Sve vrvi od
ponosa Teslom, kao likim sinom, ali nema ni jedne jedine rijei o tome tko je 1991. godine sruio (minirao) spomenik Tesli, tko je preimenovao trg na kome je spomenik bio, i naziv srednje tehnike kole, tko je
devastirao Teslinu kuu-muzej u Smiljanu, a zatim ogradio kompleks s oznakama minirano, iako svjedok
Nikola Uzelac, Lianin, u usmenom razgovoru tvrdi da su on i prijatelj mu bili 1991. godine u Smiljanu,
da nikakvih mina nije bilo, ali je ve tada kompleks-muzej bio potpuno uniten, a to tvrdi i Igor Galo, koji
je obilazio i Smiljan 1995. godine (informaciju navodi S. Pulig u lanku u Zarezu). Naravno da je 150.
godinjica roenja Tesle koritena s raznih strana, s razliitim pristupima i naglascima, u nas s izrazitim
kontroverzama to su bile obiljeje Hrvatske 1990-ih, a moe se pratiti u naoj tampi, pa itaoca za osnovnu informaciju upuujem jo i na ove lanke: (1) 150. godinjica roenja Nikole Tesle (temat na sedam
stranica priredio Rade Dragojevi), Zarez VII/180, 18. 5. 2006.; (2) Identitet u 2006. godini (poev od
broja 96) u nekoliko nastavaka donosi feljton o Tesli od autora Branislava Brane Hrnjaka; (3) Marin Smoli,
Otvorenjem Memorijalnog centra obiljeena 150. godinjica roenja Nikole Tesle. Smiljan prigrlio svog
genija. Novi list dodatak: Liki list, srpanj 2006. Uz ove novinarske priloge, za izdvojiti je i Pjesmu
o Tesli knjievnika Mile Stojia, koju je napisao u izgnanstvu 1995., a objavio u Feral Tribune11. 1. 2003.

49

Knjiga 42.indd 49

2.7.2012. 17:26:44

U drugoj pak knjizi koja je imala pretenzije na sveobuhvatnost, u knjizi Ivice

Kostovia i Miloa Judaa (eds), Mass killing and genocide in Croatia 1991/92:
A book of evidence unitavanje batine je locirano u Glavu 11., Unitavanje
duhovne i kulturne batine i zlostavljanje katolikih sveenika i redovnica (str.
237 257). Usporeujui taj tekst s graom knjige Cultural Heritage... ne
nalazim nita bitno novog to se tie spomenike batine. Vjerojatno je tome razlog to je razmak u izdavanju ovih dviju publikacija godina dana. Ipak, itaocu
e biti od koristi, ukoliko je zainteresiran, proitati i to poglavlje, u prvom redu
zbog interpretacija to se u njemu nalaze. S tim se interpretacijama, kao i s ostalim dijelovima knjige nema potrebe baviti na ovome mjestu.36
Osim tih dviju knjiga, kao vee i znaajnije tekstove o unitavanju batine
spomenut u jo tri.
Jedan je iz lipnja 1992., Rezolucija o obnovi hrvatske kulturne batine.37
(Njegove arulje dale su snanu akceleraciju industrijskom drutvu/ali nisu mogle osvijetliti nae nesretne
due / koje jo uvijek cvile u pomrini zavrni su stihovi pjesme.) Isto tako je vaan dokument pismo to
su ga 12. 8. 2005. Odbor za ljudska prava iz Karlovca i HOMO iz Pule uputili premijeru, a na znanje jo i
na dvanaest drugih dravnih adresa, o unitavanju spomenika, knjiga, ali i negatorskog stava prema Tesli, o
emu kau: Sve dok na centralnom trgu u Gospiu ne bude stajao spomenik
36
Budui da je u toj publikaciji rije o ubojstvima, maltretiranjima ljudi i genocidu, svaka jednostranost ili
pristrasnost trebala bi biti nedopustiva, a u njoj je i jedno i drugo prisutno. U Predgovoru se, primjerice, odmah
na poetku govori o namjeri prikazivanja stradanja civilnog stanovnitva Republike Hrvatske tokom rata
1991./92., ali se pri kraju ipak taj pojam (civilno stanovnitvo) suava, jer je agresija jasno obiljeena htijenjem i namjerom sistematskog unitenja ne-srpkog stanovnitva Hrvatske i njihovih sredstava egzistencije.
Zar i srpski dio stanovnitva Hrvatske nije sastavni dio civilnog stanovnitva Hrvatske i koji su razlozi da
se taj dio stanovnitva en bloc izdvaja iz cjeline? Ili, da li su hrvatski Srbi, srpska komponenta stanovnitva
Hrvatske, agresori? Unutranja logika takvoga stava je jasna: zloinci i agresori su drugi, mi smo rtve i
nevini, stereotip potpuno promaen, aktualno i povijesno neistinit. A u koncipiranju sadraja knjige to se iskazalo time to su srpski civilni gubici u Republici Hrvatskoj (Glava 12. Serbian civilian casualties in the
republic of Croatia, p. 259 263) prikazani na samo pet stranica! A da ironija postupka bude vea, toboe zbog
objektivnosti ti se gubici prikazuju iskljuivo koritenjem nezavisnih izvjetaja meunarodnih organizacija
reportera. (p. 259) A vrhunska je pritom ironija injenica da su brojni zloini nad srpskim dijelom civilnog
stanovnitva izvreni na teritoriju koji je bio pod kontrolom hrvatskih civilnih i vojnih snaga i da su u osnovnim obrisima, a u nekim sluajevima i u svim pojedinostima, injenice o zloinima bile vlastima poznate
iz prve ruke, a ne preko meunarodnih organizacija i reportera novinara (zloini u Vukovaru, Gospiu,
Velesajmu i Pakrakoj poljani, likvidacija obitelji Zec u Zagrebu, paljenje sela na podruju Pakraca, ubistva u
Osijeku, ubistva civila u Sisku, ubistva, paljenje sela i egzodus civilnog stanovnitva u Poekom kraju, masovno deloiranje iz stanova, oduzimanje graanskih prava (naroito diskrimanacijom u davanju domovnica),
egzodus, tj. etniko ienje Srba iz gradova (popis stanovnitva 2001. godine je to pokazao jasno itd.), zloini
su do krajnje mogue mjere slubeno zatakavani. Nevjerojatno je da tako visoko rangirani funkciner, najprije
kao vladin, a zatim i stranaki, jedno vrijeme i ef kabineta predsjednika Republike, istovremeno i sveuilini
profesor, nije imao uvid u dogaaje i injenice. Jo cininije sve to izgleda danas nakon traginih dogaaja u
Oluji, zloina to su ih tada poinili ne-agresori, egzodusa preko 150.000 civilnog stanovnitva, paljenja
oko 20.000 kua, masovnog pljakanja imovine, a naroito brojnih ubistva starijih civilnih osoba.
Za obje knjige treba rei da su i terminologijom i usmjerenom selekcijom injenica te brojnim jednostranim
interpretacijama one same sebe uvrstile u asortiman propagandnog rata. Jasno je da se u nekoj buduoj,
estitoj obradi tih tema i ove dvije knjige moraju uzimati u obzir jer i u njima ima relevantnih injenica.
37
Novinarski prikaz saborske rasprave i integralni tekst Rezolucije objavljeni su u Izvjea Hrvatskoga
Sabora, broj 65, 17. 6. 1992., str. 29 32

50

Knjiga 42.indd 50

2.7.2012. 17:26:44

Donio ju je nakon rasprave Sabor Republike Hrvatske. U raspravi je naglaeno

kako su agresori nasrnuli na nau kulturnu batinu, ali nisam naao da je u
toj raspravi spomenut ijedan sluaj naeg ruenja spomenike batine prije
svega izvan zona ratnoga djelovanja, a zatim eventualno i u zonama ratnog djelovanja. Tekst usvojene Rezolucije... reflektira u potpunosti stavove iz rasprave,
iako je tada ve bilo mnotvo primjera takvoga ruenja. Iz toga se moe zakljuivati da je nespomenuta, a ve do tada ruena spomenika batina izvan
korpusa zvanino priznate spomenike batine. Nije li takva jednostranost bila
izraz diskriminacije i preutan poticaj s najvie politike razine da se diskriminirana spomenika batina moe eliminirati.
Drugaije dojmove ostavljaju druga dva teksta. Jedan je iz pera Zvonka
Makovia, objavio ga je polovinom 1999. godine u asopisu Cicero, broj 5,
travanj 1999., str. 44 51,38 (tekst donosim u cjelosti kao Prilog 1.), a drugi, knjiga Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj urednik joj je Juraj
Hrenjak, u uvodu sumira sadraj cijele te monogafije (i taj tekst, kao Prilog 2.,
takoer donosim u cjelosti).

PRILOG 1.
Zvonko Makovi: Sudbina spomenika revolucije. Sotonski obraun s prolou
U zadnjoj novogodinjoj noi stanare Koprivnike ulice u Zagrebu uznemirila je estoka
detonacija koja je nadjaala ak i buku petardi. Neto poslije 23 sata uz postolje spomenika
palim borcima i rtvama faizma, smjetenog u toj ulici, aktivirana je eksplozivna naprava.
Novine, koje su odmah nakon praznika donijele kratku vijest o tom dogaaju, istiu kako
nisu poznati ni poinitelji tog vandalskog ina, niti vrsta eksploziva. Zna se samo da su, osim
spomenika, oteene i kue u susjedstvu. Svakoga dana na putu kui prolazim automobilom
Primorskom ulicom u irem sreditu Zagreba. Na kui broj 2 s lijeve strane godinama mi zapinje za oko razbijena spomen ploa koja je tu postavljena u povodu obiljeavanja etrdesetogodinjice organiziranog omladinskog pokreta. Tu su se davnog 10. listopada 1919. godine
u dvorinoj zgradi sastali delegati iz tadanje cijele zemlje da bi osnovali Savez komunistike
omladine Jugoslavije, neko popularni SKOJ. Uspostavom nove drave i dolaskom nove
vlasti taj je jednostavni spomen na dogaaj od prije sedamdesetak godina postao rtvom.
Dakako, nikada nije otkriveno tko je, noen udnim zanosom, razbio tu plou na zidu dobro
osvijetljene ulice u irem sreditu Zagreba.
U listopadu 1998. godine Hrvatski povijesni muzej prijavio je policiji nestanak est
bronanih skulptura Vanje Radaua iz ciklusa Tifusari, koje su od 1984. bile postavljene
u bivem memorijalnom kompleksu Bijeli potoci Kamensko na Planini Pljeivici, a na
podruju Opine Korenica. Po neijem svjedoenju Radaueve su skulpture na svojem
mjestu bile jo u lipnju 1998.

38

S doputenjem autora, tekst donosim u cjelini, jer je iznimno koncizno i jasno pisan.

51

Knjiga 42.indd 51

2.7.2012. 17:26:45

Falsificiranje nedavne prolosti

Ta tri sluaja nisu, naalost, nikakav izuzetak i za novine su odavno prestali biti zanimljivim
vijestima. Tijekom posljednjih godina postavljale su se irom Hrvatske tone eksploziva, koji
nije bio izravno vezan za ratna djelovanja. Ne samo to su se unitavale kue, naselja i sela,
ve su se sustavno unitavala obiljeja vezana za doba koje je prethodilo ovome vremenu.
Tone eksploziva imale su uvijek samo jedan cilj: falsificirati nedavnu prolost. Tonije reeno:
izbrisati je. Ta praksa nije originalna. Prije bi se moglo rei kako je ona vjena i povezana s
univerzalnim vjerovanjem u magijsku mo slika i kipova. Vjerovanje da slike i kipovi utjelovljuju neprijateljske sile izazivalo je iracionalnu mrnju iz koje su se javljali razliiti oblici destrukcije. Poput stvarnih neprijatelja, stradavali su i njihovi simboli. No, takvo se unitavanje
kosi sa zakonima. Obraunavanje sa znakovima prolosti ne bi smjelo ostati nekanjeno. No,
ta istina kao da ne vrijedi za nae prostore. Ovih se dana pojavljuju u novinama dokumenti
koji jasno pokazuju kakvom se indolencijom naa vlast ponaala prema krenju mnogo teih
zloina nego to je razbijanje neke spomen ploe, postavljanje eksploziva ispod spomenika
nejasne umjetnike vrijednosti ili pak uklanjanje i kraa nekoliko kipova s prostora u koji ionako rijetko tko navraa. Prema izvjeu meunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty
International saznajemo kako je u akciji Oluja stradalo oko 450 civila. Ista je organizacija od
hrvatske Vlade dobila informaciju da je nakon Oluje pred sudovima pokrenuto 2.849 sluajeva zbog ubojstva, pljaki i paljenja imovine. Meutim, Amnesty International naknadno je
saznao da su samo dvije osobe bile pod istragom za ubijanje, a kod 14 osoba postupci su bili u
tijeku. Presuda je donesena samo u jednom sluaju, ali je i taj osuenik naknadno pomilovan.
Takav odnos prema zloinu i pravdi savreno se poklapa s odnosom prema kulturnoj batini i
svim znakovima netom minulog vremena kojeg se nastoji falsificirati i sotonizirati.
Inflacija spomen-obiljeja
Institucije zaduene za evidentiranje teta ponaaju se krajnje neodgovorno. Ne postoji nikakva evidencija u kojoj su sakupljeni podaci o devastacijama spomen-obiljeja iz nedavne
prolosti, ak ni djela vrhunskih umjetnika. Istina je da je bivi reim pretjerivao u obiljeavanju dogaaja vezanih za tzv. revolucionarne tekovine. Brojnost i esto niska kvaliteta djela
kojima se nastojao oznaiti kakav dogaaj, doveli su do prave inflacije spomenika i spomenobiljeja. No, u toj je brojnosti ipak postojao zavidan fond vrijednih umjetnikih ostvarenja,
ali i razloga zbog kojih bi se pojedina mjesta i dogaaji trebali pamtiti. Stoga, mnoga masovna stratita civila i njihove grobnice, te mjesta na kojima su obiljeene pojedinane sudbine
heroja i muenika, vrijedi zadrati u naem kolektivnom pamenju kao putokaz, osobito u
ovim prostorima bremenitim ideolokim, nacionalnim, vjerskim i drugim iskljuivostima.
Hrvatski izlazak iz biveg jednostranakog politikog sustava vezan je upravo za jedan
spomenik. Prva novoosnovana politika stranka koja je u zemlji naznaila viestranaje, a
bio je to negdanji Hrvatski socijalno liberalni savez (HSLS), eljela je obznaniti povratak
demokracije vraanjem spomenika banu Josipu Jelaiu na ono mjesto s kojega ga je bivi
nedemokratski reim naprasno maknuo. Meutim, jedna druga novoosnovana stranka uvukla
se, poput uljeza, u igru koju su inicirali liberali. Naprasno prisvojivi inicijativu HSLS-a, ta
je nova stranka jasno pokazala da ne pree ni pred im.
Vrlo brzo potvrdit e se kako je mentalitet pljakaa i divljih revolucionara usaen u
samu sr te stranke, koja e nakon prvih demokratskih izbora zauzeti vlast u Hrvatskoj.
Zauzeti vlast, ali ne i dovesti demokraciju u Hrvatskoj. Kao to je bivi reim uklanjao spo-

52

Knjiga 42.indd 52

2.7.2012. 17:26:45

menike i sva druga obiljeja samo zato to nisu odgovarali rigidnim nazorima njegovih stratega, tako je to isto poeo initi i novi. Fernkornov spomenik Jelaiu iz sredita Zagreba nije
samo spomenik tome vojniku, banu, nacionalnom voi i idolu, ve i umjetniko djelo znaajnog bekog kipara 19. stoljea. Kada danas nestaju djela Radaua i Krinia, Augustinia i
Bakia, Murtia i Luketia s njima se ne brie samo sjeanje na neki dogaaj i linost, koji
su u minulom vremenu neto znaili i predstavljali, ve se time siromai nacionalna kulturna
i umjetnika batina.
Maknuta Titova ifra patriotizma u Visu
Bahatost, krajnja netolerancija, agresivnost, pljaka, ruenje, ubojstva i tiranija postali su
ubrzo nakon instalacije nove vlasti hrvatskom svakodnevicom. Odnos prema znakovima nedavne prolosti nije se, zapravo, uope razlikovao od odnosa to ga je nova vlast provodila
prema svojim graanima. Kada se jednom postavi eksploziv ispod nekog spomenika, istom
e se lakoom postaviti i ispod neijeg doma. Ta praksa ubrzo postaje rutinom, osobito stoga
to su poticaji na nju brojni: izravni i neizravni. U takvom sustavnom i agresivnom brisanju
memorije lako se moe deifrirati karakter ove vlasti. O tome govori i mali primjer u Visu: na
obali uz pristanite, podignut je 1964. godine spomenik iji je autor Antun Augustini. Na
jednostavnom kamenom bloku isklesana je s jedne strane reenica, koja je u bivem vremenu
predstavljala kljunu ifru patriotizma: Tue neemo svoje ne damo. Izrekao ju je Tito u
jeku rata, obraajui se svojim borcima 12. rujna 1944. godine, upravo tu, u Visu. Poetkom
devedesetih ploa je maknuta. Bilo je to upravo u vrijeme kada je nova vlast pokazivala svoje
nedvosmislene pretenzije za tuim, a kada je istodobno bila sklona neto svoje i ponuditi.
Uniten Bakiev spomenik pobjedi
Spomenik u Visu nema nekih osobitih umjetnikih vrijednosti. Konano, restauratorski zahvati bili bi laki i jednostavni. No, postoje sluajevi u kojima je neijom destruktivnom
gestom naa umjetnika batina pretpjela veliki i trajni gubitak. Ranjavanje kolektivne memorije nije potrebno ni spominjati. Jedno od nedvojbeno najuspjelijih djela spomenike plastike, ne samo u nas, ve i europskim razmjerima, bio je Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije kipara Vojina Bakia. Trideset metara visoka apstraktna figura gipkoga oblika
uzdizala se na breuljku Blauj iznad sela Kamenska na raskriju putova Slavonska Poega
Pakrac Voin, i dominirala je krajolikom. Baki je tom razvedenom djelu divovskih razmjera uspio dati dojam lakoe i organskog urastanja u prirodni okoli. Bljetei sjajna elina
ljuska, koja je obavijala dobro proporcioniranu i uravnoteenu skulpturalnu formu, isticala
se u okruenju umovitih breuljaka. U postizanju takvog efekta, kiparu su u konstrukciji tog
graditeljskog poduhvata pomogli brojni strunjaci, ininjeri i statiari. Taj je spomenik bio
otporan na snane nalete vjetra u tom kraju. Danas, kao to je Cicerova ekipa vidjela, svega
toga nema. Od Bakieve skulpture ostale su tek rijetke krhotine eljeza, elika i granitnih
ploa koje su neko bile podna oplata.
Unitavanje tog jedinstvenog i vrhunskog kiparskog ostvarenja, nije bilo nimalo jednostavno. Miniranje su morali izvesti kvalificirani i iskusni strunjaci uz paljive pripreme,
to samo potvruje kako taj in nije bio sluajan. Sluajno nije stradao ni velik mozaik Ede
Murtia uz cestu koja od Kamenske vodi prema Voinu. Na lokalitetu Doi, uz rjeicu
Brzje, taj je mozaik podsjeao na unjarsku bitku, tonije, partizanske poloaje 16. travnja
1943. godine.

53

Knjiga 42.indd 53

2.7.2012. 17:26:45

Grafiti na azmanskoj spomen-kosturnici

Spomenik u Kamenskoj nije jedino djelo Vojina Bakia, jednog od najveih hrvatskih kipara,
koje je stradalo tijekom proteklih godina. Ono je samo najvee i najkvalitetnije. Nedaleko
Kamenske nestala su, uglavnom u miniranju, i druga njegova djela, te ostalih istaknutih
umjetnika. U parku ispred kole u sreditu azme, podignut je 1951. spomenik palim borcima, takoer djelo Vojina Bakia. Na betonskom postolju, neko obloenom kamenim ploama, bila je bronana skulptura borca s pukom u ruci. Od svega toga danas je ostalo tek
teko oteeno i zaputeno postolje. Gdje je nestao bronani kip, nitko nam nije znao rei.
Pedesetak metara dalje, na povienom dijelu parka Gradina, uz zgradu zatvorenog i zaputenog muzeja, 1956. godine je izgraena spomen-kosturnica, u kojoj je sahranjeno vie od
etiri stotine graana azme i okolice, ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata. Imena palih
ispisana su na bronanim ploama koje se, uz skulpturalne reljefe kipara Belizara Bahoria,
jo mogu nai na kamenom obloenim zidovima kosturnice. Gornji dio te velike grobnice
prekriven je mozaikom Ede Murtia koji je danas iaran grafitima.
Minirano ustaniko selo Buje
U selu Gudovac, nedaleko od Bjelovara, mjetani su 1955. godine podigli spomenik u znak
sjeanja na dvije stotine ubijenih Srba, koje su 28. travnja 1941. ustae uhapsili i odmah strijeljali. Bronani spomenik, koji je prikazivao uspravnog mukarca, danas lei teko oteen
u korovu pedesetak metara od glavne ceste. Sa svog je postolja uklonjen minama koje su
otetile i kameno poploenje. I ta je bronana statua djelo Vojina Bakia. Bakieva je bila
i skulptura ovjeka uzdignutih i rairenih ruku u parku u sreditu Bjelovara, koja je poslije
premjetena pored novoga gradskog groblja ispod visokih borova. Skulptura je bila okruena
jednostavnim kamenim ploama na kojima su bila imena vie od 400 ubijenih. Danas je tu
samo teko oteeno postolje.39
Veliko selo Buje bilo je jedno od poznatih ustanikih sela toga podruja u kojemu je
organiziran otpor faistikim vlastima tijekom Drugoga svjetskog rata. Danas toga sela vie
nema. Nema ga stoga to je tijekom Domovinskog rata minirano, tako da nije ostala niti jedna itava kua. U znak sjeanja na antifaistiki pokret u Buju je podignuta velika, uzorna
kola, i to na mjestu formiranja ehoslovake brigade NOV-a Jan ika. Kako je nestalo selo,
tako je nestala i lijepa kola.
Eksplozivom uniten Luketiev spomenik
U Kukunjevcu, dugom selu udaljenom sedam kilometara od Pakraca, uzdizao se spomenik u
ast 780 ubijenih, rad kipara Stevana Luketia. Zloin su izvrile ustae poetkom listopada
1942, a imena pogubljenih ispisana su na kamenim ploama spomenika. Do tog mjesta danas
nije lako doi. Jo prije nekoliko godina tamo je vodio asfaltirani put koji je danas zarastao u
39
Vidjeti u vezi s tim spomenikom i Novosti - sedam dana od 1. oktobra 2004., str. 16 i 17. Vie no jednom
je pokretana akcija za obnovom toga spomenika, popularno zvanog Bjelovarac. Krajem 2004. (s datumom:
rujan 2003.) objavljen je apel 57 graana Ponovljen apel za obnovu spomenika Bjelovarac Vojina Bakia,
a uz taj su tekst na dvije pune stranice dane i informacije o spomeniku i sudbini djela Vojina Bakia. Koliko
mi je poznato, do danas od obnove toga spomenika nije bilo nita. Usprkos tome to su meu potpisnicima
vrlo znaajna imena, meu ostalima i predsjednik Republike Stipe Mesia i gradonaelnica Bjelovara ure
Adlei, nisam naao informaciju o reakciji Ministarstva kulture o tome!

54

Knjiga 42.indd 54

2.7.2012. 17:26:45

gusti korov i ipraje. Luketiev spomenik stajao je na svom mjestu jo 1993. godine. Onda
je pod njega struno postavljen eksploziv, tako da od visoke eline skulpture nije ostalo ba
nita, ak ni temelji.
Iako eksploziv unitava svaki trag prolosti, erozija se pospjeuje i na neizravan nain.
Jedan naoko malen, ali izrazito poguban sluaj iz sela Kamenska ini mi se osobito indikativnim. Na glavnoj cesti, u neposrednoj blizini odvojka koji vodi prema mjestu na kojemu
je neko stajalo Bakievo remek djelo hrvatske skulpture, postavljen je drugi spomenik. To
skromno obiljeje nema apsolutno nikakvu umjetniku vrijednost. No, ono podsjea na ubijene u Domovinskom ratu. Ali, i na jednog ubijenog hrvatskog vojnika koji je ba ovdje stradao davne 1944. godine. Tko je taj hrvatski vojnik i kakve se veze nastoje uspostaviti izmeu
njega i stradalih u Domovinskom ratu, moe se samo nagaati.40

PRILOG 2.
Juraj Hrenjak (ur): Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj
Uvodne napomene
Nakon pobjede nad faizmom i osloboenja 1945. godine preivjeli antifaisti su smatrali
svojom dunou da i putem razliitih spomen obiljeja sauvaju sjeanja na one koji su pali
za slobodu.
U razdoblju od 1941 1990. u gradovima i selima irom Hrvatske podignuto je oko
6.000 spomen obiljeja mladiima i djevojkama, antifaistikim borcima i organizatorima
ustanka koji su pokoeni u tekoj antifaistikoj borbi kao i onima koje su nevine, po poljima
ili na pragu njihovih domova, u logorima, zatvorima i zbjegovima poubijali faisti.
Graditelji spomenika, bista, ploa i spomen kosturnica stvarali su spomenik slobodi
gradova i sela Hrvatske, slobodi i pravu mladosti, slobodi ovjeka na rad i stvaralatvo u
miru. Nema ni jednog jedinog spomen obiljeja na kojem nije uklesana rije sloboda. I to ne
samo rukom i dlijetom velikih majstora kulture, nego i nezgrapnim rukama seljaka, radnika
i ribara.
U kamenu su s imenima uklesani i ideali za koje je ginula mladost onog vremena. U
kamen je uklesana i poruka ivima: Ovdje smo stali mi ispunjavajui dug prema slobodi a
vi nastavite braniti slobodu ovjeka, braniti pravo na ivot svakog ljudskog bia.
Podiui spomen obiljeja i na druge naine, opinske udruge saveza antifaistikih
boraca Hrvatske njegovale su sjeanja i uvali pijetet prema osobama koje su pale u borbi
protiv faizma, obiljeavali znaajne dogaaje iz razdoblja antifaistike borbe. Istovremeno
su brinuli za preivjele antifaistike borce kojima su briga i skrb bili neophodni.
Takva statutarna obveza i uloga lanstva i organizacija saveza antifaistikih boraca
uspjeno se ostvarivala od zavretka II svjetskog rata sve do 1990. godine, dakle punih 45
godina. Tada je, meutim i poeo najei napad neofaista (nakon II svjetskog rata) na antifaizam u Hrvatskoj. Poelo je ruenje antifaistikih spomen obniljeja.
40
Kad sam u svibnju 2004. godine obiao nekoliko sela i zaselke u blizini Karlovca, na Kordunu, skupljajui
grau o unitavanju knjiga, naiao sam na zapanjujue primjere unitavanja obiljeja. Zainteresirani italac
moe informaciju o tome dobiti u lanku: Ante Leaja, Isjeak iz zloina iskljuivosti u Hrvatskoj 90-ih
godina, asopis Prosvjeta, broj 72 (682), decembar 2005., str. 58 67 (fusnota A. L.)

55

Knjiga 42.indd 55

2.7.2012. 17:26:46

Tko i zato je ruio antifaistike spomenike diljem Hrvatske od 1990. do 2000.godine

Na pitanje: Tko? odgovor je isti kao i na pitanja: Tko je u proteklom desetljeu tjerao antifaizam iz kolskih udbenika? Tko je unitavao knjige, muzika, likovna i druga umjetnika
djela, muzejske zbirke, arhivsku grau s antifaistikim obiljejima? Tko je uskratio socijalna i mirovinska prava antifaistikim borcima? Tko je sustavno u proteklom desetljeu irio
nacionalnu, vjersku i rasnu netrpeljivost meu graanima Hrvatske?
To su ostaci poraenih faistikih snaga iz inozemstva i njihovi sljedbenici iz Hrvatske.
To su faisti s U i mrtvakom glavom na kapi i u dui. To su oni koji se ni nakon 50 godina ne mire s porazom faizma. Ustaki emigranti i njihovi sljednici su iskoristili uspostavu
samostalne hrvatske drave 1990. godine, premda je nastala na antifaistikim temeljima.
Oni su se vraali u Hrvatsku s ciljem da produe ivot NDH. Napad na samostalnu Hrvatsku
dravu, od strane tada ve velikosrpske vojske (bive JA) iskoristili su tako to su se ukljuivali meu tisue rodoljuba iz Hrvatske i inostranstva u obranu domovine. Istodobno su se
smiljeno povezivali s istomiljenicima u zemlji i infiltrirali u organizacijske procese i javni
ivot nove hrvatske drave.
Uz ostale destruktivne aktivnosti silovito su se obruili na antifaistiku batinu sa ciljem da izbriu tragove svojih zloina (i zloine svojih faistikih gospodara), da unite povijesne dokumente koji ih optuuju i proklinju, da prekinu niti sjeana na svoja zlodjela i da
sprijee sjeanja na antifaistike borce i mjesta antifaistikih dogaanja. Taj svoj cilj su na
razliite naine, fiziki i materijalno ostvarivali kroz mehanizam novouspostavljene vlasti u
Hrvatskoj, naroito putem vojnih postrojbi, policije, dravnih resora, prosvjete, kulture ali i
u svim drugim oblastima javnog ivota.
Kakvu su Hrvatsku oni htjeli, pokazali su s faistikom ikonografijom (slikama Ante
Pavelia u uredima i kasarnama) isticanjem amblema U i NDH, faistikom terminologijom, frontalnim napadom na sve antifaistiko u Hrvatskoj s teitem na razaranje antifaistike spomenike batine.
Ti su neprijatelji slobode i demokracije htjeli od hrvatske drave uiniti crnu toku na
karti demokratske Europe (i u tome su 10 godina uspijevali). Pod njihovim utjecajem novouspostavljena vlast je napravila otklon od antifaizma, otvorila prostor neofaistima, tovie,
i sama se ukljuila (vie ili manje javno) meu napadae na antifaiste i antifaistiku batinu Hrvatske, negirajui tako svoje ustavom utvreno antifaistiko demokratsko opredjeljenje. U takvim razbuktavala se s ustake i etnike strane nacionalna, vjerska i rasna mrnja
(slino kao i 1941. godine). Napadali su antifaizam i orkestrirano su blatili antifaistike
vrijednosti.
Spomen obiljeja su im smetala jer rjeito i trajno svjedoe o borcima koji su i od njihove ruke ginuli u borbi protiv faistikog zla; jer veliaju borbu za slobodu, protiv faistike
okupacije ali i protiv istrebljivanja naroda zbog druge rase, nacije, vjere ili drugaijeg miljenja; jer govore da je borba za slobodu bila i borba protiv ustaa koji su sluili i pomagali
faistikom okupatoru da zadri okupirani teritorij i koji su s njim zajedno vrili genocid nad
vlastitim graanima. Spomenici potvruju da je narodnooslobodilaka borba bila i zauvijek
e biti najvelianstvenija stranica u itavoj povijesti hrvatskog naroda, kojoj se divio i koju je
odobravao cijeli demokratski svijet. Ta je borba sluila svim generacijama ljudskog roda ija
sloboda jest ili e biti ugroena. U spomenike je uklesano da je narodnooslobodilaka borba
po herojstvu njenih boraca i po djelima naroda obiljeila herojsko vrijeme Hrvatske od 1941
1945. godine. Zato su im smetali i zato su ih ruili zakleti neprijatelji slobode.

56

Knjiga 42.indd 56

2.7.2012. 17:26:46

Pojedinani napadi na antifaitika spomen obiljeja, premda rijetko dogaali su se i

prije 1990. godine. Poznat je sluaj miniranja spomenika narodnim herojima te idovskih
grobova i grobnica na Mirogoju. Spomenk palim borcima u Vrgorcu minirao je (po vlastitom
priznanju) 1987. godine emigrant, kasnije general HV Ivan Andabak. Meutim, frontalni napad na antifaistika spomen obiljeja poinje 1990. godine s pojaanim intenzitetom 1991.
do 1995. godine. Ruenje je nastavljeno i dalje, ali pod pritiskom hrvatske i meunarodne
javnosti odvijalo se preteno nou ili u nenaseljenim mjestima.
Uvaavajui razliite okolnosti i sluajeve kao i injenicu da se ovaj vandalizam nad
spomenikom antifaistikom batinom Hrvatske ne moe pripisati HV-u tj. hrvatskim braniteljima, ni svima koji su iz inozemstva puni ideala doli braniti Hrvatsku, ni onima koji su
kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, te Kosova naselile pojedine krajeve Hrvatske, ali isto
tako se ne moe negirati injenica da su faistike grupe i pojedinci, ekstremni nacionalisti i
klerikalci, rasisti iz redova HV-a, policije i lokalne vlasti HDZ-a ruili antifaistiku batinu
pod zatitom pojedinaca iz vrhova vojne i civilne vlasti Republike Hrvatske. Da se je namjerno i sustavno djelovalo govore i sljedee injenice:
Prvo, od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je prema nepotpunim podacima srueno,
oteeno, oskvrnuto ili uklonjeno od pogleda graana 2.964 spomen obiljeja meu kojima
je 731 spomenik i druga spomen obiljeja koja predstavljaju uz pijetet prema rtvama i humanistike vrijednosti za lokalne sredine, za obitelji, za potomstvo. To se vidi i po tome to
je veliki broj ploa i bista, pred unitenjem sklonila obitelj ili udruga saveza antifaistikih
boraca. U Dalmaciji je npr. od 1.030 spomen obiljeja srueno ili oteeno 482 ili blizu 50%.
U bivoj opini Makarska ruenje je bilo 100%.
Drugo, analize sruenih i oteenih spomen obiljeja pokazuju redoslijed i estinu napada. Tako su do temelja razorena:
a) spomen obiljeja koja svjedoe o ubijanju Srba od strane ustaa;
b) spomen obiljeja koja svjedoe o ubojstvima i drugim zloinima faistikog okupatora
(talijanskog i njemakog) nad Hrvatima;
c) spomen obiljeja koja govore o ubijanju idova;
d) obiljeja koja govore o ulozi Komunistike partije i pojedinih istaknutih organizatora
NOB-a, lanova Komunistike partije;
e) sva obiljeja koja veliaju Tita kao organizatora antifaistikih snaga i pobjede nad faizmom;
f) spomen obiljeja koja veliaju bratstvo i jedinstvo hrvatskog, srpskog i drugih naroda kao
zalog pobjede nad faizmom;
g) ustaki ekstremisti ruili su i ona spomen obiljeja koja su podignuta hrvatima i Srbima
rtvama etnikih zloina (Dalmatinska zagora i drugdje);
h) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, pa i u gradovima i naseljima gdje su graani pruali jaki otpor ruenju spomenika svojim oevima i djedovima sa spomen obiljeja skidane
su petokrake zvijezde;
i) u srpskim selima openito, a naroito onima koji okruuju sredite s hrvatskom veinom
kao to su: Slunj, Gospi, Petrinja itd. pojedinci iz Hrvatske vojske, policije ili uz njihovu
pomo i zatitu: rue, miniraju itd. sva spomen obiljeja. Gdje to nisu mogli, razbijaju ploe
s imenima rtava, urezanima u kamen, tucaju slova, premazuju ih bojama koje tekst ine
neitljivim. Ostavljaju svoju faistiku legitimaciju crtanjem kukastih krieva, ispisivanjem
U, NDH, AP, HOS, HDZ, itd.

57

Knjiga 42.indd 57

2.7.2012. 17:26:46

Prenamjena spomenika falsificiranje povijesti

Izmeu desetine primjera uzimam samo primjer titara (slino je bilo i u Babinoj Gredi)
mjetani su podigli spomenik za poginule borce i civilne rtve. Na vrhu spomenika je bila
petokraka zvijezda. U travnju 1999. godine sa spomenika je skinuta zvijezda a na spomenik
je postavljena ploa s tekstom Spomen Hrvatima to neporaeni padoe da bi Hrvatska ivjela. Na plou je stavljen kri i hrvatski grb.
Zato da bi Hrvatska ivjela palo je od 1941 1945. uz Hrvate i mnogo Srba, Maara,
eha, Slovaka i drugih, uz katolike pali su pravoslavci (iji kri je neto drugaiji od kria
na gornjem spomeniku), muslimani (koji imaju drugaije simbole) i agnostici. Svi oni su
imali zajedniki simbol zvijezdu, znak slobode, koja ih nije dijelila ni po naciji, ni po rasi,
ni po vjeri. Naprotiv, ujedinjavala ih je u borbi za jedinstvene ideale! Slobodu openito i
za slobodu Hrvatske posebno. I u Domovinskom ratu od 1991 1995. godine za slobodu
Hrvatske su se borili i pripadnici drugih naroda (Maari, esi, Slovaci, Muslimani, pa i Srbi)
i pripadnici drugih religija i agnostici. Ne smije se u ime pravde, asti i potenja veinskog
hrvatskog naroda taj doprinos odbaciti to ine svi oni koji kidaju i bacaju petokrake zvijezde
sa spomenika.
U naseljima u kojima graani nisu dali da se rue spomen obiljeja s imenima njihovih
oeva , sinova i keri koji su poginuli u antifaistikoj borbi, faisti su pored skidanja i razbijanja zvijezda i stavljanja hrvatskog grba i kria na spomenike, vrili i druge prenamjene.
Tako npr. umjesto Palih u NOB-u stavljaju novu posvetu: Pali za Hrvatsku, kao da i oni
pali u NOB nisu pali za slobodu Hrvatske. Na drugim mjestima rue partizanske spomenike
i na njihovom mjestu diu nove Borcima Domovinskog rata (Orahovica). Na mjestu razbijene i skinute ploe stavlja se nova s istim imenima ili bez imena s natpisom: Palim za
Hrvatsku od 1941 1945. godine itd.
Prenamjena kao i ruenje, oteivanje, uklanjanje i oskvrnue spomenika, spomen ploa i grobnica antifaistima bilo s nacionalnim (nacionalistikim) bilo s vjerskim, rasnim ili
ideolokim predznacima jeste faizam i zlonamjerno falsificiranje povijesti i istine o jednom
vremenu.
Monografija o sruenim spomen obiljejima u Hrvatskoj
Savez antifaistikih boraca Hrvatske obraao se elnim ljudima drave i uzalud zahtijevao
od aktualnih vlasti da se to barbarstvo obustavi.
Kad upozorenja i protesti protiv brisanja antifaizma iz kolskih udbenika i ruenja
spomenika nisu dali rezultate, (a stotine spomen obiljeja je i dalje nestajalo), Predsjednitvo
SABA Hrvatske je odluilo 1991. godine, u skladu sa Statutom SABA-a koji nalae ouvanje antifaistikih vrijednosti, da se putem dokumentiranog monografskog opisa poruenih,
oteenih i sklonjenih spomen obiljeja:
- sprijei brisanje iz pamenja (to je bila namjera faista) sjeanja na imena i djela antifaistikih boraca, rtava faizma i mjesta stvaranja antifaistike povijesti Hrvatske te da se
ostavi mladim naratajima vjerni dokument o tome da je postojalo do 1990. godine ono to je
uniteno od 1990. do 2000. godine;

58

Knjiga 42.indd 58

2.7.2012. 17:26:47

- upozna hrvatska (i ira) javnost s razmjerima ustako-faistikog vandalizma nad spomenikom antifaistikom batinom i s negativnom politikom dravne vlasti prema povijesti
naroda Hrvatske i
- shvati opasnost kakva prijeti konstituiranju hrvatskog demokratskog drutva ne bude li
u stanju suzbiti faistiko divljanje oduzimajui mu prostor djelovanja u javnom ivotu
Hrvatske.
Nakon viegodinjeg rada opinskih i upanijskih udruga SAB-a i Predsjednitva SAB-a
Hrvatske, uz velike objektivne tekoe (minirana podruja i putevi, opustjele regije) i nesklonost suradnji lokalnih vlasti (ak i onda kad se nakon 3. sijenja 2000. godine demokratizirala
vlast na republikoj razini) nedostatak financijskih sredstava za tako veliko djelo, dovreno je
prikupljanje podataka i pripremljena graa za monografiju, pod naslovom Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj 1990 2000. godine. (str. XI XIII)

Posvetio sam ovoliko prostora unitavanju spomenike batine jer je, kao
simbolikoj manifestaciji iskljuivosti, a kao izraz toga i unitavanju knjiga i
unitavanju spomenike batine svrha bila i jo uvijek jest ista ubijanje sjeanja, a na te se zloine nije reagiralo41, nego se preuivanjem i propustom
sankcioniranja u njima barem neizravno sudjelovalo, ako ih se ba uvijek nije i
izravno poticalo.
Izmeu brojnih primjera izdvajam jo i dvije izjave koje ponajbolje govore o
meritumu ponaanja, te tek dva primjera koja se istiu svojom bizarnou.
U razgovoru s novinarom Borisom Raetom, povodom svog dokumentarnog
filma Udar na sjeanje, prikazanog 20. 6. 2001. godine na HTV, Bogdan ii
je rekao sljedee:
I sudstvo, i policija, i svi ostali pretvarali su se da nita ne znaju. Ne znam je li od tri
tisue sluajeva neki od njih procesuiran, ali ako i jest, stvar nije sankcionirana, nije dovedena do kraja. Vlast je moda katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj
liniji ve i time to ih nije kanjavala. Ruenje kulturno-povijesnih spomenika podrazumijeva, inae, krenje bar tri zakona. No za takve sluajeve zakoni nisu vrijedili. (...) Dodao
bih jo da me silno potresao strah ljudi od tih problema. U malim lokalnim sredinama ljudi
se panino boje o tom govoriti. Nakon snimanja, ili uzimanja izjava od njih, mnogi su trali za nama i molili nas da im nigdje ne spominjemo ime jer e imati problema. Neki su
ak strahovali i za svoj ivot. To strahovito deprimira. Taj je strah i dalje prisutan u nekim
sredinama u Hrvatskoj.

A biva ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki kae: Gledala sam prije nekoliko dana iiev film o unitavanju spomenika NOB-a i to je strano. Nisam
znala ni za knjige, iako neznanje nikoga ne ekskulpira, ali ne moete znati sve
Postoji jedan izuzetak koji govori da su nadleni organi mogli, ako su htjeli, reagirati na unitavanje
spomenika. Rije je o brzoj reakciji u poznatom sluaju miniranja Augustinieve skulpture marala Tita
pred njegovom rodnom kuom u Kumrovcu u noi 26./27. 12. 2004. Osim javnih reagiranja u medijima,
reagiralo je Ministarstvo kulture osudom tog vandalskog ina i najavilo hitnu obnovu spomenika, a oglasio
se i predsjednik Vlade. Spomenik je doista obnovljen, ali radi se o presedanu. Od velikih obeanja o istrazi i
privoenju poinitelja miniranja nije bilo nita.
41

59

Knjiga 42.indd 59

2.7.2012. 17:26:47

(...) Odgovorno tvrdim da pod mojom kontrolom nita nije uniteno.

Bizaran primjer je nasilje nad spomenikom Ratka Petria u Velikoj Gorici.
Po direktivi upnika Ante Rotima uklonjen je spomenik u obliku stabla koje je
imalo est grana, jer su te grane upnika neodoljivo podsjeale na est republika
Jugoslavije(!)42
O ubijanju sjeanja bizarno govori i nedavni neuspjeli pokuaj da se
jednoj ulici u Dalju, zapravo dijelu ulice, dade ime svjetski poznatog Milutina
Milankovia, koji se tu rodio. Miljenko Jergovi je to dobro prikazao u lanku
Genij o kojem ne smijemo nita znati, Jutarnji listod 10. 6. 2009.:
Prilog o jednoj daljskoj ulici vie je puta emitiran, pa je nakon par dana snimljen i novi.
Zapamtili smo ime branitelja po kojem se ulica zove, ali svi ti domagoji burii i sve te tonice
eljuske nekako nisu nali za shodno da nam kau tko je bio taj Milutin Milankovi, ijim su
imenom daljski Srbi provocirali svoje susjede Hrvate... Bilo bi lijepo doivjeti svojim roenim nekoga tko je prije sedamdeset godina predvidio kakvo e danas biti vrijeme na Marsu.
Neki tu bliskost mogu osjetiti, a neki ne. Ostaje nam matematiki neprovjerljiva nada kako
su ovi drugi ipak malo nesretniji. Svake veeri kad pale svjetlo pomisle da je Srbin izmislio
struju, a nigdje Poglavnika da nam vrati mrak.43

Dalekoseno vana je, stoga, konstatacija Ravnatelja policije Ranka Ostojia

(vidjeti njegov razgovor s Ivicom ikiem, Feral Tribune 4. 1. 2003.) o ...
kontinuitetu tri tisue miniranih spomenika... a da nijedno ruenje nije sankcionirano, pa se postavlja pitanje zato sankcija nije bilo.
Ignoriranje zloina unitavanja spomenika i u najnovije doba pokazuje se u
vie navrata. Navodim dva primjera koja to zorno pokazuju.
U Jutarnjem listu od 16. 2. 2006. iziao je lanak Vite Peria imun
Anui iz revolta sruio spomenik djedu, heroju iz NOB-a:
imun Anui, unuk narodnog heroja iz NOB-a Tadije Anuia, revoltiran, kako je
rekao, odnosom gradske vlasti prema djelu njegova djeda, sruio je postolje na kojem je
stajalo djedovo poprsje odliveno u bronci. Spomen-poprsje nalazilo se ispred bive vojarne
42

Vidjeti Feral Tribune, 23. 6. 2001.

I ovaj primjer pokazuje da u nacionalistikom stampedu nisu bili metom jedino spomenici. Mijenjana
su imena ulica, trgova, institucija, pa ak i brojni, historijski ustaljeni toponimi, na to je Svetozar Livada u
nekoliko svojih napisa ukazivao. Karakteristian i niim opravdan je postupak promjene imena Vrginmost u
Gvozd, ili promjena naziva sela Partizansko arite u Hrvatsko arite (opina Krnjak). Tjednik Novosti
(od 27. 3. 2009.) donosi lanak Filipa kiljana Mjesta u virovitikoj i slatinskoj Podravini koja su tijekom
devedesetih dobila podobna imena primjer ireg podruja Podravska Slatina, gdje je promjenjeno vie
od 30 naziva sela. U lanku se kae: ... imena pojedinih mjesta koja su bila naseljena srpskim pravoslavnim
stanovnitvom podsjeala su lokalne politiare na injenicu da u njima ive ili su ivjeli Srbi. Dakako, ta injenica devedesetih nije bila dobrodola i stoga su veini takvih mjesta, od kojih je jedan dio nastao poetkom
20. stoljea naseljavanjem solunskih dobrovoljaca tijekom posljednjeg rata promijenjena imena. Jedina
svrha tog postupka je bila brisanje svega to podsjea na mrske Srbe. Nemamo, naalost, nikakav, a ponajmanje sistematski pregled mijenjanih toponima.
43

60

Knjiga 42.indd 60

2.7.2012. 17:26:48

JNA u Sinju koja je nosila ime Tadije Anuia, a sada je objekt HV-a. (...) Otiao sam kod
gradonaelnika i pitao to Grad namjerava uiniti s devastiranim spomen-obiljejem. Svaki
dan sam tom ulicom prolazio na posao i poelo mi je smetati to ruglo, kao to mi je smetala
i nedavno uklonjena ustaka ploa na zgradi Alkarskih dvora. On je rekao da e se ukloniti,
ali prolo je neko vrijeme i nita se nije dogodilo. Stoga sam odluio sruiti postolje. (...)
imun kae kako je u jednom trenutku bio toliko ljut da je htio politi bojom nedavno postavljeni spomenik fra Pavlu Vukoviu, jednom od junaka obrane grada Sinja u povijesnoj bitci
protiv Turaka. Naravno da to nisam napravio jer mi odgoj ne doputa, ali sam samo htio
ukazati na licemjerje ovoga grada i ovih ljudi, koji svoje heroje slave i bacaju u blato prema
potrebi ogoren je imun.

Postavlja se pitanje: zar je i moglo biti drugaije u sredini u kojoj je HDZ-ova

garnitura due od desetljea arila i palila, pa uz ostalo i demonstrativno postavila spomen plou na zidu Alkarskog doma u spomen kvislinkoj, ustakoj vojsci?
Ta je ploa konano skinuta tek promjenom lokalne vlasti, ali se neometano kooperila due od jednoga desetljea.
I jo jedno pitanje. Nije li ovaj primjer iz Sinja, nakon svega to sam do sada
naveo u tekstu ovoga poglavlja, takoer ilustracija ope klime, stava i postupaka
u Hrvatskoj 1990-ih prema onome to se smatralo i smatra nepodobno ili ne
nae?!
U Zagrebu je na slino postupanje sa spomenom na rtve ukazao Saa Blagus
u tekstu: Obljetnica prosinakih rtava (ZamirZine, 29. 12. 2008.):
Prolo je 65 godina od ustakog zloina poinjenog 20. prosinca 1943. godine, nad
esnaest talaca, tu blizu, neposredno iza tramvajske stanice u zagrebakoj Dubravi. Taj je
sluaj od paradigmatskog znaenja za stanje anti-duha koji se usidrio, ovdje meu nama, ve
1990. da bi s vremenom postajao sve djelatniji i moniji.
Tokom strahovlade ustake NDH na tisue je graana Zagreba nalo smrt u elijama za
muenje ustakih zatvora, na stratitima u okolici Zagreba (maksimirska uma, Dotrina,
uma Stupniki lug kod Rakovog potoka) ili u sabirnim logorima i logorima za likvidacije.
Pored tih mjesta koja su sluila za masovna ubijanja, zbog odmazde su ustae strijeljali i vjeali taoce i na javnim mjestima: u Dubravi, Vrapu, Jankomiru, Remetincu i Svetoj Nedjelji.
(...) Ti su spomenici nakon 1990. sistematski unitavani, a rijetka su od tih imena zadrana i danas u nazivima objekata i ulica. Provoena je sistematska politika zatiranja sjeanja
i istine o Narodnooslobodilakoj borbi. Ta se istina zatire i danas. Usprkos deklarativnog
zbornog pjevanja o antifaistikim korijenima Republike Hrvatske i organi vlasti i dan danas dre fige u depovima. ivimo u patolokoj, perverznoj dravi u kojoj se zlo ponovno
die, a zloin ponavlja. Zlo je od 1990. ponovno meu nama, a ustae i ustaoidi pokuavaju
ostvariti fiksaciju pobjede u Drugom svjetskom ratu (pa makar i nakon ezdesetak godina).
U tom je smislu sluaj prosinakih rtava vrlo pouan. On je paradigma onog to se ovdje
dogaa od 1990. godine. Postoje, naime, prosinake rtve, koje su danas podobne i one koje
to nisu.

Blagus ovdje govori o prosinakim rtvama od 5. 12. 1918. i onima od

61

Knjiga 42.indd 61

2.7.2012. 17:26:48

20. 12. 1943. i razliitom odnosu prema njima, pa konstatira: Dok se, dakle,
prosinakim rtvama iz 1918. daje veliki publicitet, dotle se svirepa ustaka
odmazda nad taocima od prije 65 godina, u prosincu 1943. u javnosti preuuje. Slijede zatim informacije o nainu tog preuivanja nakon 1990., preimenovanje Ulice prosinakih rtava u Aveniju Dubrava, preimenovanje imena gimnazije itd., a ...spomenik, (autorski rad Duana Damonje) i obelisk
vandalski su devastirani. Do dananjeg dana nita se tu nije promjenilo. Obelisk
uz rub nogostupa spomenute avenije je i nadalje u derutnom stanju s jasno
vidljivim oteenjem na vrhu, nastalim uslijed vandalskog razbijanja petokrake zvijezde. Desetak kvadratnih metara oko obeliska je neuredno i prljavo, a
sam obelisk je okruen stolovima oblinje krme. Spomenik rtvama ustake
odmazde, prvi apstraktni spomenik u Europi, sa statusom zatienog kulturnog
blaga, takoer je posve devastiran, prearan grafitima i prljavtinom, a natpisu
o tome, zbog ega je spomenik tu nema ni traga. Bit e da je uklonjen. Okoli
je takoer neureen, blatnjav i prljav. Spomenik i cijeli prostor oko njega izgledaju sramotno uvredljivo. To je dakako ciljano, da bi se pokazalo kako prolaze
izdajnici hrvatstva. To bi valjda imala biti svojevrsna ustaka poruga i poruka crvenoj bandi i komunistikim zloincima. Prosinake rtve su 1990.
umorene po drugi put, no taj se sramotan in odonda svake godine ritualno ponavlja. esnaestorica talaca ritualno su objeeni i ove godine, a po svoj prilici,
s obzirom na status antifaizma u Hrvatskoj, taj e se makabrini ples i nadalje
ponavljati bez kraja i konca.
Blagus zatim posebno spominje jednu od prosinakih rtava 1943. Bogdana
Ogrizovia i negatorski odnosu prema njegovu pedagokom i antifaistikom
djelovanju, s pravom konstatirajui da tako danas u Zagrebu ne postoji nita
to bi nas s potovanjem, zahvalnou i pijetetom podsjealo na prosinake rtve 1943., rtve jedne sumanute i perverzne ideologije pretoene u svakodnevnu
praksu takozvane NDH. okolnost koja zaista djeluje depresivno, ali izaziva i
ljudski opravdan gnjev.44
A o tom stanju duha koji se usidrio u Hrvatskoj 1990-ih svjedoi i zapis
sociologa Ive Kuvaia iz njegove knjige Sjeanja, izd. Razlog, Zagreb,
Tekst Sae Blagusa vrijedi vrlo paljivo proitati u cjelini. Komentari uz lanak izvanredna su dopuna
(npr. Igor Matutinovi svoj komentar poinje konstatacijom: Pohvala sveobuhvatnosti i britkosti teksta.).
Posebno istiem kratki komentar Milana Ogrizovia, sina pok. prof. Bogdana ne samo zato to daje dodatne,
a vrlo vane, informacije, nego to u cjelosti potvruje do koje je mjere ignorancija, ali i obezvreivanje,
antifaistikih stradanja prisutna u hrvatskom drutvu. A za tematiku ove knjige samo uzgred spominjem
da su i iz biblioteke, koja nosi njegovo ime, iene nepodobne knjige o emu e biti govora u Drugom
dijelu knjige.
O prosinakoj odmazdi 1943. italac e dobiti vrijednu i potresnu informaciju i iz knjiga: (1) Andrija
Kovaevi, Bijeg s vjeala, Disput, Zagreb, 2002. i (2) Zbornik sjeanja: Zagreb 1941. 1945., SSRN
Zagreba, Zagreb, 1982. 1984.
44

62

Knjiga 42.indd 62

2.7.2012. 17:26:48

2008., str. 171,172):

Na kraju ovih prisjeanja, koja su me provela kroz brojna mjesta i dogaaje, ponovo
sam se naao u svom kraju, gdje sam proveo ugodno djetinjstvo i dvije teke ratne godine.
Mnogo je toga palo u zaborav, a neki se dogaaji kao kroz maglu probijaju u sjeanju. Ima i
onih koji su tako vrsto utisnuti u pamenje da ih se ne moe ni izbrisati ni potisnuti. Takav
jedan dogaaj tie se mlade ene, partizanke Reje. Nju su krajem Drugog svjetskog rata, na
podruju omike opine, ustae iznenadile i zarobile s jo dvojicom partizana. Partizane su
odmah ubili, a partizanku Reju silovali, izuli, vezali konopom, i okolo vodali s natpisom
kurva da bi je, nakon nekolio dana muenja, zaklali i ostavili na pustom mjestu uz cestu
izmeu Zveanja i Seoca. Tu su je ljudi nali i pokopali. Poslije rata na tom je mjestu podignut skroman kameni-spomen u koji je bila ugraena fotografija mlade partizanke. Mnogi
bi se prolaznici zaustavili kod tog spomenika na kojem je uvijek bilo svjeeg cvijea. I ja
sam to redovito inio, sve do raspada Jugoslavije, kada je i to spomen-obiljeje doivjelo
istu sudbinu kao spomen-obiljeje s mozaikom Joke Kneevia u centru Omia. Prostaki je
minirano i devastirano, no kako se i nakon toga ugraena Rejina fotografija u plou odrala
u svom leitu, faisti su, oito u bijesu, ispucali na desetke metaka u oi i oko oiju te mrtve djevojke. Tragovi tog bijesa i danas su vidljivi. Na primjedbu da takvih sluajeva, pa i
mnogo stranijih od ovih koje sam naveo, ima mnogo u svim ratovima, rekao bih da iznosim
svoja sjeanja, a ova su mi najivlja, jer sam poznavao i Reju i Joku i mnoge pale drugove
s omike spomen-ploe. Osim toga, ovdje je rije o ponovnom ubijanju, to jest o javnom
sramoenju pobijenih ljudi. Pokuajte zamisliti da se to, to su ustae uinile Reji, dogodilo
nekoj osobi koju ste jako voljeli, vaoj sestri ili eni, i da su nakon pedeset godina ponovo
doli isti ili njima slini zloinci i uinili isto. Kako to okvalificirati? Radi se o postupcima
koji nas vraaju iz ljudskog drutva u divljatvo, a tiu se u prvom redu zajednice u kojoj
ivimo, jer ona ne doputa, a ne bi ni smjela dopustiti takve stvari. Sjetimo se Antigone i
njenog izbora: radije je pola u smrt nego da tijelo mrtvog brata ostavi nepokopano. A faisti
su u nas, im su osjetili da ih titi policija, u kratkom roku poruili ili devastirali vie od tri
tisue antifaistikih spomenika i spomen-obiljeja. Spremali su se da to uine i s onim najveim u Jasenovcu, to im do sada nije polo za rukom. Zato? Zbog nedostatka sredstava
ili hrabrosti? Ne bih rekao. Prije bih rekao da je po srijedi nasluivanje granice, na kojoj
prestaje tolerancija onih koji su ih do sada titili, to se pokazalo tonim, jer, kada su sruili
Titov spomenik pred njegovom rodnom kuom u Kumrovcu, vlast je smjesta reagirala, u
najkraem ga roku obnovila i postavila na isto mjesto. A nedavnom uspostavom Spomenpodruja u Jasenovcu svima je poslana jasna poruka da suvremeni svjetski poredak poiva
na antifaizmu, to se u prvom redu odnosi na Sjedinjene Amerike Drave i Evropsku uniju.
To znai da drave, kao to je naa, ako ele da ih se primi u Evropsku uniju, to moraju i te
kako potivati, i to ne samo na rijeima nego i djelima. Time je, na svu sreu, dobrano suen
prostor za djelovanje ekstremistima, zadojenim mrnjom i netrpeljivou koji su nas i uveli
u sve ove nevolje.

Vanost ovog prisjeanja nadilazi, dakako, pojedinani sluaj unitavanja

spomenika, jer jasno ukazuje da je rije o postupcima koji nas vraaju iz ljudskog drutva u divljatvo. Ima li se na umu usmjerenost, intenzitet i obuhvat ruenja spomenike batine moe se pouzdano zakljuivati o divljatvu prevrata

63

Knjiga 42.indd 63

2.7.2012. 17:26:49

s kojim smo se suoili u Hrvatskoj 1990-ih.45

Ovdje citirani napisi ne scrpljuju sve to je o unitavanju spomenike batine, naroito one posveene
NOB-u, pisano. Upuujem itaoca i na lanak Rade Dragojevia. Novosti u posjedu izvjetaja Komisije za
zbrinjavanje spomenika i odluke opinskog vijea Gline o uklanjanju antifaistikih spomenika u glinskom
kraju, Novosti, 14. 8. 2009. (str. 8 i 9); na lanak Marinke Arneri, Zato ruite? (o ukidanju postave o NOB-u u Muzeju grada Korula, u citiranoj knjizi: Razaranje spomenika kulture na tlu nekadanje
Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd, 1997., str. 57); na lanak Dragana Bonjaka, est godina od uklanjanja spomenika palim borcima i rtvama faizma u Vukovaru. Tumanova bista na trg, spomenik NOB-u
u dvorite Komunalca, Tjednik Novosti, 10. 4. 2009. te na lanak Jasne Babi, 90-ih su ih ruili, sad
ih vraaju. Partizanski mar za EU, Globus, 27. 11. 2009. A o ruenju Augustiievog spomenika u Srbu
vidjeti izjave u tjedniku Novosti 24. 7. 2009., na str. 15 i 16.
Nemam dostup pisanom nalogu (okrunici) vie instance iz 1991. godine, prema kojemu je zahtjevano da
se iz muzeja odstrane posebni postavi o partizanskom pokretu, ili NOB-i, ali sam informaciju o postojanju
naloga dobio od kustosice jednog od muzeja na podruju bive opine Korula koja je po tom nalogu postupila,
nevoljko dodue. A godinama nakon toga informaciju da je takav nalog postojao potvruje jedna uzgredna reenica u tekstu Luke Braila: In memoriam: Boko Konar (1924. 2012.). Muzealac koji je zaduio Rijeku
(Novi list,13. 4. 2012.) o ... novoj stvarnosti 90-ih kada su u Hrvatskoj zatvoreni svi muzeji narodne revolucije, pa i rijeki. U gradu Koruli je, primjerice, odmah odstranjen postav o NOB-i na podruju bive opine
(obimom i sadrajem dodue skroman, ali je takav bio prije svega zbog nemara onoga tko je vodio Muzej) uz
obrazloenje o pomanjkanju prostora. A do tada je godinama bilo prostora, a postav, kakav-takav, bio dostupan
posjetiocima! Na odstranjenje postava reagirala je Korulanka (i partizanka, pukovnik inom) Marinka Arneri
biljekom u tjedniku Feral Tribune, ali se nije nita promijenilo. Istovjetnu je opasku, naslovljenu Zato
ruite?, Marinka Arneri iznijela nekoliko godina kasnije i na skupu o unitavanju spomenika u Beogradu krajem 1997. godine: 1. Dana 15. maja 1992. zatekla sam se u gradu Koruli. Naime, 15. maj je meunarodni
dan muzeja. Obila sam Gradski muzej Korula. Sve je na svom mjestu, samo je prostorija s eksponatima iz
NOB-a otoka Korula zakljuana. Pri izlasku iz Muzeja zapitala sam zato?! Rekli su mi da je to davna prolost.
Znai, partizanska borba od 1941. do 1945. godine opet je davna prolost. Pitam se da li su muzeji za uvanje
sadanjosti ili nae davne prolosti? Da li je stara kuhinja moje bake iz 16 vijeka (nalazi se u tom muzeju u svojoj staroj formi nepromjenjena), sadanjost, a borba mladih partizana davna prolost. A u toki 2. pita se i o
razlozima ruenja bista narodnih heroja u Kragujevcu. (vidjeti u citiranoj brouri Razaranje spomenika kulture
na tlu nekadanje Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd, 1997., str. 57) Odgovor to ga je dobila, da je NOB
davna prolost, nikako nije bio lapsus korespondirao je politikoj klimi u Hrvatskoj 1990-ih, ali je bio i izraz politikantskih uvjerenja, kojima se rukovodila tadanja voditeljica Muzeja grada Korula. Evo njenog stava,
izraenog na samom poetku bedekera (za turiste) o Koruli (prevedenog na nekoliko jezika): Alena Fazini
(Stanka Kraljevi turistike informacije), Korula. Grad i otok, Turistika naklada d.o.o. Zagreb, Zagreb,
1997. Kratko poetno poglavlje Povijesni pregled na dvije stranice saima historiju grada duu od dvije
tisue godina, a zavrava ovim tekstom: Dalmacija dolazi pod austrijsku upravu i ostaje do kraja I. svjetskog
rata (1918. godine), ali tek 1921. godine pripojena je novostvorenoj dravi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
koja potom dobiva ime Jugoslavija. Nakon viestranakih izbora 1990. godine na referendum se stanovnitvo
Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglaena je samostalna drava Republika Hrvatska. italac e
lako zapaziti: nema razdoblja II. svjetskog rata, nema ni spomena drave koja je u tom ratu nastala, doima se
da je referendumom odlueno o izlasku iz Kraljevine, a takoer da do 1990. nije postojao neki oblik hrvatske
drave... Ukratko, razdoblje izmeu Kraljevine Jugoslavije i samostalne drave Republike Hrvatske ne
postoji, isparilo je: nije bilo rata, nije bilo okupacije, nije bilo nacifaistikih, ustakih i etnikih zloina, nije
bilo narodnooslobodilakog (partizanskog) otpora okupatoru i kvislinzima, nije postojala drava koja se zvala
najprije DFJ a zatim SFRJ punih pedeset godina ivota (vrlo burnog i historijski znaajnog) naroda na ovim
podrujima za Alenu Fazini nisu postojali!! Lijepi primjer savjesnog pisanja. Naravno da je za Alenu Fazini
partizanka Marinka Arneri, koja je prola sve velike partizanske bitke dok je Alena Fazini lojalno podravala
ustaki reim boravei za rata u Zagrebu, ili nepostojea injenica ili daleka prolost. Naravno da ovo nije jedini, niti najgori primjer plasiranja poluistina, neistina i falsificiranja povijesnih injenica! Kasnije u jo jednom
ukazati na tu poast amaterskog falsificiranja povijesti tokom 1990-ih godina. Nije onda nikakvo iznenaenje
da je Alena Fazini imala odluujuu ulogu i u skandalu poznatom kao bacanje knjiga u kontejner za smee
o emu e biti rijei u drugom dijelu knjige.
45

64

Knjiga 42.indd 64

2.7.2012. 17:26:49

III.
UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

a je unitavanja knjiga, tj. knjigocida, u Hrvatskoj 1990-ih godina bilo, nesporna je injenica. O njoj svjedoe javno objavljeni podaci, napisi, protesti,
izjave. Ali kad su se u buci ratnikih pohoda, nacionalistike euforije i fanfaronada o nunoj duhovnoj obnovi razmahali zloini, progonstva, izbjeglitva,
izbacivanja iz stanova, nacionalne i ideoloke diskriminacije itd., nije bilo lako
doi do rijei o problemu unitavanja knjiga i spomenike batine. To su bile
manje vane, manje strane ili manje uasavajue injenice u usporedbi s ubijanjima i razaranjima, ali ipak se javno dokumentirane injenice o unitavanju
knjiga ne smiju previati i pred njima zatvarati oi kao da ih nije bilo i kao da ih
nema. I samo preuivanje ili marginaliziranje46 vrijedno je panje koliko i samo
unitavanje. Razmotrit u u narednim poglavljima upravo te aspekte knjigocida:
njegovo poticanje i omoguavanje, formalno-pravni temelj njegova opravdavanja te pravne mogunosti sankcioniranja poinilaca.
Ni opirno pismo, to su ga preostali borci NOB-a u Koruli uputili Poglavarstvu grada 31. 5. 2002., kao ni
peticija 123 graanina Korule iz svibnja 2000. godine, u kojima uz ostalo trae ... da se obnovi postav o
NOB-u u Muzeju grada Korula postav to ga je na svoju ruku likvidirala tadanja ravnateljica Muzeja
Alena Fazini, a na to je upozorila Marinka Arneri nisu imali rezultata. Ni novo vodstvo Muzeja ne
pokazuje spremnost da taj akt iskljuivosti i averzije prema vrlo aktivnom ueu naroda otoka u NOB-u
ispravi, a vraanjem eksponata o partizanskom otporu okupatoru u redoviti postav Muzeja pokae potivanje
profesionalne etike.
46
O tome e biti rijei u drugom dijelu knjige prilikom prikaza sluajeva unitavanja knjine grae.
Ignoriranje je bila glavna metoda. Pored stava da su u pitanju pojedinani postupci ili ekscesi (stav
Ministarstva kulture, kako ga prenosi Davorka Vukov Coli u lanku Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno
drutvo, Zarez, 15. 10. 1999. i kako je izraen u saopenju HINA-e od 6. 4. 1998. Za osudu svaki neprimjeren postupak s knjigom) imamo i osudu nepravilnog postupka s knjigom ako se neto takvo dogodilo
(kondicional, dakle, nakon to je objavljeno mnotvo napisa s primjerima vidjeti stav HKD u Novosti
broj 17, listopad 2001.: Miljenje vezano uz sluaj Korula). Ipak treba ovdje upozoriti da se pojavila i
otra, beskompromisna osuda svakog spomena o tome da bi se unitavale knjige, posebno pak one tzv. srpske. To je lanak novinarke Mirjane Jurii, objavljen u Veernjem listu 23. 5. 1998., str.17 pod naslovom:
Kome slue izmiljotine o vandalizmu hrvatskih knjiniara. Knjige srpskih pisaca nitko ne baca s polica.
Glavni sugovornik novinarki je ravnateljica Knjinica grada Zagreba, Anka Kati-Crnkovi. Zanimljivo je da
Mirjana Jurii ne spominje ni jedan primjer javnog ukazivanja na unitavanje knjiga, nego openito tvrdi da
se (usprkos stanju u knjinicama) ...ipak...u odreenim hrvatskim (i nekim stranim) medijima povremeno...
pojavljuju prie o vandalskim postupcima hrvatskih knjiniara koji navodno hrpimice bacaju srpske (i druge
iriline) knjige u otpad.

65

Knjiga 42.indd 65

2.7.2012. 17:26:49

1. to je bio poticaj unitavanju knjiga i to ga je omoguilo

Unitavanje knjiga iz ideolokih razloga staro je koliko i sama knjiga. Iako je
iz literature poznat davni kineski sluaj, jo iz 213. p. n. e., kad je car in-ihuang-ti dao unititi sve one knjige za koje je smatrao da su nepodobne47, tek
se novovjekovlje moe podiiti da je u tome bilo najproduktivnije.48. Termin
progon knjige najee se povezuje s dvije pojave koje su snano obiljeile
novu eru s procesom iskorijenjivanja hereze svake vrste49 koji je pokrenula
Inkvizicija, a trajno je sauvan u dokumentu Index...50 te s nacistikim pokretom
za duhovnu obnovu njemakog naroda51, u ime ega su se knjige ritualno spaTermin nepodobna knjiga saima sve atribute koji se pripisuju nepoeljnoj knjizi: heretika, nepodobna,
nepotrebna, zastarjela, bezvrijedna, ideoloka, politiki opasna, tetna, nemoralna, uvredljiva, sramotna...Vei
dio ovih kvalifikacija bio je prisutan u Hrvatskoj 1990-ih. Mislim da nema potrebe obrazlagati razliku izmeu
stava da je neka knjiga nepodobna i kritikog stava prema sadraju neke knjige. Dok stav o nepodobnosti
knjige u pravilu vodi njenom unitavanju, ili, u blaem sluaju: cenzuri, tj. zabrani koritenja, odvajanju u
specijalne fondove itd., kritiki stav knjigu uzima kao predloak za razvoj spoznaje, znanja itd., bez obzira na
intenzitet (otrinu) i leksiku formu kritike. Smatram da nikako nije ni sluajno, ni neopravdano Johnaton
Green, autor knjige The Encyclopedia of Censorship (Facts on File, New York, 1990.) za poetni moto
uzeo izjavu Oscara Wilda: Ne postoji moralna ili nemoralna knjiga. Knjige su ili dobro napisane ili loe
napisane. To je sve.
47

48
Upuujem itaoca samo na jedan dokument, onaj Ujedinjenih nacija o unitavanju biblioteka u XX
stoljeu: Memory of the World: Lost Memory Libraries and Archives destroyed in the Twentieth Century,
prepared for UNESCO on behalf of IFLA by Hans van der Hoeven and on behalf of ICA by Joan van Albada,
UNESCO, Paris, 1996.
49
O Inkviziciji su napisane mnoge knjige. Upuujem itaoca na knjigu Emila Lucka, Torquemada i
inkvizicija u paniji, izdanje NOLIT, Beograd, 1933. Knjiga je prevedena s njemakog izdanja iz 1925.
godine. Navodei kvalitete knjige ipak je Pavle Bihaly naao za shodno da u predgovoru beogradskog izdanja
skrene panju na vanu manjkavost knjige: autor nije posvetio dunu panju obradi razloga koji su vodili nastanku inkvizicije. Znaajno je za nae razmatranje citirati zavrni stav Predgovora: Od poetka inkvizicije
pa do njenoga kraja, o inkviziciji niko nije smeo da govori, da pie, da objavi neku re ili neku sliku. Svi
pisani dokumenti bili su ljubomorno uvani, a kada je inkvizicija ukinuta spaljen je veliki deo dokumenata.
Strahovita mo inkvizicije bila je dakle tajna, tako da je u stvari ono to o njoj znamo samo mali deo one
jezovite stvarnosti.
50
Za potpuniju informaciju o Index... preporuam itaocu instruktivan lanak u AEL-u (American
Encyclopedia of Library and Information Science): Francis J. Witty, Index librorum prohibitorum,
Volume 11, str. 299 305. Autor je, uz osnovni izvor, naveo i reference koje mogu posluiti u prouavanju
tog svjetlog primjera represije slobodne ljudske misli.

Hildegard Brenner u knjizi Kulturna politika nacionalsocijalizma (prijevod s njemakog Silvija Bosner),
August Cesarec, Zagreb, 1992. opisuje kako se u Njemakoj u razdoblju 1932 1935./36. formirao koncept i oblici realizacije novonastale nacionalne kulture, a sastavnim je dijelom toga procesa bilo izluivanje
iz korpusa njemake kulture svega to su nacisiti smatrali da tamo ne spada, to je tijekom jednog desetljea
trovalo nacionalnu kulturu. Proces je poeo ienjem likovnih umjetnosti, irei se postepeno na ostala
podruja duhovnog stvaralatva, ukljuivao je ne samo unitavanje artefakata, nego i ljudi (brojni su ljudi
izbaeni s posla, mnogi su napustili Njemaku, a znaajan je broj otpremljen u koncentracijske logore), a
konano je oblikovan formiranjem Dravne komore za kulturu unutar Goebbelsovog ministarstva. Spaljivanje
knjiga 10. 5. 1933. pred Reichstagom bio je spektakularan dio posvemanjeg ienja nacionalne kulture, a
sam je Goebbels taj in pozdravio tvrdnjom da ...provala njemake revolucije oslobodila je put njemakom
51

66

Knjiga 42.indd 66

2.7.2012. 17:26:49

ljivale52. U oba ta sluaja unitavanje je pokuaj zatiranja kritikog miljenja,53

kad su istovremeno s knjigama, palili i autore ako su im bili dostupni, a
bilo je sluajeva da je Inkvizicija iskapala radi spaljivanja i njihove leeve.
Spaljivanje kao simboliki in inspiriralo je njemakog pjesnika Heinricha
Heinea da 1844. godine u svom spjevu Deutschland ein Wintermrchen
napie: Plamen lomae/Progutao je ovdje knjige i ljude/Pritom su zvonila
zvona/I pjevala Kyrie eleison54, a Thomasa Manna, da povodom nacistikog
biu... Dobro inite to u ovim pononim satima predajete plamenu zloduh prolosti... Iz ovih e se ruevina
pobjedonosno uzdii Feniks jednog novog duha... Htio bih itaocu skrenuti panju na termine: nacionalno,
bie naroda, novi duh, njemaka revolucija, komora za kulturu... uz poziv da obrati panju na slinu
terminologiju koja je u Hrvatskoj bila u modi naroito u prvoj polovini 1990-ih i da ne zaboravi da smo
unutar Ministarstva obnove imali poseban Odjel za duhovnu obnovu koji je, u svojstvu pomonika ministra,
vodio don Anto Bakovi.
U obimnom djelu enciklopedijskog formata: Chronik des 20. Jahrhunderts, Chronik Verlag im
Bertelsmann Lexicon Verlag GmbH, Gterslok/Mnchen, 1995., 15. dopunjeno izdanje, u dionici koja
obrauje razdoblje 1930. 1939. (napisao ju je dr. Peter Gdeke) daje se kalendar dogaaja u 1933. godini, a
pod datumom 10. svibnja je tekst: Na Goebbelsov poziv izveli su njemaki studenti golemo paljenje knjiga.
U noi je izgorjelo do 20 tisua knjiga od autora kao to su bili A. i S. Zweig, braa Mann, Remarque, Freud,
Proust i ostali. I toj temi odmah posveuje poseban lanak: Njemaka: stogovi knjiga u plamenu. Evo tog
teksta u cjelini:
10. svibnja. Na putu prema duhovnom usmjerenju javnoga mnijenja nacisti su u Njemakoj nastupali
sve otrije protiv brojnih istaknutih predstavnika nauke i kulture. Meu visokokolskim profesorima, koji
su bili upueni na dopust, bili su i dobitnici Nobelove nagrade Gustav Hertz i James Frank, svjetski poznati znanstvenik seksolog Magnus Hirschfeld, religijski filozof Paul Tillich, knjievni povjesniar Alfred
Kantorowitz i mnogi drugi. Iz Pruske akademije knjievnosti bili su, uz ostale, iskljueni Alfred Dblin,
Thomas Mann, Jakob Wassermann i Franz Werfel. Njihova su djela i djela drugih knjievnika i pisaca morala
biti kao prva odstranjena iz javnih biblioteka. Od konca svibnja 1933. nije tamo bilo vie ni knjiga Maxa
Broda, Liona Feuchtwangera, Egona Erwina Kischa, Heinricha i Thomasa Manna, Arthura Schnitzlera, Kurta
Tucholskog, Arnolda i Stefana Zweiga, Karla Marxa, Uptona Sinclaira, Berthe von Suttner i Anri Barbussea.
Njemaki univerzitetski gradovi kao da su se 10. 5. vratili u srednji vijek na njihovim trgovima plamtile
su lomae knjiga nenjemakih autora, koje su donosili fanatizirani studenti. U Berlinu je ovaj autodafe
bio organiziran na Trgu Opere, a u u njemu je uestvovalo 40.000 promatraa, njima se govorom obratio
Joseph Goebbels, koji je radosno najavio da je idovski intelektualizam konano mrtav. Samo su 10. svibnja tu studenti spalili do 20.000 knjiga. Mnogi su od autora na koje je time bila baena kletva ve napustili
Njemaku; neki su ak izvrili samoubistvo. Sve se to dogaalo uz blagonaklono promatranje javnosti.
Tekst sam citirao prema ekom prijevodu-izdanju Kronika 20. stoleti, Fortuna Print, Praha, 2000. eko
je izdanje dopunjeno kronikom dogaanja u svijetu sve do kraja 1999.
Saeti pregled nacistikog divljanja i unitavanja knjiga moe se nai i u tekstu na internetu: NAZI Book
Burnings, histclo.hispeed.com./country/ger/chron/20/iw/ng/ng-bookburn.html (str. 1 8)
Literatura o cenzuri i unitavanju knjiga veoma je opsena. Ja sam se oslonio na nekoliko novijih naslova:
1) Herbert N. Foerstel, Banned in the U.S.A. A Reference Guide to Book Censorship in Schools and Public
Libraries, Greenwood Press, Westport, ConnecticutLondon, 1994.; 2) Evelyn Adunka, Der Raub der
Bcher. Plnderung in der NZ-Zeit und Restitution nach 1945., Czernin Verlag, Wien, 2002.; 3) Werner
Tress, Wider den undeutschen Geist. Bcherverbrennung 1993., Parthas Verlag GmbH, Berlin, 2003.; 4)
Haig Bosmajian, Burning Books, McFarland, Jefferson, 2006.
52

Izraz kritiko miljenje koristim ovdje samo zato da naglasim da je rije o neemu to je nepodobno
upravo zbog svoje kritinosti. Dovoljno bi bilo rei ljudska misao, jer ona ako je zaista misao, tj misaonost,
eo ipso je kritina.
53

54
Heines Werke in Fnf Bnden, Zweiter Band, Aufbau-Verlag Berlin und Weimar, 1970., s. 102. Zahvalan
sam dr. Marini izmi-Horvat za pomo u pronalaenju Heineove formulacije i, naravno, za njen prijevod.

67

Knjiga 42.indd 67

2.7.2012. 17:26:50

spaljivanja knjiga u svibnju 1933. izjavi: Tko pali knjige, palit e i ljude55.
Heineove rijei su jeka ranijih stoljea, nakon to je Inkvizicija ve protutnjala
evropskim kontinentom, a Mannove su odaslane u budunost obiljeenu plinskim komorama i krematorijima i odjekuju kao opomena i danas. Spaljivanje
knjiga bilo je uvertira u kristalnu no, a ona pak dozirana eskalacija prema
konanom rjeenju, zatiranju svake razliitosti, jednoumlju i, u konanici, do
zloina neusporedivog s bilo im u povijesti.
Kao malo to u registru demonstrativnog ponaanja, unitavanje knjiga je
efektan izraz netrpeljivog stava, volje i raspoloenja dominantnih drutvenih
snaga56. Simboliki je to izraz iskljuivosti prema Drugome i drugaijem, kad se
iskljuivanje i negacija koriste kao indirektna metoda samoodreenja, odnosno
posredno artikuliranje nekog partikularno osobnog ili partikularno grupnog interesa i identiteta.
Iskazuje se medijskom manipulacijom informacijama, javnim verbalnim i
egzemplarnim fizikim nasiljem te osobito atakom na simboliku reprezentaciju
Drugog i drugaijeg.
Tim stanjima, i openito manifestacijama moi dominantnih drutvenih snaga, kao socijalnim patologijama bavi se socijalna psihologija, dakako aposteriorno, ali ako ve socijalnu patologiju nije jednostavno prevenirati, nuno ju je
barem dijagnosticirati i tako je utisnuti u kolektivnu svijest da kao osvjeteno
iskustvo bude zalog protiv recidiva.
Bez ikakve sumnje Hrvatska je u protekla dva desetljea57, proivljavala raBio sam, dakako, iznenaen kada sam krajem 1997. doao do lanka iz Novog lista od 12. 7. 1994.
i proitao naslov: Tko pali knjige, palit e i ljude. Tekst pisma je, kao svoj izraz neslaganja s iskazima
iskljuivosti, napisao graanin Anton Lukei iz Rijeke. Karakteristino je da je urednik (Novog lista) za
naslov iz teksta pisma izvukao upravo ovu izreku Thomasa Manna. Inae je pismo graanina A. Lukeia
svojim sadrajem, ali i nainom kako se suprotstavio odstranjivanju nepodobnih knjiga, za mene programatskog karaktera i zapravo je njime ukazano na sva bitna obiljeja fenomena unitavanja knjine grae u
Hrvatskoj 1990-ih. Smatram potrebnim u vezi s ovim pismom jo naglasiti: prvo, za mene je pismo bilo veliko ohrabrenje jer sam vidio da postoje ljudi koji vide svu nakaradnost motiva, a i uistinu me je zapanjilo da
reagiranja Ministarstva kulture i Hrvatskog drutva bibliotekara nije bilo. A mnogi bibliotekari, iako iskreno
zgroeni, smatrali su da je u datoj klimi nacionalistikog mahnitanja vrlo, vrlo opasno pokretati tu temu.
55

56
Unitavanje knjiga moe, dakako, biti i autonomni in pojedinca, ali unitavanje koje je sastavni dio politike, pa ima i sva obiljeja te politike, a proistjee iz socijalnog konflikta u drutvu, je onaj aspekt kojim se u
ovom radu bavim.
57
Terminom 1990. godine oznaavam razdoblje od 1990. kad je socijalni prevrat zapoeo do 2004.
kad su javno zabiljeena zadnja dva sluaja jedan poetkom godine (vidjeti seriju lanaka to ih je
izazvao prvi od njih, lanak Snjeane Mateji Na stotine knjiga iz vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektire, Glas Istre, 23. 2. 2004., Novi
list, 23. 2. 2004.), a drugi krajem godine (vidjeti lanak: Igora Lasia, Goebbels meu Hrvatima, Feral
Tribune, 3. 12. 2004.) Polovinom 2004. godine nastao je i prvi javni apel grupe 42 graanina da se koliko god je i gdje god je mogue utvrde, a zatim sankcioniraju postupci unitavanja knjine grae, upuen
kao Otvoreno pismo na etiri najvie dravne adrese (vidjeti informaciju u Novosti sedam dana od 21.
5. 2004. i 1. 10. 2004. godine). Razlogom za eventualno produljenje razdoblja na koje se odnosi termin

68

Knjiga 42.indd 68

2.7.2012. 17:26:50

dikalan socijalni konflikt kojemu je cilj bio drutveni prevrat, a pokrenuti tektonski poremeaji u ekonomskoj i socijalnoj strukturi drutva nisu se smirili do
danas. U sutini, ustaljenom terminologijom reeno, radi se o kontrarevoluciji58
jer je novouspostavljeni reim usmjeren na dokidanje svega to je karakteriziralo
i simboliki obiljeavalo prethodni reim revolucionarno uspostavljan od 1941.
do 1991. godine. U socijalnim previranjima uvijek se i ideoloki reinterpretiraju
historijske injenice te se utemeljuju drugaiji sistemi vrednota i njihova drugaija hijerarhija. Vri se, dakle, ideoloki prevrat pa je u tom kontekstu vano jasno rei da su se u Hrvatskoj 1990-ih godina, ak i izvan zona ratnog pustoenja,
knjige i spomenika batina unitavali svjesno i namjerno59. ak su se i motivi
takvog ponaanja permanentno i nedvosmisleno javno iskazivali kao nunost
konzekventnog usklaivanja s ciljevima legitimnog provoenja sveobuhvatne
duhovne obnove hrvatskoga naroda60. Duhovna obnova je podrazumijevala
1990-e godine moe biti i objavljivanje na engleskom jeziku tematskog broja asopisa Prosvjeta s naslovom: Special theme. Bibliocide Culturocide. When One Burns Books, One Will Soon Burn People
(zapravo je to neznatno izmjenjeno izdanje tematskoga broja izilog krajem 2003. godine Prosvjeta
broj 59, Novembar 2003.). Meutim, unitavanje knjiga, kao i medijske reakcije, dogaalo se i dalje: Kim
Cuculi u lancima u Novom listu 17. 10. i 18. 10. 2006., N. Grbai u Jutarnji list 31. 5. 2007. i
Tatjana Gromaa u Novom listu 3. 5. 2009. Inercija unitavanja ili diskriminacije nepodobnih knjiga
i nadalje je na djelu pa u u tekstu pod terminom 1990-e godine podrazumjevati cijelo razdoblje od
1990. 2010. godine.
Revolucija i kontrarevolucija su pojmovi koji se nuno povezuju samo s radikalnom izmjenom ekonomske strukture drutva, a ne s prevratima kojima je cilj tek preraspodjela utjecaja unutar iste paradigme.

58

Dokumentacija koja o tome govori predmet je ove knjige. Dominantno preuivanje te injenice od strane nadlenih ipak je srameljivo, uvijeno i eufemistiki moralo pod teretom injenica biti ponekad i
prekreno. Navodim ovdje ove primjere: Dragutin Katalenac, Narodne knjinice izmeu narodnog preporoda
i knjige za sve: osvrt na stanje fondova narodnih knjinica Slavonsko-baranjske upanije, VBH broj 3 4,1994.,
str. 58 60; Mirjana Vuji, Zatvoreni fond cenzuriranih knjiga u praksi jedne knjinice, VBH broj 3, 2000., str.
104; Jelena Mandari-Kolarik, Analiza otpisa knjiga 1997. godine u Knjinici Boidara Adije u Zagrebu, VBH
broj 3, 2000., str. 109 112. Raspravljajui o uspostavljanju manjinskih knjinica Bruno Dobri je u lanku
Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice u Puli, VBH broj 1 4, 1999., str.
23, vrlo jasno, ali samo u fusnoti 18., spomenuo unitavanje srpskih i irilicom tampanih knjiga, a to je ponovio
i 2010. godine u tekstu Knjinice Istarske upanije. Vodi, DBI, Pula, 2010. Pouno i izravno svjedoanstvo o
unitavanju knjiga je i agresivno nametanje teze o nepotrebnim, beskorisnim, stoga i suvinim knjigama to ga
nalazimo u knjizi Aleksandra Stipevia Sudbina knjige, Naklada Benja, Lokve, 2000., poglavlje Nepotrebne
i nekorisne knjige, str. 347 358, a posebno u njegovoj knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata III (poglavlja:
XV Nepotrebne knjige, XVI Knjige i rat i XVII tetne i zabranjene knjige), kolska knjiga, Zagreb, 2008.
59

Oficijelne naznake o potrebi duhovne obnove mogle su se uti u saborskim raspravama, ali tome slijedi programatski stav Franje Tumana, predsjednika Republike (naglaavam izraz programatski stav i
zbog izbora asopisa kome je dan), a koji citiram prema tekstu objavljenom u knjizi: Vladimir Lonarevi
(ur.), Za Boga i Hrvatsku dragu: 20 godina lista mladih MI: intervjui, Hrvatski katoliki zbor MI,
Zagreb, 1997. Duhovnu obnovu je forsirala i Crkva u Hrvata (vidjeti primjerice informaciju IKA-e 19.
3. 1998. Predavanje kardinala Kuharia za djelatnike i polaznike HUV-a, takoer i Hrvatska Biskupska
Konferencija, Priopenje s 10. plenarnog zasjedanja HBK, odranog u Zagrebu 18. 20. 6. 1996. Naglaena
je neodgodiva potreba duhovne obnove. Gost zasjedanja bila je ministrica kulture i porta Ljilja Voki.)
Da taj programatski stav nije bio tek tako izreen pokazuje i Savjetovanje o duhovnoj obnovi Hrvatske odrano u reiji Ministarstva obnove, tj. njegovog Odjela za demografsku i duhovnu obnovu. Voditelj savjetovanja i podnosilac uvodnog referata bio je notorni don Anto Bakovi, tada u funkciji pomonika ministra. Na
60

69

Knjiga 42.indd 69

2.7.2012. 17:26:50

odbacivanje sveg onog tereta iz prethodnog razdoblja koji je novom redu

stvari bio neprihvatljiv, suvian, neprimjeren nepodoban.
Dakle, u pristupu analizi fenomena knjigocida nuno je razumjeti kontekst.
Nije se tu radilo tek o posljedicama neke recimo prirodne katastrofe pa da se pristupa tehniki, statistiki, kvantificiranjem tete, a nije se radilo ni o izoliranim
inima duevno poremeenih ljudi, nego je na djelu bilo sistemsko ponaanje
izravno povezano s ideolokim nabojem prevrata, radilo se o fenomenu koji je
pratio osnovni tok prevrata i imao manifestno-simboliki karakter tog prevrata u
Hrvatskoj 1990-ih.
Ali podrobnije o prirodi, uzrocima i manifestacijama iskljuivosti bit e rijei u tekstu Iskljuivost bitno obiljeje hrvatskoga drutva 1990-ih godina.

2. Dva tipa unitavanja knjiga

U prevratu 1990-ih u Hrvatskoj, kao i na podruju cijele Jugoslavije, sve poinjene zloine pa tako i knjigocid treba ocjenjivati po karakteru, a ne tek po
pojavnosti.61 A pitanje je intelektualne savjesti i dunosti uti li se o tome ili ne.
savjetovanju je aktivno uestvovalo jo 60 ljudi, a rezultati (istupi, zakljuci, preporuke) objedinjeni su u knjizi: Duhovna obnova Hrvatske. Zbornik radova sa savjetovanja odranog u Zagrebu 11. i 12. lipnja 1992.
(ur. don Anto Bakovi, Zagreb, 1992.). Ta je knjiga zaista izvanredno svjedoanstvo vremena. A rezultati su
tog programatskog stava, od kojih se neki ilavo i ustrajno dre do danas, bili posebno vidljivi u obrazovanju vojske (vidjeti, primjerice, knjige to ih je izdao MORH: Za Hrvatsku, Zagreb, 1992. i Domovinski
odgoj. Prirunik za hrvatske vojnike, doasnike i asnike, II dopunjeno izdanje, ur. Ante Vukasovi, Zagreb,
1996.), ali i manifestacije toga: od naziva jedinica po ustakim zloincima, koritenja vojnih naziva NDH, faistiko-nacistikih pozdrava i izjava ministara, primjerice na Sinjskoj alki itd), a takoer i u redovitom obrazovnom sistemu, to je vidljivo u poplavi udbenike revizije povijesti i falsificiranja historijskih injenica.
Namee se pitanje tko je taj koji e definirati obnovu i to ga kvalificira i legitimira za takvo to, to su mu
kriteriji i koji je opseg, na kojim podrujima i treba li toj duhovnoj obnovi biti podvrgnut svaki pojedinac?
U tematskom bloku: Bibliokasti. Plamenom po memoriji, Cicero, broj 5, travanj 1999., u lanku
Bakljada malog doktora, str. 12, arko Pai, posebno raspravljajui i o nacistikoj sintagmi duhovna
obnova, uz ostalo kae: Nema tog luaka s pretenzijama na boanski rtvopis povijesti koji nee iziskivati
vlast u ime naroda a da ne pozivlje na duhovnu obnovu.
61
Namjerno izostavljajui lankeFeral Tribunea, ali i brojne druge lanke iz periodike, navodim samo
nekoliko radova:
- Dejan Jovi, Jugoslavija drava koja je odumrla. Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974 1990),
Prometej, Zagreb, 2003.
- Mark Thompson, Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, HHO, Zagreb, 1995.
- Grupa autora, Mediji i rat, Mediji, Beograd, 1999.
- Gordana eri (ur.), Intima javnosti, Edicija Re, Beograd, 2008.
- Nikola Viskovi, Sumorne godine. Nacionalizam. Bioetika. Globalizacija, Feral Tribune, Split, 2003.
- Ivo Banac, Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.
- Branko Horvat, Kakvu dravu imamo, a kakvu dravu trebamo?, Prometej, Zagreb, 2002.
- Darko Petrii, 1) Kriminal u hrvatskoj pretvorbi. Tko, kako, zato, abakus, Zagreb, 2000.; 2) Hrvatska
u mrei mafije, kriminala i korupcije, Argus media, Zagreb, prosinac 2009.
- Stipe uvar, Hrvatski karusel. Prilozi politikoj sociologiji hrvatskog drutva, Drugo proireno izdanje,

70

Knjiga 42.indd 70

2.7.2012. 17:26:50

Tako veliki eki mislilac Karel Kosk, razmatrajui proturjeja u poimanju

traginog u suvremenoj epohi, u svojoj studiji Stoljee Markete Samsove62
upozorava:
Sofoklova Antigona i mogua moderna Antigona podudarne su u tome da iskorauju
iz uteeg i zastraujueg pritiska, iskau iz reda63 i stojei tako osamljene izvan reda postaju
linosti izvanredne. Iskau iz reda, da bi progovorile i postupale protiv onoga, to dre da je
zlo reda.
Moderna Antigona ima jedno oko vie (ein Auge zuviel). Moderna Antigona ima jedno oko vie zato to ostali mire na jedno oko ili na oba pred postojeim zlom i nisu spremni
vidjeti zlo u svim oblicima. Vide zlo samo u jednom obliku, ali mire na drugi ili trei oblik
zla. Tko ima jedno oko vie ne promatra samo ono to se deava oko njega, ne otkriva i ne
utvruje samo zlo u svim njegovim oblicima, nego takoer vidi, a u tome je tragina vidovidost, to sam mora uiniti, kako se mora ponaati: oduprijeti se svim oblicima zla. Protiv te
prekomjerne sile mora, meutim, podlei.64

U razmatranju fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina treba prije svega razlikovati unitavanje u zonama oruanih sukoba od unitavanja
izvan zona oruanih sukoba.
Razlog, Zagreb, 2004.
- Zoran Malenica, Ogledi o hrvatskom drutvu. Prilog sociologiji hrvatskog drutva, Golden marketingTehnika knjiga, Zagreb, 2007.
- Svetozar Livada, Etniko ienje zloin stoljea, Prosvjeta, Zagreb, 1997., 2000.; Etniko ienje
ozakonjeni zloin stoljea, Euroknjiga, Zagreb, 2006.
- HHO, Deloacije u Republici Hrvatskoj. Pravni, etiki i socijalni aspekti, Zagreb, 1994.
- HHO-Netherland Helsinki Committee, Hrvatsko pravosue: pouke i perspektive, Zagreb, 2002.
- Jovan Miri, 1) Demokracija u postkomunistikim drutvima: primjer Hrvatske, Prosvjeta, Zagreb, 1996.;
2) Demokracija i ekskomunikacija. Prilozi istraivanju hrvatske politike kulture, Prosvjeta, Zagreb, 1999.;
3) Sumrak intelekta. Politiko-pravni i kulturoloki ogledi, Prosvjeta, Zagreb, 2006.
- Viktor Ivani, Animal Croatica. Ogled o domoljublju, Edicija Re, Beograd, 2007.
- edo Prica Plitviki, Biljenice namjernog sjeanja I, Konzor, Zagreb, 1996.; Biljenice namjernog
sjeanja II, Prometej, Zagreb, 2001.
- Boris Raeta, Oluja nad Hrvatskom. Kronika jednog sluaja, Factum, Zagreb, 2003.
- Slobodan najder, Kardinalna greka. Opasne veze I, Novi list Adami, Rijeka, 1999.
- P. Matvejevi, V. Stevanovi, Z. Dizdarevi, Gospodari rata i mira, Drugo dopunjeno izdanje, Feral
Tribune, Split, 2001.
- Luciano Luki, Hrvatska politika pedagogija, Publika, Zagreb, 2005.
- Neboja Popov (ur.), Srpska strana rata. Trauma i katarza u Istorijskom Pamenju, Republika, Beograd,
1996.
Vidjeti u knjizi istovjetnog naslova: Karel Kosk, Stolet Markty Samsov, esk spisovatel, a.s.,
Praha, 1995., str. 18, odnosno u hrvatskom prevodu: K. Kosk, O dilemama suvremene povijesti, Razlog,
Zagreb, 2007., str. 38,39

62

red (eki: ad) oznaava ovdje ono to bi se vojnikim rijenikom nazvalo: stroj, postrojba, a u sportu
(Sokol, Partizan) vrsta. Nije, dakle, rije o redu kao poretku, drutvenom ili nekom drugom, nego o redu,
redoslijedu po kojemu su ljudi poredani po nekoj/neijoj naredbi kojoj se moraju povinovati, redu koji ljude
disciplinira u ponaanju i sprjeava spontanitet i pobunu protiv neljudskih aberacija postojeega reda.
63

Ovaj pesimistian zakljuak ne znai da se nije potrebno suprotstavljati. Na dugi rok svako suprotstavljanje zlu je kvasac koji e zlo prije ili poslije dokinuti. Herojski otpor svih naroda Jugoslavije nacifaizmu
izvanredan je primjer koji pokazuje opravdanost, nunost i plodonosnost suprotstavljanja zlu.
64

71

Knjiga 42.indd 71

2.7.2012. 17:26:51

Nije ni u zonama sukoba unitavanje bilo u svakoj prilici iskljuivo rezultat

neposrednih ratnih djelovanja, ali vrlo je teko, praktiki nemogue na temelju dostupnih informacija raditi neke distinkcije, to pak nipoto ne znai da je to, zbog
okolnosti, neki manji zloin. Razlika je prije svega u objektivnoj funkcionalnosti
pravnog sustava koji ili moe ili ne moe provoditi zakone i sve one pripadajue
akte koje ga obavezuju na zatitu i na procesuiranje zloina kulturocida.65.
Pored toga, na razlikovanje unitavanja, koliko god ono bilo posve uvjetno
i radne naravi, djelomino mogu utjecati i sama priroda, odnosno obiljeja
drutvenih konflikata, a o tome nema jednoznanog objektivnog stajalita. Je li
se radilo samo o agresiji na Hrvatsku i s tim u vezi o obrambenom ratu, ili je rije
istovremeno o obrambenom i agresivnom ratu kad je primjerice rije o BiH, ili je
rije o graanskom ratu, ili je rije o istovremenom i usporednom postojanju svih
tih obiljeja, meni ovdje nije mogue nairoko raspravljati. Ipak ima jedna injenica koja se ne moe osporiti. S poetkom drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990ih godine zapoela je intenzivna diskriminacija i progon onoga dijela hrvatskoga
drutva kojeg se obino naziva hrvatski Srbi, dio drutva koji je prema popisu
iz 1991. godine inio 12,16% ukupnoga stanovnitva, 581.663 graanina, a kojima je broj na popisu iz 2001. godine spao na samo 4,54% ukupnoga stanovnitva,
tj. na 201.631 graanina.66 Neovisno o tome je li se radilo o etnikom ienju,
genocidu ili naprosto progonu to svakako spada u najtee oblike zloina,
kako ga definiraju odredbe meunarodnoga prava. Kakve je sve ivotne nedae
proao taj dio stanovnitva Hrvatske jo uvijek nam nije u cjelini poznato, kao
ni sve injenice o diskriminaciji i unitavanju kulturne batine tog remetilakog
faktora u hrvatskom drutvu.Veliki je dio tih nestalih, oienih, prognanih graana ivio i radio i u podrujima koja nisu bila izravno poprite ratnih
Za nas je od interesa prvenstveno Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba od
14. 5. 1954, poznata i kao Haka konvencija..., s pripadajuim Pravilnikom i protokolima. SFR Jugoslavija
je ratificirala Konvenciju (Sl. l. 4/1956.), a RH ih je u postupku sukcesije odlukom Vlade od 30. 9. 1993. (NN
6/2002.) unijela u pravni poredak Hrvatske. Vrlo pregledne rasprave o tim meunarodnim dokumentima zainteresirani italac nai e i u : 1) Sabine von Schorlemer, Cultural Heritage Law: Recent Developments of the
Laws of War and Occupation (potraiti na web-stranici Technische Universitt Dresden); 2) Detlin Karen
J., Eternal Silence: The Destruction of Cultural Property in Yugoslavia, Maryland Journal of International
Law and Trade, vol. 17, no 1 (Spring 1993.)
Milivoj Despot u vezi s tim dokumentima primjeuje: U ratu na tlu nekadanje Jugoslavije, od 1991. nadalje,
pokazae se da za zatitu rtava rata i dobara kulture, nije dovoljno samo to da postoje dobri propisi. Mora
postojati i svijest o njihovoj obaveznosti i politika volja vlasti da se propisi primjenjuju.
Meunarodni sud u Haagu kao dio ratnih zloina u BiH uzima i unitavanje kulturnih dobara. Informacija o
tome moe se nai i u lanku: Hirad Abtahi, The protection of Cultural Property in Times of Armed Conflict:
The Practice of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Harvard Human Rights
Journal, Vol. 14, Spring 2001.
65

66
Podaci Dravnog zavoda za statistiku. Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 1880. 1991.
po naseljima, 1, Zagreb, 1998., str. 1; Dravni zavod za statistiku, Popis stanovnitva, kuanstava i stanova 31. oujka 2001. Stanovnitvo prema dravljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statistika
izvjea 1166, Zagreb, 2003., str. 23

72

Knjiga 42.indd 72

2.7.2012. 17:26:51

sukoba. Stoga, bez obzira na razliite ocjene o prirodi drutvenih konflikata u

Hrvatskoj 1990-ih godina, jasno je da je i unitavanje kulturne batine srpskog
dijela hrvatske populacije sastavni dio genocida, ienja ili progona ma kako
se nestanak hrvatskih Srba nazvao i da stoga podlijee odredbama meunarodnoga prava, odnosno i naega prava u mjeri u kojoj su norme meunarodnog
prava ratificirane. Prema tome, unitavanje knjine grae u okolnostima kakve
su vladale u Hrvatskoj 1990-ih godina zloin je jednake naravi bilo da se radi o
zonama ratnih sukoba ili ne i tako se mora tretirati.
Posebno jo treba naglasiti da, iako se najvei dio dostupne grae odnosi
na javne biblioteke, to nipoto ne znai da se unitavanje knjiga preteno, samo
ili iskljuivo dogaalo u njima. Knjige su unitavane i u kolskim i specijalnim
bibliotekama, u poduzeima, bivim domovima JNA, druveno-politikim organizacijama (Savez komunista, Socijalistiki savez, Savez omladine, mjesne
zajednice i sl.), ali su unitavane i knjige iz privatnih biblioteka.
to se tie javno-informativnog pisanja i izvjetavanja o knjigocidu, znaajno je da je, iako isprva sporadino, ono bilo aktualno i za sluajeve koji su
se dogaali na podrujima izvan ratnih okraja, pa ak i u razdoblju kad su
ratni okraji prestali. S druge strane, mogle su se uvijek razaznavati politike
pozicije autora koji su pisali o unitavanju knjiga, od obranakih do krajnje
kritikih,67 pisanje o spomenutoj problematici na prostorima izvan i nakon
ratnih okraja bilo je najee kritiko prema politici reima. Osim u tek nekoliko sluajeva, polemika nije bilo. Jedni autori su pisali o unitavanju knjiga
u zonama oruanih sukoba, drugi o unitavanju knjiga u podrujima izvan
ratnih sukoba. Preklapanja nije bilo.
a) Statistika napisa o unitavanju knjiga 68

Iz bibliografije na kraju knjige vidi se da je prikupljeno vie od dvije stotine

jedinica, ali sam svijestan da vjerojatno nije sve evidentirano.
to se tie sadraja odnosno informativnosti napisa, raspon je uistinu velik
Ovaj izraz (da se pisanje o dva tipa unitavanja knjiga ne moe i ne smije svesti na onaj: za potrebe
reima ili na onaj: na kritiku reima i njegove politike) oznaava jednostavnu injenicu da spomenici,
spomen-obiljeja, dokumenti i knjige svojim kulturnim znaenjem i porukama nadilaze konkretne politike
opcije i reime, da su dokument jednog odsjeka stvarne historije (drutvene, politike, materijalne i
umjetnike) i da ih u tom smislu treba promatrati i analizirati.

67

68
Pojam napis koristim za sve objavljene tekstove koji se bave unitavanjem knjiga za lanke, monografije, tematske brojeve asopisa, poglavlja u nekoj knjizi, rukopisne obrade fenomena. Razvrstani su u
nekoliko grupa: 1) lanci objavljivani u dnevnim novinama i asopisima u kojima je izravno rije o tematici
koju obraujemo, uz nekoliko izuzetaka (to su tekstovi u kojima su informacije zajedno s onima o unitavanju
spomenika takvih je ukupno 9, od ega osam u 1991. i 1992., a samo jedan u 2001. godini); 2) monografije, i to dvije ona koju je 1992. godine izdala NSK ... Vodi... i monografija HBD Wounded...

73

Knjiga 42.indd 73

2.7.2012. 17:26:51

 od onih koji su rutinski registrirali unitavanje knjiga do napisa koji su iskazali

bitne socioloke, politike i civilizacijske aspekte fenomena unitavanja knjiga,
ideoloke motive te razinu profesionalnog ponaanja, kako dravnih organa, tako
i bibliotekarskog kadra.
Skrenut u najprije ukratko panju na statistiku javnih napisa, na dinamiku
objavljivanja i koliinu, a nakon toga u o svakom od navedena dva tipa unitavanja knjiga dati sumarne napomene.

lanci

monografije

knjige

ostalo

lanci

asopis

knjige

rukopisi

ostalo

sluaj Korula

Napisi o unitavanju knjiga na

podrujima izvan ratnih djelovanja

Godina

Napisi o unitavanju knjiga na

podrujima ratnih sukoba

1990.

1991.

18

1992.

25

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

23

10

14

1999.

22

2000.

2001.

2002.

10

10

13

2003.

13

iz 1993. godine; 3) tematski asopisi dva broja asopisa SKD Prosvjeta, oba u cjelini posveena tematici
unitavanja knjiga: broj 59 (660) iz novembra 2003. i broj 71 (681) iz decembra 2005. Ovaj drugi je uz nekoliko dodataka i izostavljanja istovjetan prvom samo je dan na engleskom jeziku. Budui da navodim asopis
kao bibliografsku jedinicu nisam posebno navodio lanke koji se u njima objavljuju prvi put; 4) knjige
koje nisu u cjelosti posveene naoj temi, nego se u njima nalazi ili posebno poglavlje ili krai odlomak o
knjigocidu; 5) rukopisi koji obrauju problema unitavanja knjiga; 6) ostalo obuhvaeni u pravilu lanci
koji ne govore izravno o unitavanju knjiga, ali svojim sadrajem, porukama itd. u odreenoj mjeri upuuju
na fenomen unitavanja knjiga (primjerom moe biti debata o udbenicima, dokidanje irilice itd.), ili pak
govore o raznim aspektima stanja bibliotekarstva u nas (naroito otvaranje novih knjinica), ili su osvrti na
razne i sl.); 7) sluaj Korula poznat i kao bacanje knjiga u kontejner za smee.

74

Knjiga 42.indd 74

2.7.2012. 17:26:52

2004.

27

2005.

11

2006.

17

2007.

12

2008.

10

2009.

27

Ukupno

56

140

15

124

72

U vezi s podacima iz tabele, htio bih skrenuti panju samo na nekoliko okolnosti.
Najvei broj napisa o unitavanju knjiga (i biblioteka) u zonama ratnih okraja pojavljuje se 1991. i 1992. (73,4%), to je razumljivo ima li se na umu da su
to dvije godine kada su ratni okraji zapoeli i bili najintenzivniji. U godinama
nakon 1994. skoro se sasvim prestalo o tome pisati, to je neobino, jer iako
je ratnih okraja bilo i tada, relativno mirnije okolnosti bile su prilika da se temeljitije, objektivnije i potpunije sumira, preispita i nanovo valorizira fenomen
unitavanja knjiga (i biblioteka).
U podrujima gdje nije bilo ratnih okraja, o unitavanju knjiga se do 1998.
vrlo rijetko pisalo, samo u 10,7% od ukupnog broja napisa, da bi se nakon gotovo
petogodinjeg zatija i drutvene klime preuivanja, samo 1998. broj napisa
uviestruio (15,8% od ukupnog broja napisa, a ako uraunamo i napise koji su
se ticali sluaja Korula onda ih je 22,9%). Napisa o sluaju Korula bilo je
zaista puno, 43,4% od ukupnog broja napisa objavljenih u podrujima gdje nije
bilo ratnih okraja, da bi se o tom sluaju potpuno prestalo pisati 2003.
Za prouavanje fenomena o kojemu je ovdje rije, vane su dvije ve spomenute monografije (prva, izdana 1992. godine: ...Vodi i druga, izdana 1993.
godine: Wounded...), ali je uz njih takoer dragocjen prilog cjelovitijem sagledavanju fenomena temat Knjigocid Kulturocid u asopisu Prosvjeta,
objavljen na hrvatskom i srpskom jeziku ili hrvatsko-srpskom/srpsko-hrvatskom
krajem 2003. godine, a na engleskom jeziku krajem 2005. godine.
Vano je spomenuti da u prikupljenim napisima nema nijednoga koji bi se
bavio unitenjem privatnih biblioteka, a toga je bilo. Iz vlastitih istraivanja znam
za barem tri takve biblioteke. U Dubrovniku to je biblioteka Ace Apolonija koja je
izbaena pred kuu, tamo stajala danima, a onda nekamo odvezena i nestala69,
Za ovu se tvrdnju oslanjam na grau to sam je dobio iz Dubrovnika: 1) Izvjetaj o radu na pohranjivanju
biblioteke i dokumentacije Aleksandra Apolonija od 4. 9. 1992, 2) Zapisnik o pakovanju bibliotene grae
u stanu Aleksandra Apolonija od 18. 9. 1992., 3) Razgovor o sudbini grae, to sam ga obavio s autorom
Izvjetaja.... U Zapisniku... se kae, uz ostalo: Zbog kratkoe vremena nismo bili u stanju napraviti
69

75

Knjiga 42.indd 75

2.7.2012. 17:26:52

u Benkovcu su to biblioteka Mile Savia, oko 700 svezaka je spaljeno u dvoritu

kue70, i biblioteka prof. Nenada Kosovia71. O unitenoj biblioteci Radomira
Konstantinovia u Rovinju bit e rijei u drugom dijelu knjige.
Kvalitativno gledano, relativno malen broj napisa je cjelovitije obraivao
fenomen unitavanja knjiga, a oni su se odnosili na knjigocid u podrujim gdje
nije bilo ratnih okraja.
Nemamo cjelovitih opisa sudbina biblioteka na podrujima RSK od 1990.
do 1995.
b) Unitavanje knjiga u podrujima oruanih sukoba

O unitavanju knjiga u zonama oruanih sukoba prikupio sam sljedeu grau:

popis grae, jer bi to iziskivalo vrijeme od najmanje mjesec dana, tako da o vrsti grae moemo govoriti samo
openito, a jednako tako i o broju... Sva graa spakovana je u 108 kartonskih kutija koje su numerirane, 3 velike najlonske vree (crne), 137 najlonskih vreica koje su zalijepljene te pomorska enciklopedija. Ovu grau
ovako spakiranu trebao je (...) deponirati po njegovim rijeima u jednu prostoriju u bolnici Sv. Vlaho. Tamo
se trebala ...pohraniti biblioteka do donoenja konane sudske presude o imovini Aleksandra Apolonija.
Zapisnik je upuen na znanje NSB-u, nadlenim Sudu i Tuilatvu, MUP-u te ovjeku koji je trebao pohraniti grau. Time je na dio obveze strukovne prirode obavljen zavrava Zapisnik.... Usmeno sam
od kompetentnih bibliotekara (sastavljaa Izvjetaja...) obavijeten da se nakon toga pohranjenoj grai
gubi svaki trag naprosto je nema, nestala je, ni od koga nisu mogli dobiti informaciju kako i po ijoj odluci.
Nemam informaciju o tome da li je nadleni Sud donio ikakvu presudu o imovini Aleksandra Apolonija, ni
informaciju o tome to je poduzela NSB, ili bilo tko drugi. A u Izvjetaju... stoji da graa ... nije, ni u kom
sluaju, materijal za otpad ve veoma zanimljiva i raznorodna literatura.
70
Podatak sam dobio od vlasnika te biblioteke, Mile Savia (pismo od 30. 9. 2006.): ...biblioteka u
Benkovcu radila (je) u toku rata, povremeno i ona u Bjelini. Meni nije poznato da je u tome vremenu povuena ili unitena ni jedna jedina knjiga nekog autora, na primjer hrvatskog. Devastacije i unitavanja desila su
se nakon avgusta 1995. Iako nisam imao ba brojnu biblioteku, mojih 700 knjiga je potpuno uniteno nakon
toga datuma. Ma da je bar neko ukrao bilo bi lake, nego su ih u avliji zapalili. Znam da je propala i biblioteka Nenada Kosovia, profesora u gimnaziji i da je imala 3.000 knjiga. Ima i drugih primjera. Tako sam u
toku rata u muzeju u Benkovcu sauvao, zajedno sa S. Zoricom, biblioteku franjevakog samostana u Karinu
(4.000 knjiga), koji su neki kreteni unitili. Sauvao sam u muzeju, naravno i biblioteku Davora Jankovia
s istim brojem knjiga. Poznati su mi podaci i o historijatu benkovake i nekih drugih biblioteka, a poznajem
odlino sadraj biblioteke Davora Jankovia, poto sam u muzeju napravio inventuru.

Nenad S. Kosovi je u svojoj knjizi: . 1993. (Prosvjeta, Zagreb, 2007.)

o svojoj biblioteci na str. 338 napisao: Kad je ve krenuo da ode, Rajko se vrati i ispria mi da mu je taj
njegov roak rekao da su moju linu biblioteku od desetak hiljada knjiga spalili. Prve dvije godine po naem
izgonu iz Krajine moj stan je nova hrvatska vlast zapeatila, a kad je nedavno otpeaen, u nj se netko uselio
i taj neko je, odmah po useljenju, izbacio na trotoar Ulice Zdravka Kneevia sve knjige. Leale su one tako
na gomili izloene suncu, kii i vjetrovima, oko mjesec dana, a onda su doli komunalni radnici, ubacili ih u
kamion, odvezli nekud i tamo spalili! To o sudbini moje line biblioteke Rajkovom roaku ispriali su nai
ljudi koji su ostali u Benkovcu. Oni ih, rekoe, nisu smjeli dirati, a Hrvate, izgleda one nisu interesovale.
Da je toga bilo i drugdje u ovim naim razraunavanjima prilikom raspada Jugoslavije svjedoi i lanak
to ga je o unitenju kulturnih dobara, biblioteka, pa i njegove vlastite biblioteke u Sarajevu u prvoj polovini
1990-ih objavio Ivan Lovrenovi u listu The New York Times od 28. 5. 1994.: The Hatred of Memory: In
Sarajevo, Burned Books and Murdered Pictures. Vidjeti o unitavanju biblioteka i tekst Miljenka Jergovia:
Who will be the Witness. Biblioteka, u njegovoj knjizi Sarajevski Marlboro, Biblioteka Jutarnjeg lista,
Zagreb, 2004., str. 121 123
71

76

Knjiga 42.indd 76

2.7.2012. 17:26:53

- 56 novinskih lanka (18 iz 1991., 25 iz 1992., 5 iz 1993., 4 iz 1994., 2 iz 1995.

i 2 iz 1998.)
- jedan tematski broj asopisa VBH: Slobodan pristup informacijama (broj
3, 2000., u kojemu se nalaze tri lanka to raspravljaju aktualnu problematiku
nakon 1990. godine uz etiri priloga koji govore o cenzuri u razdoblju 1941.
1945., a zatim u razdoblju 1945. 1990.)
- dvije publikacije (monografije): NSK (1992.), Hrvatske knjinice na meti.
Vodi Croatian Libraries on Target. Guide, a zatim: CLA (1993.), Wounded
Libraries in Croatia (eds.: T. Aparac-Gazivoda-D. Katalenac)
- dvije knjige, tj. djelove knjiga (poglavlja) u kojima se obrauje tematika unitavanja kulturne batine openito (prikazane ovdje u poglavlju 2), kao i etiri
knjige o kojima e biti rije kasnije
Mislim da je prikupljena graa reprezentativna, premda je nejednake informativne kvalitete. U aneksu Bibliografija Referentna literatura italac e
nai podrobne informacije o izvorima (autor, naslov, izdanje).
Vrlo saeto razmotrimo najprije podatke o ratnom unitavanju knjiga, zatim
osnovna obiljeja lanaka koji su registrirali to unitavanje i, napokon, dinamiku
praenja unitavanja knjiga.
Najtee je gubitke bibliotekarstvo doivjelo krajem 1991. godine kada su
izgorjele dvije zgrade s cjelokupnim knjinim fondom: Narodna knjinica u
Vinkovcima (prema novinskim napisima u noi 16./17. 9. 1991. godine s 85.000
knjiga)72 i zgrada Interuniverzitetskog centra (IUC) u Dubrovniku (6. 12. 1991.
godine s ukupno oko 25.000 knjiga)73, a oba su sluaja registrirana u novinama.
72
Uzimam datum i broj knjiga objavljen u lanku Mirjane igir, Vinkovaka knjinica radi. Gorjele
su i inkunabule, (Vjesnik, 22. 4. 1992.) Z. Virc u lanku Spomenici na Lomai. Vinkovci. ivjeti uz
barbare, (Veernji list, 14. 6. 1992.) govori o oko 80.000 knjiga. Vera Erl je u prilogu Vinkovaka
knjinica/itaonica zgarite 1991. (VBH 3 4, 1992.) navela 16. 9. kao dan stradanja Knjinice i broj od
71.520 svezaka knjiga. U publikaciji Hrvatske knjinice na meti. Vodi... takoer se navodi da je broj
knjiga bio 71.520. Razlika od priblino 9 14.000 knjiga nije zanemariva! O nestanku (paljenju, razaranju)
Knjinice u Vinkovcima italac moe nai informacije i u publikacijama Mladena Keve Rat za Hrvatsku.
Istonoslavonska ratna kronika, Vinkovci-Osijek, 1992., str. 60, 66 i Martina Grgurovca, Vinkovaki ratni
dnevnik. Dnevniki zapisi od 30. 4. 1991 do 16. 5. 1992., Privlaica-Vinkovci, 1992., str. 79,80. Nadalje,
informacije u novinskim lancima su i ture i kontroverzne (npr.: Hrvatski dom u kome djeluje knjinica dva
puta pogoen; prvi put je poar ugaen, a drugi put vatra je progutala cijelu zgradu, Vjesnik, 27. 9. 1991.,
ili u lanku . Peratovia iz Vinkovaca Unitene kulturne znamenitosti, Vjesnik, 4. 2. 1992., gdje se
tvrdi: Velike tete priinjene su i Gradskom muzeju i knjinici, iz kojih je veina grae na vrijeme spaena.
Meu graom koja je zauvijek izgubljena i koju nee biti mogue nadoknaditi su skoro svi rukopisi Josipa
Kozarca i neki Ante Kovaia. Je li nemar nekih odgovornih osoba tome kumovao, ustanovit e se.). Tokom
2005. i 2006. obratio sam se policiji upanije Vukovarsko-srijemske koja me je, odgovorivi da nije obavila
oevid uputila na vatrogasce koji mi pak na pismo nisu odgovorili, kao ni ravnatelj Knjinice kojemu sam
se pismom takoer obratio.

O unitenju zgrade IUC-a (6. 12. 1991.) informacije su objavljene u Veernjem listu 9. 12. 1991. i 11.
12. 1991. (Grad jeze i slutnji i Svjetsko blago u plamenu mrnje), a zatim opet 11. 1. 1992. (Zloin u
Petak). Ova je informacija skraena verzija lanka: Knjinica Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku,
73

77

Knjiga 42.indd 77

2.7.2012. 17:26:53

Meutim, tek sam u publikaciji Hrvatske knjinice na meti. Vodi naao podatak o jo dva velika unitenja, u biblioteci srednjih kola Edvard Kardelj u
Vukovaru (70.000 knjiga) koja je razorena, fond uniten74, i o velikom jednokratnom unitenju knjinog fonda u Karlovcu (60.000 knjiga i asopisa).
Navedene dvije monografije (Hrvatske knjinice na meti. Vodi, izdava
NSK, a urednica Dubravka Skender i Wounded Libraries in Croatia, izdava
Hrvatsko knjiniarsko drutvo, a urednici Tatjana Aparac-Gazivoda i Dragutin
Katalenac) ipak daju, koliko mi je poznato, najpotpunije podatke o unitenim
ili oteenim knjinicama, zgradama i knjinim fondovima u njima, ali samo za
narodne, kolske, spomenike i nekoliko znanstvenih i visokokolskih knjinica75. Ovdje je dovoljno samo ukratko rekapitulirati sumarne brojke. U publikaciji ...Vodi pobrojano je 211 knjinica. Za 39 je navedeno da su unitene
u cjelosti (i zgrade i fondovi); osim ve navedene tri (NK u Vinkovcima, IUC
u Dubrovniku i knjinica srednjih kola u Vukovaru) ostale su manje i preteno
kolske. Za 102 je navedeno da su tee oteene, a za 36 da su lake oteene (koristi se i termini znatno oteene i oteene). Navedene su i knjinice
za koje se kae: nepoznato, privremeno pod okupacijom. Za 52 knjinice je
nastala teta izraena i novano, u DEM, raspon je od 250 do 9.000.000, ali se
samo za 16 njih teta procjenjuje na 500.000 ili vie. Meutim, u publikaciji
Wounded..., koja je objavljena godinu dana kasnije, iznosi su priblino dvostruko nii, ak i trostruko izuzmu li se knjinice na privremeno okupiranom
podruju. Pobrojano je 99 knjinica (po regijama i po vrstama knjinica), od
ega ih je 24 na privremeno okupiranom podruju, a o njima nema mjerodavnih podataka.
Razlika u sumarnim podacima, ali ponegdje i u pojedinostima, u ove dvije
to ga je Berta Dragievi objavila u asopisu Naa knjiga, broj 1, 1992., str. 6. Navodi se: Zgrada je
pogoena nizom zapaljivih granata, gorjela je nekoliko dana, svaki dan uruavao se po jedan kat i sve, osim
dijela prizemlja, nalo se u pepelu. O broju i strukturi unitenih knjiga B. Dragievi kae da je biblioteka
dosegla obujam od oko 19.000 knjiga, da je k tome imala oko 3.000 knjiga posebno u American Studies
Library, oko polovine od 5.000 knjiga iz donacije prof. dr. Henrika Birbauma (njegove slavistike biblioteke)
i oko stotinjak naslova koji su proizali iz vlastitih programa.
Informacija je objavljena u Hrvatske knjinice na meti. Vodi..., str. 51. Drugdje je nisam naao, a
iznenaujue je da o tome nema ni spomena u publikaciji Wounded Libraries in Croatia koja takoer govori o unitavanju biblioteka. Ne navodi se datum, ali je to sigurno bilo u ratnim okrajima 1991. godine. Uz
informaciju dana je napomena: Pod imenom Edvard Kardelj nalazi se sedam kolskih centara: Strojarska
kola, Elektrotehnika, Graditeljska, Poljoprivredna, Trgovinska, Ekonomska i Tehnika kola. S obzirom
na tu okolnost, ali i veliinu iskazanog broja unitenih knjiga, nastojao sam doi do nekoga tko bi navedenu
informaciju mogao iz prve ruke potvrditi. Upuen sam napokon na bibliotekarku Mariju Beki, koja je u
Vukovaru radila neprekidno na poslovima bibliotekarstva u cijelom turbulentnom razdoblju. Promptno mi je
i opirno odgovorila na moj upit. Njenu u informaciju navesti neto nie. Koristim priliku da joj na suradnji
i dostavljenim informacijama zahvalim.
74

75
I u Vjesniku bibliotekara Hrvatske (VBH) iz tih godina italac e nai vie priloga o stradanjima knjinica
na podrujima ratnih okraja.

78

Knjiga 42.indd 78

2.7.2012. 17:26:53

publikacije toliko je znaajna da se s pravom moglo oekivati kako e mjerodavne institucije u Hrvatskoj Ministarstvo kulture, NSK ili HKD nakon prestanka
ratnih djelovanja izraditi cjelovit, sintetski pregled teta nanesenih knjinicama.
Koliko mi je poznato, takav pregled ne postoji, a bio bi potreban. Ta potreba proizlazi i iz opaske urednika publikacije Wounded... (str. 29.) da pored poznatih
oteenih knjinica postoje na privremeno okupiranim podrujima i one za koje
se pretpostavlja da su pretrpjele tete. Navedene nepodudarnosti nisu, meutim,
jedino to navodi na oprez u koritenju tih dviju publikacija. U dva sluaja sam
utvrdio i da daju neistinite informacije, to podsjea na maniru kakvu smo u vezi
s unitavanjem spomenike batine imali prilike uoiti u knjizi Herritage....
Dva su podatka, meutim, oba s iskazanim visokim brojem unitenih knjiga, Vukovar sa 70.000 i Karlovac sa 60.000 to bi obimom nadmaivalo broj
unitenih knjiga u Vinkovcima i Dubrovniku bila poticaj da pokuam utvrditi
realno stanje.
Podatak o unitenju 70.000 knjiga biblioteke C Edvard Kardelj u
Vukovaru nije istinit. Suoen s ovom informacijom dugo mi je trebalo da je provjerim. Upuen sam, napokon, na bibliotekarku Mariju Beki koja mi je potvrdila da ta informacija nije istinita. U svom opirnom pismu ona tvrdi: Na
vukovarskoj optini nije pofalio ni jedan list ni iz jedne biblioteke, jer je vojska
odmah osigurala kole... stradala je biblioteka Gimnazije u kojoj sam ja radila... Biblioteka je izgorela u poaru koji je izbio u prvoj polovici februara 1992.
Dakle, nema ni govora da je izgorela u ratu. A to se tie biblioteke kolskog
centra Edvard Kardelj kae: Svaka od kola je imala svoju knjinicu, dakle,
C Edvard Kardelj nije imao jedinstvene biblioteke. Imena kola su takoer
potpuno neznalaki navedena. Sva su zanimanja bila totalno izmjeana po zgradama, tako da su u gimnazijskoj zgradi, gdje sam ja radila, bili kulturnjaci, zidari,
elektrotehniari, mehanizatori, stoari, ratari i ko sve ne. Kakva je to kola? Na
svojim prijanjim mjestima ostale su samo Tekstilna kola (gdje sam ja stvorila
biblioteku) i Ekonomska kola gdje sam ja takoer vodila knjinicu etvrtkom.
Gradska knjinica je potpuno sauvana i odmah je poeto sa sreivanjem. To
znam po tom to sam odmah otila da je obiem kad sam pogledala knjinicu u
Ekonomskoj koli. Nije bilo nikakvog izbacivanja knjiga, to se moe provjeriti
u svako doba.76 (naglasila M. B.)
Uzgred je dodala da je nakon 1995. godine, na osnovu donacija to su pristizale u Vukovar (preko
Prosvjete iz Zagreba), dola do sljedeeg zakljuka: U Hrvatskoj su sistematski izbacivane srpske knjige,
sve to je prevedeno iz strane knjievnosti na ekavski, te hrvatski pisci izdavani u Srbiji. U potvrdu te svoje
tvrdnje navela je i nekoliko naslova s peatima i inventarskim brojevima iz tri hrvatske biblioteke i dodala:
Htjela sam Vam poslati podatke o izbaenim hrvatskim knjigama tampanim u Srbiji, kojih je toliko bilo
da sam napravila omanju biblioteku, ali ih je hrvatska gimnazija sada uzela. Ipak sjeam se Tina Ujevia
Pjesme, koje je, ini mi se, tampala beogradska Prosveta na veoma lijepom papiru, u tamnozelenom povezu.
Izdanje je, mislim, iz 60-ih ili 70-ih. Navodi i sljedee: 2003. mene je zvao neki kolega s jedne od osnovnih
76

79

Knjiga 42.indd 79

2.7.2012. 17:26:53

Drugi primjer nam to takoer pokazuje. U publikaciji ...Vodi (str. 17.)

navodi se podatak za Knjinicu Medicinskog centra u Karlovcu (ulica V. Maeka
18): Fond knjinice prije ratnih razaranja: 60.000 jedinica knjiga i asopisa
(6.300 naslova periodike). Oteenja: zgrada je tee oteena, knjini fond uniten. Ukupna procjena tete iznosi 80.000 DEM. U publikaciji Wounded...
(str. 39.) nalazimo pak ovaj tekst: Specijalne knjinice (Knjinica medicinskog
centra i knjinica Jugoturbine) bile su tee oteene. Sve su ostale knjinice
u regiji pretrpjele neko oteenje. Razlika je u danoj informaciji uistinu velika.
Izmeu precizne brojke da je uniteno 60.000 svezaka i nekonkretizirane ocjene
o teem oteenju nalazi se pitanje: to je stvarna istina? Je li tih 60.000 knjiga ukradeno, odneseno, zapaljeno? Prema informacijama to sam ih dobio iz
Karlovca77: niti je Medicinski centar imao toliki knjini fond, niti je fond koji je
imao uniten!
Opa bolnica Karlovac odgovorila je da ...ima svoju Strunu biblioteku ve
od 1948. godine, a 1972. g. imala je 1.619 naslova knjiga i asopisa. Knjinica je
1977. godine preselila iz stare bolnice na Dubovcu u novu bolnicu na vari gdje
se i sada nalazi. Cijeli knjini fond tada je preneen na novu lokaciju. Tijekom
kola iz vinkovake optine da me pita bi li ja primila knjige. Na pitanje kakve su to knjige, iako sam znala
kakve su, on je rekao: Znate kakve. To nije bila 1990 i neka, ve 2003! Na tome se stalno radilo.
To dakako ne znai da uslijed okolnosti, to su 1990-ih godina vladale u cijeloj Istonoj Slavoniji, pa i
u opini Vukovar, nije bilo diskriminacije/unitavanja knjiga. Naalost, nemam informaciju da je taj dio
dogaanja sistematski obraen. Iz djelomine informacije to sam je dobio od bibliotekarke M. Beki i jednog bibliotekara iz Narodne knjinice u Vukovaru moe se zakljuivati o zaista tekim okolnostima u kojima
su radili savjesni bibliotekari. Donosim u cjelini tekst njegovog e-maila od 10. 4. 2001.:
Potovani gospodine Leaja,
poznat mi je alosni korulanski sluaj, pratio sam u novinama Vae istupe, kao i istupanja Kangrge (ostavio
sam isjeke iz novina). U traginim vukovarskim dogadjajima, kao i itav grad stradala je i Bibilioteka. Ondje
sam poeo raditi krajem 1992. na ublaavanju uistinu tekog stanja u kojem su se nalazili i prostor i knjini
fond. U ratnim zbivanjima stradao je veliki broj knjiga, rad na sreivanju fonda trajao je oko 6 mjeseci, a
zatim je, usporedno s radom s korisnicima uslijedila revizija. Otpisano je oko 30.000 knjiga. Vie od 75%
tog broja odnosilo se na knjige u bibliotenoj mrei, u seoskim knjinim stanicama od kojih su neke stradale
u ratnim djelovanjima, a neke su i sauvane i uglavnom prenijete u mjesne kole. Dio je knjiga i pokraden,
a za otpis su izdvojene samo zaista neupotrebljive knjige. Manje oteene, iako ranjene gelerima granata
zadrane su u fondu i dalje pa i danas. Nikakva cenzura, bilo koje vrste nije bila provodjena. U to su se uvjerili i knjiniari iz cijele Hrvatske prilikom otvaranja Mjeseca hrvatske knjige 1997. koje je odrano 15. 10.
1997. u Vukovaru. Nikakva ienja nisu vrena ni nakon reintegracije, u emu je, ini mi se, bilo presudno
prethodno upozorenje pomonice ministra kulture gdje Branke ulc. iriline knjige, a uglavnom je o njima
rije kada se radi o nepodobnim knjigama i danas su u naem fondu, dapae primili smo ih u velikom broju
i u brojnim donacijama iz cijele Hrvatske. One su i u normalnom opticaju budui da je dobar dio njih vezan
uz odvijanje nastavnog procesa za uenike koji nastavu pohadjaju na srpskom jeziku i pismu (lektira, referati,
maturski radovi i sl.). Iskreno se nadam da e tako i ostati. Za sva eventualna daljnja pitanja i objanjenja
rado Vam stojim na usluzi.
77
Za provjeru podatka obratio sam se: Opoj bolnici Karlovac (dobio sam odgovor), Domu zdravlja
Karlovac (dobio sam odgovor), Zavodu za javno zdravstvo upanije Karlovac (nisu odgovorili), Odboru za
ljudska prava Karlovac (dobio sam odgovor). Uz kratki odgovor Opa bolnica mi je poslala i izvod (fotokopiju) poglavlja: Struna knjinica Ope bolnice Karlovac, iz knjige 160 godina Ope bolnice Karlovac,
str. 335 338.

80

Knjiga 42.indd 80

2.7.2012. 17:26:53

rata zbog direktnih neprijateljskih pogodaka stradalo je 300 knjiga i asopisa.

Sada u knjinici imamo 861 knjigu a godinje primamo 25 asopisa.
Medicinski centar, o kojemu je rije, nije dakle istovjetan s bolnicom
(koja tamo nije ni bila!). U tom prostoru djeluju sada dvije zasebne ustanove: Dom zdravlja Karlovac i Zavod za javno zdravstvo karlovake upanije.
Dom zdravlja mi je uputio ovaj odgovor: ...izvjeujemo Vas da je biblioteka Medicinskog centra Karlovac bila smjetena u prostorijama Ope bolnice
Karlovac, A. tampara 3, te je djelidbenom bilancom Medicinskog centra dodjeljena Opoj bolnici Karlovac, te predlaemo da iste podatke zatraite od Ope
bolnice Karlovac.
Iz ova dva odgovora jasno je da informacija o unitenih 60.000 knjiga i
asopisa ne odgovara stvarnom stanju stvari da nije istinita, a ta konstatacija
je za predmet naega razmatranja dovoljna i bez podrobnijih istraivanja o kontradiktornosti dviju citiranih informacija.
Potrebno je, meutim, navesti i odgovor to sam ga dobio od Odbora za
ljudska prava Karlovac da je podatak od 60.000 knjiga i asopisa svakako prenapuhan. A za Bolnicu tvrde: Bolnica je bila granatirana poetkom rata zbog
toga to je iza bolnice i na krovu bilo teko naoruanje iz kojeg se pucalo na
suprotnu stranu, tako da bi se za javnost moglo rei da bolnicu bezrazlono granatiraju etnici no knjinica nije pogoena. O dvije, u publikaciji navedene ekspoziture Gradske knjinice, razorenom ogranku na vari i itaonici u
Banjavievoj kau: Gradska knjinica na vari nije bila granatirana kao ni
itaonica Gradske knjinice u Banjavievoj tako da nije moglo biti nikakvog
razaranja i unitavanja knjinog fonda, no istina je da je cijeli knjini fond prorijeen odnosno sve knjige na irilici i sve knjige tampane u Beogradu izdvojene
su i pohranjene na mjesta koja su nedostupna itateljima.
emu onda netone (neistinite) informacije u publikaciji koje bi trebala posluiti ne samo naoj, nego i meunarodnoj javnosti, poto su tekstovi i na engleskom jeziku? Treba napomenuti i da Karlovac nije bio okupiran te da su u
vrijeme pisanja jedne i druge publikacije istinite informacije bile dostupne.
Slino se pitanje moe postaviti i za formulaciju: Sve su ostale knjinice u
regiji pretrpjele neko oteenje. Koliko ih je i koje su to knjinice? Kakvo je i
kojih razmjera oteenje? sve to ostaje tajnovito. Zato? Jer nije bilo nikakvih
podataka ili su, pak, podaci bili nepouzdani? Evo jo jednog primjera diskrepancije. U publikaciji ...Vodi (str. 13.) za Dugu Resu se navodi da je Knjinica
osnovne kole Vladimir Nazor prije ratnih razaranja imala 300 svezaka
knjiga i da je tee oteena, ali nema ni rijei o Gradskoj knjinici. U publikaciji Wounded... (str. 38.,39.) nema pak ni rijei o knjinici osnovne kole, ali
zato se kao primjer oteenja navodi Gradska knjinica (The mobile library was

81

Knjiga 42.indd 81

2.7.2012. 17:26:54

completely demolished). Vjerojatno je rije o bibliobusu.

Registrirano je unitavanje knjiga u knjinicama, a unutar toga samo nekih
vrsta (tipova) knjinica. Ali je poznato da su postojale i druge specijalne knjinice, da su zbirke knjiga ili prirune biblioteke postojale i u raznim ustanovama i
poduzeima, da su postojale i znaajne privatne biblioteke itd. O sudbinama tih
knjiga u podrujima ratnih okraja nema zapisa.78
Ipak, da nema spomenutih dviju monografija bilo bi vrlo teko cjelovitije,
ali i injenino raspravljati o fenomenu unitavanja knjiga na podrujima ratnih
djelovanja. Spomenuo sam da ni one nisu dostatne iz vie razloga. Ali, naalost,
ni objavljeni lanci (uglavnom u dnevnim novinama) nisu dostatan izvor, jer su
preteno bili informacija o pojedinanom sluaju unitavanja knjinica ili knjiga
u njima, bili su najveim dijelom puka registracija jednog ili nekoliko konkretnih dogaaja, bez navoenja konkretnog poinitelja, osim to se openito govori
neprijatelj (uz dodatne, ali za razumijevanje problema vane, kvalifikative), ali
i bez potrebnih podataka o tipu i veliini knjinice, o fondovima grae. Samo se
izuzetno moe nai komentar kojim se poopava fenomen unitavanja knjiga kao
dio retrogradne prakse, odnosno konflikta koji je zahvatio Jugoslaviju79.
U najveem se dijelu lanaka inzistira na tome da je to to se dogodilo i to
se dogaa dio plana zatiranja svega hrvatskog:
- pokuava zatrti svaki trag hrvatske kulture (Drutvo hrvatskih knjievnika,
Vjesnik, 27. 9. 1991.)
- Rije je ovdje o etnocidu, genocidu, kulturocidu i librocidu, dakle zatiranju
naih korijena i kulturnih tragova (ministar Pavleti, Vjesnik, 16. 10. 1991.)
78
Imam na umu, uz ostale, naroito i sudbinu knjinikog fonda unutar tijela JNA (garnizoni, kasarne, domovi JNA, instituti to su pripadali JNA, kolske ustanove JNA...). O tom knjinom fondu nemamo gotovo
nikakvih objavljenih podataka, iako se moe pretpostaviti da je bio veoma brojan. Izuzetak su dva lanka.
U veem dijelu lanka Ivana Pehara Nestali, uniteni, oteeni fondovi 1991. 1994., VBH, broj 3 4,
1994., str 119 121. govori se o broju knjiga s kojim je raspolagala JNA, broju odnesenih i/ili spaljenih i
broju spaenih i/ili ostavljenih knjiga, a u lanku S. Stapia, Jedina knjinica bive JNA koja je preivjela
u ratu. Knjige za HRM, Slobodna Dalmacija, 5. 5. 1992. se kae: Jedina potpuno sauvana knjinica
na podruju Hrvatske iji je vlasnik bila biva JA koja je prilikom naputanja vojarni obiavala odnositi ili
spaljivati knjige (osobito one vrijedne) jest splitska, biva garnizonska, u tvravi Gripe. Od 15. 9. 1991.
ona posluje kao Biblioteka HRM... Fond knjinice sastoji se od oko 600 tisua primjeraka meu kojima je
nekoliko tisua knjiga spomenike vrijednosti. Tvrdnja o jedino preivjeloj knjinici JA je svakako pretjerana. Naalost, nikada neemo pouzdano doznati koliki je fond knjiga, kojima je raspolagala JNA, odnesen
pri evakuaciji, koliko ih je i od koga uniteno prilikom naputanja garnizona, kasarni, domova armije, koliko
ih je ostalo netaknutih, neoteenih i tek kasnije ili potpuno ili djelomino oienih (unitenih). U svakom
sluaju, oba lanka pokazuju, da vojne vlasti prilikom naputanja terena na kojemu su bili desetljeima stacionirani, nisu primjenjivali beziznimnu taktiku spaljene zemlje.
79
Takvim se moe smatrati lanak Miljenka Jergovia Mjesec spaljenih knjiga, Slobodna Dalmacija
(prilog Profil, br. 4), 24. 10. 1991. Povod za lanak mu je vijest objavljena na TV: U vijesti se govorilo
da je u Osijeku nakon bombardiranja izgorjela knjinica s osamdeset tisua knjiga. Nadam se da sam krivo
uo! U dostupnoj dokumentaciji nisam naiao na takav podatak, pa pretpostavljam, s obzirom na navedeni
broj unitenih knjiga, da je Jergovi ovdje mislio na sudbinu Knjinice u Vinkovcima.

82

Knjiga 42.indd 82

2.7.2012. 17:26:54

- Nedune knjige s olovnim zrnom bratske ljubavi u grudima, kazuju svojim

nevinim mukom ba sve i do kraja o pravim nakanama neprijatelja. Unititi srce
Hrvatske, svijest o sebi samoj, kulturu, pisanu rije. (B. Donat, Veernji list,
27. 11. 1991.)
- Temeljna, naime, ludost fanatinih mrzitelja i zatiraa hrvatstva lei u tome da
oni misle kako se moe unititi duh putem materijalnih razaranja (D. Gaparovi,
Hrvatska knjiga, 1, 1992.)
- jedan je od rijetko vienih primjera bezumlja u ovom okrutnom ratu protiv
Hrvatske, protiv svih njezinih vrijednosti (B. Dragievi, Hrvatska knjiga,
1, 1992.)
- Neprijatelj svim silama pokuava svojim postupcima dokazati ne samo nakanu da Hrvatsku pobijedi totalno i zauvijek; unitavanjem njezinih kulturnih i
prirodnih specifinosti. Nakana neprijatelja je providna i u skladu s demonskom
eljom da dokae na taj nain da Hrvati isto kao ni Hrvatska nikada uope i nisu
postojali. (B. Donat, Hrvatska knjiga, 1, 1992., a u tekstu podie prirodu
konflikta ak na viu, svjetskohistorijsku razinu, pozivajui se i na Berdjajeva:
Religijska, dakle ideoloka polarizacija oituje se sada i u neshvatljivim ratom zahvaenoj Hrvatskoj, na jedan dublji, ali manje prepoznatljiv nain. Slijepa
vjera je izjednaena sa slijepom mrnjom, suivot s netrpeljivou, a kultura s
nekulturom.)
- Totalni Hitlerov rat bio je igraka prema ovome! Sve te granate minobacake, topovske i tenkovske te rakete iz viecjevnih bacaa ne dokazuju uope
neprijateljsku borbenost nego dokazuju bestijalnost, mrnju i bijes to postojimo
i to imamo svoj nacionalni i kulturni identitet (Z. Virc, Veernji list, 14. 6.
1992.)
- ...kad se u ime tog posljednjeg bedema nacional-ovinizma po boljeviko
komunistikom principu unitava cijela batina jednog naroda (R. Ivanevi,
Vjesnik 26. 9. 1991.)
- u tekstu Umjesto uvoda, za monografiju Wounded Libraries in Croatia,
A. Stipevi za zadarske prilike (ali ih tekstom oito smatra vaeim za cijelu
Hrvatsku) naglaava da ruenja i unitavanja nisu bila sluajna, nego rezultat
gubitka mogunosti daljnjeg ostanka (jugoslavenskih oficira) u Zadru, koji ne
shvaaju da je ...vrijeme kada su stranci u Hrvatskoj mogli provesti cijeli
ivot u Zadru i u Hrvatskoj prolo, usmjerili svoje topove na ciljeve koji su bili
stalni svjedoci Zadra kao hrvatskoga grada. Oni nikada nisu bili u tim knjinicama, arhivima, crkvama. Bili su im tui. U svim tim spomenicima, knjigama,
muzejima oni su vidjeli samo neto to im ne pripada, a njihovo im je postojanje
hranilo iskonsku mrnju. I zatim poopavajui dodaje da je u tim spomenicima,
knjigama, muzejima bilo ono to su oni vidjeli samo kao neprijatelje koje treba
83

Knjiga 42.indd 83

2.7.2012. 17:26:54

sruiti da bi se napravio prostor za njihove knjige i spomenike balkanske kulturne i civilizacijske razine, jedine koju oni mogu dostii. Sve iznad te razine moralo je biti razrueno ili opljakano, kao to su barbari razruili Romanske gradove
i Latinski pisane rijei klasinog doba. Furor barbaricus sada na kraju 20-tog
stoljea ima svog balkanskog parnjaka u Hrvatskoj furor Serbicus.80(str. 7)
- utvruje se namjera srpskog zloinakog uma... (da) u svom primitivizmu i u
slijepoj mrnji prema svemu to je hrvatsko, uniti ono to ga je posebno smetalo svaki trag hrvatske kulture i hrvatskog pamenja o vlastitom tlu, povijesti i
kulturnoj batini. Planski je pokuao razoriti crkve, kole, kulturne spomenike i
ustanove, muzeje i posebno knjinice (T. Matrovi, Tomislav, rujan 1995.,
str. 27)
- da bi se naglasila fundamentalna i prioritetna namjera (bezobzirnog obrauna
sa cjelokupnom kulturnom batinom na teritoriju Hrvatske) formulirana je i ovakva tvrdnja: Nali su lijek (klimakterini enerali) za definitivno rjeenje
hrvatskog spomenikog pitanja. Bacili su udbenike iz vojne strategije i zguvali
karte, a u ruke uzeli pregled povijesti umjetnosti na tlu Hrvatske. Sudei prema
stratekim ciljevima ovog bestijalnog rata, neprijatelj je ljepota (M. Razovi,
Danas, 15. 10. 1991.)
Tom je gledanju ili ocjenama bila prilagoena i kvalifikacija protivnika:
agresori, vandali, nepismeni, fanatini mrzitelji i zatirai hrvatstva,
okrvavljeni ponavljai najmranijih stranica povijesti, naci-boljevici, srbokomunisti, divljaki napadi, srbobarbari kod kojih je oito jo davno dolo do greke u genetskom kodu, krezubo generalsko zubalo, srpski zloinaki um (svi su izrazi u lancima iz toga vremena). Mislim da se bez dvojbe
moe konstatirati kako je i ovo pitanje obraivano sasvim u skladu s formulom
homogenizacije hrvatskog dijela stanovnitva formulom koja je leala u osnovi
nacionalistike politike 1990-ih.81
Stipevi ima na umu cjelokupan oficirski sastav JNA u cijeloj Hrvatskoj. Nema nikakvog pokuaja diferencijacije s obzirom na narodnosni sastav, individualna opredjeljenja, dobnu strukturu. Nema ni rijei o tome
da su brojni oficiri, bez obzira na narodnost ili etniko porijeklo, osnivali porodice u mjestima slubovanja, da
su i njihova djeca tu rasla, kolovala se, enila, osnivala svoje obitelji i da su se osjeali organski sraslima
sa sredinom. Jesu li i djeca oficira i drugi lanovi porodica u kolama, muzejima, bibliotekama, spomenicima
vidjeli neto to njima ne pripada itd., ili je to bila samo osobina roditelja, tj. samo jednoga roditelja oficira?
Jesu li zaista svi oficiri bili jedna nekolovana rulja koja je mrzila sve to je inilo kulturu nekog grada, naselja
u kome su godinama radili? Odnosi li se to i na oficire kao to je Anton Tus, koji potjee iz tih krajeva i koji
je u Zadru boravio dugi niz godina, imao tamo obitelj? Nema ni jedne jedine rijei o tome da su unutar oficirskog kadra bili i brojni oficiri hrvatske narodnosti itd. Iz Stipevieva teksta zrai averzija prema Balkanu,
sve vrvi ekstremnim stereotipima nairoko eksploatiranim 1990-ih.
80

81
Darko Hudelist je u svojoj knjizi: Novinari pod ljemom. O nekim tendencijama u hrvatskom novinarstvu za vrijeme obrambenog rata 1991/92. (Globus Nakladni zavod, Zagreb, 1992.) razvrstao novinare
prema nainu kako su pratili i kako su pisali o razbuktanom konliktu u Hrvatskoj 1990-ih godina. Jedan je dio
novinara ustrajao na sirovoj distinkciji unutar koje nema mjesta ni opravdanja ni za kakve istanane detalje i prijelaze; sve je jasno i prozirno kao na dlanu, sve didaktiki itko i pregledno kao monumentalna freska

84

Knjiga 42.indd 84

2.7.2012. 17:26:54

Iz navedenih izjava moralo bi se zakljuivati da u ovom konfliktu nije bila

rije o ratnim okrajima koji imaju neke objanjive uzroke ili razloge, da nije bila
rije o ratnim okrajima u kojima sudjeluju dvije strane... i o ratnikim okrajima u kojima rtvom borbenih djelovanja/dejstava obje ratujue strane mogu
postati i objekti koji nisu i ne bi trebali biti vojni ciljevi spomenici, crkve,
groblja pa i knjinice i knjige ukoliko nisu od jedne od ratujuih strana zloupotrijebljene, tj. koritene u vojne svrhe. Ne, iz navedenih izjava proizlazi da se
radilo o jednostranom, jednosmjernom pokuaju zatiranja cijelog jednog naroda,
hrvatskog, cjelokupne njegove kulture, batine, bilo kakvog spomena da je uope
postojao a da su mu izvor i razlog bili puka, fanatina mrnja, bestijalnost, genetska poremeenost, pa i nepismenost svih Srba?! Raspad Jugoslavije i nastali i
razbuktani konflikti 1990-ih ne mogu i ne smiju se reduktivno ili simplificirano
tumaiti jer to ne omoguava razumijevanje brojnih manifestacija iskljuivosti s
kojima smo se u Hrvatskoj suoavali.
c) Unitavanje knjiga izvan podruja oruanih sukoba

O unitavanju knjiga izvan podruja izravnih oruanih konfrontacija pisalo se,

kako je vidljivo iz tabele, vie, dugotrajnije i upornije nego o unitavanju u zonama oruanih sukoba. Budui da je upravo ovaj drugi tip unitavanja knjiga
predmet drugog dijela ove knjige, nema potrebe opirnije se time ovdje baviti.
Stoga u na ovome mjestu naznaiti samo nekoliko bitnih elemenata ili obiljeja
tog pisanja.
Iz napisa se moe zakljuiti da je osnovni razlog koji je ljude navodio da se
kritiki osvrnu na fenomen unitavanja knjiga bilo neslaganje sa samim inom,
kao i esto navoenim ideolokim, etnikim ili slinim oblicima iskljuivosti
kao opravdanjem tih ina. Uz novinare, velikim su dijelom na unitavanje knjiga reagirali graani, to je veoma znaajan podatak za socioloka istraivanja
hrvatskoga drutva. S obzirom na broj, sadraj i uestalost napisa normalno je
bilo oekivati, da e se u rasprave ukljuivati i neki zvanini organi, nadlena
dravna tijela ili neko, problematici najblie struno udruenje ili organizacija, da e na stanovite tvrdnje, nalaze i ocjene reagirati, da e ih injenicama ili
korigirati ili opovrgnuti. Naalost, na takva reagiranja nisam naiao.82 Vano je
na zidu crkve. Hrvati su tako po svom unutarnjem, pragenetskom odreenju apsolutno ista i besprijekorna
inkarnacija Dobra, a Srbi olienje Zla, i tako je oduvijek bilo kao to e i biti kako bi rekla Maja Freundlich
dok je svijeta i vijeka. Hrvati su poslovino poteni i hrabri, a Srbi tradicionalno bizantski pokvareni...
(str. 135)
82
U dokumentaciji, to je imam, nalazim samo dva reagiranja nadlenih, a oba su na neki nain iznuena i
odnose se samo na jedan sluaj unitavanja knjiga na sluaj Korula. Ministarstvo kulture je 1998. godine
izdalo svoje saopenje s naslovom: Za osudu svaki neprimjeren postupak s knjigom, a u potpisu je HINA
(Vjesnik i Veernji list 6. 4. 1998.), dok je H(rvatsko) K(njiniarsko) D(drutvo) 2001. godine, nakon

85

Knjiga 42.indd 85

2.7.2012. 17:26:55

upozoriti i na sljedee: osobe koje su pisale o prvom tipu unitavanja knjiga nisu
pisale o drugom tipu unitavanja knjiga, osim u dva sluaja, ali i to se dogodilo
radi osporavanja vjerodostojnosti, opravdanosti ili osnovanosti pisanja o ovom
drugom tipu unitavanju knjiga.
Treba spomenuti i da vei dio lanaka u kojima se raspravlja o unitavanju
knjiga na podrujima na kojima nije bilo ratnih okraja nije puka registracija
dogaaja, da nisu navijaki orijentirani, nego da nastoje utvrditi motive i razloge unitavanje knjiga, a dio ih ak nastoji povezati politiku klimu u drutvu s unitavanjem knjiga. Ima priloga koji su svojevrsni eseji o tom fenomenu.
Ukratko, za svakog budueg istraivaa ti lanci i reagiranja bit e vrlo vano i
nezaobilazno uporite.83
Ipak smatram potrebnim izdvojiti priloge petorice autora: Milana Kangrge,
suca Vladimira Primorca, urednika Feral Tribunea Viktora Ivania, knjievnika Slobodana najdera i novinara Igora Lasia jer ti su ljudi fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih izvukli iz sfere pukog ekscesa, pojedinanih nestaluka/ustaluka ili samovoljnih postupaka pojedinaca i podigli ga na razinu
onoga to je on svojim sadrajem, iskazanim motivima i obimom cijelo vrijeme
i bio prvorazredni drutveni problem koji je vjerno reflektirao dominirajuu
politiku iskljuivosti.
Milan Kangrga84, jedan od naih najznaajnijih filozofa, bio je potaknut na
javnu reakciju informacijom o bacanju knjiga u kontejner za smee, to je
objavljena pod naslovom Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik od 6.
2. 1998. Informacije to ih je imao navele su ga na ocjenu ...da je tako po
Zakonu uinjeno barbarsko djelo najviega ranga, kojim e se Hrvatska u cjelini
i u budunosti kvalificirati kao ne samo zaostala nego i kulturocidna zemlja, to
sa sebe nee tako lako oprati ni nai praunuci. Jednu smo NDH ve imali, pa
uvida njegove Radne grupe u sluaj Korula, objavilo Miljenje vezano uz sluaj Korula (Novosti,
br. 17, listopad 2001.). Ni Ministarstvo kulture, ni HKD ne govore o fenomenu unitavanja knjiga u cjelini,
premda su morali biti informirani o napisima iz kojih je vidljivo da taj fenomen postoji i da nije tek puki
eksces nekolicine nerazumnih i neuraunljivih pojedinaca. O stavovima i reagiranjima nadlenih posebno
u raspravljati u drugom dijelu ove knjige.
83
Primjerom jednog takvog pisanja je reagiranje graanina Antona Lukeia objavljeno u Novom listu
(12.7.1994. u rubrici Reagiranja), pod naslovom: Tko pali knjige, palit e i ljude. To je bio izvanredan,
jasno i odluno formulirani izraz graanskog otpora anticivilizacijskoj histeriji iskljuivosti. Vidjeti o tome i
fusnotu 55).
84
U toku rada na ovoj knjizi nenadano je umro Milan Kangrga (1. 5. 1923. 25. 4. 2008.) samo nekoliko
dana prije svog 85. roendana i objavljivanja tim povodom knjige njegovih predavanja o klasinoj njemakoj filozofiji to ih je odrao na Filozofskom fakultetu Zagrebakoga Sveuilita u k. godini 2006./07. i
2007./08. Od brojnih in memoriam reagiranja upuujem itaoca na ove: Kolege i suradnici Milana Kangrge
smatraju da je pokojni profesor ostavio duboki trag u javnom ivotu. Filozof koji se suprotstavljao vercanju
vlastitih sudbina, Novi list, 27. 4. 2008.; Sreko Pulig, In memoriam Milan Kangrga (1. svibnja 1923.
25. travnja 2008.) Iskuavao je revoluciju, Zarez, 15. 5. 2008.

86

Knjiga 42.indd 86

2.7.2012. 17:26:55

nam svima to lei na vratu sve do dananjih dana, a sad je obnavljamo i ponavljamo na najgori nain. (Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa, Feral
Tribune, 30. 3. 1998.)85
Vladimir Primorac je krajem 1998. godine, imajui na umu informacije o
unitavanju knjiga, ali i informaciju da je zbog svog kritikog osvrta na sluaj
Korula Milan Kangrga tuen Opinskom sudu u Zagrebu za klevetu, objavio
blistavi osvrt u svojoj redovitoj rubrici Pravorijek pod naslovom Knjige i
kontejneri (Feral Tribune, 23. 11. 1998.), a u kojemu je, poznavajui bitne
parametre politikog reima 1990-ih u Hrvatskoj i navodei koji su sve zakoni
prekreni, rekao: ...iz njih proizlazi, ako ih paljivo itate, tko bi sve moda
trebao biti pozvan na odgovornost zbog unitavanja knjinog fonda, da je ovoj
dravi stalo da bude civilizirana zajednica.
Viktor Ivani je u knjizi Toka na U. Sluaj aki: anatomija jednog skandala (II. izdanje, Feral Tribune, Split, 2000.) cijelo jedno poglavlje naslovljeno s Kultura smrti (str. 163 180) posvetio tematici unitavanja knjiga.
Oslonio se na Konstantinoviev pojam organske kulture koja je ...upregnuta u misiju ostvarenja jedinstva zajednice... Zato je iz nacionalistike, plemenske vizure zlo uvijek tueg porijekla: drugi su izvor zla, jer je ono nama
tue. (str. 174) I zatim je dao izvanrednu historijsku usporedbu nacistikog
paljenja knjiga s unitavanjem knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.
Slobodan najder je svojom knjievnikom osjetljivou, svojim izvanredno svestranim poznavanjem nae intelektualne historije i, dakako, iskustvom
vlastite izgnanosti iz prostora hrvatske knjievnosti tokom 1990-ih, ukazao na
niz univerzalnih obiljeja i posebnosti unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.
Radio je to godinama u kolumnama Opasne veze u Novom listu.86
Igor Lasi je svojim novinarskim istraivakim prilozima o unitavanju knjiga ukazao ne samo na puke injenice, nego i na njihovu drutvenu, povijesnu i
politiku pozadinu. Dovoljno je spomenuti tri njegova priloga o tome, mislim da
su to bila i prva cjelovitija reagiranja, dva objavljena u Tjedniku: Ministar
Javna intervencija Milana Kangrge nije, meutim, ostala na samo ovom jednom njegovom tekstu. Prvi
njegov tekst podvrgao je otroj kritici Aleksandar Stipevi (Kangrgine lomae knjiga, Hrvatsko slovo
17. 4. 1998.), ali na tome nije ostalo, jer je Kangrga odgovorio Stipeviu (i . Jureko:Knjigocid. Strah
i pepeo, Feral Tribune 27. 4. 1998.), a ovaj po drugi put razvio kritike opaske (Opet gore Kangrgine
lomae knjiga! Hrvatsko slovo 16. 5. 1998.). Ali ni na tome nije stalo. Na Kangrgin spomen unitenja
40.000 primjeraka Enciklopedije Jugoslavije reagirao je privatnim pismom Dalibor Brozovi, tada ravnatelj LZ Miroslav Krlea, a Milan Kangrga je to pismo i svoj odgovor proslijedio u Feral Tribune (14. 4.
1998., tekstovi: D. Brozovi, Bauk reciklopedije i M. Kangra Hrvatski knjigocid. Knjige na groblju). Za
razliku od Kangrginog, pisanje Vladimira Primorca i Viktora Ivania, koje navodim u nastavku, nisu izazvali
nikakav polemiki odjek.
85

Upuujem itaoca na ove njegove napise: Lijepe knjige lijepo lijepo gore, Novi list 10. 5. 1999;
Sudovanje ludom radovanje, Novi list 29. 7. 2002. i Gospon Horvat i paliknjige, Novi list 10. 5.
2004.
86

87

Knjiga 42.indd 87

2.7.2012. 17:26:56

voli cenzuru (12. 12. 1997., zajedno s Alenom Aniem) i Smetlite knjiga u
malome mistu (6. 2. 1998.), a zatim lanak Hrvatski knjigocid. Naklade su planule, objavljen 29. 6. 1998. u tjedniku Feral Tribune. Treba naroito naglasiti
da nitko nije demantirao nijednu od konstatacija u tim lancima, to ukazuje na
savjesnost s kojom je I. Lasi istraivao fenomen unitavanja knjiga, a argumentirano i jasno je dokazao da to nije bio eksces izoliranih pojedinaca, nego iroko
rasprostranjena praksa. Mislim da bi bez njegova pisanja uvid u fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih bio bitno oskudniji.
Toj petorici autora koji su pisali kao neposredni promatrai dogaaja, dakle
iznutra, treba pridodati i Dubravku Ugrei koja je o ovom fenomenu pisala
kao vanjski promatra, naroito njezinu izvanrednu knjigu Kultura lai (antipolitiki eseji), Biblioteka Bastard, Arkzin, Zagreb, 1996.87
Nekoliko napisa dodiruje jedan vaan dogaaj unutar rasprave o unitavanju
knjiga u podrujima gdje nije bilo oruanih sukoba. To su tekstovi koji se bave
dvama sudskim procesima povodom pisanja o konkretnim postupcima unitavanja knjiga. U jednom je bio optuen Milan Kangrga (1998., postupak okonan
2001.), a u drugom je bio tuen Feral Tribune (1999., proces okonan 2003.).
Sama injenica da su u vezi s fenomenom unitavanje knjiga pokrenuti sudski
procesi od golemog je znaaja. Ali u meni dostupnoj literaturi nisam naao slian primjer, da se sudski progoni kritika unitavanja knjiga! tovie, perverzija
je tim vea to je u oba sluaja sudski presueno u korist osobe koja je knjige
unitavala, a na tetu onih koji su na taj zloin javno ukazivali! Napisi pokazuju i
prirodu nae drutvene odgovornosti. Umjesto da javnost, ili barem njen intelektualni dio, masovno protestira protiv iskazane perverzije i zloupotrebe sudstva88,
sudovanje Kangrgi se, s nekim izuzecima, u masovnim medijima prikazivalo u
rubrici crna kronika, a sudovanje i presuda Feral Tribuneu je prola gotovo
neprimjeeno!
Uoljiv je neuravnoteen tretman fenomena unitavanja knjiga. Ve 1991.
godine imamo prvi glas o naem unitavanju knjiga izvan prostora oruanih
87
Rije je o tri intervjua: Sluaj Levar je metafora hrvatskog desetogodinjeg ivota (razgovor vodio Rade
Dragojevi), Novi list, prilog Mediteran 17. 9. 2000.; Politiki sistemi se mijenjaju, ali sredina ostaje
takva kakva jest (razgovor vodio Rade Dragojevi), Novi list 3. 11. 2002. i Mislim da u Hrvatskoj nikada
nitko nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika (intervju novinarki Miri uvar), Hrvatska ljevica
broj 7 8, 2004.
88
Da je javnost mogla svojim protestima utjecati na zaustavljanje perverznog sudovanja pokazuju dva
sluaja. Prvi se tie pokuaja da se sudi Zvonku Makoviu na privatnu tubu Marice Metrovi 1996.
godine. italac e informaciju o tome nai u: Davorka Vukov-Coli, Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno
drutvo, Zarez, I/16, 15. 10. 1999. Drugi je primjer sudovanja Predragu Matvejeviu po privatnoj tubi
Mile Peorde. italac e informaciju o tome nai u: Predrag Matvejevi, Biljeke o jednom procesu,
(Dossier Matvejevi), Zarez, VII/1167, 17. 11. 2005. Vano je spomenuti da je i Dravno odvjetnitvo
Hrvatske smatralo neosnovanom presudu to je izreena Matvejeviu pa je u tom smislu podnijelo zahtjev za
zatitu zakonitosti.

88

Knjiga 42.indd 88

2.7.2012. 17:26:57

sukoba89. To je odgovor Veseljka Vidovia, knjievnika iz Splita u Slobodnoj

Dalmaciji 10. 10. 1991. na proglas Drutva hrvatskih knjievnika (Spaljuju
knjige, Vjesnik 8. 10. 1991.) Njegov glas je proao bez ikakva odjeka, ali
zatim u 1993. godini imamo ve dva glasa. Jedan je Nikice Mihaljevia izreen u feljtonu to je objavljivan u ljubljanskom Delu od 7. do 21. sijenja
1993. s gromkim odjekom. Njegova je tvrdnja o naem unitavanju knjiga, naime, podvrgnuta neobino otroj kritici u etiri napisa (Denis Derk, D.
Brdari, Branimir Donat, Tomislav Sabljak, u Veernjem listu od 26. 1. 1993.,
30. 1. 1993. i 7. 2. 1993., te Vjesniku 6. 3. 1993.), dok je drugi lanak, onaj
novinara Denisa Derka o primjeru unitenja preko 3.000 knjiga u Slatini motiviranom ideolokom nepodobnou knjiga proao uz samo jedan kritiki
napis. Nakon tih prvih lasta kasniji su napisi, poevi s 1998. godinom, bili
uglavnom poteeni kritikih osporavanja, ali su prolazili i uz utnju nadlenih.
Vratimo se ve spomenutom lanku Miljenka Jergovia, Mjesec spaljenih
knjiga u Slobodnoj Dalmaciji, 24. 10. 1991. (fusnota 79) zbog specifinog
tretmana fenomena unitavanja knjiga na ovim naim prostorima. U lanku je
Jergovi nedvosmislen. Na vijest o unitenju knjinica/knjiga, on taj postupak
promptno i bez okolianja osuuje. Evo nekih njegovih opservacija koje mi se
ine bitnim.
estog travnja 1941. Nijemci su bombardirajui Beograd pogodili i najveu gradsku
biblioteku90. Knjige su gorjele tako brzo da je ve sve bilo gotovo kada su ljudi uope shvatili
da to gori riznica njihovog znanja i mate. I kako se u posao vatre nitko nije mijeao, a krov se
nekako udno obruio, mimo goruih knjiga, itave su police izgledale kao nedirnute. Sve je
na njima bilo onako kao prije poara. Samo to je sve bilo izgorjelo. Ljudi su kroz avetinjske
prostore bive knjinice prolazili bez rijei. (...) Gorjele su u ovom ratu i na drugim mjestima
knjige. Netko e s pravom primjetiti da je ipak stranije to su gorjeli ljudi. Ali, dajui mu
za pravo, moramo pripomenuti da se ljudi u glavama ludih mogu ve zbog boje koe, zbog
roda i nacije proglasiti za neprijatelje, a kome su te knjige bile neprijateljima? (...) Vjerojatno
e se nai Neroni ili drugi barbari da krenu u odmazdu palei knjige naroda iz kojeg su oni
koji su palili hrvatske knjinice. Nitko ih naravno ne moe zaustaviti, ali ni porei da bi to
bilo samo jedno prokletstvo vie. Nakon kojeg bi se Balkan mogao survati u tartar. A Europu
ostaviti blaenu da brie prainu sa svojih biblija. Listopad je u dui svakog kulturnog Hrvata,
Bosanca, svakog normalnog, te samim tim i nesretnog Srbina, mjesec duboke alosti. To je
mjesec spaljenih knjiga.

Sve bitno o besmislu i retrogradnosti unitavanja knjiga u ovom lanku je

Kad kaem da 1991. imamo prvi glas to nikako ne znai da zanemarujem ve citirani lanak Jasmine
Kuzmanovi s kraja 1990. godine (vidi fusnotu 12), ali u njenom lanku se ienje knjiga ne naziva onim
to je ono stvarno znailo unitavanje, ve se predstavlja kao higijenska mjera.
89

90
Jergovi vjerojatno misli na unitenu Narodnu biblioteku Srbije (koja ima istovjetnu funkciju kao i sve
sredinje nacionalne biblioteke, npr. naa NSK) nacistikim bombardiranjem Beograda 6. 4. 1941. godine.
Nova, posebno izgraena, zgrada Narodne biblioteke Srbije otvorena je tono 6. 4. 1973. trideset dvije
godine nakon unitenja.

89

Knjiga 42.indd 89

2.7.2012. 17:26:57

reeno, a Jergovi je ostao dosljedan svome stavu iz listopada 1991. i sedam

godina kasnije. Kao urednik kulturne rubrike Tjednika zasluan je to su u
roku od samo dva mjeseca (prosinac 1997. i veljaa 1998.) u njemu objavljena
dva osobito temeljito napisana priloga o naem barbarstvu. lanci Ministar voli
cenzuru, Alena Ania i Igora Lasia, 12. 12. 1997. i Smetlite knjiga u malome
mistu, Igora Lasia, 6. 2. 1998. imali su velik javni odjek i, miljenja sam, da su
bitno utjecala na daljnji tok rasprava o fenomenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj.
Istiem jo dva stava iz 1991. godine. Oba su apsolutno prihvatljiva, ali
govore samo o agresoru, neprijatelju, barbarima i nisu ponovljeni kad
su knjige i spomenike unitavali nai deki. A ve je bio objavljen lanak
Jasmine. Kuzmanovi koji bez ustruavanja govori o higijenskom ienju
od odreene vrste literature, a postojale su i informacije o ruenju nepodobnih
spomenika! To govori o silnom licemjerju i tankoj civilizacijskoj kori stanovitog dijela intelektualaca. Radi se o pismu-apelu Spaljuju knjige (Vjesnik
27. 9. 1991.) i tekstu Radovana Katiia Suoeni s rugobom, u Vjesnikovoj
rubrici Pisci govore od 27. 9. 1991.: A i napadnuta je Hrvatska danas, ovako
neljudski i bespotedno, kako god se eto moda u prvi mah i ne razabire, upravo
kao duhovna injenica. Jer se kao takva ne moe osporiti, oni koji nemaju argumenata u duhu istine da je takvu rue, posegnuli su za silom.)
Ni rijei o sili iznutra koja je unitavanjem knjiga i spomenike batine
takoer napala Hrvatsku.

3. Otpis kao krinka za unitavanje knjiga

Kad bi se sudilo po javnim reakcijama, knjige su se unitavale gotovo iskljuivo u knjinicama, pritom vie kolskim nego narodnim. Iako moja neposredna
iskustva govore da se najvei broj bibliotekara ponaao savjesno i profesionalno,
premda u nacionalistikoj histeriji 1990-ih to i nije bilo lako91, zaista je predoUvijek kad se spominjala odgovornosti bibliotekara, upozoravao sam da se veina bibliotekara nije dala
uvui u neasno ienja knjinica, ali to implicira da je takvih planova i tendencija bilo. Bibliotekari s
kojima sam razgovarao gotovo uvijek su zahtjevali da im se ime ne spominje. Dakle, radilo se o pritiscima, a
tu se krije i sutina problema.
Moram ovdje spomenuti i da su u sluaju Korula dvije bibliotekarke, Tajana Grbin i Milojka Skokandi,
odbile potpisati neregularni postupak odvajanja knjiga za otpis jer u tome nisu uestvovale, to je od njih
zahtijevala ravnateljica Izabel Skokandi, nakon ega su bile optuene da odbijaju radnu obavezu, a to je moglo dovesti do gubitka posla. (Izvjee Povjerenstva za utvrivanje (eventualne) odgovornosti ravnateljice
Gradske knjinice Ivan Vidali zbog propusta u provedbi revizije i otpisa knjine grae iz 1997. godine;
Oitovanje Gapara Bjelopere, proelnika Ureda za kulturu upanije Dubrovako-neretvanske od 27. 10.
1999. Reagiranje Tajane Grbin i Milojke Skokandi na objede to ih je iznio Gapar Bjelopera pismo upanijskom Uredu za kulturu od 27. 11. 1999.). Zdravko Zima u lanku Groznica subotnje veeri (Novi list
2. 6. 2002.), opisuje svoj pokuaj utvrivanja injenica o unitavanju knjiga: Obiao sam nekoliko knjinica,
razgovarao s bibliotekarkama i strunim konzultanticama, ali ono zbog ega sam ih pohodio ostalo je prekri91

90

Knjiga 42.indd 90

2.7.2012. 17:26:57

minantan dojam da su knjinice bile glavna mjesta unitavanja knjiga, pa se i

ja, ipak, moram osloniti na ta unitavanja koja su objavljivanjem kroz medije
postala javnim i vidljivim injenicama.
Odstranjivanje/unitavanje knjiga najee se prikrivalo navoenjem otpisa kao legitimnog, ali ujedno i opravdavajueg mehanizma, pa je od naroite
vanosti znati kojim se pravilima rukovode knjinice u manipulaciji knjigom
pravilima nabave, obrade, prometa i odstranjivanja knjige kojemu prethodi taj
inkriminirani otpis knjiga, kao i koji su razlozi otpisa i njegova procedura.
a) Otpis komponenta redovitog poslovanja knjinica

Otpis knjiga sastavni je dio urednog voenja biblioteka, odnosno njenog normalnog funkcioniranja, a to u isto vrijeme znai da je legitimna i rutinska praksa i ne
predstavlja nikakvu misterioznu komponentu bibliotekarske profesije. Meutim,
otpis se moe i zloupotrebiti.
U tekstu Slobodan pristup informacijama kao zadaa knjiniara iz 2000.92
Aleksandra Horvat kae i sljedee:
Dokaz za krhkost naeg knjiniarskog kodeksa i za nedovoljno poznate vrijednosti
knjiniarske struke prua i poznata injenica da su na optube izreene i objavljene sredinom devedesetih godina na raun naih knjiniara, zbog navodnih istki knjiga u knjinicama, pojedinci morali odgovarati sami. Pritom se nitko od njih nije pozivao na etiki kodeks,
ali se na njega nisu pozivali niti tuitelji. U slinim polemikama izmeu javnosti i drugih
struka esta su pozivanja na etiki kodeks, zato to su vrijednosti struke dovoljno poznate i
iroj javnosti, odnosno zato to javnost zna to moe oekivati od struke. Posve je sigurno,
na primjer, da u prvim prikazima korulanskog sluaja, kao i ostalih novinskih izvjetaja
o odstranjivanju knjiga iz knjinica, nitko od novinara ili itatelja koji su na te izvjetaje
reagirali, nije spominjao postupak redovitog otpisa knjiga. Vjerujem da razlog tomu nije u
veno debelim zidom utnje. Sve je izvedeno lijepo i po protokolu, napio sam se kavica sa lagom, na jednome
mjestu poaen sam i whiskyjem, ali o recikliranim i, nedajboe, spaljenim i otpisanim knjigama ni mukajet.
Nitko nita ne zna, sve je isto i nevino kao praskozorje, htjelo me se uvjeriti da su neke knjige otpisane samo
zato jer su dotrajale i memljive, a neke zato jer ih zaljubljeni itai nikada nisu vratili.
Kao ilustracija jurinikog ponaanja tokom 1990-ih, navodim primjer smjenjivanja Vide Milek, ravnateljice Narodne knjinice Samobor i ravnatelja Narodnog sveuilita Samobor, Joze Grubee. (Samoborski
list 30. 3. 1998., Glas Samobora 6. 6. i 22. 7. 1998., a Vijenac broj 117 od 2. 7. 1998. na str. 37 donosi
vrlo otro reagiranje na te dogaaje od Duanke Profete Samoborski kulturni pivajz). Sutinu cijele te
samovolje Vida Milek je u lanku Politika podobnost ponovo jai, Samoborski list, 30. 3. 1998. saela
ovako: Kao to je nasilno preuzeta vlast u Samoboru tako se sada nasilno u ustanove postavljaju podobni
ravnatelji mimo svake logike i argumenata struke. Naravno, i nju je zadesila neto kasnije ista sudbina...
Vida Milek bila je u to vrijeme i potpredsjednica Drutva bibliotekara Zagreb, a to je Drutvo nije bilo u
stanju zatititi.
92
Tekst Aleksandre Horvat, jedne od naih najuglednijih knjiniarki, preuzeo sam s internetskih stranica
HKD, a ona me je informirala da je to bio prilog pripremljen za Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama u slubi kulturnog razvoja 2000. godine, objavljen je u Zborniku radova s tog okruglog stola koji su
uredile Aleksandra Horvat i Alemka Belan-Simi, a objavio ga 2002. HKD

91

Knjiga 42.indd 91

2.7.2012. 17:26:57

posebnom neprijateljstvu prema knjiniarima, koje je trebalo optuiti pod svaku cijenu i
zatajiti svaku moguu oslobaajuu okolnost, nego ipak u nedovoljnom poznavanju struke i
strunih postupaka u javnosti.

Prije svega, nije se radilo o navodnim, nego o stvarnim istkama knjiga,

a i alarmantnih informacija o tome bilo je dovoljno da istke knjiga kao stvarni problem razmotre nadlena dravna i struna tijela. U lanku Unitavanje
knjine grae zloin koji se zanemaruje, Hrvatska ljevica, broj 1, 2003.
adresirao sam odgovornost: Da su nakon kritikih osvrta u novinama javnosti
podastrti slubeni i istiniti podaci, brojni bi se nesporazumi, nejasnoe i mistifikacije izbjegli. Meutim, to nije napravljeno prije, ne znai da se ne moe
napraviti sada. Osim toga, nespominjanje postupka redovitog otpisa knjiga
(iako ni to nije sasvim tono!) proizilo je, mislim, iz injenice da su registrirani primjeri ienja knjiga bili popraeni izriitim izjavama o odstranjivanju
nepodobne literature, irilice, knjiga koje su zagadile na lijepi hrvatski jezik,
ideoloki neprihvatljive i komunistike literature, djela koja ne odgovaraju potrebama novoga vremena. Pretpostavljam da nema takvog strunog tijela koje
bi u svoje kriterije za postupak redovitog otpisa knjiga uvrstilo nepodobnost
knjige, svjetonazornu razliku ili pismo i jezik kojim su pisane. A upravo su takve
popratne izjave izazivale javna reagiranja, to je makar i s vremenskim odmakom, na koncu moralo priznati i HKD, jer je u svojoj izjavi Miljenje vezano uz
sluaj Korula (Novosti broj 17, listopad 2001.) reeno i ovo:
Iz navedenog izvjetaja jasno je da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s vaeim
pravilnicima hrvatskog knjiniarstva i da je neadekvatno odlaganje knjiga u kontejner dovelo do ogorenih reakcija u javnosti. Javili su se hrvatski javni i kulturni djelatnici iritirani tim
inom te posebno javnim izjavama nekih politiara, tako da je cijeli sluaj poprimio karakteristike javnog kulturnog skandala. (...) Kako su na spominjane prozivke reagirali samo pojedinano neki nai lanovi, smatramo nunim konstatirati da je uinjeno vie propusta, zbog
kojih je naruen ugled itave profesije i to prije svega nepravodobnim reagiranjem na spominjane dogaaje i neprovoenjem ire strune rasprave o datim pojavama. (kurziv A. L.).

Dakle, otpis je bio pokrie za ienje knjinica, a ocjena Aleksandre Horvat,

premda dobro ukazuje, ne izraava vjerno tok dogaanja i ne locira precizno problem. Odgovorni su struka i nadlena dravna tijela, a ne onaj dio javnosti koji je
na unitavanje knjiga reagirao.
b) Evolucija stavova o reviziji i otpisu knjiga u hrvatskom bibliotekarstvu

Otpis nefunkcionalnog sredstva rada sastavni je regularni i propisima normirani dio poslovanja svakog poslovnog subjekta.93 Knjinicama su knjige osnovno
U privrednim poduzeima je, primjerice, ne samo internim propisima, nego i pravnim propisima zajednice, unutar koje ta poduzea djeluju, odreeno postupanje s imovinom u cjelini, njena zatita, a takoer i
odgovornost za tete koje nepropisnim postupcima nastanu. Obimna je to materija kojom se ne moemo ovdje
93

92

Knjiga 42.indd 92

2.7.2012. 17:26:58

sredstvo rada i javno su dobro, a kako su knjinice i javne ustanove s uglavnom

javnim financiranjem knjigama se, uz nadzor, mora naroito odgovorno manipulirati.
Za rad knjinica vrijede opa i specifina pravila urednog poslovanja.
Openito, obavezno je provoenje redovite inventure imovine i propisano voenje inventarnih knjiga. Imovinsko-financijski, inventarizacija u bibliotekama
istovjetna je inventarizaciji svakog poslovnog subjekta, uz specifinost da se
svaka jedinica knjinine grae upisuje, tj. registrira kao osnovno sredstvo odreivanjem inventarnog broja i unosom nabavne cijene94. Posebnost u knjinikom poslovanju s knjigom je i ta da je knjiga potrona roba troi se srazmjerno koritenju pa inventarizacija fonda knjiga implicira i reviziju knjine
grae konstatira se fizika prisutnost, ali i upotrebljivost knjige, to je bitna
podloga za odluku o otpisu neke knjige95 i njenom izdvajanju iz redovitoga fonda.96 Dotrajalost je, meutim, kategorija koja je u bibliotekarstvu vieznana.
baviti. Treba ipak skrenuti panju na to da se regularnost postupanja sa sredstvima rada, tj raspolaganje imovinom poduzea, bez obzira da li je rije o privatnom ili dravnom ili, kao to je bio sluaj u SFR Jugoslaviji,
drutvenom, samoupravnom, poduzeu, strogo propisuje dravnim zakonima i da postoje inspekcije koje to
nadziru. Primjerom moe posluiti kategorija amortizacije tzv. osnovnih sredstava (fiksni kapital, assets u
anglosaskoj terminologiji), koja u praksi poduzea, u koncipiranju i voenju ekonomske politike, ali i u literaturi ima poseban tretman (s obzirom na rastui znaaj osnovnih sredstava, intenzitet inovacija i tzv. moralno
rabaenje). Ali se i za sve druge stavke imovine (sirovine i materijal, poluproizvodi, inventar i alat) propisuju odredbe o upotrebi i evidenciji. Tim je odredbama predviena redovita inventura toga dijela imovine, a
rezultat inventure uvijek postavlja i pitanje odgovornosti za odstupanja stvarnog od knjigovodstvenog stanja.
Inventura je, stoga, osjetljiv posao, svrha joj je ustanovljavanje istine o stanju sredstava i tek tako obavljena
(cjelovita, potpuna, pregledna, nesporna) moe posluiti za ocjenu o savjesnosti gospodarenja tim dijelom
imovine i za donoenje zasnovanih poslovnih odluka. Inventura je (kao i niz drugih kontrolnih mehanizama
u procesu poslovanja) i jedan od naina ulaenja u trag zloupotrebama razne vrste (pronevjerama, izravnim
kraama, korupciji itd.). Ako bi italac bio zainteresiran za upoznavanje sistema i naina kontrole poslovanja
preporuam mu naroito vrijednu knjigu: Spreavanje privrednih delikata. Organizacione i preventivne
mjere, Informator, Zagreb, 1964., koju su (za nae drutvene prilike do 1990-ih) napisali ing. Ivo Vrsaljko i
prof. Nikola Raos. U obimnoj literaturi, koju sam u dugogodinjem radu imao prilike upoznati, nisam naao
kvalitetnije djelo o ovoj tematici.
Ta pozicija knjige (knjine grae) iziskuje istovjetan inventurni tretman kao i sva druga materijalna dobra
bilo kojeg poslovnog subjekta. U svakom priruniku o radu narodnih knjinica daju se upute i o postupku
inventarizacije i otpisa.
94

95
Za razliku od privrednog poduzea, u kojemu su sredstva potrebna za proizvodnju opredmeena u novom
proizvodu, u bibliotekama troenje knjige nema za rezultat opipljivi, vidljivi rezultat, tj. proizvod. Znanje,
informaciju ili uitak u itanju knjige nemogue je izravno procjeniti, pogotovo se ne moe komercijalno
izraziti odnosom troak-korist. Postoje dodue razlike izmeu biblioteka, vrste knjinine grae i vrste korisnika s obzirom na mogunost priblinih procjena odnosa troak-korist, ali nas ovdje interesiraju u prvom
redu narodne knjinice. U tom smislu za djelovanje narodnih knjinica mjerodavniji su fiziki pokazatelji,
kao to su: broj lanova, broj korisnika, broj posjetilaca, naroito obrt knjige itd. A obrt knjige u pravilu je
glavni izvor troenja knjige u tom smislu, da se koritenjem fiziki troi, pa stoga i potreba da se knjiga
zamjeni novom itd. Takoer se mijenja i potranja za odreenom vrstom knjige, a to je od bitne vanosti
za odluke o nabavci, o osuvremenjivanju polica itd. Odnos knjige i korisnika izvor je one posebnosti u
postupku inventarizacije koja je razlikuje od inventure drugih poslovnih subjekata.
96

Otpis ne mora uvijek ekati reviziju cjelokupnog ili dijela fonda. Otpis se neke ili nekoliko knjiga moe

93

Knjiga 42.indd 93

2.7.2012. 17:26:58

Knjiga moe dotrajati na vie naina. Osim to moe biti izgubljena ili ukradena, moe biti oteena toliko da se ne moe normalno koristiti, moe postati suvina jer su nova izdanja suvremenija, potpunija, s preciznijim znanjima i
podacima itd. Odlui li se da je knjiga dotrajala slijedi njeno otpisivanje, tj
formalno-pravno i stvarno odstranjivanje iz aktivnog fonda biblioteke. Revizija
u bibliotekarstvu jedan je od krajnje osjetljivih poslova koji zahtijeva veliko poznavanje struke, ali i istanano procjenjivanje potreba korisnika97, ona prethodi
otpisu, a otpis je, ako je i kad je potreban, samo zavrni in revizije.98
S razvojem knjiniarstva, porastom i diverzifikacijom fondova te sve urgentnijim pitanjima zatite, revizije i otpisa knjinine grae, kao dijela svog
profesionalnog i etikog odnosa prvenstveno prema korisnicima, kontinuirano
se stoljeima pravno reguliralo, normiralo, unapreivalo i ujednaavalo sva bitna
pitanja knjininog poslovanja s knjigom.99
Zadrimo se ovom prilikom na pitanju revizije i otpisa.
U pregledu pokuaja i napora da se profesionalno definira, pa i normira postupak revizije i otpisa u hrvatskom knjiniarstvu, uz este krivudave puteve
koji su te pokuaje i napore zadnjih nekoliko desetljea ometali, izdvojio bih tri
razdoblja ili faze, a svaka je od njih vana za razumijevanje fenomena unitavanja knjiga.
obavljati i tokom redovitog rada, kada bibliotekar utvrdi dotrajalost knjige. Ali se i tada otpis obavlja redovitom procedurom. Naravno da veliki, vei, jednokratni otpisi velikoga broja naslova mogu biti provedeni tek
nakon revizije fonda.
To je s pravom i odlino formulirano u tekstu (prijedlogu) Radne grupe za izradu uputa za provoenje
revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama sveuilita (Savjeta za knjinice Hrvatske) iz listopada 1992.:
Upute za provoenje revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama sveuilita: Razlika izmeu inventure i revizije jest u tome to je inventura iskljuivo kvantitativni postupak, a revizija prvenstveno kvalitativan (kvantitativni pokazatelji koji se pri tome uzimaju u obzir uvijek su u funkciji kvalitativnih procjena)
(...) Takoer treba naglasiti da je revizija postupak, za koji je potrebno veliko iskustvo u radu s konkretnom
knjininom graom ako elimo da revizija bude uspjeno provedena i da ujedno omogui efikasnije odvijanje biblioteno informacijske djelatnosti ubudue. (str. 1, 3). Ali slino moemo nai i u dokumentu: Upute
za provoenje revizije i otpisa knjiga u narodnim knjinicama (iz listopada 1983.), gdje se navodi emu sve
moe posluiti temeljito provedena revizija. (VBH 1 4, 1986. str. 220)
97

98
Zavrni in revizije stavio sam u navodnike zato to de facto revizija njime ne zavrava. Ako je zadaa
knjinice to bolje zadovoljiti potrebe korisnika u sredini u kojoj djeluje, onda e rezultati revizije, ukljuujui i otpis biti osobito vaan pokazatelj i time jedan od osnova nabavne politike knjinice. Tako se zapravo nabavna politika na neki nain pokazuje kao stvarni zavrni in revizije. A nabavna politika knjinice osjetljiva
je zbog brojnih faktora koje mora uvaavati (lokacija i veliina knjinice, strukturu korisnika, disperziju izvora potrebnih informacija, ukljuenost knjinice u lokalnu zajednicu, brzinu s kojom se pojavljuju prinove
na knjiarskom tritu, financijske i prostorne mogunosti itd.) o emu kompetentno govore dva lanka, oba
izila u VBH, broj 3, 2000.: lanak Edite Bai, Angairano knjiniarstvo i lanak Mire vob, Nabava
knjiga u narodnim knjinicama u Zagrebu u razdoblju od 1988. do 1999. godine

Vidljivo je to, primjerice, i iz priloga objavljenih u VBH 1 2, 1967 (Milutin Ivanui, Novi zakoni o
bibliotekama u Jugoslaviji, str. 23 40 te Branko Tomeak, Djelatnost drutva bibliotekara Hrvatske na
pripremanju bibliotenih propisa, str. 270 277)

99

94

Knjiga 42.indd 94

2.7.2012. 17:26:58

Prvo razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa, od 1983. do 1987., obiljeava dokument Principi uvanja i zatite grae u bibliotekama koji je, u
skladu sa Zakonom o biliotenoj djelatnosti i bibliotekama, NN 25/73, usvojio
21. 2. 1984. Savjet za biblioteke Hrvatske. U njemu se inzistira na maksimalno
moguem uvanju grae. Citiram samo dva stava:
U osnovi je cilj i svrha svake biblioteke100 zatita grae u najirem smislu da sakuplja
dokumente (bez obzira na fiziki oblik i medij) kao nosioce informacija prolosti i sadanjosti, te da ih uva na nain da budu dostupni i sadanjim i buduim korisnicima. Princip
univerzalne dostupnosti dokumentima ukljuuje i trajnu dostupnost svim dokumentima bez
obzira na na vrijeme i mjesto nastanka. (...) Posebni problem s kojim se biblioteke suoavaju
jest valorizacija pojedinog dokumenta za evidentiranje povijesti civilizacije. Iskustvo ukazuje na to da nema nevanih dokumenata te da je ouvanje integriteta intelektualnog stvaralatva osnovna zadaa biblioteke (VBH br.1 4, 1983. 1984., str. 196).

Nekoliko mjeseci ranije, 14. 11. 1983. Savjet je usvojio Privremenu odluku
o reviziji i otpisu knjiga u narodnim bibliotekama Hrvatske. Odluka je kratka,
ima svega est toaka, ali je bitno sljedee: Narodne biblioteke dune su vriti
reviziju knjinog fonda... redovito, ali i u posebnim sluajevima. Nakon izvrene revizije ili postupka izluivanja potrebno je otpisati izluene knjige. Odluku
o otpisu ...donosi Zbor radnih ljudi ili Radniki savjet. Nakon donoenja odluke
knjige se briu u inventaru, brie se inventarni broj u matinom katalogu i poduzimaju sve potrebne radnje. Otpisane knjige moraju se ponuditi drugoj biblioteci
u opini i matinoj biblioteci, tj. Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci. I sada
slijedi vana preporuka (toka 5): Preporua se da postotak otpisa bude: 2,5%
godinje po osnovi amortiziranosti fonda, 0,2% godinje po osnovi zastarjelosti zaduenja i 0,3% godinje po osnovi nestalosti knjige. Postotak otpisa moe
biti i vei ukoliko to stoji u samoupravnom aktu biblioteke, ali najvie do 5%
godinje. I zavrava: Ova Odluka vrijedi do donoenja Standarda za narodne
knjinice (VBH 1 4, 1983 1984., str. 195, 196).
Nakon te Privremene odluke..., zbog oito neujednaene primjene u
praksi, knjiniari su nastojali izraditi ire upute. Nacrt takvih uputa izradila je
Matina sluba Knjinica grada Zagreba, tekst je usvojen od Koordinacionog
odbora NSB krajem 1983. godine, a objavljen je u VBH 1 4, 1986. (str. 220
227): Upute za provoenje revizije i otpisa knjiga u narodnim knjinicama,101
a u njemu se uz tumaenja daju i obrasci zapisnika koji prate reviziju i otpis.
100

U citiranim tekstovima svi kurzivi su moji (A. L.).

U tekstu Upute... navodi se: Uz Odluku s kojom su upoznate sve matine knjinice u Hrvatskoj, ukazala se i potreba za jedinstvenim uputama o provoenju revizije i otpisa kako bi knjinicama bio olakan rad
na realizaciji ovog posla. I odmah se nastavlja opaskom: U naoj strunoj literaturi revizija knjinog fonda
rijetko je i fragmentarno obraena. Siromatvo teorijske obrade svakako je imalo odraza i na praksu, tako
da se moe konstatirati da su revizije u veini naih knjinica neredovito provoene, posebno ako je rije o
veim knjinim fondovima, pomanjkanju kadrova ili pomanjkanju uputa. (VBH 1 4, 1986., str. 220)
101

95

Knjiga 42.indd 95

2.7.2012. 17:26:58

Vano je ovdje navesti da se osnove za otpis podudaraju s onima iz Privremene

odluke... uz jednu, za nae razmatranje vanu nadopunu. U prvu skupinu osnova za otpis, po osnovi amortiziranosti fonda (dotrajale, oteene, zastarjele
i sl.), dodalo se uz zastarjele jo i neaktualne knjige. Uz jedan dodao se i
drugi izraz bez poblieg objanjenja.
Pretpostavljam da je po uzoru na dva prethodno navedena teksta (Privremenu
odluku... i Upute za provoenje...) napravljen i tekst: Revizija i otpis knjininog fonda u bibliotekama osnovnih kola102, s priloenim oblicima zapisnika
za postupak revizije i postupak otpisa, kao i obavezu da odobrenje za otpis daju
najvii organi upravljanja kole. Ali u tom dokumentu, uz kategoriju amortizirane knjige dodani su i izrazi: zastarjele, neadekvatne i nepotrebne knjige
(tzv. mrtvi fond) koje e se otpisati kao stari papir, ali e se prije toga ponuditi
matinoj narodnoj biblioteci. U tekstu se za mrtvi fond knjiga daju i potrebna
objanjenja.
Rezimiramo li citirane dokumente sa stanovita problematike revizije i otpisa moemo uoiti da se principi uvanja knjiga odnose na sve biblioteke,
da nema nevanih knjiga, da su osnove (kriteriji) za otpis knjiga: amortizacija,
zastarjelost zaduenja i nestanak knjige, te da se revizija i otpis moraju redovito
provoditi prema odreenoj proceduri ukljuujui i odobrenje. Tek se u razradi
Privremene odluke... kriterij amortiziranosti proirio terminima: zastarjela, neadekvatna, nepotrebna knjiga uglavnom bez temeljitijeg obrazloenja koje bi bibliotekarima olakalo odluivanje voeno etikom profesije
koja nalae da se uva svaka knjiga potrebna korisniku, a da se fond aurira u
skladu s promijenjenim korisnikovim potrebama. Ali i da se istovremeno kod
proglaavanja neke knjige zastarjelom, nepotrebnom, ili neadekvatnom
otea odnosno onemogui neija samovolja, jednostranost ili iskljuivost politike, ideoloke, rasne, vjerske naravi jer je to zloupotreba profesije103. Naime,
suoeni s golemim prilivom novih knjiga, nedostatkom prostora i novca, kao i s
promjenama u strukturi i zahtjevima korisnika itd., bibliotekari se u odlukama o
otpisu oito moraju osloniti na etika naela profesije i na nita drugo! Odluke
102
Autorice teksta su Svjetlana Premilovac i Veronika eli-Tica, a u zaglavlju su navedene Nacionalna i
sveuilina biblioteka Razvojna sluba i Knjinice grada Zagreba Matina sluba i datum, oujak 1987.

Neto je vie obrazloenja u posljednjem tekstu (Premilovac eli-Tica), a stanovita se obrazloenja za

ovakve termine mogu nai i u tekstu Upute za provoenje revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama
sveuilita (citirano i u fusnoti 97). Oduzelo bi previe mjesta raspravljati o navedenim terminima. Dovoljno
je rei da nije svaka vrsta knjinice u istom poloaju s obzirom na klasifikaciju grae i s obzirom na njenu aktualnost. Knjinice se esto nau u situaciji da je dio njenoga fonda neaktuelan pa je u pravu Branko Han
kad u svom radu Kamo s knjigama kad su spremita pretrpana kae: Tako, na primjer, pljevljenje, tj.
izluivanje zastarjelih i nepotrebnih knjiga predstavlja jednu mogunost rastereivanja spremita. Poznato je,
meutim, da je mnogo lake odluiti to da se nabavi nego to da se odstrani iz biblioteke, osobito iz naunih
biblioteka koje skupljaju literaturu s odreenih naunih podruja, pri emu je teko predvidjeti hoe li ili nee
neka nepotrebna knjiga jednoga dana ipak nekome trebati. (VBH 1 2, 1968., str. 102)
103

96

Knjiga 42.indd 96

2.7.2012. 17:26:59

o otpisu olakava pak napredak u struci elektronika ukljuenost u mree te

mogunost nacionalne i meunarodne posudbe publikacija. Stoga i koritenje
navedenih termina unutar profesionalnih naela i kriterija ne mora voditi zloupotrebi, premda se pogrene odluke mogu dogoditi. Ali jasno je da postoji velika,
golema razlika izmeu profesionalne pogreke i zloupotrebe. Zloupotreba ponitava profesionalnu etiku i tu nastaje problem. Stoga je svaki otpis nuno podvrgavati analizi, osobito u turbulentnim vremenima da bi se mogla uoiti eventualna zloupotreba. Stoga nije problem u terminologiji samoj po sebi dok god ona
ostaje unutar profesije i pod kontrolom profesionalne etike, nego u praksi koja
je moe derogirati. A kontrola pripada viim instancama dravnih organa koje
tite opi interesi strogoj primjeni kodeksa ponaanja u struci koji tite naela
struke. Za razdoblje od sredine 1970-ih do 1990., u grai koju sam konzultirao
nisam naiao na indicije koje bi upuivale na zloupotrebe u procesu otpisa.
Drugo razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa, od 1988. do
1992., obiljeeno je donoenjem Standarda za narodne knjinice u Republici
Hrvatskoj(1990.), Hrvatskih standarda za specijalne knjinice (1990.)
i Naputka za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike
Hrvatske (1992.).104 Kakve se formulacije nalaze u tim dokumentima kad je
rije o reviziji i otpisu?
U Standardima za narodne knjinice u RH za otpis je odreeno: Nakon
izvrene revizije i postupka izdvajanja, potrebno je otpisati izdvojene knjige.
Preporua se da postotak otpisa bude: 2,5% godinje na osnovi amortiziranosti
fonda, 0,2% godinje na osnovi zastarjelosti zaduenja, 0,3% godinje na osnovi
nestalosti knjiga. Postotak otpisa moe biti vei, ukoliko to stoji u samoupravnom aktu biblioteke do 5% godinje. Otpis AV grae je od 10 20%, a kod igraaka do 30% godinje.
U dokumentu Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Hrvatske propisan je postupak revizije i otpisa vrlo precizno i detaljno.
Navodim samo sljedee:
Reviziju obavljaju knjiniari i pomoni djelatnici (...) Reviziju i rezultate
104
Standardi za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj, VBH 1 4, 1990., str. 210 226. Savjet za biblioteke Hrvatske usvojio je tekst 3. 7. 1990. Tekst je, kao prijedlog za javnu diskusiju, objavljen i u Vjesniku
Republikog komiteta za prosvjetu, kulturu, fiziku i tehniku kulturu SR Hrvatske, broj 3 4, 13. 3. 1990.
s naslovom: Prijedlog standarda za narodne knjinice i standarda za pokretne knjinice bibliobuse u SR
Hrvatskoj (javna rasprava). Hrvatske standarde za specijalne knjinice, VBH, 3 4, 1992., str. 258 269.
Savjet za knjinice Hrvatske je usvojio 10. 11. 1992., a objavljeni su i u Glasniku Ministarstva prosvjete,
kulture i porta Republike Hrvatske, broj 11, 17. 12. 1991. Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u
knjinicama Republike Hrvatske, VBH 3 4,1992., str. 253 257. usvojio je Savjet za knjinice Hrvatske
16. 12. 1992. Tekst je objavljen i u Glasniku Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske, broj 5,
15. 6. 1993. Mislim da je dobro navesti da su tekst Naputka... izradile nae tri vrsne bibliotekarke, velikog
znanja i iskustva: dr. Tatjana Aparac-Gazivoda, mr. Marina Fruk i dr. Vesna Turin.

97

Knjiga 42.indd 97

2.7.2012. 17:26:59

revizije kontrolira i verificira komisija koju osniva osniva knjinice. Otpis.

Izrada popisa grae za otpis: prema osnovi istroenosti105 fonda, prema osnovi
zastarjelosti zaduenja (graa koja nije vraena nakon odreenog vremena), prema podacima o grai koja je nestala, izgubljena i sl. Preporua se da postotak
otpisa bude: 2,5% godinje na osnovi istroenosti fonda, 0,2% na osnovi zastarjelosti zaduenja, 0,3% godinje na osnovi nestalosti grae (...) Otpis AV grae je
od 10 20%, a kod igraaka do 30% godinje. Postotak otpisa moe u posebnim
sluajevima biti vei, ako je tako predvieno u aktima knjinice, a do 5% godinje. Nakon dobivene komisijske dozvole za otpis, iz javnih se kataloga izvade
listii otpisane grae, dok se u matinom katalogu i inventarskoj knjizi crvenom
olovkom oznai broj otpisne liste i godina otpisa, a iz topografskog kataloga se
listii vade i prenose u kartoteku otpisane grae.
Oigledno je da su upute o reviziji i otpisu iz 1983. u svemu bitnom osnova ovoga Naputka..., s tim da su formulacije saetije, proiene i precizne. Neosporno je da je desetogodinje iskustvo potvrdilo njihovu opravdanost.
Vano je rei da se i u Standardima... i u Naputku... vrsto, jasno i nedvosmisleno ostalo na formulaciji o osnovama (kriterijima) za otpis. Ukoliko je
netko i posegnuo za dodatnim formulacijama (zastarjelost, nepotrebnost) jasno
je da je to moglo biti samo unutar vrsto odreenih kvantitativnih granica i uz
potivanje profesionalnih naela. Takoer je osobito vano upozoriti da o reviziji
i otpisu ne odluuje nitko samovoljno, da nema tzv. inokosne odluke, prema nahoenju pojedinca, a procedura koja postoji ve je sama po sebi korektivni moment, da postoji komisija (formira je i daje joj mandat osniva) koja kontrolira
i verificira reviziju, ali i komisija koja odobrava otpis (prema prijedlogu koji joj
se podastire). Mislim da je vrlo vano naglasiti da oito nije sluajno propisan
ovakav mehanizam revizije jer je vjerojatno bibliotekarsko iskustvo upuivalo
na njegovu potrebu.
Vrlo je znaajno spomenuti da su i Standardi... i Naputak... kao podzakonski akt vaili svih sljedeih deset godina (nova je formulacija standarda za
narodne knjinice donesena tek polovinom 1999., a novi propis o reviziji i otpisu
tek poetkom 2002. godine). Navodim to zato da upozorim, da su otpisi, motivirani i obrazlagani drugaijim razlozima od propisanih (politika ili ideoloka
nepodobnost knjiga,nepodobnost po jeziku, pismu ili izdavau, neprihvatljiva knjiga, suvina ili nepotrebna ili neestetski pisana knjiga itd.) bili
Mislim da se moe uzeti da je termin istroenost podudaran s terminom dotrajalost knjige. Navodim
ova dva termina jer mi se ine primjereniji od termina zastarjelost, koji se pokazao spornim i olakava
zloupotrebe. Zato je umjesto termina istroenost ili dotrajalost knjige (s podrobnijim obrazloenjem) uveden
termin zastarjela knjiga ne moe se nai objanjenje. Razlozi su vidljivi tek iz praktine primjene toga termina, kad je koriten za odstranjivanje one literature koja se nekome prema njegovoj osobnoj procjeni inila
zastarjelom.
105

98

Knjiga 42.indd 98

2.7.2012. 17:26:59

suprotni vaeim bibliotekarskim normama, bili su protupropisni (protuzakoniti), a iz brojne dokumentacije se vidi da su i takvi razlozi navoeni kao osnova
za otpis. Smatram takoer potrebnim upozoriti da, ak ako razlozi otpisa (izvan
onih koji su u slubenim dokumentima odreeni) i nisu izriito navoeni, ve
je i samo nepridravanje propisane procedure revizije i otpisa moglo biti oblik
samovoljnog, proizvoljnog i razliitim vanprofesionalnim razlozima motiviranog
otpisivanja i unitavanja nepodobnih knjiga. Dokumentacija i informacije o
takvim pojedinanim sluajevima obrauju se u drugom dijelu knjige.
Uzgred spominjem da je i dokument Revizija i otpis knjinog fonda u bibliotekama osnovnih kola, donesen 1987. godine, ostao na snazi sve do kraja
2002. godine, pa sve gore navedeno vrijedi i za otpise knjiga u kolama. Tu,
dakako, postoje jo i specifini, za nau temu naroito vani aspekti, ali o njima
e biti u nastavku jo govora.
Tree razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa nastupilo je donoenjem Zakona o knjinicama (NN 105/97, ispravke NN 5/98, dopune NN 104/00)
i, u skladu s njegovim odredbama, Pravilnika o zatiti knjinine grae (l. 45
Zakona..., a objavljen u NN 52/05, 22.4.2005.) i Pravilnika o reviziji i otpisu
(l.46 zakona, objavljen u NN 21/02, 6. 3. 2002.) te donoenjem triju dokumenata: Standarda za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj, Standarda za
pokretne knjinice bibliobuse i Standarda za kolske knjinice (VBH, broj
3, 2000., str. 163 198). Dodajmo tome da je Nacionalna i sveuilina knjinica
krajem 2002. godine (re)izdala dokument: Revizija i otpis knjininog fonda u
kolskim knjinicama.106
U Zakonu se ne daju podrobnije odredbe ni o zatiti grae, jer e se to urediti
Pravilnikom i internim aktima knjinice, a niti o reviziji i otpisu, jer e se i to urediti Pravilnikom, osim to je u prvom stavku l. 46. izriito reeno: Knjinice
su dune redovito u postupku revizije izluivati zastarjelu, dotrajalu ili unitenu
grau, osim grae iz lanka 45. stavka 2. ovoga Zakona.107
U dokumentu Standardi za narodne knjinice, u l. 30. koji govori o
reviziji i otpisu grae kae se: Postupak i rokovi revizije provode se prema
pravilniku o reviziji i otpisu knjinine grae to ga donosi ministar kulture.
Za reviziju fonda pokretne knjinice-bibliobusa u l. 67. primjenjuju se pravila
koja vrijede za stacionarnu knjinicu odgovarajue veliine. U dokumentu
Osim jezinih izmjena, dokument se ni u emu bitnom ne razlikuje od onoga iz 1987. godine. Ista su i
imena autorica.
106

107
Ta je dunost knjinica naglaena, osnaena ili pojaana kaznenim odredbama (l. 50. i 51.) za nepotivanje odgovarajuih odredbi Zakona. U l. 51. predvieno je sankcioniranje nepotivanja l. 45. (zatita knjinine grae) i l.46. (neuredno izvoenje revizije knjinog fonda). Takve kaznene odredbe nema u
Zakonu o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama iz 1973. (NN 25/73), pa je spomenutim odredbama Zakona
iz 1997. svakako uinjen napredak u formuliranju odgovornosti za postupanje s knjigama.

99

Knjiga 42.indd 99

2.7.2012. 17:27:00

Standard za kolske knjinice, u l. 15. se odreuje da zastarjelu, dotrajalu

ili unitenu knjininu grau mora se izluivati i otpisivati te redovito provoditi
reviziju prema pravilniku o otpisu i reviziji knjinine grae.
Pravilnik o reviziji i otpisu knjine grae je kratak (12 lanaka). Za nae
su razmatranje bitne sljedee odredbe:
- povjerenstvo za reviziju imenuje ili Upravno vijee ili ravnatelj (manje knjinice), povjerenstvo im je duno dostaviti ...po obavljenoj reviziji... zapisnik
o reviziji, prijedlog o otpisu s popisom grae za otpis i s prijedlogom o nainu
postupanja s otpisanom graom., a nakon prihvaanja ...taj se zapisnik s popratnim prilozima i prijedlozima dostavlja nadlenoj matinoj knjinici. (l. 5.)
- Knjinice su dune i bez prethodno provedene revizije po potrebi odvajati za
otpis dotrajalu i zastarjelu knjininu grau., a to provodi imenovano povjerenstvo (l. 6.)
- postotak otpisa grae trebao bi se kretati unutar sljedeih veliina: do 2% godinje za unitenu grau, do 1% godinje za dotrajalu grau, do 2% godinje za
zastarjelu grau... slijede postoci za neknjinu grau (l. 7.)
- sva se otpisana graa obiljeava posebnim peatom uz inventarski broj (l. 8.),
a popisi otpisane grae se dostavljaju na uvid nadlenoj matinoj knjinici, a
potom Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, koje su dune izjasniti se o toj grai
u roku od mjesec dana, a tek nakon toga otpisana graa moe se pokloniti, zamjeniti ili prodati ili se, pak, otpisana knjinina graa alje u preradu papira ili
odlae u spremnike za papir (l. 9.).
Donoenjem ovoga Pravilnika prestaje vaiti Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike Hrvatske. (VBH broj 3 4/92)
Komentar uz dokumente iz ovoga razdoblja moe se saeti u nekoliko bitnih
napomena. Svagdje se u dokumentima, poev od Zakona o knjinicama, a zatim u Standardima i, napokon, u Pravilniku o reviziji i otpisu, uvodi i dosljedno
navodi, tj. koristi termin zastarjele knjige ili zastarjela knjina graa kao
jedan od tri kriterija za otpis, a da nikakvo preciznije odreenje nije dato. Time
je zakljuen krug od jednoznanog termina amortiziranost (ili istroenost) u
prvom razdoblju, preko njegova zadravanja kao temeljnog kriterija u drugom
razdoblju, ali uz pokuaje da se poblie objasni, tj. u tumaenjima odredi, do
predominacije termina zastarjelost u treem razdoblju, bez ikakvih pokuaja
da ga se poblie objasni ili odredi.
Ova terminoloko-pojmovna evolucija nikako nije nastala ishitreno i sluajno. Podudarila se s politikim i drutvenim promjenama kojima je iskljuivost bilo bitno obiljeje. Treba li na nju gledati kao na opravdavanje dotadanjeg
unitavanja knjiga ili kao otvaranje puta legalnom unitavanju nepodobnih i

100

Knjiga 42.indd 100

2.7.2012. 17:27:00

neprimjerenih knjiga?108
Termini amortiziranost tj. istroenost ili dotrajalost i zastarjelost nikako
nisu i ne mogu biti istoznani, a u osjetljivom podruju manipulacije knjigom iskljuiva klasifikacija knjige za otpis kao zastarjele, bez ikakvih daljnjih objanjenja i tumaenja, moe voditi samovolji i iskljuivosti politike, ideoloke,
rasne, narodnosne i druge vrste i time biti u suprotnosti s profesionalnom etikom
bibliotekarstva, ali biti i alibi anticivilizacijskih postupaka unitavanja knjige. U
nastojanjima bibliotekara da se kolikogod je mogue struno unaprijedi, ujednai i odgovorno provodi revizija i otpis, o emu svjedoe napori za izradom
odgovarajuih dokumenata unutar struke, termini dotrajale, oteene, zastarjele
i sl., navoeni pritom u zagradama, imali su znaenje dopunskog objanjenja
osnovnog termina amortiziranost i mogli su biti tumaeni unutar profesionalnih naela (uz odgovarajua obrazloenja u dokumentima to su pratili odluke
o otpisu, ali i uz profesionalnu edukaciju bibliotekara). Ta je situacija radikalno
izmjenjena kada se Zakonom uveo termin zastarjelost kao jedini kvalifikativ
knjige za otpis, i to bez ikakvih dodatnih objanjenja ak i u Pravilniku koji poblie obrauje otpis u bibliotekama. To je, rekao bih, bilo suprotno nastojanjima
struke duljim od dva desetljea da se revizija i otpis razjasne, a praksa ujednai i
ne udi me da je gotovo odmah nakon usvajanja Zakona o knjinicama iskazano
neslaganje s uvoenjem termina zastarjelost kao kriterija za otpis.109 Ono to
Kada sam u oujku 2003. posjetio jednu veliku zagrebaku knjinicu (tada izvan sastava KGZ-a) radi
razgovora o fenomenu unitavanja knjiga, ravnateljica mi je u duem razgovoru rekla kako se kapilarno ire
vijesti da e neke grupe obilaziti knjinice i zahtijevati ienje knjinica od neprikladne literature. Rekla mi
je da su oni za to pripremljeni, mnotvo su knjiga koje bi mogle doi pod udar (prvenstveno beletristika, ali
i ne samo ona) i dalje drali na policama, ali je znaajan dio spremljen i u skladite. Pokazala mi je i jedno i
drugo, ali i kartice do tada redovito otpisivanih knjiga na svakoj su crvenom olovkom bili zabiljeeni propisani podaci o otpisu. Sve zaista uzorno i profesionalno uinjeno. U Saboru izgovorene ocjene o neprikladnoj
literaturi imale su odjeka, od kojih je ona tadanjeg ministra Borislava kegre da e financirati izbacivanje iz
biblioteka knjiga na srpskom i slinim jezicima, dana krajem 1997., samo jedna u nizu.
108

Koliko mi je poznato, prvo javno neslaganje s odredbom o zastarjelosti kao kriteriju za otpis knjige iskazao je Milan Kangrga u svom lanku Hrvatski knjigocid. Renesansa i barbarizam, Feral Tribune od 30. 3.
1998. Citirajui l. 45. stav 2. Zakona on kae: E, sad, ta dotrajala i unitena graa normalno se revizijom
odstranjuje iz knjinica, ali ostaje svakako pitanje koja i kakva je to zastarjela knjika graa? Postoji li
uope neto poput zastarjele knjige? Koja to knjiga zastarijeva? Ako uzmemo jedan ekstremniji primjer
(a nije ni tako ekstreman!) bi li se takav atribut zastarjelosti trebao i mogao odnositi na jednu starohrvatsku
ili renesansnu knjigu nekog naeg upravo otkrivenog pisca (recimo iz 16. ili 17. stoljea) jer je oito ve
zastario, zar ne? A ne daj Boe, kako bi se proveo kakav novopronaeni Aristotelov rukopis u nekoj naoj
hrvatskoj knjinici danas?! Zato ovaj pojam zastario, kad se odnosi na knjigu, postaje toliko (hotimice?)
neodreen, da se pod taj atribut moe onda podvesti sve to se kome hoe, pogotovu kad je knjiniar(ka)
neobrazovan(a) ili polupismen(a), ili pak kao u korulanskom sluaju proustaki samoinicijativna jo
k tome! to se uostalom dobro vidi i iz nekoliko imena naih i stranih autora koji su po tom zakonskom
odreenju zastarjelosti doivjeli (dakako ne samo u Koruli!) sudbinu da budu osueni ili na smetlite ili na
spaljivanje (sluaj u Slavoniji). Usprkos injenici da je na apsurdnost zastarjelosti kao kriterija za otpis
knjiga, a naroito na mogunost i stvarnost njegove zloupotrebe, ukazao uveni na mislilac i profesor etike
nitko, doslovce nitko, ni iz Ministarstva kulture, ni od nadlenih iz HKD-a, nije naao za shodno da mu na
bilo koji nain odgovori! Ne govori li i ta injenica o neuvenoj aroganciji vodee elite?! I, da apsurd
109

101

Knjiga 42.indd 101

2.7.2012. 17:27:00

posebno udi je injenica da nisam naiao na javno neslaganje s tom zakonskom

odredbom od strane bibliotekara, iako sam u kontaktima s bibliotekarima u to
doba, ali i kasnije, uo mnotvo negativnih reakcija na taj stav Zakona. Pokuaj
da se izrade Upute za primjenu Pravilnika o reviziji i otpisu nije ni nakon nekoliko godina dao rezultat. 110
Zastarjelost je iznimno relativan pojam sve dok mu se ne definira sadraj,
opeseg i doseg, a i tada bi, ovisno o vrsti knjinica, vrsti korisnika i vrsti knjiga,
trebalo podosta truda da se predusretnu nesporazumi i spree pogreke u procjeni.111 Bibliotekar postaje procjenitelj na kvalitativnoj razini. A k tome sve se i
danomice mijenja, tko sve to moe anticipirati.112 Razrada toga ne spada ovamo,
bude vei, taj je kriterij netaknut ostao na snazi evo ve due od deset godina, usprkos jasnoj evidenciji o
unitavanju knjiga! I iskazana arogancija, kao i ustrajanje na apsolutno neprimjerenom kriteriju zastarjelost
knjige upuuju da je politikom reimu ienje od nepodobne literature bilo isto tako jedan od ciljeva,
kao i ienje stanovnitva od nepodobnih stanovnika (od remetilakog faktora). Jedini je odjek Kangrgin
lanak dobio u obliku polemikog (optuujueg) istupa Aleksandra Stipevia u Hrvatskom slovu i tube
to ju je korulanska knjiniarka podnijela zbog termina proustaki, a o oba ta odjeka bit e jo rijei.
Provjeravajui dokumentaciju, na internetskim stranicama Matine slube KGZ-a sam pronaao dokument
Kratki pregled rada Komisije za zatitu knjinine grae od 1997. do 2004. godine. Dokument je na dvije
stranice, bez datuma, vjerojatno izraen tokom 2005. godine. Uz pregled rada na Pravilniku za zatitu knjine
grae, a taj se Pravilnik, kako se vidi, raaopunih osam godina, Komisija je radila i na prijedlogu Pravilnka o
revizji i otpisu knjinine grae gdje su se ...javljale vee potekoe pri usklaivanju ve postojeeg Pravilnika
o reviziji i otpisi knjinine grae s novim Zakonom o knjinicama (NN 105/97.)(...)...zbog nekih manjkavosti Zakona o knjinicama bilo je nemogue izraditi sasvim koncizan Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine
grae, pa se pokazala potreba izrade Uputa za primjenu istog pravilnika. Ipak je Pravilnik izraen 2002. godine, ali Upute, koliko mi je poznato, nisu nikad slubeno objavljene. Ne pokazuje li ta injenica da je struka
poklekla pred naletom politikog voluntarizma. Obeanje Ministarstva o potanjim uputama kako bi se izbjegli
nesporazumi u postupcima otpisa, dano 1998. godine, nije ostvareno ni u mandatu B. Bikupia ni u mandatu
A. Vujia. O tome svjedoe i etiri temeljna izlaganja o mjerilima za izluivanje knjinine grae u narodnim,
kolskim, visokokolskim i specijalnim knjinicama s Okruglog stola o reviziji i otpisu knjine grae koji
je organizirao HKD 26. 2. 2003. Ve je i sam poziv za sudjelovanje na Okruglom stolu zanimljivo: Tema
Okruglog stola odabrana je zato to je revizija i otpis knjinine grae ve niz godina tema rasprava unutar
knjiniarske zajednice, ali i tema koja se provlai kroz javne medije, uglavnom s negativnim konotacijama o
radu hrvatskih knjiniara. (kurziv A. L.) (...) Doneeni zakljuci bi trebali posluiti kao podloga za izradu
detaljnijih uputa, odnosno prirunika o reviziji i otpisu knjinine grae. Najavljene upute ili prirunik nisu
nikad napravljeni. Prema informacijama to sam ih dobio, rad je ozbiljno zapoet, ali je onda bojkotiran i u
konanici uspjeno onemoguen tako da uz turi, a i nedoreeni Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine grae
(NN 21/2002) knjiniari nisu dobili nasuno potrebne upute ili prirunik za obavljanje revizije i otpisa.
110

111
Bavei se problemom otpisa, iskoristio sam poetkom 2005. godine priliku za razgovor o tome s bibliotekarima u Gradskoj knjinici u Seattlu (SAD). Njihov stav je bio vrlo jasan: prijedlog i odluka o otpisu pripadaju profesiji, a svaki se bibliotekar i bibliotekarski organ, rukovodi pritom striktnim odredbama dokumenata
ALA: Library Bill of Rights i Code of Ethics of the American Library Association, kao i tumaenjima
njihovih odredaba, to ih ALA povremeno usvaja. Naravno da ni u SAD-u ne postupaju svi i uvijek u skladu
s odredbama i duhom navedenih dokumenata, ali struka se ustrajno bori za svoju autonomiju, a unutar nje za
potivanje jasno definiranih etikih principa, meu kojima je i onaj da graa ne smije biti odstranjena zbog
svog porijekla (...) ili stajalita onih koji su pridonijeli njenom stvaranju. (l. 1. Library Bill of Rights). U
skladu sa svim odlukama ALA, Gradska knjinica u Seattlu je formulirala i svoj dokument: Selection and
Withdrawal of Material Policy.
112
U vezi s tim, itaocu skreem panju na dva priloga koja se tiu definiranja bibliotekarske struke, a izravno
se tiu problematike o kojoj je ovdje rije. U jasnom i izvrsno pisanom radu, predavanju za 27. Skuptinu

102

Knjiga 42.indd 102

2.7.2012. 17:27:00

ali sve to govori kako je apsurdno jednim terminom, koji je uz to jo sam po sebi
i kontroverzan, obuhvatiti u nekoj zakonskoj odredbi tako osjetljivu materiju. To
znai da struni kriteriji ili nisu bili uvaavani ili su ak bili sasvim ignorirani u
postupku koncipiranja i donoenja Zakona o knjinicama.
I sve ostale manjkavosti koje se mogu provlaiti u postupku revizije i otpisa, proizlaze iz saetosti usvojenog Pravilnika, pogotovo iz injenice da je ravnatelju dano subjektivno diskreciono pravo i gotovo neograniena kompetencija,
a da je mogunost kontrole njegovih odluka krajnje ograniena.
Od donoenja Zakona o knjinicama (1997.) do donoenja Pravilnika o reviziji
i otpisu (2002.) prolo je punih pet godina, premda je l. 57. Zakona bilo odreeno
da e se takav Pravilnik donijeti u roku od est mjeseci! Za to je vrijeme vaei
pravni akt bio Naputak za provoenje revizije i otpisa u knjinicama Republike
Hrvatske pravni akt, dodue podzakonski, koji je u stanovitim, ali vanim, odredbama bio razliit od odredaba Zakona (ovlasti ravnatelja, ovlasti osnivaa, kriterij
otpisa). Zato se takvo dvovlae tako dugo toleriralo? Jesu li Ministarstvo kulture, odnosno i HKV imali u vidu taj zastoj u izradi podrobnijih Uputa za reviziju
i otpis? Je li se, s obzirom na dotadanja javno poznata i diskutirana iskustva s
otpisima i otpisima, s (pre)vrednovanjima knjinih fondova itd., vodila ikakva
rasprava o nedoumicama i posljedicama koje iz spomenutog dvovlaa mogu
proizii? Daje li nam na ta pitanja odgovore Kratki pregled rada Komisije za zatitu knjinine grae od 1997. do 2004. godine?! (vidi fusnotu 110)
Kao epizodu, ali pounu i znaajnu za razumjevanje mogunosti manipulacije kategorijom otpis, kao i regulacijom toga ina u bibliotekarskoj praksi,
navodim neobinu formulaciju (ili igru rijeima, ili namjernu nedoreenost)
to ju je upotrebio Aleksandar Stipevi u svojoj najnovijoj knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata113 (kolska knjiga, Zagreb, 2008., III tom, XVII poglavlje
tetne i zabranjene knjige). Na str. 527. Stipevi pie:
Knjiniari su u Hrvatskoj muku muili s drutveno-politikom, partizanskom, marksistikom, samoupravljakom i slinom literaturom punom povijesnih falsifikata i virtualnih drutvenih problema, koju nitko nije itao. (...) Sami
HBD-a 1989., Profesionalizacija bibliotekarskoga zanimanja zakljuna misao Aleksandre Horvat je: Ako
bibliotekarstvo hoe biti profesijom, a to znai zanimanjem koje samo sebe kontrolira, ono mora stei znanje
o sebi i o drutvenoj okolini. Stjecanje toga znanja uvjet je za potpunu profesionalizaciju. (VBH 1 4, 1989.,
str. 111.). Istom prilikom u predavanju: Etika pitanja bibliotekarstva, VBH 1 4,1989., str. 116,117, izreena je i misao Tatjane Aparac-Gazivoda da se struni bibliotekarski rad moe odrediti sa etiri bitna atributa:
bibliotekarskim znanjem, orijentacijom na interese korisnika, stupnjem organiziranosti profesije te visokim
stupnjem samokontrole ponaanja u skladu s etikim kodeksom profesije. (kurziv A. L.)
113
Ve je i sam naslov knjige neobian, implicite i iskljuiv. Kako je mogue govoriti o historijatu knjige
u Hrvata, umjesto u Hrvatskoj ima li se na umu da je Hrvatska prostor na kome nisu obitavali samo
Hrvati, nego i drugi etnikumi, da je kulturno proimanje ili svakovrsna tisuljetna isprepletenost formirala
hrvatsko drutvo.

103

Knjiga 42.indd 103

2.7.2012. 17:27:01

knjiniari nisu htjeli odluivati o sudbini napredne literature u svojim knjinicama upravo zato to su se bojali da e ienje knjinica biti protumaeno
kao necivilizacijski in. No, ienje knjinica od marksistike i sline literature
nije bila nikakva hrvatska posebnost, bio je to proces koji je zahvatio sve bive
komunistike zemlje. U Hrvatskoj je taj proces imao posebnu dimenziju: trebalo
je, s jedne strane, izluiti komunistike knjige, a, s druge postojao je prevelik
broj knjiga srpskih pisaca. Knjiniarski su propisi doputali knjiniarima mogunost da se rijee jednih i drugih na temelju postojeih propisa o otpisu grae
koja se ne ita, ali su oni ipak prieljkivali da dobiju od nadlenih vlasti nekakve
naputke kako trebaju postupati u tim trenucima. Na kraju su ih i dobili, ali prilino nedoreene, pa su se knjiniari opet morali sami snalaziti kako su znali i
umjeli (kurzivi A. L.)
Uz rijei i dobili dana je fusnota (109): Savjet za knjinice Hrvatske
donio je 16. prosinca 1992. god. Naputak za provoenje revizije i otpisa grae
u knjinicama Republike Hrvatske. Naputak je tiskan u Glasniku Ministarstva
kulture i prosvjete Republike Hrvatske, 1993., br. 5, 15. lipnja, str. 14 15
Na malo prostora mnotvo nedoumica koje bi zavrijedile podrobniju raspravu, ali je dovoljno obratiti panju na apriorne kategorike tvrdnje, na generalizaciju o literaturi punoj povijesnih falsifikata, a da se za to ne navodi ni jedan
jedini primjer, ili barem broj, ili postotak knjiga s povijesnim falsifikatima,
ne obrazlae zato je trebalo izluiti komunistike knjige i to sve spada u
taj korpus knjiga. Zato izluiti bez ostatka? Znai li to da se dokida i povijesni
realitet koji su te knjige, barem djelomino, reflektirale? to znai prevelik broj
knjiga srpskih pisaca? Zato se ne kae koliki je taj broj, u odnosu na to je
prevelik i zato samo knjiga srpskih pisaca, da li domaih ili i stranih, je
li moda i previe knjiga crnogorskih, engleskih ili talijanskih pisaca? Na emu
je zasnovana kategorika tvrdnja da tu neku literaturu nitko nije itao i zato
se ne navedu pouzdana istraivanja o tome? Zato govori neistinu da nije bilo
samoinicijativnog ienja komunistike i srpske literature iz biblioteka kad
su u novinama o tome objavljeni primjeri? Moda Aleksandar Stipevi za ove
svoje tvrdnje ima valjane dokaze, ali bi bilo korektno da ih podastre, tako da se
izbjegnu nesporazumi, neodmjerena etiketiranja, neugodne i neproduktivne
polemike, a naroito da studenti bibliotekarstva i bibliotekari ne grade svoj profesionalni habitus na neistinama ili poluistinama.114
114
Paljivo itanje ovog dijela Stipevieve knjige pokazuje da autor nije odolio izljevu mrnje i ideolokoj netrpeljivosti. Njegovo je pravo izraziti svoj stav, negirati, omalovaavati, ironizirati itd. ono to je
nepodudarno ili ak suprotno, njegovu vlastitom ideolokom uvjerenju, ali se pritom ne bi smjele poluistine
ili ak neistine predstavljati kao znanost, kao profesorski autoritativna ocjena. Za ovaj dio njegove knjige
vrijedi svakako ona uvena Heraklitova opaska da zli dobici donose gubitak asti. Moda je korisno ovdje
konzultirati tekst Stipe Mesia, predsjednika Republike Hrvatske: Bog zapovijeda: ne lai, Novi list 5.
12. 2009. Mesi vrlo upeatljivo pokazuje kako ideoloko sljepilo u vezi s komunizmom hrvatske biskupe

104

Knjiga 42.indd 104

2.7.2012. 17:27:01

Meutim, vanijim za nae razmatranje smatram njegove formulacije vezane uz upute (ili naputke) o otpisu. Prije svega je nejasno na koji su to nain
bibliotekari iskazivali takvo svoje prieljkivanje?! Nigdje nisam u dostupnim
mi izvorima naao ni jedan tekst ili biljeku te vrste. Iz pregleda nastojanja da se
pitanje revizije i otpisa (a ne samo otpisa!) regulira, jasno je da je bibliotekarska
zajednica na tome kontinuirano i ustrajno radila i prije 1990. godine u okviru
profesionalizacije svog djelovanja, a nipoto zato to bi joj motiv bio ienje
komunistikih i previe srpskih knjiga. Stoga je Stipevieva formulacija ne
samo neistinita, nego je i uvredljiva za najvei dio bibliotekarske zajednice jer
joj se imputira, vrlo perfidno pripisuje da je oduvijek bila za izluivanje nepodobne literature, samo to to nije smjela rei. Nadalje, koji su to bibliotekari
i od koje su to nadlene vlasti prieljkivali dodatne upute, i zato bi im upute
bile potrebne ako su ve imali pokrie u jasnom naelu da se otpisuje ono to
se ne ita? Ako je tome bilo tako iz bojazni da se ienje knjinica ne proglasi necivilizacijskim inom pitam se kad i ime ienje knjinica postaje
civilizacijski in? Je li moda asom prosvjetljenja, kad smo konano progledali pa poeli izluivati tzv. komunistiku literaturu i prekobrojne srpske
knjige jer samo tu vrstu literature Stipevi navodi?
Ili tu arobnu mo imaju upute? I jesu li ih onda dobili? Na kraju su ih dobili, ali prilino nedoreene..., kae Stipevi.
O samim uputama (ili Naputku...) iz 1992. nema potrebe ponavljati ono
to je ve reeno. Bio je to, to se revizije i otpisa tie, do tada najbolje sroen
dokument, s konzekvencijama koje iz toga nuno slijede. Bilo bi korektno da
je Stipevi obrazloio u emu je onda taj dokument bio prilino nedoreen?
Treba znati da je on tada predsjedavao Savjetom za knjinice Hrvatske, a Savjet
je Naputak... slubeno usvojio. Je li mogao bitno utjecati na kvalitetu i zato je
odobrio neto to je bilo prilino nedoreeno? Moda je negdje i objavio svoje
zamjerke dokumentu, ali ja takav tekst nisam u publikacijama naao. Otkuda mu,
vodi do blasfemine lai i do krivotvorenja historijske istine. Pouno je paljivo proitati i tekst Sae Blagusa,
Nametanje antikomunistikog mentaliteta, portal ZamirZine, 22. 11. 2009. koji se bavi antikomunizmom
Ivana Miklenia, urednika Glasa koncila koji vodi do beskrupulozne manipulacije historijskim dogaanjima. A kakva je diskrepancija izmeu naeg domaeg ideolokog vojevanja protiv tzv. komunizma i
razumnijeg, tj. objektivnijeg sagledavanja suvremenih dilema ovjeanstva vidljivo je iz nedavne informacije
o afirmativnim stavovima isusovca Georgea Sansa o Marxu i njegovim uvidima u protujeja kapitalizma.
Sestra blizanka stavovima A. Stipevia je izjava Alene Fazini na sjednici Gradskog vijea Korula 11. 5.
2000. (citirano iz tonskog zapisa sjednice): U otpis idu one knjige koje su unitene, upropatene, masne, bez
stranica, bez korica i tako dalje, a koje nisu, nemaju nikakvu povijesnu vrijednost je li. Mi danas znamo da
povijesnu vrijednost uglavnom imaju jo knjige XIX stoljea i neka raritetna izdanja XX stoljea. Iz ove se
izjave jasno nazire ne samo bibliotekarska nekompetentnost, nego i razmahana samovolja u odreivanju koja
knjiga ima povijesnu vrijednost. Tko je to mi koji danas znamo i zato samo knjige iz 19. stoljea i to
je s knjigama iz prijanjih stoljea? A koja su to raritetna izdanja XX stoljea odreuju li i njih mi koji
danas znamo? Pa upravo su mi koji danas znamo uzurpirali pravo unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih
jer ih nisu smatrali povijesno vrijednim.

105

Knjiga 42.indd 105

2.7.2012. 17:27:01

petnaest godina nakon donoenja, prilino nedoreena naknadna pamet o prilinoj nedoreenosti tog dokumenta? A punih je deset godina (1992. 2002.)
taj Naputak... bio vaei podzakonski akt! Zar u tih deset godina, s obzirom
na svoju poziciju u bibliotekarstvu, nije mogao ba nita uiniti da se nedoreenost ispravi? Ne bi li elaboracijom svoje ocjene o prilinoj nedoreenosti
pridonio izradi doreenih novih uputa o reviziji i otpisu?
Ali Aleksandar Stipevi nije ostao nedoreen samo u ocjeni ovoga
Naputka.... Nedoreenost je iskazao i time to je preutio pojavu dva famozna,
a sporna naputka o reviziji i otpisu. Oba su iz 1992. i premda su upuena kolskim
bibliotekama, s obzirom na drutvenu klimu imala su bitno iri utjecaj. Jedan
je izazvao negodovanje, ali iako je bio dezavuiran, utjecao je ipak na ienje
knjinica, dok je drugi, iako u sutini vrlo slian prvom, odlukom Ministarstva
kulture i obrazovanja slubeno inauguriran. Zato ih je bilo potrebno donositi
kad je ve postojao obavezujui propis o reviziji i otpisu knjinih fondova za sve
knjinice? Oba su ta naputka dalekoseno vana za uvid u istinu o socijalnoj
povijesti knjige u hrvatskom drutvu. Zato ih je Aleksandar Stipevi preutio?
Stipevieva reenica o nedoreenosti uputa zavrava tvrdnjom da su se
zbog njihove nedoreenosti knjiniari opet morali sami snalaziti kako su znali i
umjeli emu ovakva generalizacija, koja je dakako neistinita i uvredljiva za bibliotekarsku profesiju? Neistinita je jer je samo manji dio bibliotekara podlegao
histeriji ienja knjinica 1990-ih, a uvredljiva zato to profesiju prokazuje
kao nesposobnu da uspostavi profesionalne kriterije svoga rada. Istina jest da su
se neki bibliotekari snalazili kako su znali i umjeli ali u nepotivanju profesionalnosti, u samovoljnom otpisu grae i u nepotivanju odredbi o reviziji i otpisu
iz Naputka.... Nije li Aleksandar Stipevi ovim stavom njima dao alibi?
c) Intervencije u postupak revizije i otpisa polovinom 1992. godine

Dosadanji uvid u problem revizije i otpisa ne bi, dakle, bio potpun, ne spomene
li se jedan specifian, u javnosti registriran, a zatim otro osporavan i raspravljan
pokuaj zvaninog zavoenja higijene knjinih fondova u kolama, posebno
u osnovnim kolama. Rije je o dva dokumenta, oba obnarodovana, tj. stavljena
u promet polovinom 1992. godine, od kojih je jedan bio internog karaktera, a
drugi slubeni dravni akt.
1. Naputak za rad sa knjinicama osnovnih kola su, kako stoji u zaglavlju
dokumenta, izradili Zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete, kulture i porta,
Razvojna sluba Nacionalne i sveuiline knjinice i Matina sluba Knjinica
grada Zagreba, a potpisala ga je (za radnu grupu) Veronika eli-Tica iz
Razvojne slube NSK. Koliko mi je poznato, integralni tekst dokumenta nije u
Hrvatskoj objavljen ni u jednom od javnih glasila, iren je interno, ali je zato
106

Knjiga 42.indd 106

2.7.2012. 17:27:01

u cjelosti objavljen u Sloveniji115 i na taj nain postao dostupan zainteresiranoj

javnosti i u nas. Brzo je postao i predmetom otrih kritika pa je povuen.116
115
Knjiniarske novice, 2 (1992), t. 8, 4. avgust 1992., str. 4 5. Pod naslovom olske knjinice na
Horvakem dana je napomena: V celoti objavljamo Naputak za rad sa knjinicama osnovnih kola, naslovljen na regionalne matine slube. Komentar ni potreben. Koliko je u Hrvatskoj bilo teko doi do autentinog teksta pokazuje i injenica da je tek 2000. godine faksimil ovoga Naputka... objavljen uz lanak Rade
Dragojevia, Disanje latinicom, Feral Tribune 22. 4. 2000.
116
Osporavanje koje je dovelo do njegova brzog povlaenja iz prometa nije nigdje cjelovito i potpuno
pribiljeeno. Indirektno je to osporavanje iskazala na sjednici Sabora (4. i 5. 6. 1992.) Vesna Girardi-Jurki
u raspravi povodom Izvjea o stanju kolskih udbenika. U stenografskom je zapisu s te sjednice (str. 26
i 27) vrlo otra osuda toga naputka. Nain kako je objavljen smatra se provokacijom, a nitko iz Ministarstva
nije ga imao u rukama, zloupotrebljen je memorandum Ministarstva, nema broja urudbenog zapisnika, potpisan je samo od jedne osobe i stoga se nitko ne moe pozivati na Ministarstvo. Rije je dakle o formalnim aspektima Naputka, ali nema ni jedne rijei o njegovu sadraju. Prema usmenim informacijama, to sam
ih dobio od bibliotekara, Veronika eli-Tica i Ranka Javor su bile suspendirane na neko vrijeme i radile u
nekim prigradskim bibliotekama, da bi opet bile vraene, na prijanja radna mjesta, a Ranka Javor se, nakon
svega, 2002. godine i natjecala za ravnateljicu KGZ, ali je od ministra Antuna Vujia bila odbijena.
Nekoliko godina kasnije (29. 6. 1998.) Feral Tribune je u opirnom lanku Igora Lasia, Hrvatski knjigocid. Naklade su planule komentirao i ovaj Naputak... Bilo je to, koliko mi je poznato, prvi put da se
u nekoj od hrvatskih novina o tome govori. Na spominjanje svog imena reagirala je Ranka Javor tvrdei da
nije uestvovala u izradi spornog Naputka... Njen demanti nije bio za Viktora Ivania uvjerljiv pa je on taj
Naputak... ponovno povezao s fenomenom knjigocida u Hrvatskoj 1990-ih u svojoj knjizi: Toka na U.
Sluaj aki: anatomija jednog skandala, II izd., Split, 2000., poglavlje Kultura smrti, str. 163 180., kao
to je s Obvezatnim naputkom... Ministarstva prosvjete i kulture knjigocid povezao Igor Lasi u lancima
Unitavanje knjiga u Hrvatskoj. Knjinice s unutranjim sagorijevanjem i Knjiniari kao higijeniari,
Feral Tribune 7. 7. 2001.
Nastojei razjasniti nastanak ovog Naputka... obratio sam se u tri navrata stvarnom autoru, Veroniki
eli-Tici, ali odgovor nisam dobio (arogantna navada da se ne odgovori na upuena pitanja koja nikako
nisu privatne naravi nego se tiu javnih poslova, a na koju sam svih ovih godina, prouavajui fenomen
unitavanja knjiga nailazio irom i poprijeko nae lijepe). Tek mi je na posebnu intervenciju ravnatelja
NSK odgovorila ovako: ... slobodna sam vas izvjestiti da isti nije imao slubeni karakter ni kao zakonski
ni kao podzakonski akt. A u skladu s dominantnom suvremenom hrvatskom navadom arogancije i
samovolje u obavljanju javnih poslova te prikrivanja i zaboravljanja zloina, zloupotreba itd., autorici
Naputka... je u povodu spektakularne (ali u nekim aspektima i falne) proslave 400-te godinjice NSK,
kao zaslunom bibliotekaru dodjeljena nagrada, na to je Viktor Ivani reagirao ovako: Treba biti zbilja zloban pa u takvoj nazdraviarskoj atmosferi izustiti petnaest godina staru vijest, makar se ona zagubila
u opem meteu poput pljuvake u ai pjenuca: Gospoa Veronika eli-Tica, dobitnica Godinje nagrade NSK za izniman doprinos razvoju bibliotekarstva, svojedobno je pisala upute za plansko unitavanje nepoeljnih knjiga. Ali to je daleka prolost, naravno. Prolost pometena pod sveani tepih. (Kip slobode.
Sveani tepih, Feral Tribune, 21. 2. 2007.). Sline je primjedbe iznio i Igor Lasi u lanku Frakfurtski
sajam knjiga: Ranka Javor, progoniteljica nepoudne literature, u hrvatskom selektorskom timu. istionica
djeje literature (Novi list, 31. 10. 2009.). U lanku Jelene Mandari-Kolarik (VBH br. 3, 2000., str.
110.) tvrdi se da zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete potaknuo je izradu takve upute. Postoje, dakle,
razlozi zbog kojih bi upravo potpisnica Veronika eli-Tica bila duna javnosti dati objanjenje o svim
okolnostima nastanka pa zatim povlaenja kontroverznog Naputka za rad s knjinicama osnovnih kola.
Doao sam i do jednog dokumenta-pisma, to ga je Ranka Javor, a u povodu neposrednih sankcija prema njoj,
uputila tadanjoj predsjednici HKD-a. Ne znam to se sve s tim u vezi dogaalo u narednim godinama, ali se
iz onoga to se moglo pratiti dade zakljuiti da struka nije intenzivno poradila na temeljitom razjanjenju
cjelog sluaja, to bi eventualno osnailo ili opovrglo Ivaniev stav da su ...dvije dravne inovnice (...)
u potpunoj konspiraciji a sasvim sigurno po tajnoj direktivi iz tadanjeg Ministarstva kulture i prosvjete
sastavile i autorizirale spis pod nazivom Naputak... (Ibidem) i to bi razjasnilo stupanj odgovornosti ili
stupanj odsustva odgovornosti Ranke Javor za spomenuti sporni Naputak...

107

Knjiga 42.indd 107

2.7.2012. 17:27:02

2. Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim bibliotekama117.

Ovaj je Obvezatni naputak.... bio svojevrsna korekcija Naputka za rad sa
knjinicama osnovnih kola, s tim to se njegov istovjetan bitni sadraj umotao u prihvatljiviju frazeologiju. Potpisala ga je ministrica kulture Vesna GirardiJurki.
Da se zapravo radi o istom osnovnom usmjerenju oba dokumenta govori i
jedna, naoko uzgredna, izjava bibliotekarke zagrebake Gornjogradske gimnazije na Katarininom trgu 5, iz 2004. da je u otpisu knjiga jo prije est godina postupljeno po naputku za iriline knjige.118 A ravnatelj Osnovne kole
Vladimira Nazora u Vrsaru o knjigama to su poetkom 2004. godine baene
u smee kae:
Radi se o kolskoj lektiri koja je pass, knjigama koje su tehniki neupotrebljive, odnosno ideoloki prevaziene. (...) Prole kolske godine provedena (je) revizija knjinog fonda, prva od 1945. godine. Dodue, 1991. godine izvrena je djelomina revizija i uklonjena
su irilina izdanja. (...) Sreom, Nazor nije na smetlitu, dapae, on je u ovoj koli priznata
veliina. Ali je Hrvatski bog Mars zavrio na smetlitu jer je prevazien ili passe zajedno s Gorkim (zna li autorica otkad je Gorki skinut s popisa lektire?). A da se novinarka samo
sagnula, vidjela bi da nije rije o prevazienosti, ve o sarajevskom izdanju knjige kojoj,
prema kolskim savjetnicima za hrvatski jezik, nema mjesta u hrvatskoj koli.119

Kao i Naputak... i Obvezatni naputak... je bio predmetom kritike iz

istih razloga i opet iz pera novinara Feral Tribunea, Igora Lasia.120 U lanku
Unitavanje knjiga u Hrvatskoj. Knjinice s unutranjim sagorijevanjem posebna je panja posveena Obvezatnom naputku..., a novinar je uspio ishoditi
i pisani odgovor tadanje potpisnice, ministrice Vesne Girardi-Jurki, u kojemu
Objavljen u Glasniku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske, Godina II, br. 5, Zagreb, 23.
lipnja 1992., str. 15 16.
117

118
Igor Lasi, Goebbels meu Hrvatima, Feral Tribune 2. 12. 2004. Otpis je proveden zakonski, prema
naputku. Vie nemamo mjesta za uvanje tih knjiga. Nudili smo ih kolegama u zbornici i knjinici Prosvjete,
ali ni ona vie ne prima stare knjige, zakljuila je knjiniarka. Lasieva zavrna reenica u lanku je: No,
budui da je otpis proveden zakonski, ne bi li konano ministar znanosti i prosvjete Dragan Primorac mogao
ljubazno povui notorni naputak i osuditi sramotnu goebelsovsku praksu u Hrvata, koja oito ne jenjava?
Treba li rei da nisam nigdje naao da je ministar Dragan Primorac u meuvremenu povukao notorni naputak.
119
lanak Snjeane Mateji Na stotine knjiga iz vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektireiz Glasa Istre od 23. 2. 2004. u cjelini je objavljen
i u Novom listu od 23. 2. 2004., pod naslovom: Odbaene na stotine knjiga iz vrsarske osnovne kole
Vladimira Nazora. I Nazora bacili na smetlite. Stoga je opaska naeg poznatog bibliotekara, Brune Dobria,
koju je dao u lanku (Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice u Puli):
... da se u mnogim kolskim (pa i fakultetskim) knjinicama izluuje, pa i unitava, velik dio knjiga napisanih na srpskom jeziku, odnosno na irilici (u Puli sam se u to osobno uvjerio). (VBH broj 1 4, 1999., str.
23, fusnota 18) ovom izjavom dodatno potvrena.
120
U Feral Tribuneu 7. 7. 2001. Lasi navodi da je do ovoga dokumenta doao zahvaljujui knjiniarima
koji vlastitu etiku nisu prodali vragu, a zatim je dodao da dokument nije resio do te mjere otvoreni kriarski
stav; tek je dobrohotno ponudio prostor za sanitarnu bibliotenu djelatnost u Hrvata, onako kako to i treba
initi jedan ministarski ukaz.

108

Knjiga 42.indd 108

2.7.2012. 17:27:02

ona objanjava ...da je ovo neto najmeke to se u tom trenutku moglo potpisati, znate valjda kakvo je to bilo vrijeme.
Izjava ravnatelja vrsarske osnovne kole je vana i zbog toga to se njome
priznaje da je ienje knjinica poelo znatno ranije od nastanka raznoraznih pisanih naputaka, da su odmah po prevratu usmeno davane instrukcije o ienju
od nepodobne literature, a irilica je simbolizirala ne samo nepodobnost,
nego i samog neprijatelja. Sve naknadno pisane instrukcije samo su postepeno
i oprezno ve ustaljenu praksu nastojale legalizirati u obliku koji bi bio kolikotoliko uljuen, koji ne bi previe i izravno podsjeao na praksu po uspostavi
ustakog reima, a vodio istom rezultatu.
A pozivanje na Naputak... kod obrazlaganja da se u knjinicama zakonski provodio otpis govori o njegovoj ilavosti i nakon etrnaest godina.
Oba ova dokumenta donosim integralno.
NAPUTAK ZA RAD SA KNJINICAMA OSNOVNIH KOLA
Ministarstvo prosvjete, kulture i porta, Nacionalna i sveuilina biblioteka, Knjinice grada
Zagreba, Zavod za kolstvo, Razvojna sluba, Matina sluba
Predmet: Osnovna naela revizije fondova u knjinicama osnovnih kola
Radna grupa u sastavu predstavnika Zavoda za kolstvo, Nacionalne i sveuiline biblioteke, Knjinica grada Zagreba, na sastanku u svezi revizije fondova knjinica osnovnih
kola donijela je sljedee zakljuke:
1. Cjelokupni fond kolske knjinice klasificira se prema svom sadraju u skladu s uobiajenim i u svijetu priznatim pravilima.
Znanstveno-popularni dio uenikog fonda i nastavniki fond klasificira se prema
Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK). Beletristika uenikog fonda kolske knjinice razvrstava se prema dobi uenika (M, D, O, N).
2. Mala knjiga M u fondu kolske knjinice mora biti iskljuivo od hrvatskih autora ili prevodilaca, pisane hrvatskim knjievnim jezikom i latinicom (iznimno autori drugih nacionalnosti ako su u popisu lektire).
3. Knjiga za djecu D takodjer osim lektire, kriterij je produkcija hrvatske knjievnosti, kvaliteta izdanja, idejna poruka i ponuda na hrvatskom tritu.
4. Omladinska knjievnost O treba sainjavati osim lektire samo izbor pisaca hrvatske nacionalnosti, potujui principe i kriterij kvalitete.
5. Znanstveno-popularna literatura (UDK) svojim sadrajem obuhvaa sva nastavna podruja, a nabavlja se u skladu s nastavnim programom, kriterij je hrvatsko izdanje, kvaliteta i
mogunost nabave na hrvatskom tritu.
6. U svezi stripa (obzirom na veliko zanimanje) zadrat e se hrvatska izdanja i potivati
kriterij kvalitete.

109

Knjiga 42.indd 109

2.7.2012. 17:27:02

7. Nastavniki fond (UDK) sainjavat e iskljuivo strunu literaturu, pedagoke i strune

asopise za svako nastavno podruje hrvatskih i stranih (na hrvatski jezik prevedenih autora). Ukoliko knjinice posjeduju u nastavnikom fondu ediciju stoljea, ona i dalje ostaje
u njemu.
8. Referentna zbirka treba sadravati prirunike (enciklopedije, leksikone, rjenike, atlase,
bibliografije i sl.) iskljuivo u hrvatskim izdanjima.
9. Fond kolske knjinice ne smije sadravati:
* ideoloki obojenu literaturu
* pedagoko metodika djela, koja su zastarjela i ideoloki obojena
* slikovnice iz elementarnih higijenskih razloga, jezino neprikladne, nemaju mjesta u
kolskoj knjinici
* udbenike neprikladne i ideoloki obojene.
Stoga tu literaturu, knjinica mora obavezno otpisati i dati na ogled oblinjoj matinoj
slubi narodne knjinice. Nakon tog postupka kola je slobodna otpisanu gradju dati u stari
papir.
Zakljuak
Funkcija kolske knjinice je unapreivanje svih oblika odgojno-obrazovnog procesa. Iz
toga logino slijedi da fond te vrste biblioteke mora omoguiti realizaciju spomenute funkcije. Ukratko, mora sadravati najnoviju strunu prirunu i znanstveno-popularnu literaturu,
te kvalitetna nova izdanja publikacija za obaveznu lektiru i slobodno itanje. Stoga preporuamo da se u kolskoj knjinici redovito provode revizije i otpisi, ali da se isto tako redovito
popunjava i bogati knjini fond.
Za radnu grupu
Veronika eli-Tica
Razvojna sluba NSB-a.
Tekst je preuzet iz: 1) Knjiniarske novice 2 (1992), t. 8, 4. avgust 1992., str. 4 5
i 2) Feral Tribune, broj 762 od 22. 4. 2000., str. 42

Na temelju lanka 91. Zakona o upravi (Narodne novine broj 16/78, 50/78, 29/85,
41/90 i 53A/91), a u svezi sa lankom 15. Zakona o ustrojstvu republike uprave (Narodne
novine broj 41/90, 59/90, 53A/91, 61/91 i 73/91) donosim
OBVEZATNI NAPUTAK
o koritenju knjinog fonda u kolskim knjinicama
I. ULOGA KOLSKE KNJINICE
kolska knjinica je kulturno i informacijsko sredite kole, u kojem se skuplja, obrauje i daje na koritenje biblioteno-informacijska graa. Osnovna zadaa suvremene kolske
knjinice je unapreivanje nastave i svih drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, raznovrsnim aktivnostima i njegovanjem knjininog fonda prilagoenog potrebama nastavnih
programa.

110

Knjiga 42.indd 110

2.7.2012. 17:27:03

II. KNJINIKA GRAA

Knjiniku grau ini:
- lektira iz hrvatskog jezika,
- literatura za slobodno itanje,
- literatura na stranim jezicima koji se ue u koli,
- struni, znanstveno-popularni, pedagoki te djeji asopisi i listovi,
- prirunici (enciklopedije, leksikoni, rjenici...),
- znanstveno-popularna i struna literatura za sva nastavna podruja,
- djela iz pedagogije, metodike, psihologije, sociologije,
- literatura posveena knjiniarstvu i informatici,
- udbenika literatura,
- filmovi, video-snimke, gramofonske ploe, magnetofonske snimke, kompjutorski programi i sl.
III. RASPOLAGANJE KNJINIM FONDOM
S obzirom na postojee stanje knjinih fondova u kolskim knjinicama (nisu u dovoljnoj mjeri adekvatni nastavnim programima, a esto i brojano ne zadovoljavaju najmanje
uvjete knjinikih standarda, mnogo je dotrajalih knjiga) neophodno je uiniti neka poboljanja. U uvjetima stjecanja samostalnosti Republike Hrvatske, svekolikih promjena i inoviranja kolskog sustava, prilagoavanja nastavnih programa novoj stvarnosti te naputanja
bilo kakve ideologizacije kole, i kolska knjinica mora uiniti kvalitativne pomake glede
prilagodbe novoj koncepciji kole i opremljenosti nastavnih programa:
1. Dotrajale i unitene knjige koje nisu vie za uporabu valja izluiti iz knjinice. Opremati
knjinicu prema navedenom popisu neophodne knjinike grae.
2. U svezi s programskim promjenama koje su u tijeku ili se predviaju potrebno je:
- fond kolske knjinice dopuniti stripom,
- opremiti lektirni fond (u skladu s nastupajuim promjenama nastavnog programa hrvatskoga jezika) potrebnim brojem naslova i primjeraka onih knjiga koje knjinica ne posjeduje. (Preporuuje se nabava tridesetak primjeraka svakog naslova iz popisa obvezne
lektire.)
- kod nabave literature za slobodno itanje voditi rauna o adekvatnoj zastupljenosti djela hrvatske knjievnosti te knjievnosti europskih i ostalih naroda svijeta. Treba birati
estetski reprezentativna djela, koja su na razini italake sposobnosti i u skladu s literarnim interesima uenika odreene dobi, uz uvaavanje tematske i anrovske raznolikosti.
(Preporuuje se nabava oko pet primjeraka po naslovu)
- knjige koje su bile u ranjim popisima lektire mogu se zbog racionalizacije prostora, u
skladu s knjinikim propisima, izluiti iz knjinice i ponuditi nekoj veoj knjinici, odnosno zadrati odreeni broj primjeraka za slobodno itanje, ovisno od uestalosti koritenja, tj. interesa uenika za pojedine naslove.
- nabavljati najnoviju strunu i metodiku literaturu za uitelje. kola mora posjedovati
pravopis, novoizale rjenike i gramatiku, prirunike...
- u uvjetima pojaanog uenja stranih jezika, dvojezinih kola, intenzivirati nabavu literature na stranim jezicima koji se ue u koli.
- uvoditi u kolsku knjinicu literaturu za potrebe religijske kulture, odnosno nastave vjeronauka u koli.

111

Knjiga 42.indd 111

2.7.2012. 17:27:03

- obvezno omoguiti nabavu knjiga i drugih tiskanih materijala kojim se aktualiziraju opasnosti koje su posljedica nametnutog rata Republici Hrvatskoj (zaostala minsko-razorna,
eksplozivna sredstva i sl.).
- prema mogunosti opremiti knjinicu literaturom koja razvija ekoloku svijet uenika,
odnosno aktualizira bolesti suvremenoga svijeta droge, AIDS i sl.
- ideoloka literatura iz prolog sustava koja nudi svoja tumaenja povijesnih isitina, moe
u adekvatnom broju primjeraka biti posebna zbirka i svjedoanstvo o jednom vremenu,
a ostatak treba u skladu s knjiniarskim propisima ponuditi nekoj prikladnoj knjinici
koja uva takve zbirke ili sl.
IV. ZAKLJUNA NAPOMENA
itanjem knjiga uenik upoznaje, usvaja i njeguje jezino i umjetniko blago hrvatskoga naroda te razvija osjeaj prema hrvatskomu jeziku, hrvatskomu narodu i njegovoj
povijesti, ali istovremeno upoznaje i razvija potovanje prema kulturnom identitetu drugih
naroda, na to treba obratiti pozornost prilikom stvaranja, odravanja i popunjavanja knjinih
fondova u kolskim knjinicama.
Kl. oznaka: 602-01/92-01-271
Ur. broj: 532-02/92-01
Zagreb, 19. Lipnja 1992.
MINISTAR
Mr. Vesna Girardi-Jurki, v. r.
Tekst preuzet iz Glasnika Ministarstva prosvjete, kulture i porta Republike Hrvatske,
Godina II., broj 5, Zagreb, 23. lipnja 1992., str. 15 16.

Koliko mi je poznato, ni jedan ni drugi naputak bibliotekari nisu javno komentirali, a nisu ni postavili pitanje emu su, uz ve postojee, bile potrebne jo i
ove upute. Tumaenja, to sam ih naao u lanku bibliotekarke Jelene MandariKolarik, pisana 1998., a dijelom objavljena 2000. godine, vie skrivaju, nego
to otkrivaju, kako bi, preokrenuta, glasila narodna poslovica. Ali ipak su vrlo
vrijedna ba zbog takva njihova obiljeja.121
121
Jelena Mandari-Kolarik: Analiza otpisa knjiga 1997. godine u knjinici Boidara Adije u Zagrebu
(VBH broj 3, 2000., str. 109 116). To je njen preraeni diplomski rad Utjecaj drutvenih promjena na
ideoloko-politiku literaturu u Hrvatskoj 1990-ih na primjeru Radnike biblioteke, Zagreb i samo sam u njemu naao informaciju da je nezadovoljstva Naputkom... meu bibliotekarima bilo. Rezime lanka poinje
konstatacijom: Reakcije javnosti na Naputak za kolske knjinice iz 1992., povod su istraivanju postupka
revizije i otpisa u narodnoj knjinici. A zatim Uvod poinje ovim tekstom: Drutvene promjene u Republici
Hrvatskoj odrazile su se i u knjiniarskoj djelatnosti utoliko to se pristupilo (pre)vrednovanju fondova narodnih knjinica, posebno u podruju humanistikih, drutvenih i srodnih znanosti. (...) Mnoge knjinice u
Hrvatskoj traile su da im se podrobnije objasni i da ih se uputi to u novonastalim okolnostima samostalne
Republike Hrvatske trebaju uraditi pri otpisu knjiga, koji je inae stalan posao u knjinicama. Zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete potaknuo je izradu takve upute. U svibnju godine 1992. pojavio se jedinstven
dokument Naputak za rad s knjinicama osnovnih kola, koji se odnosio na reviziju fondova kolskih knjinica
(...) Rije je bila o ovjerenom i potpisanom, ali ne i datiranom dokumentu kojim bi se morale otpisati sve knjige

112

Knjiga 42.indd 112

2.7.2012. 17:27:03

S jedne strane se vrlo jasno kae da je jedan od osnovnih ciljeva bio otpisati
sve knjige iji autori nisu hrvatske nacionalnosti, koje nisu na hrvatskom jeziku,
u hrvatskom izdanju i na latinici, ali je pritom preuen jo i tzv. ideoloki kriterij otpisa knjiga. Ali u nastavku, navoenjem samo nekih propisa Ministarstva
prosvjete o povlaenju iz uporabe udbenika ipak je indirektno ukazano i na tu
ideoloku dimenziju. A s druge strane, vrlo se nejasno govori o mnogobrojnim rasprava u povodu Naputka..., bez ijedne rijei o dimenziji, sadraju,
usmjerenosti tih mnogobrojnih rasprava, govori da veina njih (knjiniara
i strunjaka razliitih podruja opaska A. L.) ipak nije dobila dokument, ve
su samo uli za njega. Nije li proturjeno da je mnogobrojne rasprave, izazvalo ono to veina nije ni vidjela? ak je i ona kao bibliotekarka bila prisiljena, obraujui temu otpisa, posegnuti za tekstom koji je objavljen u Sloveniji u
Knjiniarskim novicama, koji sam kao izvor i ja koristio. Pored tih neloginosti zanimljivo je i da je Naputak..., namjenjen bibliotekarima u osnovnim
kolama, njoj bio povod da prouava problem otpisa u biblioteci koja nema nikakve neposredne veze sa kolama, pogotovo ne s osnovnim kolama.
Ipak, bez obzira na sve navedeno, lanak Jelene Mandari-Kolarik dragocjeni je prilog i dokaz, iz pera bibliotekara, o atmosferi i postupcima ve ranih 90ih, koji su bili usmjereni na unitavanje nepoudnih knjiga, a sve pod krinkom
otpisa.
Ve sam spomenuo da je, prema prikupljenoj i meni dostupnoj dokumentaciji,
jedina javna kritika rasprava o oba spomenuta dokumenta objavljena u Feral
Tribuneu iz pera novinara Igora Lasia, Rade Dragojevia i Viktora Ivania, a
primjedbe su prvenstveno upuene nacionalistikoj i ideolokoj iskljuivosti, to
je prisutna u formulacijama oba dokumenta, i koju oni s pravom usporeuju s iskljuivou koja je karakterizirala nacistiku hajku na tzv. nepodobnu literaturu. 122
Tekst oba navedena dokumenta bio bi vrijedan podrobne analize zbog brojnih neodreenih, neobrazloenih i krajnje spornih formulacija (nova stvarnost,
svekolike promjene, nova koncepcija kole, naputanje bilo kakve ideologizacije, iskljuivo hrvatska izdanja, iskljuivo autori hrvatske nacionalnosti, estetski reprezentativna djela, ideoloka literatura iz prolog sustava
koja nudi svoja tumaenja povjesnih istina, neprikladni i ideoloki obojeni
iji autori nisu hrvatske nacionalnosti, knjige koje nisu na hrvatskom jeziku, u hrvatskom izdanju i na latinici.
(...) Ta je uputa bila odaslana regionalnim matinim slubama i knjinicama osnovnih kola, a prije no to je
povuena, izazvala je mnogobrojne rasprave meu knjiniarima i strunjacima razliitih podruja, jer veina
njih ipak nije dobila dokument, ve su samo uli za njega. (str. 109, 110, 111, 112) Slijedi prikaz nastanka
Obveznog naputka... i Naputka za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike Hrvatske
O histeriji oko hrvatskoga jezika, a u vezi s bibliotekarskim otpisom i njegovim opravdavanjem u
Koruli, instruktivan je i lanak Roberta Periia Uvod u jezinu psihijatriju, Feral Tribune, 15. 3. 1999.
A i ministar Antun Vuji je, desetak godina nakon donoenja, vrlo negativno ocjenio Naputak.... (Feral
Tribune, 27. 7. 2002.).
122

113

Knjiga 42.indd 113

2.7.2012. 17:27:03

udbenici itd.), ali i kategorikih zahtjeva za odstranjenjem svega to je ideoloki obojeno (primjerice, za referentnu zbirku Naputak... kae da mora biti
iskljuivo u hrvatskim izdanjima iako e se na stotinama drugih mjesta, pa i u
Obvezatnom naputku..., naglaavati da zbog poticanja uenja stranih jezika,
zbog dvojezinih kola itd. treba intenzivirati nabavu literature na stranim
jezicima. Dakle, svjesno ili nesvjesno, stvoren je golemi prostor i dat legitimitet
razmahu samovolje svake vrste. A moda to i jest bila svrha?
Jer oba su naputka izravna posljedica ope atmosfere prevratnih 1990-ih u
Hrvatskoj radikalnog i bezobzirnog obrauna sa svim to je tom prevratu, prema ocjeni njegovih reprezentanata bilo strano.123
Ni jedan, ni drugi naputak ne mogu se promatrati kao sluajne, individualne
geste nekog zanesenjaka. Bio je to rezultat ukupne atmosfere iskljuivosti toga
vremena, o emu svjedoe i postupci prema velikom dijelu hrvatskih graana,
prije svega srpske narodnosti, prema spomenicima i naslijeu NOB-a i revolucije,
ali i prema pisanim djelima koja se nisu mogla smjestiti u proklamiranu duhovnu obnovu... Ministarstvo prosvjete i kulture u tom je pogledu imalo svoju
zadau i revno ju je izvravalo. Svjedoi o tome polemika oko Sili-Anievog
rjenika hrvatskog ili srpskog jezika 1991. godine, zbog kojih je ministar Vlatko
Pavleti podnio ostavku, zatim Upute o irilici u nastavi hrvatskog jezika u osnovnim kolama za kolsku godinu 1991/1992. Ministarstva prosvjete i kulture
(Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH, broj 1, Zagreb, 25. veljae 1992.,
str. 14) 124, Naredba o povlaenju iz uporabe udbenika (Glasnik Ministarstva
prosvjete i kulture RH, broj 34, Zagreb, 16. lipnja 1992., str. 2), Naputak za
123
Uvaavajui informaciju Jelene Mandari-Kolarik, moe se uzeti da je sporni Naputak... nastao tokom
V. mjeseca 1992., ali je usljed nerazjanjenih okolnosti brzo povuen, odbaen, a neki su sudionici njegova formuliranja sankcionirani, na to upuuje i rasprava o udbenicima u Saboru 4. i 5. VI 1992. (vidjeti
Izvjea Sabora broj 65, 17. 6. 1992., str. 41 45)
124
Uputa glasi: Zbog estih prituaba roditelja da neki uitelji forsiraju irilicu i zato uenike kanjavaju
slabim ocjenama, dopunskim radom i drukije, do kraja k. godine 1991/92. osnovne kole dune su se strogo
pridravati sljedeih uputa:
1. U 3. razredu program irilice valja svladati iskljuivo na razini itanja. Svako inzistiranje na pisanju, zadavanju domaih zadaa itanja ili uenja tekstova napamet valja izbjegavati;
2. Od 4. do 8. razreda iriline tekstove u itanci ili lektiri valja iskoritavati samo u iznimnim sluajevima;
3. Ocjene iz itanja irilice neka budu iskljuivo stimulativne, a ne represivne.
Uskoro e ovo Ministarstvo na prijedlog Programskog savjeta donijeti potanke i konane upute o uenju
irilice.
Znai li to da bi trebalo dokidati svaki predmet na koji se roditelji poale (npr. matematiku ili, nedajboe,
vjeronauk...). Na taj vox populi naii emo i u obrazloenjima koja su opravdavala ienja knjinica (npr.
protest lanova knjinice to ima previe srpskih knjiga, u zagrebakoj Gradskoj knjinici je kao obrazloenje navela Anka Kati-Crnkovi), ili je pak, pritisak javnosti bio tako velik da se mali broj knjinica
usudio drati knjige srpskih autora na policama svojih knjinica. Narod je i te knjige drao dokazom srpskoga
kulturnog imperijalizma, pa ih nitko nije htio dalje posuivati i itati., kako je to formulirao Aleksandar
Stipevi u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata na str. 527. I tako Nui, opi, Desnica i Jeli postadoe
dokazom srpskoga kulturnog imperijalizma

114

Knjiga 42.indd 114

2.7.2012. 17:27:04

provoenje naredbe o povlaenju iz uporabe udbenika (Glasnik Ministarstva

prosvjete i kulture RH, broj 3 4, 16. lipnja 1992., str. 2), Obvezatni naputak u
nastavi prirode i drutva u IV. razredu te povijesti u VII. i VIII. razredu osnovne
kole do kraja k. g. 1991/92. (Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH,
broj 3 4, 16. lipnja 1992., str. 2 3), Popis obvezatnih nastavnih sadraja
(Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH, Broj 3 4, 16. lipnja 1992., str.
3 5), Rjeenje o uporabi obvezatnih udbenika, prirunika, rjenika i gramatika
u osnovnoj koli za k. g. 1992/93. (Glasnik Ministarstva prosvjete, kulture i
porta RH, broj 6, 8. rujna 1992., str.14 15), Upute o nastavi kolskog vjeronauka u osnovnoj i srednjoj koli u Republici Hrvatskoj u kolskoj godini 1992/93.
(Glasnik Ministarstva prosvjete, kulture i porta, broj 6, 8. rujna 1992., str. 15
16), Izvjee o stanju kolskih udbenika. Ideoloki kriterij mora ustupiti mjesto
estetskom (Izvjea hrvatskoga Sabora, broj 65, 17.VI. 1992., str. 41 45).
Ne mogu in extenso komentirati te dokumente, ali sve njih ini cjelinom
jedna osnovna intencija.
Tako je jedan od rezultata rasprave o stanju kolskih udbenika u Saboru
RH 4. 6. 1992.125 bio i Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim
bibliotekama izraen nepunih dvadeset dana nakon te rasprave. Smjer i intonaciju raspravi dao je Nedjeljko Mihanovi svojom uvodnom rjeju u kojoj iznosi
osnovne teze iz svog Izvjea o stanju kolskih udbenika. Analizira svega tri
udbenika, ali univerzalistiki poentira: Mnoge kulturno-povijesne injenice strpane su u ideoloko-politike sheme jugomarksistike svijesti koja nas je trovala
desetljeima i korozivno djelovanja na oblikovanje naega kulturnog i nacionalnog identiteta. Ovi apologeti jugoslavenstva nisu svjesni koliko su te jugoslavenske parole odigrale svoju traginu ulogu od 1918. do 1990. i koliko su sve te
125
Za potpuniji uvid u sadraj i tok rasprave upuujem itaoca na: 1) Zapisnik sa 3. skupne sjednice Sabora
Republike Hrvatske, odrane 4. lipnja 1992. godine; 2) Izvjee o stanju kolskih udbenika (koje je
prilog Zapisniku sjednice Sabora); 3) Izvjee o stanju kolskih udbenika. Ideoloki kriterij mora ustupiti
mjesto estetskom prikaz rasprave u Saboru objavljen u Izvjea Hrvatskoga Sabora, broj 65 17. VI.
1992., str. 41 45; 4) Ivica Mlivoni, Pokvarljiva povijest. kolski udbenici pod povealom strune i
politike podobnosti, Slobodna Dalmacija 4. 6. 1992. Kako se vidi, lanak je prethodio Saborskoj raspravi objavljen je istoga dana, dakle prije sjednice Sabora. Stoga i nema ni jedne rijei o toku rasprave. Ovaj
je lanak lijep primjer kako se novinar upree u reimska kola uzimajui zdravo za gotovo sve to je
Mihanovi rekao i pojaavajui to s nekim svojim napomenama.
Mihanovi analizira samo tri udbenika: 1) Ivan Jeli, Povijesna itanka za VIII razred osnovne kole
iz 1991. godine; 2) Pavlievi-Potrebica-Lovreni, ovjek u svom vremenu, udbenik za VII razred
osnovne kole (I. izmijenjeno izdanje), 1991.; 3) Bilandi-Jeli-Matkovi-Pavlievi-Stani-Vukadinovi,
Povijest 2 (I. izmjenjeno izdanje), 1991. Posebnu je ljutnju (ili nezadovoljstvo) Mihanovi iskazao prema
injenici da su ti udbenici bili odobreni od Ministarstva prosvjete: Za jalovu disimulaciju ovih udbenika
Ministarstvo prosvjete i kulture dalo je (kako smo na prolom zasjedanju Sabora mogli uti) neshvatljivo obrazloenje: da su ovi kolski prirunici prireivani i doraivani pod politikom pretpostavkom da e
Hrvatska ui u jugoslavensku konfederaciju. (str. 13 Izvjee o stanju kolskih udbenika) Zapisnik sa 3.
skupne sjednice Sabora... i Izvjee o stanju kolskih udbenika tajnitvo Sabora mi je, na moje traenje,
dostavilo u rekordnom roku od nekoliko dana.

115

Knjiga 42.indd 115

2.7.2012. 17:27:04

jugosinteze stvarale razornu zbrku u glavama naih uenika i nastavnika. Nain

interpretiranja povijesnih injenica ostao je na crno-bijeloj tehnici prikazivanja.
Revolucija je i nadalje ostala zlatno tele i magina nadnaravna arolija iza koje se
svi zloini tajanstveno skrivaju, a komunistika partija Jugoslavije prikazana je
u bajkovitoj i epskoj interpretaciji izmeu zapadnog i istonog vuka poput bezazlene crvenkapice. U pseudopovijesnim svjedoanstvima, u memoarskim mrtvim
odlomcima i citatima cijeli niz povijesnih injenica, sloenih uzroka i posljedica
obavijan je borniranim soc-realistikim parolama i anakronino-marksistikom
retorikom(str.15 stenograma-fonograma).
Opsena rasprava je podrala Izvjee... i Mihanovievo izlaganje, uz izuzetak dva vrlo blaga, ali jasna kritika istupa Gordane Grbi u vezi s optubom na raun knjievnika Vojina Jelia, i Nikole Viskovia koji je ukazao na
jednostranosti i neobjektivnosti u dijelovima Mihanovieva izlaganja. U zavrnoj
je rijei Mihanovi objasnio da injenica jest da je ovaj izvjetaj bio nainjen
kao parsprototo, a osjetivi rezerve prema svom nastupu, napomenuo je da se
promie jedan mali strah da se ne bi dolo do jedne druge ideologizacije. Budite
uvjereni da ovo Ministarstvo i gospodja ministar koja je tu nazona Jurki i ja
budno pazimo da ne doe do bilo kakve ideologizacije koja bi zamjenila crveni teror, ni govora (stenogram-fonogram str. 58), to je u Izvjeu Hrvatskog
Sabora broj 65, od 17. 6. 1992., str. 45. ovako preneseno: Napomenuo je da je
neopravdan strah od druge ideologizacije koji kod nekih izaziva njegova kransko-katolika orijentacija jer oboje ( i on sam i ministarka) budno paze da se ne
pojave bilo kakvi ekstremi.
Na udaru su, prije svih drugih, bili udbenici iz povijesti i knjievnosti.
U tjedniku Globus, 23. 10. 1998. (str. 58 61) u lanku Hrvatske itanke:
novi klasici ili paklenski und Gordan Mali pie:
Globusovi su novinari prelistali itanke i udbenike za knjievnost namijenjene uenicima viih razreda osnovne kole i srednjokolcima da bi ustanovili koliko je ta tzv. domoljubna i postkomunistika ratna knjievnost u njima zastupljena te kako je i kojim autorima
prezentirana. Ve prvi dojam namee zakljuak da su autori predstavljeni u udbenicima u
literarnom smislu gotovo potpuno nepoznati. Istodobno, oni poznatiji meu njima javnosti
su se proteklih godina predstavili svojim dnevnopolitikim angamanom, uglavnom pod ideolokim kiobranom vladajue stranke.

Slijedi navoenje primjera, a zatim i napomene dva knjievna kritiara,

Branimira Donata i Velimira Viskovia. Udbenici knjievnosti preputeni su,
zapravo, najkonzervativnijim HDZ-ovcima, i to je jedan od najveih kulturnih
skandala u Hrvatskoj, smatra Donat. Djeca u kolama time su, de facto, od rana
zatrovana nesnoljivou i ksenofobijom, tvrdi on. A Viskovi, uz ostale opaske
o udbenikim izmjenama kae i ovo: Prema profilima naih ministara prosvjete, pretpostavljam kakav bi mogao biti nametnuti odgojni ideal. ini mi se da je
116

Knjiga 42.indd 116

2.7.2012. 17:27:05

on mnogo konzervativniji od ope slike hrvatskog drutva, to je veliki problem

koji e natjerati sljedeu politiku garnituru da ponovo prevrednuje cjelokupnu
hrvatsku knjievnost... Kako bi potvrdili da ih ne zanimaju literarna stajalita,
nego iskljuivo podobnost po domoljubnom kriteriju, autori hrvatskih itanki
uglavnom su zaobili knjievnost antifaistikog razdoblja. Iz itanki su nestala partizanska djela Jure Katelana, Ivana Donevia, Vladimira Nazora. Osim
to su dobili znaajno manje stranica od Mile Budaka, Ivan Goran Kovai i
Vladimir Nazor pretvoreni su u pjesnike domoljubne i dijalektalne lirike. U samo
jednoj od dvadesetak itanki za osnovne i srednje kole Ivana Gorana Kovaia
pronali smo kao autora klasine ratne poeme Jama. Zanimljivo je da se u popratnoj kritikoj noti ne spominje o ijim zloinima govori glasovita poema, prevedena na gotovo sve znaajnije svjetske jezike, te to je natjeralo Ivana Gorana
Kovaia da se u prosincu 1942., zajedno s Vladimirom Nazorom, prikljui partizanima. No, zato pie tko ga je 1943. ubio u blizini Foe. etnici. U lanku
se izdvaja i ova opaska: Vrhovni arbitri: Nedjeljko Mihanovi, Boidar Petra
i Ante Stama lanovi su komisije pri Ministarstvu prosvjete koja odluuje o
koncepciji i sadraju udbenika i itanki.
Slina upozorenja nalaze se i u lanku Duana Rape, Uloga nastavnih programa i udbenika u odgoju i obrazovanju mlade generacije. U slubi politikih,
ideolokih i nacionalnih ekstrema, Prosvjeta, broj 43 44, mart, 2001. Nakon
analize niza udbenika za osnovne i srednje kole Rapo konstatira: Ovakav u
najmanju ruku udan, oito neobjektivni, dvojni kriterij, postaje mnogo jasniji
kada se proitaju napomene autora udbenika o hrvatskoj knjievnosti od 1929.
do 1952. godine. Tu se, izmeu ostalog kae da je godine 1941. uspostavljena
Nezavisna Drava Hrvatska, kao dugostoljetna elja i pravo hrvatskog naroda.
A evo kako se tumai pojava i razvoj antifaistike borbe u naoj zemlji: ...
protivei se pravu hrvatskog naroda na samostalnu dravu, srpski pobunjenici i
meunarodne snage, zapalile su i u Hrvatskoj oganj rata. Koliko ideoloko ili
nacionalno sljepilo moe ii daleko, pokazat e jo nekoliko primjera. Dok se prema nekim vrhunskim vrijednostima, kao to su Krlea i Vladan Desnica, osjea i
u ovoj itanci hladan, suzdran odnos Krlei se ne moe oprostiti njegova rana
ljeviarska orijentacija, a Desnici se ne moe zaboraviti kriva nacionalnost za
neke izrazito desniarske ili uope podobne autore postoje samo superlativi...
Vlado Pandi je, prema vlastitom priznanju, u svoje itanke uvrstio 12 podobnih pisaca koji nisu bili ni predvieni nastavnim programom, ali na primjedbu
Milorada Pupovca da u hrvatskim je itankama u posljednjih desetak godina
etniki kriterij bio vrlo snaan i iskljuiv, Pandi gotovo uvrijeeno odgovara:
To nije istina. Nita ne moe potkrijepiti, blago reeno, tu nelijepu i nevjerojatnu
tvrdnju. Instruktivno je, takoer, proitati polemiku oko neuvrtavanja opieve
Jeeve kue u lektiru za I. razred osnovne kole (Jutarnji list 23. 11. 2005.,
117

Knjiga 42.indd 117

2.7.2012. 17:27:05

Jutarnji list 26. 11. 2005.): jer toboe nije pisana hrvatskim jezikom nego, prema strogom sudu akademika Stjepana Babia, srpsko-hrvatskim!
Nije bolje prolo ni bojno polje povijesti. Njeno prilagoavanje novim
historiografskim zahtjevima neideolokog tumaenja toliko je bilo intenzivno
da je navela Ivu Goldsteina na ovakvu ocjenu:
Kako je zapoelo, (1989. kada se vraao spomenik bana Jelaia napomena A. L.)
tako se i nastavilo: hadezeovska je prezentacija povijesti, stoga bila kroatocentina, a od nje
do ksenofobinosti samo je jedan korak. Narednih godina pristupilo se stvaranju svojevrsne
hrvatske povijesne lai, zasnovane na stererotipu o Hrvatima kao jednom od najstarijih naroda u Evropi, a koji je uvijek branio zapadnu civilizaciju. Drugi su ga narodi tlaili, iako je
on bio dobar, miroljubiv, poten, pravdoljubiv..., ali spreman i uvijek braniti, ako je i kada
je to bilo potrebno, svoja prava orujem. S druge strane, svi drugi oni oko nas s kojima
smo dolazili u doticaj bili su koristoljubivi, loi, pokvareni..., oni su koristili nau dobrotu,
proganjali nas, varali, zakidali, pa i ubijali. Stereotip koji se izravno i stalno ponavlja ili neizravno provlai kroz tekst ponekih udbenika povijesti je da su sva iskustva kontakata i suivota hrvatskog naroda s drugim narodima (Austrijancima, Maarima, Srbima, Talijanima,
Turcima...) u pravilu negativna. Time se, umjesto upoznavanja uenika s veoma sloenim
povijesnim okolnostima, stvarala posve pojednostavljena, manihejska slika svijeta... Na to
je, usto, bitno utjecalo shvaanje povijesti tadanjega predsjednika Franje Tumana... Stoga
su udbenici postali vaan dio drutvenog zbivanja kojega su, pak, predsjednik i vladajua
stranka eljeli strogo kontrolirati... Sve u svemu, i iz tih je razloga udbenicima povijesti
potrebna, ba kao i u drugim segmentima hrvatskog drutva, ne samo deustaizacija, koju je
ve odavno trebalo obaviti, nego i dehadezacija i detumanizacija povijesti.126
126
Ivo Goldstein, O udbenicima povijesti u Hrvatskoj, Dijalog povjesniara-istoriara 3, Peuj 12.
14. 5. 2000. (priredili: Hans-Georg Fleck, Igor Graovac), Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2001., str. 15
28.
Upuujem i na rad Koje sve oblike netrpeljivosti sadre novi kolski udbenici ili na kojim se vrijednostima
odgajaju i obrazuju nove generacije, ur. Nataa Jovii, Zagreb, 2002., o kojemu je i lanak Slavice Luki,
Dossier: osnovna kola nesnoljivosti i predrasuda. Strugarovi udbenici lai, Globus broj 627, 13. 12.
2002. (str. 52 57) Novinarka lanak poinje sumarnim konstatacijama urednice knjige: U hrvatskim osnovnim kolama djecu se odgaja na konzervativnim i staromodnim vrijednostima u kojima se prenaglaava
uloga Katolike crkve i domovine, gdje se djeci nudi stereotipna, ne odve tona, predodba o naciji i svijetu
u kojem dominiraju mukarci, dok su ene pasivne i posveene samo obitelji i kui, gdje se djeci pristupa
kao da svi pripadaju katolikoj vjeroispovjesti i rastu u potpunim brojnim obiteljima praktinih vjernika, bez
svijesti o postojanju i drugaijih obitelji, konfesija, nacionalnosti i potrebi upoznavanja i potivanja raznovrsnosti. U njihovim udbenicima gotovo da se ni rijeju ne govori o ljudskim pravima i pravu na razliitost.
Najsporniji je udbenik povijesti osmog razreda koji posve relativizira i razlike izmeu faizma i antifaizma,
pa na momente ak favorizira faistike segmente nacionalne prolosti u odnosu na antifaistike. I knjiga
i lanak odmah su izazvali kritike osvrte dvojice sveuilinih nastavnika: Damira Agiia (Globus br.
628, 20. 12. 2002.) i Vladimira Posavca (Globus br. 629, 27. 12. 2002.) Dok je teite Agiieve kritike
usmjereno na knjigu i lanak u cjelini, Posavec ukazuje na neosnovanost primjedaba na njegov udbenik.
Ipak se oboje slau da bi bilo kakvoj kritici udbenika morala predhoditi kritika nastavnih programa, a za
njih Agii kae: Temeljitija promjena (udbenika opaska A. L.) nije mogua bez usvajanja novog kurikuluma. Nastavni plan i program povijesti bio je ve vie puta na udaru kritike strune javnosti, ali unato
svemu dalje vrijedi. Da su neovisni analitiari pomnije promotrili taj program, uvidjeli bi da se u njemu
preferira politika povijest, a gotovo potpuno zanemaruje povijest svakodnevnog ivota, povijest mentaliteta
i slino, pa kolsku povijest uistinu velikim dijelom pretvara u muku povijest ratovanja. Posavec, pak, o
tome kae: U strunoj javnosti poznat sam kao estoki protivnik sadanjeg nastavnog plana i programa,
prije svega za nastavu povijesti, ali i za druge predmete i odgovorno tvrdim da je prvi promaaj analize ge.

118

Knjiga 42.indd 118

2.7.2012. 17:27:05

Navest u jedan sporedniji, ali vrlo indikativan primjer Mihanovieva truda

da i izravno pridonese pragmatikoj reviziji povijesti. On izriito optuuje pripadnike Mlade Bosne za Prvi svjetski rat, izriito im imputirajui i predfaistike simptome histerinog ovinizma.127
Ovom raspravom o udbenicima na najvioj je politikoj razini stvarana
klima koja je izravno poticala ienje biblioteka od nepodobne literature. Izjave
koje su pratile tu raspravu, a i Obvezni naputak... kao njen neposredni rezultat,
stvarali su politiku klimu koja je vodila eliminaciji svega to nije odgovaralo novoj ideolokoj i nacionalistikoj paradigmi, dakle i ruenju spomenika
i unitavanju knjiga. Opravdana je stoga napomena Ive Goldsteina (u citiranom
radu): Udbenici povijesti ne mogu se analizirati neovisno od nastavnog plana
i programa predmeta povijesti u osnovnoj i srednim kolama, jer oni su, na ovaj
ili onaj nain, ogledalo opedrutvene situacije.
A koliko je dalekosena i trajna, i koliko uspjena Mihanovieva kransko-katolika orijentacija protiv svih ekstrema, tj. kakvim je plodovima rodila
Jovii bila usmjerenost na udbenike. Analizirati je trebalo nastavne programe, jer su dananji katastrofalni
udbenici, na alost, posljedica nekompetentno izraenih nastavnih programa. Tvrdio sam, tvrdit u i nadalje,
da se prema vaeim nastavnim programima ne moe napisati kvalitetan i moderan udbenik. Mislim da je
iz ovih ocjena jasno kako su i u kojoj mjeri realizirani Mihanovievi kriarski pohodi u odstranjivanju
ideologije i iz udbenika povijesti. Iz navedenoga se takoer moe vidjeti da je izraena bojazan (ili strah)
bila opravdana, a bitno obiljeje udbenike revizije u Hrvatskoj 1990-ih, koju je najavio i zapoeo Nedjeljko
Mihanovi, jeste radikalno ideologizirano usklaivanje s vladajuim nacionalistikim kriterijima.
O nastavnim programima raspravljalo se i na seminaru Nastava povijesti u Hrvatskoj odranom 4. 5.
4. 2003. (vidjeti u: Povijest u nastavi, broj 2, jesen 2003.), a na sporna tumaenja historijskih fakata u
udbenicima povijesti u nekoliko je navrata Ministarstvu prosvjete ukazivao i SAB Hrvatske dopisima, ali i
tematskim razgovorima Antifaistika Hrvatska 1941. 1945. u osnovnokolskim i srednjekolskim udbenicima odranim 17. 12. 2008.
Gotovo deprimirajue je ono to je Antun Vuji, kao glavni urednik, uinio u Hrvatskom leksikonu, I.
svezak A-K, Zagreb 1966. Odrednica Bleiburg obraena je tekstom koji je 30 puta vei od teksta odrednice
Jasenovac, kojemu je, uz uputu na odrednicu rtve rata, posveena samo jedna reenica(!) A i odrednica
rtve rata pisana je takoer po mjeri dominantne nacionalistike revizije povijesti.
127
Ilustrativna je Mihanovieva ocjena pokreta Mlada Bosna: Upravo su ti velikosrpski raspirivai ovenskih strasti, noeni nagonskom mrnjom slijepog ovinizma, ispekli onu povijesnu kajganu, koju nazivamo I. svjetskim pokoljem. Pritom se, prema stenogramu-fonogramu str. 12., poziva i na Krleinu ocjenu o
Mladoj Bosni (predfaistiki simptomi histerinog ovinizma, pred-faistiki simptomi histerinog ovinizma) iako se u Izvjeu o stanju kolskih udbenika takva Krleina ocjena Mlade Bosne ne spominje.
Da bih pronaao ovu Krleinu tvrdnju pregledao sam Eseje, svezak I V, NIRO Osloboenje, Sarajevo
Mladost, Zagreb, 1979., Panoramu pogleda, pojava i pojmova, svezak I V, isti izdava, 1982. (drugo
izdanje) i Krleijanu, svezak I i II., ur. V. Viskovi, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1993. i
1999. ali takvu formulaciju nisam naao. Vjerojatno je Mihanovi imao na umu tekst Patos jugoslovenstvujue omladine u knjizi: 99 varijacija lexicographica eseji i zapisi, priredio Mate Lonar, Duga, Beograd,
1972. (str. 60 61), ali ni tamo ne postoji formulacija koju navodi Mihanovi. Smatram da bi elementarna
pristojnost nalagala Nedjeljku Mihanoviu da precizno citira Krleine rijei i izvor toga citata, a dotle ostaje
sumnja da je Mihanovi postupio neasno, pripisujui Krlei svoje vlastite konstrukcije. Domet te neasne
rabote je ogroman, jer falsificiranje tuih misli diskvalificira svakoga tko se time poslui. Ukoliko Nedjeljko
Mihanovi pokae izvorni citat jasno je da e ova moja opaska o neasnom postupku biti suvina, a ja u
se o tome i javno izjasniti.

119

Knjiga 42.indd 119

2.7.2012. 17:27:06

njegova estetska rekonstrukcija udbenika i nakon nepunih petnaest godina,

primjerom moe posluiti tema uvodnika Heni Erceg Fotka, u Feral Tribunu
od 24. 11. 2006.).:
I dok su Dravno odvjetnitvo za mlade i represivni aparat bez ikakve dvojbe krenuli u lov na vjetice, dezavuirajui viegodinji rad Mia Vesovia, potpaljujui lomau pod
njegovo djelo to ga je struka imenovala umjetnou, a sve toboe u ime zatite djece od
njihovih golih tijela, dotle ni Ministarstvu prosvjete, ni njegovom povjerenstvu za kolske
knjige, a ni djejoj pravobraniteljici nije ni onkraj pameti pozabaviti se jednom knjigom
istinski pornografskog sadraja, ako pod tim pojmom shvatimo iri kontekst banalne, ali
svakako opasne, mrnje koja izvire iz svakog retka te lektire za esti razred osnovne kole
pod naazivom Mali ratni dnevnik kojega bismo tek eufemistiki mogli nazvati okvirom za
mrnju. No da ironija bude vea, a gadost potpuna, ista je knjiga obavezna i za djecu pripadnika srpske nacionalne manjine koja ive izvan Podunavlja, pa tako i ona imaju priliku, pae
obavezu, itati i ove reenice: Kau da u Osijeku ima jo Srba. Nema ih puno, ali ima. A
moraju ta djeica itati i ovakve literarne uratke osjekoga knjievnika, tovie lana Vijea
za knjigu Ministarstva kulture, stanovitog Stjepana Tomaa, kojim ih on suptilno poduava
u kakve ljude trebaju izrasti, pa kae njegova mala junakinja: Kada sam na radiju pronala
stanicu koja je emitirala avoglave mama se nije bunila, tovie sluala ju je sa zanimanjem.
Sva je treperila od unutranjeg uzbuenja kad je ula kako Bobo ili Jure viu: Mi smo spremni Poglavnie!
Ima tu i urev danak hajduki sastanak. urev danak etniki sastanak..., ima i razgovora malog Hrvata i Srbina i njihove izjave: Moj tata je asnik... A moj ratni zloinac.
Ima tu i pismo koje dobija 11-godinji Korika od svojih vrnjaka u Osijeku u kojemu mu
piu kako kafii svih onih Srba koji su pobjegli lete u zrak, a pismo ti djeaci zavravaju
pozdravom Za dom uvijek spremni, ima tu i opisa glavne junakinje, djevojice Cvijete,
kako deki pjevaju o Drini koja je duboka, o Bruni Buiu koji vie Poglavniku da su
Hercegovci spremni, sluaju i proustake pjesme, a uz avoglave, te uz Juru i Bobana ne
moe se plesati, samo ratovati. Konstatira Tomaeva mala junakinja upisujui u svoj dnevnik svu ksenofobinost svoga tvorca, takozvanog knjievnika Tomaa koji, osim preporuke
estaima da ustaki pozdrav Za dom spremni prihvate kao Dobar dan, a poglavnika
Antu Pavelia prigrle ba kao oca, ide i korak dalje pa Cvijeta zapisuje i svoje brojne odlaske
u crkvu, te biljei i strani citat sveenika koji bi imao biti odgojni: Boe, nauio si me voljeti ljude. Molim te, naui me da ih mrzim jer u ratu samo mrnja moe pobijediti!

Bi li naa pravobraniteljica za djecu ovdje imala posla, budui da umjetniko djelo tog Tomaa djecu u estom razredu osnovne kole poduava iskljuivo
mrnji, ksenofobiji, pria im o ustaama Juri i Bobanu i Paveliu kao pozitivnim
i vrijednim likovima hrvatske povijesti; bi li, dakle, ta gospoa i uope institucije
drave trebale reagirati barem upola odluno kao u sluaju onih veselih, benignih
fotografija Mia Vesovia, koje su, za razliku od knjige Stjepana Tomaa, proglaene pornografijom? Ali to bi znailo da u ovoj zemlji ipak ima malo mudrosti,
no u tom sluaju ne bi ni bilo mogue da takva knjiga postane obavezna lektira,
niti bi kao takva mogla dobiti odobrenje Povjerenstva za hrvatski jezik koje je,
meutim, ocijenilo kako Mali ratni dnevnik zadovoljava sve strune i pedagoke kriterije.
120

Knjiga 42.indd 120

2.7.2012. 17:27:06

Rasprava je u Saboru sadrajem i usmjerenou u cjelini slijedila teze

Izvjea... i uvodnog izlaganja Nedjeljka Mihanovia. Bitno joj je obiljeje
naglaavanje potrebe da se nastava i udbenici prilagode duhovnom preporodu
kao to je i cijela Hrvatska to uinila (B. Vueti); da su uitelji i nastavnici
obvezni injenice iz svih udbenika za sve predmete interpretirati i pouiti uenike sukladno ustavnim normama i samoj biti novog dravnog i gospodarskog
ustrojstva Republike Hrvatske (V. Girardi-Jurki); stanje s programima sociologije, politike, gospodarstva je isto tako na duhovno krivim temeljima, na
znanstveno neargumentiranim injenicama i moraju se ponovno preispitati programi, a posebno udbenici koji su u toku tampanja (I. Luev), on eli rei da
kad se navedu osobe i njihovi naslovi da u tim naslovima, a posebno u osobama
ima sramotnih naznaka (I. Luev), pa prema tome, naa aktivnost na duhovnoj
obnovi Hrvatske e se sastojati da eliminiramo duhovni otrov tih orijentacija
(I. Luev); da smo sada pred onim trenutkom da i u hrvatskoj znanosti i u hrvatskom kolstvu izvrimo reviziju naih znanstvenih spoznaja i znanstvene primjene u tom smislu da emo hrvatsku ideologiju barem jednako valorizirati kao
i onu drugu koja je svoj dugostoljetni rat sa hrvatskom ideologijom izgubila (J.
onje); teta da nije bilo vremena za analizu jo veeg broja udbenika, ali uli
smo da je i to na redu, tako da se iupa to prije tuinski korov iz naih kolskih
knjiga (M. Sviben), Meni nikako ne ide u glavu da djelatni prosvjetni radnici
koji svaki dan rade s udbenicima nisu prvi primjetili da im neki udbenici ne
valjaju. Zar kroz dvije godine otkako je u Hrvatskoj nova vlast nisu smatrali
potrebnim da ba oni na to ukau i da oni trae od prosvjetnih vlasti da te udbenike zabrani. (M. Sviben); Samostalni dravni okvir za na narod, nezavisnost
koju smo izborili nakon gotovo itavog milenija nuno je sada ini mi se ispuniti
autentinim duhovnim i kulturolokim sadrajem koji se temelji i proizlazi iz
cjelokupna povijesna i civilizacijska bivstva naega naroda... (N. Jurica), osnovna (je) stvar da se valja osloboditi tereta prolosti, a prigrliti one vrijednosti
koje je ovaj Hrvatski dravni sabor i naravno Hrvatska demokratska zajednica
kao vladajua stranka u tome Saboru uspjela iznijeti i pronijeti do naih dana
(B. Petra). Svi citati uzeti su iz stenograma-fonograma.
Uz tako stvorenu atmosferu u kojoj se politiki diskvalificiraju i autori i
njihova djela, zabranjuju udbenici, u kojoj se govornici razmahuju neobrazloenim tvrdnjama i ultimativno trae odstranjivanje tuinskog korova i otrova,
zahtjevajui deideologizaciju i oslobaanje od tereta prolosti, a nastavnici
prozivaju to sami nisu pokrenuli zabrane i povlaenje udbenika, inauguriraju se kroz dva naputka kriteriji za ienje kolskih knjinica, legitimirajui
odstranjivanje svega to ne pridonosi slubeno proglaenoj duhovnoj obnovi
hrvatskoga drutva. ienje udbenika vodilo je ienju biblioteka.
Zadrat u se na jednom primjeru kako Mihanovi primjenjuje estetski kriterij, poto treba da samo estetski kriterij bude mjerodavan - tko e ui u kolske
121

Knjiga 42.indd 121

2.7.2012. 17:27:06

udbenike, a tko nee (stenogram-fonogram, str. 58. i 20.)

Mihanovi se obruio na knjievnika Vojina Jelia:
Na primjer imamo tekstove Vojina Jelia. Ali nemamo Kaleba, nemamo egedina, ali
Vojina Jelia imamo, dva teksta. Zato? ta e, recimo, isto profesor rei, ako ga pita uenik
u biografiji za Vojina Jelia? Pa e rei, mora, ako istinu govori, rei e da je od poetka, od
kada pie bio najprije srbofil, pa je bio proetniki orijentiran, a sada je etniki orijentiran.
Dakle, jedna gradacija, tu je postojala. Taj ovjek, proitajte njegov roman Draba, koji se
zbiva na podruju Ravnih kotara, Zadra, Obrovca, Benkovca. Ni u jednoj reenici vi neete
moi spoznati da na tome podruju ivi hrvatski ovjek. Tu ive pravoslavci, Srbi, i Talijani,
da, i Talijani, jer on odlazi u prolost, i onda naravno, tu ive i Talijani, i Srbi. Hrvata nema.
Oprostite, kako ete ga uenicima protumaiti? Kako ete ga interpretirati? Osim toga, da
Vojin Jeli je veliki pisac, onda ja ne bih ak to spominjao. Ali, on po svojim estetskim dometima ne zasluuje da bude zastupan u programu kolskome. A tu nema egedina, tu nema
Kaleba, tu nema Aralice, i drugih velikih hrvatskih pisaca.

Na tvrdnju da Vojin Jeli nije veliki pisac i da je skromnih estetskih dometa nitko nije reagirao. Na dio njegova izlaganja o etnitvu reagirala je zastupnica Gordana Grbi. Njenu primjedbu, ali i intervencije predsjedavajueg sjednici,
Vice Vukojevia, koji nikoga nije toliko prekidao, dajem u cjelosti.
Vice Vukojevi: Hvala lijepa, zastupnica Grbi, ispravak krivog navoda.
Gordana Grbi: Gospodine predsjednie, cijenjeni zastupnici, gospodinu Mihanoviu
se ono to pie gospodin Vojin Jeli ne treba svidjati, medjutim, on mora voditi brigu o javno
izgovorenoj rijei i ne smije diskreditirati ljude.
Vice Vukojevi: Molim vas lijepo, ispravak krivog navoda.
Gordana Grbi: On je na kraju svog uvodnog izlaganja koje nismo dobili u pismenom
obliku u nekoliko navrata spomenuo gospodina Vojina Jelia da bi na kraju rekao da je on
bio etnik i da je proetniki orijentiran. Moje pravo na repliku iskoristila bi da vam proitam samo kratko to je Vojin Jeli napisao 30. rujna 1991. godine, pa onda vi ocjenite. Ja vas
molim, ja na to imam pravo.
Vice Vukojevi: Vodite rauna da je minuta i pol ve prola.
Gordana Grbi: Onda u sasvim kratko proitati. Svojevremeno ve na poetku rata na
otac je kazao da e svakoga od nas dosmrtno prokleti ukoliko i pomislimo da se svrstamo u
etnike. Naa je majka ve rekoh, i pred smrt, nanovo i zauvijek proklela sve takozvane vojvode i njihove sljedbenike. Da ste dopustili vie vidjeli bi da je gospodin Mihanovi sasvim
neopravdano obijedio gospodina Vojina Jelia i mislim da se na taj nain saborska govornica
ne smije unizivati.
Vice Vukojevi: To je ve komentar gospodjo zastupnice.
Gordana Grbi: I mislim da udbenike treba napokon prepustiti strunjacima a ne ostraenim politiarima.
(Stenogram-fonogram, str. 27 i 28)

Odgovora na primjedbu Gordane Grbi nije bilo ni od Nedjeljka

Mihanovia, ni od ministrice Girardi-Jurki.
Ozraje takve saborske rasprave jasno govori o politikoj usmjerenosti na
diskriminaciju nepodobnih ljudi i njihovih djela i implicite je poziv na uni122

Knjiga 42.indd 122

2.7.2012. 17:27:06

tavanje knjiga, pa govor o otpisu knjiga kao pukoj tehnikoj operaciji gubi
svaki smisao. Domoljubno nastrojenom biliotekaru profesionalna etika nije
bila prioritetni kriterij postupanja. Em etnik, ergo neprijatelj, em estetski bezvrijedan van s njim!
Vojinu Jeliu, dobitniku najvie hrvatske nagrade za knjievnost, Nagrade
Vladimir Nazor za ivotno djelo, u Pet stoljea hrvatske knjevnosti objavljen
je roman Aneli lijepo pjevaju (Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb,
1984.), o kojemu prireiva Branimir Bonjak govori bitno drugaije:
Jeli (...) se jasnoom i tonou lirskih parabola pribliio onom tipu proze
koja e tek kasnije postati svjetskom umjetnikom batinom. Latinsko-ameriki
roman i pripovjetka vie nego bilo kakvi oblici behaviorizma i anglosaksonske
prozne tradicije korespondiraju s onim to smo dobili prozama Vojina Jelia,
Vjekoslava Kaleba i Mirka Boia. (str. 16.)
U cijeloj toj sramotnoj Mihanovievoj epizodi, ironino kako to samo anticipacije mogu biti, zvui Bonjakova misao povodom Jelieva romana Doivotni
grenici: Mitsko uzdie glavu u kriznim vremenima, pojavljuje se kao zamjena za racionalnu projekciju povijesti (ibid., str. 13.)
Vojin Jeli je umro 2004. godine. Ni u jednom tekstu napisanom tim povodom nisam naiao, ak ni kao aluziju, na neto slino Mihanovievim objedama.
Naprotiv, Inoslav Beker u in memoriam biljeci pie: Novinari ne bi ni znali
za taj sprovod, u krugu obitelji, da igrom sluaja u susjednoj dvorani nije malo
ranije ispraen i Joa Vlahovi. Jeli je otiao obazrivo, kakav je bio za ivota,
pazei da ne inkomodira ni knjievnike ni novinarske, a ni ine kulturnjake
cehove... (Jutarnji list 24. 12. 2004.) A redakcija Feral Tribunea 31. 12.
2004. svoju je in memoriam biljeku zapoela Jelievim citatom: Preostaje jedino spasavati dostojanstvo. I ponovno, ali sada doista zauvijek, bjeim urno iz
staroga zaviaja. Tako eto zavrava Draba zaviaja, posljednji roman Vojina
Jelia, objavljen 2000. godine. 128
Naveo sam ovaj zloudan, a pogromakom mistikom i predrasudama proet sluaj kao ilustraciju ovinistike duhovne klime u Hrvatskoj 1990-ih koja
je prevrednovanje knjinih fondova svodila na ienje biblioteka od nepodobnih knjiga. Poticaj je, dakle, dolazio s vrha politike moi i o savjesti onih
koji su knjigom baratali ovisilo je hoe li se tom zloudnom zovu odazvati.
A o liku i djelu Vice Vukojevia, vrijedi proitati kratku napomenu Mile
Stojia u lanku Olovni zapisi (Feral Tribune, 13. 1. 2001.):
U sve udbenike moderne historije zacijelo e ui, ve poslovina, scena kad Mesi,
Upuujem itaoca na Jelieve intervjue, u Feral Tribuneu 18. 11. 1996. (razgovor vodila Heni Erceg),
u Identitetu, lipanj/juni, 1997. (razgovor vodio Alen Ani) te u Identitetu, studeni/novembar, 1999. (razgovor vodio Igor Lasi).
128

123

Knjiga 42.indd 123

2.7.2012. 17:27:07

kao predsjednik republikog Sabora, daleke 1993., pita saborskog zastupnika Vicu Vukojevia
(koji je bio i oficir HVO) o uzrocima hrvatsko-muslimanskog sukoba u Rami: Toliko smo ih
poubijali da smo im leeve kamionima morali odvoziti, odgovorio je Vukojevi. A koliko
je poginulo naih? pitao je Mesi. Nijedan! pohvalio se Vukojevi. Mar napolje! bijesno je zaurlao Mesi: To znai da ste pucali u svezane ljude!.

Samo uzgred skreem panju da je u tom broju Feral Tribunea (13. 1.

2001.) knjievnik Bora osi u lanku Beckett u praini s ogorenjem opisao
unitavanje kue i biblioteke Rade Konstantinovia u Rovinju.
Zakljuno reeno, drutvenim prevratom 1990-ih zaustavljen je proces preciznog normiranja revizije i otpisa tako to je drava preuzela regulaciju tog
dijela bibliotekarske djelatnosti odlukama i pravnim aktima ispod razine koju
je bibliotekarska struka ve dotad postigla, uvoenjem meu kriterije pojmove
zastarjela knjiga ideoloka neprikladnost samo hrvatskih autora, samo
na hrvatskom jeziku i samo hrvatska izdanja, uz poveavanje postotaka dozvoljenog otpisa po tim kriterijima te reduciranje procedure revizije i otpisa to
se tie odgovornosti i kontrole. Tome je pridonijelo i intenzivno koritenje nedefiniranih termina nepotrebna, neaktualna i nekorisna knjiga. Intervencija
drave u bibliotekarsku djelatnost bila je sasvim u skladu s dominantnom politikom iskljuivosti u svim sektorima drutvenog ivota, bila je sastavnim dijelom
politike reima inauguriranog drutvenim prevratom 1990-ih, a u isto je vrijeme
bila poticaj voluntarizmu i abitrarnosti u bibliotekarskoj struci motiviranim predrasudama, netrpeljivou, mrnjom i iskljuivou.
Opisujui kako su se ameriki bibliotekari hrvali sa cenzorskim postupcima,
Judith F. Krug svoj tekst ovako poinje:
Na poetku treba odbaciti dva mita: 1) intelektualna sloboda u bibliotekama je tradicija; i 2) intelektualna sloboda je uvijek bila glavni, ako ne i prvi dio temelja bibliotekarske
usluge u SAD-u. Oba su mita, to ih kao date uzimaju mnogi bibliotekari, zasnovana na
uvjerenju da bibliotekari podupiru statiki koncept intelektualne slobode. Nita, meutim
nije udaljenije od istine od toga. Nema razdoblja u pisanoj historiji, ni dijela kugle zemaljske
u kojima nije bilo ili nema cenzorskih navada. Svim cenzorima na svijetu zajedniko je to da
nastoje na suzbijanju shvaanja, razmiljanja i oblika njihova rasprostiranja ako nisu podudarna s njihovima. Naa struka trebala bi nastojati postii standarde razvijenih demokratskih
zemalja, primjerice jedne Danske, u kojima su knjinice posve neutralne ustanove koje dre
svojom dunou da korisnicima stave na raspolaganje svu literaturu, bez obzira na politike,
moralne ili vjerske vrijednosti.129.

Za razliku od ovakvog stava, Aleksandar Stipevi u dvije svoje knjige, u

Sudbini knjige (Benja, Lokve, 2000.), u poglavlju Nepotrebne i nekorisne
knjige, a zatim opirnije i u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata, u poglavljima XIV, XV i XVI, bez ikakvih ograda dri opravdanim unitavanje tzv. napred129
Judith F. Krug, Intellectual Freedom and ALA: Historical Overview (u Encyclopedia of Library and
Information Science, Miriam A. Drake (ed.), 2003., Volume Two, str. 1379 1389),

124

Knjiga 42.indd 124

2.7.2012. 17:27:07

ne ili komunistike130 literature (knjige klasika marksizma-lenjinizma, teoretiara samoupravnog socijalizma, knjige o slavnim podvizima partizana tijekom
NOB-a, sabrana djela J. Broza Tita, E. Kardelja, V. Bakaria i mnogih drugih...).
Te knjige u javnim su knjinicama maknute s polica pristupanim korisnicima i
smjetene u interna spremita, a zatim su neprimjetno polazile na vjeni poinak
u tvornice papira. Nitko u narodu nije niti primjetio da su se one opet pojavile u
javnosti, a jo manje su primjetili da su one nestale iz knjinica i knjiara. Nakon
propasti komunizma gubi im se svaki trag, i to tako temeljito da su postale prave bibliografske rijetkosti. Propast komunistikog reima omoguio je ne samo
knjiniarima nego i privatnim vlasnicima marksistike, partizanske, samoupravljake i sl. literature da ih se rijee, tj. da ih poalju u tvornice papira, (...) pod
okriljem noi, bez fanfara i samilosti, odnosili su hrpe tih knjiga i bacali ih u
kontejnere, onako kako su inae postupali sa smeem, (...) knjiniari ih najee
nisu odmah slali u ta poduzea, nego su ih pakirali, smjestili u pakete negdje u
okviru knjinice i ekali da im netko kae to treba s njima uiniti. Ipak, ti su paketi, jedan za drugim, nakon stanovita vremena, odlazili u poduzea za skupljanje
starog papira. To je bio kraj onih golemih koliina naprednih knjiga u Hrvatskoj,
no ne samo u Hrvatskoj (poglavlje XV, str. 452).131
Oba ta izraza Stipevi ustrajno daje s navodnim znacima, smatrajui ih pejorativnima, pa stoga i literaturu to je ti izrazi obiljeavaju. Iako smatra da je teko presuivati to je to nepotrebna ili nekorisna knjiga,
ipak se poduhvatio toga da barem na primjeru nae sredine to jasno pokae: Zbog zamrene sudbine koje
proivljavaju knjige u vremenu i prostoru, bolje je i ne pokuati definirati sintagmu nepotrebna knjiga.
Stoga emo razmotriti taj fenomen samo na hrvatskome prostoru i samo za razdoblje koje nas u ovoj knjizi
zanima. (Socijalna povijest knjige u Hrvata, str. 441.). A u naoj mu je sredini tzv. komunistika literatura,
onako in grosso, bez ikakvih razlikovanja, jedina ilustracija nepotrebne i nekorisne knjige, literatura koju
nitko nije htio itati, knjige koje su potpuno beskorisne i nikome, ba nikome potrebne, knjige koje su
postale pravo smee, kako je izjavio i jedan od funkcionera i pisaca iz tog razdoblja (Sudbina knjige, str.
355.), a slina se formulacija nalazi i u knjizi iz 2008. Nevjerojatno je da je za njega samo ta, komunistika
literatura beskorisna, nepotrebna, pravo smee. Ni prije toga, a ni poslije ne spominje neku knjigu koja bi
zasluila takve epitete... Svoju poziciju intelektualne nepristrasnosti iskazuje i time to npr. ne spominje
da su se u Gradskoj knjinici Zagreb novinarki D. Vukov-Coli 1999. poalili kako ih uporno iz Ureda za
kulturu grada Zagreba zasipaju knjigama koje oni ne ele i za koje dre da su smee sve odreda knjigama
kojih su autori perjanice hrvatske demokracije (D. Vukov-Coli, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez, I/5, 16. 4. 1999.). Zanimljivo je da nita spornoga Stipevi ne vidi ni u knjizi Hrvoja oia
Hrvatski politiki leksikon, IV tom iziao 1999., pa upuujem itaoca na poraznu ocjenu njenog sadraja
u biljeci D. Krile i S. Pavi u Slobodnoj Dalmaciji 12. 10. 1999., ili to ne vidi nita spornoga u knjizi
Zlatka Canjuge: Vizija Hrvatske, za koju Ante Tomi kae ...da loe je napisan i nepromiljen, porazni
saldo jedne pameti, koja je tumanizam dovela do nesluenih dubina besmisla. (Slobodna Dalmacija
12. 10. 1999.). A pretpostavljam da mu nisu nepoznati ni lanci Igora Lasia Feralova inventura poraznih
uinaka poreza na dodanu vrijednost te politike sufinanciranja i otkupa knjiga po naelu politike podobnosti.
Drutveno bijedna knjiga, Feral Tribune, 20. 7. 1998. i Igora Lasia i Borisa Raete Dossier: knjievno
desnilo. Pii kao to puca, Feral Tribune, 3. 8. 2002. Treba li i dalje nabrajati?
130

131
O nepotrebnim knjigama napisala je i diplomski rad bibliotekarka Nada Jirsak: Nepotrebne knjige u narodnoj knjinici, Zagreb, rujan 1999. (mentor joj je bio Aleksandar Stipevi). Iz biljeke na str. 6. vidi se da
je Nada Jirsak prije pisanja diplomskog rada ve imala 20-godinje radno iskustvo u Knjinici Dubrava, koja
je po namjeni narodna knjinica: 10 godina kao knjiniar informator, a 10 godina kao knjiniar zaduen za
nabavu knjiga. Njen je stav o nepotrebnim knjigama neusporedivo odmjereniji od Stipevievog jer joj

125

Knjiga 42.indd 125

2.7.2012. 17:27:07

Netrpeljivost (ili mrnja), to ju je Aleksandar Stipevi iskazao prema svemu to je komunistiko, partizansko i samoupravno golema je. Intenzitet njegovog animoziteta ili na tome graene malicioznosti pa i neistine nema nikakve
svrhe pobijati i ostat e kao svjedoanstvo pristranosti i ideologinosti, kao primjer kako tzv. intelektualci postaju sluge ideologije, reimski apologeti, predstavljajui sve to jo i kao znanost.
U poglavlju XV, str. 445. iste knjige, rije je i o financiranju tih enormnih
koliina knjiga komunistikih elnika. Za izdavanje postojala su privilegirana poduzea Naprijed, Spektar, Stylos i neka druga, a tu su bili i razliiti
instituti za prouavanje radnikog pokreta u Slavonskom Brodu, Splitu i dr. U
tim su se poduzeima uhljebili uvjereni boljevici, ali vrlo esto i srbokomunisti,
koji su od izdavanja marksistike, samoupravne, partizanske i sline literature
vrlo dobro ivjeli. Zato je izostavio kolsku knjigu ili recimo Institut za
radniki pokret u Zagrebu, gdje je godinama direktorovao Franjo Tuman? A
svoditi Naprijed na taj dio izdavakog programa, ignorirajui Predsokratovce,
Hartmana, Hegela, pa nae: Vranickog, Bonjaka, Petrovia, Kangrgu, Kuvaia,
Flegu, sve odreda Stipevieve kolege s istog fakulteta? Jesu li i oni boljevici i
srbokomunisti? I zato je pobogu ekao da im tek sada prilijepi tu etiketu, zato
nije o tome govorio dok je veina od njih bila iva. A to je s Kalmanom Vajsom,
dugogodinjim direktorom Naprijeda? Zar je i on boljevik i srbokomunist?
A gotovo bizarno je Stipevievo usporeivanje postupanja s knjigama partizana i ustaa (XVI poglavlje, str. 462):
Partizani su svoje promidbene brourice, novine, biltene i sl. umnoavali ciklostilima
i slinim primitivnim tehnikama, a jedini cilj te proizvodnje bio je agitacijsko-propagandistiko promicanje komunistike ideologije, a da su u istom ratu na protivnikoj strani
bojinice mnogo bolje ocijenili emu slue knjige vojnicima, pokazuje inicijativa ustakih
vlasti za opskrbu hrvatskih domobrana knjigama. O tome je Ministarstvo domobranstva izdalo preporuku o sabiranju knjiga po kuama i njihova slanja domobranima na bojinicama.

Kakva dirljiva briga za kulturu i obrazovanje! A jesu li i ustaama knjige

slane da razbibrigom krate vrijeme i kulturno se uzdiu? Takva briga za kulturu
ide ruku pod ruku s Mihanovievim informiranjem javnosti sa saborske govornice da se u Jasenovcu izvodila opereta Mala Floramy ili s izjavom Milana
Vukovia da Hrvati u ratnim okrajima 1990-ih nisu mogli initi ratne zloine jer
su se branili, ili s Bozanievom izjavom da 1945. Narodnooslobodilaka vojska
nije oslobodila, nego okupirala Hrvatsku, zatvor za nas, ili s fikcijama da su
partizani bili primitivci, gotovo pa rulja, a ustae i kvislinzi svih vrsta naprotiv,
je osnovno polazite profesionalni kriterij itanost knjige. U primjeni tog kriterija ona ukazuje na odgovornost bibliotekara zbog nastojanja svakog od dva politika reima (u Hrvatskoj u posljednjim godinama) da u
biblioteke uguraju reimsku literaturu. Dio njenih zapaanja i ocjena citirat u na odgovarajuem mjestu u
drugom dijelu knjige.

126

Knjiga 42.indd 126

2.7.2012. 17:27:07

sve odreda, civilizirani i kulturi posveeni pregaoci.

Vano je imati na umu, da nije samo A. Stipevi (iz bibliotekarskih redova) potvrdio postojanje prakse ienja knjinica od nepodobne, nepotrene, zastarjele literature. Tu potvrdu nalazimo i u radovima nekolicine drugih
autora bibliotekara. Naroito bih uputio itaoca na tekst Dragutina Katalenca
Narodne knjinice izmeu narodnog preporoda i knjige za sve: osvrt na stanje fondova narodnih knjinica slavonsko-baranjsko iskustvo (referat na 29.
Skuptini HBD, VBH br. 3 4, 1994., str. 59,60), koji u dijelu referata pod
naslovom: Narodne knjinice i njihovi fondovi u svjetlu demokratskih promjena u drutvu: deideologizacija fondova, proiavanja, cenzura i autocenzura
kae i ovo:
Nakon sloma socijalistikog/komunistikog svjetonazora i dolaskom politikih promjena oznaenih uvoenjem viestranake parlamentarne demokracije pristupilo se i (pre)
vrednovanju ukupnih fondova narodnih knjinica, naroito unutar korpusa humanistikih,
drutvenih i srodnih znanosti.
Uvidom u fondove narodnih knjinica uoena je njihova znatna ideoloka oznaenost
i monolitnost, pri emu je u svim slavonsko-baranjskim knjinicama doao na vidjelo oit
nedostatak literature za irenje i njegovanje kulture demokracije. Znaajan prodor/ulazak ove
literature na police narodnih knjinica, kao i druge grae sadrajno u duhu viestranakog
politikog sustava otean je zbog nedostatka sredstava, ali i nedostatka kvalitetnih izdanja i
izdavakih projekata odgovarajueg sadraja.
Nuno proiavanje i rastereivanje knjininih fondova od prekobrojnih primjeraka neaktuelnih i nepotrebnih knjiga vie je puta u sluaju slavonsko-baranjskih (narodnih)
knjinica bilo pod negativnim uplivom sive cenzure lokalne sredine ili autocenzure samih
bibliotekara (npr. sluaj Slatina ili sluaj osnovnokolskih knjinica brodskog podruja)...
Postotak zastarjele i neadekvatne grae u sluaju fondova narodnih knjinica moe se
tek posredno utvrditi prouavanjem dokumentacije o otpisu grae. U velikom broju slavonsko-baranjskih knjinica otpis se kree od 15 25% ukupnog fonda (visok postotak otpisane
grae djelomino je posljedica viegodinjeg neprovoenja otpisa).
Graa predviena za otpis na osnovi zastarjelosti i neaktuelnosti esto je graa sivom cenzurom ili autocenzurom oznaena kao ideoloki ili nacionalno nepodobna. Praenje
cirkulacije/koritenja pojedine knjige biljeenjem njezine posudbe kao osnove za procjenu
zastarjelosti knjige, jo uvijek nije uvrijeena praksa.

O odstranjivanju neprimjerene i neaktulne grae pisao je i Branko Koli

(Izluivanje knjinike grae i otpis knjiga u Poekoj gimnaziji, Nastavni
vjesnik, broj 7 8, studeni 1998., str. 118 120), a Mirjana Vuji je obazrivo i
eufemistiki govorila o toj praksi: Bez obzira na pojedinane alosne primjere
odstranjivanja i unitavanja knjiga u pojedinim knjinicama, koje su se uinile
nepoudnim u samostalnoj Hrvatskoj od 1990. godine, nadam se da je razdoblje
cenzure i zatvorenih fondova za nama. (Zatvoreni fond cenzuriranih knjiga
u praksi jedne knjinice VBH, br. 3, 2000., str. 104). Podsjeam itaoca i
na ranije citiranu opasku Brune Dobria o proirenom izluivanju tzv. iriline

127

Knjiga 42.indd 127

2.7.2012. 17:27:08

(srpske) literature to potvruje, primjerice, ve citirani sluaj iz Vrsara, a

takoer i izjava Petra Mamia, ravnatelja osnovne kole Pojian:
Naa kolska knjinica posjedovala je knjige i asopise koji su samozatajno iz sjeanja
djece brisali hrvatsko ime, hrvatsku knjievnu batinu i jezik. Od devet tisua knjiga najvei
broj otpada na pisce ordinarne etnike iz srpske, crnogorske i bosanske knjievnosti. Da
bismo spasili zdravi duh naih uenika, morali smo otpisati ezdeset posto knjiga! (navedeno u: B. Deulovi P. Luci, Greatest Shits. Antologija suvremene hrvatske gluposti,
Biblioteka Feral Tribune, Split, 1999., str. 336)

Primjeri unitavanja knjiga, to su objavljeni, ukazuju da se institut revizije

i otpisa koristio kao formalni izgovor, kao zakonski paravan za unitavanje
knjiga, za ienje knjinica od nepodobne ili nepoudne literature tamo gdje
se nisu potivala pravila profesije, iako je ogromna veina bibliotekara odoljela
sivoj cenzuri, autocenzuri i (pre)vrednovanju knjinih fondova.

128

Knjiga 42.indd 128

2.7.2012. 17:27:08

IV.
SANKCIONIRANJE UNITAVANJA KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih MOGUNOSTI I STVARNOST

nsistiranjem na izrazu unitavanje knjiga elim upozoriti da je rije o neemu na to se mora reagirati. Prije svega snanom moralnom osudom, poto se
radi o naruavanju kodeksa profesije i ponaanju suprotnom opim i strukovnim
meunarodnim deklaracijama, ali i sankcijama koje su zakonom propisane za
poinioce.
Pored Ope deklaracije o pravima ovjeka132 iz 1948. posebno odredaba o
neometanom protoku informacija, zatim dokumenta IFLA-e (Meunarodne federacije bibliotekarskih udruenja), Knjinice i intelektualna sloboda133, usvojenog krajem oujka 1999. te Izjave o slobodnom pristupu informacijama,134
132
Za nae razmatranje posebno su vane tri toke Deklaracije: 19., 27., 30. U toki 19. se kae: Svatko ima
pravo na slobodu miljenja i izraavanja, to obuhvaa i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog miljenja,
kao i pravo da trai, prima i iri obavjetenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Toka
27.: Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom ivotu zajednice, uivati u umjetnosti i sudjelovati
u naunom napretku i u dobrobiti koja otuda proistjee. Svatko ima pravo na zatitu moralnih i materijalnih
interesa koji proistjeu od svakog naunog, knjievnog ili umjetnikog djela iji je on tvorac. A u zavrnoj
toki 30. stoji vrlo vana odredba: Nijedna odredba ove Deklaracije ne moe se tumaiti kao pravo za ma
koju dravu, grupu ili osobu da obavlja bilo koju djelatnost ili bilo kakvu radnju usmjerenu na ruenje prava
i slobode koji su u njoj sadrani.
133
U nas je prijevod promptno objavljen u glasilu Hrvatskog knjiniarskog drutva Novosti, listopad
1999. godine, a zatim je ponovno objavljen i u rubrici Dokumenti (str. 155 162) asopisa Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj 3, 2000. (ovaj je broj VBH posveen temi: Slobodan pristup informacijama).
Dokument je vrlo saet, ali i vrlo jasan u osnovnim odredbama o obavezi da se bibliotekarska profesija
odupre svakom obliku disriminacije knjige i korisnika po bilo kom osnovu. Navodim s obzirom na to etiri
njegove odredbe: Knjinice moraju jamiti i olakati pristup oblicima znanja i intelektualne aktivnosti. U
tom e cilju knjinice priskrbiti, uvati i uiniti dostupnom najrazliitiju grau koja odraava raznovrsnost
i raznolikost drutva. Zatim: Knjinice e se pobrinuti da odabir i dostupnost knjinine grae i usluga
budu predmetom profesionalne prosudbe, a ne politikih, moralnih i vjerskih gledita. Zatim: Knjinice
e slobodno prikupljati, organizirati i iriti informacije i suprotstavljati se bilo kojem obliku cenzure. I jo:
Knjinice e omoguiti da graa, pogodnosti i usluge budu jednako dostupne svim korisnicima. Nee biti
diskriminacije prema rasi, vjeri, spolu, ili bilo kojem drugom kriteriju. (VBH, broj 3, 2000., str. 158)

O usvajanju tog dokumenta Aleksandra Horvat kae: Kao i neka druga knjiniarska drutva, Drutvo
je odluilo izraditi i objaviti vlastitu izjavu o svom stajalitu prema slobodnom pristupu informacijama.
Smatralo se da bi ta izjava mogla biti privremenom dopunom etikoga kodeksa, do donoenja novoga. Izjava
je usvojena na skuptini Drutva u Lovranu 2000., no pitanje je koliko je doista prihvaena meu naim
knjiniarima. Njezin je sadraj veim dijelom prenesen iz spomenutoga IFLA-inog dokumenta, no dodan

134

129

Knjiga 42.indd 129

2.7.2012. 17:27:08

usvojene 2000., ovdje mislim i na bibliotekarski lex specialis kao i na zakonodavna uporita iz podruja zatite batine i kulturnih dobara.
U nacionalnoj pravnoj regulativi o odgovornosti za postupanje s knjinom
graom govore dva temeljna pravna akta: Kazneni zakon (NN 107/97, ispravke,
izmjene, dopune: NN 28/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/ 03, 105/04), zatim Zakon
o knjinicama (NN 105/97, ispravke i dopune: NN 5/98, 104/00) te pravilnici:
Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine grae (NN 21/02), Pravilnik o zatiti knjinine grae (NN 52/05) i Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici
Hrvatskoj (NN 43/01). Zbog ratnih okolnosti, relevantna je i Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (NN MU 6/02).135
U Kaznenom zakonu, za predmet o kojemu je rije u ovoj knjizi, ine mi se
posebno vane sljedee odredbe:
- o diskriminaciji po bilo kojoj osnovi, ali posebno po nacionalnoj, rasnoj ili po
uvjerenju, politikom, vjerskom itd. (u grupi Povreda ravnopravnosti graana
to su lanci 106 i 107)
- o odgovornosti za unitavanje knjiga l. 222., naroito stavak (2), koji glasi:
Tko oteti, izoblii, uniti ili uini neuporabljivom tuu stvar koja slui za vjerske svrhe, kulturno dobro, posebno zatieni objekt prirode, umjetniki predmet,
stvar od znanstvenog ili tehnikog znaenja, koja se nalazi u javnoj zbirci, zatienoj privatnoj zbirci, ili je izloena za javnost, ili stvar koja slui za javne potrebe ili koja uljepava trgove, ulice ili parkove. U stavku (3) se pak kae da se za
takvo djelo podnosi privatna tuba, osim ako je rije o zatienom prirodnom
ili kulturnom dobru ili je oteena stvar u dravnom vlasnitvu. A knjiga je
kulturno dobro i to javno kulturno dobro
- o odgovornosti za davanje lanog iskaza (l. 303.), s tim u vezi naroito l. 312.
(krivotvorenje slubene isprave), l. 313. (posebni sluajevi krivotvorenja isprave) i l. 315. (ovjerovljavanje neistinitog sadraja),
- odredbe preuzete iz meunarodnog prava, dane posebno u glavi XIII: Kaznena
djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, a formulirane kao genocid u l. 156. i 158., kao rasna i druga diskriminacija u l. 174. i kao unita-

je tekst za koji su lanovi Komisije smatrali da je potreban naem lanstvu jer je specifian za nae prilike.
U Izjavi se lanovi Drutva pozivaju da se u radu vode strunim, a ne ideolokim, politikim ili osobnim
razlozima, a Drutvo se obvezuje i javno zastupati i braniti pravo svojih lanova da postupaju u skladu s naelima iznesenima u Izjavi. Upuujem na dva rada Aleksandre Horvat: 1) Rije urednika: Slobodan pristup
informacijama (VBH, broj 3, 2000.); 2) Hrvatsko knjiniarsko drutvo i slobodan pristup informacijama
(Zbornik radova s okruglog stola o slobodnom pristupu informacijama u slubi kulturnog razvitka, ur. A.
Horvat-A. Belan-Simi, HKD, Zagreb, 2002.)
Kako nisam profesionalno pravnik nije iskljueno da u moda pogrijeiti u ponekom tumaenju pravnih
odredaba, ma koliko se trudio da to izbjegnem. Bitnim ipak smatram smisao i drutvenu intenciju propisa da
sprijee drutveno nepoeljne postupke, a to je okolnost na kojoj inzistiram.
135

130

Knjiga 42.indd 130

2.7.2012. 17:27:08

vanje kulturnih dobara i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra u l. 167.136

Odredbe Kaznenog zakona proteu se na sve one koji ih kre, a kad je rije
o unitavanju knjiga onda je jasno da je krug odgovornih neusporedivo iri od
bibliotekarskog. Naglaavam to jer bi se pregledom objavljenih napisa o unitavanju knjiga moglo zakljuivati da se unitavanje knjiga dogaalo samo u bibliotekama to naravno nije tono.
U Zakonu o knjinicama previene su sankcije (l. 51): ako knjinica ne
dostavi podatke potrebne za obavljanje strunog nadzora (lanak 20. Stavak 1,
lanak 47.); ako se utvrdi da knjinica nije poduzela mjere za zatitu knjinine grae (lanak 45.); ako se utvrdi da knjinica nije uredno provela reviziju
knjininog fonda (lanak 46.) (propisivanje sankcija je, po mom miljenju,
znaajan i vaan napredak u odnosu na Zakon iz 1973. koji izriito nije propisao
nikakve sankcije). Postupak revizije i otpisa odreen je Pravilnikom, a i zatitu
grae poblie odreuje poseban Pravilnik. U tom je Pravilniku, u l. 6. zapisano:
U svrhu trajnog ouvanja knjinine grae knjinice su obvezne tititi grau
od uzronika propadanja vlage, prekomjernog sunevog ili umjetnog svjetla,
biolokih i atmosferskih utjecaja i oneienja te odstupanja od optimalne temperature. Tome dakako treba pridodati i Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Hrvatskoj, prema kome matine slube struno nadziru rad knjinica, uz
redovite preglede i analize njihova rada. Zadnji stav l. 58. Zakona o knjinicama
govori o propisima koji prestaju vaiti donoenjem ovoga zakona i izriito odreuje da propisi doneseni za provedbu zakona iz stavka 1. ovoga lanka (radi
se o Zakonu o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama iz 1973. godine) ostaju na
snazi do donoenja propisa iz lanka 57. ovoga Zakona. To znai da su i upute o
reviziji i otpisu iz 1983., odnosno 1992., i 1997. i za narodne i za kolske knjinice vaile sve do 2001. odnosno 2005. godine.137
Zakoni o bibliotekarstvu, kako onaj iz 1973. tako i onaj iz 1997., naroito
naglaavaju znaenje Statuta knjinica u kojem se definiraju, uz ostalo, i pitanja
vezana uz reviziju i otpis i zatitu knjininog/knjinog fonda. Nije mogue ovdje baviti se istraivanjem sadraja Statuta, ali se moe sa sigurnou uzeti da
odredbe Statuta nisu mogle biti formulirane mimo onoga to su zakonski ili/i
136
Andras Riedlmayer mi je 29. 1. 2005. na pitanje mogu li se te meunarodne konvencije primjeniti i kad
zemlja nije u ratu, odgovorio: enevska konvencija i njeni protokoli iz 1977. primjenjuju se za trajanja
rata. U sluaju Hrvatske to znai da se primjenjuje za razdoblje 1991 1995. Cjelokupna teritorija drave
pokrivena je enevskim konvencijama za razdoblje trajanja konflikta. Drugim rijeima, primjenjivost nije
ograniena samo na podruja na kojima se vre oruane borbe. Mislim da se u naoj situaciji, s obzirom na
obiljeja drutvenih konflikata, takav stav moe bez ikakvih ustruavanja prihvatiti.
137
Iz toga se moe zakljuivati i da su dva uvena Naputka iz 1992. bili akti samovolje i da su doneseni
na mah. Ni u jednome od njih nema napomene o prestanku vaenja dotad pravno vaeih akata i o njihovoj
zamjeni ovim novim. A propis se Ministarstva k tome jo i okitio poduim nabrajanjem propisa na koje se
oslanja (Na temelju...).

131

Knjiga 42.indd 131

2.7.2012. 17:27:08

podzakonski akti odredili.

Tree uporite za sankcioniranje neprimjerenog postupanja s knjigama jest
Etiki kodeks Hrvatskog knjiniarskog drutva i Izjava o slobodnom pristupu
informacijama.
U Izjavi se navodi:
Hrvatsko knjiniarsko drutvo podrava, promie i brani intelektualnu slobodu u
skladu s l. 19. Ope deklaracije UN o ljudskim pravima, s l. 10. Europske konvencije
o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i s l. 38. Ustava RH. Hrvatsko knjiniarsko
drutvo u cjelosti prihvaa i podrava IFLA-inu izjavu Knjinice i intelektualna sloboda iz
1999. godine, te Uneskov manifest za narodne knjinice iz 1994. godine i Manifest za kolske knjinice iz 1999. godine (...) Hrvatsko knjiniarsko drutvo poziva svoje lanove da
se u svom radu uvijek vode strunim, a ne ideolokim, politikim, osobnim ili drugim kojim
razlozima, i da se suprotstave svim pokuajim zloporabe struke za promicanje politikih,
materijalnih ili osobnih ciljeva.

Naravno, navodi se i obaveza pridravanja svih naela naznaenih u spomenutim dokumentima, a zauzimanje za pravo na znanje, i s tim u svezi omoguavanje slobodnog prijenosa informacija, osnovna je odgovornost knjiniarske
struke pred javnou. Stoga je logino da se i u Etikom kodeksu inzistira na tim
naelima (profesionalno djelovanje u skladu s odgovarajuim meunarodnim i
domaim strunim normama, priznavanje prava na znanje i neometan pristup
informacijama za sve...) te se u osam toaka definira za to e se bibliotekari
zalagati (primjerice: jednak pristup informacijama za sve korisnke, primjena
profesionalne prosudbe bez utjecaja politikih, moralnih i vjerskih gledita ili
materijalnog interesa, suprotstavljanje i neprihvaanje bilo kojeg oblika cenzure). Zavrnim stavom HKD se obavezuje na podrku i primjenjenu zatitu
bibliotekarima u ostvarivanju odredbi Kodeksa, ali i moguu arbitrau Etikog
povjerenstva u primjeni i potivanju Kodeksa. Pretpostavljam da Etiko povjerenstvo ipak ima razraene kriterije za sankcioniranje bibliotekara koji kre
profesionalna pravila, ukljuujui i naela Etikog kodeksa.
Bez obzira na eventualne zamjerke tekstu, mora se rei da je donoenje
Etikog kodeksa bitan korak u definiranju bibliotekarske profesije u duhu stava to
ga je Aleksandra Horvat formulirala samokontrola kao bitna oznaka profesije.
Treba ovdje dodati jo jednu opasku. Zakon o knjinicama je u prvotnom
tekstu u l. 3. odredio: Knjinina se djelatnost obavlja kao javna sluba.
Knjininu djelatnost obavljaju knjinice. Tri godine kasnije taj je tekst dopunjen novim stavom: 3. Zadaa knjinica je da u ostvarivanju javne slube
nastoje zadovoljiti obrazovne, kulturne i informacijske potrebe svih graana na
podruju svoga djelovanja te da promiu itanje i druge aktivnosti u cilju unapreivanja ukupnoga kulturnoga ivota zajednice. (kurzivi A. L). Nema dakle
odvajanja na vie ili manje ravnopravne pojedince, skupine, graane, na nau

132

Knjiga 42.indd 132

2.7.2012. 17:27:09

i njihovu literaturu, na prihvatljivo i neprihvatljivo pismo itd. Ne bi smjelo

biti samovolje i arbitrarnosti u voenju knjinice, a priroda javne slube podrazumijeva i to da je knjinica otvorena svim graanima, da je duna polagati rauna o svom radu javnosti i da je duna korespondirati s javnou o svemu to se
tie rada biblioteke138.
Iz ovog kratkog pregleda pozitivnih propisa vidi se da je za neprofesionalan,
neetian, diskriminatorski postupak s knjigama, za unitavanje knjiga, za diskriminaciju ljudi kao korisnika bibliotenih fondova i biblioteka kao izvora informacija po bilo kojoj osnovi, za proglaavanje bilo koje vrste literature ili pisma
nepoeljnim, nepotrebnim, nekorisnim, nepodobnim, smeem itd.,
za donoenje uputstava koji su u suprotnosti s proklamiranim naelima i odredbama pozitivnih propisa postojala mogunost sankcioniranja.
Koliko mi je poznato, ni u jednom od registriranih sluajeva nepropisnog
postupanja s knjigama, sankcija nije bilo.

138
Sa stanovitom dozom ironije htio bih primjetiti: zar je trebalo najprije potpuno ignorirati, da bi se zatim
usvojila formulacija koja de facto ponavlja bitne elemente javnosti rada odreene Zakonom iz 1973. godine
(l. 3., 4., 5.). Isto tako, formulacija l. 2. Zakona iz 1997. (Knjinina je djelatnost od interesa za Republiku
Hrvatsku.) po mom je miljenju bitno loija od formulacije l. 2. Zakona iz 1973. (Bibliotena djelatnost
od posebnog je drutvenog interesa.). U analitikoj razradi oba odreenja bitno je kako e se formulirati
interes Republike Hrvatske, a kako drutveni interes. Nadam se da e se jednom ipak netko poduhvatiti
i toga zadatka, a iskustvo prevrata u Hrvatskoj1990-ih prua u tom pogledu obilje materijala.

133

Knjiga 42.indd 133

2.7.2012. 17:27:09

134

Knjiga 42.indd 134

2.7.2012. 17:27:10

V.
MEUNARODNI ODJECI UNITAVANJA KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih

eunarodni odjeci unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih vjeran su

odraz tretmana to ga je taj fenomen, uglavnom ili preteno, imao i u slubenoj
Hrvatskoj evidentirala su se samo unitavanja biblioteka i knjiga u zonama
ratnih okraja, pri emu se unitavanje iskljuivo pripisivalo agresoru, a o unitavanju knjiga na podrujima izvan ratnih okraja namjerno se slubeno utjelo.
Internacionaliziranje hrvatskog knjigocida 1990-ih preko objektivnih informacija bilo je slabano u usporedbi s informacijama proetim reimskim propagandizmom ili specijalnoratovskim svrhama.
Poprilino od tih karakteristika pate i sve tri publikacije (Herritage...,
Guide..., Wounded...) nastale 1992. 1994. kojima je namjera bila selektivno informiranje meunarodne javnosti, u interesu obrane hrvatske kulture
pred navalom barbara i u kojima su preuivana sva unitavanja spomenike i
knjine batine izvan podruja oruanih sukoba.
alosnoj praksi ideoloki motiviranog unitavanja knjiga prvi je javno pokuao dati meunarodnu dimenziju Igor Lasi u lanku Hrvatski knjigocid.
Naklade su planule, Feral Tribune 29. 6. 1998.: O otpisu ili unitenju stotina
tisua knjiga nema ni jedne rijei u nedavnom hrvatskom Izvjetaju o kulturnoj
politici Vijeu Europe; OESS o tome takoer nita ne zna139. Budui da su se
upravo stoga u vie navrata hrvatski kulturtregeri nemalo ostrvili na one koji bi
ih usporeivali s Dravnim ministarstvom za narodnu prosvjetu i propagandu
spomenutoga Josepha Goebbelsa nije zgorega ukratko pregledati nekoliko dostupnih nam primjera sumnjivog tretmana javnoga knjininog fonda u neovisnoj
Hrvatskoj.
Tristo stranica informativnog i preglednog ...Nacionalnog izvjetaja...,140
139
Predstavnici Evropske komisije o (pre)vrednovanju knjinog fonda u Gradskoj biblioteci Ogulina bili
upozoreni. Vidjeti dnevniku biljeku edomira Vinjia od 12. 10. 1993. u Prosvjeta, broj 50, april 2002.,
str. 6.

Izvjetaj... je objavljen kao dio jedinstvenog projekta Vijea Evrope, njegovog Vijea za kulturnu suradnju: Cultural Development Policies in Member States: Cultural Policy in Croatia. National Report, 1998.
godina. Vrijedi ovdje skrenuti panju na dvije zanimljive opaske, koje nisu, dodue, izravno u vezi s naom
140

135

Knjiga 42.indd 135

2.7.2012. 17:27:10

na ijoj su izradi suraivala 23 strunjaka za odreena podruja, pregledao sam

vrlo paljivo, prvenstveno dakako one dijelove koji obrauju problematiku spomenike batine (str. 193 202) i bibliotekarstva (str. 209 214). Spominju se
tete nastale usljed agresije, tj. ratnih djelovanja, ali ni u jednom od ta dva dijela
Izvjetaja zaista nema ni rijei o unitavanju bilo spomenike batine, bilo knjine grae u podrujima gdje nije bilo oruanih sukoba, iako su autorima Izvjetaja
morale biti, a siguran sam i da su im bile poznate injenice o naem ruenju
spomenika i o naem unitavanju knjiga, pa je nerazumljivo zato su te injenice preuene, zanemarene i ignorirane.
Ni u Izvjetaju Republike Hrvatske o primjeni meunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Initial Report of the Republic of
Croatia on the Implementation of International Covenant on Economic, Social
and Cultural Rights) nema o naem unitavanju spomenike batine i knjine
grae nikakve informacije. Na taj je Izvjetaj... Graanski odbor za ljudska
prava (GOLJP) iz Zagreba reagirao u dva navrata (1999. i 2001.)141. Primjere
krenja odredaba Meunarodnog pakta, meu kojima se navodi i pet primjera
diskriminacije i unitavanja knjiga, uputio je GOLJP i Odboru za ljudska prava
Ujedinjenih naroda.
Takav je pristup fenomenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, ini mi
se, odluujue utjecao da se i u nekoliko tekstova to su tokom 1990-ih nastali
izvan Hrvatske,142 problem unitavanja knjine grae prikae jednostrano, da se
temom. U uvodu se navodi izjava arka Domljana (tadanjeg predsjednika Sabora) iz 1990. da glavni cilj
hrvatskog razvoja nee biti ekonomski rast nego kulturni razvoj, koji nee ukljuivati samo umjetnost i kulturno naslijee, nego i kolovanje i obrazovanje (str. 25, 26), ali je odmah zatim u tekstu ta izjava ocijenjena
kao preoptimistino gledanje (str. 27). A u poglavlju o spomenicima nalazi se i ova formulacija: Razaranje
je, paradoksalno, pomoglo rasvjetljavanju vrlo raznolike nacionalne batine, nakon mnogih dekada totalnog
zanemarivanja problema ukupnog naslijea. Upravo je razaranje hrvatskog naslijea bilo ono, to je pruilo
jedan od najvanijih argumenata za ukljuivanje meunarodne zajednice u pomaganju Hrvatske. (str. 196,
197). Ova ocjena mi se ini nevjerojatnom.
Izvjetaj... je kao Vladin dokument upuen Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Taj je Odbor
u dva navrata zatraio od GOLJP-a, kao nevladine organizacije, da komentira navode vladinog Izvjetaja...
(prvi put iz New Yorka, drugi put iz eneve). Oba puta GOLJP se odazvao.
141

142
Ovdje imam na umu sljedee naslove, koje sam konzultirao. Na prvom mjestu je razmjerno opiran lanak
to ga je napisala Vesna Blaina, Memoricid ili ienje kulture: rat protiv biblioteka u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, Documentation et bibliotheques, vol. 42 (1996), pp. 149 164. Francuski tekst (Mmoricide
ou la purification culturelle: la guerre contre les bibliothques de Croatie et de Bosnie-Herzgovine, by
Vesna Blazina, Chef de service, Dveloppement des collections et Publications officielles, Bibliothque des
lettres et des sciences humaines, Universit de Montral). S obzirom da je autorica lanka napravila terensko istraivanje u periodu od 1993. 1994. godine (posebno zahvaljuje profesorici Aleksandri Horvat sa
Sveuilita u Zagrebu za podatke koji se odnose na Hrvatsku i Andrasu Riedlmayeru (Harvardski univerzitet, USA) za podatke koji se odnose na Bosnu. ovaj je lanak reprezentativan za inozemna reagiranja
na sloenu situaciju konflikta na podruju SFR Jugoslavije. Nadalje, vaan je lanak: Detlin Karen J., to sam
ga naveo u fusnoti 65 i lanak Andras Riedlmayera. Uz to spominjem jo i ove krae lanke: Philips Zlata,
Libraries are Devastated in War Torn Croatia, American Libraries, 23 (Marc), 1992.; Tatjana Lorkovi,
Wounded libraries in Croatia (book review), Libraries & culture, vol. 30, Spring 1995.; Ivanievi

136

Knjiga 42.indd 136

2.7.2012. 17:27:11

zanemari cjelina fenomena, iako su ve tada bile na raspolaganju javno objavljene injenice koje su cjelovitiju obradu omoguavale.
Za primjer jednostranog prikaza uzimam lanak Vesne Blaina, jer je najopirniji i, sudei prema sadraju i kategorinosti tvrdnji, najambiciozniji. Cjelinom
teksta se ne mogu ovdje baviti,143 nego u se zadrat samo na osnovnoj manjkavosti koja se tie nae teme.
Autorica kao bitne pisane izvore za svoje ocjene i stavove izriito navodi knjige R. Ivanevia, Cultural Heritage of Croatia in the War 1991 1992 (1993.)
i Trezori umjetnosti Hrvatske (1993.), zatim knjige: Wounded Libraries in
Croatia (T. Aparac-Gazivoda i D. Katalenac, 1993.) i Croatian Libraries on
Target: Guide (eli-Tica i drugi, 1993.). U opirnoj literaturi naroito jo: I.
Kostovi et al. (eds) Mass Killing and Genocide in Croatia 1991/1992: a Book
of Evidence (1992.) i Izvjetaje Vijea Evrope. U svom tekstu ona prepriava
tvrdnje iz navedenih izvora iako se poziva na svoje terensko istraivanje u periodu od 1993. 1994. godine, a to moramo shvatiti kao njen boravak u Hrvatskoj.
Nevjerojatno je da su joj promakle prve vijesti da je unitavanja knjiga, tj. knjine
D., Nellinferno della Croazia ce ancora chi ha desiderio de leggere, Biblioteche oggi, 12 (1), 1994.;
Stipevi Aleksandar, Biblioteche distrutte e roghi di libri in Croazia 1991., Il bibliotecario, No 31 (gennaio/marzo), 1992. Ivanieviev i Stipeviev lanak nisam imao mogunost pribaviti i proitati, stoga ih ne
mogu komentirati, ali imajui na umu Stipevieve tekstove s kojima se oglasio u povodu unitavanja knjiga
u Hrvatskoj (uvodna biljeka u brouri Wounded Libraries in Croatia, pa zatim njegova dva polemika
lanka u Hrvatskom slovu, koja otro oponiraju pisanju Milana Kangrge o tom problem), mislim da neu
pogrijeiti pretpostavim li da je i ovaj lanak, objavljen u Italiji, pisan u istom duhu i s jednakom porukom.
Dodao bih jo i dvije rezolucije o problematici unitavanja kulturnih institucija, onu ALA (American Library
Association), usvojenu na skupu u Denveru januara 1993. (vidjeti u: International Leads, 7 (2), 1993.), kao
i: IFLA rezoluciju, usvojenu na Generalnoj skuptini u Barceloni augusta 1993. (vidjeti u: IFLA Annual 1993.
Proceedings of the 59th Council and General Conference, Barcelona 1993., K. G. Saur, 1994., pp. 83 84.
143
Potpuno izostavljam osvrt na tematiku koja se tie Bosne i Hercegovine. Problematikom unitavanja kulturnih dobara, a u tom sklopu biblioteka i knjiga, posebno se bavio Andras Riedlmayer. On je bio angairan
kao strunjak da za potrebe ICTY-a u Den Haagu, njegova tuiteljstva, izradi studije o spomenuoj problematici. Upuujem zainteresiranog itaoca na sljedee naslove: 1) Andrs Riedlmayer (Principal Investigator),
Destruction of Cultural Heritage in Bosnia-Herzegovina, 1992 1996: A Post-war Survey of Selected
Municipalities (Izvjetaj za ICTY, Haag); 2) Libraries Are Not for Burning: International Librarianship
and the Recover of the Destroyed Heritage of Bosnia and Herzegovina (referat podnesen na 61. Generalnoj
konferenciji IFLA-e, 20. 25. augusta 1995.) Zahvalan sam gospodinu Andras Riedlmayeru koji mi je spremno odgovorio na moje traenje i oba dokumenta poslao. Zainteresirani italac e dobiti nekoliko informacija
o unitavanju knjiga i biblioteka u BiH i iz: Ivan Lovrenovi, The Hatred of Memory: In Sarajevo, Burned
Books and Murdered Pictures, The New York Times, 28. May 1994. (Lovrenovi tu opisuje kako je i njegova lina biblioteka unitena); Sanela Hajdarhodi, Bosnia: Sarajevos Missing Tomes, BCR No. 284,
28. September 2001.; Davor Paali, U Sarajevu najvee namerno spaljivanje knjiga u modernoj istoriji.
Uniteno 1,5 miliona knjiga, (internet izdanje), Beograd, 26. 3. 2003. Ve ranije sam citirao
tekst o tome iz knjige Miljenka Jergovia: Who Will Be the Witness. Biblioteka (Sarajevski Marlboro).
Instruktivan je i prilog: Kemal Bakari, Bosna i Hercegovina na putu u drutvo znanja: posljedice ratnog
sukoba i rekonstrukcija nacionalnih zbirki, Slobodan pristup informacijama, Zbornik materijala 4. i 5.
Okruglog stola (ur. A. Belan Simi-A. Horvat), HKD, Zagreb, 2007. Naravno, time se ne iscrpljuje uvid u
tragediju to je u Bosni i Hercegovini zadesila, uz ostalo, i biblioteke, odnosno knjige openito.

137

Knjiga 42.indd 137

2.7.2012. 17:27:11

grae i spomenike batine, naravno, bilo i tamo gdje se nije ratovalo. To, najblae reeno, govori o manjkavosti terenskog istraivanja, a opservacije i ocjene
su joj reklo bi se impresionistike. Evo primjera: Primorana da se povue sa
hrvatske teritorije listopada 1991. godine (iz Zadra, opaska A. L.) srpska federalna vojska se nala pred velikom dilemom. Naravno, treba se povui sa cijelom
vojnom artiljerijom, ali to uraditi sa bibliotekom od 200.000 knjiga? Srpski oficiri su odluili spaliti u zadarskoj kasarni sve knjige s latininim rukopisom, smatrane ne-srpskim. Dim knjiga koje su gorjele, bio je vidljiv sljedea dva tjedna s
vie kilometara udaljenosti. U istoj je operaciji 60 kompjutera uniteno sjekirama
(Aparac-Gazivoda, 1993., str. 6; Philips, 1992.)
A evo kako glasi opis u izvornom tekstu koji je napisao A. Stipevi, a ne T.
Aparac-Gazivoda:
U Zadru su upotrebili veoma stari nain unitavanja knjiga. Kada je Jugoslavenska
armija bila prisiljena u urbi napustiti kasarne, komandanti tih kasarni su odluili zapaliti sve
knjige (kurziv A. L.) koritene od nastavnika i vojnika vojnih kola koje su bile tampane
latinicom i koje bi stoga mogle podsjeati na hrvatske. Tisue knjiga bilo je naslagano na kup
usred dvorita jedne od kasarni u Zadru, polivene benzinom i zapaljene. Gusti se dim dizao
danima, dok sve nije nestalo, a ostao je samo kup pepela. Informacijska oprema takoer nije
smjela biti ostavljena Hrvatima, tako da su vojnici, sljedei nareenja svojih komandanata,
sjekirama unitili oko ezdeset kompjutera. Moramo podsjetiti, da je ovo bilo prvo veliko
spaljivanje knjinih fondova u Evropi nakon Hitlerovog vremena, i prvo spaljivanje knjiga
nakon to su komunisti spalili mnoge biblioteke neposredno po zavretku II svjetskoga rata.
(Prijevod s engleskog A. L.)

Tihomil Matrovi je pak 1995.144 taj dogaaj vidio ovako:

Vrhunac srpskog barbarizma nad knjigama je lomaa latininih knjiga zapaljena u krugu vojarne uro akovi u Zadru, pred povlaenje tzv. jugoslavenske vojske u listopadu 1991. Voeni mrnjom prema svemu to je hrvatsko, srpski su zloinci tada iz knjinica
zadarskih vojnih uilita izvukli desetke tisua knjiga napisanih latinicom i nabacivi ih na
nekoliko metara visoku hrpu polili benzinom i zapalili. Fascinira monstruoznost tih barbara
koji su knjige pisane latinicom doivljavali kao neprijateljske. Lomaa je gorjela puna tri
tjedna, a njezin se dim mogao vidjeti i u desetak kilometara udaljenim mjestima. Od nekadanje bogate knjinice s gotovo osamdeset tisua svezaka, osloboditelji su u vojarni nali
tek golemu hrpu pepela. Na polupraznim policama knjinice vojnih uilita ostale su samo
poneke iriline knjige.

O istom, Stipevi u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata III, poglavlje

XVI, str. 465 pie:
U Zadru su jugovojnici, kada su bili prisiljeni napustiti brojne vojarne u gradu i okolici,
sabrali iz tamonjih vojnih knjinica sve knjige pisane latinicom u uvjerenju da e najmanje
pogrijeiti budu li njih spalili, a ne i one na irilici za koje su bili sigurni da nisu hrvatske.
Danima je gorjela lomaa u kojoj je, rauna se, u pepeo pretvoreno oko 60 000 knjiga.
144
Tihomil Matrovi, Zloin irilinog uma, Tomislav, God. IV, broj 45, Zagreb, rujan 1995., str. 27.
Gotovo istovjetan tekst istog autora iziao je i u Veernji list, 1. 10. 1995.

138

Knjiga 42.indd 138

2.7.2012. 17:27:11

A evo i opisa iste te situacije iz pera Ivana Pehara, direktora Gradske knjinice Zadar. U svom prilogu za 29. skuptinu Hrvatskog bibliotekarskog drutva,
to je bila odrana u Bizovakim toplicama 1994. godine pod naslovom Nestali,
uniteni, oteeni fondovi 1991. 1994. (objavljeno u VBH br. 3 4, 1994., str.
119121) kae:
No nakon briljivo prikupljenih podataka, prvi puta u javnosti elim iznijeti i tete nastale potpunim ili djelominim preseljenjem i unitavanjem vojnog fonda knjinica u Zadru.
U ovom kontekstu podsjeam da je prema broju itelja u bivoj Jugoslaviji Zadar bio na
poasnom, prvom mjestu prema koncentraciji vojske i vojnih uilita i akademija (artiljerija,
protuzrana, zrakoplovna). Shodno tome u Zadru su postojale etiri bogate vojne knjinice
s oko pola milijuna svezaka grae (oko 70.000 naslova), tisuama asopisa i topografskih
karata. Ne posjedujemo detaljne podatke o tome to je u povlaenju JNA odvezeno ili spaljeno. Od knjiniara koji su radili u spomenutim knjinicama, kao autentinih svjedoka,
uspio sam prikupiti pribline procjene o veliini fonda. Dakle, od oko pola milijuna svezaka
knjininog fonda, radnici Gradske knjinice, uz pomo drugih kulturnih djelatnika iz Zadra,
uspjeli su nakon povlaenja bive JNA prikupiti i spasiti priblino 70.000 svezaka knjiga,
veliki broj asopisa, prirunika, tablica gaanja i oko 100.000 specifinih, topografskih karata. Knjinini fond od priblino 10.000 svezaka knjiga ostavljen je neoteen u bivem
domu JNA Zadar. Nakon obrade i priprema sva je graa predana na uporabu Hrvatskoj vojsci. U bivoj vojarni uro akovi dvadeset i tri su dana gorjele knjige beletristika i
enciklopedije koje su temeljito i sustavno birane kao najvrijednije. U bivoj vojarni Marko
Orekovi pronali smo zgarita shema i karata, a probran je i pri povlaenju odvezen fond
od oko 150.000 najvrednijih knjiga kao i cjelokupan fond zrakoplovne akademije.

Nemam namjeru ukazivati na nepodudarnosti meu navedenim tekstovima,

ali nesporno je da su meu njima razlike velike. Usprkos terenskom istraivanju
1993. i 1994. godine u tekstu Vesne Blaine nema nijednoga podatka koji se
ve ne nalazi u nekom od izvora na koje se oslanja. Teko je povjerovati da je V.
Blaina zanemarila ve tada poznate injenice o unitavanju spomenike batine
i o unitavanju knjiga pukim sluajem (da ne spominjem diskriminaciju, miniranje kua, egzodus i ubijanje tzv. remetilakog faktora). Bilo je to u skladu
s njenom osnovnom tezom o odgovornosti samo jedne strane i iz toga formuliranom zamjerkom stidljivim rezolucijama ALA i IFLA-e koje ne ele da stanu
na bilo iju stranu u ovom konfliktu.
Primjer meunarodnog reagiranja znaajniji od maloprije navedenog je po
mom miljenju izvjetaj IFLA-e (Country reports 1996 2000) o stanju bibliotekarstva u etrdest dvije zemlje u tom razdoblju, meu njima je i Hrvatska,
a izraen je kao pripremni materijal za redovitu Skuptinu IFLA-e 2003. godine.145. Umjesto prepriavanja mislim da je dovoljno citirati samo dio izvjetaja:
Tokom posljednjih godina mediji su izvijestili o nekoliko sluajeva bacanja knjiga
od strane nekih bibliotekara. Sluaj bibliotekarke javne knjinice u Koruli, koja se prema
145

Zainteresirani e ga italac nai na slubenim web stranicama IFLA-e: www. IFLANET

139

Knjiga 42.indd 139

2.7.2012. 17:27:11

izvjetajima oslobaala neeljenih knjiga bacajui ih u kontejner za smee, izazvao je ljeti

1997. ogorena reagiranja u javnosti. Pretpostavljalo se da su baene knjige srpskih autora ili
knjige prevedene na srpski jezik, ali su kasnija istraivanja utvrdila da su ove pretpostavke
netone. Hrvatsko knjiniarsko drutvo je bilo obavijeteno o ovom dogaaju, ali nikada
nije iskazalo svoje miljenje o problemu, barem ne javno.146
Ljeti 1998. godine dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu naredio je da se neutvreni
broj knjiga i asopisa, pisanih na njemakom, makedonskom, bugarskom, hrvatskom (i moda na nekim drugim jezicima), odstrani iz fakultetskog depoa i proda kao stari papir. Knjige
su bile inventarizirane, ali ne i katalogizirane. Dekan je navodno to radio s najboljim namjerama izjavio je da su knjige bile neiste i zagaene, a da je depo gdje su knjige bile drane
bio potreban za druge svrhe. Dodao je takoer, da je dio materijala koji je odstranjen bio
objavljen u vrijeme socijalistikog reima i da se sada nije mogao koristiti. Iako politiki motivi nisu glavni razlozi za odstranjenje ovih knjiga, odluka Dekana pokazuje stav Fakultetske
administracije prema knjininom fondu te institucije.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo (HKD) je na ove dogaaje o kojima su pisali mediji,
na svojoj godinjoj skuptini, odranoj listopada 1998., reagiralo osnivanjem Komiteta za
slobodu izraavanja i slobodan pristup informacijama. Takoer, prevedena je i Izjava IFLA/
FAIFE o bibliotekama i intelektualnim slobodama i 1999. objavljena u Novostima HKD.
Rujna 2000., na svojoj generalnoj sjednici, Skuptina HKD je usvojila Deklaraciju o
slobodnom pristupu informacijama, koju je pripremio Komitet za slobodan pristup informacijama. Deklaracija je modelirana prema Izjavi IFLA/FAIFE o bibliotekama i intelektualnim
slobodama. Svrha je bila dvojaka: da se naglasi odgovornost profesije za omoguavanje slobodnog pristupa informacijama korisnicima, te da se ustanove principi na koje se profesija
moe osloniti. U tekstu se naglaava profesionalizam kao osnovni princip koji regulira ponaanje lanova ove profesije. Oekuje se da e Deklaracija pomoi Bibliotekarskom drutvu i
openito profesiji u komunikaciji s medijima, s javnou, kao i s vlastima.
Zbog brojnih lanaka koji su objavljeni posljednjih nekoliko godina u tampi i drugim
medijima, a koji knjiniare predstavljaju kao osobe odgovorne za ienje knjiga u velikim
razmjerima u ratnim i poslijeratnim godinama, ugled knjiniara nije povoljan. Pored lanaka
koji imenuju i optuuju pojedine knjiniare za bacanje knjiga, postoji i znaajan broj lanaka
u kojima se profesija u cjelini oznaava krivcem za bacanje, paljenje i odstranjivanje knjiga.
U nedavnom intervjuu za hrvatske novine Novi list (17. rujna 2000.) Dubravka
Ugrei, hrvatska spisateljica koja od poetka rata ivi izvan zemlje, kae147: To to su hrvatski bibliotekari, na primjer, spalili tisue knjiga ne razlikuje ih nimalo od Karadia koji
je spalio sarajevsku biblioteku. Niti se praksa Karadia i hrvatskih bibliotekara razlikuje od
146
Upozoravam itaoca da je 2001. HKD ipak reagirao, uputilo je svoju Komisiju u Korulu da ispita inkriminirani sluaj, a rezultat je bio Izvjetaj Komisije i slubeno Miljenje Drutva. Osnovnu informaciju vidjeti
u poglavlju Otpis kao krinka za unitavanje knjiga.

Citat je iz intervjua to ga je Dubravka Ugrei dala novinaru Novog lista Radi Dragojeviu (za prilog
Mediteran u tom listu), a naslov mu je: Sluaj Levar je metafora hrvatskog desetogodinjeg ivota. Ovdje je
naveden onako kako glasi u intervjuu nisam ga dakle prevodio s prevoda. Kad se uzme u obzir cjelina njenih
stavova o tome, osobito jasno iskazanih u njenoj briljantno pisanoj knjizi Kultura lai, moe se zakljuiti (u
vezi s prigovorom o nerazlikovanju pojedinaca i profesije) da ona govori o politici i izrazitoj drutvenoj klimi
iskljuivosti i netrpeljivosti iz koje se crpila motivacija za unitavanje knjiga, o politici kojoj se HKD nije izriito
i javno suprotstavilo pa stoga ni profesija u cjelini ne moe biti osloboena odgovornosti. Uostalom, ve sam
naveo da je predsjednica HKD u Miljenju o sluaju Korula u ime HKD, a potvrdilo ga je i Knjinino vijee,
konstatirala da profesija nije pravovremeno i dovoljno snano reagirala na fenomen unitavanja knjine grae.
147

140

Knjiga 42.indd 140

2.7.2012. 17:27:11

prakse nacistikih paljevina. Teko je razumjeti zato Dubravka Ugrei ne razlikuje (i ona
nije jedina) pojedince i profesiju u cjelini. S druge strane, sve do sada Hrvatsko knjiniarsko
drutvo nije javno reagiralo i dalo svoje vienje proteklih dogaaja. Usvajanje Deklaracije
o slobodnom pristupu informacijama nudi, nadamo se, novu mogunost Bibliotekarskom
drutvu da javno izrazi svoje miljenje, da sankcionira one svoje lanove koji su eventualno
prekrili pravila profesije i da pomogne da se drugi oslobode od tekih optubi.
Listopada 2000. godine Hrvatsko knjiniarsko drutvo je objavilo novi broj bibliotekarskog asopisa, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, posveen temi sloboda izraavanja i
slobodni pristup informacijama. Autori lanaka su strani i hrvatski knjiniari koji piu o cenzuri, slobodnom pristupu informacijama u digitalnom okruenju, stvaranju zbirki, proiavanju fonda knjiga i odstranjivanju knjiga, odgovornosti knjiniara da omogue slobodan
pristup informacijama za svoje korisnike itd. Glavna je svrha ovoga broja asopisa da se koncept slobodnog pristupa informacijama priblii hrvatskim knjiniarima (prijevod A. L.).

Prije svega, vrlo je znaajno da je IFLA nala za potrebno da jednoj svojoj

lanici skrene panju na vaan problem unitavanja knjiga koji se zatakavao,
makar i navoenjem samo dva sluaja, oba uproeno i nepotpuno148. to IFLA
nije imala vie podataka o ova dva sluaja, a posebno to nije imala dovoljno
informacija i o drugim javno objavljenim primjerima, svjedoi o uigranosti prikrivanja problema i manjkavom izvjetavanju IFLA-e o stanju stvari. To naravno ne udi nakon to smo se upoznali sa stavom ako ih je bilo (sluajeva
postupanja s knjigama suprotno bibliotekarskim pravilima). Bilo bi od velike
koristi da je IFLA uz ovaj Izvjetaj objavila i izvore podataka, tko im ih je i kada
dostavio, odnosno kako su do podataka na koje se pozivaju doli. Ipak vaan je
stav iz Izvjetaja da je potrebno javno izjanjavanje bibliotekarske asocijacije i
sankcioniranje lanova koji su moda krili profesionalna pravila te zatititi
one koji su neosnovano optueni.
Neobino je, a po mom skromnom sudu i nedopustivo, da HKD ovaj dio
Izvjetaja IFLA-e o Hrvatskoj nije objavio u svojim publikacijama, prije svega
u Novostima kao sredinjem operativnom glasilu HKD.149 ak ni na jednom
148
To to su ova dva primjera prikazana krajnje uproeno i nepotpuno nije za bit same stvari odluujue.
Vano je da je samu injenicu neprofesionalnog i neprihvatljivog unitavanja knjiga registrirala jedna meunarodna bibliotekarska institucija.

Informacija IFLA-e bila mi je povod da se izravno obratim bivem dekanu Filozofskog fakulteta Stipi
Botici s molbom da mi problem objasni. Na prvo moje pismo (15. 5. 2005.) nisam dobio odgovor, pa sam molbu ponovio (6. 1. 2006.) i tek nakon toga sam dobio vrlo kratak odgovor (10. 1. 2006.) koji glasi: Potovani
gospodine Leaja, jako me udite to vi kao doktor znanosti nasjedate glupavim traevima o knjigocidu na
ovom Fakultetu. Osobno sam knjigoljubac, i to kakav, i ne bi mi palo napamet unititi bilo kakvu knjigu.
Svojedobno, kad se proirivao na restorani (u podrumu) bio je depo asopisa i odloenih knjiga gdje se
godinama odlagalo ono to je po fakultetskim knjinicama bilo nepotrebno. Tu je voda bila po podu i sve je
bilo totalno uniteno. Nakon pregleda (i vie pregleda) vidjelo se da to nije nita korisno za uporabu i uklonilo se. Uklonile su se one vlane i uplisnjive broure i nita vie. Nikakav, dakle knjigocid nije izvren.
Pretpostavljam da bi neusporedivo efikasnije za uvid u problem bilo, da se o svemu HKD informirao preko
svojih lanova bibliotekara, kojih na Filozofskom fakultetu ima poprilian broj, pa da je o saznanjanima
upoznao javnost. Vjerojatno bi onda i formulacija u IFLA-inom Country Reportu bila drugaija.
149

141

Knjiga 42.indd 141

2.7.2012. 17:27:12

skupu ili u nekoj od publikacija posveenoj slobodnom protoku informacija

nije komentiran ovaj stav IFLA-e. S druge strane, dokumentacija o unitavanju knjine grae, to je krajem 2003. objavljena u tematskom broju asopisa Prosvjeta (verzija na engleskom objavljena krajem 2005.), dostavljena je
IFLA-i tokom 2006. godine. Jo ekamo njihovu ocjenu.
U svom lanku Karen Detlin tek na samom kraju, u poglavlju V, govori
o nepotivanju Konvencija o zatiti kulturnih dobara u konfliktima 1990-ih na
podrujima bive Jugoslavije, vrlo sumarno i bez novih podataka. Ipak vrijedi
spomenuti da na osnovu raznih izvjetaja (ukoliko su, kako kae, izvjetaji to
dopiru do nje istiniti) snano upozorava na neprihvatljivost i kanjivost koritenja kulturnih dobara kao platforme za ratna djelovanja. Taj aspekt konflikata
1990-ih sasvim je zanemaren, a primjer bolnice u Karlovcu, na to je upozorio
karlovaki Odbor za ljudska prava, pokazuje da je toga bilo.
Andrs Riedlmayer se dominantno, gotovo iskljuivo, bavio devastacijama kulturne batine u BiH i na Kosovu. Ipak, koliko mi je poznato, 2007. on u
lanku: Crimes of War, Crimes of Peace: Destruction of Libraries during and
after the Balkan Wars of the 1990s (Library Trends, Volume 56, Number 1,
Summer 2007.) po prvi puta pie o cjelokupnom podruju oruanih konfikata,
sumirajui unitavanja kulturnih dobara, pa je tako spomenuo i tete nastale u
Dubrovniku, ukljuujui i unitenje Interuniverzitetskog centra, a u posebnom
poglavlju, Library cleansing, najvei dio je posvetio dogaanjima u Hrvatskoj
navevi kao primjer sluaj Korula. Nakon kratke napomene o konfliktu i
razrjeenju toga konflikta Olujom, A. Riedlmayer kae:
S pobjednikim nacionalistikim osjeajima, vrlo intenzivnim, poneki hrvatski patrioti
preuzeli su da samovoljno iskoriste trenutak i primjene naela etnikog ienja bibliotenih
fondova. Mirni ljetovalini grad Korula, na dalmatinskom otoku istog imena, koji je izbjegao strahote rata, bio je jedna od lokacija na kojoj se dogodio ovaj besmisao.

Opisujui ukratko taj primjer, navodi i da je Sud kaznio pisanje Feral

Tribunea o tome da je ...bacila knjige u smee, a nije ih zapalila (...) i ostala na
svojoj dunosti u knjinici (ravnateljica, opaska A. L.). I zatim dodaje:
Niz istraivakih lanaka u Feral Tribuneu i drugim novinama otkrili su nakon toga
vie od pola tuceta dodatnih primjera ienja knjinica i drugdje u Hrvatskoj, provoenih
polovinom 1990-ih na inicijativu hrvatskog nacionalistikog ministra kulture (Lasi, 2002.;
Leaja, 2003.).

S obzirom na sve do sada reeno o meunarodnim odjecima unitavanja

knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, treba naglasiti da pravi posao na cjelovitom i objektivnom upoznavanju zainteresirane meunarodne, prvenstveno bibliotekarske
javnosti, o tom fenomenu tek predstoji.

142

Knjiga 42.indd 142

2.7.2012. 17:27:12

VI.
IZVORI ZA PROUAVANJE FENOMENA UNITAVANJA
KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

akon dugogodinjeg bavljenja fenomenom unitavanja knjine grae, naalost moram konstatirati da bilo kakav registar izvora niti je postojao niti postoji.
To me je navelo da pokuam, u okviru mogunosti koje su ograniene ve i time
da nisam bibliotekar, prikupiti dokumentaciju koja je javno objavljena, a nije
demantirana, pa se mora smatrati pouzdanom.
Prikupljanje dokumentacije ove vrste ne bi bilo mogue da nisam imao zaista veliku pomo, u prvom redu bibliotekara, koji su me ili upozoravali na neke
napise o unitavanju knjiga ili su mi neke od tih napisa i sami pribavili.
Viestruka obraanja nadlenim institucijama, kako dravnim tako i profesionalnim, najveim su dijelom bila bez uspjeha, ali i ta prepiska je svojevrsni
dokument o samom fenomenu.
Uz to za mene su imali veliki znaaj direktni kontakti sa brojnim bibliotekarima koji su mi iz prve ruke ukazivali kako na primjere unitavanja knjine
grae, tako i na razne naine prikrivanja tih postupaka, na falsificiranje dokumentacije i sl.
Broj izvora za prouavanje fenomena unitavanja knjine grae u Hrvatskoj
1990-ih koje sam koristio daleko je iri, ali sam ih sveo na sljedee:
1. Napisi o unitavanju knjiga to su izlazili u domaoj tampi
2. Slubeni dokumenti (u mjeri u kojoj su se mogli pribaviti)
3. Statistiki podaci Dravnog zavoda za statistiku RH
4. Prepiska to sam je istraujui fenomen unitavanja knjine grae vodio s odgovarajuim instancama od 1991. do. 2009. godine.
Uvjeren sam da e faksimili ili prijepisi tekstova i dokumenata o fenomenu
unitavanja knjiga, kao i poseban bibliografski prilog knjizi, biti korisni onima
koji budu prouavali, istraivali i ocjenjivali fenomen ideoloki motiviranog unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.

143

Knjiga 42.indd 143

2.7.2012. 17:27:12

Knjiga 42.indd 144

2.7.2012. 17:27:13

Drugi dio
UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih VERIFIKACIJA

Knjiga 42.indd 145

2.7.2012. 17:27:13

Knjiga 42.indd 146

2.7.2012. 17:27:13

I.
SLUBENI STAVOVI MINISTARSTVA KULTURE,
KNJININOG VIJEA I HRVATSKOG
KNJINIARSKOG DRUTVA

azmatranja u prvom dijelu knjige pokazala su: prvo, da fenomen unitavanja

knjiga nije ni izmiljeni ni neosnovano javno komentiran problem i drugo, da
je unitavanje knjiga implicirano u biti drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih.
Javna reagiranja, statistiki podaci i objavljeni primjeri, verifikacija su fenomena diskriminacije i unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih i to je predmet
ovog, drugog dijela knjige. Uz kratku rekapitulaciju slubenih stavova (I. poglavlje), navest u javno dostupnu dokumentaciju kako dokaze neprimjerenog
i diskriminirajueg postupanja s knjinom graom, ukljuujui i njeno unitavanje, tako i javno iskazane odjeke takvih postupaka (II. i IV. poglavlje) te podatke
Dravnog zavoda za statistiku za to razdoblje (III poglavlje).
O unitavanju knjiga tokom 1990-ih iskazivana su dva osnovna tipa stavova.
Prvi je karakteristian za izjave slubenih i profesionalnih organa, kao i nekih bibliotekara, koji su formalno osudili jedan ili dva takva, javno objavljena sluaja,
uz openitu potapalicu da osuuju svaki takav sluaj, ali su ih ipak smatrali
ili izoliranom i ekscesnom pojavom, ili su ih osuivali uvjetno (ako se dogodio), ili su ih relativizirali i minimizirali svoenjem na puke propuste, ili su ih
usporeivali s postupcima agresora, ili su se pak pitali o vrijednosti, korisnosti
i prikladnosti odreene literature s obzirom na nove drutvene prilike. Drugi
tip stavova, gotovo redovito osuujui, iskazivali su novinari i graani koji su ili
otkrivali primjere unitavanja knjiga ili se s njima susretali.
Evo najprije kratke rekapitulacije slubenih stavova.
Ministarstvo kulture se, prema dokumentaciji koju imam, etiri puta oglasilo u vezi s problemom unitavanja knjiga (dva puta za ministrovanja Boe
Bikupia i dva puta za ministrovanja Antuna Vujia):
1) Kad se poetkom 1998. godine novinar Igor Lasi za potrebe obrade sluaja
Korula obratio Ministarstvu pitanjem: Je li Vam poznato da je v. d. ravnatelja, gospoa Izabel Skokandi polovinom prole godine osobno bacila 100150
knjiga iz knjininog depoa u kontejner za smee na korulanskoj rivi? odgovor je bio: Nije nam poznato. (...) O tome Ministarstvo kulture nije do sada

147

Knjiga 42.indd 147

2.7.2012. 17:27:13

obavijeteno ni od koga, pa ni od nadlenih nadzornih organa. Stoga smo u

povodu Vaeg pitanja, dananjim danom o Vaoj tvrdnji da se tako neto nedopustivo zbilo u jednoj kulturnoj ustanovi, hitno zatraili izvjee od nadzornih
slubi.150 (kurzivi A. L.)
2) Kad je preko HINE 6. 4. 1998. godine Ministarstvo izdalo za javnost saopenje s naslovom: Upozorenje Ministarstva kulture. Osuda svakog neprimjerenog postupka s knjigom (objavljeno u Vjesniku i Veernjem listu 6. 4.
1998.). U saopenju se kae da je povod HINA-i da se obrati Ministarstvu, bilo
pisanje Tjednika, ali i najnovijeg broja Feral Tribune o sluaju Korula.
Ministarstvo kulture je upozorilo da su sluajevi bacanja knjiga izolirani i ekscesni sluajevi, te da takve postupke ne odobrava ni Naputak o reviziji i otpisu
knjiga. Ono e stoga pojaati nadzor nad radom knjinica, te e novi propisi o
reviziji i otpisu sadravati jo potanje upute kako bi se izbjegli svi nesporazumi
takve naravi, kae se meu inim u odgovoru Ministarstva kulture o knjinome
stanju u hrvatskim knjinicama i provedbi Odluke o proglaenju zakona o knjinicama te naputka o reviziji i otpisu knjiga151 (kurzivi A. L.).
3) Davorka Vukov-Coli u lanku Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo (Zarez, 15. 10. 1999.), takoer navodi da: Tonih podataka o izluivanju
knjine grae nema, dok Ministarstvo kulture upozorava da su sluajevi bacanja
knjiga izolirani ekscesni sluajevi, pa otuda i tvrdnje nekih vrlo uglednih sveuilinih profesora (knjiga im je struka) u javnim polemikama da se zapravo i nije
dogaalo ono to se dogaalo152 (kurzivi A. L.).
4) Premda dana nekoliko godina kasnije (2002.), s tim je stavom podudarna i
izjava ministra Antuna Vujia, koji je zamjenio Bou Bikupia. Na pitanje noIgor Lasi, Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik, 6. 2. 1998., str. 56. Nemam uporita za sumnju
u iskaz: Nije nam poznato... Ali moram naglasiti da mi je nevjerojatno da Ministarstvo, tj. ljudi koji su
duni brinuti o bibliotekarstvu, a pogotovo nadleni upanijski ured za kulturu (dubrovaki, izravno podreen Ministarstvu), nisu zapazili lanak lokalnog novinara eljana Petkovia, pisan lokalnim argonom
kao tobonja humoristika crtica, ali s jasno izraenim ovinistikim stavovima, a objavljen u Slobodnoj
Dalmaciji 15. 11. 1997. godine, dakle puna dva i pol mjeseca prije nego je I. Lasi uputio Ministarstvu svoje
pitanje! Jo vee iznenaenje izaziva injenica da nadleni organi nisu zapazili da je ve 1994. godine bibliotekar Dragutin Katalenac na javnom skupu struke govorio o (pre)vrednovanju knjinih fondova u skladu
s novim promjenama u drutvu i da su njegove konstatacije bile tada publicirane!. Nisu zapazili ni pismo
graanina Antona Lukeia pod naslovom Tko pali knjige, palit e i ljude takoer objavljenog polovinom
1994. godine u Novom listu. Ostale primjere nema potrebe sada navoditi.
150

Budui da se ovo saopenje Ministarstva najveim dijelom odnosi na sluaj Korula, o tom njegovom
dijelu e biti rijei uz prikaz korulanskog sluaja.
151

152
Iz lanka se moe zakljuiti da Davorka Vukov-Coli ima na umu HINA-in tekst saopenja od 6. 4. 1998.
godine. Intrigantan je, meutim, dio teksta o tvrdnji nekih vrlo uglednih sveuilinih profesora (knjiga im je
struka). Imena, ili ime, ne spominje, to je teta, ali se iz cjeline do tada objavljenih napisa moe nasluivati
o kome je rije. Pitanje je, ipak, tko je kome bio podupira u stavu da je rije samo o izoliranim sluajevima
i ekscesima: Ministarstvo vrlo uglednim sveuilinim profesorima, kojima je knjiga struka, ili su pak
oni to bili Ministarstvu! Bez obzira na to, pokazat e se da je takva ocjena neistinita i neprimjerena stvarnim
dogaanjima, a sveuiline profesore te vrste moemo bez ustruavanja smatrati reimskim slugama.

148

Knjiga 42.indd 148

2.7.2012. 17:27:13

vinara Igora Lasia: Feral je objavio niz argumentiranih lanaka o protuzakonitom unitavanju desetaka tisua knjiga u hrvatskim knjinicama. Jeste li vi danas
voljni utvrditi injenice s tim u vezi?, odgovor je bio: Ne znam za tako veliki
obujam sluaja, i moram priznati da mi se to ini malo previe. Za jedan primjer
dobili smo reakciju nadlenih bibliotenih slubi, koji se nije slagao s vaim
nalazima. Postoji redoviti otpis, koji se svagdje primjenjuje, prema pravilima, a
malo gdje se knjige bacaju na tako grub i neprimjeren nain kao to se dogodilo
u Koruli. Slijedilo je zatim Lasievo pitanje: Osim u sluaju Korule, struka
je cijelo vrijeme zatakavala unitavanje knjiga. Nisu javno demantirali, nisu
potvrivali. Kako je mogue slubeno utvrditi istinu, s time da vam mi moemo
predati opsenu dokumentaciju o tome? Ministar Vuji je odgovorio: Dobro,
neka i ovaj na razgovor bude poticaj za utvrivanje istine. Ja u se obratiti
prvenstveno Knjininom vijeu, bez obzira na vae spoznaje ili strahovanja,
jer je to zakonski utemeljeno tijelo, i vjerujem da e biti odgovorni. Moram vas
podsjetiti da mi ne djelujemo u laboratorijskim uvjetima, nego u stvarnom okruenju. A to su neke podrune ili strukovne institucije, slube i tijela. No, ipak
postoji mogunost da doemo do vjerodostojnog odgovora, i slaem se da je on
znaajan za sve nas. Nema stoga nikakva razloga da ja osobno jo jednom ne
pokuam zatraiti podatke o tretmanu knjinine grae. Bilo bi mi iskreno drago
da se ve jednom utvrdi tko je i gdje kriv za protuzakonito unitavanje knjiga,
dakle, mimo redovitog otpisa, i da se skine hipoteka sa cijelog drutva, koja nam
je navaljena, primjerice sluajem Korula. To spada na neki nain i u ienje
nas samih od loe savjesti koja nas neminovno optereuje153 (kurzivi A. L.).
Paljivo itanje odgovora jasno pokazuje: ne zna se obujam sluaja (a gdje
su podaci koje moraju prikupljati nadlene slube?), ne vjeruje se i ini se pretjeranim to to se tvrdi (ako se ne vjeruje, zato se svaka od objavljenih tvrdnji ili
svaki od objavljenih primjera ne ispita i usporedi sa stvarnim podacima?), stalno
se navodi jedan primjer, priznaje se da je bio grub i neprimjeren i da je cijelom
drutvu nametnuo hipoteku (ne govori se u emu je bio grub i neprimjeren, ne
govori se o odgovornosti onoga tko je to napravio, ne govori se ni o tome zato
bi i kako to ba taj jedan primjer nametnuo hipoteku cijelom drutvu?), za taj
jedan primjer dobivena je reakcija nadlenih biliotenih slubi (zato su bibliotene slube reagirale samo na taj jedan sluaj, a sve su ostale koji su nastali i
prije i poslije, i po obimu unitenih knjiga redovito bili i vei, zanemarile, te koje
su to bibliotene slube?). Dubiozna je i sintagma protuzakonito unitavanje
knjiga. Zar postoji i zakonito unitavanje knjiga?! Redoviti otpis to, dakako,
nije pa je pozivanje na otpis takoer jedna isprazna fraza, a u prvom dijelu knjige
skrenuo sam panju na injenicu da se otpis moe i zloupotrebiti. Nadalje, zato
153
Lasiev intervju s Antunom Vujiem objavljen je u Feral Tribune 25. 5. 2002. pod naslovom Otkrit
emo krivce za knjigocid.

149

Knjiga 42.indd 149

2.7.2012. 17:27:14

je potrebna posebna intervencija ministra da se jo jednom dobiju podaci zar

se podaci Ministarstvu (i javnosti dakako) ne bi trebali dostavljati kontinuirano,
aurno i cjelovito i zar se ne bi trebalo znati tko je duan takve podatke dostavljati i objavljivati?!
Od najavljenog otkrivanja odgovornih za knjigocid nije bilo nita. Samo
dva mjeseca kasnije (27. 7. 2002.)154, ministar Vuji je na pitanje Igora Lasia o
uinjenom, u vezi s obeanjem iz ranijega razgovora, rekao: Kao to sam vam i
najavio, u meuvremenu sam zaista poduzeo sve to je bilo u mojoj moi, da se
jo jednom istrai sluaj unitavanja knjiga na Koruli. Meutim, moj djelokrug
i moje ovlasti pritom su bili vrlo ogranieni... Hrvatsko knjinino vijee mi je
odgovorilo da oni taj sluaj smatraju zakljuenim... Teko da vam ita vie mogu
rei. Ovaj nalaz Vijea je neke vrste pravorijek. Oni su meritorno tijelo, a ja vjerujem u njihovu strunost. Moda je negdje i bilo neodgovornih pojedinaca, no
sumnjam da je u narodnim bibliotekama bilo puno takvih sluajeva. Za postupke
u kolskim knjinicama ne mogu tvrditi, jer nisam upoznat sa stanjem. Ipak se
nadam da je vaa formulacija etniko ienje knjinica bila malo prejaka... To
je ve formulacija za Haag.
I opet imamo ope fraze: moda, vjerujem, sumnjam, nisam upoznat, ali ne i konkretan odgovor, opet se cjelokupni problem svodi na jedan
jedini sluaj i bezrezervno prihvaa stav struke kako oni taj sluaj smatraju
zakljuenim155. O obeanju da e se nai krivci (mnoina!) za unitavanje knjiga nijedne rijei!
Dakle, kao prvo, Ministarstvo kulture je pokazalo kontinuitet u svom stavu o
fenomenu unitavanja knjiga bez obzira na ministarske smjene; kao drugo, jasno
je da se na unitavanje knjiga gleda kao na izolirane, samo pojedinane sluajeve, ekscese; kao tree, ni jednom se rijeju ne govori o odgovornosti poinioca.
Pojaani nadzor i potanje upute da bi se ubudue izbjegli nesporazumi u
otpisivanju knjiga, to je nagovijestilo Ministarstvo koje je vodio B. Bikupi,
nisu ostvareni. Naglaavam da nigdje nisam naao da bi se ministar Bikupi
oglasio bilo kakvom izjavom direktne osude unitavanja knjiga u hrvatskim bi154
Pitanje ministru Vujiu je bilo samo dio cjelovitog lanka Orlovi rano lete u smee, posveenog presudi Opinskog suda u Zagrebu, kojim je sutkinja Dubravka Migotti-Gajski, u tubi uvene Djevojice sa
igicama (Izabel Skokandi), presudila protiv Feral Tribunea i time, kako novinar Igor Lasi s pravom u
lanku ironino napominje ...otkrila bitnu razliku izmeu spaljivanja knjiga i njihova bacanja u kontejner za
smee. Ali su tim povodom objavljena jo dva priloga u Feral Tribuneu: V. Ivani, Tovljenje takora,
20. 7. 2002. i H. Erceg, Izabel od Korule, 27. 7. 2002. I ja sam na ministrov raport o otkrivanju krivaca
reagirao to je bilo objavljeno u Feral Tribune 3. 8. 2002. pod naslovom (dalo ga je urednitvo): Ministar
nad kontejnerom.
155
Ministar Vuji je morao znati, morao je biti obavijeten: prvo, da Knjinino vijee nije iniciralo, a niti
obavilo uvid u sluaj Korula, drugo, da su na Izvjetaj o sluaju Korula upuene primjedbe s tri strane, na koje nije nikada ni jednom rijeju odgovoreno. Kako je onda bilo mogue smatrati Sluaj Korula
zakljuenim? Na to u se jo vratiti uz obradu sluaja Korula.

150

Knjiga 42.indd 150

2.7.2012. 17:27:14

bliotekama bilo narodnim bilo kolskim ili bilo kojim drugim bibliotekama ili
eventualno ustanovama; uvijek je to raeno inovniki: ministarstvo, u ime
ministarstva i slino.
Javnim oitovanjem Ministarstva kulture, koje je u posljednjih dvadeset godina najveim dijelom vodio Boo Bikupi, drim i slubenu, razmjerno
obimnu i viegodinju korespondenciju koju sam osobno, kao graanin vodio s
njim. I tu je evidentna nespremnost Ministarstva da se bavi svojim poslom, tj.
da sagleda stvarni obim i obiljeja fenomena diskriminacije/unitavanja knjiga
i da konkretne poinioce sankcionira. Koliko je tvrdokorna strategija negiranja
moe se vidjeti primjerice i iz pisma koje mi je, kao odgovor na moje traenje,
31. 1. 2006. uputio dravni tajnik Jadran Antolovi. Citiram dio tog pisma:
Ministarstvo kulture je u vie navrata trailo struno oitovanje knjinine zajednice
o injeninom stanju temeljem tiskovnih napisa o neprimjerenom postupanju s knjinom
graom na sastancima voditelja matinih slubi i sjednicama Hrvatskoga knjininog vijea.
Hrvatsko knjinino vijee u svojim brojnim zakljucima istie da problem unitavanja
knjiga nije ire rasprostranjen, kao i da knjinica u Koruli nije nezakonito postupala.

Tiskovni napisi dakle nisu mogli uvjeriti Ministarstvo i Knjinino vijee

da je unitavanje knjiga ire rasprostranjeno. Koliko je Ministarstvo kulture
prikrivalo, a nesankcioniranjem podravalo, praksu diskriminacije/unitavanja
knjine grae pokazuje ba sluaj Korula. U prilog dojmu da je bilo spremno
i lagati, navodim dio mog odgovora (28. 3. 2006.) na citirano pismo Ministarstva:
Nailazei na ustrajnu ignoranciju i nevjerojatnu upornost branjenja postupka, njegova
zatakavanja itd. u vezi s otpisom... u Koruli, a pratei napise u novinama i o drugim
primjerima otpisa u Hrvatskoj, na koje nije bilo slubenih (ili barem profesionalnih) reagiranja, tj. koji nisu imali odjek koji bi trebalo u svakoj pravno sreenoj dravi oekivati
postalo mi je jasno da se otpis... u Koruli namjerno zatakava. Pogotovo nakon to je
ministar dao odobrenje imenovanja za ravnateljicu one osobe koja je obavila sporni otpis...
u Koruli (1999. godine), premda je znao za slubeni stav nadlene Matine slube, da otpis
u Koruli nije imao zakonski poetak, tijek i zavretak. I sada je potrebno skrenuti Vam
panju na treu neistinu, po mom uvjerenju najmanje dopustivu u dopisu dravne institucije
(Ministarstva, kojemu je zadatak i zatita zakonitosti): toka 3. (na koju u se posebno osvrnuti kasnije) zavrava tvrdnjom ...da knjinica u Koruli nije nezakonito postupala. (!)
Nisam odmah povjerovao oima (kako se to u narodu kae), pa sam nekoliko puta proitao
cijelu toku 3. Vaega pisma. Naprosto ostajem zapanjen da se nakon svih dokaza i (mukotrpno ishodovanih) slubenih konstatacija takva neistinita tvrdnja moe izrei.
Da je otpis... u Koruli izveden nepropisno bilo je jasno ve od prvog momenta i
svakome tko je to vidio, i uz pretpostavku da je savjestan, bilo je jasno da je za to podjednaka
odgovornost i na osnivau (tadanje Poglavarstvo grada Korula) i na tadanjoj ravnateljici.
Sve to je slijedilo bilo je takoer nepropisno raeno... naalost, pokualo se sve mogue od
tadanjeg Poglavarstva i naelnika Ureda za kulturu... u upaniji da se stvar zataka i nau
neki drugi krivci (od bibliotekarki do voditeljice Matine slube). Naravno da Vam ne mogu
ovdje izvesti cijelu kronologiju. Ali je rezultat sljedei:
a) Najprije je Matina sluba stalno (od samog poetka) upozoravala da otpis... u Koruli

151

Knjiga 42.indd 151

2.7.2012. 17:27:15

nije imao zakonski poetak, tok i zavretak, pa je stoga traila da se potuju propisi, ali je to
ignorirano,
b) Nakon to Matina sluba godinama nije uspjela privoliti ravnateljicu na propisani postupak upanijski je ured za kulturu donio Rjeenje kojim utvruje da otpis... u Koruli nije
obavljen sukladno zakonu i zato trai od osnivaa da pokrene pitanje odgovornosti ravnateljice (oujak 2001.),
c) Nakon toga je iste godine Hrvatsko knjiniarsko drutvo takoer utvrdilo da otpis... u
Koruli nije proveden prema bibliotekarskim pravilima (Novosti, broj 17, listopad 2001.
Ostavljam po strani sada moje primjedbe na Izvjetaj Komisije, koje su javno objavljene, ali
koje su ignorirane.),
d) Konano je novo Poglavarstvo postupilo po zahtjevu upanijskog ureda za kulturu, a rezultat je zakljuak Gradskog vijea: ravnateljica nije smjela otpisati knjige bez odobrenja, a
posebno ih nije smjela unititi (Otpisati neto bez odobrenja, a zatim to neto unititi zakoniti
je postupak?! Naroito kad je u pitanju javno kulturno dobro?!).
Imamo, dakle, etiri konstatacije o nepropisnosti postupka, samovolji i nesavjesnom
obavljanju dunosti tj. nezakonitosti otpisa... u Koruli. Na emu, na kojim, dakle, injenicama i dokumentima Ministarstvo zasniva svoju tvrdnju ...da knjinica u Koruli nije
nezakonito postupala? Poziv na zakljuke Hrvatskog knjininog vijea je apsurdan jer
je taj organ prihvatio stav Hrvatskog knjiniarskog drutva. Ali ak i da nema tog apsurda imamo jasnu ocjenu, zakljuak i kvalifikaciju organa nadlenog za nadzor zakonitosti
rada (upanijski ured za kulturu) i nadlene Matine slube. ak je i uz sva nastojanja da se
vinovnik spornog otpisa... u Koruli brani, Gradsko vijee moralo konstatirati: niti je otpis
bez odobrenja smio biti izvren, a niti su knjige smjele biti unitene...
Naravno, da su nadleni odmah, tj. 1997./1998. godine, reagirali i sankcionirali nezakonitosti stvar je mogla biti rijeena u nekoliko dana i ne bi se toliko raspravljala. No, to
nikako nije moja odgovornost, potovani gospodine dravni tajnie!

Izvod iz osobne korespondencije navodim kako bi se jasno vidjelo da je

Ministarstvo kulture titei operativce unitavanja knjiga te umanjivanjem i zatakavanjem te pojave u cjelini odailjalo nedvosmislenu politiku poruku podrke. Indirektno, to je vidljivo i iz sluaja Bugojno (BiH) 2005. godine.156 Na
156
Vijest je najprije objavljena u Slobodnoj Dalmaciji, 2. 8. 2005.: Zvonimir ili, Bugojansko smetlite.
Gradska biblioteka rijeila se veeg dijela fonda. Iz knjinice baene knjige hrvatskih i srpskih autora. Samo
dan nakon toga, 3. 8. 2005. u 13 sati, Radio Zagreb je objavio tu vijest, popraenu vrlo otrim i osuujuim
komentarom, ali je i televizija u centralnom Dnevniku dala o tome podjednako intoniranu i za takvu emisiju
neuobiajeno obimnu informaciju. Nekoliko dana nakon toga o tome je objavljen i lanak Sandre-Viktorije
Anti, I knjige ubijaju, zar ne? Knjigocid u Bugojnu: Kako su u kontejner za smee dospjele knjige hrvatskih autora, Vjesnik, 6. i 7. 8. 2005. Protest ministra Boe Bikupia u povodu toga objavljen je kao
informacija HINA-e pod naslovom: Bikupi: Bacanje knjiga je vandalski in, Slobodna Dalmacija, 4.
8. 2005. Gradska knjinica u Bugojnu je te vijesti negirala, kako navodi Slobodna Dalmacija od 4. 8. 2005.,
prenosei pisanje sarajevskog Osloboenja u kojemu je i isprika Krunoslava Cigoja za pretjerivanja u
informacijama o bacanju hrvatskih knjiga u smee. Bikupiev verbalni obrat izreen je u intervjuu
novinarki Branki Debi: Otvorit emo 14 novih muzeja, Vjesnik, 27. i 28. 8. 2005.
Za uvid u Bugojansku priu svakako je korisno proitati lana Ivana Lovrenovia, Bosna i Hercegovina:
od sukoba EUFOR-ovih helikoptera s pastirom na Dinari do ienja javnih knjinica. Spektakl besmisla,
Feral Tribune, 29. 7. 2005. Lovrenovi o tom knjikom primjeru kae: Ni najnoviji skandal s knjigama iz bugojanske gradske knjinice, na alost, ne pokazuje da je deset godina od rata ovdje neko dovoljno
dugo vrijeme da bi se vrijeme vratilo u zglobove. Dakle, u Bugojnu graani otkrivaju kako im se na ulici

152

Knjiga 42.indd 152

2.7.2012. 17:27:15

novinsku vijest da su iz knjinice u tom gradu baene knjige hrvatskih i srpskih

autora, odnosno da su u kontejnere za smee dospjele knjige hrvatskih autora, promptno i vehementno je reagirao ministar Bikupi:
Ministar kulture Boo Bikupi u srijedu je naotrije osudio bacanje vie od tisuu
knjiga hrvatskih autora u kontejnere i smee u Bugojnu, prosvjedujui zbog toga. Najotrije
osuujemo takav vandalski in, istie Bikupi u prosvjedu adresiranom na Federalno ministarstvo kulture i sporta i ministra Gavrila Grahovca. U kontejnere i smee, pie Bikupi,
baeno je vie od tisuu knjiga dragocjenih naslova hrvatskih autora, to je nedopustivo u
vrijeme kada vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme
paljenja i unitavanja knjiga, dragocjene pisane rijei koja svjedoi, svaka na svoj nain, o
identitetu i kulturnom postignuu jednog naroda...

Nakon nepunih mjesec dana pokazalo se da taj vandalski in nije bio takav
kakvim ga se prvotno prikazalo, ali na novinarsko pitanje: Afera Bugojno
uzdrmala je javnost. I Vi ste reagirali na taj vandalski in, no u meuvremenu se dogodio obrat isprikom savjetnika pri hrvatskome Veleposlanstvu u BiH
Krunoslava Cigoja. to se to, zapravo, dogaa u Bugojnu?, Bikupi ovako
odgovara:
Proitavi izjavu savjetnika za kulturu pri hrvatskome veleposlanstvu u BiH koji se
sada ispriava da Narodna biblioteka iz fonda nije izbacila veinu hrvatskih i srpskih knjiga, razumio sam i da je naglasak bio na veini, a moj je protest bio zbog manjine. Sam in
izbacivanja knjiga u kontejnere, bez obzira na broj, nije civilizacijski, pa sam imao potrebu
reagirati. To je bio dovoljan razlog da se obratim kolegi ministru Grahovcu i zamolim ga da
dogaaj preispita i knjige zatiti.
(...) Ono to sam tim inom htio rei jeste da minimum koji hrvatski narod kao konstitutivni u BiH zasluuje, a taj narod zasluuje daleko vie od minimuma, jest zatita hrvatskoga kulturnog identiteta sukladno europskim naelima i dosezima. Za knjinicu u Bugojnu
pripremio sam kao poklon niz najnovijih izdanja hrvatske literature i strunih knjiga koje u
putem hrvatskoga Veleposlanstva poslati u knjinicu.

A u intervjuu za Hrvatski list 20. 10. 2005. (razgovor vodila novinarka

Romana Galovi u povodu otvaranja Benkovake biblioteke), ministar Bikupi
nas je dodatno prosvjetlio i jednom svojom naknadnom pameu. Na pitanje
novinarke: Kada ve govorite o toleranciji, znai li to da ete poticati da se i u
benkovakoj Gradskoj knjinici, koju ste otvorili, nabavljaju knjige pisane na irilici? odgovor je glasio: Hoe li u ovoj knjinici biti knjiga na irilici, to ovisi
o ravnatelju (Sic! o ravnatelju, a ne o korisnicima?! napomena A. L.) U
Benkovcu ive ljudi koji itaju irilicu, i naravno da takvih knjiga treba biti i u
ovoj knjinici. Novinarski naslov intervjua je: U knjinicama treba biti i knjiga na irilici. Koliko bi jedna ovakva izjava znaila, osobito u prvoj polovini
za sasvim male novce nuene na prodaju odline knjige hrvatskih i srpskih pisaca, a svaka od njih nosi ig
gradske biblioteke. Po tome zakljuuju da je posrijedi organizirana i planska akcija ienja gradske knjinice od nepodobnih knjiga. Stvar jo nje ispitana i potvrena, a ako bi se pokazala tonom, bio bi to jedan od
civilizacijski traginijih dogaaja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

153

Knjiga 42.indd 153

2.7.2012. 17:27:15

1990-ih godina (ali i poslije, naravno), kada su na mnogim mjestima u Hrvatskoj,

uz ostale nepodobne knjige odstranjivane i knjige na irilici! Zato ministar
Bikupi nije takvu izjavu dao onda?!
Zanemarimo li aurnost reakcije Boe Bikupia, kojom se iskazao odmah
po primitku vijesti o bacanju hrvatskih knjiga u smee, u kontejnere, ostaju u
njoj barem tri upeatljiva obiljeja. Prvo, bacanja knjiga je in vandalizma, ali
samo ako se dogaa izvan Hrvatske, drugo, ono je nedopustivo u vrijeme kada
vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme
paljenja i unitavanja knjiga i tree, da je zatita jednog kulturnog identiteta
(hrvatskoga u BiH) sukladno europskim naelima, a zatita drugog (srpskog u
Hrvatskoj) nije. Bikupiev protest zbog sluaja Bugojno nije samo kuriozum,
ona je licemjereje, ba kako ga je opisao Viktor Ivani u Feral Tribuneu157:
to uope znai Bikupievo tupo dociranje da vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne
pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme paljenja i unitavanja knjiga? Znai da je danas, kada
je Bikupi ministar kulture, nezamisliva takva civilizacijska regresija kao u vrijeme dok je
Bikupi bio ministar kulture.

Ni Branimir Donat nije mogao otrpjeti Bikupievo politikanstvo:

Isto tako su se poetkom devedesetih bacale iriline knjige u Hrvatskoj, to govori da
je taj, rekao bih, sindrom mrnje prema knjizi kod nas gotovo genetskoga karaktera. Jo bih
rekao da ovo u Bosni treba istraiti, ali injenica je da nee imati puno argumenata, jer smo
isto radili i mi.

***
Hrvatsko knjinino vijee se u toku razmatranog razdoblja nije javno izjanjavalo ni o brojnim, javno opisanim ili barem registriranim primjerima ili sluajevima unitavanja knjiga, ni o spornim naputcima! To dovoljno govori samo
za sebe. Radi li se poslovinom ljudskom oportunizmu, ili pak o strahu od konzekvencija sukoba s vladajuom politikom koja je nesumnjivo stajala iza unitavanja knjiga, ili je moda bilo u pitanju vee ili manje slaganje s tom politikom?
Ne mogu se opredijeliti ni za jednu tvrdnju. Samo jednom je Vijee svoj stav
javno izrazilo rezolutno, krajnje lapidarno, bez obrazlaganja:
U vezi prijedloga i molbe gospodina Ante Leaja za utvrivanje istine o unitavanju
knjiga u knjinici na Koruli, lanovi su se jednoglasno izjasnili da je ta tema iscrpljena obzirom da je o njoj tijekom vie godina i na razliitim instancama bilo raspravljano, Novosti,
Broj 20, Kolovoz 2002., str. 21.

O injenicama koje upuuju da se taj sluaj ne moe smatrati zakljuenim

Viktor Ivani, Bugojanski knjigocid ili: ima li suivota u kontejneru? Boin uvez, Feral Tribune
12. 8. 2005. Vidjeti uz to i tekst Ante Leaje, Bugojanski knjigocid (2). Bikupievo licemjerje, Feral
Tribune 23. 9. 2005.

157

154

Knjiga 42.indd 154

2.7.2012. 17:27:15

samo i jedino na osnovu izvjetaja Radne grupe koja je istraivala sluaj bacanja knjiga u kontejner za smee, bit e rijei uz obradu sluaja Korula.
***
Hrvatsko knjiniarsko drutvo takoer se dralo po strani i u javnosti nije reagiralo svojim stavom, ocjenom ili osudom nijednog primjera ienja knjinica sve do 2001. godine. Time, naravno, ne tvrdim da unutar bibliotekarskih
redova nije bilo rasprava o tome, konfrontacija, pa i nekih intervencija, ali sve je
to ostajalo unutar ceha.
Samo oko sluaja Korula HKD je dao svoju ocjenu ali istovremeno iznio
i openite stavove o unitavanju knjiga.
Nakon brojnih zahtjeva, iskazivanih u nizu godina od 1998., da se pokrene
pitanje odgovornosti za bacanja knjiga u kontejner za smee, HKD je konano
odluio oformiti Radnu grupu koja e provjeriti to se to u Koruli dogodilo.
Radna grupa je u Koruli boravila krajem travnja i poetkom svibnja 2001. i
o svojim uvidima podnijela Izvjetaj. Bitna je u njemu konstatacija da postupak otpisa nije obavljen profesionalno i uz potivanje pravila o reviziji i otpisu.
Izvjetaj je prihvaen na sjednici Glavnog odbora HKD-a 15. 6. 2001.
Na temelju toga Izvjetaja, Glavni Odbor je usvojio i tekst Miljenje vezano uz sluaj Korula, kao i zakljuak ...da se priredi tiskovna konferencija za
upoznavanje strune i ire javnosti o pitanjima revizije i otpisa grae u knjinicama, koja se planira odrati u tijeku odravanja Mjeseca hrvatske knjige 01.158
Nisam naiao na vijest da je najavljena tiskovna konferencija odrana.
Ostali smo uskraeni za eventualne dodatne informacije pa je utoliko vanije dati
na uvid njihovo Miljenje vezano uz sluaj Korula, jer je i do danas to jedini
dokument u kojemu je formulirano stajalite HKD-a o spomenutom fenomenu:
Posljednjih smo godina svjedoci prozivanja u medijima pojedinih knjininih djelatnika, pa i svih hrvatskih knjiniara, zbog postupaka pri otpisivanju knjiga (bacanje u kontejner, spaljivanje knjiga i sl.), posebno u narodnim i kolskim knjinicama. Najvei broj
napisa bio je vezan uz provoenje revizije i otpisa 1997. godine u knjinici Ivan Vidali u
Koruli. O tome je prikupljena obilna dokumentacija, koju je velikim dijelom dostavio gospodin Ante Leaja, inicijator osnivanja knjinice i njen prvi ravnatelj. On se obraao HKD-u
1998., potom uestalije 2000. i 2001. Glavni odbor Hrvatskog knjiniarskog drutva o sluaju Korula raspravljao je u vie navrata. S molbom da preispita rad na spomenutoj reviziji i
otpisu iz 1997., Drutvu se u prosincu 2000. obratila i ravnateljica knjinice Izabel Skokandi.
Izvjetaj Radne grupe: Revizija i otpis provedeni 1997. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli, zatim
Miljenje vezano uz sluaj Korula, naposljetku i Zakljuci sa druge sjednice Glavnog odbora odrane
15. lipnja 2001. u NSK (na sluaj Korula odnose se toke: 7., 8., 9.) objavljeni su u slubenom organu
HKD: Novosti, broj 17, listopad 2001., str. 7, 8, 9. Na str. 10 navodi se i zakljuak sa sjednice Strunog
odbora (toka 5.) istovjetan zakljucima Glavnog odbora. Integralni tekst Izvjetaja Radne grupe donijet u
kasnije, uz obradu sluaja Korula.
158

155

Knjiga 42.indd 155

2.7.2012. 17:27:16

Temeljem svega navedenog Predsjednica Hrvatskog knjiniarskog drutva, uz suglasnost Izvrnog odbora, imenovala je radnu grupu u sastavu Jasna Kovaevi, predsjednica
nadzornog odbora, Alemka Belan-Simi, predsjednica Komisije za slobodan pristup informacijama i Spomenka Petrovi, lanica Sekcije za narodne knjinice, sa zadatkom da preispita ispravnost i strunost obavljenog posla vezanog uz navedenu reviziju.
Radna grupa je prouila svu dostupnu dokumentaciju te posjetila Knjinicu u Koruli, s
ciljem sagledavanja problema u cjelosti. O svemu utvrenom radna je grupa podnijela izvjetaj (u Prilogu), koji je prihvaen na sastanku Izvrnog odbora 28. svibnja 2001.
Iz navedenog izvjetaja jasno je da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s vaeim
pravilnicima hrvatskog knjiniarstva i da je neadekvatno odlaganje knjiga u kontejner dovelo do ogorenih reakcija javnosti. Javili su se hrvatski javni i kulturni djelatnici iritirani
tim inom te posebno javnim izjavama nekih politiara, tako da je cijeli sluaj poprimio
karakteristike javnog kulturnog skandala.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo ima dugu tradiciju u promicanju knjiniarske struke i
uvoenju strunih normi i novina u rad naih knjinica, Sekcije i komisije Drutva izrauju prijedloge pravilnika za obavljanje pojedinih strunih poslova u knjinicama, usklaene s najnovijim meunarodnim standardima i preporukama. Kroz odredbe Etikog kodeksa Drutvo obavezuje svoje lanove na potivanje strunih naela pri obavljanju svih vrsta
knjininih poslova.
Prihvaanjem Izjave o slobodnom pristupu informacijama na skuptini Drutva u rujnu
2000. hrvatski su knjiniari potvrdili da e se u svom radu voditi iskljuivo strunim naelima, a Drutvo je preuzelo obvezu da javno stane u obranu svojih lanova, koji su neopravdano izloeni kritici ili zamjerkama, ali i da reagira ako lanovi Drutva budu krili naela
naznaena u Izjavi.
Kako su na spominjane prozivke reagirali samo pojedinano neki nai lanovi, smatramo nunim konstatirati da je uinjeno vie propusta, zbog kojih je naruen ugled itave profesije i to prije svega nepravodobnim reagiranjem na spominjane dogaaje i neprovoenjem
ire strune rasprave o datim pojavama.
Kao struni djelatnici osuujemo ovaj i sve sline sluajeve, ako ih je bilo. Propusti i
neznanje pojedinaca ne smiju se i ne mogu odraziti na struku u cjelini.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo mora objasniti i svojim lanovima i iroj zainteresiranoj
javnosti da u ovom trenutku moe dati samo svoje struno miljenje o radu knjinica i pojedinaca. U Statutu ono za sada nema razraenu metodologiju postupaka za ovakve i sline
situacije u kojima nestrunost ozbiljno ugroava ugled struke.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo mora osigurati i bolje odnose s cjelokupnom javnou
bilo putem medija ili izravnim kontaktima i kloniti se utnje kako ona ne bi bila shvaena
kao znak ravnodunosti ili prezira u odnosu prije svega prema naim korisnicima a onda i
hrvatskoj javnosti.
Kao poticaj da se promjeni ono to kao Drutvo moemo promjeniti na bolje smatramo
da je nuno:
* pravodobno reagirati na moguu pojavu neprofesionalnog ponaanja
* u Statut i Etiki kodeks uvesti odredbe koje sankcioniraju takvo ponaanje
* pospjeiti realizaciju sustava permanentnog obrazovanja
U Zagrebu 29. lipnja 2001.
Za Glavni odbor Hrvatskoga knjiniarskog drutva
Dubravka Stanin-Roi, predsjednica

156

Knjiga 42.indd 156

2.7.2012. 17:27:16

Kurzivi su moji jer hoi naglasiti neke konstatacije, u prvom redu one o utnji i nepravodobnom reagiranju.159
Miljenje... je vrlo pozitivan dokument jer govori o onom o emu i
Ministarstvo i Knjinino vijee ute: o ignoriranju javnosti i o nepravodobnoj
reakciji. Vrlo jasno se ukazuje i na potrebu, sankcioniranja neprofesionalnog postupanja.160
Ipak, moju ambivalentnost spram tog dokumenta izaziva stav HKD-a da
u ovom trenutku moe dati samo svoje struno miljenje o radu knjinica i pojedinaca (zato u ovom trenutku i zato struno miljenje nije objanjeno,
premda se izriito kae da Drutvo to mora objasniti i svojim lanovima i iroj
zainteresiranoj javnosti), ali naroito stav: Kao struni djelatnici osuujemo
ovaj i sve sline sluajeve, ako ih je bilo (kurziv A. L.).
Sve u svemu moe se zakljuiti da reakcije dravnih i profesionalnih tijela
na fenomen unitavanja knjiga nisu bile primjerene razmjerima, obiljejima i
drutvenom znaaju fenomena. Dok su dravni organi verbalno osuivali neprimjeren postupak s knjigama ustrajui na stavu da su to samo pojedinani
sluajevi ili ekscesi, HKD prihvaa postojanje javnih nezadovoljstava, priznaje
da je uinjeno vie propusta, istie utnju i nepravodobno reagiranje, ali
istovremeno stavom: ako je takvih sluajeva bilo, relativizira problem i suava
svoje ingerencije svodei ih na struno miljenje.

159
O toj vrsti utnje mogla bi posvjedoiti moja korespondencija s HKD-om i Knjininim vijeem.
Usprkos ovako jasnom stavu u Miljenju..., koje valjda ima snagu obaveze, dio onih koji obavljaju funkcije u biliotekarstvu ponaalo se sasvim suprotno preuzetoj obavezi Drutva. Naalost, bez ikakvih sankcija,
ak i bez moralne osude za takvo ponaanje. Duboko je u naem drutvu ukorijenjen sindrom inovnike
bahatosti!
160
Upravo je to bitna toka podizanja bibliotekarstva na razinu profesije: mogunost samokontrole (to dakako ukljuuje kako kriterije koji ine korpus profesionalnih prava i obaveza, tako i kriterije i mehanizme
sankcioniranja nepotivanja utvrenih kriterija profesionalnog rada) u onom znaenju to ga ve godinama
nastoji progurati Aleksandra Horvat, a na to sam upozorio u prvom dijelu knjige. Koliko se u tome do sada
uspjelo nisam pozvan govoriti, ali primjer stava Marice apro-Ficovi, koja se opire sankcioniranju bibliotekara i kada postupe neprofesionalno (sluaj Korula), pokazuje uvrijeenost mentaliteta neodgovornosti i u
bibliotekarskoj struci.

157

Knjiga 42.indd 157

2.7.2012. 17:27:16

Knjiga 42.indd 158

2.7.2012. 17:27:16

II.
JAVNA REAGIRANJA NA UNITAVANJE KNJIGA

erminom reagiranje javnosti obuhvaeni su napisi nastali izvan ili mimo

oficijelnih tijela, koji na bilo koji nain otrije ili manje otro, opirnije ili
manje opirno, samo naelno ili popraeno injenicama, uz zgraanje ili traei
eventualno i odgovornost diu glas protiv unitavanja knjiga. Zajedniko im
je da osuuju diskriminaciju, odstranjivanje ili unitavanje knjiga. irokog su
spektra, od reagiranja tzv. obinih graana do sveuilinih profesora, od
ljudi iz podruja literature do novinara. Kao svojevrsni vodi kroz taj panoptikum moe itaocu posluiti bibliografija, kao i faksimili i prijepisi dokumenata
u prilozima knjizi.
U reagiranja javnosti uvrstio sam i iskaze nezadovoljstva velikog broja bibliotekara. Traili su oni pritom od mene apsolutnu diskreciju zbog bojazni od represije, u prvom redu otkaza s posla. Striktno se pridravam obeane diskrecije.161
Napisi se javljaju ve 1990/91. godine, ali pravi zamah imamo kasnije,
prvenstveno nakon 1998. godine, s reagiranjima Milana Kangrge, Vladimira
Primorca i, dakako, s iznimnim tekstovima novinara Igora Lasia, kojemu treba odati priznanje za veliki napor koji je ulagao u razgrtanje pauine koja se
plela nad unitavanjem knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, napor koji je bio usmjeren
na meritum problema, tj. na injenice, a bez senzacionalizma i jednostranosti.
Vie od pedeset osoba se izravno javno oglasilo, mnogi od njih i viekratno, a u
U Zagrebu sam, u srazmjerno velikoj biblioteci u jednom od novijih dijelova grada, informiran o vrlo neugodnom incidentu u vezi s koritenjem Pohvale ludosti (Beogradsko izdanje, latinicom) od roditelja (oca)
aka kome je ta knjiga bila propisana kao lektira samo zato to je to bilo nepoudno izdanje. Poueni tim,
ali i slinim dogaajima prije toga, kao i kapilarno ireim vijestima o ienju knjinica (kako su mi to
formulirali u jednoj drugoj, takoer velikoj biblioteci, koja je tada bila izvan sastava KGZ-a) mnoge su tzv.
nepodobne knjige u obje ove biblioteke skrili u podrum za svaki sluaj. Takvo samozatajno ponaanje
dijelom je bilo izazvano, kako su mi govorili, i strahom od otkaza, a navodili su mi i primjer kolegice iz
Samobora. Iz Slavonske Poege sam o paljenju knjiga u kolskom dvoritu u jednoj koli dobio i pisanu
informaciju, uz molbom za apsolutnu diskreciju. Iz Splita sam od jednoga bibliotekara takoer dobio obimniju pisanu informaciju o ienju dijela fonda iz Narodne knjinice (pisao je o tome i Feral Tribune). U
opirnom razgovoru, to sam ga imao s jednom iskusnom bibliotekarkom u Istri polovinom studenog 2004.
godine, izriito mi je rekla da je svaki razgovor o tome delikatan, da moe izazvati buru i voditi i do otkaza,
i za sve to mi je o otpisima rekla traila je strogu diskreciju. Slino su zavravali razgovori i u Zagrebu s
nekoliko bibliotekarskih profesionalaca.
161

159

Knjiga 42.indd 159

2.7.2012. 17:27:17

taj broj ne ubrajam one koji su potpisivali apele protiv unitavanja spomenika i
knjiga.162 Ve i sam taj broj govori o relevantnosti pojave i razmjerima javnog
nezadovoljstva.
U pregledu objavljenih tekstova moe ih se uvjetno grupirati s obzirom na
usredotoenost na neko od etiri obiljeja:
1) na samu injenicu unitavanja knjiga, na ienje knjinih fondova, na odlaganje knjiga u kontejnere za smee ili naprosto na razbacivanje po ulicama, bez
obzira radi li se o ustanovama, knjinicama, kolama, osobito politikim organizacijama, dravnim ustanovama itd.
2) na dojam o razmjerima, tj. o velikom broju unitavanih knjiga to do prevrata
1990-ih nije vieno, pogotovo kad se to dogaalo u gradovima i to na frekventnim mjestima
3) na izostanak slubenih reagiranja o registriranim primjerima unitavanja knji162
Nisu svi podjednako angairano, opirno ili cjelovito iznosili svoje ocjene ili stavove, ali im je zajedniko
obiljeje da su gotovo svi negativno ocijenili unitavanje knjiga (samo se u dva sluaja zauzima neutralan stav
ili puka konstatacija o ienju ili prevrednovanju fondova, a u dva sluaja se nalaze opravdavanja za unitavanje odreenih vrsta knjiga). Evo zabiljeenih imena, poredanih abecednim redom prezimena: Alen Ani,
Robertino Bartolec, Daa Drndi, Davorka Vukov-Coli, Milan Cimea, Zlatko Crnkovi, Ratko angalovi,
Branko egec, Denis Derk, Z. Despot, Bruno Dobri, Nina Domazet, Branimir Donat, Rade Dragojevi,
Adam Dupalo, Heni Erceg, Dalibor Foreti, Toni Gabri, Vinko Grgurev, Sinan Gudevi, Viktor Ivani,
Miljenko Jergovi, Milan Kangrga, Dragutin Katalenac, Tomislav Klauki, Irena Kustura, Ranko Kursar,
Ivan Kuvai, Igor Lasi, Ana Lendvaj, Ante Leaja, Svetozar Livada, Anton Lukei, Zvonko Makovi,
Sinia Marii, Anelka Marti, Nikica Mihaljevi, Edo Murti, Amir Muzur, Robert Perii, Nenad Popovi,
Vladimir Primorac, edo Prica-Plitviki, Goran Prodan, Saa Pupovac, Duan Rapo, Boris Raeta, Velimir
Sekuli, Mile Stoji, Goran iki, Slobodan najder, Tatjana tambuk, Mira uvar, Dubravka Ugrei, Nikola
Viskovi, edomir Vinji, Mirjana Vuji, Jagoda Zamoda, Zdravko Zima.
Navodim i imena potpisnika Otvorenog pisma sa zahtjevom za sankcioniranje postupaka unitavanja
knjiga i spomenika (upuenog najprije ministru kulture Boi Bikupiu, ministru znanosti i obrazovanja (D.
Primorac), ministrici pravosua (V. kare-Obolt), gl. dr. odvjetniku (M. Baji), a zatim i: predsjedniku
Republike (S. Mesi), predsjedniku Vlade (I. Sanader), predsjedniku Sabora (V. eks), predsjedniku
Saborskog odbora za kulturu (P. Selem). Pismo je dostavljeno i HKD-u. Nitko se nije javno oglasio u povodu
Otvorenog pisma, osim to je predsjednik Republike S. Mesi odgovorio zastupniku potpisnika, Milanu
Kangrgi, da je pismo primio i zatraio od nadlenog ministarstva (kulture, dakako) da problem istrai.
Rezultata nije bilo. Dravni odvjetnik (M. Baji) je na razgovor o tome primio M. Kangrgu. Evo imena
potpisnika, poredanih abecednim redom prezimena: Saa Blagus, Kasum Cana, Borivoj Dovnikovi, Nikola
Dugandija, Igor Galo, Milan Gavrovi, Branislav Glumac, Petar Gojsali-Dvornik, Alija Hodi, Tomislav
Jaki, Dara Janekovi, Ante Jelaska, Bogdan Jerkovi, Franjo Jug, Ivan Kuvai, Milan Kangrga, Ante Leaja,
Svetozar Livada, Alojzije (Lujo) Lozica, Ivan Magdaleni, Mirko Mirkovi, Ivan Pauletta, Sibila Petlevski,
Nenad Puhovski, Zoran Pusi, Dejan Rebi, Frano Ruinovi, Ivan Salei, Boo Stani, Petar Stri, Mladen
kreblin, Slobodan najder, Stipe uvar, Vladimir Velebit, Lino Veljak, Nikola Viskovi, Sran Vrcan, Boris
Vukovi, uro Zatezalo, Ante Zemljar, Zlatko Zlati, Duan ubrini.
Bilo je i vie ili manje izraenih neslaganja s izreenim kritikama diskriminacije i/ili unitavanja knjiga, bilo
je i nastojanja da se te kritike opservacije dovedu u sumnju ili da im se poruka ublai, a bilo je i poziva
na diskriminaciju i odstranjivanje odreene vrste literature. Imena vezana uz takve tekstove takoer navodim
abecednim redom prezimena: Branimir Donat, Darko Brdari, Dalibor Brozovi, Anka Kati-Crnkovi,
Denis Derk, Milan Jajinovi, urica Jurea, Mirjana Jurii, Jasmina Kuzmanovi, Pavao Pavlii, eljan
Petkovi, Zvonimir Poli, Tomislav Sabljak, Aleksandar Stipevi, Borislav kegro.
italac e napise osoba iz prve i tree grupe nai u bibliografiji.

160

Knjiga 42.indd 160

2.7.2012. 17:27:17

ga, evidentiranim u novinama, ali isto tako i na potpuno ignoriranje, kako unitavanja knjiga tako i izjava koje su unitavanje podsticale, te na izostanak sankcioniranja unitavanja knjiga
4) na izjave, prvenstveno politiara, ali i nekih ljudi od kojih se to ne bi moglo,
ili smjelo, oekivati, o potrebi oslobaanja od svega to nije primjereno hrvatskom duhu, autohtonom hrvatskom biu, hrvatskoj kulturi, o korovu to
ga treba iz korijena iupati, izjavama o zastarjelim i nepotrebnim knjigama, o knjigama kojih je ionako previe na naim policama, o dodjeli novaca
za odstranjivanje knjiga na drugom nekom jeziku, o potrebi prevrednovanja
knjinih fondova s obzirom na nove drutvene promjene, o odstranjivanju nepodobnih knjiga, o odstranjivanju s polica sramotnih knjiga, o eliminaciji
duhovnog otrova itd.
Bilo je prigovora na graansku osjetljivost zbog bacanja knjiga jer otpisi
su normalan dio bibliotekarskog posla. Ali osuivati graanina ili novinara koji
su na unitavanje knjiga, odnosno na ono to su vidjeli svojim oima reagirali
vie ili manje otro, poto nije bilo nikakvih, a kamoli pravodobnih, adekvatnih i
mjerodavnih informacijom, arogantno je izvrtanje odgovornosti.
U nastavku u opirno navoditi fragmentarne reakcije na postupke unitavanja knjiga, zatim u se baviti tekoama kod prikupljanja podataka o fenomenu
unitavanja knjiga, a naposljetku (u IV. poglavlju) prikazat u kompleksnija i
analitinija reagiranja javnosti koja ukazuju na ire drutvene aspekte fenomena
unitavanja knjine grae.
Javna reagiranja su bila objavljivana u novinama, nisu bila demantirana i
stoga ih moemo smatrati vjerodostojnim.
***
1991. godine je V. Vidovi izrazio nezadovoljstvo postupkom unitavanja knjiga
u izdavakom poduzeu Logos u Splitu. Evo glavnog dijela njegova pisma:
Knjige ne unitavaju samo tenkovi, bolesnici pomraena uma u ovom prljavom ratu
nego knjige unitavaju i odgovorne osobe u izdavakim kuama... Suvremeni pisci tiskani
u Logosu zavrili su u Otpadu uz minimalnu materijalnu naknadu. alosno, zar ne?
Sve su knjige dotirane od RSIZ-a i SIZ-a uz pozitivne recenzije i kritike. Meu tim naslovima ima knjiga koje su obvezni udbenici (Hrvatska drama Slobodana Novaka i Josipa
Lisca), te pisaca koji su uli u znaajne antologije hrvatske knjievnosti. Umjesto da te
knjige budu poklonjene bibliotekama ili autorima ili ak prodane uz popust od 80%, zavrile su neduno u plamenu zaborava. (...) Kao lan Drutva hrvatskih pisaca, lan Drutva
hrvatskih novinara i lan radnik Matice hrvatske, duan sam dati ovu obavijest za javnost
kako se ne bi sline stvari ponavljale. Unitavati knjige neizrecivo je tuno, bolno bez imalo
rodoljublja u srcu i dui. Eto, preko jedan milijun dinara vrijednih knjiga ode u grobnicu
staroga papira umjesto da odu u ruke naih itatelja ili kao poklon gardistima koji daju svoje

161

Knjiga 42.indd 161

2.7.2012. 17:27:18

ivote za LIJEPU NAU HRVATSKU. (Slobodna Dalmacija, 10.10.1991.)

Vidovi je, dakle, izrazio nezadovoljstvo zbog jednog oblika unitavanja

knjiga (davanja velikog broja naslova i velikog tiraa u pogone za reciklau,
iako su te knjige, po naslovima i prema fizikom stanju, mogle biti ponuene
graanima uz povoljne uvjete ili eventualno darovane nekoj biblioteci), ali se u
tom nezadovoljstu jasno uoava osuda svakog oblika unitavanja knjiga i svakog
razloga koji tome vodi. Upravo je to njegovo nezadovoljstvo i otpor svakom
obliku unitavanja knjiga i bio razlog da njegov termin unitavanje knjiga uzmem kao opu oznaku za ono to se s knjigama dogaalo u Hrvatskoj 1990-ih.
U prikupljenoj dokumentaciji nisam naao da je itko na Vidovieva upozorenja
reagirao potpuna ignorancija, iako je njegov tekst pisan jasno.
***
U samom poetku 1993. godine susreemo se takoer s nezadovoljstvom zbog
diskriminacije i unitavanja knjiga openito, ovaj put jo posebno naglaavajui
knjige pisane irilicom. Nikica Mihaljevi je u opirnom tekstu Knjievni ivot
u staroj i novoj Hrvatskoj, objavljenom u nekoliko uzastopnih nastavaka u
Ljubljanskom dnevniku Delo, u prilogu Knjievni listi od 7. do 21. 1. 1993.,
iznio mnotvo kritikih opservacija o kulturnoj situaciji u Hrvatskoj kakva je
bila nakon preloma 1990. godine.163 Za nae razmatranje vane su njegove
opservacije o diskriminaciji tzv. srpske i iriline knjige iz teksta Vrijeme za
antikvara:
Nedavno sam, u Ljubljani, na Plenikovom trgu, nabasao na ulinog prodavaa knjiga.
Za sitan novac prodavao je Ispovijesti J. J. Rousseaua (irilicom, na srpskom), nekoliko
godita zagrebakog asopisa Prolog (latinicom, na hrvatskom), podosta slovenskih knjiga, nekoliko njemakih naslova, tiskanih goticom, o ezoteriji i misticizmu. Ljudi su mirno
prilazili, zagledali i pregledali knjige, dogovarali se o cijeni i kupovali. I sam sam za nekoliko
stotina tolara kupio lijep kup knjiga. Nikome nije padalo na pamet da ovjeka prekori to na
ulici, usred Ljubljane, prodaje srpske knjige! Za mene je to bilo blagotvorno osvjeenje jer
se takvo to u Zagrebu ne moe ni zamisliti.
Jednako tako nije bilo mogue ni zamisliti, samo prije nekoliko godina, da e se usred
kulturnog i civiliziranog Zagreba knjige rezati u rezance, a biblioteke istiti od svega
163
Nikica Mihaljevi je u ocjeni svih bitnih obiljeja kulturnog ivota Hrvatske prije i nakon prevrata
1990-ih ostao u nizu godina dosljedan, usprkos kritikim primjedbama to su mu na sadraj lanaka u
Delu bile tada upuene. Za uvid u kontinuitet i argumentaciju njegovih kritikih opservacija upuujem itaoca na ove njegove dvije knjige: 1) Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove
1991.1995 na tlu bive Jugoslavije i za ovo to imamo danas, Euroknjiga, Zagreb, 2007. i 2) Hrvatska
enciklopedika, Euroknjiga, Zagreb, 2008. Njegove se kritike opservacije ne mogu i ne smiju zanemariti, ili
zaobii u nastojanju da se objektivno i cjelovito uoe bitna obiljeja duhovne situacije ili duhovne klime
u Hrvatskoj 1990-ih. Tekst to ga ovdje navodim preuzeo sam iz rukopisa (na hrvatskom jeziku), kojega mi
je autor ljubazno ustupio na moje traenje.

162

Knjiga 42.indd 162

2.7.2012. 17:27:18

srpskog i irilikog, pa i od ostalog nehrvatskog tiva. Ni slovenskim knjigama nije budunost nimalo ruiasta. U svom savonarolinskom istunstvu hrvatski kultur-obnovitelji unitavaju biblioteke dragocjenih knjiga, na stotine vrijednih naslova, bez kojih se hrvatska kultura
i hrvatski knjievni ivot ne moe ni zamisliti. Nadobudna ministrica, da ne kaem gospoa
ministarka, Vesna Girardi-Jurki i njezini slugani iz Zavoda za kolstvo, propisali su da ni jedan
Srbin ne moe u Hrvatskoj predavati hrvatski jezik i knjievnost, pa ma kakve kvalifikacije
imao!? Tako to biva: najprije se pale knjige a onda i ljudi (o kakvoj se, stvarno, egzekuciji radi,
savreno je svejedno). Zato treba uvati knjige, u vlastitim bibliotekama, jer tko zna kakva nas
jo vremena ekaju. Promuurni antikvari danas lako mogu doi do iznimno dragocjenih knjiga koje sutra mogu biti na visokoj cijeni. Komplet Freuda ili Junga, u srpskom prevodu, koje
danas nitko nee uzeti jer su srpski, kupit e ne pitajui za cijenu onaj koji zna tko su i to
Jung i Freud. Makar i potajno, ispod pulta.

Prije nego to navedem primjedbe upuene Nikici Mihaljeviu, moram itaoca podsjetiti na vrlo vanu okolnost. Iako Mihaljevi ne iznosi konkretan primjer, opservacija o diskriminaciji/unitavanju tzv. srpskih i irilinih knjiga
nije nikako bila izmiljena ili ishitrena. Koliko je ienja biblioteka od irilinih izdanja bilo diljem Hrvatske, to zbog gotovo zavjere utnje vjerojatno
neemo nikad doznati. A da se pak ideoloki knjini inventar odstranjuje, kao
neto to bez dileme pripada na smetlite, ve je bilo postalo javnom injenicom,
to se moe isitati i iz ranije navedenog lanka Jasmine Kuzmanovi.
Uglavnom, Mihaljeviev tekst nije doekan utnjom.164 A u svim tekstovima
koji napadaju Mihaljevieve ocjene o diskriminaciji/unitavanju knjiga, posebno
irilinih/srpskih, izriito se negira da je takvoga ienja biblioteka bilo.
Denis Derk o tome kae:
No, sasvim sigurno ne moemo zaboraviti na injenicu netone tvrdnje, isporuene
slovenskim itateljima, kako su iz knjinica istili sve to je srpsko i irilino, a iz knjiga
radili rezance ... No, ne moe Mihaljevi tvrditi kako se danas u zagrebakim knjinicama
ne mogu posuditi knjige, primjerice, Vuka Drakovia (poruke iz Molitve i Noa mnogi
su Hrvati i Muslimani osjetili na vlastitu vratu), ili pak Dobrice osia, jer to jednostavno
nije istina.

Skreem panju itaocu da je samo tri mjeseca kasnije Denis Derk i sam
objavio tekst o primjeru ienja biblioteke i da je zbog toga bio izvrgnut jednoj kritici ali o tom e primjeru neto kasnije biti rijei.
Darko Brdari takoer negira ocjenu ili tvrdnju o ienju knjinica:
Nikad potvrene izjave o ienju hrvatskih knjinica Mihaljevi pokuava prikazati
kao stvarnu praksu i ovinizam na djelu; kao dokaz navest e da je u Ljubljani kupio neke
knjige na irilici.
164
Navodim ova kritika reagiranja redom objavljivanja: 1) Denis Derk, Hrvatska pisana mrnjom. to
itaocima Knjievnih stranica Ljubljanskog Dela isporuuje Nikica Mihaljevi, Veernji list, 26.
1. 1993.; 2) Darko Brdari, Tatarski biftek od sirove mrnje, Vjesnik, 30. 1. 1993.; 3) Branimir Donat,
Informatorova lana dostava. Pljuvanje po Hrvatskoj, Veernji list, 7. 2. 1993.; 4) Tomislav Sabljak,
Moj prijatelj terorist. Tragom jednog pamfleta, Vjesnik, 6. 3. 1993.

163

Knjiga 42.indd 163

2.7.2012. 17:27:18

B. Donat, pak, tvrdi: U iskonskoj mrnji prema Hrvatskoj, N. M. neprestano konfabulira pa tako pria o tome kako su i sve knjige na irilici zavrile u
tvornici papira.
Konano, T. Sabljak se na tezu o ienju knjinica najopirnije osvre:
Od nepreglednog mnotva insinuacija, izdvojit u samo jedan sluaj. Mihaljevi tvrdi,
kako Hrvati u hrvatskim knjinicama unitavaju srpske iriline knjige i kako od njih prave rezance. Podsjetio bih urednika Dela na jedan dogaaj od prije pet-est godina. Jedno popodne
navratio sam u zagrebaki antikvarijat Matice hrvatske i naiao na nekoliko paketa knjiga,
mahom srpskih i irilinih. Knjige su dopremljene iz Ljubljane, takorei s otpada. I antikvar
Marijan sa Zrinjevca takoer je otiao u Ljubljanu i spaavao srpske knjige. Budui da sam
pasionirani bibliofil, kupio sam dvadesetak, moda ne ba vrijednih, ali zanimljiivih knjiica tiskanih na irilici u Beogradu, Parainu, Sremskoj Mitrovici, Somboru, ali i na latinici u
Osijeku i Splitu. Bile su to mahom teoloke knjige i sve su imale ig Dr. biblioteke v Ljubljani.
Oito da su u Ljubljani istili svoj fond i odlagali one knjige kojih su imali vie primjeraka, i tada nikome nije palo na pamet da Dr. biblioteku u Ljubljani optui za kulturni
genocid. Svatko pametan zna da se s vremena na vrijeme isti knjini fond, pa i vlastite biblioteke. U Hrvatskoj nitko nije unitio niti jedan jedini primjerak srpske knjige, no mnogo
je bezvrijednih srpskih knjiga otilo u depo. Zna se da su nabavu u narodnim knjinicama u
najvie sluajeva vodili opredjeljeni Jugoslaveni ili djeca vojnih osoba, ili Srba. I na odjelima za odrasle i na odjelima za djecu, gomilalo se iz godine u godinu stotine bezvrijednih
srpskih naslova, ak i knjiga s protuhrvatskim sadrajem. U nekim zagrebakim knjinicama
podvale stare garde ile su tako daleko, da su se u vrijeme najeih napada na Hrvatsku,
na policama mogle vidjeti knjige velikosrpskih ideologa Terzia, Bulajia, uretia ili knjiga
Slobodana Miloevia. Zato tvrdnje o unitavanju srpskih knjiga neosnovana su podvala i dio
strategije obmanjivanja javnosti o tobonjoj i kulturnoj ugroenosti urbanih Srba.

Podvukao sam u Sabljakovom tekstu samo neke tvrdnje koje su, ovako izreene, zaista obmanjivanje javnosti. Nevjerojatno je da se nitko od bibliotekara
pojedinano, a ni HKD, nije oglasio u povodu apodiktikih Sabljakovih tvrdnji/
optubi!165
Potrebna je ovdje jedna opaska: Derk i Donat su vrlo otro reagirali na
165
Evo najprije benigne, ali u svojoj biti poluistinite formulacije kojom se opravdava ienje knjinica:
svatko pametan zna... da se s vremena na vrijeme isti knjini fond. Ali treba takoer rei i ovo: svatko pametan zna da je ienje knjinog fonda podlono nekim kriterijima i dakako da e se svatko pametan
zapitati da li su se ti kriteriji potovali? Da u Hrvatskoj nitko nije unitio ni jedan jedini primjerak srpske
knjige ordinarna je neistina! A zato je to i gdje konkretno mnogo bezvrijednih naslova srpskih knjiga otilo u depo? I tko je, po kom kriteriju odredio bezvrijednost naslova? I zato ba samo srpskih knjiga? Je
li bilo i drugih bezvrijednih naslova? Zato ne navede konkretne brojke i konkretna imena o nabavljaima
literature u narodnim knjinicama: opredjeljenih Jugoslavena, djece vojnih osoba, Srba? I zato su ba
oni i nitko drugi, opaka i tetoinska sorta? I da navede barem neke od stotina bezvrijednih nabavljenih
naslova (moda se za ovu formulaciju i dogovorio s Ankom Kati Crnkovi, koja je izjavila da ionako
imamo previe srpskih knjiga) Koji su to knjiniari u Zagrebu stara garda i koliko ih je? Pitanja dakako
moe biti i vie. Nesporno je, meutim, da se Tomislav Sabljak navedenim formulacijama predstavio kao
krajnje neodgovoran ovjek, jer umjesto ijednog konkretnog dokaza paualno optuuje Jugoslavene, djecu
vojnih osoba, Srbe. U emu je ovakvo prozivanje razliito od prozivanja uvenog zloudnog Slobodnog
tjednika s poetka 1990-ih i ovinistike histerije s poetka 1990-ih, koju su osobito ustrajno podsticali
Franjo Tuman i ime odan (Bog neka im dui oprosti) i brojni, brojni njihovi adlatusi?!

164

Knjiga 42.indd 164

2.7.2012. 17:27:18

Mihaljevievu tvrdnju, ali su se nali u proturjenoj situaciji kad su se suoili s

ekstremnim zastupnicima ienja knjinica. Derk je u povodu svoga prikaza
unitavanja knjiga u Podravskoj Slatini i sam doivio kritiku Zvonimira Polia,
profesora iz Velike Gorice: Pitanje je samo da li g. Derk ali to su, mogue,
djela uvenoga Balzaca zavrila na smetlitu u Slatini, ili mu je ao to se radi o
knjigama pisanim na irilici!?, kao to bi se dalo zakljuiti iz samoga teksta.
Koje li drskosti i nakon agresije i svih strahota i razaranja koja Hrvatska jo uvijek trpi u ovom domovinskom ratu od strane onih koji piu irilicom (nigdje
nije rekao da su te knjige pisane na srpskom jeziku, ve oito jo dri da se
radi o jednom jeziku srpskohrvatskom, a knjige, eto, napisane irilicom, a
ne latinicom!). Dapae, taj gospodin tvrdi: ...Mora nam biti jasno da Matica
danas u Hrvatskoj nema ulogu kakvu je imala 1971. godine. Danas imamo hrvatsku dravu, a hrvatski narod slobodu. Stoga zakljuuje da je mjesto djelovanja
Matice u Slatini da osniva KUD-ove i pjevaki zbor...(!), a ne da se petlja u politiku glede jezika i ienja hrvatskog jezika od srbizama, na to oito aludira. U
nastavku svojega reagiranja Zvonimir Poli zatim razvija svoje ocjene o sporosti,
neaktivnosti i oklijevanju hrvatskih jezikoslovaca u poslu ienja hrvatskoga
jezika od srbizama, napadajui shvaanje da se jezik prepusti jezikoslovcima, a
ne i politiarima: Jezikoslovcima DA, ali ne onim istim koje smo naslijedili iz
propalog reima! Na kraju krajeva, ako je u hrvatski jezik neto bilo ubaeno silom, to se silom mora i izbaciti. A kada se steknu neka bolja, normalnija vremena,
onda neka jezikoslovci rade svoj posao bez mijeanja politike. (Veernji list,
14. 4. 1993., s naslovom: I Balzac na smetlitu (2) Zateeni jezikoslovci).
Derk mu je u istom broju Veernjeg lista vrlo kratko odgovorio:
Profesor Zvonimir Poli iz Velike Gorice u svom me opsenom reagiranju na moj
tekst Balzac na smetlitu?, objavljen 3. travnja u subotnjem broju Veernjeg lista, zove
vrlim Hrvatom. Hvala mu, ali pretjeruje. Na pitanje ali li izvjesni gospodin Derk to su,
mogue, djela uvenog Balzaca zavrila na smetlitu u Slatini, odgovor je potvrdan. ali!
Bez obzira na to jesu li te knjige na latinici, irilici ili glagoljici, hrvatskom, srpskom ili nekom drugom jeziku. Knjigama nije mjesto na smetlitu. I u to, valjda, ne moram uvjeravati
velikogorikog profesora. Ili ipak? (Veernji list 14. 4. 1993.: Balzac na smetlitu.
Novinar profesoru)

Napominjem da je taj odgovor ostao nezapaen u raspravama voenim i

sljedeih nekoliko godina, ali Denisu Derku treba odati priznanje za tako jasan i
primjeren odgovor na Polievu iskljuivost.
Ostavimo li po strani Polieve napomene o jezinom istunstvu i o ienju
jezika, on ekstremno i neprihvatljivo zahtjeva da strukturu knjinih fondova
odreuje jezik neke sredine. istiti knjinice od knjiga, samo zato to su na
drugom jeziku ili drugom pismu uz zazivanje politike da se time bavi ne slii
li to na nacistiko spaljivanje knjiga kao uvertire duhovnoj obnovi i prizivanje

165

Knjiga 42.indd 165

2.7.2012. 17:27:19

domaeg Goebbelsa?!
Premda je Branimir Donat kategoriki, kao netonu doveo u pitanje
Mihaljevievu opasku o diskriminaciji iriline i openito tzv. srpske knjige,
nije se ustruavao gotovo deset godina kasnije jasno poruiti: Isto tako su se
poetkom devedesetih bacale iriline knjige u Hrvatskoj, to govori da je taj,
rekao bih, sindrom mrnje prema knjizi kod nas gotovo genetskoga karaktera.
Je li B. Donat ve 1993. znao za bacanje irilinih knjiga u Hrvatskoj pa je
tada tu injenicu preutio iz nekih, njemu poznatih razloga ili je to tek naknadno
saznao to za nae razmatranje nije odluno. Vana je sama konstatacija. Kao i
Denisu Derku, treba i Branimiru Donatu odati priznanje to je potvrdio ono to
je i bila istina, dugo i uporno zatakavana i prikrivana istina.
***
U svojim osvrtima na neobuzdane verbalne provale nacional-ovinizma, u lancima, intervjuima i pismima upuenim odgovornim javnim institucijama, dr
Svetozar Livada166 je u nekoliko navrata upozoravao na razmjere i iracionalnost
destrukcije s kojom se drutvo suoava. Upravo je Livada prvi upozorio javnost
i na unitavanje golemog broja svezaka Enciklopedije Jugoslavije 1995. godine. U lanku Kulminiranje zloina kao stila ivota osvete (Zapis o post-olujnim dogaanjima) za postupke s knjigama kae:
Najtee ipak pada dokrajivanje razaranja institucija. Od 40 biblioteka (narodne,
opinske, kolske, privatne) ije sam fondove ranije poznavao nijedna nije ostala cijela.
Nerijetko su prostorije i namjetaj demolirani. Tragino je gledati eksperimente napucanih
hrpa knjiga da se utvrdi kroz koju debljinu metak prolazi. Daniiev prijevod Biblije dobio
je cijeli rafal. Srbi su devastirali neke fondove u Obrovcu i Drniu, a Hrvati u preostalim
djelovima Krajine. Nije ostala ni jedna mjesna lokalna muzealna zbirka. One su razorene ili
opljakane, iz njih su odneseni rijetki znameni, biljezi i ostaci fakata i artefakata da je ivot tu
postojao od davnine. Muzealni spomenici na temu NOB-a u potpunosti su posvuda uniteni.
Nerijetko i svi spomenici rtvama faizma. Od stotinjak pravoslavnih crkvenih objekata koji
su graevinski sauvani, nijedan nije poteen sustavne pljake. Kako i ne bi, kad primus
Bibliju citira: Oko za oko, zub za zub. Sada su ti objekti bez vjernika, svetenika, crkvenih
odbora ili za crkve nadlenih kustosa. Mnogi od ovih objekata spadaju u rijetke spomenike
ovoga naeg socijalnog prostora, neki spadaju u meunarodnu batinu tzv. nulte kategorije... Nisu poteeni ni manastiri gdje se uva najvee crkveno i svjetovno blago. Sve je
izloeno pljaki i propadanju.

Htio bih naglasiti da su Livadina upozorenja ostala bez odjeka, bez ikakve
slubene ili neke manje slubene reakcije, bez ijednog osvrta, bez podrke ili
pak osporavanja.
Ti su njegovi napisi izili kao knjiga: Svetozar Livada, Etniko ienje zloin stoljea, Prosvjeta,
Zagreb, 1997 (I. izdanje) i 2000 ( II. dopunjeno izdanje). Navedna zapaanja italac e nai na str. 24 i 36 I.
izdanja.
166

166

Knjiga 42.indd 166

2.7.2012. 17:27:19

***
Prije prikaza opirnijih tekstova o fenomenu unitavanja knjiga, saeto u upozoriti na jo neka zapaanja, ocjene i tvrdnje koje su, kao signale o problemu,
nadleni dravni i struni organi ipak mogli uoiti.
Poetkom 2003. u intervjuu za beogradski Blic (elim izlobu u
Beogradu, no to ne ovisi o meni), Edo Murti se sjea 1990-ih:
Sjeam se da su 90-ih godina kontejneri u mnogim hrvatskim gradovima bili puni knjiga bacana su djela Pukina, Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva i drugih velikih pisaca, ne
samo ruskih, samo zato to su bila na irilici, ili je izdava bio iz Novog Sada ili Beograda,
ili oni koji su ih bacali nisu znali gdje bi ih svrstali i mogu li zbog njih imati problema. U to
sam vrijeme za sebe prikupio na desetke vrijednih knjiga baenih u smee. (...) Osim onih
koji su to radili iz primitivizma, ili onih koji su istili gradske, mjesne i kolske biblioteke po direktivama vlasti, ili su u Leksikografskom zavodu ak reciklirali Enciklopediju
Jugoslavije, bilo je i starijih ljudi koji su to radili jer im je duboko u svijesti ostao strah od
ustatva i nacizma. Bojali su se da im netko u kui ne vidi takve knjige. Radi se o strahu od
neega to misli da bi ti se moglo dogoditi.167

Da ni fenomen kontejnera punih knjiga, ni strah nisu pali s neba, pokazuje i Murtieva opaska o Tumanovim stavovima kako mu ih je on sam iznio.
Rije je dakle o smiljenoj politici koja je vodila unitavanju svega to se kosilo
s Tumanovom ludou, stravinim cinizmom i beutnou, pa tako i unitavanju knjiga i spomenika.
I knjievnik, uz to i vodei ovjek izdavake kue Durieux, Nenad Popovi,
uz opis svog iskustva s djelotvornim ulinim ovinizmom koji se tada mogao
noem sjei, kolika mu je gustoa bila, jasno govori o psihozi i praksi odstranjivanja nepodobne literature:
Uvoenje PDV-a pada u vrijeme kada je ministar financija Borislav kegro govorio
da e se od poreznih novaca tampati podobne knjige i da e se time nadomjestiti one koje
nam vie ne trebaju, da e se, dakle, istiti biblioteke i zamjenjivati knjige jedne za druge.
Mi znamo koje su to jedne, a koje su te druge. I o tome se ne bi smjelo govoriti samo ovako
usput. To je razdoblje kada su knjinice izbacivale knjige na ekavici, prijevode na srpski, to je
Razgovor je vodila Mira Babi, a objavljen je 9. 2. 2003. Intervju je zatim preuzet i objavljen u mjeseniku
Identitet, broj 61, februar 2003., str. 811. Citiram prema tekstu objavljenom u Identitetu. Na pitanje o
antiratnom ciklusu linoreza i crtea koje je radio 1993. i 1994. godine Murti je odgovorio: Taj je ciklus
u stvari nastavak crtea i litografija za Goranovu Jamu (iz 1944. godine). Bilo mi je strano, muilo me to
to sam od Tumana uo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Doao je u moj atelijer, mislei valjda
da e od mene napraviti svog Augustinia, i oduevljeno poeo priati o tome da hrvatski narod krvlju mora
dobiti svoju dravu, da emo mi (on s HDZ-om) napraviti ono to Paveli nije uspio napraviti 1941. godine,
da e 50 posto Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50 posto ili postati Hrvati ili nestati! Rekao sam
mu da je lud, da se mora lijeiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da ponem
raditi ciklus Viva la muerte, kao odgovor Tumanu na njegov stravini cinizam i beutnost, bio je jedan
njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uruio odlikovanja
uz rijei da trebaju biti sretne i presretne to su im sinovi i muevi poginuli za Hrvatsku!
167

167

Knjiga 42.indd 167

2.7.2012. 17:27:19

vrijeme doslovnog bacanja tih knjiga na smee, ali i ironini trenutak kada knjinica srpskog
kulturnog drutva Prosvjeta u Zagrebu postaje praktino jedina knjinica u Zagrebu gdje
ovjek moe nai sve vane knjige, bez obzira na jezik, vjeru, rasnu ili nacionalnu pripadnost
pisca ili prevodioca. Uostalom time se bavio Igor Lasi i pronaao najudesnije stvari, od bacanja do spaljivanja knjiga. A Prosvjeta ih je pokuavala spasiti. Doba PDV-a je doba kada je
u Globusu izala slika na kojoj se vidi da Borislav kegro u autu uz mjenja u konatoj futroli
ima montiran teki revolver. No kegro je bio samo podmetnut, njegove fiskalne mjere
sakrivale su kao bezlino sredstvo facijalnu operaciju kojoj je bila podvrgnuta Hrvatska. Tada
treti ovinistika galama sina Vlatka Pavletia, koji zavrava kao direktor Kulturno informativnog centra u Preradovievoj 5, koji je hrvatski mladoturin zagrebake urbane kulture.
Nemojte oekivati da ja primjerice njegove ili kegrine izjave pamtim, jer ih u stvari doivljavam vrlo traumatino i rado ih zaboravljam, kao i sva ostala runa sjeanja. A prije toga
dao je i opasku koja pokazuje tu atmosferu u kojoj knjiga nije bila na naroitoj cjeni: Ono
to se u Hrvatskoj potpuno izgubilo 90-ih godina jest svijest da je knjiga jedna od temeljnih
tekovina civilizacije u kojoj ivimo, posljednjih petsto godina, a i vie, pa i dulje...168

Jo je jedan kompetentan poslenik s knjigom, Zlatko Crnkovi, upozorio javnost na odstranjivanje iriline literature. U razgovoru s novinarom Tonijem
Gabriem, Crnkovi je govorei o promjenjenim politikim prilikama koje su
utjecale na izdavatvo rekao:
Vidjeti njegov intervju: Vano je ne zvati se Ljubomir, Zarez, 3. 2. 2000. Razgovor vodila novinarka
Duanka Profeta. U tom je intervjuu Nenad Popovi iznio mnotvo zapaanja koja na svoj nain potvruju
ocjene i razmiljanja o stvorenoj situaciji u tzv. postjugoslavenskim drutvima, to ih je iznijela Dubravka
Ugrei u knjizi Kultura lai. Antipolitiki eseji (BastardArkzin, Zagreb, 1996.), a koje su od reimskih
jurinika-jurinica bile bezobzirno, rekao bih ak brutalno, prvenstveno ad hominem komentirane.
Htio bih, meutim, ovdje upozoriti i na jedno pismo koje kritizira, tj. dopunjuje i proiruje ocjenu Nenada
Popovia. Neven Lonari mu je u svom kratkom tekstu Mogu se stidjeti mnogi. Uz razgovor Duanke
Profete s Nenadom Popoviem (Zarez, br. 22, 3. sijenja 2000.) naveo: U Zarezu od 3.sijenja 2000. godine
objavljen je razgovor D. Profeta s Nenadom Popoviem (Vano je zvati se Ljubomir) iz kojeg razabiremo da
gospodin Popovi nije posve upuen u dogaaje o kojima govori, pa vas i vae itatelje elim upoznati sa
sljedeim: novinar Igor Lasi pisao je u Tjedniku o unitavanju knjiga , ali je te postupke problematizirao,
otro kritizirao i osudio filozof Milan Kangrga. Vodio je i polemiku s akademikom D. Brozoviem, jer je i
Leksikografski zavod sudjelovao u toj prljavoj raboti i u rezalitu unitavao brojne primjerke enciklopedije.
Zbog tih kritika optuen je profesor Kangrga i Feral Tribune koji je kritike objavio. Opinski sud u Zagrebu,
sudac Zoran Kaleb, osudio je Kangrgu. Na upanijskom sudu, kome se Kangrga alio, nije ponitena sramna
presuda, ve je spor vraen na ponovnu raspravu Opinskom sudu. Iako je nepobitno dokazano da je profesor
Kangrga iznosio istinu, sudi mu se ve dvije godine za klevetu i navlai ga se i razvlai po sudovima kao
kriminalca. I tko zna do kada?
Ni va tjednik, kao niti bilo koji knjievnik, izdava, kulturni radnik, umjetnik, novinar, nije javno stao u
obranu M. Kangrge, to vama i njima ne slui na ast. Zbog te hrvatske utnje (koja, meutim, u sluaju
Makovia nije bila na djelu) mogu se stidjeti mnogi, a ne slui na ast ni gospodinu Popoviu da o tome nita
ne zna. Ili moda zna, ali preuuje iz samo njemu znanih razloga. Jer, veli da je o unitavanju i spaljivanju
knjiga pisao, eto, samo I. Lasi. (Zarez II/26 2. 3. 2000.)
Nezadovoljstvo i ogorenje Nevena Lonaria moe se razumjeti i opravdati, ima li se na umu cjelina dogaanja u vezi s unitavanjem knjine grae, ukljuiv u to i napomenu o famoznoj hrvatskoj utnji, ali kako
sam ja razumio tekst N. Popovia, on nigdje nije rekao da je samo I. Lasi pisao o unitavanju knjiga. Zatim
treba rei i da je o sudskom procesu Milanu Kangrgi pisalo vie ljudi i u vie navrata, ali svakako je tona
primjedba o manjkavoj i nedostatnoj javnoj angairanosti intelektualne javnosti, o emu je u nekoliko
navrata govorio i Milan Kangrga.
168

168

Knjiga 42.indd 168

2.7.2012. 17:27:19

Jedna od glavnih mana dananje Hrvatske, njezina drutva i vlasti, jest netolerancija. Ta
netolerancija u nekim je momentima poprimala monstruozne razmjere, uope se ne tolerira
drugaije miljenje. Dovoljno je spomenuti pitanje jezika; pod firmom brige za duhovno dobro
graana, knjige na irilici izbacuju se iz knjinica. To podsjea na spaljivanje knjiga. Spomenut
u miljenje saborskog zastupnika Pankretia; on kae da nikad nije uio irilicu, jer se kolovao za vrijeme NDH, pa je zato, navodno, u prednosti pred drugim ljudima koji su je uili.
Pankreti je takvim simpatinim stavom moda pridobio podrku odreenog kruga buduih
biraa, ali moglo bi mu se odgovoriti narodnom poslovicom, kao to sam mu i odgovorio:
ega se pametan stidi, time se budala ponosi. (...) Proskribiranje irilice je nekulturan in i
govori o nepoznavanju povijesti hrvatske kulture. Konano, bosanica je oblik irilice, a njome
se hrvatski narod u Bosni stoljeima sluio. Tolika zadrstost i netolerancija neshvatljive su mi.
Sve to na bilo koji nain podsjea na Srbiju, srpski jezik ili kulturu izbaeno je iz javne sfere.
Srpskih pisaca vie nema u kolskoj lektiri, a i slovenskih ima daleko manje nego prije. Srpsku
knjievnost moemo itati bez prevoenja, a to je velika prednost. Srpska knjievnost nije beznaajna, vrijedi proitati Miloa Crnjanskog, Danila Kia, pa ak i one pisce koji su obiljeeni
kao velikosrbi. Kao prevodilac najbolje znam koliko se gubi kod itanja u prijevodu. Odricati
se takve prednosti samo zbog trenutanih politikih neprilika smijeno je i glupo (Lomaa
za irilicu, Feral Tribune, 10. 4. 1995.).

Nadalje, pretpostavljam da makar bibliotekarskoj profesiji nije promakao

tekst knjievnika ede Price Plitvikog, objavljen u knjizi: Biljenice namjernog
sjeanja II (Konzor, ZagrebPrometej, Zagreb, 2001., str. 4650). U njemu on
opisuje kako se povampirene strasti opet valjaju naim prostorima.169 Opisuje svoj
posjet koli u rodnom Likom Petrovom selu gdje je razgovarao s uiteljicom:
Kako je zapravo sad ovdje, u koli posebno?
Kako?, zapoela je s malom stankom i nedoumicom, ...Do juer takorei bili su jato
anela. Promatram ih uvijek sa strane kad dolaze: do juer sama radost i srdanost, amor i
uzvici, sad: podvojeni, u malim grupama, utljivi, ne dodirujui se. Tako i odlaze kui. Kao da
su preko noi prestali biti djeca. U koli su mirni, paljivi, svatko radi svoje, im zazvoni za
odmor, istravaju van i svaka ptica svome jatu leti... Boe moj! Htjela je jo toga rei. Samo
je uzdahnula i zaustavila vlastite rijei. Kao da se uplaila neke nizbrdice u razmiljanju.
Bivaju sve vie odrasli. Slike iz doma i oponaanje roditelja... Pretpostavljam? Ne
znam to bih drugo rekao, a kao da je oekivala neke rijei, kao razjanjenje neeg nejasnog
U zbirci zapisa Biljenice namjernog sjeanja I (Konzor, Zagreb, 1996.) edo Prica Plitviki biljei
narastajui duh iskljuivosti: Mi istinski i duboko ve ivimo doba povratne tjeskobe, sanjamo geta i logore,
vodimo male vjerske i nacionalovinistike ratove, i ne vie samo u snovima. Na nogometnim stadionima,
tim nacionalnim simbolima ovinistikog ludila, srpska i hrvatska mlade, jo golobradci zapravo, noevima
i pitoljima oitava svoj odnos naspram bratstvu (str. 202). I pritom citira osvrt dr Muradifa Kulenovia
(psihijatra i psihoanalitiara) na aktualna dogaanja u tjedniku Danas, iz kojega vrijedi citirati: U ovim
danima jugoslavenskih promjena, ispunjenima meu ostalim besmislenim, a negdje, to je najgore, i krajnje
neodgovornim izjavama o lijepom ivotu u carstvu nacionalnih iskljuivosti, prisjeam se naih brojnih hegemona duha, ali i onih koji su podlegli euforinoj brzini ponuda i udruili svoju budunost s obeanjima voa
(str. 207). Imajui na umu cjelinu, opservacija . Price Plitvikog njegov opis unitavanja knjige, koja je
svjedoanstvo o vjerskim i nacionalovinistikim ratovima i o rtvama tih ratova, postaje simbolom klime
koja je podsticala i vodila unitavanju knjige u Hrvatskoj 1990-ih: bila je to klima iskljuivosti... edo Prica
Plitviki umro je nenadano krajem 2009. godine i tako se pridruio svom prijatelju Vladi Gotovcu, kojemu je
veliki dio tekstova u ovoj knjizi posvetio (uputio) jo za ivota.
169

169

Knjiga 42.indd 169

2.7.2012. 17:27:19

i to je teko razjasniti u vremenima opih poremeaja, podmuklih pokreta, iracionalnih prepada to ih pokreu zapretane sile barbarskih nagona. Bolje je zaustaviti i vlastite rijei pred
tolikim nizbrdicama koje vode nad ponore, nad pustoi bezumlja. Podjele po vjeri, hou
rei: po naciji? Ipak pitam, jer se i utnja ini toliko neprirodnom. Da... Ali, donedavno
jedva ponegdje koja crkvica, i kakva je tu vjera... Ali, po njoj se dijele, ute; tako mali, a
knjige spaljuju... Ne mogu ni misliti o svemu.
Oprostite, kaete: knjige spaljuju?, pitam zateen i zbunjen do kraja. Moda je eljela
neto drugo rei.
Knjiga Da se ne ponovi, koju sam vam poklonila i koju drite u ruci. Ona je..., zastala je. Gledala me pogledom koji se udio mom uenju.
Ona je, to... Spaljena? Pitam bez okolianja.
Da... djeca su otkupila sve primjerke koje je kola dobila, odnijela iza kole i spalila na
lomai... Sluajno sam nekoliko primjeraka sauvala, i drago mi je da sam vam jedan primjerak poklonila. I vi ste sve to proli o emu knjiga govori, niste li?
Da. Jesam... Ali koja djeca su to uinila, i zbog ega? Opet pitam to ne bi trebalo pitati,
i zapravo je sve to mui i vrijea, jer se radi o nastavniku, odgojitelju, i kada na taj nain spominje djecu, ona se i sama zacijelo osjea i krivom i odgovornom. Razmiljam u sebi: spada
ve meu one povrijeene i savjeu optereene, koji u svaki as ponavljaju pitanje: zar je bilo
uzalud i promaeno sve ono to smo radili i inili i za to smo mislili da je imalo smisla posvetiti ivot za uzlet tih malih anela, koji odjednom gube krila i boju zlata, pale lomae, i sve biva
crno pa i njihova izigrana nedunost. Bivaju slika i rtva svog roditeljskog i praroditeljskog
grrijeha, drutvenog zla, politikog bezumlja. Umjesto da su negdje na vrhovima ovog malokapelskog ili pljeevikog gorja, u visinama s jastrebovima koji uvijek krue u plavetnilu gladi
i ljepote; ili da su rasprostrli svoje proljetne igre na mladom zelenilu petrovoselskih panjaka
i koanica oni posluno slue idejama prolou optereenima, pale lomae, iskazuju mrnje, ne znajui, dakako, da e i sami jednog dana snositi posljedice roene u ovim lomaama.

Turoban i pouan zapis ede Price Plitvikog pisan je 1991. godine. A o

kontinuitetu diskriminacije/unitavanja nepoudnih knjiga svjedoi i tekst
Irene Kusture pisan cijelo desetljee kasnije: Nepoudne knjige u hrvatskim
knjinicama. Izlaze li Pirgo i opi iz podrumskog mraka? (Veernji list,
10. 6. 2002., str. 17).
Norveanka koja u Oslu studira hrvatski i srpski jezik pomo pri nabavi literature
uvijek je traila od svojih zagrebakih prijatelja. Oni su bez problema nabavljali sve to je
trebalo, ali samo do dana kada je njihova prijateljica iz Norveke zamolila da joj pronau
neka djela srpskih autora.
Obili smo itav grad, zavirili u sve knjiare, ali nigdje nismo pronali ono to joj je
trebalo. Otili smo na kraju naem prijatelju u knjinicu i zamolili ga da nam pomogne.
Dobro, nabavit u vam to. Takve knjige nismo bacili niti spalili, ali spremili smo ih duboko
u podrum. Dat u vam ih, ali nikome nemojte rei gdje ste ih nali, odgovorio nam je.

Nisu, dakako, samo Murti, Popovi, Crnkovi i Prica uoili masovni egzodus nepoeljnih knjiga. Svibnja 1998. sam od jednog dugogodinjeg, iskusnog
bibliotekara dobio tekst: ienje grae iz knjinica. Narodne knjinice170 iz
Kao i u nekoliko drugih sluajeva, i ovaj je bibliotekar od mene zatraio strogu diskreciju to se tie njegova imena i radnog mjesta, dakako. Svoja zapaanja i ocjene napisao je na moju molbu i poslao mi tekst s
punim povjerenjem, imajui vjerojatno na umu nau viegodinju blisku suradnju. U toj suradnji pouio me
170

170

Knjiga 42.indd 170

2.7.2012. 17:27:20

kojega navodim nekoliko opaski.:

Potreba za takvom (posebnom opaska L. A.) knjinicom za Srbe u Hrvatskoj se realno i nije pokazivala do promjena u Hrvatskoj, jer se u knjinicama nije ni osjeala razlika u
pristupu i izgradnji fondova. Na zadovoljavajui nain su bila zastupljena djela i hrvatskih i
srpskih pisaca na izvornom pismu i jeziku. Srbi u Hrvatskoj su u narodnim knjinicama tako
mogli zadovoljavati svoje kulturne potrebe i potrebe za znanjem i na svom jeziku i pismu.
Situacija se dramatino promijenila u proteklih 78 godina i u narodnim knjinicama
u Hrvatskoj je ve teko na zadovoljavajui nain udovoljiti potrebama pripadnika srpske
zajednice. Takva situacija je posljedica ratnih dogaanja i nesnoljivosti koja je, protivno
oekivanjima, naalost zahvatila i narodne knjinice. Ni strunoj javnosti, ni nadlenim u
Hrvatskoj nisu u dovoljnoj mjeri poznate injenice da je u mnogim knjinicama u Hrvatskoj
teko pronai knjige na irilici a rijetke su i knjige srpskih pisaca pisane latinicom. Veina takvih knjiga je u izluivanju pod motom ideoloke i neaktualne grae naprosto nestala. Knjige
su zauujue revno neki bibliotekari i mnogi nepozvani naprosto bacali u smee, kao da su
se natjecali tko e bre i vie. Treba priznati da je tu bilo i nesnalaenja i straha, no ostaje
injenica da su fondovi knjinica to se takvih knjiga tie opustoeni. Mnogi su biblioteni
radnici bili izloeni i pritiscima kojima su i podlegli. Pri tome nisu potivali pravila struke i
zakonske propise iz oblasti bibliotekarstva. Mnogima je jedini kriterij bio etnika pripadnost
autora. Nepravedno bi bilo rei da su svi bibliotekari postupali neprofesionalno, no peat
dogaanjima su dali oni koji nisu bili na razini profesionalnosti.

Na ovaj tekst u se jo vratiti, ali je ovdje vano spomenuti da navedena

ocjena dolazi od promatraa iznutra, a ona u cjelini potvruje i vienja promatraa izvana. U svom tekstu ovaj bibliotekar navodi i jedno vano zapaanje.
Splitska Gradska knjinica je bacila tisue knjiga koje su bile sloene u holu
nekoliko mjeseci jer ih nije bilo jednostavno odjednom odvesti, a graani su
zavirivali u kutije tako sloenih knjiga i udili se. Dodajem da me je jedan mlai
ovjek iz Blata na Koruli, vjerojatno znajui da pratim problem unitavanja
knjiga, nazvao i informirao da je iz tog golemog kupa, kad je u Splitu bio zbog
poslova, uzeo 28 knjiga, toliko ih je tom prilikom mogao ponijeti, pa mi je ponudio i popis sa signaturama i inventarskim brojem. Sve su bile odlino uuvane,
a sve su bile iz podruja tzv. ideoloke literature. Skreem panju itaocu da
je ovaj splitski kup knjiga registrirao i Feral Tribune, navodei pritom da je
kup knjiga iznosio oko 9 metara kubinih, a citirani bibliotekar navodi da je bilo
oko 15 metara kubinih knjiga.
***
Pozabavimo se sad malo tretmanom dvaju djejih pisaca. Jedne, po nizu svojih djela omiljene knjievnice, roene Zagrepanke Anelke Marti i jednoga
je mnogoemu to se tie bibliotekarskog zanata, jer ja nisam bio (nisam to ni danas) profesionalni bibliotekar, ma koliko da sam se bibliotekarstvom aktivno bavio. Koristim ovu priliku da mu ponovno zahvalim na
povjerenju i pomoi.

171

Knjiga 42.indd 171

2.7.2012. 17:27:20

knjievnika, nadasve popularnog i cijenjenog diljem cijele Jugoslavije, Krajinika

Branka opia. Normalnom ovjeku nikako nije shvatljivo kojim su se kriterijima vodili oni koji su to dvoje pisaca ili odreena njihova djela, diskriminirali i
smatrali ih nepodobnim. Da na neki nain prejudiciram odgovor, postavio bih
pitanje: nije li to moda zato to su oba pisca svoju ljudsku i humanu inspiraciju i
poticaj nalazili u sutinskom, bitnom etosu kojim su se nadahnjivale desetine tisua uesnika NOB-a. Ustaluka je u Hrvatskoj 1990- bilo na pretek, bio je to nakaradno retrogradni, ovinistiki homogenizirajui element za unitavanje svega to
je njihovom pogledu na svijet i njihovoj politikoj praksi bilo suprotno! A ve
smo imali prilike vidjeti s kojom bezobzirnou i brutalnou je, s te platforme,
Nedjeljko Mihanovi, u svojstvu zamjenika ministrice prosvjete, napao lik i
djelo estitog Vojina Jelia, pa je to vjerojatno inspiriralo i diskriminaciju drugih
pisaca koji su se nekome mogli uiniti nepodobnim.
Najprije o Anelki Marti. U 2003. godini biljeimo dva, a u 2004. godini
jedan napis o njoj. Sva tri su intervjui, vjerojatno nastali u povodu njenog 79.
roendana.171 Do tih intervjua bio je apsolutni muk o njoj i njenom djelu cijelo
desetljee. A onda je opet trebalo proi sedam godina da bi se ponovno ulo za
nju, kad je povodom njenog 86. roendana Paula Arbutina objavila Intervju s
Anelkom Marti: Pirga su zabranili isti oni koji su ga hvalili (Novosti, broj
541, 1. 5. 2010.)
Evo citata iz Glorijinog intervjua iz 2003.:
I danas kad se netko sa mnom upoznaje, ako i nije uo za mene, nepogreivo zna za
mog Pirga kae 78-godinja zagrebaka knjievnica Anelka Marti. Njezinu pripovijest
o njenom prijateljstvu petogodinjeg djeaka i pirgastog laneta u vihoru Drugog svjetskog
rata, prvi put objavljenu prije tono pola stoljea, s ljubavlju pamte generacije kojima je
uljepala djetinjstvo, uinila ga vedrijim i sretnijim. Djeca u Poljskoj prije 30 godina uzvratila su joj, kao prvoj spisateljici izvan svoje domovine, njoj najdraim priznanjem Ordenom
osmijeh. ... Pozivali su je u kole koje su pohaali njezini sinovi, te starija unuad Jana i Fran,
a najmlae unuke Dunja i Nina ale to njihova baka vie nije posjeivala njihove kole jer
Pirga vie nije bilo u lektiri. Jedno je vrijeme ieznuo i s knjiarskih polica. I Pirga i
Anelku Marti kae izbacili su prije desetak godina iz kolske lektire. Bilo mi je ao kad
se to dogodilo jer nisam pisala nita to bi irilo mrnju prema bilo kome, nikome nisam previe solila pamet, pisala sam o onome to je i kako je bilo. Mislila sam da nisam to zasluila.
Prvih dana telefon je neprestance zvonio, javljale su se uiteljice, mame, djeca i pitali zato
nema Pirga. Oito se nekom ne svia, eto, zato ga nema. Ne mora se sviati knjiga, nego
tema, tema je vana (Gloria, 14. 2. 2003.).

A u intervjuu za Feral Tribune bila je jo jasnija. Novinar H. Prnjak uvoPrvi je intervju objavljen u asopisu Gloria , broj 423, 14. 2. 2003. s naslovom: Osmijeh i suze Anelke
Marti. Pria za sretna djetinjstva. Tekst je napisala i razgovor vodila Jagoda Zamoda. Drugi je intervju
objavljen u tjedniku Feral Tribune, 26. 4. 2003. s naslovom: Kako je Pirgo postao nepodoban. Razgovor
je vodio novinar Hrvoje Prnjak. Trei je intervju objavljen u asopisu Hrvatska ljevica, broj 78, 2004. s
naslovom: Uvijek sam bila vedro i nasmijano dijete. Razgovor je vodila Danica Desnica.
171

172

Knjiga 42.indd 172

2.7.2012. 17:27:20

di itaoca u intervju opaskom: Naime, Pirgo je uspostavom samostalne

Hrvatske doslovno preko noi izbaen iz kolske lektire jer, unato neporecivoj
kvaliteti unutar anra djejeg romana, Pirgo nije udovoljio HDZ-ovim kriterijima iskljuivosti. No, zahvaljujui agilnosti Golden marketinga, na pedesetu
obljetnicu prvog izdanja Pirga Anelka Marti e ipak doivjeti zadovoljtinu
reizdanja romana, koji je otisnut i u antologijskom nizu Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, ali je eto, zbog istog politikanstva, skrivan pred djecom koja su
osmoljetke pohaala za vladavine HDZ-a, valjda da, osim ivotinja, ona ne bi
poela simpatizirati i partizane?!
Na pitanje: Jeste li uope nudili tekstove izdavaima u posljednjih trinaest
godina? Anelka Marti kae:
Jesam. Ali su me uredno odbijali. Jedni bi mi rekli da nisam u lektiri, drugi da su popunjeni, ili da jednostavno ne mogu... Moram priznati da sam tijekom devedesetih tako prvi
put doivjela da mi se neka pria ili tekst odbiju. Iskreno, bila sam zateena. Nakon to sam
obila gotovo svako selo s osmoljetkom, odjednom sam izbaena iz lektire i postala nepoeljna preko noi, kao da nita pa ni 43 izdanja Pirga nije postojalo! Na sljedee pitanje:
Kako ste se osjeali u takvim trenucima, znajui da iza odbijanja ponajmanje stoje argumenti
struke? Uostalom, to i nisu argumenti koji bi upuivali na literarne manjkavosti? odgovor je
bio: Neugodno mi je bilo, i zbog njih i zbog sebe. Naprosto, znala sam da nisam nikome nita
runo napravila, a ipak me se hladno odbijalo. Eto, svi ti rukopisi bili su recenzirani i dobro
ocijenjeni, a ipak nisu dolazili u obzir. Dakle, stanka u objavljivanju nije bila moj izbor...

A zatim je na pitanje: to to govori o razdoblju u kojem je i jedno obino

lane najednom postalo nepodobno? kae:
Jasno, Pirgo je izbaen iz lektire samo zato to se radnja dogaa u kontekstu NOB-a.
Vjerojatno sam zbog toga i ja odletjela i iz itanki knjievnosti i iz lektire. To puno govori
o vremenima koja smo preivjeli. Jer, meni je zaista neshvatljivo kako jedna neideologizirana
knjiga, koja promie ponajprije veliinu naivne djeje dobrote, a nikako bilo kakvu mrnju,
uope moe biti nepoudna. Knjievnost ne bi smjela ovisiti o promjeni politiara na vlasti.
U toj knjizi nema idealiziranja jednih na raun drugih, niti ideolokih poruka. Uostalom,
veina mojih knjiga nastala je po istinitim dogaajima, a eljko, glavni lik Pirga, koji je u
meuvremenu stekao doktorat znanosti i bio jedan od direktora Nuklearne elektrane Krko,
i danas je iv. Povijest se valjda ne moe mijenjati: postojali su i partizani i Pirgo, kao to
postoji i Papuk, na kojem se sve to odigralo.
(...) ao mi je kada vidim da se sve otprije, pa i ono to je bilo pozitivno, potpuno
negira. Istodobno, u drutvu se promoviraju neke stvari i vrijednosti kojih smo se do juer
svi zajedno uasavali. Recimo, ustatvo. Bila sam djevojica, ali pamtim to strano doba
kad su mi odveli brata o kojem poslije nismo nita uli, i moje najmilije prijateljice, esnaestogodinjakinje, ija je jedina krivica bila u injenici da su idovke. Mene su kao
17-godinjakinju dva puta hapsili i ispitivali o prijateljima moga brata... kako je dolo do
toga da se stvari tako radikalno promijene, nemam pojma. Znam samo da se mnogi ljudi naalost ponaaju ovisno o tome kakav vjetar pue. Ne mogu shvatiti da su Pirga iz lektire
izbacili isti ljudi koji su ga i uvrstili u lektiru. Znate, neki su mi poetkom devedesetih ak
i digli pozdrav... ak su i gotovo svi vrtii koji su nosili Pirgovo ime preko noi promijenili
ime (Feral Tribune 26. 4. 2003.).

173

Knjiga 42.indd 173

2.7.2012. 17:27:21

Na udaru higijeniara duha bio je i Danko Oblak i njegovi Modri prozori, takoer uvrteni u ediciju Pet stoljea hrvatske knjievnosti (181. knjiga),
ali posebno sramotna je bila sudbina opievih djela.172
Evo kako Dejan Kri opisuje tu sudbinu u svom kratkom komentaru u
povodu obnavljanja predstave Jeurka Jei 2003. godine (Povratak sa smetlita historije. Na zagrebake se kazaline daske vratila opieva predstava,
Jutarnji list Magazin, 15. 3. 2003.):
Svim malo starijim, predtumanovskim generacijama, Jeurka Jei i njegove domoljubne avanture u stihu dio su emocionalne prtljage, nostalgina uspomena na najranije
dane. opievi Jeeva kuica i Orlovi rano lete, s Vlakom u snijegu i Drubom Pere
Kvrice inili su tvrdu jezgru exjugoslavenske djeje literature. No, dolaskom nacionalne demokracije, starog lovca Jeurku (kao i Pirga Anelke Marti) snala je teka sudba; iz djeje
lektire izbaen je direktno na smetlite historije, preputen da bespuima povijesne zbiljnosti
sam povazdan luta. Dnevnopolitikim rjenikom reeno; Jeurka je postao prognanik. Zato
ga tako huda sudba snae: za razliku od onih probisvjeta vuka, mede i svinje, on je imao svoj
topli i skromni dom. Odgovor je jasan: upravo zato. Iz kuice su ga, kao uostalom i druge
prognanike i izbjeglice, izbacili upravo oni koji bi svoj dom za ruak dobar svakome dali.

Dvije su injenice presudile opiu: porijeklo (jedan Srbin iz Bosne,

Krajinik iz podgrmekog kraja) i aktivno uee u NOB-u. Preko toga izvritelji Tumanove volje nisu bili spremni tek olako prijei.
A to da je nesretnik partizan bio i komunjara, da je izvan zabrana djeje literature
napisao neke od najveih romana i pripovjedaka partizanske tematike (Gluvi barut, Prolom,
Doivljaji Nikoletine Bursaa, Ljubav i smrt, Ne tuguj bronzana strao) svakako mu nije
bila olakotna okolnost. Zato je bio proskribiran, zato je bio i maknut iz lektire i s polica
knjinica... Ako se neki primjerak knjige i pronae u knjinici, zdrave knjiniarske snage
neka ga brzo otpiu. Tako i bijae, a uz svu drugu medijsku buku i ratnu tutnjavu, nestanak
Jeurke jednoga dana gotovo vidjeli nismo. A onda se prije nekoliko godina, zajedno s drugim rijetkim povratnicima na stara ognjita, na police knjiara vratila i Jeeva kuica u
novom izdanju (Naa djeca d.d, 1999). Na prvi pogled prepoznatljivo izdanje, isti format,
ista slova, dobro poznate ilustracije Vilka Selana Glihe. Iskusni itatelj mogao je uoiti da
Je sada svaki dan, a ne vie povazdan luta, ili da je Lija malo promijenila retoriku, pa vie
Pirgo, Modri prozori, opiev Jeurka itd. nisu bili po volji duhovnim kolovoama nove stvarnosti. Kao ni suvremena literatura ako kritiki govori o toj novoj stvarnosti. Tako nas, primjerice, reiser
Petar Veek u razgovoru s novinarom elimirom Ciglarom (Tuman zabranio Plavi pakao jer destabilizira Hrvatsku?!) informira o zaista bizarnom dogaaju: Kad smo krenuli s tim tekstom, nisam znao da e sve
zavriti urbanom trilogijom. Rodio se rasni dramski pisac koji tada nije imao namjeru to postati. Godine 1994.
Plavi pakao je bio vrlo vaan jer je govorio o malim ljudima velikoga grada. Njihovi se ivoti prepleu s
naima svaki dan na ulici, u tramvaju, autobusu, u tiini... Ta tiina i ta njihova muka izvanredno je oblikovana u dramama Bore Radakovia. I poslijednja predstava Kaj sad?, kao i prva Plavi pakao, privukla
je mnotvo mlade publike. Kaj sad? pribliio se 70. izvedbi. Prepoznavanje svojih ivota je na djelu.
Slijedi pitanje: Sam predsjednik Franjo Tuman sredinom devedesetih je na skupu na Trgu bana Jelaia
kazao kako se stotinjak metara podalje rade predstave protiv njega. Mislio je, dakako, na Plavi pakao... i
Veekov odgovor: Doivio sam to komino. On je ak tvrdio da je to predstava koja destabilizira Hrvatsku.
U to vrijeme svaka je glupost i budalatina mogla biti proglaavana velikom pameu... Ta je predstava nakraju
i zabranjena. Ona je bila skinuta nasilno... (Veernji list, 28. 2. 2003.)
172

174

Knjiga 42.indd 174

2.7.2012. 17:27:21

ne pie drugu Jeu na kraju gaja, ali ono doista sumnjivo je bilo to se domoljubni izdava u
svojoj brizi za nau djecu odrekao Jeurkina oca kao Cankarev student majke. Na naslovnoj
stranici, nigdje autora! Tko je napisao tu Jeevu kuicu, moglo se naivno upitati neko nevino hrvatsko dijete! Ah, pojma nemamo, proklizalo! Uz dva drutva knjievnika i pisaca, na
taj kulturni skandal prvog reda nitko nije reagirao. 173

Polovinom 2008. godine pogledao sam Skupni katalog hrvatskih knjinica to se od opia kao autora tamo nalazi: zabiljeen je kao autor u 24 jedinice,
u monografijama ili zbornicima, ali ne i samostalno, roman Prolom zabiljeen
je samo jednom, kao komponenta u monografiji K. Pranjia. Jeeva kuica
iskazana s ukupno pet zapisa, od ega dva puta kao samostalna jedinica, a tri puta
kao elemenat u nekom drugom djelu (monografije, zbornici).
Ipak, potreban je oprez u ocjeni, jer se spomenuti podaci ne mogu smatrati definitivnim. Primjerice, e-katalog Gradske knjinice Benkovac uope
nema zabiljeenu kao zasebnu jedinicu opieve romane Prolom, Doivljaji
Nikoletine Bursaa, Gluvi barut, Ne tuguj bronzana strao, Jeeva kuica (kao to nema ni Sime Matavulja, ni njegovog Bakonje fra Brne). Slina je
stvar i s Gradskom knjinicom Zadar, s tom razlikom to je u e-katalogu roman
Prolom iskazan kao zasebna jedinica dva puta. S druge strane, imamo i drugaije podatke iz skupnog e-kataloga Knjinica grada Zagreba (KGZ): kao zaseban
naslov Prolom je iskazan sa sedam zapisa, Doivljaji Nikoletine Bursaa s
osamnaest, Gluvi barut sa sedam, Ne tuguj bronzana strao sa est i Jeeva
kuica s trideset etiri zapisa. Svaki je zapis zatim iskazan brojem primjeraka
koji se nalaze u nekoj od knjinica koje su u sastavu KGZ-a, a taj je broj po knjinicama neravnomjerno rasporeen (broj primjeraka je, dakako, vei od broja u
skupnom e-katalogu navedenih zapisa, iskazan je po bibliotekama i po statusu
knjige: u itaonici, u slobodnom pristupu, u spremitu...).
Ne bih htio, mislim da ne bi bilo ni korektno, na temelju ovako malog
uzorka donositi bilo kakve dalekosene i definitivne zakljuke, pogotovo zato
to sam 2005. godine od Alemke Belan-Simi upozoren i na drugaije podatke (o
emu u neto kasnije). U Hrvatskoj postoji, prema podacima s interneta (Portal
narodnih knjinica), 196 knjinica (ima ih puno vie imaju li se na umu ogranci, npr. KGZ se sastoji od 14 knjinica, a one imaju preko 25 ogranaka, dok je u
Portalu sve to prikazano jednom stavkom KGZ), ali samo njih 74 je ukljueno u e-katalog. Za kolske knjinice nisam naao skupni e-katalog. U nizu od
173
Preporuio bih itaocu i da proita dva lanka Tomislava adea, u kojima je rije o ovom opievom
djelu: 1) Jeeva kuica, Jutarnji list Magazin 9. 6. 2007. (T. ade je povezao tematiku Jeeve obrane doma s neugodnim i degutantnim deloiranjem etrnaest obitelji iz zgrade u Dugom Ratu, koju je kupio
jedan splitski poduzetnik); 2) Jeeva kuica, Jutarnji list Magazin 18. 1. 2008. T. ade ovdje
izriito kritizira stavove Stjepana Babia o tom opievom djelu, najljepoj djejoj pjesmi na naem jeziku
u 20. stoljeu, pa zakljuuje: Najodvratnije je pritom to to su izgleda ba svi u Hrvatskoj zaboravili da
Jeeva kuica nije ni srpska ni hrvatska nego, zaboga, djeja!

175

Knjiga 42.indd 175

2.7.2012. 17:27:21

deset godina i podaci slubene statistike o broju narodnih, ali i kolskih knjinica
variraju (npr. najvei je broj narodnih knjinica iskazan 1989.: 286, a najmanji
1995.: 238, 2004.: 250; za kolske knjinice varijacije su jo izraenije: opet je
najvei broj iskazan za 1989.: 1.468, a najmanji 1995.: 749, dok je za 2004. navedena 1.091. Podaci preuzeti iz: Statistiki ljetopis RH). Sve to upuuje na
potrebu potpunijeg uvida u pravo stanje stvari, a sva moja nastojanja da doem
do slubenih podataka o otpisima, iz kojih bi zatim mogli zakljuivati i o pojedinanim naslovima koji su otpisani, nisu naila na odaziv.
Stoga bi zaista bilo potrebno posebno istraiti prisutnost barem nekolicine
reprezentativnih autora i nekoliko reprezentativnih naslova u reprezentativnom
broju naih knjinica prije i poslije 1990-ih godina, da bi se koliko-toliko pouzdano moglo govoriti jesu li i u kojoj mjeri knjini fondovi biblioteka bili ieni, ili zaista ieni. Dok takvog, strunog istraivanja nema, osueni smo na
opservacije koje i ne moraju uvijek biti dobar temelj za definitivne zakljuke,
premda mogu biti vrlo vaan signal da se dogaa neto to nije uobiajeno, neto
to odudara od uobiajenog i profesionalno oekivanog.
***
U nastavku ovog pregleda, evo jo i tri marginalije.
1) Sastavnim dijelom prevrata 1990-ih bio je i svojevrsni autizam, koji je takoer doprinio diskriminaciji i unitavanju knjiga. Evo primjera. Tjednik 24. 10.
1997. je objavio kratku biljeku pod naslovom: Kulturni inenjering. Odsjekoe
Kraljevia Marka, potpisanu s mj(je li to Miljenko Jergovi?):
Ivana Brli-Maurani je, uz Andria i Krleu, moda bila i jedini hrvatski pisac u
ovom stoljeu kojega su, ili koju su, u Europi ozbiljno shvaali. Uz sveslavensku umu
Striborovu napisala je i Doivljaje egrta Hlapia, zabavni romani koji su u slobodnoj
i suverenoj Hrvatskoj najprije pretvorili u crtanofilmsku sagu o takorima, koji se, izmeu
ostaloga, i mole Bogu, a onda su Hlapia, u najnovijem izdanju (suizdavai: Grad Slavonski
Brod, Odbor Svijet bajki I. Brli-Maurani i Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod), brutalno krivotvorili i prilagodili potrebama nacional-ovinistike uljudbe. U zavrnoj reenici
romana u kojoj autorica svjedoi kako je Hlapi bio hrabar poput Kraljevia Marka, redaktori
su ubacili kako je bio hrabar poput viteza (zato samo vitez, zato ne Kraljevi Darko, taj
je bio iz Viteza, a s kamom i strojnicom obilazio je i Ahmie). I tako je iz djela Ivane BrliMaurani likvidiran mitski junoslavenski junak, nakon to je prethodno likvidiran iz cjelokupne hrvatske kulture. Redaktorima problem nije predstavljalo ni to to su prije ili poslije
Ivane Brli-Maurani, Marka opisivali pisci poput Margarete Yourcenar (knjiga Osmijeh
Kraljevia Marka), austrijskog prozaista Robert Michela, ali i Hrvata Petra Hektorovia i
Andrije Kaia-Mioia ili suvremenoga bosanskog pjesnika Ivana Kordia. Skandal s krivotvorenjem njezina djela tim je vei to je u njemu sudjelovao Ogranak Matice hrvatske iz
Slavonskog Broda.
O tom ukazivanju na svojevrsni autizam, koji je morao doprinijeti diskriminaciji i

176

Knjiga 42.indd 176

2.7.2012. 17:27:21

unitavanju knjiga pouno je proitati lanak Miljenka Jergovia: Pisci koje smo ispisali
iz hrvatske knjievnosti, Slobodna Dalmacija, 18. 5. 2011.

2) Graanin Ranko Kursar iz Zagreba javio se pismom u Vjesniku 16. 3. 2002.

s tekstom naslovljenim: Higijeniari hrvatske kulture najrevniji su u knjinici
Medveak:
Nakon znamenite izjave uvaenog profesora knjievnosti da mu je srpska knjievnost
isto toliko vana koliko i bugarska174, naputak uvaenog profesora doslovno su shvatili bibliotekari u knjinici Medveak na Trgu rtava faizma u Zagrebu, pa su na policama svoje
knjinice, ondje gdje stoje knjige iz srpske knjievnosti, stavili ploicu s natpisom Bugarska
knjievnost.
Taj se natpis tamo epuri ve nekoliko godina, valjda odmah poslije izjave cijenjenog
nam profesora.
Kada sam 11. veljae 2002. posljednji put bio tamo i malo bolje razgledao te police,
ustanovio sam da se osim knjiga iz srpske knjievnosti tu nalaze i knjige slovenske, bosanskohercegovake i makedonske knjievnosti...
Vrhunac bibliotekarske i ine sramote tek slijedi: na policama Bugarske knjievnosti
nalaze se i dvije hrvatske knjievnice...
Revni higijeniari hrvatske kulture iz knjinice Medveak, pretpostavljam, uvrstili
su Tatjanu Gromau u Bugarsku knjievnost jer pie u antihrvatskom tjedniku Feral
Tribuneu, a Zorica Radakovi zavrila je tamo jer je supruga hrvatskog pisca srpske nacionalnosti Borivoja Radakovia!. 175

3) Novinar Goran iki je za svoj lanak: Narodni heroji kao brendovi. Tvornicu
ne traim, niti bih vam je dao (Privredni vjesnik, broj 3440, 28. 2. 2006.) pribiljeio i ovo:
174
Rije je o profesoru dr Stanku Lasiu, a o njegovoj ocjeni, tj. o (ne)osnovanosti ili (ne)opravdanosti takvog stava pisao je Igor Mandi.
175
Svakako vrijedi s tim u vezi proitati razmiljanja Miljenka Jergovia s poetka 2001. godine u tekstu
Zato se Hrvati boje srpske kulture? Vrijeme je da u hrvatske itanke uu i Nui, Stankovi, Crnjanski,
Mihailovi... Junoslavenske knjievnosti meusobno se nadopunjavaju i savreno jedna drugoj popunjavaju
rupe..., Globus, 9. 3. 2001., str. 83. Jergovi svoja razmiljanja poinje ovako: Gotovo je svaka suradnja
s agresorom mogua kao vii izraz nacionalnog interesa, a gotovo svaka kolaboracija da se tumaiti kao
naroito sofisticiran oblik obrambene strategije. Tako je 1993. INA izvozila naftu Radovanu Karadiu, Mate
Boban posuivao je srpsko topnitvo u ratu protiv Bonjaka, trgovalo se industrijskim i vojnim eksplozivom,
pa vegetom i Bajaderama, ugovarana su tajna kumstva, bratimila se domoljubna mafija, razmjenjivane su
politike ideje i borbeni uzvici (Bando crvena!) i, sve u svemu, davno prije zavretka rata uspostavljeni su
vrlo ivahni meusobni odnosi, ispunjeni obostranim funkcionalnim patriotizmom... U svemu smo, dakle,
mogli suraivati iz nekih viih, esto sasvim metafizikih, razloga, a jedino smo u kulturi i knjievnosti vazda
imali na umu tko je agresor i tko rtva. Ako se bolje pogleda, nita nas u Srba nije ni vrijealo osim knjiga
i filmova. Temeljito smo se oistili, istrijebili smo srpske vake na bujnom krznu nacije, i ostali smo na njih,
bez obzira na treesijeanjske promjene, izvanredno osjetljivi. to bi nam manje smetala bazna suradnja, to
smo bili osjetljiviji prema nadgradnji... (kurziv A. L.) To prije to se junoslavenske knjievnosti, osim to
su jezino sline kao jednojajani blizanci, meusobno nadopunjavaju i savreno jedna drugoj popunjavaju
rupe... Ono to ne mora prevoditi to ti je uvijek blie, pogotovu ako se oslobodi pavijanske potrebe
podcjenjivanja prvih susjeda. Kurzivom i podvlaenjem htio sam jo dodatno skrenuti panju na ienje i
trijebljenje srpske vake...bez kojih smo eto ostali..., na reenicu kojom je Jergovi aludirao na unitavanje
mrske nam srpske i iriline literature. Nadam se da nisam pogreno protumaio navedenu Jergovievu
reenicu. Ali i sve ostalo to je Jergovi napisao direktno je suprotno stavovima Stanka Lasia: da je za njega
srpska knjievnost isto to i bugarska!

177

Knjiga 42.indd 177

2.7.2012. 17:27:22

Tek uvidom u rijetko dostupan Zbornik narodnih heroja (na irem zagrebakom podruju pronali smo tek jedan primjerak u gradskoj knjinici Zapreia) moe se doznati
neto vie o ovjeku ije prezime stoji u korijenu ovog brenda.

Ta kratka napomena bila mi je povod da se obratim Goranu ikiu za objanjenje o dostupnosti publikacije o kojoj govori, jer mi se uinila nevjerojatnom
napomena da je takva publikacija rijetko dostupna i da je u samom Zagrebu
nema. Na moje pitanje (18. 9. 2006.) odmah mi je odgovorio (19. 9. 2006.):
Informaciju o toj knjizi sam dobio u Radnikoj knjinici (u blizini Fakulteta politikih znanosti), gdje je vrlo susretljiva knjiniarka putem knjinikog kompjutorskog sustava
utvrdila da se primjerak knjige nalazi u Zapreiu. U Zapreiu sam pak u neformalnom
razgovoru dobio neslubenu informaciju da su se mnoge knjinice svojevremeno rjeavale
takve literature. No, to je sve na razini rekla, kazala i konkretne informacije o eventualnom skrivanju ili unitavanju literature doista ne posjedujem. Koliko se sjeam, o tome se
svojedobno pisalo u Feralu, pa moete potraiti od njih neke konkretnije informacije za Va
struno-istraivaki rad.

Slijedom navedene informacije potraio sam (internetom) i sam u katalozima

Zagrebakih knjinica, a rezultat je ovakav: knjiga Narodni heroji Jugoslavije
(oba dijela) moe se nai u est biblioteka, s razliitim statusom (u itaonici,
u spremitu, samo za rad u knjinici). U Nacionalnoj i sveuilinoj knjiici
ta se knjiga takoer nalazi, ali je u zatvorenom spremitu. Iznenauje da toga
naslova nema u katalogu Gradske knjinice Zagreb.
Zato se i kako novinaru ikiu dogodilo da je do knjige mogao doi tek u
Zapreiu ostaje neobjanjeno, pretpostavke mogu biti raznolike. S obzirom da
je ova publikacija vjerojatno bila (s obe strane) visoko rangirana ideoloka
(navodnike sam stavio namjerno, jer se ona ne moe takvom smatrati rije je o
biografijama ljudi i njihovom djelovanju u NOB-u, o publikaciji, dakle, koja ima
obiljeje dokumenta) zauuje da se nalazi samo u est od ukupno 14 biblioteka (od kojih neke imaju brojne podrune odjele-knjinice) na cjelokupnom podruju Zagreba. U e-katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek, primjerice,
knjiga s tim naslovom nije iskazana, nema je ni u e-katalogu Gradske knjinice
Slavonski Brod, a Zadarski upanijski e-katalog iskazuje samo jedan primjerak
(u Gradskoj knjinici Zadar)! uenje izraavam zbog toga to bi se moglo
pretpostaviti da je takva knjiga u mrskom socijalistikom vremenu ipak bila
ire rasprostranjena i da ju je svaka iole vea biblioteka imala. Ako je tako bilo,
kako se to broj primjeraka mogao toliko reducirati?!
Ukratko, navedene marginalije, uz primjere to sam ih ranije naveo, takoer upuuju na veliku sloenost, ali i potrebu utvrivanju stvarnoga stanja, odnosno na raznovrsnost i raznolikost u postupanju s knjigom u Hrvatskoj 1990-ih
godina na raznim razinama i, naravno, s razliitim ishodima.

178

Knjiga 42.indd 178

2.7.2012. 17:27:22

***
Istraujui unitavanje knjiga prikupio sam informacije o sudbinama knjiga iz
javnih, kolskih i privatnih biblioteka u gradovima irom Hrvatske.
O situaciji u Benkovcu informacije mi je u pisanom obliku dao inenjer
koji je upuen poslom u Benkovac u travnju 1996. Uza sve to je nakon Oluje
zatekao u Benkovcu (kua u koju je uselio, vlasnitvo Srbina iz Benkovca, bila
je opljakana... to nije odneseno bilo je razbijeno) naroito ga je zaprepastilo
to je vidio unitene knjige: ...doivio sam neto nevjerovatno, neshvatljivo. I
sad se pitam to se to s knjigama i ljudima deavalo koncem dvadesetog stoljea,
tih dana i godina. U gradu je bilo mnogo knjiga razbacano na ulici, u blatu, po
ikarama, van grada, uglavnom na irilici, a neto i na latinici. Kontejneri su bili
puni knjiga, pa su ih ostavljali pokraj kontejnera u vreama od krompira. Ostala
mi je u sjeanju ulica puna knjiga: etalite Kneza Branimira. Bilo je razbacano
na stotine knjiga iz: beletristike, povijesti, memoara, ruskih klasika, rijenika,
enciklopedija, asopisa Novi mir na ruskom, za knjievnost iz 1989/1990. Ovo
divljatvo s knjigama trajalo je ljeti i u jesen 1996. Moe se zakljuiti da su graani Benkovca mnogo itali do 1995. Dodao je i to, da je neke knjige pokupio
i donio sobom u Zagreb, jednu s peatom vlasnika, dipl. inenjera iz Benkovca.
Nemam informaciju otkud su sve te knjige, koje su se ulicama vukle: iz
Benkovake Narodne knjinice(?), iz kola(?), ili pak iz privatnih biblioteka dijela stanovnika Benkovca(?). Mile Savi, svjedok dobro upuen u stanje stvari
prije Oluje tvrdi da je biblioteka u Benkovcu radila u toku rata i da mu
nije poznato da je u tome vremenu povuena ili unitena ni jedna jedina knjiga
nekog autora, na primjer hrvatskog. Devastacije i unitavanja desila su se nakon
avgusta 1995. (njegovu informaciju u cjelini sam naveo u prvom dijelu knjige)
Doi do podataka o stvarnom toku dogaanja u Benkovcu prava je avantura.
Preostalo mi je jedino da na temelju parcijalno objavljenih podataka zakljuim
da je unitavanja knjiga i iz (Narodne) Gradske knjinice bilo. Evo tih podataka.
U glasilu HKD Novosti (br. 31, oujak 2006.) prikazano je otvaranje bitno
uveanog prostora Gradske knjinice Benkovac, a na otvaranju je bio i ministar
Bikupi (Ministarstvo je financiralo izgradnju). Tu je navedeno da je Knjinica
nakon 1995. godine zapoela svoj rad s poetnih 8 tisua jedinica knjine grae. Drugi raspoloivi podaci govore, meutim, da je trebalo biti drugaije.
Prema publikaciji DZS Kultura i umjetnost176 (Narodna) Gradska knjinica u
Benkovcu imala je:
Serijska publikacija Dravnog zavoda za statistiku Kultura i umjetnost: broj 791, 1990. (podaci za
1989.); broj 1088, 2000. (podaci za 1998.). U publikacijama 915, 1993. (podaci za 1992.) i 1008, 1995 (podaci za 1995.) nema podataka za Benkovac iz razumljivih razloga.
176

179

Knjiga 42.indd 179

2.7.2012. 17:27:23

- 1989. godine 24.100 obraenih jedinica knjiga i broura

- 1995. godine 8.000 jedinica knjine grae (podatak iz Novosti HKD-a)
- 1998. godine 12.600 obraenih jedinica knjiga i broura
Sudei prema navedenim brojevima, a za nijedan se ne moe rei da je proizvoljan, razlike su drastine. Startna koliina fonda knjiga, to se u Knjinici
zatekao poetkom kolovoza 1995., smanjena je odmah, te 1995. godine, za dvije
treine taj podatak zapanjuje! ak je jo i 1998. godine fond Knjinice iznosio
samo polovinu onoga iz 1989. godine. Uvaimo li gornju opasku Mile Savia da
do 1995., do Oluje nijedna knjiga iz Knjinice nije odstranjena, onda se takvo
drastino smanjenje fonda knjiga moe tumaiti jedino kao svjesno, namjerno
odstranjivanje knjiga za koje je netko mislio da u Knjinicu ne spadaju, nakon
Oluje, naravno. Tko je to radio, tko je o tome odluivao, kako je to raeno, po
kojim su kriterijima i koje knjige odstranjivane, gdje su te odstranjene knjige zavrile to ostaje misterijom. Bilo bi dakako vano, ukoliko bi se pokazalo da su
nadlene matine slube o tako radikalno i jednokratno smanjenom fondu knjiga,
tj. o ienju knjinog fonda bile obavijetene, kakav su stav o tome imale.
Jo bi bilo vanije obaviti uvid u eventualnu dokumentaciju o otpisu ukoliko
je, naravno, formalni postupak revizije i otpisa knjinog fonda obavljen (ako je
obavljen, dokumentacija bi morala postojati jer je propisano da se trajno uva).
Preostaje jedino nada da e nadlene slube nastojati na ta pitanja odgovoriti.
Dotle ostaje opravdanom pretpostavka da je nakon Oluje ienje knjinog
fonda (Narodne) Gradske knjinice bio postupak motiviran iskljuivou. Kad
sam ravnatelja, Milu Maria zamolio za objanjenje, nije mi na upit odgovorio!
Inae na internetskoj stranici se moe nai turi podatak da Gradska knjinica
Benkovac danas ima u svom fondu preko 41.000 knjinih jedinica s godinjom
nabavom cca 4.200 knjinih jedinica (podatak iz polovine 2009. godine).
U pismu to ga je Nacionalna i sveuilina knjinica uputila SKD-u
Prosvjeta177, za biblioteku u Benkovcu kae se da sve je sauvano i zatieno,
ali knjinica jo nije posve sreena, radovi na sreivanju i ureenju knjinice su
To je bio odgovor NSK (nema datuma, samo je oznaka: Br. Sl/1096) na pismo SKD Prosvjeta od
3. 4. 1996. (ur. br. 106/96) o stanju knjinih fondova i knjinica ...u hrvatskim krajevima osloboenim u
akciji Oluja, s posebnim osvrtom na knjinu grau u Glini (Spomen-dom). NSK naglaava brigu o svim
knjinim fondovima (bez obzira na jezik ili pismo) i svim bibliotekama, pa tako navodi da su knjini fondovi
narodnih knjinica sauvani ili u potpunosti ili veim dijelom u Kninu, Benkovcu, Glini (Spomen-dom),
Topuskom, Petrinji, Vrginmostu, Vojniu, sisakoj eljezari, Slunju, a uniteni su u Gornjem Lapcu, Korenici,
veim dijelom u Graacu, Drniu. Jedino se za Gornj Lapac izriito kae: knjinica je zajedno s Centrom za
kulturu naalost unitena odnosno izgorila u akciji Oluja, ali bez ikakvih bliih objanjenja: tko je, koja
vojna jedinica to potpalila i zato, da li je u Gornjem Lapcu bilo borbi i kojega su intenziteta bile, da li je netko
pozvan na odgovornost za spaljivanje biblioteke... U pismu su date zaista vrlo ture informacije. Naravno da
bi vrijedilo podrobnije se pozabaviti navodima iz ovoga pisma. Ali barem tri podatka se ne ine vjerodostojnim: za Benkovac, za Korenicu i za Glinu, o emu e biti posebno rije uz navedene primjere. Istina je da
nisu traene informacije o kolskim bibliotekama (pa se vjerojatno zbog toga u pismu NSK o tome nita ne
govori), ali je sigurno da su brojne od njih unitene, potpuno ili djelomino.
177

180

Knjiga 42.indd 180

2.7.2012. 17:27:23

u tijeku. Nedostaje knjiga inventara, koja nije naena u knjinici nakon to je

Benkovac osloboen. Ova tvrdnja se ne podudara ni s injenicom o broju knjiga
(koju sam naveo ranije), ali ni sa zapaanjima graana koji su vidjeli unitavanje
knjiga u Benkovcu.
A da je bilo unitavanja i privatnih biblioteka svjedoi podatak to mi ga je
uputio Mile Savi, a naveo sam ga u prvom dijelu knjige. Spomenuo mi je tom
prilikom da je unitena i privatna biblioteka prof. N. S. Kosovia. Sve u svemu je
samo iz te dvije privatne biblioteke namjerno nakon Oluje uniteno (spaljeno)
neto preko 10.000 knjiga!
Osim ture, naknadne, ali sadrajno dalekosene opaske profesora Nenada
S. Kosovia (vidjeti u prvom dijelu knjige) nije u dovoljnoj mjeri poznato to se
zapravo dogodilo s njegovom privatnom bibliotekom. Morali bi postojati podaci
tko je nakon 1995. godine u kuu uselio. Postoji zatim i informacija o biblioteci
u selu Bjelina, opina Benkovac o njenom osnutku 1979., o voditeljima do 5.
8. 1995., odreda uiteljima Osnovne kole koji su je vodili volonterski i s puno
entuzijazma, o fondu knjiga (oko 7.000 svezaka 1995. godine), o naznakama otkud su i kako knjige nabavljane (preteno latinina izdanja iz Zagreba, ali je bilo
i irilinih iz Beograda, to s obzirom na strukturu stanovnitva nije iznenaenje,
dapae!). Biblioteka je uredno voena, koristili su je ne samo uenici Osnovne
kole i srednjekolci koji su putovali na nastavu u Benkovac, nego i mjetani
Bjeline. Evidencija o prometu knjiga (izdavanje, vraanje) uredno je voena.
Unitavanje biblioteke je poelo sredinom 1995. u Oluji, zgrada je devastirana, knjige razbacivane i s vremenom je najvei dio od vlage uniten.
Druga se informacija tie Narodne knjinice u (Titovoj) Korenici.
Na Portalu narodnih knjinica nalazimo informaciju: Narodna knjinica
Plitvika jezera. Knjinica je osnovana 11. listopada 2002. godine, a zapoela
je s radom 2. svibnja 2003. godine uz pomo Ministarstva kulture Republike
Hrvatske i lokalne zajednice. Prostor u kojoj se nalazi ustupila je knjinici uprava
Nacionalnog parka Plitvika jezera. Korenica je prije Domovinskog rata imala
knjinicu, ali je ona u cjelosti unitena. Danas je knjinica kulturno sredite opine... Dan je i podatak o knjinom fondu: u 2006. godini 6.000 svezaka knjiga
i 5 svezaka periodike.
U jednom osvrtu 1995. godine (Povratak kolektivizma, Hrvatsko slovo,
15. 9. 1995.), Hrvoje Hitrec spominje koreniku knjinicu:
Stotinjak metara dalje zaustavlja me poznanik i poklanja mi moju knjigu. Da, moju, a
naao ju je u Korenici prvih dana poslije Oluje. U depiu na unutarnjoj strani korica jo je
umetnuta kartica knjinice Centra za kulturu, ispisana latinicom, oito enskim rukopisom.
Zalijepljena je i kartica s podacima o posudbama, iz kojih se vidi da je zadnji itatelj posudio knjigu 11. studenoga 1990. Vjerojatno sam tamo i puno prije postao nepodobnim, ali se
knjiga jo neko vrijeme zadrala na policama. Vratit u knjigu u hrvatsku Korenicu, kamo

181

Knjiga 42.indd 181

2.7.2012. 17:27:23

i pripada, s poneto nepriline zahvalnosti onima koji su je sauvali. Mogla je zavriti i na

lomai o njoj pie dr. Tihomil Matrovi u uvijek zanimljivom mjeseniku Tomislavu, o
lomai na kojoj su u listopadu 1991. izgorjele sve latinine knjige iz zadarskoga jugovojnoga
uilita.

Knjinica jest unitena, ali ne govori se o tome tko ju je unitio. Knjinica je

sve do 3. 8. 1995. radila relativno normalno, a unitena je tokom Oluje. Knjige
su izbaene, dijelom spaljene, a dio je navodno odnesen u prostor gimnazije.
Zgrada je potpuno devastirana, prozori i vrata razvaljeni. Ljudi koje sam kontaktirao, koji su u Korenici tada ivjeli i promatrali to unitavanje, ustruavaju se o
tome govoriti.
S voditeljicom knjinice, koja je to bila od samog njenog osnivanja 29. 3.
1982., razgovarao sam 2008. godine. Poetni knjini fond iznosio je oko 6.000
naslova. Veina knjiga kupljena je u Zagrebu kod gospodina ime Brala, ija nam
je knjiara bila glavni dobalja. Manji broj je kupljen od Beogradske Prosvete
i BIGZ-a te Sarajevske Svjetlosti. Zastupljena je domaa i strana literatura za
sve ivotne dobi, vrijedna struna literatura iz gotovo svih oblasti, te vie od dvadeset (20) enciklopedija. Dobili smo izvjestan broj knjiga i kao poklon iz Matice
srpske, BIGZ-a i naih italaca. Biblioteka je radila do 3. 8. 1995. kad je u njoj
bilo oko 14.300 knjiga.
Ostavimo li po strani djelovanje Knjinice, ostaje informacija o njenom kraju: Prilikom povratka u Korenicu, u IV. mjesecu 1997. zatekla sam je u potpuno devastiranom stanju. Vrata su bila otvorena, prozorska stakla polupana a u
unutranosti je bilo smee. Jedan ovjek mi je tada rekao da je jedan dio knjiga
spaljen ispred biblioteke, dok su preostale odnesene u srednjokolski centar, u
emu je on bio sudionik. Danas je prostore biblioteke Opina iznajmila za frizerski salon i za poljoprivrednu apoteku, dok je u jednom dijelu prostora zagrebaka
RTV.
Obratio sam se za informacije i aktualnom direktoru Knjinice (krajem kolovoza 2008.), koji mi je promptno odgovorio na pitanja o prijanjoj Knjinici:
...naalost stari dio knjinice je bio potpuno uniten kao i knjini fond, uo sam
od starosjedilaca da je prijanja knjinica bila jako solidna.
Iz prikupljenih informacija treba itaoca upozoriti na tri injenice: 1)
Nesporno je da je Knjinica u (Titovoj) Korenici unitena tokom ili nakon
Oluje. Uniten je vei dio knjinog fonda; 2) Poluistinita je informacija da je
Knjinica u (Titovoj) Korenici osnovana krajem 2002. godine poluistinita zato
to je potpuno zanemareno postojanje knjinice od 1982., kao to je preueno i
da je 1995. unitena, kao i tko ju je i na koji nain unitio. 3) Krajnji je rezultat
da je u usporedbi s 1995. godinom knjini fond danas manji za oko 8.000 knjiga,
tj. oko 65%, ne ulazei u strukturu knjinog fonda.

182

Knjiga 42.indd 182

2.7.2012. 17:27:23

Ali za ovu biblioteku NSK u citiranom pismu se tvrdi: Cjeli je fond bio
sauvan i zatien, no nedavno je u poaru koji je ini se nastao nepanjom
knjinica izgorjela kao i Dom kulture, manji je dio knjiga spaen i smjeten u
gimnaziju. Ta tvrdnja je sasvim u neskladu s informacijama to sam ih naveo.
U prii o unitavanju knjine grae u Hrvatskoj 1990-ih primjer korenike knjinice je pouan.
Da je Oluja pomela brojne knjine fondove svjedoi i informacija to sam
je dobio od Dragoljuba Cupkovia koji je u Kninu proivio sve mijene od 1990.
pa nadalje. Svoje spoznaje, to se tie sudbine knjiga, opisuje kao skromne jer
...bio (sam) koncentriran da i ja lino ne doivim sudbinu vrijednih knjiga i
zapisa. Kako je gro stanovnitva koji je ostao poslije Oluje zavrio u pritvoru tj.
informativnom razgovoru ni ja nisam bio poteen i djelio sam sudbinu svog naroda u propadanju i pljaki kulturnih vrijednosti kako drutvene tako i privatne.
Osnovne njegove opaske su sljedee:
to se samog Knina i okolice tie nita nije bolje proao od svog okruenja u osloboenim podrujima gdje smo osloboeni ama ba svega pa i knjinog fonda. Mnoge seoske
kole oko Knina imale su line biblioteke koje su ispranjene, to zapaljene to baene na
smetlite a njihove prostore zaposjeli su nomadi sa svojom stokom a koje nisu zapaljene ili
devastirane. Selekcija ba nije precizno odabirana pa su pored irilinih, ekavskih te ruskih
natpisa stradala i latinina izdanja kako je tko tumaio vjeru i naciju autora. Po mojim saznanjima to su osnovne kole: Gornji i Donji Radljevac, Kosovo, Biskupija, Plavno, OtonBender, Oton-Brdo, Oton-Polje, Paene, Polaa, Orli, Kovai i druge. U mnogim kolama
i mjestima uiteljevali su Dositej Obradovi, Vuk Karadi, Jure Katelan,...
Lino sam svjedoio u samom gradu Kninu kako su regali s kompletima sabranih djela
(isti kriterijum) bacani kroz balkone i u kontejnere. Ako se neko drznuo probrati ili sauvati
omiljenu knjigu bio je grubo prokazan i ak mu je ivot bio u pitanju jer je vladao zakon
oruja. Naravno nije sve crnilo, u to sam se uvjerio i to dvije do tri godine poslije Oluje gdje
su savjesni graani koji su zauzeli ili su im dodjeljeni stanovi sauvali uglavnom iriline
knjige i srpske pisce te mi ih donosili u veernjim satima (jer je to za njih bio opasan materijal) poto ne ele imati neugodnosti kad ih posjete ljudi drukijih razmiljanja. Kako sam
ja i tada bio presjednik SKD Prosvjetapododbor Knin, cjenili su da je to prava adresa...
Knin je, ima dvije osnovne kole i mislim da su oiene od loih knjiga poto iste
nisu u funkciji. Slian je sluaj sa tada jednom srednjom kolom (danas dvije) koje su sljednici izuzetno bogate biblioteke. Njena sudbina je neizvjesna jer je nabacana u podrumu ispod
aktualne biblioteke i preputena je zubu vremena i propadanju od vlage i praine. Uglavnom
gro je sauvan zahvaljujui nekolicini odvanih profesora koji su se uspjeli odupreti barabama da sve ne unite...
Gradska knjinica je neto prola bolje u post Olujnom vremenu, gdje je knjiniar Ivan
Radan (Hrvat) radio prije rata, za vrijeme rata i poslije rata uspio glavninu knjinog fonda uz
nadljudske napore sauvati. Naravno kad su doli kvazi bibliotekari pod pritiskom se povlai
jer mu je skrbnitvo o knjigama uzeto kao loa gesta i danas je u Beogradu sa svojom obitelji
iako je u Kninu imao vlastitu imovinu kao i stan, te prijatelje...

Upozorio me je i na to da je sredinja osnovna kola u Kistanjama... sa

183

Knjiga 42.indd 183

2.7.2012. 17:27:23

ogromnim knjinim fondom zapaljena178, a da se to dogodilo i s podrunim kolama u evrskama, Erveniku, Bioina Selu, Ivoevcima, Varivodama, Mokrom
Polju, Raduiu...
Naravno da sam zahvalan D. Cupkoviu za dostavljena zapaanja. Rije je o
oevicu, ovjeku ivotno vezanom za to podruje koji ne pretendira na potpunost
ili definitivnost uvida. Stoga, prihvatimo li ove opaske tek kao puke indicije, valjalo bi da nadlena dravna i profesionalna bibliotekarska tijela utvrde stvarno
stanje stvari, ali tako da se ne prikriva to se stvarno dogaalo.
Iz Dubrovnika sam 8. 8. 2002. dobio sljedee nepotpisano179 pismo:
Pratei sa simpatijama reagiranja na sramnu presudu Feralu, zbog objave o spaljivanju knjiga u Koruli, kao i kenjkavu izjavu ministra A. Vujia, htio sam jednim svojim
iskustvom potvrditi kako je pokret za sustavno unitavanje nepodobnih knjiga u Hrvatskoj
postojao od 1993. godine. Poelo je sa kolama.
23. 7. 1993. godine, pored jedne srednje kole u Dubrovniku naiao sam na 2 kontejnera puna knjiga. Na pitanje kuda to ide, reeno mi je: u poduzee Sakuplja na reciklau.
Samovoljno sam izdvojio 20-tak knjiga iz jednog kontejnera /s vrha/ i ponio kui. Sve tvrdi
uvez i neoteene. Taj set knjiga sam u svojoj biblioteci oznaio knjige s lomae. Bilo mi
je svejedno da li se pale ili recikliraju. Ono s lomae mi bilo blie povijesnim injenicama,
jednako kao to je i Feralu bilo logino to izjednaiti sa spaljivanjem. Petnaest od tih knjiga
/u knjinici kole zavedenih pod brojevima/ sada sam izdvojio na priloeni spisak. Feralu bi
malo koristilo da im to poaljem, ali na ovu adresu /poznajui upornost autora/ moda neto
bude koristilo. To su knjige:
1. Novak Grga, Predhistorijski Hvar, JAZU, Zgb,55. (??)
2. Grupa autora, Istra i slovensko primorje, Rad, Beograd 1952. (Bgd i povijest?)
3. Hrvatsko kolo, MH, Zgb, 1945. (zbornik posveen NOB-u) (zb.NOB-a)
4. Stjepan Kastropil, Rukopisi naune biblioteke u Dubrovniku, JAZU, Zagreb, 54. ?
5. Popis izdanja JAZU u Zagrebu, 18671950, JAZU, 1951. (??)
6. Jirzi Neustupni, Praistorija oveanstva, V. Maslea, Sarajevo 1960. (ekavica)
7. Marx, Kapital, Kultura, Zagreb,1947. (prokleta ideologija)
8. L.N.Tolstoj, Rat i mir, Naprijed, Zagreb 1962. (Rusija ?)
9. Andre Moroa, Pisma nepoznatoj, Narodna knjiga, Cetinje 11957 (irilica)
10. V.Car Emin, Udesni dani, Zora, Zagreb 1951. (??)
11. Hasan Kiki, Provincija u pozadini, Zora, Zagreb, 1951. (Bosanac-muslim. partizan)
12. P.Verigora, Ljudi iste savjesti, Kultura, Zagreb, 1948. (sovjetski pisac)
13. George Sand, Povijest moga ivota, Zora, 1964. (revolucionarka 1848?)
Za informaciju o koli u Kistanjama uputio me je na dugogodinjeg direktora koji je 1989. godine iao u
penziju. Iz Kistanja je s porodicom otiao pred Olujom. Kad su otili sve je ostalo uredno. Biblioteka kole
je imala oko 3.500 knjiga, najveim dijelom na latinici (jer je ovo Republika Hrvatska, kako je naglasio).
Kad su se vratili 1997. godine u Kistanje iz izbjeglitva kole nije bilo, zapaljena je i sve je izgorilo: zgrada,
knjige, dokumentacija rekao mi je bivi direktor kole u telefonskom razgovoru.
178

179
Kasnije sam od bibliotekara iz Dubrovnika saznao tko mi je pismo poslao. Mogu ovdje samo rei da je
rije o sveuilinom profesoru, Dubrovaninu. Zahvalan sam mu ne samo zato to mi je informaciju o knjigama u kontejneru za smee poslao, nego i za iskazano povjerenje u nastojanja (i moja) da se o toj tematici
javno raspravlja, a sa svrhom da se unitavanje knjiga sprijei.

184

Knjiga 42.indd 184

2.7.2012. 17:27:24

14. Anatolij Vinogradov, avolji violinist, Rad, Beograd 1957 (ekavica)

15. Borivoj Maksimovi, Doba velikih geografskih otkria, NIP, Zgb,55 (krvna zrnca?)
Neznam to je ovom spisku smetao Grga Novak, a za mnoge ostale nije teko nai poneki razlog. Neke mogue sam naveo u zagradama. Potpis nije bitan, iako se znamo, a ako
ovaj spisak moe koristiti kao dopuna pri dokazivanju, bit e mi drago.
Pozdrav

Pismu nije potreban komentar, ali skreem panju na dvije injenice.

1) Istraujui informaciju koja mi je pismom upuena, doao sam do naziva
lokacije s koje su knjige baene u kontejnere za smee, kao i do imena ljudi
koji su u tome neposredno uestvovali. Bile su to knjige Srednjokolskog centra
Montovjerna. Rasformiranjem Centra dio knjiga iz biblioteke (viak nerasporeenih knjiga iz zajednike srednjokolske knjinice smjestio (se) u zasebnu
prostoriju, a kako je nakon nekog vremena ta prostorija navodno bila potrebna
za izvoenje nastave, knjige su bile smetnja, jednostavno su odloene u i oko
kontejnera za smee. Dubrovake knjinice... nitko nije upozorio o namjeri da
se na takav nain rijei knjiga, niti o viku nerasporeene grae (na bilo koji nain). Ipak je ravnateljica Dubrovakih knjinica, im je obavijetena o knjigama
u i oko kontejnera, prikupila nekoliko kutija knjiga meu kojima su neke bile
iz 17. i 18. stoljea, na nekim knjigama bile su signature stare uiteljske kole u
Dubrovniku. (citirano je iz pisma bive direktorice Dubrovakih knjinica, to
mi ga je uputila 18. 2. 2004.). Neposredne uesnike u odlaganju knjiga u kontejner za smee, Davora Ljubimira, tadanjeg direktora, bibliotekarke Cviju Lonac
i Mariju Sren, zamolio sam za objanjenje dogaaja, neke od njih i dvaput, ali
nikakvog odgovora nisam dobio!
2) Od jednog starijeg bibliotekara iz Dubrovnika dobio sam informaciju i neke
dokumente o postupku s privatnom bibliotekom Aleksandara (Aca) Apolonia.180
Apolonio je dugi niz godina bio jedan od najaktivnijih poslenika na koncipiranju i razvijanju nautikog turizma u Jugoslaviji, prvenstveno i dominantno u
Hrvatskoj, obavljao je i vane dunosti u tome. Bilo je poznato da je raspolagao
obimnom dokumentacijom o nautikom turizmu, bilo je tu knjiga, elaborata, ali i
druge vrijedne dokumentacije. Bilo bi stoga normalno oekivati da e se sa cjelokupnom tom dokumentacijom obazrivo postupati kao s javnim dobrom. Umjesto
toga je dokumentacija izbaena na ulicu, danima je tamo leala, raznosila se, bila
Osnovnu informaciju o tome vidjeti u prvom dijelu knjge. Javnosti je vjerojatno u sjeanju injenica iz
samog poetka1990-ih godina o pokuaju proglaavanja Dubrovnika zasebnom enklavom u procesu raspada
SFRJ. Aco Apolonio je bio na elu tog pokuaja, koji je proglaen napadom na teritorijalni integritet i dravni
poredak Hrvatske, pa je iz Dubrovnika izbjegao (u Crnu goru, odakle je prijeklom). Stan u kojemu se nalazio,
kao i sve to je u stanu bilo ostalo je nakon njegova bijega. Jasno je ovdje da treba sasvim odvojiti politiku
ili drutvenu aktivnost Apoloniovu od dokumentacije koju je imao. Za Dubrovnik kao turistiku meku ta bi
dokumentacija bila vrlo vrijedan elemenat ukupne dokumentacije o turizmu. Ali, ne lezi vrae, u Dubrovniku
su ak pokuali ukinutti i Centar za turistiku dokumentaciju (prema informaciji to sam je dobio od M. R.,
tadanje voditeljice Centra), korijeni kojega seu iz razdoblja prije II. svjetskog rata! Kako onda ne bi unitili
dokumentaciju koju je imao, odnosno kojoj je vlasnikom bio narodni neprijatelj!
180

185

Knjiga 42.indd 185

2.7.2012. 17:27:24

izloena i nevremenu. Neki od bibliotekara, kojima je tematika dokumentacije

bila bliska, izraavali su time nezadovoljstvo, a zatim je ipak ono to je preostalo
preneseno u prostore stare Bolnice. Od tada se toj dokumentaciji gubi svaki trag,
nestala je, a na to sam ve ranije upozorio.
Da bih razjasnio obje navedene injenice, pismom sam se 26. 1. 2003. obratio aktualnoj voditeljici nadlene upanijske matine slube za narodne i kolske
knjinice u Dubrovniku, Marici apro-Ficovi (prije te dunosti u nekoliko je
mandata bila predsjednica Knjiniarskog drutva Dubrovnik funkcija koja joj
je takoer omoguavala uvid u dogaanja to ih opisujem). To je sluba koja je
morala o oba sluaja znati bitne injenice. Nikakav odgovor nisam dobio, usprkos urgencijama to sam ih uporno slao (4. 4. i 25. 5. 2003., a onda opet 15.
5. 2005.) i usprkos mojih traenja od Ministarstva kulture, Knjinikog vijea,
HKD-a, upanijskog ureda za kulturu u Dubrovniku, pa ak i upanice, da joj
naloe da mi, kao graaninu, odgovori na traenje. Istovremeno, ta ista Marica
apro-Ficovi putuje svijetom na skupove o slobodnom protoku informacija,
pie o tome 2002. godine, valjda da neuku hrvatsku javnost prosvjetli. Objavila
je i prilog o stradanju bibliotenih fondova u Dubrovniku (1994. godine), ali
se nije, kao odgovorna osoba za svoje podruje, prije svega kao predsjednica
KDD-a, smatrala obaveznom kritiki se javno oglasiti o ovim tada aktualnim
dogaajima, o naem unitavanju knjiga, kao to se bogme nije oglasila ni o
bacanju knjiga u kontejner za smee u Koruli koja po nadlenosti pripada upaniji Dubrovako-neretvanskoj! Valjda je smatrala da je nae bacanje knjiga
u kontejner za smee opravdano. Nisam naao da je igdje zabiljeeno da bi se ona
na bilo koji nain oglasila o problemima Znanstvene knjinice u Dubrovniku, o
kojima je rije u lanku Maje Rilovi: Batina koju nitko nee. Ni Ministarstvo
kulture ni Ministarstvo znanosti i tehnologije ne ele brinuti o Dubrovakoj
Znanstvenoj knjinici koja uva neprocjenjivo knjiko blago. Zbirka iz 16. stoljea, spremljena u Dubrovaku banku, zadnji put viena 1993. (Veernji list 18.
7. 1998.). Uvjeren sam da bi i o svemu tome ali i o mnogoemu drugom iz tog
faha u Dubrovniku pa i o radu Marice apro-Ficovi bilo pouno sasluati
iskustva, ve dui niz godina umirovljene, dugogodinje ravnateljice Znanstvene
knjinice! Ovaj je primjer ponaanja Marice apro-Ficovi pak pouan kao pokazatelj bahatosti i neodgovornog obavljanja dunosti koja, kako vidimo, see od
baze pa sve do vrha nadlenih slubi. Uzalud propisane obaveze, uzalud deklaracije o profesionalnosti u koju spada i odgovaranje na upite graana!
Rovinjski sluaj je sudbina biblioteke Rade Konstantinovia.
Spaljenim privatnim bibliotekama Mile Savia i Nenada S. Kosovia u
Benkovcu te sudbini Apoloniove biblioteke (dokumentacije) u Dubrovniku, pridruila se i biblioteka znamenitog Rade Konstantinovia, autora Filosofije palanke djela koje ba razlae i tumai palanaku brutalnost, kako openito tako i
186

Knjiga 42.indd 186

2.7.2012. 17:27:24

na prostorima bive SFRJ.

U tekstu Knjiga (uvodnik za Feral Tribune 27. 1. 2001.) Heni Erceg o
tome kae:
I ako je mogue da su na neprijateljskoj irilici ili, jo gore, na nekom stranom jeziku
bile pisane i one stotine knjiga izbaene na ulicu iz kue knjievnika Rade Konstantinovia,
kojemu je Rovinj godinama bio drugi dom. Nakon to je herojski zauzeta, neprijateljska
utvrda pisca kapitalnog djela Filozofija palanke, najprije je divljaki devastirana, a potom
su i knjige i rukopisi Konstantinovievi baeni na ulicu. Meu rukopisima nalazio se i dio
prepiske ovoga velikoga knjievnika s drugim velikim literatom, Samuelom Beckettom, pa
je ovih dana izdana knjiga Beckett prijatelj ostala prikraena za dobar dio njihove viegodinje korespondencije.
Ta tuna storija samo je djeliak mraka koji je cvao u Hrvatskoj zahvaljujui, najveim
dijelom, upravo nezavisnom pravosuu, koje danas kriui brani samo sebe. Je li se, meutim, netko iz nove vlasti, onako iz potovanja i zbog asti, ako ne zbog pravde, sjetio zatraiti istragu protiv zloina nad imovinom jednoga pisca kojemu su knjige i rukopisi razbacani
po rovinjskoj ulici zasigurno imali veu vrijednost od same kue koju je sebi priskrbio neki
nepismeni, ali zasluni hrvatski domoljub?
Naravno da nije, jer je i unitavanje knjiga, rukopisa, novina bio sastavni dio Tumanovog
etnikog ienja, a mi se, je li, neemo baviti revizijom djela prvoga hrvatskoga predsjednika. Pa ni kada je u pitanju tamo neki Beckett, koji je imao lo obiaj dopisivati se s jednim
srpskim piscem, a ovaj je opet imao lo obiaj misliti da ima pravo izabrati Rovinj za drugi
grad svojega ivota i stvaranja.
Filozofija palanke uinila je svoje, tj. zloin, nad ljudima, knjigama, snovima, matom...
Zloin, u irem smislu rijei, ostaje nekanjen, jer je i palanka, naalost, ostala ista, budui
da se njezinu filozofiju ne eli mijenjati. A palanka, shodno svojem autizmu ne priznaje zakone suverenih drava koje ljubomorno uvaju svoje pravo da sude vlastitim zloincima.
Stoga je posve blesavo ovdje ak samo citirati Hannah Arendt, a kamoli se jo i ufati u skoro
oivotvorenje te njene davne suverene tvrdnje.

Dogaaj registriran u Rijeci, tie se Sveuiline knjinice.

Proao je uz samo nekoliko lanaka, bez veih odjeka u javnosti, ali i bez
potrebnih javnih objanjenja-obrazloenja nadlenih dravnih i profesionalnih
organa ili slubi. Novinar Hrvoje Appelt je polovinom 2003. godine objavio
lanak: Kako je iz rijeke Sveuiline knjinice nestalo 30 tisua svezaka i
knjiga? Nestalo najmanje pet knjiga iz 16. stoljea. Dio grae je darovan, dio
je bacan u smee(!?), a dio je prodavan, pa je policija uspjela ui u trag nekim
primjercima koji su tako vraeni. (Jutarnji list 13. 7. 2003.). Evo nekoliko
opaski iz lanka:
Prijava o nestanku 30.000 svezaka periodike i knjiga iz 16., 17., 18., i 19. stoljea iz
arhiva Sveuiline knjinice u Rijeci potaknula je Opinsko dravno odjetnitvo na istragu
koja bi trebala pokazati je li na pomolu najvei knjievni kulturocid od priznanja neovisne
Hrvatske.
Na temelju potpisanih prijava zaposlenika rijeke knjinice, naime, kriminalistika policija dola je do skandaloznih saznanja kako su posljednjih osam godina iz arhiva knjinice

187

Knjiga 42.indd 187

2.7.2012. 17:27:24

baene u smee zakonom zatiene knjige i kompleti asopisa kulturoloke i knjiniarske

vrijednosti. Iz skupljene dokumentacije vidi se i kako je na nezakonit nain iz arhiva knjinice otpisano i oko 3.000 knjiga sa statusom kulturnog dobra te oko 150 naslova asopisa,
novina i drugih izdanja. U dosadanjoj istrazi otkriveno je kako je otpisano te drugim knjinicama ili pak privatnim osobama podijeljeno ili prodano oko 30.000 svezaka, meu kojima
se nalazi i 30 godina skupljane arhivske grae Glasa Istre, te brojni drugi vrijedni novinski
svesci.
Knjige koje su zatiene kao kulturno dobro i koje ne bi smjele izii iz arhiva prodavale
su se po 20 kuna. Neke su ak prodavane i po hodnicima knjinice. Postoje i uplatnice na
temelju kojih je policija dola do sveuilinih profesora koji su te knjige kupovali za svoje
privatne zbirke, ali su ih naknadno vratili. Tako je, na primjer, jedna doktorica za 100 kuna
kupila komplet od pet knjiga Povijest kolstva u Hrvatskoj iz 18. stoljea. Ona ih je takoer vratila jer su joj policajci pokucali na vrata, ali su neke knjige prodavane bez rauna
i pitanje je hoe li se ikada nai ispriao nam je Predrag Peroi, sindikalni povjerenik
i zaposlenik knjinice u Rijeci koji je proteklih osam godina o kulturocidu nad knjigama
obavjetavao nadlene.
Ono to najvie zabrinjava jest injenica da su odgovorne institucije za zatitu kulturnog blaga, Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i tehnologije, upozorava Peroi,
o devastaciji arhivske grae utile punih osam godina, odnosno sporne su prodaje i otpise
knjiga puna dva mandata doputale ravnatelju Jurju Lokmeru. Ravnatelj Lokmer, koji je
poetkom mandata sredinom devedesetih ispraznio prostorije u prizemlju rijeke knjinice,
te ih kao skladini prostor iznajmio privatnim tvrtkama, nije bio voljan komentirati navode
o knjievnom kulturocidu i prijavama. No, doznajemo da je ravnatelj Lokmer uputio prigovor na Ekspertizu o stanju arhiva rijeke knjinice koju su napravili strunjaci Nacionalne
sveuiline knjinice iz Zagreba, temeljem kojeg je Hrvatsko knjinino vijee predloilo
osnivanje novog povjerenstva koje bi trebalo napraviti novi nadzor i nadopuniti ekspertizu.
Tek kad dobiju potpuno izvjee, rekla je Branka ulc iz Ministarstva kulture, moi e se
utvrditi eventualno poinjena teta rijekog fonda.(...)
Dio knjiga je izbrisano iz baze podataka, a nestale su i neke evidencijske kartice. Iz
fonda se smiju otpisivati samo knjige koje su ukradene ili nestale, a takvih je obino 200 do
300 godinje. No, obino nestaju samo knjige koje se posuuju graanima pa ih oni ne vrate,
ali to nikako ne mogu biti knjige iz arhiva. No to se naeg ravnatelja nije ticalo pa je, recimo,
upravo iz arhiva, gdje imamo dva primjerka monografije o glagoljici iz 70-ih godina, koja je
tiskana samo u 500 primjeraka, jedan primjerak prodao. To se jednostavno ne radi objasnio
je Peroi.
Vei dio knjiga i periodike, na sreu, dodijeljen je drugim knjinicama pa je nakon
policijske istrage poelo njihovo vraanje u matinu kuu. Iz knjinice u Puli tako je prije
dvadesetak dana u rijeki arhiv vraen pun kombi primjeraka Glasa Istre, a ravnatelj Bruno
Dobri objasnio je kako su im primjerci slani jer su smetali u skladitu (...)
No kako doznajemo, ako se ekspertizama i utvrdi odgovornost ravnatelja Lokmera, on
bi mogao ostati nekanjen jer su njegova (ne)djela, prema zakonu, otila u zastaru.

Nastojao sam doi do spomenutih ekspertiza, ali bez ikakva uspjeha. Traenje
je uporno ignorirano, o emu svjedoi moja prepiska sa NSK i Knjininim vijeem, da i ne govorim o prepisci s Ministarstvom kulture.181 Ekspertize nisu bile
181

U nekoliko sam navrata traio od NSK, Ministarstva kulture i Knjininog vijea da mi se omogui uvid

188

Knjiga 42.indd 188

2.7.2012. 17:27:25

objavljene, ak ni izvodi iz njih, nisam naiao ni na slubeno data objanjenja,

izostala je i javna informacija o epilogu cijeloga sluaja.
Evo i jedne zanimljive epizode iz Zagreba.
Dolazei na posao jednoga jutra polovinom rujna 1993. godine, neki od zaposlenika SKD Prosvjeta su pred vratima u Berislavievoj 10 (usred Zagreba!)
nali tri vree pune knjiga. Unijeli su ih, izvadili, razvrstali i konstatirali da su sve
bile u upotrebljivom, dobrom ili odlinom, stanju. Raznovrsnost ih je iznenadila,
bilo je tu naravno najvie irilicom odtampanih, od raznih izdavaa objavljenih,
bilo je i latininih izdanja, koja su se nekome mogla initi passe, kako je to fino
za sluaj otpisa knjiga u Vrsaru rekao ravnatelj kole (npr. kapitalno djelo. A.
Hercen, Prolost i razmiljanja, izdano 1949.). Sve u svemu je moglo biti neto
preko dvjestotinjak knjiga. Sve su knjige imale signaturu, inventarski broj i peat biblioteke. Utvrdili su, dakle, odakle su knjige dole: iz kemijskog kolskog
centra Ruer Bokovi u Zagrebu!
Najvei dio knjiga predan je Biblioteci SKD Prosvjeta, a neto je od njih
zadrano u prostoru Drutva. Kad sam bio u posjeti zamolio sam ih da mi, primjera radi, ustupe dvije-tri knjige.
Komentar ljudi koji su knjige nali pred vratima, preuzeli ih i pregledali bio
je da je ovo rijetko poten nain odstranjena nepotrebnih, nepodobnih, suvinih knjiga u usporedbi s onim s kojim smo se gotovo svakodnevno.182
Milorad Novakovi, urednik asopisa Prosvjeta, o ovoj mi je epizodi
i iskustvu s odstranjivanjem knjiga napisao kratku biljeku s naslovom Lijepe
knjige, lijepo gore:
Ne znam je li netko uivao u toj ljepoti, mada se svata moglo uti, pa i vidjeti tih
devedesetih. Svjedoio sam desecima sluajeva, odvajanja i odbacivanja pa i unitavanja
knjiga, a spomenut u dva, samo kao primjer. Iako je prolo podosta vremena, o tom zlu,
crnoj epizodi nae kulturne povijesti, jo se otvoreno ne govori. ute akteri, ute rtve, mi
u Izvjetaje (ekspertize) o spomenutom rijekom sluaju, ali bezuspjeno. Finale bezuspjenih pokuaja da
dobijem mjerodavnu informaciju zavrio je ovako: 17. 12. 2007. dobio sam od NSK (s potpisom ravnatelja
Tihomira Matrovia) odgovor: U svezi vaeg upita o problemima otpisa u Sveuilinoj knjinici u Rijeci,
kojeg ste takoer iitali iz dnevnog tiska, Nacionalna i sveuilina knjinica nije osnovala navedeno povjerenstvo, ve Hrvatsko knjinino vijee kao izvrno tijelo Ministarstva kulture. Stoga bi vaa zamolba u svezi
izvjea strunih povjerenstava trebala biti upuena istom. Pozvavi se na ovaj savjet, obratio sam se 25. 5.
2008. Knjininom vijeu, ali odgovor na taj dopis, kao ni na bilo koji, to sam ga u nizu godina Knjininom
vijeu uputio, poev s prvim iz 1993. godine, nisam dobio. Eto dokle see mo graanina da ostvari pravo
na informaciju koju javnim institucijama nalae Zakon o pravu na pristup informacijama. Pitam se vrijede
li za predsjednicu Knjininog vijea, Davorku Basti, koja je kao i velika veina njegovih lanova profesionalni bibliotekar, barem odredbe Etikog kodeksa biliotekara? I ne bi li nadlena tijela HKD-a morala takvo
ponaanje sankcionirati?
Informaciju o ovome dogaaju dobio sam od ljudi koji su vree s knjigama pred vratima Drutva nali,
koji su ih pregledali i razvrstali. Zahvalan sam im na suradnji, a Miloradu Novakoviu i za biljeku o tom
dogaaju.
182

189

Knjiga 42.indd 189

2.7.2012. 17:27:25

koji smo bili protiv knjigocida i onda i sada, svi ute zbog straha. I ne treba ih nitko uvjeravati
da je strah bezrazloan. I zato u u jednoj prii promjeniti malo, imena i geografiju, to nee
nakoditi, prvo, istini, a nadam se, ni akterima.
Polovicom rujna 1993. tek to je poela kolska godina, iz Kemijske kole, odnosno
Kemijskog kolskog centra Ruer Bokovi sa itnjaka stigla nam je poiljka knjiga, tri
pune vree smea, istovarene su pred naa ulazna vrata u Berislavievoj ulici. Ovo je sjajna prilika da anonimnom donatoru zahvalim. Ne ba sve, ali veina, dvjestotinjak svezaka
ulo je u fond nae biblioteke, kao prvi i pravi dar. Usput reeno, naa biblioteka tada osnovana, sada broji preko deset tisua naslova.
Kada su morali odvojiti, izdvojiti, sa polica skinuti, iz kataloga izbrisati ostalo je jo
jedino da ih bace, najee u kontejner. Bibliotekar u spomenutoj koli, nismo provjeravali,
ili netko drugi iz te kole proitao je po odabiru nepodobnih naslova, ali i pisma, da bi te
knjige mogle biti nae pa je vree sa smeem od knjiga istovario pred naa vrata i odjurio da ga nitko ne bi vidio. Razumjeli smo to odmah. Hvala im.

Iako je veina knjiga odbaenih s polica kolskih i gradskih knjinica spaena darivanjem, preuzimanjem i slinim akrobacijama, dobrim su dijelom obogaivane i privatne biblioteke. Dok su jedni donosili, drugi su neprilagoene,
Vlak u snijegu ili Jeevu kuicu, odnosili. Ipak je jedan, ne mali dio otpisanih knjiga nestao u kontejnerima za smee.
Jedna pria to svjedoi o kontejniranju knjiga, te 93., dolazi nam sa zapadnog dijela grada. Velika osnovna kola, 1.800 uenika, velika moderna zgrada
i u njoj kolska knjinica, u kojoj se izmeu ostalog stjee ljubav prema knjizi.
Nakon to je po usmenoj naredbi bibliotekar krenuo u akciju ienja, jedna
prostorija u podrumu zgrade bila je popunjena. Izdvojena je gotovo 1/3 fonda, toliko je toga bilo za baciti, iako bacanje nitko nije naredio, ni usmeno ni pismeno.
Nakon to se jedan dio nastavnika namirio popunjavajui svoje kune biblioteke
kompletom Ive Andria, sarajevsko izdanje, Miroslava Krlee, takoer sarajevsko izdanje i tako redom sve do Romana o Londonu Miloa Crnjanskog. Ostalo
je u toj prostoriji za umiranje, gotovo 2.000 knjiga nepoudnih autora, nepoudnih izdavaa, nerazumljivog jezika i pisma. Dvije godine kasnije, bibliotekar
je prostoriju naao praznu, bez i jedne knjige. Prialo se po kvartu da Unijin
kontejner za papir nije mogao primiti sve odjednom pa je stotinjak knjiga kisnulo
uz kontejner vie od tjedan dana, sve dok ih komunalci nisu odvezli u nepoznato.
U Osijeku je takoer bilo ienja knjiga, a ne samo unitavanja, ba onako kao to su se i nepoeljni spomenici unitavali slanjem na konzervaciju, a
grad istio nitenjem nepoeljnih graana tako da im se dopusti da demokratski
konzumiraju svoje osnovno ljudsko pravo da odu iz grada. Jedan uvid u taj
problem daje nam i tekst Milana Bariia, pravnika i agronoma, roenog 1933.
u obitelji nadniara, podno Dinare, pod zvonikom Sv. Spasa, na samom izvoru
Cetine, u istoimenom selu koje, nakon olujne pustoi, praktino vie ne postoji,
doivio je vrlo bolno prevrat 1990-ih. Bio je sudac u Osijeku i svjedoio brutal-

190

Knjiga 42.indd 190

2.7.2012. 17:27:25

nim ubojstvima ljudi koje je dobro poznavao. I sam je bio na listi za likvidaciju,
ali ga je spasilo prezime dvojka koja je dola po njega mislila je da je u pitanju
zabuna jer je prezime Barii (po zloincu koji je ubio jugoslavenskog ambasadora Rolovia u vedskoj) tada bilo sinonim patriotskog Hrvata. Zloini to
su se dogaali u Osijeku u velikoj su mjeri javno komentirani, dio je presudom
akterima (Branimiru Glavau i jo nekolicini) jasno okvalificiran i nema potrebe ovdje tu priu rekonstruirati, a u tim je prilikama Milan Barii prije svega
vodio bitku za puko preivljavanje, prikupljajui odbaene stvari, meu kojima
i knjige, i prodajui ih na tzv. buvljoj pijaci. Pokuavajui shvatiti to je to nae
narode snalo tokom prevratnih 1990-ih napisao je obimno djelo od 350 stranica
u stihovima i petnaest poglavlja pod naslovom: Zloin bez kazne. Taj rukopis
je, makar i neobjavljen, takoer vjerodostojan dokument o Hrvatskoj 1990-ih.
Zamolio sam Milana Bariia za informacije o unitavanja knjiga u Osijeku
i bio ugodno iznenaen njegovom spremnou da o tome pie. Taj njegov tekst
integralno prenosim meu prilozima knjizi.183
U Karlovcu je studenog 2004. godine Odbor za ljudska prava Karlovac
organizirao javnu tribinu o unitavanju spomenike batine i knjiga184, potaknut
ne samo pisanjima o postojanju toga fenomena u Hrvatskoj openito, nego i brojnim slinim sluajevima u Karlovcu.
Iz Karlovca sam od jednoga graanina, novinara, o tim dogaanjima dobio
sljedei kratki zapis, karakteristian po tome to je kao razlog za nepotpunost podataka izriito naglasio svoj strah da bi imenovani ljudi zbog istine mogli imali
problema:
Namjerno je minirano oko 500 objekata u vlasnitvu Srba (trgovine, kafii, proizvodni
pogoni, kiosci, automobili, garae, kue, spomenici...), minirana je pravoslavna crkva Svetog
Nikole i zgrada eparhije Gornjokarlovake u najstroem centru grada185, minirana je kapela
i mrtvanica na pravoslavnom groblju, minirano je stotinu i vie spomenika antifaistikoj
Radio Zagreb je u okviru svojih redovitih jutarnjih emisija (jednom tjedno, od 57 sati, pod opim nazivom Znanja i spoznaje, koju dugi niz godina vodi i ureuje novinar Ante Beki) jednu od njih u srpnju
2003. godine, posvetio Knjizi. Tokom emisije samo je nekoliko slualaca spomenulo diskriminaciju ili
unitavanje knjiga, ali je kratka primjedba jednoga od njih, koji se predstavio kao student da je bio svjedokom kad su u Osijeku u prvoj polovini 1990-ih na sredinjem trgu paljene knjige (nije precizirao koliinu, tj.
broj, ni vrstu knjiga...) izazvala ustru i otru reakciju goe emisije (ini mi se da je bila direktorica jedne
zagrebake gimnazije), u kojoj je primjedbu tog studenta oznaila lanom i rekla mu neka se stidi, jer neeg
takvog u Osijeku nije bilo. Obratio sam se voditelju emisije Anti Bekiu s molbom da mi poalje snimak emisije, ali mi je nakon uzastopnih nazivanja rekao: u pravilu emisije snimamo, ali naalost upravo ovu emisiju
nismo snimili.
183

Odravanje Tribine registrirali su: Karlovaki list 22. 11. 2004. tekstom Knjigom u kontejner.
Zaustaviti sustavno unitavanje spomenike i knjievne batine, i Veernji list 22. 11. 2004 kratkom crticom O 700 knjiga u kontejneru.
184

185
O farsi i neistinama o ruenju pravoslavne crkve i zgrade Gornjokarlovake eparhije, u samom sreditu
Karlovca, pisao sam u prvom dijelu knjige.

191

Knjiga 42.indd 191

2.7.2012. 17:27:26

borbi. Ovo su samo neki od primjera to se dogaalo, a da ne govorimo o prisilnim mobilizacijama, prisilnom radu i kopanju rovova na crtama razdvajanja, bilo je otimanja imovine (stanova, kua, automobila), naalost, i desetak i vie sumnjivih nestanaka, smrti i ubojstava.
Od promjene vlasti do kraja 1991. godine na karlovaki Feroteks (poduzee za promet
sekundarnim sirovinama otpad) odvoeno je moda stotinjak, ako ne i vie, velikih kamionskih kontejnera papira-dokumentacije186 i knjiga od bivih drutveno politikih organizacija jer su u njihove prostorije uselili neki drugi politiari HDZ-ovi demokrate.

Od Jelke Glumii, predsjednice Odbora za ljudska prava Karlovac, dobio

sam 5. 2. 2008., sljedeu izjavu:
Dugogodinja sam lanica nae Gradske knjinice i esto sam u njoj i sada, a pogotovo
prije i u toku rata. Sa svoje dvije keri posjeivala sam i djeji odjel knjinice i prisustvovala
svim dogaanjima u knjinici. Tako se sjeam jedne zgode mislim da je to bilo ili krajem
1991. ili poetkom 1992.g. (uglavnom bilo je kino i zima), kada sam na djeji odjel dola sa
kerkom i uoila usred velike prostorije na prvom katu zaista ogromnu hrpu knjiga nabacanih
na podu. Kada sam zaposlenicu knjinice, koja je izdavala djeci knjige, zapitala o emu je tu
rije, ona je samo slegnula ramenima, zabrinuto zatresla glavom i nije nita prokomentirala.
U podrumu nae prekrasne knjinice, pak, smjeten je muziki odjel i u tom prostoru se
odravaju tribine, okrugli stolovi i sl. U tom vremenu (1991./1992.) znam da sam dola na
muziki odjel (vie se ne mogu sjetiti povoda da li je bila rije o tribini ili neto slino)
uglavnom u hodniku prema prostoriji gdje su stolice, takoer je bila nabacana ogromna hrpa
knjiga tako da se jedva prolazilo kroz hodnik i na moje pitanje o emu je tu rije, to e biti
sa tim knjigama, nisam dobila odgovor, osim da mogu uzeti koju god hou od tih knjiga.
Kako mi se urilo, jer je u to vrijeme Karlovac proivljavao uasne dane i strah se mogao
rezati noem, a ve je bio sumrak, uzela sam 4 knjige: Pjesme od Alekse antia (Luksuzno
izdanje Svjetlost, Sarajevo), Tina Ujevia na irilici, Duka Radovia Aforizmi, Dobro
jutro Beograde i Foliranti od Mome Kapora. Znam da mi je bilo ao to nisam uzela vie,
no nisam imala vremena kopati po toj velikoj hrpi, a podilazila me jeza od atmosfere koja je
tada vladala, ne samo u knjinici, nego i u cijelom naem lijepom gradu.
Nikad nisam mogla pojmiti da e faizam o kojem sam do tada samo itala i gledala na
TV ekranu zavladati naim gradom i naim ivotima, a to je od poetka bilo ba to.187
186
Kad se ve spominje dokumentacija, upuujem i na: 1) Jo se trae krivci za spaljivanje dokumentacije
156. brigade HV-a, Vjesnik 12. 1. 2002.; 2) Jasna Babi, Unitili ratnu dokumentaciju iz akcije Oluja,
Jutarnji list 29. 11. 2008. I u povodu nekoliko sudskih procesa o poinjenim zloinima pokazalo se da
manjka dokumentacija (suenja za Paulin Dvor, Medaki dep, ubojstva na Koranskom mostu, spektakularna potraga za topnikim dnevnicima na zahtjev tuiteljstva ICTY-a krajem 2009. kad je u privatnom
posjedu pronaen veliki broj, nekoliko tisua(!) dokumenata koji su se morali nalaziti u arhivi dravnih
institucija) 3) Gordan Mali, Kod osmorice pronali veliku dokumentaciju iz akcije Oluja, Jutarnji list 9.
12. 2009. 4) Ivica iki, Pucanj u prazno. Dnevnici jedne nevjerodostojnosti, Novi list, 5. 12. 2009.). 5)
Snjeana Pavi, Zloin nakon Oluje, Jutarnji list 17. 12. 2009.
Nikada neemo ustanoviti koliko je dokumentacije bivega, mrskoga nam, paklenskog reima (ali uz nju
i knjiga) uniteno. Zato se i moe dogoditi da se u mnogim prilikama iznose poluistine i time potvruje
teza Dubravke Ugrei o bujanju kulture lai na prostorima bive Jugoslavije. I sam sam svjedokom da
je npr. u Koruli takva dokumentacija nemilice unitavana, a oko dokumentacije koju je bivi predsjednik
Opine Korula predao Gradskoj knjinici (a preostala mu je nakon poara u kui) izbio je skandal kojim se
htjelo pokazati da je bezvrijedna (tome je zduno pomogao bivi ravnatelj Dubrovakog arhiva Ivo Orekovi
svojim strunim uvidom u tu grau).
187

Jelka Glumii, kao predsjednica gradskog Odbora za ljudska prava od samoga se poetka prevrata su-

192

Knjiga 42.indd 192

2.7.2012. 17:27:26

Kako sam aktivna i u udruzi antifaista, sjeam se takoer da sam jednom dola u knjinicu da si za komemoraciju u Prkosu, gdje smo svake godine zbog masakra preko 1500
ena i djece 1941. od strane ustaa, posudim pjesme Vladimira Nazora u kojoj e biti Majka
Pravoslavna. Ja, naime, esto recitiram na tim antifaistikim skupovima, jer je poezija moja
strast. Traim ja i traim po policama, naem Nazora sva njegova djela pisana prije NOB-a,
naem nekoliko metara novih blistavih izdanja Nedjeljka Mihanovia, Vinka Nikolia i
vjerovali ili ne djela Rojnice. Kako je tada upravo bio aktualan spomenik Francetiu u
Slunju, posudila sam si Rojnicu da vidim to pie o Francetiu, no pjesama od Nazora nigdje.
Kako sam dugo traila, dugogodinja zaposlenica knjinice me pitala to traim, a kad sam
joj rekla to, ona je samo uzdahnula i rekla da to tu neu nai. Ponudila se da ode u podrum
i pokua nai to to trebam. Nakon vie od pola sata pojavila se sva pranjava iz podruma sa
malom knjiicom Nazora na irilici, za koju mi je rekla da je mogu uzeti, jer je to ionako u
podrumu gdje ljudi nemaju pristup.

Navodim ovo samo zato da naglasim kako je izdvajanje i skladitenje knjiga bilo modalitet odstranjivanja ili ienja literature koja se smatrala u najmanju ruku neprikladnom za tzv. javno izlaganje, a pogotovo za tekue koritenje u
okolnostima novog drutvenog poretka.
Povezano s ocjenom Jelke Glumii da nikad nije mogla pojmiti da e faizam o kojem sam do tada samo itala i gledala na TV ekranu zavladati naim
gradom i naim ivotima, a to je od poetka bilo ba to, vrijedi proitati knjigu
Dae Drndi April u Berlinu (Fraktura, Zagreb, 2009.). U svom suoavanju s
iskazima surovosti nacifaizma tokom boravka s ostalim piscima u Wannsee
poznatom dijelu Berlina gdje su bile smjetene nacistike ustanove, a u kojima je
formulirano Konano rjeenje idovskog pitanja Daa Drndi se u nekoliko
navrata dotie i pojava u Hrvatskoj 1990-ih koje upuuju na praksu ve vienu u
nacistikom vremenu. Evo dva fragmenta:
Tamo kod Humboldta, na Bebelplatzu, Vesna mi je rekla, pogledaj, i na tom trgu, na
kojem Goebbels 10. svibnja 1933. spaljivanjem preko 20.000 knjiga zapoinje svoj plan svenacionalnog prosvjetljenja, zurile smo kroz staklenu plou na zemlji i promatrale ukorieni
mrak i ludilo kako nalijeu na redove i redove praznih bijelih polica. Misha Ullman svoju je
podzemnu knjinicu bez knjiga i ljudi smjestio u predvorje pakla. Odmah sam se sjetila kako
mi u Rijeci 1992. nisu dali Lovca u itu da Maa proita, jer bio je iriliki. Knjige na tom
pismu preselili smo u skladite, rekla je knjiniarka s paperjastim brkovima i dlakama pod
pazuhom. Toj knjiniarki onda sam rekla nek sve te knjige odnese na neki lijepi kameni trg
gdje ih moe spaliti. Poslije je ta mala djeja knjinica ukinuta, jer se u bibliotene prostorije
uselio djeji vrti u kojem trogodinjacima prije svakog obroka narede, pomolite se dragome
Bogu. Onda sam se sjetila kako sam takoer 1992., pred ulazom u biblioteku za odrasle, na
protstavljala nacionalizmu i ovinizmu u Karlovcu, predlagana je i za najviu nagradu za mir. Upuujem na
njen lanak Graani, a ne podanici. Razmiljanja i poziv o boljem sutra itateljice Nokta koja eli podijeliti s Vama strah i strepnju, Nokat, 14. 5. 1991., str.6. (Preko tampe (ne sve, naravno), radija i televizije
upravo me se tjera u nacionalni tor i svodi na pripadnika plemena, a ja to ne elim. I ne doputam.) i na lanak Jesmo li rulja ili ljudi?, Karlovaki tjednik 22. 4. 1993., povodom ubojstvo mlade djevojke Davorke
(insistira na pitanju zato o svojim zloinima utimo, a govorimo samo o zloinima druge strane?)

193

Knjiga 42.indd 193

2.7.2012. 17:27:27

kupu baenih rashodovanih knjiga, nala knjiicu sa stihovima Branka Miljkovi, koju sam
odnijela kui (str. 155, 156).
Tada su se spremali predsjedniki izbori u Hrvatskoj. Meu kandidatima bio je i
Miroslav iro Blaevi, koji je u Nacionalu iz travnja 1997. izjavio: Ja neprestano molim
Predsjednika da mi da neku vanu funkciju, kako bih napravio neki Goli otok i na njega poslao neke novinare i urednike. A Borislav kegro, koji se nije kandidirao za predsjednika jer
se bavio drugom, unosnijom rabotom, iste je godine u Hrvatskom dravnom saboru rekao:
Vlada e donijeti mjere za poticanje onog izdavatva koje treba hrvatskoj dravi. Primjerice
financirat e se javne knjinice da se iz njih izbace knjige na srpskom i slinim jezicima
(str. 210).

Da je izluivanja i unitavanja knjiga i dokumentacije bilo posvuda u

Hrvatskoj pokazuje i primjer s Raba. Premda je od tadanjih dogaanja prolo
mnogo godina, premda je zaborav uinio svoje, a osjeaj nelagode i straha da
se sauvaju i objelodane injenice takoer na sve to upuuje kratka biljeka
to sam je (nedavno) dobio od svjedoka tih dogaanja u Rabu, prof. Ive Baria.
Bitno je u toj kratkoj informaciji slijedee: nepoudne (ili nepodobne) knjige su
izluivane i iz institucija i iz privatnih biblioteka, a u velikom broju i bacane na otpad. Za
jednu kolu postoji podatak o izluivanju takvih knjiga, za koje kau da oni nisu bacali knjige ve ih zakljuali u jedan sanduk koga su mi pokazali ali ne i otvorili jer su klju izgubili.
Ali, ovjek koji je radio u Komunalnom poduzeu Vrelo Josip Ivi kae da je u kontejnerima za otpad nalazio vree knjiga na kojima su bile ak i posvete s imenima vlasnika. To je
bilo ope ienje i privatnih biblioteka. Knjige su bile veinom s naslovima partijskih kongresa ali bilo je i drugih od kojih je on neke i sauvao. To su bile knjige nepoeljnih autora.
Njegovi su radnici dobili naredbu od viih organa da na deponiji nekoliko dana pale arhivu
Opinskog komiteta SKH, SSRN, Omladinske organizacije i Sindikata. Ja sam osobno vidio
u ljeti 1991. brdo papira spomenute arhive u hodniku zgrade biveg Komiteta. Nazvao
sam vie slubenika Arhiva iz Rijeke i zamolio ih da preuzmu dragocjenu arhivu ali nije bilo
interesa. Bila je to runa slika. To je bilo ak dostupno svakom prolazniku jer je na ulaznim
vratima brava bila razbijena.Neki su uzimali tue partijske dosjee i kasnije ih koristili protiv
nekih ljudi. Najtee mi je bilo kad sam doznao da su radnici komunalnog poduzea spalili
cijelu jednu vreu fotografija s proslava i komemoracija i fotografije vanih dogaaja iz onog
doba, npr. otvaranja vanih objekata koji su se gradili u sedamdesetim godinama...

Posebno izdvajam njegovu reenicu: U Gradskoj knjinici bibliotekarka

kae da nije bilo bacanja knjiga (ja joj vjerujem) osim redovnog otpisa knjiga.
Uzimajui osnovanim uvjerenje autora biljeke da mimo redovitog otpisa
nije bilo nikakvog izbacivanja nepodobnih knjiga iz Gradske knjinice htio bih
naglasiti da se i na ovom primjeru vidi da su postojali bibliotekari koji se nisu
dali zavesti onom zlokobnom izjavom jedne bibliotekarke na HTV-u kako smo
pri kraju s izluivanjem nepodobne literature.
to se tie ogulinskog sluaja, godinu dana od mog prvog dopisa, uz urgiranje u dva navrata, konano sam dobio odgovor od Marijane Mazor, ravnateljice
Narodne knjinice i itaonice Ogulin od studenog 2000. godine. Njeno pismo
(Ur.br 013012005. od 14. 10. 2005.) donosim u cjelosti:
194

Knjiga 42.indd 194

2.7.2012. 17:27:27

Ja sam Marijana Mazor, ravnateljica Narodne knjinice i itaonice Ogulin od studenog

2000. godine. Prije toga sam bila zaposlenik Pukog otvorenog uilita u ijem sastavu je
djelovala i knjinica. Dopis koji Vi traite, moete moda traiti u upravi Pukog otvorenog
uilita, ali nisam ba sigurna da ete ga i dobiti. Pitam se zato vam ga nije poslala struna
sluba koja ga je uputila na nau adresu.
Ono to Vam ja mogu rei je da ja kao djelatnik knjinice nisam realizirala ono to se
je trailo u tom dopisu. Odbila sam to uiniti, ali ne pismenim putem nego u telefonskom
razgovoru. Nismo otpisali niti jednu knjigu, koju su oni smatrali neadekvatnom knjinom
graom. Ako je neto bilo otpisano to je zadovoljavalo kriterije propisane Pravilnikom o
reviziji i otpisu knjine grae, to ga donosi ministar kulture.
Mogu Vam jo dodati i to, da smo knjige kojih smo imali previe, a budui nam vie
nisu bile potrebne u tolikom broju, poklonili knjinici u mjestu Jasenak, koju je osnovalo
Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta. Moete to i provjeriti kod sadanjeg pomonika ministra
edomira Vinjia.
Nadam se da sam ipak pojasnila neke nedoumice i da ste zadovoljnio mojim odgovorom.

Zahvalio sam ravnateljici Mazor i prestao s dopisivanjem. Bitna je spoznaja

ne samo o namjeri ienja bibliotenog fonda, nego i o izbjegavanju da se
predoi dokumentacija o tome, ali naroito i to da je postojao otpor ienju
bibliotenog fonda.
Evo i jednog detalja koji ukazuje na nelagodu u bibliotekarskim redovima.
Jedna iskusna bibliotekarka je polaui struni ispit kao diplomski rad htjela
obraditi temu o unitavanju knjiga, ali se predomislila:
Iako je jasno to se 90-ih godina dogaalo u svim knjinicama u RH (nisu samo
Korulanke bacale grau u kontejnere), kolege knjiniari ne ele javno govoriti o tome.
O naoj krovnoj knjiniarskoj instituciji da i ne govorim. Prema njima je sve u najboljem
moguem redu, cenzure (knjigocida!) nije nikada ni bilo. Uostalom, znate i sami kakvi su njihovi stavovi Zato sam, u dogovoru s mentoricom odustala od te teme i napisala diplomski koji, na moju veliku alost, ne otkriva nita nepoznata i ne provocira. Parafraziranje
prof. Stipevia, rekla bih. Bez obzira na to, moj interes prema cenzuri u Hrvata 90-ih i dalje
je velik pa nije iskljueno da u dogledno vrijeme krenem u ponovno akanje.

U Istri nismo imali intenzitet nacionalistike iskljuivosti ravan onom u nekim drugim krajevima Hrvatske, ali ipak je i tamo bilo takvih pojava, na to ukazuju primjeri iz Rijeke, Pule, Vrsara o kojima e jo biti rijei u vezi s ienjem
kolskih knjinica. Evo nekoliko fragmentarnih zapaanja Istrijana Vladimira
Kapuralina.
Izvrena je revizija kolskih udbenika, najvie onih iz povijesti, to je za cilj imalo
brisanje povijesnog sjeanja generacija koje dolaze, a izvren je atak i na jezik koji je u upotrebi uvoenjem tzv. novojezika sa apsurdnim arhaikim izrazima. (...) Po obimu, vrijednosti
i volumenu unitenih dobara nakon secesije vjerojatno je najee stradala literatura, openito sva podruja i anrovi. ienje, odnosno progon, paljenje i bacanje knjiga sproveden je
u nekolio navrata, a knjiga je bilo na svakom koraku u kantama, kontejnerima i na smetitu.
(...) Jednog ljetnog dana, ne sjeam se tono koje godine, naao sam se na pulskom gradskom

195

Knjiga 42.indd 195

2.7.2012. 17:27:27

deponiju Katijun, koji se nalazi u neposrednoj blizini mog rodnog sela Vinkuran. Na gomili
je bilo bezbroj knjiga, biljenica i ostalog pisanog materijala. Bilo je tu politike, vojne i
razne druge literature, pa i one iz vlastitih biblioteka, ali i strunih knjiga iz podruja brodogradnje, strojarstva, navigacije. Dio te literature morao je pripadati vojnim bibliotekama,
jer je u impresumu izdavaa bio otisnut ovalni znak, sa sidrom u sredini i zvijezdom petokrakom. Knjige su bile u izvrsnom stanju, neke sam koliko mi je vrijeme doputao prelistao
i uvjerio se kako se radi o vrlo strunoj literaturi. Na toj gomili i okolo nje bilo je, po mojoj
procjeni tada nekoliko kubika knjiga... Uzeo sam nekoliko drvenih kaeta jabuara i napunio
ih s politikom literaturom... namjeravao sam sljedei dan ponovno doi bolje opremljen, sa
jo naih ljudi i pokupiti to se vie da, meutim tokom noi dolo je do ljetnog pljuska, koji
je sve smoio, a kad sam doao nakon toga buldoer je ve bio poravnao cijelu gomilu. (...) U
januaru za vrijeme zimskih praznika ravnatelj nas je zaduio, da napravimo reviziju kolske
knjinice, a izdata je i pismena uputa o postupku. Priznajem da sam bio zateen i zauen,
otkud sad ponovno eljanje, nakon to je HDZ izgubio izbore i na vlasti je SDP sa koalicijskim partnerima. Od knjiniarke sam zatraio obrazloenje te akcije, na to mi je ona dosta
okasto pokuala objasniti da se to odnosi samo na knjige koje su istroene od upotrebe,
a to je stajalo i u pisanim uputama za provedbu revizije, te da knjige koje se izdvoje nee biti
unitene, nego da e biti uskladitene u centralnom skladitu u Puli. (...)Usprkos mojem
neznatnom ometanju postupka, izdvojeno je oko 1.700 ili 1.800 primjeraka (...) to je dalje
bilo s tim knjigama ne znam.

Novinarka Kim Cuculi je u listopadu 2006. opisala i bacanje knjiga u kontejner za smee iz dviju rijekih gimnazija (I to se dogaa u Mjesecu hrvatske
knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji za smee, Novi list 17. 10.
2006.). Na tu baju za smee u kojoj su bile knjige upozorio ju je kolega novinar Velid eki, koji je napravio i nekoliko snimaka. Kad sam mu se obratio za
podrobnije informacije odgovorio mi je da je sve rekao kolegici Cuculi, ali mi
je poslao tri snimke te uvene baje za smee, a na slikama pokazuje da se na
samom vrhu odbaenih knjiga nalazi knjiga Jasenovac. U jednoj jedinoj reenici, ali dalekoseno vanoj za ocjenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih,
novinar Velid eki je izrazio svoje uenje: Zato baciti knjigu o Jasenovcu
ve i zbog pijeteta prema rtvama se to nije smjelo dogoditi. Prisjetimo li se uz
ovo i ranije spomenute epizode o paljenju knjige Da se ne zaboravi, iz knjige
ede Price Plitvikog bit e nam jasni duh i ideologija koji su politici ubijanja
sjeanja bili temelj.
Ovaj letimini prikaz fragmentarnih javnih odjeka unitavanja knjiga zavrit
u s kratkim tekstovima Gorana Prodana i Rade Dragojevia.
G. Prodan u lanku Prevaziena svinjarija, Glas Istre 24. 2. 2004., reagira na bacanje knjiga na otpad iz osnovne kole u Vrsaru:
Nisu vrsarski bacai knjiga na smetlite prvi u Hrvatskoj. Ako dosad objavljeni lanci
o saniranoj bibliotenoj djelatnosti u Hrvata (Feralova sintagma) ne lau, tu modu ienja kolskih knjinica u samostalnoj Hrvatskoj otvorila svojim naputkom jo poetkom
90-ih ba jedna Istranka tadanja ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki. U meuvremenu

196

Knjiga 42.indd 196

2.7.2012. 17:27:27

su revni knjiniari uz blagoslov svojih kolskih ravnatelja to bacili to spalili na tisue i tisue nepodobnih knjiga uzdu i poprijeko Hrvatske, od Velike Gorice i Slatine do Korule.
Neto je od te rabote prodrlo u javnost, ali izvjesno je da je puno toga tijekom godina istrulilo na deponijima ili izgorjelo u kolskim kotlovnicama. Uostalom, to su stare metode novih vlasti, naroito onih diktatorskih, od kojih je primjer spaljivanja nepoudne literature u
Hitlerovoj nacistikoj Njemakoj samo najsvjetliji.
Utoliko vrsarski sluaj nije vijest, iako ostaje ordinarna svinjarija, a ne nedostaje mu
ni ironije. Baciti na smetlite Velog Jou i Medvjeda Brunde Vladimira Nazora, sve
i da su primjerci tehniki neupotrebljivi, a ne ideoloki prevazieni (dva u novinama
citirana opravdanja ravnatelja kole), doista je ironian potez za kolu koja nosi ime tog
slavnog, treba li rei hrvatskog, knjievnika. Teko je, pak, u hrvatskom knjievnom kontekstu jo ironinije ne primjetiti da je ravnatelj kole Ante Cukrov treba li rei: viekratno
idejnopolitiki & nacionalnosvjesno deklarirani Hrvat koji je po hadezeovskoj liniji onajput
bio i ravnateljem poreke osnovke u spomenutoj izjavi upotrebio rije prevazien, koju
znameniti Brodnjakov Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika oznaava kao srpsku.
Dapae, navodi je kao jednu iz skupine onih kojima se od 1918. a osobito u novije vrijeme
u sredstvima javnog priopavanja nastojala istisnuti odgovarajua hrvatska rije (citat iz
Brodnjakovih objanjenja). Drugim rijeima, to je rije koja je u prolosti hrvatskom jeziku
to ideoloki to protuhrvatski nametnuta pa je doista treba prevladati, da ne velim prevazii. Dakako, ne unitavanjem knjiga u kojima je moda upotrijebljena. (O ienju kolske
knjinice u Vrsaru bit e rije u nastavku, u poglavlju o primjerima. Tamo u prikazati i reagiranje Vesne Girardi-Jurki na spominjanje njenog imena u kontekstu ienja knjinica.)

Istim je povodom i novinar Rade Dragojevi objavio kratku biljeku Osvrt,

Novi list 24. 2. 2004.):
Kartice i kartice teksta ispisali su novinari o praksi domaih bibliotekara da redoviti godinji otpis knjiga iskoriste da usput bace i pokojeg nepoudnog autora na smetlite.
Kriterij za takvu vrstu otpisa uvijek je bio isti knjiga je ili srpskog izdavaa ili srpskog
autora ili je pak autor politiki nepoudan Hrvat. O tome je na naim stranicama prije koju
godinu ne jednom pisao Tomislav Klauki, pisali su i novinari Ferala, a Milan Kangrga
je ak zavrio i na sudu zbog kritike takve aktivnosti na Koruli. I ba kad se pomislilo da
se praksi bibliocida stalo na kraj, sustigla nas je vijest iz Vrsara. U naim novinama tako je
osvanuo lanak u kojem se kae da je tamonja osnovna kola na lokalno smetlite otpravila dobar dio knjinog fonda kole, s tim da su meu odbaenim naslovima i klasina djela
Vladimira Nazora. Da bi stvar bila nevjerojatna, ime kole koja je otpisala Nazora kao pisca
je Vladimir Nazor.
Tom prilikom tamonji ravnatelj kole kazao je da se radi o lektiri koja je passe, o
knjigama koje su tehniki neupotrebljive, odnosno ideoloki prevaziene. E sad, to je to
passe? Prema izvjetaju u relativno dobrom stanju na smetlitu se naao Medvjed Brundo
i Veli Joe. Autor je, naravno, ideoloki krajnje suspektan, to valjda svi znaju, pa bio je
predsjednik komunistikog Sabora, ba kao to je i sumnjiv i Dnevnik Ane Frank. Tu su i
knjige stanovitog Krlee, slabije poznatog pisca iz 20. stoljea, pa nekakav Gorki (tko je uope taj?), onda Aniev i Siliev pravopisni prirunik, naslov koji je odavno postao passe itd.
to rei, nego da je to samo jo jedna karika u tunom lancu domaeg preziranja znanja i
erudicije, samo jo jedan kameni u sad ve poveoj zgradi u kojoj vlada apostolat neukosti
i neznanja.

197

Knjiga 42.indd 197

2.7.2012. 17:27:27

I ova dva komentara ukazuju na bit i trajanje knjigocida u Hrvatskoj, ukazuju da je rije o ciljanom i smiljenom unitavanju knjiga za koje se smatralo da
su nepodobne ili nepoudne ili passe. Fenomen unitavanje knjiga bilo je
izraz stanja duha hrvatskoga drutva 1990-ih i njegove zvanine politike, pa ne
zauuje da je poprimao i zamah i intenzitet.188
***
Nakon pregleda fragmentarnih javnih reakcija, navest u sad i svoja nastojanja
da doem do slubenih podataka o unitavanju knjiga.
Vjerojatno se unitavanjem knjiga istraivaki ne bih bavio da me na to nije
naveo primjer s kojim sam izravno bio povezan, ali koji je dobio na snazi i time
to je knjiga i openito dokumentacija jedan od bitnih alata moje profesije. Rije
je o bacanju u kontejner za smee knjiga iz Gradske knjinice u Koruli, krajem
ljeta 1997. iz knjinice koju sam pomagao obnoviti/osnovati krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina nedavno isteklog stoljea. Osupnula me
bezobzirnost, samovolja, iskazana neprofesionalnost, a naroito jedno, sasvim u
duhu vremena, arogantno i ovinistiki pisano novinsko obrazloenje, zapravo
opravdavanje tog postupka. Ali potakla me je i nekolicina bibliotekara, istih onih
koji su silno, ba entuzijastiki bili pri ruci u obnovi/osnivanju Gradske knjinice. Njihove informacije da je puno primjera unitavanja knjiga (dali su mi i
neke novinske lanke), da vlast na to gleda blagonaklono te da i neki bibliotekari
u tome sudjeluju osupnula me je. A to to su traili od mene da im imena nigdje
ne spominjem jer su osjeali strah, to je za mene bilo posebno uznemirujue.
Tako je poelo moje bavljenje fenomenom unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990188
Kao jednu malu ilustraciju o pomjeranju teita u valorizaciji knjievnih djela, usklaenog sa stanjem duha hrvatskoga drutva 1990-ih godina, upuujem na nekoliko zapaanja Mile Stojia u lanku A.
B. imi s mobitelom. (Jutarnji list 18. 4. 1998.): Sve ee se pie o Tuti i teli, o Barau i kegri, o
Mati Bobanu i Mijatu Tomiu, kao o nacionalnoj nevolji koja nas je pogodila na putu iz komunizma u sreu. Tipizacija ovih raznorodnih ljudskih jedinki razliitih zanimanja i profila odvija se po obrascu jednoga
negativnog stereotipa Hercegovci... Moete li si predoiti Hercegovca koji nije dravotvoran, a uz to jo
pie i ekavski? Stota obljetnica roenja Antuna Branka imia (Drinovci 1898. Zagreb 1925.), jednog od
najveih pjesnika ovoga vijeka na zalasku, u Hrvatskoj prolazi gluho, bez spomena i znaka... Gotovo da i
nema hrvatskoga modernog pisca od dara i ugleda da o njemu nije objavio barem novinski lanak. imi je
bio duh kojemu je bila tijesna Hrvatska, pa je gradio duhovne mostove sa Srbijom, Francuskom, Njemakom
i Europom. Sa cijelim svijetom. Ali, stota godinjica njegove smrti (vjerojatno pogreka, stogodinjica je
njegova roenja opaska A. L.) u Hrvatskoj prolazi gluho. Veui uz svoj revolucionarni hod najee one
Hercegovce koji su rad ruiti mostove, a ne ih graditi, hrvatska je suvremena vlast pripomogla da se ovaj,
ne tako davno omiljeni, pitoreskni naziv u hrvatskom narodu prometne u sinonim novovjekih barbara. Jer,
tu vlast, budui je populistika, ne zanima kultura niti njezini najvei dometi, nego vie, onako, narodna
umjetnost, ganga i tamburice. to bi, doista, Antun Branko imi, on koji se odvaio da rui sve staro, pa i
roditeljsku kuu i krenuo da u tami svijeta trai novog boga, mogao traiti na zagrebakom hercegovakom
sijelu meu grupom svojih dugoprstih i bahatih zemljaka.

198

Knjiga 42.indd 198

2.7.2012. 17:27:28

ih. Poeo sam s prikupljanjem dostupne dokumentacije. Naalost, dokumente o

prvim, po zamahu i intenzitetu unitavanja ekstremnim godinama, mukotrpno
sam pribavljao. Najvie su mi u svemu tome pomagali bibliotekari, ali i niz drugih ljudi koji nisu odobravali unitavanje knjiga, koji su to smatrali zloinom.
Bilo kako bilo, tko se bavio slinim poslom prikupljanja dokumentacije zna koliko je to iscrpljujue. Obraao sam se i nadlenim dravnim i profesionalnim
organima, tijelima i ustanovama radi slubenih podataka ali odaziva nije bilo.
Proitavi lanak Zdravka Zime Profesija rasist, Novi list 5. 5. 2002.
obratio sam mu se s molbom da mi pomogne u ustanovljavanju barem dijela injenica o postupcima s knjigama, koja su u javnosti imala odjek. Bitni motiv da
mu se obratim bila je okolnost to sam, itajui njegov tekst, zakljuio da ve i
profesionalno ima veze s knjigom, ali se i iz lanka moglo nazrijeti da je Zima
veoma obavijeten ovjek i da se trudi nepristrano sagledavati zbilju hrvatskog
drutva 1990-ih. Spremno se odazvao mojoj molbi i naglasio da ima dobre veze
s bibliotekarima i da se nada da mi poneto moe pomoi. Nakon nekoliko
dana javio se rezigniran nekooperativnou s kojom se susreo. Ta je rezignacija
jasno izraena u njegovom lanku Groznica subotnje veeri, Novi list, prilog Mediteran, 2. 6. 2002., koji poinje spomenom ba tog mog telefonskog
poziva za koji bi se, s obzirom odakle dolazi, pomislilo da je u vezi s turizmom:
Ali gospodin iz Solina zove me zbog neeg drugoga. On je u mirovini, katkad mu
je valjda i dosadno, a istrauje sluajeve librocida koji su u ratnim i poratnim godinama
potresali nau zemlju i, tovie, zbunjivali dio puanstva koji vjeruje da Hrvati za takvo to
nisu sposobni. Ideja autodafea, ili masovnog spaljivanja knjiga, najee se vezuje za davna
inkvizicijska vremena. ...
Ali vratimo se mom sugovorniku s Korule ije u ime, zbog diskrecije, ipak preutjeti.
Traio me taj jor da mu pomognem i da ga uputim na izvore, kako bi istraio to se sve
dogaalo s bibliotenim fundusom i gdje su zavrile knjige koje su se po nekom nepisanom
pravilu, ili duhu Novog Poretka, inauguriranom poetkom devedesetih, pokazale nespojivim
s autohtonim i niim okaljanim hrvatskim biem.
U dva-tri telefonska razgovora apostrofirali smo iste knjige i autore koji su se usudili
baviti tom neveselom temom. Meu inima, Dalibor Foreti, Milan Kangrga, Viktor Ivani i
Igor Lasi. Zaklada Heinrich Bll u Zagrebu je organizirala okrugli stol na kojem se raspravljalo o librocidu, iako je isto tako istina da se vlast, jueranja i dananja, ona desnija i ova
ljevija, pred tom injenicom ponaala kao noj. Iako sam unaprijed sumnjao u uspjeh svoje
misije, htio sam se prikazati pristojnim i pomoi mom korulanskom subesjedniku. Obiao
sam nekoliko knjinica, razgovarao s bibliotekarkama i strunim konzultanticama, ali ono
zbog ega sam ih pohodio ostalo je prekriveno debelim zidom utnje. Sve je izvedeno lijepo i
po protokolu. Napio sam se kavica sa lagom, na jednome mjestu poaen sam i whiskijem,
ali o recikliranim i, nedajboe, spaljenim i otpisanim knjigama ni mukajet. Nitko nita ne zna,
sve je isto i nevino kao praskozorje, htjelo me se uvjeriti da su neke knjige otpisane samo
zato jer su dotrajale i memljive, a neke zato jer ih zaljubljeni itai nikada nisu vratili.189
189

O dotrajalosti, memljivost, i nevraenosti knjiga kao razlozima za otpis i ,dakako, otpis bilo je

199

Knjiga 42.indd 199

2.7.2012. 17:27:28

I tko onda koga vue za nos? Knjiga fakat nema, pogotovo onih tiskanih na irilici i pripisanih narodu s kojim smo do juer (da li samo do juer?) bili u ratu, svi se naelno slau s
tim da je kultura jedno, a mrnja i ovinistiko drakanje neto sasvim drugo, no do opipljivih
podataka o bibliocidu i knjigobrisu jednako je teko doi kao i do neke pomno uvane policijske arhive. Ipak, ono o emu smo itali u knjigama i emu nas je uila perfidna Gospoa
Povijest, pokazalo se opet jednom u punoj grotesknosti. Knjige su reciklirane i brisane i o
tome se uredno komi, kao da ih nikada nije ni bilo. Ne dogaa li se neto jednako mrano ili
jo mranije s ljudima koji su bili ivi, onda su reciklirani ili zbrisani s lica zemlje, a ako se
tkogod usudi postaviti pitanje o odgovornosti onih koji su optueni za te radnje, spremno se
aktiviraju deurni trbuhozborci, ponavljajui refren o antihrvatskoj uroti. Naravno, Hrvati ne
ine zloine niti su ih ikada inili, ne lau i ne mau, a kamoli da bi se petljali s neim tako
beskorisnim kao to su knjige. I to onima koje su tiskane irilicom i pisane na jednom od
najnerazumljivijih jezika tokavskog dijasistema.

Pokuao sam doi do zapisa izlaganja na Okruglom stolu o knjigocidu, to

ga je organizirala zaklada Heinrich Bll u Zagrebu ali nisam u tome uspio. Ipak,
sam u jednoj njihovoj publikaciji iz godine 2000. naao o knjigocidu zanimljivu
opasku Nikole Viskovia, koju svakako treba navesti. 190
Sada, odjednom, mediji otkrivaju masovne zloine. Oni jo nisu doli do istine masovnog uea civila u svemu tome. Jo nisu doli do toga kako se pale knjige i kako se segregiraju u ormare. Usputna anegdota iz javne knjinice jednoga grada, moete pretpostaviti
kojega: ovjek trai Vjetar u vrbiku, to je jedna poznata djeja knjiga, i dobije odgovor: nemamo. Imate u katalogu. Nemamo, na irilici je. to to znai? Direktorica je stavila
u ormar i moram traiti dozvolu. Dajte, molim vas. Donese se ta knjiga i kau mu da je
moe i zadrati. Dakle, povuene su knjige na irilici u gradskoj biblioteci. To su stvari do
kojih jo tampa nije dola. Ona se sad kree samo na skandaloznim razinama velikih klanja.
Druga anegdota, opet o knjigama: u u antikvarijatima nekog naeg grada sada ima mnogo
knjiga iz Bosanske Krajine, recimo, s peatima iz Drvara. Pitate antikvara: Dobro, kako je
rijei ve u prvom dijelu knjige. Ipak upuujem itaoca jo i na lanke u kojima se o tome vrlo kritiki govori
i ukazuje kako je to znao biti samo izgovor za ienje knjinica: 1) Nina Domazet, Nacionalni istunci
haraju policama, Novi list 11. 4. 1998.; 2) Davorka Vukov-Coli, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez 16. 4. 1999. i Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez 15. 10. 1999. to
se pak memljivosti i slinih knjikih poasti tie italac e dobiti jasniju sliku koliko je duboko u naem
drutvu prisutna, tj. ukorijenjena cinina obrana tzv. hrvatskog, ali svakako anticivilizacijskog, postupanja s
knjigom, proita li paljivo s nepodnoljivom lakoom pisan tekst Pavla Pavliia: Knjige nitroglicerini i
knjige kliconoe, Veernji list 12. 9. 2005. Nadam se da nisam pogreno razumio ironiju s kojom Pavlii
tretira javne reakcije na fenomen unitavanja knjiga.
Ali nisu samo u nas knjige memljive, nisu samo u nas knjige kliconoe, to ih treba, dakako, unitavati
i unititi da ne bi valjda zarazile one dobre, podobne, korisne, nae... Iskrsnula su ta uda i u
Mostaru, kako nas je informirala u dva-tri priloga Slobodna Dalmacija u veljai 2007. godini, a oslanjala se
na vijest to ju je Emil Karamati objavio na portalu Kliker.info 28. 2. 2007.: Mostar. Bube napale knjige
pisane irilicom. Opisan je otpis bubama zaraenih knjiga iz Narodne biblioteke u Mostaru, izraeno
je zaprepatenje da su se bube okomile samo na iriline i sline knjige, navedeno je i nekoliko ogorenih
reakcija graana... ali je sve demantirano...a onda je sve prekrila utnja... Stupio sam u kontakt s Emilom
Karamatiem u vezi s opisanim sluajem i veoma sam mu zahvalan za sve informacije, koje mi je izvorno
prenio i koje su objavljene.
190
Rije je o knjizi Druga strana rata. Kako je (bilo) civilima. Okrugli stol (saopenja i diskusija), Heinrich
Bll Stiftung, Zagreb, 8. i 9. 12. 2000., str. 50, 51

200

Knjiga 42.indd 200

2.7.2012. 17:27:28

ovo dolo do vas? Pa uzeli smo, nismo mogli odbiti, dva, tri puta dolazio ovjek. Jeste li
ispitali kako je to dolo do vas? Jedan na kraju priznaje da je otkupio nekih dvadeset knjiga
od biveg vojnika, koji je rekao Ovo je jedino to smo uzeli, sve smo ostalo spalili. Nije li
to vijest za novinara, i za policiju, i za Vladu dakako?

Profesoru Viskoviu u raspravi oito nije bilo do anegdota. Njih je koristio

samo kao ilustracija onoga to se u ovinistikim obraunima na naim prostorima dogaalo i to ukazuje na raznovrsnost tih obrauna, a za uvid u te obraune
i njihove rezultate kae:
Politiari se pak u svojoj pragmatici utrkuju u demagogiji da se ne smije dirati u rane
naih rtava i dragovoljaca. Naravno da je teko dirati u rane, ali se u rane dira i onda kad se
rane vidaju, i onda kad se rane lijee. A one se ovdje lijee nadasve istinama.

Od Ministarstva kulture, Nacionalne i sveuiline knjinice (NSK) i od

Knjininog vijea, dakle, od institucija koje su najmjerodavnije, u vie sam navrata izriito traio podatke o reviziji i otpisu knjiga u Hrvatskoj u toku niza godina, ali bez ikakvog rezultata. Pozivao sam se pritom i na Pravilnik o matinim
slubama u biliotekarstvu bez rezultata. Prepiska je pozamana pa u ovdje
navesti samo najosnovnije podatke.
Prva u nizu tih institucija je NSK. Prema Pravilniku o matinim slubama
(l. 7., 13., 15.)191 NSK obavlja Matinu djelatnost na dravnoj razini (...) dok
matinu djelatnost na drugim razinama obavljaju knjinice... koje odrede nadleni ministri. Dio te djelatnosti je i prikupljanje izvjetaja o radu knjinica (uz
ostale, dakako, i narodnih i kolskih), svaka je knjinica duna podnositi redovite izvjetaje o radu (i programe rada), a NSK izraivati analize stanja knjinica
u RH ...na temelju redovitih godinjih izvjetaja i podataka koje dostavljaju
upanijske i sveuiline, odnosno veleuiline matine knjinice; (l. 15.). U
nekoliko sam navrata, stoga, zatraio od NSK sumarne podatke o reviziji i otpisu u narodnim knjinicama, ali ih nisam dobio. Odgovoreno mi je 19. 5. 2005.
da Za niz godina unazad, prije 2001., NSK nema na raspolaganju podatke u
kontinuitetu. Ali cjelovite podatke ni za kasnije godine nisam dobio. Stoga sam
4. 10. 2005.) u odgovoru NSK napisao: Stvar je, stoga, vrlo jednostavna i jasna:
ili sumarni podaci o reviziji i otpisu postoje ili ne postoje. Ako postoje moraju
biti dostupni svakom graaninu ove zemlje. Ako pak ne postoje to znai da
odreene institucije ne rade posao to su ga dune obavljati, ali onda moraju
objasniti javnosti, odnosno zainteresiranim graanima, razloge za to. Ukratko
reeno, nastojanje da dobijem izvorne i mjerodavne podatke o reviziji i otpisu
bilo je sasvim neuspjeno, a na moj dopis od 4. 10. 2005. nisam dobio nikakav
191
Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj
12, 2002. U obavezi prikupljanje podataka o radu knjinica (izvjetavanje o radu knjinica) i izrada cjelovitog pregleda stanja na temelju tih izvjetaja, ne razlikuje se ni Pravilnik o matinoj slubi biblioteka u
Socijalistikoj Republici Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj 14, 1977.1978.

201

Knjiga 42.indd 201

2.7.2012. 17:27:28

odgovor.192 NSK izrauje redovite godinje izvjetaje o svom radu, govori se u

njima i o visokokolskim, narodnim i kolskim knjinicama, ali se, primjerice, u
dijelu teksta koji se odnosi na narodne knjinice nalazi samo ovakva formulacija: Na temelju izraenog upitnika prikupljeni su podaci obraeni i analizirani
(2001.), ili: Tijekom 2008. godine prikupljali su se statistiki podaci o stanju
narodnih knjinica (usluge, graa, prostor, financiranje, djelatnici, koritenje
korisnikih usluga). ali sumarnih iskaza prikupljanih podataka nema. U tim
Izvjetajima nisam naao nijednu opasku o javnim negodovanjima na fenomen
unitavanja knjiga nevjerojatno bi bilo da su godinama objavljivani lanci i
intervjui promakli profesionalnim bibliotekarima u NSK, da ih nisu registrirali.
Prije e biti da su ih namjerno preuivali. Bilo kako bilo, prema slubenim
Izvjetajima za NSK to nije postojalo.
Sljedea institucija, koja ima nadzor nad radom svih knjinica, pa i NSK, je
Knjinino vijee Republike Hrvatske (do prevrata 1990-ih ime mu je bilo Savjet
za knjinice SRH). Prema Zakonu o knjinicama (NN 105/97, vidjeti i u VBH
broj 34, 1997., l. 32.) Vijee (struno i savjetodavno tijelo pri Ministarstvu
kulture) razmatra stanje knjiniarstva u Republici Hrvatskoj, te predlae i
potie donoenje mjera za unapreivanje knjiniarstva, a takoer predlae
mjere za zatitu knjine grae (uz ostale zadatke). Nijedan od navedena dva zadatka nije mogue obaviti ukoliko se ne raspolae pouzdanim podacima o stanju
na terenu. A to podrazumijeva, uz ostalo, i evidenciju o grai u cjelini (koritenje,
nabavka, struktura, revizija, otpisi itd.). U nizu godina (od 2002.) na moje upite
i traenja podataka o reviziji i otpisu, Knjinino vijee mi nije nijednom, makar i kurtoaznom obavjeu, odgovorilo da su pisma dobili i da traene podatke
nemaju.
Preostalo mi je jo jedino da podatke traim od Ministarstva kulture, dravnog organa koji je nadreen i Knjininom vijeu i NSK. Bilo bi preopirno
navoditi moju prepisku s Ministarstvom, njihovo izbjegavanje odgovora i moje
insistiranje na odgovoru posredstvom Pukog pravobranitelja RH (bez rezultata). Bitno je da su mi odgovorili da podataka nemaju.
Nevjerojatno je da spomenute nadlene institucije nemaju pouzdane sumarNaravno da nemam kapaciteta da bih se uputao u ocjenjivanje cjelokupnog rada NSK. Za to postoje
mjerodavna tijela i pojedinci. Ne sumnjam da i u NSK, kao i u svakom podruju ljudskog djelovanja, postoje
nesavrenosti u radu neto to je normalno i to se s vremenom ispravlja, popravlja, a djelatnost unapreuje. Ipak, mislim da nepostojanje sistematiziranih podataka o reviziji i otpisu ne spada u red rutinskih
manjkavosti, nego da je to jedna od kardinalnih manjkavosti (ak i ako zanemarimo pozitivnim propisima
jasno odreenu obavezu).
Da su vrlo ozbiljne primjedbe na rad NSK ipak i javno izraene, svjedoi u asopisu Gordogan (broj 2/3,
2004.) objavljeni lanak Jelene Berkovi: Upravno vijee ne prepoznaje dubinu problema. Nisam zapazio
da je iz NSK doao bilo kakav odgovor na taj lanak, premda su primjedbe (na rad NSK) bile otro formulirane.
192

202

Knjiga 42.indd 202

2.7.2012. 17:27:29

ne podatke o reviziji i otpisu knjine grae, da ne iskazuju sumarne podatke o

unitenim knjinim fondovima, da nisu registrirali i zauzeli stav o javnim ukazivanjima na unitavanje knjiga. Svi pokuaji da doem do takvih, slubenih informacija bili su, dakle, neuspjeni. Sve tako do jednog, ali i jedinog konkretnijeg
uvida ili podatka do kojeg sam doao sasvim nenadano i neizravno. Naime, kako
u prepisci s HKD-om o sluaju Korula nisam insistirao da mi se poalju bilo
kakvi konkretni podaci o reviziji i otpisu u knjinicama jer prikupljanje i obrada
takvih podataka i nije u njihovoj nadlenosti, tako ni u pismu Alemki BelanSimi, predsjednici HKD, (25. 2. 2005.) nisam spominjao podatke, ali sam upravo njih dobio:
Neposredan povod ovom pismu je tekst Otvorenog pisma o unitavanju spomenike
batine i knjine grae, to su ga potpisala 42 graanina i uputila nadlenim dravnim organima (tri ministarstva: kulture, prosvjete, pravosua i Dravnom odvjetnitvu RH)... Bit u
Vam veoma zahvalan za vae miljenje, ali i osobito za informaciju kakav je slubeni stav
HKD, namjeravate li na bilo koji nain reagirati na Otvoreno pismo, ali i na grau objavljenu u asopisu Prosvjeta (br. 59, novembar 2003.)193

Alemka Belan-Simi mi je odgovorila 10. 3. 2005. opirnim pismom na 23

stranice, od ega 21 stranicu ini ispis iz kataloga nekoliko narodnih knjinica
(za neke pisce i za neke naslove) ime mi je eljela pokazati ...da se u hrvatskim
narodnim knjinicama mogu nai i posuditi knjige na srpskom jeziku. Ali evo
njenog teksta koji prethodi izlistanim katalonim podacima u cjelini:
193
Otvoreno pismo 42 graanina bilo je potaknuto upravo pojavom spomenutog broja asopisa Prosvjeta,
u cjelini posveenog temi unitavanja knjine grae i tematski naslovljenog Kulturocid Knjigocid. Tko
pali knjige, palit e i ljude. Normalno je bilo oekivati da se uz izravno pozvane ili prozvane, oglasi o tome
i profesija, njeno udruenje, prvenstveno stoga to je do izdavanja toga tematskog broja asopisa ve bilo
objavljeno mnotvo, rekao bih ak i glavnina, napisa o unitavanju knjine grae. Kako nije toga bilo, zamolio sam predsjednicu Strunog odbora, Tatjanu Suec i predsjednicu Komisije za slobodan protok informacija,
Aleksandru Horvat da ta tijela HKD razmotre problem i iznesu svoje ocjene, svoje stavove. Rezultat je bio
krajnje nezadovoljavajui. Tatjana Suec nije se udostojila oglasiti ni jednom rijeju. Aleksandra Horvat
postupila je sasvim drugaije: obavijestila je Komisiju o traenju i odmah (3. 9. 2004.) mi poslala obavijest
o stavu Komisije, stavu koji je pokazao ustrajanje na nojevskoj taktici. Taj stav glasi: Komisija se sastala
u ibeniku, istina u krnjem sastavu, jer svi lanovi nisu uspjeli doi. Upoznala sam kolege sa sadrajem Vae
poruke i Otvorenim pismom. Kolege su bili vrlo odluni u stavu da je HKD ve reagirao onako kako to jedno
struno drutvo moe: radom na profesionalizaciji knjiniara. Kolege su istaknuli da smo 1998. na skuptini u Zadru usvojili Izjavu o slobodnom pristupu informacijama, koja je objavljena i u Novostima HKD-a,
da je objavljen poseban broj Vjesnika bibliotekara Hrvatske 2000. godine, posveen u cjelosti slobodnom
pristupu informacijama, da smo inicirali i organizirali tri Okrugla stola o slobodnom pristupu informacijama
(2001., 2002., i 2003.). Prvi je zbornik ve objavljen, a zbornik radova s 2. i 3. okruglog stola je u pripremi.
Neki od priloga u objavljenim publikacijama vrlo su relevantni i za sluajeve neprofesionalnog otpisivanja i
bacanja knjiga koji Vas zanimaju. Izvjetaj posebne komisije koja je bila osnovana da istrai sluaj Korula
objavljen je, kao to znate, u Novostima. Drutvo je, dakle, reagiralo potiui na profesionalno ponaanje,
istiui odgovornost knjiniara za slobodan pristup informacijama i uvanje intelektualne slobode. Moda
Vi neete biti zadovoljni s tim miljenjem, no ja ga prenoosim onako kako sam ga ula i razumjela. To je bio
stav veine kolega u Komisiji. S druge, pak, strane, kao to je vidljivo i iz Otvorenog pisma, postoji jo jedna
strana u cijelom sluaju, a to su tijela javne vlasti, koja su osnivai knjinica i imaju nadzor nad knjinicama.
Otvoreno pismo upueno je njima. Jeste li dobili kakav odgovor.

203

Knjiga 42.indd 203

2.7.2012. 17:27:29

Imala sam strpljenja iitati Vau obimnu prepisku i dokumentaciju koju ste mi poslali,
mada uistinu imam puno drugih obaveza i vrlo u kratko odgovoriti. Vi vjerojatno neete biti
time zadovoljni, kao to niste bili ni u naem posljednjem razgovoru, kada niste bili spremni
prihvatiti ni jednu argumentaciju koju sam, vezano uz redovnu djelatnost revizije i otpisa u
narodnim knjinicama navela.
Mnoge knjige za ije unitavanje optuujete knjiniare, ne prihvaajui argumentaciju
da narodne knjinice, u prostornim uvjetima u kojima rade, trebaju svake godine otpisivati
odreeni broj knjiga kako bi na njihovo mjesto mogli doi novi naslovi, i da po svojoj ulozi
nisu dune uvati svu grau, jer je to zadaa NSK, ipak postoje u narodnim knjinicama, jer
se pri otpisu radi o smanjenju broja primjeraka koji se vie ne koriste u tolikom broju ukoliko
vie nisu obavezna lektira ili ispitna literatura.
Kako ni kod sastavljanja Otvorenog pisma ni pri pripremi tematskog broja Prosvjete (a
u svom ste tekstu netono naveli da Va odgovor nije objavljen u HKD Novostima)194, niste
uvaili miljenje struke vezano uz otpis i reviziju, navest u podatke o prisutnosti nekih knjiga ije se autore spominjalo u napisima. Potraila sam 8. i 9. oujka 2005. nekoliko pisaca i
naslova u elektronikim katalozima narodnih knjinica i preslikala podatke o broju primjeraka i izdanja traenih autora. Moram naglasiti da do 1991. nije bilo elektronikih kataloga
u narodnim knjinicama, da je veina elektronike kataloge poela izraivati zadnjih 5-6
godina, tako da mi se ine relevantnim. I godine izdanja i naslovi pokazuju da se u hrvatskim
narodnim knjinicama mogu nai i posuditi knjige na srpskom jeziku. Vi sve dostupne e-kataloge naravno moete ciljano i sami pregledati.
Iako su navedene dvije tvrdnje: 1) da ja nisam uvaio miljenje struke prilikom pisanja Otvorenog
pisma i pripreme tematskog broja Prosvjete i 2) da netono navodim u svom tekstu da moj odgovor nije
objavljen u HKD Novostima a obe su nebitne za meritum stvari, na koji smjeram ukazati ipak je potrebno rei sljedee:
1) Nisam bio pisac Otvorenog pisma, iako sam ga potpisao, dakle podrao, pa ak i potaknuo neke ljude da
ga potpiu. Pismo je inicirao i napisao Milan Kangrga, a mislim da su zahvaljujui njegovom ugledu pismo
podrali (potpisali) neki ljudi za koje ja ranije nisam znao. Moram dodati da se ponosim to sam se naao u
drutvu ljudi koji su Otvoreno pismo podrali/potpisali. Inae, Milan Kangrga je bio i svojevrsni portparol
potpisnika pa je u tom svojstvu imao i kontakte s Dravnim odvjetnitvom RH. Pogotovo nisam pripremao
tematski broj Prosvjete, ali, kada su mi se iz urednitva asopisa obratili za suradnju, odmah sam izrazio
spremnost da im pomognem onim to sam imao na raspolaganju. Naalost, to je bio samo jedan prilog
Selektivna bibliografija, a moj su lanak, koji je iziao znatno ranije u asopisu Hrvatska ljevica, sami
odabrali, pitajui me, naravno, za odobrenje (taj moj prilog nije ni najobimniji, a ja mislim ni znaajan kao
neki drugi!). I manje upuenom ovjeku bit e jasno (a pogotovo bi to moralo biti jasno bibliotekarki ranga
A. Belan-Simi) da su tematski broj pripremali: urednitvo asopisa Prosvjeta i novinar Boris Raeta, pisac
vrlo kvalitetnog uvodnog teksta: Na poetku bijae rije. Nadam se da ga je A. Belan-Simi vrlo paljivo
proitala! Stoga je nepotrebno meni pripisivati neto to nisam radio.
2) U svom odgovoru Alemki Belan-Simi (8. 6. 2005.) upozoravam je na neistinitost njene opaske da moj
odgovor nije objavljen u Novostima HKD i skreem joj panju na izvorni tekst u kojemu samo tvrdim
da je bila potrebna intervencija sa strane da bi moje reagiranje bilo objavljeno. O emu je rije? Vrlo
kratko: Nakon to je Radna grupa HKD obavila pregled spornog sluaja Korula i napisala svoj Izvjetaj, o
sadraju Izvjetaja napisao sam nekoliko napomena i zamolio urednitvo Novosti HKD da ga objavi. Evo to
o tome kaem u asopisu Prosvjeta (str. 65): Trebalo je ekati punu godinu dana da se primjedbe objave
a uinjeno je to tek nakon to je formirano novo urednitvo Novosti i nakon intervencije Vijea za slobodu
medija HHO i GOLJP-a. Naravno, primjedbe (jasne, konkretne i javno date) nisu ni na koji nain uvaene,
sasvim su ignorirane. To je razlog zbog kojega sam A. Belan-Simi rekao u odgovoru i ovo: Ne vidim
razlog da mi se pripisuje neto to ja nisam rekao. To dakako nije osnova za ozbiljan razgovor o stvarnom
problemu (koji je onakav kakav jest i koji se ne moe nikakvim izmotavanjima zaobii).
O Otvorenom pismu, kao i o Izvjetaju Radne grupe HKD o sluaju Korula bit e jo rijei kasnije.
194

204

Knjiga 42.indd 204

2.7.2012. 17:27:29

Neto vie primjera donosim iz kataloga Knjinica grada Zagreba (www.kgz.hr), jer se
vide katalozi veeg broja narodnih knjinica u Gradu Zagrebu, broj primjeraka pojedinog
naslova te posuuju li se pojedine knjige.195

Navoenje je zavrila s i tako dalje..., a zatim mi je uputila jo i ovu primjedbu:

to se tie sluaja Korula, na to se vie ne bih vraala, ali bih imala jednu primjedbu
vezanu uz Va dopis Gradskom vijeu Korula i tvrdnju Nadam se da se nee nai nitko tko
e tvrditi da knjiga nije kulturno dobro. Pa vjerujem da ete se sloiti sa mnom da svaka
knjiga nije kulturno dobro, jer ako se pozivate na lanak Kaznenog zakona, onda i kulturno
dobro moete tumaiti samo u skladu sa Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. U
nastavku prilaem neke odredbe toga zakona iz kojih je vidljivo da svaka knjiga nije kulturno
dobro u smislu zakona.
Zavrni stav pisma: I za kraj, iako je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim
knjinicama te iako kao i u svakoj drugoj struci ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju,
tvrdim da su veina hrvatskih knjiniara profesionalci, koji svoj posao valjano obavljaju
bez obzira na politike promjene i okruenje. Hrvatsko knjiniarsko drutvo provodi brojne
aktivnosti s ciljem trajnog strunog osposobljavanja svih knjiniara u RH i vjerujem da to
radimo uspjeno. Hrvatsko knjiniarsko drutvo e i nadalje promicati pravo na slobodan
pristup informacijama za sve, na multikulturalnost (prole je godine osnovana i posebna
Radna grupa za manjinske knjinice), prevoditi meunarodne standarde te na svaki nain
nastojati unaprijediti struku.

S obzirom da ovi stavovi iskazuju dominantno shvaanje vodeih ljudi u

HKD-a, jer Alemka Belan-Simi je pismo potpisala dok je obavljala funkciju predsjednice HKD,196 i s obzirom na to da ovo nae dopisivanje nije bilo
195
Izlistane podatke iz e-kataloga sam sumirao, ali tako da italac ima cjelinu informacije, redoslijedom
navoenja u pismu:
1) KGZ: Jeeva kuica, ukupno 172 primjerka (prikazan broj primjeraka u 5 knjinica) Pirgo 68 primjeraka
Dobrica osi 55 primjeraka (10 naslova) Ivan Ribar 15 primjeraka (5 naslova) Milan Kangrga 165
primjeraka (16 naslova),
2) Gradska knjinica Samobor: J. B. Tito 19 naslova (16 Govori i lanci raznih godina izdanja, 3 Vojna djela
iz 1961. god.),
3) Gradska i sveuilina knjinica Osijek: Borislav Peki 11 naslova,
4) Narodna knjinica i itaonica Sisak: B. opi 14 naslova D. osi 3 naslova M. Kangrga 13 naslova
P. Koi 2 naslova,
5) Gradska knjinica Metel Oegovi Varadin: Milo Crnjanski 21 naslov,
6) Gradska knjinica Petar Preradovi Bjelovar: Laza Lazarevi 6 naslova,
7) Narodna knjinica Grad Dubrovnik: Ivo Andri 15 naslova Dubravka Ugrei 12 naslova,
8) Gradska knjinica Zadar: Ivo Andri 105 naslova Andri Aleksandar 1 naslov Andri Dragoslav 1
naslov Tone Selikar 3 naslova Laza Lazarevi 6 naslova Miodrag Bulatovi 12 naslova,
9) Gradska knjinica I. G. Kovai Karlovac: Branko opi 35 naslova Miroslav Anti 5 naslova.
Uz svaku je knjigu (s izuzetkom G. k. Varadin i G. k. Bjelovar, a uz tri naslova i N. k. Zadar) navedena i
godina izdanja najvei je broj naslova-primjeraka (250) izdan do 1990. godine, ali ima i izdanja nakon
toga: Jeeva kuica 18 primjeraka nakon 1990., Pirgo 1 primjerak nakon 1990., naslovi-primjerci knjiga Ive
Andria 6 nakon 1990., naslovi-primjerci knjiga Milana Kangrge 5 nakon 1990., naslovi-primjerci Dubravke
Ugrei 13 nakon 1990.

Odgovorio sam na njeno pismo 8. 6. 2005. Izrazio sam nezadovoljstvo to mi ni na jedno od postavljenih
pitanja nije odgovorila, a zatim sam joj uz odgovor na njene primjedbe ipak uputio neka pitanja vezana uz

196

205

Knjiga 42.indd 205

2.7.2012. 17:27:29

privatne naravi, nego naprotiv, korespondencija o jednom aktualnom javnom

pitanju izmeu vodeeg funkcionera profesionalnog udruenja i aktivnog uesnika u javnoj raspravi o javnom pitanju, sadraj te korespondencije je dio
javne debate pa bih htio rei sljedee:
1) Prva primjedba koja mi je upuena tie se neprihvaanja argumenata struke
kad je rije o nunosti revizije i otpisa i s tim u vezi da se treba svake godine
otpisivati odreeni broj knjiga. Smatram da sam sasvim jasno pokazao kako je
problematika revizije i otpisa u naem bibliotekarstvu, historijski i aktualno gledano, sloena i kako postoje mogunosti njene zloupotrebe. Alemka Belan-Simi
nigdje ne navodi te argumente struke (mnoina!), osim ako to nije navoenje
da su revizija i otpis dio redovnog bibliotekarskog posla i da je otpis potreban
zbog skuenih prostornih uvjeta (da na police mogu doi novi naslovi).
Pitam se, kako se to odjednom, ba sa razdobljem prevrata 1990-ih poklopila takva revnost i masovnost u otpisivanju radi prostornih uvjeta da bi na police mogli doi novi naslovi? I to ba u vrijeme kad je izdavatvo bilo krajnje oskudno,
pa se ne moe govoriti o navali naslova koje je trebalo zaprimiti!197
sluaj Korula (o emu e jo biti rijei): S formalne strane zaista ste mi vrlo kratko odgovorili: od 23
stranice svega se dvije izravno dotiu onoga zbog ega sam Vam pisao, a ostatak od 21 stranice (popisi nekih
naslova u nekim bibliotekama, kao dokaz da se proskribirani naslovi ipak nalaze u naim bibliotekama)
ni na koji nain ne dovodi u pitanje javno opisane primjere unitavanja knjine grae. No, bez obzira na tu
okolnost, popisi su za mene dragocjeni pokazatelj i hvala Vam na uloenom trudu.
to se pak sadraja Vaeg odgovora tie nisam dakako zadovoljan, ali ne iz razloga to ga Vi navodite (da ne
prihvatam ni jednu argumentaciju u vezi sa revizijom i otpisiom...), nego najprije zato, i samo zato, to ni na
jedno od mojih pitanja niste odgovorili. Da vas podsjetim:
1. Niste mi odgovorili na pitanje: da li postoji i, ako postoji, kakav je slubeni stav HKD o Otvorenom
pismu 42 graanina o fenomenu unitavanja knjine grae (knjigocid), a takoer i o grai to je o tome
objavljena u asopisu Prosvjeta (broj 59, novembar 2003.)?
Ostale tri toke tiu se posebno sluaja Korula, a o sadraju toga bit e rijei kasnije, uz prikaz toga
sluaja.
197
Moram ovdje navesti dva apsurdna primjera o tome to se htjelo smjetati na police biblioteka umjesto
omrznute nepodobne literature: Prvi je primjer lijepo sroeno pismo (3. 9. 1998.) Zavoda za unapreenje
kolstva, to ga potpisuje Pomonik ministra dr. sc. Mijo Cindri (ima sve oznake slubenog dokumenta,
Republika Hrvatska i Ministarstvo prosvjete i porta su u zaglavlju dakle radi se o vjerodostojnom memorandumu, za razliku od odbaenog Naputka za kolske knjinice, to ga je potpisala Veronika eli-Tica, a
koji je ondanja ministrica Girardi-Jurki estoko napala ba po toj osnovi, u Saboru 1992. Predmet je
dokumenta: Papa u Hrvata miljenje i potpora knjizi: Knjigu Papa u Hrvata preporuujemo vrtiima, osnovnim i srednjim kolama, knjinicama i pojedincima kao vrijedno i rijetko djelo, kao knjigu koja
moe posluiti u nastavi hrvatskoga jezika, povijesti, vjeronauka, likovnog odgoja te kao knjigu za osobno
zadovoljstvo.
Knjigu preporuujemo i za darivanje prilikom znaajnijih dogaaja za kolu, opinu, upaniju i za svaku
priliku kada elimo naglasiti vanost dogaaja ili osobe koju elimo darivati.
Sam in tako autoritativne preporuke, a onda i razlozi za preporuku, zaista bi zasluivali posebnu obradu,
a ovdje tek pitanje: Zato vrtii?! I zato nije predloena i za spavau sobu, posebno branim parovima ?!
A na drugi nas primjer upozorava novinarka D. Vukov-Coli u lanku: Knjinice grada Zagreba. Mievi u
koricama (Zarez I/5, 16. 4. 1999.) citirajui razgovor s ravnateljicom KGZ-a (o mogunostima i politici
nabave knjiga, ocjenjujui negativnom osobito praksu Gradskog ureda za kulturu): Svaki as dobivala sam
zagovor za kupnju neke knjige koju kolegij za nabavu nije prihvaao. Kada nismo dopustili da nam diktiraju

206

Knjiga 42.indd 206

2.7.2012. 17:27:30

A zatim, ukoliko je prigovor upuen samo meni, kao pojedincu, sasvim je

neumjesan iz dva razloga. Jedan se tie moje suradnje s bibliotekarima, za koju
sam joj u pismu rekao: ...zapitajte svoje kolegice u Matinoj slubi koliko sam
im se obraao za savjet za gotovo svaku pojedinost kad smo osnivali Narodnu
knjinicu opine Korula? I uvijek sam naglaavao da usprkos tome to se bibliotekarstvom bavim nekoliko desetljea, ja nisam profesionalni bibliotekar i
zato moram traiti savjet od profesionalaca i od njih uiti. Mislite li da bi sujetan ovjek, ovjek nesklon uvaavanju argumenata, tako jasno, otvoreno i bez
ustruavanja priznavao da tota ne zna i da zbog toga trai savjet? A onda sam
dodao i sljedee: Pretpostavljam da ete se sloiti da ipak nisam toliko priglup
da nakon dugog niza godina suradnje s bibliotekarima i uenja bibliotekarstva ne
razlikujem redoviti postupak revizije i otpisa od postupka unitavanja knjine
grae motiviranog iskljuivou (nacionalnom, rasnom, politikom, ideolokom
etc.), a to nam se prodaje pod firmom revizije i otpisa. A drugi je razlog to
sam se, osobnim iskustvom u radu na osnivanju jedne narodne knjinice, vrlo
temeljito upoznao koji sve uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se obavila korektna
revizija, a dakako i otpis knjine grae. Ovim osobnim oitovanjem elio sam
se suprotstaviti onoj paualnoj i mistifikacijskoj a olako izgovaranoj, obranakoj
zamjeni teza da laici ne znaju i ne razumiju to su to revizija i otpis pa poto
ne razumiju bibliotekarski posao, to se onda u to petljaju! Dodao sam jo i ovo:
Nikako ne pretendiram da su sva moja zapaanja u svemu ispravna cjelokupan moj
struni znanstveno-istraivaki rad razvio je veliku dozu skepticizma i opreza u baratanju s
injenicama, da sada ne spominjem i sve ostalo. Ali ete mi dozvoliti da kao graanin, koji se
zalae za kritiko miljenje (i nikakvim izvanjskim autoritetom uvjetovanim, osim nespornih
injenica i istine koja je u njima sadrana), imam dunost i pravo ne zatvarati oi pred javno
dostupnim injenicama i s tim u vezi od nadlenih organa drutva traiti potvrdu ili demanti
javno dostupnih injenica.198

S obzirom na navedeno ini mi se nedvojbenim da je prigovor A. BelanSimi neosnovan, olako izreen i ne pridonosi podsticanju ljudi da se javno
izbor, od ove je godine opet odlueno da Gradski ured sam izravno otkupljuje 10 posto svezaka. Na taj su
nain navodno kupljene neke knjige koje mi nikada ne bismo izabrali. Kaem navodno, jer mnoge od njih
nismo ni vidjeli, budui da nikada nisu dole do nas, jer su slubenici u Uredu rekli da nam ne ele slati
smee. Navodi D. Vikov-Coli zatim neke naslove i autore kao ilustraciju (M. Freundlich, Z. Canjuga,
pater V. Lasi, A. Mijatovi, I. Kordi, D. Jeli...). A istovjetan problem opisuje i u drugom svom lanku:
Financiranje kulture Zagreba. Obraun kod O. K. kulture (Zarez 16. 3. 2000.).
Naravno, nisu to jedini novi klasici koji su zauzeli mjesta na policama biblioteka u nas. Smijem li
pretpostaviti da je A. Belan-Simi znala za ove informacije? Dakako da smijem, jer je u pitanju neto to se
izravno tie bibliotekarstva, njegova svakodnevnog funkcioniranja! A zato na ovakav agresivan napad
na knjininu nabavu knjiga nije odgovorila, javno mu se oduprla, a nala je za shodno dovesti u sumnju
konstatacije brojnih graana koji su registrirali unitavanje knjiga, pa makar eto i tih vrajih srpskih?
198
I odmah dodao tome: To je bio razlog to sam i u lanku (Hrvatska ljevica, a zatim Prosvjeta) rekao:
Da su nakon kritikih osvrta u novinama javnosti podastrti slubeni i istiniti podaci, brojni bi se nesporazumi, nejasnoe i mistifikacije izbjegle. Zato mi je apsolutno nerazumljiva ignorancija kojom su od nadlenih
dravnih i strukovnih organa popraene javno dostupne injenice o knjigocidu.

207

Knjiga 42.indd 207

2.7.2012. 17:27:30

izjanjavaju o javnim aspektima cehovskih problema. Naalost!

2) Drugi njen stav, izreen onako uzgred, na samom poetku i na samom kraju
pisma, od bitne je vanosti: Mnoge knjige za ije unitavanje optuujete knjiniare... ipak postoje u narodnim knjinicama (...) I za kraj, iako je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim knjinicama te iako kao i u svakoj drugoj
struci ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju, tvrdim da su veina hrvatskih knjiniara profesionalci, koji svoj posao valjano obavljaju bez obzira na
politike promjene i okruenje (kurzivi A. L.).
Velika je stvar da je Alemka Belan-Simi, u svojstvu predsjednice HKD-a
konstatirala/priznala da je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim knjinicama i da je konstatirala/priznala da ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju. Ostavimo po strani njen pokuaj, po mom sudu neumjesan, da to opravda time to neprofesionalizma ima i u svakoj drugoj struci, kao i ustrajanje
samo na kategoriji narodne knjinice. Ova njena konstatacija/priznanje trei je
takav iskaz potekao iz bibliotekarskih redova. Prvi put ga nalazim u HKD-ovom
Miljenju o sluaju Korula, a drugi put ga je izrekla Mirjana Vuji. I to
je jo, osim istovjetne konstatacije/priznanja, karakteristino za sva tri iskaza?
Samo to da su openiti, bez ikakvog navoenja primjera unitavanja knjiga, bez
navoenja konkretnih mjesta i imena, bez navoenja koliine i sadraja ukratko bez iega za to bi se ovjek mogao uhvatiti! Nije li neprofesionalno, da ne
kaem i licemjerno, priznati da neto nije kako treba, izbjegavati to konkretizirati, a u isto vrijeme prigovarati drugima koji barem pokuavaju konkretno o tome
govoriti, iako s rizikom pogreke, jer im cjeloviti podaci nisu dostupni ili su im
pak dostupni samo parcijalno?!
Podsjetio sam tada, u pismu Alemku Belan-Simi i na Izvjetaj IFLA-e za
2003. godinu (citiran je u prvom dijelu knjige) i upitao postoji li ijedan primjer
sankcioniranja knjiniara, kolega koji se neprofesionalno ponaaju, koji ona
ili pak HKD moe navesti?
Jo neto i o prigovoru da optuujem knjiniare. Prigovor je dalekoseno
osjetljiv i teak jer je rije o ljudima, rije je o tome da je potrebno izbjegavati
paualne, kolektivne optube i nastojati odgovornost individualizirati. U svakom sluaju, A. Belan-Simi nije napravila potrebnu distinkciju imputirajui generalno osuivanje svih knjiniara. A to je notorna neistina i insinuacija najgore
vrste. Evo zato. Ni u jednom od tekstova to sam ih prikupio nisam naao da su
optueni svi knjiniari, najee se govorilo o fenomenu unitavanja knjiga i s
tim u vezi o odgovornostima za to, ali ne samo knjiniarske struke. Kad su se
spominjale neke konkretne situacije spominjana su i konkretna imena, ali opet ne
samo ona iz knjiniarske struke! To se moe vidjeti iz dosad navedenih javnih
napisa, a vidjet e se i iz prikaza javnih reagiranja to slijede.

208

Knjiga 42.indd 208

2.7.2012. 17:27:30

A alac upuen meni osobno (optuujete knjiniare) tjera me na nunu obranu koju, nadam se neu prekoraiti. U viegodinjoj, ali ne ba ugodnoj prepisci s Ministarstvom kulture, jer nije obilovala uzajamnim simpatijama,
Ministarstvo mi je u dva navrata odalo priznanje za moj rad na pokretanju bibliotekarstva u Koruli, ali je moj odgovor bio da nikakva priznanja nisu potrebna
za ono to radim kao graanin, a izreena priznanja nisu nikakav razlog da se
ignoriraju upozorenja na nezakonitosti i samovolju (s ime smo bili suoeni ne
samo u sluaju Korula). To napominjem samo zato da pokaem da i oni koji
teko podnose moja ustrajna zanovijetanja priznaju moju privrenost bibliotekarima i njihovom poslu. Vrlo rano, jo tamo od 1953., a naroito od 1958.,
zanimao sam se za bibliotekarstvo kao nadasve vaan drutveni posao, uvijek se
suprotstavljajui svakom podcjenjivanju. Osim toga, cjelokupni moj profesionalni rad kao istraivaa u Institutu, a zatim i kao profesora na Fakultetu bio je
najue vezan uz bibliotekarstvo. Kao penzioner i Korulanin, volonterski sam
se 1990. aktivno angairao na formiranju Narodne Knjinice opine Korula i
susretao se opet s omalovaavanjima bibliotekarske profesije (ali ovaj put to je
bilo pojaano i agresivnom iskljuivou lokalnih ZNA SE jurinika. Tada
sam razvio i vrlo intenzivnu suradnju s Razvojnom slubom NSB-a, a naroito
s Matinom slubom KGZ-a i Regionalnom matinom slubom u Splitu traei
od njih savjete za konkretne probleme. Ta mi je suradnja bila i ostala jednim od
najboljih radnih iskustava, a uspostavio sam i vrlo bliske odnose sa zaista velikim brojem bibliotekara. A onda se kao prekretni moment dogodilo bacanje u
kontejner za smee knjiga iz Gradske knjinice u Koruli, ujesen 1997., dogaaj
koji me je ogorio, ali su me zapravo bibliotekari upozorili da to nije jedini sluaj, upozorili su me na irinu tih dogaanja i na specifine pritiske kojima su
izloeni u posvemanjoj nacionalistikoj histeriji koja je dominirala. Tada sam se
odluio aktivno suprotstaviti, a bez pomoi bibliotekara to bi mi bilo nemogue.
Prema tome, da zakljuim ovu digresiju osobne naravi, sve moje angairanje bilo
je i jeste usmjereno, uz ostalo, i na obranu bibliotekarske struke ukazivanjem na
pogubnost neprofesionalizma koji nju dovodi u pitanje.
3) to rei o nastojanju Alemke Belan-Simi da se parcijalnim izlistavanjem ekataloga pokae kako u naim narodnim knjinicama ipak postoje tzv. srpske
knjige (knjige na srpskom jeziku i/ili knjige izdane od izdavaa izvan Hrvatske
i/ili knjige srpskih autora, Srba autora ili autora iz Srbije)? Zaista sam bio zahvalan to mi je uputila te podatke, to se potrudila da ih ciljano prikupi jer bili su
to prvi, u neku ruku slubeno iskazani podaci te vrste koje sam dobio od nekoga
tko se bibliotekarstvom bavi profesionalno. Ipak smatrao sam ih, i jo uvijek
tako mislim, nepotpunim prikazom pravoga stanja, a pogotovo stvarnog toka dogaanja. Popisi nekih naslova u nekim bibliotekama ni na koji nain ne dovode
u pitanje javno opisane primjere unitavanja knjine grae. Tri su razloga ovoj
209

Knjiga 42.indd 209

2.7.2012. 17:27:30

mojoj tvrdnji. Prvo, primjere otpisivanja i/ili unitavanja knjiga, ako su javno
objavljeni i ni od koga nisu demantirani moramo smatrati istinitim i nikako ne
mogu razumjeti zato ih je A. Belan-Simi ignorirala, zato ih ni jednom rijeju
nije spomenula, zato barem dio njih nije opovrgla?! Drugo, fenomen diskriminacije i/ili unitavanja knjiga ne moe se reducirati samo na tzv. srpsku knjigu
jer veliki broj javnih reagiranja i konstatacija navodi arolikost naslova, a naroito one iz kategorije tzv. ideoloke, pa i nepotrebne, zastarjele literature,
odnosno literature koja nije primjerena demokratskim promjenama u naem
drutvu. Problem je dakle daleko iri i redukciju na samo jedan tip literature, kao da bi samo ona bila predmet spora, smatram bijegom od suoavanja sa
cjelinom fenomena. Tree, ovdje se govori samo o narodnim knjinicama, a ne
i o kolskim i drugim vrstama knjinica, premda bi Alemka Belan Simi morala
znati da je i to reduciranje problema, da su naroito kolske knjinice masovno
izluivale knjige. Podaci Dravnog zavoda za statistiku pokazuju da su tokom
1990-ih prvenstveno knjinice osnovnih kola imale golemu redukciju knjinog
fonda, vie od milijun jedinica, (vidjeti ovdje u III poglavlju) i da do 2004. godine jo nisu bile dosegle kvantitativnu razinu koju su imale 1989. godine, dok
su narodne knjinice u tom razdoblju umanjile svoj knjini fond za neto vie
od dvije stotine tisua jedinica i da su tek 1998, godine dostigle, odnosno i nadmaile ukupan fond kojim su raspolagale 1989. godine! (A nije li se limitiranost
prostora i potreba za oslobaanjem mjesta za nove naslove navodila kao alibi za
redukciju?)
Nadalje, upozoravam da nitko nije tvrdio, ili ustrajao na tvrdnji, da su diskriminirane i/ili unitavane samo tzv. srpske knjige, ili da su sve, u smee
ili na neki drugi nain baene knjige imale nekakvo srpsko obiljeje (autor,
jezik, pismo, izdava, mjesto izdanja). Vjerojatnim razlogom to se neto vie
spominje takva literatura moe biti okolnost da je bila najmasovnije zapaena
na mjestima gdje je odlagana (kontejneri za smee, poduzea za otkup staroga
papira, ponegdje i smetlita). Ali postavljam pitanje kako navedene okolnosti, tj.
cjelinu problema, moe zanemariti iskusni bibliotekar kao to je A. Belan-Simi?
Postoji, meutim, jo neto to izaziva nevjericu. Kako je mogue da A.
Belan-Simi zanemari i ne spomene (makar da demantira, opovrgne) izriite
izjave koje su dole iz redova biliotekara ili izjave onih koji su biblioteke imali pod kontrolom: ve smo poetkom devedesetih odstranili iriline knjige
(direktor kole u Vrsaru, direktor kole u Splitu), postupili smo prema naputku
za iriline knjige (opravdanje bibliotekarke za bacanje knjiga u kontejner iz
Gornjogradske gimnazije), iriline i na srpskom odbacivane knjige kasnije e
biti teko nadoknaditi (izjava bibliotekara iz Pule). Ili primjerice izjavu jednog
ministra da e financirati knjinice da se oslobode knjiga na srpskom i slinim
jezicima (k vragu srpski, ali koji li su to, prosvjetli me Gospodine, jezici
210

Knjiga 42.indd 210

2.7.2012. 17:27:31

slini srpskom!?). Ili primjerice biser-izjavu svoje kolegice, a tada joj i efice da ionako imamo previe srpskih knjiga...
4) Mislim da se nema potrebe ovdje podrobnije zadravati na spornom tumaenju je li knjiga kulturno dobro ili nije. Prepustio bih to osobnoj procjeni ili ocjeni
svakoga tko je za knjigu zainteresiran, ali i sredinama u kojima je ponekada
i najmanji javno dostupni fond knjiga znaajna kulturna injenica.199 Procjena
vrijednosti, bolje rei drutveni znaaj, ali i dostupnost knjige rapidno se mijenja
s tehnolokim razvojem, ali ipak smatram da se tretman knjige kao kulturalne injenice, da ne upotrebim rijei kulturno dobro, ne moe tretirati onako redukcionistiki kao to je to uinila A. Belan-Simi u citiranom pismu.200 Rasprava
o tretmanu knjige u drutvu bila bi zamana tema, kao i tema profesionalizacije
bibliotekarske struke u vezi s time, koja je itekako potrebna, ali u koju se ovdje
nije mogue uputati.
U pismu od 8. 6. 2005., svoju polemiku s Alemkom Belan-Simi saeo
sam ovim stavom :
to se, dakle, uvaavanja ili neuvaavanja argumenata struke tie nije problem
u mojoj nesklonosti da sasluam i posluam, problem je u tome to mi govorimo dva
Novi list je, primjerice, u nekoliko navrata donio omanje lanke o djelovanju tzv. malih biblioteka u
selima ili naseljima Gorskog kotara i Primorja iz kojih se moe naslutiti od kolikog je golemog znaaja svaki,
ma i najmanji, knjini fond. A koliko su, to se bibliotekarstva i openito knjige kao drutveno relevantne
kulturne injenice tie, radikalne promjene na naim prostorima nastupile, italac moe donekle sebi doarati proita li poneto o nastajanju tzv. Slavjanskih itaonica iz razdoblja Narodnog preporoda (polovina 19.
stoljea), pa preko studija o bibliotekarstvu u Kraljevini Jugoslaviji i zatim u gotovo pedesetgodinjem razdoblju postojanja SRH (i SFRJ) i usporedi to s dananjim poimanjem bibliotekarstva njegovim funkcijama,
naelima i oblicima djelovanja.
199

Moj odgovor A. Belan-Simi na iznesenu opasku bio je: Zahvaljujem to ste mi citirali dio Zakona o
zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Meutim, ao mi je to ne mogu prihvatiti Vae obrazloenje... (ovdje
ve citirano) vrlo je formalistiko i redukcionistiko i ne mogu mu se nauditi. A udim se takoer i tome
da me niste uputili na Haaku konvenciju o zatiti kulturnih dobara... (iz 1949. godine) sa pripadajua joj dva
Protokola i moda na jo neke studije o tumaenju njenih odredaba tumaenja izravno vezana uz dogaaje
na naim prostorima u razdoblju nakon 1990. godine... A pretpostavljam da ste ih takoer paljivo itali...
Definicija kulturnog dobra ne moe se dakako svesti na citirani Zakon mislim da se i tokom historije
pokazalo, ali i naroito je naa drutvena zbilja posljednjih dvadeset godina pokazala, da postoje raznoliki
zakoni, da znaju zastariti, biti priglupi, nepravedni i vrlo, vrlo jednostrani, prilagoeni ak i kriminalnim
poduhvatima (npr. pljaka narodne imovine, fenomen o kojemu se tako mnogo govori u Hrvatskoj!), a da
ne govorim o zloupotrebama u primjeni zakona itd., itd. Naravno, time ni na koji nain ne elim rei da
se pozitivni zakoni ne bi trebali potovati dok su u vanosti. Naprotiv! Ali u isto vrijeme treba prema njima
imati i kritiku distancu, kao i prema svemu to ovjek stvara. Kao kolovana sociologinja znate da su svi pozitivni zakoni uvijek, bez izuzetka, izraz dominantnih drutvenih interesa i shvaanja... pa se moraju, dakako, i
odmjeravati s obzirom na drutvenu situaciju iz koje su ponikli. Jasno je dakle da se fenomen unitavanja
knjine grae, na kojemu insistiram, ne moe ni prouavati ni razumjeti, pa ni objektivno valorizirati bez uvida u cjelinu drutvene situacije s kojom se suoavamo ve dvadeset godina. Ukratko, Va stav izaziva brojne
dvojbe i nedoumice i nikako nije u skladu s potrebom da se primjereno suoimo s postupcima unitavanja spomenike batine, unitavanja knjiga i druge dokumentarne grae (osobito ruenja spomenika NOB, ali i druge
kulturne batine cijelog jednog naroda, ili narodnosti, ili pak neke druge grupe koja je objekt diskriminacije).
Kulturna batina, kao dio kulture nekog drutva, nikako se ne moe administrativno ukalupiti.
200

211

Knjiga 42.indd 211

2.7.2012. 17:27:31

razliita jezika: ja insistiram na tome da se mora priznati postojanje fenomena knjigocida u

Hrvatskoj, da se moraju jasno utvrditi i ocjeniti razlozi nastanka, sadraj, obim i odgovornost
za pojave knjigocida u mjeri u kojoj je postojao (ili postoji). Vi oito smatrate da pretjerujem
u svom insistiranju, a ja se opet usuujem rei da Vi cijeli problem svodite na eventualni eksces, pojedinaan sluaj koji nije vrijedan velike buke, ili barem buke koju die taj Leaja
. Daj dragi boe da grijeim u ovoj svojoj ocjeni! 201

U istraivanju fenomena unitavanja knjine grae i u traganju za podacima

o tome obavio sam zaista brojne razgovore s bibliotekarima. Svi su mi bili od koristi, ali mi je jedan od tih razgovora iz druge polovine 1990-ih ukazao na rijetko
spominjani aspekt koji se svakako mora imati na umu u razmatranju problema.
U razgovoru mi je jedna od bibliotekarki iz NSK rekla da zna za sluajeve unitavanja tzv. nepodobnih knjiga, ali da su razmjeri i punktovi toga unitavanja
u najveem dijelu rezultat formirane politike i duhovne klime, kao i pritisaka
dominantnih politikih faktora u raznim sredinama, a u nekim posebnim situacijama rezultat i poticaja i zahtjeva dijela dravnog aparata (naroito kad je rije o
kolama). Razliitost biliotekarskih iskustava je tako ovisila i od toga koliko su
bili izravno izloeni pritiscima pa su i njihove reakcije, izuzmemo li bibliotekare
koji su samoinicijativno postupali mimo profesionalnih naela, bile razliite
od veeg ili manjeg potivanja pravila struke i s tim u vezi raznolikog tretiranja
knjinih fondova ili dijela tih fondova, do nastojanja da se knjige skriju u skladita i tako sauvaju. Zato se ne moe govoriti o unitavanju knjiga u Hrvatskoj
linearno, kao o fenomenu koji je bio dravnim dekretom, nekim aktom dravne
prisile ili nekim obavezujuim propisom slubeno inauguriran. Nije postojao (tj.
ta osoba za takvo to nije znala) neki popis nepoeljnih, ili za unitavanje odreenih knjiga, kao to je bio sluaj u nacistikoj Njemakoj ili u NDH, ali upozorila
me je da je, naalost, i bez toga nacionalistika histerija nanijela goleme tete
knjinim fondovima, a bibliotekare dovela u krajnje delikatnu poziciju, u poziciju punu straha i nedoumica.
Doista, nisam naiao na neki dravni dekret: zakon, uredbu, odluku, opi
propis te vrste ili tog ranga, koji bi nareivao ienje knjinica, svih ili taksativno navedeno samo nekih knjiga za odstrel. Ali treba rei da i ak ni nacistika mainerija, dravnim dekretima pojaana, nije bila u stanju unititi doslovce
sve ono to je smjerala i najavljivala. Nije to uspjela ni ustaka mainerija.
Stoga u ocjeni ienja tzv. nepodobne kulturne prtljage nekoga drutva i nisu
toliko, ili nisu prvenstveno, bitni formalno inauguralni dravni dekreti, ak
Na ovo moje pismo odgovor nisam nikako dobio, usprkos ponovljenih molbi. Kako sam u drugom dijelu
toga pisma uputio i neka pitanja koja se tiu sluaja Korula ustrajao sam na traenju odgovora o tome i to
traenje uputio (8. 10. 2006.) i novoj predsjednici HKD, Zdenki Sviben (koja je naslijedila A. Belan-Simi).
Obeala mi je razgovor, kao i odgovor na upuena pitanja, ali se to nije evo ve treu ili etvrtu godinu dogodilo. Apsolutni muk usprkos mojih brojnih intervencija da mi se odgovori! To je poruka o vjerodostojnosti,
pouka o tome kakvo je i koliko razilaenje izmeu proklamacija o pravu na slobodan protok informacija i
ponaanja onih koji takve proklamacije ponavljaju kao dokaz svoje navodne otvorenosti javnosti!
201

212

Knjiga 42.indd 212

2.7.2012. 17:27:31

nisu presudni ni razmjeri onoga to je uniteno, nego sama injenica da se neto

takvo moglo dogaati, da je bilo dijelom dominantne politike, da se nije rigorozno spreavalo, da se toleriralo, izravno i neizravno podsticalo... A time je svako
takvo postupanje identino onome to se oznaava nacistikim (u nas ustakim).
Odmah treba dodati da ni za ruenje nepodobnih spomenika, tj. objekata
nepodobne kulturne batine (naroito i prvenstveno, ali ne i iskljuivo, one
posveene NOB-u) nije donesen neki opi, za sve obavezujui dravni propis
kojim bi se izriito nalagalo ruenje tih spomenika. Pa ipak, ruenje nepodobne
spomenike batine imalo je nevjerojatne, drastine razmjere i tono je izraavalo filozofiju/ideologiju novog poretka, tzv. demokratskog poretka, imalo je
i preutnu podrku reima to je temeljito dokumentirano i ne treba se sad na
tome zadravati.
Upravo ovo pa ipak vrijedi i za fenomen diskriminacije i/ili unitavanja
nepodobne knjine grae, samo u jo izrazitijoj mjeri nego je to bio sluaj
s unitavanjem spomenike batine. U prvom dijelu knjige naveo sam brojne
elemente, postupke, odluke ovih ili onih dravnih ili paradravnih organa koji
su bitno pridonosili klimi iskljuivosti i bili poticajem ienju knjinica, a neki
od njih su takvo ienje i izriito nalagali. Bile su to zloduhe skice mogueg
opeg dravnog akta te vrste, koji se nije ostvario u prvom redu jer mu okolnosti
nisu bile naklonjene, kao to mu jesu bile naklonjene u razdoblju nacistikog ili
ustakog nastupanja, na koje se povijesno naslanja, u kojemu ima svoje ishodite, svoje uporite, svoj uzor i svoje nadahnue. Podsjetimo se na poneto od
takve parcijalne legislative:
Podsjeam na Saborske debate iz razdoblja druge polovine 1990., 1991.,
1992. o udbenicima.
Podsjeam na konfrontacije oko jezika, na pokuaj uvoenja Dravnog tijela
za purifikaciju i zatitu jezika (uvena tzv. Vukojevieva komisija), a u vezi s
tim i na nasilno nametanje novogovora koji je u javnosti izvrgavan ruglu.
Podsjeam na Uredbu Valentieve Vlade o pohrvaivanju (kroatizaciji) naziva firmi.
Podsjeam na javni skandal kad se otkrio dokument nastao u okrilju
Predsjednikih dvora o posebnom Uredu za nadzor javnih medija (tzv.
Grubiiev eleborat).
Podsjeam na odluke i naredbe Ministarstva prosvjete iz 1992. o zabrani
upotrebe irilice, o zabrani koritenja odreenih udbenika, o uvoenju vjeronauka u kole.
Podsjeam na brzo povueni, ali ipak u praksi primjenjivani, Naputak o ienju kolskih knjinica od nehrvatske literature.

213

Knjiga 42.indd 213

2.7.2012. 17:27:31

Podsjeam da je taj skandalozni Naputak hitno zamijenjen jednako tako

skandaloznim Obvezatnim naputkom Ministarstva prosvjete za kolske knjinice, koji nikada nije slubeno povuen.
Podsjeam da je i Zakon o bibliotekarstvu iz 1997. godine uveo spornu, nikada obrazloenu, objanjenu ili preciziranu kategoriju zastarjela knjiga, koju
je svatko mogao tumaiti kako ga volja.
Podsjeam da je naveliko reklamirana kategorija nepotrebna knjiga, koju
je takoer svatko mogao i moe tumaiti kako ga je volja.
Popis podsjeanja svaki bi italac mogao i sam nadopuniti, ali ima ih dovoljno da ukae na prirodu, sadraj i usmjerenost i djelovanja i akata koji su
bitno pridonosili razmahu unitavanja knjiga, a koji su neodoljivo podsjeali na
ustaluk. Stoga se moe rei da je i bez postojanja opeg dravnog akta mnotvo parcijalnih akata ili postupaka vodilo u istom smjeru u kojemu bi vodio i
eventualni opi dravni akt, iako tono je da bi ovaj potonji, da je mogao biti
inauguriran, cijelu stvar jo intenzivirao u odnosu na ono to smo imali prilike
vidjeti i doivjeti.
Za kraj ovog dijela u cjelini prenosim kratko, ali vrlo vano pismo uglednog bibliotekara dr Sinie Mariia upueno polovinom 1968. urednitvu Feral
Tribunea, a objavljeno pod naslovom Lomae pisane misli.202:
Potovani g. urednie,
U Feralu od 30. oujka (1998.) Milan Kangrga pie o neemu to ni nas obinjake ne
moe ostaviti indiferentnima. Radi se o lomaama pisane misli.
Kangrga ne vidi sam kriterij ovog barbarskog divljanja po kulturi unitavanjem knjiga iz knjinica. Zar bi neki kriterij odozgo promijenio injenice? Ta barbarima nikakvi kriteriji nisu ni potrebni, osim gesla uniti sve to ti je strano, makar i ne znao to unitava.
Kangrga citira lanak 46. Zakona o knjinicama od 19. rujna 1997., koji de facto potie na
unitavanje fonda knjinica bez ikakve kontrole. Bit ove pojave je u tome to je takav propis
sa stajalita knjiniarske struke apsolutno suvian! Ukoliko je, naravno, knjiniarska
profesija jedan od (trebalo bi tako biti) autonomnih segmenata drutva. Autonoman svakako
u pitanjima struke, ali i vrsto moralno-autonoman kad struku treba braniti na njenom drutvenom planu. A tomu, ini se, nije tako.
U knjiniarskoj je struci poznato, a u strunoj literaturi viestruko zabiljeeno, da se
knjinice, naroito ope i manje, pa neke usko strune, povremeno tucaju (ili trijebe),
poglavito zbog kroninog manjka prostora. Zato je l. 43 tog zakona suvian, a eto pokazuje
se i tetan. No taj zakon nije valjda doneen bez sluha za struku? Ili jest? Bilo kako bilo, ja
ne znam da se strukovna udruga Hrvatsko bibliotekarsko drutvo do sada o tome oglasila. Hoe li sada? (Nju Kangrga nije naveo u svom popisu onih koji su trebali reagirati.) Da
li je previe oekivati od HBD-a da se javnosti predoi potpuni prikaz ove domae metode
sreivanja knjinica i svog stava o tome? (kurziv A. L.)

202

Objavljeno u Feral Tribune 6.4.1998.

214

Knjiga 42.indd 214

2.7.2012. 17:27:32

***
Pored ovih fragmentarnih primjera, bilo je i kompleksnijih prikaza fenomena
unitavanja knjiga koje u prikazati u nastavku ovog II. Poglavlja.
Posebno je uoljivo da s izuzetkom jednog, onog Kangrginog, nijedan od
objavljenih reagiranja, nije naiao, doslovce, ni na kakav odaziv ni osporavanje, ni demanti, ni polemiki osvrt; nije se o njima izjasnila nijedna, za knjine
ili knjiniarske boljetice nadlena, institucija ni dravna, ni profesionalna,
izuzmemo li one dvije, od novinara iznueni izjave (obje od I. Lasia u vezi sa
sluajem Korula, 1998., za ministrovanja B. Bikupia i 2002. za ministrovanja A. Vujia)!
Prikazati u ovdje (redosljedom objavljivanja) reagiranja to su ih potpisali:
Anton Lukei, Dubravka Ugrei, Alen Ani i Igor Lasi, a zatim Igor Lasi
sam, Amir Muzur, Nina Domazet, Milan Kangrga, Vladimir Primorac, Dalibor
Foreti, Tomislav Klauki, uesnici Tribine o unitavanju knjiga (Zvonko
Makovi, Branko egec, Ante Leaja, Bojan Munjin, organizator i moderator),
Davorka Vukov-Coli, Ante Leaja, Viktor Ivani (i urednitvo tjednika Feral
Tribune), Slobodan najder, Vinko Grgurev, intervenciju HND-a i PEN-a, a
takoer u spomenuti i tematski broj asopisa Prosvjeta.203
Prvo cjelovitije i razmjerno opirno javno reagiranje objavljeno je 1994. godine.204 Graanin Anton Lukei iz Rijeke uputio je pismo Novom listu, a ovaj
ga je 12. 7. 1994. objavio pod naslovom Nije problem u knjigama ve u ljudima. Tko pali knjige, palit e i ljude.
U naem Saboru nedavno je zastupnica HDZ-a Vera Stani pokrenula pitanje prodaje
i koritenja nepodobnih knjiga i konkretno se okomila na Ani-Siliev pravopisni prirunik
hrvatskog ili srpskog jezika te Anglicizmi akademika Rudolfa Filipovia. Dodue u tom
visokom domu ve etiri godine traje kriarski rat protiv nepodobnih knjiga. U tim bojevima nastradao je i prvi na ministar za prosvjetu i kulturu ( prethodnik ministrice Girardi)
knjievnik i akademik dr. Vlatko Pavleti. Ako me sjeanja ne varaju egzekutor nad ovim
ministrom bio je gospodin Vice Vukojevi. Ministrica gospoa Vesna Girardi-Jurki vjerojatno pouena ovim iskustvom na otru opomenu gospoe Stani iz saborske klupe odjurila
je u svoj ministarski kabinet i razaslala naredbe na sve strane drave Hrvatske za neopozivo
povlaenje iz prodaje i svih biblioteka anatemizirane udbenike. (...) Sluajui neke nerazborite ljude-usijane glave i to ponajvie na sjednicama Sabora za pojedince mogu tvrditi da u
njihovom mentalnom sklopu ui Gebels. To me zaista zabrinjava. Kod ovakvih zastupnika
203
Imena oponenata navoditi u uz ono to je bilo predmet njihovog kritikog procjenjivanja (Dalibor
Brozovi, Aleksandar Stipevi, ura Jurea, Milan Jajinovi, Anka Kati-Crnkovi, Mirjana Jurii)
204
Javna reagiranja sam svrstao u tri grupe. Prvo, na grupu reagiranja na pojedinane signale ili zapaanja o
postojanju toga fenomena, drugo, grupu reagiranja koja registriraju primjere ili sluajeve unitavanja knjiga
(uglavnom su to novinari) i tree, na grupu javnih reagiranja u kojima se cijeli problem unitavanja knjiga
smjeta u iri drutveni kontekst.

215

Knjiga 42.indd 215

2.7.2012. 17:27:32

zapazio sam proturjenosti u njihovim istupima. Naprimjer gospoi Veri Stani e aplaudirati
zbog pokretanja pitanja lova na sve to nosi sintagmu srpski, a istovremeno e napasti
kolegu iz oporbe koji svojim istupom dovodi u sumnju Zagrebaki sporazum izmeu Hrvata i
Srba. (...) Da ne bih bio preopiran u obrazlaganju ovog razmiljanja posluit u se samo sa
dva primjera. Ne tako davno u emisiji HRT Hrvatska danas bilo je rijei o stanju biblioteka
(javnih) u gradu Zagrebu i voditeljica jedne takve biblioteke izjavi: Pri kraju smo u odstranjivanju nepodobnih knjiga sa polica u naoj biblioteci. Drugi primjer pratio sam ove zime
na stranicama Novog lista. To je bio sluaj iz neke Osnovne kole u Bribiru gdje je mlada
nastavnica (da li nesmotreno ili namjerno) upotrijebila kao pomono sredstvo u nastavi u vezi
bontona nekakvu knjiicu tiskanu na ekavici u Beogradu. To je maltene trajalo mjesecima
preko stranica Novog lista izmjenjivana su pisma upotrebom i tekih rijei lanova svih
moguih stranaka. Tada sam se upitao: Pa, za Boga, tko danas nastanjuje Vinodolsku dolinu
kolijevku hrvatskih intelektualaca i velikana na elu s obitelji Maurani. Kakvi su to sada potomci istinskih domoljuba, kozmopolita, antifaista drevnog Bribira. Da li je mogue da takva
naslijea moe ugroziti jedan zaista beznaajan udbenik i tek stasala mlada nastavnica.
Kakva su to vremena dola i u ove nae kulturne i europske prostore?

I dodaje da, iako nije ljubitelj irilice (koja mu je neto slino kao gotica ili
glagoljica), iako mu kao ikavcu ne odgovara ekavica, pa i unato toga i Srbije
kao agresora nisam pristalica da zapalimo lomae knjiga koje nisu tiskane na
istom hrvatskom slubenom jeziku ili nose u naslovima nekakve nepodobne
sintagme. U kvizu Kolo sree (pred oko mjesec dana) na semaforu su otkrivena slova i pojavila se poruka ovog sadraja: TKO PALI KNJIGE PALIT E
I LJUDE... Proitavi ovu poruku moja razmiljanja vratila su se u neka prohujala vremena i pred oima odvijale su se stravine slike jednog dokumentarnog
filma... Na kraju se dim iz visokih dimnjaka-krematorija i dim sa lomaa knjiga
spajaju i tvore veliki tamni oblak iz kojega izranja silueta i onda potpuni lik efa
Hitlerove promibe Josepha Goebbelsa. Dri histerine govore bacajui anateme na idove, komuniste i sve to napredno misli i pie, a veliajui poltrone
naklonjene nacistikoj ideologiji. I obrazlae kako je ...jo negdje pedesetih
godina u doba najdubljeg mraka kupio u Antikvarijatu u Rijeci djela tiskana
u vrijeme NDH (1943. i 1944.) u izdavako tiskarskim zavodima u Zagrebu na
korienskom jeziku uz otisnutu cijenu u ondanjim kunama i ja tu nisam naao
nita neobino nepodobno. Jo ih imam u svojoj biblioteci, pa zatim, navodei
to je sve itao (i Hitlerov Mein Kampf, i Fadejeva, i Ostrovskog i Kapital I i
II i Kratki kurs historije SKP(b) i Milu Budaka i Bibliju i itao Glas Koncila itd.)
naglaava: ...nisam postao boljevik i informbira... nisam postao nacista niti
rasista... nisam prihvatio ustaku ideologiju... do danas sam ostao ateista (to sam
postao jo u 12. godini starosti kada nisam znao za znaenje te rijei, a bogme
niti za materijalizam i marksizam znai nije to bila komunistika indoktrinacija
ve moje vlastito uvjerenje)..., iznosi i sekvencu svojega kontakta sa kardinalom F. Kuhariem, i onda zakljuuje: elim ovime rei DA NIJE PROBLEM U
KNJIZI VE U OVJEKU. ... Ukoliko pak prihvatimo razloge nekih usijanih
216

Knjiga 42.indd 216

2.7.2012. 17:27:32

glava kojima opravdavaju da su etnici inili zloine (ja vidim da ih jo ine) pa

zato ne bi uzvratili milo za drago, tada emo prihvatiti naci-faaistiku ideologiju koju provodi sadanji reim u svim srpskim zemljama. Pristati emo na
agresiju, genocid, vandalizam i KULTUROCID sastavnice ove ideologije.
Zavrna mu je misao:
Na kraju da ipak netko od nerazboritih ne bi ovaj moj napis shvatio kao nedomoljuban istiem da kada bih imao ulogu zastupnika digao bih obje ruke za odredbu da se naa
djeca slue udbenicima tiskanim na slubenom hrvatskom jeziku bez varijanti i sintagmi. Ali isto tako bih se otro suprotstavio zakonima koji bi nalagali da se iz prodaje i polica
javnih biblioteka odstranjuju knjige bez obzira na sadraj i jezik kojim su napisane. Ve sam
naprijed istakao neka itatelj procijeni to vrijedi a to ne, a nikako nekakva cenzura.

Sve bitno o problemu unitavanja knjiga tu je reeno. I o pogromakoj

atmosferi koju je inaugurirala dominantna politika, i o refleksu te politike na
biblioteke, kole i ljudi, i o odgovornosti pojedinca za svoja djela i o besmislenosti svake vrste cenzure. Sve je to bilo razlogom da ovaj njegov tekst prihvatim
gotovo kao programatski i da mi on bude jednim od bitnih poticaja da se i ja
ukljuim u suprotstavljanje razmahanoj ideologiji i praksi knjigocida. A na to
Lukeievo otvoreno pismo nije bilo nikakvog odziva.
***
Dubravka Ugrei je u svojoj izvanrednoj knjizi Kultura lai. Antipolitiki eseji, BastardArkzin, Zagreb 1996., a i u intervjuima, 205 esto govorila i o sudbini knjige u vremenu duhovne konverzije. Knjigu ine eseji pisani od 1991.
1994. objavljivani su u evropskim asopisima i novinama... U hrvatsko izdanje
uvrtena su dva eseja napisana kasnije (ivot kao soap opera i Konfiskacija
pamenja). Kako je ivjela u inozemstvu, informacije o odstranjivanju knjiga
dobivala je kroz medije (Od vas osobno saznala sam o spaljivanju knjiga 17.
9. 2000.; Ne zaboravite da mojih knjiga nema ve jako dugo u knjiarama, da
su neke biblioteke u Hrvatskoj bacile moje knjige na smee, tako barem tvrde
novinari, da ja za hrvatskog itatelja postojim vie kao osoba koja tu i tamo daje
pokoji intervju, a ivi u inozemstvu, nego kao knjievnica. 3. 11. 2002.).
Moda je puki sluaj htio da je ba 1996. godine objavljen lanak o primjeru
bacanja knjiga na smetlite kao zorna potvrda njenih osnovnih teza u knjizi
Kultura lai. Antipolitiki eseji!206
Zabiljeio sam tri njena priloga o tome, dana u formi intervjua: 1) Sluaj Levar je metafora hrvatskog
desetogodinjeg ivota, Novi list prilog Mediteran, 17. 9. 2000. (razgovor vodio novinar Rade
Dragojevi); 2) Politiki sistemi se mijenjaju, ali sredina ostaje takva kakva jest, Novi list, 3. 11. 2002.
(razgovor vodio novinar Rade Dragojevi); 3) Mislim da u Hrvatskoj nikada nitko nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika, Hrvatska ljevica, broj 78, 2004. (razgovor vodila novinarka Mira uvar).
205

206

Rije je o lanku Tatjane tambuk: Hamlet na smetlitu, Glas Istre, 11. 3. 1996. Kasnije, knjige

217

Knjiga 42.indd 217

2.7.2012. 17:27:32

Svoj stav osude unitavanja knjiga izvodila je iz ocjene cijelog procesa drutvenog prevrata koji se na podruju SFR Jugoslavije dogaao, njegovih motiva i
aktera koji su ga formulirali kao politiku volju. Iz te cjeline je po prirodi stvari
proizlazilo dokidanje ili brisanje memorije o prolom, pa i unitavanje svega to
je na to prolo, ali dojueranje moglo podsjeati. Za nju broj unitenih knjiga
nije prioritetno mjerilo prirode tog fenomena pa stoga ni temeljni motiv osude
postupaka unitavanja knjiga, nego sama injenica da se to dogaalo kao kulturna i moralna regresija, da je bilo na razne naine podsticano, da nije nailo na
primjereno suprotstavljanje, a naroito da nije bilo odgovarajue sankcionirano.
Cititirajui jednu opasku Danila Kia iz 1979. godine ...da za intelektualce
ovoga veka, ovog naeg doba, postoji samo jedan ispit savesti, i postoje samo
dva predmeta iz kojih se pada ne na godinu, nego zbog kojih se gubi pravo (moralnog) glasa jednom zauvek: faizam i staljinizam, D. Ugrei dodaje:
Zajedniko kulturno naslijee djela Ive Andria, Miroslava Krlee, Mee Selimovia,
Danila Kia, koja su odavno artikulirala pretpostavke danas realizirane zbilje u ovom asu
je mrtvo, ba kao i njegovi autori. Bive jugoslavenske kulturne sredine utonule su u tupost
kulturnog autizma, zrak je ondje teak ne samo od agresivne nesree nego i od agresije gluposti i banalnosti neunitive poput plastine boce (Kultura lai, str. 173).
A u temelju toga je manipulacija nacionalnim identitetom. Identitet, nacionalni,
eto kljune rijei rata... U ustanovljenom vrijednosnom sustavu borba za nacionalni identitet
prihvatljiva je ideoloka floskula koja ratnom kriminalu, ludilu, mrnji, kolektivnoj i pojedinanoj patologiji, uitku ubijanja, profiterstvu, osvajakim idejama, ali i rodoljublju i pravu
na odbranu daje politiki legalitet (ibid. str. 206, 207).
Rat, ruenje jedne drave i uspostava novih, destrukcija jednog identiteta i konstrukcija novoga, promjena jezika, ruenje jednoga ideolokog i opega vrijednosnog sustava
i uspostava novoga rvanj je u kojem se u posljednje tri godine obreo graanin bive
Jugoslavije (...) Povijest knjige, predmeta, dramatina je povijest tinte, olova i vatre. Nad
Njemakom je tridesetih godina lebdio miris kvalitetne praine. Gorjele su knjige. Dok gledate kako vatra saie ove ne-njemake knjige, neka se u vaim srcima zapali plamen ljubavi
za Domovinu, rekli su spaljivai knjiga uenicima okupljenim oko lomae u Mnchenu,
9. svibnja 1933. Pritom su gorjele neke od najljepih stranica njemake knjievnosti. (...)
U Hrvatskoj se knjige pisane na irilici sklanjaju u stranu. irilica, kau, vrijea hrvatskog
ovjeka. Iz kolskih programa izbacuju se srpski pisci. U Srbiji se knjige pisane na latinici
sklanjaju u stranu. Latinica, kau, vrijea srpskog ovjeka. Iz kolskih programa izbacuju
se hrvatski pisci. (...) Hrvatskosrpski (ili srpskohrvatski) donedavno jedan, zajedniki jezik,
podijeljen je na zaraena dva: na hrvatski i srpski. Borba za izdvajanje treeg, bonjakog,
je u toku (str. 165167).
Za samo pet godina uspjeno je ostvarena prva pretpostavka na putu prema zavrnoj
idiotizaciji naroda. A prva pretpostavka je kolektivna amnezija. I zaista, graani novih drava, pa tako i hrvatske, zaboravili su i opu i svoju osobnu povijest (ibid. str. 224).
Moja omiljena djeja knjiga bila je, naime, Jeeva kuica. Mala, topla, bezazlena
Dubravke Ugrei su objavljivane i u Hrvatskoj, iako jo i danas, ba kad je o njoj rije, razmiljanja Nenada
Popovia iz teksta Knjievnici koji nestaju, Vijenac, 7. 5. 1998. su poprilino aktualna.

218

Knjiga 42.indd 218

2.7.2012. 17:27:33

knjiga postala je svojinom generacija djece koja su se raala u Jugoslaviji. Njezin autor
je Branko opi. Znala sam krug zagrebakih studenata, koji su marljivo studirali Lacana,
Foucaulta i Derridu, ali su glupu i dragu Jeevu kuicu proglasili svojom kultnom knjigom i zabavljali se recitirajui stihove napamet. Bila je to slobodna nostalgina gesta, mali
test iz generacijskog pamenja. Branko opi, inae bosanski Srbin, prije dvadesetak godina
izvrio je samoubojstvo, prethodno predvidjevi u mranu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve to e se kasnije izdogaati. Danas je Branko opi zaboravljen pisac. Svoje
e mjesto jednoga dana kada se uklone ruevine, ve prema svojoj krvnoj grupi, nai u povijesti srpske knjievnosti. Moda i bosanske, zavisi od velikodunosti trenutka. U Hrvatskoj
Branko opi vie ne postoji. Iz trostrukoga, ini se, razloga. Prvi lei u samom ratu koji je
sam po sebi amnestika ljudska djelatnost. Drugi u injenici da je opi bio Srbin. Trei pak
razlog lei u injenici da Branko opi pripada bivoj, jugoslavenskoj kulturi: Da postoji,
za njegovom knjigom mogla bi posegnuti ruka nostalgiara itaoca. A svaka i najbezazlenija
nostalgija u vremenu brisanja jednog pamenja i konstruiranja novoga (ili vremenu prisilne
amnezije i prisilna pamenja) smatra se, s pravom, opasnom (ibid. str. 236237).

S takvom dijagnozom prevrata 1990-ih, a suoena s brojnim primjerima

i diskriminacije, i unitavanja, pa i paljenja knjiga, suoena s nespremnou da
se jasno utvrde i brojni i teki zloini poinjeni u ime nacije ili nacionalnog,
ali suoena i sa spremnou da se likvidiraju i oni koji su o zloinima (ili dijelu
zloina) spremni svjedoiti (ubistvo Levara) ona je knjigocid razumijevala kao
izniman simboliki in.
To to se dogaalo u hrvatskoj kulturi apsolutno je neodvojivo od politike jer je
politika bila krvava da krvavija ne moe biti. To to se dogaalo, i jo uvijek se dogaa,
dogaalo se u Njemakoj za nacizma, samo su opsezi i vrijeme bili drugi.To to su hrvatski
bibliotekari, na primjer, spalili tisue knjiga ne razlikuje ih nimalo od Karadia koji je spalio
sarajevsku biblioteku. Niti se praksa Karadia i hrvatskih bibliotekara razlikuje od prakse
nacistikih paljevina. Hrvatski knjievnici i intelektualci su o tome i mnogo emu drugom
utjeli. Ja nisam utjela. Valjda je to neoprostivo (intervju 17. 9. 2000.). 207

etiri godine kasnije, u ve donekle izmijenjenim, pozitivnijim i tolerantnijim okolnostima dva su njena stava zanimljiva.
Na pitanje Mire uvar: Koliko su se, po vaem miljenju, stvari u Hrvatskoj
danas promijenile u odnosu na situaciju iz prethodnih godina, kada su i protiv vas
U svom pismu objavljenom u Novom listu 11. 10. 2000. (U povodu razgovora s Dubravkom Ugrei:
Nisu svi utjeli o spaljivanju knjiga) rekao sam: Podravajui i va izbor sugovornika, kao i ocjene D.
Ugrei, ipak smatram da je potrebno upozoriti na neke injenice kojima se korigira ocjena D. Ugrei o
tome da su intelektualci u Hrvatskoj utjeli o unitavanju tisua knjiga i da je za to, umjesto od njih, morala
doznati od novinara. Treba naglasiti da se u Hrvatskoj u proteklim godinama, usporedo sa utnjom, pa i podrkom unitavanju knjiga (ali i druge kulturne batine!), javio i otpor tome jasan i javan. Moe se i mora
postaviti pitanje: da li je taj otpor mogao biti obimniji, snaniji i kakve je rezultate postigao ali, bez obzira
kako e se na to pitanje odgovoriti, injenica jest da je otpor postojao, da je bio i ostaje ustrajan. Naveo sam
zatim nekoliko lanaka, odranu javnu tribinu u Zagrebu, a naroito i jedan broj ljudi koji su pisali protiv
unitavanja knjiga. Posebno sam jo upozorio na apsurdne tube protiv onih koji su javno ukazivali na zloin
unitavanja knjiga (protiv Milana Kangrge i protiv Feral Tribunea) i zakljuio: ...iznesene injenice pokazuju da se u naoj javnosti nije utjelo o unitavanju knjiga, ali je s obzirom na utnju nadlenih organa
kritika napomena Dubravke Ugrei sasvim opravdana.
207

219

Knjiga 42.indd 219

2.7.2012. 17:27:33

pokretane hajke i prireivane medijske lomae? kae:

to se medija tie, promjenila se retorika, to se obinih ljudi tie, vrue glave su se
ohladile, ljudi su doli k sebi. Umorili su se od mrnje, okrenuli su se sebi i svojim ivotima.
Meutim, imam osjeaj da su temelji ostali isti. Isti ljudi su na vie manje istim mjestima,
vie manje isti ljudi dre vlast, a javnost ne pokazuje previe volje da kopa po nedavnoj prolosti. Kao da su svi pristali na strategiju netalasanja. Zanimljivo je da se itajui novine i gledajui televiziju stalno spotiem na neku vrstu opeg verbalnog tika, koji se moe podvesti
pod devedesete godine. Tako itam ili sluam reenice: to to se dogaalo devedesetih
godina, ili davnih devedesetih godina, ili ideologija i sentimenti devedesetih godina.
Te devedesete godine su stalno u opticaju, i udim se da netko od mlaih ljudi konano nije
viknuo: Pa dobro, bogamu, to ne kaete to su bile te devedesete godine i to se to zaista
dogaalo tih devedesetih godina!?. Jezik, kao i uvijek, odaje. Ta verbalna floskula devedesete godine govori o tome da iako je mnogo toga izreeno, nita zapravo nije izreeno, i
da oni koji upotrebljavaju floskulu svjesno ili podsvjesno rade na tome da gurnu tu prolost u
prolo stoljee i veselo zaive dvadeset i prvi vijek bez moralnog optereenja.

A na sljedee pitanje: Nedavno je etrdesetak uglednih hrvatskih intelektualaca uputilo otvoreno pismo ministrima kulture, prosvjete i pravosua, te
glavnom dravnom odvjetniku, traei da se dravni organi oituju o spaljivanju
knjiga, odnosno ienju biblioteka od nepoudnih knjiga (meu kojima su
bila i vaa djela), kao i ruenju partizanskih spomenika u proteklom desetljeu.
Mislite li da e dobiti odgovor (do sada nisu), a i da e netko u ovoj zemlji uope
odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika? kae:
Mislim da nitko nikada nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika. Kao prvo,
ljudi e se pozivati na famozni prioritet, kao zato da se bavimo sitnicama kao to su neki
spomenik i dvjestotinjak knjiga na smeu. Hrvatska je mala drava, u Hrvatskoj i to ne
samo iz perspektive Kineza zaiste svi sve poznaju, svi su u rodjakim odnosima, svi
ive u nekoj vrsti socijalnog promiskuiteta. U tako organiziranoj zajednici veoma je teko
izvesti stvari na istac. Nedavno sam na televiziji gledala neku mladu pjevaicu, to li, koja
je otprilike rekla sljedee: Nisam za to da se blati Severina. Jer, Severina je naa, hrvatska,
i zato da se doputamo da se uvijek pljuje po neemu to je hrvatsko. Mislim da je ta pjevaica izrekla stav veine. I Norac je hrvatski, i Severina je hrvatska, i knjigocid je hrvatski,
i zato da hrvatske stvari stalno blate, zar ne? U Hrvatskoj i dalje vlada iritacija bilo kakvom
kritikom, i tom to dolazi iznutra, i onom izvana. Za knjigocid i ruenje spomenika nitko nee
odgovarati jer veina Hrvata misli da su te stvari u redu: drava je nova, a nova drava treba
nove knjige i nove spomenike.

Stavovi Dubravke Ugrei o situaciji na cijelom postjugoslavenskom prostoru dosljedni su u nizu godina. Ona fenomen unitavanja knjiga promatra kao
jedan od izraza moralne i kulturne regresije drutva, a na tu kvalifikaciju ne
utjee ni opseg unitavanja, 208 ni nain kako se to izvodi, nego je bitno da se
208
U pogledu moguih prigovora, odnosno sporova oko broja unitenih knjiga, kao bitnoga kriterija koji se
moe isticati, vrijedi opaska to sam je dao u prvom dijelu knjige, citirajui formulaciju Jovana Miria iz njegove knjige Zloin i kazna. Politoloko-pravni ogledi o ratu, zloinu, krivnji i oprostu, Prosvjeta, Zagreb,
2002.

220

Knjiga 42.indd 220

2.7.2012. 17:27:33

takvo to uope moe dogoditi. Smatram da treba naglasiti da njene kritike opaske nisu naile ni na kakvu reakciju ni profesionalnih ni dravnih organa
***
Alen Ani i Igor Lasi su na samom kraju 1997. godine objavili lanak koji
moemo smatrati svojevrsnim uvodom u glavninu diskusije o unitavanju knjiga
koja se zatim vodila tokom 1998. i 1999. godine, premda se, vjerujem, tada nije
moglo naslutiti da e se takva diskusija razviti. I povod lanku i reagiranja na taj
povod iskazali su tada sva bitna stanovita i diferencijaciju u ocjeni znaenja i opsega fenomena unitavanja knjiga pa je zato vano pratiti i unutarnju logiku. 209
Povod je bila izjava ministra financija Borislava kegra u Saboru koju je prigodom zavrnih rasprava o dravnom budetu (proraunu) za 1998. godinu, kao
odgovor na benigno pitanje zastupnice Marije Bajt (HDZ):210 Da li e knjiga
(ipak nije roba poput ostalih) biti izuzeta od PDV-a ili e je drava subvencionirati. Odgovor na to pitanje, kako ga donose Izvjea... bio je:
Da, PDV e se primjenjivati i na knjigu, odgovor je ministra dr. Borislava kegre,
to je utvreno u razgovorima s predstavnicima nakladnika i uvaenih kulturnih institucija.
No, drugim e se mehanizmima urediti da se poloaj knjige ne pogora. Prema podacima, u
Hrvatskoj je 2 tisue registriranih nakladnika, i nikada nije bila tako bogata nakladnika djelatnost. Trokovi proizvodnje knjige iznose 20,00 kuna, da bi cijena porasla na 120,00 kuna.
Namjera je pojaati nakladniku djelatnost, ali onih izdanja koje e Vlada i Sabor ocijeniti
potrebnim, primjerice, obnoviti prijevode kolske lektire, izdati knjige hrvatskih autora. Nije
svaka tiskovina kultura niti umjetnost te ne znai da mora biti izuzeta od poreza.

Ali novinari Novog lista, I. Vuki i Lj. Bratonja-Martinovi, uli su i pribiljeili i neto to su Izvjea... izostavila:
Promjene nee biti ni kod primjene PDV-a na nakladnike. Vlada e donijeti mjere za
poticanje onog izdavatva koje, kako je rekao kegro, treba hrvatskoj dravi. Primjerice,
financirat e se javne knjinice da se iz njih izbace knjige na srpskom i slinim jezicima,
odnosno, na neprikladnim i zastarjelim prijevodima. Antun Vuji (SDP) je pokuao odmah
replicirati tvrdei da proraunom javne knjinice uope nee dobiti vie novca, ali polemika
nije doputena.

Upravo je formulacija koju donosi Novi list (27. 11.) zakotrljala lavinu.
Navodim ovdje sve naslove u kojima je rije o onome to je predmet obrade Ani-Lasievog lanka.
Redom objavljivanja to su: 1) Igor Vuki, Ljerka Bratonja-Martinovi, Aktualni sat. kegru usreila
graja transkih trgovaca, Novi list, 27. 11. 1997.; 2) Amir Muzur (Opatija), Otvoreno (oprotajno)
pismo Borislavu kegri. Anatomija jedne destruktivnosti, Novi list, 4. 12. 1997.; 3) Izvjea Hrvatskog
Sabora, broj 204 od 8. 12. 1997.; 4) Alen Ani i Igor Lasi, Ministar voli cenzuru, Tjednik 12. 12. 1997.
209

Vano je spomenuti: Marija Bajt (HDZ) je, prije nego je postala zastupnica, bila u Slavonskoj Poegi
bibliotekarka Gradske knjinice. U nekoliko je navrata birana za zastupnicu na listi HDZ-a u Poegi. Njeno
pitanje, kao i odgovor B. kegra na to pitanje, navodim prema Izvjea Hrvatskog Sabora, broj 204 od 8.
12. 1997., str. 5

210

221

Knjiga 42.indd 221

2.7.2012. 17:27:33

Na izjavu je reagirao vrlo brzo (4. 12.) i vrlo otro graanin Amir Muzur, a zatim
joj je posveen lanak A. Ania i I. Lasia u Tjedniku (12. 12.), u kojemu su i
etiri bibliotekarska oitovanja. kegrina izjava je tako postala javna injenica
koja je, svojim sadrajem, mjestom na kojemu je izgovorena i razinom dravnog
slubenika koji ju je izgovorio, izazvala zgraanje i osudu. S obzirom na obje
okolnosti, na teinu izjave i otrinu osude, bilo je za oekivati ili ispravak formulacije ili njen demanti jer je od prvog objavljivanja prolo petnaest dana. Ni
jedno ni drugo se nije dogodilo i stoga se moe uzeti da je formulacija iz Novog
lista autentina. Je li izostanak ispravka ili demantija rezultat poslovine arogancije, koju je ministar kegro i inae iskazivao (to da se on bavi tamo nekim
novinarskim izvjetajima!), ili je ta izjava zaista (i to nehotino) priznanje onoga
to je bilo u zraku, to je bilo program (ienje nepodobne literature) nije
odluno izjava je postala injenicom prema kojoj se trebalo odrediti.
Graanin Amir Muzur iz Opatije vrlo je otro intonirao svoje otvoreno pismo (Novi list, 4. 12. 1997.):
Gospodine kegro,
(primjetit ete da Vas ne zovem ni dragi ni potovani, jer bi to bilo doista licemjerno s moje strane). Ne odlazim ja nikud ve mi je jasno da ete Vi biti tako ljubazni pa
napustiti svoju funkciju nakon Vaeg najnovijeg poziva na kriarski rat protiv knjiga na srpskom i slinim jezicima i neprimjerenih prijevoda. Ujedno upozoravam da svoje informacije baziram na izvjetajima Novog lista (pa neu valjda na HRT-u); ukoliko su oni iskrivili
smisao Vaih rijei, a ja se u to najtoplije nadam, onda ete, demantirajui Novi list, najbolje
demantirati i mene.

Napominje nakon toga da mu ne moe spoitavati brojne njegove postupke,

ali ono za to ete morati odgovarati pred forumom daleko znaajnijim od publike ovog lanka pred forumom vremena jest autodafe na koji ste osudili knjige.
Navodei zatim razne unitavae knjiga u historiji, kae:
Ali Vaa ideja, ideja unitavanja knjiga samo zato to pripadaju jeziku jednog drugog
naroda, u povijesti je ipak rjea. I zatim navodi vei broj imena prekodrinskih pisaca
za koje dri da su klasici, a s lingvistike pak strane, interesantno je to u vaoj famoznoj
paroli znai i drugi slini jezici? Nabrajajui slavenske jezike dodaje: ...pa Vi ete morati
poizbacivati iz (Vae) knjinice i Dostojevskog, Tolstoja, olohova, Cankara, Selimovia,
Dumhura... Pravo im i budi kad se nisu rodili kao Hrvati.

Pismo zavrava:
Unato mojim naivnim nadama, ovaj lanak po svoj prilici nee promjeniti nita; uostalom, milijun Hrvata, unato svim argumentima, sa sedmogodinjom tvrdoglavou uvijek
iznova glasa za HDZ. Ja ne znam da li ste uperili pitolj u novinarku. Ali Vaim obraunom
s knjigama okinuli ste, u pravoj goebbelsovskoj maniri, na kulturu. U bajkama o kojima ja
sanjam, poinitelji ovakvih pogreaka kojima uspijeva shvatiti svu njihovu teinu, povlae
se dobrovoljno u trapistiki samosatn u sreditu Amazonije i ondje do kraja ivota meditiraju
nad sramotom kojoj su otvorili vrata u eter.

A onda je slijedio lanak Alena Ania i Igora Lasia:

222

Knjiga 42.indd 222

2.7.2012. 17:27:33

(...)Prije desetak dana, u Saboru, potpredsjednik Vlade i ministar financija mr Borislav

kegro izjavio je da e Vlada ubudue poticati oni izdavatvo koje je potrebno hrvatskoj dravi, to je, recimo, cenzura na svoj nain. Javne e knjinice dobiti novac da izbace knjige na
srpskom i slinim jezicima, odnosno, na neprikladnim i zastarjelim prijevodima, to je opet
cenzura na svoj nain. Sve je to prenio samo Novi list. (...) Dodue, ono to Borislav kegro
nudi ni izdaleka nije opako kao to je bilo tridesetih i etrdesetih godina u Njemakoj i Italiji,
kad su se knjige spaljivale ili bacale u smee. (...) U hrvatskoj povijesti knjige nisu pretvarane
u pepeo, ali je zato prije dvije godine u Splitu gorio Feral Tribune. A sada bi se po uputi s
visokoga mjesta trebale proeljati knjinice. (...) Ako se to ranije nije dogaalo, kao to ljudi
iz knjinica tvrde, onda je kegrina izjava poetak nove prakse u hrvatskim knjinicama.
Ideja o izbacivanju knjiga opasnija je tim vie to je kegro visokopozicionirani lan HDZ-a,
pa njegova izjava ima veu teinu nego da su to rekli, primjerice, Ivan Gabelica ili Mladen
Schwartz. Takva kakva jest ona govori mnogo o ministru, ali i o anticivilizacijskoj osnovi
vlasti i njezinoj netoleranciji, to se oitovalo i drugim zahvatima od unitavanja kolstva,
ponienja znanosti, do proganjanja medija. Uostalom, oni koji oekuju da e HDZ biti bolji
prema knjigama nego to je prema ljudima varaju se. (...) Zato je Antun Vuji, koji je pokuao odgovoriti kegri za vrijeme saborskog zasjedanja, ali mu nije bilo doputeno, samo dijelom u pravu kad za Tjednik kae da se izjava ministra ne moe protumaiti kao dio gotovog
programa, nego da je posrijedi ispad kojega niti on nije osobno predvidio. Program moda
nije gotov, ali je ve time to je kegro to rekao, postao mogu. (...) Oni koji se tome mogu
suprotstaviti su knjiniari211, jer oni vie od svih sudjeluju u manipulaciji knjigama koju provodi drava. Ako pitate knjiniare je li to tako, svi e rei da nije. Autocenzura iz ideolokog
i nacionalnog uvjerenja ili strah od gubitka radnog mjesta, to je ponekad teko razdvojiti,
stvarna je sjena koja odluuje to je potrebno, a to nije. Pritisak na knjiniare, to je pravi
smisao kegrine izjave, sam po sebi moe potaknuti realizaciju ideje ukoliko knjiniari nisu
postali hrabriji da to onemogue. (...) U Hrvatskoj jo uvijek postoje priueni cenzori, iako
to nikada ne bi priznali. U Gradskoj knjinici se, primjerice, list srpke manjine Identitet ne
moe nai, jer su ga odbili uzeti. Knjiniari ponekad postaju cenzori ak i onda kada ih nitko
na to ne tjera. U tom smislu, nacionalne i vjerske predrasude mogu postati izvor selekcije.
(...) Autocenzura je sastavni dio vladajue ideologije i za razliku od savjesti radi kao urica.
A kegro bi zbog svoje izjave, da smo kojim sluajem normalno drutvo, podnio ostavku.

Vidljivo je da su do tada ve bila registrirana barem dva primjera ideoloki

i nacionalistiki motiviranog unitavanja knjiga, u Podravskoj Slatini (1993.) i
u Puli (1996.), da je bilo reagiranja na intenzivno voenu kriarsku vojnu u
Saboru protiv nepodobnih knjiga (Lukei, debata o udbenicima u Saboru
1992. i dva uvena Naputka... o ienju kolskih biblioteka), da su i unutar knjiniarskih redova jasno naznaena ienja knjinica (pre)vrednovanjem fondova (D. Katalenac), da je tada objavljeno i jedno krajnje ovinistiko
opravdanje unitavanja knjiga o bacanju knjiga u kontejner za smee iz Gradske
211
Kako sam znao da je Marija Bajt bibliotekarka (iako tada u rezervi, budui da je bila zastupnica u
Saboru, na listi HDZ-a) smatrao sam da bi bilo interesantno doznati kako je ona doivjela izjavu B. kegre. U
tom smislu sam joj se (15. 4. 2002.) obratio pismom i zatraio njeno miljenje o tome. Nije mi odogovorila.
Ali to nije jedini sluaj da od tzv. zastupnika (kaem tzv. jer mi nije jasno to i koga takvi zastupaju), ali ni
od nekih dravnih tzv. slubenika (kaem tzv. jer je oito da nisu ono to ta rije podrazumijeva) nije mogue
dobiti odgovor na upueno im pitanje.

223

Knjiga 42.indd 223

2.7.2012. 17:27:34

knjinice u Koruli (lanak . Petkovia) itd. A to se tie priuenih cenzora, ni 2008. se u Gradskoj knjinici Zagreba ne moe nai nijedno od tri najvanija glasila srpske zajednice, a koja izlaze u Zagrebu (asopisi Prosvjeta i
Identitet i tjednik Novosti), injenica je to koju sam osobno provjerio! Kao
da ta (srpska) zajednica ne postoji to je ono to bi iz toga mogao zakljuiti svaki
od korisnika Knjinice.
Znaajan dio lanka je pet izjava o kegrinoj inicijativi: Antuna Vujia, tada
samo zastupnika u Saboru, a nakon sijeanjskih izbora 2000. ministra kulture,
Anke Kati-Crnkovi, ravnateljice Gradskih knjinica Zagreb, Josipa Stipanova,
v. d. ravnatelja Nacionalne i sveuiline biblioteke, Vlade Marteka, ravnatelja
knjinice Dubrava i Aleksandra Stipevia, profesora na katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Antun Vuji, kome na sjednici Sabora nije bilo doputeno da potanje komentira ni kegrinu izjavu ni pohvalu toj izjavi Vlatka Pavletia, potpredsjednika
Sabora, kae:
da je svima prisutnima, ako su to eljeli shvatiti, bilo jasno da je rije o grubome
anticivilizacijskom inu, kojemu se treba suprotstaviti. Ne vjerujem da je Borislav kegro
izjavio neto to se moe protumaiti kao dio gotovog programa, nego da je posrijedi ispad
kojega ni on osobno nije predvidio. Moda se kegro istrao, moda se opustio s obzirom
na njemu naklono okruenje, no budui da se radi o potpredsjedniku Vlade RH i ministru
financija, njegova izjava u svakom sluaju ima veliki znaaj, i drim da je u tom svjetlu treba
promatrati (kurzivi A. L.)

Vuji je tipinom opozicionarskom otrinom vida zaista dobro naciljao u

sredinu mete, ali da je spori metak promaio cijelu metu, potvrdio je on sam,
drhtavim relativiziranjem demantirajui samog sebe etiri godine kasnije, kad
je postao resorno odgovoran za peglanje HDZ-ove guve s knjigama. Vujieva
retorika osmica tipina je za onodobno hrvatsko opozicionarstvo, kao uostalom i za onodobno hrvatsko drutvo. Godinu dana kasnije Vladimir Primorac je
takoer upotrijebio rije program, u istom kontekstu, ali s punim uvjerenjem
da zna to govori.212
Anka Kati-Crnkovi novinarima je pak rekla:
212
I Milan Jajinovi se izjasnio o tome da li je unitavanje knjiga bilo ili nije bilo program. Uinio je
to povodom rasprave potaknute sudskim progonom Milana Kangrge u lanku: Korulanska ideologija
(Veernji list, 11. 4. 1999.). Cijeli je lanak zapravo relativiziranje postupka bacanja knjiga u kontejner
za smee: Kao i kada se knjiniarka odluila dio bibliotenog fonda odnijeti na smetlite, tako i sada
novine oko svega stvaraju ideoloko ozraje. Knjigocid. Miris paljevine. Lomae. Hajka. Vijanje razliitog.
elja za istoom. Sve asocijacije s prepoznatljivim konotacijama uvedene su u medijsku potjeru. Jo jedino
fale pivnice... i zakljuuje svoj osvrt ovako: Unitavanje knjiga je vandalizam. Ali unitavati ih po nekom
kriteriju to je politiki program. Kakav politiki program moe imati osoba koja u kontejner baci Bijeli
onjak i Doivljaje maka Toe? Ne ti ideologije! Ideologija je sve to vidjeti kao ideologiju.
Na Jajinoviev lanak sam reagirao, ali je urednik Kulturne rubrike Veernjeg lista Milan Ivkoi grubo
odbio reagiranje objaviti. Uinio je to Zarez, 9. 7. 1999.

224

Knjiga 42.indd 224

2.7.2012. 17:27:34

Osim to nisam ula za izjavu Borislava kegre o kojoj govorite, mogu ustvrditi da
nismo dobivali nikakve upute za izbacivanje srpskih knjiga ili prijevodnih izdanja iz biblioteka. Ni slubeno niti neslubeno Knjinice su tu da uvaju knjige, a normalno je u njima
vriti otpise... No, do izbacivanja knjiga na bilo koji nain, ponavljam, nikad nije dolo.

Nije li nevjerojatno da ravnateljica najvee narodne knjinice u Hrvatskoj

nije ula ni za kegrinu izjavu, ali ni za ikakve reakcije na nju! Kakva je to
profesionalnost kojoj mimo uiju tako gromke rijei prou? A javna tajna je
bila da se ogromne koliine knjiga iz nekih zagrebakih biblioteka izdvajaju i da
su upravo te knjige okosnica formiranja tzv. srpske biblioteke u okviru SKD
Prosvjeta, da je samo iz jedne, Gradskoj knjinici susjedne biblioteke, otpisano na mah oko sedamanest tisua knjiga i da su sve zavrile na otpadu, da se
iz tabela uz godinje izvjetaje o radu KGZ-a moglo barem za dvije biblioteke
vidjeti da su obavljeni enormni otpisi, a naposljetku, i u vlastitoj joj je kui 1994.
obavljen veliki, a sporni otpis, o emu e biti rijei u IV. poglavlju. Sve je to
moralo biti poznato ravnateljici KGZ-a jer sve se to dogaalo prije kraja 1997., a
ona ipak tvrdi da do izbacivanja knjiga na bilo koji nain, ponavljam, nikad nije
dolo. Amen! Dodao bih ja!
Josip Stipanov takoer tvrdi: Nisam uo za izjavu ministra kegre, pa je ne
mogu komentirati. I zatim nastavlja s tvrdnjom da NSB sve knjige uva i sve
knjige daje korisnicima bez ikakvih ogranienja.
Postavljaju se ista pitanja kao i uz tvrdnju Anke Kati-Crnkovi.
Komentar Aleksandra Stipevia je obiman, gotovo lanak. On pokuava
proniknuti u ono to je ministar kegro mislio izjavljujui da e financirati
javne knjinice da se iz njih izbace knjige na srpskom i drugim slinim jezicima. Ako je to doista tako rekao, onda je u najmanju ruku bio neprecizan i
nedovoljno promiljen. I zatim kae da je on moda mislio na narodne knjinice... ali:
Prema meunarodnim propisima kojih se dre i nai knjiniari, mogu se izluiti iz
fonda narodnih knjinica one knjige, koje godinama nitko ne ita, pa bile one srpske, argentinske ili talijanske. No ni onda, kad se takve knjige odstrane iz polica pristupanih korisnicima, ne znai da e biti unitene odnosno poslane u otpad. Prema knjiniarskoj etici,
knjige se ne smiju unitavati i te se etike nai knjiniari striktno pridravaju.213 (...) Izjava
potpredsjednika kegre mogla bi imati negativne posljedice samo ukoliko bi se zaista prema
njoj knjiniari poeli ponaati za to, meutim, nema ba nikakve bojazni.

Nevjerojatno je da se moe do te mjere zanemariti ono to je objavljeno i pritom tvrditi kako se u nas knjiniari striktno pridravaju etike, a Stipevieva
Dokumentacija to je navodim (i ona do sada, kao i ona to slijedi) ne potvruje umjesnost ili ispravnost
kategorike tvrdnje o striktnom pridravanju. Opravdano je pretpostaviti, s obzirom na funkcije to ih je
u bibliotekarstvu obavljao, ali i s obzirom na svoju funkciju profesora na studiju bibliotekarstva, da su A.
Stipeviu bili poznati do tada (tj. do kraja 1997.) objavljeni primjeri, koji njegovu tvrdnju ne opravdavaju.

213

225

Knjiga 42.indd 225

2.7.2012. 17:27:34

tvrdnja o tome da se nee podupirati izdanja u kojima se, na primjer, promie

nacionalna mrnja prema Srbima..., navodi ovjeka da se zapita izruguje li se
to Aleksandar Stipevi ili samo zbija obijesne ale?! Pa nije valjda duh sveti
financirao pitoma djela Maje Freundlich, Hrvoja oia, Ante Bakovia, autorska remek-djela u kojima se razrauje tko je i po emu remetilaki faktor u
Hrvatskoj; zatim listove kao to su Hrvatsko slovo, Narod, Vinkovaki
Vjesnik, pa set reimskih filmova itd.. Nije valjda A. Stipevi toliko zaboravan
pa da se ne moe sjetiti izjave ministra Bosiljka Mietia kako djecu u osnovnoj koli treba uiti da su im Srbi neprijatelji. Ili svoje uvodne opaske u knjizi
Wounded Libraries in Croatia (vidi u prvom dijelu knjige), pa se postavlja pitanje zar nisu podjednako ovinistike i formulacija da su Srbi remetilaki faktor
i formulacija kako je sada krajem ovoga stoljea, furor barbaricus dobio svog
parnjaka u furor Serbicus. Ako je i od A. Stipevia mnogo je!
Komentar to ga je dao Vlado Martek smatram najodreenijim:
To je stupidno, ograniavajue, balkanski. Takvo oitovanje i rjeavanje problema,
preko kojekakvih prostornih, zemljopisnih etiketa, pokazuje ministrovu, blago reeno, neprofinjenost. Nama trebaju valjani hrvatski prijevodi, ali nipoto na ovakav horukaki nain.
Mislim da taj izraz srpski i slini jezici odaje jedan polukolovani cinizam, kome e se
svatko, iole kozmopolitski i intelektualno nastrojen, estoko suprotstaviti. Prije svega vjerujem da e takva reakcija biti odgovor nas koji radimo u hrvatskim knjinicama.

Na konkretni lanak nije bilo javnih reakcija, ali naredne su dvije godine
(1998. i 1999.) obilovale i napisima o unitavanju knjiga i napisima koji knjigocid negiraju u cjelini ili pak u nekim njegovim aspektima. lanak kojim je
otvorena debata bio je onaj Igora Lasia o jednom konkretnom sluaju bacanja knjiga u kontejner za smee, objavljen u Tjedniku 6. 2. 1998.. Ali je
Igor Lasi zatim nastavio objavljivati napise o fenomenu unitavanja knjiga i
potrebno im je ovdje kao cjelini posvetiti panju.
Prije toga, tek kronologije radi, spomenut u vrlo jasno naslovljen lanak
novinarke Nine Domazet Nacionalni istunci haraju policama, objavljen u
Novom listu, 11. 4. 1998.. Nadnaslov lanka je bio Zagrebake knjinice:
1996. godine otpisano 55.332 knjige, a u saetku ispod naslova se kae: Bez
obzira na zakonsku obvezu o uvanju barem jednog primjerka knjige iz fundusa poneki knjiniari sklanjaju knjige nepoudnih autora da ne bi, navodno,
iritirali itateljstvo.214 Autorica upozorava najprije na otpis koji je vei nego
214
Dvije su napomene na ovome mjestu vane:
1) Ne mogu sa sigurnou tvrditi, ali se iz datuma objavljivanja napisa moe sa velikom vjerojatnou
zakljuivati da su napisi Igora Lasia s poetka godine, zatim lanak Milana Kangrge od 1. 3. 1998. i lanak
Nine Domazet bili odluan poticaj za lanak Mirjane Jurii, objavljen u Veernjem listu, 23. 5. 1998.
Kome slue izmiljotine o vandalizmu hrvatskih knjiniara. Knjige srpskih pisaca nitko ne baca s polica.
Taj je lanak zapravo prepriavanje razgovora to ga je novinarka imala s ravnateljicom KGZ-a Ankom
Kati-Crnkovi, pokuaj je autoritativnog pobijanja izreenih kritika, ali u poznatoj maniri openito. Teze

226

Knjiga 42.indd 226

2.7.2012. 17:27:35

prijeratnih godina (KGZ, Knjinica Bogdan Ogrizovi, ije su knjige neslubeno smo saznali... zavrile u starom papiru), a zatim dodaje da se vei
broj knjinica poelio tokom ratnih godina rijeiti i veeg broja knjiga srpskih
pisaca.(...) Postoji podzemna politika ienja knjinica od srpskih pisaca, ali
nitko to javno ne priznaje. (...) Jedna bibliotekarka koja je eljela ostati anonimna rekla nam je da su otpisi knjiga srpskih pisaca brojni jer vlada raspoloenje
u kojem pojedinci preuzimaju ulogu nacionalno svijesnih cenzora, pa su prisiljeni radi takvih korisnika knjige sklanjati na manje vidljiva mjesta. Citira i
ocjenu bibliotekarke koja ima uvida u postupak otpisa: Po njoj knjinica koja
moe biti za primjer ostalima glede otpisa knjiga je Radnika biblioteka, knjinica posebno bogata politikom, filozofskom, religijskom i ekonomskom graom
jer su od svakog, ma i najmanje traenog naslova ostavili barem dvije knjige.
lanak zakljuuje ovako: U eri satelitske televizije, kompjutora i Interneta,
knjiga u Hrvatskoj jo dugo e biti glavno nacionalno kulturno bogatstvo. Zbog
toga knjigu treba uvati i u nju ulagati jer bi se zbog brzopletosti i kratke pameti moglo dogoditi da Hrvati postanu nepismen narod.
***
Posebno su vani napisi o unitavanju knjiga u Hrvatskoj 1990-ih iz pera Igora
Lasia. U razdoblju od 1997. pa do kraja 2004. registrirao sam dvanaest takvih
njegovih priloga. Ali je i kasnije povremeno reagirao na aktualije o unitavanju knjiga.
Prvi lanak (zajedno s A. Aniem), objavljen u Tjedniku krajem 1997.,
ve sam prikazao.
Nijedna injenica koju je I. Lasi u svojim lancima naveo, nikad i ni od
koga nije bila demantirana. To je vano jer upuuje na ozbiljnost s kojom je Lasi
prilazio ovoj osjetljivoj problematici.
Na injenice o unitavanju knjiga ukazao je najprije u prikazu sluaja
Korula (lanci: Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik, 6. 2. 1998., a
zatim Djevojica sa igicama, Feral Tribune, 1. 3. 1999.)215. Slijedi Hrvatski
tog lanka podrobnije u razmatrati u IV. poglavlju, uz prikaz primjera otpisa knjiga u Gradskoj knjinici
Zagreb.
2) Uz navoenje lanka N. Domazet treba spomenuti jednu, po mom uvjerenju vanu injenicu. Samo je Novi
list, uz Feral Tribune, ustrajno, u nizu godina svoj prostor otvarao kritikim napisima o diskriminaciji i/
ili unitavanju knjiga, kako primjerima, tako i komentarima o tome (lanci novinara, ali i graana u rubrici
Reagiranja). Time je Novi list, bitno pridonio istinitom uvidu u problem.
215
Zbog ovoga su lanka bili tueni i I. Lasi i tjednik Feral Tribune. Lasi je osloboen optube, ali je
Feral Tribune osuen za nanoenje duevne boli Djevojici sa igicama! Na najavu o sudskom progonu I. Lasia reagirao je Sinan Gudevi tekstom: List i novinar pred sudom, Aim, Zagreb, 1. 7. 2001.
(preuzeto s Interneta). Spomenut e se ovaj lanak i uz obradu sluaja Korula, u IV. poglavlju.

227

Knjiga 42.indd 227

2.7.2012. 17:27:35

knjigocid. Naklade su planule, s nadnaslovom Kronika kulturnog barbarizma:

kako se Hrvatska otpisom i unitenjem stotina tisua knjiga svrstala uz bok mentalnim higijeniarima Treega reicha, Feral Tribune, 29. 6. 1998. u kojem se
nabraja veina do tada registriranih primjera unitavanja nepodobnih knjiga, a
neki se navode prvi put, meu njima i sluaj spaljivanja knjiga u velikogorikoj
koli. I u kasnijim lancima je navodio primjere ienja knjinica (a zadnji
mu je onaj iz Gornjogradske gimnazije u Zagrebu, opisan u lanku Goebbels
meu Hrvatima, Feral Tribune, 2. 12. 2004. primjer na koji su ga uputili
graani!).
Meu najznaajnije rezultate Lasievih nastojanja da ukae na rasko fenomena unitavanja knjiga ini mi se da pripada i to to je u tri navrata uspio
iznuditi izjave ministara kulture, koje bitno doprinose razumijevanju razmatranih dogaanja. Najprije je uz lanak Smetlite knjiga u malome mistu postavio Ministarstvu kulture tri pitanja. Na pitanje znaju li za nepravilnosti oko
izbora/imenovanja sporne ravnateljice, Ministarstvo je odgovorilo:
Slube Ministarstva kulture u 1997./98. godini od gradskih vlasti Grada Korule nisu
primile nikakvo traenje glede potvrde imenovanja ravnatelja Gradske knjinice Korula
(kao to je to predvieno odredbama Zakona o upravljanju ustanovama u kulturi), a niti su
dostavile bilo koju informaciju o postupku imenovanja. Stoga se Ministarstvo kulture o tome
nije moglo ni oitovati... Ministarstvo kulture takoer nikada do danas nije bilo pitano za
miljenje od strane tadanjeg predsjednika Gradskog vijea Korule, g. Marka Buzolia, pa
nikakvo miljenje nije moglo ni dati.

A na pitanje: Je li Vam poznato da je v. d. ravnatelja, gospoa Izabel

Skokandi polovinom prole godine osobno bacila 100150 knjiga iz knjininog depoa u kontejner za smee na korulanskoj rivi... odgovor je glasio:
Nije nam poznato... O tome Ministarstvo kulture nije do sada obavijeteno... Stoga
smo u povodu Vaeg pitanja, dananjim danom o Vaoj tvrdnji da se tako neto nedopustivog
zbilo u jednoj kulturnoj ustanovi, hitno zatraili izvjee...

Ve je u lanku I. Lasi ukazao na neistinitost odgovora na pitanje o imenovanju navodei izjavu tadanje voditeljice Matine slube u Dubrovniku, koja
je ministra (u telefonskom razgovoru, ali i pismom) obavijestila o politikantskim manipulacijama lokalnih vlasti u izboru ravnatelja Gradske knjinice.
Eventualni prigovor da ta informacija nije isto to i informacija gradskih vlasti
zaista bi bio smijean... Ministarstvo je svojim ignoriranjem upozorenja Matine
slube i nereagiranjem na Buzolievu la preutno prihvatilo i podralo najavljeni politiki program tadanje gradske vlasti, koji nije bio napisan, ali je
bio brino pripreman (na to u ukazati u obradi sluaja Korula). To vrijedi i
za njihovu neobavijetenost da se tako neto nedopustivog zbilo u jednoj kulturnoj ustanovi, jer dokumentacija pokazuje da nadzorni organ (upanijski
ured za kulturu, odnosno njegov proelnik Gapar Bjelopera) taj dogaaj nije

228

Knjiga 42.indd 228

2.7.2012. 17:27:35

smatrao osobito skandaloznim, to je Ministarstvo podralo (navevi u svom

Saopenju, danom preko HINA-e 6. 4. 1998. da je bila rije samo o propustu!)216
Drugo izjanjenje je I. Lasi dobio od nekadanje ministrice kulture (tada i
prosvjete) Vesne Girardi-Jurki, piui lanak Unitavanje knjiga u Hrvatskoj.
Knjinice s unutranjim sagorijevanjem, Feral Tribune, 7. 7. 2001.. Pitajui
je o uvenom dokumentu Obvezatnom naputku o koritenju knjinog fonda u
kolskim bibliotekama iz lipnja 1992.217 dobio je od nje ovakav odgovor:
Ovaj tekst je sasvim pristojan, kakav je mogao biti (...) Na tom poloaju potpisivalo
se po deset papira dnevno, i nije se moglo imati sve pod apsolutnim nadzorom, tako da se ne
sjeam tko je sastavio taj Naputak. Ipak, drim da je ovo neto najmeke to se u tom trenutku
moglo potpisati, znate valjda kakvo je to bilo vrijeme. Svaki dan imala sam pozive da napravim ovo i ono... Moete misliti, jednom sam bila pod pritiskom da ak i Ranka Marinkovia,
tj. Gloriju, maknem iz lektire. Ali, ini mi se da sam ovdje ipak na odreeni nain sugerirala
ouvanje knjiga u bibliotekama.

Navodei zatim neke formulacije spornog Obvezatnog naputka... I. Lasi

kae: Girardi-Jurki nam je uputila i pismo u kojem je dodatno objasnila svoje
gledanje na ovaj Naputak, pa saznajemo da u njemu nema govora o unitenju
ideoloke literature... O njenom iznenaenju s unitavanjem spomenika itd.,
kao i o njenoj izjavi: Nisam znala ni za knjige, iako neznanje nikoga ne ekskulpira... ve je bilo govora ranije.218 Sve je tu reeno formulacijom: znate valjda
kakvo je to bilo vrijeme!
Treu je izjavu I. Lasi dobio onako uzgred od tada aktualnog ministra
Antuna Vujia u dva intervjua, to ih je vodio s njim (Antun Vuji, ministar
kulture: Otkrit emo krivce za knjigocid, Feral Tribune, 25. 2. 2002. i Orlovi
rano lete u smee, Feral Tribune, 27. 7. 2002.). Najprije je ministar Antun
Vuji obeao da e sve uiniti kako bi se utvrdili krivci za unitavanje knjiga, da
bi se nakon pet mjeseci to obeanje sasvim rasplinulo: svedeno je na jedan sluaj,
onaj Korule, a i taj je za A. Vujia zavrio pravorijekom Knjininog vijea koje je smatralo da je stavom HKD-a, to sam ga na poetku ovoga poglavlja
naveo u cjelini, cijela stvar okonana, i on tu vie nita ne moe. Nijedan drugi
216
Raspolaem pismom voditeljice Matine slube upueno Ministarstvu Kulture (n/r mr Boo Bikupi)
od 27. 2. 1997. Takoer imam i oitovanje proelnika Gapara Bjelopere to ga je 27. 10. 1999. dao na
zahtjev upanijskog ureda za drutvene djelatnosti, a u kome on ustraje na formulaciji da je rije samo o
propustu, pa kae i ovo: ...drimo da se je usprkos svim potekoama, eliminiranje otpisanih knjiga moglo i
moralo obaviti na jedan primjereniji nain, a ne bacanjem knjiga u kontejner za smee koji je dostupan svima
jer se nalazi na javnom mjestu, poglavito kad se takav in mogao ispolitizirati i pretvoriti u aferu to se i
dogodilo. Utoliko se ovakav postupak vriteljice dunosti ravnatelja ukazuje kao znaajan propust. Dakle:
da je pametnije postupila, od javnosti prikrila svoj postupak bacanja knjiga sve bi prolo bez buke! I
preuivanje cjeline informacije, i opravdavanje umanjivanjem delikta.

Integralni tekst Obvezatnog naputka..., kao i komentar njegova nastanka i onoga to je u vezi s njim
nastajalo, italac e nai u prvom dijelu knjige.

217

218

Vidjeti o tome kratku napomenu u prvom dijelu knjige

229

Knjiga 42.indd 229

2.7.2012. 17:27:35

primjer unitavanja knjiga nije spomenut, a za kolske knjinice ministar Vuji

ne zna jer one ne spadaju u njegov djelokrug rada! Takav njegov stav refleks je
dominantnog mentaliteta preuivanja naih zloina, tj. utnje hrvatske inteligencije, kako je rekao Kangrga.
***
U tu zahuktalu raspravu ukljuio se u proljee 1968. godine svojim nadasve otro intoniranim reagiranjem Milan Kangrga. Njegov lanak Hrvatski knjigocid.
Barbarizam i renesansa, Feral Tribune, 30. 3. 1998., izazvao je na jednoj strani otar otpor, negiranje i optuivanje, apostrofiranu bacaicu knjiga u kontejner
za smee je izazvao da ga tui (za klevetu), ali je izazvao i reagiranja koja su
njegovu osnovnu intenciju podravala. Glavne teze su:
- Podsjeajui na nacistiku praksu, Kangrga tvrdi da je Hrvatska jedina Evropska
zemlja u ...koju se na mala vrata vratio faizam u originalnom hrvatskom obliku ustatvu. U tom razularenom nacionalistikom ludilu to se manifestira sve
ee na svim podrujima ivota nije dakako mogla ostati poteena ni knjiga,
pa se sada i s najvieg vrha vlasti i slubeno proglasila potreba da se nepodobne
knjige stavljaju u bunkere, bacaju na smetlite i pale kao u hitlerovsko doba.,
apostrofirajui izjavu B. kegra u Saboru i osuujui to je ...ta njegova izjava
primljena s punom neozbiljnou od strane hrvatske javnosti
- Poziva se zatim na lanak Igora Lasia ...o sluaju knjinice u Koruli, pri
emu je teite napisa stavljeno na sluaj samovoljnog imenovanja ravnateljice
knjinice u Koruli, koja je samoinicijativno pobacala knjige u kontejner za
smee, bez ikakvih kriterija!, tako da je bitni problem unitavanje knjiga
stavljen ipak u drugi plan. Pa ipak, time je kulturna javnost Hrvatske dobrano
alarmirana
- Konstatira da se unitavanje knjiga dogaa i drugdje u Hrvatskoj, ali nipoto
nije vidljiv i dokuiv upravo sam kriterij ovog barbarskog divljanja po kulturi,
s jedne strane; s druge strane, postavlja se pitanje: koja je to vrhovna instancija koja je naredila to barbarstvo?!. Jedan od bitnih uporita tome barbarstvu
Kangrga vidi u netom donesenom Zakonu o knjinicama, u kojemu se nalazi i
formulacija o zastarjelosti knjige kao jednom od kriterija otpisa (l. 46.). Upravo
u tom terminu koji nije definiran, on vidi mogunost zloupotrebe. Zato ovaj
pojam zastario, kad se odnosi na knjigu, postaje toliko (hotimice?) neodreen,
da se pod taj atribut moe onda podvesti sve to se kome hoe, pogotovo kad je
knjiniar(ka) neobrazovan(a) ili polupismen(a), ili pak kao u korulanskom
sluaju proustaki samoinicijativna jo k tome!219 I zatim nastavlja s jo jed219

Upravo je zbog ove formulacije Milan Kangrga tuen. O tubi, suenju, komentarima suenja i njegovu

230

Knjiga 42.indd 230

2.7.2012. 17:27:35

nim primjerom koji smatra sramotnim da je ...u rezalite poslano 40.000 (etrdeset tisua!) kompleta enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda,
to ga je osnovao Miroslav Krlea...
- U svemu tome, naime u toj oitoj barbarsko-kulturocidnoj situaciji danas u
nas, u kojoj su toliko oito na djelu nastavljai ustako-faistikog duha, najporaznija je utnja hrvatske inteligencije...
Kangrga nije rekao nita to ve nije bilo reeno u drugim reagiranjima, ali
i nita to ve nije rekao u drugim svojim polemikim lancima, u vie navrata
nakon drutvenih promjena koje su nastupile poetkom 1990-ih.220 Postavlja se
onda pitanje zato je ba njegova ocjena (da je barbarsko-kulturocidnu situaciju
danas u nas inicirala, podravala i podsticala drava, a to je dovelo i do unitavanja knjiga, i da je to izraz nastavljaa ustako-faistikog duha na djelu)
izazvala burna osporavanja, tube i napade koji ga svrstavaju u antihrvate? Po
mom sudu, odgovor je vrlo jednostavan. Prvo, zato to je Milan Kangrga sebi
svojstvenom jasnoom i beskompromisnou fenomen unitavanja knjiga izriito oznaio kao nacionalni, svedrutveni problem i kao fenomen koji nuno
izrasta iz dominantne politike usmjerenosti Hrvatske i drugo, zato to se ipak
ne moe sasvim ignorirati da je on tada, po ocjenama kompetentnih ljudi, bio
najsnaniji ivui mislilac u Hrvatskoj, a pritom jo i etiar. Ali kakvo god objanjenje bilo, nedvojbena je injenica da se nakon Kangrgine intervencije nije vie
mogao fenomen unitavanja knjiga tretirati kao izolirani sluaj, kao eksces,
kao nepromiljeni postupak ili propust, kao neodgovorno ponaanje pojedinca itd. I zaista, vidjet e se iz reakcija koje su slijedile, da je Kanrgina ocjena
postala konstanta u reagiranjima onih koji su nakon toga o fenomenu unitavanja knjiga pisali, jer i oni su sami, iz toka dogaaja dolazili do istovjetnog zakljuka (Tribina o unitavanju knjiga odrana u Zagrebu polovinom 1999., lanci
Tomislava Klaukog 1999. i Davorke Vukov-Coli 1999. i 2000., Pravorijek
Vladimira Primorca iz 1998., zatim vie napisa Viktora Ivania i Slobodana
najdera, pa onda prilog Borisa Raete 2003. i nakon svega jo i intervencije
PEN-a i HDN-a 2003.).
Za kategoriki izraene stavove Kangrgi nisu podloga bile samo informacije
koje je u svom reagiranju izriito spomenuo. Za njega je unitavanje knjiga bila
ishodu bit e posebno rije u dijelu knjige Pravosue i fenomen unitavanja knjiga.
U opirnom intervjuu za Feral Tribune 26. 10. 1996., (razgovor vodila Heni Erceg) na pitanje: Svako
suprotstavljanje nacionalizmu i nacionalnom autizmu ovdje izaziva nemilu etiketu anacionalnog otpadnika.
Bojite li se toga? Kangrga je odgovorio: Ne bojim, jer se osjeam Hrvatom i takvim se deklariram od svojih
najmlaih dana. Meutim, ja sebe smatram antinacionalistom, jer mi je i iz nae i svjetske historije poznato
kamo vodi svaki nacionalizam i gdje nuno zavrava, samo ako mu se dopusti da se razmae do svojih pravih
i vlastitih konzekvencija: to je onda nacizam, hitlerizam, faizam, ustatvo, etnitvo... a kao to je historija
dosad pokazala, to su njezine najgore solucije. I ja se toga istinski plaim, jer sam sve to doivio u svojoj
mladosti za vrijeme NDH. I nitko me vie u tome ne moe razuvjeriti.
220

231

Knjiga 42.indd 231

2.7.2012. 17:27:36

samo jedna u nizu raznolikih manifestacija razularenog nacionalistikog ludila

u Hrvatskoj 1990-ih221. Mora se imati na umu da je u svom aktivnom suprotstavljanju nacionalizmu Milan Kangrga bio desetljeima dosljedan, a naroito je to
dolo do izraaja nakon prevrata 1990-ih godina, kad je nacionalizam postao i
dominantnom politikom snagom. Kritiarima Kangrginih stavova preostalo je
tek da dovode u sumnju primjere koje navodi, ali na njihovu veliku alost svi primjeri i podaci na koje se pozivao istiniti su, a i veim ih je dijelom preuzeo od
drugih autora. Ipak, Kangrga je upao u specifini hrvatski sudski rvanj 1990ih. O tome su prozborili i Dalibor Foreti, i Tomislav Klauki, i Vladimir
Primorac222
221
Opet samo primjera radi, skreem panju itaocu na vrlo instruktivnu polemiku M. Kangrge sa J. Zovkom
najprije u Slobodnoj Dalmaciji (tokom veljae-oujka 1995.), a zatim opet u Vjesniku i Novom listu
(tokom oujka-travnja 1996. godine). J. Zovko negira da je bilo to pozitivnog u filozofiji do 1990-ih uinjeno, a M. Kangrga ukazuje ne samo na njegovo nepoznavanje predmeta o kojemu arogantno sudi, nego
i na neistine kojima se pritom slui. J. Zovko je samo ogledni primjerak nacionalistikih intelektualnih
snaga, to ih je instalirao HDZ, a koji su najprije uvenom bukom oko duhovne obnove hrvatskoga
drutva, a zatim i uzurpacijom moi odluivanja, zduno radili na duhovnoj obnovi.

Vladimir Primorac je 23. 11. 1998. objavio svoj prilog Pravorijek: Knjige i kontejneri (Feral Tribune).
Nema potrebe ovdje bilo to citirati italac e se o njegovu bitnom sadraju, kojim se podrava osnovna kritika intencija M. Kangrge, ali i dovodi u pitanje smjer u kojemu pravosue trai odgovornost za unitavanje
knjiga, dostatno informirati u prvom dijelu knjige, u I. poglavlju.
Tomislav Klauki, novinar Novog lista, pratio je tokom 1968. i 1969. godine sagu o knjigocidu i o
tome objavio nekoliko napisa: I knjige bacaju, zar ne? (30. 12. 1998.); Kangrgi sudnica bacaici
knjiga ravnateljsko mjesto (26. 3. 1999.); Sudska presuda Milanu Kangrgi, udar na kritiki orijentirane
intelektualce? Grafika radnica odnijela pobjedu nad praksisovcem(7. 4. 1999.); Tribina Instiituta
Otvoreno drutvo: prekreni zakoni, dotjerana povijest, unitena kultura. I knjige se mogu ubiti (10. 5.
1999.); upanijski sud o aferi bacanja knjiga na Koruli. Ponitena presuda Kangrgi (10. 9. 1999.).
Dalibor Foreti je u svom redovitom prilogu (Panoptikum, prilog u kojemu se on iskazao kao izvanredno
lucidan promatra i biljenik zaista karikaturalnih ponaanja brojnih individua, ali i dogaanja u Hrvatskoj
1990-ih) za Novi list, 9. 5. 1998., pod naslovom tosni happeninzi konstatirao: Malo ih hoda uspravno,
mnogi puu. Puu i kada im se to ne nareuje. U posljednje vrijeme uestale su ponovno glasine kako iz
naih knjinica nestaju knjige srpskih pisaca i na srpskom jeziku. Po tko zna koji put posljednjih godina, iz
Gradskih knjinica Zagreba uvjeravaju kako nita nisu izbacili, otpisane su samo oteene knjige koje su
neupotrebljive. Tko da im vie vjeruje! Preutno proskribiranih izdanja na policama vie nema. Tako je u
Zagrebu, a bojim se i u cijeloj Hrvatskoj. Prije nekoliko mjeseci dojavljeno je o fantastinom happeningu
koji je izvela nova ravnateljica Gradske knjinice u Koruli: hrpe knjiga naene su u kontejneru. Otpis
zastarjelih i nepotrebnih knjiga u toj knjinici skromnoga fonda nastavlja se i dalje... I, u vezi s time, ali i
suenjem Kangrgi (u prilogu Zagrebice, Novi list 10. 4. 1999.) pod naslovom Travanjski aprilili kae
i ovo: Dobra je ala i to je osuen filozof Milan Kangrga. On je osuen to je uvrijedio asnu upraviteljicu
korulanske knjinice Izabel Skokandi koja je tu ustanovu spasila nepoudnih knjiga bacivi ih u kontejner.
Iz te presude razvidna su dva zakljuka. Prva je da Kangrga nije hrvatski intelektualac. Glede toga, navodimo
izvod iz prijedloga udorednog propisnika Zagrebakog sveuilita. Po njemu, nastavnici bi znanstveno
zanimanje morali usmjeriti na podruja od posebnog dravnog interesa, u emu bi se ogledala dravotvornost
sveuilita. Ergo, Kangrga nije hrvatski intelektualac, nego obino spadalo. asna ravnateljica Skokandi,
inae grafika radnica, jest ugledna hrvatska intelektualka. Sud je presudio da to to je bacala nepoudne
knjige nije bilo ala. Kangrga se pak na njezin raun grubo naalio da je proustaki orijentirana, a ona je
radila ozbiljan posao od posebnog dravnog interesa, to se vidi i po tome da je u toj raboti imala preutnu
podrku svih imbenika, od Ministarstva kulture pa nanie. Mnogi se, doista, (sumnjivi) hrvatski intelektualci
slau s Kangrgom. I ja sam u nekoliko navrata kritiki pisao o ivotnom djelu ge Skokandi. Tko zna, moda
222

232

Knjiga 42.indd 232

2.7.2012. 17:27:36

Zadrat u se sad na etiri objavljena lanka koji oponiraju Kangrginim stavovima (ne raunam tu napis M. Jajinovia, koji se samo indirektno odnosi i na
stavove M. Kangrge, a o kojem je bilo rijei):
1) lanak Dalibora Brozovia, ravnatelja Leksikografskog zavoda (objavljen zajedno s odgovorom M. Kangrge) u Feral Tribuneu 14. 4. 1998.;
2) lanak Aleksandra Stipevia Kangrgine lomae knjiga, Hrvatsko slovo,
17. 4. 1998.;
3) lanak urice Juree Akademik Kangrga brani knjige na srpskom, ali nije
izustio ni slova dok su gorjele hrvatske knjige, Vjesnik, 21. 4. 1998.;
4) lanak Aleksandra Stipevia: Opet gore Kangrgine lomae knjiga,
Hrvatsko slovo, 15. 5. 1998.223
Sredinja toka Brozovievog prigovora svodi se ponajprije na Kangrginu
neupuenost u razloge unitavanja enormnog tiraa EJ, koji je postao suvian s
raspadom SFR Jugoslavije (ionako je tira, naroito prvoga sveska EJ, bio prevelik, tvrdi Brozovi), a LZ je u meuvremenu ispunio sve dogovoreno (ugovoreno), pa su dakle isto poslovni i komercijalni razlozi (skladini prostor i sl.)
vodili odstranjenju suvinih primjeraka, zatim se pita otkud Kangrgi taj podatak.
Kangrga mu odgovara da nije rije ni o koliini, ni o komercijali, nego o neemu to je bilo povijesnog znaenja (enciklopedijski projekt Miroslava Krlee),
to je bilo od graana financirano, pa je graanima i pripadalo, bili su ti svesci
drutveno dobro i o tome je trebalo voditi rauna.
Brozoviu kao da nije do sadraja, nego do komercijalnog potencijala
robe. Iza komercijalne maske krije se politika i ideologija novog poretka
kome se Brozovi spremno predao i kriarski rat protiv sredinjeg Krleinog
projekta. Brozovi je morao znati da je ve 1995. godine taj broj izrezanih enciklopedija javno iznesen.
urica Jurea priznaje da je bilo sporadinih nesmotrenih postupaka s knjigama, da su neki od njih i sankcionirani, ali da to ne daje Kangrgi pravo da generalizira... i onda navodi da je i u mraku bilo diskriminacije i unitavanja knjiga
i mene tui? ekam.
Feral Tribune je 5. 4. 1999. objavio tekst: Lomaa za Kangrgu. Uz ostalo tamo je reeno i ovo: No,
Kangrga nije tuen zbog opisa formalnog tretmana mlade higijeniarke prema knjigama, nego je sporno
bilo njegovo prepoznavanje sutine postupka Skokandieve: bibliotekarka je bila ideoloki (proustaki)
motivirana, a revizija fonda Gradske knjinice Ivan Vidali zapravo je u ljeto 97. provedena nepropisno.
Prvi zakljuak profesororve etike oboren je prilino jednostavno, argumentom kako ne moe djevojka ovih
godina imati veze s tamo nekim davnim ustaama. Nakon to je prihvaena retorika pitalica to-zna-dijetetko-su-ustae, niti ostatak procesa kod suca Zvonimira Kaleba nije mogao protei bitno drukije.
Na prvi Stipeviev lanak Kangrga je odgovorio tekstom: Hrvatski knjigocid. Strah i pepeo (odgovor
Aleksandru Stipeviu i urici Jurea), Feral Tribune, 27. 4. 1998., dok na drugi njegov lanak nije
reagirao.
223

233

Knjiga 42.indd 233

2.7.2012. 17:27:36

(ona je bila svjedok) te da je Kangrga utio kad su gorjele hrvatske, a uzima

sada u zatitu srpske knjige... Kangrga nije smatrao potrebnim polemizirati s
njenim primjedbama dao je samo dvije opaske: zna li ona za njegove stavove
s poetka 1990-ih i drugo, zato je Hrvatima potrebna komparacija sa Srbima
naroito po zlu. Dodao bih da bi bilo zanimljivo znati, ako je bibliotekarka
(kako navodi) i ako je bila svjedokom unitavanja knjiga bilo u mraku, bilo
u svijetlu zato o tome nije javno progovorila To, to su brojni graani i
novinari pisali o fenomenu unitavanja knjiga prije Kangrge (Mihaljevi, Derk,
Lukei, Livada, Ani-Lasi, Lasi, Muzur...), to valjda nije bilo vrijedno panje
bibliotekarki . Jurei!
A i neupitnom autoritetu bibliotekarske struke, Aleksandru Stipeviu,
bio je izazov napasti ba Kangrgu.
Teko je prepriati njegov razmjerno obiman polemiki obraun i ne bih
htio izostaviti bitne naglaske, pa bi bilo najbolje da italac sve to sam konzultira.
Stipevi ne krije da je bit spora u ocjeni sadraja drutvenog prevrata, njegove
politike usmjerenosti te obiljeja reima to je iz toga prevrata nastao i koji je
u Hrvatskoj zaivio, a da su postupci s knjigama tek povod, zgodna izlika da se
taj prevrat, politika i vladajui reim napadnu. U prvom lanku (17. 4. 1998.) on
pri kraju kae:
No iz cijelog konteksta onoga to je napisao Kangrga vie je nego razvidno, da je taj
sluaj (u smee poslanih 400 knjiga u Koruli opaska A. L.) bio tek izgovor da napie
ono to je napisao o Hrvatskoj kao jedinoj zemlji u Europi, u kojoj se na mala vrata vratio
faizam. I nije nimalo sluajno da je taj njegov lanak objelodanjen upravo ovih dana, kada
je u Srbiji i formalno faist Vojislav eelj dobio jednu od najvanijih funkcija u dravi. Svi
su u svijetu uvjereni da je sa eeljem ubrzana faizacija Srbije i svima je to jasno, osim
drugu Kangrgi koji tvrdi da je Hrvatska jedina zemlja u Europi u kojoj je faizam na vlasti!
I dok cijeli svijet sa zebnjom gleda kako se u Europi ponovno raa jedna faistika drava,
treba zamagliti priu i skrenuti pozornost na Hrvatsku, gdje faizam ve caruje! Tu je poanta
Kangrgina lanka, a ne u njegovoj brizi za poloaj knjige u Hrvatskoj.

Da ne bi bilo zabune, ili nehotinog iskrivljavanja Stipevievog stava, evo

kako on i u drugom lanku (15. 5. 1998., u odgovoru na Kangrgin odgovor od 27.
4. 1998.) ponavlja isti stav:
Vratimo se jo jednom na samu bit Kangrginih paskvila. On uporno eli dokazati da u
Hrvatskoj danas vladaju faisti, odnosno, kako on kae, ustae. Ta je opaka teza, koju srbokomunisti i njihovi istomiljenici etnici, ali i domai i inozemmni ljeviari svih boja, uporno
ponavljaju otkada je zapoela borba hrvatskoga naroda za svoju samostalnost. Razlog neprestanog ponavljanja te teze je vrlo jednostavan i svima lako prepoznatljiv: ako u Hrvatskoj (jedinoj u Europi!) vlada faizam, tada se protiv takve zemlje treba boriti ne birajui sredstva, pa
i onima koje tako zduno koristi Milan Kangrga. Nikakvoga drugoga cilja nemaju Kangrgine
paskvile u Feralu Tribuneu osim da mobiliziraju domae i posebno inozemno javno miljenje protiv neovisne Republike Hrvatske. Sve ostalo je u ovoj prii od drugorazredna znaenja. O tome sam govorio u prolom lanku u Hrvatskom slovu, a o tome govorim i sada.

234

Knjiga 42.indd 234

2.7.2012. 17:27:37

Stipevi sasvim zanemaruje sve to su o povampirenju ustatva pisali brojni autori, a ne samo Milan Kangrga (S. najdera, V. Ivania, V. Grgureva, D.
Ugrei ili recimo dr. Ivica Weissman u tekstu Titov general, Poglavnikov zarobljenik nije to antifaizam, Novi list, 19. 8. 1993.!) i svaki pokuaj kritike postojeega stanja proglaava neprijateljstvom srbokomunista, etnika i
ljeviara domaih i inozemnih svih boja! A Kangrga, ili kako ga on posprdno
naziva Kangrgopterix224 (podvrsta izumrlih udovita, nesretne i tragine ptiurine koje su svojim golemim krilima mlatarale praznu slamu ne uspijevajui
nikako razumjeti da se svijet mijenja i da su osuene na nestajanje), dakako
spada u te neprijatelje... Ne ti neprijatelja hrvatske samostalnosti da parafraziram mudrost Milana Jajinovia, po svemu sudei hrvatskim duhom
bliskog Stipeviu! Nije valjda tek s 1990-om zapoela borba hrvatskoga naroda za svoju samostalnost?!
Ovako jasna Stipevieva dioba na bitno i drugorazredno oslobaa me
potrebe da to drugorazredno potanje navodim i komentiram.
Ali, ako je ve zanemario cjelinu Kangrginih stavova, rei da mnogo je toga
drug Kangrga preskoio da bi povezao Hitlerovo spaljivanje knjiga 1933. koje se
dogodilo, i spaljivanje knjiga u demokratskoj Hrvatskoj kojega nije bilo, izaziva da se kae da je mnogo, mnogo vie toga gospodin Stipevi preskoio da
ne bi morao priznati zloine to su u tzv. demokratskoj Hrvatskoj izvreni tokom
1990-ih, u emu je unitavanje knjiga svakako zloin, premda ne ni najznaajniji
ni najtraginiji, ali svakako pun simbolike.
Zahuktalim obranatvom tzv. demokratskog reima i temelja na kojima je izrastao, nije mogao a da ne iskae iskljuivost kao svoju ideologiju. Nepotrebne, nikome vie potrebne, zastarjele (ne stare!) knjige,
koje su pisali marksisti-lenjinisti o vrlo vanim temama kao to je npr.
Samoupravljanje u tvornici stone hrane, koje nitko, ba nitko nikada nije
uzeo u ruke i prelistao, a kamo li i proitao, pa nabrajanje imena, opet onako
u uture jednog do drugog ...druga ovoga ili onoga (Staljina, Lenjina, Tita,
Bakaria), pa studije druga Dragosavca i slinih teoretiara samoupravanoga
socijalizma, ije su knjige u narodne knjinice stizale u golemim koliinama na
dar (po 2030 primjeraka), a koje su zauzimale dragocjeni prostor na policama.
to bi to A. Stipevia kvalificiralo da daje neopozive sudove o vrijednosti
onoga ime se nikada nije bavio i to nije prouavao? Radi se samo o njegovoj
netrpeljivosti, da ne kaem mrnji, prema svemu to na bilo koji nain ima veze sa
socijalizmom, komunizmom i, dakako, prema literaturi koja se time bavila. A da
apsurd bude vei, ba je eto debata o dometima djelovanja zakona vrijednosti (tj.
o insuficijenciji trita i nunosti barem nekakvog dravnog reguliranja trinih
224
U oba Stipevieva lanka pristup je ad homine. Naravno, izrugati se nekome, diskvalificirati ga, omalovaiti i sl. najvie govori o onome tko tako postupa.

235

Knjiga 42.indd 235

2.7.2012. 17:27:37

kretanja) jednako ivahna i u najrazvijenijim kapitalistikim drutvima.

Stipevi ne uoava kako su drutvene proturjenosti posvuda vrlo zaotrene
i da je tenja za svijetom boljim od kapitalizma nazivali ga imenom kakvo
mu drago, i bila nam ta tenja simpatina ili ne, prihvatljiva ili ne stoljeima
prisutna. A i bune naroda, zapravo odreenih slojeva nekoga drutva, pa zatim
istinski revolucionarni prevrati, kojima je bilo bogato XX stoljee, bili su zbilja
koja je morala nai izraz i u knjigama to reflektiraju te drutvene dogaaje. Nisu
svim slojevima drutva takve pobune, pogotovo ne revolucionarne promjene,
drage, simpatine i prihvatljive ali naprosto jesu injenica i nije valjda mogue
vjerovati da e se sve to zaustaviti time to e refleks tih dogaanja, literatura o
njima, biti proglaena nesimpatinom. Zato bi ta literatura bila manje vrijedna?
I smije li itko kome je bibliotekarstvo profesija, ma i u snu neto takvo promisliti,
a kamoli jo i javno zastupati?! Moe li, uope lina simpatija prema odreenoj
vrsti literature, bila ona filozofska, vjerska, ideolok itd., biti kriterij kojim bi se
bibliotekar rukovodio? A od takve iskljuivosti do napasti da se iz knjinica
eliminira neto to je passe ne treba mnogo. Tako usmjeren um ne moe, dakako,
nai nikakvu dodirnu toku s onim to je zastupao Milan Kangrga! Treba li zbog
toga i Kangrgine knjige bez pompe i saaljevanja eliminirati?
Ponesen mogunou da zastupa iskljuivost, to ju je iskazao u prikazanoj
polemici, A. Stipevi je svoju tezu razvio i u knjizi: Sudbina knjige, Benja,
Lokve, 2000. (poglavlje Nepotrebne i nekorisne knjige, str. 347 do 358), a
zatim opirnije u knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata, tom III, kolska
knjiga, Zagreb, 2008. (vidjeti posebno poglavlje XV, ali i XIV, XVI i XVII,
str. 431532). Od velikog broja tvrdnji, to bi ih vrijedilo analizirati, nas ovdje
zanima njegov stav o nepotrebnim knjigama. On priznaje da je to osjetljivo
podruje (Zbog zamrene sudbine koju proivljavaju knjige u vremenu i prostoru, bolje je i ne pokuati definirati sintagmu nepotrebne knjiga, pa, valjda
da skrati muke istraivanja, kae: Stoga emo razmotrit taj fenomen samo na
hrvatskom prostoru i samo za razdoblje koje nas u ovoj knjizi zanima.), a onda
nastavlja: U hrvatskim zemljama bilo je mnogo knjiga tiskanih tijekom 19. i
20. st., koje su s vremenom potpuno zaboravljene. To nije nikakav specifino
hrvatski fenomen, a nije specifino za hrvatske zemlje ni ono to se dogaalo
s knjigom u komunistikom razdoblju, jer upravo je u tom razdoblju proizvedeno vrlo mnogo knjiga, koje su roene kao nepotrebne i to su ostale sve dotle
dok nisu zavrile u tvornici papira (str. 441). Koliko je to vrlo mnogo nije
reeno, a ne specificiraju se se ni literarna podruja. Tzv. komunistika literatura ili napredna literatura je predmet kojim on ilustrira nepotrebnu knjigu: Govorimo o sabranim ili izabranim djelima komunistikih rukovodilaca, o
promidbenim brourama koje su nakon Drugog svjetskog rata preplavile jugoslavensko, a, naravno, i hrvatsko knjiarsko trite, o bezbrojnim raspravama
236

Knjiga 42.indd 236

2.7.2012. 17:27:37

o kolektivizaciji i seljakim radnim zadrugama u selima, o samoupravljanju, o

ourizaciji i deourizaciji i slinim temama, za koje u javnosti, ukljuujui tu i partijsku, nije postojalo ni najmanje zanimanje.
Meni je ao to je A. Stipevi cijeli problem nepotrebne knjige reducirao
na tzv. komunistiku literaturu iz razdoblja od 1945. do 1990., a zanemario
ostale vrste (uz tzv. srpsku literaturu, takoer i suvremenu literarnu produkciju iz 1990-ih itd). A u tu je literaturu onda strpao sve odreda: i Marksa i Engelsa
i Lenjina i Staljina i aueskua i Hodu, i sve koji su o marksizmu pisali (odnosi
li se to i na prevedene autore, npr. Hobsbawna etc.), i sve to je u Hrvatskoj
(Jugoslaviji) o samoupravljanju (zapravo drutvenim problemima) pisano, i
sve to je pisano o NOB-u (valjda i ono to je o NOB-u pisao F. Tuman dok je
bio pravovjeran!). Je li mogue da unutar tako golemog i raznovrsnog literarnog korpusa ne postoji razlikovanje ni meu imenima, ni meu proizvedenim
djelima, da je sve to smee, kako se u potvrdu svoga poziva na Bilandia?!
Smatra li A. Stipeviu da su i, primjerice, asopis Praxis i djela zagrebakih praksisovaca, odreda profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, takoer
smee, jer su nedvojbeno bila prosocijalistiki usmjerena? Smatra li da u to
smee i nikome potrebnu literaturu spadaju trotomna Historija filozofije
Branka Bonjaka, trotomna Filozofija historije Predraga Vranickog, impozantno filozofsko djelo Gaje Petrovia ili Milana Kangrge, pa zatim socioloke publikacije Rudija Supeka i Ivana Kuvaia ili Filozofska hrestomatija u 12 knjiga
tih autora... Ili, primjerice opusi Branka Horvata, Mije Mirkovia, Ive Periina,
Vladimira Stipetia, Adolfa Dragievia koji su takoer bili prosocijalistiki
usmjereni. Ili vrlo kritiki radovi o problemima socijalistike Jugoslavije i
socijalistike Hrvatske kakav je napis Predraga Vranickog: Strateki promaaji socijalizma, Nae teme, broj 5, 1988. Neke od njih su zbog toga otro
napadali reimski apologeti, ali nisu posustajali dok je A. Stipevi tada utio i
gradio karijeru. Figa v epu iskazala se tek kad je postalo unosno ponavljati
tumanovsku besmislicu kako smo pedeset godina ivjeli u mraku i u paklu, a
dio toga mraka ili pakla je i dijabolina literatura koju treba unititi bez
pompe i saaljenja! I iz takve vizure eto nama socijalne povijesti knjige u
Hrvata!
Osim svojih vlastitih uvida i ocjena o tome to je to nepotrebna, alias komunistika literatura u Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata, tj. u komunistikom
razdoblju (i koju, dakako, treba eliminirati), A. Stipevi se za takve ocjene
oslanja jo samo na etiri izvora: tri novinska lanka i jedan diplomski rad
zaista skroman broj referenci za djelo s pretenzijom da bude socijalna povijest knjige.225 To su: 1) Jasmina Kuzmanovi, Epoha na smetlitu. Knjige i
225

Nisam tu uraunao izjavu Duana Bilandia, na koju se poziva A. Stipevi, o tome da su preko

237

Knjiga 42.indd 237

2.7.2012. 17:27:38

spomenici, kao ideoloki namjetaj bive epohe, mogu birati izmeu reciklae
i muzeja, Danas, 4. 12. 1990. 2) Sava Dautovi, Sabrana dela kao svatara, Politika, 6. 9. 1989.; 3) Damir arac, Maks pao s Marxa (intervju s
Maksimiljanom (Maksom) Bae), Slobodna Dalmacija, 27. 9. 2003.; Boris
Skitareli, itanje drutveno-politike literature u narodnim bibliotekama od
1980.1990. (diplomski rad na Studiju bibliotekarstva Filozofskog fakulteta u
Zagrebu), Zagreb 1993.
Najprije o lanku Save Dautovia. U tekstu se s pravom negoduje protiv svojevrsne, pritom i nekritike manije (megalomanije, kako to kae) izdavanja tzv.
sabranih djela politiara, dobro ukazuje na promaaje s tim u vezi i drutvenu
neopravdanost takvih poduhvata, pogotovo u tadanjoj nepovoljnoj situaciji u
kojoj se zemlja, a pogotovo izdavatvo nalazilo. Ali Sava Dautovi ne smatra da
djela vodeih politiara nema potrebe izdavati, pa na primjer, to mu je i izravan
povod za lanak, kae: Kardelj, nema sumnje, zasluuje jedno ozbiljno i kritiko izdanje svojih izabranih radova bez obzira to su najvaniji meu njima
uglavnom poznati jer su vie puta objavljivani jo za njegova ivota. Kritika
izdanja ukljuuju naravno i osvrt na djelo, prilike u kojima je nastajalo, domet
i intelektualnu snagu djela, procjenu koliko to djelo korespondira s aktualnim
potrebama drutva... Sve je to dakako neto sasvim drugo od apriorne teze o nepotrebnosti tih knjiga. Ako bi se proakala produkcija knjiga politiara koji
su djelovali tokom priblino pedeset godina postojanja socijalistike Jugoslavije,
nesporno je da bi se nalo mnotvo potvrda opravdanosti Dautovievih kritikih
opaski. Ali bi se vjerojatno pokazalo da se ne mogu svi autori-politiari jednako
tretirati. Ne bih stoga rekao da opravdane kritike opaske Save Dautovia A.
Stipevi moe uzimati kao potvrdu svojih kategorikih i generalno iskljuivih
ocjena o nepotrebnosti tzv. komunistike literature.
noi obezvrijeeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smee, to ju je dao na
predstavljanju Sabranih djela Franje Tumana. Tekst njegova izlaganja donio je Hrvoje oi u Hrvatskom
politikom leksikonu, II dio, Rijeka 1993. str. 990. (Stipevi, ibid., str. 597), jer ovdje imamo posla s
groteskom i lakrdijom u isto vrijeme: 1) Javnosti je poznato da je i Bilandi glavninu onoga to je napisao
posvetio razvoju socijalistike Jugoslavije i da je tada to i objavljeno. Je li sve to smee? Kako vjerovati
ovjeku, koji se predstavlja kao znanstvenik i koji je u tzv. zrelim godinama, dakle svjesno, pisao svoje
radove koji su smee?; 2) Ako Bilandi govori o milijunima radova koji su preko noi postali smee
bilo bi vrijedno panje proitati naslove tih milijuna radova i raspravu D. Bilandia u kojoj on za svaki od
tih radova, ili barem za grupe radova, navodi djelove teksta (dakle stvarne argumente) iz kojih e nesporno
biti vidljivo da su smee (nevjerojatan je taj intelektualni kapacitet D. Bilandia koji je prouio, ili
barem proitao-prelistao milijune radova, nije li ta njegova izjava primjer konfabuliranja?); 3) Zato bi
Sabrana djela samo tzv. komunistikih rukovodilaca bila smee, a primjerice Tumanova to nisu, ako su
mu to zaista bila Sabrana djela i ako obuhvaaju i ono to je pisao u komunizmu kao komunist, kao
komunistiki general. Ili je taj njegov opus iz ovih Sabranih djela izostavljen, kao to je iz Bespua...
bio izostavljen dio o idovima? Ako je tako onda se opet postavlja pitanje tzv. znanstvene etike, ali i
elementarnog potenja. Ukratko, nije A. Stipeviu trebalo kao argument uzimati izjavu koja nije drugo do
lakrdijaka. Ali kako mu je ona vana, kako se na nju oslanja nije li i Stipevieva pria o nepotrebnoj
literaturi takoer u velikoj mjeri lakrdijaka?

238

Knjiga 42.indd 238

2.7.2012. 17:27:38

lanak Jasmine Kuzmanovi sam ve ranije spominjao i on pripada u tekstove koji su bezrezervno podrali odstranjivanje odreene (ideoloke) literature,
ali ne zato to je to proizilo iz argumentirane analize sadraja te literature, nego
zbog novog politikog poretka s kojim ta literatura ne korespondira. Za lanak
je posluilo ienje saborskih ureda od literature neprilagoene potrebama suvremene uprave. Za tamo zateenu literaturu reeno je da je posrijedi bio ideoloki namjetaj, koji nestaje zajedno s rashodovanim ormarima i pisaim stolovima. Ukratko, nekorisne, neitane, bezvrijedne knjige, jer to to odlazi i nisu
bile knjige u pravom smislu rijei, ve ideoloke parafernalije bivih sistema.
Stoga ona, polazei od tog jednog (saborskog) ienja literature, prognozira opi
tok buduih dogaanja: ...prvo pokret za povratak spomenika banu Jelaiu,
zatim intervencija u ideoloki obojena imena trgova i ulica. Kao posljednje po
redu, dolazi veliko pospremanje vladinih ureda, a onda valjda i opina, biblioteka, mjesnih zajednica. lanak dakako nigdje ne navodi precizno koji su to sve
naslovi (nekoliko navedenih imena i dva naslova ne iscrpljuju svu nepoeljnu
literaturu!), ne daje bilo kakvu analizu sadraja odstranjenih knjiga, ne precizira
kakvih bi razmjera veliko pospremanje trebalo biti. Umjesto toga imamo impresionistiki tekst koji osuuje na nestajanje ono to J. Kuzmanovi i jedan od
njenih sugovornika smatraju ideolokim parafernalijama bivih sistema. Ako
bi se unitavale sve ideoloke parafernalije, tj. knjige iz nekih, bilo kakvih, ali
realno u prolosti postojeih i djelujuih sistema to bi ostalo kao pouzdana
dokumentacija o toj prolosti? Treba samo zamisliti koliko bi budue generacije
bile zakinute da se uniti tekst J. Kuzmanovi jer je neosporno vaan dokument
o stanju duha poetkom 1990-ih u Hrvatskoj! Ali ve i slika koja krasi lanak
proturjena je. Na vrhu gomile odbaenih knjiga u kontejneru za otpad nalazi se
i knjiga Proleter. To je reprint asopisa (skromnog dosega i izgleda dodue)
koji je izlazio prije 1941. godine i sam po sebi je dokument vaan za historijska
istraivanja, bez obzira kako e se ocjenjivati njegov sadraj. A pod slikom je
tekst: Marksizam za reciklau: klasici spaavaju umu. Dopadljivo, ali priglupo. Nema ni jednog ljudskog misaonog nastojanja pretoenog u knjigu koje
bi a priori trebalo osuditi na unitavanje (bila to reciklaa ili spaljivanje ili neto
tree) samo zato to je naila nova ideoloka paradigma. Da samem, lanak J.
Kuzmanovi nainom obrade, sadrajem i apriornim tvrdnjama o parafernalijama nije referenca koja bi opravdavala kriarski pohod na tzv. komunistiku
literaturu, kakvog nalazimo kod A. Stipevia.
I intervju Maksimilijana (Maksa) Bae A. Stipevi ne navodi zato to u njemu postoje dokazi o besmislenosti, ergo bezvrijednosti Marxove misli, nego zato
to su uz Duana Bilandia i neki drugi bivi komunisti takoer doli do slinog zakljuka (o smeu od literature), pa citira jedan njegov stav iz intervjua
u Slobodnoj Dalmaciji: Marksizam se, to sam zakljuio nakon prouavanja
239

Knjiga 42.indd 239

2.7.2012. 17:27:38

Marksovih djela, temelji na potpuno apsurdnim teoretskim principima. To jednostavno ne moe funkcionirati, jer se meusobno pobija. Sad mirne due mogu
rei: marksizam je idiotarija (Socijalna povijest knjige u Hrvata, str. 454). Pa
ako je neto idiotarija, a to eto priznaju i bivi komunisti zato za tim aliti,
zato time optereivati police narodnih i kolskih biblioteka?!
Za Stipevia je, da bi itaoca uvjerio u nepotrebnost tzv. komunistike
literature, odluan argument to to je jedan bivi komunist indirektno rekao
da je sve to smee, a drugi bivi komunist kategoriki ustvrdio da je rije o
apsurdnim teoretskim principima i da je stoga marksizam idiotarija. Daljnji
mu dokazi nisu potrebni? A ako je neto smee i idiotarija gdje mu je
mjesto nego na deponiju, na smetlitu, gdje se odlae sve nepotrebno i tovie
tetno. Da bi cijelu jednu literaturu koja reflektira (vie ili manje uspjeno, tono
ili pogreno, to za ovu raspravu nije bitno) stvarno postojee drutvene procese u
zadnjih stotinu pedeset godina proglasio nepotrebnom, renomiranom bibliotekaru dovoljne su dakle dvije puke tvrdnje! I to bi spadalo u bibliotekarsku etiku?!
Prije bih rekao da to spada u ideoloko sljepilo koje se prikriva kvazibibliotekarskim autoritetom i koje je potpomagalo histeriju ienja nepodobne
literature. Zato je A. Stipevi ostao samo na citiranju iz intervjua M. Bae?
Zato nije naveo, eventualno i citirao, djelove njegove knjige (Maksimilijan
Bae, Apsurdi Karla Marxa, BiB nakladnitvo, Zagreb, 2003.) koja mu je bila
dostupna prije nego to je njegova Socijalna povijest knjige... izila iz tampe?
A od kolikog je dometa epohalno otkrie Maksa Bae da je Marksovo djelo
nespojivo sa zdravim razumom, da je apsurdno i idiotarija pokazat e
vrijeme, kad se ve ignoriraju brojne rasprave (knjige, lanci) u kojima se mogu
nai posve drugaije ocjene.
Rasprava o gigantskom umnom dostignuu da je, naime, marksizam
(onako u uture) idiotarija ne spada, dakako, ovamo. Ali kako je to za A.
Stipevia vaan oslonac u njegovoj tezi o tzv. komunistikoj literaturi kao
nepotrebnoj, upuujem itaoca na dva mala signala, koja nikako nisu prokomunistika, a ipak priznaju neto to A. Stipevi nikako ne priznaje. Rije je
o stavu prema Komunistikom manifestu (o izdanjima kojega u Hrvatskoj i
Jugoslaviji on govori s neskrivenim animozitetom vidjeti na str. 451 Socijalne
povijesti knjige...): prvi je stav o njegovoj itanosti, a drugi o njegovu intelektualnom dometu.
U tzv. uskrnjem broju Novog lista iz 1998. Ivan Devi (tada profesor na teologiji u Rijeci, sada nadbiskup Rijeki) tvrdi najprije da su Biblija i
Komunistiki manifest dvije najitanije knjige na svijetu, a zatim ih je sadrajno usporeivao. Naravno da se obruio na Komunistiki manifest, ali je za
nau raspravu bitna konstatacija o njegovoj itanosti injenica koja je u izravnoj suprotnosti sa Stipevievim tvrdnjama kako takva literatura nije nikome
240

Knjiga 42.indd 240

2.7.2012. 17:27:38

bila potrebna i kako je nitko nije itao itao ju je eto ak i profesor teologije u
Hrvatskoj i naao shodnim o tome pisati!226
I druga ilustracija je takoer novijeg datuma. U uvodu uz odabrane Marksove
i Engelsove tekstove (a odabir poinje integralnim tekstom Komunistikog manifesta), koji su izili u ediciji Essential Thinkers (izdavaa Barnes & Noble
Books, New York, 2004.) Hugh Griffith kae npr. i ovo: Na zapadu je Marksov
proletarijat disperziran ili asimiliran do toke kad je postao malo vie od folklorne memorije. Veina nas je, to se moe uvjerljivo dokazivati, dio buroazije. U
tom smislu je marksizam starog stila mrtav i pokopan. Ali su konflikti interesa
u kapitalizmu podjednako zaotreni kao i uvijek i Marksova briljantna, ali bolna
analiza ostaje uznemirujue mjerodavna (str. 8).
A u uvodnoj studiji obimnog kolektivnog istraivakog projekta (Strategic
Asia 2009 10, objavljenog 2009. godine kao deveti svezak projekta),227 u kojemu se raspravlja o poziciji U.S.A u okolnostima promjenjenih uvjeta funkcioniranja svjetske ekonomije s obzirom na ekonomsku krizu i spektakularni dosadanji
ekonomski rast Narodne Republike Kine, A. J. Tellis raspravlja o mogunostima
prevladavanja aktualne krize i mogunostima kapitalizma da opstane kao historijski oblik ekonomskog djelovanja drutva i gle vraga, uporite za optimistiku
tvrdnju nalazi u Marksovom Komunistikom manifestu u onom dijelu gdje
on govori da je za razliku od svih dotadanjih klasa, kojima je uvjet opstanka
bilo ouvanje naina proizvodnje, buroaziji uvjet opstanka neprestano razvijanje (revolucioniranje) sredstava za proizvodnju, s njima i odnosa proizvodnje, a
time i svih drutvenih odnosa ukratko stalno i neprestano inoviranje. Opiran
citat iz Komunistikog manifesta je korektan, a A. J. Tellis za taj Marksov stav
kae: Kao to je Karl Marx razumio bolje od veine, najznaajnija karakteristika kapitalizma je njegov vulkanski dinamizam koji se manifestira u nesmiljenim
inovacijama i kontinuiranom tehnikom progresu. I pritom dodaje da navedeno
tono zapaanje K. Marksa ne znai nuno prihvaanje njegovih teorijskih razmatranja ...kako unutarnji mehanizam kapitalizma nuno vodi ka proturjenostima uvjeta modere produkcije, a koji zatim proizvode sve obimnije i sve
destruktivnije krize. Ukratko, nee biti da ba svi Marksovu teorijsku misao
smatraju idiotarijom kao to to ini M. Bae i A. Stipevi. Stoga njihov, ma i
genijem dokueni animozitet spram djela klasika marksizma ne bi smio biti
kriterij za unitavanje ili izbacivanje tih djela iz biblioteka.
Ivan Devi, U Jeruzalemu je nae mjesto, Novi list, uskrnji broj, travanj 1998. Taj njegov
lanak komentirao sam u Hrvatskoj ljevici, broj 6, 1998. lankom Religijska kritika Komunistikog
manifesta.
226

227
Ashley J. Tellis, The Global Economic Crisis and U.S. Power, u knjizi: Economic Meltdown and
Geopolitical Stability, A. J.Tellis, A. Marble, T. Tanner (eds), NBR (The National Bureau of Asian
Research), Seattle and Washington, D.C., 2009., str. 3335. Informacije radi, Ashley J. Tellis je, uz niz drugih
akademskih i drugih aktivnosti i dugogodinji direktor istraivanja Stratekog azijskog programa u NBR.

241

Knjiga 42.indd 241

2.7.2012. 17:27:39

Ni samoupravljanje, kao zbiljski drutveni fenomen, pa ni literaturu o njemu

(a ta je svakako bila razliite usmjerenosti od puke deskriptivnosti, preko apologetskih prikaza, do vrlo kritikih rasprava) ne treba ni braniti ni omalovaavati,
ve znanstveno valorizirati. Ali je znak intelektualne nedoraslosti podrugljivo o
tome govoriti. Htio bih podsjetiti A. Stipevia na samo jednu reenicu Eugena
Pusia iz njegovog predgovora knjizi Samoupravljanje (autori: S. Ivanievi,
. Pavi, M. Ramljak, kolska knjiga, IV. izdanje, Zagreb, 1982., str. 13):
Tim (u ovoj knjizi opaska A. L.) vie-manje faktualnim prikazom ideja i struktura,
normi i oblika probija se misao koja nas vraa na poetak ovog predgovora. Govorei ondje o
zvjezdanim asovima ovjeanstva, predloili smo vratiti se u manje razmjere, u nae domae prilike, u uske okvire jedne male zemlje. Ako su nae ocjene opeg kretanja kooperativnog
ljudskog rada u smjeru samoupravljanja ispravne, i ako uspijemo u jugoslavenskom eksperimentu izgraditi prvi samoupravni makrosistem u svijetu, onda nema razloga smanjivati
mjerilo. Onda e jednom i nae djelo ui u prvi red povijesnih dogaaja...

Nadam se da Eugen Pusi nije za A. Stipevia samo navodni teoretiar!

I Stipevievo pozivanje na diplomski rad Borisa Skitarelia vrlo je dvojbeno. Prije svega, Skitareli naslovom nagovjetava generalni uvid u itanost
drutveno-politike literature u narodnim bibliotekama za desetljee 1980
1990., a u stvarnosti je ispitivao itanost te literature u samo etiri zagrebake.
Tako je trebao i nasloviti svoj rad: itanost drutveno-politike literature u etiri narodne biblioteke (ili u etiri zagrebake...) i barem spomenuti u kojoj je
mjeri taj uzorak od etiri narodne biblioteke reprezentativan. Uvid u promet
knjiga odreene vrste u etiri biblioteke svakako mora biti interesantan, ali ne
dozvoljava generalne zakljuke o itanosti, jer se spomenuta literatura koristila i mimo narodnih biblioteka, na drugim mjestima. Ali nije sada o tome rije
(premda moram napomenuti da podaci to ih navodi ne potvruju kategoriki
formuliranu tvrdnju A. Stipevia da su to knjige koje nitko, ba nitko nikada
nije uzeo u ruke...).228
Ovdje bih elio upozoriti na jedan drugi aspekt to nam ga nudi Skitareliev
tekst.
Tekst diplomskog rada po apriorno izreenim ocjenama i koritenoj termi228
Za neitanost te vrste literature Stipeviu je glavni (i jedini?) izvor diplomski rad B. Skitarelia, ali
njegovi podaci ne potvruju osnovanost njegove kategorike tvrdnje, jer i Stipevi navodi da je prema tim
podacima ipak analizirana literatura (u etiri knjinice) posuivana 330 puta, pa dodaje kako je to ...poraavajui podatak da su se sve te knjige posuivale 33 puta godinje u svim etirima zagrebakim knjinicama,
odnosno neto manje od jedne knjige mjeseno u svakoj knjinici. Premalo, malo ili nekako drugaije reeno to ipak nije identino s tvrdnjom: koje nitko, ba nitko nikada nije uzeo u ruke. Evo teksta u kojemu
Skitareli sumira svoje empirijske nalaze: Statistiki smo obradili itanost ove 22 knjige u navedene etiri
narodne biblioteke za razdoblje od poetka 1980. do 1990. Pronali smo tako da su ove knjige bile posuivane
330 puta u nae etiri narodne biblioteke. I u jo jednom, sasvim sluajnom, primjeru, takoer na osnovu
datumnika, vidi se da je ipak bilo korisnika i takve literature. Prema tome je tvrdnja nitko, ba nitko nikada
ipak pretjerana. Naravno da je Gola istina Nives Celzijus vie itana od Hegelove Logike, Marksovog
Kapitala, Kantove Kritike rasudne moi, Filozofije revolucije Gaje Petrovia, pa i analiziranih autora.
Ali to dakako nije dokaz da je Gola istina genijalno djelo, a ostalo nabrojeno smee!

242

Knjiga 42.indd 242

2.7.2012. 17:27:39

nologiji pripada u strasne politike referate sav je usmjeren na osudu biveg reima, tvrdnja za tvrdnjom slijede bez ikakvog zasnivanja na injenicama,
navodima iz nekih istraivanja ili barem uvidima u anketna ispitivanja. Tako se
primjerice tvrdi: Tadanja drutveno-politika literatura bila je pisana nedemokratski u osnovi na autokratski nain tako da ju je mogao razumjeti samo mali
broj graana, bila je pisana za samoupravna tijela u kojima je bila aktivna samo
manjina. (valjda je ipak Skitareliu bila razumljiva kad o njoj tako suvereno
sudi!). Mislim da e za brojne ljude od struke biti interesantna ova nova klasa
literature pisane nedemokratski u osnovi autokratski! Skitareli naravno ne
objanjava tu tvrdnju, ne navodi ni jedan jedini citat iz bilo koje drutveno-politike knjige. Ima tu i canjugovskog spominjanja stalea, ali ne i objanjenja
ostalih stalea samoupravnog drutva. On daje i kategorike ocjene na temelju
kondicionala kad bi se, ako bismo, kao u ovom stavku:
Kad bi se postavilo pitanje o znaenju pojedinih izraza te literature dobivao bi se veoma mali postotak tonih odgovora. Ako bismo postavili pitanje razumijevanja npr. 40 ovakvih izraza vidjeli bismo da vei dio tih termina ne razumije ni 50% onih koji posjeuju
narodne biblioteke. Razumijevanje tih termina i tematike bio je ozbiljan problem reima jer
se mora uzeti u obzir da je razumijevanje ovih termina i pojmova bio preduvjet za razumijevanje sredstava javnog obavjetavanja i informiranja kada su govorili o drutveno-politikim
zbivanjima.

Kojih je to 40 termina (na str. 8 dodue navodi 13 termina, ali to ipak nije
40..., ali i za njih kae: ...da su ti pojmovi u leksikom smislu na prvi pogled prilino razumljivi, ali nain na koji su se oni upotrebljavali, a ponajvie smisao koji
im se pridavao, bio je zbunjujui i itateljima narodnih biblioteka neshvatljiv),
kako je doao do podatka da 50% posjetilaca narodnih knjinica (svih posjetilaca
ili samo onih posjetilaca koji posegnu za ideolokom literaturom?) ne razumije
te termine itd., itd sve to ostaje misterija. A generalnu ocjenu o neitanosti daje
na temelju uvida u literarnu produkciju samo dva autora: Vladimira Bakaria
(13 naslova) i Duana Dragosavca (9 naslova). Nigdje ni jedne rijei o tome
to sve potpada pod termin drutveno-politika literatura, kolikog je obima ta
literatura bila, postoje li ikakve razlike meu knjigama te vrste, nema ni rijei o
referencama na koje bi se u svojim ocjenama oslonio itd., ali sve vrvi od presuda,
eptiteta, izraza navodno i stavova da su te knjige nekurentna roba... na putu
su da se unite ili bace u more itd. Skitareli ima i ovakvu tvrdnju: Sudbina
knjiga ovih indolentnih, nemonih, zagriljivih ljudi zabavljenih najvie samim
sobom sada je kritina.
Jasno je svakome tko je ikada radio sa studentima da diplomski radovi ne
mogu biti savrena djela. Ali minimum pismenosti, ozbiljnosti u tretiranju
teme i dokazivanja tvrdnji ipak se mora traiti. Od toga u ovom diplomskom
radu nema niega. A najzgodnije je to da je cijeli diplomski rad svojim apriornim tvrdnjama suprotan osnovnom bibliotekarskom ponaanju: bibliotekar je
243

Knjiga 42.indd 243

2.7.2012. 17:27:39

posrednik izmeu korisnika i knjige i svaku knjigu, kao i svakog korisnika, mora
ravnopravno tretirati, a svoje osobne sudove o autorima i korisnicima zadrati za
sebe. Kako je to Skitareli doao do zakljuka da su V. Bakari i D. Dragosavac
indolentni, nemoni, zagriljivi ljudi, zabavljeni najvie sami sobom? I kakve to ima veze s njihovim literarnim djelima? I kako to B. Skitareli povezuje
svoje zvanje (bibliotekara) s odredbama etikog kodeksa struke prema kojemu
bibliotekari u radu moraju jasno razlikovati osobne od profesionalnih nazora
ako ovakve kvalifikacije o linostima pisaca tako javno izlae? Kako bi se B.
Skitareli osjeao i ponaao da o njemu kao ovjeku tako pone govoriti neki
inovnik ureda kojemu je doao po neku ispravu? Mislim da bi za bibliotekarsku struku i openito za javnost bilo dobro da se integralni diplomski rad B.
Skitarelia objavi u Vjesniku bibliotekara Hrvatske bez ikakvih intervencija
u tekst. To predlaem redakciji asopisa.
A mentor takvog, krajnje loeg i neosnovano pretencioznog, diplomskog
rada je Aleksandar Stipevi, koji ga, tovie, u svom znanstvenom naporu
uzima kao referencu za ocjene o nepotrebnim knjigama! Da ovjek ne povjeruje! Ako je suditi po onoj narodnoj izreci: Prema svecu i tropar, ini se da ni
svetac ni tropar u ovom sluaju nisu dorasli izazovu u koji su se upustili.
Spomenuo sam ve u prvom dijelu knjige da je o temi nepotrebna knjiga pisala bibliotekarka Nada Jirsak, voditeljica Narodne knjinice u Dubravi,
Zagreb. Bio je to njen diplomski rad iz kojega se moe zakljuivati da je rije o
bibliotekarki s dobrim poznavanjem struke i iskustvom.
Temeljna je njena pozicija odreena tvrdnjom da je otpis knjiga pokazatelj
aktualnosti fonda. A otpis slijedi reviziju knjinog fonda i moe se provesti po
sljedeim osnovama: 1. amortizirane knjige; 2. nevraene knjige nisu vraene nakon 23 godine uz pisane opomene; 3. izgubljene knjige knjige koje su
otuene bez zaduenja; 4. nepotrebne knjige neaktualne, koje se ne posuuju.
Svaka od ovih osnova govori nam poneto o fondu knjinice, a nedvojbeno i o
potrebi korisnika. Raspravu o nepotrebnim knjigama promatra samo u segmentu narodnih knjinica.
Vano je naglasiti njen stav da su nepotrebne knjige one koje su neaktualne,
koje se ne posuuju. Time je reeno zapravo sve ono to kao osnovno, kao polaznu toku, treba rei, tj. ono ime se mora voditi bibliotekar profesionalac. Takav
stav, ako se dosljedno provodi, iskljuuje animozitet ili pristranost bilo koje vrste.
Neaktualnost knjige Nada Jirsak poistovjeuje, dakle, s neposuivanjem. Iz
uredno voene evidencije svakom bibliotekaru lako je zakljuiti koje se knjige ne
posuuju i koliko dugo zauzimaju dragocjeni prostor za odlaganje knjiga.
Ipak je pri podrobnijem razmatranju ove odredbe (u poglavljima: Cenzura
u narodnim knjinicama i Nepotrebna knjiga u narodnim knjinicama) morala navesti dileme na koje bibliotekar nuno nailazi, a koje se ne mogu uvijek
244

Knjiga 42.indd 244

2.7.2012. 17:27:39

razrijeiti pozivom na neposuivanje (rije je, uz ostalo, i o drutvenim prilikama u kojima se financiraju izdanja koja su dominantno reimski i politiki dekor...), pa je u odluivanju bibliotekar esto upuen na osobnu, ali profesionalno
motiviranu odluku. Evo nekih stavova Nade Jirsak iz kojih se to vidi:
U svome poslu nabave knjiga za narodnu knjinicu knjiniar mora potovati i neka
opeprihvaena moralna i estetska naela. Uzevi u obzir moralna naela, kad mu se u rukama nau naslovi koji generiraju genocidne ideje, mrnju i zlo, knjiniar e na sebe preuzeti ulogu odgovorna selektora i odluiti da su te knjige narodnoj knjinici nepotrebne...
Knjiniar e, naime, esto uoiti zaudnu injenicu da korisnici narodne knjinice danas
rijetko ili uope ne posuuju vrijedna djela svjetke klasine batine. Kao primjer pri tom je
mogue navesti sljedee: u narodnoj knjinici Dubrava za Shakespearovim Sonetima nije u
tijeku pune etiri godine posegnula ni jedna jedina korisnika ruka. Jednako tako, naalost,
samuju i djela brojnih nobelovaca, istaknutih svjetskih pjesnika i prozaika. Unato tomu,
knjiniar e, vjeran svom estetskom, selektivnom kriteriju, na policu iznova stavljati stihove
i prozu klasika poput Shakespeara, Miltona, Pounda, Mallarmea, Melvilla, Trakla i drugih...

Sve u svemu, vidi se da je kategorija nepotrebna knjiga za knjiniare

vraki sloeno pitanje, u emu treba imati na umu bitne razlike izmeu vrsta
knjinica ako je rije o nepotrebnim knjigama. Oito je, zatim, da je u razradi
Nade Jirsak neposuivanje od bitnog na kraju ostao vaan, ali ipak pomoni kriterij, a da je nuno voditi se i drugim kriterijima (politikim, moralnim i
estetskim), ukljuivo i temeljitim razumijevanjem korisnike populacije kojoj
je narodna knjinica namijenjena. Jasno je da se u razmjerno kratkom diplomskom radu nisu mogle izbjei nedoraenosti i nepreciznosti, ali je tekst posebno
vrijedan zbog naina na koji je tema nepotrebna knjiga postavljen. teta je to
obje bitne komponente za odluku o odreivanju nepotrebnosti knjige (neposuivanje i prosudbe knjiniara) nisu podrobnije razraene. Ipak, u usporedbi s ranije spominjanim loim tekstom Borisa Skitarelia, ovaj rad Nade Jirsak
je veoma poticajan, posebno time to u njemu nije izraena iskljuivost kakvu
nalazimo u A. Stipevia, koji joj je bio mentor.
Kako ocjeniti zavrni dio poglavlja o nepotrebnim knjigama u Stipevievoj
Sudbini knjige, ili poglavlja XV u knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata
preputam italacu na volju.229 Kako se moglo razabrati iz glasila HKD-a
U Hrvatskoj nije bilo spektakularnih unitavanja Titovih djela i djela drugih komunistikih elnika, ali
je krajnji rezultat bio, zapravo, isti. Bez ikakve pompe i bez saaljenja, knjige klasika marksizma-lenjinizma,
teoretiara samoupravnog socijalizma, knjige o slavnim podvizima partizana tijekom NOB-a, sabrana djela J.
Broza Tita, E. Kardelja, V. Bakaria i mnogih drugih koje su krasile police privatnih i javnih knjinica, odlazile su potiho na vjeni poinak u poduzee Unija-papir u Zagrebu i u slina poduzea diljem Hrvatske,
koja su sve te knjige otkupljivala za male novce kao sirovinu koju e preraditi i proslijediti tvornicama papira.
Svi su se eljeli to prije rijeiti tog ideolokog dekora kojim su direktori poduzea punili police u radnim sobama ili u salonima za goste, a lanovi vladajue stranke i primae sobe u svojim stanovima. Puke knjinice
su imale po deset, dvadeset ili trideset primjeraka pojedinih knjiga, koje su dobivale na dar i koje nitko nikada
nije posuivao, niti uzimao u ruke, ali koje se nijedan knjiniar nije usuivao otpisati kao nepotrebne sve
do 1990. godine, kada se vie nisu imali koga bojati, pa su s tim knjigama mogli uraditi ono to su inili i s
229

245

Knjiga 42.indd 245

2.7.2012. 17:27:39

(Novosti) A. Stipevi je po Hrvatskoj drao i predavanja na temu nepotrebna knjiga. Ako mu je intonacija bila onakva kakvu smo zapazili u njegovu pisanju onda treba rei da je uspjeno pridonio psihozi ienja knjinica, koja
je ionako bila prisutna, pogotovo s obzirom na bibliotekarski autoritet to mu
je pripisan. Sve bi od bibliotekara ovjek mogao oekivati, ali da e i sam davati
nedvosmislenu podrke unitavanju knjiga teko je bilo oekivati! Na neki nain
time je sam sebe predstavio kao savrenog cenzora kako glasi naslov jedne
njegove knjige.230
drugima koje nitko nije traio otpisati ih i poslati u poduzee Unija-papir.
Teko je u cjelokupnoj povijesti knjige nai jedno razdoblje u kojem je bez izravne prisile dravnih vlasti
uniteno toliko mnogo knjiga, kao to je to bilo nakon propasti komunistikog svijeta. Nikada neemo saznati
ni priblian broj tih knjiga, no da se radi o zaista velikim koliinama, nikakve sumnje u to ne moe biti (str.
358).
Eto dakle ipak jo jednog priznanja iz bibliotekarskih redova o (pre)vrednovanju knjinih fondova s
kojim smo se imali prilike upoznati u prvom dijelu ove knjige, ovaj put priznanja koje jo kao vrlinu navodi
masovnost unitavanja bez pompe i saaljenja!
A bez pompe i saaljenja su unitavane i knjige o slavnim podvizima partizana tijekom NOB-a! Dakako!
A jesu li isto tako bez pompe i saaljenja unitavane knjige koje su govorile, ali i knjige koje se sada
tampaju i koje govore o slavnim zloinima ustakih koljaa?! Ili npr. knjiga koju je objavio Ivan Kouti:
Hrvatsko domobranstvo u drugom svjetskom ratu, a koju je podvrgao temeljitoj kritici Slavko Goldstein:
Neprihvatljiva rehabilitacija ustake NDH. Prikaz knjige Ivana Koutia Hrvatsko domobranstvo u drugom
svjetskom ratu, u : Bilten 30, IV/V 1993., idovska opina Zagreb. O tome nam uvaeni A. Stipevi
nita ne govori! A primjer iz Rijeke (K. Cuculi, Novi list, 17. 10. 2006.), gdje se na vrhu kontejnera za
smee kooperi knjiga s naslovom Jasenovac takoer je pouan. Takve su knjige svakako nepotrebne
u usporedbi s knjigama koje rehabilitiraju ustaku NDH kojoj je Jasenovac zatitni znak, pa ih treba
likvidirati!
Citiranim stavom A. Stipevi u potpunosti slijedi kriarski pohod Nedjeljka Mihanovia, to smo ga
pratili ranije, ali i instrukcije dva uvena Naputka... , to je navedeno i komentirano u prvom dijelu
knjige. A iz toga proizlazi sve to se o bibliotekarskoj etici A. Stipevia moe i treba rei!
Za razumjevanje intelektualne (ideoloke) usmjerenosti A. Stipevia bilo bi svakom zainteresiranom
itaocu vrlo korisno proitati njegovu knjigu : Pria o hrvatskom biografskom leksikonu, Matica Hrvatska,
Zagreb, 1997. O dijelu sadraja te knjige kritiki prikaz je dao edomir Vinji u Komentaru s povodom.
Frankovaka leksikografija, Identitet, broj 23, august/kolovoz 1998., godina III, str. 3233. Vinji svoj
prikaz zavrava ovako: Knjiga Aleksandra Stipevia postie jedan krupan rezultat. Ona nam daje jak odgovor na pitanje kako smo tako brzo mogli stii tako nisko. Zato je svesrdno preporuamo svima koji itaju ove
prikaze.
Nisam naao da bi na taj prikaz A. Stipevi odgovorio. Ali je to umjesto njega uinila novinarka M(irjana)
Jurii u lanku: Srpska posla usred Zagreba. Provala bijesa nad hrvatskim leksikonom, Veernji list, 10.
9. 1998. Poenta je njenoga lanka istaknuta: U kolovokom broju lista Identitet Srpskoga demokratskog
foruma objavljen je pamflet kojemu je knjiga Pria o hrvatskom biografskom leksikonu dr. Aleksandra
Stipevia samo povod za najgrublje optuivanje Hrvata kao srbofoba. Ali nije stala samo na tome: pominje
i da u povodu izlaska prve knjige HBL imamo ...podjednako uspjenjenu hajku uvara ideoloke istoe u
ondanjem reimu. Ni jedne rijei o meritumu spora, a pogotovo boe sauvaj da spomene knjigu Gorana
Babia: Vona salata ili pomirenje svih Hrvata, Zrinski, akovec, 1988. koja vrlo argumentirano ukazuje
na manjkavosti koncepta i izvedbe HBL. Evo jedne opaske G. Babia na str. 39: nakon to je citirao Krleu
kae: I ovaj, neto dulji, citat moe se ponekome uiniti suvinim, ali je ve u poetku ovoga teksta bilo
reeno kako je povijest u HBL-u predoena najveim svojim dijelom ili u mantiji ili u panciru, doim je za
puk o kojemu Krlea zbori ostavljena ili ista ona vjekovna anonimnost u koju ga je stjerala dotadanja historija
(kao historija vladajue klase) ili je, pak, prezentirana kao nemuto tijesto, koje se tu i tamo nadimlje a po
nejasnoj svojoj unutarnjoj energiji. Zato bi se spor oko poimanja i naina izlaganja povijesti morao okrstiti
230

246

Knjiga 42.indd 246

2.7.2012. 17:27:40

Uz polemiku Kangrga Stipevi jo samo nekoliko kratkih napomena.

Ponajprije, nevjerojatno je kako je bilo mogue da Stipevi nigdje u lancima, ali ni u knjizi, ne spominje kao nepotrebne one knjige za koje je ravnateljica
KGZ-a novinarki D. Vukov-Coli 1999. rekla kako im se te knjige nameu, iako
ih oni (bibliotekari) ne smatraju potrebnim, a u Gradskom uredu za kulturu su ih
oznaili kao smee, pa bi u vrijedna izdanja od nacionalnog znaaja tako pripadale knjige: Maje Freundlich, patera Vjekoslava Lasia, Anelka Mijatovia,
Zlatka Canjuge, Mile Balena, pa ak i knjiga Dinka uture (brat predstojnika
Gradskog ureda, Zarez, I/5, 16. 4. 1999.). Budui da, primjerice, ne spominje
Hrvatski politiki leksikon, autora Hrvoja oia, kao nekorisnu i nepotrebnu
knjigu znai li to da i ona spada u vrijedno izdanje od nacionalnog znaaja?! Ali to emo, valjda se na jarkom svjetlu kojim smo u tzv. demokraciji
obasjani ne vidi tama ukoriena pod imenima navedenih i njima slinih, u
izdanjima od nacionalnog znaaja! Takve knjige, dakle, nisu nekorisne i nepotrebne! Dapae!
Zatim, kao drugo, treba postaviti pitanje zato tako neupitni bibliotekarski
autoritet nije spomenuo ba nikoga od onih koji su o diskriminaciji i/ili unitavanju knjiga govorili prije dr Milana Kangrge? A iz dosad navedenog, kao i
onoga to slijedi, vidi se da je toga bilo poprilino. Je li sve te ljude, njihova reagiranja, apele, zahtjeve, kritike itd. smatrao nedostojnim svoga olimpskog angamana? A ako i uvaimo da su sve to bili dakako amateri (ili prikriveni neprijatelji), zato je preutio, tj. ignorirao izriiti zahtjev svoga, samo po bavljenju
bibliotekarstvom, kolege Sinie Mariia? Zato se nije osvrnuo na konstatacije
svojih kolegica, tj. zato nije demantirao nita od od onoga to su one iznijele u
razgovoru s novinarkom Ninom Domazet? Stipevi je oito bio zadovoljan to
su nekorisne i nepotrebne knjige izbacivane iz knjinica bez ikakve pompe i
bez saaljenja. A da se vlasi ne dosjete, da osjetljive, bogobojazne i skruene
ui nacionalno svjesnih i nacionalno egzaltiranih, odnosno i ui reima
uspjenjenom hajkom ili jo odvratnijim terminom srbokomunizmom? Moe li se o iemu u naoj sredini
razgovarati a da se neslaganje ne odbacuje ad limine? I knjiga Stipevieva i lanak M. Jurii pokazuju
kakvu nam je to kulturu dijaloga donijela tzv. demokracija 1990.h!
Kakva je nezadovoljstva pobudio Hrvatski biografski leksikon moe se isitati i iz teksta: Milan Kangrga,
In memoriam Danku Grliu. O jednom kulturno-povijesnom presedanu ( , 1984.). M.
Kangrga tekst poinje opaskom: Na posljednjem zajednikom izletu u podnoju Zagrebake gore, kad mu je
bolest ve dobrano nagrizla vitalitet, mjesec dana prije smrti, Danko Grli me je uz laganu etnju upitao, da li
sam vidio kako je Hrvatski biografski leksikon (u izdanju Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, gdje je on
sam godinama neumorno radio kao urednik za filozofiju) u svoj prvi svezak meu zaslune Hrvate uvrstio
ratnog zloinca Andriju Artukovia, a onda jo i Janka Bedekovia, zloglasnog efa zagrebake policije u
staroj Jugoslaviji (specijalistu za lanove KPJ i SKOJ-a). Danko je uzrujano govorio o tome, kako se tako
neto uope moe dogoditi, i pitao se koji su to kriteriji, na to smo ve dospjeli, pa je nakon toga odluno
rekao: Grga, to ne moemo pustiti, a da se neto kritiki ne kae! Valja o tome pisati. Ili ti ili ja, ali svakako
treba pisati. Jer, sad su vrata otvorena i dano je zeleno svjetlo: slijedi rehabilitacija svih ustakih i inih
zloinaca, ii e po toj logici Dido i Slavko Kvaternik, Paveli i ostali. Zaista nevjerojatno: zloinac
zasluni Hrvat! I to urednik HBL-a potpisuje!

247

Knjiga 42.indd 247

2.7.2012. 17:27:40

ne bi bile uznemiravane objasnit emo da su to bile one knjige koje su govorile, branile, veliale i objanjavale taj nesretni samoupravni socijalizam
kojega smo se na jedvite jade rijeili! Stipeviev polemiki angaman protiv
Kangrginih stavova nije stoga imao nikakve veze s onim to je potaklo raspravu,
s nedopustivou unitavanja knjiga, nego s nastojanjem da se zahuktalo unitavanje knjiga opravda!
Konano, trea primjedba moe biti sasvim kratka. Zato je A. Stipevi
ekao tako dugo (osam godina) da se oglasi, ako je ve do tada bilo objavljeno
mnogo tota uznemirujueg o unitavanju knjiga? On spominje sluaj u Slatini
(iz 1993.), spominje i sluaj Korula iz 1997./1998., ali ne spominje blistavu
Saborsku hajku na udbenike iz 1992. i s njom povezani nastanak dva famozna
Naputka... dva brata blizanca niti zaista sramotni napad na Vojina Jelia,
ne spominje protest A. Lukeia (1994.), ne spominje knjige na smetlitu u
Puli 1996., ne spominje svoga kolegu D. Katalenca (iz 1994.), ne spominje ogorenu reakciju A. Muzura (krajem 1997.), a preskae i izjavu ministra kegra,
koja mu je samo fusnota u obraunu s neprijateljskim Kangrginim podvalama. I nakon njegova lanka slijedi niz kritikih napisa, reakcija, izjava o unitavanju knjiga (I. Lasi D. Ugrei, D. Vukov-Coli, Z. Makovi, B. egec, V.
Sekuli, V. Ivani, V. Primorac, S. najder, T. Gabri, R. Dragojevi) a od
njega glasa uti nije! Zato?
Bilo kako bilo, svojim me je redukcionistikim stavom A. Stipevi doveo u situaciju da barem neke njegove tvrdnje o toj literaturi provjerim (samo
tira i nasilno naturanje te literature narodnim knjinicama), to nikako ne
znai ni valoriziranje, ni opravdavanje, ni omalovaavanje te tzv. komunistike literature radi se naprosto o kvantitativnoj provjeri odrivosti dviju
tvrdnji A. Stipevia.
Bilo bi zanimljivo, i korisno dakako, napraviti i cjelovitiji pregled ili analizu
stanovitog broja naslova koji se mogu sasvim uvjetno grupirati u politiku, ili
samoupravljanju posveenu, ili u marksistiku itd. literaturu, usporediti njihovu
nakladu i zatim ustanoviti koliko je od toga stiglo (na ovaj ili onaj nain) u javne
biblioteke. Imam na umu u prvom redu narodne knjinice, ali se to naravno moe
proraunati i za kolske itd. biblioteke. Budui da su knjige klasificirane po UDK
sistemu, to i ne bi bio neizvediv zadatak, barem utoliko da se dobiju razmjerno
pouzdani reprezentativni uzorci. Bilo bi isto tako dobro da se dobiju pouzdane
informacije o primjerima na silu nametanih golemih koliina na dar (po 2030
primjeraka), a koje su zauzimale dragocjeni prostor na policama.
Ali kako A. Stipevi naroito apostrofira klasike marksizma-lenjinizma, a
s neskrivenim animozitetom govori o knjigama D. Dragosavca i V. Bakaria, pokuao sam barem za nekoliko naslova ustanoviti njihovu nakladu i usporediti to s

248

Knjiga 42.indd 248

2.7.2012. 17:27:40

brojem narodnih knjinica koje su djelovale na tzv. hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom jezinom podruju (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija s Vojvodinom,
Crna Gora) i vidjeti koliko bi primjeraka pripalo pojedinoj narodnoj knjinici.
Evo najprije podataka o broju knjinica na podruju hrvatskosrpskoga jezika:
Broj narodnih knjinica:
SFRJ ukupno
SR BiH
SR Crna Gora
SR Hrvatska
SR Srbija (s Vojvodinom)

1974.
16 808
2 195
332
2 960
6 891

1977.
19 630
2 558
371
3 182
8 099

Godina*
1980.
23 553
3 123
440
3 676
9 491

1983.
26 424
4 002
417
3 945
10 385

1986.
28 143
3 490
418
4 219
11 311

*Napomena: navodim godine koje su statistiki najblie iskazanim godinama izdanja navedenih knjiga.
Izvor: SFRJSavezni zavod za statistiku: Jugoslavija 1918 1988. Statistiki godinjak,
Beograd, Februar 1989., str. 389
Naslovi to sam ih uzeo za usporedbu su:*
1. Marx-Engels, Djela, svezaka 146, Prosvjeta, Beograd, 1968.1987., (latinica), naklada: 5000.;
2. V. I. Lenjin, Dela, svezaka 140, Delta-press, Beograd, 1979., (latinica), naklada:
4 000;
3. I. Kocon (gl.ur.), Stvaranje Titove Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, 1988.,
(latinica), naklada 8 000;
4. V. Bakari, Sabrana djela IIV, Informator, Zagreb, 1974., (latinica), naklada: 4 000;
5. D. Dragosavac:
1) Jugoslavensko juer, danas, sutra, Globus, Zagreb Delo, Ljubljana, 1988. (latinica), naklada 2 000;
2) Zakon vrijednosti u staljinistikoj koncepciji, Centar za aktualni politiki studij
Narodnog sveuilita grada Zagreba, akovec, 1976., (latinica), naklada: 2 000;
3) Zbivanja i svjedoenja, Globus, Zagreb Delo, Ljubljana, 1985., (latinica), naklada: 2000;
4) Nacionalno i internacionalno, Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb, 1978., (latinica), naklada: 2 000;
5) Politike rasprave, Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb, 1981. (latinica), naklada: 2 000;
6. Predrag Vranicki, Historija marksizma III, CEKADE, Zagreb, 1987., (latnica), naklada: 2000;
7. Predrag Vranicki, Samoupravljanje 1 i 2, Globus, 1982., (latinica), naklada: 2 000;
* Napomena: Za knjige pod red. br. 1. 4. tira je preuzet sa zadnje stranice knjige. Za ostale
nisam mogao u knjigama nai podatak. Stoga sam konzultirao neke od izdavaa (urednika te
literature) koji su mi rekli da je u pravilu tira ove vrste literature bio izmeu 1 000 i 2 000
primjeraka. Ovdje sam uzeo gornju cifru.

249

Knjiga 42.indd 249

2.7.2012. 17:27:40

Ne treba naroito naglaavati da je navoenje ovih naslova (dodao sam dva

naslova naega akademika, P. Vranickog, kojega ne treba itaocima posebno
predstavljati) potpuno izvan svakog pokuaja njihova podcjenjivanja, dijaboliziranja ili pak uzvisivanja, dogmatiziranja i bilo kakvog etiketiranja
rije je naprosto o naslovima knjiga koje su bile tampane, bile u javnoj upotrebi i koje su kao takve dokument. Neke od njih su upravo one knjige to ih
Stipevi apostrofira, a koje bi u tom, njemu toliko omrznutom, mraku morale
biti posebno privilegirane, posvuda gurane ili naturane i, naravno, morale bi
se nai na svakom kantunu, ili v sakom vuglu, a nekmoli u narodnim knjinicama. Stanje je daleko od toga. Usporedba naklade i broja narodnih knjinica
pokazuje koliki broj primjeraka otpada po jednoj narodnoj knjinici, a kolika bi
naklada trebala biti uz Stipevievu donju cifru onoga to je narodnim knjinicama stizalo po 20-30 primjeraka (naklada/broj narodnih knjinica, uz
pretpostavku da bi cjelokupna naklada dospjela u narodne knjinice, proraun
za Jugoslaviju, u zagradama za Hrvatsku, a za ostale italac to moe lako sam
izraunati):
Statistiki broj primjeraka knjiga po nar. knjinici Stipeviev raun tiraa
Naslov
1) Marx-Engels, Dela (1986.)
2) V. I. Lenjin, Dela (1980.)
3) I. Kocon, Stvaranje Titove Jugoslavije
(1986.)
4) V. Bakari, Sabrana djela (1974.)
5) D. Dragosavac, Jugoslavensko juer, danas,
sutra (1986.)
6) D. Dragosavac, Zakon vrijed. u stalj.
koncepciji (1974.)
7) D. Dragosavac, Zbivanja i svjedoenja
(1983.)
8) D. Dragosavac, Nacionalno i
internacionalno (1977.)
9) D. Dragosavac, Politike rasprave (1980.)
10) P. Vranicki, Historija marksizma (1986.)
11) P. Vranicki, Samoupravljanje (1980.)

(tira / broj bibl.)

SFRJ (HR)
0,18( 1,19)
0,16 (1,09)

(20 x broj bibliot.)

SFRJ (HR)
562 860 (84 380)
471 060 (73 520)

0,28 (1,90)

562 860 (84 380)

0,24 (1,35)

336 160 (59 200)

0,07 (0,47)

562 860 (84 380)

0,12 (0,68)

336 160 (59 200)

0,08( 0,51)

528 480 (78 900)

0,10 (0,63)

392 600 (63 640)

0,08 (0,54)
0,07 (0,47)
0,08 (0,54)

471 060 (73 520)

562 860 (84 380)
471 060 (73 520)

Razlike izmeu onoga to donekle faktiki jeste bilo mogue (ako zanemarimo sve ostale biblioteke u kojima bi se navedena literatura po prirodi stvari
mogla/morala nai) i onoga to imputira A. Stipevi toliko su velike da njegove
tvrdnje ne mogu biti prihvaene ni kao figurativan izraz (tira bi morao biti
vei 70 do 281 put od onoga kakav je stvarno bio, uzmemo li ekstremne cifre).
250

Knjiga 42.indd 250

2.7.2012. 17:27:40

Potraio sam u raspoloivim e-katalozima est naih najznaajnijih narodnih biblioteka koliko je primjeraka navedenih naslova registrirano (krajem 2008.
godine)231 i evo rezultata to sam ih dobio (Knjinice grada Zagreba, koja u svom
sastavu ima 37 ogranaka sa 49 punktova, Narodna knjinica Marko Maruli
iz Splita, Gradska i sveuilina knjinica u Osijeku, Gradska knjinica Zadar,
Gradska knjinica Juraj igori ibenik i Gradska knjinica Rijeka, a navodit
u poradi utede u prostoru samo naziv grada, a ne i puni naziv biblioteke; pritom
sam raunao sve primjerke, bez obzira da li su u slobodnom pristupu, u spremitu, u depou, u arhivu, u zatvorenom spremitu):
1) Marx-Engels, Dela, t. 146: Zagreb ima jedan kompletan primjerak (u samo jednom od
svojih ogranaka) i jedan nepotpun primjerak (od toma 19. do kraja, u podrunici koja je vezana uz taj ogranak); Split ima jedan (kompletan) primjerak; Osijek nema to izdanje; Zadar
nema to izdanje; ibenik nema to izdanje; Rijeka ima pet kompleta (zakljuujem prema navedenim inventarskim brojevima, premda mi iskaz nije sasvim jasan). Sumirajmo: od est
biblioteka tri imaju, a tri nemaju Marx-Engels Dela, a u svemu ih je samo sedam (i jedna
polovina) izdanog kompleta. Sveukupno ima 7 kompleta (uz rezervu prema iskazu u Rijeci);
2) V. I. Lenjin, Dela, t. 140: Zagreb ima jedan primjerak kompleta (u samo jednom od svojih
ogranaka); Split nema to izdanje; Osijek nema to izdanje; Zadar nema to izdanje; ibenik
nema to izdanje (ali ima Izabrana djela u 16 tomova, izdanje 1961.1962.); Rijeka nema
to izdanje. Sumirajmo: od est biblioteka samo jedna ima, a pet ih nema izdanje: V. I. Lenjin
Dela. Sveukupno ima 1 primjerak kompleta;
3) I. Kocon (ur.), Stvaranje Titove Jugoslavije: Zagreb ima 12 primjeraka u 11 ogranaka;
Split nema tu knjigu; Osijek nema tu knjigu; Zadar ima jedan primjerak te knjige; ibenik
nema tu knjigu; Rijeka ima tri primjerka knjige (u ogranku izvan Rijeke). Sumirajmo: od est
biblioteka samo dvije knjigu imaju, a etiri je nemaju. Sveukupno ima 15 primjeraka;
4) Bakari V., Sabrana djela IIV: Zagreb ima 13 primjeraka kompleta (u etiri ogranka, a k
tome samo dva sveska u tri ogranka i tri sveska u jednom ogranku); Split ima jedan komplet;
Osijek nema ovo izdanje; Zadar nema ovo izdanje; ibenik nema ovo izdanje; Rijeka ima
jedan komplet ovoga izdanja. Sumirajmo: od est biblioteka dvije imaju, a etiri nemaju ovo
izdanje. Sveukupno ima 14 primjeraka kompleta;
5) D. Dragosavac:
a) Jugoslavensko juer, danas, sutra: Zagreb ima 9 primjeraka (u est ogranaka); Split ima 4
primjerka; Osijek nema te knjige; Zadar ima 1 primjerak te knjige; ibenik nema tu knjigu;
Rijeka ima 2 primjerka ove knjige. Sumirajmo: od est bilioteka etiri imaju ovu knjigu, a
dvije nemaju. Sveukupno ima 16 primjeraka ove knjige;
b) Zakon vrijednosti u staljinistikoj koncepciji: Zagreb ima 1 primjerak; Split nema tu knjigu; Osijek nema ovu knjigu; Zadar nema ovu knjige; ibenik nema ovu knjigu; Rijeka nema
ovu knjigu. Sumirajmo: od est biblioteka jedna ima, a pet ih nemaju ovu knjigu. Sveukupno
Bilo bi instruktivno imati podatke i o svim knjigama ovdje navedenih autora. Meutim, za to bi bio potreban zaista veliki prostor i stoga te podatke, premda sam ih prikupio, ne mogu ovdje donijeti, pa, dakako, ni
komentirati. Mogu ipak rei da postoje velike razlike meu nabrojenim bibliotekama u broju naslova i broju
primjeraka navedenih autora. Premda nekih naslova ima u veem broju primjeraka (a neki se zaista mogu
otpisati s obzirom na funkciju narodne knjinice), nekih naslova i nema, a u ponekim je bibliotekama broj
naslova veoma skroman. Sve u svemu, mislim da se moe rei: ne bi se moglo tvrditi da se nae biblioteke
gue u obilju ovdje spomenute ideoloke literature.
231

251

Knjiga 42.indd 251

2.7.2012. 17:27:41

ima 1 primjerak knjige;

c) Zbivanja i svjedoenja: Zagreb ima 12 primjeraka (u est ogranaka); Split ima 4 primjerka
ove knjige; Osijek ima 4 primjerka knjige; Zadar ima 1 primjerak knjige; ibenik nema ovu
knjigu; Rijeka ima 1 primjerak ove knjige. Sumirajmo: od est biblioteka pet ih knjigu ima,
a jedna biblioteka je nema. Sveukupno ima 22 primjeraka ove knjige;
d) Nacionalno i internacionalno: Zagreb ima 3 primjerka (u jednom ogranku); Split nema ovu
knjigu; Osijek nema ovu knjigu; Zadar nema ovu knjigu; ibenik nema ovu knjigu; Rijeka
ima 1 primjerak ove knjige. Sumirajmo: od est biblioteka dvije imaju, a etiri nemaju ovu
knjigu. Sveukupno ima 4 primjerka ove knjige;
e) Politike rasprave: Zagreb ima 1 primjerak; Split nema ovu knjigu; Osijek nema ovu knjigu; Zadar nema ovu knjigu; ibenik nema ovu knjigu; Rijeka nema ovu knjigu. Sumirajmo:
od est biblioteka jedna ima, a pet ih nema ovu knjigu. Sveukupno ima 1 primjerak ove
knjige;
6) P. Vranicki:
a) Historija marksizma III: Zagreb ima 22 primjerka (u 14 ogranaka); Split nema ovo izdanje (ali ima 1 primjerak izdanja iz godine 1978.); Osijek nema ovo izdanje (ali ima 2
primjerka: izdanje iz 1971. i 1978.); Zadar nema ovo izdanje (ali ima 1 primjerak izdanja iz
1961.); ibenik nema ovu knjigu; Rijeka ima 2 primjerka (uz to ima i po 1 primjerak izdanja
iz 1971. i 1975.). Sumirajmo: dvije biblioteke imaju, a etiri nemaju ovo izdanje. Sveukupno
ima 24 primjerka kompleta;
b) Samoupravljanje 1 i 2: Zagreb ima 4 primjerka (u tri ogranka); Split nema; Osijek ima
1 primjerak; Zadar nema; ibenik nema; Rijeka nema. Sumirajmo: od est biblioteka dvije
imaju, a etiri ih nema ovu knjigu. Sveukupno ima 5 primjeraka ove knjige.

Da li je taj broj opake ideoloke literature velik ili malen i da li je takva

literatura, kao opaki virus, sve navedene biblioteke ba napala ostavljam
itaocu da prosudi. Svakako je i broj i rasprostranjenost ekstremno manja od
onoga to tvrdi A. Stipevi. A kad bi se jo dodale i kolske biblioteke, pa zatim
i specijalne biblioteke (visokokolske, institutske), statistika bi pokazala da je
floskula o nasilnom naturanju ideolokih knjiga minhauzenovska!
Ali ako i ima neke istine u njegovoj tvrdnji gdje su onda te silne knjige nestale? Ako su u narodne knjinice ti i slini naslovi stizali u potocima
ili u gomilama kako to da ih je sad tako malo? Isparile? Pobjegle u ilegalu? Otpisane, jer su bile itane toliko da su se unitile ili pohabale? Ba onako
(mutadis mutandum) kako je to duhovito opisala jedna zagrebaka knjiniarka
koja radi na poslovima zatite knjine grae... Najei razlog otpisa naslova
srpskih autora i knjiga na irilici bio je oteenost i dotrajalost, a budui da su
najoteenije knjige one koje se najvie posuuju i itaju, ispada da su naslovi
srpskih autora u Zagrebu bili pravi bestseleri, a knjige na irilici viestruko radije itane nego na latinici!232
Nije na bibliotekarima, dakle, da ita a priori tvrde, brane ili napadaju. Treba
232
Vidjeti u lanku Davorke Vukov-Coli: Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez, I/16,
15. 10. 1999.

252

Knjiga 42.indd 252

2.7.2012. 17:27:41

prije svega konstatirati injenino stanje da bi se moglo trezveno, bez mrnje i

naklonosti, lege artis moglo prouavati. Razbacivanje ocjena od oka, floskule,
konfabuliranje, pa i falsificiranje ne prilie ozbiljnom pristupu problemu.
Stavovi Milana Kangrge i Aleksandra Stipevia su tipoloki opreni stavovi
i kao takvi bitni su za razumijevanje zajednikih obiljeja fenomena unitavanja
knjiga, ali i za razumijevanje pravca razvoja bibliotekarske profesije precizno
kako su ga jo 1989. naznaile Aleksandra Horvat i Tatjana Aparac-Gazivoda,
kao zanimanja koje samo sebe kontrolira, koje ima visoki stupanj samokontrole ponaanja u skladu s etikim kodeksom profesije. Ba Stipevievi
stavovi zorno pokazuju kako u bibliotekarskim redovima postoje prepreke za
takvu realizaciju bibliotekarstva. Aleksandra Horvat je i 2002., povodom Izjave
o slobodnom protoku informacija, konstatirala da je pitanje koliko je doista
(ta Izjava opaska A. L.) prihvaena meu naim knjiniarima, a da na
etiki kodeks nema snagu nepisanog zakona, koju bi morao imati, poznato je.
Koliko su Stipevievi stavovi bili usklaeni s intencijama dominantne politike
prema knjizi 1990-ih, toliko su i odstupali od takvog smjera profesionalizacije
bibliotekarstva jer profesionalno utemeljeno bibliotekarstvo ne bi dozvolilo da
knjige, ma kako u fond pristigle, ma koliko ih bilo i ma kojega su sadraja, budu
samovoljno, bez pompe i saaljevanja eliminirane (baene u smee, poslane
u rezaonice papira, spaljivane, rasipane po ulici itd.), pogotovo da se jo cinino
i slavodobitno govori, kako to ini A. Stipevi, da i kad nije bilo spektakularnih unitavanja... ali je krajnji rezultat bio, zapravo, isti. Bez ikakve pompe i
bez saaljenja. Profesionalno bibliotekarstvo mora osigurati da se sve uredno
zaprimljene knjige u fondu biblioteke podvrgavaju redovitoj, strunoj i savjesnoj
reviziji i da se, kad je i ako je potrebno, otpisuju po proceduri to ju je ustanovila
profesija (bez obzira koliki bio broj otpisanog). A organski bi dio toga profesionalnog postupka podrazumjevao i potanke Izvjetaje o provedenoj reviziji i naroito o prijedlogu za otpis (obrazloenje o broju, vrsti, razlozima otpisa) koji bi
bili javno dostupni jer knjini su fondovi ne samo kulturno dobro, nego i javno
dobro, a ne prija bilo kojeg bibliotekara, ravnatelja ili pak kakvog politiara
ili duhovnika koji bi o njima mogao samovoljno odluivati.
Ova debata isto tako pokazuje da petnaestogodinje vrludanje u profesionalizaciji nije bilo sluajno. Najprije stihijska praksa (pre)vrednovanja fondova,
a onda, preko Zakona o knjinicama legalizacija. Ba kao kod divlje gradnje.
U ekanju lex ferenda zastarjelost knjige postaje dominantni kriterij otpisa,
onda se osam godina otee s donoenjem Pravilnika o reviziji i otpisu, a Upute
za njegovo provoenje se ne donose ni do danas. Naposljetku, usprkos svim deklaracijama, etikim kodeksom nikako da se ustanove ni sankcije za neprofesionalne postupke. Sve je to, dakle, ilo na ruku stihijskoj praksi (pre)vrednovanja
knjinih fondova, koja je zapoela prevratom 1990-ih!
253

Knjiga 42.indd 253

2.7.2012. 17:27:41

Je li za sve to odgovoran onaj dio javnosti koji je javno izrazio nezadovoljstvo unitavanjem knjiga?
***
Debata o fenomenu unitavanja knjiga nije ovom polemikom bila zavrena,
zakljuena ili iscrpljena. Uz to to smo doivjeli i prvi sudski proces u vezi s
knjigocidom i presudu, ali ne za unitavanje knjiga, nego za kritiku unitavanja
knjiga,233 jo su za spomenuti i dva vana priloga razumijevanju fenomena unitavanja knjiga: 1) Tribina pod nazivom Hrvatske knjinice. I knjige bacaju, zar
ne?, odrana u Zagrebu 7. 5. 1999. i 2) tri lanka novinarke Davorke VukovColi objavljena u Zarezu.
I na jednom i na drugom kratko u se zadrati, dok e o sudskom procesu biti
kasnije posebno govora.
Tribinu Hrvatske knjinice. I knjige bacaju, zar ne? organizirao je Institut
Otvoreno drutvo iz Zagreba. Odrana je u prostoru toga Drutva, a uz voditelja
Bojana Munjina, uesnici su bili: Zvonko Makovi, Branko egec, Igor Lasi i
Ante Leaja. Nemam podatak koliko je ljudi skupu prisustvovalo, ali je dvorana
u kojoj je odravan bila ispunjena. Isto tako, ne znam jesu li izlaganja stenografski (ili diktafonom) pribiljeena, a i moje su biljeke razmjerno ture. Ostaje
pogledati kako je to u novinama prikazano.
Naao sam da je samo Novi list (10. 5. 1999.) donio informaciju novinara Tomislava Klaukog i nekoliko mjeseci kasnije Zarez (15. 10. 1999.)
Spomenula ju je i novinarka Davorka Vukov-Coli. I to je sve. Posvemanje
ignoriranje i utnja. ak ni u Novostima, sredinjem glasilu HKD-a, nigdje
nije bilo spomena o tribini. lanak T. Klaukog je naslovljen: Tribina Instituta
Otvoreno drutvo: prekreni zakoni, dotjerana povijest, unitena kultura. I knjige
se mogu ubiti. A saetak ispod naslova glasi: Javnost je rekla svoje o bacanju
u smee 400 knjiga u Koruli, ali je preutjela ostala ienja knjinica, od kolskih do onih u susjedstvu, kao i ruenja spomenika, ili u rezalite otpremljenih
40.000 kompleta enciklopedija JLZ-a to ga je osnovao Krlea.
Izlaganja na tribini snano su bila obiljeena sudskim procesom Milanu
Kangrgi pa tako i poinje lanak:
Ako jedan ubojica moe biti poasna straa pokojnom ministru obrane, udno je kako
se pravda istjeruje na, uvjetno reeno, bezazlenom sluaju kritike bacanja knjiga. Ova reenica Zvonka Makovia, povjesniara umjetnosti i, po vlastitom priznanju, kroniara kulture samo je nastavak sage o najpoznatijem i zato paradigmatinom sluaju bacanja knjiga
iz Gradske knjinice u Koruli, koji je svoj privremeni epilog dobio sudskom presudom. Ali
233
To je presuda koju sam ve spominjao. Cjelokupan predmet toga sudovanja obraditi e se u treem dijelu
knjige Pravosue i fenomen unitavanja knjine grae, na to sam takoer ve upozorio iatoca.

254

Knjiga 42.indd 254

2.7.2012. 17:27:41

ne poiniteljima, nego kritiarima... Pitanje ienja biblioteka samo je tragina epizoda

koja pokazuje koliko je teko mobilizirati javnost na tom pitanju, naglasio je Branko egec,
pisac i nakladnik, na javnoj tribini Instituta Otvoreno drutvo. I nije puno pogrijeio. Javnost
je tiho jauknula na sluaj korulanskog knjigocida, ali je preutjela ostala ienja knjinica,
od kolskih do onih u naem neposrednom susjedstvu234. Jednako tako, javnost je ostala nijema na brojne sluajeve demoliranja spomenika kulture, zatakavanja kulturnog naslijea i
diktiranja nove povijesti. Korula je samo jedan u nizu barbarskih inova u svakom pogledu, rekao je na toj tribini Zvonko Makovi

A zatim je slijedio opis korulanskoga sluaja, spomenuti su i neki drugi

primjeri, utvreno je da sankcioniranja nije bilo za one koji su knjige unitavali.
To su sve pojedinosti bolesnog opeg, komentirao je Zvonko Makovi. Strah se povlai od dna do vrha: Nitko ne zna kad e ga doekati inkvizitor hoe li to biti kolski portir, knjiniar ili sam ministar. (...) U Hrvatskoj se danas pojavljuju tek pojedinani oblici
otpora. Informacije se vrte uvijek u istom krugu ljudi, u istoj sredini. Stvari nikad ne poprime
odgovarajuu dimenziju, nadovezao se Branko egec. Zato se razvlai saga o paradigmatinoj situaciji u korulanskoj knjinici, a uti se na spaljivanje knjiga u Velikoj Gorici, Slatini
ili pak Splitu, gdje je izgorjelo ak 15 kubinih metara knjiga235. Ili na ispranjavanje polica
kolskih knjinica... Zvonko Makovi imao je potresan primjer za kraj prie o unitavanju
knjiga i dotjerivanju hrvatske kulture. Jedno od najznaajnijih djela hrvatskog, ali i svjetskog
kiparstva bio je spomenik u Kamenskoj, blizu Poege... Bakieva rascvjetala forma bila
je ponos hrvatske umjetnosti...Pod njega je jedanaest puta podmetan eksploziv i djelii su
frcali u krugu od sedam kilometara... Knjige je ipak mogue ponovno tiskati. Novi Bakiev
spomenik, meutim, nije mogue izgraditi.

utnja i ignoriranje tribine na kojoj je najvie govoreno o utnji i ignoriranju

unitavanja kulturnih dobara ironina je igra sudbine, ali i bitno obiljeje postojee situacije u Hrvatskoj jer unitavanje knjiga samo je epizoda u sveobuhvatnijoj ofenzivi demoliranja spomenika kulture, zatakavanja kulturnog naslijea
i diktiranja nove povijesti.
234

Spominjana su ienja iz zagrebakih knjinica, zato je rije o neposrednom susjedstvu.

U Splitu formalno nije izgorjelo 15 kubinih metara knjiga, a u Slatini takoer knjige formalno nisu
spaljene, dok su u Velikoj Gorici zaista knjige odvezene u spalionicu (kotlovnice kole). Naglaavam ovo
formalno nisu spaljene, iako knjige masovno odvezene na smetlite bivaju unitene na dva naina istovremeno: mehaniki (zaravnavanjem terena buldoerima), i faktinim paljenjem. Svima je poznato da se deponiji pale, vatrom saniraju pa ta sudbina eka i knjige koje se na deponijima nau. Tako je bilo i s knjigama
koje su bacane u kontejnere za smee u Koruli. Bacanje u smee i paljenje knjiga u Hrvatskoj su identini!
Kad se ponekada oponira primjedbama o unitavanju knjiga, odnosno usporedbama sa nacistikim paljenjima
knjiga, onda treba rei da je taj prigovor fikalski i pun licemjerja. Ne, nisu knjige dovoene na trgove i
tamo ritualno, uz plesove, izvikivanje reimskih politikih parola, ojkanja, ili podvikivanja spaljivane! Teko
da bi se to u datim okolnostima meunarodnih prilika moglo dogaati! Ali rezultat je isti, dijelom prilagoen
prilikama i izvoen nainom koji je dobro formulirao A. Stipevi: U Hrvatskoj nije bilo spektakularnih unitavanja Titovih djela i djela drugih komunistikih elnika, ali je krajnji rezultat bio, zapravo, isti. Bez ikakve
pompe i bez saaljenja, knjige klasika marksizma-lenjinizma, teoretiara samoupravnog socijalizma, knjige o
slavnim podvizima partizana tijekom NOB-a, sabrana djela J. Broza Tita, E. Kardelja, V. Bakaria i mnogih
drugih koje su krasile police privatnih i javnih knjinica, odlazile su potiho na vjeni poinak u poduzee
Unija-papir u Zagrebu i u slina poduzea diljem Hrvatske, koja su sve te knjige otkupljivala za male novce
kao sirovinu koju e preraditi i proslijediti tvornicama papira. Naravno, na isti se nain postupalo i s nekim
drugim, a ne samo tzv. komunistikim, knjigama.
235

255

Knjiga 42.indd 255

2.7.2012. 17:27:42

Davorka Vukov-Coli je u Zarezu 1999. objavila dva, a oujka 2000. godine i trei lanak o pitanjima koja se tiu fenomena unitavanja knjiga.236 Ve i
po naslovima se nasluuje to je u svakom od njih osnovna tema. Ovdje u ukazati samo na ono to izravno upuuje na diskriminaciju i unitavanjem knjiga.
U prvom lanku, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama najprije
se ukazuje na dramatino stanje knjinih fondova u zagrebakim knjinicama
citirajui ravnateljicu KGZ-a Anku Kati-Crnkovi:
Situacija s knjinim fondom posljednjih je godina zabrinjavajua, ali od 1998. postaje
dramatina komentira ravnateljica pusto na policama narodnih knjinica metropole u kojima je na razliitim, uglavnom ravnateljskim poslovima, provela trideset pet godina. I zatim
usporeuje ranije stanje, kad je bilo ...puno vie razumijevanja za knjigu nego u drugim sredinama i uvijek se nabavljalo sve novo to je izlazilo. Ukratko, nedovoljna sredstva ograniavaju knjinice da dostignu propisane standarde (knjiga po stanovniku), iako broj korisnika
raste pa je zadovoljenje njihovih potreba bitno oteano. U svemu se tome ...sve ozbiljnijim
problemom ponovno pokazuje sporni otkup tzv. drutveno vrijedne knjige. Uglavnom je
pribavljanje knjiga preko ministarstva (culture) bilo zadovoljavajue, ali je velikih tekoa
bilo s Gradskim uredom za kulturu. Bilo je razdoblja kada su na taj nain kupljeni naslovi
doista zadovoljavali kriterij vrijedne knjige, no sredinom devedesetih poelo se otkupljivati
svata. Otkupom se provodila svojevrsna socijalna politika veli ravnateljica Knjinica
grada Zagreba Netko izda knjigu i ne moe je prodati, pa je otkupi Gradski ured za kulturu
da bi autor imao od ega ivjeti! Sve se to moe, ali ne moe ii na raun graana hrvatske
metropole, knjinica i poreznih obveznika. Zakon o financiraju javnih potreba u kulturi decidirano kae da su Sabor i tijela lokalne uprave i samouprave duna donijeti kriterije za sve
kulturne djelatnosti putem kojih se financiraju javne potrebe, a budui da njih nema, otvara
se polje to bi rekao Rahbari trnice, pristranosti i improvizacije.
Otkup smea. Nakon nekoliko razgovora s proelnikom za kulturu Mladenom uturom
i pisma kolegija za nabavu knjiga KGZ-a u kojem Knjinice trae da se otkup u potpunosti
prepusti bibliotekama, proelnik je na to pristao, no ubrzo se prema ocjeni ravnateljice
dogodilo neto neprihvatljivo: Svaki as dobivala sam zagovor za kupnju neke knjige koju
kolegij za nabavu nije prihvaao. Kada nismo dopustili da nam diktiraju izbor, od ove je godine opet odlueno da Gradski ured sam izravno otkupljuje 10 posto svezaka. Na taj su nain
navodno kupljene neke knjige koje mi nikada ne bismo izabrali. Kaem navodno, jer mnoge
od njih nismo ni vidjeli, budui da nikada nisu dole do nas, jer su slubenici u Uredu rekli
da nam ne ele slati smee. O kupljenim naslovima stoga doista ne moemo dati svoj sud, jer
do njih nismo mogli doi, iako smo u nekoliko navrata traili da nam ih poalju.

Zatim D. Vukov-Coli navodi nekoliko naslova takve literature kojima su

autori: M. Freundlich, Z. Canjuga, M. Balen, A. Mijatovi, pater V. Lasi, D.
Jeli, D. utura. Meu knjigama od nacionalnog znaaja za hrvatsku kulturu
Ured svojim izborom potvruje i brourice Postanite samopouzdani, Vjebajte
svoju koncentraciju i Provjerite pamenje, sve u izdanju Naklade Slap.
To su, redom objavljivanja: 1) Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez I/5, 16. 4. 1999.;
2) Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez I/16, 15. 10. 1999.; 3) Financiranje kulture
Zagreba. Obraun kod O. K. kulture, Zarez, II/27, 16. 3. 2000.
236

256

Knjiga 42.indd 256

2.7.2012. 17:27:42

Zakljuni je dio lanka:

Sudei po tome koliko se knjinice u metropoli snabdijevaju novim naslovima (kako
li je tek u ostatku Hrvatske!) i to se smatra izuzetno vrijednom knjigom, Zagrepani e odskora moi tek buljiti u novopodignuti spomenik ocu hrvatske knjievnosti Marku Maruliu
ispred nekadanjeg NSK-a, ali u knjinicama nee moi posuditi knjigu s njegovim djelima,
jo manje pratiti recentne beletristike naslove. U slubenoj kulturi kojoj je stalo samo do
celofana, novac e prije otii na betonske bazene sa spomenikim gomoljima negoli u suvremeni razvitak onoga to je Maruli zapoeo prije pola milenija.

Za razumijevanje klime pogodne za unitavanje nepodobne literature vaan

je tekst uz tabelu nabavki i otpisa knjiga u nizu od jedanaest godina Stanje
knjinog fonda narodnih knjinica Grada Zagreba od 1988. do 1998. godine.
Iz tablice se vidi da je opseg novonabavljenih svezaka u 1997, odnosno 1998. godini
dramatino smanjen u odnosu na 1988. godinu. Tomu je naroito pridonijela mala nabava tijekom rata, naroito 1993, kada je nabavljena tek etvrtina knjiga u odnosu na 1988. godinu,
te poveani otpis 1993. i 1994. godine (knjige na irilici, marksistika i ostala literatura iz
biveg sustava237) koji je bio vei od nabave novih svezaka.

Drugim napisom, Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, kritika

je zapaanja iz prvog lanka potvrdila i proirila obradom tri aktualna dogaaja:
odranom Tribinom o unitavanju knjiga, sudskim procesom Milanu Kangrgi
zato to je kritizirao unitavanje knjiga i sudskim procesom Zvonku Makoviu
zato to je ukazao na sramotne postupke prema naslijeu Ivana Metrovia.
lanak poinje navoenjem fragmenata iz izlaganja na ve spomenutoj tribini, ali nastoji pokazati da su unitavanje knjiga i sudski procesi povezane injenice:
Dok gnojni irevi pretvorbenog uda cure na sve strane, sudovi se bave tek rijetkim
iznimkama tajkunske menaerije (oi, Bara, Miketi), ali zato Makovi, bude li presuda izvrna, moe doista i zavriti u zatvoru. U drutvu u kojemu jo nitko nije ozbiljno odgovarao
za gospodarski kolaps i vojsku nezaposlenih, u kojemu politiari i dravni slubenici ne odgovaraju pred javnou, ubojice eu na slobodi, a ministri ne poznaju instituciju ostavke kao
moralnoga ina, iluzorno je oekivati da e netko zbog onoga na to upozoravaju Kangrga ili
Makovi, iz neznanja, nemara, ideoloke revnosti ili pretjeranog rodoljublja, svejedno, doista
snositi bilo kakve posljedice. A tete su nepopravljive. (...) Sve u svemu, od 1991. godine u
Hrvatskoj se pourilo s generalnim pospremanjem javnih knjinica, te je 1992. godine samo
u Zagrebu otpisano 54.956 knjiga, dok je Gradska knjinica samo u 1994. otpisala 23.000
svezaka ili deset posto (prema svjetskim standardima otpis od 5 posto dozvoljen je samo u
iznimnim prilikama kao to su potres ili poplava. alju nam faksove bez potpunih podataka,
ne navodei ni godinu, ni mjesto izdanja, ni broj primjeraka iz ega bi se moglo mnogo toga
iitati kae jedna zagrebaka knjiniarka koja radi na poslovima zatite knjine grae.
237
Ova je javno izreena opaska o vrsti literature to se otpisuje, zatim vehementna i nervozna reakcija
na prie o micanju srpskih knjiga iz knjinica u Veernjem listu, pa napomene to ih je D. Vukov-Coli
iznijela u svom drugom lanku i, naposljetku, informacije koje sam imao iz prve ruke sve je to bilo razlogom da sam se u istraivanju primjera unitavanja knjiga pozabavio i tzv. otpisom knjiga u Gradskoj knjinici
Zagreb 1994. godine.

257

Knjiga 42.indd 257

2.7.2012. 17:27:42

esto se ne zna je li popis bio poslat prije ili poslije bacanja knjiga, iz njega nismo mogli
dokuiti je li potpun ili nije, slali su ih tek da se udovolji formalnostima. Najei razlog
otpisa naslova srpskih autora i knjiga na irilici bio je oteenost i dotrajalost, a budui da su
najoteenije knjige one koje se najvie posuuju i itaju, ispada da su naslovi srpskih autora
u Zagrebu bili pravi bestseleri, a knjige na irilici viestruko radije itane nego na latinici!
Koi, Lazarevi, Crnjanski, Andri na irilici, svi su otpisani po osnovi oteenosti. (...)
Sve na kraju ipak ovisi o pojedincu, pa su u osjekoj Gradskoj knjinici smanjili primjerke,
ali zadrali naslove. U knjinici Hrvatskog dravnog sabora sauvano je sve, jer je tako naloio arko Domljan. Da se na njegovu mjestu tih godina naao netko drugi tko zna?238 (...)
Tonih podataka o izluivanju knjine grae nema, dok Ministarstvo kulture upozorava da su
sluajevi bacanja knjiga izolirani ekscesni sluajevi, pa otuda i tvrdnje nekih vrlo uglednih
sveuilinih profesora (knjiga im je struka) u javnim polemikama da se zapravo i nije dogaalo ono to se dogaalo. Budui da se u nas drutvo i sudstvo odnosi prema unitavanju
knjiga kao prema kavalirskom deliktu (kao, uostalom, prema svoj javnoj imovini), koji nikoga posebno ne obvezuje, niti se zbog njega snose ozbiljne posljedice, tako je minorizirano i
barbarsko bacanje knjiga u smee na Koruli i svedeno na bodulske akule. Osuen je Milan
Kangrga, dok je tuiteljica u meuvremenu nagraena izborom za ravnateljicu.

U treem lanku, Financiranje kulture Zagreba. Obraun kod O. K. kulture, D. Vukov-Coli obrauje stanje kulturnih ustanova i predviena sredstva za
njihov rad (ukupan iznos i raspored):
Upravo u nestaici sredstava, kada je standarde trebalo sauvati, novac je mimo programa curio na sve strane, za nove projekte, bez strune verifikacije i procedure. (...) Destrukcija
see do tuda, a i nain rada, da kulturni djelatnici znaju rei kako problem proelnika nije pitanje nikakve politike, pa ni hadezeovske, ako je uope postojala kakva politika, nego prvenstveno pitanje kulturne higijene.239 (...) U svemu tome najvei je ceh platila knjiga. Prole godine Ministarstvo kulture podzakonskim je aktom propisalo minimalne standarde za narodne
knjinice, po kojima metropoli nedostaju dvije treine knjiga. Sa 150.849 primjeraka u 1988.
godini otkup se u 1998. smanjio na alarmantnih 61.413 komada (tablica 3), pa da dostigne
hrvatske, ne svjetske standarde, Zagreb bi morao godinje nabavljati 160.000 primjeraka.

Ali ako za to nije bilo dovoljno novaca, bilo ih je ipak za podsticanje

Nikako ne dovodei u sumnju ovu konstataciju o saborskoj knjinici, ipak moram navesti da postoji i
drugaija informacija. U svom prilogu Lepe knjige lepo gore (Prosvjeta, broj 59 (669), Novembar 2003.,
str. 14) Svetozar Livada navodi i ovo: Kad sam doznao od pouzdanog svjedoka da je izvreno ienje
knjiga i u biblioteci ondanjeg Izvrnog vijea Sabora i da su deponirane u dva kontejnera u dvorinom
dijelu, pokuao sam to provjeriti. Poto sam posredovao za oko 160 naslova da se pokloni toj biblioteci dok
sam radio u Arhivu za historiju radnikog pokreta, nijednog naslova od tih knjiga nisam vie naao. Onda
sam bio uvjeren da je to sistematski in drave proete retrogradnom ideologijom, koja naputcima, snagom
zakona, pogaa sve institucije. Zato me nije iznenadilo svjedoanstvo, da je zahtijevano ienje po naputku
i od dekana fakulteta. Citirani lanak Jasmine Kuzmanovi (Epoha na smetlitu. Knjige i spomenici, kao
ideoloki namjetaj bive epohe, mogu birati izmeu reciklae i muzeja) s kraja 1990. godine pokazuje da
je opaska S. Livade opravdana. Pitanje o ienju Sabora (ureda ili knjinice, to nije isto!) od ideolokog
namjetaja bive epohe zavrijedilo bi posebno prouavanje, ali s obzirom na protok vremena bojim se da to
vie nije mogue!
238

Bio bi potreban veliki prostor da se registriraju sve kritike opaske o stanju kulture u Hrvatskoj 1990-ih
godina. Za prvi uvid preporuam: Vjeran Zuppa, Isprueni jezik i drugi razgovori, uglavnom o politici,
antiBARBARUSFeral Tribune, SplitZagreb, 2007.

239

258

Knjiga 42.indd 258

2.7.2012. 17:27:43

izdavanja kapitalnih izdanja od nacionalnog znaaja. Ta je kategorija iezla

iz budeta, nakon to su knjinice negodovale kakvi im se sve naslovi pod tim
nazivom hoe nametnuti, pa je ...otkup ukinut, ali se ipak nastavio zaobilaznim
putem (iz rezervnih sredstava), te se na kraju svota popela na nekih 600.000 kuna.
Nakladnici poput Naprijeda ili Znanja uzalud su zvali Ured i molili za otkup,
jer ga formalno za njih nije bilo, ali ga je bilo za spomenuto Slovo M. Naslov
u njegovu izdanju Ogledi i pogledi uvene autorice kolumni o demokraciji u
Hrvatskom slovu otkupljivan je ak tri puta, svaki puta na stotine komada. D.
Vukov-Coli zatim nastavlja nabrajati naslove knjiga i filmova zaobilaznim putem financiranih kao izraz onoga to je od nacionalnog znaaja.
Sve u svemu: navedena tri lanka su takoer ukazala na fenomen unitavanja
knjiga, na diskriminatorni odnos prema odreenom tipu knjiga u tom postupku
unitavanja, na zaputenost kulturnih djelatnosti i knjinica, ali i na odsustvo
bilo kakve odgovornosti za takvo stanje i pritisak protiv svake kritike reakcije
na takvo stanje stvari, ak i sudskim progonom. Svojim je lancima D. VukovColi ukazala na brojna bitna obiljeja nae kulture 1990-ih. Ali njeni lanci, s
vrlo jasnim i argumentiranim ocjenama stanja, nisu izazvali nikakvu reakciju!
Potpuna utnja, potpuno ignoriranje!
***
Ja sam se u rasprave o unitavanju knjiga ukljuio tek krajem svibnja 1999. tekstom Otvoreno pismo ministru kulture Boi Bikupiu: Podravate li sve ono
na to je sluaj bacanja knjiga u kontejner za smee ukazao?, Novi list, 25.
5. 1999. Glavni povod tom pismu bio je nevjerojatna opstrukcija odgovornosti
ravnateljice koja je knjige bacila u kontejner za smee opstrukcija nadlenih
dravnih i profesionalna tijela, od Ministarstva kulture i profesionalnih udruenja do lokalnih organa vlasti. Pismo sam zavrio opaskom: Uvjeren sam da
je i vama jasno kako se unitavanje fondova knjine grae (kao i spomenika o
kojima je Makovi vrlo dokumentirano pisao!) ne moe prikriti, ma koliko se na
tome nastojalo.
Treba li posebno naglasiti da se ministar Bikupi nije ni na koji nain oglasio ni izravno ni javno. Takva je bahatost dravnog slubenika zastraujua, naravno i kanjiva ak i prema kilavim propisima tzv. demokratske Hrvatske240,
ali tko to za dragog boga moe i zamisliti da bi se za nepotivanje pozitivnog
240
Zakon o dravnim slubenicima iz 1994. godine (NN 74/94) imao je dio s naslovom: V. Odgovornost
dravnih slubenika za povrede slubene dunosti, a tamo je figurirala i toka 10. (u l. 43.: Teke povrede
slubene dunosti): onemoguavanje graana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnoenje zahtjeva, albi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava. Ako te dravni slubenik ignorira, ne odgovara
(ili ak namjerno lano odgovori), nije li time graanin onemoguen u zakonskim pravima.

259

Knjiga 42.indd 259

2.7.2012. 17:27:43

propisa mogao kazniti neki funkcioner vladajueg HDZ-a, naroito tako zamana figura hrvatske kulture kao to je Boo Bikupi! Ali on dakako nije bio
izuzetak. U nizu godina, gotovo svi dravni slubenici kojima sam se obraao,
uz rijetke izuzetke, postupali su tako!
Pet puta sam se otvorenim pismom obratio ministrima kulture (1999. i
2001.), vjenicima Gradskog vijea Korula (1999.), predsjedniku Sabora, premijeru i ministrici pravosua (2002.) bez ikakva odgovora. Objavio sam osam
priloga, preteno polemikih, protiv falsificiranja ili iskrivljavanja injenica, ali
i onih kojima se nastoje razjasniti dogaaji u vezi s unitavanjem knjiga (1999.,
2000., 2002., 2005.) i tri cjelovitija prikaza fenomenu unitavanja knjiga (2003.,
2004., 2005.).
Nije bilo odziva, nije bilo opovrgavanja ni demantija injenica. Potpuna utnja, potpuno ignoriranje!
***
U to vrijeme Feral Tribune je bio vodea javna tribina u raskrinkavanju knjigocida. 241 Osim ve spominjanih, vana su bila i ova tri lanka: 1) Toni Gabri,
Knjige na lomau 2. dio, Feral Tribune, 8. 4. 2000.; 2) Rade Dragojevi,
Disanje latinicom, Feral Tribune, 22. 4. 2000. i Librocid u osnovnoj koli
Grigor Vitez u Svetom Ivanu abnu. Knjige za odstrel, Feral Tribune, 29.
4. 2000., a posebno i prilozi Viktora Ivania.
lanak Disanje latinicom vaan je jer prvi put, punih osam godina nakon
to je formuliran, donosi faksimil integralnog teksta Naputka za rad sa knjinicama osnovnih kola i zato to opirno govori o protagonistkinjama toga
Naputka....
Viktor Ivani je fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj najprije obraivao u svojoj znamenitoj knjizi Toka na U. Sluaj aki: Anatomija jednog
skandala (Biblioteka Feral Tribune, Split, 2000.), posvetivi mu cijelo jedno
poglavlje, naslovljeno: Kultura smrti (str. 163180). A zatim se jo u nekoliko
navrata (2001., 2002., 2004., 2005., 2007. naslove vidjeti u bibliografiji) bavio
tom tematikom, ukazujui na sebi svojstven nain na knjigocid kao izraz dominantnog politikog diskursa i na licemjerje u frazama o zatiti batine.
On sistematski povezuje unitavanje knjiga u Hrvatskoj s praksom koju su
241
Treba naglasiti vodee mjesto Feral Tribunea koji je, uz Novi list i Glas Istre, imao u raskrinkavanju knjigocida, koji se nije ustruavao objavljivati informacije o primjerima unitavanja knjiga i otvoriti svoje
stranice reagiranjima graana na sve ono to su smatrali neprihvatljivim u vezi s fenomenom unitavanja
knjine grae. Ta glasila zaista su u tom pogledu zasluila najvee priznanje. Bez njihova angairanja jedva
da bi se o fenomenu unitavanja knjiga danas moglo dokumentirano razgovarati.

260

Knjiga 42.indd 260

2.7.2012. 17:27:43

provodili nacisti u Njemakoj 1930-ih godina. Nije to mehaniko, tendenciozno usporeivanje i sravnjivanje nego traenje zajednikog temelja fenomenu
unitavanja knjiga u pretpostavkama koje su ga omoguile.
Program tzv. nacionalne kulture sponzoriran, nadziran i dizajniran od slubene volje
i slubenih institucija prilagoen je vrijednosnome aparatu kojeg definiraju privremene potrebe reima. Njegova univerzalnost je lana: ona je adekvatna univerzalnosti sjekire koja
je izvorno namijenjena cijepanju drva, ali e u tendencioznim rukama posluiti za ciljano
umorstvo. No upravo ta univerzalnost, ta tobonja kulturna neupitnost nacionalne kulture,
jest ono to joj daje totalitarni legitimitet (ibid. str. 243).

A te se privremene potrebe reima iskazuju nastojanjem oko stvaranja

jedinstvenog plemenskog duha koji zazire od svega tueg i svega drukijeg:
Strah od dodira s tuom kulturom, strah od drugoga, u osnovi je strah od vremena,
iracionalna tenja ka vjenosti koja e biti izuzeta od zbilje i od stvarne historije. Zato je
iz nacionalistike (plemenske) vizure zlo uvijek tuega porijekla: drugi su izvor zla, jer je
ono nama tue.
ienje nacionalne kulture koja ima biti prirodan izraz jedinstva zajednice
predstavlja, tako, magijsku djelatnost: istjerivanje zlih duhova. Ni jedan oblik nasilja nije
odvie brutalan da bi se proveo taj uzvieni pothvat. Dapae, nasilje je utoliko nunije to su
spone sa stvarnou labavije (ibid. str. 175).
U prvome desetljeu hrvatskog revolucionarnog dravotvorstva koncept ponovne uspostave nacionalne kulture zasnivao se iskljuivo na redukcionizmu. Od redefiniranja knjievnoga jezika koje se u osnovi svodilo na odstranjivanje tuica, preko unitavanja knjiga i
ienja knjinica, preko preuivanja umjetnika ija su djela odudarala od novog hrvatskog
duha, preko bunkeriranja filmova i televizijskih serija, preko neformalnih zabrana kazalinih komada, preko nacionaliziranja kolske lektire, preko sprjeavanja prijevoda inozemne
literature, preko onemoguavanja individualnih umjetnikih akcija, pa do uklanjanja bivih
i tuih kadrova iz sredinjih kulturnih institucija. ak se i udoredni aspekt tzv. duhovne
obnove zasnivao na liavanju od tetnih zapadnih obiaja koji su dotad steeni. Kroz svo
to vrijeme ak ni u dravotvornom smislu nije realiziran niti jedan respekta vrijedan
umjetniki projekt. Program eliminacije bio je dakle sredinji stvaralaki in uspostave
hrvatske nacionalne kulture (str. 175, 176).
Kultura koja podrazumijeva eliminaciju ( kao stvaralaki in) da bi se uspostavila
kao nacionalna kultura jest kultura smrti. Ona sama mrtva je zato to je vjena, a da bi bila
vjena mora biti jedina, mora biti unikatan i neokaljan izraz jedinstva nacionalnog duha:
moe dakle opstati samo uz parolu smrt drugima.
Drava koja posvaja kulturu smrti zato jer e biti jedna od kljunih poluga njezinog
organskog faizma, pa e se uzajamno podsticati da, poput Feniksa, uzlijeu nad pepelom i
zgaritima, moe biti samo proustaki samoinicijativna (str. 175).

Ivani stanje u kulturi pa tako i ienje knjinica diskriminacijom i unitavanjem knjiga izvodi iz sadraja prevrata 1990-ih i saima ga u etiri bitna obiljeja dananja Hrvatska je drava legitimirane neslobode, drava legitimirane
nepravde, drava legitimirane lai, drava legitimiranog nasilja.
Cjelokupna njegova analiza ukazuje ne samo na stanje organskog faizma
u Hrvatskoj 1990-ih, nego i na povezanost s manifestacijama i praksom onog
261

Knjiga 42.indd 261

2.7.2012. 17:27:44

faizma koji je prethodno boravio na ovim prostorima. Ivaniev stav da je

ienje od nepodobne literature bio sastavni dio stvarane i stvorene drutvene
klime i njoj primjerene politike, a nikako puki izolirani eksces nepromiljenih
pojedinaca. podudarna je s Kangrginom tezom o nacionalistikoj i na njoj izrasloj proustakoj iskljuivosti i s tezom Vladimira Primorca o programskoj zasnovanosti unitavanja knjiga.
U Feral Tribuneu od 7. 7. 2001. u komentaru Knjige, zidovi i pokojnici,
Ivani kae: Nain na koji su u Hrvatskoj planski unitavane knjige imao je
sve odlike rasizma, jer je kroz mrnju prema knjizi projicirana mrnja prema
drugome (prema drugim narodima, kulturama, i tragovima njihove prisutnosti
unutar naih utvrda), ali i nepriznata mrnja prema samome sebi.
ienje nas samih, u skladu s tradicijom, svedeno je na pranje ruku.
Ostalo je legenda koja smrdi. (Tovljenje takora, Feral Tribune, 20. 7.
2002.).
U tri svoja lanka (Pateta od batine, Feral Tribune, 20. 10. 2001.;
Akcija Knjiga za Jelsu i Knjievni deponij kod Vrsara kao jedna te ista
vijest. Literarna hvarsa, Feral Tribune, 27. 2. 2004.; Bugojanski knjigocid
ili: ima li suivota u kontejneru, Feral Tribune, 12. 8. 2005.) Ivai ukazuje
na licemjerje ljudi koji su bili pasivni kad se knjigocid dogaao, ili su ga podravali i poticali, ili ak i uestvovali u njemu kad se radilo o drugim, tuim,
nepoudnim, nepodobnim knjigama, ali su graknuli na vijest da tako ili
slino postupa s naim knjigama i batinom netko drugi.
Povod za Ivaniev lanak: Kip slobode: sveani tepih (Feral Tribune
21. 2. 2007.) je dodjela nagrade ili priznanja osobi koja je potpisala uveni
Naputak za rad sa kolskim knjinicama:
Treba biti zbilja zloban pa u takvoj nazdraviarskoj atmosferi izustiti petnaest godina staru vijest, makar se ona zagubila u opem meteu poput pljuvake u ai pjenuca:
Gospoa Veronika eli-Tica, dobitnica Godinje nagrade NSK za izniman doprinos razvoju
bibliotekarstva, svojedobno je pisala upute za plansko unitavanje nepoeljnih knjiga. Ali to
je daleka prolost, naravno. Prolost pometena pod sveani tepih.
Nee to ni za jedan decibel umanjiti intenzitet zasluenog pljeska. Bit e to aplauz opranih ruku. Da, dame i gospodo, ruke smo savjesno oprali, ne vjerujui ni jednoga trenutka da
su one doista bile uprljane.

Agilnou reagiranja, dosljednou stavova i razumijevanjem knjigocida

kao tek pojavnog oblika duboke drutvene patologije, Ivani je dao ogroman
doprinos razumjevanju fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.
***
Slobodan najder je u svojim kolumnama Opasne veze, koje je godinama,
262

Knjiga 42.indd 262

2.7.2012. 17:27:44

svakog tjedna objavljivao u Novom listu, bez uvijanja ukazivao na bolne

toke procesa uvoenja demokratskog poretka u Hrvatskoj. U etiri navrata,
od 1999. do 2004. godine, obraivao je i fenomen unitavanja knjiga.242 U dva
navrata nas izravno podsjea na znameniti datum nacistikog spaljivanja knjiga
(10. 5. 1933. godine), prvi put na 66. drugi put na 71. godinjicu, oba puta da bi
ukazo na aktualnost pouka iz tog dogaaja i njihovo znaenje za ocjenu prirode
fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih. Druga su dva lanka svojevrsna dopuna.
U lanku Lijepe knjige lijepo gore najder kae:
Milijuni nevinih izrueni su olou, ali tek onda kada je njemaki intelekt abdicirao. To
se dogodilo u Weimarskoj republici. Neto prilino slino iako naravno svaka usporedba
imade i drvenu nogu dogodilo se i Tumanistanu, od 1990. naovamo. Hegel je kazao: Na
onomu to duhu dostaje, valja izmjeriti veliinu njegova gubitka. Dakle, na onomu to se u
dananjoj Hrvatskoj izdaje za literaturu, za kazalite, za film, valja odmjeriti kako je velik gubitak koji nas je zadesio gotovo sladostrasnim ruenjem i posljednjih kriterija koje je ova sredina ipak bila dosegla. No to su pojave koje ostaju u sferi umjetnosti, ak i kad iz nje ispadnu,
pa ostanu umjetnou tek nominalno. Ali ta ista abdikacija hrvatskog duha od sebe samoga
dovela je i do svega ostaloga, pravocrtnom, utabanom stazom: logika razuma zamijenjena je
logikom masakra. Postoji jako opasna veza izmeu unitavanja knjiga kakvo je provedeno u
Hrvatskoj i spaljivanja ivih ljudi u njihovim kuama nakon Oluje. Ista ona koja je nakon
1933. povezala paljevinu knjiga s paljevinom ljudi u Njemakoj i porobljenim dijelovima
Evrope. Onaj tko to ne vidi ve sudjeluje u njenu snaenju. Njezinu vjenom vraanju. U
Santayaninu smislu rei u: onaj tko ne shvati povijest mora je ponoviti.
Dogaaje koje opisuje aktualni izvjetaj Hrvatskog helsinkog odbora u Novom listu
pripremilo je ienje hrvatskih knjinica. ovjek ne mora biti profesor filozofije da bi to
shvatio, ali ini se, mora biti Kangrga da bi se pobunio.
Veina je odutjela. ak i sada kada (napokon) gori u susjedovu dvoritu... Odutjela
je ta hrvatska kompaktna veina i rasistiki motivirana ubojstva, kao i ona koja spadaju u
neku novu povijest omrznute i prognane klasne borbe (teror protiv sindikalnih voa). Veina,
u duhu, a potom i u zbilji, nekako se ve uvijek nae u nekakvoj bakljadi. Nekakvog malog
doktora povijest ve uvijek nekako ponudi iz priuve. I onda stvari krenu! Zvona radosno
zvone: Incipit histori! Radujmo se gospodo! Knjiga vie nema, a ovih koje se danas piu isto
bi tako bilo bolje da ih nema.
A nema ni ljudi. Nema njihovih kua. Nema cijelih sela i naselja. Napokon, i cijelih
naroda. Papala maca i zdravo, aci!
Sutra je novi dan!
Iz nekih hrvatskih knjinica oiene su i moje strane knjige.
Neke su pak spaene, kad su ve bile na putu da budu unitene. Knjige imaju svoju sudbinu. Metoda vlastite koe promee se, eto, u metodu vlastite knjige...
Zbog ismijavanja svete ustake stvari koja nije nego stvar hrvatstva, te krivotvorenja
prilika u HNK, godine Gospodnje 1942., koje prilike, kao i sve drugo, bijae med i mlijeko
Evo naslova njegovih priloga, redom objavljivanja: 1) Lijepe knjige lijepo gore, Novi list, 10. 5.
1999.; 2) Sudovanje ludom radovanje, Novi list, 29. 7. 2002.; 3) Zemlja Hegel, Novi list ,12. 8.
2002.; 4) Gospon Horvat i paliknjige, Novi list, 10. 5. 2004.
242

263

Knjiga 42.indd 263

2.7.2012. 17:27:44

 predajem te, najderu, plamenu proienja! to je pokli onih koji mi danas puu za
vratom.243

Tu osnovnu liniju dogaanja u vezi s unitavanjem knjiga u Hrvatskoj 1990ih, najder obrauje i u lanku Gospon Horvat i paliknjige iz 2004. godine.
Evo jednog dijela njegova teksta:
I hrvatska je novija povijest ozbiljenje onog stranog Heineova uvida: Paliknjige potjeu iz istog mentalnog sklopa iz kojeg potjeu palikue.
Moramo uzeti kao dokazano da je odstranjivanje nepoudnih knjiga naredila drava,
da je u tom smislu nala vrlo revnih izvritelja, te da do dananjega dana nita od toga nije
sankcionirano. Herojski su napori jednog Ante Leaje, u vezi s korulanskom sramotom na
istu temu, potom napori Milana Kangrge da objasni, ne toliko ono to je neobjanjivo, ve
ono to nitko ne eli uti. Zasad posljednji rezultat ovog tekog sporenja jest Otvoreno pismo trima hrvatskim ministarstvima (kulture, znanosti, obrazovanja i sporta, pravosua), te
dravnom odvjetnitvu. Ono se u stvari sastoji od samo dva zahtjeva: 1. da se o fenomenu
ienja bibliotenih fundusa izjasne nadleni dravni organi; 2. da nadleni organi pokrenu
utvrivanje odgovornosti u skladu s odredbama Kaznenog zakona (unitavanje javnog kulturnog dobra), gdje god je to mogue.
A i mogue je, dodajem ja, u cijelom nizu sluajeva, za koje se znaju i autori slavnih
naputaka, a i njihovi vrlo revni provodnici, to su sprovodnici na sprovodu hrvatske pameti i
kulture. Dokle tako?

Ne iznenauje da je S. najder s ogorenjem popratio ve spominjanu presudu Opinskog suda u Zagrebu o kanjavanju tjednika Feral Tribune, zato to je
objavio istinitu informaciju (a prenio je doslovce ono to je na sjednici Gradskog
vijea Korule izgovoreno i iz toga izveo novinarski duhoviti naslov), kao da je
time izazvao duevnu bol gospoe lomaarke s Korule (lanak Sudovanje
ludom radovanje):
Da je diskurs kojim se u Koruli izrazila radost zato to gore knjige proustaki, u
tome moj profesor Milan Kangrga imade stoput pravo.
243
Ali ne samo njemu! najder je to puhanje za vratom, zbog kojega je morao egzistenciju godinama
traiti izvan Hrvatske, izvrsno oznaio 2002. u lanku Zemlja Hegel. Konkretni primjer, izgon knjievnice
Dubravke Ugrei, odnosno postupci koji su je natjerali da napusti Hrvatsku, posluio mu je kao metafora.
Budui da mu je jezik u kojemu se izraava topos slobode, umjetnik se sklanja onda kada mu se taj njegov
topos slobode ograniava, uzurpira, zagauje. Dakle, zemlja iz koje se bjei, jer se drugaije ne moe, ba
je ona zemlja o kojoj se sanja. I zato su tako besmislene optube nacionalno ispravnih i svjesnih dervia
hrvatske konzervativne revolucije o izdaji i izdajnicima: izdaju poinili su upravo oni koji su, svrstavi se u
kolone koje su poveli mrnjom i resentimanom zasljepljeni ljudi, odobrili sve gadosti. Nitko nije Hrvatskoj i
na Hrvatskoj poinio vea zla od njezinih takozvanih nacionalista: to su upravo oni ljudi koji najvie oteuju
ba ono do ega im je, quasi, najvie stalo... A pravilo kae da smo svi mi koji pokuavamo, tu i tamo,
neto pisati, kao u nekom kavezu jezika, ak tovie, da se u tom kavezu, kao pisci, osjeamo slobodnim.
Knjievnik je suveren u svom jeziku, iz kojega nikada ne moe, a ni nee emigrirati; ak iako se to moe
dogoditi da mu jezik poniavaju i nagruju, kao to su to uinili i s dravom iz koje su ga prognali. U
novijoj hrvatskoj povijesti to se, u ekstremnom obliku, desilo dva puta: prvi put, endehazijskim grotesknim
pokuajima da se stane na korien, da ga se etniki oisti kao i samu ustaiju; drugi je pokuaj novogovora
(izraz je Orwelov) u Tumanistanu, koji je isto tako bio praen etnikim ienjem drave budui da se radi
o jednom jedinstvenom procesu.

264

Knjiga 42.indd 264

2.7.2012. 17:27:45

Ali, i tu smo sada do gue u skandalu u Hrvatskoj se nita od toga ne smije rei. U
Hrvatskoj je legitimno izraziti radost zbog spaljivanja knjiga te se tako legitimno izraena
radost obilato nagrauje, tako da ministarstvo kulture (Bikupievo) i samo poskoi od radosti. Ali ako se reena izjava samo prenese u nezavisnom glasilu, eto ti belaja: nezavisno
sudstvo kaznit e ovaj in papreno, kao to se upravo dogodilo, ili se kani dogoditi, nakon
zaista skandalozne presude Opinskog suda u Zagrebu. (...)
Javna je stvar (i javna sramota) da su se, na valovima tumanovskog, dervikog, nacionalistikog entuzijazma iste ili sline stvari radile i na mnogim drugim mjestima, otprilike
kao to se paralelno ubijalo i na zagrebakom Velesajmu, i u Lori; u osnovi radi se o istome.
Nakon knjiga gorjet e i ljudi, a nakon ljudi, tko zna koliko jo dugo, gorjet e i knjige.
Mrnji je u krajnjoj liniji svejedno to se baca u njezine ralje, a Drugi na horizontu moe
biti utjelovljen kao ubaeni neprijatelj, ili pak u knjizi na neprijateljskom pismu. U tom
smislu aktivnosti korulanske lomaarke nisu nipoto izuzetak, one su bile jedino neto revnosnije, sistematinije, zadrtije i napokon, drskije u tome da ih se nije osobito prikrivalo...To
to gospodin Leaja, a s njim i svi mi, imamo tako malo uspjeha u dokazivanju jedne notorne
stvari da se, naime, u ovom sluaju radi o jednom ultrakom barbarstvu potaknutom i poinjenom od strane jedne nesuvisle osobe koja u civiliziranoj dravi ne bi smjela raditi nikakav
posao s elementima javne odgovornosti, a kamoli za svoj zloin biti neprestano nagraivana
to je naprosto znamen prilika u kojima svi mi ivimo, pa i (neki od nas) piemo nekakve
knjige, premda ne na irilici. Ali to nam to vrijedi. (I knjige moje malemkosti iznijete su u
kantama za smee ispred haustora nekih zagrebakih knjinica, kao siroii, ekajui da ih
usvoje dobri ljudi). (...)
U vezi pak s presudom zagrebakog Opinskog suda, nitko i ne pomilja s kojim je
sve zakonskim odredbama ona u tekom konfliktu glavno je da utljiva veina odobrava
svekolike rtve paljenice. Pa Srba u Hrvatskoj ionako vie nema, zato bismo mi onda, kad
njih ionako nema, uvali njihova azijatska pismena?

Snaga ocjena Slobodana najdera je posebno odreena i time to je uistinu bio progonjen i to su i neke njegove knjige na nekim mjestima bile na
meti unitavaa. Samo ubogi duhom mogu onda unitavanje knjiga svoditi
na sporove je li ba toga unitavanja bilo brojano toliko i toliko, jesu li ba svi i
bez izuzetka spominjani naslovi uniteni (ni nacistima nije to polo za rukom!),
grevito svoditi unitavanje knjiga na izolirane sluajeve, ekscese pojedinaca
umjesto sagledavati cjelinu i traiti korijen toj pojavi.
Bilo je za oekivati da e se neko od nadlenih tijela na bilo koji nain oglasiti, ali nije. Je li i tu utnja znak odobravanja, kalkuliranje u duhu one: psi laju,
karavane prolaze.
***
Prvostupanjska presuda Feral Tribuneu, polovinom 2002. godine za lanak
Djevojica sa igicama potakla je i dvije vane institucije, Hrvatsko novinarsko drutvo i Hrvatski PEN Centar, da protestiraju protiv te presude.
265

Knjiga 42.indd 265

2.7.2012. 17:27:45

Izjava HND-a, objavljena u Slobodnoj Dalmaciji 20. 7. 2002. glasi:

Hrvatsko Novinarsko Drutvo o najnovijem kanjavanju Splitskog tjednika. Sud treba
preispitati presudu Feral Tribuneu
Zagreb Hrvatsko novinarsko drutvo (HND) smatra da upanijski sud u Zgrebu
treba preispitati odluku Opinskog suda kojom se tjedniku Feral Tribune nalae da na
ime duevnih boli nanesenih lankom Djevojica sa igicama Izabel Skokandi isplati
30 tisua kuna.
U naslovu i podnaslovu tog lanka autora Igora Lasia, objavljenom u oujku 1999.,
stoji da je korulanska knjiniarka Izabel Skokandi spaljivala knjige na srpskom i bosanskom jeziku. U presudi sutkinje Dubravke Migotti-Gjalski navodi se da je Feral objavio
neistinu jer Izabel Skokandi nije spaljivala, ve je nakon provedene revizije otpisivala stare
i unitene knjige koje je bacala u smee. U dananjem priopenju HND-a istie se kako u
obrazloenju presude stoji logiki, pa i jezino posve neprihvatljiva reenica, u kojoj se
kae da je za taj postupak odluno je li knjige koje su odreene za otpis bacala na nain da
ih je spaljivala kako se tvrdi u spornom tekstu. U nastavku teksta kae se da ih nije spaljivala, nego su se knjige odnosile u kutijama od kartona i u vreama za smee do kontejnera
stoji u priopenju. Stoga HND postavlja pitanje je li spaljivanje knjiga kanjivo, a bacanje
u kontejner nekanjivo.
U jueranjem priopenju tjednika Feral Tribune navodi se da je tvrdnja o sapljivanju
knjiga iznesena u naslovu i podnaslovu, a da je formalna razlika u unitavanju knjiga u tekstu jasno navedena. Feral je u nizu napisa tvrdio da su akcije etnikog i ideolokog ienja
biblioteka, tijekom 90-ih provodili ravnatelji knjinica, po nalogu Ministarstva kulture, te da
zbog unitavanja knjiga nitko u Hrvatskoj do sada nije odgovarao. (H).

Izjava PEN Centra objavljena je istoga dana (24. 7. 2002.) u dvije verzije: u
Jutarnjem listu i u Novom listu. Navesti u tekst iz Jutarnjeg lista:
Hrvatski PEN centar u povodu sudske presude Feral Tribuneu zbog teksta Djevojica
sa igicama
Knjigocid do danas nije sankcioniran
lan Hrvatskoga PEN centra, publicist Igor Lasi, tijekom devedesetih godina napisao
je nekoliko istraivakih lanaka koji su se bavili brisanjem naslova iz registra javnih knjinica po kriterijima koji nisu bili opravdani kriterijima bibliotekarske struke nego neposredno
potaknuti ideolokim i etnikim razlozima. Lasi je pisao o istki knjiga iz korulanske biblioteke, sluaju koji nije bio usamljen primjer politiki motiviranog otpisivanja knjiga.
Dapae, uestalost kojom je provoeno administrativno oslobaanje knjinica od nepoeljnih autora dovelo je do knjigocida pojave koja do danas nije sankcionirana, pa ak ni
do kraja rasvijetljena. Politiki dirigirano osiromaivanje fundusa knjiga, neovisno o nainu
na koji je izvreno, duboko je necivilizacijski in. Knjige nisu trebale gorjeti kao u stara vremena: dovoljno je bilo administrativno ih otpisati i suvini teret odbaciti u kontejner. Upravo
je na tu injenicu pokuao upozoriti novinar Lasi u svojim istraivakim tekstovima.
Hrvatski PEN centar s osobitom je pozornou pratio i dalje prati sve oblike mijeanja
politike u kulturu u kakve spada i politikim, a ne strunim razlozima motivirano otpisivanje
knjiga iz fundusa biblioteka kao jedan od oblika kulturocida. Hrvatski PEN centar je potpisnik Povelje meunarodnoga PEN-a iji drugi lanak glasi: U svim prigodama, posebice
u vrijeme rata, umjetnika djela ne smiju biti ugroena nacionalnim i politikim strastima
budui da pripadaju ljudskome rodu u cjelini.

266

Knjiga 42.indd 266

2.7.2012. 17:27:45

Hrvatski PEN primio je Lasia u svoje redove kada je protiv njega kao novinara, i lista
Feral Tribune u kojem je objavio tekst Djevojica sa igicama, podignuta sudska tuba.
Meunarodni PEN se etvrtim lankom Povelje deklarira za slobodni tisak i obavezuje
se na obranu slobode izriaja, ali i na zatitu onih knjievnika i publicista ije je pravo na
slobodu izriaja ugroeno. Sve to daje za pravo naoj udruzi upozoriti na ironiju sudskih
presuda kojima se 2002. godine naplauje duevna bol izazvana istraivakim novinarstvom tijekom devedesetih.
Hrvatski PEN ne moe komentirati sudske presude, ali naa udruga moe i mora upozoriti na potrebu da se napokon istrai kulturocid izvren otpisivanjem knjiga po ideolokom
i etnikom naelu stoji u priopenju kojeg potpisuje dr. sc. Sibila Petlevski, predsjednica
Hrvatskog PEN centra.

Nitko od nadlenih nije ni HND-u ni PEN-u odgovorio! Umjesto toga posvemanja utnja i ignoriranje!244
***
U nizu reagiranja vrlo znaajan je tematski broj asopisa Prosvjeta (broj
59, novembar 2003. godine), s naslovom teme broja: Knjigocid kulturocid.
Tko pali knjige, palit e i ljude. asopis izdaje SKD Prosvjeta u Zagrebu,
glavni mu je urednik Milorad Novakovi.
Prvi put, nakon gotovo petnaest godina dat je relativno zaokruen pogled
na fenomen unitavanja knjiga uz nekoliko novih priloga: Borisa Raete Na
poetku bijae rije, Igora Lasia (...Pravorijek na kraju), Svetozara Livade
Lepe knjige lepo gore, Joze Petrievia Kako je nestala zbirka obitelji Ribar,
Adama Dupala Unitavanje za zaborav. O razaranju nekih spomen-domova na
Baniji i povijesne grae koja se nalazila u njima).
Raeta svoj tekst zapoinje ovako:
U pozadini svega stajao je mit o nesavladivoj razlici. Hrvatski se nacionalizam vie od
stoljea hranio i odravao na pretpostavci o kulturnoj superiornosti. Opisujui poimanje te
nesavladive razlike konstatira da s poetkom 1990. Oivjele su stare ideje o reafirmaciji
korijenskog pravopisa; izbacivanju irilice iz kola i ustanova, zakonskoj regulaciji kulturnih
i jezinih standarda, zatvorskim kaznama za one koji u javnoj upotrebi ne koriste isti hrvatski jezik. Sva ta gungula ivjela je strasno prve dvije ili tri godine Tumanova reima, da
bi joj naboj potom splasnuo, no ostaci ove euforije osjeali su se cijelo vrijeme devedesetih,
praktiki sve do odlaska Tumanova reima s vlasti, a u neto slabijoj formi i kasnije. Idejna
se platforma koja je stajala u pozadini ipak, cijelo desetljee, nije mogla razviti do svog punog opsega... zbog meunarodnih prilika u prvom redu. Za opis Tumanova pokreta esto
244
Osim HND-a, PEN-a i Viktora Ivania (Tovljenje takora, Feral Tribune 20. 7. 2002), presuda
Opinskog suda u Zagrebu komentirana je i u lanku Sinana Gudevia List i novinar pred sudom (na
Internetu, AIM, 1. 7. 2001.) Ante Leaje Otvoreno pismo premijeru, ministrici pravosua i predsjedniku
saborskog Odbora za pravosue: Presuda Feral Tribuneu nee proi ako ima estitosti, u Novom listu
od 26. 7. 2002.; Slobodana najdera Sudovanje ludom radovanje, Novi list, 29. 7. 2002.

267

Knjiga 42.indd 267

2.7.2012. 17:27:46

se koristilo pridjeve faistiki i sl., ali Raeta smatra da bi prije taj pokret mogli oznaiti
kao prafaizam pojmom to ga je uveo Umberto Ecco. Rije je o snanom nacionalizmu
koji je ksenofobian, koji ima naglaene autoritarne i totalitarne tendencije, koji drutvo vidi
kao krvnu zajednicu, ali koji kao svoju krajnju konzekvencu jo uvijek nema plinske pei za
guenje rasno neistih.
Otprilike ta forma, prafaistika, predfaistika, softcore, bila je na djelu u Hrvatskoj
devedesetih. Nije bilo pravih konclogora ali su postojali Paviljoni 22 i Pakrake poljane,
nije bilo rasnih zakona ali su se graanski zakoni tumaili na rasistiki nain putem
uredaba, dekreta, podzakonskih akata ili naprosto inicijativama inovnika nije bilo ni
masovnih javnih spaljivanja knjiga, ali su se nepodobni autori, po kriterijima koje je mogao
sastaviti bilo koji knjiniar, na desetke izbacivali iz kolskih i drugih biblioteka. Nikada
i nigdje nakon Drugoga svjetskog rata nije tako lako bilo nai dobrog pisca na smetlitu:
Branko opi, Ivo Andri, Danilo Ki, Stevan Sremac, Jovan Jovanovi Zmaj i drugi, etniki ili politiki nepodobni pisci, nikada tako lako i tako masovno nisu bili otpisivani iz
knjinih fondova. Pronalaeni su po deponijama, na krianjima cesta, po jarugama, u kontejnerima. Sretniji je bibliofil, uz neto prekapanja i malo sree, mogao s tih odlagalita suvine povijesti prikupiti respektabilnu i po naslovima i po broju knjinicu. A ako tomu
dodamo injenicu da su na istim mjestima zavravali i Thomas Mann, Dostojevski, Tolstoj,
Faulkner, ehov ili Sthendall ako su bili tiskani na irilici, ili na srpskom jeziku onda je
posve jasno da ta sluajno sastavljena zbirka ne bi patila ni od kakvih manjkavosti. Na otpadima su zavravali i cijeli kompleti Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.
Skoro sve se, dakle, nalo tu, sve to je smetalo onima koji su smatrali da povijest poinje
od poetka.245 (...) Gotovo u posvemanjem mraku. Izuzme li se nekoliko medija i par
novinara, par pisaca pisama novinskim redakcijama te ponekog usamljenog sveuilinog
profesora, ovo strano prekrajanje prolosti prolo je u posvemanjoj tiini... (str. 4, 5).

Samo su Novosti sedam dana od 12. 12. 2003. donijele informaciju o

izlasku i sadraju asopisa: Specijalno izdanje Prosvjete o unitavanju knjiga: Pepeo i presude (autor Tihomir Stojanovi) i Novi list tjedni dodatak
Pogledi od 24. 4. 2004. Tematski broj Prosvjete o knjigocidu i kulturocidu.
Tko pali knjige palit e i ljude (autor Rade Dragojevi).
Na tu maniru da, naime, povijest poinje od nas ukazala je Bosiljka Peri Kempf na primjeru Leksikona
Radija i Televizije (80. i 50. godinjica), objavljenog u povodu navedena dva jubileja. Naslov je lanka:
Povijest poinje od nas, (Novi list, 8. 7. 2006.), a zavrna joj je ocjena: Svaka politika garnitura na
vlasti unitavala je i preuivala rezultate one prethodne, pa se tako istila i fonoteka radija koja je iz
ideolokih razloga devastirana u vie navrata, ime je uniten fundus ploa, snimaka, i emisija neprocjenjive
dokumentarne vrijednosti. Po istom modelu razmiljanja raen je i ovaj leksikon. On je proizvoljan, nepotpun, faktografski nepouzdan, te kao takav slabo uporabiv za svrhu kojoj leksikoni inae slue. Treba ga ipak
zabiljeiti kao trajni prilog falsificiranju hrvatske medijske kulturne povijesti.
Jo jedan lanak Bosiljke Peri Kempf alarmira javnost na nedopustiv odnos prema dokumentaciji: Arhivocid.
Od 1. sijenja 2007. ukida se RJ Novinska dokumentacija. Najstarija i jedina novinska dokumentacija u
Hrvatskoj (Novi list, 14.10.2006.). Ona , uz ostalo, konstatira: No odluka da se od 1. sijenja 2007.
pohranjena dokumentarna graa VND-a stavi izvan javne uporabe, jako zvoni na uzbunu. S obzirom na u nas
viegodinja iskustva dnevnopolitikog retuiranja povijesti i reguliranja kriterija u kulturi prema tzv. viim
politikim ciljevima, nije nerazumno pretpostaviti da bi se tip arhivske grae kakv predstavlja Vjesnikova
dokumentacija, nakon stanovitog vremena provedenog u bunkeru mogao pojaviti u prikladno proienom
izdanju, lienom nepotrebnih i nepodobnih fakata. Vjesnikova dokumentacija nije u cijelosti evidentirana, pa
je spomenuti prostor manipuliranja njenim sadrajem, s obzirom na nau praksu, lako zamisliv.
245

268

Knjiga 42.indd 268

2.7.2012. 17:27:46

Prosvjetaje izdala i poseban tematski broj na engleskom jeziku (Vol.

12(37), No 71 (681), November 2005) s naslovom: Special theme. Bibliocide
Culturocide. Where one burns books, one will soon burn people. Uz
neznatne izmjene i neke dopune (prvenstveno je rije o uvodnoj napomeni Rade
Dragojevi), sadraj je istovjetan onome u broju 59 iz 2003. godine.246
***
Posvemanja utnja i ignoriranje drave i struke o unitavanju knjiga navela je
Milana Kangrgu da inicira potpisivanje apela nadlenim dravnim organima.
Apel je upuen 26. 4. 2004.:
Potovani247
Godinama traje unitavanje spomenike batine posveene antifaistikoj borbi, a takoer i iskljuivou motivirano unitavanje knjine i druge dokumentacijske grae. Primjereno
reagiranje nadlenih dravnih organa je izostalo. Smatramo stoga urgentnim:
1. da se o tom fenomenu izjasne nadleni dravni organi,
2. da nadleni dravni organi pokrenu utvrivanje odgovornosti u skladu s odredbama
Kaznenog zakona (unitavanje javnog kulturnog dobra) gdje god je to mogue.
Smatramo nedopustivom ustrajnu utnju nadlenih o tom dijelu nae stvarnosti, a posebno smatramo nedopustivim i otsustvo bilo kakvog sankcioniranja unitavanja spomenike
batine i knjine grae.
Jasno izneseno stanovite nadlenih organa o spomenutom fenomenu bitno bi pridonijelo spreavanju, prevenciji i javnoj osudi unitavanja nepodobne spomenike batine i
knjine grae.
Kao podlogu za nau molbu-zahtjev uzimamo dvije do sada najpotpunije dokumentirane javne publikacije:
1. SAB Hrvatske, Ruenje antifaistikih spomenika u Hrvatskoj 19902000, ur.
Juraj Hrenjak, II izd., Zagreb, 2001.
2. asopis Prosvjeta, broj 59, novembar 2003. tematski broj u cjelosti posveen
temi: Knjigocid Kulturocid.
Tome dodajemo vrlo vaan, javnosti predoeni i utnjom nadlenih popraeni dokumentarni film Bogdana iia o unitavanju spomenike batine: Udar na sjeanje (prikazan na TV proljea 2001. godine).
Nadamo se da vam je navedena dokumentacija dovoljna za osnovni uvid u spomenuti
fenomen.
Od vas oekujemo decidirano stanovite. Ukoliko takvo stanovite izostane, potrait
emo i druge puteve njegova razjanjenja.
Potpisani (abecednim redom prezimena):
246
Osobno sam dostavio primjerak u sjedite IFLA-e i, u znak zahvalnosti za pomo to mi ju je pruio u
istraivanju, bibliotekaru Andrasu Riedelmayeru.
247
Adresirani su bili: B. Bikupi, ministar kulture; D. Primorac, ministar znanosti i obrazovanja; V. kareObolt, ministrica pravosua i M. Baji, glavni dravni odvjetnik. Pismo je upueno i: Vjesniku, Jutarnjem
listu, Veernjem listu (svi bez odjeka) i Novom listu koji je 10. 9. 2004. objavio integralni tekst pisma s
potpisima. Apel su objavile i Novosti sedam dana, 1. 10. 2004. i portal: www. ZamirZine.hr, 13. 9. 2004.

269

Knjiga 42.indd 269

2.7.2012. 17:27:47

Pisma je upueno i predsjedniku Republike Stipi Mesiu i Ministarstvu kulture s izriitom molbom/zahtjevom: ...da se o vaem zauzetom stajalitu u predmetnom sluaju izvjesti poiljatelja predstavke izravno. Nitko od prozvanih i
adresiranih nije se oglasio.
Ignoriranje apela navelo je Kangrgu da uputio pismo najprije Petru Selemu,
predsjedniku Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu (1. 9. 2004.),
a kad ni od njega nije dobio nikakav odgovor obratio se Vladimiru eksu, predsjedniku Sabora i premijeru Ivi Sanaderu (3. 6. 2005.). eks se nije oglasio, a
premijer je 6. 6. 2005. odgovorio jednom reenicom: ...proslijedili smo Vae
pismo u Ministarstvo kulture, resornom ministru, gospodinu Bikupiu na uvid i
daljnje postupanje. Ministar Bikupi se nije oglasio. Krug je zatvoren.
Ignoriranje je bilo, dakle, sistematino i sistemsko. Za knjigocid i ruenje
spomenika nitko nee odgovarati jer veina Hrvata misli da su te stvari u redu:
drava je nova, a nova drava treba nove knjige i nove spomenike (Dubravka
Ugrei).
***
Vinko Grgurev, profesor filozofije, ukljuio se u debatu o diskriminaciji i unitavanju knjiga 2006. godine lankomDijaboliziranje knjige, Zarez VIII/175
od 9. 3. 2006.:
Bilo je na pomolu novodemokratske euforije prijedloga da se imaginarij komunistikog reima izvrgne u nekom od zagrebakih izlobenih prostora javnom sablanjavanju i
izrugivanju. Usporedba s postupcima Hitlerova reima prema nepoudnoj literaturi pobijana je isticanjem kako je unato formalnoj slinosti rije, ipak, o bitnoj razlici, jer se onda
unitavalo ono to je najvrednije u svjetskoj duhovnosti, dok bi sada bilo nuno ukloniti
ono to je sukladno nekadanjoj dijabolinoj ideologiji. Dijaboliziranje pojedinih tema odgovarajue literature ili njezino neprihvatljivo nacionalno podrijetlo rezultiralo je neim
najgrotesknijim u hrvatskoj kulturi/nekulturi: bibliocidom. Knjiga kao knjiga bez obzira na
autora i njegovu interpretaciju, ima vlastiti dignitet.
(...) Principjelan stav, dakle, ni nekritiko uzdizanje, u kojem se, u prividu ljubavi, obino iskazuje potisnuta mrnja, svakako, ni ozloglaavanje, u kojem se poesto kompenzira
vlastiti sram kao destruktivna emocija, razuman je uvjet u pristupu svakoj knjizi.
Anketa o najozloglaenijim knjigama svojevrstan je barometar postojeega stanja hrvatske kulture. Treba se ozbilno zamisliti nad time to neki predvodnici hrvatske kulture
obescjenjuju Darwinovo Podrijetlo vrsta. Ne osjea li se u tome zadah krlerikalistikoga
neokonzervatizma koji nanosi najveu tetu samome kranstvu. Neki u tu kategoriju uvrtavaju ak i Frommovo Umijee ljubavi, knjigu koja je mnogima, prvenstveno mladima,
bila otkrie u razumijevanju humanizma u meuljudskom komuniciranju.248
Rije je o anketi Top 10 najtetnijih knjiga (Globus, 1. srpanj 2005.) Ta je anketa bila povod i knjievniku Mirku Kovau da napie tekst o kriterijima proglaavanja neke knjige tetnom. Promaaje ankete
vidi u odsustvu valjanih kriterija: Do nekih zauujuih prosudbi anketiranih ne bi dolo da je prije postavljena dijagnoza to su doista tetne knjige; jedino se tako moglo izbjei da svatko od sudionika u anketi po
248

270

Knjiga 42.indd 270

2.7.2012. 17:27:47

(...) Mnogi bi trebali znati kako je samoupravljanje tendencija progresivne europske

misli i nastojanja radnikog pokreta, dakle ono nije jugoslavenska izmiljotina. Uvoenje
samoupravljanja, kao mogunosti dosljedne demokracije, bio je povijesni in najviega stupnja. Mnogi su (i) hrvatski filozofi i znanstvenioci eksplicitno raspravljali o samoupravljanju:
Adolf Dragievi, Branko Horvat, Rudi Supek, Stipe uvar, Predrag Vranicki... ini li se
nekome da su njihove knjige makulatura ili bi ih trebalo ponovo uzeti u ruke kao smjerokaz
hrvatskoga emancipiranja? (...) Knjiga kao knjiga sama je po sebi neutralna. O svijesti i
savjesti onoga koji je stvara i doivljava ovisi njen doseg.249

Ovaj posljednji stav Vinka Grgureva podudaran je s Lukeievim stavom

da nije problem u knjizi ve u ovjeku. Vrijednost priloga Vinka Grgureva je i u
tome to ide na ruku onom dijelu bibliotekarske zajednice koja ustrajno insistira
na profesionalizaciji struke i sveobuhvatnijoj razradi odredaba Etikog kodeksa
bibliotekara.
***
Odnos prema knjizi svojevrsni je lakmus papir civilizacijske razine nekog
drutva.
svom efu odreuje to jest opako tivo i pristrano proglaava tetnima knjige za koje je jedva ulo desetak
osoba. Nako to daje primjere neprimjerenih svrstavanja knjiga ini mi se da je dobro navesti zavrni dio
njegova teksta: Ne moemo okriviti Marxa ili Bibliju zbog njihovih tumaa. Ako je netko kriv, onda smo
to mi, dobrovoljno roblje, koji smo prihvaali komunistike diktature ili kapitalistike tiranije. Velike knjige
su predvidjele zloporabu. Evaneoske rijei upozoravaju: Ne dajte svetinje psima, niti svoga biserja bacajte
pred svinje. Neugodno je bilo vidjeti u toj anketi kako se na prijestolje tetoina penju i dvojica velikih pisaca
Andri i Krlea. Ako svoje veliine ne moemo podnijeti ili ih se bojimo, onda to neto o nama govori, a ne o
njima. I onda je posve razumljivo kad jedan popznati slavist i autor knjige o Krlei, uz to i stranac, izjavi negdje sredinom devedesetih godina kako danas Hrvati ne zasluuju Krleu. Moda doista u svakom od nas
ui neki mali Goebbels. Tko zna to bismo sve uinili s nekim knjigama i piscima kad bi nam okolnosti ile
naruku. Bilo bi zasigurno manjih i veih lomaa, ne samo za opake knjige nego uope za lijepu knjievnost. Iz
te injenice da su u Berlinu 1933. godine gorjeli na lomai Hemingway, Proust, Thomas Mann, Jack London,
Zola, Brecht i mnogi drugi, dok je nad buktinjom urlao Goebbels o snanoj simbolici paljenja knjiga, mogli
bismo barem izvui pouku da je opasno prevoditi umjetnika djela na opsceni jezik politike. (Mirko Kova,
Povodom nedavne medijske ankete o knjigama tetoinama. Osveta malih Goebbelsa, Feral Tribune,
29. 7. 2005.)
Mislim da je umjesno ovdje dodati da ima ljudi, pa i bibliotekara, koji smatraju da je i sama ideja, da
ne kaem i praksa samoupravljanja u Jugoslaviji bila dio dijabolinog projekta te da, dosljedno tome,
treba i literaturu o svemu tome dijabolizirati i smatrati makulaturom. Sudei po stavovima u polemici s
Kangrgom, meu takve spada i Aleksandar Stipevi, profesor na studiju bibliotekarstva. Treba li se onda uditi to su zvanina tijela bibliotekarske profesije uglavnom utke promatrala unitavanje knjiga u Hrvatskoj
1990-ih i to nije nijednog bibliotekara sankcionirala zbog neprofesionalnosti. Pravo je svakog pojedinca da
se prema svakom dogaaju, historijskoj injenici ili nekoj linosti odredi prema svom uvjerenju, ali knjige i
dokumenti openito ne smije se dijabolizirati i unitavati. Dokumentacija o bilo kojoj povijesnoj epizodi
jednakovrijedna je jer svakoj je sudbina da bude prevladana (Hegelov pojam aufheben-aufgehoben prevazilaenje, prevladavanje). Sagledavati, prouavati i valorizirati svaku od epizoda ili etapa historijskog razvitka
naknadno, mogue je samo na osnovu dokumentacije i u tome je velika odgovornost i drutveni znaaj profesija koje prikupljaju, sreuju i uvaju dokumentaciju. Bibliotekar, ako je profesionalac, ne smije unositi u
rad bilo kakve osobne preferencije.
249

271

Knjiga 42.indd 271

2.7.2012. 17:27:47

Bez obzira mogu li se nekim javnim reagiranjima uputiti i neke zamjerke,

ostaje injenica da su se javna reagiranja protiv unitavanja knjiga pojavila i da
su postala injenicom. tovie, bila su i prva empirijska verifikacija. Da je bilo
pouzdanih i pravovremenih slubenih podataka o tome, sigurno bi i javna reagiranja dobila drugu dimenziju, ali toga nije bilo pa su prigovori javnim reagiranjima deplasirani. Treba imati na umu da javna reagiranja niti su pala s neba,
niti su bila iz zloeste namjere, nego izazvana arogantnim, masovnim i gotovo
demonstratvno vidljivim unitavanjem (knjige po smetlitima, po kontejnerima
za smee, na odlagalitima staroga papira, razbacivane po ulicama...)
U nastavku u dati nekoliko statistikih podataka o kretanju fonda knjiga (III
poglavlje), a zatim obraditi i neke od primjera o kojima su objavljene informacije
i podaci (IV poglavlje). Te tri komponente: javna reagiranja, statistiki podaci i
objavljeni primjeri, verifikacija su fenomena diskriminacije i unitavanja knjiga
u Hrvatskoj 1990-ih.
U ovdje prikazanim javnim reagiranjima mogu se uoiti tri razine uvida u
problem: najprije su to ona koja bih oznaio kao zapaanje, konstataciju i kritiku
pojedinanih primjera neprimjerenog postupanja s knjigom, koja su dakle bila
fragmentarne naravi, ali se onda javljaju reagiranja koja sagledavaju irinu fenomena unitavanja knjiga, uoavajui i opa obiljeja, i uzroke, i koja ukazuju
na programatsku usmjerenost unitavanja knjiga, tj. na povezanost s dominantnom politikom u Hrvatskoj 1990-ih.
Kao tree, imamo stavove nadlenih tijela, prvenstveno dravnih, ali u bitnom podjednako i profesionalnih, kojima su zajednika obiljeja: posvemanje
ignoriranje i odbijanje izravnog suoenja s problemom, zatim ustrajanje u stavu
da se radi o izoliranim sluajevima, izuzecima, ekscesima i postupcima nepromiljenih pojedinaca i, naposljetku, odbijanje da se javnosti predoe pouzdani
slubeni podaci o otpisima knjiga i o registriranim primjerima unitavanja knjiga. Pojedinani izuzeci ne mijenjaju nita na navedenoj opoj ocjeni.
Svojevrsno paradoksalno obiljeje je i usmjerenost moi drave na progon/kanjavanje onih koji su ukazivali na zloin unitavanja knjiga i razobliavali ga, a ne na progon/kanjavanje onih koji su knjige unitavali. Po tome e
prevrat u Hrvatskoj 1990-ih kao povijesna epizoda vjerojatno posebno biti
navoena u analima beaa.

272

Knjiga 42.indd 272

2.7.2012. 17:27:48

III.
DOSTUPNI STATISTIKI PODACI
O IENJU KNJINICA

otpuni, sistematizirani i u kontinuitetu usporedivi podaci o reviziji i, naroito

o otpisu knjine grae pruili bi pouzdanu osnovu za svako daljnje istraivanje.
Naalost, takvih podataka nema.
Bez takvih smo podataka upueni na procjene, a sporovi o sadraju tih procjena mogu se pokazati sasvim neproduktivnim u razumjevanju, a zatim i eventualnom saniranju problema.
Koliko god bi nam statistiki podaci mogli biti od pomoi u prouavanju
fenomena unitavanja knjiga, ipak oni ne obuhvaaju sva mjesta gdje se izluivanje nepotrebnih knjiga dogaalo. Statistiki podaci u pravilu obuhvaaju samo
bibliotene jedinice, a fondovi koji su izvan tog statistikog obuhvata ne mogu
se ak ni procjeniti. Stoga nam uvid u slubene satistike podatke moe dati tek
neke indicije, ali ne i potpunu informaciju.
Dva su mogua izvora podataka o bibliotekama i knjinoj grai u njima
matine slube za knjinice i Dravni zavod za statistiku.
Matine slube su dune (prema Pravilniku o matinoj djelatnosti knjinica
u Republici Hrvatskoj, NN 43/01) analizirati stanja knjinica na temelju redovitih godinjih izvjetaja i podataka. S obzirom na propisanu vertikalnu organizaciju i nadlenost matinih slubi, svi se podaci moraju konano sumirati za cijelo
podruje Hrvatske. Bio bi to dakako zadatak matine slube koja djeluje u okviru
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu.
U nastojanju da provjerim dimenziju otpisa knjine grae morao sam se po
prirodi same stvari obratiti Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici i od njih zatraiti potrebne podatke, pozivajui se na spomenuti propis o matinim slubama:
Molim da mi se, samo za narodne knjinice, dostave podaci barem za desetogodinje razdoblje. Bilo bi idealno ako bi uz to postojali jo i podaci barem
za 1989. ili 1991. godinu. Bitni dio mojih traenja tie se revizije i otpisa u
narodnim i kolskim knjinicama... (dopis od 8. 6. 2004.) Nakon viekratnih
zamolbi, u dva navrata sam dobio tabele s podacima o narodnim knjinicama (uz
jedan tekst, izlaganje voditeljice matine slube na jednom strunom skupu i uz

273

Knjiga 42.indd 273

2.7.2012. 17:27:49

uputu da konzultiram knjigu o kolskim knjinicama). Pregledao sam tu knjigu

i u tabelama s podacima za 2000., 2001. i 2002. godinu naao mnotvo vrijednih podataka ali ne i podatke o reviziji i otpisu! Tih podataka nema ni u knjizi
o kolskim knjinicama (V. eli-Tica, M. Zovko: kolske knjinice danas,
NSK, Zagreb, 2000.) A upravo su ti podaci bitni. Dopisom od 4. 10. 2005. sam
zahvalio na upuenim podacima, ali sam, pozivajui se na l. 15. Pravilnika o
matinim slubama, primjetio:
Stvar je, stoga, vrlo jednostavna i jasna: ili sumarni podaci o reviziji i otpisu postoje
ili ne postoje. Ako postoje moraju biti dostupni svakom graaninu ove zemlje. Ako pak ne
postoje to znai da propisima odreene institucije ne rade posao to su ga dune obavljati,
ali onda moraju objasniti javnosti, odnosno zainteresiranim graanima, razloge za to.

Iz NSK mi je najprije (19. 5. 2005.) reeno da su mi dostavili ...sve raspoloive podatke o reviziji i otpisu koje ste traili i da ...dalje nismo u mogunosti
pomoi u Vaem istraivanju. Za niz godina unazad, prije 2001., NSK nema na
raspolaganju podatke u kontinuitetu. Pokuaj da s dolaskom novog ravnatelja
pribavim podatke zavrio je njegovim odgovorom (17. 12. 2007.): Naime kao
to znate ja sam na elu nacionalne i sveuiline knjinice od oujka ove godine i
koliko imam uvid u na urudbeni ured, vi ste za vrijeme biveg ravnatelja dobili
svu dokumentaciju, koju vam je knjinica mogla dati na raspolaganje.
Tvrdnja da sam dobio sve raspoloive podatke o reviziji i otpisu nije tona
od NSK nisam o tome dobio ni jedan jedini podatak, a podaci koje sam dobio
odnose se samo na tri godine jer nemaju na raspolaganju podatke u kontinuitetu. Da dalje nismo u mogunosti pomoi u vaem istraivanju, bilo je logian
zakljuak.
S obzirom na tabelarno iskazivanje podataka o narodnim knjinicama, pretpostavio sam da bi se u Godinjim izvjetajima, to ih NSK redovito izrauje,
moda mogli nai kontinuirani podaci o reviziji i otpisu. Na internetu objavljeni
Izvjetaji od 1999. do 2008. godine takve podatke ne sadre, ali, to je jo udnije, nema niti ikakvih drugih podataka. Za navedene godine se, u odjeljku posveenom obavljanju matine funkcije, variraju ovakve formulacije:
Tijekom 2008. godine prikupljani su statistiki podaci o stanju narodnih knjinica (usluge, graa, prostor, financiranje, djelatnici, koritenje knjininih usluga). Organizirani su
poslovi koordinacije voditelja upanijskih matinih slubi (sastanci Strunog vijea upanijskih matinih narodnih knjinica). Naglasak je bio na doradi uputa (pravilnika) za reviziju
i otpis knjinine grae. Sastavljene su skupine koje e raditi na rjeavanju ovih pitanja.
Napravljena je selektivna analiza po mjerilima koja upuuju na nedosljednosti kod ispunjavanja godinjih statistikih upitnika. Prireen je upitnik kojim su se traili podaci relevantni
za posao i status voditelja matinih slubi, koji su voditelji matinih slubi ispunili na sastanku Strunog vijea. (Izvjetaj NSK za 2008.)

Uglavnom, daje se kratka verbalna informacija o aktivnostima. Ipak, iz teksta se vidi da su revizija i otpis aktualan problem, a vidi se i da se nastoji na otklanjanju nedosljednosti u statistici. Slino se opisuje i koordinativna aktivnost
274

Knjiga 42.indd 274

2.7.2012. 17:27:49

za ostale vrste biblioteka (kolske, viskokolske).

Pretpostavljam da se podaci o bibliotekama, a unutar toga i podaci o reviziji
i otpisu ipak prikupljaju, a zato su nedostupni, to nisam mogao dokuiti.
To da se prikupljaju podaci o bibliotekama pokazuju poslane mi tabele. U
njima ima vrijednih podataka za prouavanje stanja u narodnim knjinicama.
Pitanje je, meutim, pouzdanosti tih podataka, jer sam primjerice utvrdio da je za
2001. godinu znaajna razlika u iskazu broja narodnih knjinica i fonda knjiga u
njima, u odnosu na podatke u Statistikom ljetopisu RH. Prema podacima NSK
sve su narodne knjinice imale fond od 6.511.887 svezaka knjiga, dok Statistiki
zavod iskazuje 5.953.000. Razlika je zaista velika: 558.887 svezaka knjiga. Isto
je tako velika diskrepancija u iskazu bibliotenih jedinica u 2001. godini: Zavod
za statistiku ih navodi 248, a u tabelama NSK knjinih jedinica je 305 (knjinica 190, ogranaka 75, knj. stanica 14, stacionara 26). Po bilo kom osnovu te
brojke ocjenjivali razlika je velika. Ovdje se, dakako, ne mogu baviti tim razlikama; spominjem ih samo zato da se vidi da znaajne razlike postoje i da bi
svakako trebalo poraditi na tome da ih se otkloni. Da su navedeni podaci za due
razdoblje, moda bi se praenjem stanja fonda knjiga moglo poneto zakljuivati, ali takva mogunost dakako ne postoji.
Zakljuno, dakle, treba rei, da iz Nacionalne i sveuiline knjinice nije bilo
mogue dobiti podatke o reviziji i otpisu ne samo za niz godina (da bi se taj
segment bibliotekarske djelatnosti mogao kontinuirano i komparativno prouavati), nego ni za bilo koju pojedinanu godinu. Nisu se mogli dobiti ni podaci o
kretanju ukupnog fonda knjiga za due razdoblje pa se ni o tome nita ne moe
zakljuivati (ak ni nasluivati).
Preostao mi je stoga drugi mogui izvor podaci Dravnog zavoda za statistiku. Naalost, ni tu nam podaci nisu omoguili pouzdan zakljuak o otpisu
knjiga. Ipak, budui da imamo to to imamo pogledati emo u kojoj nam mjeri
ti podaci mogu pomoi u verifikaciji fenomena smanjenja knjine grae u bibliotekama.
Dvije su osnovne publikacije u kojima se nalaze podaci o bibliotekama:
Statistiki ljetopis (godinjak) i periodina publikacija Kultura i umjetnost (u
pravilu svake tree godine).250 Podaci se u tim publikacijama daju za svaku treu
godinu, a podloga im je Obrazac KNJ-1 to ga ispunjavaju i Zavodu dostavljaju sve knjinice, bez obzira na to jesu li samostalne ili knjinice u sastavu,
koje su radile tijekom... godine (djelatnost bibliobusa obuhvaa se izvjetajem
Statistiki ljetopis... najprije se zvao Statistiki godinjak.... Posebna publikacija, Kultura i umjetnost. Statistika izvjea broj... do ukljuivo broja 1008, s podacima za 1995. godinu (izdano 1996.), zvala
se od poetka izlaenja Kultura i umjetnost. Dokumentacija.... U njoj se mogu nai podrobniji podaci od
onih u Statistikom ljetopisu (ne za sva podruja kulture podjednako). Od ove posebne publikacije do sada
je objavljen 41 svezak (Statistiki ljetopis 2008, str. 552), ali treba upozoriti da se podaci o knjinicama ne
nalaze u svakome od njih.
250

275

Knjiga 42.indd 275

2.7.2012. 17:27:49

knjinice u ijem je sastavu). Naalost, Dravni zavod za statistiku ne registrira

otpis knjiga, Stoga samo posredno, pratei brojani iskaz registrirane obraene
knjine grae, moemo imati indicije i nita vie. Treba rei da se uz navedene
brojke ne nalazi nikakvo objanjenje, osim to se u Statistikom ljetopisu 2003.
navodi za koja podruja Hrvatske podaci nisu prikupljeni.251 Ali se ne govori u
kojoj mjeri iskazane podatke ta okolnost deformira. Nastojao sam uvaiti spomenuta ogranienja tako da sam za nedostupna podruja, koristei podatke iz
publikacije Kultura i umjetnost, korigirao iskazane brojeve knjiga.
U statistikim iskazima252 zaista su velike oscilacije broja biblioteka i fonda
knjiga u njima, ak i onda kad se zanemare smetnje u prikupljanju podataka iz
nedostupnih podruja. Primjerice: za 1992. godinu iskazano je 250 narodnih
knjinica, da bi ve 1995. taj broj bio 232 (a 1998. godine 243 i 2001. godine
248). Zato je broj knjinica na dostupnim podrujima toliko smanjen u razdoblju 1992. 1995.? Nema nikakvog objanjenja razloga za tako umanjen (ili
porasli) broj narodnih knjinica. Jo je izrazitiji primjer sa kolskim knjinicama:
za 1992. ih je iskazano 1.098, (osnovnokolskih 898) a u 1995. godini 1.023
(osnovnokolskih 749), da bi u sljedeim razdobljima dolo opet do naglog porasta: 1998. godine ih je 1.261 (osnovnokolskih 944), a 2001. ih je 1.373 (osnovnokolskih 1.023). Zato je odjednom nestao, pa se opet pojavio tako veliki
broj kolskih, prije svega osnovnokolskih knjinica nigdje nema objanjenja.
Jedina grupa, koja je imala stalan porast knjinica, jesu srednje kole (1989.
203; 1992. 200; 1995 274; 1998. 317; 2001. 350) i tim porastom se, kao
to se iz navedenih brojki moe zakljuiti, donekle ublaava manji broj osnovnokolskih knjinica. Velika je oscilacija broja jedinica i u grupi specijalnih knjinica: njihov se broj smanjivao i u dekadi 1983.1989. (od 260 jedinica na 199), a
to se nastavilo i nakon statistikog iskaza u 1992. godini (od 222 jedinica na 156
u 2007. godini). Ni za tako veliku oscilaciju nisu navedena nikakva objanjenja.
U statistikom iskazu od 1992. godine iz ove su grupe izdvojene samostanske
knjinice i posebno se iskazuju. Ipak, ni to izdvajanje ne objanjava spomenute
velike oscilacije, jer je samostanskih biblioteka 1992. bilo 25, da bi se zatim taj
broj smanjivao, a 2007. iskazano ih je samo 19. Treba rei da od 2004. godine
statistika ukljuuje u grupu specijalne knjinice i biblioteku HAZ-u. Jedino se
broj opeznanstvenih biblioteka nije mijenjao od 1989. godine stalno ih je 4.
Statistiki ljetopis 2003.: Za podruja koja su bila privremeno zaposjednuta u 1991., 1992., 1993. i1994.,
odnosno pod privremenom upravom UNTAES-a (Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istonu Slavoniju,
Baranju i zapadni Srijem) u 1995., 1996. i 1997. nije bilo mogue prikupiti podatke. U tablicama gdje su za
takva podruja podaci iskazani rije je o procjenama ili je u metodolokom dijelu dano posebno objanjenje.
Za godine od 1998. nadalje podaci su prikupljeni za cijelo podruje Republike Hrvatske. (Naela ureivanja ljetopisa), str. 35
251

Podaci to ih navodim uzeti su iz statistikih publikacija: Statistiki ljetopis 2003., str. 478; Statistiki
ljetopis 2008., str. 560; Statistiki ljetopis 2009., str. 511; Kultura i umjetnost (Dokumentacija, tj. Statistika
izvjea), brojevi: 791; 915; 1.008; 1.088; 1.175; 1.274; 1.363.
252

276

Knjiga 42.indd 276

2.7.2012. 17:27:50

Meutim, s 1992. godinom dodatno se iskazuju knjinice visokih uilita, a njhov

se broj kree oko 130 (1992. ih je bilo 134; 1995. 131; 1998. 134; 2001. 129;
2004. 131; 2007. 129), to, naravno ima utjecaja i na obim ukupnog fonda
knjine grae u Hrvatskoj. Takoer se od 1992. registriraju sveuiline knjinice
stalno se iskazuju dvije, a tek u 2007. godini etiri. Ni za jednu od navedenih
promjena u registraciji (visokokolskih i sveuilinih knjinica) nisu dana nikakva objanjenja. Zauuje, primjerice, da se godinama registriraju samo dvije
sveuiline knjinice, premda je u isto vrijeme djelovalo vie sveuilita.
Nas ovdje interesira prije svega iskaz knjinog fonda 1990-ih godina.
U dvadesetpetogodinjem razdoblju (1983. 2007. godine) imamo stalni porast registrirane knjine grae u obuhvaenim bibliotekama:
1983.
1986.
1989.
1992.
1995.
1998.
2001.
2004.
2007.

14.968.000
15.807.000
16.242.000
17.981.000
17.926.000
21.147.000
21.458.000
22.361.000
23.516.000

S izuzetkom razmjerno malog pada broja knjiga u trogodinjem razdoblju

1992.1995. godine (55.000 knjiga) rast je stalan. Pogleda li se, meutim, kretanje obima knjinih fondova po registriranim grupama knjinica naziru se znaajne oscilacije. Izuzetak su tri registrirane grupe: NSK, sveuiline i knjinice
visokih uilita. U tim je grupama obim knjinih fondova u stalnom porastu (uz
neka razmjerno manja smanjenja) i to je razlogom da se u ukupnoj slici kompenzira pad obima knjine grae u ostalim registriranim grupama knjinica.
Razmotrimo stoga podatke za one grupe registriranih knjinica u kojima se
uoava znaajnije smanjenje knjinih fondova. Uvaavajui ogranienja to sam
ih spomenuo (nepostojanje podataka iz nedostupnih podruja), moe se zapaziti nagli pad knjine grae (broj knjiga) dominantno u prvoj polovini 1990-ih.
U grupi narodnih knjinica smanjenje knjine grae je zaista veliko. U odnosu na 1989. godinu knjini fond je smanjen: u 1992. godini za 173.000 knjiga, a
u 1995. za jo 70.000 knjiga to ukupno ini 243.000 knjiga. Korigiramo li iskazani fond knjiga iz 1989. godine za fond knjiga biblioteka na nedostupnim podrujima od oko 172.000 proizlazi da je u razdoblju od tri godine (od 1992. do
1995. godine) iz narodnih knjinica odstranjeno neto preko 70.000 knjiga. Je li
to bio rezultat redovitog otpisa ili ienja knjinica ne moe se sa sigurnou

277

Knjiga 42.indd 277

2.7.2012. 17:27:50

rei, pogotovo uzme li se u obzir smanjeni broj registriranih knjinica. Moram,

meutim, rei da je u prethodnoj dekadi (1983.1989.) iskazani broj narodnih
knjinica neznatno varirao (294 u 1983. godini, 297 u 1986. godini, 286 u 1989.
godini), ali je knjini fond u njima bio u stalnom porastu (3.945.000 u 1983. godini, 4.219.000 u 1986. godini, 4.723.000 u 1989. godini). Zato je 1992. godine
dolo do tako naglog smanjenja knjine grae (od 4.723.000 na 4.550.000) nije
objanjeno. Ve sam spomenuo da za to svakako treba uzeti u obzir podatke iz
statistiki nedostupnih podruja. Ali kako onda objasniti da se i u sljedeem
trogodinjem razdoblju (1995. u odnosu na 1992.) nastavlja to smanjenje fonda
knjiga? 1998. godine dolazi do oporavka (iskazan je vei fond knjiga u narodnim
knjinicama, za 722.000, od onoga u 1989.), a od te godine biljeimo stalni rast
tako da su 2007. narodne knjinice imale fond od 7.764.000 knjiga.
Znatno vee smanjenje knjine grae biljei se u kolama.
Za kole (osnovne i srednje) u tri statistiki iskazane godine 1983., 1986.
i 1989. (praktiki je to desetljee) imamo stalni porast broja knjiga u kolskim
knjinicama, tako da je 1989. knjini fond imao 6.944.000 knjiga. 1992. godine
dolazi do naglog smanjenja knjine grae u odnosu na 1989. za 1.493.000
knjiga, a u sljedeim godinama do porasta (1995. i 1998. godine), pa opet do
znaajnog pada: 2001. godine knjini fond je smanjen u odnosu na stanje u 1998.
godini za 169.000, a znatno vie 2004. godine, kad je iskazano 416.000 knjiga
manje nego 2001. godine. Krajnji je rezultat da je knjini fond 2007. godine
manji od onoga u 1989. godini za 281.000 knjiga. Navedene brojke potrebno
je, meutim, preciznije razmotriti jer postoje razlike u kretanju knjinog fonda
izmeu dva tipa statistiki obuhvaenih kola, osnovnih i srednjih.
Iskazani broj srednjih kola porastao je do 2007. godine za oko jednu treinu u odnosu na stanje iz 1989. Bilo bi stoga normalno oekivati da je porastao i
ukupan knjini fond. Stanje je, meutim drugaije. Izuzev jednokratnog smanjenja od 120.000 knjiga u bibliotekama srednjih kola (1992. godine u odnosu na
stanje 1989. godine, to ga eventualno moemo barem jednim dijelom pripisati
statistiki nedostupnim podrujima), broj knjiga je do ukljuivo 2001. godinu
rastao, a onda opet naglo dolazi do smanjenja knjinog fonda: 2004. godine za
403.000 knjiga u odnosu na 2001. godinu, da bi opet u 2007. godini porastao za
161.000 knjiga. Prema tome, smanjenje knjinog fonda u srednjim kolama takoer je bilo vrlo izraeno i na statistiki dostupnim podrujima.
Ali zato se u osnovnim kolama biljee bitna smanjenja knjine grae: 1989.
godine je knjini fond osnovnih kola imao 5.142.000 knjiga, da bi se 1992. godine smanjio na 3.769.000, a 1995. godine na 3.523.000 knjiga. Pad je drastian
za est godina 1.619.000 knjiga (ili gotovo jednu treinu). Primjenimo li i ovdje
isti postupak kao i kod narodnih knjinica, tj. korigiramo li poetni fond knjiga
iz 1989. godine za procjenjeni knjini fond statistiki nedostupnih podruja
278

Knjiga 42.indd 278

2.7.2012. 17:27:50

(suma knjinih fondova kola na tim podrujima) od oko 553.000 knjiga opet
je pad zaista velik 1.066.000 knjiga. Posebno je vano zapaziti da je u razdoblju 1992.1995. na statistiki dostupnom podruju knjini fond smanjen
za 246.000 knjiga, a zatim se opet, usprkos porasta broja kola, u godini 2001.
(kada je broj kola porastao za 79 jedinica u odnosu na 1998. godinu) knjini
fond smanjio za 270.000 knjiga u odnosu na dostignuti fond od 4.640.000 knjiga
u 1998. godini. Smanjenje je zabiljeeno i u 2004. godini: u odnosu na 2001.
godinu fond je manji za dodatnih 13.000 knjiga. Tek je 2007. zabiljeen porast
fonda od 229.000 knjiga u odnosu na stanje u 2004. godini. Ipak, ak ni 2007.
godine nije dostignut broj knjiga to je iskazan u 1989 godini (manje je 556.000
knjiga) Sumiramo li sva ta smanjenja knjinog fonda dobijamo priblian broj od
1.595.000 knjiga. Mislim da ovako velike oscilacije u knjinom fondu iz razdoblja u razdoblje ukazuju da nije samo u pitanju manjkavost statistikog obuhvata,
nego da su te razlike i refleks ienja kolskih knjinica. Kao i uz narodne
knjinice, i ovdje treba navesti: u dekadi do devedesetih imamo stalni rast knjine grae u osnovnim i srednjim kolama, naroito u osnovnim: od 4.546.000
godine 1983. na 4.936.000 godine 1986. i na 5.142.000 godine 1989. Premda
je od 1995. godine broj knjiga u osnovnokolskim knjinicama u porastu, ipak
treba primjetiti da jo uvijek nije dostignut broj iz 1989. godine negativna je
razlika oko 280.000 knjiga. Bilo bi od naroite vanosti temeljito prouiti u kojoj
su mjeri izmjene nastavnih programa, posebno izmjene u obaveznoj lektiri, uzrokovale smanjenje knjinih fondova u kolama. Ta okolnost se na vie mjesta u
reagiranjima na odstranjivanje knjiga spominje. Pretpostavljam da ipak nije bila
jedini uzrok smanjenju knjine grae. No, od kolikog je utjecaja bila iz ovdje
navedenih podataka ne moe se zakljuivati.
Slino se moe zapaziti jo i u grupi opeznanstvene knjinice. U toj grupi
(broj tih knjinica je od 1989. do 2007. godine nepromijenjen) takoer imamo
znaajan pad broja knjinog fonda 1992.u odnosu na 1989. godinu za 249.000
knjiga, a zatim imamo blagi porast u 1995. godini za 36.000 knjiga i u 1998. godini
porast za 356.000 knjiga prema stanju u 1995. godini. Meutim, taj je porast bitno
umanjen 2001. godine za 249.000 knjiga, 2004. godine je neznatno povean (za
3.000 knjiga), zatim opet 2007. godine za 21.000 knjiga, ali je ukupni fond knjiga
opeznanstvenih knjinica u 2007. godini ipak manji od onoga u 1989. godini za
88.000 knjiga. Sumarno se moe procjeniti da je umanjenje knjine grae iznosilo
501.000 knjiga, ali je to kompenzirano sa novoiskazanih 413.000 knjiga (vjerojatno novonabavljenih, uz pretpostavku da su svi statistiki iskazi tono registrirali
stanje). I ovdje dakle zapaamo velike oscilacije u fondu knjiga, a usuujem se rei
da te oscilacije ne moemo razumjeti drugaije nego kao refleks ienja knjinica, osobito i zato to one nisu bile na statistiki nedostupnim podrujima.
Sa specijalnim knjinicama situacija je sloenija, jer je do 1989. ta grupa obuhvaala i samostanske knjinice, a od 1992. godine one figuriraju kao posebna
279

Knjiga 42.indd 279

2.7.2012. 17:27:51

grupa. Znaajno je zapaziti da se broj specijalnih knjinica bitno smanjio (za 43

jedinice 2007. godine u odnosu na 1989. godinu). Oscilacije knjinog fonda u ovoj
grupi nisu bile tako izrazite kao u prethodno navedenim grupama, premda ih je
bilo. 1992. godine naglo je porastao knjini fond u odnosu na 1989. godinu za
478.000 knjiga. Ali onda dolazi do smanjenja i tog fonda: 1995. godine za 165.000,
a zatim 1998. godine za jo 103.000 knjiga. Od 2001. godine imamo porast, pa je
u 2007. godini dostignuta veliina knjinog fonda iz 1992. godine. Vrlo je teko iz
navedenih brojeva izvoditi vrste zakljuke (i s obzirom na kretanje broja knjinica i s obzirom na to da nemamo toan uvid o kojim je knjinicama rije). Ipak su
dvije napomene potrebne. I u ovoj grupi knjinica smanjenje knjinog fonda podudara se s razdobljem u kojemu se najitenzivnije smanjivao broj knjiga i u drugim
grupama knjinica, pa stoga moemo pretpostaviti da je i to bio refleks fenomena
ienja knjinica. A zatim, u odnosu na druge grupe knjinica smanjenje knjinog fonda ovdje nije bilo najizrazitije, premda se ne moe zanemariti.
Sumiramo li prethodno izvedene procjene proizlazi da je smanjenje knjine
grae u ovdje promatranim grupama knjinica bilo vrlo znaajno oko 2.800.000
knjiga, to ini 13,33% ukupnog fonda knjiga u registriranim knjinicama (u raun sam uzeo da je ukupan broj 1998. godine bio 21.000.000, a u Statistikom
ljetopisu je za tu godinu iskazan broj od 21.147.000 knjiga). Naravno da je navedena brojka samo priblina procjena, za koju bih rekao da bi je podrobna analiza,
kad bi se ilo od knjinice do knjinice, svakako korigirala.
Glavnina smanjenja knjinog fonda dogodila se u knjinicama osnovnih
kola. Na njih otpada 55% smanjenja ukupnog fonda knjiga, a sve ostalo na druge grupe knjinica. Najmanje je smanjen fond knjine grae u grupi narodnih
knjinica samo 2,4% od ukupnog smanjenja knjinog fonda, odnosno 1,48% od
knjinog fonda registriranog 1989. godine. To potvruje da je golema veina bibliotekara u narodnim knjinicama odolila histeriji ienja knjinih fondova.
Konano, tree vano obiljeje iz navedenog pregleda oscilacija knjine
grae jest da je najvei dio smanjenja knjiga bio u dekadi 1990-ih, naroito u
razdoblju od 1990. do 1995. godina. Naravno da uzroci tome mogu biti raznoliki, ali mi se ini da je najvaniji razlog ienje knjinica. Teko je drugaije
objasniti zato se ba tada dogodilo tako obimno smanjivanje knjine grae.
Stoga se moe rei: dostupni statistiki podaci o fondu knjiga, to sam ih
gore naveo i komentirao, pokazuju da javno iskazane reakcije na fenomen unitavanja knjiga nisu bile puke fantazme. Figurativno reeno: javna su reagiranja
svojevrsna interpretacija statistikom iskazanog opsega odstranjivanja knjiga,
a statistiki podaci vrsta osnova opravdanosti javnih reagiranja. Registrirani
primjeri otpisa i unitavanja knjiga, to ih navodim u IV. poglavlju samo su
ilustracija naina kako se ienje knjinih fondova izvodilo.
Nije iskljueno da bi potpunija istraivanja korigirala iskazani broj od
280

Knjiga 42.indd 280

2.7.2012. 17:27:51

2.800.000 odstranjenih knjiga iz knjinica, moda bi ga i smanjila. Ipak nedvojbenom ostaje statistiki utvrena injenica da su knjini fondovi razmjerno
masovno smanjivani, naroito u prvoj polovini 1990-ih godina. Nemogue ju je
objasniti na bilo koji drugi nain osim pretpostavkom o posebnim okolnostima
koje su vodile tako drastinom odstranjivanju knjiga. To je podudarno i s javnim
reagiranjima na fenomen ienja knjinica i unitavanja knjiga (poglavlje II).
Prema tome, statistiki podaci potvruju da je bilo masovnog odstranjivanja
knjiga. Tako golem broj odstranjenih knjiga, uglavnom unitavanjem bacanjem u smee, na otpad, davanjem u reciklau, moralo je privui panju javnosti.
U javnim reagiranjima u Hrvatskoj govorilo se o desetinama, pa i o stotinama
tisua odstranjenih, veim dijelom svakako unitenih knjiga i to, kako se iz
navedenih statistikih podataka nazire, nije bilo pretjerivanje.
Ono to nam navedeni statistiki podaci nikako ne mogu otkriti jest struktura odstranjivane knjine grae.
***
Statistika nam ipak ne daje sve potrebne podatke, jer postoje i knjini fondovi
koje ne registrira. Naravno da se odstranjivanje i unitavanje knjiga moglo (i
najvjerojatnije jest) dogaati i mimo knjinih fondova to ih registrira statistika.
A naznake toga imamo u javnim reagiranjima. Nazvao bih to podruje sivom
zonom verifikacije. Postoje ustanove i poduzea (neka od njih su s prevratom
1990-ih sasvim nestala, a vjerojatno se to dogodilo i barem s dijelom knjine
grae koju su imali), kojima je knjiga ili sasvim, ili u manjoj mjeri, sporedni ili
samo pomoni, ali ipak dopunski dio djelovanja. To dakako ne znai da u njima
nije bio deponiran znaajan broj knjiga, da se njihovi knjini fondovi smiju zanemariti. Meutim, budui da nema nikakvih podataka o knjinim fondovima u
tim ustanovama ili poduzeima uvid u razmjere i sadraj fenomena unitavanja
knjiga nuno je nepotpun. Postojali su knjini fondovi u narodnim ili pukim ili
radnikim sveuilitima, domovima kulture i sl. koji su takoer imali funkciju
slinu onima u narodnim knjinicama253. Postojale su ustanove kojima su biblioteke bile u slinoj funkciji kao i knjini fondovi u narodnim knjinicama (npr. domovi JNA, garnizonske knjinice i knjinice u kasarnama254). Ne treba zanemariti
Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku (Statistiki ljetopis 2003., str. 477 i Statistiki ljetopis
2008., str. 559), takvih ustanova (Puka otvorena sveuilita, domovi kulture i ostale ustanove) je bilo:
1990./91. 88, sa 43.389 polaznika u programima opeg i strunog obrazovanja; 1993/94. 99, sa 33.790
polaznika; 1996./97. 114, sa 26.644 polaznika; 1999./2000. 112, sa 25.646 polaznika; 2002./03. 128, sa
47.260 polaznika; 2005./06. 153, sa 33.781 polaznika. To je veliki broj ljudi koji su bili obuhvaeni nekim
od oblika obrazovanja, a uz to svakako ide i odgovarajua literatura. Naalost, nema nikakvih podataka koji
bi makar dali naslutiti koliko je od tih ustanova imalo vlastite knjine fondove, pa stoga ni kolikog su eventualno obima bili.
253

254

I sam imam iskustvo s jednom kasarnskom knjinicom, dodue malom, pa to ne mora biti reprezantativno,

281

Knjiga 42.indd 281

2.7.2012. 17:27:51

i knjine fondove u specijaliziranim kolama (politike, partijske)255, pa zatim u

komitetima ili sjeditima politikih tijela i slino. I mnoge druge ustanove su imale male prirune fondove knjiga, koji nisu iskljuivo bili najue strune naravi,
primjerice privredne komore i sl. I brojna su vea poduzea, naroito ako su imala
bilo kakve istraivake jedinice (zavode, institute i slino), imala biblioteke, koje
su sasvim sigurno preteno imale strunu leiteraturu, ali i ne samo nju, a esto
su imale i funkciju slinu onoj narodnih knjinica. I poneke su mjesne zajednice
imale male, prirune biblioteke, koje su za graane tih malih sredina bile jedina
mogunost dodira s knjigom (uz eventualno kolsku biblioteku, ukoliko je kola
u toj sredini postojala). Koliko je toga bilo i koliko je na svim tim mjestima bilo
knjiga, o tome nam redovita Dravna statistika ne daje nikakve informacije. A
ipak je, ukupno uzev, opravdano pretpostaviti da je broj knjiga bio velik. to
je bilo s tim knjigama, u kojoj su mjeri ouvane, a u kojoj su mjeri iene
ili ak odstranjivane, tj. unitavane nemogue je odgovoriti. Ili bi, moda,
bilo vrijedno da netko od kompetentnih (NSK, Knjinino vijee, neki Institut za
drutvena istraivanja, sociolozi) provede posebno istraivanje o tome? Mogu se
samo tu i tamo uti informacije da je takvog ienja bilo, naroito intenzivno
u bibliotekama uz vojne ustanove, u prvom redu uz domove JNA. O tome sam
ve naveo zapaanje V. Kapuralina. Podrobnije, premda ne i potpune, informacije
dobio sam i od Nikole Uzelca, koji je bio voditelj Doma armije u Zagrebu i koji
ali moe biti stanovita ilustracija. 1991. godine tadanje Izvrno vijee Opine Korula pozvalo me je (vodio
sam rad Narodne knjinice opine Korula) i naredilo, ba naredilo, da Gradska knjinica preuzme knjige iz
biblioteke naputene kasarne JNA u gradu Koruli, osim knjiga vojne naravi. To je obavljeno, sastavljen je zapisnik o tome (a kasnije su, nakon dvije ili tri godine, preuzete knjige vraene nadlenoj VP na njihov zahtjev, opet
zapisniki).Uestvovao sam u preuzimanju tih knjiga. Bilo je oko 1.000 knjiga. Dvije stvari moram u vezi s tim
navesti: 1) Ta je biblioteka bila vrlo uredno i znalaki voena, s kartotekom, sadrajem vrlo raznovrsna, gotovo
iskljuivo sastavljena od beletristike, knjiga iz povijesti i sl. na svim jezicima naroda i narodnosti u Jugoslaviji
(imala je i znaajan broj svezaka edicije Pet stoljea hrvatske knjievnosti), s iznenaujue malim brojem tzv.
ideoloke literature (ja, primjerice, ne smatram da su knjige s radovima Edvarda Kardelja ideoloka literatura,
to je vana opaska za sadanje dijaboliziranje svega i svaega iz toga razdoblja); 2) Kad smo doli preuzeti
knjige zapanjili smo se vandalizmom poinjenim nad imovinom nakon preuzimanja kasarne: u biblioteci rasut
dio literature po podu, izgaen i pokidan, pokradeno skladite odjee i obue, pokradeno i razbacano posue u
kuhinji, porazbacana, a prije toga i pokradena tehnika aparatura... ak je bilo i skidanja keramikih ploica sa
zidova... Nevjerojatno! Ali je tako bilo i s imovinom na poloajima JNA (npr. poloaj Ranji...). Taj mali
primjer pokazuje da je fra Petar Anelovi s pravom ovaj rat oznaio kao vercerski, a ja bih dodao da je u
velikoj mjeri bio i pljakaki rat!
Bilo bi interesantno znati (jer nigdje nisam naao bilo kakvu javnu informaciju o tome) to je bilo, primjerice, s knjigama politiko-partijske kole u Kumrovcu: kolikog je obima ta biblioteka bila, tko ju je preuzeo,
je li ita baeno, ili je sve sauvano? Ali je, osim te sredinje politike kole (na kojoj su se obrazovali ljudi
iz svih krajeva Jugoslavije) bila razvijena cijela mrea regionalnih kola sa slinim programskim sadrajem.
I svaka je od njih imala neki knjini fond prilagoen tome programu. Veliko je pitanje postoje li igdje bilo
kakvi podaci o broju tih kola (kurseva, teajeva i sl.) i o fondu knjiga to su ga imale? A sigurno je da su s
njihovim prestankom rada, s gaenjem i knjini fondovi morali negdje nai mjesto: ili su ih pojedinci uzeli
i obogatili svoje kune biblioteke, ili su naprosto baene kao otpad, na smetlite. Nisam nigdje naao nijednu
javnu informaciju o sudbini takvih knjiga. Da ih je neka biblioteka preuzela vjerojatno bi barem za neki od
takvih primjera bila data javna obavijest.
255

282

Knjiga 42.indd 282

2.7.2012. 17:27:52

je dobro poznavao stanje i u velikom broju tih ustanova u Hrvatskoj. Svaka je od

njih imala bogate biblioteke, ali su sadrajem raznolike i bogate bibloteke postojale i u kasarnama (u Zagrebu su bile posebno bogate biblioteke te vrste u kasarni
Borongaj i kasarni Maral J. B. Tito). Prema njegovim saznanjima, koje zasniva na razgovorima s ljudima koji su u tim ustanovama radili kao bibliotekari
najvei dio knjine grae je odstranjen/uniten256. Gdje su i kako te odstranjene
knjige zavrile ni o tome nema pouzdanih podataka. Ne treba iskljuiti da je i
otuda potekao znaajan broj knjiga koje su graani zapaali na smetlitima, ili na
mjestima gdje se skuplja otpad, ili pak na skupljalitima staroga papira.
***
Nepostojanje potpune i viegodinje sistematski voene statistike o knjinim
fondovima moe izazivati brojne nesporazume, interpretacije i pretjerivanja koja
se nisu ni pokuala dokazivati injenicama, ve su bila usmjerena na puka optuivanja neistomiljenika. Naravno da to ne doprinosi sagledavanju problema.
Na tom tragu htio bih skrenuti panju na tri nedavna odjeka unitavanja
knjiga dva iz Beograda i jedan iz Zagreba (kao odgovor na jednu od tvrdnji
iz Beograda). Naravno da fenomen unitavanja knjiga i debata o tome u naim
novinama nisu mogli proi nezapaeno u Srbiji, jer je rije i o stavovima koji
diskriminiraju tzv. srpsku knjigu i irilicu, a najee se i dominantno povezuje sa srpskom kulturom i pismenou. Dva su takva odjeka vana jer su ih izrekli
knjievnici.
Prvi je intervju to ga je Momo Kapor dao novinaru Zoranu Radisavljeviu,
a objavljen je u Politici 8. 9. 2008. pod naslovom: Rat i spaljene knjige.
Novinar je postavio vrlo sugestivnu tvrdnju: Rat je poeo 1991. godine spaljivanjem 3,5 miliona knjiga srpskih pisaca, pogotovu onih tampanih irilicom.
Zar to nije kulturni genocid? M. Kapor je na to odgovorio ovako:
Zbog toga sam i otiao u taj rat, da spreim da se ma ije knjige, bilo gde, spaljuju. Za
mene je vrlo laskavo to su moje knjige spaljene u visokom drutvu sa delima Ive Andria,
Miloa Crnjanskog, Dobrice osia, Mee Selimovia... To je inae bilo vee spaljivanje
knjiga od onih u srednjem veku, a neuporedivo vee od spaljivanja knjiga u Nemakoj 1935.
godine. Hrvati imaju ime da se pohvale. Ipak, pored Ivana Aralice, koji je javno najitaniji
256
Zahvalan sam Nikoli Uzelcu na informacijama. Iznio mi je i brojna druga zapaanja iz prve ruke jer je
kao Lianin obiao mnoga mjesta Like da bi provjeravao injenice potrebne u izradi monografije SUBNOR-a
o unitavanju antifaistikih spomenika. Konstatirao je tako da su uniteni u cjelini, ili radikalno oteeni,
muzeoloki vrijedni, a za historijska prouavanja i izravno vani fondovi originalnih (ili kopija) dokumenata,
koji su se nalazili u spomen domovima (npr. VI Like divizije) ili memorijalnim zbirkama (npr. rodne kue
narodnih heroja Rade Konara i Nade Dimi, pa memorijalna zbirka Prve enske partizanske ete), a posebno
je registrirao i unitenje Tesline kue u Smiljanu i njegova spomenika u Gospiu. Tom su prilikom uniteni
na svim tim mjestima i knjini fondovi to su se tamo nalazili. Da se moglo (i moralo) takvo unitavanje
dokumenata memorije izbjei pokazuje i primjer s bibliotekom JRM u Splitu.

283

Knjiga 42.indd 283

2.7.2012. 17:27:52

pisac u Hrvatskoj, ja sam najitaniji tajno, jer niko nije mogao moje knjige da izbaci sa kunih polica, gde se jo uvek nalaze, istina skrivene u drugom redu.

Tvrdnju o 3,5 milijuna spaljenih knjiga u Hrvatskoj nije, prema ovom tekstu, izrekao Momo Kapor, nego novinar. Otkud mu taj podatak novinar nije naveo. Na izravan upit (e-mailom) novinar mi je odgovorio: To je izjavio Momo
Kapor u intervju koji sam pravio s njim za Politiku. Ne znam odakle njemu
ti podaci. Moda je u nevezanom razgovoru prije intervjua Momo Kapor
spomenuo taj podatak, a novinar to onda iskoristio da postavi citirano pitanje?
A da je Momo Kapor koristio i rekla-kazala maniru za olako izricanje tvrdnji
pokazuje i njegova izjava za Veernje novosti (specijalni dodatak uz Sajam
knjiga) 20. 10. 2008.: Mislim da je vreme pokazalo da nije tana ona uvena
izreka ruskog pisca da rukopisi ne gore. Gore, itekako gore! Video sam gomile
spaljenih knjiga, izmeu ostalog uo sam i za tri i po miliona spaljenih knjiga u
Hrvatskoj za vreme rata, to je najvei poar knjiga u istoriji Evrope.
Bilo kako bilo, tvrdnja je neargumentirana i samo je jedno u nizu pretjerivanja.
Drugi se odjek moe nai u razgovoru to ga je Zora Latinovi vodila s
Dobricom osiem (NIN, 5. 2. 2009.)
Na pitanje: Koliko su se, ipak, razlozi za srpsko-hrvatske antagonizme promenili do danas? D. osi je odgovorio:
Razlozi za hrvatsko-srpske sporove ne samo da se nisu promenili, nego su se od
Bljeska i Oluje uveali antisrpskom politikom hrvatske vlade i ovinizmom hrvatskog
drutva. Naravno, rat je osnova ovinizma. I srpskog. Pozitivne promene mogu da nastanu
samo kada Hrvatska bude ispunila evropske standarde nacionalnih i graanskih prava manjina i obaveze prema prognanim Srbima; odnosno kada prestane, ako moe ikada da prestane, diskriminacija ostatka Srba u Hrvatskoj. A ta diskriminacija je toliko drastina da nema
primera na evropsko-azijskom prostoru. Tamo su irilica i ekavsko pismo takav prestup koji
se kanjava, prezire i progoni kao kanibalizam. Hrvatska je jedina zemlja, pored Kosova,
u kojoj su posle Drugog svetskog rata spaljivane knjige. U Hrvatskoj je spaljeno tri i po
miliona knjiga tampanih irilicom ili latinicom, ali u Beogradu. Na primer, roman Ranka
Marinkovia Kiklop, tampan u Prosveti, takoe je spaljen, zato to je tampan u Prosveti.
Konformistika srpska inteligencija u ime jugoslovenstva nee da zna te injenice. Nju ne
uzbuuje to je pre dvadesetak godina spaljeno oko tri i po miliona knjiga i to su uniteni
skoro svi spomenici i ustanove srpske kulture u Hrvatskoj. To je isto uraeno na Kosovu i
Metohiji, sve su srpske biblioteke spaljene. Tamo su moje knjige prvo streljane na trgovima,
pa onda spaljivane uz veselje domae albanske publike. Istu sudbinu je imao i Ivo Andri
na Kosovu i u BiH. Demokratska Evropa i civilizovana Amerika nee da vide taj nacistiki
varvarizam svojih tienika.

I dok je Radivojevieva/Kaporova tvrdnja ostala u nas bez ikakva komentara, na osieve tvrdnje reagirao je u Hrvatskoj (koliko mi je poznato) samo Pjer
Bili u svojoj rubrici Bibliofilija (Veernji list, 9. 2. 2009.):
284

Knjiga 42.indd 284

2.7.2012. 17:27:52

Subotom poslijepodne na internetu listati i itati novine dio je mog rituala oputanja,
znatielje prikupljanja proputenih informacija s blagim osjeajem panike nisam li togod
vano propustio. Tako gonjen snagom te ustaljene navike doplovih do novog broja beogradskog Nina. Rutinskom brzinom preletim po naslovnici i pomislim: nita senzacionalno, no
kad eto ti vraga: pri dnu stranice vidim fotku barda Dobrice osia s naslovom o antititoizmu
u sadanjoj Srbiji i u trenutku mi se stvori odbojnost prema njegovoj prevakanoj mitomaniji,
ali klizei po tekstu intervjua vidim kako osi govori o knjigama te mi se, naravno, odmah
povea itateljska pozornost. Rezultat te pozornosti donosim u fragmentu intervjua koji se
odnosi na knjige Naravno da sam ostao bez daha itajui gornji fragment, no kako nisam ba
nenaviknut ovjek, brzo sam povratio koncentraciju i u trenutku otpisao osieva naklapanja kao dopunu njegove, ve stereotipijski predvidive fabulacije materijala mitologijskih i
etnogonijskih. Prizvao sam u sjeanje rijei Stanka Lasia: Sretan sam to ga nikada nisam
sreo. Drugim rjeima, nije mi do polemike i rasprave, openito do troenja mentalne energije, te u se suspregnuti i radije posegnuti, onako mrtvozorniki, za injenicama dostupnim
svakome tko ivi u zdravoj suvremenosti.

I zatim Bili navodi podatke koje je prikupio uvidom u e-kataloge dijela

knjinica u Hrvatskoj, pokazujui da su osieve tvrdnje neosnovano pretjerivanje i u isto vrijeme zamjerajui redakciji NIN-a to se nije potrudila provjeriti
podatke.257
Ranko Marinkovi je prvo i drugo izdanje Kiklopa objavio u Beogradu 1965. odnosno 1966. godine
u produkciji Prosvete, poslije roman, u izdavakom smislu, preuzima zagrebaka Mladost i nastavlja
s novim izdanjima. osi, kao to kae u intervjuu, u namjeri golog krivotvorenja decidirano tvrdi kako su
dva navedena izdanja zapravo povuena iz knjinica diljem Hrvatske i, naravno, spaljena kao nepoudna.
Hrvatskim bibliotekarima kao smeta sama injenica to je roman tiskan i objavljen u Beogradu i odmah
su priredili lomau za beogradskog Kiklopa jer, poduava Dobrica, to drugo oekivati od nacistikih
varvara kao to su Hrvati. U potrazi za tragovima tih lomaa malo sam, gotovo ovla, internetski
proetao hrvatskim bibliotekama, podrazumijeva se s gasmaskom na glavi, i pronaao strane tragove paljevine. Primjerci spaljenih izdanja Marinkovieva Kiklopa sasvim zdravi i neoteeni, ak i posueni
korisnicima, nalaze se kako slijedi: Knjinice grada Zagreba imaju i prvo i drugo izdanje, knjinica Juraj
igori u ibeniku takoer, pa slijede knjinice: Zadar, Pula, Split, Vinkovci, Hvar, Ivanec, Grubino Polje,
Karlovac, Babina Greda, Varadin itd. E, da bi nalaz bio kvalitetniji ak sam naao da mnoge srednje kole
po Hrvatskoj, odnosno njihove knjinice, takoer ne oskudijevaju s tim spaljenim izdanjem: 4. gimnazija
u Zagrebu, kola Bartol Kai u Grubinom Polju ima i posuuje ak 6 primjeraka, bilo prvog bilo drugog
izdanja navedenog romana, Elektrostrojarska kola u Varadinu takoer, Ugostiteljska kola u Osijeku, 18.
zagrebaka gimnazija, Tehnika kola Faust Vrani posjeduje 7 primjeraka drugog izdanja iz 1966. godine i , zakljuno, da popisu pridruim i Nadbiskupsku gimanziju u Zadru koja takoer u fondu ima primjerak
izdanja iz 1966. godine.Dakle, imajui na pameti da je rije o izdanjima starima 40 i neto godina koja se,
to nije nevano, i troe, nestaju i kradu, nije neosnovano zakljuiti kako su knjinice natprosjeno dobro
opskrbljene navedenim izdanjima. O spaljenih 3,500.000 knjiga ne bih troio rijei uzalud, ali, evo, samo
radi mogunosti kakve takve predobe navodim kako je to koliina koja skoro odgovara dananjem fondu
NSK i Knjinica grada Zagreba. To to osi neumorno producira lane stvari bez kojih, oito je, ne umije
ni bivstvovati i nije injenica koja me dira, no da u redakciji Nina nemaju pristup internetu i za pola sata,
a toliko je meni trebalo, jednostvano proeljaju dostupne baze podatake, e to je stvar koja ne ide uz novine
sa takvom i tolikom tradicijom. im netko u Hrvatskoj vidi irilinu knjigu vie je nego izvjesno da e upasti
u kanibalski trans i pojesti prvog prolaznka koji pod mikom nosi irilini naslov. Posebno je opasna zona
oko Cvjetnog trga i Bogovieve, toliko opasna da su gradske vlasti postavile znakove upozorenja u namjeri
da se prolaznicima skrene pozornost i na vrijeme sugeriraju alternativni pravci kretanja. Poneto o tome
znam iz osobnog iskustva, naime, u nekoliko sam navrata radio popise naslova koje su zagrebaki knjiari
naruivali iz Srbije s namjerom da se isti prodaju u knjiarama ba u toj kanibalskoj zoni; ak sam jednom
257

285

Knjiga 42.indd 285

2.7.2012. 17:27:53

Dakako da to to su izjavili Kapor i osi nema uporita u injenicama a

nije rije samo o inu spaljivanja, nego i o tvrdnji o broju knjiga i o apsolutnom, bez ostatka iskorjenjivanju ba svake, doslovce svake knjige srpskih autora
ili onih pisanih irilicom. Zauujue je da ljudi takve javne reputacije mogu
neto takvoga izrei, a da ne oznae izvor informacije, tj. da ne navedu na emu,
na kojim podacima, kojim istraivanjima temelje svoju tvrdnju.
Zato je dobro da je Pjer Bili reagirao na tu neistinu. Dobro je to je naveo i
primjere koji demantiraju Kaporove i osieve generalizacije. Pa ipak je Biliev
odgovor nepotpun i jednostran: ni jednom rijeju ne spominje da je u nas ipak
bilo ienja knjiga srpskih autora, izdavaa iz Srbije, knjiga pisanih na irilici pa
je u tom smislu njegova intervencija nepotpuna, odnosno poluistinita. Nemogue
je pretpostaviti da Pjer Bili, kao bibliofil kojemu je knjiga oito profesija, ne zna
za burne i dugotrajne javne polemike i javna reagiranja na unitavanje knjiga.
A argument da neke knjige ipak postoje ne dokazuje da ienja od nepodobnih knjiga nije bilo. Dakle imamo pretjerivanja i neistine s jedne strane i
preuivanje ili koritenje samo parcijalnih podataka kao protudokaza s druge.

zgodom i izlog aranirao irilinim naslovima iz raznih anrova i, evo, jo se uvijek, takoreku zorno, sjeam
udarne postave iz velikog staklenog izloga: Ljubomir Simovi, Pesme 12 / Stubovi kulture /, Dimitrije
Bogdanovi, Knjiga o Kosovu / SKZ /, Dvornikovi,Karakterologija Jugoslovena / Prosveta /, ivko
Topalovi, Kako su komunisti dograbili vlast / Novi pogledi /, Miodrag B. Proti, Nojeva barka12 /
SKZ /, Radoslav Petkovi, Sudbina i komentari / Stubovi kulture/, no to nije sve jer sam, znajui da su i
latinini naslovi pogodan mamac za izazivanje kanibalizma, izlog popunjavao autorima kao to su: Jovica
Ain, Svetislav Basara, Filip David, Igor Marojevi, Borislav Peki je dobio poasno mjesto u izlogu sa
svojim Zlatnim runom u izdanju Derete i tako je, da dalje ne nabrajam autore i naslove, stvar trajala mjesecima, knjige se gotovo kanibalski prodavale, kupci su traili repete. I na kraju, nije nevano spomenuti kako
se na policama knjiare na Cvjetnom trgu moglo kupiti i osieve naslove Pievi zapisi, Srpsko pitanje,
Vreme smrti, a sve to, naravno, irilino otisnuto. Posebno dobro su prodavani Pievi zapisi.
Moda je uz Bilieve napomene dobro navesti da je tu osievu tvrdnju ovako komentirao jednan italac
NIN-a (9. 2. 2009.) citirajui njegove (osieve) vlastite izjave od prije deceniju i pol:
osieve lomae: Budua revolucija na ovoj zemlji u kojoj vladaju komunisti, staljinisti, titovci, treba da
bude: paljenje papira! Paljenje svih knjiga, svih tekstova i novina napisanih od komunista i pod njihovom
vlau. Paljenje svih revolucionarnih tampanih tekstova od Prvog svetskog rata pa nadalje. Nau pismenost
treba poeti od Miroslavljevog jevanelja i XII veka, poeti od azbuke i Vuka i ne trovati decu nacionalnom
istorijom. (Promene, 1992.)

286

Knjiga 42.indd 286

2.7.2012. 17:27:53

IV.
PRIMJERI UNITAVANJA KNJINE GRAE

Zajednika obiljeja

U registriranim primjerima unitavanja knjiga zapazio sam nekoliko zajednikih

obiljeja:
1) Motiv ili razlog je uvijek bio: nepotrebna, nepodobna, neprimjerena, od starih
ustanova naslijeena, ideoloka, zastarjela, koja je zagadila na jezik, irilina...
2) to se tie formalnog okvira za unitavanje, kad se govori o bibliotenim
lokacijama, uvijek je to bio otpis vie ili manje prikriven, s nepotivanjem
propisa i profesionalnih pravila. Kad je rije o drugim lokacijama, unitavalo se
na mah, bez zaklanjanja za neki formalni okvir
3) Knjige su u pravilu bacane u smee, tj. na otpad (uz izuzetke kad su neke
knjinice nepotrebne ili otpisane knjige dale biblioteci SKD Prosvjeta)
4) Kad je rije o spomen-domovima, unitavanje grae imalo je i simbolino
demonstrativni karakter, a knjige su uglavnom dijelile sudbinu objekata u kojima
su se nalazile
5) Nikad nitko nije sankcioniran za unitavanje knjiga.
Primjeri

Primjeri to u ih navesti i komentirati poredani su u pravilu kronoloki. A prikaz

primjera poinjem citiranjem nekih opaski jednog iskusnog bibliotekara, neposrednog svjedoka dogaanja s knjinom graom u razdoblju do 1998. godine.
Informaciju je on naslovio: ienje grae iz knjinica. Narodne knjinice.
Razmatrajui postupke u knjinicama u proteklih 78 godina moemo vidjeti itav niz
nepravilnosti ije su posljedice nekritino uklanjanje grae s aspekta netrpeljivosti tue kulture. Pri tome treba imati u vidu da je dolo do ozbiljne povrede propisa i nepotivanja pravila
struke. Bitno je da nisu potivani UNESCO-vi standardi za narodne knjinice i Manifest o
narodnim knjinicama ni Standardi za narodne knjinice u Hrvatskoj.
Upravo iz tih razloga posao se pokuao obaviti u tajnosti u emu su preutno sudjelovali
oni koji su nadleni za davanje uputa, vrenje nadzora i pruanje strune pomoi. Poto je to
izgledalo poeljno svatko je mogao po vlastitu nahoenju initi to mu je drago, a konaan

287

Knjiga 42.indd 287

2.7.2012. 17:27:54

rezultat je da su brojne knjinice ostale i bez vrijedne grae...

(...) Kljuna uloga nadlenih tijela i organa je ostala nezapaena. Moe se zakljuiti da su i sami bili naklonjeni ovakvom postupanju. To se odnosi na Ministarstvo kulture,
Ministarstvo prosvjete i porta, nadlene matine slube i Nacionalnu i sveuilinu bibloteku, jer u skladu sa zakonskim ovlastima i zadaama vre struni i upravno-pravni nadzor. Ni
jedna od njihovih zadaa nije izvrena. Nisu knjinicama davali potrebne upute, a jo manje
su izvrili nadzor nad ovakvim radom. Tako se ne moe dobiti podatak o onome to je
izlueno, o kojoj se koliini grae radi i to se s njom dogodilo. Stoga se dogaa da se o
tome vode rasprave a predmet nije dovoljno poznat. Kad ovakav zakljuak ne bi bio toan svi
navedeni bi izili iste savjesti s relevantnim podacima koji bi otklonili sve eventualno neutemeljene i neargumentirane navode. U tom sluaju bi eventualni marginalni ekscesi dobili
pravo mjesto i postali posve nevani. Ovako se rasprave vode na nivou tih vidljivih ekscesa
a previa se da su oni samo vrh sante leda. Ispada da ono to nije objelodanjeno ne postoji.
Naalost postoji u dosta runom obliku. Spektakularne lomae nas ne bi trebale zavaravati,
jer treba uzeti u obzir i kontejnere koji nisu nimalo spektakularni niti privlani a progutaju
tone i tone. Treba li isticati da tamo zavravaju i vrijedne stvari? Kontejner je ovdje uzet
figurativno (...)
Zanimljiva su sporadina nadmetanja u javnosti onih koji pristupaju problemu sa stajalita da je rije o nepromiljenom barbarskom postupanju i obrani, bolje rei protunapadu,
deurnih higijeniara ili onih ija su znanja o biti problema oskudna. Oskudna znanja su
dobra podloga da se nevienim arom brane i gluposti... namee se potreba da se govori
o meritumu stvari, odnosno da se jasno kae to jest trebalo biti izlueno, to nije, a to je
upitno. O tome objektivno mogu govoriti strunjaci koji po prirodi stvari nisu ni ostraeni
ni nezainteresirani. Diletanti su najmanje poeljni. Naalost upravo su diletanti udarniki
obavili struni posao.(...)
Zanimljivi podaci bi se mogli prije dobiti od nekih istaica u knjinicama. One su naime dnevno odnosile knjige u kontejnere u crnim plastinim vreama. Takve podatke neemo
dobiti od bibliotekara ili ravnatelja, jer su oni nalogodavci.
Rijetko e se u godinjim izvjetajima knjinica nai podatke o takvom izluivanju
grae. Prema izvjetajima bi se moglo zakljuiti da se te knjige nalaze i dalje u knjinicama.
Zanimljiva je praksa nekih knjinica koje su dio te grae sauvale kako bi ih mogle
pokazati onima iz OESCE, HHO ili novinarima. Taj minoran dio nekadanjeg fonda slui
obmanjivanju.
(...) Sve knjinice izrauju godinje izvjee (koje nikako nije tajna) a u njemu je vaan
podatak stanje fonda (broj svezaka knjiga u godini na koju se izvjee odnosi). Pod pretpostavkom da je posao obavljan u skladu s pravilima struke i propisima dobija se odgovor da je
fond vei/manji u odnosu na prethodnu godinu. Mnoge knjinice nee iznijeti tone podatke,
a na to ih nitko i ne sili. Tako emo imati podatak da u knjinici, prema izvjeu, broj knjiga
raste, a stvarno stanje je ozbiljan pad.
(...) Najbolji odgovor bi se dobio kontrolom godinjih popisa imovine a veina knjinica bi se nala u situaciji da mora obaviti klasinu inventuru. Rezultati koji bi se dobili bi
bili porazni. Tek tada bi bile vidljive posljedice. Ovako slobodno moemo prognozirati da
e u narednim godinama u knjinicama enormno porasti broj nestalih knjiga. Treba li
napominjati da e to biti upravo ovi izlueni proskribirani naslovi. To e biti samo jo jedna
obmana. Ukoliko bi takvim podacima raspolagala NSB, a trebala bi, vidjeli bi da je rije o
velikom broju nestalih knjiga. Pojam nestale i nestale knjige treba raspoznavati prema

288

Knjiga 42.indd 288

2.7.2012. 17:27:54

bibliotenim pravilima. U svim knjinicama knjige nestanu u stanovitoj koliini, a nestale

na opisani nain ne mogu nikako biti u toj kategoriji.

On ilustrira svoja zapaanja s dva primjera, uz koja fusnotno dodajem i ranije najvaljeni popis nekih knjiga, to su pokupljene sa kupa od nekoliko metara
kubinih odstranjenih knjiga u Splitu.258
258
Ve navedeni primjer s metrima kubinim knjiga u Splitu neu ponavljati. Ali evo naslova to ih je iz te
gomile pokupio jedan graanin 1997. ili 1998. godine (svaka je od njih bila u odlinom stanju, neoteena i
svaka je bila oznaena: signaturom, inventarskim brojem i peatom biblioteke navesti u samo inv. broj): 1)
L. Mates, Na marginama socijalizma, Zagreb, lat., inv. broj 1457/88; 2) KardeljVlahoviKrleaTito
i SKJ, Beograd, 1971., lat., inv. broj 614/88; 3) S. Vukmanovi Tempo, Revolucija koja tee. Memoari,
Beograd, 1971., lat., inv. broj 769/71; 4) ..., Strategije socijalizma, Beograd, 1976., lat., inv. broj 260/77;
5) B. Petranovi. trbac, Istorija socijalistike Jugoslavije. Dokumenti II. Knjiga trea, Beograd, 1977.,
lat., inv. broj 1180/78; 6) V. Vlahovi, Zapisi. Sabrani radovi VII, BeogradTitograd, 1981., lat., inv. broj.
454/81; 7) B. Horvat, ABC jugoslavenskog socijalizma, Zagreb, 1989,, lat., inv. broj 2049/89; 8) ... Druga
internacionala. Materijal za prouavanje, Beograd, 1951., lat., inv. broj 18167/69; 9) K. Marx F. Engels,
Manifest komunistike partije, Zagreb, 1972., lat., inv, broj 60/74; 10) M. Peujli, Drama socijalizma,
ZagrebBeograd, 1989., lat., inv. broj 995/90; 11) J. B. Tito, Samoupravljanje, Sarajevo, 1977., lat., 1032/79;
12) I. Jeli, Jugoslavenska socijalistika revolucija (19411945), Zagreb, 1979., lat., inv. broj 741/79; 13)
I. Pai, Diktatura proletarijata i sloboda. Ogled o revoluciji, Beograd, 1979., lat., inv. broj 628/88; 14) ...,
Socijalizam kao svjetski proces, Beograd, 1978., lat., inv. broj 1031/78; 15) B. Horvat, Ogled o jugoslavenskom drutvu, Zagreb, 1969., lat., inv. broj 303/69; 16) Daniel Chauvey, Samoupravljanje, Beograd,
1975., lat., inv. broj 261/76; 17) R. Tubi, Enciklopedijski rjenik marksistikih pojmova, Sarajevo, 1974.,
lat., inv. broj 1928/74; 18) K.-H. Janssen, Maovo doba, Zagreb, 1979., lat., inv. broj 761/80; 19) A. Duji,
Lenjinova koncepcija partije, Split, 1967., lat., inv. broj D-392/68 i 3478/67; 20) J. B. Tito, Samoupravni
socijalizam. Izbor tekstova, Zagreb, 1974., lat., inv. broj 667/75; 21) E. Kardelj, Socijalistiko samoupravljanje u naem ustavnom sistemu, Sarajevo, 1976., lat., inv. broj 287/79; 22) K. Kautsky, Ortodoksni
marksizam i reformizam, Zagreb, lat., inv. broj 220/80; 23) J. B. Tito, Borba za dalji razvoj socijalistikog
samoupravljanja, Sarajevo, 1976., lat., inv. broj 294/79; 24) R. Kneevi, Proletarijat i revolucija, Zagreb,
1979, lat., inv. broj 1339/79; 25) R. Eisfeld, Pluralizam izmeu liberalizma i socijalizma, Zagreb, 1992.,
lat., inv. broj D-6139/94; 26) Z. taubringer, Tito. Hronika jedne mladosti 1907.1925., Beograd, 1969.,
lat., inv. broj 948/71; 27) B. Petkovski, Radnika klasa i samoupravljanje, Beograd, 1975., lat., inv. broj
1661/75; 28) ..., Razvoj socijalistike revolucije u Jugoslaviji, Beograd, 1977., lat., inv. broj 1027/78; 29)
S. Kraigher, Kako iz krize, Zagreb, lat., inv. broj 1129/80.
Recimo, zaista samo uvjetno, da navedeni naslovi pripadaju u kategoriju tzv. ideoloke literature. Prema
kategorikoj tvrdnji A. Stipevia: Puke knjinice su imale po deset, dvadeset ili trideset primjeraka
pojedinih knjiga, koje su dobivale na dar i koje nitko nikada nije posuivao, niti uzimao u ruke, ali koje se
nijedan knjiniar nije usuivao otpisati kao nepotrebne sve do 1990. godine, kada se vie nisu imali koga
bojati, pa su s tim knjigama mogli uraditi ono to su inili i s drugima koje nitko nije traio otpisati ih i
poslati u poduzee Unija-papir, iskoristio sam injenicu da su u ovim knjigama bili datumnici (listovi
na kojima je zabiljeena svaka posudba knjige) i uvidom u taj podatak konstatirao sam evo na ovom malom
uzorku da je njegova tvrdnja neistinita. Navodim koliko su puta gore navedene knjige posuivane: (1)
0 puta; (2) 0 ; (3) 17 puta; (4) 0; (5) 0: (6) 2; (7) 0: (8) 2; (9) 1; (10) 0; (11) 4; (12) 5;
(13) 0; (14) 8; (15) 5; (16) 5; (17) 0; (18) 4; (19) 0; (20) 5; (21) 3; (22) 1; (23) 1; (24)
0; (25) 0; (26) 4; (27) 7; (28) 3; (29) 2. Posuivano je dakle 18 navedenih naslova, ili 62% od
ukupnoga broja. A to je ipak vie od nita i nikada! Ali i jo neto: ak i ako knjiga nije posuena znai
li to da se bezuvjetno, samo iz tog razloga, mora baciti? A evo i jednog drastinog primjera: knjiga Naela
metafizike, ivotno djelo Branislava Petronijevia, jednog od najumnijih filozofa (roenog metafiziara,
kako je sam za sebe govorio) na jugoslavenskim (ili junoslavenskim) prostorima, leala je netaknuta due
od etrdeset godina na policama beogradske biblioteke. Izdanje je obnovio BIGZ, Beograd, 1986., kao dio
Velike filozofske biblioteke. Znai li to da je ta knjiga nevaljala i da je zato to nije posuivana nepotrebna
pa je treba odbaciti i unititi?

289

Knjiga 42.indd 289

2.7.2012. 17:27:54

Za ilustraciju u navesti primjer vee knjinice koji mi je poznat. U njenim fondovima

je manje 10.000 15.000 jedinica grae, a stoji da je graa porasla za 5.000 jedinica. Poto
to javnosti nije poznato moe se baratati podatkom da ta knjinica ne samo da nije istila
svoje fondove od nepoeljne grae, ve je ak i porastao znaajno broj knjiga u fondu. To
je ona knjinica koja je sauvala dio te grae i neupuenima moe tvrditi da oni nisu nita
bacili. Oni e ak i fascinirati novinare, HHO, OESCE i druge injenicom da imaju svu tu
grau o kojoj se govori. Ako ih pitate to je s ostalom graom neete dobiti odgovor a bilo bi
logino da je negdje deponirana. Jeste deponirana uredno u kontejnere.
(...) Na jednom aktivu je kolega zahtijevao da netko saini spisak onoga to treba izluiti! Unato uputama poznato mi je da su knjige morale iz knjinice jer su za zaposlene u njoj
predstavljale pravu moru a mogue i izvjesnu opasnost. U svakom sluaju je iz veeg broja
knjinica graa otila u nepoznatom pravcu. Karakteristian je sluaj X gdje je voditelj
knjinice bio izloen ozbiljnom pritisku. Isto se dogaalo i u podrunici Gradske knjinice
u Y.
(...) Mnogi su biblioteni radnici bili izloeni i pritiscima. Pri tome mnogi nisu potivali
pravila struke i zakonske propise iz oblasti bibliotekarstva. Mnogima je presudni kriterij bio
pismo i etnika pripadnost autora. Nepravedno bi bilo rei da su svi bibliotekari postupali
neprofesionalno, no peat su dali oni koji su se ponijeli diletantski.
(...) to se kolskih knjinica tie u njima je stanje jo loije. Graa je temeljito proiena i s dosta sigurnosti se moe ustvrditi da je rijetkost u njihovim fondovima knjiga na
irilici ili ona srpskog autora.

Naravno, opis nekog konkretnog primjera jo nije dovoljan za ope ocjene,

premda sam po sebi bio i ekstreman. Ali, ako se pojavi vie takvih primjera, ako
su zabiljeeni na raznim mjestima, ako su uestali i pokazuju zajednika obiljeja, ako su toleriranjem ustvari poticani onda se moe sa sigurnou rei da se
radi o drutvenom fenomenu.
Navest u primjere o kojima injenice nisu ni od koga demantirane (Slatina,
dva zagrebaka sluaja, Korula, zatim grupa primjera iz Pula, Sv. Ivan abno,
Vrsar, Zagreb, Rijeka), pa potpuno unitavanje kolskih knjinica i kolskih arhiva tokom ratnih operacija 1995. godine i, naposljetku, dva primjera unitavanja
spomen-domova spomen-zbirki i knjine i dokumentarne grae u njima.

1. ienje knjinog fonda iz knjinice u Slatini

Sluaj Slatina je prvi, javno cjelovitije objavljeni sluaj s izriito navedenim
politikim motivima ienja knjinoga fonda. lanak I Balzac na smetlitu?
to se to dogaa u Slatinskom Centru za kulturu i oko njega? napisao je Denis
Derk, a objavljen je u Veernjem listu 3. 6. 1993. Prenosim ga u cjelosti:
Slatina, grad koji je uvelike zasluan to Hrvatska nije izgubila podravsku magistralu,
svojedobno most spasa za Slavoniju, danas je poprite pravog malog kulturnog rata. Tema
tjedna je navodni nestanak vie od dvije tisue knjiga iz Knjinice i itaonice, ali i ilave
borbe sedmoro uposlenih u slatinskom Centru za kulturu protiv odluke Ante imare, povjerenika Vlade Republike Hrvatske za bivu slatinsku opinu. Kako se borba vie ne vodi

290

Knjiga 42.indd 290

2.7.2012. 17:27:54

samo rijeima i proglasima za (zbunjenu) javnost, proteklih su dana dva puta vrata Centra u
samom sreditu Slatine bila razvaljivana po slubenoj dunosti, kako bi u nj ule slubene
osobe. Na atak ekiem, uposleni u Centru, sloni oko Dragice uvak, v. d. ravnateljice, koju
je povjerenik netom razrijeio dunosti, opinstvu su besplatno u nedjelju u veernjim satima
pokazali film Nepomirljivi, ovogodinjeg oskarovca Clinta Eastwooda. Film je gledala
puna dvorana, oko pet stotina Slatinana. Jesu li dvije slatinske suprotstavljene strane doista
nepomirljive?
ini se da jesu. Iz Slatine je tako na sve vanije hrvatske adrese, meu kojima i ona
Predsjednika Republike, otiao prosvjed Predsjednitva ogranka Matice hrvatske u Slatini, u
kojemu je takoer Dragica uvak predsjednica. Prosvjed su potpisali i predstavnici stranaka,
pa je sluaj dobio i politiku teinu. O Slatini je raspravljano i u sredinjici Matice hrvatske
u Zagrebu, a materijali iz Centra odaslani su i na stolove pravosudnih organa, pa i na stol
dravnog odvjetnika dr. Stjepana Hercega. Iz matiina prosvjeda panju osobito privlai konstatacija: Danas je opet teko u Slatini biti Hrvat. Stoga je vie nego jasno da su u Slatini,
uz kulturne, iskopane i neke druge, moda i ne samo politike sjekire.
A meso spora, to e zasigurno najvie zaintrigirati izvanslatinsku javnost, jest upravo
pria o knjigama koje su, moda, zavrile tamo gdje im nikako nije mjesto.
Prema matiinom prosvjedu, radnik knjinice i navodni nametnuti ravnatelj Centra
za kulturu Tomislav Matoevi na svoju je ruku iz gradske knjinice dao odvesti na smetlite
vie od 2.000 knjiga! Rije je o ovjeku, kako se dalje navodi u prosvjedu, koji je u Slatinu
doveden 1. srpnja prole godine, s preporukom povjerenika, zaposlen, premda je imao samo
dva mjeseca radnog staa i neodgovarajuu strunu spremu.
Tomislav je od mjeseca srpnja 1992. poeo raditi na reviziji knjiga, a to smo bili duni
obaviti svake etvrte godine, kae Nada Vukovi iz Centra za kulturu. Njegov rad nije
nitko puno kontrolirao. Prialo se da je radio u NSB u Zagrebu. Taj je njegov rad trajao do
19.listopada. Tada se dogodila neprijatna stvar. Toga je dana u popodnevnim satima kontejnerom KOMRAD-a iz Knjinice, pod Tomislavovim nadzorom, odvezen jedan broj knjiga.
Sam Tomislav je poslije priao da je izvadio 1.650 kartica. Po mojim procjenama, a to jo
treba provjeriti fizikim prebrojavanjem i usporeivanjem s inventurnom listom, rije je o
3.153 knjige. Tomislav je prije toga sa mnom bio u Osijeku, na strunom seminaru, na kojem
je bilo rijei o uputama u vezi s revizijom i otpisom knjiga. Tada je reeno da emo knjige
premjetati s polica u posebnu zbirku. Izriito je isticano da nismo inkvizitori, da ne elimo
unitavati, te da knjige koje ne ubrajamo u kroatistiku, valja rasporediti u stranu knjievnost.
Ove navode nismo mogli provjeriti u razgovoru s krunskim svjedokom Tomislavom
Matoeviem, iako smo ga u Slatini traili u nekoliko navrata.
Koje su to sortirane knjige
Koje su to knjige zavrile izvan knjinice nije poznato. Potpuni popis znat e se ovih dana.
No, prema rijeima D. uvak, pretpostavlja se da je tu rije uglavnom o beogradskim izdanjima, koja je Matoevi navodno zvao ideolokom literaturom. Uostalom, na podu
Knjinice ostalo je jo nekoliko kartonskih kutija punih sortiranih knjiga, sretnih utoliko
to su izbjegle sudbinu onih od 19. listopada. Izviruju monografije o Josipu Brozu, Edvardu
Kardelju, na latinici, ali i izdanja, primjerice, Preihova Voranca, ili pak Balzaca259 na irilici.
Ovdje je u poglavlju II ve spominjan taj Balzac i kritika to ju je u povodu lanka D. Derku uputio
Z. Poli, kao i odgovor D. Derka. Podsjeam itaoca na tu epizodu samo zato to u ocjeni ovog bacanja
knjiga na smetlite treba imati na umu kratki, saeti, a krajnje vaan za ocjenu fenomena unitavanja knjiga
259

291

Knjiga 42.indd 291

2.7.2012. 17:27:55

I gdje su knjige zavrile? Prema prijevoznici koja je iz KOMRAD-a stigla u Centar za

kulturu: na sumornom gradskom smetlitu Radosavci. Centru je ak u studenome stigao i
raun na 8.030 dinara za odvoz tog jednog kontejnera.
A na samom smetlitu, trag se knjigama izgubio. U proteklih pet mjeseci mogle su ih
prekriti tone i tone smea iz slatinskih kuanstava. Ljudi koji se bave skupljanjem sirovina sa
smetlita sjeaju se ipak da je jesenas u Radosavce dovezeno ak sedam kontejnera s knjigama. Neke od njih bile su i s velikim brojem stranica. Kako se papir vie ne otkupljuje, oni za
njih nisu bili zainteresirani, a bager ih je, navodno, samo izgurao prema sredini.
Ako postoji sumnja da su knjige nestale, odgovornost za to snosi v. d. ravnateljica
tvrdi Ante imraga, povjerenik Vlade, saborski zastupnik u drugom mandatu, te odnedavno i direktor Slatinske banke. I to je jedan od razloga to sam je razrjeio dunosti.
Moram rei da v. d. ravnateljica nije poslala ni jednu prijavu za nestanak knjiga, niti je
poveden disciplinski postupak protiv Tomislava Matoevia, radnika u Knjinici, ili pak
protiv Anice Rastja, koja takoer tamo radi. A od navodnog otuenja prolo je nekoliko
mjeseci. Sada je formirana komisija koja e popisati knjige. Bude li potrebno, s tim e se
sluajem pozabaviti i policija.
Otkaz, pa razrjeenje
I doista, D. uvak priznaje da 20. listopada nije pozvala policiju, iako je uvidjela da su knjige
odvezene iz prostorija knjinice. No, zaposleni u Centru za kulturu sami su proveli predistrane radnje?! Prikupili su izjave svih zaposlenih od kojih je Matoevi, navodno, traio
asistiranje pri utovaru knjiga u kontejner, te brino sauvali sve dokumente koje im je poslao
KOMRAD u vezi s odvozom kontejnera do smetlita. I ekali svih ovih mjeseci...
Do trenutka kada su u pitanje dola radna mjesta. Jer, v. d. ravnateljica je knjiniaru
Matoeviu 15. oujka izrekla mjeru prekida radnog odnosa.
Prije sam mu izricala opomene, a onda sam bila prinuena i na krajnju mjeru veli D.
uvak. Matoevi je naime, od 208 radnih dana, izostao 57. Dolazio je na posao i odlazio
kad je htio. Dogovorili smo se s njim da ba on bude na elu komisije koja e utvrditi koje su
knjige nestale. No, taj posao nije dovrio, pa ga dovravamo sami. Moja odluka o prestanku
radnog odnosa postala je izvrna 23. oujka. Ve 24. oujka uslijedio je odgovor. Stupa na
snagu odluka povjerenika o mojem razrjeenju, koju Centar, dodue, slubeno nije dobio.
Ostalo je poznato. Djelatnici Centra pruaju punu podrku v. d. ravnateljici, a pria o
knjigama dolazi do javnosti. Tada se uplie i Matica hrvatska.
to tvrde u Matici
Maticu su u ovom sluaju htjele izmanipulirati opozicijske stranke decidirano tvrdi Ante
imara. Matica bi trebala otvoriti vrata svima. U Slatini ih najmanje otvara HDZ-u. elnici
iz opozicije utjeu na Maticu. Kroz nju ele ostvariti svoje ciljeve. U Slatini nemamo KUDova, pjevakog zbora... Tu je mjesto djelovanja Matice. Suradnja opine i Matice u Slatini
je minimalna. Nije bilo ideja s njihove strane, dok im je opina izlazila u susret, dala prostor
za rad... Mora nam biti jasno da Matica danas u Hrvatskoj nema ulogu kakvu je imala 1971.
godine. Danas imamo hrvatsku dravu, a hrvatski narod slobodu.
A to se tie tvrdnje da je u Slatini danas opet teko biti Hrvat, mogu odgovorno rei da
stav Denisa Derka kad je, na pitanje: ali li za tim knjigama, odgovorio: ali! Bez obzira na to jesu li te
knjige na latinici, irilici ili glagoljici, hrvatskom, srpskom ili nekom drugom jeziku. Knjigama nije mjesto
na smetlitu... (Balzac na smetlitu. Novinar profesoru, Veernji list 14. 4. 1993.)

292

Knjiga 42.indd 292

2.7.2012. 17:27:55

je u Slatini danas najmanje teko biti Hrvat, ili graanin bilo koje nacionalne manjine. Slatina
je u potpunosti osloboeno podruje. Tu nema UNPROFOR-a, djeluje naa policija, vladaju
uobiajeni odnosi. Pravo je pitanje to je Hrvat juer mogao u Slatini, u kojoj je ivjelo 37
posto Srba i koju je gotovo potpuno kontrolirao srpski lobi, a za kulturni ivot Hrvata brinula
se samo Katolika crkva... 260
D. uvak optuuju i zbog propadanja dvorca Drakovi u sreditu Slatine, u kojemu je
bila smjetena muzejska etnografska zbirka, a u britko ispisanom odgovoru povjerenitva
na prosvjed Matice Hrvatske, navodi se i da su toliko esto spominjane knjige zapravo
260
Decidirane tvrdnje Vladinog povjerenika A. imara mogle bi biti predmet obimnog istraivanja i razmatranja, ali mi se ini da u bitnom vrlo saeto iskazuju duh prevrata 1990-ih u lokalnoj izvedbi: nasilnika
nacionalistika vladavina, nasilno arbitriranje u svim podrujima ivota zajednice, dovoenje svojih ljudi,
makar bili i nekvalificirani, da obave prljave poslove, a nadasve jasna poruka o nacionalnoj iskljuivosti,
kao uvjetu da druga nacija zaposjedne teren i, kao posljedica progon druge nacionalnosti. Tko je Ante
imara i kako je u Slatini ordinirao, italac se moe obavijestiti iz injenice o drastinom padu srpskog
stanovnitva u Slatini, ali i iz nekoliko objavljenih lanaka, od kojih primjerice navodim: Jasminka Filipas,
Smeta li gradonaelnika rasprodaja slavonske zemlje ( s jednim od podnaslova: Ante imara: Sredinja
osoba u nedavnoj aferi napada na maloljetnika, ali i svega to se dogaa u Slatini), Vjesnik, 28. 11.
2004.; Drago Hedl Batina iz Slatine, Feral Tribune, 25. 11. 2004.; Vedran Marjanovi, Partnerstvo
u otimaini, Feral Tribune, 5. 12. 2007.; Drago Hedl, imarine bankanalije. Kako je dolo do tube
Jugobanke kojom od svoje samoproglaene sljednice, Slatinske banke, trai 17 milijuna Eura i kakva je u
tome uloga Ante imare, Feral Tribune, 24. 4. 2008. to ova tvrdnja, da Danas imamo hrvatsku dravu, a
hrvatski narod slobodu znai? Da do danas nije postojala ni drava, ni sloboda samo za hrvatski narod?
A tko je to onda imao dravu i slobodu? I stoga zaista pravo je pitanje to je Hrvat A. imara htio poruiti
golom tvrdnjom o tome da je u Slatini 37 posto Srba i koju je gotovo potpuno kontrolirao srpski lobi? Je li
moda to da treba Srbe, pa posljedino i njihov lobi, iskorijeniti, protjerati, smanjiti da bi na njihovo mjesto
zasjeo drugi nacionalni lobi? Ako je to imao na umu rezultat je tu: od 37% stanovnitva Slatine, koliko ih je
poetkom 1990-ih bilo, 2001. godine je svedena ta populacija na samo 10,34%, smanjena dakle za gotovo !
Kako, kojim metodama, na koji nain a nadasve zato? Po emu treba zamjenjivati lobije kad je bit svakoga lobija korupcija, jednostrano zagovaranje parcijalnih interesa, u pravilu na utrb ireg, opeg interesa?
I gdje je argumentacija o postojanju srpskog lobija? Ili je ta fraza izraz ope ovinistike histerije s kojom
smo se suoavali 1990-ih da bi se opravdala pljaka i nesmetano likvidirao svatko tko se smatrao smetnjom,
tko je bio remetilaki faktor? Mnotvo je pitanja koja bi traila odgovor pa bi i ienje nepoudnih knjiga
iz Slatinske knjinice postalo jasnije. Ali evo, ilustracije radi, jedne male sekvence iz lanka Jasmine Filipas:
Za imaru tvrde da je kao HDZ-ov povjerenik Vlade i saborski zastupnik poetkom devedesetih, kupujui
udjele kasnije propalih slatinskih tvrtki preko Privredne banke Zagreb i bive podrunice Jugobanke, stekao
bogatstvo i tako osnovao vlastitu banku. Tvrde takoer da je bivi imarin voza Dinko Mijatovi 1992.
hladnokrvo pitoljem ubio direktora podrunice Jugobanke Nikolu Kosia i bacio ga u Dravu. Mijatovi je za
tako teak zloin dobio samo etiri i pol godine zatvora, ali ga je tadanji hrvatski predsjednik Franjo Tuman
pomilovao, nije ostao dugo u zatvoru. Kosieva udovica dobila je u srpnju ove godine spor protiv Hrvatske i
dosuena joj je odteta od 690 tisua kuna. imara, tvrde mnogi, i danas vedri i oblai slatinskim HDZ-om,
to dokazuje i pokuaj zatakavanja napada na djeaka. I jo dva odlomka iz lanka D. Hedla (Batina iz
Slatine): Taj bahati, beskrupulozni ovjek, kako ga u pola glasa opisuju njegovi sugraani, bio je poetkom
rata HDZ-ova uzdanica u tada jo Podravskoj Slatini, gradiu ije je ime sam svojevoljno promijenio u
Slatina, kad se dokopao mjesta povjerenika Vlade za to podruje. Osjetivi to mu sve politika moe pruiti,
imara je iskoristio svoj novosteeni poloaj gubernatora Slatine i bacio oko na bivu podrunicu beogradske
Jugobanke, koju je preuzela Privredna banka Zagreb i pretvorila u jednu od svojih tvrtki-keri. Jedna od
nerazjanjenih stvari koja se vue uz imarino preuzimanje Slatinske banke jest i ubojstvo Nikole Kosia,
predratnog direktora slatinske filijale Jugobanke, na ijim je temeljima sazdano dananje imarino bankarsko
carstvo. Kosiev ubojica, tadanji imarin tjelohranitelj Dinko Mijatovi, odsluio je samo manji dio kazne
od 4,5 godine zatvora. Mijatovi je puten zahvaljujui Tumanovom pomilovanju, a najzasluniji za to bio
je imara. Navodno je Mijatovi iz zatvora prijetio kako e rei sve to zna ne ispuni li se obeanje o njegovu
brzom oslobaanju.

293

Knjiga 42.indd 293

2.7.2012. 17:27:55

...socijalistiko-komunistike orijentacije, koje su, prema Uputi Ministarstva, trebale biti

stavljene izvan upotrebe i iznijete iz knjinice.
Na te optube, D. uvak se samo rezignirano smjeka.
Tvrde da imam privatnu kolu stranih jezika, jer srednjokolska djeca dolaze u prostorije Centra, gdje ue jezike, a prihod ide Centru. Optuuju me da organiziram oporbene
tribine na kojima govorimo protiv vlasti i stranke na vlasti, te da sam izbacila crkvu iz Centra.
Procjenite sami da li su predavanja dr. Dubravka Jelia Hrvatski knjievni jezik danas,
ili pak mr. Ivana Balte Hrvatski kraljevi u rijei i slici te nastup ansambla Opere HNK iz
Osijeka s Zajevim Nikolom ubiem Zrinjskim oporbeni?
Na kraju, citat iz ve spomenutog odgovora slatinskog povjerenitva. Lopta je ispucana, suci bi trebali doi iz Zagreba, a publika bi trebala uivati u bravurama i driblanju aktera.
Neka bude tako.

italac e paljivim iitavanjem teksta i sam doi do zakljuka koji je vaan za nau temu, zanemarujui pritom konflikte unutar frakcija vladajue politike i duhovne orijentacije, kojima vjerojatno i treba zahvaliti da je sluaj
dospio u javnost. Usputno navedene opaske o sadraju eliminirane i na smetlite
baene literature jasno govore o tome to se smatralo nepodobnim, to je trebalo biti stavljeno izvan upotrebe i iznijeto iz knjinice! Da se naalimo: a gdje
bi to, pobogu, trebalo biti izvan knjinice na neki trg, na trnicu, na ulicu,
u neki djeji vrti...? Naroito skreem panju i na izreenu izriitu konstataciju: prema Uputi Ministarstva konstataciju ili tvrdnju koja je dalekoseno
vana jer ili je postojala izriita, pisana uputa, ili je postojala usmena uputa, ali
izraena autoritativno, tako da se mogla shvatiti i tumaiti kao da je i pismeno
data... Ta tvrdnja nije ni od koga, naroito ne od Ministarstva (vjerojatno je rije
o Ministarstvu kulture), javno opovrgnuta, a potekla je od vladina povjerenika.
Zato? A onda i pitanje: kako je i na osnovu ega to Povjerenstvo (itaj: Ante
imara, vladin povjerenik) moglo tako kategoriki tvrditi da su knjige baene
na smetlite? Je li Povjerenstvo samo vrilo odabir opasnih knjiga, ili ih je o
odabiru netko tek izvjestio, netko tko je bio blizak tome Povjerenstvu? Vidjeli
smo da to nisu bili zaposlenici Centra, bio je to onaj koga je A. imara doveo, a
rezultat govori i zato ga je doveo i kakve su instrukcije bile!
Zazivani sudac koji bi doao iz Zagreba radi utakmice u kojoj je lopta ve
ispucana, nije se pojavio. Saznao sam da je predmet na Opinskom sudu
dalje od toga nisam stigao. Vjerojatno je cijela stvar zastarjela, ako nije to,
onda je moda ocjenjeno da vrijednosni iskaz unitenih knjiga nije toliki da bi
se mogao pokretati ikakav postupak (kao to je reeno za sluaj Korula).
Spasonosna zastara, spasonosno svoenje knjiga na beznaajnu trnu vrijednost
eto specifino hrvatskoga naina rjeavanja sluajeva unitavanja knjiga! Bilo
kako bilo papala maca kako bi se u narodu reklo. utnjom do zaborava i
ovdje se pokazuje kao spasonosna formula.
Na Internetu se potpuno preuuje da je stota godinjica obiljeena i epi-

294

Knjiga 42.indd 294

2.7.2012. 17:27:56

zodom ienja knjinog fonda, kao i u tekstu Novo lice Gradske knjinice i
itaonice u Slatini, autora Ilije Pejia, objavljenom u Vjesniku bibliotekara
Hrvatske (VBH, broj 34, 1997., str. 96, 97).
A ipak se to dogodilo, i to je dio stvarne povijesti te Knjinice.

2. Otpis ili otpis 23.069 knjiga u Gradskoj knjinici Zagreb 1994. godine
U jednoj od naih najveih biblioteka, u Gradskoj knjinici Zagreb, takoer se
susreemo s otpisom knjiga koji je zapravo namjerno unitavanje neeljene literature. Taj je otpis evo ve punih esnaest godina tajanstven.
Do potpunih podataka o spomenutom otpisu nemogue je doi jer se dokumentacija skriva, a kontakt s nekom od odgovornih osoba nisam uspio ostvariti.
Stoga sam u analizi to slijedi upuen samo na nekoliko nespornih, slubeno
verificiranih podataka, na indicije koje se iz tih podataka naziru i na informacije
koje sam saznao to iz lanaka objavljenih u novinama261 to u kontaktima s
261
Rije je prvenstveno o dva lanka to ih je napisala Davorka Vukov-Coli, a objavio Zarez (dvotjednik
za kulturu): Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez, I/5, od 16. 4. 1999., str. 16, 17
i Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez, I/16, od 15. 10. 1999., str. 8, 9. U oba se
lanka navode injenice koje ni tada, ali ni do danas, nitko nije demantirao, niti ih je na bilo koji nain
opovrgao. Evo jedne od njih, koja je vana za ovu analizu: Sve u svemu, od 1991. godine u Hrvatskoj se
pourilo s generalnim pospremanjem javnih knjinica, te je 1992. godine samo u Zagrebu otpisano 54.956
knjiga, dok je gradska knjinica samo u 1994. otpisala 23.000 svezaka ili deset posto (prema svjetskim
standardima otpis od 5 posto dozvoljen je samo u iznimnim prilikama kao to su potres ili poplava). Godine
1996. u Knjinicama grada Zagreba otpisane su daljnje 55.332 knjige, od kojih je samo Knjinica Bogdan
Ogrizovi otpisala 17.293 komada. Ali ni koju godinu kasnije Knjinice grada Zagreba nisu dobile od
njih izvjee o tome koje su knjige otpisane, po kojim kriterijima i gdje su nestale, te se tek nagaalo da su
zavrile u starom papiru. Navodei zatim jo neke primjere dodaje: Najei istunci istili su ba sve,
ak strune naslove o rijetkim zanatima, izdane u Sarajevu ili Beogradu, iako za njih nisu imali hrvatsku
zamjenu. (Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez, I/16, od 15. 10. 1999). Postoji dodue
(ve ranije spomenuta) jedna izjava tadanje ravnateljice Knjinica grada Zagreba (Veernji list, 23. 5.
1998., str. 17) koja u razgovoru s novinarkom Mirjanom Jurii odluno negira da bi se na bilo koji nain
srpske knjige u postupku revizije i otpisa tretirale drugaije od svih ostalih, pa i hrvatskih knjiga. Ta je
izjava uklopljena u lanak kojemu je svrha bila potpuno odbacivanje do tada objavljenih kritikih opaski
o ienju biblioteka od tzv. nepoeljnih knjiga. Tom prilikom ravnateljica Knjinica grada Zagreba nije
valjda smatrala oportunim bilo to rei o sluaju 23.000 knjiga, iako je za taj otpis znala, morala je znati
i imati uvid u dokumentaciju. Ta injenica govori sama po sebi o tome koliko se u dominantnoj drutvenoj
klimi nacionalistike, politike i ideoloke iskljuivostu skrivala istina, koliko su se zanemarivala etika
pravila profesije. Za ovaj lanak u Veernjem listu (koji je nesumnijivo bio tzv. reimski list) oito je
moralo biti vie povoda ( jer se u njemu tvrdi da se u odreenim hrvatskim (i nekim stranim) medijima
povremeno (u pravilnim vremenskim razmacima kako bi se Hrvatska valjda stalno pekla na vatrici optuaba
za nesnoljivost prema manjinama, osobito jednoj, i za sline nepodoptine) pojavljuju prie o vandalskim
postupcima hrvatskih knjiniara koji navodno hrpimice bacaju srpske (i druge iriline) knjige u otpad?).
Naalost, novinarka M. Jurii ne navodi nijedan napis, ni jedan medij kojim bi to potkrijepila, pa se to
moe shvatiti i kao retorika figura postupak koji mi se ini nedopustivim, utoliko vie to je rjenik
osude tih drugih, drugaijih pria, tj. napisa vrlo otar i beskompromisan. Prema mom uvidu moda je
rije o napisima: Milan Kangrga, Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa, Feral Tribune, 30. 3.
1998., Nina Domazet, Nacionalni istunci haraju policama, Novi list, 11. 4. 1998., Ratko angalovi,
Kad gore knjige, pucaju kosti, Delo (Ljubljana), travnja 1968. Njenom napadu na nedobronamjerne

295

Knjiga 42.indd 295

2.7.2012. 17:27:56

bibliotekarima. Prve informacije dobio sam ve 1994. godine od brojnih bibliotekara u matinim slubama.
Sluaj 23.000 knjiga, kako u u daljem tekstu nazivati otpis u Gradskoj
knjinici Zagreb 1994. godine, znaajan je zbog nekoliko vanih obiljeja:
1. rije je o zaista velikom jednokratnom otpisu, o 23.069 knjiga
2. rije je o otpisu koji je naknadno oznaen/ klasificiran kao otpis amortiziranih i unitenih (izgubljenih i nevraenih) knjiga
3. rije je o tome da su knjige najprije unitene, tj. odvezene po svoj prilici u
rezalite starog papira, a tek su se tri ili etiri godine nakon toga radili popisi i
zapisnici (uz popise) o otpisu
4. rije je o otpisu koji je bio znaajno iznad propisanog ili uobiajenog otpisa od
35% raspoloivog knjinog fonda biblioteke ovdje je taj otpis bio 8,65% od
ukupnog fonda knjiga Gradske knjinice Zagreb (premda imamo i primjer koji
je izrazitiji od toga 1990. godine je u Knjinici Velika Gorica otpisano 15,62%
ukupnog fonda knjiga a primjera velikog jednokratnog otpisa ima jo)
5. rije je o otpisu koji je, u desetljeu 1990-ih, prvi i jedini bio iznad broja
nabavljenih knjiga (a kao presedan i ostao jedini sve do 2005. godine, zadnje
godine za koju imam podatke)
6. rije je o otpisu koji se zatakao, koji se nije komentirao, a nije bio ni javno
obrazloen262
Proceduralne nejasnoe i kontradikcije

U podacima o otpisu, to se nalaze u tabelama uz Izvjetaj za 1994. godinu, uz

broj od ukupno 23.069 otpisanih knjiga navodi se i njihova struktura. Otpisano je
bilo: znanstvene literature 12.018 knjiga, beletristike 8.975 knjiga, djeje
kritiare treba pribrojiti i autoritativni napad Aleksandra Stipevia na Milana Kangrgu: Kangrgine
lomae knjiga, Hrvatsko slovo, 17. 4. 1998. Da otra osuda, koju je izrekla M. Jurii, a uz pomo
ravnateljice Anke Kati-Crnkovi, nije zaustavila vatricu optuabaza nepodoptine pokazuju napisi
koji su se neposredno nakon toga pojavili (primjerice: Igor Lasi, Hrvatski knjigocid. Naklade su planule,
Feral Tribune, 29. 6. 1998., Vladimir Primorac, Pravorijek. Knjige i kontejneri, Feral Tribune, 23. 11.
1998. itd.)
262
Nakon prouavanja dostupnih injenica i informacija smatrao sam potrebnim obratiti se i dugogodinjoj
voditeljici Gradske knjinice mr. sc. Ljiljani Sabljak za provjeru i objanjenja. Pismo sam joj uputio 2.
9. 2007. godine. Odgovora nije bilo, pa sam molbu ponovio 10. 12. 2007. navodei da je moje traenje
motivirano nastojanjem da informacije, to su navedene dijelom u slubenim dokumentima, a dijelom u novinama, dopunim, eventualno i korigiram Vaim objanjenjima, smatrajui da nitko nije kompetentniji od
Vas dati potrebna objanjenja. (jer su dogaanja koja obraujem bila u vrijeme kada je ona obavljala dunost
voditeljice GK, a obavlja je jo uvijek). Ni konvencionalnog odgovora na pismo, ali ni stvarnog objanjenja
nije bilo okolnost koja mnogo govori o profesionalnoj i ljudskoj odgovornosti, ali i o ignorantskom odnosu
prema graaninu u demokratskoj Hrvatskoj. Tome se ne treba posebno uditi, jer mi ni njoj nadreena efica, ravnateljica KGZ-a, Davorka Basti, k tome i u funkciji predsjedateljice Knjininog vijea Hrvatske (i
upravo u toj funkciji) tokom etiri godine nije nijednom odgovorila na nekoliko mojih upita i urgencija!

296

Knjiga 42.indd 296

2.7.2012. 17:27:56

literature 2.094 knjige i niti jedna knjiga prirune literature).

Otpis je po tim grupama bio vei od nabave knjiga u toj godini: u grupi
znanstvene literature za 9.961 knjigu, u grupi beletristike za 7.441 knjigu, u
grupi djeje literature za 329 knjiga. Jedino je u grupi priruna literatura za
18 knjiga bila vea nabava od otpisa jer, prema podacima, iz te grupe nije 1994.
godine bila otpisana nijedna knjiga).
U tabelama to ih imam, ne navode se , naalost, razlozi otpisa (podatak koji
se u nekim tabelama uz druge godinje izvjetaje nakon toga navodio, a svodio se
na etiri formalna razloga otpisa: amortizirane knjige, nepotrebne ili zastarjele knjige263, izgubljene knjige, nevraene knjige (ove dvije posljednje kategorije ponekada se oznaavaju i kao unitene knjige). Taj je podatak takoer vaan
za ocjenu svakog otpisa, pa i otpisa koji je ovdje predmet razmatranja, jer je,
prema informacijama koje sam dobio, u onim naknadno napravljenim zapisnicima navedeno da je rije o unitenim, tj. izgubljenim i nevraenim knjigama.
U tabeli Izvjetaj o ostvarenju program rada za 1999. godinu naveden je
pak podatak od kljune vanosti za ocjenu predmetnog otpisa iz 1994. godine.
U tabeli se navodi kada je, tj. koje je godine bila provedena zadnja revizija, a
uz taj se podatak navodi i koji je dio fonda bio predmet revizije. U Gradskoj je
knjinici Zagreb, o kojoj je ovdje rije, zadnja revizija provedena u 1994. godini, ali nakon toga slijede jo dva odluujua podatka: obuhvaen cijeli fond
(da ne), a odgovor je NE, i obuhvaen dio fonda i to: s odgovorom DA uz
grupu djeja (literatura) i priruna (literatura), a samo sa crticom (, to
je uobiajena oznaka za negativan odgovor, tj. za NE) uz grupu znanstvena
(literatura) i beletristika. To znai da je u 1994. godini obavljena revizija samo
dva fonda fonda djeje i fonda prirune literature, a da za fondove znanstvena literatura i beletristika revizija nije provedena.
Ovdje se jasno iskazuje nepodudarnost, odnosno proturjeje zabiljeeno
u spomenuta dva slubena dokumenta. U jednom se dokumentu, u tabeli uz
Izvjetaj za 1994. godinu, navode podaci o otpisu za sve etiri kategorije knjiga,
a pretpostavka je da ovako velikom, jednokratnom otpisu mora prethoditi revizija knjinog fonda. U drugom se dokumentu, u tabeli uz Izvjetaj za 1999. godinu,
pak, izriito navodi da je u 1994. godini revizija knjinog fonda obavljena samo
za dvije kategorije knjiga za fond djeje literature i fond prirune literature,
dok za kategoriju znanstvene literature i beletristike revizija nije obavljena. A
ipak su knjige u tim kategorijama otpisane (i to je glavnina od otpisanih 23.000
knjiga). Takav postupak ukazuje na neprofesionalnost u obavljanju posla.
Naziv nepotrebna knjiga koristio se tokom 1990. godina, ali je sa 2002. godinom zamjenjen nazivom
zastarjela knjiga. O tom je fenomenu (nepotrebne i zastarjele knjige) bilo rijei u prvom dijelu knjige, u
poglavlju o otpisu, pa nema potrebe ovdje davati dodatna objanjenja.
263

297

Knjiga 42.indd 297

2.7.2012. 17:27:56

Neprofesionalnost ili nesavjesnost proizlaze, dakle, iz dvije osnovne injenice:

1. prva je injenica podatak iz 1999. godine po kome su revizijom u 1994. godini bili obuhvaeni samo: fond djeje i fond prirune literature, ali ne i fond
znanstvene literature i fond beletristike, pa je otpis toga dijela knjinoga fonda (koji nije bio podvrgnut reviziji) obavljen bez regularno provedene revizije,
samovoljno i bez obrazloenih kriterija koji bi se mogli (tj. morali) verificirati,
2. druga je injenica da je za obavljeni otpis (odnosno unitene knjige) dokumentacija (zapisnik o otpisu s popisom otpisane grae) izraivana u godinama nakon
otpisa (zapoelo se 1997. godine, dakle, tri godine nakon obavljenog uklanjanja
knjiga, u neku je ruku rije o izradi zapisnika u nastavcima), a ne u momentu
otpisa, to je profesionalno nedopustiv postupak, postupak koji omoguava svakovrsne manipulacije (dotjerivanje injenica prema potrebi, nekom nalogu itd)
postupak koji je u strunoj literaturi poznat kao antidatiranje dokumenata,
odnosno kao falsificiranje dokumenata.264
Ova je injenica lako provjerljiva u dokumentaciji Gradske knjinice jer se
dokumentacija o izvrenim revizijama i otpisima mora trajno uvati.
Dodatno pitanje u vezi s navedenim podacima, a na koje se bez dokumentacije ne moe decidirano odgovoriti je da li se u procesu spomenutog otpisa knjiga
postupilo u skladu i s drugim odredbama propisa da se o otpisu obavijesti nadlena Matina sluba, da joj se dade na uvid popis knjiga predloenih za otpis i
da se prije unitavanja knjiga saeka njena pisana odluka (da li je za neke knjige
zainteresirana, odnosno da li se dio knjiga moe ustupiti nekoj drugoj, manjoj i
Moram ovdje saeto ponoviti ve ranije ire obrazloeni problem revizije i otpisa (prvi dio, poglavlje
o otpisu). Jedno je od bitnih pravila uredno voenog poslovanja svakog pravnog subjekta, da se poslovni dogaaj registrira u momentu nastajanja (npr. kad se roba kupi odmah se izdaje raun, kad se roba zaprima u
skladite, ili u neku drugu poslovnu jedinicu odmah se ispostavlja dokumenat koji se zove primka, kad se
u tvornici obavlja neki posao odmah se u dokumentu koji prati taj rad, radnom nalogu ili radnom listu, unosi
odgovarajui podatak o obavljenom poslu, tj. utroku radnih sati, itd.), jer se time osigurava istinitost evidencije poslovnog dogaaja (dogaanja) i onemoguavaju malverzacije razliite vrste (prikrivanje i falsificiranje
stvarnoga stanja, a poesto i kraa). A redovite inventure u privrednim poduzeima uvijek su praene usporeivanjem stvarnoga stanja sa knjigovodstvenim zapisom za svaku stavku (materijala, inventara, osnovnih
sredstava...) i razlika se odmah evidentira pa se na osnovu toga sastavljaju i odgovarajui zapisnici-izvjetaji
kao podloga za izradu bilanca poslovanja. Tako se i u bibliotekama, koje su takoer u pravilu pravni subjekti,
mora obavljati inventura inventara i osnovnih sredstava. Ali postoji i jedna posebna vrsta inventure, koja se
u bibliotekarstvu naziva revizija to je revizija knjinine/knjine grae (a knjiga je u knjinicama osnovno
sredstvo!): redovito se (ili jednom godinje kao cjelovita, ili pak kao permanentna, ili djelomina) ta revizija
izvodi tako da se usporeuje stanje fonda knjiga s onim to je zapisano u inventarskim knjigama i katalonim
karticama, ustanovljava se razlika i odmah se registrira to postoji, a to nedostaje, kako je do nestanka dolo
i u kakvom je fizikom stanju knjiga. Rezultat savjesno izvedene revizije prava je podloga za odluku o otpisu
knjiga (premda se otpis moe obaviti i u hodu, tokom godine za jednu ili manji broj knjiga, ali uvijek uz
potivanje propisane procedure). Revizija dakle mora prethoditi otpisu. Nema li savjesno obavljene revizije,
a napravljen je otpis odmah je jasno da je rije o neprofesionalnom, nesavjesnom postupku, ali i o sumnji u
moguu malverzaciju (ovako ili onako motiviranu).
264

298

Knjiga 42.indd 298

2.7.2012. 17:27:57

po fondu knjiga siromanijoj biblioteci itd.). I jo jedno dodatno pitanje: nije

li moda dio koliko-toliko upotrebljivih knjiga izravno ponuen bilo nekim
bibliotekama ili pak graanima, lanovima biblioteke koja je otpis obavila? Za
oba odgovora bilo bi potrebno obaviti uvid u dokumentaciju Gradske knjinice
Zagreb, ali informacije koje sam dobio od bibliotekara, upuuju, da je na oba
pitanja odgovor negativan. To, dakako, govori da je ovaj postupak otpisa i u tom
elementu bio neprofesionalan i da je bio motiviran nekim drugim obzirima, koji
sa strunim obavljanjem revizije i otpisa nemaju nikakve veze. U najmanju je
ruku rije o nesavjesnom postupanju za koje je teko sada kategoriki rei je li
bilo namjerno ili nenamjerno, ali se svakako moe sumnjati u namjerno neprofesionalan postupak u objavljenoj dokumentaciji.
Proturjean ili nepodudaran podatak o tome kada je i za koje grupe literature revizija obavljena, a u kojim je grupama literature otpis napravljen, bitna je
indicija da tota u tom otpisu nije bilo korektno i osnovni je razlog zbog kojeg
postavljam pitanje o nejasnoama u vezi s tim otpisom.
Za potpuniju bi ocjenu pritom bilo osobito vano ustanoviti i da li je u skladu s tada vaeim propisima (Zakon o bibliotekatrstvu i Naputak za provoenje
revizije i otpisa u narodnim knjinicama) bila formirana Komisija za verifikaciju
revizije i Komisija za odobrenje otpisa. O tome mora postojati dokumentacija,
prije svega odluka nadlenih tijela koja takve komisije imenuju. Daljnje pitanje
bi bilo, dakako, i kako su te komisije, ako su bile imenovane, dozvolile otpis
kojemu nije prethodila revizija?265 Da su te komisije bile imenovane i da su radile u skladu sa svojim dunostima pretpostavljam da se ne bi dogodile spomenute nepodudarnosti i proturjenosti te da budu ak i slubeno dokumentirane.266. Objanjenja o tome bila bi dragocjena informacija za razumjevanje otpisa
23.000 knjiga, bila bi i pouan primjer za bibliotekarsku praksu, a doprinijela
bi razumijevanju motiva i stvarnih razloga unitavanja knjiga, kao i same operacionalizacije unitavanja.
Osnovanost sumnje, da je u otpisu 23.000 rije o namjernom unitavanju
knjiga koje su se nekim akterima toga postupka inile neprikladnim, suvinim,
265
Ponavljam i ovdje: u tekuem poslovanju biblioteke moe se vriti otpis knjine/knjinine grae, u pravilu knjiga, ad hoc, im se ustanove opravdani razlozi za otpis, ali to se radi za pojedinane primjerke, a ne
za masovan otpis. Pritom se mora potovati u cjelosti procedura odreena za otpis. Nije nikako sluajno da se
uputstva (upute) za reviziju i otpis u bibliotekama daju kao cjelina
266
U postupku otpisa treba razlikovati prijedlog za otpis, kojega daje struna osoba, od odobrenja za otpis,
kojega daje Komisija imenovana za odobrenje otpisa. Komisiju za otpis prema vaeem Zakonu imenuje
ravnatelj knjinice, a ranije je njeno imenovanje bilo u nadlenosti Savjeta, kome je morao biti podnesen i
izvjetaj. Mislim da je prijanje rjeenje bilo bolje jer je omoguavalo veu kontrolu postupka. U konkretnom
sluaju postavlja se pitanje da li je za otpis 23.000 knjiga najprije napravljen prijedlog za otpis, da li je proao
proceduru odobrenja nakon ega knjige mogu biti faktiki otpisane. A ovdje su knjige vjerojatno otpisane
i bez valjanog prijedloga za otpis i bez valjanog odobrenja otpisa!

299

Knjiga 42.indd 299

2.7.2012. 17:27:57

nepoudnim, nepodobnim, subverzivnim, nepotrebnim ili zastarjelim,

proizlazi i iz injenice da su jo dvije ili tri godine nakon otpisa i unitenja,
knjine kartice (i kataloni listii) otpisanih knjiga bili jo uvijek u aktivnom statusu. Bilo bi normalno da se usporedo s revizijom i otpisom postupilo regularno
i sa knjinim karticama, kao i s katalonim listiima otpisanih knjiga da je na
karticu svake otpisane knjige unijeta odgovarajua opaska o otpisu i da se kartoteka knjinih kartica otpisanih knjiga izdvojila iz operativne kartotene cjeline.
Ne vjerujem da je to tek sluajan, premda jest bitan, propust. Prije bih rekao da
je to u jednoj dominantnoj euforiji iskljuivosti u tadanjim drutvenim prilikama bio rezultat brzine kojom se htjelo eliminirati knjige. To, dakako, upuuje
na neiste motive koji su u osnovi otpisa 23.000 knjiga. Tek je promjenom
voditelja odjela postavljeno pitanje: knjine kartice postoje, ali gdje su knjige? I
tada poinje postupak naknadnog sreivanja dokumentacije izrada popisa (na
osnovu knjinih kartica/katalonih listia) i formalnih zapisnika uz njih, kojima
se odobrava otpis. Sasvim je jasno da se u tim okolnostima i nisu mogli drugaije formulirati razlozi otpisa nego da su knjige bile ili u krajnje derutnom stanju
(amortizirane) ili unitene (izgubljene i nevraene). U meuvremnu su ve
bile javno objavljene neke reakcije na primjere unitavanja knjiga iz sasvim nebibliotekarskih motiva i razloga, pa je jasno da su se, s obzirom i na te okolnosti,
ovom otpisu morale dati atribucije otpisa po bibliotekarskim motivima i razlozima, ukratko dati mu legalitet profesionalno obavljenog postupka.
Izjave to ih donosi novinarka Nina Domazet u lanku Nacionalni istunci haraju policama, umnogome objanjavaju razloge zato su otpisi odjednom
tako obimni. I iz drugih lanaka o tome postoje istovjetne konstatacije pa se
moe zakljuivati i o otpisu o kojem je ovdje rije.
Do sada je konstatirano i analizirano nekoliko bitnih toaka formalne procedure u sluaju otpisa 23.000 knjiga, koje nisu bile u skladu ni s propisima, a ni
s profesionalnim uzusima. Osvrnut u se i na sadrajne karakteristike otpisanih
knjiga, jer je to moda i znatno vanije pitanje od spomenute procedure.
Vrste otpisanih knjiga

O vrsti, tj. o sadraju otpisane literature267 u sluaju 23.000 knjiga vrlo je teko
podrobnije govoriti, tj. kategoriki neto tvrditi nakon to su knjige unitene i na
temelju naknadno pridodanih razloga za to (amortizirane, izgubljene, nevraene).
267
Koristim ove termine, premda bi se moglo govoriti i o naslovima, autorima, izdavaima, pismu i
jeziku izdanja, ali bi za analizu po bilo kojem o navedenih obiljeja, ili svima, trebalo imati na raspolaganju
kompletne popise otpisanih knjiga. Naravno da bi analiza za tako veliki broj knjiga potrajala, ali, prema indicijama to ih imam, ne bi dovela u pitanje osnovnu ocjenu.

300

Knjiga 42.indd 300

2.7.2012. 17:27:57

Osnovna informacija, to sam je dobio od bibliotekara koji su donekle imali

uvid u dokumentaciju (knjine kartice i katalone listie, izraene spiskove i zapisnike), ali i iz novinskih lanaka koji su to pitanje spominjali, ipak upuuje na
sumnju da se ovdje radilo o namjernom uklanjanju onih knjiga koje su se nekome
u datim drutvenim prilikama inile nepoeljne.
Novinski lanci su vrlo jasni. Davorka Vukov-Coli u citiranom lanku:
Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, donosi i tabelu o Stanju knjinog fonda narodnih knjinica grada Zagreba od 1988. do 1998. godine, a uz
podatke dodaje napomenu:
Iz tablice se vidi da je opseg novonabavljenih svezaka u 1997, odnosno 1998. godini
drastino smanjen u odnosu na 1988. godinu. Tomu je naroito pridonijela mala nabava tijekom rata, naroito 1993, kada je nabavljena tek etvrtina knjiga u odnosu na 1988. godinu,
te poveani otpis 1993. i 1994. godine (knjige na irilici, marksistika i ostala literatura iz
bivega sustava), koji je bio vei od nabave novih svezaka (kurziv A.L.).268

A u lanku Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo (Zarez, I/16,

od 15. 10. 1999.) navodi ista autorica i sljedeu ocjenu kompetentne bibliotekarke:
esto se ne zna je li popis bio poslan prije ili poslije bacanja knjiga, iz njega nismo mogli dokuiti je li potpun ili nije, slali su ih tek da se udovolji formalnostima. Najei razlog
otpisa naslova srpskih autora i knjiga na irilici bio je oteenost i dotrajalost, a budui da su
najoteenije knjige one koje se najvie posuuju i itaju, ispada da su naslovi srpskih autora
u Zagrebu bili pravi bestseleri, a knjige na irilici viestruko radije itane nego na latinici!
Koi, Lazarevi, Crnjanski, Andri na irilici, svi su otpisani po osnovi oteenosti.

Vano je sljedee:
1. otpisane knjige su pripadale onom dijelu (sektoru) biblioteke koji je u neposrednom kontaktu s korisnicima, tj. s javnou, s graanima pa su tim postupkom
graani duhovno zatieni,
2. prema sainjenim spiskovima ini se da je najvei dio tih knjiga pripadao tzv.
politikoj literaturi (prvenstveno je rije o radovima i autorima koji su obraivali
drutvenu problematiku tzv. socijalistikog razdoblja, o radovima vodeih funkcionara toga razdoblja i knjigama o njima, a zatim i literaturi koja se po nekim
elementima (autor, mjesto izdanja, ekavica, irilino pismo) moe oznaiti kao
srpska knjiga, a odstranjivanje tih knjiga je bila operacionalizacija spomenute
duhovne zatite graana.
S obzirom na indicije o sadraju otpisane literature, apsurdnima se ine naknadno date atribucije: amortiziranost, izgubljenost, nevraenost. Zar je
mogue da su graani, korisnici biblioteke, toliko uestalo i tako masovno itali
268
I u lanku Obraun kod O. K. kulture (Zarez II/27, 16. oujka 2000. godine) Davorka Vukov-Coli
ponovno donosi brojeve o otpisima u Knjinicama grada Zagreba od 1988. do 1999. godine, otpisima koji
su 1993. bili iznad novonabavljenih knjiga (nabavljeno je bilo 36.364 svezaka, a otpisano 39.464 svezaka).
Vano je upozoriti da nijednom u razdoblju od 1990.-1999. nije broj nabavljenih knjiga dosegao razinu 1988.
i 1989. godine. Tu injenicu Davorka Vukov-Coli uzima kao primjer devastacije zagrebake kulture.

301

Knjiga 42.indd 301

2.7.2012. 17:27:57

upravo spomenutu literaturu, da se ona u toku tako intenzivnog koritenja istroila, pohabala, otetila do stanja kad je morala biti otpisana? Zar je zaista
mogue da su graani upravo tu literaturu masovno zadravali za sebe, da je nisu
vraali kad su je jednom ve proitali? I zar je zaista trebalo ekati tako dugo, ak
do 1994., da se najednom utvrde te injenice?
U tada vaeem i slubeno usvojenom propisu o provoenju revizije i otpisa
(Naputak za provoenje revizije i otpisa u knjinicama RH, VBH, br. 34,
1992.) preporua se da postotak otpisa bude: 2,5% godinje na osnovi amortiziranosti, 0,2% godinje na osnovi zastarjelosti zaduenja, 0,3% godinje na
osnovi nestalosti grae. S obzirom na to da su ti postoci odreeni kao norma, da
su prethodno proli proceduru bibliotekarskih konzultacija i da su autori iskusni
bibliotekari moraju se smatrati realnim. Kako je to onda mogue da se, u ovom
naem sluaju 23.000 knjiga, odjednom taj normativ tako drastino premaio
2,88 puta? I to ba u toj jednoj godini ni prije ni poslije?!
Tko je selekcionirao knjige koje e se otpisati, tj. unititi? Uz voditelja odjela ili sektora, ili podrune slube, u ovoj je biblioteci morao postojati jo netko
tko je na otpis utjecao ili tako da je dao inicijativu za selekciju, ili tako da je tu
selekciju, a zatim i otpis i unitenje knjiga nadzirao i odobrio. Usprkos vie nego
desetogodinjem odmaku od dogaanja, moglo bi se utvrditi imena bibliotekara
ili voditelja koji su u tome uestvovali, oni bi mogli objasniti o kojoj je literaturi
rije i kojim su se kriterijima u otpisivanju rukovodili.
Naravno, postavlja se pitanje i gdje su otpisane knjige konano zavrile i
kako? Jesu li nekome nuene pa poklonjene (ako je meu njima bilo iole jo upotrebljivih), ili su odmah odvezene na otpad, u reciklau? I o jednome i o drugome
moraju postojati slubene zabiljeke, tj. dokumenti. Ako su, primjerice, narueni
kamioni za odvoz knjiga, o tome mora postojati dokumentacija u knjigovodstvu
(isplata trokova prevoza) i slubama koje su ovlatene angairati prevoznika.
Moraju isto tako postojati i dokumenti o tome tko je knjige utovarivao jesu li
to radili ljudi iz biblioteke ili netko sa strane kome je za obavljeni posao morala
biti isplaena naknada.
U ve citiranom lanku Mirjane Jurii, Kome slue izmiljotine o vandalizmu hrvatskih knjiniara. Knjige srpskih pisaca nitko ne baca s polica,
Veernji list od 23. 5. 1998., moe se vidjeti to je o tome novinarki rekla ravnateljica Knjinica grada Zagreba Anka Kati-Crnkovi. Njene su osnovne teze,
kako ih je zabiljeila M. Jurii, sljedee:
- Ravnateljica Knjinica grada Zagreba Anka Kati-Crnkovi kae nam kako je posrijedi
najobinija politizacija, zloupotreba knjinine struke u prozirne politike svrhe. Redoviti
posao, tovie, zakonska obveza svih knjinica da u odreenim razmacima obavljaju reviziju
knjinoga fonda i otpisuju oteene (ili ukradene, odnosno nevraene) knjige pokuava se

302

Knjiga 42.indd 302

2.7.2012. 17:27:58

u sluaju srpskih i irilinih izdanja prikazati kao ienje od nepodobnih knjiga269. Anka
Kati-Crnkovi odluno opovrgava sve takve objede...
- ...u Gradskoj knjinici na Starevievom trgu u slobodnom je pristupu oko est tisua
knjiga; najvie polica, osim hrvatskih, razumljivo zauzimaju najtraenije i najvie prevoene
knjige, one s engleskog i njemakog govornog podruja. Druge su strane literature, da navedemo samo nekoliko primjera, ovako podijelile police u slobodnome pristupu: francuskoj
pripadaju etiri police (sa stotinjak knjiga), talijanskoj tri (oko sedamdeset knjiga), ruskoj i
ekoj po dvije police (po pedesetak knjiga), poljskoj jedna polica s tridesetak knjiga, a pod
skupnim nazivom ostale na tri su se police (sedamdeset i pet knjiga) smjestile maarska,
japanska, kineska, finska i egipatska knjievnost...
- Knjievnosti naroda iz bive junoslavenske drave ni po emu ne odskau od tih prosjeka; razmjerno svojoj veliini (kako kvantitativnoj tako i kvalitativnoj) ak su i zastupljenije.
Tridesetak srpskih knjiga smjeteno je na jednoj polici u slobodnom pristupu... Knjievnosti
nastaloj u Bosni i Hercegovini pripada jedna i pol polica s pedesetak knjiga, a slovenska,
crnogorska i makedonska knjievnost dobile su svaka po jednu policu (takoer svaka s po
tridesetak knjiga). Dakako, mnogo je vie knjiga svake zastupljene literature u spremitu
nego u otvorenu pristupu. Na primjer, srpska u spremitu Gradske knjinice ima 56 polica,
francuska 75, talijanska 20 polica...Da imamo prostora napominje A. Kati-Crnkovi mi
bismo najradije i sto tisua knjiga izloili u slobodnu pristupu umjesto sadanjih et tisua...
- Zagrebakim knjinicama, dakle, uza sve njihove stvarne probleme (prostornima valja pribrojiti i sve manje novca za nabavu novih knjiga270...) nije uope potrebno izmiljati nepostojee. Uostalom, nedostatak fondova hrvatskih knjinica nije u navodnu namjernu i neopravdanu otpisu srpskih izdanja, nego upravo obrnuto: veina posuivaa (u Knjinicama grada
Zagreba ih je oko 250 tisua) buni se i otvoreno negoduje zbog nedostatka na hrvatski jezik
Pojam nepodobna knjiga nikako se ne iscrpljuje kategorijom srpska knjiga, ma koliko taj termin bio
neodreen. A i u spomenutom korpusu otpisanih 23.000 knjiga srpska knjiga nije sasvim sigurno inila
njegov vei dio. Bilo bi stoga vano dati toan popis naslova koji su se nekome inili nepodobnim.
269

I u razgovoru s novinarkom Zareza, godinu dana kasnije, ravnateljica ponavlja svoje nezadovoljstvo
nedostatnim novcima za popunu knjinih fondova: Situacija s knjinim fondom posljednjih je godina zabrinjavajua, ali od 1998. postaje dramatina komentira ravnateljica pusto na policama narodnih knjinica
metropole u kojima je na razliitim, uglavnom ravnateljskim poslovima, provela trideset pet godina. I iz tog
iskustva tvrdi: Zagreb je oduvijek bio u znatno boljoj situaciji od drugih gradova kae jer je gradsko
Poglavarstvo imalo puno vie razumijevanja za knjigu nego u drugim sredinama i uvijek se nabavljalo sve
novo to je izlazilo. A zatim tome dodaje: U protekloj 1998. godini narodne su knjinice otpisale 42.019
svezaka , to je 2,4 posto ukupnog fonda, iako propisi zahtijevaju najmanje 3 posto otpisa. Manje od propisanog otpisuje se ve dulje vrijeme, jer bi inae police ostale prazne, pa se zadravaju i primjerci koje je
davno trebalo eliminirati. Ali, ako nisu dobivali novce, dobivali su mimo njih otkupljene knjige: Svaki as
dobivala sam zagovor za kupnju neke knjige koju kolegij za nabavu nije prihvaao. Kada nismo dopustili da
nam diktiraju izbor, od ove je godine opet odlueno da Gradski ured sam izravno otkupljuje 10 posto svezaka. Na taj su nain navodno kupljene neke knjige koje mi nikada ne bismo izabrali. Kaem navodno, jer
mnoge od njih nismo ni vidjeli, budui da nikada nisu dole do nas, jer su slubenici u Uredu rekli da nam
ne ele dati smee. U nastavku lanka se i navode neki od tih naslova... (Davorka Vukov-Coli, Knjinice
grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez, I/5, 15. 4. 1999.). Opet ni jedine rijei o golemom otpisu 1994.
godini, ni o sluaju 23.000 knjiga, ni rijei o drugim golemim otpisima, primjerice o onom od 15,62% u
Knjinici nadomak Gradskoj knjinici Zagreb (Velika Gorica), drugo, ne spominje se nita o problemu s tzv.
nepoudnim knjigama, to je bilo aktualno u razgovoru sa M. Jurii, tree, budui da je u lanku izriito
govoreno o odstranjivanju nepoudnih knjiga (to je ovdje ve predhodno navedeno) bilo bi normalno da je
na taj dio lanka ravnateljica reagirala. Budui da nije ne znai li to da je konstatacija novinarke preutno
priznata kao istinita?
270

303

Knjiga 42.indd 303

2.7.2012. 17:27:58

prevedenih knjiga, kako beletristike, tako jo vie strune literature. Hrvatska prevodilaka
kultura u dugim desetljeima ivljenja u Jugoslaviji pod srpskom prevlau ostala je zakinuta
za cijeli niz kapitalnih svjetskih djela i danas te propuste nije lako odjednom nadoknaditi, pa
je na policama naih knjinica, upravo obrnuto od onoga to im se zamjera, i previe knjiga
na srpskome jeziku!

Nasuprot ravnateljiinoj kategorinoj tvrdnji o nediskriminaciji (a pogotovo

o neunitavanju) tzv. srpske knjige postoje te iste godine potpuno suprotne
tvrdnje samih bibliotekara KGZ-a, samo mjesec dana ranije, za koje je ona morala znati, ali ih nije ni spomenula. Ili nije htjela ili nije mogla te izjave osnovano
demantirati (osim ako takvom ne smatramo floskulu o politizaciji u prozirne
politike svrhe to mu doe kao svojevrsna psovka i etiketa uobiajena u tadanjem politikom diskursu). Tako u Novom listu271 od 11. 4. 1998. moemo
proitati:
Jedna bibliotekarka koja je eljela ostati anonimna rekla nam je da su otpisi knjiga
srpskih pisaca brojni jer vlada rasploenje u kojem pojedinci preuzimaju ulogu nacionalno
svjesnih cenzora, pa su prisiljeni radi takvih korisnika knjige sklanjati na manje vidljiva
mjesta. A druga bibliotekarka, zaduena za otpis, ...priznaje da su knjinice pourile s
otpisom knjiga i da je otpis vei nego prijeratnih godina. Ratne 1992. u Zagrebu je otpisano
54.956 knjiga, a najvei otpis biljei Gradska knjinica koja je otpisala ak 23.000 knjiga.
Broj otpisa se poveao 1996., otpisano je 55.332 knjige, a veliku istku prigodom preureenja
prostora imala je knjinica Bogdan Ogrizovi koja je otpisala 17.293 knjige, dok Gradska
knjinica, koja ima najvei fond knjiga, nije otpisala nijednu knjigu.272 (...) Zanimljivo je
da se vei broj knjinica poelio tokom ratnih godina rijeiti i veeg broja knjiga srpskih pisaca. Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta kontaktiralo je ravnatelje knjinica u vezi tih knjiga.
Neke knjinice su im prepustile knjige koje bi inae zavrile u starom papiru, a od nekih su
neslubeno saznali da e knjige radije baciti u smee nego dati njima. Knjinicu Bogdan
Ogrizovi Prosvjeta je kontaktirala prije tri godine, dakle prije velike istke, ali ipak otpisane knjige su zavrile u starom papiru. Prije tri mjeseca Bogdan Ogrizovi ipak im je dao
pet kutija knjiga srpskih pisaca. Velimir Stankovi, iz Prosvjete kae: Postoji podzemna
politika ienja knjinica od srpskih knjiga, ali nitko to javno ne priznaje.273
271
Vidjeti lanak: Nina Domazet, Nacionalni istunci haraju policama, Novi list, 11. 4. 1998. Tog je
istog mjeseca o toj temi objavljen lanak u Ljubljanskom Delu pod naslovom: Hrvatske knjinice otpisuju
nepodobnu literaturu. Kad gore knjige, pucaju kosti iz pera novinara Ratka angalovia (integralni tekst
lanka objavio je Novi list 29. 4. 1998.). Prema sadraju lanka moe se zakljuiti da mu je glavni izvor
informacija bio upravo gore navedeni lanak Nine Domazet.

N. Domazet navodi da je ta bibliotekarka dodala i ovu opasku: da se ne mogu otpisivati knjige koje
nisu prevedene na hrvatski jezik jer bi u protivnom mnogi vrijedni naslovi nestali iz knjinica., a istakla je
Radniku biblioteku ...koja moe biti za primjer ostalima glede otpisa knjiga... jer su od svakog, ma i najmanje traenog naslova ostavili barem dvije knjige. Dodajmo ovome i dio izjave ravnatelja knjinice Bogdan
Ogrizovi, koji je rekao: Neto irilice je otpisano. Srpskih prijevoda e biti u knjinicama sve dok te iste
knjige ne budu tampane na hrvatskom jeziku.... Koliko je te irilice (koliki broj, posebno u odnosu na
ukupan otpis od 17.293 knjige) otpisano, koja je to irilica otpisana (sadraj, vrsta knjiga) i zato se ba
naglaava da je otpisana irilica ostaje vrlo nejasno i izaziva brojna pitanja.
272

Podsjeam i upuujem itaoca na apel SKD Prosvjeta: Poziv na akciju Sauvajmo knjigu, o kome je
bilo ve ranije rijei. O rezultatu te akcije, ali i ne samo nje, bit e rijei u prikazu nastanka biblioteke SKD
Prosvjeta.
273

304

Knjiga 42.indd 304

2.7.2012. 17:27:58

Navedene izjave dovode u pitanje tvrdnje ravnateljice. Naravno, ovim izjavama treba pridodati i one iz ranijih godina, o kojima je ve bilo govora i koje su
ve citirane. Kako bi se to reklo narodnim jezikom: ako lae koza, ne lae rog!
Bilo bi vrlo zanimljivo doznati koliko je u Gradskoj knjinici od otpisanih knjiga
tokom 1990-ih godina bilo tzv. srpskih knjiga i koliko je od njih odvojeno za
biblioteku SKD Prosvjeta!
Nedoumicu izaziva i okolnost da ravnateljica ni jednom jedinom rijeju ne
spominje diskriminaciju knjiga po drugim osnovama, tzv. ideolokoj, ili politikoj, premda je iz ranije navedenih izjava, pa i slubenih dokumenata (spomenimo ponovno ovdje uvene Naputke za knjinice osnovnih kola iz 1992. godine), jasno da je to bio vaan kriterij ienja knjinica. A evo to npr. kae u
svom komentaru (16. 5. 1998. godine) Mile Stoji uz jednu konstataciju-tvrdnju
N. Popovia (izreenu u njegovom izlaganju na veeri u Ivani Gradu, posveenu predstavljanju knjige Slobodana najdera):
Ali, Popovieva radost (zbog afirmacije impozantne liste hrvatskih pisaca u svijetu
u posljednjem desetljeu opaska A. L.) biva pomuena paradoksom da isti taj impresivni
spisak (kakvim se ne mogu podiiti ni mnogo vei jezici i kulture od nae!), u Hrvatskoj
predstavlja svojevrsni index librorum prohibitorum, listu nepoudnih, zbroj imena kojih bi
se aktualni reim najradije odrekao. Nek piu vani i nek igraju vani, najei je komentar
hrvatske slubene i poluslubene javnosti, to znai da ti pisci Hrvatskoj nisu ni potrebni (...)
postaju sve vie personae non gratae, knjievnici koji nestaju.274

Nee dakle biti da se ienje knjinica od nepodobnih knjiga moe svesti

samo na tzv. srpske knjige. Zato ravnateljica nije taj dio problema spomenula?
Termin srpska knjiga apsolutno je mistian u naim uvjetima. Jesu li to
knjige srpskih izdavaa, ili su to knjige autora koji su na neki nain smjeteni u
korpus srpske knjievnosti, ili su to pak sve knjige na ekavici. Radi li se o izdanjima iz razdoblja prije ili poslije I. svjetskog rata, ili iz razdoblja II. svjetskog
rata, ili pak nakon njega? A kamo spada knjievnost tzv. hrvatskih Srba?275 O
274
Mile Stoji, Kada zaviaj polako postaje tuina, Jutarnji list, 16. 5. 1998. Tekst to ga Stoji komentira
je: Nenad Popovi, Knjievnici koji nestaju, Vijenac, 7. 5. 1998. Uz ostalo tamo Popovi tamo kae i
sljedee: Prizor ne bi mogao biti tuniji. Oko tih slavnih pisaca podignut je zid utnje i ignoriranja. Vani
uvaavani kao predstavnici autentine hrvatske pismenosti i duhovnosti, oni doma ive poput duhova. Jedni
su ve stvarni migranti, jer po svemu sudei su Predrag Matvejevi, Rada Ivekovi, Mira Furlan, Rajko Grli
i Rade erbedija egzistencijalno sredite ve posve izmjestili iz zemlje. Drugi ive kao unutarnji emigranti
odnosno u limbu izmeu tu i drugdje najder, Ugreieva, Drakulieva ili vegetiraju u raznim varijantama
marginaliziranosti i ekscentra. Od njih su nie, na samom dnu drutvenog priznanja, bosanski Hrvati Mile
Stoji, Ivan Lovrenovi i Miljenko Jergovi. Obrnuto proporcionalno njihovu moralnom i literarnom ugledu
u inozemstvu, hrvatsko-bosanski pisci u Hrvatskoj su klasificirani kao knjievni i drutveni Kozari bok.
Inae, ne treba misliti da je taj proces difrencijacije zavren. Naprotiv, proces je u punom jeku. Treba li
spominjati i sramotan pamflet Vjetice iz Rija kao dio te diferencijacije od karikaturalnog bana Slavena
Letice, kao i napad Antuna Vujia na Izeta Hajdarhodia?!.
275

Nadam se da je bibliotekarskoj struci, ali i obrazovanom dijelu drutva, poznata knjiga Stanka Koraa:

305

Knjiga 42.indd 305

2.7.2012. 17:27:59

njima nema ni jedne jedine rijei! Olako poigravanje terminom, srpska knjiga
bez poblieg odreenja to u tu kategoriju pripada, omoguuje manipulacije koje
s profesionalnim bibliotekarskim uzusima nemaju nita zajedniko, a u nacionalistikoj euforiji kojoj smo svjedoili 1990-ih, moe voditi diskriminaciji literature kojoj se etiketa srpsko prilijepi.
A to rei na koliine tzv. srpske knjige? Pogledajmo brojke to ih navodi
ravnateljica A. Kati-Crnkovi. U fondu od 6.000 knjiga u slobodnom pristupu
srpska knjiga je zastupljena (zaokrueno) sa 0,5% (30:6000), ruska i eka sa
po 1%, francuska sa 1,7%, talijanska 1,2%. A u spremitu imaju jo priblino
56 polica, tj. oko 1.700 srpskih knjiga276, to je samo 0,6% od ukupnog fonda
knjiga s kojima je Gradska knjinica 1998. godine raspolagala (prema tabeli 1.
Izvjetaja o ostvarenom programu za 1998. godinu fond je imao 286.982 knjige). Uz ove brojke apsolutnom se bedastoom mora smatrati floskula o srpskoj
prevlasti zbog koje smo mi ostali zakinuti za cijeli niz kapitalnih svjetskih
djela.277 Ipak mi se finale te izjave ini vrhuncem bedastoe. ...Na policama
naih knjinica (je), upravo obrnuto od onoga to im se zamjera, i previe knjiga
na srpskom jeziku. to je to previe, tj. ega je previe? Je li to ovih 0,5%?
A to je to, to (ili ega) ne bi bilo previe, to bi bilo dopustivo, a da ne zagui
nau hrvatsku rije, kulturu i duh? Je li to moda 0,5%, ili 0,0%, ili +0,1%, ili
+0,2%...? to god i koliko god, ali svakako treba biti manje od 0,5%! I nije li to
, Prosvjeta, Zagreb 1987. Premda je ta knjiga kapitalnog
znaaja, nije, dakako, jedini izvor iz kojega se moe kompetentno zakljuivati o golemom znaaju i dometima knjievnih djela hrvatskih Srba, koja ine organski dio knjievnosti hrvatskoga drutva i kojima se
moemo ponositi.
276
Do ovoga sam broja doao polazei od ravnateljiine ocjene o broju knjiga na policama (tridesetak). Ali
ako uzmemo i da je etrdesetak ili pedesetak itd. knjiga na polici, relacije se nee sutinski promjeniti.
277
Evo iz 1998. godine jedne izjave ovjeka za kojega se ne moe rei da je prosrpski orijentiran. Na tribini
Izdavatvo i knjiarstvo u Hrvatskoj (Novi list, 14. 3. 1998.) konstatirano je krajnje nepovoljno stanje
izdavatva u Hrvatskoj. A Branimir Donat je pritom rekao: Pratei beogradski tisak usporeivao sam nova
izdanja srpskih i hrvatskih nakladnika. Usporedba mi je pokazala da smo rat na tom planu izgubili. Samo kao
primjer valja rei da su Srbi preveli najvei dio relevantne strune literature npr. iz sociologije i filozofije,
potpomaui se, izmeu ostaloga, i Sorosem. Onaj domai nakladnik koji prvi pone suraivati s beogradskim
izdavaima napravit e u Hrvatskoj sjajan posao. Koliko god se mi upinjali govoriti o razliitim jezicima,
ipak nitko nee moi ignorirati injenicu da dobija vane knjige na bliskom jeziku. To je bilo reeno 1998.
godine. A evo jedne konstatacije iz 2006. godine. Hrvatski PEN i Centar za knjigu odrali su javnu tribinu pod
nazivom Kome treba knjiga?, ...u otvorenom pismu ministru kulture Boi Bikupiu ocijenili su kako je u
trogodinjem razdoblju njegova mandata stanje knjige srozano do najniih razina, iz ega je posve razvidno,
kako navode, ne samo nepostojanje kulturnog projekta nego i njezino sustavno zatiranje. (Novi list, 28.
6. 2006.) Otkud ove konstatacije u razdoblju kada vie nema srpske prevlasti, kad smo svoji na svome?
I za koja su nas to kapitalna djela svjetske literature zakinuli srpski prevodioci? Elementarna bi korektnost
nalagala Anki Kati-Crnkovi da nam je nekoliko tih kapitalnih djela navela, da nam je navela i kako je to,
na koji nain srpska prevlast zakidala nau kulturu u poslu prevoenja. Da se pouimo, naravno! A kako
emo onda objasniti golemi broj kapitalnih filozofskih djela to su u Hrvatskoj objavljeni u izdanju poduzea
Naprijed, uz ostalo i zaista kapitalno djelo Predsokratovci, pa hrvatski prijevod Fenomenologije duha
(dva prijevoda!), prijevod Heideggera, Blocha itd itd.

306

Knjiga 42.indd 306

2.7.2012. 17:27:59

moda bio signal nacionalnim istuncima da zapravo i nisu pretjerali jer ...je
na policama naih knjinica... i previe knjiga na srpskom jeziku. Je li ocjena o
previe srpskih knjiga na policama naih knjinica rezultat nekih istraivanja,
detaljnog pregleda fondova?
I to je to srpski jezik s obzirom na protekli vievjekovni razvoj kulture
oba naa naroda? Je li taj jezini raomon konano razrijeen, pa da se jednoznano i krajnje strogo moe odvojiti hrvatski od srpskoga u svakoj vremenskoj fazi (ma kako da je definiramo) najmanje stopedesetgodinjeg razvitka,
278
ili je to preputeno samovolji pojedinca koji e neovlateno arbitrirati to je
hrvatski, a to srpski279
Iz svega proizlazi da izjave ravnateljice Anke Kati-Crnkovi ne samo to
nisu opovrgle upozorenja o ienju knjinica od nepodobne literature, nego su
svojim nejasnoama, nepreciznostima i kategorinim tvrdnjama problem mistificirale, a tom mistifikacijom zapravo opravdavale ienje knjinica. Pitanje je
sad, naravno, nisu li upravo ovakve izjave najobinija politizacija... u prozirne
politike svrhe?
Zadrimo se sada na trenutak na slubenim statistikim podacima,280 da bi i
278
Preporuam itaocu s tim u vezi da proita nadahnuti lanak Roberta Periia Uvod u jezinu psihijatriju, Feral Tribune, 15. 3. 1999. To je uzoran primjer koliko se besmislica, neznanja i predrasuda moe
skrivati iza akademske titule doktorat znanosti i kako se ta titula moe zloupotrebljavati. O tome svjedoi
i lanak Viktora Ivania Pateta od batine, Feral Tribune, 20. 10. 2001.

Primjerom apsurdnog ponaanja, samovolje i krajnje iskljuivosti moe nam posluiti i noviji incident
uz djelo Branka opia: Jeeva kua. Generacijama je ta knjiga bila omiljena lektira u I. razredu osnovne
koleU meuvremenu je u njenom originalnom tekstu poneto samovoljno mjenjano, izbacivana je od
1990. iz lektire, a 2005. ju je definitivno izbacio iz lektire akademik Stjepan Babi, uz obrazloenje:
iz jednostavnog razloga to ono nije pisano hrvatskim jezikom, a bilo je predloeno da ga itaju djeca u 1.
razredu osnovne kole. Pohrvaivanje teksta, koje se u Hrvatskoj dogaa (dogaalo) je ne samo smijeno,
nego i nedopustivo, falsifikat je, a neslaganje sa samovoljom S. Babia moe se jasno isitati iz izjava koje
su u vezi s njegovim postupkom tim povodom izreene. Vidjeti: Jutarnji list, 23. 11. 2005. (Jeeva
kuica nije pisana hrvatskim), Jutarnji list, 26. 11. 2005. (Jeeva kuica ima fusnote na hrvatskom),
a najnoviji je takav tekst Tomislava adea, Jutarnji list, 11. 1. 2008. Apsurdnost stava S. Babia naroito
je vidljiva uz slubeno proklamirane zahtjeve da djeca ve u najranijoj dobi, ve u prvim razredima osnovne
kole ponu uiti strane jezikePa zato bi njihov hrvatski jezik (ili njihovo hrvatstvo!) pokvarilo ba
tih nekoliko rijei srpskoga (pritom srpskoga iz Bosanske krajine) koje se nalaze u opievoj Jeevoj
kui? Nije li moda najvrjednije u kolovanju ba to da djeca ue o jeziku koji je najsrodniji njihovom i za
koji je Krlea (moda nedorastao filolokom geniju S. Babia) jasno rekao da je to jedan jezik? A u kojoj
je mjeri hrvatski jezik ist i jednoobrazan pokazuju i dva primjera prevoenja s hrvatskog na hrvatski
objavljena 2006. i 2007. godine: egrt Hlapi i Gita na okavici (Novi list, prilog Otoki list, listopad
2006.), Moemo li uivati u Krlei kao tokavskom piscu. Kultne Balade Petrice Kerempuha prevedene
na tokavsko narjeje (Jutarnji list, 28. 3. 2007.). Sve je ovo dio brojnih kontroverzi u vezi s jezinom
problematikom u Hrvatskoj, a koja ima izravne reperkusije i na bibliotekarstvo.
279

280
Izvor: Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 1880. 1991. po naseljima, Dravni zavod
za statistiku, Zagreb, 1998., str. 3. Podaci za Grad Zagreb i Naselje Zagreb donekle se razlikuju (to na
ovom mjestu nema potrebe razmatrati), ali ovdje koristim podatke tabele Grad Zagreb. Podaci za 2001.
godinu su iz: Statistika izvjea, broj 1.166, Zagreb, 2003., str. 110,111 (broj stanovnika) i str. 25 (podatak
o materinskom jeziku).

307

Knjiga 42.indd 307

2.7.2012. 17:27:59

s te strane promotrili tezu da je u Zagrebu i previe knjiga na srpskome jeziku.

Iz podataka za razdoblje od preko stotinu godina uzimam onaj iz 1991. godine, kada je broj stanovnika srpske narodnosti bio najvei, 49.965, tj. 5,35%
od ukupnoga stanovnitva Zagreba. Brojano najznaajnije narodnosne skupine
te su godine jo bile: Jugoslaveni 1,72%, Muslimani 1,40%, Slovenci 0,76%, a
zatim znatno manje Maari 0,13%, esi 0,13, Rusini i Ukrajinci 0,05, idovi
0,04%, Nijemci 0,04... (Francuzi nisu navedeni posebno, a u rubrici ostali i nepoznato je 4,13%)
Dodajmo ovome podatak da se knjini fond KGZ-a kree od 1.700.000 knjiga u 1990. do 1.800.000 u 2000. godini, a da je broj posuivaa oko 250.000
(podatak Anke Kati-Crnkovi u spomenutom intervjuu281). Brojke nisu knjigovodstveno tone, za ove svrhe to dakako nije ni potrebno, ali su pouzdana
orijentacija za nae razmatranje specifinog odnosa knjinoga fonda i korisnika.
Evo nekih opservacija. U Zagrebu, tj na cjelokupnom podruju to ga pokriva
KGZ, razmjerno je visoki broj posuivaa oko 27 % od najveeg iskazanog broja stanovnika. I broj knjiga po stanovniku neto je vei od normativa
Standarda. Nemogue je rei koliko u navedenom broju posuivaa uestvuje
svaka od narodnosnih skupina takvi podaci nisu objavljeni, ne znam ni da li
uope postoje, ali su u biti i nepotrebni, besmisleni. Ali ako se zaigramo, pa
uzmemo najvei broj jedne od narodnosnih skupina, srpske, koja je 1991. godine
inila 5,35 % od ukupnoga stanovnitva Zagreba orijentaciono bi bilo poeljno
da joj na raspolaganju bude priblian knjini fond koji pokriva njene narodnosne
(tematske, jezine i sl.) potrebe. Taj bi onda iznosio priblino 91.000 knjiga za
sve knjinice grada Zagreba, odnosno priblino 14.000 knjiga za samu Gradsku
knjinicu (normativ Standarda o broju knjiga po stanovniku), a ima ih 30-ak u
slobodnom prostoru (jedna polica) i priblino 1.700 u spremitu (56 polica), a to
je tek 12,5% od izraunatih 14.000 (da sravnimo s priblinim brojkama to ih je
navela Anka Kati-Crnkovi za Gradsku knjinicu)! Je li potrebno spominjati da
nepoznati, pretpostavljeni, ali svakako ne zanemarujui broj italaca narodnosne
skupine Hrvata, naravno i drugih narodnosnih skupina, takoer pokazuje interes
za srpske knjige. Zato se i iz ove raunice postavlja pitanje otkuda onda kategoriki stav da ionako imamo previe knjiga na srpskome jeziku? A zato se onda
ne bi tom logikom reklo da imamo i previe njemakih, talijanskih i francuskih
281
Za podruje to ga pokriva sama GK, Viktorija Anti je u lanku povodom 100. godinjice osnivanja
Gradske knjinice (Knjinica koju Zagrepani vole, Vjesnik, 28. 2. 2007.) navela da Ova ustanova
danas opsluuje 48.000 korisnika., a to je otprilike 20% posuivaa to ih ravnateljica Kati-Crnkovi
navodi za cijelo podruje djelovanja KGZ-a. lanak novinarski prepriava svojevremene preglede godinjica
Gradske knjinice, to su ih napisale V. Mudri-kunca (1977./78.) i A. Kati-Crnkovi (1997.). Broj korisnika
je Viktorija Anti vjerojatno dobila od funkcionara Gradske knjinice. Broj posuivaa moe se razlikovati
i od broja upisanih lanova, ali i od broja korisnika, jer se istom lanskom karticom knjige mogu posuivati
na cjelokupnom podruju Zagreba.

308

Knjiga 42.indd 308

2.7.2012. 17:28:00

knjiga, a da se ne precizira je li rije o originalima, prevodima, kojim prevodima

itd? Zato je onda bilo potrebno osnovati posebni odjel (s posebnim bibliotekarom) rusinske i ukrajinske knjige unutar Gradske knjinice, a to nije bilo potrebno za ostale, ukljuiv u to i srpske knjige? I tako bi se, slijedom rezoniranja o
previe srpskih knjiga, mogla postaviti brojna pitanja o bibliotekarskoj etici,
potivanju proklamiranih naela nediskriminacije i o diskriminaciji samoj.
Budui da je u Hrvatskoj 1991. godine 12,16%, a 2001. godine 4,54% stanovnitva iskazalo srpsku narodnosnu pripadnost, oito je iz usporedbe statistikih podataka (o materinskom jeziku) da vrlo znaajan dio i te narodnosne
skupine svojim materinskim jezikom smatra hrvatski jezik. Praenje, dakle,
srpske knjige nije nikako u izravnoj vezi ni s narodnosnom strukturom, ni s
jezinom orijentacijom stanovnitva.
Ovo moje kvantificiranje isljuivo je izvedeno zato da pokae svu apsurdnost bibliotekarskih postupanja, politike nabavke knjige, dostupnosti knjige, klasificiranja knjige, pa dakako i apriorne diskriminacije knjige po bilo kom
kriteriju koji nije izveden iz bibliotekarskih konsideracija i do kakvih karikaturalnih, iracionalnih konstrukcija moe sve to voditi.
Njena tvrdnja da veina posuivaa buni se i otvoreno negoduje zbog nedostatka na hrvatski jezik prevedenih knjiga... bila bi za bibliotekare, ali prvenstveno za one koji financiraju narodne knjinice, unutar njih i Knjnice grada
Zagreba, tj. i Gradsku knjinicu Zagreb, vrlo vaan pokazatelj kad bi bio pouzdano kvantificiran. Najprije, nevjerojatno je da se posuivai ale i bune bibliotekarima, a da bibliotekari nisu te albe nigdje javno obradili i protumaili. Pratei
VBH i Novosti, dva nesporno najvanija bibliotekarska glasila u Hrvatskoj,
nisam naiao ni na jedan prilog (lanak, osvrt, biljeku ili sl.) koji bi o tome govorio. Ne vjerujem da bibliotekari smiju i mogu zanemariti tako masovnu bunu
posuivaa ako im je posuiva odluna komponenta i svrha postojanja i djelovanja? Nisam o takvoj pobuni korisnika biblioteka naao nikakav zapis ni u
novinama, koje su registrirale raznolike fenomene, pa je teko povjerovati da ne
bi registrirale i ovakav fenomen pobune u vezi s jezinim terorom srpskoga
jezika ili literature... Nije li i to tek jo jedna, u politikantske svrhe sroena retorika figura.282
282
Imao sam i sam priliku upoznati se s dva takva sluaja bune. U Koruli sam je doivio, kada smo selili
knjinu grau u novoizgraeni prostor Knjinice, da je u jednoj od kutija bila vidljiva uistinu derutna (ali uz
panju upotrebljiva) knjiga izdana 1950-ih godina na irilici: Lav Tolstoj, Vaskrsenje. Drugu tada nismo
imali, pa je normalno da smo je uvali. Naiao je jedan stariji nacionalno ostraeni Hrvat, za kojega ne
bih dao ruku u vatru da je proitao ma i jednu knjigu tokom ivota (lino ga desetljeima poznam), vidio
irilicu i rekao: Bacite to smee!. Knjiga Tolstojeva ni manje, ni vie, nego smee, samo zato to je tampana irilicom! A drugi je sluaj povezan s Pohvalom ludosti Erazma Roterdamskog (kakve li simbolike!).
Valjda je te godine, 1994., ta knjiga bila u lektiri, nije bilo hrvatskoga prevoda, ali je postojao beogradski
(ekavica, latinica). U Koruli je jedna majka zatraila tu knjigu za svoga sina, Knjinica je nije imala i traili

309

Knjiga 42.indd 309

2.7.2012. 17:28:00

U dva cjelovitija prikaza historijata Gradske knjinice Zagreba283 nisam naao da bi se posebno govorilo o tzv. srpskoj knjizi, a niti o njoj u negativnom
odreenju (da je ima previe i sl.).
Vera Mudri-kunca samo konstatira: Za vrijeme II. svjetskog rata rad
Knjinice bitno je reduciran. (...) Pravi procvat Gradske knjinice uslijedio je nakon osloboenja zemlje, kada je knjizi poklanjana izuzetna panja i kada se knjiga poela tretirati kao osnovno duhovno dobro, neophodni instrument brzog irenja znanja, ideolokog obrazovanja i uzdizanja, pa i kulturne razonode (str. 61).
to se tie diskriminacije knjige, A. Kati-Crnkovi navodi dva razdoblja
takve diskriminacije. Prvo je razdoblje ono 1941. 1945., kad je ustaka vlast
odmah po dolasku odluila koje se knjige ...nisu smjele posuivati, a kojima
je davana prednost (domaa knjievnost, te knjievnost prijateljskih naroda,
tj. njemaka i talijanska), uz konstataciju ...da je knjini fond uglavnom
sauvan, ali da su svi katalozi okrnjeni jer su uniteni listii za grau koja se
nije smjela posuivati (str. 12,13). Drugo je razdoblje ono neposredno nakon
osloboenja 1945. U nekoliko poslijeratnih godina mnoge su se knjige smatrale
neprimjerenima i neprijateljskima za korisnike Knjinice, te ih je trebalo izluiti.
Nastaje tzv. izlueni fond iz kojega se graa mogla posuivati uz odobrenje i za
znanstvene potrebe... Politiko stanje u zemlji diktiralo je postupke knjininih
djelatnika koji, koliko se zna, nisu unitavali knjinu grau. I odmah nakon tog
dodaje: Bilo je veoma teko u doba promjene reima i vlasti donositi profesionalne i moralne odluke (str. 13,14).
su naokolo tko je ima. Doznavi, tu su mamu upozorili na ekavicu i izdanje, ali je ona odmahnula rukom i
rekla kako to nije vano, uzela ju je, a njen je sin koristio (ak neke reenice potcrtavao). Moda ovaj sluaj
nije vrijedan spomena da sluajno ta mama nije bila jedna od najeih, najagresivnijih pripadnika nacionalno svjesnih hrvata i hrvatica u sredini gdje je ivjela. A na drugi sam sluaj u vezi s Erazmom (isto izdanje)
naiao u Zagrebu kad sam iao na razgovor u jednu, nazovimo je manju biblioteku u novom dijelu Zagreba
o problemima s kojima se bibliotekari susreu u tada izrazito nacionalistikoj atmosferi. Uz brojne primjere
pritisaka, zbog ega su mnoge knjige premjestili u podrum u koji su zalazili samo bibliotekari (a u koji su me
odveli i pokazali mi sumnjive naslove), naveden je i ovaj: ak srednje kole doao traiti Pohvalu ludosti,
da bi odradio zadatak iz lektire. Upozorili su ga da imaju samo to jedno, beogradsko izdanje, ali je on rekao da
mu je svejednoUzeo je knjigu doma, a sutradan je s knjigom u biblioteku doao njegov otac, poeo vikati
na bibliotekare zbog srpskih knjiga, prijetiti im itd., samo zato to su Pohvalu ludosti dali njegovu sinu na
koritenje. Ako su sve bune i negodovanja, o kojma govori A. Kati-Crnkovi bile ove vrste, onda to govori
prije svega o mrnji i iskljuivosti koja s knjigom, ma otkuda bila, i s njenom funkcijom nema veze. Takve
bune i negodovanja bibliotekarima ne mogu biti nikakav argument da neke knjige (po bilo kom osnovu
ih grupirali: nacionalnom, narodnosnom, vjerskom, politikom, po pismu kojim su otisnute itd.) proglase
suvinim, prekobrojnim, nepotrebnim.
283
1) Mudri-kunca Vera, Dvije znaajne obljetnice zagrebakih knjinica: 70 godina Gradske knjinice
i 50 godina Radnike Biblioteke, VBH, broj 14, 1977.1978., str. 59 68; 2) Anka Kati-Crnkovi,
Devedeset godina Gradske knjinice u Zagrebu, VBH, broj 34, 1997., str. 1 30. Nisu to, dakako,
jedini prikazi razvitka i djelovanja Gradske Knjinice, ali su za pitanje ili stav, to ga pratimo, bitni. Vrlo
instruktivan je i prilog: Mladen Deeli, Iz povijesti Gradske knjinice u Zagrebu (Izlaganje na sveanom
zboru radnika KGZ-a, 15. XII. 1987. u povodu 80 godina osnutka Gradske knjinice), VBH, broj 14,
1987., str. 226233.

310

Knjiga 42.indd 310

2.7.2012. 17:28:00

Bilo bi vrijedno istraiti oba navedena razdoblja diskriminacije. Ne mislim da se ona mogu izjednaavati, jer je za prvo (ustako, tj. NDH-ko) razdoblje jasan sutinski kriterij diskriminacije (zakoni o zabrani srpskoga i irilice,
zatiranje srpskoga ivlja, diskriminacija i unitavanje idovstva, a literatura
prijateljskog talijanskog i njemakog naroda svakako nije mogla biti reprezentativna nakon Goebbelsovog pokreta paljenja knjiga 1933. godine s obzirom na
najuu povezanost ustatva s faizmom i nacizmom i postojanje popisa zabranjene literature kao dravnog akta). Iako nisam siguran da je istovjetan ili slian kriterij bio primjenjen i odmah nakon 1945., kad je A. Kati-Crnkovi ve navela da
...u matinom katalogu stavljane su dogovorene oznake za izlueni fond, koje
se i danas nalaze u tom katalogu, ne postoje stvarne prepreke da se to razdoblje
diskriminacije nakon 1945. temeljito ne obradi.
Nigdje Anka Kati-Crnkovi ne spominje ienje knjinica 1990-ih premda su novine o tome pisale, izriito navodei primjer Zagreba, odnosno KGZ-a
kojim je ona upravljala u to vrijeme. Nigdje ona ne spominje ni da je bilo veoma
teko donositi profesionalne i moralne odluke 1990./1991., u vrijeme promjene reima i vlasti. Nije li, da se spustimo s oblaka openitosti na tvrdo tlo
konkretnosti 1990-ih, ravnateljici i kolegicama prisiljavanim da potpisuju naknadne popise i zapisnike, takoer bilo ...veoma teko u doba promjene reima
i vlasti donositi profesionalne i moralne odluke?!
Rezimiramo li poruke i pouke iz navedenih injenica i izvedene analize, moemo rei da se unitavanje nepodobnih, nepoudnih, nepotrebnih ili zastarjelih knjiga obavljalo evo i na ovdje opisani nain, u uvjerenju da e to proi
sasvim nezapaeno, a da e se ipak postii cilj, tj. to da emo ih srediti (misli
se na autore i djela nepoeljna u novokoncipiranoj hrvatskoj kulturi) kako su i
zasluili. Oni koji su ovo ienje zamislili i realizirali valjda su smatrali da ine
veliko patriotsko djelo, da daju veliki doprinos duhovnoj obnovi drutva ako
iz biblioteke otpiu ono to bi tome moglo smetati. Formalno-pravni i profesionalni propusti to su ih u tom plemenitom poduhvatu sebi dozvolili inicijatori
i izvrioci ove istke knjiga dovoljno jasno govore o samovolji koja je bila dio
dominantne euforije iskljuivosti u Hrvatskoj 1990-ih te o motivima i ciljevima
tog ienja.
Koliko god je sluaj 23.000 knjiga, s ciljem i nainom otpisa, sam po sebi
skandalozan i alarmantan, toliko je njegovo zatakavanje jo gore, jer se osobna
neasnost preuivanjem kolektivizira.
Te, 1994., prvim informacijama o otpisu 23.000 knjiga nisam jo mogao
pridati panju koju bi dogaaj sam po sebi zasluivao. Tek povodom jednog drugog sluaja (korulanskog) poeo sam potpunije istraivati fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina, a tada sam shvatio da je i ovaj KGZ-ov

311

Knjiga 42.indd 311

2.7.2012. 17:28:00

otpis iz 1994. godine dio tog fenomena, a ne samo sporadian neprofesionalni

postupak. Ovaj sluaj 23.000 knjiga je poseban po tom to svjedoi da nije
samo periferija, nego i sam centar bio zahvaen nacionalistikom i ideolokom iskljuivou. Ako je ovako mogla govoriti i raditi ravnateljica najvee skupine narodnih knjinica u Hrvatskoj, ne treba se uditi da su na niim i drugim
razinama iskljuivost, samovolja i neprofesionalnost bili i izrazitiji.

3. Biblioteka SKD Prosvjeta iznuena posljedica i rezultat

ienja knjinica
Jedan od najupeatljivijih pokazatelja ienja knjinica od nepodobne literature svakako je formiranje posebne biblioteke uz Srpsko kulturno drutvo (SKD)
Prosvjeta 1996. godine.
SKD Prosvjeta nikad do te godine nije imalo biblioteku ove vrste i ove veliine. Njen fond je tada praktiki formiran iskljuivo od knjiga to su ih izluile
neke od zagrebakih knjinica, a to i danas ini daleko najvei dio njenog fonda.
Dakle, posebna, tzv. srpska biblioteka nije nastala kao rezultat procesa
demokratizacije u Hrvatskoj 1990-ih, kao rezultat zazivanog multukulturalizma koji se u knjiniarstvu izraava modelom sredinjih knjinica narodnosti,
odnosno nacionalnih manjina. O tom sam modelu osnovnu informaciju naao u
tri lanka objavljena u Vjesniku Bibliotekara Hrvatske. Pisali su ih bibliotekari, nastojei odgovoriti na aktualne izazove s kojima su se u radu susretali,284
pozivajui se pritom na iskustva drugih zemalja, na meunarodne standarde i na
teorijska obrazloenja.
U knjizi Multicultural Librarianship: An International Handbook, Marie
F. Zielinska ve u predgovoru konstatira:
U zavrnoj dekadi dvadesetog stoljea zemlja je postala malo mjesto. Vijesti i ljudi
obilaze planet brzinom neuvenom pedeset godina ranije, a svaka zemlja sada ima raseljene
svoje stanovnike u inozemstvu i etnike manjine kao svoje stanovnike. A javne biblioteke
Rije je o sljedeim lancima (redoslijedom objavljivanja): 1) ura Mesi, Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama i uloga narodne knjinice: usporedba stanja u Hrvatskoj s modelom u Maarskoj,
VBH, broj 14. 1987., str. 7387; 2) Burbuqe Kelmendi, Knjinice nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj, VBH, broj 34. 1997., str. 3160; 3) Bruno Dobri, Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice u Puli, VBH, broj 14, 1999., str. 1731. U Lipovljanima je
1990. godine odrano (meunarodno) savjetovanje: Biblioteke bez granica: narodnosti i narodne knjinice.
Graa s toga skupa postoji u obliku polupublikacije i nastojao sam do nje doi. Nakon dugotrajnih nastojanja konano su je u NSK pronali, ali mi je nisu mogli fotokopirati, a i reeno mi je da ta graa nije ni od
kakvog posebnoga znaaja, da mi nee biti od koristi, jer da su izlaganja preopenita i da ne daju nita novoga
u odnosu na ono to je ve poznato... Nisam imao energije ustrajati na moljakanju... Vjerujem da e se prije
ili poslije nai netko kompetentan da cijelu ovu problematiku cjelovito i potpuno obradi bilo bi to veoma
znaajno, kako za razumjevanje prirode prevrata u Hrvatskoj 1990-ih, tako i za nalaenje razumnog rjeenja
problema s kojim emo se sve intenzivnije suoavati kako na to mudro i dobro upozorava Bruno Dobri u
svom lanku.
284

312

Knjiga 42.indd 312

2.7.2012. 17:28:00

suoene su s posljedicama ovih internacionalnih kretanja, jer sada moraju posluivati rastuu
viejezinu, etniki raznoliku, multikulturalnu klijentelu. A iz toga logino, ali i kao injenica slijedi: Jedva da postoji u svijetu zemlja koja se danas ne bi mogla opisati pridjevom
multikulturalna. Politike spram spomenute multikulturalne stvarnosti kreu se od represije, preko paternalizma do koegzistencije ravnopravnih partnera (str.27).

Naravno, svaka sredina mora sama sagledavati vlastitu dimenziju multikulturalnosti (historijski ili nekako drugaije uvjetovanu) i prema tome formulirati
svoje politike, ali mislim da treba rei da se te politike moraju zasnivati na naelu koegzistencije ravnopravnih partnera. Partneri, dakako, nisu etnike
(nacionalne) grupe, nego individue, ravnopravni graani za koje vrijede jednaki
kriteriji tretmana, bez obzira pripadali oni veinskoj ili manjinskoj etnikoj
(nacionalnoj) grupi. U Hrvatskoj je glavnina etnikih (nacionalnih, narodnosnih)
grupa toliko historijski interitorijalizirana, a neke od njih su i jezino gotovo
istovjetne, da je politika bibliotekarstva posebno osjetljivo podruje ostvarivanja
koegzistencije ravnopravnih partnera.
Stoga mislim da usmjerenost na viejezine fondove knjiga, na to se u
citiranoj knjizi upuuje, osobito vrijedi za hrvatsko drutvo.
Mnoge javne biblioteke imaju viejezine knjine fondove, bilo kao izdvojene zbirke
ili kao dio glavne javne usluge. Postoje argumenti za oba ta sistema. Izdvojene zbirke mogu
formirati atmosferu u kojoj e se pripadnici etnike grupe stvarno osjeati kao kod kue.
Dranje knjiga na njihovom jeziku, kao dijela glavnog fonda, ohrabruje ih u koritenju ostalog, uz to to pokazuje ostalim korisnicima da se jezik etnikih manjina ozbiljno uvaava
(ibid.).

Pratei rastuu aktualnost tog specifinog problema, IFLA je o tome objavila polovinom 2006. godine svoja naelna stanovita u dokumentu: Manifest
IFLA-e o multikulturalnoj biblioteci. Multikulturalna biblioteka prodor u drutvo kulturne raznolikosti s dijalogom.285
U tom se dokumentu polazi od UNESCO-ve Univerzalne deklaracije o kulturalnoj raznolikosti (iz 2001. godine). U preambuli se kae:
Ljudi ive u sve heterogenijem drutvu. U svijetu postoji vie od 6.000 razliitih jezika.
Razina meunarodnih migracija za rezultat ima rastui broj ljudi s kompleksnim identitetom.
Globalizacija, rastua migracija, bre komunikacije, povoljnije mogunosti transporta i druge
snage to djeluju u XXI stoljeu poveale su stupanj kulturalne raznolikosti mnogih nacija, u
kojima ranije toga nije bilo, ili su postojeu multukuturalnost uinile vidljivijom... Kulturalna
raznolikost, ili multikulturalizam temelj je nae kolektivne snage u naim lokalnim zajednicama i u naem globalnom drutvu. Kuklturalna i jezina raznolikost zajedniko je naslijee
ovjeanstva i mora biti cijenjeno i zatieno u korist svih. To je izvor razmjene, inovacije,
stvaralatva i miroljubive koegzistencije meu narodima. Potovanje raznolikosti kultura,
tolerancija, dijalog i suradnja, u atmosferi uzajamnog povjerenja i razumijevanja, najbolja
Manifest je objavljen na pet jezika, engleskom, njemakom, grkom, talijanskom i ruskom. Engleski mu
je naslov: The IFLA Multicultural Library manifesto. The Multicultural Library a gateway to a cultural
diverse society in dialogue. italac e ga nai na www.ifla.org IFLA Manifestos (prijevod teksta A. L.).
285

313

Knjiga 42.indd 313

2.7.2012. 17:28:01

su garancija meunarodnog mira i sigurnosti. Stoga biblioteke svih vrsta (tipova) moraju
izraziti, podrati i unaprijediti kulturalnu i jezinu raznolikost na meunarodnoj, nacionalnoj
i lokalnoj razini i tako raditi na meu-kulturalnom dijalogu i graanskom aktivitetu.

Na toj osnovi Manifest definira najprije bitne principe, a zatim osnovne

odredbe o misiji multikulturalne bibliotene usluge, o rukovoenju i djelovanju, o osnovnoj djelatnosti, o osoblju, o financiranju, pravnoj regulativi, umreavanju i, konano, o ostvarivanju manifesta. Nije nikako sluajno da IFLA ovaj
Manifest izravno povezuje sa IFLA/UNESCO-vim Manifestom o javnim (narodnim) knjinicama, Manifestom o kolskim knjinicama i IFLA-inim Manifestom
o internetu.
Nema potrebe sve to navoditi ovdje. Dovoljno je za potrebe naega razmatranja naglasiti: cjelokupni tekst insistira na integrativnoj funkciji biblioteka, tj.
da se svaka biblioteka mora razvijati tako da zadovoljava raznovrsne potrebe
korisnika koji joj gravitiraju (u pravilu su to biblioteke lokalnih zajednica), a
nigdje se ne govori o izdvojenim bibliotekama za bilo koju kulturalnu grupu,
naroito nema ni rijei o tome da bi se diskriminirale, reducirale, ili izbacivale
knjige koje su na nekom od drugih (spram tzv. veinskog) jezika ili da bi se na
bilo koji nain uskraivale informacije koje se tiu druge kulturalne populacije.
Dakako, mogunosti takvog razvijanja i djelovanja biblioteka (prvenstveno narodnih, ali i kolskih) nailaze na golem broj prepreka, realnih (prije svega financijske naravi, ali i prostornih mogunosti i raspoloivog osoblja) i onih
ukotvljenih u ranijim navikama, inerciji, pa i predrasudama, a ponekad i nacionalistikim/rasistikim/politikim animozitetima. I u zavisnosti od distribucije
korisnika, konkretna rjeenja e posvuda biti razliita. Ali nesporno je da se nijedna kulturalna, ili jezina, ili bilo kako drugaije definirana grupacija graana zajednice potencijalnih korisnika bibliotenih usluga ne smije zanemariti,
diskriminirati, tjerati u geto (ma kako on bio definiran, obrazlagan i sl.).
Stavovi navedenih autora i stavovi IFLA-e i UNESCO-a su sasvim pouzdani
kriterij za ocjenu mnogobrojnih neprihvatljivih postupaka s knjigom u Hrvatskoj
1990-ih, a isto tako i za ocjenu dogaanja to su vodila osnivanju posebne srpske biblioteke SKD Prosvjeta, ali su i pouzdan vodi u kom smjeru treba
razvijati bibliotekarstvo eli li hrvatsko drutvo uiniti civilizacijski iskorak to
ga imperativno trai naa etapa razvoja.
Desetljeima, kao to smo vidjeli, nikome nije padalo na pamet da bi trebalo
posebno izdvajati literaturu koja bi se zaista sasvim uvjetno i iz sasvim artificijelnih razloga koji s bibliotekarstvom nemaju nikakve veze mogla poistovjetiti sa srpskim narodnosnim dijelom hrvatskoga drutva. Utoliko prije to je
stvaralatvo hrvatskih Srba organski, obimom i dostignuima vrlo znaajan dio
hrvatske kulture (zanemarimo li ak i ve prije navedenu statistiku injenicu
da znaajan broj Srba smatra hrvatski jezik svojim materinjim jezikom). Otkuda
314

Knjiga 42.indd 314

2.7.2012. 17:28:01

sada odjednom i naprasno ideja o posebnoj biblioteci za srpsku nacionalnu manjinu? Ta se ideja u dogaanjima sa samog poetka 1990-ih godina (ope
diskrimancije hrvatskih Srba, njihovo proglaavanje remetilakim faktorom
i trijumfalnom izjavom da ih vie nee biti 12 ili 15%, nego svega 3 ili 4 %)
ne moe drugaije shvatiti, nego samo kao bibliotekarski doprinos nacionalistikom separiranju i guranju dijela stanovnitva u geto. Pokuaj da se to prikae
kao briga za nacionalnu manjinu u hrvatskim prilikama je ne samo smijena,
nego i cinina.286
Diskriminacija kao bitna komponenta politike 1990-ih bila je podloga ienju fondova od srpske knjige (kao samo dijela nepoudne literature, ali
ostalo ostavljamo sada po strani). A sve bi te knjige, ili najvei dio njih, zavrile
negdje na otpadu da nije bilo inicijative i stvarnog angamana SKD Prosvjeta
da se odbaene knjige prikupljaju i spase.
Vratimo se sad prilozima naih autora o toj zaista nadasve vanoj i aktualnoj
problematici u razvijanju i djelovanju bibliotekarstva u Hrvatskoj.
Poinjem lankom ure Mesi Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama i uloga narodne knjinice... iz 1987.godine (VBH br. 14, 1987.)
Smatram da nastojanju . Mesi treba odati priznanje to je problem jasno naznaila jo u razdoblju koje je prethodilo raspadu jugoslavenske zajednice, jer to
jasno pokazuje da je bibliotekarska struka pomno pratila to se u bibliotekarstvu
dogaa. Pozivajui se na mjerodavnu bibliotekarsku literaturu potrudila se upoznati i s praksom nama susjedne Maarske i iz svega toga naznaiti smjer moguih rjeenja u nas (imala je na umu u tadanjim okolnostima ne samo podruje
Hrvatske, to joj je ipak bilo primarno, nego i podruje Jugoslavije u cjelini).
Pozivajui se, dakle, na literaturu, ura Mesi formulira osnovni stav:
Nesumnjiv je interes i opredjeljenje Jugoslavije da unutar nae zajednice, gdje ravnopravno rade i ive pripadnici naroda i narodnosti, sauva izvorno kulturno i etniko nasljee
na jezicima njihovih kultura. Neophodno za napredak i nae zemlje jest unapreenje humanih odnosa meu svim naroodima i narodnostima, koji na ovom podruju ive stoljeima i
Ne poriem postojanje dobre volje kod dijela bibliotekara, kao ni svojevrsnu financijsku podrku drave
u zasnivanju Sredinje knjinice za Srbe u Hrvatskoj, ali ni jedno ni drugo nije bilo odluujue za formiranje Biblioteke SKD Prosvjeta u Zagrebu. Bitan je poticaj njenom osnivanju bio otpor diskriminaciji tzv.
srpske literature, to pokazuju objavljeni lanci i apel to ga je Uprava SKD Prosvjeta uputila javnosti
o potrebi spaavanja knjige, a na to u u nastavku skrenuti itaocu panju. Ovo naglaavam, imajui
na umu stav to je formuliran u odgovoru NSK (travanj 1996., br. Sl 10/96) na dopis SKD Prosvjeta o
zbrinjavanju knjinine grae u hrvatskim krajevima osloboenim u akciji Oluja, s posebnim osvrtom na
knjininu grau u Glini (Spomen-dom)., a u kojemu se kae: Napominjemo, to vam je uostalom dobro
poznato, da je zalaganjem Nacionalne i sveuiline knjinice u suradnji s Uredom za meunacionalne odnose
Vlade Republike Hrvatske osnovana i sredinja knjinica za Srbe u Hrvatskoj, koja bi se meu ostalim trebala
brinuti za srpske fondove u drugim dijelovima Hrvatske u kojima ive Srbi. Uinjeno je to po modelu sredinjih knjinica i za druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, koje ve niz godina uspjeno djeluju, a u skladu s
naelom multikulturalnosti koji se treba oitovati i ostvarivati i kroz fondove i ukupno djelovanje poglavito
javnih knjinica.
286

315

Knjiga 42.indd 315

2.7.2012. 17:28:01

kojima je Jugoslavija zajednika domovina. Vie jezika kojima se komunicira u nekoj sredini
istovremeno znai bogatstvo za cjelokupno stanovnitvo, jer omoguuje upoznavanje jezika
i kulture drugih naroda. Stoga i u nas svi koji sudjeluju u programiranju razvoja narodnih
biblioteka na strunim, drutvenim i politikim nivoima (od samoupravnih interesnih zajednica, drutveno-politikih zajednica, Socijalistikog saveza radnog naroda do regionalnih i
opinskih knjinica) treba da planiraju adekvatne knjinice, slube i aktivnosti bazirane na
obrazovnim, kulturnim, socijalnim i jezinim potrebama zajednice.
Tekovine znanosti i kulture treba da spajaju narode i stoga je opravdano da pripadnici
naroda i narodnosti ravnopravno koriste knjinicu u zajednici u kojoj ive (str. 74).

Slijedi pregled pribavljenih podataka o broju stanovnika maarske, talijanske, eke, slovake, rusinske i ukrajinske narodnosti u Hrvatskoj, a uz to je
napravljen i pregled knjininih kapaciteta da bi se zadovoljile njihove potrebe
za knjigom. Zatim se navode Preporuke za osiguravanje uvjeta za promjenu
stanja u pet toaka, od kojih mi se za naa razmatranja ine iznimno vanim
sljedee:
Na osnovu uvida u specifinost svake pojedine sredine gdje obitavaju pripadnici narodnosti u Hrvatskoj, Koordinacioni odbor za narodne knjinice na svojoj 9. sjednici preporuio je da se rad narodnih knjinica za potrebe narodnosti dalje temelji na smjernicama koje
navodimo u nastavku.
1. Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama treba uzeti u obzir pri gradnji bibliotenoinformacijskog sistema u Republici. Fond knjiga na jeziku narodnosti u narodnim knjinicama omoguava i drugim narodima i narodnostima uenje jezika, upoznavanje suvremene
knjievnosti i kulture, koritenje strune literature na tim jezicima, vlastito kulturno obogaivanje, bolje meusobno poznavanje i druenje u zajednikim prostorima. Stoga je neophodno koordinirati rad svih bibliotenih i informacijskih jedinica koje sada nabavljaju knjige
na jezicima narodnosti, kako bi one bile obraene po vaeim standardima i tako dostupnije
kako pripadnicima narodnosti, bez obzira na to gdje oni ive u Jugoslaviji, tako i drugima
koji su zainteresirani za tu literaturu.
2. Nabavu knjige treba rijeiti preko Nacionalne i sveuiline biblioteke...
3. Odreene su sredinje knjinice za potrebe narodnosti u Hrvatskoj:
Narodna knjinica, Beli Manastir za maarsku narodnost,
Narodna knjinica, Bjelovar za eku i slovaku narodnost,
Narodna knjinica, Pula za talijansku narodnost.
Za ostale narodnosti (slovaku, rusinsku, ukrajinsku...) ... nisu odreene sredinje knjinice,
dok ove spomenute ne steknu iskustva u radu za potrebe narodnosti.
4. Sredinje knjinice povezivat e rad dosadanjih knjinica narodnosti, koordinirati nabavu, obavljati centraliziranu obradu i distribuciju grae svim knjinicama, koje po odreenim
kriterijima za rad s narodnostima budu ukljuene u sistem...
Prijedlog o ovom novom programu za narodne knjinice u Hrvatskoj u obliku razraenijeg modela bazirat e se na osnovnim politikim opredjeljenjima, utvrenom stanju, praenju
strune literature s tog podruja i poznavanju rada biblioteka u nacionalno heterogenim sredinama u svijetu Sjedinjenim Amerikim Dravama, Velikoj Britaniji i Narodnoj Republici
Madarskoj (str. 77,78, 91).

Zatim prikazuje maarski model koji je oito posluio kao podloga za predloeni koncept.
316

Knjiga 42.indd 316

2.7.2012. 17:28:01

Navedeni tekst pokazuje da se naziru nastojanja za izgradnjom modela (sistema) koji bi unaprijedio, proirio i razvio mogunosti dostupa literature drugih
kultura/naroda, naroito onih to u manjem ili veem broju obitavaju na podruju
Hrvatske, ali kao dijela cjelokupnog sistema narodnih knjinica, odnosno, kako
je tada nazivano biblioteno-informacijskog sistema. Kljuna karika toga sistema su sredinje knjinice za potrebe narodnosti, ali da ponovim, ne kao
izdvojene jedinice (knjinice) nego integrirano, kao punktovi koordinacije i diseminacije knjine grae, a funkcionalno smjetene na najpovoljnijim lokacijama.287 To dakako ne iskljuuje i postojanje knjinica narodnosti, kao posebnih
jedinica u sredinama gdje je narodnosna populacija velika, ali i one onda djeluju
kao i svaka druga narodna knjinica. Uz suvremene komunikacijske mogunosti registracije i cirkulacije grae olakava se realizacija zamiljenog sistema.
Konano, ni jednom rijeju se ne spominju sredinje knjinice narodnosti za
bilo koji narod/narodnost kojima je jezik hrvatski, srpski (hrvatskosrpski ili srpskohrvatski, ili bonjaki/bosanski, ili crnogorski, ili za skupine stanovnitva
kajkavskog, akavskog itd. narjeja) injenica koja je sasvim razumljiva, lingvistiki sasvim opravdana, a bibliotekarski nesporna.
Ukratko, u sugeriranom modelu, koji se tek trebao razviti, ali kao fleksibilan
i promjenama podloan, nema ni rijei o eventualnom ienju knjinica od
bilo koje literature, o striktnom odvajanju knjinica specijaliziranih samo za neki
jezino/kulturalno izdvojeni segment. Naprotiv, rije je samo o proirenju sadraja svih narodnih knjinica bez izuzetka, koji bi potpunije zadovoljio i potrebe
svih jezino/kulturalnih segmenata u odreenoj sredini. Sredinje knjinice za
potrebe narodnosti u tome bi, dakle, bile samo punktovi koordinacije i diseminacije knjine grae.
U lanku Burbuqe Kelmendi, pisanom devet godina nakon lanka ure
Mesi, susreemo se, meutim, s poneto drugaijim tumaenjem. Nakon opservacija o iskustvima iz nekoliko zemalja, dolazi na red i prikaz stanja u Hrvatskoj.
Navodei preporuke formulirane u lanku . Mesi, B. Kelmendi zakljuuje da
je to bio prijedlog programa za knjinice nacionalnih zajednica zasnovan na
Smjernicama za rad knjinica u multikulturalnim sredinama dok Hrvatska jo
nije bila samostalna drava. A zatim nastavlja formulacijom koja mi se ini
kljunom:
Nakon stjecanja hrvatske neovisnosti, Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu je
u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske i Ureda za nacionalne zajednice i manjine o
Model to se prikazuje i sugerira, a kojemu je prema lanku . Mesi oito uzor onaj u Madarskoj, zapazio sam odavna u ehoslovakoj (na podruju ekonomskih znanosti prvenstveno). Tamo je za svako podruje
znanosti bila odreena sredinja biblioteka kojoj je zadatak bio izrada centralnog kataloga i meubibliotena
koordinacija, tako da je korisnik na svakom punktu u ehoslovakoj mogao doznati da li se i gdje nalazi neka
knjiga (za koju je zainteresiran), a onda je mogao do te knjige i doi uobiajenim bibliotekarskim tehnikama.
287

317

Knjiga 42.indd 317

2.7.2012. 17:28:02

ostvarivanju programa pripadnika manjina, 1989./1990.godine288 poela organizirati knjininu djelatnost preko sredinjih knjinica za manjine. Do sada je organizirana djelatnost
za nacionalne manjine koje imaju vie od 5.000 pripadnika. U skladu s tim, u Republici
Hrvatskoj danas djeluje osam sredinjih knjinica za nacionalne manjine, i to za talijansku,
eku, maarsku, srpsku, ukrajinsku i rusinsku, slovensku, austrijsku i njemaku te albansku
manjinu. Budui da se knjinica idovske opine Zagreb dijelom sufinancira iz izvora Vlade
Republike Hrvatske, osvrnut emo se i na njen rad.
Osim vanosti koju knjinice nacionalnih manjina imaju u ivotu pripadnika manjina u
ouvanju njihove kulturne batine, te knjinice imaju vanu ulogu i u kulturnom povezivanju
pripadnika nacionalnih manjina s drugim graanima. Sredinje knjinice nacionalnih manjina smjetene su u prostorijama drugih narodnih knjinica, kako se pripadnici tih manjina ne
bi getoizirali...
Sredinje knjinice nacionalnih manjina imaju ulogu mosta, povezujui svoj maternji
jezik i kulturu sa sredinom u kojoj ive. Knjinice nacionalnih manjina i usluge koje one
pruaju nisu statine, one se pod utjecajem drutvenih a katkad i politikih promjena neprestano mijenjaju... Preko mree knjinica nacionalnih zajednica i manjina, Republika se
Hrvatska najbolje ukljuuje u multikulturalno razmiljanje u svojoj obrazovnoj politici; ne
samo pripadnici te manjine, ve i drugi koji dolaze u takvu knjinicu, pouavaju se za ivot
u multikulturalnoj sredini (str. 44).

Nakon napomena o zadacima Sredinjih knjinica nacionalnih manjina

slijedi prikaz stanja za svaku od onih koje su formirane: za Talijane, za eku manjinu, za Srbe u Republici Hrvatskoj, za austrijsku manjinu, za Rusine
i Ukrajince, za Albance u Republici Hrvatskoj, za slovensku manjinu, za maarsku manjinu, knjinicu idovske opine, i knjinicu Slovaka u Republici
Hrvatskoj (str. 4658). Ovaj je prikaz pisan pozitivistiki u najstroem smislu te rijei pa se ne mogu nazrijeti nikakvi znakovi da bi u njihovu nastajanju
ili formiranju ili radu postojao ikakav sporni problem. Vidjet emo da tome
nije tako, barem u sluaju nastanka i djelovanja biblioteke SKD Prosvjeta
(ili Sredinje knjinice Srba u Republici Hrvatskoj). S obzirom na predmet
kojim se bavimo, nema potrebe zadravati se na ostalim djelovima teksta B.
Kelmendi, premda dio lanka s naslovom: Multikulturalnost i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj izaziva brojne dvojbe i pokazuje da u raspravama
o bibliotekarstvu ne bi nikako trebalo podlijegati politikantskim i reimu dopadljivim formulacijama.289
288
Velika je manjkavost lanka to ne citira tu Odluku Vlade RH i Ureda za nacionalne zajednice i manjine..., to nema upuivanja ni na jedan od dokumenata NSK koji bi bio osnova za operativne postupke,
izvedbu itd. koncepta. I godina poetka organiziranja traila bi objanjenje.

B. Kelmendi tvrdi najprije da odredbe propisa (Ustav, Ustavni zakon) kao i financijska davanja manjinama potvruju (kazuju) ...da su standardi koji se tiu prava manjina u Republici Hrvatskoj na mnogo
vioj razini nego u nekim bogatijim europskim dravama (str. 39). Ne sporei se s autoricom, upozoravam samo da je deset ili jedanaest godina nakon njene tvrdnje, rujna 2008., Srpski demokratski forum
(SDF) objavio Otvoreno pismo o poloaju i statusu Srba u Hrvatskoj s kojim se eli upozoriti na teak
poloaj i status srpske zajednice u Hrvatskoj i njezinu drutvenu marginalizaciju. To je pismo potpisalo
i 28 poznatih imena, od kojih vei dio (vano je to naglasiti!) nije srpske nacionalnosti/narodnosti. Tom

289

318

Knjiga 42.indd 318

2.7.2012. 17:28:02

Taj dio njenog teksta moe se usporediti s tekstom voditelja bilioteke SKD
Prosvjeta koji navodim integralno na kraju ovog odjeljka ovog poglavlja.
Sredinja srpska knjinica u Republici Hrvatskoj otvorena je 1996. godine u Zagrebu,
i djeluje pri Srpskom kulturnom drutvu Prosvjeta. Voditelj je knjinice Velimir Sekuli,
diplomirani knjiniar. Zbog iseljavanja Srba nakon 1991. godine, sada ta manjina broji oko
250.000 pripadnika. Knjinica je nastala kao rezultat potrebe Prosvjete da osnuje knjinicu
kao jedan od bitnih segmenata svoje kulturne djelatnosti, u suradnji s nacionalnom i sveuilinom knjinicom u Zagrebu. Ve sada se planira osnivanje ogranka u Drenici, asenku,
Gomirju, Sisku, Pakracu i Daruvaru.
Ukupan fond knjiga iznosi 9.100 svezaka. Fond se obogauje darovima, zamjenom i
kupnjom. Nabava je iz SR Jugoslavije oteana, ali je unato tome na Sajmu knjiga u Beogradu
nabavljeno 100 svezaka. Prvi su donatori srpske knjinice bile Knjinice grada Zagreba. Uz
njih, Sredinja knjinica Srba primila je na dar knjige iz odgovarajuih ustanova u Srbiji.
Fond se obogauje i iz privatnih zbirki te iz otpisanih fondova drugih knjinica. Duplikati
se alju u podrune ogranke SKD Prosvjeta. Knjinica radi na poveanju broja korisnika,
kojih sada ima oko 750. Najvie se prikupljaju knjige, notni materijal, asopisi, videozapisi i
fonozapisi, razglednice i plakati.
Usluge su Sredinje knjinice Srba neposredan rad s korisnicima i davanje potrebnih
informacija, tj. posudba knjiga i videokaseta, preuzimanje i obrada uglavnom darovanih knjiga, njihova otprema u podrune knjinice, te kulturne i promotivne aktivnosti. Knjinici se
posveuje prilino velika panja medija preko programa za nacionalne manjine, te u asopisu
Identitet. Na kulturnom planu, imajui na umu vanost vlastite kulturne uloge, Sredinja je
knjinica Srba organizirala niz izloaba novih naslova, promocije knjiga, predavanja, poetske recitale, prikazivanje filmova. Surauje s Katedrom za srpsku i crnogorsku knjievnost
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je odrano pet predavanja.
Osnovne su tekoe u radu slaba dostupnost izdavaa iz SR Jugoslavije to oteava
nabavu recentne grae, zaguenost darovima i mali prostor knjinice.
Osnovni planovi za budunost usmjereni su na razvitak mree podrunih knjinica, izradu kataloga, provedbu potpune informatizacije, uspostavljanje stabilnih putova nabave knjine grae, a sve poradi afirmacije srpske knjige u hrvatskoj kulturnoj sredini i revitalizacije
je pismu priloena i studija: Status i poloaj Srba u Hrvatskoj. Pokazatelj stvarnog stanja zatite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj iz augusta 2008. Ni Otvoreno pismo...,
ni Studija... ne potvruju njenu tvrdnju, odnosno, ukazuju na raskorak izmeu deklaracije i stvarne
primjene deklariranog. Ali, naravno, nije to jedino to dovodi u pitanje njenu olako izreenu tvrdnju. U
cijelom desetljeu 1990-ih, dakle od 1990./1991. godine svatko tko je iole pratio dogaanja u Hrvatskoj
mogao je, ako je htio, registrirati postupke koji govore suprotno od njene tvrdnje, mogao je registrirati
uzastopne intervencije evropskih institucija koje upozoravaju na neprihvatljiv odnos prema srpskoj zajednici. Isto je tako sasvim dvojbena (blago reeno, a zapravo neistinita) njena tvrdnja: Nakon raspada
SFRJ, stvaranjem neovisne i suverene Republike Hrvatske, poinje se nazirati manjinski problem (str.
39). Isto tako, ali izreena sasvim u skladu s njenim prethodnim tvrdnjama (o standardima na mnogo
vioj razini), djeluje njena formulacija ispod tabele s podacima o strukturi stanovnitva prema popisu iz
1991. godine: Vano je istaknuti da su se ovi podaci zadnjih godina promjenili jer zbog iseljavanja Srba
ni jedna manjina za sada ne biljei iznad osam posto u ukupnom broju stanovnika Republike Hrvatske
(str. 41). Naprosto i krajnje jednostavno: zbog iseljavanja... Ali kakvog je karaktera bilo to iseljavanje, zato je do iseljavanja dolo to je misterija... I zato je vano posebno naglasiti ba ovih iznad
osam posto? Kakve to ima veze s konceptom (ili modelom) knjinica nacionalnih manjina? Puno je
tu nejasnoa i neutemeljenih tvrdnji uz odsustvo bilo kakvog kritikog procjenjivanja stanja i uz obilje
politikantske apologetike!

319

Knjiga 42.indd 319

2.7.2012. 17:28:02

srpsko-hrvatskih kulturnih veza (str. 49).

Prilog Brune Dobria (Izgledi za budunost multikulturalnih knjinica i

multikulturalnosti uope) umnogome je produktivniji290 za uvid u problem od
netom navedenog priloga Burbuqe Kelmendi jer on upozorava:
Smatramo da, nakon to su organizirane navedene sredinje knjinice za nacionalne
manjine, rad na organiziranju doista multikulturalnih i multilingvistikih knjininih slubi i
usluga u nas nije zavren. Postavlja se pitanje kako su takve knjinine usluge osigurane za
pripadnike spomenutih manjinskih zajednica i skupina izvan gradova u kojima djeluju navedene knjinice, odnosno za pripadnike manjinskih zajednica za koje u navedenim gradovima
nije organizirana sredinja knjinica. (str. 24).

Sam je proveo jednu pilot anketu s pitanjima dvanaestorici ravnatelja narodnih knjinica ...o tome da li se u njihovim knjinicama nabavlja knjinina
graa za pripadnike manjinskih etnikih i lingvistikih zajednica i broj takve
grae koja je nabavljena 1998. godine. Dobio je samo est odgovora, samo se u
Osijeku nabavlja takva graa (knjige na maarskom jeziku), a veina ostalih je
odgovorila ...da su u njihovoj sredini neznatno zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina osim nacionalnih manjina za koje je ustrojena sredinja knjinica,
te da se zbog toga ne nabavlja navedena knjinina graa.
Iako je to tek bila pilot-anketa, smatram da se moe postaviti pitanje odnosno provesti istraivanje nisu li fondovi knjiga u veini naih narodnih knjinica preteito jo uvijek usmjereni prema potrebama pripadnika veinske kulture
(eng. majority culture)? (str. 24).
A to se tie zadovoljavanja potreba za knjigom srpske manjine i stanjem
u Puli, evo opaski:
to se tie nacionalne manjine Srba u Hrvatskoj, D. Roksandi smatra da je sredinje pitanje hoe li hrvatski Srbi biti sposobni da postignu status manjine u skoroj budunosti. Roksandi, Drago. Serbs //Multicultural reality and perspectives in Croatia Zagreb,
Interkultura, 1997. Str. 95. S obzirom na to, trenutno je u Hrvatskoj najsloeniji problem osiguravanja knjininih slubi i usluga za tu nacionalnu manjinu. Situacija je posebno oteana
injenicom da se u mnogim kolskim (pa i fakultetskim) knjinicama izluuje, pa i unitava,
veliki dio knjiga napisanih na srpskom jeziku, odnosno na irilici (u Puli sam se u to osobno
uvjerio). Izluuje se graa koju e poslije ako se naela multikulturalnog knjiniarstva
doista budu primjenjivala u svim naim knjinicama trebati nabavljati.
(...) Spomenuta Gradska knjinica ne nabavlja knjige na jezicima pripadnika drugih
manjina. Oigledno je da ovdje koncept multikulturalnog knjiniarstva djeluje samo
na dravno-reguliarnoj razini, dok lokalne upravljake instancije tome jo ne posveuju
Naglaavam ovaj izraz produktivniji zato to daje bolji uvid u dominantne stavove bibliotekarske struke openito, zato to nastoji upozoriti na nedoreenosti i otvorena pitanja primjenjivanog modela u nas openito, a na primjeru Pule takoer pokazuje nedostatke u realizaciji inauguriranog modela sredinjih knjinica
nacionalnih manjina. Ukratko: prilog Brune Dobria je uistinu stimulativan prilog za daljnju diskusiju, ali
nisam naao da su njegove opservacije naile na odaziv.
290

320

Knjiga 42.indd 320

2.7.2012. 17:28:02

dovoljnu brigu (osim za talijansku manjinu) za razliku od prethodno spomenutih razvijenih zemalja Europe i svijeta.
Na primjer, brojnije manjine u Puli primjerice, Srbi (5.682 pripadnika, prema popisu
iz 1991.), Slovenci (1.114 pripadnika) nemaju svoje knjinice, a u narodnoj knjinici ne nabavljaju se knjige na njihovom jeziku, odnosno pismu.

U zavrnom dijelu svoga lanka Dobri kae: Jedno od najvanijih pitanja koja se postavljaju u svezi s djelovanjem multikulturalnih knjinica danas
i u budunosti glasi: Koje zadatke biblioteke moraju ispunjavati da bi osigurale kontinuitet i meusobno razumijevanje razliitih kultura u stranoj zemlji,
a da pri tome ne doe do potiskivanja, dominacije ili izolacije?. (Citirao je
talijanske autore A. Agnoli i R. Vecchiet). A nakon citiranja Romana Herzoga
(Dijalog meu kulturama, Vijenac br. 111/VI, 9. 4. 1998.): Upozoravajui
da u Europi kultura jo nikad nije bila ograniena na nacionalne drave, Herzog
smatra da je prevladavanje spomenutih potencijalnih opasnosti mogue jedino
putem dijaloga meu kulturama, Dobri zakljuuje:
Na takav nas zakljuak upuuje i prethodno razmotreno povijesno iskustvo knjinica
u Puli u 20. stoljeu. U openitom smislu, to nas upozorava i na suvremenu prosvjetnu,
kulturalnu i etiku ulogu knjinica u modernom drutvu, posebno u vieetnikim, multikulturalnim i slinim drutvima, odnosno u uvjetima globaliziranja informacija, gdje se takvi
problemi koji su tijekom povijesti sve do nedavno bili izolirani u okviru uih zajednica,
odnosno drava danas postavljaju na europskoj, a sve vie i na svjetskoj razini (str. 30).

Zavrio bih ovaj ekskurz u pitanje o sredinjim knjinicama narodnosti

(preimenovanim 1990./1991. u sredinje knjinice nacionalnih manjina)291 ili
openito o knjinicama nacionalnih manjina dvjema opaskama:
Prvo, koncept, ili model tzv. sredinjih knjinica u poetku je oito bio
zamiljen kao oblik koji e poboljati ili u veoj mjeri omoguiti u prvom redu,
mada ne iskljuivo . dostup literaturi korisnicima druge lingvistike i kulturalne
provenijencije. to je pritom nekim narodnim knjinicama bio dodjeljen atribut
sredinje znailo je samo to da u toj narodnoj knjinici postoje najbolji uvjeti
(steenim iskustvom, raspoloivim ljudima itd) koji u datim okolnostima osiguravaju realizaciju zamiljenih operativnih postupaka (koordinacija), a nikako
nije znailo da preuzimaju funkciju jedinog pa ak ni glavnog knjininog punkta za literaturu drugaije lingvistike i kulturalne provenijencije. Kad bi se to
dogodilo bilo bi to u potpunoj suprotnosti sa suvremenim konceptima multikulturalizma u bibliotekarstvu i oznailo bi praksu getoiziranja.
ini mi se da je, uz velike rijei deklarativne naravi, praksa ila upravo u
smjeru getoiziranja. Ako je dominantna politika orijentacija u Hrvatskoj tome
vodila bibliotekari bi se tome trebali suprotstaviti. U svakom sluaju, ini mi
291
To forsiranje termina manjina dio je dominantne nacionalistike, etnocentristike agresivnosti i korak
nazad u odnosu na svojevremno koriteni termin narodnost.

321

Knjiga 42.indd 321

2.7.2012. 17:28:03

se da je problem multikulturalizma u knjinica u nas, imajui na umu sloenost

okolnosti u kojima one rade, na samom poetku rjeavanja.292
Drugo, drim potpuno promaenim i neutemeljenim formiranje sredinjih
knjinica za srpsku, crnogorsku i bonjaku manjinu jer su one i meusobno
i s hrvatskom veinom, sutinski i povijesno, lingvistiki i kulturoloki izrazito isprepletene. Bez obzira na lingvistike sporove nesporno je da se ljudi
ove etiri narodnosne skupine jezino izvrsno razumiju pa nema nikakva razloga za stvaranje nekakvih posebnih srpskih, bonjakih i crnogorskih
knjinica.
Biblioteka SKD Prosvjeta, kao specijalizirana narodnosna, odnosno
sredinja knjinica narodnosti, ili pak kao knjinica nacionalne manjine
nije bila do 1990./1992. spominjana. Ona se pojavila spontano kao napor
da se spase knjige koje su se 1990-ih vie ili manje masovno izluivale, a ne
kao tzv. multikulturalno rjeenje. Bile su te tzv. srpske knjige samo jedan
segment nepodobne, nepoudne, novim drutvenim prilikama neprimjerene literature.
Inicijativa je potekla od ljudi iz Prosvjete, a zduno su im, u tim poecima,
pomogli samo neki bibliotekari iz Matine slube KGZ-a osjetljivi na bibliotekarsku etiku. Naravno, mislim tu i na bibliotekare koji su izluenu literaturu ponudili Prosvjeti, umjesto da ih se baca na smetlite ili otprema na otpad papira
kao to je to bilo s otpisanim knjigama Gradske knjinice Zagreb ili knjinice
Bogdan Ogrizovi u Zagrebu.
S obzirom na sve okolnosti koje su dovele do osnivanja Biblioteke SKD
Prosvjeta, moe se rei da je njen nastanak bio iznuen, kako se vidi i iz
apela SKD Prosvjeta Poziv na akciju. Sauvajmo knjigu, i lanka voditelja Biblioteke SKD Prosvjete Velimira Sekulia:
, koji dopunjavam navodima iz drugih negovih napisa
o toj temi.293
U dokumentu Nacrt strategije razvoja narodnih knjinica u Republici Hrvatskoj do 2010, lipanj 2005.,
govori se samo o svim graanima kao korisnicima knjinica openito i knjinice kojoj gravitiraju posebno. U
5. poglavlju Ciljevi koji se ele postii u stratekom razdoblju kae se u toki 1.: Jednake mogunosti za
sve graane Republike Hrvatske u koritenju pristupa znanju i informacijama. A u poglavlju 6. Mjere provedbe ciljeva nacionalne strategije razvoja narodnih knjinica u toki I. Osiguranje pretpostavki za pristup
znanju i informacijama za sve graane govori se o Pravu na pristup informacijama za sve..., pa se kae:
Njegovo ostvarivanje podrazumijeva osiguravanje jednakih mogunosti za sve graane Republike Hrvatske,
bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik, kulturno porijeklo, obrazovanje, mentalne i fizike
sposobnosti ili drutveni poloaj, u pristupu znanju i informacijama. Nema nigdje spomena o separiranju u
neke posebne, izdvojene nacionalne knjinice.
292

lanak je objavljen u tjednom glasilu srpske zajednice (SNV) Novosti: samostalni srpski tjednik,
broj 298, Zagreb 2. 9. 2005. Pored toga je Velimir Sekuli objavio i .
, , 1998.; 2) i Povodom petogodinjice Centralne biblioteke Srba u
Hrvatskoj. Obogatili se odbaenim knjigama, Novosti, 26. 1. 2001.
293

322

Knjiga 42.indd 322

2.7.2012. 17:28:03

A tekst Velimira Sekulia

glasi:

294

1995. . ,
, 700 ,
,
. ,
. ,
294
Izvorno je tekst tampan irilicom. Zbog toga ga i ja donosim u izvornom pismu. Neka to bude mali prilog
knjiniarskom multikulturalizmu!

323

Knjiga 42.indd 323

2.7.2012. 17:28:03

 . ,
, ,
. .

. ,
.295
.
.
. 296
Funkciju matine slube za cijelu Hrvatsku ima NSK preko svojih slubi za narodne i
kolske knjinice. Ta funkcija ima prije svega obiljeje koordinacije upanijskih matinih
slubi, ali i strunog nadzora nad njihovim radom. Funkcija i zadaci matinih slubi odreeni
su propisom Ministarstva kulture: Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici
Hrvatskoj, NN 43/2001.
295

296
U lanku Povodom petogodinjice centralne biblioteke Srba u Hrvatskoj. Obogatili se odbaenim
knjigama (Novosti 26. 1. 2001.) V. Sekuli prikupljanje knjiga ovako opisuje: Nekoliko je okolnosti
pomoglo Biblioteci SKD Prosvjeta u Zagrebu da relativno lako nastane i odri se dosad, usprkos nepovoljnosti
ukupnih prilika, koje su na njeno krhko postojanje bacale prilinu sjenu. Prvo, SKD Prosvjeta jedina je bila
spremna dati na raspolaganje donekle odgovarajui prostor i pokazivala volju da neto napravi. Iz NSB
(kasnije NSK) poetkom 1995. ohrabreni smo da im ponudimo suradnju i da zatraimo podrku za na
projekt biblioteke. Oito je bilo da nam je suradnja ponuena jer u bibliotekama u gradu, zbog politikih
razloga, niko nije imao volje da se bavi srpskim knjigama ni srpskom problematikom. Naprotiv, tamo je u
dobroj mjeri, a negdje i sasvim, srpski fond izluen i otpisan, ime je pokazan praktian odnos prema srpskoj
problematici. Kako bismo izbjegli opasnost da budemo nekorektni prema bibliotekama koje su ostale na
visini struke, moramo rei da nam je poznato da sve biblioteke nisu postupale jednako i da su mnoge zadrale
po dva primjerka nekog srpskog naslova (zadravi ih u tim politiki kriznim i ratnim godinama uglavnom
u depoima), dok su otpisivale samo duplikate (npr. naslove Bore Stankovia ili nekog drugog pisca koji vie
nisu bili traeni kao kolska lektira, a koji su se zbog lektire ranije nabavljali u desetinama duplikata). Srpske
pisce iz lektire nisu izbacile biblioteke. To su uinile prosvjetne vlasti i tako je, na alost, ostalo do danas.
Ali ipak ostaje paradoks: one knjinice koje su nas najmanje voljele dale su nam najbolje knjige. Pri tome ne
smijemo zaboraviti da nam te knjige ba i nisu morale dati.
Tako je sredinja manjinska biblioteka za Srbe u Hrvatskoj osnovana pri nacionalnom kulturnom drutvu
(SKD Prosvjeta), a ne, kao u drugim sluajevima, pri nekoj velikoj, afirmiranoj i dobro ekipiranoj knjinici u
Zagrebu ili nekom drugom gradu. Drugo, kada je ve formirana i otvorena, afirmaciji Biblioteke pomoglo je
nepostojanje jezine prepreke i bogatstvo i zanimljivost suvremene srpske knjievnosti i ukupne izdavake
produkcije u Srbiji i SRJ. Ta povoljna okolnost privlai ovoj biblioteci dovoljno lanova, znaajan broj
intelektualaca, studenata, postdiplomaca, pa je to ini sasvim neophodnom institucijom. To je glavna sretna
okolnost u njenom radu... Oko polovine sredstava koje je dobila za program u 2000. godini Biblioteka je
utroila za nabavu knjiga. Dodue, najvea uplata bila je tek prije nekoliko dana a knjige jo nisu dopremljene.
Meu tim knjigama znaajan broj namijenjen je bibliotekama irom Hrvatske, na ijem je podruju u
znaajnoj mjeri zastupljeno srpsko stanovnitvo. U vezi s ovim zadatkom, jednim od najvanijih za koje
je ova biblioteka nadlena, Biblioteka je komunicirala s voditeljima matinih slubi za narodne knjinice
pri upanijama ( svim upanijama osim zagrebake, akoveke i varadinske). Traili smo od njih da nam
predloe biblioteke na svom podruju u koje moemo slati srpske knjige. Veina je odgovorila pismeno, neki
su se javili telefonom, a nije odgovorio niko iz dalmatinskih upanija ni iz sisake. Iz ovih odgovora moe
se itati gdje e knjige biti primljene s dobrodolicom a gdje preko volje. U veini sluajeva bit e problema
s knjigama na irilici i vrlo je vjerojatno da one nee osvanuti na policama u nekim mjestima. To je teta, jer
neke vrlo znaajne suvremene pisce njihovi izdavai tampaju samo na irilici (npr. Basara, Goran Petrovi).
U meuvremenu, prije tjedan dana, javila se koordinacija matinih slubi koja je zasjedala u NSK, raspravljala
o naem dopisu i donijela zajedniko Oitovanje da su nae knjige dobrodole i da ih dostavimo matinim

324

Knjiga 42.indd 324

2.7.2012. 17:28:04


.
, ,
.
, .
, , . 26. 1996.
6.200 .
.
, 1996. 4.500
1997. 5.000 . , ,

. 15.000
. , ,
,
(. , .).
(
) .
: ( ),
, ( ), , ,
( ), ( ),
( ), , ,
, , ( ), ,
, ( ).
.

( , .
),
, ,
( ).

. , , .
. -
,
, . (
.)
. :
,
slubama pri upanijama, a one e ih proslijediti dalje. U vezi s ovim jo nismo odluili to emo initi.
Biblioteka e zatraiti miljenje Bibliotenog odbora pri SKD Prosvjeti. Nema smisla slati knjige tamo gdje
e ih progutati depo. U tom sluaju bolje je knjige uputiti lokalnom pododboru Prosvjete tamo e ih bar
neko itati.

325

Knjiga 42.indd 325

2.7.2012. 17:28:04

 , .
.

, .

.

.
.
.
,
. ( ,
, , )
, .
.

,
. ,
, . , ,
.
,
. , ,
, .

,
. ,
.
(
, ),
( , 1998).
,
, ,
.297 ,
297
Donosim vei dio tog lanka (irilinim pismom, jer je tako izvorno objavljen), onaj koji izravno govori
o biti spora. Nakon to je napomenuo polazite (koncept knjinica narodnosti ili manjina, formuliran u NSK
krajem 80-ih godina), okolnosti formiranja srpske biblioteke (

.) i ono to je do tada uraeno, V. Sekuli nastavlja:
,
.
.
( ),
. ,

326

Knjiga 42.indd 326

2.7.2012. 17:28:05


. o
,

. .
,
, ,
. 1990. ,
,
, .
.
, ,
, .
, ,
,

.
1998. ,
, .
,
, . .
, , ,
, .

. , ,
.
,
.
? , , ,
, , . ?
. . , , , ,
.
-,
,
, .
, , , ,
.
,
,
, ,
.
e . ,
( )
.
.
, .
, ,
.
.
,
? .
? ?
.

327

Knjiga 42.indd 327

2.7.2012. 17:28:05


,
, .
.
, !
,
.
,

; .
, , .

.
- ,
, , ,
.

Ovaj tekst, dopunjen s druga dva to ih je pisao Velimir Sekuli i uz onaj

Brune Dobria, daju sve bitne informacije o nedoreenosti, tj. nerazvijenosti i
nerazraenosti modela multikulturalne funkcije knjinica u naim prilikama i
o snanom etnocentristikom (nacionalistikom) sindromu rezoniranja i ponaanja, kao i o nastojanju vladajue politike da napore za korekciju takve situacije
otea ili ak onemogui.

4. Unitavanje knjiga iz Gradske knjinice u Koruli 1997./2001. godine

Sluaj unitavanja knjiga iz Gradske knjinice u Koruli, poznat kao bacanje
knjiga u kontejner za smee, kao smetlite knjiga u malom mistu, kao djevojica sa igicama sve su to bili naslovi novinskih lanaka bio je najvie i
najee spominjan sluaj, iako nije bio ni prvi, ni jedini, ni najvei. O njemu se
naprosto najvie pisalo i najbolje je dokumentiran.298
298
O sluaju Korula pisalo se u 38,5% od svih napisa o unitavanju knjiga na podrujima Hrvatske izvan
ratnih sukoba. Nisu svi ti napisi bili jednako ni obuhvatni ni analitini, a ponekad se on uzimao i tek kao
ilustraciju za ira razmatranja fenomena unitavanje knjine grae. Navodim najvanije napise o tom sluaju:
1. Igor Lasi: Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik, 6. 2. 1998.; Hrvatski knjigocid: Naklade su
planule, Feral Tribune, 29. 6. 1998.; Djevojica sa igicama, Feral Tribune , 1. 3. 1999.; Antun
Vuji, ministar kulture: Otkrit emo krivce za knjigocid" (intervju s A. V.), Feral Tribune, 25. 5. 2002.;
Orlovi rano lete u smee, Feral Tribune, 27. 7. 2002.
2. Milan Kangrga: Hrvatski knjigocid: Barbarizam i renesansa, Feral Tribune, 30. 3. 1998.;
3. Vladimir Primorac: Pravorijek: Knjige i kontejneri, Feral Tribune, 23. 11. 1998.;
4. Robert Perii: Uvod u jezinu psihijatriju, Feral Tribune, 15. 3. 1999. (izravno u vezi s lankom
Djevojica sa igicama);
5. Dalibor Foreti: tosni happeninzi, Novi list, 9. 5. 1998.; i Travanjski aprilili, Novi list, 10. 4. 1999.;
6. Milan Jajinovi: Korulanska ideologija, Veernji list, 11. 4. 1999.;

328

Knjiga 42.indd 328

2.7.2012. 17:28:05

Poprimio je taj sluaj metonimijske karakteristike i amblematino obiljeje

ponajvie dvama pokrenutim sudskim procesima i jednom krivinom prijavom.
Jedan proces je okonan najprije nepravomonom presudom Milanu Kangrgi,
a zatim obustavljanjem postupka, u drugom, protiv novinara Feral Tribunea
Igora Lasia tuba je odbaena, ali je tjednik Feral osuen. Sudski su, dakle,
progonjeni oni koji su ukazali na nedopustivost unitavanja knjiga. Takav ishod
sluaja Korula je svojevrsni presedan. Drsko i arogantno, poinilac se pojavio
kao tuitelj, a Kangrga, koji je unitavanje knjiga kritizirao, prvostupanjski, tj.
nepravomono je osuen i ta osuda i spis o njoj bit e uvani, kako kae Vladimir
Primorac u svom Pravorijeku kao graa o tome kako se gradila naa drava.299
Pored tih sudovanja, sluaj Korula je zanimljiv i kao jedini primjer unitavanja knjiga na koje su reagirali i Ministarstvo kulture (poetkom 1968.) i
Hrvatsko knjiniarsko drutvo (krajem 2001.). Reagirali su s velikim zakanjenjem, a oba reagiranja su bila iznuena brojnim javnim napisima.
Konano, sluaj Korula je karakteristian i po tome to je, s jedne strane, proirio raspravu o politici iskljuivosti (etnikoj, nacionalnoj, kulturolokoj,
ideolokoj, politikoj) u Hrvatskoj 1990-ih, ali s druge strane i snano pridonio oblikovanju generalne platforme za slubene stavove o unitavanje knjiga
kao uvijek pojedinanom, izoliranom i neodgovornom postupanju pojedinaca,
koje dakako nije prihvatljivo, ali ekscesnog je karaktera. Rije je, dakle, ili o
svojevrsnom relativiziranju i opravdavanju, ili u najmanju ruku o iskazivanju
razumijevanja za takvu rabotu bilo da je rije o komercijalnim razlozima
7. Viktor Ivani: 1) Kultura smrti, poglavlje u knjizi Toka na U. Sluaj aki: Anatomija jednog
skandala (str. 163180), Biblioteka Feral Tribunea, Split, 2000.; i Pateta od batine, Feral Tribune,
20. 10. 2001.
8. Heni Erceg: Izabel od Korule, Feral Tribune, 27. 7. 2002.
9. Ante Leaja: Otvoreno pismo ministru kulture, mr. Boi Bikupiu: Podravate li sve ono na to je sluaj
bacanja knjiga u kontejner ukazao?, Novi list, 25. 5. 1999.; Profesionalnost i ideologija: Jajinovi
i korulanska ideologija, Zarez, 9. 7. 1999.; Otvoreno pismo vjenicima Gradskog vijea Korula:
Prikriva li se bacanje knjiga u smee, Dubrovaki list, 22. 10. 1999.; Otvoreno pismo ministru kulture
dr. Antunu Vujiu: G. Vujiu odobravate li Vi svojom utnjom kulturocid?, Novi list, 24. 2. 2001.;
Otvoreno pismo premijeru, ministrici pravosua i predsjedniku Saborskog odbora za pravosue: Presuda
Feral Tribuneu nee proi ako ima estitosti, Novi list, 26. 7. 2002.; Ministar nad kontejnerom,
Feral Tribune, 3. 8. 2002.; Reagiranje na tekstove Miljenje... i Revizija i otpis..., Novosti, broj 21,
prosinca 2002.; Unitavanje knjine grae zloin koji se zanemaruje, Hrvatska ljevica, broj 1, 2003.;
Duevna bolest hrvatskog sudovanja, Slobodna Dalmacija (Forum) 7. 12. 2003.; Analiza dokumenta:
Presuda u predmetu Djevojica sa igicama, elaborat, sijeanj 2003. (76 str. + 108 priloga) upuen:
Predsjedniku Republike RH i ministrici pravosua (primjerak se moe nai u Zaviajnoj zbirci Gradske
knjinice Korula)
10. HKD: Miljenje vezano uz sluaj Korula, Novosti, broj 17, listopad 2001.; Revizija i otpis
provedeni 1977. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli, Novosti, broj 17, listopad 2001.
11. Gradsko vijee Korula: Izvjee Povjerenstva za utvrivanje eventualne odgovornosti u postupku
revizije i otpisa knjine grae u Gradskoj knjinici iz 1997. godine, Korula 16. 4. 2003.; 2) Zakljuak
Gradskog vijea Korula, Slubeni glasnik grada Korule, broj 3, 12. 5. 2003.
299

Vladimir Primorac, Pravorijek: Knjige i kontejneri, Feral Tribune, 23. 11. 1998.

329

Knjiga 42.indd 329

2.7.2012. 17:28:06

(D. Brozovi), ili da se radi o (pre)vrednovanju fondova knjiga zbog potreba

novonastalog demokratskog drutva (D. Katalenac), ili pak da je rije o odstranjivanju literature koja je bibliotekama bila hrpimice naturana, a bibliotekari su
se bojali otpisivati je (A. Stipevi). Izniman tip stavova izdiferenciranih preko
sluaj Korula su i oni koji potpuno negiraju ak i postojanje takvih pojava
(M. Jurii) ili ih pak smatraju isforsiranim (Milan Jajinovia), ali i oni koji
ienje knjinica zagovaraju, kao to je stav ministra Borislava kegre koji ak
predlae i financiranje odstranjivanja knjiga na srpskom i slinim jezicima.
Uvertira korulanskog bacanja knjiga

Osnivanje Narodne knjinice opine Korula, ukljuujui i obnovu rada Gradske

knjinice, pada u nezgodno vrijeme drutvenih promjena 1990-ih. Lokalni
refleks tadanje dominantne politike, u Koruli je poprimio osobito karikaturalna obiljeja. Odjednom su se pojavili ljudi koji su uzeli sebi pravo da arbitriraju,
posvuda i u svemu to su smatrali da nije u suglasju s dominantnom politikom.
S dolaskom na vlast HDZ-ovog Poglavarstva grada 1993., u gradu Koruli
dolazi do iracionalne polarizacije stanovnitva (inae narodnosno gotovo iskljuivo hrvatskog) i postupaka koji nisu pridonosili ni privrednom ni kulturnom
ivotu grada.300
300
Radi se o pokuaju likvidacije KUD Moreka, spreavanja odravanja meunarodne konferencije o dogaajima na prostorima bive Jugoslavije koju je organizirao Univerzitet iz Glasgova (to je bio i
meunarodni skandal, a na brutalnu nacionalistiku iskljuivost prema pozvanim znanstvenicima iz Beograda
reagirala je i naa ugledna znanstvenica Dr Dunja Richtman-Augutin tekstom Osuda zbog pripadnosti nezgodnoj naciji, Novi list, 7. 10. 1998.), pa do falsificiranih izbornih spiskova, a da ne govorim o glasinama
o spisku ljudi koje je trebalo likvidirati i pritiscima za smjene... Ukratko, atmosfera graanskog rata u malom, sasvim u skladu s onim to se dogaalo u cijeloj Hrvatskoj. Tadanju korulansku atmosferu doarava
lanak novinarke Ane Dragievi: Bitka za Korulu, Slobodna Dalmacija, 23. 1. 1998. i dva kratka
lanka u lokalnon listu Blata Fiul (broj 1, 1994.). knjievnice Zdenke Andriji, koja je tada ivjela i radila
u Koruli. Opisujui stanje kulture grada, za Muzej kae: A Muzej? Prema izjavi njegove dugogodinje
ravnateljice (naglasak na dugogodinje, molim) na pretposljednoj sjednici tih istih demokratskih predstavnika
radi. Ali, kako kad je stalno zakljuan?, pitali su uporni (da li i naivni, ne znam). Pa, lijepo, odgovorila
je ravnateljica. Nema potrebe da stalno sjedimo tamo (dvoje zaposlenih u Muzeju). Najavite nam se dan,
dva ranije telefonom pa emo vam doi otvoriti Muzej! Tihi komentar jednog vijenika (tihi jer je gospodja
ravnateljica ujedno i lanica Gradskog poglavarstva zaduena za prosvjetu i kulturu, a jedno je vrijeme bila
za sport i ekologiju, a uz to je i istaknuti lan Gradskog ogranka HDZ-a) bio je: Oli ste vi Hitna pomo?
A kao kontrapunkt neradu Muzeja htjela je Z. Andriji istaknuti drugu priu, o onome to radi (ali opet ne
valja), opisujui uspjean rad Gradske knjinice i dvije u njoj aktivne bibliotekarke, pa je iznijela kritiku
postupaka Poglavarstva grada prema Gradskoj knjinici i pokuaju da se nametnu rjeenja koja ne uvaavaju
struku i poslanje biblioteke, ve politikantski dijeli ljude na nae i njihove. Na taj njen osvrt reagiralo
je Poglavarstvo grada Na 66. sjednici odranoj 9. kolovoza 1994. tekstom Ograda: Poglavarstvo Grada
Korule ograuje se od napisa Z. Andriji u listu Fiul, jer dri da je tendenciozno, neistinito i jednostrano
prikazana sloena problematika iz nadlenosti Grada i jedino moe koristiti u politikantske svrhe. Ta je
Ograda objavljena u Fiulu, broj 2, 1994. iznad drugog lanka Zdenke Andriji Dvanaest putnika i
grad Korula u kojem ona ustraje u ocjenama stanja u Koruli: Doi e vrijeme kada e mnogi Korulani u
svojoj biografiji pisati: Nisam sudjelovao/sudjelovala u vlasti u vrijeme unitavanja due grada Korule. A

330

Knjiga 42.indd 330

2.7.2012. 17:28:06

Zanimljiva je ocjena situacije u Koruli iz samih njihovih redova. eljan

Petkovi pie lanak Izvanredna skuptina Mjesnoga izvrnog odbora HDZ-a
Korula. Unutarstranako razraunavanje, Slobodna Dalmacija, 6. 3. 1994.
Dogodio se pravi unutarstranaki okraj na izvanrednoj skuptini. (...) Skupina nezadovoljnih lanova veterana svojim gorljivim tezama proirila je sadraj skuptine drugim
pitanjima u sridu koji su doveli skuptinu na rub ekscesa. Neki od njih nakon tekih rijei
i kvalifikacija, primjerice, da HDZ u Koruli pokriva svaiji lopovluk, naputali su privremeno mjesto okraja. Najprije je u odsutnosti predsjednika u ostavci proitano pismeno obrazloenje ostavke u kojemu je navedeno da je Mjesni odbor samo paravan gradonaelniku,
Gradskom odboru i njegovu predsjedniku za donoenje nekih svojih odluka, to su poslije u
diskusiji neki lanovi Izvrnog odbora potkrijepili tezom da samo kao pioni ne trebaju uope ovdje biti. (...) No, tek je onda (nakon izbora novog predsjednika opaska A. L.) skupina
nezadovoljnika unutar stranke poela otvarati bitna pitanja koja, prema miljenju mnogih,
ve odavno tite korulanski ogranak i koe njegov razvoj: primjerice da se akumuliraju
funkcije kod pojedinaca koji su postali mali bogovi, da se u stranci stvaraju lobistike
grupe, suprotstavljeni tabori, da su se mnogi ukrcali u vlak kada je on ve krenuo, a sada
sebi nakrcali funkcije itd. Kako otvorena pitanja nije bilo mogue rijeiti na ovoj skuptini,
zakljueno je da se sljedei put eleboriraju sva otvorena pitanja, a za one za koje se dokae da
govore neistinu nee vie biti mjesta u ovoj stranci. Za pomo u rjeavanju ovih nagomilanih
pitanja, kako je zakljueno, zvat e se za pojaanje stranaki voe iz sredinjice HDZ-a.

Uglavnom, Gradska knjinica je bila jedna od meta takvog, HDZ-ovog

Poglavarstva.
Dovoenjem u pitanje kvalitete dotadanjeg rada knjinice eli se dezavuirati bibliotekarke,301 da bi se time opravdalo instaliranje podobne i pouzdane
osobe na mjesto ravnatelja kao efikasne a diskretnije poluge uticaja HDZ-ovog
Poglavarstva na rad knjinice. Dezavuiranje bibliotekarki prvenstveno je iskazivano sumnjama u strukturu knjinog fonda.
To su, ukratko, tri etioloke toke o koje se upire kasnije nastali sluaj
Korula. Za svaku od njih dat u kratke ilustracije.
Trud HDZ-ove vladajue nomenklature oko dezavuiranja jedinih dviju bibliotekarki ilustrirat u prepiskom povodom Izvjetaja Gradske knjinice o radu za
1993. godinu, upuenom osnivau, Gradskom vijeu i Regionalnoj matinoj slubi
u Splitu, ali i Razvojnoj slubi NSB-a i Ministarstvu kulture. Na Izvjetaj Osniva
nije reagirao, ali su ga obje slube, kao i Ministarstvo, pozitivno ocijenili i podrali
(Regionalna 10. 2. 1994, Razvojna 17. 1. 1994., a Ministarstvo 27. 1. 1994.).
Razvojna sluba kopiju svog pozitivnog miljenja alje na znanje i
Poglavarstvu grada uz preporuku da se, s obzirom na obim poslova, razmotri
neki e, naravno, nastojati izbrisati injenicu da jesu. Isto onako kako se na svim razinama danas piu i briu
politike biografije.
301
Samo zahvaljujui velikom entuzijazmu i radnom angamanu dviju bibliotekarki, Gradska knjinica je
hvaljena kao uzorna, jedna od najboljih na podruju dalmatinske regije, prema ocjeni Regionalne matine
slube za Dalmaciju (10. 2. 1994.), a ba tim bibliotekarkama su pohvale upuivali i Razvojna sluba NSB-a
i Ministarstvo kulture.

331

Knjiga 42.indd 331

2.7.2012. 17:28:06

mogunost dodatnog zaposlenja jednoga knjiniara.

Citiram dio tog dopisa koji je potpisala ura Mesi iz Razvojne slube
NSB-a:
Struno osposobljeni djelatnici s velikim su naporom inventarizirali veliki dio knjinine grae koja je nakon osnivanja knjinice preuzeta ili nabavljena kupnjom, zatraenim
ili spontanim poklonom. Vlasnika i struna obrada knjinine grae obiman je posao pa je
za pohvaliti da se tome pristupilo uz cjelodnevnu otvorenost knjinice, brini odabir grae
koja se nabavlja i vrijeme koje je bilo potrebno za traenje sponzora koji su svojom potporom
nadoknadili sredstva koja otoka/gradska vlast poradi niskih izdvajanja za kulturu nije mogla
odvojiti (...)
Posve je razumljivo da se samo entuzijazmom djelatnika, bez osnovnih prostornih
pretpostavki i redovnog namjenskog financiranja ne mogu dugo postizati zavidni rezultati.
Drimo da je broj strunih djelatnika, sada zaposlen u bivoj narodnoj knjinici Korula,
minimalan za obavljanje navedenih poslova...
Cijenimo, dakle, zahtjev Gradske knjinice Korula da se osigura dohodak za dva bibliotekara i jednog knjiniara, koji su sada uposleni, opravdanim. Jo jednom napominjemo da
e ovaj minimum strunih djelatnika moi ostvariti obim poslova predvien Programom rada
Gradske knjinice za 1994. kojeg drimo da je potrebno ostvariti.302

I onda nastupa Alena Fazini, lanica Poglavarstva grada Korule. Promptno

(27. 1. 1994.) alje odgovor Razvojnoj slubi: ...primili smo na znanje va dopis... pa o nekim pitanjima elimo iznijeti nae miljenje... U potpunosti smo
suglasni s vaim viekratno opetovanim miljenjem da je Narodna knjinica opine Korula ustrojena po zakonskim propisima i standardima, no ne moemo
se sloiti s nekim ocjenama o njenu radu na dobrobit i zadovoljstvo brojnih
lanova i korisnika knjinice kako piete u svom zadnjem dopisu. Takoer ne
stoji vaa tvrdnja o brinom odabiru grae koja se nabavlja i o entuzijazmu
djelatnika. Mi o tome imamo drugaije, pa i suprotno miljenje to moemo i
podkrijepiti injenicama (kurziv A. L.)
Iz Razvojne slube NSB odmah je (2. 2. 1994.) Poglavarstvu grada (Aleni
Fazini) odgovoreno i zatraeno objanjenje: Kako smo od Regionalne matine
slube u Splitu obavijeteni o dobrom radu djelatnika Gradske knjinice Korula
a iz poziva, biltena i nadasve izvjea zakljuili da je to zaista tako, molimo da
nam iznesete injenice koje govore o suprotnom a koje ste nam samo ovla spomenuli. Nema, naime prepreke da se ne isprave nepravilnosti i zaista kvalitetno
radi. Ja, naalost, nemam osobnog uvida u mnoge narodne knjinice pa tako
nisam mogla posjetiti ni Korulu (kurziv A. L.).
Na to traenje Poglavarstvo (Alena Fazini) nije odgovorilo niti tada niti
ikad kasnije. Razvojna sluba je ekala na odgovor dvadeset dana, a onda 21. 2.
302
Slina su oitovanja Ministarstva i Regionalne matine slube. Regionalna matina sluba ocjenjui rad
Knjinice uspjenim navodi i sljedee: ini nam se da Poglavarstvo grada Korule nije cjelovito sagledalo
problem uz uvaavanje strunih ocjena nadlenih strunih tijela pa predlaemo da se taj problem jo jednom
razmotri.

332

Knjiga 42.indd 332

2.7.2012. 17:28:06

1994. poslala voditeljici Gradske knjinice kopiju dopisa Alene Fazini sa zahtjevom da se bibliotekarke Gradske knjinice izjasne o tvrdnjama Poglavarstva
(Alene Fazini).
One upuuju 30. 3. 1994. Razvojnoj slubi opirno pismo, priloivi i brojnu
dokumentaciju. Kopiju upuuju i Regionalnoj matinoj slubi, Vijeu za knjinice Hrvatske i Ministarstvu kulture i prosvjete.
Od Razvojne slube NSB-a (ure Mesi) slijedi 7. 4. 1994. odgovor: Na
temelju dostavljene dokumentacije drim da ste u protekloj godini struno, odgovorno i samoprijegorno obavljale obiman posao bibliotekara informatora.
U odgovoru se i najavljuje da e redoviti nadzor nad radom Knjinice obaviti
Regionalna matina sluba te se izraava nada da e Poglavarstvo pokazati interes i podrku njihovu radu.
Ovim dopisom bura nije prestala, samo je utihnula.
Diskvalificiranje bibliotekarki nije uspjelo pa se pokree postupak imenovanja ravnatelja. Na natjeaj se prijavljuju dvije bibliotekarke. Poglavarstvo predlae Izabel Skokandi, diplomiranu grafiku inenjerku, zaposlenu u Gradskoj
knjinici na odreeno vrijeme, u prvom redu za rad na fotokopirnom aparatu,
dok Komisija za imenovanje za ravnateljicu predlae Tajanu Grbin, bibliotekarku s poloenim bibliotekarskim ispitom. Za tok sjednice Igor Lasi u svom lanku Smetlite knjiga u malome mistu (Tjednik 6. 2. 1998.) kae: Stenogram
prekinute sjednice uzbudljiv je i zanimljiv do te mjere, da bi ga se laka srca moglo uvrstiti u fond Gradske knjinice Ivan Vidali kao literarno vrijedan spis, samo
da se knjige s njenih polica nisu u meuvremenu poele bacati na smetlite.303
Diskusija o toj toki dnevnog reda je pokazala zakulisne postupke
Poglavarstva i gradskog ogranka HDZ-a. Naroito su jasne i upeatljive bila
diskusije Franice Mati, Tona uvele i Marine ain o tome da se manipulira,
da se poto-poto, a bez osnove, forsira smjena, da se namjerno rui neto to je
uspjeno radilo, da se ele postii neki drugi ciljevi. Vrlo jasno je reeno da su
politiki razlozi (bez obzira koliko jasno ili nemuto formulirani), i samo oni,
u osnovi svih peripetija s Gradskom knjinicom od dolaska HDZ-ove ekipe na
vlast u gradu Koruli 1992./1993. godine.
U jednom trenutku jedan broj vjenika naputa sjednicu, gubi se kvorum pa
se odluka o ravnateljici ne donosi.
Napor Alene Fazini nakon toga se koncentrira oko instaliranja Izabel
Skokandi kao podobne ravnateljice koja moe udovoljavati onim zahtjevima i ispunjavati onaj program koji smo zacrtali za ubudue, kako je to formulirao M. Buzoli, predsjedavajui Gradskog vijea i HDZ-a Korule. Kako
303

lanak Igora Lasia bio je prvi, kritiki pisani, lanak o sluaju Korula.

333

Knjiga 42.indd 333

2.7.2012. 17:28:07

instaliranje podobne i pouzdane poluge za provoenje HDZ-ove politike u

Gradskoj Knjinici nije uspjelo, pristupilo se planu B. Pozivajui se na novi
Zakon o ustanovama i na administrativno-teritorijalnu reorganizaciju opina,
Poglavarstvo 8. 3. 1994. pokree proceduru imenovanja privremenog ravnatelja (istovremeno i novog Upravnog odbora knjinice).
Alena Fazini nastavlja sa sumnjienjem oko strukture knjine grae knjinice pa ak i pismeno, kao predsjednica Upravnog odbora, upuuje voditeljici
knjinice zahtjev da se odstrani s polica sramotna knjiga Vladimira Dedijera
Vatikan i Jasenovac.304

Pokuao sam preko uvida u e-katalog est ve spomenutih narodnih knjinica utvrditi kojih je razmjera
bilo spomenuto naveliko irenje konkretno te sramotne knjige. Rezultat nije ohrabrujui: 1) u sistemu
KGZ-a, koja ima 49 ogranaka (knjinica), knjiga Vatikan i Jasenovac registrirana je tek u 15 ogranaka, u svemu su 23 pronaena zapisa. Od toga samo dva ogranka imaju vie od jednog primjerka (jedan
ima dva primjerka, a drugi sedam). Pritom su ta 23 primjerka bila u statusu: 7 u slobodnom pristupu,
1 u studijskoj itaonici, 4 u odraslom odjelu, 1 u opem fondu (starom) i 10 u depou (depo
arhivaspremitezatieni fond); 2) Gradska i Sveuilina knjinica Osijek nema nijedan primjerak
ove knjige (ali ima 16 Dedijerovih naslova, od toga dvoja sabrana djela); 3) Gradska knjinica Split ima
2 primjerka, oba u spremitu); 4) Gradska knjinica ibenik nema u svom fondu ovu knjigu; 5) Gradska
knjinica Zadar nema u svom fondu ovu knjigu; 6) Gradska knjinica Rijeka ima dva primjerka knjige jedan
u slobodnom pristupu, a drugi u depou.

304

334

Knjiga 42.indd 334

2.7.2012. 17:28:07

Slijedi onda trogodinja priprema instalacije Izabel Skokandi koja se

konano realizira u veljai 1997. godine, a Marko Buzoli, kao predsjednik
Gradskog vijea 19. 3. 1997. potpisuje Rjeenje kojim se Izabel Skokandi imenuje za privremenu (iliti v. d.) ravnateljicu Gradske knjinice Korula. 305
Na konfrontacije oko instaliranja podobne ravnateljice Gradske knjinice javnosti je skrenuo panju Igor Lasi u dijelu lanku Smetlite knjiga u
malome mistu s meunaslovom Pismo ministru kulture:
U odgovoru koji smo dobili iz kabineta ministra kuture, stoji kako korulanske gradske
vlasti nisu dostavile nikakvu informaciju o postupku imenovanja ravnatelja knjinice, pa se
Ministarstvo kulture o tome nije moglo ni oitovati. Ipak, voditeljica upanijske knjinine
Matine slube Tea Zanini jo je u veljai prole godine uputila pismo ministru kulture, koje
poinje s obraam Vam se kako bih Vas informirala o situaciji nastaloj u svezi imenovanja
ravnatelja Gradske knjinice u Koruli, i nastavlja se iskazom: Budui da me je gosp.
Marko Buzoli, predsjednik Gradskog vijea opine Korula, obavijestio da je razgovarao
sa Vama i upoznao vas s prednostima gice Izabel Skokandi (...), koja je od 1992. do
1995. godine radila u korulanskoj knjinici na odreeno vrijeme i na poslovima i zadacima
odravanja u pogonu fotokopirnog aparata i ispomoi u pripremi knjinog fonda za selidbu
u novi prostor. Bit e da je gica Skokandi na ovim poslovima ipak pokazala takve organizacijske sposobnosti, e da bi uredno zadovoljila ve spomenuti uvjet iz natjeaja za ravnatelja. Tea Zanini dalje navodi kvalifikacije Tajane Grbin (miljenja sam da bi za ravnatelja
Knjinice Ivan Vidali trebalo izabrati upravo nju), a konano i vrijedan podatak o jednom
telefonskom razgovoru: Nazvao me je njegov predsjednik (Gradskog vijea, op. Tjednik),
gosp. Buzoli te mi iznio argumente u prilog gice Skokandi. Oni u cjelosti glase: gica
Skokandi je mlaa od ge Grbin te ima fleksibilniji fakultet (grafiki naspram pedagokog,
op. Tjednik), to e joj omoguiti da bolje od ge Grbin ostvari njihovu viziju knjinice. (...)
Pritom je jasno stavio do znanja da gicu Skokandi smatra kandidatom HDZ-a, a gu Grbin
oporbe. Doima se, dakle, kako je ministar Bikupi ipak imao dosta informacija o postupku
imenovanja ravnatelja, da bi se na temelju njih i godinu dana poslije mogao oitovati o sluaju korulanske knjinice. Tea Zanini rekla nam je kako je razgovarala s ministrom i poslije
pisma, ali je njegov odgovor bio kako, na alost, nema osnove da se on uplie u postupak
izbora ravnatelja.306
305
Sva dokumentacija se nalazi u: Narodna knjinica opine Korula/Gradska knjinica Korula 1990.
1994. graa, Korula, 2005. Izvorna graa o sluaju Korula koju sam prikupio u istraivanju i nalazi
se, za sada, kod autora.

Istraujui sluaj Korula doao sam do kopija prepiske Tee Zanini, tadanje voditeljice Matine slube
za narodne i kolske knjinice Dubrovako-neretvanske upanije.
Navodim i dva odgovora to ih je novinar I. Lasi uspio dobiti od Ministarstva kulture. Na pitanje: Kako
vam je zasigurno poznato, u sijenju prole godine proveden je natjeaj za ravnatelja korulanske knjinice.
Kvalifikacije potpisane od nadlenih osoba, u korist dotadanje ravnateljice zanemarene su, a njezina manje
kvalificirana protukandidatkinja postavljena je na mjesto v. d. ravnatelja. Je li se Ministarstvo kulture oitovalo
o ovom sluaju, i kako komentirate oigledne propuste u provedbi natjeaja? Ministarstvo je odgovorilo
ovako: Slube Ministarstva kulture u 1997./98. godini od gradskih vlasti Grada Korule nisu primile
nikakvo traenje glede potvrde imenovanja ravnatelja Gradske knjinice Korula (kao to je to predvieno
odredbama Zakona o upravljanju ustanovama u kulturi), a nisu dostavile bilo kakvu informaciju o postupku
imenovanja. Stoga se Ministarstvo kulture o tome nije moglo i oitovati. Pripominje se da imenovanje v. d.
ravnatelja ustanova kulture ne podlijee postupku naknadnog potvrivanja ministra kulture. A na sljedee
306

335

Knjiga 42.indd 335

2.7.2012. 17:28:08

Bilo bi neprimjereno zakljuiti ovu uvertiru u banalni zloin bacanja knjiga u kontejner za smee, a ne istaknuti savjestan i hrabar postupak voditeljice
Matine slube Tee Zanini koja je imala snage suprotstaviti se beskrupuloznom
nasrtaju lokalnih HDZ-ovih politikanata na bibliotekarsku autonomiju i naela
profesije, na savjestan rad dviju uzornih bliotekarki, naroito onaj Tajane Grbin.
Nije se gospoa Zanini ustruavala sve to podastrti ministru i izravno traiti da
se to ne dozvoli naivno vjerujui da je on neka druga sorta, a ne samo dio te
iste politikantske bratije. To to nije uspjela sprijeiti politikantsku samovolju
ne mijenja nita na etikoj, profesionalnoj dimenziji njena djelovanja. Naalost,
nismo imali previe takvih primjera o emu svjedoi i sudbina Vide Milek,
ravnateljice Gradske knjinice u Samoboru, koju je na slian nain HDZ-ova
perjanica Bedenii izbacio s posla, a Bibliotekarsko drutvo Zagreba nije bilo
u stanju (ili nije imalo hrabrosti) zatiti je, iako mu je ona bila potpredsjednica
(uz to to je bila i izvrsna biliotekarka). Mislim da se moe rei da je Tea Zanini
svojim postupkom iskazala isti onaj etiki habitus kakav su iskazale i hrabre
Ankica Lepej i Vesna Balenovi, podnosei velike rtve u tom demaskiranju lai,
kriminala i licemjerja drutva u Hrvatskoj 1990-ih.
Bez asne intervencije Tee Zanini, ne bi sve dimenzije sluaja Korula
bilo mogue razumjeti. Zato i ne udi da je ona u svom poslu u Dubrovniku imala
velikih tekoa!
Nakon uvertire slijedi operacija unitavanja knjiga

Ako je uvertira zavrila instaliranjem podobne ravnateljice, prvim ravnateljiinim aktom nakon ustolienja, bacanjem knjiga u kontejner za smee, tragikomini korulanski igrokaz se akcelerira.
Sam po sebi, in bacanja knjiga u kontejner za smee iz Gradske knjinice
u Koruli jednako je tako banalan zloin kao i svaki drugi zloin (u onom smislu
banalnosti zloina o kojemu je govorila Hannah Arendt). Knjige su izdvojene,
strpane u vree (ili kartonske kutije) i ubaene u kontejner za smee. I to je sve.
Banalnosti u ovom sluaju pridonosi i bizaran moment koji e kasnije prerasti u krunski obranaki argument kako bacanje knjiga u kontejner za smee
nije identino spaljivanju knjiga, iako je u Koruli svima poznato da se smee
redovito odvozi na deponij gdje tinja vjena vatra pa bacanje knjiga u kontejner za smeejest identino spaljivanju tog smea. Ali ako ak i ne bi to bilo
spaljivanje knjiga, knjige baene u kontejner za smee se, ubacivanjem smea
novinarevo pitanje: Tadanji predsjednik Gradskog vijea Korule, Marko Buzoli, izjavio je kako e
za miljenje biti pitano Ministarstvo kulture. Je li se to do danas dogodilo? odgovor Ministarstva je bio:
Ministarstvo kulture takoer nikada do danas nije bilo pitano za miljenje od strane tadanjeg predsjednika
Gradskog vijea, g. Marka Buzolia, pa nikakvo miljenje nije moglo ni dati. (Tjednik 6. 2. 1998., str. 56)

336

Knjiga 42.indd 336

2.7.2012. 17:28:08

u kamione koji prazne kontejnere, odmah samelju zajedno s drugim otpadom.

Zato je onda bilo potrebno skolastiki debatirati o razlici pojmova spaljeno
i samljeveno sa smeem, odnosno baeno u kontejner za smee, kad je u
sva tri sluaja ishod isti i ne mijenja se priroda namjere, ali zato uporno ignorirati relevantna pitanja: zato je to uinjeno, kakva je dokumentacija taj postupak
pratila, kakva su objanjenja, tko je odluku donio, koliko je knjiga baeno, jesu li
knjige moda mogle biti nekome darovane, je li itko o tome postavio pitanje, da
li je javnost (prije svega sredine u kojoj Knjinica djeluje) o tome bila obavijetena, da li je formalno-pravni osniva (Grad Korula, tj. njegovo Poglavarstvo i
njegovo Gradsko vijee) imao uvid u sve to i je li sve to raeno u skladu s bibliotekarskim pravilima i pozitivnim propisima?
Uglavnom, lokalna drama prozvana sluaj Korula, sa svim onim to je
bacanju knjiga u kontejner za smee prethodilo i sa svim to je iz te bacaine
proisteklo, prelilo se s lokalne na nacionalnu razinu. Zaredali su lanci u novinama, a bahato lomaenje knjiga kao izraz arogantne i demonstrativne politike
iskljuivosti je, ustrajnou i kritikom analitinou brojnih intelektualno odgovornih pojedinaca (prvenstveno novinara), demaskirano. A koliko su slubeni
krugovi tvrdokorno odbijali suoenje s tim fenomenom govori najbolje podatak
da su, recimo, HKD-u trebale etiri godine da se odvai pokuati otvoriti oi. Tek
sredinom 2001. osnovao je HKD radnu grupu koja je trebala utvrditi ispravnost
otpisa knjiga 1997. godine. Radna grupa je podnijela HKD-u sljedei Izvjetaj:
Revizija i otpis provedeni 1997. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli
Radna grupa u sastavu Jasna Kovaevi (predsjednica Nadzornog odbora), Alemka
Belan-Simi (predsjednica Komisije za slobodan pristup informacijama) i Spomenka
Petrovi (lanica Sekcije za narodne knjinice) formirana je na prijedlog predsjednice HKD-a
Dubravke Stanin-Roi s ciljem da proui u potpunosti probleme vezane uz reviziju i otpis
proveden 1997. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli te o tome podnese izvjetaj.
lanice radne grupe pregledale su svu dokumentaciju koja im je sredinom oujka 2001.
predana u HKD-u, kao i dokumentaciju koju su samoinicijativno Alemki Belan-Simi uputile kolegice Tajana Grbin i Milojka Skokandi te gospodin Ante Leaja (u dva navrata) te
su smatrale da bi za sastavljanje potpunog izvjetaja bilo potrebno posjetiti knjinicu Ivan
Vidali u Koruli i porazgovarati sa svim djelatnicama.
Dobivi suglasnost Izvrnog odbora HKD-a, posjetile su Knjinicu Ivan Vidali 2. i 3.
svibnja 2001. Tijekom ta dva dana obavljeni su razgovori sa sve tri djelatnice, pregledane su
inventarne knjige, katalozi te knjini fond u knjinici i u depou.
Temeljem uvida u dokumentaciju i stanje u knjinici podnosimo sljedei izvjetaj vezan
uz reviziju i otpis proveden u Knjinici Ivan Vidali u Koruli.
1. Zapisnici o reviziji i otpisu koje potpisuje v. d. ravnateljica Gradske knjinice Ivan Vidali
Izabel Skokandi, a koji nemaju dfatuma, nisu u skladu sa dostavljenim nam popisima otpisanih knjiga. U zapisniku o reviziji navodi se da je tijekom revizije izdvojeno 681 svezak
knjine grae koja e na osnovi amortiziranosti biti otpisana, te 47 svezaka knjine grae
koja e na osnovi zastarjelosti zaduenja ili nestalosti biti predloena za otpis. U Zapisniku
o otpisu, u kojem nedostaje ukupna vrijednost otpisanog fonda, ponavlja se da je 681 sv.

337

Knjiga 42.indd 337

2.7.2012. 17:28:08

predloen za otpis na osnovi amortiziranosti, dotrajalosti i oteenja te 47. Sv. na osnovi

zastarjelosti zaduenja i nestalosti knjiga. Dva popisa otpisanih knjiga koje je HKD-u poslala Izabel Skokandi razlikuju se od navedenmog prema osnovi temeljem koje je izvren otpis
kao i po broju svezaka. Prvi popis je Popis oteenih i dotrajalih knjiga predloenih za otpis
i broji 281 sv., a drugi Popis zastarjelih i nepotrebnih knjiga, predloenih za otpis koji broji
400 sv. U naputku za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama republike Hrvatske
(Vjesnik bibliotekra Hrvatske 35, 3/4(1992), str. 253257.) na koji je Izabel Skokandi upozorila Tea Zanini iz nadlene Matine slube u dopisu od 10. lipnja 1997., ne postoji kategorija zastarjelih i nepotrebnih knjiga kao osnova za otpis, ali je ona nevedena u materijalima
sa predavanja kolskim knjiniarima o reviziji i otpisu, koji su joj istom prilikom upueni.
Popis 47 sv. predloenih za otpis po osnovi zastarjelosti zaduenja nismo dobili.
2. Popisi otpisanih knjiga nisu izraeni u skladu s Naputkom. Nedostaju podaci o mjestu i
godini izdanja pojedine knjige kao i cijena. Knjige u popisu nisu razvrstane prema pripadnosti fondu djeje literature ili fondu za odrasle, mada postoje dvije odvojene knjige inventara.
Knjige nisu razvrstane ni prema veliini inventarnog broja, to bi olakalo sravnjivanje otpisanih knjiga sa knjigama inventara, a ni prema autoru i naslovu, ime bi se dobio uvid koliko
je naslova (ili primjeraka istog naslova) odreenog autora otpisano.
3. Uvidom u inventarne knjige utvreno je da u rubrici Napomena nema podataka o obavljenoj reviziji. Nevedeni su, i to samo u knjizi inventara djejeg fonda, podaci o otpisu po
reviziji iz 1997.
4. Iz zajednikog razgovora s djelatnicama Tajanom Grbin Izabel Skokandi i Milojkom
Skokandi (koja je na razgovor dola s porodiljnog dopusta), utvreno je da je otpis dijela fonda, izdvojenog tijekom revizije iz slobodnog pristupa za depo, saamostalno obavila
Izabel Skokandi koje je knjige, zajedno sa knjinim listiima osobno odloila u kontejner
za smee. Kako tijekom otpisa nije suraivala s ostale dvije djelatnice, te im nije pokazala
popise otpisanih knjiga, Tajana Grbin i Milojka Skokandi su se odbile potpisati kao lanice
komisije za otpis.
5. kako knjinica nema matini ni topografski katalog, a stariji dio fonda kojem su pripadale
otpisane knjige nije katalogiziran, nije se moglo utvrditi u kolikom su broju u fondu ostali
pojedini naslovi koje nalazimo na popisu otpisanih knjiga. injenica je da velika veina od
400 sv. na Popisu zastarjelih i nepotrebnih kniga, predloenih za otpis pripada fondu djeje
literature, i to knjigama koje vie nisu na popisima lektire te nisu bile esto koritene, zbog
ega su i predloene za depo. Odabirom pojedinih autora i naslova s Popisa te pregledom
slobodnog pristupa utvreno je da su pojedini naslovi i dalje dostupni korisnicima, mada u
manjem broju primjeraka.
6. Izabel Skokandi je u nekim napisima u tisku prozivana da je izvrila ienje knjinice od
nepododbnih autora te literature na srpskom jeziku. Pregledom slobodnog pristupa ustanovljeno je da se u Knjinici Ivan Vidali na nekoliko polica nalaze djela srpske knjievnosti i
da su svima dostupna.
Smatramo stoga da je redoviti otpis knjiga, kao sastavni dio poslovanja knjinice, zbog
nestrune provedbe i neadekvatnog odlaganja otpisanih knjiga u kontejner, dobio neprimjerene politike konortacije. Izostanak reakcije strune knjiniarske javnosti o bacanju knjiga
u kontejner omoguio je da se naim strunim pitanjima bave osobe izvan struke i nanijelo
tetu ugledu hrvatskih knjiniara ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.
Izostanak strune ocjene rada na spominjanoj reviziji i otpisu, doveo je i do loih meuljudskih odnosa u Knjinici Ivan Vidali. Nadamo se da e ovaj izvjetaj, kao rezultat posjete i zajednikog razgovora radne grupe HKD-a i djelatnica knjinice, otvoriti mogunosti za

338

Knjiga 42.indd 338

2.7.2012. 17:28:09

bolju suradnju i poboljanje meuljudskih odnosa, a na dobrobit knjinice i njenih korisnika.

Zagrebu, 10. svibnja 2001.
Jasna Kovaevi
Alemka Belan-Simi
Spomenka Petrovi
(Novosti, Broj 17. listopad 2001., str. 8 i 9)

Na Izvjetaj Radne grupe HKD-a bilo je primjedbi, ali one nisu uvaene.
Primjedbe su dali svi neposredno ukljueni u dogaaj kojima je HKD uputio oba svoja dokumenta o sluaju Korula i zatraio njihovo miljenje prije nego dokumente uine dostupnim javnosti (to je uinjeno objavljivanjem u
Novostima br. 17. listopad 2001.). To su tri bibliotekarke Gradske knjinice
Korula i Ante Leaja kao bivi ravnatelj i onaj koji je dostavljanjem dokumentacije doprinio da HKD osnuje Radnu grupu i poalje je u inspekciju. Taj dokument
se mora promatrati zajedno s dokumentom HKD-a Miljenje vezano uz sluaj
Korula, nastalim na temelju nalaza Radne grupe.
Uz primjedbe pozvanih, imamo i u neku ruku samoinicijativno reagiranje Marice apro-Ficovi, tada predsjednice DDK (Dubrovako drutvo
knjiniara).
Prve su na Izvjetaj svoje primjedbe HKD-u 13. 6. 2001. uputile dvije tangirane bibliotekarke. Evo dijela primjedaba:
Potovane kolegice, u skladu s uputama aljemo Vam nae zajednike primjedbe na
Izvjetaj radne grupe HKD-a. Nae osnovne primjedbe odnose se na nedostatak zakljuaka
po svakoj pojedinoj toki, a posebno na ukupan zakljuak koji bi trebao slijediti iz Izvjetaja.
Prema naim saznanjima Radna grupa HKD-a upuena je u nau knjinicu s ciljem utvrivanja injenica vezanih za otpis i reviziju knjinine grae i u skladu s takvim injenicama
potrebno je donijeti zakljuak. Ne slaemo se sa dijelom teksta koji slijedi nakon iznesenog
u tokama 16, ako bi to trebao biti zakljuak. Ocjene o neprimjerenim politikim konotacijama i loim meuljudskim odnosima ne smatramo primjerenim zadacima Radne grupe,
a pogotovo ne zakljucima o reviziji i otpisu. Mijeanje pojmova nestrune provedbe i
neadekvatnog odlaganja otpisanih knjiga sa navedenim ocjenama navodi nas na dosad ve
poznate izjave o propustima u strunim poslovima, ali.... Jo jednom naglaavamo i to
bi prema naem miljenju trebao biti zakljuak koji proizlazi iz svega to je navedeno: 1.
Zapisnici o reviziji i otpisu u potpunoj su suprotnosti sa zakonskim Naputkom za provoenje
revizije i otpisa grae u knjinicama RH (Vjesnik bibliotekara Hrvatske 35, 3/4-1992.). 2.
Bez ovjerenih popisa knjiga u skladu s Naputkom, tj. bez potpisane dozvole za otpis knjiga
od strane trolane komisije nijedna se knjiga nije smjela otpisati, a kamoli baciti u kontejner
za smee na potpuno neprimjeren nain kako je to uinila ravnateljica. Iz svega iznijetog
slijedi da se ne radi samo o nestrunoj provedbi ili propustima ve o povredi Zakona i to konano treba na takav nain rei. Zahvaljujemo Vam na spremnosti da uvaite nae primjedbe
koje aljemo iskljuivo Vama. Potpuni izostanak komunikacije i bilo kakvog interesa o ovom
problemu od strane predsjednice KD Dubrovnik Marice apro-Ficovi ne obavezuje nas da
i njoj poaljemo ove primjedbe.

339

Knjiga 42.indd 339

2.7.2012. 17:28:09

I Izabel Skokandi je uputila svoje primjedbe (dajui ih na znanje i KDD-u,

Matinoj slubi i NSB-u). Prvi put 14. 12. 2001. (taj tekst nemam, ali iz njenog
drugog prigovora od 6. 2. 2002. moe se razaznati njen stav):
U Novostima HKD br. 17 iz listopada 2001. objavljen je tekst Miljenje vezano uz
sluaj Korula. Kako se sa miljenjem odmah na poetku nisam slagala, iz razloga to
smatram da je neobjektivno i pristrano, u dozvoljenom roku sam reagirala dopisom HKD, te
KDD argumentiravi pritom sve svoje navode, meutim moje reagiranje nije uzeto u obzir.
Tekstom Miljenje vezano uz sluaj Korula objavljenim u gore navedenom broju Novosti
HKD, HKD je napravio vie propusta, ime je prekrio svoje ovlasti za to je isto duno
snositi posljedice. Dana 14. prosinca uputila sam dopis (br. 36/2001 II) HKD, te isti dala
na znanje: KDD, Matinoj slubi za narodne i kolske knjinice Dubrovako-neretvanske
upanije, te Hrvatskom zavodu za knjiniarstvo Slubi za narodne knjinice, meutim
odgovor nisam dobila. S obzirom da se radi za mene o vrlo bitnim podacima, drim da
kao lan knjiniarskog drutva imam pravo dobiti odgovor na postavljeno pitanje. U tekstu
Miljenje vezano uz sluaj Korula na 7. strani izmeu ostalog se navodi citiram: Iz navedenog izvjetaja jasno je da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s vaeim pravilnicima
hrvatskog knjiniarstva.... Kako mi nije poznato o kojim je pravilnicima rije, lijepo Vas
molim da mi navedete koji su to pravilnici, te kada su i gdje isti objavljeni. (kurziv I. S.).

Izabel Skokandi se izravno obraa KDD-u jer se, potpisom svoje predsjednice Marice apro-Ficovi, ono oglasilo svojim dopisom HKD-u ve 25. 6.
2001. Taj demar donosim u cjelini:
Primjedbe i prijedlozi na Miljenje vezano uz sluaj Korula
Miljenje koje se temelji na Izvjetaju Radne grupe HKD-a, vezano je uz sluaj s
naeg podruja. S obzirom na posljedice koje e ovakvo miljenje imati po naeg lana,
ije smo primjedbe na Izvjetaj radne grupe takoer primili, drimo nunim dati slijedea
objanjenja:
1.Radna grupa HKD-a je izvrila struni oevid i donijela zakljuke o valjanosti izvrene
revizije i otpisa knjiga na Koruli. Strunu analizu radne grupe drimo neupitnom, ali imamo
primjedbe na ton, nain i neke dijelove sadraja predloenog Miljenja o kojem se regionalna drutva trebaju oitovati.
2. Nalazi Komisije utvruju nestrunost provedenog otpisa knjiga u knjinici na Koruli
1997. U istom Izvjetaju navodi se da su knjige s Popisa zastarjelih i nepotrebnih knjiga
zapravo iz fonda djeje lektire koja se vie ne koristi. To nas navodi na zakljuak da strune
pogreke ne treba dovoditi u vezu s onim za to je Izabel Skokandi okrivljena u medijima.
3. Smatramo da spominjanje A. Leaje u Miljenju kao osobe zaslune za prikupljanje obimne dokumentacije o sluaju, ovdje nje potrebno ni primjereno navoditi. Naime, stjee se dojam da je Radna grupa djelovala pod utjecajem dokumentacije koju je dostavio A. Leaja a to
znai jednostran uvid u problematiku. Moramo se sa zabrinutou upitati kuda to vodi HKD?
Zar e se za volju bilo koga izvan struke, pa i dotinog gospodina, odricati svojih lanova i
kanjavati ih umjesto da ih titi? Jer, prema zakljunim razmatranjima iz Miljenja proizlazi
kako HKD namjerava ugraditi u svoj Statut sankcije za knjiniare koji postupaju neprofesionalno. Da li je HKD svjestan svih mogunosti manipulacija i zloupotreba takvih odredbi?
4. Miljenje nas upuuje na to da HKD ve ima ili priprema sve mogue pravilnike kojima se
svi knjiniarski poslovi mogu obaviti bez problema, samo treba itati pravilnike. injenica
je da ovi dosad nisu bili precizni ni do kraja jasni (npr. kamo s otpisanom graom ako nemate

340

Knjiga 42.indd 340

2.7.2012. 17:28:09

poduzee za reciklau ili otkup papira). Postavljajui visoke standarde pred hrvatske knjiniare, HKD bi se trebao prethodno obvezati na pruanje vee potpore i pomoi knjiniarima
glede strunog usavravanja, eim organiziranjem teajeva, predavanja, seminara te obilaskom knjinica na terenu i pruanjem savjetodavne pomoi. HKD bi mogao ustanoviti takve
strune slube koje e putem regionalnih drutava stalno obavjetavati lanove kome se mgu
obratiti u... (u kopiji to je imam nedostaje zavretak reenice opaska A. L.)
5. Vana injenica je da je utvreno da postupak nije bio nezakonit, jer je odbaena kaznena
prijava koju je A. Leaja podnio 1999. g. (v. odgovor Opinskog dravnog odvjetnitva na
pitanje KDD-a). Drimo da HKD treba prihvatiti rjeenje meritornog zakonodavnog tijela,
zatiti svog lana i zakljuiti ovaj sluaj na nain da se ubudue onemogue pokuaji poticanja slinih javnih skandala, koji zapravo namanje veze imaju sa strukom.
6. Na kraju, par rijei o nereagiranju od strane struke. Miljenja smo da je problem bio najprije postavljen kao kadrovski i politiki, pa tek na kraju struni, zbog ega nije dolo do
trenutne reakcije HKD-a. Jedino to je trebnalo uiniti je da je stvari koje su se dogodile na
terenu trebalo prepustiti regionalnim drutvima (kao to je Ministarstvo prebacilo dotini
problem na lokalnu samoupravu), jer bi sve lokalne probleme bilo nemogue rjeavati na
dravnim instancama.
7. S obzirom na upuenost u problematiku oko statutarnih rjeenje regionalnog drutva, te
problematiku slobodnog pristupa infgormacijama i etikog kodeksa HKD-a, Knjiniarsko
drutvo Dubrovnik predlae kao nadopunu u lanstvo Komisije za izmjene i dopune Statuta
predsjednicu KDD, Maricu apro-Ficovi.
Za Upravno vijee KDD:
Marica apro-Ficovi, predsjednica

Na Izvjetaj Radne grupe i Miljenja... i ja sam uputio primjedbe i zatraio da se objave u glasilu HKD Novosti. Kako unutar godinu dana moj
tekst nije objavljen ni nakon nekoliko mojih bezuspjenih intervencija, obratio
sam se za intervenciju Vijeu za slobodu medija HHO-a i GOLJP-u. Oba su ta
tijela intervenirala traei da se moj tekst objavi (GOLJP mi je poslao i kopiju
svoje intervencije). Tek tada sam dobio obavijest od nove glavne urednice da e
moje primjedbe objaviti, ali da ih skratim. Nakon dvoumljenja, pristao sam i
taj skraeni tekst primjedaba objavljen je u Novostima broj 21, prosinca 2002.
Dokument Radne grupe i primjedbe na njega jasno su ukazali na vana obiljeja sluaja Korula, ali i na raspored snaga unutar bibliotekarstva i koliko
se bibliotekarska profesionalnost dezavuira. Glavni odbor HKD-a na upuene
primjedbe nikada nije ni interno ni javno reagirao!
Nikad nije tono utvren broj knjiga iz Gradske knjinice baenih za ravnateljevanja Izabel Skokandi. Prvi podatak, to ga navodi I. Lasi (Tjednik, 6. 2.
1998.), bio je onaj to ih je dobio od graana koji su otkrili u kontejner baene
knjige: 42 knjige koje je graanin uzeo iz kontejnera i odnio ih kui i njegova
procjena o punom kontejneru, oko 120150 knjiga (to je razlog zato se kasnije
u novinskim lancima najee govorilo o oko 150 u kontejner baenih knjiga).
Neto kasnije mi je jo jedan graanin dao popis od 9 knjiga koje je i on uzeo
341

Knjiga 42.indd 341

2.7.2012. 17:28:09

iz tog kontejnera i odnio ih kui. Drugi je podatak zvanini: to su dva popisa

knjiga to ih je sastavila Izabel Skokandi krajem 1997. godine i ponudila trima
bibliotekama. Prvi popis ima 157, a drugi 400 stavki (naslova). Bilo bi normalno
oekivati da su u tim popisima i one knjige to su ih graani izvukli iz kontejnera
i odnijeli kui (42 knjige). Usporedba naslova i inventarskih brojeva pokazala
je da se dvanaest od njih ne nalazi u zvaninom spisku, to je dokaz da baene
knjige nisu uope evidentirane. Naalost, tu injenicu su svi zanemarivali, pa ak
i radna grupa HKD-a koja je istraivala regularnost revizije i otpisa 1997. Ipak,
radna grupa je za te popise rekla:
Popisi otpisanih knjiga nisu izraeni u skladu s Naputkom. Nedostaju podaci o mjestu i
godini izdanja pojedine knjige kao i cijena. Knjige u popisu nisu razvrstane prema pripadnosti fondu djeje literture ili fondu za odrasle, mada postoje dvije odvojene knjige inventara.
Knjige nisu razvrstane ni prema veliini inventarnog broja, to bi olakalo sravnjivanje otpisanih knjiga sa knjigama inventara, a ni prema autoru i naslovu, ime bi se dobio uvid koliko
je naslova (ili primjeraka istog naslova) odreenog autora otpisano.

Trei podatak je onaj to ga je I. Skokandi navela na Sudu (Presuda od 25.

3. 1999., str. 2): ...da je ukupno bilo otpisano 400 knjiga koje je ponudila navedenim knjinicama.... etvrti podatak je u slubenom dopisu (27. 10. 1999.)
dao proelnik upanijskog ureda za kulturu: ravnateljica je ...izluila oko 700
oteenih, dotrajalih, zastarjelih i nepotrebnih naslova koji bi trebali biti otpisani. Peti je podatak iz izjave I. Skokandi na Sudu 22. 2. 2000.: Bilo je oko 400
knjiga, uglavnom slikovnice... esti je podatak iz zapisnika nastaloga krajem
2000. godine307: U tijeku rada izdvojeno je 681 svezaka knjine grae koja e na
osnovi amortiziranosti biti otpisana, te 47 svezaka knjine grae koja e na osnovu zastarjelosti zaduenja ili nestalosti biti predloena za otpis. Izdvojeno je 25
svezaka knjine grae za popravak i uvez. Sedmi podatak nalazimo u Izvjeu
o radu Gradske knjinice za 2001.: Zavrena je revizija i otpis knjine grae,
zapoeti 1997. godine, te su otpisane knjige po sljedeim kriterijima:
- 281 svezaka knjine grae na osnovi oteenost i dotrajalosti
- 400 svezaka na osnovi zastarjelosti i nepotrebnosti
- 46 svezaka na osnovi zastarjelosti zaduenja
- 1178 svezaka na osnovu nestalosti.
To je sveukupno 1.905 svezaka do sada najvei iskazani broj. Nema, meutim, ni spomena o tome: koliko je od navedenog broja baeno u kontejner za
smee, ili uniteno na neki drugi nain, ili moda odloeno u neki depo, neko
307
Zapisnik nema naveden datum kada je napravljen, ali je vjerojatno nastao potaknut zahtjevima Matine
slube, koja je ustrajno sve od 1998. traila da joj I. Skokandi dostavi dokumentaciju o reviziji i otpisu (pa i
zapisnike), ali ga je oznaila nevaljalim, jer nije izraen na propisani nain. Zbog bojazni da I. Skokandi ne
falsificira njihov potpis, Tajana Grbin i Milojka Skokandi su deponirale svoj potpis kod odvjetnika i o tome
obavijestile Matinu slubu (za sluaj da se pojave kakvi zapisnici s njihovim potpisima).

342

Knjiga 42.indd 342

2.7.2012. 17:28:10

skladite, nema ni rijei o tome to je uinjeno s otpisanim knjigama. Ne spominju se uz navedene brojke ni popisi knjiga. Kako se tek nakon pet godina dolo
do tih brojki i na kojim se dokumentima oni zasnivaju?
Ne iznenauje stoga da (novoizabrano) Poglavarstvo grada Korula, imajui
na umu sve dotadanje peripetije i javne odjeke povezane s bacanjem knjiga u
kontejner za smee, nije moglo ovaj dio Izvjetaja prihvatiti, zatraivi njegovu
korekciju i objanjenje.308 Ali bez rezultata, jer je I. Skokandi taj zahtjev ignorirala!
Nevjerojatna je to zbrka. Ako nije namjerna, onda pokazuje nered i u radu
i u glavi onoga koji producira takvu raznolikost brojki o neemu to bi da je
uredno, lege artis i profesionalno izvedeno moralo biti precizno i jasno. Osim
dva popisa iz 1997., nijedna druga brojka nema uporite ni u kakvom popisu
knjiga. Jasno je, dakako, da ovdje nije nikako rije o insistiranju na brojkama
rije je o insistiranju na neozbiljnosti, nesavjenosti, lampavosti u obavljanju
posla i svjesno neistinitom informiranju javnosti, narodski reeno o namjernom
laganju!
Nadalje, ustrajno se preuuje da je bilo i knjiga baenih u kontejner za
smee, a da nisu nigdje evidentirane. Znamo za 51 knjigu zahvaljujui tome
to su graani knjige izvadili iz kontejnera i uzeli ih za sebe, ali koliki je taj
broj de facto bio to e zauvijek ostati tajna! Zato Izabel Skokandi, ili netko
od Poglavarstva grada, nikada nisu o tome progovorili, iako je ta injenica bila
jedna od bitnih u lanku I. Lasia Smetlite knjiga u malome mistu?309 A kad
proelnik upanijskog ureda za kulturu Gapar Bjelopera tvrdi da je rije o oko
700 oteenih, dotrajalih, zastarjelih i nepotrebnih naslova koji bi trebali biti otpisani. postavlja se pitanje na osnovu ega on donosi tu procjenu.
Na koncu, kad je rije o brojkama i popisima, postoji i jedan zaista misteriozan popis naslovljen kao Prilog: Popis knjiga za privremeno izluivanje. On
se spominje jedino u presudi Opinskog suda u Zagrebu od 13. 2. 2002. godine
(u popisu dokumentacije je navedeno: ...zatim u popis knjiga za privremeno
izluivanje (list 105124)). A taj spisak nije bezazlen, barem iz dva razloga.
To je bio zadnji Izvjetaj to ga je izradila Izabel Skokandi (a obuhvaao je rad i u 2000. i u 2001. godini), jer je umjesto nje 2002. za ravnateljicu izabrana druga bibliotekarka, Milojka Skokandi. Novoizabrano
Gradsko vijee, odnosno novoizabrano Poglavarstvo grada nije prihvatilo taj dio Izvjetaja i zatrailo je na
sjednici Poglavarstva 13. 2. 2002. od Izabel Skokandi njegovu korekciju: Gradsko Poglavarstvo je donijelo
zakljuak da Izvjee o radu za 2001. godinu mora sadravati i izvjetaj o reviziji i otpisu, s obzirom da se
to do sada nigdje u Izvjeima nije spominjalo kao i nalaz radne grupe HKD i miljenje Glavnog odbora
Hrvatskog knjiniarskog drutva.
308

O tome su uporno utili, nikada ni rijei o tome nisu progovrili ni Alena Fazini, ni oni koji su uporno
titili Izabel Skokandi (primjerice: Lovre Botica, Ivo-Ivi Skokandi, Frano Skokandi-Buraa, Jakov Beli)
ali, da ironija bude potpuna, ni oni koji bi je morali zakonski i struno nadzirati: Gapar Bjelopera, proelnik
upanijskog ureda za kulturu i Marica apro-Ficovi, tadanja predsjednica KDD, od polovine 2001. godine
i voditeljica upanijske Matine slube.
309

343

Knjiga 42.indd 343

2.7.2012. 17:28:10

Prvo, jer nigdje se, ni u literaturi ni u podzakonskim aktima koji na bilo koji
nain dodiruju tematiku revizije i otpisa, ne moe nai ovakva klasifikacija ili
terminologija. to znai privremeno izluiti neku knjigu, kakav joj je status,
po kom kriteriju se to izluivanje obavlja, kolikog je trajanja ta privremenost.
Moda ironija nije prikladna ovdje, ali izgleda da smo dobili znaajnu inovaciju u bibliotekarskoj struci inovaciju koja govori i o neznanju, ali koja u sebi
krije i samovolju, mogunost uvoenja na mala vrata isljuivosti, cenzure,
unitavanja knjiga. A drugo, jer taj popis ima 585 naslova dakle, vie nego oba
popisa koji su predmet naih analiza!
Naslovi baenih knjiga jo su vea misterija od one s brojevima. Ponimo
s ona dva popisa nastala u jesen 1997. godine koja je Izabel Skokandi uputila u
Dubrovnik, Split i Zagreb nudei im otpisane knjige.
Popis oteenih i dotrajalih knjiga, predloenih za otpis sadri 157, a Popis
zastarjelih i nepotrebnih knjiga, predloenih za otpis 400 naslova. Oteenih i
dotrajalih je bitno manje, oko 28% od ukupnog broja za eliminaciju.310.
Prva javna reakcija i to kao javno opravdavanje toga postupka, je kratki lanak lokalnog novinara eljana Petkovia: Bodulska akula. Libri, objavljen u
Slobodnoj Dalmaciji 15. 11. 1997.
Iz lanka je jasno da je nastao kao odgovor na negodovanje graana postupkom bacanja knjiga u kontejner za smee, a dan je u formi razgovora izmeu dvoje graana Korule. Nakon uvodne napomene o librima, neitanju (osim
uglavnom osmrtnica, jer: Ja ti moj Todore niman vrimena za libre. Jerbo triba
Za etiri stotine zastarjelih i nepotrebnih knjiga teko je ovdje decidirano tvrditi kakvo je bilo njihovo
fiziko stanje, njihova ouvanost i upotrebljivost, jer su baene u kontejner za smee, sluba za odvoz
smea ih je odvukla na smetlite i tamo bagerom dokrajila. Meutim, prema onome to su vidjela dva
graanina, koji su cijelu tu sramotnu operaciju unitavanja knjiga otkrili, dio knjiga to su im bile dostupne,
pa ih uzeli (i odnijeli kui i prijavili to to su vidjeli) bile su dobro ouvane, a i ostatak knjiga u kontejneru
bio je sasvim ouvan, upotrebljiv. Evo to mi je o tome rekao Kruno Lozica u razgovoru to sam ga s njim
imao (25. 11. 1999.): Ovako, etao sam se od veeri prema Puntinu, kad zove me moj prijatelj Gojko da
doem neto vidit u jednemu kontejneru. Kad to, kontejner pun knjiga i govori mi: vidi ovo, moe li se
sauvat togo. I tako smo poeli s vrha skupljati, on svoje to su mu bile drage, a ja to su meni bile drage...
Meu njima je bila i jedna debela knjiga koja mi je odma upala u oko. Vidi sam da je slovenska, ali vidim i da
je od NOB-e, pa sam specijalno bi zainteresiran za nju.... Stoga se moe uzeti kao sigurno da je kategorija
zastarjelo i nepotrebno zaista u ovom sluaju samo subjektivna procjena Izabel Skokandi. to je nju
kvalificiralo za ocjenu zastarjelosti i nepotrebnosti knjiga, tj. autora to u ih navesti, ostaje misterijom.
Moda je ipak najblie odgovoru o tome bio Milan Kangrga koji je za Izabel Skokandi rekao ne samo to
da je njen postupak proustaki orijentiran, nego i to da se pokazala neobrazovanom za posao to ga obavlja.
Prema naslovima to se nalaze na popisu, u zastarjele i nepotrebne po sudu, ukusu, poznavanju literature
ili tek nadahnuu Izabel Skokandi, spadaju knjige A. Fransa, L. Tolstoja, A. Tolstoja, Gogolja, Ljermontova,
Pirandela, Zole, Voltera, Molijera, Gorkog, Merimea, Lindgrema, Tvena, Londona, Sjenkjejevia, Sinklera,
Verna...., zatim od naih stranaca knjige opia, Samokovlije, Nuia, Domanovia, Cankara, Selikara,
Bevca, Zmaja, D. Maksimovi, Radievia, Skerlia, a od hrvatskih pisaca: Skoti, Hitrec, Ivanan, Oblak,
Barkovi, Cesarec (njegova Izabrana djela ovdje su zaista simbolian izraz Cesareve sudbine: ustae
ga streljali, a novodemokrati njegova djela u smee bacaju!), Brli-Maurani, Donevi, Marti, ali i
dragocjene knjige iz podruja drutvenih znanosti i publicistike.
310

344

Knjiga 42.indd 344

2.7.2012. 17:28:10

rabotat i zaraivat.) i napomene o poskupljenju knjige radi uvoenja PDV-a...

slijedi dio koji je za naa razmatranja vaan:
- Nego jeli zna koja je novitad?
- U naen su ti se gradu niki dan svertile petegule i porkacjuni s librima. Poeli su hi destrigavat i bacat u kovace. Niki dan hi je ejad kupila na kontejneru doli na rivi. Pribirali su
i nosili doma. Sedamdesetak libri. Imali su timbar od knjinice. Govoru da su to ona fureta
izdanja na ekavici i irilici to hi u noven dobu triba kartat. Drugi otaju da je bilo i domaih
rvatskih izdanja. Sve skupa jedan pun kontejner. Kruno je u njemu naa i svoj libar to ga je
bi pokloni knjinici, pa ga je apa strepit. Ni lipo svoj dar na u kovacama.
- U knjinici parlaju da ti libri vie ne vride i da su hi nakon revizije knjinog fonda
izdvojili jerbo su samo zapaavali policjun. Nudili su hi drugim knjinicama ali hi niko ni hti
vazest. Najvie hi je od Sarajevskoga izdanja i to dije literature. Zapaavale su puno mista
pa hi je tribalo destrigat. Insoma, jednega su jutra osvanule na Kokojevicu. Govore da to ni
prvi put nego da su i ranije libri zavravali na oven naen smetlitu. U kovacama su nali
i nau Ivanu Brli Maurani i njezinoga egrta Hlapia, Andria, Krleu, Brau Grimm,
Karla Maya... ali sve to na irilici.
- To ti je cenzura. Neka je gruba ri, ali moralo je do vrime re u naen jeziku popu da je
pop a bobu da je bob. Jerbo su nas bili zaludili i destrigali s onim jezinim gemitima. Toliko
su nas bili opili da se jo nismo rastriznili, pa i u najbojoj namjeri falijemo i inimo kernovala
od naega lipe rvatskega jezika. Zato smo se po meni tribali destrigat onih gemit libara.
- Jee... Todore u pravu si, mi smo mogli to malo elegantnije uinit a ne po bacat libre
u kovace. Ni lipo ut i vonja na nika gruba vrimena. A ni to bi red ni kulturno. Jerbo nisu
libri gnjile patate, stari paheri i druga starudija za kovace. Libri su libri, ma na kojen jeziku
da jesu. Ako vie nisu vajali tribalo hi je poklonit stranim knjinicama, u Bosnu, Sloveniju,
Serbiju. Sve je bilo boje od ovih peteguli i porkacjunih. (kurziv A. L.)

Zanemarimo ovdje njegov otpor tome da inimo kernovala od naega lipe

rvatskega jezika,311 kao i detalj koji lako promakne: da su i ranije libri zavravali na oven naen smetlitu (zaista je toga bilo jedan mi je profesor pokazao knjige koje je uzeo iz dva kontejnera za smee krcata knjigama iz biblioteke
Industrijske kole, otprilike u isto vrijeme kad je iena i Gradska knjinica).
Na Petkovieve formulacije nije bilo reakcija samo zato jer su one tono izrazile
ono to se u Koruli htjelo, to se pripremalo, a bilo u suglasnosti i s onim to je
bilo openito prisutno u Hrvatskoj 1990-ih. Korulanski sluaj nije bio nikakav
eksces, nikakav izoliran postupak, nego samo primjer opeprisutne politike
311
Svatko e se u najmanju ruku nasmijati ovoj lakrdiji: treba micati knjige-jezine gemite, da se to ne
dogodi i s lipim rvatskim jezikom, ali nije to Petkoviev jedini lanku u kojem je iskazao svoje razumjevanje za ienja fonda korulanske Knjinice od nepoudne literature. U lanku kojarska akula. Haki
prun (Slobodna Dalmacija 20. 9. 1999.) opet se dotie te teme u povodu sudskog procesa M. Kangrgi.
Uz pokuaje neodmjerenog izrugivanja, ipak mi se ini vanijim to to iznosi neistine o knjinom fondu
Knjinice i postupcima revizije i otpisa ne bi li opravdao svoje odobravanje ienja knjinice u reiji
Izabel Skokandi. Njegovi se lanci o bibliotenoj sramoti Korule mogu bez ikakva ustruavanja ubrojiti
u korpus jezika mrnje o emu su pisali Darko Hudelist (Novinari pod ljemom. O nekim tendencijama
u hrvatskom novinarstvu za vrijeme obrambenog rata 1991/1992., Globus, Zagreb, 1992.) i Pero Juriin,
Kolege iritelji govora mrnje, Novinar, broj 8/9, 2007., ali i brojni drugi autori (vidjeti u Novinar,
broj 3/4,2008.)

345

Knjiga 42.indd 345

2.7.2012. 17:28:10

iskljuivosti. U tome treba traiti razloge estokih obrana tog postupka i preutnog podravanja i nesakcioniranja bacaice knjiga.
Nastojanje da se unitavanje knjiga prikrije, zataka ili na bilo koji nain
skrije pokazuje stav eljana Petkovia da smo mogli to malo elegantnije uinit
a ne po bacat libre u kovace.
Preko HINA-e, Ministarstvo kulture se 6. 4. 1998. oglasilo stavom da je
neprimjereni postupak s knjigama (u Koruli) iznimka, a ne pravilo, a Upravni
odjel za drutvene djelatnosti upanije 27. 10. 1999. se oitovalo o sluaju
Korula izjavom Gapara Bjelopere:
Slijedom izloenog, drimo da se je usprkos svim potekoama, eliminiranje otpisanih
knjiga moglo i moralo obaviti na jedan primjereniji nain, a ne bacanjem knjiga u kontejner
za smee koji je dostupan svima jer se nalazi na javnom mjestu, poglavito kad se takav in
mogao ispolitizirati i pretvoriti u aferu to se i dogodilo. Utoliko se ovakav postupak vriteljice dunosti ravnatelja ukazuje kao znaajan propust. Tome valja pridodati i injenicu da su
revizija i otpis, neovisno o njenoj stvarnoj opravdanosti, ipak izvreni bez valjanih zapisnika
o tome pa se to moe smatrati ozbiljnim formalnim propustom. Ovo bez obzira to imenovani
lanovi komisije nisu htjeli sudjelovati u postupku revizije i otpisa iako nisu imali opravdanih razloga za to i to su time moebitno krili svoje radne obaveze.
Osim nareenog, ovim inom se je stvorila jedna situacija koja se naknadno nije mogla
ispraviti ili ublaiti jer su baene knjige otile u nepovrat.
O ovome smo, dopisom Klasa:612-01/98-01/09, Ur. broj: 2117-03/1-99-5 od 16. veljae
1998. godine pisano izvjestili Ministarstvo, sukladno njihovom nareenom zahtjevu. Nakon
toga, Ministarstvo se vie ni na koji nain nije obraalo ovom upanijskom Uredu u svezi s
ovim sluajem. 312

Ima jo briljantnih tvrdnji u Bjeloperinom iskazu, a za razumijevanje tadanje atmosfere beskrupuloznih neistina je i tvrdnja da dvije bibliotekarke nisu
htjele sudjelovati u postupku revizije i otpisa.313
Nije sporno unitavanje knjiga, nije sporno nepotivanje profesionalnih uzusa ili pravila, nije sporno ni nepotivanje pozitivnih propisa, nego se prigovara
da se sve to moglo uiniti elegantnije i prikrivenije, da bi se izbjegle politike
konotacije dogaaja. Licemjerje dostojno duha politike koja je dominirala u
Hrvatskoj 1990-ih.
Nita od ovoga nije spomenuto u Izvjetaju Radne grupe HKD-a. tovie.
Radna grupa je uzela zdravo za gotovo frazu o tome da su odstranjeni samo
I ovaj se iskaz Gapara Bjelopere, uz brojne druge dokumente, kao prilog nalazi u elaboratu: Ante Leaja,
Analiza dokumenta: Presuda u predmetu Djevojica sa igicama, Korula, sijeanj 2003. Elaborat se
nalazi u Zaviajnoj zbirci Korulanea Gradske knjinice Korula.
312

313
To da proelnik upanijskog ureda kategoriki izjavi za nekoga da je bez razloga krio radnu obavezu
moglo je biti zgodna prilika da se Gradska knjinica oisti i od bibliotekarki koje su im svojim savjesnim
radom i profesionalnim odnosom prema poslu bile smetnja i da se tako osigura nesmetani nastavak procesa
ienja fonda. ...Apsolutno nije istina da smo odbile uestvovati u poslovima revizije i otpisa..., ogorene
su bibliotekarke

346

Knjiga 42.indd 346

2.7.2012. 17:28:11

duplikati314, uglavnom slikovnice. Ni Marica apro-Ficovi u svom demaru HKD-u povodom tog Izvjetaja ne govori o tome, nego gorljivo uzima u zatitu Izabel Skokandi, kao to se nije oglasila ni kad je eljan Petkovi napisao
ono to je napisao.
Ali vratimo se sadraju otpisanih knjiga. Osim puka dva popisa otpisanih naslova Izabel Skokandi se nigdje nije jasno izjasnila o sadraju otpisanih knjiga (bilo je oko 400 knjiga, uglavnom slikovnice). Prema analizi oba
popisa, a uvaavajui klasifikaciju za svaku knjigu koja je u njima navedena,
proizlazi da je naslova iz djeje knjievnosti (D) bilo u popisu oteenih i dotrajalih 16, a u popisu zastarjele i nepotrebne 139; naslova mala knjiga (M),
(izmeu (D) i Slikovnica) bilo je 22 i 2; naslova iz knjievnosti za mlade (O),
(VVIII razred osn. kole), bilo je 25 i 147 naslova; slikovnica (S) bilo je 23 i 3.
Zbrojimo li naslove iz kategorija (M) i (S) to bi bilo ukupno 45 i 5 naslova, ili
oko 9% od ukupnog broja otpisanih naslova iz oba popisa (557). Ceh su platile djeja knjievnost (D) i knjievnost za mlade (O). A tu se dogodilo da je po
kriteriju oteenosti i dotrajalosti otpisan 41 naslov, a po osnovi zastarjelosti
i nepotrebnosti 286 naslova ( oko 51% od ukupnog broja) to jasno govori o
higijeniarskoj usmjerenosti nae uvene Djevojice sa igicama.315
Ali ako Izabel Skokandi nije smatrala potrebnim davati objanjenja o tome
koja se vrsta knjiga otpisivala, toga se posla svojski prihvatila Alena Fazini. U
nastojanju da opravda ono to je uinjeno (bacanje knjiga u kontejner za smee) ona na nekoliko sjednica Gradskog vijea o tome iznosi razliite, ali svaki
put apologetski intonirane ocjene. Evo nekoliko tih ocjena:
- ...A knjige koje su ovdje nisu spaljivane, nego su bacane, bile su upravo i jedino djeje knjige.
- ...radi (se) o, uglavnom, knjigama za djecu, dakle kolskoj lektiri ili ak onoj
za predkolsku djecu, slikovnicama.
- I ja vas pitam, kolege vjenici, da li vi elite da vaa, odnosno vaa djeca vjerojatno ni neznaju irilicu, da li ba mislite da je moraju nauiti da bi se sluili
tim knjigama, ili da bi im trebalo dati u ruke knjige koje su pisane saveznim
jezikom, pa da se naue to je to, recimo, taka da govore, ili da govore zapeta ili
314
U nekoliko je navrata koritena tvrdnja da su od svakog otpisanog naslova zadrani barem po jedan ili dva
primjerka. O tome e posebno biti rije u treem dijelu knjige (jer se i Sud na to poziva), pa u zato ovdje
navesti najosnovniju informaciju. Utroio sam znatno vrijeme usporeujui dva spomenuta popisa otpisanih
i u smee baenih knjiga sa zapisima u Gradskoj knjinici: najprije tzv. papirnatim, a zatim i elektronskim
katalogom i s inventarskim knjigama. Uz sve manjkavosti u spomenutim izvorima, pa stoga i uz stanovite
rezerve, moje istraivanje je pokazalo (uz veliku vjerojatnost, ili signifikantnost, kako bi to statistiari rekli)
da od veine naslova iz dva popisa nije ostao nikakav duplikat, premda uz imena nekih (ali ne svih) autora
postoje naslovi drugih njihovih djela.
315
Popisi su dani kao prilog u elaboratu: Ante Leaja, Analiza dokumenta: Presuda u predmetu Djevojica
sa igicama, Korula, sijeanj 2003. Analiza dva popisa nalazi se na str. 47.

347

Knjiga 42.indd 347

2.7.2012. 17:28:11

da govore, da naue rijei kao to je sire, ili kao to je sulundar, moda to vi ni

ne znate to je to, ja sam naalost zavrila kolu osnovnu u Srbiji, znam jako dobro taj jezik i tako dalje, pa recimo zejtin i mnoge druge rijei. To su rijei u tim
knjigama koje su zavrile u kontejnerima. Mislim da nitko od vas takve knjige
ne bi dao svojoj djeci.
Dodala je i da je od 1990. do 1992. u biblioteku ulo mnotvo politike
literature bivih drutveno-politikih organizacija, a uz to i cijela Vojna pota,
vrlo interesantne knjige o tome kako se hrane vojnici, to trebaju jesti, kako im
se kuha i tako dalje... a ima ih oko 10.000 takvih knjiga...
A ova su njena tumaenja (od kojih donosim zaista samo mali dio) bila u
funkciji obrane njenog prijedloga da se za ravnateljicu izabere Izabel Skokandi,
dotadanja v. d. ravnatelja: ...jer je uinila itav niz zahvata koje do sada nisu
bile uinjene... jer je krenula dalje...
Tom se njenom prijedlogu, i obrazloenju, suprotstavio vjenik Aljoa Milat:
Uvaena gospoa Fazini je sada obrazlaui svoj prijedlog za gospou Skokandi
navela da je gospoa Skokandi poduzela i niz novih koraka koji do tada nisu zabiljeeni u
radu Knjinice. I mi smijemo stvarno konstatirati da je na tetu ugleda cijeloga naega grada,
cijeloga otoka, pa i cijele nae domovine gospoa Skokandi uvela nekoliko novina u rad
knjinice, koje su zabiljeene i u domaem i u svjetskom tisku, u medijima kako hrvatskim,
tako i u svjetskima. Rije je o aferama sa spaljivanjem knjiga, sa ienjem knjinog fonda
koji se godinama prikupljao... Rije je samo o tome da se moramo usprotiviti takovim novostima u voenju gradskih knjinica, knjinica uope, voenja arhiva... i stog nam se prijedlog
gospoe Fazini ini neprihvatljivim...

A onda slijedi i jo jedna biser izjava vjenika (HDZ) Sretana Tvrdeia koji
je podrao i ono to je rekla A. Fazini, ali i ono to je radila Izabel Skokandi:
Ovdje se spominje to spaljivanje knjiga, meutim od odreenih vjenika sam uo koje
su to sve knjige spaljene i meni je posebno drago da su spaljene sve te knjige koje su pisano, a
prvenstveno, to jest ne zna gdje je stavljeno i na irilici... Mislim da li e nama svjetski mediji
odredit to emo mi itat i da li moramo i dalje itat na irilici, to neka oni uzmu za sebe i
neka itaju. A ja bi toj gospoi Elizabeti, evo ovdje puki reka da joj bog ruke blagoslovi to
te knjige, a to se ba tie irilice ni prije uklonila.

Na ovu je izjavu opet reagirao Aljoa Milat:

Jer je sramota to to ste rekli, ja se sramim to sam bio u ovoj prostoriji dok se je to
govorilo... I stoga me zaudio stav gospoe Fazini kad je malo prije govorila i izrugivala se
s tim jezikom.... Mislim da bi bilo najbolje da se neke izjave koje su ovdje iskazane povuku,
jer nam mogu donijeti samo dalju sramotu nama kao Vijeu, kao timu, kao kolektivu, nama
kao gradu, a ako hoemo i nama kao narodu i gledanju stranaca na nivo nae kulture. Mene
je jo jednom sram zbog toga to se je u Koruli knjige spaljivalo. Nije istina da je hrvatski
filozof i sociolog Kangrga jedini pisao o spaljivanju knjiga. Mislim da je kronoloki gledano
najvjerojatnije on pisao ak i posljednji, prvi su napisi doli od strane novinara istraitelja,
nikakvih poznatih filozofskih ili sociolokih imena iz nekih prolih ili pretprolih razdoblja i
tako dalje. Prema tome mislim da je rije o dogaaju kojega treba sa puno ozbiljnosti sagle-

348

Knjiga 42.indd 348

2.7.2012. 17:28:11

dati, rei: jest, u Koruli su se knjige spaljivale, u Koruli su se knjige bacale na nain koji je
bio skandalozan, koji se tek kasnije pokuao verificirati, djelomino verificirati i tako dalje,
ali ga to niim ne moe opravdati.

Naravno da je A. Fazini reagirala tvrdnjom da nije ismijavala srpski jezik,

ali je nastavila s osnovnom tezom o prirodi knjiga koje su baene i ispravnosti
toga, pa je ak rekla: Nikad gospoa Skokandi ni jednu knjigu nije bacila. 316
Taj je polemiki okraj u povodu izbora ravnatelja Gradske knjinice opisao
i ve spominjani lokalni novinar eljan Petkovi (Tajnim glasovanjem Izabel
Skokandi, Slobodna Dalmacija, 6. 2. 1999.).
Ni Radna grupa HKD-a u svom Izvjetaju, ali ni Marica apro-Ficovi u
svom demaru ne spominju tu javno opisanu raspravu na sjednici Gradskog
vijea!
U svoj toj faktografskoj raomonijadi u izjavama Alene Fazini gdje nema
pouzdanosti ni o broju, ni o sadraju otpisa, a kae se da knjige jesu baene,
pa da knjige nisu baene, pa da je sve obavljeno po zakonu, i jo k tome uz
terminoloku zbrku (revizija, otpis) stri minhauzenovsku la o 10.000 knjiga preuzetih iz kasarne JNA. Da se naalim, ispada da je korulanska kasarna
JNA, po koliini knjinog fonda, bila svojevrsni institut, samo eto Korulani to
nisu ni znali. Stvarnost je sasvim drugaija.317 Po izriitom nalogu tadanjeg IV
Skuptine opine Korula iz Kasarne je preuzeta samo tzv. civilna literatura,
a ta se sastojala mahom od beletristike (s brojnim, primjerice, svescima edicije
MH Sto godina hrvatske knjievnosti, ali i mnotvom beletristike na veini
jezika narodnosti Jugoslavije maarskom, albanskom itd., a ukoliko je kakvim
sluajem neka knjiga vojne naravi, primjerice o kuhanju i zalutala razlog
je u tome to su prilikom preuzimanja kasarne pripadnici HV-a postupili prema
cijeloj imovini, pa i prema knjigama doslovce barbarski najvei su dio knjiga
316
Dio intrigantnih izjava s ove sjednice Gradskog vijea Korula donio je Feral Tribune 1. 3. 1999. pod
naslovom Djevojica sa igicama i za to bio tuen i osuen!
Samo dva tjedna nakon toga lanka, knjievnik Robert Perii je, iz uvida u ono to je sve izgovorila Alena
Fazini, napisao lanak: Uvod u jezinu psihijatriju (Feral Tribune 15.3.1999.) u kojem s pravom ukazuje
na apsurdnost njenih stavova. U nas bi trebalo ustanoviti jezinu psihijatriju, jer jezine traume u Hrvata
seu duboko u djetinjstvo... Zato je zanimljiv prilog raspravi Alene Fazini, lanice Vijea, koja je zavrila
osnovnu kolu i otuda vue traume... Navodei njene rijei da je prvi jezik koji je govorila bio srpski, da se
u Srbiji rodila i zavrila osnovnu kolu... Perii kae: Isuse, Alena, pa kako si izdrala? Kako je uope od
tebe ispala normalna osoba, kako nisi poandrcala?!... Evo, naalost, u citiranom Aleninom iskazu, u vie od
pedeset rijei, teko bi opet bilo ijednu koja nije srpska. Treba proitati ovaj izvrsni lanak za razumjevanje
sporova (o irilici i srpskom) u bibliotekarstvu.

Citiram iz Zapisnika o primopredaji cjelokupne grae Mjesnoj zajednici Korula (od 8. 12. 1992.), nakon to je Vojna pota 6033 HRM Ploe zatraila povrat knjiga. Uzgred dodajem da je do 1994. godine 21
ustanova donirala knjige Gradskoj knjinici Korula, meu kojima su i Ministarstvo kulture, Knjinica S.S.
Kranjevi i Bibliobus KGZ-a, HAZU, Ekonomski institut Zagreb, Dravni zavod za statistiku, poduzee
Atlanticpaper... od veih, ali je bilo i dosta graana koji su donosili knjige. Procjena doniranih knjiga se kree
na oko 4.500 svezaka. I svi oni spadaju u ustanove prolog sustava?!
317

349

Knjiga 42.indd 349

2.7.2012. 17:28:12

porazbacali, izmjeali, nogama izgazili, a brojne knjige i rastrgali), a koliinski

je to bilo 1.080 knjiga raznog uveza i formata te razliitog pisma i sadraja.
Dio knjiga je u loem stanju (uvez) i mnogi su naslovi u vie primjeraka. A
knjiga koje su preuzete od ustanova prolog sustava, kako ih je nazvala Alena
Fazini, moglo je biti najvie 300 svezaka, meu njima su veim dijelom bile
Enciklopedije JLZ, naen je i Statut grada Korule, i rijetko dostupna monografija o kiparu Ivi Lozici (kojega su strijeljali talijanski faisti 1943., pa je to
Gradskoj knjinici posluilo da u povodu pedeste godinjice toga zloina, uz
ostalu pribavljenu grau, priredi skromnu izlobu o njegovu djelu), a bilo je i
dosta literature iz filozofije (sve izdanja zagrebakog Naprijeda).
Najrunijom mi se u tom kriarskom pohodu na nepoudnu literaturu ini
njena neskrivena netrpeljivost prema knjizi Sjeanja jedne generacije. Grad
Korula 19001946, Korula, 1990. jednom izvanredno kvalitetnom kolektivnom djelu (40 autora, 915 stranica), samo zato to mu kao izdava figurira
Gradski odbor Udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Korula. Evo
njene napomene o tome: A politike knjige, izvolite u ona dva skladita, to je
rekao gospodin Skokandi Ivi, pogledati. Tamo su recimo, tamo ima oko dvjesta knjiga Sjeanja jedne generacije. Ja ne znam zato je to tamo tih dvjesta
knjiga zavrilo.318
Ne moe se rei da joj dokumentacija iz rada Gradske knjinice nije bila
dostupna, a dostupna je i danas. Ili je obavila uvid u dokumentaciju pa svjesno
i namjerno lae ili pak dokumentaciju nije ni pogledala pa pokazuje do koje je
mjere bila temeljita u svom radu.
Svim tim prenemaganjima, netonostima i neistinama cilj je bio samo i
jedino instaliranje osobe koja e provoditi ono to su imali na umu, to su, uronjeni u nacionalistiku histeriju, htjeli politikantski provoditi higijenu duha ienjem od nepoudnih knjiga i eventualno od nepoudnih ljudi, u ovom sluaju
318
Nakon to je knjiga predstavljena, distribiurana i prodavana, ostatak odtampanih primjeraka nalazio se
u kancelariji Udruenja boraca. Tadanji predsjednik Davor Kondenar je u dogovoru s ostalim lanovima
Udruenja (preostalo ih je bilo svega nekoliko ivih) predloio Gradskoj knjinici da preuzme taj ostatak.
Knjiga je bila izvrsna dopuna Zaviajnoj zbirci, a s obzirom na kvalitetu izdanja mogla je posluiti i za
poklone, razmjenu itd. Kad je u listopadu 1992. godine otvoren novi prostor Gradske knjinice, gostima iz
Ministarstva, Regionalne matine slube, Knjinica grada Zagreba poklonjeni su primjerci knjige. Nitko nije
imao primjedaba na to, a nakon nekog vremena (nakon to su je pogledali, prelistali ili proitali) nekolicina
od onih koji su knjigu tada dobili izrazila je zadovoljstvo njenom kvalitetom. Htio bih rei: sam je Zvonko
Letica, nakon dugogodinjeg istraivakog rada u NSB i Arhivima, rekonstruirao na 350 stranica, a na temelju uvida u dokumente, razdoblje historije grada Korule od 1900. do 1941. Taj je prilog od prvorazredne vrijednosti. Spominjem jo da je u radu na knjizi svojim prilozima uestvovao i dugogodinji direktor Instituta
za narodnu umjestnost u Zagrebu, profesor Zoran Palok. Koliko mi je kao Korulaninu, zainteresiranom za
sve to se o Koruli pisalo, poznato nigdje nitko nije napisao negativnu, ili lou ocjenu te knjige. Samo u
mati optereenoj nekim drugim konsideracijama mogla je nastati za tu knjigu kvalifikacija da je to politika
knjiga, valjda stoga to je u njoj obuhvaeno i razdoblje od 1941. do 1946. godine, prilijepiti politikantsku
etiketu i tako dezavuirati viegodinji, estiti rad etrdeset sugraana i suradnika na knjizi.

350

Knjiga 42.indd 350

2.7.2012. 17:28:12

od dvije korulanske bibliotekarke koje se nisu dale uvui u to vrzino kolo U

pitanju je bio sraz dva shvaanja o nainu obavljanja javnih poslova. Tako je bilo
posvuda u Hrvatskoj 1990-ih, a anatomija sluaja Korula pokazuje primjerom kako je tragikomino sve to izgledalo.
Uvid u ono to se dogaalo 1999. godine dozvoljava mi da se ukratko osvrnem na slinom dogaaju iz polovine 2000. godine.
Na sjednici Gradskog vijea (11. 5. 2000.) godina vjenik Svemir Vilovi
postavio je pitanje o postupku, koji je postao u Koruli poznat kao seljenje knjiga: o kojim se knjigama radi, gdje su i zato preseljene. Na njegovo je pitanje
odgovorila lanica Poglavarstva Alena Fazini, a od Izabel Skokandi, ravnateljice Gradske knjinice, nije se ulo ni glasa o tome.
Ukratko o tome to je to seljenje knjiga. Preseljenjem u novi prostor, krajem 1992. je dio knjinog fonda ostao uredno odloen na policama u starom
prostoru, koji je tako postao depo Gradske knjinice. Novo Poglavarstvo je odmah po ustolienju, polovinom 1993. godine odluilo prenamjeniti taj prostor i
u njega na postojee police smjestiti grau Arhiva koja je godinama bila odloena, neureena i zaputena u krajnje nepovoljnom prostoru Gradskog muzeja...
Prostor depoa je po nareenju oduzet Gradskoj knjinici, a knjige su smjetene, mahom u kartonskim kutijama u dva mala sobika Doma kulture toliko
prenatrpana da se na jedvite jade u njih ulazilo. A onda su jo odluili jedan od
tih sobiaka iznajmiti privatniku. Knjige je, dakle, trebalo iseliti. Zapakirane su
u kartonske kutije i smjetene u jednu privatnu kuu u rnovu, selu udaljenom
oko tri kilometra. Izraen je i popis preseljenih knjiga i ako je po njemu suditi,
radilo se o 4.464 stavke, a uz svaku je bilo navedeno i porijeklo319.
U vezi s tim preseljenjem nastala je svojevrsna uzbuna jer je nain i mjesto
319
Svi podaci o seljenja knjiga nalaze se u: Narodna knjinica opine Korula/Gradska knjinica Korula
1990. 1994. graa, Korula, 2005. Tamo je i analiza popisa preseljenih knjiga s naslovom: Biljeka
uz Popis neinventariziranih knjiga koje se nalaze u depou Gradske knjinice (datum Biljeke...: 22. 5.
2000.) Iz nje je postalo vidljivo (priblino, dakako) koliki je broj knjiga od ustanova prologa sustava uao
u fond Knjinice. Evo toga dijela analize:
a) Od ukupnog broja navedenih naslova, 4.464 stavke, 44% je s oznakom nekog od imena pod kojima je
djelovala Gradska knjinica u ranijim razdobljima (Kotarska, Narodna, Opinska, Radnikog sveuilita) i
brojevi tih naslova su zaokrueni olovkom (O); treba upozoriti da postoje i neki izuzeci od toga, ali ih je mali
broj;
b) Od preostalih 56% naslova, koji ne spadaju u grupu navedenu u prethodnom stavku, graa je prema
naznaenom izvoru ili porijeklu rasporeena ovako: 1) od Sindikata (razliitih naziva) 42 naslova; 2) od
Kotarskog NOO 7 naslova; 3) od Socijalistikog saveza 3 naslova; 4) od Saveza socijalista (teko je rei
je li to Soc. savez) 31 naslov; 5) od Saveza komunista 26 naslova; 6) od Vojnog garnizona (javljaju se
tri-etiri, najvie ibenik) 98 naslova; 7) od Amerike ambasade 3 naslova; 8) od Doma zdravlja 14
naslova. Sveukupno 224 naslova, odnosno to ini 9% od ukupno 2494 naslova koji nisu zaokrueni (ne
smatraju se, pretpostavljam, vlasnitvom Gradske knjinice);
Eto na to spade 10.000 knjiga iz Kasarne JNA, a nije ni subverzivna literatura ustanova prologa sustava
potocima tekla u Gradsku knjinicu.

351

Knjiga 42.indd 351

2.7.2012. 17:28:12

preseljenja bio zapravo perfidno izvedeno kao nastavak bacanja knjiga u

kontejner za smee.
Obavijeteni su i HKD, Ministarstvo kulture i upanijske slube, ali bez ikakva rezultata! Poglavarstvo (Alena Fazini) i operativni izvrilac njihovih vizija (Izabel Skokandi) ustrajali su u tom naumu i postigli to su htjeli. Naime,
kad je 2001. godine izabrana nova ravnateljica (Milojka Skokandi) i kad su
knjige iz rnova vraene i smjetene u prostor novog depoa, konstatirano je da
je najvei dio preseljene grae bio uniten. Evo o tome navoda iz Izvjetaja o
radu Gradske knjinice u 2005. godini:
Stvarno stanje fonda 31. prosinca 2005 godine. Nakon to je poetkom 2005. godine
sreena dokumentacija o provedenoj reviziji i otpisu knjinine grae iz 2004., mogue je
utvrditi stvarno stanje fonda. Otpisano je ukupno 4.359 sv. knjine grae ija ukupna procijenjena vrijednost iznosi 67.853 kn i 12 kom videokazeta ija ukupna vrijednost iznosi 905
kn.

Slijede brojevi o fondu koji Knjinica, nakon provedene revizije i otpisa

posjeduje, a zatim i Napomena:
U novi skladini prostor smjestila se sva graa iz dosadanjih skladinih prostora
Knjinice, te graa izluena iz redovnog fonda nakon revizije. Nakon pregleda deponirane
grae i uz prethodno struno miljenje Matine slube za narodne knjinice u Dubrovakoneretvanskoj upaniji, odlueno je zbog iznimno loeg fizikog stanja, otpisati vei dio neinventarizirane grae i dalje s njom postupati kao i s ostalom otpisanom graom nakon provedene revizije. Spomenuta graa, od oko 5.000 sv. starog fonda i poklonjena, unitena je u
estim selidbama knjinice i dugogodinjem smjetaju u neprikladnim skladinim prostorima
(osobito graa preseljena iz privatne kue obitelji Duhovi u rnovu): Od ove neupisane
knjine grae izdvojeno je oko 1.000 sv. fiziki u dobrom stanju i smjeteno na police u
skladitu. Graa e tijekom 2006. godine biti popisana, a o koliini one grae koja e se inventarizirati i pridodati cjelokupnom fondu, odluit e se u skladu s potrebama i zahtjevima
korisnika i strunom procjenom njene vrijednosti za popunjavanje knjinog fonda.320

Dakle, faktiki je oko 80% tzv. seljenih knjiga trebalo otpisati. Eto, tako
je izgledalo ostvarivanje njihove vizije! Umjesno je ovdje dodati da je s promjenom Poglavarstva (2001. godine), odlaskom vizionara kao to su Marko
Buzoli i Alena Fazini, tuti quanti, odlaskom Izabel Skokandi (Djevojice
sa igicama ili bacaice knjiga u kontejner za smee) s mjesta ravnateljice,
Gradska je knjinica (najprije s ravnateljicom Milojkom Skokandi, od 2001.
2005., a zatim Tajanom Grbin, od 2005. pa nadalje...) ponovno poela s normalnim, rekao bih ak uzorno voenim, radom ne samo to je priskrbljen novi,
bolji prostor, nego je i redoviti rad (inventarske knjige, katalogizacija...) sreen,
a pritom je pokrenuta i izdavaka djelatnost Knjinice. Zaista uzorno! Trebalo
je dakle izdrati deset godina brutalnih intervencija u rad Knjinice, pokuaja da
se eliminiraju vrijedne i savjesne bibliotekarke, deset godina unitavanja nepo320

Gradska knjinica Ivan Vidali Korula, Izvjee o radu u 2005. godini, Korula, veljaa 2006., str. 10

352

Knjiga 42.indd 352

2.7.2012. 17:28:13

udne knjine grae, neistina i obmanjivanja javnosti uz alostan pasivan stav

nadlenih prema toj kulturnoj sramoti.
Vratimo se, meutim, tvrdnjama sa sjednice Gradskog vijea iz svibnja
2000. Ostavimo po strani spor oko jednog od tamo pokrenutih pitanja (zbirka
grae Iva Jerievia), jer bi to trailo veliki prostor,321 i zadrimo se na generalnoj ocjeni problema. Na pitanje o unitavanju knjiga preseljenjem dijela fonda
Alena Fazini je, uz ostalo, izjavila:322
U tu Knjinicu su ule, u korulansku, ja to govorim o ovoj korulanskoj, ove druge
me ne interesiraju u ovom trenutku, su ule knjige, koje su do tada bile u toj Knjinici koje
su se nalazile u ilovia domu i dole su i neke donacije koje su imale svoje ime i prezime,
zapravo onaj dio koji ih je dao znalo se ime, uglavnom su to bile obitelji i te su dobile. Ili su
same dale popis knjiga, ili su dobile popis knjiga koje su dale. Meutim, u to vrijeme 91. i 92.
godine su u tu Knjinicu ule i neke knjige kojih su se oigledno otarasili, najbolje ili odloili, privremeno ili trajno ja sad to ne znam. Neke drutveno-politike organizacije i Vojarna
korulanska. Ne radi se o dvije, tri knjige, radi se o nekoliko tisua knjiga, jedno 3.000 knjiga, uglavnom ideolokog sadraja, na kojima su peati tih dosadanjih vlasnika. Meutim,
oni nikad nisu dali ne samo popis knjiga, niti broj knjiga koje su dali, nego nego naprosto se
to odloilo u skladite, dakle stajalo je nepopisano, neevidentirano, zapravo bez podatka tko
je dao, ali se na knjigama ipak vidi ije su, pa ja kaem od vojarne, od Socijalistikog saveza,
od Saveza komunista, od Doma zdravlja i tako dalje... Ali su ipak popisane i ove zime, budui da je gospodin egedin Ive traio jedan prostor za svoj rad, Poglavarstvo je odluilo... to
prenijeti negdje u neko drugo privremeno skladite...
No prije nego to prijeem sad na ovaj zadnji dio o bacanju knjiga u kontejner. Baeno
je 500 knjiga, 511, popis postoji... U otpis idu one knjige koje su unitene, upropatene, masne, bez stranica, bez korica i tako dalje, a koje nisu, nemaju nikakvu povijesnu vrijednost je
li. Mi danas znamo da povijesnu vrijednost uglavnom imaju jo knjige XIX stoljea i neka
raritetna izdanja XX stoljea. U otpis, dakle otpisane knjige, ove koje su bile raene po komisijski, dakle etiri knjiniarke su radile taj popis, su ule knjige uglavnom, ne uglavnom,
nego jedino knjige djeje lektire... To je bilo oko 250 knjiga. Za onih drugih 250 otpisanih
knjiga, revidiranih knjiga, to su knjige kao takve opet koje se dugo ne itaju, ne upotrebljavaju ili koje su u duplikatu ili triplikatu, pa da tamo jedna stoji u knjinici, a druge ukoliko
ih previe ima se otpisuju, se revidiraju i nude se drugim knjinicama. I to je napravljeno.
Gospoa tadanja direktorica i sadanja direktorica, gospoa Izabel, je ponudila te knjige, dakle te revidirane knjige, njih oko 250, ponudila je onoj slubi koja je nadlena, a to je matina
knjinica u Dubrovniku, ponudila je, iako nije morala, i Knjinici narodnoj u Splitu i ak u
Zagrebu, Zagrebakim knjinicama. Nitko od njih nije htio te knjige preuzeti, jer se radi opet
o lektiri kolskoj, lektiri na irilici, lektiri na ekavici, knjigama koje nemaju nikakvu naroitu
vrijednost i koje vie manje sve te Knjinice imaju. Osim toga ak naa Knjinica od svih tih
primjeraka ima u svom depou ili ak na samim policama po jednu ili dvije knjige. Knjige su
Graa o tome, prepiska Svemira Vilovia s Ministarstvom kulture, Tajanom Grbin, Ivom Jerieviem,
Antom Leajom, zatim koloritna i struna ekspertiza I. Orekovia, tadanjeg direktora Dubrovakog
arhiva, kao i zapisnik o grai Iva Jerievia nalazi se cijela u zbirci: Narodna knjinica opine Korula/
Gradska knjinica Korula 1990. 1994. godine graa, Korula, 2005.
321

322

Zapisnik sjednice Gradskog vijea Korula 11. 5. 2000. godine.

353

Knjiga 42.indd 353

2.7.2012. 17:28:13

zavrile u kontejner, moram rei da su, ne pismeno dakako, ali usmeno su to gospoi rekli,
pa najbolje je u stari papir. No o tom potom.

U ovoj papazjaniji od objanjenja Alene Fazini ipak se naziru opet iste

neistine: netoan iskaz broja otpisanih knjiga, tvrdnja da su bile samo i iskljuivo
djeje knjige, da je netko gospoi usmeno, a ne pismeno dakako, rekao da
knjige baci u kontejner ili najbolje je u stari papir, o tome da za svaku od otpisanih, tj u kontejner baenih knjiga postoji duplikat ili triplikat, neistina o
broju bibliotekarki koje da su radile popis (postoji priznanje o tome tko je i zato
odluio o preseljenju knjiga. A ak komino zvui njena bahatost da proglasi
koje knjige imaju povijesnu vrijednost (mi danas znamo tko to mi?). A
10.000 knjiga je postalo 3.000 knjiga. A to se tie tvrdnje da je Izabel Skokandi
ponudila knjige i Knjinicama grada Zagreba, nije to bilo ba tako kako je protumaila Alena Fazini. Evo to mi je na zavretku pisma od 3. 6. 2002. o toj
ponudi rekla Maja Lali, bibliotekarka s dugogodinjim iskustvom na poslovima
revizije, otpisa i zatite knjine grae u Matinoj slubi KGZ-a:323
Zakljuak: 1. Popisi knjiga nisu napravljeni po pravilima struke. 2. Nije istina, da nisam imala primjedbe na neuredan popis otpisane grae. 3. Nisam odbila knjige s popisa /niti
prihvatila/, jer knjinica gdje radim nije matina Korulanskoj knjinici. 4. Mislim da sam
kolegicu I. Skokandi upozorila, da svakako proita tada Pravilnik o matinim slubama i
matinosti. 5. Popis otpisanih knjiga poslan je putem pote, a s kolegicom I. Skokandi razgovarala sam telefonski. 6. Jedino na kraju mogu izraziti aljenje, da takve osobe obavljaju
dunost ravnatelja jedne javne knjinice, iz ega su proizale sve ove nevolje, neprofesionalan odnos prema poslu, nepotivanje Zakona, pravilnika, uputa iz nae knjiniarske struke.
7. Smatram (to se tie Knjinice u Koruli), da je trebalo mnogo ranije reagirati, od strane
knjiniara i Hrvatskog knjiniarskog drutva: Ovako se cijeli problem vremenski rastee,
vue po novinama.

Svakom bibliotekaru je poznato da se popisi otpisanih knjiga najprije alju nadlenoj matinoj slubi (knjinici), a nakon njihovog odgovora sredinjoj
matinoj slubi (NSB), a ta je u ovom sluaju potpuno zaobiena. Tek nakon
njihovog odgovora moe se ii u nuenje drugima.
Ovaj primjer iz Korule (arbitriranje Alene Fazini i njeno mjeanje u rad
Gradske knjinice, da ne govorim o neetinosti postupaka Izabel Skokandi)
323
Istraujui sluaj Korula, suoio sam se s ponovljenim napomenama Izabel Skokandi i Alene Fazini
da nitko nije imao primjedaba na izraene i poslane popise otpisanih knjiga. To mi je bilo krajnje sumnjivo,
naroito nakon upoznavanja s viekratno kritikim stavom voditeljice upanijske Matine slube o nezakonitosti postupka revizije i otpisa. Zato sam se obratio voditeljici Matine slube KGZ-a, Tatjani Nebesny, s molbom da mi objasne to je bilo s upuenim im popisima i kakav je bio njihov stav. Kako mi nije odgovorila, bio
sam slobodan obratiti se specijalisti za to podruje, bibliotekarki Maji Lali, jer sam pretpostavio da je ona za
te popise morala znati. Poslao sam joj pismo (premda nisam bio siguran da jo uvijek tamo radi) i bio ugodno
iznenaen kad sam samo nekoliko dana kasnije dobio njen jasan odgovor: smatrala je postupak I. Skokandi
krajnje neprofesionalnim u svakom pogledu. Zahvalio sam joj na pismu. Za mene je njena ocjena bila od
posebne vanosti, jer je Maja Lali glavninu svog bibliotekarskog angamana posvetila upravo podruju
revizije, otpisa i zatite knjine grae.

354

Knjiga 42.indd 354

2.7.2012. 17:28:13

moe posluiti bibliotekarskoj zajednici kao snaan argument u borbi za uspostavljanje profesionalnog statusa struke, kao argument za snaan otpor politikim ili politikantskim (u pravilu i neznalakim) intervencijama u bibliotekarstvo,
za autonomiju bibliotekarstva, ali i kao snaan argument da se u svojim redovima
striktno insistira na profesionalizmu i etikom kodeksu, ukljuujui i sankcioniranje onih koji se toga ne pridravaju. I upravo tim poukama, sluaj Korula
prelazi znaenje jednog minornog primjera i cjelinom svega to se dogaalo ukazuje na akutne probleme bibliotekarstva u cjelini.

5. ienje kolskih knjinica

Slavna dva Naputka... nastala polovinom 1992., od kojih je jedan povuen,
a drugi ga sasvim uspjeno zamjenio u promoviranju duha iskljuivosti te uvena
Saborska rasprava o udbenicima obiljeili su sve primjere unitavanja knjiga
u kolskim knjinicama. Trebalo je iupati korov, kako je to lijepo objasnio
jedan od govornika u tadanjoj saborskoj raspravi. Promjena nastavnih programa
svih redovnih osnovnih i srednjih kola, prvenstveno u podruju tzv. humanistikih i drutvenih predmeta i izmjene lektire bile su instrument koji je legalizirao ienje kolskih biblioteka od knjiga koje vie nisu u upotrebi. Pokazat
e se i ovdje da su se u atmosferi posvemanjeg (pre)vrednovanja knjinih
fondova mogle provui konsideracije (ideoloki motivirani stavovi, animoziteti,
nerazumijevanje ili neznanje, predrasude itd.) koje su irile kriterije za odstranjivane knjige.
Ovdje u navesti nekoliko primjera odstranjivanja ili ienja neprikladnih knjinih fondova ili dijelova knjinih fondova, redosljedom objavljivanja u
novinama. Tamo gdje nemam dodatnih informacija navest u samo tekstove to
su objavljeni, gdje postoji mogunost prikazat u i razlike u interpretacijama i
ocjenama.
IENJE KNJIGA IZ GIMNAZIJE U PULI bio je predmet lanka Tatjane
tambuk Tko knjigu potuje. Hamlet na smetlitu objavljenog u Glasu
Istre 11. 3. 1996.:
Nije li ve i srednjovjekovni glagolja otprilike zapisao Tko knjigu potuje, neka je
knjigama i potovan! Knjiga je u Istri oduvijek imala posebno mjesto, ovdje je ve u 15 stoljeu prireen i prvijenac hrvatskog glagoljakog tiskarstva, Misal po zakonu Rimskog dvora, a koliko je knjiga znaajna znala je na alost i talijanska iredenta kad je palila i unitavala
hrvatsku knjigu, glagoljake natpise... Kad se u takvom civilizacijskom okruenju i na pragu
treeg tisuljea dogodi opet neko spaljivanje zvui nevjerojatno, ali... U Sveuilinu
biblioteku u Puli krajem je tjedna gospodin I. M. donio 22 knjige pronaene na pulskom
otpadu za papir. Prema rijeima ravnatelja Sveuiline knjinice Pule, Bruna Dobria, rije
je o vrijednim izdanjima, uglavnom Matice hrvatske iz prve polovice stoljea, meu kojima
ima i pravih rariteta. (...)

355

Knjiga 42.indd 355

2.7.2012. 17:28:13

Na alost, prema rijeima I. M., koji radi u komunalnoj inspekciji Pule, ovo odbacivanje
knjiga nije i jedino. Mnogo toga, pobacano je iz negdanje Vojne biblioteke, a baca se i iz
kunih biblioteka. Sve u svemu, gore nego u doba slubenih spaljivanja knjiga. Jer, i oni
su ipak imali neki plan i program po kojem su unitavali knjige, a danas se to ini kako se
kome prohtije, dakako, prednjae irilina i srpska izdanja, izdanja koja su znanstveno prevladana itd., ali eto i pravi knjievni rariteti, izdavaki i knjievni dragulji.324

Dakle, da je gore nego u doba slubenih spaljivanja knjiga i da se danas

to ini kako se kome prohtije, to su poruke lanka.
O IENJU KNJIGA IZ OSNOVNE KOLE U SV. IVANU ABNO pisao je Novinar Rade Dragojevi u lanku Librocid u osnovnoj koli Grigor
Vitez u Svetom Ivanu abnu. Knjige za odstrel (Feral Tribune, 29. 4. 2000.).
Ukazao je ne samo na in odstranjivanja knjiga, nego i na slubene zahtjeve, poticaje i pritiske da se ienje kolske knjinice obavi, ali i na lokalne inicijative
da se odbaene knjige ne unite. S obzirom na prikaz cjeline problema lanak je
pravi primjer za prouavanje fenomena unitavanja knjiga. Stoga ovdje donosim
taj lanak u cjelini:
ujte, nama je na kolu u razdoblju od 1992. do 1997. stiglo osam razliitih naputaka,
to iz Ministarstva prosvjete, kulture i porta, a to sa upanijske razine, a sve u vezi s revizijom i otpisom knjiga u kolskim knjinicama. Nismo vrili otpis knjiga sve do proljea
1997. Tako svoju priu o pomoru knjiga u kolskoj knjinici O Grigor Vitez u Svetom
Ivanu abnu, isprianu za Feral, zapoinje ravnatelj kole Ratimir Tuk. Oujka te godine
napokon se sastaje kolska komisija sastavljena od uitelja i ravnatelja i donosi odluku da od
7.200 svezaka, koliki je bio ukupni knjini fond, na svojevrsni index librorum prohibitorum
stavi vie od 60 posto naslova i da ih se rijei na razliite naine.
Tone su sljedee brojke: 2.288 knjiga predlae se za otpis, jer nisu u popisu kolske
lektire, iduih 2.570 naslova smatra se nepotrebnima za kolsku djecu, pa ih se takoer treba
rijeiti, a tek 19 naslova valja izbaciti iz knjinice zbog pohabanosti, dakle klasinog knjiniarskog razloga. Ove nam je podatke dao sam ravnatelj, ne smatrajui da je takvom revizijom
nainjen osobiti krimen.
Popis otpisanih. Tih gotovo 5.000 knjiga kolska knjinica oslobodila se na razliite
naine. Jedan od tih naina opisali su nam i eljko Bakar, lan Opinskog poglavarstva zaduenog za prosvjetu, te Antun ramek, inicijator osnivanja Etnografske zbirke pri Opini.
Njih su dvojica zajedno s opinskim naelnikom u prostorije Etnografske zbirke smjestili
1.801 svezak i tako spasili knjige partizanske i komunistike tematike, knjige autora srpske
Istraujui problem, uspio sam doi u kontakt s graaninom I. M. U kratkom pismu on kae: Knjiga
je kod nas u Hrvatskoj doivjela traginu sudbinu. Po naputku ministrice prosvjete zavladala je histerija u
odbacivanju knjiga, pa je tako bilo i u Puli. Imao sam tu sreu ili nesreu da sam naiao na gomile odloenih
knjiga na otpadu. Sva irilina izdanja, izdanja sa teritorija BiH koja ne odiu istim hrvatskim jezikom nala
su tamo svoj kraj. Desilo se to i Krlei ako je na knjizi pisalo da je jugoslavensko izdanje. Moram napomenuti
da su na otpadu zavravale i izlizane, istroene knjige za osnovnu kolu to se moe i opravdati. Za navedenu ocjenu imao je i osnove: preko jednoga desetljea bio je i nastavnik u koli. Zamolio me je i ...da me
ne potucate po novinama, jer sam imao i neke neugodnosti. Prema dodatnim informacijama, sugraanin iz
Pule nije imao samo neke neugodnosti, bilo je to znatno jae, jer je bio izloen prijetnjama jer se usudio
dignuti glas protiv masovnog unitavanja knjiga.
324

356

Knjiga 42.indd 356

2.7.2012. 17:28:14

nacionalnosti, zatim one objavljene na irilici, ali i knjige hrvatskih autora.

Kako bi spasilo barem dio knjiga koje je kolska komisija odredila za otpis, Opinsko
je poglavarstvo donijelo odluku da u svoje prostorije do daljnjega smjesti to je mogue vie
knjiga, kazat e ramek i Bakar, a ovaj pootonji dodaje kako su police kolske knjinice nekad bile prepunjene knjiga, dok su danas poluprazne. kolsku knjinicu smo uredili 1990.,
nadajui se da e se njome koristiti i mjetani abna. Osim toga, morate znati da je, to god
vam kazali ravnatelj i njegovi, tih 1.800 knjiga spaeno u zadnji tren. Knjige su tjednima
stajale u kolskim hodnicima i raznosio ih je tko je stigao, dodat e sugovornici.
Gdje je nestalo ostalih gotovo tri tisue knjiga, ne zna se pouzdano. Pria se da je dio
prodan na placu u Koprivnici, na tandovima izmeu perina i mrkve. Osim toga, a to znaju
svi mjetani abna, knjige koje su stajale po kolskim hodnicima zavravale su po privatnim
kuama. Tako se jedan bosanski izbjeglica silno obradovao kad je naiao na opieve knjige,
pa ih je odluio ponijeti sa sobom. Barem neka korist od cijele te ujdurme.
Zanimljivo je da su neke uiteljice samoinicijativno ljeta 1997. godine odluile angairati uenike kole da popiu to je mogue vie knjiga, kako bi se, zajedno s popisom, predale
Opini i Etnografskoj zbirci. Tako ramek i Bakar posjeduju i nekoliko stranica s naslovima
knjiga napisanih djejim rukopisima. Taj bi popis trebao biti i prvi katalog nove gradske
knjinice koju Opinsko poglavarstvo namjerava otvoriti. Glavninu fonda nove knjinice
init e tako, silom prilika, upravo knjige izbaene iz kolske knjinice.
Sam ravnatelj Turk je u razgovoru za Feral olako zakljuio da bi se jedan takav otpis
kad-tad trebao napraviti, pa stoga ne misli da je ovom revizijom napravljena neka naroito
velika teta.
Na kolsku je adresu svojedobno doista pristigao i onaj glasoviti Naputak za rad sa
knjinicama osnovnih kola koji je 1992. godine potpisala Veronika eli-Tica, kao to su
stigli i napuci iz Ministarstva. Jedan od njih sastavila je i potpisala sama miniistrica Vesna
Girardi-Jurki. U njemu se ponavljaju teze iz Naputka skupine autorica Tica-Javor-Tihi, neto blae intonirane, no i dalje se apostrofiraju tzv. ideoloke knjige koje se moraju smjestiti
u adekvatnom broju primjeraka u posebne zbirke, ili naredba da se iz knjinica izlui sva
zastarjela lektira i sl.
upanijska bespua. Iz kolske knjinice izbacivane su i strune knjige, pa se tako dogaaju i apsurdne stvari. Naime, studenti zagrebake Pedagoke akademije u fakultetskoj
su knjinici odjednom poeli nailaziti na naslove koji su neko pripadali fondu O Grigor
Vitez. Osim po peatu kolske knjinice, takve je knjige lako prepoznati po oznaci otpisano 97, koja je kemijskom olovkom ispisana na unutarnjim koricama svake revidirane
knjige. Oznake je ispisivao profesor hrvatskog jezika u O Grigor Vitez Jerko Barii,
lan kolskog kolektiva koji je uz ravnatelja bio najrevnosniji u ienju knjinice. Gospodin
Barii nam je meutim ostao nedostupan, jer je u vrijeme pripremanja i pisanja ovoga teksta
boravio u rodnoj mu Hercegovini.
Da je librocid u abnu bio temeljit na rijetko poznat nain, o tome svjedoi i podatak
da su sklanjani i unitavani itavi kompleti pojedinih autora. Tako je s polica nestao komplet
Remarqueovih djela u 12 knjiga, cijeli Andri, Gorki i Mato Lovrak. Nemilosrdno su izbaeni klasici marksizma, ali i Kranjevi. Iz tko zna kojeg razloga kolskoj se komisiji nisu
svidjeli ni romani Karla Maya, kao ni, pazi sad, djela Williama Shakespearea. ak devet
Shakespeareovih knjiga zavrilo je u kutijama za otpis. Nejasno je, primjerice, i zato je
kolskoj upravi smetala trilogija Margaret Mitchell Prohujalo s vihorom ili sedam krimia
Agathe Christie?

357

Knjiga 42.indd 357

2.7.2012. 17:28:14

Na tunom popisu eleminiranih knjiga nali su se i Camoesovi Luzitanci, knjiga koja

se inae i u Zagrebu teko moe nai, Zupeve Ljuvene mostarske kie, tajnerova knjiga
7000 dana u Sibiru, Kaporova Ada i Zolina Nana, potom Cankarove, Zupanove i
Bevkove knjige, knjige Dubravke Ugrei, Nazorove Slavenske legende, A. G. Mato i
Erich Kstner. Te e se knjige ipak nai na policama nove knjinice, ali tri tisue drugih naslova netragom je nestalo u bespuima Koprivniko-krievake upanije.

Jasno se vidi kako se otpis moe pretvoriti u otpis i kako su famozni

Naputci... poticali unitavanje knjiga, podudarivi se s nekim osobnim animozitetima. Ali i u abnu je bilo ljudi koji su unitavanje knjiga smatrali besmislenim, posebno to je za manja mjesta karakteristino da kolske knjinice
praktiki obavljaju i funkciju javnih (narodnih) knjinica.
Ovaj izvrsno pisan lanak, vrlo konkretan i s opaskama koje ienja kolske knjinice ispravno situira u kontekst unitavanja knjiga poticanog politikom,
nadilazi razinu reportae o jednom primjeru.
O IENJU KOLSKE KNJINICE U VRSARU su Glas Istre i Novi
list objavili 23. 2. 2004. tekst, to ga je napisala novinarka Snjeana Mateji.
Za razliku od prethodnog primjera (abno), primjer iz Vrsara imao je odjek u
polemikim okrajima u Novom listu, ali i u obliku reagiranja Drutva bibliotekara Istre (DBI), to je svakako vrijedno panje.325
Dogaaj je postao javan najprije velikim naslovom Na stotine knjiga iz
325
O sluaju Vrsar, ovdje navodim sve priloge to sam ih registrirao u novinama, kao i dokumente dobivene od DBI-a, a u tekstu u se pozivati na ime autora i datum objavljivanja:
I. grupa (prilozi u novinama):
1) Snijeana Mateji, Na stotine knjiga iz vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki
neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektire, Glas Istre 23. 2. 2004. i Novi list, 23. 2. 2004.;
2) Snijeana Mateji, Ima nade za knjige sa smetlita. Kome trebaju knjige iz vrsarske kolske knjinice,
Glas Istre, 24. 2. 2004.;
3) Goran Prodan, Prevaziena svinjarija, Glas Istre, 24. 2. 2004.;
4) Rade Dragojevi, Kako su Nazoru presudili u Nazoru, Novi list, 24. 2. 2004;
5) Ante Cukrov, Briga za kulturno dobro ili senzacija, Glas Istre, 25. 2. 2004.;
6) Vesna Girardi-Jurki, Prevaziena svinjarija (2). Lano i isfabricirano prenoenje pisanja Ferala,
Glas Istre, 26. 2. 2004.;
7) Snijeana Mateji, Briga za kulturno dobro ili senzacija (2). teta nanijeta knjigama dijelom je, sreom,
popravljena, Glas Istre, 26. 2. 2004.;
8) Goran Prodan, Vesna Girardi Jurki je nevina, ja sam kriv, Glas istre, 27. 2. 2004.;
9) Bruno Dobri, Ispravak: Sveuilina knjinica nema veza s revizijom, Glas Istre, 27. 2. 2004.;
10) Predsjednitvo Pazinske udruge antifaistikih boraca, Osueno ienje ideoloki nadienih knjiga,
Glas Istre, 27. 2. 2004.
11) Neven Ljubii, Naa posla. Vladimir Nazor, Slobodna Daalmacija, 2. 3. 2004.;
12) Ratko angalovi, Zagrebka epetanja. Nazor in Krlea na smetiu, Delo, 12. 3. 2004.
II. grupa (dokumenti Drutva bibliotekara Istre DBI):
1) DBI, Pismo Matinoj slubi za narodne i kolske knjinice upanije Istarske, 25. 2. 2004. (upueno na
znanje: koli u Vrsaru i Matinoj slubi NSK u Zagrebu);
2) O Vrsar, Pismo Glavnom odboru Drutva bibliotekara Istre, 10. 3. 2004. (upueno na znanje Matinoj
slubi NSK u Zagrebu).

358

Knjiga 42.indd 358

2.7.2012. 17:28:14

Vrsarske osnovne kole Vladimira Nazora na deponiju. I Nazor na smetlitu na

prvoj stranici Glasa Istre. Vjerojatno je takvoj najavi povod bilo to je kola
nosila naziv pisca ije su knjige takoer odbaene.
Odvojili smo viak knjiga, zapravo, konano oistili knjinicu. Nemamo kamo staviti
te knjige, nitko ne uzima stari papir, a mi to niti nemamo ime platiti. Radi se o kolskoj
lektiri koja je pass, rekao je ravnatelj O Vladimira Nazora. (...)
Meu napola razgraenim kaetama kapule i krumpira u smradu deponija etvero je
ljudi u subotu popodne kopalo pokuavajui spasiti to se spasiti dade od nekoliko stotina
knjiga iz kolske knjinice Osnovne kole Vladimira Nazora u Vrsaru. Sve uredno peatirane, s kartonima signaturama i datumima posudbe. Neke su ak omotane da bi se bolje
sauvale.
Iz gomile koju je naela kia proviruju lica Krlee i Gorkoga, naslovi poput Dnevnika
Ane Frank, Alise u zemlji udesa, Medvjeda Brunda, Velikog Joe, Pria iz davnine, pravopisnog prirunika Ania i Silia... Oi ne mogu vjerovati. Knjige su, oito, stare,
ali na prvi pogled, mnoge i na drugi, u odliniom stanju. Gotovo itava biblioteka Vjeverica
baena je u smee. Ima u Hrvatskoj kola koje nemaju biblioteku, ne mogu vjerovati da
je sve ovo baeno na smetlite, kae jedan od trojice Funtanjana koji su otkrili knjige na
deponiju, poli doma po vreice i kaete i upustili se u akciju spaavanja. Ponijeli su velik
dio knjiga doma, smjestit e ih, kau, na suho. Moda e se javiti netko kome trebaju. Na
povratku smo naili na naelnika Opine Vrsar Franka tifania, zaustavili ga i rekli mu to
smo otkrili. tifani je i predsjednik kolskog vijea. Rekao je samo da pojma nema o emu
se radi. A to na ovu priu kae ravnatelj kole Ante Cukrov?
Obavljena je revizija a po uputi knjiniarske slube odvojili smo viak knjiga, zapravo, konano oistili knjinicu. Nemamo kamo staviti te knjige, nitko ne uzima stari papir, a
mi to niti nemamo ime platiti. Radi se o kolskoj lektiri koja je pass, o knjigama koje su
tehniki neupotrebljive, odnosno ideoloki prevaziene, rekao nam je Cukrov.
Krlea i Gorki su pass ili ideoloki nepodobni? Na tom je kupu bilo i po pet-est primjeraka iste knjige, hrvatskog izdavaa, na latinici, s jedinom manom to su izdane prije 20
ili 30 godina. Je li mogue odbaciti knjige samo zato to su u meuvremenu tiskane s ljepim
koricama, suvremenijeg dizajna? Oito jest.
Jedan nam je upueni knjiniar objasnio proceduru: knjinica odlui rjeiti se starih
knjiga i kupiti nekoliko metara jednakog formata, moda i skladnih boja uveza da bi ljepe
sjele u police kao Nuieva gospoa ministarka. Saini se lista knjiga koje se otpisuju zato
jer su fiziki unitene, zastarjele ili pisane jezikom i pismom koji vie nisu u modi. Taj
se popis alje na odobrenje matinoj knjininoj ustanovi, to je za sve istarske knjinice
Gradska knjinica Pula. Tamo odlue to s popisa ele sauvati u svom fondu, a ostalo se
moe otpisati. U kolskim je knjinicama, saznajemo, dosta knjiga koje odavno ne spadaju
u kolsku lektiru, mnoge nisu godinama posuene. Ali, nitko ne provjerava jesu li knjige s
popisa zaista neupotrebljive. Sve se svodi na savjest knjiniara, odnosno osobe zaduene za
knjinicu u nekoj koli. Svaka bi otpisana knjiga, navodno, morala imati peat koji o tome
svjedoi. Vrsarske knjige ga nemaju.
A to znai otpisati knjige? Baciti ih u smee? Ne mogu li ih ponuditi onima koji nemaju
ni takve? Teoretski se to moe napraviti, ali nitko ne eli platiti potarinu, odnosno transport
knjiga s jednog mjesta na drugo. I zato knjige zavravaju u kontejnerima ili na deponijima.

359

Knjiga 42.indd 359

2.7.2012. 17:28:15

Dodue, nakon to su u javnosti eksponirane prie o bacanju knjiga, sada ih vlasnici nastoje
spaliti i tako zamesti trag.326 Dakle, jasno je da se radi o, u najmanju ruku, nemoralnom i
nekulturnom inu. Moda bi te knjige netko i kupio, da su ih ponudili na kakvoj kolskoj
rasprodaji. Uostalom, u susjednom Poreu postoji i knjini antikvarijat, a skladite-prikupljalite starog papira komunalnog poduzea Usluga!

Opisano ienje kolske knjinice u Vrsaru istovjetno je i drugim registriranim unitavanjima. Odbacuju se ideoloki prevaziena, po jeziku, po pismu
ili po izdavau neprihvatljiva, prema propisanoj lektiri suvina ili nepotrebna
djela. irok je raspon kriterija u koje se mogla utrpati i sva sila subjektivnih
preferencija i samovoljnih tumaenja. Da se nisu potivale propisane procedure
revizije i otpisa zajedniko je svima.
Ba s poetka 1990-ih odjednom se tako masovno probudila potreba za
sreivanjem biblioteka, za revizijom literature, za oslobaanjem polica, svemu
onom to se godinama nije radilo, sad se tako marno pristupilo?
Naroito mi se znaajnom ini osuda postupka ienja knjinice kole u
Vrsaru koju je formulirao DBI, a u kojoj je izriito reeno: Izraavamo ogorenje takvim ponaanjem, nepotivanjem Zakona... Ravnatelja, g. Cukrova drimo odgovornim za bacanje knjiga. Graanima koji su spasili knjige sa smetlita
najljepe zahvaljujemo. Zatraili su i da u ovom sluaju intervenira upanijska
326
Kad se, makar kao indicija ili figurativno, koristi rije spaljivanje, podsjeam da je Milan Kangrga
u svom lanku (prva polovina 1998.) naveo informaciju o spaljivanju knjiga u jednoj osnovnoj koli u
Slavoniji. Ministarstvo je to negiralo, reklo je da za takvo to ne zna, a Kangrga je zbog toga bio i napadan.
Nastojao sam njegovu opasku provjeriti i pokazala se tonom. Postoji biljeka o koli i ravnatelju kole koji
je prisilio dvoje nastavnika da s acima u uglu kolskog dvorita pale knjige. Bilo je to u jednoj od osnovnih
kola u Slavonskoj Poegi 1992. godine. Obratio sam se dva puta pismenom zamolbom tim nastavnicima za
objanjenja, ali mi nisu odgovorili. Zamolio sam i tadanjega bibliotekara, ve odavno je u penziji, koji mi je
tek nakon treeg pokuaja odgovorio jednim trpkim kratkim pismom (11. 5. 2005.) u kom objanjava zato
mi nije odgovorio. Mislio sam da ete razumjeti da nemam ili ne elim nita rei vezano za Vae pitanje.
Demokracija i sloboda donijele su mi to da sam neko vrijeme ostao bez posla, poslije sam morao u mirovinu
(prijevremenu) odriui se pismeno najbolje plaenih godina u svom radnom vijeku jer su unitili dokumentaciju... To je sada iza mene i ne elim nove neprilike. Mogu Vam samo rei da ja osobno nisam sudjelovao u
unitavanju knjiga i da nemam tonu evidenciju to je uniteno. A poznato je da je u veini kola bilo unitavanja knjiga neke su spaljivane, neke bacane na smetlite. No mislim da ete teko doi do podataka o tome.
Molim Vas da moje ime ne spominjete nije to kukaviluk jer sam se cijelog ivota borio za neku pravdu i
stalno bio u problemima, ali sad vie nemam snage za to i elim ostatak ivota provesti u miru. Vama elim
uspjeh u radu i srdano Vas pozdravljam. Tako, uz sva nastojanja nisam uspio doznati ni koliko je tog dana
spaljeno knjiga (ili asopisa) ni kojeg su to anra knjige bile.
O ovome sam razgovarao i s Poeaninom Alenom Budajem, koji mi je potvrdio da se u Poegi neto takvoga
moglo dogoditi. Iz njegove mi je knjige (Vallis Judaea Povijest poeke idovske zajednice, D-graf d.o.o,
Zagreb, 2007.) dao odlomak o spaljivanju knjiga 15. 5. 1941. godine na glavnom trgu u Poegi (str. 328). Dao
mi je pritom i podatak za ono to je brisano ili uniteno 1991. godine: imena 4 osnovne i 1 srednje kole
su brisana, uniteno je ili maknuto 6 spomenika, spomen ploa, izmjenjeni su nazivi 41 ulice. Ukratko, zorna
ilustracija nacionalistikog stampeda, kojemu treba pridodati: nikakvim ratnim operacijama izazvana
miniranja kua, egzodus stanovnitva iz podpapukih srpskih sela i ubojstva stanovnika u njima i potpuno
unitavanje velikog dijela tih sela (spaljivanje i miniranje, uz pljaku). U toj atmosferi mogla se dogoditi
repriza paljenja knjiga iz polovine 1941. Zahvalan sam Alenu Budaju na informacijama.

360

Knjiga 42.indd 360

2.7.2012. 17:28:15

matina sluba. Stav BDI-a je znaajan jer je profesionalno, etiki i graanski

primjeren i primjeran. A koliko mi je poznato, to je i jedini tako jasno formuliran
stav nekog profesionalnog udruenja o unitavanju knjine grae na svom terenu. Za razliku recimo od stava Dubrovakog knjiniarskog drutva koji mu je
dijametralno suprotan.
Na taj stav DBI-ja reagirao je kolski odbor osnovne kole u Vrsaru.
Opravdavajui unitavanje izriu i jednu nevjerojatnu informaciju: da knjinicu
od njenog osnutka nitko nikada od strunih bibliotenih slubi nije posjetio niti
izvrio uvid u njezin rad. Dodue, nakon demokratskih promjena 90-ih godina iz
knjinice su uklonjena irilina izdanja. Izraz dodue kao da ima prizvuk olakotne okolnosti. Demokratske promjene kao da same po sebi podrazumijevaju
uklanjanje irilinih izdanja.
Reakcija Gorana Prodana bila je veoma otra. On taj sluaj promatra tek
kao dio fenomena ienja knjinica u Hrvatskoj, povezujui ga s djelovanjem
Ministarstva kulture:
Nisu vrsarski bacai knjiga na smetlite prvi u Hrvatskoj. Ako dosad objavljeni lanci
o saniranoj bibliotenoj djelatnosti u Hrvata (Feralova sintagma) ne lau, tu modu ienja kolskih knjinica u samostalnoj Hrvatskoj otvorila svojim naputkom jo poetkom
90-ih ba jedna Istranka tadanja ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki. U meuvremenu
su revni knjiniari uz blagoslov svojih kolskih ravnatelja to bacili to spalili na tisue i tisue nepodobnih knjiga uzdu i poprijeko Hrvatske, od Velike Gorice i Slatine do Korule.
Neto je od te rabote prodrlo u javnost, ali izvjesno je da je puno toga tijekom godina istrulilo
na deponijima ili izgorjelo u kolskim kotlovnicama. Uostalom, to su stare metode novih
vlasti, naroito onih diktatorskih, od kojih je primjer javnog spaljivanja nepoudne literature
u Hitlerovoj nacistikoj Njemakoj samo najsvjetliji.
Utoliko vrsarski sluaj nije vijest, iako ostaje ordinarna svinjarija, a ne nedostaje mu ni
ironije. Baciti na smetlite Velog Jou i Medvjeda Brunda Vladimira Nazora, sve i da
su primjerci tehniki neupotrebljivi, a ne ideoloki prevazieni (dva u novinama citirana
opravdanja ravnatelja kole), doista je ironian potez za kolu koja nosi ime tog slavnog, treba
li rei hrvatskog, knjievnika. Teko je, pak, u hrvatskom knjievnom kontekstu jo ironinije
ne primjetiti da je ravnatelj kole Ante Cukrov treba li rei: viekratno idejnopolitiki &
nacionalnosvijesno deklarirani Hrvat koji je po hadezeovskoj liniji onajput bio i ravnateljem poreke osnovke u spomenutoj izjavi upotrijebio rije prevazien, koju znameniti
Brodnjakov Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika oznaava kao srpsku. Dapae, navodi je kao jednu iz skupine onih kojima se od 1918. a osobito u novije vrijeme u sredstvima
javnog priopavanja nastojala istisnuti odgovarajua hrvatska rije (citat iz Brodnjakovih
objanjenja). Drugim rijeima, to je rije koja je u prolosti hrvatskom jeziku to ideoloki
to protuhrvatski nametnuta pa je doista treba prevladati, da ne velim prevazii. Dakako, ne
unitavanjem knjiga u kojima je moda upotrebljena. (Glas Istre, 24. 2. 2004.)

Na spominjanje svoga imena reagirala je izravno i veoma otro Vesna

Girardi-Jurki (Glas Istre, 26. 2. 2004.):
Sa zgraanjem sam proitala komentar vaeg novinara Gorana Prodana u Glasu Istre

361

Knjiga 42.indd 361

2.7.2012. 17:28:15

od 23. veljae 2004. pod naslovom Prevaziena svinjarija, u kojem se spominje moje
ime i prenosi lana Feralova sintagma o Naputku Ministarstva prosvjete, kulture i porta
RH iz 1992. g., odnosno pie da je ...tu modu ienja kolskih knjinica u samostalnoj
Hrvatskoj otvorila svojim naputkom jo poetkom 90-ih ba jedna Istranka, tadanja ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki . Stoga radi istinitog informiranja javnosti prilaem cjelovit Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim bibliotekama od 19. 6. 1992.
objavljen u Glasniku Ministrastva pod br. 38. i molim da po Zakonu o tisku obvezatno
objavite iz tog Naputka:
1.) to. III/2 (Raspolaganje knjinim fondom), alineja 4 glasi: knjige koje su bile u ranijim,
popisima lektire mogu se zbog racionalizacije prostora, u skladu s knjininim propisima,
izluiti (podcrtala V. G. J.) iz knjinice te ponuditi nekoj veoj knjinici, odnosno zadrati
odreeni broj primjeraka za slobodno itanje, ovisno od uestalosti koritenja, tj. interesa
uenika za pojedine naslove,
2.) to. III/2, alineja 8 glasi: ideoloka literatura iz prolog sustava koja nudi svoje tumaenje povijesnih istina moe u adekvatnom broju primjeraka biti posebna zbirka i svjedoanstvo o jednom vremenu, a ostatak treba u skladu s knjininim propisima ponuditi nekoj
prikladnoj knjinici koja uva takve zbirke ili sl.
Prema tome, ne radi se ni o kakvom naputku za unitavanje neprimjerene ili ideoloki
neprihvatljive literature. Na posebni upit Feral Tribunea dana 29. 6. 2001. dala sam pisano
priopenje urednitvu, koje govori o specifinoj prosvjetnoj situaciji u ratnoj 1992. godini i
nunoj potrebi donoenja cit. Obvezatnog naputka pa je u najmanju ruku neprimjereno ponovno lano i isfabricirano prenoenje pisanja Feral Tribunea s komentarom G. P. o tzv.
sanitarnoj bibliotenoj djelatnosti u Hrvata.

Na tako izazovnu kritiku Vesne Girardi-Jurki, novinar Goran Prodan je odgovorio (Glas Istre, 27. 2. 2004.):
Iako sam se, spominjui Vesnu Girardi-Jurki kao ministricu prosvjete koja je onaj put
uvela modu ienja kolskih knjinica u Hrvata, ogradio pogodbenom reenicom (ako
dosad objavljeni lanci ne lau), injenica je da je obavezni naputak o koritenju knjinog
fonda u kolskim bibliotekama koji je ona potpisala zapravo korektna korekcija neto ranijeg spornog naputka (iz iste 1992. godine u kojoj je postala ministrica), koji je upravo
ona povukla. Utoliko je gospoa eksministrica nevina, a ja sam kriv za prenoenje netonih
informacija, pa se ispriavam.
Inae, u tom prvom naputku, koji naravno nije izdan bez znanja resornog ministarstva,
pisalo je da fond kolskih knjinica mora biti popunjen knjigama iskljuivo hrvatskih autora
ili prevodilaca te onima pisanim hrvatskim knjievnim jezikom i latinicom, da fond kolskih knjinica ne smije sadravati ideoloki obojenu literaturu te da omladinska knjievnost
treba sadravati samo izbor pisaca hrvatske nacionalnosti. Odaslan irom Lijepe nae taj je
naputak sasvim sigurno poluio konkretne efekte paljenja i bacanja nepoudne lektire i
literature iz kolskih knjinica, a neki od tih sluajeva poznati su i javnosti.
Istina, Vesna Girardi-Jurki u svojem odgovoru na jedan svojedobni upit tjednika Feral
Tribune (koji nam je faksirala uz svoje juer objavljeno reagiranje) izrijekom veli da kao
ministar nisam bila upoznata s bilo kakvim unitenjem (osim ratnih razaranja i palea) fonda
kolskih knjinica, pa u njenu nevinost vjerujem na rije. Bila je ministrica koja pojma nije
imala koje to svinjarije patuljci po kolskim knjinicama rade. Kako je krenulo, povjerovat
u i da nije pojma imala da je spomenutom Feralu u nastavku svoje aktivnosti kao ministrica

362

Knjiga 42.indd 362

2.7.2012. 17:28:15

kulture razrezala zgraavajui porez na und.

Ali Vesna Girardi-Jurki nijednom jedinom rijeju ne objanjava zato je bio

potreban poseban Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim
knjinicama, ako je ve tada postojao Naputak o reviziji i otpisu za knjinice u
R. Hrvatskoj? Zato dva Naputka? I zato se Ministarstvo nije u svom Naputku
izravno referiralo na ve postojei. Iz tog kolopleta pitanja proizlazi i njena biserna opaska o specifinoj prosvjetnoj situaciji u ratnoj 1992. godini i nunoj
potrebi donoenja Obvezatnog naputka....
IENJE KNJINOG FONDA IZ BIBLIOTEKE GORNJOGRADSKE
GIMNAZIJE U ZAGREBU, krajem 2004. jo je jedan sluaj ienje knjiga.
Igor Lasi u Feral Tribuneu objavljuje kratak tekst pod naslovom: Goebbels
meu Hrvatima. Evo tog teksta u cjelini:
Nekoliko stotina knjiga iz knjinice zagrebake Gornjogradske gimnazije, na
Katarininom trgu 5, baeno je 23. studenog u dvorini kontejner za papirni otpad. Vijest o
epilogu knjininog otpisa ne bi privlaila pozornost, da nije rije o postupku izvedenom temeljem legendarnog Obvezatnog naputka o koritenju knjinog fonda u kolskim knjinicama iz 1992. godine, s potpisom tadanje ministrice prosvjete i kulture Vesne Girardi-Jurki.
Tim slubenim aktom, naime, u nemilost je gurnuta literatura tiskana u Srbiji, na srpskom
jeziku i ekavici, iako ne nuno na irilici, ali i uope na svim jezicima slinim srpskom,
kako se o potrebi ienja nepoeljnih knjiga u Hrvatskoj 1997. izrazio ministar financija
Borislav kegro, premda je srpskom jeziku najsliniji hrvatski... I ovaj put, meutim, spaeno je nekoliko desetaka primjeraka knjiga osuenih na smrt.
Prema rijeima svjedokinje, graanke Zagreba, iji su podaci poznati Picakandalu, a
koja je toga utorka prije nekoliko tjedana etala Griem i Katarinskim trgom, istaice su
iz nareene kole, poznate i kao VI enska gimnazija, iznosile kutije i vreice pune knjiga.
Nisu imale nita protiv da se uzme neto knjiga, iako su vidno bile u strahu. Rekle su da
prema naputku ravnateljice ne smiju knjige ostavljati pokraj kontejnera, nego ih moraju sve
baciti u nj, rekla nam je dotina gospoa. Prilikom posjete u njezinom domu uvjerili smo se
da su knjige u vrlo dobrom stanju, dok knjini peati odgovaraju starim nazivima institutcije:
Ugostiteljsko-hotelijerski obrazovni centar i VI gimnazija enska. Uglavnom su posrijedi
beogradska izdanja filozofske literature, od Fromma, Lukasca, Platona, Nietzschea, Hegela,
Russela, Feuerbacha... Prilaemo fotografiju.
Navratila sam i u srijedu, dodaje naa sugovornica, no juer napunjen kontejner ve
je bio prazan. U koli su mi rekli da su to valjda bile one knjige koje se ne smiju drati.
Ostavila sam broj knjiniarki, da mi se javi ako e bacati jo knjiga, ali me nije zvala.
Razgovarali smo s istom knjiniarkom, i doznali da su ove knjige otpisane jo prije est
godina. Postupljeno je po naputku za iriline knjige, dobili smo odgovor. Ovo su bile
latinine knjige, primjetili smo. Da, no bez nekih stranica, nastavila je knjiniarka. Nije
tono, pregledali smo knjige, i sasvim su ouvane, dodali smo. Otpis je proveden zakonski,
prema naputku. Vie nemamo mjesta za uvanje tih knjiga. Nudili smo ih kolegama u zbornici i knjinici Prosvjete, ali ni ona vie ne prima stare knjige, zakljuila je knjiniarka,
koja nam se nije eljela predstaviti imenom.
Nismo dobili odgovor na pitanje zato knjige nisu ponuene zainteresiranim graanima,

363

Knjiga 42.indd 363

2.7.2012. 17:28:16

nego su muki poslane u reciklau. Ovo je ionako samo jedan od sluajeva koje je Feral zabiljeio zadnjih godina, jer su u Hrvatskoj od poetka devedesetih naovamo unitene stotine
tisua svezaka knjiga na srpskom i slinim jezicima. Nitko za to nije odgovarao, osim to
je Feral morao platiti 30 tisua kuna radi pisanja o unitavanju knjiga u Gradskoj knjinici
Korula. Jer, tada smo bibliotekarku Izabel Skokandi nazvali djevojicom sa igicama.
U najnovijem pak sluaju nije rije o samoj jednoj djevojici; kako bi i bilo, ako je mjesto
radnje enska gimnazija... No, budui da je otpis proveden zakonski, ne bi li konano ministar znanosti i prosvjete Dragan Primorac mogao ljubazno povui notorni naputak i osuditi
sramotnu goebbelsovsku praksu u Hrvata, koja oito ne jenjava?

Vijest je prola bez ikakva odjeka. Na ljubazni poziv ministru da konano

povue notorni naputak i osudi sramotnu gebelsovsku praksu u Hrvata, koja oito ne jenjava ministar Dragan Primorac ostao je nijem. Nareeni naputak
nije stavljen van snage, opozvan ili poniten iako je skoro godina dana prola
od sluaja Vrsar a dvanaest godina od specifine prosvjetne situacije u ratnoj
1992. godini, kako je nareeni naputak opravdavala biva ministrica.
Prikupljajui dokumentaciju o gornjogradskom sluaju obratio sam se 17. 5.
2005. pismom biblioteci o kojoj je rije i Matinoj slubi u Zagrebu. Odgovorila
mi je 24. 5. 2005. Dunja Malnar:
Ne mogu Vam pomoi glede vaeg upita, jer nisam proitala novinski lanak na koji se
pozivate, a niti sam, u vrijeme kad je raen otpis, bila voditelj knjinice. Meutim, znam da
je knjinica uvijek radila u zakonskim okvirima, pa su tako revizija i otpis raeni u skladu s
Pravilnikom o otpisu i reviziji.
Vjerojatno ste upoznati s injenicom da je na temelju lanka 8. stavka 4. podstavka 2.
Zakona o knjinicama (N.N.105/97. i 5/98) donesen Standard za kolske knjinice u kojem
se, u lanku 10., navodi: Jamstvo uspjenog djelovanja kolske knjinice je briljivo i planski stvarana knjinina graa, usklaena s nastavnim planom i programom kole.
Budui da je osnovna zadaa suvremene kolske knjinice unapreivanje nastave i svih
drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, knjini fond mora biti prilagoen potrebama nastavnih programa, pa se dotrajale i unitene knjige moraju izluiti iz fonda, kao to se i knjige
koje su bile u ranijim popisima lektire mogu zbog racionalizacije prostora, a u skladu s propisima, izluiti iz knjinice i ponuditi nekoj drugoj knjinici, kao to se to i uvijek radi. A
oteene i neupotrebljive knjige, kao i one zastarjele i neaktualne, tretiraju se kao stari papir
(N.N.2000. Pravilnik o otpisu).
Knjige se otpisuju po sljedeim osnovama kao: 1. amortizirane knjige 2. nepotrebne
knjige 3. nevraene knjige 4. izgubljene knjige

Zahvalio sam na odgovoru i informacijama o osnovama po kojima se knjige otpisuju, ali sam primjetio da ...ni na jedno od pitanja, to sam ih u pismu
postavio nisam dobio, doslovce nikakav, odgovor. Dodao sam, da dokumentacija o otpisu sigurno postoji, a ako ne postoji onda je i to vana injenica.
Ako postoji, nema razloga da mi traene informacije o otpisu ne poalje. Budui
da tvrdi da je knjinica uvijek radila u zakonskim okvirima onda ...sigurno
da za tvrdnju postoji vrsto uporite, jer je dio rada u zakonskim okvirima i

364

Knjiga 42.indd 364

2.7.2012. 17:28:16

dokumentacija koja prati svaku reviziju i otpis: A ja i ne traim nita drugo do

elementarne informacije koje se u propisanoj dokumentaciji nalaze! Budui da
lanak nije itala, pismu sam priloio fotokopiju lanka.
Na ovo moje drugo pismo nisam dobio nikakav odgovor. Iz formulacija u
pismu oito je da se knjiniarka D. Malnar osjeala dovoljno snanom da mi (uz
lekciju o bibliotekarstvu) iznese i tvrdnje koje su u najmanju ruku vrlo dvojbene,
uz to to nonalantno poruuje da nije proitala novinski lanak. Da netko
javno obznani da je postupak njegove javne ustanove, pritom jo odgojno-obrazovne, po neemu slian goebbelsovskom, a da to ne dopre do onoga o kome
se radi to zaista pokazuje krajnje arogantan i neodgovoran stil ponaanja! Ili
se takva kvalifikacija moda smatra u nas komplimentom?
U pismu knjiniarke Malnar postoje i formulacije koje izazivaju brojna pitanja, ali bih samo skrenuo panju na tvrdnju da ...oteene i neupotrebljive
knjige, kao i one zastarjele i neaktualne, tretiraju se kao stari papir (N.N.2000.
Pravilnik o otpisu). Ne elim posebno naglaavati da je Pravilnik o reviziji i
otpisu knjinine grae donesen 2002. (NN 21/02.), a ne 2000., ali elim naglasiti da se njena formulacija nigdje u Pravilniku ne nalazi. U l. 9. propisuje se
postupak s otpisanom graom, a tek nakon provedenog postupka (kljuno je u
tome stav nadlene matine slube i NSK), a nipoto ne izravno, preostala otpisana knjina graa alje se na preradu papira ili se odlae u posebno oznaene
spremnike za papir. Zaista, u Pravilniku postoji, ali na drugom mjestu (l. 6.),
vrlo sporan izraz zastarjela knjina graa, ali nigdje ne postoji kategorija neaktualna knjina graa. To je jo jedna ekstenzija u praksi ienja knjinica.
Svata se zaboga moe proglasiti neaktualnim, ali to nije posao bibliotekara! U
svakom sluaju, nedopustivo je poistovjetiti oteene i neupotrebljive knjige
i knjige koje se proglase zastarjelim i neaktualnim. Konano, izriito je spomenuto da je jedan od kriterija nepotrebna knjiga, ali bez ikakva obrazloenja
zato je i po emu neka knjiga nepotrebna.
Sticajem okolnosti doao sam do popisa knjiga to su ih od kontejniranja
ili prerade papira, spasile dvije graanke Zagreba (jedna od njih je profesorica
stranih jezika). Usporeujem naslove s popisa s terminom zastarjele knjige i
terminima: nepotrebne knjige i/ili neaktualne knjige i ne mogu se oteti uenju to je sve zastarjelo, nepotrebno i neaktualno. Preostaje mi da ovaj popis
(faksimil popisa) ponudim itaocu na uvid pa neka sam zakljui ima li ovdje
mjesta uenju. Dodue, sudei prema izdavaima i mjestima izdanja tih knjiga
(veeg dijela) rije je moda o onom korpusu knjiga kojemu je bio cilj zagaditi na lipi rvacki jezik ili o sumnjivim prevodima iz Beograda. Ma to od
toga, ili neega drugoga bilo najbolje je da italac sam pogleda naslove i da na
osnovu toga zakljuuje o emu je tu rije:

365

Knjiga 42.indd 365

2.7.2012. 17:28:16

366

Knjiga 42.indd 366

2.7.2012. 17:28:16

367

Knjiga 42.indd 367

2.7.2012. 17:28:17

Da bih bio siguran u korektost provedenog otpisa obratio sam se za informacije Matinoj slubi za narodne i kolske knjinice u Zagrebu tri puta, najprije
Vinji Bonjak, zaduenoj za kolske knjinice, 8. 6. i 1. 10. 2005., a kad mi nije
odgovorila zamolio sam, 8. 10. 2005., i voditeljicu Matine slube Tatjanu
Nebesny da mi se odgovori, ali i tu sam ostao bez ikakva odgovora(!). A pitanja
su bila samo ona to proizlaze iz bibliotekarskih propisa: da li je s revizijom i
otpisom u Gornjogradskoj gimnaziji ta sluba bila upoznata, da li su im dostavljeni na uvid popisi knjiga za otpis i da li su nakon objave lanka Igora Lasia
na bilo koji nain kontaktirali biblioteku Gimnazije ili imali uvid u dogaaj. Ne
poriem da sam za Vinju Bonjak i Tatjanu Nebesny bibliotekarski autsajder,
ali sam graanin, a bibliotekarski su poslovi javna djelatnost. Mogle su mi barem
pristojno odgovoriti da se sve to to se o gebelsovskom postupku pie mene
ne tie... A zapravo su mi to svojom utnjom poruile. Ne moram se tome uditi
kad mi ni njihova efica Davorka Basti, pritom jo i predsjednica Knjininog
vijea Hrvatske, takoe u nizu godina nikad nije odgovorila ni na jedan od mojih upita! Zakonska odredba o javnom karakteru knjinine djelatnosti, sudei
po ovakvom ponaanju dijela bibliotekarske profesije, je izgleda puka pravna
fikcija. Njihova utnja, pak, upuuje na to da je sporni otpis obavljen na nepropisan nain.
OTPIS KNJIGA IZ PRVE RIJEKE GIMNAZIJE bio je povod lanku I
to se dogaa u mjesecu hrvatske knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji
za smee, novinarke Kim Cuculi objavljenom u Novom listu 17. 10. 2006.
na koji su ve 18. 10. 2006., reagirali odgovorni iz Prve rijeke gimnazije lankom Prva rijeka gimnazija pojanjava kako su se njene knjige nale u smeu.

368

Knjiga 42.indd 368

2.7.2012. 17:28:17

Otpisane su oteene, dotrajale i neupotrebljive knjige. S obzirom da su oba

lanka razmjerno kratka, evo ih u cjelini.
Dok se tijekom listopada irom Hrvatske tradicionalno obiljeava Mjesec hrvatske
knjige, prole subote ujutro u baju postavljenu uz zgradu Prve rijeke hrvatske gimnazije
i Gimnazije Andrije Mohoroviia u Strohalovoj ulici netko je bacio hrpu knjiga. Ovakav
neoekivani prizor vratio nas je na poetak 90-ih godina kad su knjige nepodobnih autora
redovito zavravale na smetlitima diljem Hrvatske, a naroito nepoudne bile su one pisane
irilicom. Kad smo ve pomislili da su ta vremena iza nas, stvarnost nas je po ko zna koji put
demantirala.
Na odbaene knjige koje su zavrile u baji upozorio nas je knjievni kritiar, novinar i publicist Velid eki, koji spada u red onih ljudi koji su posebno osjetljivi na knjige.
Meutim, prole subote on nije bio jedini koji je poneki naslov spasio od tragine sudbine na
rijekom deponiju, ve su i obini graani pohrlili do kontejnera za smee i pokuali spasiti
to se spasiti dade.
eki kae da se po peatima moe zakljuiti da su baene knjige pripadale rijekoj
gimnaziji, a uglavnom se radi o ideoloki obojenim naslovima.
Zapazio sam nekoliko knjiga o socijalizmu, dok meu odbaenim djelima prevladavju
ona srpskih autora. Klju za otpisivanje knjiga bio je oito ideoloke prirode, a nekim se
udom u baji naao i Ritual rimski Bartola Kaia. Takav postupak je degutantan i izvan
svake pameti. Ne mogu vjerovati da se tako neto dogaa u Rijeci 2006. godine. to god
netko mislio o nekoj knjizi, sigurno je da knjigama nije mjesto u smeu smatra eki.
Uz Bartola Kaia u baji su, izmeu ostalih, zavrili i Simo Matavulj, Ervin inko i
monografija o Jasenovcu.

Objanjenje kole u lanak je uobliila ista novinarka:

Nakon to je na list pisao o knjigama koje su prole subote baene u baju pored zgrade
Prve rijeke hrvatske gimnazije i Gimnazije Andrije Mohoroviia u Strohalovoj ulici, dobili
smo objanjenje djelatnika Prve rijeke hrvatske gimnazije iz ije knjinice potjeu odbaene
knjige. Kako nam je pojasnila zamjenica ravnateljice Jasminka Batagelj, knjige koje je knjinica otpisala su bile oteene, dotrajale, neaktualne i neupotrebljive. Prema rijeima kolske
knjiniarke Sandre Vidovi, prole godine kolski je odbor prema proceduri odobrio zakon
o reviziji i reinventarizaciji kolskog knjininog fonda.
Prema tom zakonu otpisana je nepotrebna graa, a ostavljena ona koja se smatra
potrebnom u svrhu poduavanja i lektire. O tome koje e se knjige otpisati odlueno je u
dogovoru s profesorima iz pojedinih predmeta. Ukupno je otpisano 70-ak knjiga, a od naslova koje ste spomenuli u novinama sauvali smo po nekoliko primjeraka, meu kojima
su i Matavuljev Bakonja fra Brne te neke Stankovieve i Jakieve knjige. Ispravila bih i
pogrean navod da se u baji naao Ritual rimski Bartula Kaia, jer u pitanju nije knjiga
nego broura o Kaiu osvrnula se Vidovi.
Odluka o zakonskom izvrenju revizije knjininog fonda potvrdila nam je i predsjednica kolskog odbora Jane Sclaunich, a zamjenica ravnateljice Jasminka Batagelj pojasnila je
da je po vei dio otpisanih knjiga doao Metis, a da su se u baji za smee nale dvije kutije
koje nisu stale.
Knjiniarka Sandra Vidovi provela nas je i gimnazijskom knjinicom, pokazujui pojedine lektirne naslove koji su u doista loem stanju, a za obnovu knjininog fonda sredstva
nisu dostatna.

369

Knjiga 42.indd 369

2.7.2012. 17:28:18

 Fond nam je zastarjeo i neki naslovi koj su i danas u lektiri datiraju iz 50-ih godina
prolog stoljea, a neke od njih tiskali su beogradki izdavai kae Vidovi.
U Prvoj rijekoj hrvatskoj gimnaziji potvrdili su da su se u kutijama baenim u baju
nale knjige sa socijalistikim sadrajem, a danas zastarjelim smatraju i naslove na irilici i
ekavici, kao i stare metodike prirunike koji novim naratajima vie nisu od koristi.

Ustraje se na kategorijama: suvina, neprikladna (ideoloka, socijalistika, irilica, ekavica), a ve i sama injenica da se hrpa knjiga procjenjuje, govori o neurednoj proceduri otpisa. Osim toga, i koliina je sigurno daleko
vea, jer treba li zvati reciklano poduzee za odvoz 4050 knjiga.
Tragom lanka obratio sam se Velidu ekiu, ovjeku koji je na knjige baene u kontejner (baju) upozorio novinarku Kim Cuculi. Poslao mi je etiri
fotografije koje je sam snimio, a prema kojima se moe zakljuivati da je hrpa
knjiga bila vea od onoga to bi moglo stati u dvije kutije. Meutim, nije presudna koliina bitna je ta nepreciznost i nonalantnost. Na jednoj se slici jasno
vidi knjiga Mirka Riffera, Grad mrtvih. Jasenovac 1943.. Zaista se namee
pitanje moe li takva knjiga biti zastarjela, neaktualna, ideoloka?! I opet
sam se prisjetio teksta ede Price Plitvikog o spaljenoj knjizi Da se ne zaboravi?
Zajedniko obiljeje tih pet sluajeva je da su bacane nepodobne knjige:
tzv. srpske, ekavicom ili irilicom pisane, od nehrvatskih izdavaa tampane,
i naroito ideoloka literature, ba sve onako kako je pisalo u dva famozna
Naputka izdana polovinom 1992. godine, naroito u onom prerigidnom pa zato
i povuenom. Svima odjednom nedostaje prostora, a osim fraze da je sve
raeno zakonski, nigdje nije bilo dokumentacije kakva mora pratiti reviziju i
otpis! Samo je kola u Sv. Ivanu abno navela barem toan broj izluenih ili
otpisanih knjiga. Brojne su i formulacije opravdavanja, od naivnih do komino
pseudostrunih, a objekt samovoljnog arbitriranja, gotovo iivljavanja posebno
je bila tzv. ideoloke literature.

6. Nekoliko primjera unitavanja kolskog knjinog fonda u Oluji

Parcijalna i mirnodopska devastiranja knjinih fondova, ilustrirana navedenim
primjerima, jedan su tip unitavanja. Drugi je ono to je zadesio mnoge knjine
fondove u Oluji.
Osobno i izravno vidio sam i opisao u lanku: Isjeak iz zloina iskljuivosti u Hrvatskoj devedesetih godina, objavljenom u asopisu Prosvjeta,
broj 72 (682), decembar 2005., str. 5867. stanje devet godina nakon Oluje,
a u meuvremenu se nije naao nitko da slubeno konstatira devastiranost i da,
barem do neke mjere, sanira uniteno. Osim toga, moja se zapaanja odnose na
relativno ogranien teritorij dijela Korduna. Kako je bilo na drugim podrujima

370

Knjiga 42.indd 370

2.7.2012. 17:28:19

zahvaenim Olujom ne mogu izravno govoriti, ali ako je suditi po onome to

mi je pisao Dragoljub Cupkovi, a to sam ovdje citirao u II poglavlju, razaranja
kola i unitavanja kolske dokumentacije i knjinih fondova bilo je posvuda i
u razmjerima koji su nam do danas u cjelosti nepoznati.327 Evo dijela (IV.) mog
lanka iz Prosvjete:
U tekstu to slijedi donosim kratke, tono se kae telegrafske, natuknice o objektima to sam ih imao prilike vidjeti. Tom smo prilikom i fotografirali svaki od posjeenih
objekata sveukupno pedeset slika (fotografija), od kojih smo za ovu priliku napravili izbor.
Fotografije vjerojatno nisu one kvalitete i upeatljivosti kao to bi bile da ih je radio profesionalac, ali sam uvjeren da su dovoljno ilustrativne i da jasno doaravaju stanje stvari.328
Gornji Budaki: Spomen-kola Prve partizanske kole u Jugoslaviji 1942. potpuno
je devastirana. Uniteni i u neredu, po podovima su razbacani i izmjeani kolska arhiva i
kolska biblioteka, a osim razbijenih podova, prozora i vrata porazbijane su i spomen-ploe
postavljene na koli, kojih su se krhotine nalazile oko kole i u vrijeme posjeta. Ponavljam
i ve datu informaciju o potpunoj devastaciji zgrade koja je sluila za vrijeme rata od 1941.
do 1945. kao sjedite najviih organa NOP-a Hrvatske. U blizini je i zaputeno gradilite pravoslavne crkve Velike Gospojine, obnova koje je zapoela 1990. godine, ali je zaustavljena
operacijom Oluja, a sav graevinski materijal pripremljen za njenu obnovu odvezen je
nakon toga. Moda e itaocu biti interesantna informacija koju sam o toj crkvi dobio: zgrada je prvotno sagraena 1759. godine odlukom Marije Terezije da poslui kao prva kola na
podruju Korduna, a tek je kasnije adaptirana za vjerske potrebe (crkva).
Veljun: Impozantni kompleks Osnovne kole Rado Vujii, a uz nju i zgrada sa
stanovima za nastavnike takoer su potpuno devastirani, uniteni. Inventar je uglavnom odnesen, a kolska arhiva i fond kolske knjinice su razbacani po podovima. I zgrada kole i
zgrada nastavnikih stanova izgledaju nakon zaista barbarskog pohoda na njih 1995. godine
sablasno. Istovjetan ruilaki postupak pogodio je i zgradu u kojoj je bio ured Mjesne vlasti.
Treba rei kako je, s obzirom na sve vieno, iznenaujue (i pohvalno) da je spomenik s
imenima i prezimenima 526 seljaka Srba iz Veljuna i okolice, koje su ustae zaklali u selu
Blagaj od 6. do 9. 5. 1941. godine, ostao neoteen. U neposrednoj smo blizini vidjeli i ruevne ostatke pravoslavne crkve Vaskresenja Gospodnjeg, koja je sagraena 1853. godine, a
koju su 1941. godine ustae opljakale, a zatim crkvu i parohijski dom zapalili, a sveenika
zaklali. Navodim ovu injenicu samo zato da upozorim kako se s obzirom na blizinu ova dva
objekta ovjeku namee sama od sebe usporedba i pouka.
Gornji Sjeniak: Spomen-kola je temeljito devastirana, a arhivska graa kole i graa
kolske biblioteke najveim su dijelom uniteni i razbacani unutar prostora kole. Gornji
Sjeniak je bilo i mjesto u kojemu je 7. 11. 1942. formirana 13. Proleterska brigada Rade
Konar. Spomen-ploa, koja je oznaavala taj dogaaj, je oteena.
Nastojao sam doi do podataka o tome, ali nigdje nisam naao da bi se javno objavio cjeloviti izvjetaj. To
je dakako velika teta, jer je time oteana bilo kakva, na injenicama utemeljena, rasprava i eventualna akcija
saniranja stanja. Nije, naravno, u pitanju nikakva akademska znatielja, nego nasuna potreba za analizama
koje bi bile od pomoi u revitalizaciji demografski i materijalno opustoenih krajeva Hrvatske. Zahvalan sam
svima koji su mi pomogli obaviti uvid u stanje stvari u spomenutim selima i zaseocima, a naroito Odboru
za ljudska prava u Karlovcu.
327

Iz zbirke fotografija redakcija Prosvjete napravila je izbor od osam slika i objavila ih uz lanak. Naravno
da ih ovdje ne mogu reproducirati.

328

371

Knjiga 42.indd 371

2.7.2012. 17:28:19

Donji Sjeniak: Osmogodinja kola Sava Mrkalj potpuno je devastirana. Arhivska

i bibliotena graa razbacana i unitena. Inventar opljakan. Prozori, vrata i tokovi odneseni. Ipak, Spomen-ploa Hasanu Kikiu, na kojoj pie: narodnom uitelju, knjievniku i
palom borcu NOB-a, a koju je postavio narod i prosvjetni radnici Sjeniaka (kako pie na
spomen ploi) nije unitena, ni oteena vjerojatno zato to je bila postavljena razmjerno
visoko.
Prkos: Oteeno je Spomen-obiljeje, podignuto u znak sjeanja na ustaki zloin nad
seljacima Srbima 21. 12. 19941. O ostalim unitenim i spaljenim objektima (kuama, domainstvima u cjelini...) nema potrebe govoriti to spada u onu impozantnu cifru od oko 20.000
razruenih i veinom spaljenih zgrada.
Bovi: Biste narodnih heroja unitene, dekapitirane, kako se to kae, u kolovozu 1995.
Crevarska Strana (tik podno legendarne Petrove gore): Devastirana je osnovna kola,
inventar uniten ili opljakan, kolska arhiva, kolska knjinica su unitene, a spomen-ploe
na koli porazbijane. Jasno je da je to uinila vojska koja je realizirala Oluju 1995. godine.
Treba navesti da je i ova kola pripadala u red Spomen-kola, jer je izgraena na mjestu gdje
je 22. 11. 1942. godine formirana Osma kordunaka udarna divizija. Fotografije naalost
nemam.
Registrirajui vieno u posjeenim naseljima (sela i zaseoci) moram konstatirati i sljedeu opu karakteristiku. Unato golemom broju unitenih objekata i kua u svim selima i
zaseocima, koji su mahom zapaljeni i na kojima nema krovova u svim posjeenim kolama
krovovi su ostali cjeli, zgrade nisu zapaljene. To znai da su za trajanja operacije Oluja te
zgrade koritene, da se u njima obitavalo, pa je i odgovornost za konstatiranu devastaciju na
onima koji su ih koristili za smjetaj. To ne bi trebalo biti sporno. Pretpostavljam da ne bi bilo
teko na nadlenom mjestu utvrditi koje su sve vojne jedinice i u kom vremenskom razdoblju
bile u kolskim zgradama stacionirane. Moda bi to pomoglo da se utvrdi i tko je odgovoran
za obavljenu devastaciju nabrojenih kola (str. 64, 65).
(...) U naseljima to sam ih obiao, sve, doslovce sve, su kole bitno devastirane: prozori i vrata razbijeni ili odvaljeni, nestali, namjetaj potpuno uniten ili nestao, a poneki
komad (stelaa, pe, ak na jednom mjestu stoje i vedske ljestve, oito je rije o sportskoj
dvorani, a ispod njih razbacana gomila knjiga...) razbijani, prevrnuti, odstranjeni s mjesta
gdje su se nalazili, u nekim su kolama dijelovi parketa, ili podova (negdje vie, negdje manje) izvaeni (pa pretpostavlajm da su ili sluili za loenje onima koji su eventualno na neko
vrijeme kole koristili kao mjesto smjetaja, ili su od nekoga odneseni), sanitarni prostori
su takoer devastirani... Knjige su posvuda bile razbacane, veliki broj je bio i rastrgan, po
nekim se nedogorjelim primjercima moe nasluivati da su knjige koritene i kao ogrjevni
materijal. Prevrui knjige moglo se vidjeti da su bile veinom latininog pisma, iako je
bilo i knjiga sa irilinim pismom, a takoer da su veinom bile s mjestom izdanja Zagreb,
a tek znatno manjim dijelom od izdavaa iz drugih krajeva Jugoslavije... Unitene, razbacane, rastrgane knjige bile su izmjeane s takoer potpuno devastiranom kolskom arhivom
kolskim dnevnicima, uenikim biljenicama i radovima. esto je sve bilo izmijeano i s
krhotinama stakla, krhotinama koje su nastale od namjernog razbijanja stakla.
Dodajem navedenom i ovu (vanbibliotenu) informaciju: u uredu Mjesne zajednice
(ili Mjesnog odbora) Veljun naiao sam na potpuno unitenu arhivu, razbacanu, pokidanu,
izgaenu nogama. Ne bi to bilo za uenje da nema jedne bizarne okolnosti, koja je od povijesnog interesa. Prevrui papire naiao sam na arhivske primjerke potvrda (o roenju,
branom statusu...) to su, ...izdavane, uredno ovjerene i registrirane nakon osloboenja

372

Knjiga 42.indd 372

2.7.2012. 17:28:19

1945. godine, ljudima kojima je i tokom rata 1941. i 1942. ustaka vlast unitila svu identifikacijsku dokumentaciju i koji su je morali po povratku svojim domovima obnoviti da
bi mogli funkcionirati kao graani. Moe li se iz toga primjera postaviti ikakva paralela
1941. i 1995. godine?! Eventualna borbena djelovanja vojnikih jedinica, dakle ratni okraji
i izravne borbe, nisu mogla prouzroiti takve devastacije, odnosno takav tip unitavanja.
Pretpostavimo li ak i da su poneka unitavanja rezultat naknadne pljake pljakai zaista ne bi u naim prilikama posezali za knjigama, kolskim dnevnicima, uenikim radovima... A da ih razbacuju, kidaju itd., za to vjerojatno nisu imali ni vremena. Iz svega proizlazi
da je unitavanje, to smo ga imali prilike vidjeti, raeno namjerno i sa svrhom, da je bilo
sastavni dio ratnih operacija (ili neposredno u toku tih operacija ili u zastojima i pregrupiravanjima jedinica). A ta je injenica uistinu frapantna i mnogo govori o pohodu zvanom
Oluja (ibid. str. 63).

7. Unitavanje knjine i arhivske grae u spomen-domovima

Spomen-domovi (kao i spomen-kole), graeni u ustanikim krajevima Hrvatske
(Baniji, Lici i Kordunu, ali i ponekom u drugim krajevima), nisu imali, ni prvenstveno ni iskljuivo, klasinu spomeniku funkciju. Bile su to vienamjenske
ustanove koje su, uz ostalo, imale i ureene zbirke dokumentarne i knjine grae.
Naroito je dokumentarna graa bila dragocjena, jer je u pravilu bila sastavljena
od originalnih dokumenata, vanih za historiju tih krajeva, ukljuivo, naravno, i
onu o oslobodilakoj borbi. Suvino je razglabati od kolikog je znaaja ta graa i
koji je zloin takvu grau unitavati. Za razliku od knjine grae, tj. knjiga, koje
se ne daju ba tako lako i bez ostatka u potpunosti unititi (u veini sluajeva
ostane neki primjerak kao svjedoanstvo), originalni dokumenti jednom uniteni
ne mogu se gotovo nikako nadomjestiti.
Naalost, mi smo u Hrvatskoj bili suoeni s masovnim unitavanjem spomen-objekata, a s njima i grae to je bila u njima prikupljena i uredno sreena.
I jo jedno naalost, o tom zloinu unitavanja nije se pisalo, nije se alarmirala
javnost, nisu poduzete nikakve mjere zatite, a nisu sankcionirani ni ruitelji.
Jedini cjelovitiji dokument o tome je temeljito pisani pregled Adama Dupala,
zaista dragocjen dokument o razaranju nekih spomen-domova na Baniji329, zatim
rukopis Jovana Saviina Price330o unitenoj zbirci u likom selu Brlog te svjedoenje Nikole Uzelca o sudbini nekoliko spomenikih lokaliteta u Lici.
Adam Dupalo je opisao devet primjera unitavanja na Baniji: spomen-dom
u Glini, spomen-dom u Brestiku, spomen-dom Bratstvo i jedinstvo na avia
brdu u amarici (Zrinska gora), spomen-soba u selu Ljeskovac, opina Dvor na
Adam Dupalo, O razaranju nekih Spomen-domova na Baniji i povijesne grae koja se nalazila u njima.
Unitavanje za zaborav, Prosvjeta (tematski broj: . ,
), broj 59 (660), novembar 2003., str.5561.

329

Rije je o nekoliko dokumenata o osnivanju i sadraju zbirke u selu Brlog, to ih je Svetozaru Livadi
uputio jedan od osnivaa te zbirke, Jovan Saviin Prica. Prof. Livada mi je ustupio kopiju dokumenata.

330

373

Knjiga 42.indd 373

2.7.2012. 17:28:20

Uni, spomen-dom u selu Komogovina, opina Kostajnica, spomen-dom u selu

Svinica, opina Petrinja, spomen-dom u selu ivaja, opina Kostajnica, spomendom u selu irovac, opina Dvor na Uni i Partizanska gimnazija Rujevac,
opina Dvor na Uni:
U ovom sam tekstu naveo samo neke primjere ili sluajeve (njih devet) ruenja spomen-obiljeja u obliku spomen-domova, a posveenih ueu naroda Banije u antifaistikoj
borbi naih naroda. Ogromna je kulturoloka, historijska i civilizacijska teta nanesena tim
ruenjima naem drutvu. Najgore je to je pri tom unitena originalna dokumentacija od
velike vanosti za istinito sagledavanje, ocjenu i valoriziranje dogaaja iz II svjetskog rata na
ovim prostorima, uniteni su brojni predmeti koji su svjedoili o snalaljivosti stanovnitva
Banije u borbi za svoje odranje i slobodu. Gdje su postojale, unitene su i biblioteke, a takoer i biste narodnih heroja, kao i spomen-ploe s imenima poginulih boraca i faistikim terorom unitenih ivota velikog broja stanovnika Banije. Spomenuto je unitavanje izravni atak
i na narodnu imovinu, koja je nastala najvei dijelom samodoprinosom stanovnika Banije.
Sa aljenjem se mora rei da je malo spomenikih objekata, podignutih i opremljenih da
bi podsjeali na prolost naroda Banije, na velike rtve to ih je dao za slobodu, ostalo neporueno. Koliko mi je poznato, do sada ni jedan poinitelj, inicijator, naredbodavac, izvrilac,
nije priveden na odgovornost. Ni u javnosti se nisu podastrli dokazi o tom ruenju, injenicama, a nije data ni njihova ocjena osuda. Nije nita uinjeno da se eventualno obnovi barem
neto od te vane historijske batine. Oigledno je da je nekim snagama u naem drutvu bilo
i jeste stalo da se ponite dokazi, dokumentacija, o okupatorskim i ustakim zloinima na
Baniji. Tragovi ruenja i neke fotografije upuuju na zakljuak da je to unitavanje i ruenje
vreno smiljeno, planski, dakle s jasnim ciljem zatiranja istine i sjeanja.

Sve to sam naveo lino sam vidio, obiao, konstatirao, zajedno s jednim brojem
drugova Banijaca. Moja posebna zainteresiranost za sve to proizlazi ne samo iz
toga to i sam potjeem s Banije, to sam bio uesnik nae antifaistike NOB-e,
to osjeam veliki dug prema svim rtvama koje smo u toku rata imali, nego i
iz toga to sam i sam uestvovao u nekoliko akcija izgradnje spomen-domova,
a naroito sam bio direktno angairan u pribavljanju originalne dokumentacije,
fotografija i koritenih predmeta za te objekte. Smatram da se opisana ruenja i
unitavanja spomenike batine moraju takoer tretirati kao zloin koji podlijee
gonjenju nadlenih dravnih organa.331
O Spomen-domu u Glini A. Dupalo pie:
U Glini su ustae od 31. 7. do 2. 8. 1941. godine izvrile stravian pokolj 1.564 (tisuu
pet stotina ezdeset etiri) ovjeka srpske nacionalnosti. Iz ovoga pokolja ostao je iv samo
jedan: Ljuban Jednak, koji je za ivota svjedoio o tom pokolju. Pokolj je izvren u Glinskoj
pravoslavnoj crkvi, koju su ustae nakon pokolja sruile. Nakon osloboenja zemlje od faistikih okupatora na tom je mjestu izgraen vrlo lijep spomen-dom. Izgradnju tog spomen331
Tematski broj asopisa Prosvjeta u kome se nalazi i ovaj lanak Adama Dupala, ostao je bez ikakva
odjeka kod nadlenim dravnim organima. Ve sam ranije naveo kome je sve asopis bio upuen i kako
je prola peticija etrdest dva graanina, kojoj su ovaj broj asopisa i knjiga SABA o ruenju spomenika bili
podloga. Sama injenica ruenja o kojoj govori Dupalo je zloin, ali nije daleko od toga ni ignoriranje zloina!

374

Knjiga 42.indd 374

2.7.2012. 17:28:20

doma pomogle su radne organizacije i pojedinci svojim prilozima irom Siska i Banije.
Spomen-dom je izgraen kao spomen na pokolj Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi,
kao spomen na velike rtve to ih je glinska opina pretrpjela u toku II svjetskog rata. U
Spomen-domu je bila ureena stalna muzejska postava, izloeni su bili povijesni dokumenti,
razni predmeti i fotografije ne samo iz vremena NOB-a, nego i iz prolosti Gline. Bili su to
dragocjeni materijali, veim dijelom originali, koji se vie ne mogu nabaviti. Spomen-dom je
imao i kino dvoranu, vrijednu bilioteku i druge sadraje. Sve je to uniteno i razneseno ne
zna se kuda i po ijem nareenju, ili odobrenju.
Prostor ispred Spomen-doma bio je lijepo ureen, bila je tu i mramorna ploa na kojoj
su bila ispisana imena pogubljenih u Glinskoj pravoslavnoj crkvi. Nakon Oluje ploa je
unitena-razbijena.
Iz opine Glina u toku NOR-a 1941.-1945. godine poginulo je u NOV 2.333 borca, a
5.966 ljudi (mukaraca, ena i djece) bili su rtve faistikog terora.
Spomen-dom rtvama pokolja u Glini i svim palim u antifaistikoj borbi (borcima i
rtvama faistikog terora) preimenovan je u Hrvatski dom (str.55).

Rije je nesumnjivo o fenomenu ubijanja sjeanja. Unititi spomenik,

unititi knjigu namjerno i ciljano, izraz je faistoidnog barbarstva, ali u sluaju
unitenja spomen-doma u Glini rije je o jo gorem zloinu zloinu omalovaavanja rtava brutalnog pokolja, zatiranju sjeanja na te rtve, a kruna svega je da
se jo i preimenovanjem toga spomen-doma u zloin uvlai cijela Hrvatska. Bilo
bi umjesno protestirati protiv tog preimenovanja, bilo bi umjesno da se naprosto
obnovi spomen-dom.
Za Spomen-dom Bratstvo-jedinstvo na avia brdu u amarici (Zrinska
gora) Dupalo kae:
U amarici, na avi brdu, takoer je bio sagraen lijepi, funkcionalan reprezentativan
Spomen-dom. Graen je sredstvima radnih organizacija Siska i Banije i novanim prilozima
velikog broja graana, u prvom redu uesnika NOB-a (dobrovoljno smo odluili uplaivati po jednu dnevnicu do zavretka izgradnje). Na elu odbora za izgradnju bio je Marijan
Cvetkovi. Svojom veliinom, strunom obradom i prezentacijom muzejskog materijala i
dokumentacijske grae, obimnim koritenjem dokumentacije o narodnom ustanku i toku
NOB-a na Baniji i u samom Sisku ovaj je Spomen-dom spadao u red veih i ureenijih
spomen-domova. Temeljitoj obradi i znanstvenoj zasnovanosti izbora i postave cjelokupne
dokumentacijske grae i muzejskih eksponata bitno je pridonio pukovnik dr Suboti sa ekipom Vojnog muzeja iz Beograda (bio je osobito strog u odabiru vjerodostojnih dokumenata,
originala, smatrajui da prikupljena graa i eksponati moraju odgovarati u struci prihvaenim
kriterijima za takve zbirke).
U jednom dijelu Spomen-doma bile su i sobe za spavanje, ukupno 80 kreveta, bio je
i veliki restoran, postojala je sala za konferencije, dvostazna kuglana za rekreaciju, dok je
stalna muzejska postava sa bogatom dokumentacijskom graom bila u drugom dijelu.
U muzejskom dijelu Spomen-doma bili su izloeni originalni dokumenti (razne odluke vojno-politikih rukovodstava, izvjetaji partizanskih jedinica, podrunih organa vlasti,
omladinskih organizacija itd.) od poetka narodnog ustanka do zavretka II svjetskog rata.
Bili su, naravno, izloeni i pojedini predmeti kojima su se sluili partizani, bilo je izloeno i oruje koje se u borbama koristilo, osobitu muzejsku vrijednost imao je poznati top

375

Knjiga 42.indd 375

2.7.2012. 17:28:21

Banijac, to ga je izradio Simo Jednak. Bilo je takoer izloeno i preko 200 originalnih
fotografija poev od ulaska faistikih trupa u zemlju pa do stvaranja NDH, pokolja
u Banskom Grabovcu (1.285 rtava), zatim pokolja u Hadzeru (433 rtve), u Glini (1.564
rtve), pokolja u Bajia Jami kod Kostajnice, u mrcinitu kod Sunje, Kreani kod Dubice.
Bile su to dakako i stravine fotografije iz Jasenovca, u kojemu je ivot izgubilo mnotvo
Sisana i Banijaca. Sastavni dio muzeja, tj. muzejske postave bila je velika ploa izraena
od specijalnog drveta, a na njoj su bila ispisana imena pet hiljada osam stotina etrdeset et
(5.846) poginulih boraca Banije i Siska. Posebno su bila ispisana i imena svih boraca Banije
i Siska koji su 28. 9. 1941. godine tu, na avi brdu u amarici poloili partizansku zakletvu.
Moe se rei da je muzejski postav i izloena dokumentacijska graa vjerno i cjelovito
preslikala Baniju i Sisak iz razdoblja NOB-a...
Muzej na avia brdu bogatstvom muzejske postave i naroito bogatstvom originalne
dokumentacije (pukovnik dr Suboti insistirao je da se u dokumentaciju ukljue i zatim izloe za javnost iskljuivo originali dokumenata i fotografija, kojih su autentinost strunjaci
Vojnog muzeja iz Beograda briljivo provjerili i utvrdili) imao je zbog svega toga neprocjenjiv povijesni znaaj: uz prikaz sudjelovanja naroda Banije i Siska u borbi za slobodu, mogao
je posluiti i kao pouzdan izvor injenica istraivaima NOB-e, ali i openito historiarima,
jer je NOB bila jedan dio cjelovite historije Banije i Siska.
Na alost, ali i na sramotu drutva, Spomen-dom na avi brdu u amarici potpuno je
uniten... Kao to je to sluaj i s drugim slinim objektima, i za unitenje, tj. devastiranje i
ovoga spomen-doma ostali su nepoznati i inicijator (naredbodavac) i izvrilac unitavanja, a
ostalo je nepoznato da li je itko od vlasti, od odgovornih za nadzor bad kulturnom batinom
obiao podruje, konstatirao stanje, pokrenuo istragu, obavijestio javnost.332 I ovdje je unitavanje spomen-doma i njegova dragocjenog muzejskog postava i dokumentacijske grae
nastalo ili u toku Oluje ili neposredno nakon nje. Stanje unitenosti konstatirali smo mi,
aktivni uesnici u njegovu stvaranju i formiranju (str. 57,58).

Za gimnaziju u Rujevcu A. Dupalo navodi:

Odlukom ZAVNOH-a u Rujevcu je 1943. godine zapoela radom Partizanska gimnazija. Polaznici (aci, uenici) Gimnazije bili su iz Like, sa Korduna i iz Banije, a jedan broj
doao je i iz partizanskih jedinica. Svoj je rad zapoela i do preseljenja obavljala u prostorima
Osnovne kole Rujevac. Mnogi od tih polaznika-aka postali su nakon zavretka NOB-a, odnosno rata, profesori, doktori, visoki vojni rukovodioci, pjesnici i knjievnici. Gimnazija je
morala esto naputati Rujevac zbog ustakih pohoda, ali bi se odmah vraala kad bi se ustae
povlaili. Pod kraj rata Gimnazija je prebaena u Italiju, a u Hrvatsku se vratila odmah po
osloboenju zemlje. U koli je uvana dokumentacija o Gimnaziji, kao i njena veoma bogata
biblioteka (ta je biblioteka nastala donacijama iz svih krajeva Jugoslavije).
Osnovna kola u Rujevcu je u isto vrijeme kad i ostali ovdje spomenuti objekti temeljito
devastirana, prostori su razbijeni, knjini fond biblioteke bio je razbacan, po njemu se gazilo,
a unitavan je i tako to su knjige paljene i na licu mjesta, ali i tako to su odnoene da bi se
332
U novinama se povremeno pojavi obavijest o nastojanjima Ministarstva kulture da se opljakano kulturno blago iz razdoblja konflikta 1991.1995. godine vrati i smjesti na izvornim lokacijama ukratko, da se
sanira teta. Ali nigdje nisam naao da bi se Ministarstvo kulture oglasilo o objektima i batini o kojoj govori
Adam Dupalo! Primjer memorijalnog kompleksa s rodnom kuom Nikole Tesle u Smiljanu iz 2005./2006.
bio je iznuen (cijeli je svijet slavio ime Nikole Tesle i njegove zasluge za ovjeanstvo) i, dakako, polovian
jer nije vraen spomenik u Gospiu, kao ni ime trga, ni ime kole.

376

Knjiga 42.indd 376

2.7.2012. 17:28:21

palile u peima. Ta je devastacija takoer obavljena u vrijeme Oluje ili neposredno nakon
Oluje. Kako je Partizanska gimnazija zaista bila vana historijska injenica (jer je u toku
NOB-a puno raeno na opismenjavanju ljudi, razvoju kulturnih aktivnosti, pa i kolovanju u
uvjetima i na nain kako je to bilo mogue) od velikog znaaja za nau nedavnu povijest bila
bi dokumentacija i biblioteka. Naalost, ni ovdje nadleni nisu nita poduzeli da se ustanove
injenice i odgovornost poinilaca ove devastacije.
Treba navesti, da je devastiranu zgradu Osnovne kole Rujevac obnovila meunarodna
zajednica preko svojih organizacija, tako da ono malo djece moe ii u kolu. Naalost, broj
djece je zaista malen iz poznatih razloga (egzodus stanovnitva u povodu dogaaja vezanih
uz postojanje i djelovanje Krajine, a zatim ratnih dogaaja poznatih pod imenom Oluja)
(str. 60,61).

Zaviajna zbirka u selu Brlog u cjelosti je i nepovratno unitena, a s njom i

sva prikupljena pisana graa. Svetozar Livada u biljeci uz materijal, to mu ga
je dostavio Jovan Saviin Prica, za tu Zbirku kae:
Takav muzej u Lici nije postojao, niti e uskoro biti postavljen. Poznavao sam sve njegove sadraje. Toliko sam bio njime oduevljen, da sam odveo jednom u posjetu postdiplomante gerontologije s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i bili su oduevljeni. Ovaj
Zaviajni muzej svojom sudbinom paradigmatian je za sudbinu svih nestalih spomenika
NOB-a u Lici, sudbinu spomen-muzeja Nikoli Tesli, VI. Likoj diviziji u Konarevu kraju,
spomen zbirci USAOH-a i AF-a u Otocu i dr.

A uz tekst Sadraj Zaviajne spomen-zbirke Brlog prije razaranja J. S.

Prica je dopisao i potpisao:
Svojom rukom dopisujem i potpisujem, a au jamim, da je ovdje opisana Zaviajna
etnika spomen zbirka potpuno unitena; zgrada devastirana, a eksponati potpuno do kraja
uniteni, 1991.god.
Sasvim je razumljiva ljudska nevjerica, tuga i ogorenje Jovana Saviinog Price to je
jedan takav objekt kulture bezrazlono i bezobzirno uniten, jer je i J. S. Prica bio jedan od
onih koji su pokrenuli njegovo formiranje i opremanje.333 U svojim je papirima imao sauvano barem ovih nekoliko dokumenata, koji sada svjedoe ne samo o ljudskom stvaralakom
entuzijazmu, nego i o intenzitetu bezobzirne arongacije prema tom entuzijazmu, kao i radikalne iskljuivosti kojoj je unitavanje (bilo i ostalo) osnovno obiljeje. Smije li drutvo u
kojemu se takva arogancija, iskljuivost i destrukcija dogaaju, toleriraju i nesankcioniraju
smatrati sebe civiliziranim?
Sve to je ostalo od bogate Zaviajne zbirke jest nekoliko dokumenata koji govore: 1)
o formiranju Inicijativnog odbora (1. 5. 1980.) ...sa zadatkom da u staroj kolskoj zgradi
uz saradnju stanovnitva Brloga i okoline, kao i svih naih ljudi koji se nalaze van zaviaja,
osnuje Zaviajnu spomen zbirku predmeta, rukotvorina, te pisanih i snimanih dokumenata
333
Zaviajnu zbirku Brlog su realizirali: Vlai Iso, upravitelj kole predsjednik Inicijativnog odbora;
Jurkovi Jure, penzioner lan; Vukadinovi Jovo, predsjednik MZ Brlog lan; Maras Ive, potar lan;
Rukavina Joso, slubenik lan /zaduen za tehnike probleme/; Puhalo Petar, graevinar lan /zaduen za
tehnike probleme/; Karleua Ratko, penzioner lan; Prica S. Jovan, uitelj i knjievnik lan /zaduen kao
koordinator za kulturne probleme/
Jovan Saviin Prica spominje jo i veliku podrku to ju je taj poduhvat imao od ovjeka iz toga kraja,
generala Nikole Grubora.

377

Knjiga 42.indd 377

2.7.2012. 17:28:21

vezanih za ovo podruje, 2) pismo to ga je Odbor uputio (1. 5. 1981.) zemljacima i prijateljima da pomognu formiranje Zaviajne zbirke s potankim nabrajanjem to bi sve trebalo prikupljati ...iz ivota stanovnika naeg zaviaja od najstarijih vremena do danas..., uz
napomenu da se to radi i zato da sauvamo zgradu stare kole u Brlogu na Placi (iako smo
novu modernu sagradili), jer je ova stara kola najstarija kola u Brlogu i na irem podruju,
dograena je jo 1839. godine. Odluili smo je sauvati i zato to je sve pismeno stanovnitvo
roeno ovdje poslije 1839. godine nauilo itati i pisati pod njezinim krovom, pa ona zbog
toga zasluuje panju najvie svetinje za svakog ovjeka koji ima srca i razuma., 3) Tlocrt
Zaviajne zbirke (240 metara kvadratnih) sa potankim opisom sadraja svakog od prostora
unutar kole, 4) Tekst pozdravne besjede odrane prilikom otvaranja Zaviajne spomen zbirke u Brlogu na Placi povodom Dana ustanka 27. VII 1984. 5) Potvrda Narodnog kazalita
Ivan Zajc Rijeka da e tri lana njihove Hrvatske drame ...nastupiti u Kulturno umjetnikom programu na SVEANOM OTVARANJU ZAVIAJNE ZBIRKE U BRLOGU.

Iz nadahnute pozdravne besjede evo samo jedan mali fragment, u najuoj

vezi s naom tematikom unitavanja knjiga: Iz ove kue s knjigom poli. U nju
se u knjizi vratili. A knjiga je svakom otvorena, i jedina vatra bez ugljena koja e
ti ogrijati duu i nikad se nee ugasiti jer ljubavlju nove vatre pali.
A o spomen-domovima i memorijalnim zbirkama u njegovoj rodnoj Lici,
govorio mi je Nikola Uzelac:
Kao roenog Lianina interesiralo me je i to je s kuom i spomenicima Nikole Tesle.
Jedan moj prijatelj, Mio Deveri (na alost je u meuvremenu umro) i ja otili smo u Gospi
i Smiljan, uvjerili se na licu mjesta u stanje stvari, poneto i snimili fotografskim aparatom.
Zaprepastilo nas je to se sve s uspomenom na Nikolu Teslu dogodilo. Rodna kua u
Smiljanu bila je sasvim devastirana, a imala je vana i umjetnika djela, imala je i izloaka i
dokumentacije o NOB-i (jer je, kako sam naveo, VI Lika divizija nosila njegovo ime). Sve
je bilo uniteno, devastirano nakon Oluje. Mi smo tamo doli otprilike nakon mjesec dana
od Oluje. Stanje je bilo takvo da se moe rei po onoj narodnoj Bogu za plakat: to nije
bilo razbijeno u paramparad, izbaeno je izvan zgrade, u blato, kia je sve to razmoila. Da
je netko svu tu dokumentaciju odnio na jedno mjesto, pa zapalio, bilo bi lake nego sve to
gledati kako se valja u blatu. A kada se tamo poelo dolaziti, kad su i stranci ak poeli navraati i raspitivati se zato je to tako tada se cijelo podruje ogradilo s natpisima minirano.
A nikada to podruje oko njegove rodne kue nije bilo minirano. Napravili su to samo zato
da se ne pria o napravljenoj sramoti, da se taj zloin prikrije, da se onemogui dolazak ljudi
na to mjesto, jer bi bili svjedoci unitavanja.
U Gospiu je uniteno mnogo toga to je bilo povezano s pridjevom srpski. Na primjer: u Domu kulture, pa pravoslavna crkva njeni fondovi knjiga, spomenik Nikoli Tesli
na trgu ispred kole (koja je nosila njegovo ime, ali je izbrisano!) sve je to uniteno, nita od
toga nije ostalo sauvano.
Kad smo bili u Gospiu, bibliotekarka koja je radila u Gradskoj bilioteci ispriala nam je
kako je biblioteka iena od nepodobnih knjiga i kakvo je to divljanje bilo. Nita protiv tog
postupka nisi smio rei, bio je tako veliki strah da su mnogi ljudi utili, povlaili se u sebe i
sve to nijemo i s ogorenjem pratili. Uostalom, poznato je kakvog je terora u Gospiu bilo,
kako su proganjani Srbi, kako su ubijani i moe se lako razumjeti strah koji je tamo vladao.
Bibliotekarka koja nam je o ienju biblioteke priala bila je srpkinja i strah je toliko bio
velik da je s tekom mukom pristala s nama razgovarati, naravno uz obeanje da njeno ime

378

Knjiga 42.indd 378

2.7.2012. 17:28:21

neemo nigdje spominjati. I danas je iva ali prestraena od svega to je proivjela.

Ali nas je ugodno i pozitivni iznenadilo osoblje Muzeja. Dobro bi bilo navratiti tamo i te
ljude o ovoj tematici pitati. U tim nepovoljnim vremenima skupljali su do ega su god mogli
doi i spremali su to, meni i mom prijatelju Deveriu ispriali su mnotvo podataka i detalja
koji su se odnosili na spomeniku batinu koju je trebalo spaavati koliko god se moglo u
tadanjim prilikama. A jedan od njih, u ta vremena jedan od efova, i danas, kad je u penziji,
navrati do Muzeja, poeli im dobar dan i pita kako im idu poslovi... Zaista su izgleda spasili mnogo ta od onoga to su u naletu euforije divljaci naumili sruiti, sasvim unititi. Poneto
im je uspjelo, a poneto je zahvaljujui portvovnosti ljudi iz Muzeja sauvano, smjeteno u
depoe Muzeja...
A sada o Spomen-domu VI Like na Plitvicama. Bio je to lijepi dom, lijepo opremljen,
s brojnim izlocima iz NOB-e, s bogatom dokumentacijom iz toga razdoblja i s bogatim
fondom knjiga. Bio je tono se kae vrhunski opremljen i sreen, jer su na tome radili ljudi
od struke (arhitekti, muzealci-kustosi), poznavaoci dokumentacije i dobri poznavaoci NOB-e
i posebno ratnog puta VI Like divizije). Bilo je tamo i raznog oruja, koje je pripadalo toj
Diviziji, ali i oruja koje se openito koristilo u ratu na podruju Jugoslavije tokom 1941.
1945. Izgradnja Doma i njegovo ureenje sve mi je to vrlo dobro poznato jer sam u tome
neposredno uestvovao.
Kad smo poli tamo razgledati kakvo je stanje nali smo sve uniteno. Gdje je i kako
zavrilo oruje nitko nam nije znao rei. A unutranje je ureenje Doma bilo potpuno devastirano. Veliki i bogati fond dokumentacije, a posebno knjiga (vjerojatno u Jugoslaviji
najbogatija zbirka svega to se igdje pisalo o VI Likoj diviziji, ali i openito o NOB-i) sav
je uniten, negdje odvezen, a uniteni djelovi dokumentacije mogli su se nai i oko Doma, na
tlu, u blatu, uniteni od kie i nevremena.
Slino je i s kuom narodnog heroja Rade Konara. Nema potrebe govoriti tko je Rade
Konar. U njegovoj je kui bio memorijalni muzej. Kad smo tamo doli nali smo da je postav memorijalnog muzeja potpuno devastiran. Ono neto knjiga to su se tamo nalazile, kao
i dokumentacija koja je bila od velike historijske vrijednosti, uniteno je, mahom razbacano
oko kue, dio potrgan, sve se valjalo u blatu i na kii, postalo je neupotrebljivo. Potrudili smo
se poneto prikupiti, spasiti ako se moe, ali nismo mnogo u tome uspjeli, jer je bilo u stanju
koje se nije moglo sanirati.
I kue drugih narodnih heroja nisu prole bolje. Nije mi poznato iz vlastitog uvida, jer
nisam mogao posjetiti selo Divosel, gdje je kua Nade Dimi bila ureena kao memorijalni
objekt. Ali znam da je Divoselo sravnjeno sa zemljom kako se to kae, pa onda treba pretpostaviti da se to dogodilo i s kuom Nade Dimi. Dok smo u SUBNOR-u radili na knjizi
o sruenim spomenicima, moj prijatelj Mio Deveri i ja dosta smo obilazili podruje Like.
Kad smo htjeli ii i u Divoselo pisalo je da je minirano... Snimili smo to smo mogli, selo je
srueno, nije zapaljeno, a da bi se izbjeglo da se vidi dim i da interveniraju tada prisutne meunarodne snage, onda su kue sistematski minirane, a smatralo se da e se sprijeiti prianje
o tome tako to e se cijelo podruje sela proglasiti kao da je minirano.
I Muzej I enske ete u Trnovcu potpuno je uniten. A bio je taj Muzej spomen na
nastanak i djelo te I enske partizanske ete. U njemu je uz ostalo bio i veoma solidan fond
knjiga o NOB-u i on je skoro u cjelini uniten. Dio te grae je bio prenesen, prebaen gore na
Kamensko (kraj Korenice). Dogodilo se meutim da je i taj objekt na Kamenskom takoer
uniten u cjelini. Kad je 1941. godine trebala biti formirana, za ensku etu se bilo prijavilo
preko 700 djevojaka. Naravno da ih nisu sve mogli primiti, pa je obavljena selekcija. Ostale

379

Knjiga 42.indd 379

2.7.2012. 17:28:22

su djevojke ili ostale raditi na terenu ili su se prikljuile drugim partizanskim jedinicama
(odredima, grupama).
Jedno od teih sluajeva svakako je Otoac, tamo gdje su postavljeni temelji hrvatske
dravnosti. Koliko smo vidjeli, zgrada ZAVNOH-a je ostala cijela, nije sruena, ali je iznutra
bitno devastirana. To sam imao prilike vidjeti nedavno, kad sam bio tamo na proslavi, imam
dakle svjee utiske. I dan danas ljudi o tom devastiranju nerado govore. Srpsko narodno
vijee ima tamo u lokalnim organima vlasti svoje ljude koji su birani na izborima u tim sredinama. U Otocu u lokalnom organu vlasti radi jedan mlai ovjek koji nam je ispod glasa,
da ga nitko ne uje, a na nae pitanje gdje je ovo ili ono iz unutranjeg ureenja zgrade, rekao
da je sve uniteno, vrlo mali dio ranije postave je ostao. A moramo znati da je taj postav bio
veoma vaan i bogat materijalima, raznim eksponatima, uz ostalo i brojnim dokumentima i
knjigama jer je tu dugo vremena bilo sjedite praktino svih organa vlasti, AF-a i drugih
organizacija. Od onoga to je sauvano vie je umjetnikih djela nego dokumentacije. Sada
je tu zgradu uredio Sabor, na zidovima su ostale spomen ploe, tj. na vanjskim zidovima, a
ostale su stavljene na zid u jednom hodniku. Ostali su prostori adaptirani za razna djelovanja,
pa se tamo nalazi i Narodno sveuilite, u zgradi se odravaju raznoliki sastanci i skupovi. Tu
je i SUBNOR Hrvatske pretprole godine imao jedan svoj skup.
Uzimam kao primjer i kolu u mojoj Udbini. kola je nosila ime Milana Majstorovia,
prvoborca iz Drugoga svjetskoga rata. Ta je kola imala veliku i ureenu biblioteku, nastalu i
brojnim donacijama. Sve je to uniteno, djelomice i spaljeno. Posvuda su u Lici, u krajevima
s preteno srpskim ivljem (gdje se oduvijek u kolama ve i prvom razredu osnovne kole
poelo s uenjem irilice, ali i latinice), unitavane kolske biblioteke i knjige za koje se
dralo da su pisane etnikim jezikom i pismom.
U Srbu smo moj prijatelj Mia Deveri i ja ili obii Dom kulture, koji je bio i dom u
spomen na narodnooslobodilaku borbu (ipak je Srb bio simbol ustanka naroda Hrvatske
i godinama je ustanak naroda u Srbu slavljen kao Dan ustanka naroda Hrvatske). U tom
je Domu bio veliki knjini fond, najveim dijelom posveen narodnooslobodilakoj borbi
svih dijelova Jugoslavije, partizanskom pokretu u Hrvatskoj posebno, desantu na Drvar i
VI Likoj diviziji itd. Kad smo tamo doli, s namjerom da snimimo stanje, nali smo pravu
pusto, nigdje ive due, naili smo samo na jednoga psa lutalicu i jednu staricu koja se sva
tresla od straha. Devastacija objekta nas je zapanjila. A knjige: leale su svuda naokolo, u
blato uvaljane, dijelom rastrgane, dijelom cijele, po njma se moglo gaziti... Bilo bi bolje da su
spaljene, da se ne vidi to divljatvo. Naknadno sam se i dalje interesirao za takvo unitavanje
u Srbu i reeno mi je da je dio knjiga iz tog Doma odvezen u Graac.... Tko je, kada, gdje i
to odvezao to dalje nisam istraivao. A bolje je dakako da je i odneseno, nego da je doivjelo
sudbinu onoga dijela knjiga to smo imali priliku vidjeti. Vidjeli smo i srueni spomenik itd.,
itd.
Slinih Domova (neki od njih zvali su se i Zadruni domovi), manjih i s manjim fondom
knjiga od onoga koji je bio u Srbu, bilo je posvuda u Lici, ali nemam informacija to je s
njima bilo, iako sam uo da ih je mnogo sravnjeno sa zemljom.
U cjelini gledajui, deset godina (od 1990. do 2000. godine) unitavalo se sve to se
smatralo nepodobno iz vizure hrvatskog nacionalizma, a to je raeno po nareenju i masovno: unitavale su se muzejske zbirke, unitavale na razne naine knjige i dokumentacija, skidala antifaistika znamenja, na razne naine, a najvie miniranjem, unitavani antifaistiki
spomenici, a u velikoj mjeri i drugi spomenici srpskoga naroda, u velikoj mjeri pravoslavne
crkve. Radilo se to javno, nisu to bili ekscesi pojedinaca. Vjerujem da je bilo pojedinaca koji

380

Knjiga 42.indd 380

2.7.2012. 17:28:22

nisu bili svjesni koju tetu i koji zloin rade, ali ih je zanijela snano podravana nacionalistika euforija, smatrali su da tim unitavanjem pokazuju koliko su veliki Hrvati, da pokazuju
svoje hrvatstvo.
ena koja je bila uiteljica u Korenici, a sada radi u Otocu, koja je u mjeovitom braku,
ima i posao i pritisnuta je strahom zna mnogo o spomenutim dogaajima, ali ba zbog straha
boji se se o svemu tome govoriti. ita i prati, uputila nas je i na broj Prosvjete u kojemu se
o unitavanju knjiga pisalo. Upozorava da je bilo ljudi, prosvjetnih radnika, koji su se bunili,
upozoravali da se to ne smije raditi, ali su bili uutkivani... a vlast su bili oni koji su nosili
puku i odluivali o ivotu i smrti. Kae mi ova uiteljica: Nikola, ne treba tu velika filozofija, velika mudrost. Iznad svega toga stajala je zvanina dravna politika, Ministarstvo kulture
je dalo nekakva uputstva za ienje knjinica. Mi koji smo radili u kolama i ustanovama, a
sve su kole imale nekakve biblioteke, svjedoci smo unitavanja knjiga.

381

Knjiga 42.indd 381

2.7.2012. 17:28:22

Knjiga 42.indd 382

2.7.2012. 17:28:22

Trei dio
PRAVOSUE I FENOMEN UNITAVANJA KNJIGA

Knjiga 42.indd 383

2.7.2012. 17:28:22

Knjiga 42.indd 384

2.7.2012. 17:28:22

I.
NESANKCIONIRANJE DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA
KNJIGA KAO TRAJNO OBILJEJE PONAANJA
MINISTARSTVA KULTURE, KNJININOG VIJEA I
HRVATSKOG KNJINIARSKOG DRUTVA

nitavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih bilo je oigledno, nije se radilo o nekom sporednom, nevanom inu, nego o postupcima toliko upeatljivim da ih se
u iole ureenom drutvu mora pravno sankcionirati i moralno osuivati. Motivi
su bili primitivno politiki, a obrazloenja toliko arogantna da je sasvim nevjerojatan izostanak pravnog sankcioniranja. Dok se moe rei da je u odreenoj mjeri
moralne osude i bilo, pravno sankcioniranje je sasvim izostalo.
Moralna osuda izraavana je u reagiranjima javnosti, a izricana je bez ograda
ili uvjetovanja, ponekad i radikalno, recimo reagiranje Bibliotekarskog drutva
Istre, kao i reagiranje dijela vjenika u Gradskom vijeu Korula. Od zvaninih
organa (Ministarstva kulture, HKD-a) takva je osuda, uz ograde i uvjetovanja,
izreena tek u dva navrata i bila je iznuena.
S jedne strane, ignoriranje ili minoriziranje problema a s druge pristranost,
tienje onih koji su pozitivne propise krili i javne interese tetili, osnovna su
obiljeja svih zvaninih stavova o unitavanju knjiga 90-ih u Hrvatskoj. tovie,
doputen je i moralni presedan ili kuriozum da se sudi osobama koje su ukazivale
na knjigocid pa je opravdano govoriti o politikoj orijentaciji koja je toleriranjem
unitavanja knjiga ustvari poticala unitavanje, ba kako to jasno kae Bogdan
ii govorei o unitavanju spomenike batine: Vlast je moda katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj liniji ve i time to ih nije kanjavala Dakle, opstrukcija pravde je bila namjerna i smiljena kao dio cjelovite
politike koja je dominirala u Hrvatskoj 1990-ih. Kako je tolerirana kriminalna
privatizacija, pljaka drutvene imovine, nai ratni zloini, upadi u stanove,
masovna miniranja kua onih drugih, ubojstava graana izvan podruja ratnih
djelovanja itd., tako je toleriran i knjigocid.
Tu tezu u potkrijepiti primjerima izravno povezanim sa sluajem Korula
jer jedino za njih imam dokumentaciju. Prikazat u sudske postupke protiv
Milana Kangrge i tjednika Feral Tribune, zatim sudbinu moje krivine prijave
Dravnom odvjetnitvu protiv Izabel Skokandi te u prilozima podastrti niz dokumenata o utvrivanju odgovornosti Izabel Skokandi na zahtjev upanijskog
ureda za kulturu.
385

Knjiga 42.indd 385

2.7.2012. 17:28:23

Dakle, osim to su se sluajem Korula bavili sudstvo i Dravno odvjetnitvo, vaan kanal kojim organizirano drutvo moe i mora pravno sankcionirati postupke koji izriito kre pozitivne propise i ugroavaju javni interes su i
hijerarhijski organiziranih dravni organi ija je funkcija praenje provoenja
propisanih standarda rada i potivanja zakonitosti, zatim organi lokalne samouprave i, naposljetku, cijeli ustroj profesionalnih udruenja s cjelokupnom svojom
regulativom, autonomnim aktima, statutom i etikim kodeksom profesije.
Najprije u se saeto zadrati na postupcima dravnih organa neposredno
zaduenih za nadzor i zatitu zakonitosti u podruju bibliotekarstva.
Poinjem s Ministarstvom kulture jer je ono najodgovorniji dravni organ s
izriito mu dodjeljenom dunou da nadzire zakonitost rada javnih ustanova u
kulturi. Ni u jednom od javno obznanjenih primjera diskriminacije ili unitavanja
knjiga Ministarstvo nije pokrenulo postupak utvrivanja odgovornosti, a s izuzetkom sluaja Korula, ni o jednom sluaju nije se ni oitovalo.
Isto vrijedi i za upanijske urede za kulturu, hijerarhijski podreene
Ministarstvu, kao operativne i terenu najblie organe za nadzor zakonitost rada
javnih kulturnih ustanova.
U osnovi svih sluajeva je demagoko traenje Ministarstva da se o njima
oituje knjinina zajednica! Adresa je potpuno neitka. Je li to Bibliotekarsko
drutvo, Knjinino vijee, neka neformalna grupa, moda voditelji matinih
slubi, a moda NSK? Ministarstvo je pribjeglo mistifikaciji i prebacivanju odgovornosti na drugog, kojega ak nije ni precizno imenovalo?
Osim toga, o zakonitosti rada kako biblioteka kao javnih ustanova tako i
bibliotekara, Ministarstvo trai oitovanje upravo od biblioteka i biblioteka (pripadnika knjinine zajednice) iju odgovornost se propituje. Kako e
to pripadnici knjinine zajednice nadzirati zakonitost svog rada? Zato je
Ministarstvo pribjeglo perverziji izbjegavanja vlastitog izjanjenja o problemu
za koji zna da postoji i da javnost o njemu raspravlja?334
Ostaje, dakle, jedan jedini primjer (sluaj Korula) na kojemu se moe
pratiti koliko je i kako Ministarstvo kulture obavilo svoju ulogu. Na stranu to da
je ak i u tom primjeru reagiranje Ministarstva bilo iznueno pitanjima to ih je
postavio novinar Igor Lasi u veljai 1998. i da se reagiralo sa zadrkom od
zamalo dvije godine. U odgovoru novinaru Lasiu Ministarstvo kae da do nje334
Podsjeam itaoca da sam ve u nekoliko navrata citirao dvije nesporne autoritativne izjave o razvijenoj
samokontroli koja bi bibliotekarstvo definitivno uinilo profesijom, kao i konstataciju da se to jo nije dogodilo. Ali ak i da je ta samokontrola zaista prisutna to nikako ne zamjenjuje nadzor nad zakonitou rada,
to je posao koji pripada dravnim organima. Ne treba posebno naglaavati da je istovjetna situacija i sa svim
drugim profesijama koje su na neki nain organizirane. Naravno, razraeni sistem samokontrole u svakoj bi
profesiji, pa i bibliotekarskoj, mogao biti vrlo vana prepreka zloupotrebama (neprofesinalnim postupcima i
ponaanjima), to bi olakalo dravni nadzor nad zakonitou rada, ali ta dva kontrolna kanala nadzora nad
radom nisu identina, a mogu biti i u meusobnom konfliktu.

386

Knjiga 42.indd 386

2.7.2012. 17:28:23

govog pitanja nije znalo da se tako neto nedopustivo zbilo u jednoj kulturnoj
ustanovi i da e stoga hitno zatraiti izvjee od nadzornih slubi. Slijedi
bombastina HINA-ina vijest: Upozorenje Ministarstva kulture. Osuda svakog
neprimjerenog postupka s knjigom, da bi sve zavrilo stavom Ministarstva da
su sluajevi bacanja knjiga izolirani i ekscesni, da ih i kao takve osuuje, da te
postupke ne odobrava ni Naputak o reviziji i otpisu i da e se novim propisima u
tom segmentu pojaati nadzor, da su se u Koruli dogodili propusti za koje dri
da su prekraji (navodi se da nije sainjena propisana dokumentacija o reviziji i
otpisu) te da, naravno, osuuju neprimjeren postupak s knjigom (uz Korulu se
spominje i Slatina). I to je sve. Ne spominju se ni imena ni sankcije, niti je jasno
o kojem od tri Naputka je rije. Za Korulu se uopeno tvrdi da se radi o propustu, koji dodue jest prekraj, ali se cijela stvar opravdava izmiljenim manjkom
prostora, a prihvaaju se bez provjere i tvrdnje ravnateljice da su u knjinici
sauvani svi primjerci naslova. Nema ni rijei o tome to je prethodilo tom
prekraju i zato formalno-pravni osniva (Poglavarstvo grada, Gradsko vijee)
nije obavio ono to je prema propisima bio duan obaviti (formiranje Komisija
za odobrenje, a zatim i verifikaciju revizije i otpisa), zanemarena su upozorenja
i ocjene Matine slube i, konano, nijedne jedine rijei o odgovornosti ravnateljice koja je knjige bacila i o odgovornosti Poglavarstva grada koje nije postupilo
kako mu propisi nalau. Potpuno se zanemaruje da je Zakonom o knjinicama
izriito odreeno kanjavanje ako knjinica ne dostavi podatke potrebne za
obavljanje strunog nadzora i ako se utvrdi da knjinica nije uredno provela
reviziju knjininog fonda (l. 51.), a zanemareno je i da je Krivinim zakonom
iz 1997. (l. 222.) propisana odgovornost za unitenje ili oteenje javnog kulturnog dobra u javnoj zbirci, za falsificiranje slubenih isprava, za davanje lanih
iskaza i za obmanjivanje javnosti i slubenih organa. Izostavljeno je (tj. preueno) da je Matina sluba jo krajem 1996. i poetkom 1997. izravno upozorila
Ministarstvo da Poglavarstvo grada namee politike kriterije u izboru ravnatelja
korulanske knjinice i zamolila ministra da to ne dozvoli.
Bilo kako bilo, Ministarstvo se i narednih godina ponaalo dosljedno:
- toleriralo se nezakonito imenovanje ravnateljice (usprkos odluci Gradskog
vijea)
- toleriralo se nepotivanje zakona o ustanovama jer v. d. ravnatelja moe u tom
svojstvu biti najdue est mjeseci (imenovana je to bila dvije godine sve dok
se nisu prikupile snage koje e taj status izmjeniti u skladu s postavljenim
ciljevima)
- ministar je poetkom 1999. potvrdio izbor ravnateljice iako su ve brojni napisi pokazali da se u Koruli nije radilo tek o propustima i prekrajima, nego o
drastinom krenju propisa i o ovinistikim opravdanjima bacanja knjiga, da o
krenju profesionalnih uzusa i ne govorim.
- ministar je odbio zatraiti provjeru legalnosti polaganja strunog ispita

387

Knjiga 42.indd 387

2.7.2012. 17:28:23

pravdajui to tajnou osobnih podataka (iako je Ministarstvo pravosua smatralo da je takav stav neispravan)
- ministar je ignorirao odbijanje Poglavarstva grada da izvri nalog upanijskog
ureda za kulturu (od 13. 3. 2001.) te da se pokrene odgovarajui postupak
utvrivanja odgovornosti ravnateljice Knjinice gospoe Izabel Skokandi zato
to postupak revizije i otpisa knjine grae u Gradskoj knjinici Ivan Vidali
Korula, a poglavito bacanje u kontejner za smee dijela te grae, nije obavljen
sukladno zakonu, odnosno vrijedeim podzakonskim propisima i naputcima koji
ureuju taj postupak dakle, Ministarstvo je mirilo na nastavak samovolje
lokalnih organa vlasti.335
Do obrata u stavu upanijskog ureda za kulturu dolo je nakon to je smjenjen dotadanji voditelj
Gapar Bjelopera. O pristranosti jasno govore nervozne, pritom dakako i arogantne izjave kad je odlazeem
Poglavarstvu doao zahtjev upanijskog ureda za kulturu da se utvrdi odgovornost barem jedne karike u postupku ravnateljice. Na sjednici Gradskog vijea (4. 4. 2001.) Alena Fazini kae i ovo: No usput, kad ve
sam ovdje za ovom govornicom, ja ipak kaem znate to, ovako ljudi oigledno kakva je vlast da bi sauvali
svoje radno mjesto onda se i okreu prema vjetru. Pa to je gospoa iz Matine slube, neu njezino ima spominjati, na pitanje, to je bilo 1997. godine, na pitanje gospoe ravnateljice Izabel Skokandi, u vezi... o.... u vezi ot...
ovih revizije i otpisa knjiga pita je to da radi, jer po zakonu je duna svake dvije godine izvriti reviziju i otpis,
ona odgovara, da ne itam, evo njenom rukom pisano, dakle njezinom rukom pisano... oteene i neupotrebljive i ustvari zastarjele ponuditi matinim knjinicama, to je napravljeno, ali inae baciti u stari papir... Prema
tome, ako je neka odgovornost ovdje, onda je ta gospoa (voditeljica Matine slube opaska A. L.) ima svoju
odgovornost ako nije postupljeno po zakonu...Ali ja kaem, mi emo po zakonu raditi, ali traimo i od gospodina Vukia (voditelj upanijsko ureda nakon smjene G. Bjelopere opaska A. L.), koji eto i on sad se boji za
svoje radno mjesto, pa pie dopise koje prije (ironino, s podsmijehom izreeno opaska A. L.) nije pisao, nije
dodue vodio tu ovaj resor, nego je bio samo zamjenik, ali isto tako i gospoa iz Matine slube vjerojatno sad
drugaije razmilja nego prije nekoliko godina. Mi ne razmiljamo drugaije nego razmiljamo po zakonu...
Odmah se nadovezuje predsjedavajui Marko Buzoli: Ja u vam samo dopuniti. Gradsko vijee je dobilo
15. oujka dopis od Ureda prosvjetu i kulturu i sve ostale stvari koje se nabrajaju... kae se: iz priloenih
oitovanja... proizlazi da postupak revizije i otpisa...poglavito bacanje knjiga u kontejner za smee djelatne
grae nije obavljeno sukladno zakonu...To je samo jedno miljenje ovako paualno izneseno. Bilo bi dobro
da gospodin proelnik Niko Vuki to potkrijepi neime....
Bilo bi normalno oekivati da e se Ministarstvo oglasiti na ovakvo dezavuiranje i voditelja upanijskog
ureda, ali i voditeljice Matine slube ali toga nije bilo. A uz to, spomenuta lokalna vlast ne ustruava
se i javno lagati, spoitavajui voditeljici Matine slube kako sad drugaije razmilja nego prije nekoliko
godina (uz ostala podmetanja). Zato evo kratkog podsjeanja kako je voditeljica Matine slube tada
govorila.
Ve krajem 1996. i u samom poetku 1997. upozoravala je Ministarstvo na neprihvatljive postupke
tadanjega poglavarstva, a u pismu upanijskom uredu 25. 2. 1998. konstatira: Kako je razvidno iz svih
dokumenata, kojih ste u posjedu i koje vam dostavljam u privitku, postupak revizije i otpisa morao je imati
zakonski poetak, tijek i zavretak. Temeljem dostavljene mi dokumentacije v.d. ravnateljice I. Skokandi,
naalost to nije vidljivo. I sva traenja otada Izabel Skokandi je ignorirala, pa je konano, a nastavljajui
se na netom citirani dopis, Matina sluba odluila to okonati, uputivi upanijskom uredu pismo (9. 3.
2001.) u kojemu je, uz ostalo, konstatirano: Niti nakon 3 godine i 6 mjeseci od zapoinjanja revizije i
otpisa u Gradskoj knjinici Ivan Vidali nisam dobila svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje se jedino
moe ustvrditi da je cijeli postupak obavljen u skladu s vaeim Naputkom o provoenju revizije i otpisa u
knjinicama Republike Hrvatske. Na temelju te injenice utvrujem, budui postupak revizije mora imati
zakonski poetak, tijek i zavretak, da revizija nije dovrena. Stoga niti provedeni otpis nije proveden u
skladu s navedenim Naputkom jer se on mogao izvriti tek nakon napravljene revizije i na temelju Zapisnika
o otpisu koji obvezatno ukljuuje (osim datuma) potpise s v i h lanova Nalogom o provoenju revizije i
otpisa odreene Komisije za otpis.
335

388

Knjiga 42.indd 388

2.7.2012. 17:28:23

- Ministarstvo je ignoriralo, preuivalo i bez ikakvog odgovora ostavljalo otvorena pisma koja su na njih adresirana, a u kojima su se taksativno navodile
nezakonitosti ba u sluaju Korula i trailo sankcioniranje. Javili su se hrvatski javni i kulturni djelatnici iritirani koliko tim sluajem toliko i izjavama nekih
politiara, tako da je cijeli sluaj poprimio dimenzije javnog kulturnog skandala.
Kako objasniti sve navedeno, osim time da je Ministarstvo tolerirajui samovolju na terenu, ustvari sve to podravalo. Jer moralo je postojati snano
zalee, sigurnost i zatita, da bi se iskazivao onakav stupanj arogancije kakav
je krasio istupe i ponaanje Alene Fazini, Marka Buzolia, Izabel Skokandi i
Marice apro-Ficovi.
A da je Ministarstvo kulture svjesno ustrajalo na takvom svom stavu potvruje i pismo od 31. 1. 2006. to ga je potpisao dravni tajnik Jadran Antolovi
(unitavanje knjiga bio je izuzetak, eksces, a u Koruli nije bilo nezakonitog
postupanja) i to desetak godina nakon to su utvrene injenice koje govore
sasvim suprotno.
Hrvatsko knjinino vijee se, prema meni dostupnim informacijama
(Novosti, glasilo HKD, internet), nije bavilo problemima diskriminacije i unitavanja knjine grae pa nije ni pokretalo utvrivanje odgovornosti za takve
postupke.336 Samo je o Sluaju Korula izreklo svoj stav, ali nije izriito naglasilo ni odgovornost ravnateljice ni odgovornost lokalnih vlasti za manjkavosti
u nadzoru nad zakonitou rada. Iako je na aroganciju lokalnih politiara
upozoravala voditeljica lokalne Matine slube Tea Zanini.
A to se tie HKD-a, samo u spomenuti da nisu nali za potrebno javno
reagirati ni na optubu Izabel Skokandi da je HKD svojim nalazima o sluaju
Matina sluba je dakle godinama dosljedno insistirali na potivanju propisa, ali onaj tko je drsko ignorirao
te zahtjeve bili su upravo Poglavarstvo grada (Alena Fazini) i ravnateljica (Izabel Skokandi). Naravno
da upanijski ured nije mogao prei preko te oigledne injenice i zato je konstatirao da postupak nije bio
sukladan zakonu i da treba za takav postupak utvrditi odgovornost.
Usprkos svemu tome, usprkos injenici da je u maju 2001. godine Radna grupa HKD takoer ustanovila
da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s bibliotekarskim propisima, usprkos injenici da su Izabel
Skokandi i Alena Fazini u maju 2001. sainile zapisnik o reviziji i otpisu koji je falsifikat javne isprave (jer
je antidatiran, jer ne sadri nikakve pratee dokumente (popise), jer nije naveden akt o verifikaciji i odobrenju
otpisa) odgovornost se ne utvruje. Upravo polovinom 2001. godine dolazi nova voditeljica Matine slube
(Marica apro-Ficovi) koja umjesto da nastavi insistirati na zakonitosti rada, nastoji na opravdavanju rada
Izabel Skokandi.
336
Nakon viekratnih traenja da se ipak pokrene pitanje odgovornosti za sluaj Korula, Knjinino
vijee je na sjednici 14. 11. 2008. formuliralo ovakav stav: Vijee je obavijeteno o prispjelom pismu g.
Leaje i zakljuilo da su, nakon to su godinama i Hrvatsko knjiniarsko drutvo i Hrvatsko knjinino
vijee, odgovarali na upite i zamolbe, iscrpljeni svi modusi komunikacije, te da to pitanje smatra zavrenim.
Taj mi zakljuak, naravno, nije upuen do njega sam doao listajui biljeke sa sjednica na Internetu.
Ali nije to u svemu najvanije (osim to pokazuje stupanj arogancije prema graaninu), najvanije je to je
bez ikakvih ustruavanja ili obzira ovdje izgovorena neistina da su mi ...godinama... odgovarali na upite i
zamolbe... (!).

389

Knjiga 42.indd 389

2.7.2012. 17:28:24

Korula prekrio svoje kompetencije i da bi za to morao snositi posljedice, kao

ni na prigovor Marice apro-Ficovi da HKD uvaava primjedbe ljudi izvan
bibliotekarske struke. Umjesto da bude pozvana na odgovornost za neprofesionalan rad, Izabel Skokandi je traila odgovornost cijelog HKD-a zato to je to
konstatirao(!), a Marici apro-Ficovi HKD je dopustio iskaze koji implicite zagovaraju iskljuivanje suda javnosti u ocjenjivanju rada jedne javne djelatnost(!).
Oportunizam, nekonfrontiraje, pasivnost i inercija vodeih ljudi HKD-a samo su
ohrabrivali istae knjinica. Zato nema mjesta ni uenju da HKD nije posluao savjet IFLA-e iz 2003. godine da je otkrivanje neprimjerenog postupanja s
knjigom prilika da se takvi postupci sankcioniraju.337
Dakle, ni nadleni dravni organi, ni strukovne instance nisu smatrali potrebnim sankcionirati postupke diskriminacije i unitavanja knjiga.

337
Na moje uporno instiranje da se HKD izjasni o navedenim stavovima Izabel Skokandi i Marice aproFicovi trajna je utnja.

390

Knjiga 42.indd 390

2.7.2012. 17:28:24

II.
PRAVOSUDNE SANKCIJE ZA
KRITIKU DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA KNJIGA

eutim, kad ve nije bilo sankcioniranja istaa, ili onih koji su ienja inicirali i podravali, ili ih pak nisu spreavali dogodio se tipini povijesni
apsurd da se neodraena prolost vraa u obliku groteske. Sudski su progonjeni
oni koji su se usudili negodovati protiv unitavanja knjiga. Dodue ne svi, jer
bio bi to podui niz imena, meutim, ve i sama injenica da je netko mogao biti
sudski progonjen zato to je bio ogoren unitavanjem knjiga, to ga je osuivao
i upozoravao javnost na ovinistiko odobravanje takvih postupaka, pokazatelj
je drutvene patologije u Hrvatskoj 1990-ih, patologije cijelog jednog razdoblja
kad je unitavanje sveg nepodobnog bilo nacionalnim sportom.
to je nego drutvena patologija kad je pokreta sudskog progona ba
osoba koja bi, da je pravde, sama trebala biti sudski procesuirana. Odvanost
da privatno tui ona je najvjerojatnije zasnivala na podrci i lokalne i dravne
politike.
Podloga sudskom progonu naena je u kategoriji nanesene duevne boli
tubenoj osnovi znaajnog broja sudskih progona brojnih kritiara zbilje u
Hrvatskoj 1990-ih, a anatomija sudskih progona na toj osnovi moe se zorno
pratiti iz primjera na koje sam ukazao ranije (Makovi, Matvejevi, serija tubi
protiv tjednika Feral Tribune, tube protiv Hrvatske ljevice zbog ukazivanje
na zloine u Sisku i Poekom kraju spoetka 1990-ih itd.). Nije sluajno da se
spomenuta okosnica sudskih progona javila naglo i da je obiljeila znatan dio
1990-ih, a onda je naglo nestala valjda zato to je ispunila svrhu koja joj je bila
namijenjena, da uutka kritiku rije o zbilji koja je bila nevesela. Da, bio je
to jedan od naina uutkivanja kritike rijei u Hrvatskoj 1990-ih, a zloupotreba
kategorije duevna bol pokazala je koliko je pravosue bilo instrumentalizirano i upregnuto u sluenje dominantnoj nacionalistikoj platformi. Sistematska
analiza svih procesuiranja, ili tuakanja, za nanesenu duevnu bol bio bi znaajan prilog prouavanju drutvene patologije u Hrvatskoj 1990-ih, ne samo po
predmetima, nainu sudovanja i ocjenjivanja intenziteta duevnih boli, nego i
po galeriji tuibaba. Zbog takvog ambijenta bila je mogua perverzija da ba nosilac krimena prvi baci kamen pa sam zato ova sudovanja nazvao sudskim ili
391

Knjiga 42.indd 391

2.7.2012. 17:28:24

pravosudnim progonima, a ne sudskim procesima, kao to bi to bilo u normalnoj

graanskoj parnici u normalnoj pravnoj i graanskoj dravi.
Uglavnom, dva su sudska progona vezana izravno uz knjigocid oba usidrena u sluaj Korula:
Najprije su 1998. godine tueni Milan Kangrga i tjednik Feral Tribune za
lanak (dio lanka) Milana Kangrge Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa, (Feral Tribune 30. 3. 1998.). Tokom procesa odustalo se od tube protiv
tjednika Feral Tribune, ali se ustrajalo na tubi protiv Milana Kangrge. Zatim
su tueni novinar Igor Lasi i tjednik Feral Tribune za lanak (dio lanka)
Igora Lasia Djevojica sa igicama, (Feral Tribune 1. 3. 1999.). Tokom
procesa odbaena je tuba protiv novinara Lasia, ali se ustrajalo na tubi protiv
tjednika Feral Tribune.
U nastavku u prikazati oba sudska progona. Uz kratki rezime tih progona,
u prilogu su i faksimili originalnih dokumenata.
Ve nas desetljee dijeli od tih sudovanja. Naalost, u tom su desetljeu
nestala obje rtve spomenutih sudskih progona. Najprije je 2008. godine umro
Milan Kangrga, a zatim je 2009. prestao izlaziti tjednik Feral Tribune, velikim
dijelom uguen i sudskim kaznama za nanesene duevne boli. Htio bih im
ovim prikazom njihova sudskog progona odati priznanje za iskazanu hrabrost
i beskompromisnost u kritici jednog izrazito anticivilizacijskog, barbarskog i
proustaki samoinicijativnog ponaanja u Hrvatskoj 1990-ih, kako ga je nazvao
Milan Kangrga, tj. knjigocida, kako je diskriminaciju i unitavanje knjiga imenovao upravo Feral Tribune.

1. Sudski progon Milana Kangrge

Kangrga je reagirao na unitavanje knjiga imajui ve nekoliko informacija o
tom fenomenu, a sluaj Korula je naglasio jer je za to naao uvjerljive injenice, koje je malo prije toga u lanku Smetlite knjiga u malome mistu,
Tjednik 6. 2. 1998., iznio novinar Igor Lasi. Zanimljivo je da nikad nitko nije
demantirao nita od onoga to je Lasi u lanku naveo i da nije tuen novinar
Lasi zbog tog lanka, nego upravo Milan Kangrga? Mislim da su tome dva
razloga. Prvo, lankom je Kangrga fenomen diskriminacije i unitavanja knjiga
postavio kao jedno od bitnih obiljeja drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih.
Naime, unato snanim javnim reakcijama na unitavanje knjiga, nitko do tada
nije tako jasno formulirao etiologiju tog fenomena kao to je to uinio Kangrga.
A drugi je razlog vjerojatno u teini imena koji je tu genezu postavio, jer nakon njegovog lanka nije se vie moglo govoriti o tome kao o pukim ekscesima ili izoliranim pojavama, nego o prirodnom porodu dominantne politike

392

Knjiga 42.indd 392

2.7.2012. 17:28:24

iskljuivosti. Oba su ta razloga izazvala osionu reakciju u vidu dva polemika,

reimski intonirana lanka Aleksandra Stipevia. U dokumentaciji kojom raspolaem nema primjera da bi tko polemiki toliko uljivo pisao protiv neijih
stavova o knjigocidu kao to je pisao Stipevi protiv Kangrge, ni dotad, ali ni
poslije! Ta dva Stipevieva lanka i tuba bili su odgovor reima na kritiku
rije. Obraunati se s renomiranim etiarom i nesporno vodeim ivuim filozofom u Hrvatskoj u to doba znailo bi uspjeno onemoguiti kritiku knjigocida
koja se intenzivirala.338
Pogledajmo formulaciju tube (integralni tekst je meu prilozima):
Zbog toga, to je u tjedniku Feral Tribune br. 654 od 30. oujka 1998. godine, u lanku
pod naslovom Hrvatski knjigocid, barbarizam i renesansa, za privatnu tuiteljicu napisao
da je, kao ravnateljica knjinice u Koruli, samoinicijativno pobacala knjige u smee, bez
ikakvih kriterija, te da je proustaki samoinicijativna.
Dakle, za drugog iznosio neto neistinito to moe koditi njegovoj asti i ugledu, pa je
tako poinio kazneno djelo iz lanka 200. stavak 1 i 2 Kaznenog zakona.

Proces se protegao na pune etiri godine, da bi onda tuba bila odbaena jer
je nepravovremeno podnesena.
Je li ta injenica bila odmah poznata? Da, bila je poznata, na nju je sudac
Zorislav Kaleb bio odmah upozoren, a i da nije bio upozoren, to je bilo napadno
oigledno po datumu zaprimanja tube pa je bio duan potivati propisane elementarne procesne uvjete podnoenja tube. Meutim, sudac ignorira pozitivno-pravne odredbe i nastavlja sa sudovanjem koje nema uporita u propisima o
voenju postupka, sramotna zloupotrebljavajui autonomiju sudake institucije.
Kolikogod se moe sumnjati u sposobnost suca Zorislava Kaleba, nepoznavanje
elementarne procesne pretpostavke ipak nije izvjesno, jer bi on u tom sluaju
greku ispravio nakon to je na nju upozoren. Ispravnije je zakljuiti da je on
namjerno tu injenicu zanemario. Prema tome, umjesto da se proces okona ve
na prvom roitu, 8. 10. 1998., odbacivanjem tube, on se razvlaio etiri godine.
Proces je mogao biti odmah zavren i u sluaju da je Kangrga prihvatio drsko
zatraenu ispriku tuiteljici: Spremna sam povui priv. tubu protiv optuenog
ukoliko mi se ispria u istom listu u kojem je objavljen lanak te platiti trokove
postupka. (str. 2. zapisnika roita od 8. 10. 1998.), ali takvu je ponudu
Kangrga dakako odbio jer je bila u sukobu s njegovom etikom odgovornou za
javno izgovorenu rije.
U prilog mojoj pretpostavci da je sudac Kaleb ustrajao na sudovanju da bi se
uutkalo kritiki glas Milana Kangrge, a time i sve ostale kritike glasove, idu u
prilog dvije injenice:
338
Iz prikaza javnih reakcija na fenomen diskriminacije i unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih vidi se da
svoj cilj reim nije postigao.

393

Knjiga 42.indd 393

2.7.2012. 17:28:25

- nainom voenja procesa (neuvaavanjem bitnih injenica, izostavljanjem,

ili odbijanjem da se obavi uvid u cjelokupnu dokumentaciju, odbijanjem da se
sasluaju meritorni svjedoci dogaanja, povrnim poznavanjem vaeih propisa
o otpisu i reviziji, nekritikim prihvaanjem tvrdnji tuitelja, od kojih su neke
lane itd.) htio je poto-poto proglasiti krivim i kazniti Milana Kangrgu339
- odjekom procesa u nizu najtiranijih novina u javnosti, Kangrga je a priori
oznaavan klevetnikom, a njegov kritiki pledoaje svrstavan u rubriku crna kronika. Samo su Novi list i Feral Tribune u pledoajeu oditali i dalekoseno
vanu poruku.340
U redakcijskom osvrtu tjednika Feral Tribune na presudu (Lomaa za
Kangrgu, 5. 4. 1999.) navodi se namjerna pristranost suca Kaleba:
U sudskoj procjeni bibliotene revizije nisu uzeti u obzir zakonski propisi o samoj
struci., ali je posebno vano: Prilikom suenja Kangrgi zanemareno je javno i slubeno
izreeno miljenje voditeljice upanijske slube za knjinice Tee Zanini, koja je i sama uoila
nepravilnosti u radu Skokandieve. Takoer, doputeno je da potonja u svom izlaganju na
zagrebakom Opinskom sudu osobno izgovori nekoliko reenica koje ukazuju na njezinu
nestrunost i indolenciju, te nepoznavanja osnovnih propisa knjiniarske struke, i da potom
nitko na to ne reagira, da nitko ne provjeri to to ona, zaboga, govori...

Kvalifikaciju o proustakoj samoinicijativnosti Feral Tribune ironino

komentira:
Nakon to je prihvaena retorika pitalica to-zna-dijete-tko-su-ustae, niti ostatak
procesa kod suca Zorislava Kaleba nije mogao protei bitno drukije. Revizija nije provedena bez ikakvih kriterija, kae se u obrazloenju presude, jer je Izabel Skokandi suvine
knjige prethodno ponudila najbliim knjinicama, koje ih nisu prihvatile. Ironija je, dakako,
upuena Kalebu koji nije mislio da netko, tko je jo dijete s neto preko 30 godina, moe
znati ni to su ustae, pa stoga valjda ni to su i kako su revno i bezobzirno istili sve to
im je smetalo (!!). Feral Tribune uz to s razlogom spominje ministra Bikupia: Ono to
tada nije spomenuto, jest uloga ministra kulture mr. Boe Bikupia u itavoj prii: njegova
institucija dosad se u slinim aferama drala posve rezervirano, putajui da se vatra na
339
Na nesavjesno voenje postupka ukazuje ne samo alba na presudu, to ju je podnio M. Kangrga odnosno
njegova odvjetnica S. Artukovi, (vidjeti u prilozima), nego i, naroito, Rjeenje upanijskog suda koje je
ponitilo presudu, jer je .. ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka... u dva pravca: formalnopravnom (utvrivanje pravovremenosti privatne tube), ali i zato to ... pobijana presuda ne sadri dovoljno jasne razloge o odlunim injenicama (vidjeti u prilozima).

Reference o kratkim novinskim napisima iz crne kronike italac e nai u Bibliografiji i na njih se ne
treba osvrtati, osim s napomenom: takvo tretiranje jednog nadasve vanog drutvenog problema (diskriminacije/unitavanja knjiga) i kritike to ju je izrekao jedan od najznaajnijih tada ivuih filozofa, pritom etiar po
filozofskom usmjerenju, o tom drutvenom fenomenu jasno pokazuje desperatni nivo dominantne drutvene
svijesti u Hrvatskoj 1990-ih (koja je pritom inaugurirala tzv. duhovnu obnovu drutva !!). Zapravo je ovaj
proces morao biti predmet sredinjih novinskih vijesti i novinskih kulturnih rubrika, jer je reflektirao sutinski
problem hrvatskoga drutva tih godina. Vano je zapaziti jo i ovo: injenicu da je upanijski sud u Zagrebu
ponitio prvostepenu presudu i naloio novo suenje nije zabiljeila ni jedna novina osim Novog lista
(10. 9. 1999. iz pera Tomislava Klaukog: upanijski sud o aferi bacanja knjiga na Koruli. Ponitena presuda Kangrgi).
340

394

Knjiga 42.indd 394

2.7.2012. 17:28:25

lomaama godinama odrava rtvovanjem novih svezaka, i jo prenosi iz kraja u kraj zemlje
poput olimpijskog plamena.

Tomislav Klauki je u tri svoja napisa u Novom listu takoer komentirao

ovo suenje. Dan prije (26. 3. 1999.), a zatim nakon izricanja presude (30. 3.
1999.), ponovno navodei neslaganje nekolicine javnih radnika s tom presudom
(Glas Istre 8. 4. 1999. i Novi list 7. 4. 1999.341). I on navodi manjkavosti to
ih je u voenju procesa dozvolio sudac Kaleb (zanemarivanje injenica), ali mi
se ini da ovdje treba navesti ovaj dio teksta Klaukog:
Ivan Surjan, zastupnik tuiteljice Skokandi, posebno se uhvatio za formulaciju o bacanju knjiga bez ikakvih kriterija, jer se time navodno aludira kako je osoba koja je to uinila ili suluda, ili ima posebnu averziju prema knjigama, ili je u pitanju neto tree. U ovom
sluaju, proustaka orijentacija. Tuiteljica ima 35 godina, i ovako mlada osoba ne moe
biti proustaki orijentirana, tvrdio je Surjan, a Kangrga odvratio kako je relativno hoe li
se neko na to uvrijediti, jer primjerice Ivan Gabelica misli da je proustatvo neto pozitivno,
Anto api esto hvali poglavnika Antu Pavelia. Bilo bi to kao da Ivicu Raana optuimo
da je socijaldemokrat, ili Draena Budiu da je liberal, branio se Kangrga, a njegova odvjetnica Sanja Artukovi u zavrnoj rijei napomenula: Ako je Hrvatska demokratska drava
koja osuuje bacanje knjiga, onda to ne moe biti uvreda. Nije ni kleveta jer se i sam ministar
kulture Boo Bikupi ogradio od cijelog ina, a njegovo Ministarstvo ustvrdilo kako je prilikom otpisa knjiga nainjen propust, nije bilo valjanih zapisnika.

Upravo ta konstatacija, bacanje knjiga bez ikakvih kriterija, bitna je toka

cijelog problema sa stanovita drutvenog znaaja ovog postupka, ali i fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih. Atmosfera stvarana u Koruli, kao
i pritisci lokalnih politikih delija nuno su vodili ienju tzv. nepodobne
literature. Plastino je to izraeno ve navedenim lankom novinara . Petkovia
da je tribalo destrigat knjige koje su zagadile na lipi rvacki jezik (Slobodna
Dalmacija 15. 11. 1997.), pa zatim, takoer citiranim, izjavama na sjednicama
Gradskog vijea (jedan manji dio, zapravo jedan fragment tih izjava, tj. tog blaga bojeg, donio je Feral Tribune 1. 3. 1999. i zato bio tuen (!), a i jasno
341
Vano je citirati opasku Tomislava Klaukog, nakon to je naveo Kangrge rijei da mu nije jasno zbog
ega je na sudu: I upravo u tome uenju lei dio prie o hrvatskom javnom prostoru i zagubljenosti kritikih
intelektualaca u maglutini normi i mjerila. Nitko se od mojih kolega nije oglasio da mi da neku podrku, da
se svojim argumentima usprotive bacanju knjiga u smee, udi se danas Kangrga. Zaista, hrvatski intelektualci godinama ute, godinama ne reagiraju na brojne pojave zatiranja kritikog intelekta, ne bore se protiv
agresivnog zatupljivanja nacije od strane pojedinaca uljuljkanih u naruju bahate vlasti. Postoje naravno
izuzeci, meu koje Klauki ubraja Vesnu Pusi i Vladu Gotovca, pa dodaje: Prokletstvo Milana Kangrge
upravo je u tome to je on vlast (ba kao i Gotovac), kritizirao i u prolom i u ovom reimu. A zatim navodi
glasove podrke ljudi koje je konzultirao: Podrku Milanu Kangrgi i njegovoj kritici unitavanja vrijedne
literature, dala su i dva istaknuta, premda prilino nepoudna intelektualca u mjerilima novog hrvatskog
drutva: Nenad Mievi i Boris Buden..., a Predrag Vranicki ...bio je jedan od rijetkih znanstvenika koji su
pristali komentirati sudsku presudu svom kolegi: Potpuno se slaem s opravdanom kritikom Milana Kangrge
u vezi s bacanjem knjiga, meu kojima je bilo i klasinih djela. Trebao bi biti zadatak i obaveza drutvenih
organizacija i pojedinaca da u ovakvim sluajevima poalju knjige u nae ratom poruene i opustoene biblioteke, a eventualne sporove, ako do njih doe kao u ovom sluaju, rjeavati preko tiska.

395

Knjiga 42.indd 395

2.7.2012. 17:28:25

prenesenom informacijom . Petkovia s te sjednice Gradskog vijea: Kako

se nakon vie pokuaja za knjige pisane irilinim pismom i srpskim jezikom
nije nalo drugo rjeenje, Izabel Skokandi je postupila po zakonu, kazala je dr.
Fazini, istiui da je iskljuivo rije o djejoj literaturi, a ne nekoj ideologijske
provenijencije. (Slobodna Dalmacija, 6. 2. 1999.) kontinuitet iskljuivosti je prema Drugome, dakle, uistinu bio ilavo prisutan... Stoga klasifikacija
advokata Surjana (ili je suluda, ili ima averziju prema knjigama, ili mora biti
neto tree, a to je...) nuno upuuje na to tree, a u dokumentaciji je jasno da
je to iskljuivost prema literaturi koja se njoj inila nepodobnom. Na to upuuje
i naslov jednog popisa baenih knjiga: Popis zastarjelih i nepotrebnih knjiga,
predloenih za otpis, koji sadri 72% od ukupnog broja naslova predloenih
za otpis). Po emu zastarjelih, po emu nepotrebnih to nigdje nije objanjeno, ta je enigma ostala u glavi onoga tko je knjige za otpis tako krstio ili
pak u glavama onih koji su potakli ienje knjiga (da na trenutak zanemarimo vanu injenicu da u tada vaeem propisu nisu ta dva naziva uope mogla
biti razlogom otpisa knjiga, pa ih je ona stoga samovoljno koristila!). Samo je
28% knjiga, po njenoj vlastitoj klasifikaciji, imalo formalno opravdanje za otpis
(oteeno i dotrajalo). Ve i taj omjer govori u kom je pravcu bilo usmjereno
ienje knjiga.
I umjesto da tu injenicu javnost, naroito bibliotekarska profesija, podigne
na rang prvorazrednog drutvenog skandala, jer je jasno ukazivala na iskljuivost
kao kriterij otpisa suoili smo se s posvemanjom utnjom.
Jedinu apologiju unitavanja napisao je Milan Jajinovi u lanku Quod
licet... Korulanska ideologija (Veernji list 11. 4. 1999.): Unitavati knjige je vandalizam. Ali unitavati ih po nekom kriteriju to je politiki program.
Kakav politiki program moe imati osoba koja u kontejner baci Bijeli onjak
i Doivljaje maka Toe? Ne ti ideologije. Ideologija je sve to vidjeti kao
ideologiju.
U lanku Profesionalnost i ideologija: Jajinovi i korulanska ideologija Zarez I/11, 9. 7. 1999.) pokazano je u kojoj mjeri Jajinovi ne poznaje
situaciju i kako je povrno pristupio tom problemu:
U Koruli je I. Skokandi oito unitavala knjige po nekom kriteriju. A taj su kriterij jasno izrekli: B. kegro, . Petkovi, A. Fazini, S. Tvrdei, S. Cura. Nadam se da ni
jedan estit ovjek te kriterije ne moe prihvatiti kao svoje. Nadam se da ih ne prihvaa ni
M. Jajinovi. Utoliko je njegovo pisanje, a da nije uzeo u obzir sve mjerodavne injenice,
neprofesionalno i ideologijsko u loem smislu, jer zapravo nastoji cijeli problem zatakati.

Apologetski sindrom je u Hrvatskoj 1990-ih bio snaan, ak beskrupulozan, iao je na ruku nastojanjima da se relativiziraju (i zatakaju) manifestacije
nacionalistikog ludila i da se izvrgnu poruzi oni koji su na to kao na drutveno
neprihvatljivo ponaanje ukazivali.
396

Knjiga 42.indd 396

2.7.2012. 17:28:26

Ali vratimo se Kangrginom progonu, sudovanju i kljunim tokama tube.

Presuda je ponitena i naloeno je ponovno suenje jer nisu kako treba utvrene injenice. Ali umjesto ponovnog suenja poinje formalno-pravna igra datumima: Opinski sud umjesto zakazivanja rasprave donosi odluku o nitavnosti
tube (kasno podnoenje), Izabel Skokandi se na to ali, upanijski sud (isti
onaj koji je ukazao na nitavnost tube zbog kasnog podnoenja, sad u drugom
sudakom sastavu, po onoj narodnoj ne zna ljevica to radi desnica) prihvaa
albu i nalae obnovu procesa, a onda Opinski sud ipak umjesto obnove procesa
definitivno odbacuje tubu zbog kasnog podnoenja.
Meutim, u javnosti ostaje dojam da je Kangrga ipak osuen, jer Sud nije
preinaio jednom izgovorenu presudu, nego proces okonao zbog procesnih propusta. Umjesto da stvarni problem istjera na istac, pravosue je iskoristilo
formalno-pravne zakoljice da to izbjegne, ne vodei rauna da je time neosnovano krivnjom za klevetu opteretilo ovjeka koji to nikako nije zasluio.
to se tie prvog stavka kritike na koji se tuba poziva (da je, kao ravnateljica knjinice u Koruli, Izabel Skokandi samoinicijativno pobacala knjige u
smee, bez ikakvih kriterija), ve tada se, a naroito nakon daljnjeg otkrivanja
injenica, znalo i moglo jasno vidjeti da je istinit, da je Izabel Skokandi radila
nesavjesno, protupropisno, neprofesionalno, neustruavajui se pritom ni laganja. Bilo bi dakle logino da je Sud izrijekom odbacio tubu u tom dijelu, a svojim stavom moda i pokrenuo sudsku odgovornost Izabel Skokandi, ako nita
drugo, a ono za lano svjedoenje.
A za drugi stavak kritike na koji se tuba poziva (da je proustaki samoinicijativna) dovoljno je osvrnuti se na tada vladajuu atmosferu zasienu manifestnim ustatvom. Kako iskljuivost svake vrste koja postoji u registru lokalnog
kolektivnog pamenja zadobiva boju, znaajke i ime tog lokalnog povijesnog
iskustva, tako e svaka rasna i ovinistika diskriminacija u Hrvatskoj uvijek
imati i boju ustatva, kao to e u Njemakoj imati boju i zadobivati atribuciju nacizma. Radi se naprosto o zauzetim znaenjima kao to se i protenou
termina faizam pokriva sve generike, istovrsne ideoloke i povijesne partikularitete nakon Prvog svjetskog rata, ili naprosto, sve istovrsne socijalne patologije. U tom smislu, imajui na umu stvorenu lokalnu atmosferu iskljuivosti u
Koruli (koju vjerno doarava spomenuti lanak . Petkovia, kao i izjave nekih
lokalnih politikanata u Gradskom vijeu, ali i mimo njega), postupak Izabel
Skokandi, tipizacijski, zaista jest obini ustaluk jer se svako agilno antisemitsko ili antisrpsko ovenstvo u Hrvatskoj, tipizira kao ustatvo. Posebno ako je
jo i kombinirano sa srodnim doktrinarnim diskvalifikacijama antifaizma, socijalizma, ateizma i jugoslavenstva to se ogleda posve dobro u kriterijima odabira
knjiga za lomaenje.

397

Knjiga 42.indd 397

2.7.2012. 17:28:26

Meutim, Milan Kangrga u datoj ocjeni nije imao na umu ni prvenstveno ni

jedino postupak Izabel Skokandi, to se moe lako zakljuiti iz cjeline njegova
lanka Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa. Vidi se da je imao na umu
sve registrirane primjere unitavanja knjiga, posebno primjer unitavanja 40.000
svezaka Enciklopedije Jugoslavije, o emu je rekao da je to:
po Zakonu uinjeno barbarsko djelo najviega ranga, kojim e se Hrvatska u cjelini i
u budunosti kvalificirati kao ne samo zaostala nego i kulturocidna zemlja, to sa sebe nee
tako lako sprati ni nai praunuci! Jednu smo NDH ve imali, pa nam to svima lei na vratu
sve do dananjih dana, a sad je obnavljamo i ponavljamo na najgori nain... U svemu tome,
naime u toj oitoj barbarsko-kulturocidnoj situaciji danas u nas, u kojoj su toliko oito na
djelu nastavljai ustako-faistikog duha, najporaznija je utnja hrvatske inteligencije, koja
radi s knjigom kao svojim alatom, koja i sama pie knjige, a isto tako ne bi bez knjige ni
bila ni postala to to jest kao inteligencija, i to itanjem i prouavanjem svih, a ne zabranjenih
i nepodobnih knjiga. Ta je utnja sada upravo prerasla u najordinarniju sramotu, jer bi inteligencija morala biti prva koja bi dignula glas i otar protest protiv ovog barbarstva.

Ako je sudac Kaleb uope proitao ovaj lanak, nije mogao iz cjeline istrgnuti jednu i samo jednu sintagmu, zanemarujui da je ona samo izvedenica iz
ope ocjene fenomena unitavanja knjiga. Zato upanijski sud i jest ponitio
presudu:
...U obrazloenju pobijane presude osim reprodukcije iskaza privatne tuiteljice i obrane okrivljenika te popisa i ostale dokumentacije o unitenim knjigama, nisu navedeni razlozi
iz kojih bi se odreeno i jasno vidjelo koje je sve injenice iz dokaza raspravljenih u toku
glavne rasprave sud uzeo u obzir kada nije prihvatio istinitom obranu okrivljenika da piui
o unitavanju knjiga nije namjeravao oklevetati privatnu tuiteljicu, ve je kao intelektualac
protestirao na pojavu uestalog unitenja odreenih knjiga, a da je sluaj knjinice u Koruli
samo jedna ilustracija te pojave.

Sudac Kaleb je, istrui jednu sintagmu iz cjeline, time sveo odgovorni angaman jednog filozofa na nivo piljarske svae. Ali toliki promaaji, nedopustivi u profesiji ove vrste, sucu Kalebu se nisu dogodili sluajno. Kangrgu je
trebalo osudi egzemplarno.342 Zato je ovaj proces protiv Kangrge bio proziran
politiki igrokaz, reimska zloupotreba sudstva, a sudac Kaleb pravosudni instrument te politike.
O tom suenju je najjasniju ocjenu dao Vladimira Primorca jo krajem 1998.,
dakle prije nego je ta farsa od sudskog procesa i zavrila:
Umjesto pokretanja postupka protiv odgovornih za bacanje knjiga u kontejner u
Koruli, dogodit e se gotovo sigurno da e osuda filozofa Milana Kangrge za kazneno djelo klevete biti jedina reakcija drutva i drave Hrvata na kulturocid unitavanja knjiga. Ta
osuda e biti upisana u sudske upisnike, a spis o ovom predmetu bit e poslan na uvanje
Hrvatskome dravnom arhivu, zbog iznimne vanosti, kao graa o tome kako se gradila naa
Tako treba promatrati i proces to je po tubi Izabel Skokandi voen protiv tjednika Feral Tribune
ovaj put obrazloen nanesenom duevnom boli zbog objavljivanja lanka: Igor Lasi, Djevojica sa
igicama, Feral Tribune, 1. 3. 1999. Taj u proces prikazati ovdje u slijedeem poglavlju.
342

398

Knjiga 42.indd 398

2.7.2012. 17:28:26

drava. (Pravorijek. Knjige i kontejneri, Feral Tribune 23. 11. 1998.)

lanak koji je zavrtio politikantsku etverogodinju farsu nije jedini

Kangrgin lanak o hrvatskom drutvu toga vremena. Skrenut u panju itaocu
samo na dva njegova intervjua i jedan lanak, svi objavljeni prije 1998. godine,
dakle prije inkriminiranog lanka.343
U intervjuu za Nacional (26. 4. 1996.) na pitanje: Kako komentirate pojavu brojnih knjiga iz doba NDH (Kvaternik, Paveli...), pa i filozofijsku reaktualizaciju tadanjih ideja? odgovorio je:
Moram priznati da sam u mojoj radikalnoj kritici ondanjeg reima i sistema u cjelini
dolazio na mogunost svih moguih izlaza, pa sam u jednom trenutku zavapio, neka doe i
sam avao, i bit e moda bolje nego to ve jeste! Ali, ni u snu nisam mogao pomisliti da e
se ustatvo ponovo vratiti u Hrvatsku i politiki i duhovno. A to se nakon pola stoljea ipak
dogaa. Rekao sam jednom, kako za vrijeme NDH nije bilo vie od 3 5 posto ustaa, i da je
hrvatski narod, i posebno Zagrepani ve nakon nekoliko mjeseci uvidio s kim imaju posla i
bili protiv, a sada mi se ini da je ta ustaka ideologija toliko duboko usidrena u narod, te
gotovo pomislim da tada nisam bio u pravu.

U razgovoru s Franom Cetiniem-Petrisom za Radio France International

(emitiran 23. 11. 1996.) na pitanje: Posvuda u postkomunizmu da upotrebim
taj pojam lien svake supstancijalne kvalitete, osim onog pukoga kronolokoga
post hoc nacionalizam je postao posljednje utoite. Kamo to vodi, ako se jo
zna da se na naim prostorima nacionalizam jedva razlikuje od tradicionalnog
zatvorenog tipa kolektivizma?!, Kangrga je odgovorio:
Svaki je nacionalizam po definiciji i po svom bitnom ispoljavanju nuno oblik kolektivne svijesti, a u svojoj konsekvenciji, naroito u evropskoj suvremenosti, vodi u nacizam i
faizam. To je zapravo samo druga strana staljinizma, koji se stalno imenuje komunizmom
bez ikakve historijske osnove i opravdanosti. Na itavu ovom naem prostoru, ali i ire, dolo
je s malim iznimkama samo do pretvaranja staljinistikog, tzv. klasnog kolektivizma u
nacionalni (tj. nacionalistiki ili faistiki). Bitno se nije dogodilo nita nova, samo je promjenjen predznak, jer je veina nekadanjih lanova partije (tzv. komunistike) jednostavno
prela u novu-staru partiju i nastavila svoj posao. To vodi u povijesnu besperpektivnost,
kojoj je idealizirana i naknadno frizirana prolost, i samo prolost, na svim podrujima
ivota jedini i najvii princip. Na djelu je povijesna perverzija prve vrste.

A u lanku Boanstvena drava (Novi list 19. 11. 1997.) nalazimo i

sljedeu misao:
Nacionalnost podignuta na nivo vrhovnog moralnog principa, i time pretvorena u nacionalizam i rasizam najgore provenijencije u suvremenu svijetu, postaje pokrie za sve, pa ak
i za najoitije javne zloine i nekanjena ubojstva. To je dakle vladavina bezakonja, u kojoj
slobode, prava, pravne drave ili vladavine prava nema ni na vidiku. Neodgovornost vlasti
343
italac e ih nai objedinjene (uz niz drugih njegovih radova) u knjizi: Milan Kangrga, Izvan povijesnog
dogaanja. Dokumenti jednog vremena, Biblioteka Feral Tribune, Split, 1997. Budui da su ovdje citirani
radovi objavljivani i u novinama pretpostavljam da je Z. Kaleb barem uo da postoje. Ako ih je itao utoliko
bolje, ali je onda nerazumljivo kako ih je mogao zanemariti.

399

Knjiga 42.indd 399

2.7.2012. 17:28:26

povlai za sobom neodgovornost svakog pojedinca...

Kangrgini stavovi su, dakle, drutveno aktualni, kritiki i dosljedni, ali nije
on bio usamljeni glas u ukazivanju na proustake naplavine u hrvatskom drutvu
1990-ih. Prelistamo li samo novine iz toga vremena nai emo mnotvo ocjena
da je nacionalistiki zaodjeven ustaluk vrlo prisutan i agresivan.
Poznati diplomat Darko ilovi je dovoljno jasan (Feral Tribune 28. 12.
1998.):
Ono to me najvie pogaa, gotovo deprimira, jest rehabilitacija ustatva, te najvee
sramote u povijesti Hrvatske. Moda se to ne vidi tako drastino kad ovjek stalno tamo
ivi, ali kad ja doem jedan ili dva puta godinje, uvijek me frapira kako ta ideologija i, ak,
njezin rjenik prodire sistematski u sve pore ivota... Iz toga logino slijedi ponaanje prema
opoziciji i nezavisnim medijima.

U brojnim napisima Viktora Ivania ukazuje se na oivljavanje ustatva,

na javno zastupanje nacionalne i svake druge iskljuivosti i mrnje svega, dakle, to je bilo obiljeje ustakog reima. Navodim, primjera radi, iz njegovog
teksta Tumanove bebe (Feral Tribune, 14. 11. 1994):
Nije prvi put da hrvatski poglavar zagovara antifaizam u ceremonijalnom obliku.
Kau da on ne boli, a ostaje zapisan. ak je i njegova svojedobna isprika idovima zbog
vlastitih znanstvenih lutanja imala uvjerljivost loeg antifaistikog teatra iz europske provincije. Nikada, meutim, Franjo Tuman sebi nije dozvolio uspostavu javnog odnosa prema
eklatantnim faistoidnim ispadima u zemlji kojom vlada i koja se zbog nekih novih pravila
ponaanja sve jae crveni od stida. Vie nitko i ne oekuje da se predsjednik ove tune zemlje oglasi o masovnim javnim unitenjima spomenika antifaistikoj borbi (koju on toliko
ljubi), o pozivima na spaljivanje novina i knjiga, o histerinim demonstracijama ustatva u
ime Hrvatske, o javnom zagovaranju likvidacija Srba i komunista, o eskalaciji fizikog
nasilja i terora nad politikim nepoudnicima... Predsjednik, naime, preferira antifaistike
zdravice!344

Pretpostavljam da sucu Kalebu nije mogao promai stav njegovog starijeg

kolege, a po reputaciji uzornog pravnika i suca, Vladimira Primorca kad je u
lanku Jure & Boban (Feral Tribune, 30. 3. 1998.) naveo:
Ovo to se sada dogaa s tim u vezi nije nostalgino koketiranje s NDH koja je nastala kao tenja hrvatskog naroda za samostalnom dravom (Vrhovnik). Ovo je neoustatvo.
HSP i njegovi voe nekome su se oteli iz ruku, i to onome koji ih je dosad njeno i paljivo
vodio... U ovakvoj pravno-politikoj situaciji postavlja se pitanje zato Vlada ne predloi da
Sabor donese zakon o zabrani svake nacionalsocijalistike, faistike i ustake propagande
po uzoru na SR Njemaku i neke druge zemlje. Radi deustaizacije drutva treba zakonski
zabraniti sve mogue pojavne oblike propagande ustatva. Ne znam jesu li ministri imali u
rukama vinkovaki Hrvatski vjesnik, koji otvoreno propagira srboderstvo i antiidovstvo, a
ako jesu, onda znaju na to mislim.
Brojne njegove tekstove, u kojima upozorava na postupke to ih moemo svrstati u proustake, italac
e nai objedinjene u knjizi: Lomaa za protuhrvatski blud. Ogledi o tumanizmu, Kultura & rasvjeta
(Biblioteka Feral Tribune), Split, 2003. Vidjeti naroito lanke u prvom poglavlju: Forsiranje svastike.
344

400

Knjiga 42.indd 400

2.7.2012. 17:28:27

Nemogue je da sudac Kaleb nije bio upoznat ni s raspravama na dva okrugla stola to ih je organizirao Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava (prvi 23.
i 24. 11. 1995., a drugi 26. 9. 1996.) uz veliki i raznorodan skup uesnika, iz kojih
se vidi koji je intenzitet i irinu poprimila iskljuivost proizila iz nacionalistikog projekta izravno naslonjenog na ustake uzore. Knjiga priloga s tih okruglih
stolova s naslovom Tolerancijom protiv mrnje izila je 1997. godine. Teko
je ovdje i pobrojati, a kamoli prepriati brojna ukazivanja na razmah netolerancije i govora mrnje u Hrvatskoj, kao i implicitne apele da se drutvo tome
suprotstavi. Istai u samo informaciju s druge rasprave o hrabroj presudi suca
Mrele, koji je oslobodio novinare Feral Tribunea optube da su uvrijedili
Franju Tumana time to su inzistirali na onome to je on sam o sebi govorio, da
je poklonik Francisca Franka.
A moda sucu Kalebu nije smjela promai ni ujdurma protiv imenovanja
Slobodana najdera za intendanta kazalita u Rijeci 1998. godine. Protiv imenovanja na noge se digle sve nacionalno svjesne snage i crkva, dakako, u liku
kriarskog viteza nadbiskupa msgr. Tamaruta, koji je iskoristio misu da bezobzirno napadne najdera, osobu koja je predloena za visoku dunost u najeminentnijoj ustanovi naega grada, a koja, po Tamarutu, reprezentira ono emu
se crkva opire i to osuuje. Dakako da se tom prilikom ministar Boo Bikupi
iskazao u svoj svojoj veliini - odbio je potvrditi imenovanje Slobodana
najdera za intendanta. Cjelokupna ta ujdurma bila je predmet brojnih napisa,
brojnih reagiranja, ali ja skreem panju na tekst Luciana Lukia, profesora filozofije: Barabe ostadoe i ustae (objavljen najprije u skraenoj veriji u tjedniku
Feral Tribune 4. 1. 1999., a zatim u njegovoj knjizi Hrvatska politika pedagogija, Publika, Zagreb, 2005.) u kojemu on osuuje endeha-nostalgiare
koji su nosioci takvih rigidnih iskljuivosti :
Radi se o endeha-nostalgiarima koji bi tu nonu moru demokratskog svijeta htjeli
poput mumificiranog Frankentajna klonirati, oivjeti i njime zdravo tijelo mlade Republike
Hrvatske cijepiti, a unutar toga i tajno saveznitvo crkve i drave koje je pregnantno
izraeno podudarnou fetve nadbiskupa Tamaruta s odlukom ministra Bikupia. Je
li ta suglasnost sluajna? Nije li, zbogom demokracijo! Naime: tko u ovoj zemlji odluuje
Vatikan ili graani, oni ili mi?

Pretpostavljam isto tako da mu nije moglo promai ogoreno reagiranje

Ivice Weissmana, Rijeka nije Imotski (2). Titov general, Poglavnikov zarobljenik nije to antifaizam, Novi list, 19. 8. 1993. koji navodi brojne primjere obnove ustakih ponaanja, simbola i naziva, okolnost da se ministar obrane
Gojko uak
...javno hvali da su mu svi odrasli muki u II. svjetskom ratu bili ustae. On
je bio naalost premlad kae! Sjajan pedigre!, ili primjer Janka Bobetka ...u
uniformi kakvu je nosio DIDO KVATERNIK! NAZDRAVLJE TI JANKO!, ...

401

Knjiga 42.indd 401

2.7.2012. 17:28:27

kako se sva obiljeja antifaizma briu sa lica zemlje..., a ...imenujete ustakog

ideologa, Vinka Nikolia, u upanijski dom Sabora ...dr Weissman kae: to
se to dogodilo s Tumanom, partizanom i Titovim generalom?? Postao je taocem
i zarobljenikom poglavnikovih sljedbenika i oboavalaca!!! I to dobrovoljno!!!
Nevjerojatno!!!
U nizu godina nakon 1990. poznati novinar ivko Gruden komentirao je
aktualna dogaanja u hrvatskom drutvu, ukazujui na oivljavanje ustatva.
Njegovi su komentari objavljivani najee u tada najitanijim novinama, a dio
ih je sabran u knjizi Perai crnih koulja. Kronika novopovijesti 1990 2000.,
Izvori idovska opina Zagreb, Zagreb, 2001. Podsjeam ovdje samo na njegov lanak: Ustaki revival, objavljen u Feral Tribune, 22. 1. 1996. godine
(u knjizi na str. 93102). Podnaslov lanka je: Sustavna i razgranata kampanja kojom HDZ-ova vlast pokuava rehabilitirati ustatvo i NDH, srozava ugled
Hrvatske u svijetu., a zavrni dio mu glasi:
Svi su izgledi da Hrvatska ni u doglednoj budunosti nee biti sretna nad svojom slikom u meunarodnom zrcalu. Ali, ako je jednoj dravi jako stalo do toga da uskrisuje simbole koji su u kolektivnom sjeanju utisnuti kao simboli jednog zloinakog reima, da odaje
javna priznanja osobama ija je (pro)nacistika prolost nedvojbena, da zatire, unitava i
brie svaki spomen na neke najsvjetlije stranice i likove iz svoje prolosti, da na svojoj politikoj pozornici ima i stranku koja je na glasu samo po tome to joj je utemeljitelj jedan od
najveih zloinaca Drugoga svjetskog rata, da u ulinom nazivlju ima i imena znamenitih
rasista i terorista, da se slobodno i nesmetano opovrgavaju ili opravdavaju nacistiki (ustaki)
zloini i veliaju osobe koje za njih snose najveu odgovornost, ako joj je, dakle, stalo do
toga da njeguje te i sline, danas doista unikatne, kvalitete, tada mora biti spremna i na to
da e joj se, s vremena na vrijeme, u meunarodnoj areni lijepiti etikete kakvima se nitko u
svijetu ne ponosi.

Boris Buden je u tekstu Kuna i jazavac (hrvatska basna), u knjizi

Barikade, Arkzin, Zagreb, 1998.) pokazao u emu je povezanost ukidanja
imena Jazavac satirikom kazalitu u Zagrebu i uvoenja naziva kuna za
novanu jedinicu i to taj obrat pokazuje. Obrazlaui raznolikost stanovita u
sporu o opravdanosti ili neopravdanosti promjene imena satirinog kazalita i
uvoenja novog imena valute (koji je postojao u tom svojstvu jedino za trajanja
ustakog reima 1941. 1945.), a nakon to je citirao bespomonu jadikovku
Fadila Hadia (...ne vidim razloga da jednu ivotinju koja postoji vjerojatno
dvadeset tisua godina sada nasilno ukidamo, izbacujemo iz zoologije, iz ivota,
inimo nepodobnom. Ako proglaavamo ivotinje nepodobnima, onda govorimo
o mraku i zapravo nemamo nikakvo pravo govoriti o demokraciji), Buden kae:
Sluaj jazavca prava je istina spora oko kune. On ini svaku diskusiju oko kune, svaku
argumentaciju za i protiv potpuno irelevantnom i prokazuje svaki racionalni napor oko te argumentacije uzaludnim, odnosno njen rezultat posve neobavezujuim. Sluaj jazavca iznosi
na vidjelo ono najvanije da je oznaiteljska praksa u dananjoj Hrvatskoj u potpunosti

402

Knjiga 42.indd 402

2.7.2012. 17:28:27

pod vlau niim obuzdane politike samovolje, to drugim rijeima znai, da je kompletni
hrvatski simboliki univerzum danas do kraja ideologiziran.
Zakljuimo! Sama po sebi kuna niti jest niti nije ustaki simbol. Ustatvo je njeno svojstvo jednako koliko je etnitvo svojstvo jazavca. Kuna je dakle ustaica onoliko koliko je
i jazavac etnik. Samo, u naem dananjem hrvatskom drutvu, kao to smo uli i vidjeli,
jazavac jest etnik. Onda je i kuna... Da, upravo tako, tek u relaciji spram jazavca, tek u
razlici/opoziciji spram njega i njegove sudbine zadobija kuna onaj kuni zadah totalitarne
prakse koji u nozdrvama zatim vonja na poznati ustaki smrad. Ono ustako na kuni nije neto to ona iz prolosti donosi u dananju stvarnost, nego je dananja stvarnost ono to kuni
priskrbljuje ustaku konotaciju. Nije dakle promocija kune u novu hrvatsku monetu samo po
sebi ono to dananje hrvatsko drutvo i hrvatsku dravu poistovjeuje s ustakom dravom i
faizmom uope. Upravo obrnuto, stvarnost dananjeg hrvatskog drutva jest ono to od kune
ini element identifikacije s ustatvom. Prazno mjesto Trga rtava faizma, ustake uniforme
i znakovlje na ulicama, najsramotnije ovinistike ustake parole u javnosti, zbrisan i posljednji znak hrvatskog antifaizma, ali prije svega despotska samovolja vlastodraca, njihova neuvena grabeljivost, bezakonje, svi oni nekanjeni pljakai i ubojice u samim vrhovima vlasti to i slino krsti kunu ustakom, a ne nekakav pokojni Ante Paveli. Jednako tako
mi ne moemo rei da akademik Dalibor Brozovi, najrevniji promicatelj kune u Hrvatskoj
navodei sve mogue argumente u njenu korist zastupa zapravo ustatvo. Ali mi zato znamo
da akademik Brozovi to ustatvo priziva onda kada ne brani jazavca, onda kada bez rijei
protesta puta jazavca da strada kao etnik. Onime o emu govori, Brozovi ne uspijeva
osloboditi kunu ustatva, zato jer tu istu kunu sam ini ustakom upravo o onome o emu
uti. Time akademik vlastitoj argumentaciji u korist kune oduzima svaku vjerodostojnost i
skida s nje auru znanstvene kompetencije. Nije Brozovi nikakav zastupnik deskriptivistike
teorije znaenja, nije on nikakv hrvatski Searl, on je tek intelektualni serviser neodgovorne
politike samovolje.

Moe li biti jasniji tekst o stvarnosti koja proustatvo reflektira u konkretnim

postupcima despotske samovolje vlastodrca i u utnji istaknutog reimskog
sljedbenika, o utnji kao vjenom suputniku i neiscrpnoj hrani svake zloduhe
doktrinarne sljedbe utemeljene na iskljuivosti. Ukratko, ak je i sudac Kaleb
mogao lako utvrditi da Kangrgina kritika ni po emu ne iskae iz ondanjeg
opeg kritikog diskursa detekcije masovnih ustaluka koju karakterizira diskriminacija i ljudi i ideja, pa dosljedno tome i diskriminacija i unitavanje knjiga.
Namjerno sam naveo ocjene i kritike opaske izreene do 1998., kad je izraz
proustaki samoinicijativna oglaen klevetom i postao predmetom sudskog
procesa.
Naravno, i nakon 1998. je bilo detekcija proustakog sindrom hrvatske slubene politike. Tek primjera radi navodim dio teksta Sae Kosanovias podnaslovom O ukovim devedesetima:
Gojka uka doivljavam vrlo osobno, jer je to ovjek koji mi je pokuao ukrasti mladost. Kompleksa iz najcrnjih emigrantsko-ustako-udbakih rupa, koji je u moju zemlju
instalirao tisue klonova, koji su je pokrali, njenu djecu zlostavljali, izbacivali iz stanova,
obezvrijedili njihove ivote, ubijali, palili, silovali, a sve su to radili uz pomo Gojka uka.

403

Knjiga 42.indd 403

2.7.2012. 17:28:28

Njegovo ime nosi svaki ratni zloin, svaki opljakani dolar uplaen za obranu, svaki oteti
stan, zapaljena kua nakon Oluje, svaki amar i krivi pogled, svemu je tome ime Gojka. I na
kraju, kada je trebao s pajdom Tutom otii na odbojku i sa drugom Vojom na ah, on pobjee.
Nema pravde. (Monoview: Saa Kosanovi, novinar HRT-a i najstariji honorarac u svemiru, pie Branimir Zeki, Novi list, 3. 4. 2010.)

Zakljuno bih rekao da je sudski proces protiv Milana Kangrge bio jedinstven primjer pravosudnog progona kritike unitavanja knjiga i kao takav je vaan za razumijevanje fenomena diskriminacije i unitavanja knjiga u Hrvatskoj
1990-ih.345

2. Sudski progon tjednika Feral Tribune

I proces protiv tjednika Feral Tribune, treba odmah naglasiti, bio je obini politiki progon pravosudnim sredstvima, jasno usmjeren na guenje kritike rijei,
a sinhroniziran je s tada posebno koritenom apsurdnom kategorijom nanesene
duevne bolii ustrajnim nastojanjem hrvatske drave da se ta nezgodna kritika tribina uniti. Presude i u ovom sluaju ilustracija su ocjena o degradaciji,
zloupotrebi i sumraku hrvatskog pravosua u Hrvatskoj 1990-ih.
Najprije o prvom dijelu pledoaeja
Igor Lasi napisao je sljedei tekst:
Izabel Skokandi, knjiniarka koja je prije nepune dvije godine spaljivanjem nepoudnih knjiga ispisala najsramnije poglavlje povijesti hrvatske kulture, odlukom Gradskog
vijea Grada Korula imenovana je ravnateljicom knjinice...
Navedenim tekstom dvostruko se vrijedja ast, ugled i dostojanstvo tuiteljice, i to ponajprije iz razloga to se iznose neistinite tvrdnje o tamo naznaenoj djelatnosti, jer tuiteljica
nije spaljivala nikakove knjige.
Pored toga proizlazilo bi da je tuiteljica imenovana ravnateljicom knjinice, upravo iz
tog razloga...
Tuiteljica na ime naknade tete zbog povrede asti, ugleda i dostojanstva trai iznos od
50.000,00 kn, te predlae da sud donese sljedeu p r e s u d u:

Prvo, iz inkriminiranog teksta tuiteljica izostavlja drugu reenicu koja glasi: Nabrajajui njezine vrline i zasluge, lanovi Vijea u prigodnoj su raspravi
Ali nije Milan Kangrga bio progonjen samo ovom prilikom. Poznata je tuba ridikuloznog Tomislava
Draguna zbog jednog Kangrginog stava iz njegove Etike (kojom on, prema tubi, vrijea Hrvate). Tu je
tubu Opinski sud u Zaboku presudom 15. 11. 2005. odbio kao neosnovanu, to je prihvatio i upanijski sud
u Zagrebu. Takoer treba spomenuti runu hajku to su je 2007. upriliili na HTV-u novinari Sunica Findak
i Goran Mili, a u povodu jednog priloga o Kangrginom filozofskom i drutvenom angairanju (povod je
Kangrginih 80 godina ivota, a skup je odran na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autor teksta je Boidar
Jaki, tekst je kasnije objavljenog u publikaciji Mogunosti i granice etike u djelu Milana Kangrge,
Filozofska istraivanja, Broj 34. 2004.) italac se o tome moe podrobno informirati i u knjizi Boidara
Jakia Buka i bes. O pravu na kritiko miljenje, Edicija Branievo, Centar za kulturu, Poarevac, 2005.
Ta omalena zbirka dokumenata, prikupljenih tim povodom, izvanredan je prilog anatomiji duhovne klime
ovdanjeg hrvatskog drutva i u isto vrijeme prilika da se vidi koliko je intenzivno bila prisutna filozofija
palanke
345

404

Knjiga 42.indd 404

2.7.2012. 17:28:28

tom poglavlju dodali zastraujui post scriptum. Nevjerojatno je da Sud nije

postavio pitanje zato je u citiranju izostavljena drugu reenicu? Moda iz straha da se ne pokrene lavina pitanja o razlozima izbora? Opet se ovdje susreemo s perverzijom, kao i u sluaju suenja Milanu Kangrgi manipulacijom
injenicama. Naime, radi se o zastraujuim izjavama o nepodobnom jeziku i
spaljivanju knjiga, s pozivanjem na boji blagoslovto su spaljene sve te
knjige na irilici ukratko o iskazu mrnje, iskljuivosti i opravdavanju unitavanja knjiga, a to se iskazuje upravo u raspravi o njenom izboru za ravnateljicu
Gradske knjinice, izboru, dakle, osobe iji su postupci bili primjereni, kompatibilni s prevladavajuim ozrajem mrnje i iskljuivosti to su vladali Gradskim
vijeem, osobe koja je, dakle, u tom duhu knjige unitavala, radila nepropisno,
neprofesionalno, a dakako i nesavjesno. Ako je tome tako, koji se drugi razlog
moe navesti za njen izbor, osim jednog i samo jednog, da joj je to priznanje za
unitavanje nepoudnih knjiga.
Drugo, ni citirani poetak nije identian s tekstom kojim poinje lanak, a u
kojemu se izriito govori da je ona imenovana ravnateljicom zbog bacanja knjiga u kontejner za smee. Nakon to je to isputeno, otvorio se prostor ovakvog
konfabuliranja:
Navedenim tekstom dvostruko se vrijedja ast, ugled i dostojanstvo tuiteljice, i to
ponajprije iz razloga to se iznose neistinite tvrdnje o tamo naznaenoj djelatnosti, jer tuiteljica nije spaljivala nikakve knjige. Pored toga proizlazilo bi da je tuiteljica imenovana
ravnateljicom knjinice, upravo iz tog razloga.

Bilo je napisano, crno na bijelom, da je ona imenovana ravnateljicom

knjinice upravo iz tog razloga, stoga je stav: proizlazilo bi, koliko smijean
toliko i priglup. Jer ako je neto izriito reeno onda to ne proizlazi, nego je
injenica. Meutim poto je to isputeno, tuiteljica se uputa u kondicionalne
konstrukcije.
Kljuan je prvi dio pledoajea. A tu se postavljaju pitanja o najmanje dvije
nejasnoe. Prvo, ime se to dvostruko vrijea? I drugo, priloka oznaka ponajprije, definira se ovako: ...to se iznose neistinite tvrdnje o tamo naznaenoj
djelatnosti, jer tuiteljica nije spaljivala nikakve knjige. Poinje se s mnoinom
(tvrdnje), a zavrava jedninom (nije spaljivala nikakve knjige). Sud ne samo
da nije postavio pitanje o toj neloginosti nego je cijeli predmet ak sveo samo
na propitivanje te jednine. Sve ostalo je zaboravljeno ostalo je samo to da ona
nije spaljivala knjige. Na toj, zaista bizarnoj konstrukciji temelji se tuba, ali, to
je apsurdno, i presuda!
Termin spaljivanje knjiga je u kulturnoj javnosti postao sinonim
unitavanja knjiga. U novijoj povijesti inauguriran nacistikim programom, postao je nakon toga simbolinim pojmom za svako unitavanje knjiga. A kako je u

405

Knjiga 42.indd 405

2.7.2012. 17:28:28

nas proustatvo (ustatvo je domaa varijanta nacistikog programa) bilo jedan

od elemenata politike iskljuivosti u Hrvatskoj 1990-ih, kojoj je obiljeje bilo,
uz ostalo, i unitavanje nepodobne literature oznaiti postupke unitavanja
knjiga kao spaljivanje nije bila nikakva uvreda, nikakav atak na ast, ugled i
dostojanstvo. Bila je to simbolina oznaka za postupke unitavanja knjiga a to
je Izabel Skokandi radila! Na kraju krajeva, knjige to ih je ona bacila u kontejner za smee zaista i jesu spaljene jer se u Koruli kontejnerski otpad odvozi na
deponij otpada i tamo spaljuje (poneto se zatrpa i buldoerima, ali vatra na deponiju stalno tinja). Ako i nije izravno potpalila lomau (sancta simplicitas!),
pripomogla je lomai time to je prinijela naramak kalorija, kontejner ili dva
knjiga, moda i vie. I kakva je onda tu razlika? 346 Treba zaista biti orav pored
oiju, pa ne vidjeti da je u ovom sluaju bacanje knjiga u kontejner za smee
identino spaljivanju tih knjiga. Stoga uzimati izreku spaljivala knjige kao
uvredu asti, ugleda i dostojanstva ponajprije u ovom konkretnom sluaju
ukazuje na ubotvo duha. Ukratko reeno, formulacija koju je dao Feral Tribune
sasvim je utemeljena u onome to je Izabel Skokandi radila i nije piljarska (ili
bablja) uvreda reena iz ista mira i samo s namjerom vrijeanja izmiljenim
kvalifikacijama. Stoga je i naziv to joj ga je Feral Tribune simboliki dao
(djevojica sa igicama), sluei se literarnim alatom bajke u imenovanju ina,
sasvim u duhu satirikog duha toga tjednika.
3) Za ast, ugled i dostojanstvoodluno je to je Izabel Skokandi radila,
kako se ponaala, kako je obavljala svoj posao, a ne kako je netko o tome pisao!
Sud je morao insistirati na tome da je radei nesavjesno sama dovela u pitanje svoju ast, ugled i dostojanstvo, a ne da je, apsurdno, to uinio onaj tko je na to ukazao. Perverzija je da Sud smatra nevanim dokaze o njenom nesavjesnom radu.
346
Ilustracije radi navodim ovdje dva primjera simbolikog postupanja i govorenja jedan ekstremno
alostan, a drugi specino hrvatski, ali oba vrlo pouna i za suenja o kojima je ovdje rije.
Prije nekoliko godina, jo uvijek smo bili u intenzivnoj fazi nacionalistikog ludila, u Veljunu se stanovita
Rvatica potpuno neometano, pred svojim oporom istomiljenika, popiala na spomeniku rtvama jednog
od najstravinijih ustakih pokolja Srba u tom kraju... i obrazloila to otprilike ovako: hrvatska je to zemlja i
kao Hrvatica mogu se po njoj popiati. in krajnje zloest, in koji je izraz najniih ljudskih strasti, in koji
treba najstroe osuditi... Uinila je to bez ikakvog obzira prema rtvama ustakih zloinaca, obeaujui
njihovu rtvu, bio je to dakle zloin motiviran najniim strastima, mrnjom ... Moe li se zamisliti suenje
tom zloinu u kojemu bi sudac zakljuio: nije ona obeastila i nije se rugala rtvama ona je naprosto piala!
A najnoviji se primjer simbolikog govorenja moe proitati u lanku: Matiini Glembajevi konano su
stigli u Mrduu Donju, (Jutarnji list, 2. 4. 2010.). Komentirajui brisanje iz lanstva Matice hrvatske
Vlaha Bogiia, Slobodan Prosperov Novak u komentaru tog postupka kae i ovo: Sad su spalili vjeca
Bogiia... Ako bi kakvim sluajem netko od uvrijeenih odluio tuiti S. P. Novaka s obrazloenjem da
oni nisu spalili Bogiia , nego ga samo izbrisali iz lanstva zamislite, dragi itaoci, koliinu bedastoe
to bi je iskazao Sud koji bi donio presudu da je S. P. Novak kriv jer ni Matica hrvatska, ni itko od imenovanih
u lanku nije zaista spalio Vlaha Bogiia.
A eto, takva se bedastoa, kao krunski dokaz zle namjere i in uvrede, provukla u obrazloenju presude
Opinskog suda u Zagrebu u povodu tube Izabel Skokandi, jer ona nije spaljivala knjige nego ih je samo
bacila u kontejner za smee koje se spaljuje!

406

Knjiga 42.indd 406

2.7.2012. 17:28:28

Najsmjenije je u svemu da je Izabel Skokandi, neto to nema cijenu (ast,

ugled i dostojanstvo), nego se stie potenim i savjesnim radom i ponaanjem,
svela na piljivih pedeset hiljada kuna, a Sud joj je ast, ugled i dostojanstvo
jo malo pojeftinio, na trideset hiljada kuna. Ipak i ta jeftina duevna bol doprinijela je, uz mnoge sline, guenju jedne asne javne tribine, Feral Tribunea, to
je i bio krajnji cilj te i slinih joj duevnih boljetica!
Feral Tribune, odnosno njegov advokat, na tubu je 21. 4. 2001. uputio
podnesak. U njemu se ukazuje na tri bitne komponente vane za seriozno razmatranje spora: 1) nunost da se obavi cjelovit uvid u raspravu sjednice Gradskog
vijea na kojoj je ravnateljica birana i na kojoj su u procesu izbora izgovorene
rjei mrnje i iskljuivosti (zastraujui post scriptum), kojima se u isto vrijeme br ani njen postupak (unitavanje knjiga) i taj postupak se uzima kao preporuka za njen izbor; 2) da se u razmatranju odgovornosti uvai zahtjev upanijskog
ureda za kulturu koji je traio pokretanje odgovornosti Izabel Skokandi, jer nije
radila sukladno zakonu; 3) da se utvrdi javni interes za problem unitavanja
knjiga i obaveza medija da ga zadovolje prenosom istinite informacije.
Jasno je, dakle, da je Feral Tribune insistirao na utvrivanju svih mjerodavnih injenica, a one ni na koji nain ne potvruju da bi u inkriminiranom
lanku bile izmiljene. Pitanje je samo zato je Sud, najprije opinski, a zatim
upanijski, izbjegao utvrivanje svih mjerodavnih injenica, tj. bitnih komponenti vanih za seriozno razmatranje spora?
O tome u detaljnije u analizi presude, u prilozima knjizi.

407

Knjiga 42.indd 407

2.7.2012. 17:28:29

408

Knjiga 42.indd 408

2.7.2012. 17:28:29

409

Knjiga 42.indd 409

2.7.2012. 17:28:30

410

Knjiga 42.indd 410

2.7.2012. 17:28:30

3. Dravno odvjetnitvo i fenomen unitavanja knjiga

Bilo je za pretpostaviti da e se nakon niza javno objavljenih primjera diskriminacije/unitavanja spomenike batine i knjine grae oglasiti Dravno odvjetnitvo jer je rije, s jedne strane, o unitavanju kulturnih dobara drutva, a s
druge pak strane, radilo se i o usmenim i pisanim ovinistikim iskazima. Rije je
dakle o drutvenim pojavama to su izravno u konfliktu s proklamiranim javnim
interesom, ali i pozitivnim propisima.
Dravno odvjetnitvo nije samostalno pokrenulo nijedan postupak protiv
onih koji su unitavali spomeniku batinu ili knjinu grau, ali jest na inicijativu izvana, tj. na moju krivina prijavu koju sam podnio Opinskom dravnom
odvjetnitvu u Dubrovniku, poetkom oujka 1999. godine.
Imajui pred sobom prve, ili osnovne injenice o bacanju knjiga u kontejner za smee, o nedopustivom (ovinistikom) opravdavanju toga postupka, to
ga je ispisao novinar . Petkovi, o izjavama i nastojanjima da se rad Gradske
knjinice podvrgne politiki obojenoj viziji lokalnih politikanata, a naroito i
temeljito pisani prikaz o svemu tome novinara Igora Lasia (Smetlite knjiga u
malome mistu) i izjavu Ministarstva danu tada novinaru Lasiu da je za svaku osudu ako se neto tako nedopustivo dogodilo u jednoj kulturnoj ustanovi,
bilo je jasno da se ovdje ne radi o nekom sluajnom ekscesu, nego o svjesnoj,
namjernoj akciji ienja knjinice s naslova iskljuivosti, a da se pritom sve to
radi jo i ignoriranjem elementarnih profesionalnih uzusa i pozitivno-pravnih
propisa kojima se regulira rad knjinica. Poseban razlog svakako je i okolnost
da sam (uz brojne druge graane Korule, ali i veliku pomo sa strane) nekoliko godina vrlo aktivno radio na osnivanju/obnavljanju rada Gradske knjinice,
mukotrpnom prikupljanju i sreivanju knjinog fonda, pa nisam mogao biti ravnoduan to se trud (i oekivanja) mnogih na taj nain unitavaju. Smatrao sam
da su uoene injenice toliko jasne, da e nadlena tijela brzo reagirati, da e se
sanirati, koliko se u datim prilikama moe, nanesena teta i da e se sankcionirati
odgovorni za ono to se dogodilo. Raunao sam, naravno, i s time da bi takvo
reagiranje nadlenih dravnih organa bilo snaan upozoravajui signal svakom
daljnjem pokuaju unitavanja knjine grae (ne samo u ovom primjeru, nego i u
Hrvatskoj openito, jer se pokazalo da je takvih primjera vie).
Sve to imajui na umu, obratio sam se poetkom veljae 1998. godine najprije na nekoliko adresa (Ministarstvo kulture, HKD, upanijski Ured za kulturu, Matina sluba u Dubrovniku) s molbom da se sve to istrai, a zatim i da
se sankcioniraju odgovorni za takav postupak. Osim Matine slube nitko se
drugi nije odazvao toj molbi. A nalog Ministarstva Poglavarstvu grada Korula
da provede istragu potpuno je ignoriran (kako se pokazalo s vremenom, to je
Poglavarstvo sve do svoje smjene 2001. ustrajalo na postupcima koji su samo

411

Knjiga 42.indd 411

2.7.2012. 17:28:31

tetili radu i razvoju Gradske knjinice, ponavljajui postupke koji su protivni

pozitivnim propisima, podupirui ravnateljicu u tetoinskom radu, ali i samo
doprinosei tome svojim postupcima, kao to je ustrajalo u ignoriranju Matine
slube). Istragu je, dodue, obavio upanijski Ured za kulturu, ali tek nakon to
mu je to naredilo Ministarstvo, a ta je istraga, prema onome to je objavljeno u
saopenu HINA-e s poetka travnja 1998. godine, oito bila usmjerena na zatakavanje cijelog sluaja, proglaavajui da je rije o prekraju, ali i navodei
opravdavanja, a ne spominjui nijednom rijeju sankcije za odgovorne (osniva,
ravnateljica). Bilo je dakle oito da se taj kanal dravne intervencije odluio
da deklarativno osuuje, ali faktiki pasivno prati i ne mijea se u dogaaj (s
efektom preutne podrke).
Prihvaajui odgovornost za podnoenje krivine prijave Opinskim dravnom odvjetnitvu u Dubrovniku (odgovornost utoliko, to je podnoenje neosnovane, eventualno i lane krivine prijave i samo krivini delikt), prikupio sam
elemente koji je opravdavaju, a koji su do tada bili poznati.
Sve to je slijedilo nakon toga italac moe pratiti u izvornoj dokumentaciji
koju donosim ovdje u prilozima (dokumenti 1 16, dati redosljedom nastajanja),
a ovdje je dovoljno rei samo epilog ove epizode sluaja Korula - krivina
prijava je odbaena.
injenica koju su zanemarili branitelji bacanja knjiga u kontejner za smee je da odbacivanje krivine prijave nije bilo identino neosnovanosti krivine
prijave. Da je krivina prijava bila neosnovana, tj, da je bila neistinita, lana
nadleno Dravno odvjetnitvo bi bilo pokrenulo moju krivinu odgovornost.
A toga nije bilo! Temeljni razlog zato je odbaena krivina prijava ovako je
objanjen:
Rjeenjem upanijskog suda u Dubrovniku od 29. kolovoza 2000. broj Kv127/00 odbijen je kao neosnovan prijedlog tog dravnog odvjetnitva za poduzimanje tih istranih radnji, jer nije utvreno koje je tono knjige prijavljenica
bacila i kolika je njihova najmanja vrijednost, budui je nastupanje znatne imovinske tete objektivni uvjet kanjivosti kaznenog djela nesavjesnog rada u slubi iz lanka 339. Kaznenog zakona...
Kako su iz kontejnera izvaene samo 42 knjige za koje se moglo nedvojbeno
utvrditi naslov, autor, izdava i godina izdanja, a to se nije nedvojbeno moglo
utvrditi i za ostale knjige iz kontejnera, to vrijednost izuzetih knjiga nije premaivala iznos od 30.000,00 kuna, zbog ega nije nastupila znatna imovinska teta,
to je tada bilo bitno obiljeje kaznenog djela nesavjesnog rada u slubi iz lanka
339. Kaznenog zakona. Tadanja prosjena trna vrijednost tih knjiga koje su se
nalazile u kontejneru ne bi svakako premaivala spomenuti iznos od 30.000,00
kuna. (Dopis to mi ga je uputilo Dravno odvjetnitvo RH 26. 9. 2007. godine).

412

Knjiga 42.indd 412

2.7.2012. 17:28:32

4. Razrjeenje sluaja Korula

Oko sluaja Korula pokrenuta su, dakle, etiri sudska procesa, sva etiri privatnim tubama. Dva su procesa voena, a u dva su tuba i kaznena prijava
odbaene.
Ni na jednoj nadlenoj razini drave i profesije nije postojala spremnost da
se unitavanje knjiga sankcionira. Dominantne su bile snage to su podravale
bacanje knjiga u kontejner za smee, a u tome su oslonac imali u viim instancama.
Ali polovinom 2001. godine nastale su dvije promjene koje su ipak pomakle stvar s mrtve toke, barem na lokalnoj razini. Prva je smjenjivanje Gapara
Bjelopere s mjesta proelnika upanijskog ureda za kulturu i dolaska na njegovo
mjesto Nike Vukia, koji je do tada bio njegov zamjenik i koji je godinama izravno pratio sporno bacanje knjiga u kontejner za smee pa je dolaskom na mjesto
elnika Ureda smatrao da taj problem treba razrijeiti. Druga je rezultat lokalnih
izbora (2001. godine) u kojima je dotadanja dominirajua garnitura morala
odstupiti, to je otvorilo prostor za djelovanje onog drugog dijela Korule, koji
bacanje knjiga u kontejner za smee nije odobravao.
Inicijativu za razrjeavanje sluaja Korula dao je, dakle, ipak upanijski
ured za kulturu (to je i normalno jer je po zakonu o knjinicama to u njegovoj
nadlenosti). U pismu od 16. 3. 2001. Tea Zanini, voditeljica Matine slube,
kae:
Nedavno me proelnik Vuki zamolio da dam konano izvjee o sluaju Korula.
On je smatrao za potrebno da se sada, kad je doao na funkciju proelnika, i on osobno oituje o tome. Kao to znate, gosp. Vuki je bio pravnik Ureda dok je G. Bjelopera bio proelnik
te je i te kako dobro (i bolje od samog Bjelopere) bio upoznat sa cijelom situacijom. Naime, i
njemu sam, kao uostalom i drugim slubenim instancama od kojih sam bila pitana, od samog
poetka govorila uvijek isto, tj. da je revizija nestruno provedena odnosno da niti ne moemo rei da je provedena jer bi to znailo da je zavrena a to u nikojem sluaju nije tono.
Od kolegice I. Skokandi u studenom 2000. traila sam, potaknuta njenim uestalim openitim i nejasnim odgovorima na pitanja o odgovornosti i davanju uputa za bacanje knjiga,
da jasno i nedvosmisleno potvrdi da nikad i u nikojem obliku od Matine slube nije dobila
upute da knjige baci u kontejner. Na to traenje do danas nisam dobila odgovor.
I tom sam je prilikom iznova upoznala sa stavom Matine slube, utemeljenim na postojeoj dokumentaciji da se sporna revizija do danas nije zavrila te da se stoga nikakav otpis a
kamoli bacanje knjiga u kontejner nije smio dogoditi.
Nakon njenog prilaganja dvaju zapisnika u svezi kojih smo proelnik Vuki i ja usuglasili miljenje da nisu vaei jer nemaju datuma niti potpisa lanova Komisije, 4. prosinca
ponovno sam uputila gu. Skokandi na spominjani Naputak kako bi napisala pravovaljane
zapisnike, na to takoer do danas nisam dobila povratnu informaciju.347
347
Voditeljica Matine slube zatraila je izjanjenje dvije bibliotekarke Gradske knjinice (T. Grbin i M.
Skokandi), imena kojih je Izabel Skokandi ustrajno trpala u te nepravovaljane zapisnike (kao da su one

413

Knjiga 42.indd 413

2.7.2012. 17:28:32

U veljai 2001. proelnik i ja smo zakljuili da vie ne moemo ekati moebitne odgovore i nove pismene injenice i potom je uslijedilo njegovo traenje moga oevida koji sam
Vam gore navela.
Dakle, poslala sam zakljuak da niti nakon 3 godine i 6 mjeseci od zapoinjanja revizije i otpisa u GK I. Vidali nisam dobila svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje se
jedino moe ustvrditi da je cijeli postupak obavljen u skladu s vaeim naputkom. Na temelju
te injenice ustvrdila sam, budui postupak revizije i otpisa mora imati zakonski poetak,
tijek i svretak, da revizija nije dovrena. Stoga niti provedeni otpis nije proveden u skladu
s navedenim Naputkom, jer se on mogao izvriti tek nakon napravljene revizije i na temelju
Zapisnika o otpisu koji obavezno ukljuuje (osim datuma) potpise svih lanova nalogom o
provoenju revizije i otpisa odreene komisije za otpis (kurziv A. L.).

Rezultat jasno utvrenog stanja stvari bio je da upanijski ured za kulturu

podnese 13. 3. 2001. Gradu Koruli zahtjev da pokrene ...odgovarajui postupak utvrivanja odgovornosti ravnateljice Knjinice gospoe Izabel Skokandi
za uinjene propuste u postupku revizije i otpisa, a poglavito bacanja u kontejner
za smee dijela knjine grae Knjinice (vidjeti u prilozima).
Na koji je prijem naiao taj zahtjev pokazuje zorno zapisnik sa sjednice
Gradskog vijea Korula od 4. 4. 2001. (vidjeti u prilozima). Pokree se onda
bujna korespodencija na toj, lokalnoj razini (vidjeti u prilozima) jer je nova
garnitura bila sastavljena dijelom i od ljudi koji su u velikoj mjeri ili slijedili
odlazeu ganituru ili imali neke posebne razloge da postupaju slino pa je rjeavanje sluaja Korula najprije odugovlaeno, da bi nakraju bilo pragmatino
okonano nije postupljeno kako treba, knjige nisu smjele biti unitene
ali odgovornosti nema, jer je prekraj uao u zastaru!

lanovi Komisije), na to su one u dopisu Matinoj slubi (2. 1. 2001.) najprije zahvalile za informaciju,
jer im ravnateljica (Izabel Skokandi) nikada nikakav zapisnik nije dala na uvid, a onda dodale: Kako je
mogue da nakon ovakvog konkretnog odgovora koji znai da ne postoje nikakve odluke (ni usmene, a kamoli pismene) o izluivanju, otpisu i eliminiranju knjine grae, odjednom 30. studenog 2000. iskrsnu Zapisnici
o reviziji i otpisu? Pored te neloginosti, navedeni zapisnici nisu napravljeni u skladu sa obrascima zapisnika
revizije i otpisa navedenim u vaeem Naputku za provoenje revizije i otpisa u knjinicama Republike
Hrvatske (Vjesnik bibliotekara Hrvatske 3/4,1992). Iako poslani Vam Zapisnici ne sadre potpise navedene
komisije, dostavljamo Vam nae potpise ovjerene kod odvjetnika za sluaj da se takav dokument naknadno
pojavi. Jo jednom naglaavamo nismo uestvovali u predlaganju otpisa knjiga, nikada nismo vidjeli nikakav popis otpisanih knjiga niti potpisali bilo kakav dokument vezan za reviziju i otpis u Gradskoj knjinici
Korula. Navedeni zapisnik, budui da mu nedostaje popis knjiga predloenih za otpis, datum sastavljanja
zapisnika i potpisi lanova komisije, ne moe predstavljati dokument o provedenoj reviziji i otpisu knjiga u
Gradskoj knjinici u Koruli. Pretpostavljamo stoga da je zapisnik kojega ste na Va zahtjev dobili i poslali
nam ga na uvid, napisan naknadno i faktino predstavlja falsifikat... Molimo Vas da ovaj na dopis proslijedite
slubama za koje smatrate da bi trebale biti upoznate sa naim stavom, uz napomenu da bi konano trebalo
zavriti sa dopisivanjem o problemu bacanja knjiga iz fonda Gradske knjinici u Koruli, odnosno donijeti
jedini mogui zakljuak da nije potovana zakonski predviena procedura revizije i otpisa. Prebacivanjem
odgovornosti na Matinu slubu i nas, djelatnice knjinice, ravnateljica Izabel Skokandi pokazuje nedostatak strunosti i profesionalne savjesti i odgovornosti.

414

Knjiga 42.indd 414

2.7.2012. 17:28:32

etvrti dio
ISKLJUIVOST BITNO OBILJEJE
HRVATSKOGA DRUTVA 1990-ih

Knjiga 42.indd 415

2.7.2012. 17:28:32

Knjiga 42.indd 416

2.7.2012. 17:28:32

I.
O SOCIJALNOM KONFLIKTU 1990-ih KAO IZVORITU
FENOMENA UNITAVANJA KNJIGA

roz cijelu knjigu govorim da je iskljuivosti kao stav prema Drugom i

Drugaijem u osnovi fenomena diskriminacije i unitavanja knjiga i spomenike
batine. Nije, meutim, tu rije o iskljuivosti tek kao ljudskoj osobini, onako kako se nju poima u psihologiji ili relacijski u pojmovnoj trijadi: simpatija
empatija antipatija nego kao nainu ponaanja socijalne grupe. Ne radi se
o devijantnom ponaanju pojedinca nego o anomiji kako ju je definirao D. E.
Durkheim, kao ponaanju u socijalnoj situaciji suspenzije drutvenih normi i
prihvaanja devijantnog kao obrasca socijalnog ponaanja. Uvijek je to ponaanje
praeno iracionalnim postupcima, a stanje anomije omoguava i podstie devijantno ponaanje pojedinca. Osim u socijalnoj psihologija, opisi (iracionalnog)
ponaanja gomile sjajno su dati i u knjievnim djelima.348
Zato se u drutvu koje unutranje konflikte inae regulira i razrjeava
raznim institucijama i normama, ipak pojavljuju stanja anomije, poremeaj uspostavljenog reda stvari?
Kad postojee institucije postanu za veinu neprihvatljive, nastupa vie
ili manje intenzivno iskazivanje nezadovoljstva, ak do radikalne zamjene
postojeih novim institucijama. Iskazivanje nezadovoljstva pokazuju se kao socijalni konflikt, sporno se dokida i uspostavlja se ono to je dotadanjoj dominanti suprotno. Rezultat je odreen novim odnosom snaga politikih opcija, a
348
Mladen Zvonarevi u Socijalnoj psihologiji, II izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1978. u poglavlji 34. o
objektivnim karakteristikama nacije (str. 603624) kae: Pria o historijskom jedinstvu je najvie njegovana i najupornije branjena teza nacionalistikih ideologa i politiara. Zbog toga u svakoj naciji postoji, ili
se nastoji stvoriti, specifina historijska mitologija. Prvi je mit o zajednikom porijeklu... Drugi je veliki mit
o zajednikim interesima cijele nacije... Trei mit svake nacionalne mitologije jest mit o zajednikom neprijatelju... etvrti mit jest mit o dravnosti... Peti je mit o vjenosti nacije, koja je toboe oduvijek postojala i
uvijek e postojati i s ijom je budunou sudbinski povezana i sudbina svakog njezina pojedinanog pripadnika. (str. 606610).
Upuujem i na: Duan Kecmanovi, Socijalna psihijatrija sa psihijatrijskom sociologijom, Svjetlost,
Sarajevo, 1975.
Ivo Andri je u Travnikoj kronici maestralno opisao kako iracionalno uzbuenje obuhvaa ariju i vodi
do postupaka koji su suta suprotnost njenom ustaljenom ritmu i pravilima, dovodi do raspojasanosti fukare
koja ne preza ni od kakvog zloina...

417

Knjiga 42.indd 417

2.7.2012. 17:28:33

u biti je svake politike opcije da se nametne kao jedina ili kao najbolja, to
podrazumijeva iskljuivost.
Raspad SFRJ349 izazvao je golemu produkciju radova o razlozima, uzrocima
i nainu tog raspada. Teko je i pobrojiti svu tu golemu koliinu knjiga, lanaka,
dokumentacije, snimljenog materijala, a jo je tee kritiki je obraditi.
U cjelini tih dogaanja koji su brojem mrtvih, protjeranih, ranjenih i na
razne naine diskriminiranih ljudi, zatim razmjerima unitavanja i pljakanja
imovine te estinom netrpeljivosti i mrnje zapanjili ne samo svijet izvan
Jugoslavije, nego i sve ljude u Jugoslaviji istraivaki mi je zanimljiv fraktal
realiteta bio fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj. I njegovu etiologiju odreuje opa znaajka cjeline dogaanja raspada drutva i drave iskljuivost.
Napisi su govorili o barbarstvu unitavanja knjiga, ali nisu se bavili korijenom tog fenomena iako je bilo oito da se ne radi o ekscesu pomahnitalih
individua, nego o neemu to je sastavni dio dominantnih postjugoslavenskih
politika u uspostavljanju novog reda stvari, dakle neemu sustavnom.
U isprepletenosti faktora to su bili na djelu u procesu raspada Jugoslavije
(balkanski sindrom, vjekovna mrnja, guenje nacionalnog identiteta,
civilizacijske razlike),350 zanemarivale su se promjene u ekonomskoj strukturi
drutva351.
349
Petar Kriste, ovjek koji je djelovao i kao funkcionar SKJ, koji je bio pristalica tzv. maspokreta 1971.,
a zatim i ministar u samim poecima Tumanovog reima 1990-ih., nakon trideset godina i nakon fait accompli raspada Jugoslavije, 2010. kae: Ta su dogaanja (na prostorima koji ine njezino neposredno
drutveno okruenje) zapravo inila vrst okvir i smjernice svim unutranjim kretanjima i raspletanjima
nagomilanih krupnih suprotnosti. Postojei socijalistiki sustav morao je nestati, a jednako tako je i jugoslavenska dravna zajednica morala propasti. No, unutranje specifinosti Jugoslavije uvjetovale su da se
to nestajanje i propadanje dogaa u posebno dramatinim uvjetim uz rat, krv, razaranja i najgora zlodjela
poslije Drugoga svjetskog rata. (Petar Kriste, Kontroverze i perspektive hrvatske politike. Politiki spisi
1970.2010., Plejada, Zagreb, 2010., str. 19). U nastavku teksta osvrnut u se jo na ovaj rad Petra Kriste,
jer je znaajan za razumijevanje rezultata to je propau socijalistikog sustava i jugoslavenske dravne
zajednice postignut.
350
Pojam ili kategorija ekonomska struktura drutva jedna je od bitnih Marksovih analitikih kategorija.
Poznata mi je odioznost koju izaziva Marksovo teorijsko djelo, a ve i sama ta odioznost je jedno od obiljeja
prevrata 1990-ih i obiljeje onih socijalnih (i politikih) snaga, u interesu kojih je prevrat izvren. Ta je odioznost u potpunoj suprotnosti sa znanstvenom savjeu.
351
Teza o vjekovnoj mrnji izmeu hrvatskog i srpskog naroda (i/ili vice versa) jedna je od najstupidnijih
u objanjavanju konflikata na jugoslavenskim prostorima. Mrnja, animozitet meu narodima nikada nije
bila izravna, bila je posredovana animozitetom, mrnjom, netrpeljivou dijela naroda. Naravno da se uvijek
taj parcijalni animozitet nastojao prikazati kao sveobuhvatan, generalizacijom tipinom za svaki nacionalizma. Ideoloka je floskula u njima vidjeti stvarni uzrok i konflikata i revolucije, njima se samo prikrivaju
parcijalni interesi odreenih slojeva drutva. O neosnovanosti te teze o mrnji hrvatskog i srpskog naroda vrijedi proitati i radove Ane imunde, Discrediting the Ancient Hatreds, Vienna, Austria, 2006. i Svjetlane
Broz, Dobri ljudi u vremenu zla, Grafiar Promet d.o.o, Sarajevo 2005., a posebno istiem obimno
djelo: Duko Sekuli (i sur.), Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija,
Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2004. Evo jednog stava o etnikoj mrnji kao
operativnom imbeniku u objanjavanju sukoba na podruju bive Jugoslavije: Tvrdnja o irokoj raspros-

418

Knjiga 42.indd 418

2.7.2012. 17:28:33

U studiji o ratu u Hrvatskoj, Mile Bjelajac i Ozren unec352 konstatiraju da

neposredne uzroke konflikta srpska i hrvatska strana razliito ocjenjuju:
Hrvatsko tumaenje uzroka rata sadri miljenje da su Srbi imali razraen plan uspostavljanja Velike Srbije... Srpska strana rutinski tvrdi da je proglaenje novog Ustava
Republike Hrvatske u prosincu 1990. meu Srbima prouzroilo strah da e se stradanja koja
su Srbi podnijeli pod ustakim reimom od 1941.1945. sad ponoviti. Protivili su se formulaciji u Ustavu koja je hrvatske Srbe liavala njihovog statusa konstitutivnog naroda
i svela ih na status manjine, a bojali su se ekstremistike nacionalistike politike nove
vladajue stranke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) (str. 236).
(...) Neki glasoviti i utjecajni strani znanstvenici su iznijeli teoriju da se pravim i dubljim razlogom rata moe smatrati raspad autoriteta vlasti i slom politikog i dravnog poretka...

Kao ilustraciju te teze navode dio teksta Susan Woodward iz njene knjige
Balkanska tragedija (str. 238), a u uvodu toj knjizi (str. 14.) Susan Woodward353
tranjenosti te mrnje te njenom utjecaju na sukobe nedokumentirana je i trebala bi pobuivati sumnju sociologa. Argumente iskonske mrnje ne bi se smjelo prihvatiti bez da se ispita mogua strukturalna podloga
animoziteta. (str. 60). Empirijski podaci o toleranciji u Jugoslaviji, to ih navode i analiziraju, pokazuju, da
je stupanj etnike tolerancije bio razmjerno visok, s naelno znaajnim razlikama u nekim djelovima zemlje,
koje su prvenstveno povezane sa stupnjem modernizacije odreenih djelova Jugoslavije. Zato je vano zapaziti dvije, ve u uvodu formulirane teze. Prva je: Jedan dio radova u ovoj knjizi pisan je upravo s namjerom
da se pokae kako objanjenje o vjenoj mrnji nije adekvatni okvir za razumijevanje dogaanja na ovim
prostorima (str. 13), a druga: Politike elite su kljuni faktor koji posreduje u iniciranju geopolitikih promjena, ali i djeluju kao socijalna snaga, koja pod odreenim okolnostima mobilizira nacionalizam kao faktor
socijalne promjene (str. 14). A Aleksandar tulhofer i Davorka Mati su poetkom 1992. godine ocjenili
dotadanja istraivanja tzv. nacionalne/etnike distance u Jugoslaviji kao manjkava i nepotpuna (u svom
prilogu: Sociologija etnikih odnosa: Skica jednog promaaja). Radovi savjetovanja, to ga je organiziralo
Socioloko drutvo Hrvatske, objavljeni su u knjizi: O. aldarovi, M. Mesi, A. tulhofer (ur.), Sociologija
i rat, Biblioteka Revije za sociologiju, Zagreb, 1992. (str. 6373). Uz to bi, a kao dio razumijevanja tematike
nacionalne/etnike distance, trebalo dodatno prouiti etiri posebna rada objavljena u toj knjizi, u dijelu
naslovljenom Istraivanja (str. 139195), u kojima se o nacionalno/etnikoj distanci govori s aspekta
vienja poslijeratnog ivota u Hrvatskoj. O stereotipima o Balkanu (a mrnja meu narodima je jedan
od takvih stereotipa) italac e nai mnotvo informacija i u knjizi Marije Todorove, Imaginarni Balkan,
(Drugo izdanje), Biblioteka XX vek, Beograd, 2006. U Hrvatskoj se ustrajalo na predrasudama i stereotipima
o Balkanu (termini: balkanski, balkanizam itd. bili su, i jo su uvijek su, pejorativno upotrebljavani
in extenso), usprkos izvanredno znaajnog i upozoravajueg priloga Dunje Rihtman Augutin, Zato i otkad se grozimo Balkana?, Erasmus, broj 19, veljaa 1997. (str. 2735). Takoer vidjeti: Duan I. Bjeli
and Obrad Savi (edts), Balkan as Metaphor. Between Globalization and Fragmentation, The MIT Press,
Cambridge, Massachusetts, London, England, 2002.
352
Rije je o 7. poglavlju: The War in Croatia, 19911995 (str. 231270) obimne studije: Charles Ingrao
and Thomas A. Emert (eds.), Confronting the Yugoslav Controversis. A scholars Initiative, United States
Institute of Peace Press, Washington, D. C. Purdue University Press, West Lafayette, Indiana, 2009.
Prvotna verzija teksta objavljena je 2007. godine na web portalu ZaMirZine pod naslovom: Suoavanje
s prolou, najprije na engleskom jeziku, a zatim poetkom 2008. godine i u prevodu na hrvatski jezik.
Citiram prema prevodu web portala ZaMirZine od 8. i 28. 1. 2008.
353
Susan L. Woodward, Balkan Tragedy. Chaos and Dissolution After the Cold War, The Brookings
Institution, Washington, D. C., 1995. Ova obimna knjiga (536 stranica) iscrpno razrauje i argumentira
citiranu osnovnu tezu. Obuhvatom i argumentacijom ini mi se jednom od najboljih studija unutar literature to sam je konzultirao. Posebna joj je vrijednost vrlo jasna kritika manjkavosti i kardinalnih promaaja
(pogreaka) tzv. meunarodne zajednice tokom intervencije u jugoslavenskom konfliktu. Prijevod teksta

419

Knjiga 42.indd 419

2.7.2012. 17:28:33

izriito napominje:
Odreenje jugoslavenske krize kao etnikog konflikta bilo je glavni izvor ivog blata
(quicksand) u koji je intervencija upala (misli na intervencija zapadnih sila opaska A.
L.). (...) Stvarni je izvor jugoslavenskog konflikta u dezintegraciji dravne vlasti i slomu
politikog i civilnog poretka. Ovaj se proces razvijao u duem razdoblju. Konflikt nije rezultat historijskih animoziteta i nije povratak na predkomunistiku prolost; rezultat je to
politika transformacije socijalistikog drutva u trinu ekonomiju i demokraciju. Kritinim
momentom ovog neuspjeha je ekonomski pad, u znaajnoj mjeri izazvan programom usmjerenim na razrjeenje krize inozemnih dugova. Vie od decenije restrikcija i pada ivotnog
standarda rastoili su socijalno tkivo kao i prava i sigurnost na koje su se oslanjali pojedinci
i porodice. Normalni politiki konflikt o ekonomskim resursima izmeu centralne i regionalnih vlasti, kao i o ekonomskim i politikim reformama u vezi s kompleksom otplate duga,
postaje ustavni konflikt, a zatim kriza same drave, izmeu politiara koji nisu bili spremni
na kompromis. Takav bi spor o fundamentalnim razlikama u pogledima na ulogu drave i
njene ekonomske nadlenosti bio voen izmeu konkurirajuih politikih partija u parlamentarnim i demokratskim reimima. Ali u ovoj tranzicijskoj, jednopartijskoj, ali visoko
decentraliziranoj federaciji sporovi dravnih lidera vodili su se za zadravanje ili poveanjej
svog politikog utjecaja i prava vlasnitva nad ekonomskim resursima unutar svoje teritorije.
to su se vie sporili to su vie doprinosili nedjelotvornosti i opadanju autoriteta sredinje
vlasti da razrijei spomenute konflikte o ekonomskim pravima i politikoj snazi podreenih
vlasti. (str. 15,16)

Woodwardova odmah dodaje da je tome doprinijela i dezintegracija meunarodnog poretka unutar kojega je zemlja formirala svoju poziciju, pa zakljuuje: U kolapsu Jugoslavije poveznica izmeu ova dva procesa, domaeg i
meunarodnog, bila je drava (str. 16).
Izostavimo li raspravu o tvrdnji o parlamentarnoj demokraciji kao obliku
razrjeavanja konflikata (ne treba ovdje raspravljati o insuficijenciji parlamentarne demokracije i primjerima kad je ona bila samo izvanjska forma nasilnog
razrjeavanja socijalnih konflikata; faizam u svim oblicima je to jasno pokazao), bitnom mi se ini njeno uoavanje vanosti transformacije socijalistikog
drutva u trinu ekonomiju i demokraciju.
Trina ekonomija je termin koji se ustalio kao neideoloki i zapravo
oznaava kapitalistiku robnu proizvodnju sa svim atributima to joj pripadaju
(privatno vlasnitvo, najamna pozicija radne snage, odluivanje reprezentanata
kapitala, bilo izravno vlasnika ili upravljakog sloja, tj. menadera, o svim aspektima produkcije i reprodukcije). A tome odgovarajui politiki oblik upravljanja
u drutvu je demokracija termin koji se takoer ustalio kao neideoloki.
Nema potrebe ovdje raspravljati koliko su ve desetljeima oba ta termina, odnosno ivotna praksa koju reprezentiraju, predmet teorijskih i politikih sporova, organiziranih konfrontacija i pokuaja revolucionarnih dokidanja. Ukratko
s engleskog A. L.

420

Knjiga 42.indd 420

2.7.2012. 17:28:33

reeno, transformacija socijalistikog drutva u trinu ekonomiju i demokraciju zaista je radikalan prevrat ravan transformaciji trine ekonomije u
socijalistiku i njoj primjereni politiki oblik upravljanja. U oba sluaja rije
je o fundamentalnim drutvenim prevratima, o epohalnim socijalnim konfliktima
(promjenama u ekonomskoj strukturi drutva). Takvi prevrati i s njima povezani socijalni konflikti po prirodi stvari su graanski ratovi jer su u pitanju
interesi konfrontiranih drutvenih grupa (slojeva, klasa) i uspostavljanje naina
produkcije i odranja drutvenih uvjeta koji je tim interesima primjereni. Oblik,
intenzitet i nain na koji se taj prevrat obavlja uvijek e imati kolorit, ili modalitet uvjetovan i historijom tog drutva, dostignutom civiliziranou drutva,
kulturom i realnim poloajem socijalnih slojeva (klasa).
Zadrimo se ukratko najprije na tzv. meunarodnom aspektu jugoslavenske krize, njenog raspada i transformacije drutva. Susan Woodward opravdano
i vrlo argumentirano insistira na dezintegraciji meunarodnog poretka unutar
kojega je zemlja formirala svoju poziciju, kao jednom od dva bitna elementa za
nastanak, ali i razumijevanje spomenute krize.
Ipak, dok S. Woodward ograniava svoj uvid na meunarodni aspekt,
vremenski podudaran s nastankom i postojanjem Jugoslavije, ja bih htio skrenuti
panju da je taj aspekt vremenski i sadrajno znatno iri, tj da obuhvaa cjelokupno razdoblje dvadesetog stoljea, da poinje s nastajanjem monopolske faze
kapitalizma u posljednjoj etvrtini devetnaestog stoljea, a da se s I. svjetskim
ratom i Oktobarskom socijalistikom revolucijom uobliava kao razdoblje krize
kapitalistikog naina proizvodnje i reprodukcije materijalnih uvjeta drutvenog
ivota.354 To se razdoblje protee sve do naih dana.
Spominjem ovdje samo to da je suoavanje s nastankom monopolistike
faze kapitalizma zapoelo u sam osvit dvadesetog stoljea najprije teorijski
(1902. je objavljena knjiga Imperialism. A Study engleskog autora Johna A.
Hobsona, a unutar organiziranog radnikog pokreta poznata je debata, to su je o
toj novoj fazi razvoja kapitalizma vodili, da spomenem samo nekoliko imena, R.
Luksemburg: Akumulacija kapitala, R. Hilferding: Financijski kapital, N.
I. Buharin: Politika ekonomija rente, V. I. Lenjin: Imperijalizam kao najvii
stadij kapitalizma, H. Grossman: Zakon akumulacije i sloma kapitalistikog
sistema), a zatim i praktino, antikapitalistikom Oktobarskom revolucijom i
revolucionarnim pokuajima u Njemakoj, Italiji i Maarskoj.
Slijedila su zatim i dva pokuaja rjeavanja krize kapitalizma faistikonacistiki i ameriki u obliku New Deala. Naravno da je te pokuaje pratila primjerena im literarna produkcija, a najznaajniji rad je onaj J. M. Keynesa, koji
354
Krize hiperprodukcije samo su poseban aspekt krize kapitalistikog naina proizvodnje i ne treba ih
poistovjetiti. Ovdje je dovoljno na to samo upozoriti.

421

Knjiga 42.indd 421

2.7.2012. 17:28:34

je postao teorijskom osnovom tipa razvoja kapitalizma to ga je inaugurirao New

Deal. Za oba oblika bitno obiljeje je promijenjena uloga drave, promjena koja
je sutinski razliita od dotadanje njene funkcije: drava postaje aktivnom komponentom ekonomskog procesa reprodukcije, s tim da je u realizaciji postojala
izmeu ta dva tipa principijelna razlika. Drugi svjetski rat je samo pojaao taj
smjer razvoja i na temeljima kejnesijanskog koncepta modelirao razvoj kapitalizma. Funkcija drave kao aktivne komponente procesa reprodukcije samo je
izraavala evoluciju kapitalizma, ali nije mjenjala bitne parametre tog naina
produkcije i reprodukcije. Ogromna je literatura koja se bavi spomenutom evolucijom, ali da je kapitalizam ostao u bitno istovjetnoj poziciji to je inaugurirana
pojavom monopola u poziciji imperijalizma to je nesumnjivo. Iskazi imperijalizma zavise dakako od promjena monopolistike strukture i njenih potreba
da se osigura akumulacija i reprodukcija kapitala (formiranje i djelovanje multinacionalnih kompanija, pokretljivost i sigurnost plasmana financijskog kapitala
i s tim u vezi forsiranje procesa globalizacije), ali je nasilje njegovo najvidljivije
obiljeje. Izazivanje konflikata, terorizam, nametanje reima, ratni pohodi i sl.
uobiajen su instrumentarij suvremenog imperijalizma da bi se osigurali uvjeti
akumulacije i reprodukcije kapitala.355
Bitan aspekt razvoja kapitalizma u spomenutom razdoblju, kao dopuna, a
dobrim dijelom i osnova tzv. dravne intervencije u ekonomski proces, je tzv.
menaderska revolucija356, fenomen izravno uvjetovan procesom koncentracije kapitala, stvaranjem velikih korporacija, promjenama u prirodi vlasnitva
nad kapitalom i kriterijima donoenja odluka, ali i s reperkusijama na distribuciju narodnog dohotka. Sve je to dovelo i do promjena u socijalnoj stratifikaciji
kapitalistikih drutava, koje su znaajne za razumjevanje dinamike socijalnog i
politikog ivota suvremenih drutava.
Sastavnim dijelom evolucije kapitalizma svakako je, zatim, i pojava tzv.
socijalistike alternative: s jedne strane iroki zamah dekolonizacije i osloboenje
355
O imperijalistikoj prirodi suvremenih drava u funkciji osiguranja uvjeta reprodukcije kapitala izvrstan
uvid moe se dobiti iz knjige: Chalmers Johnson, Ameriki rubikon. Militarizam, tajnovitost i kraj republike, Golden Marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2005. (preveo Tomislav Jaki). Ameriko izdanje je
objavljeno 2004. godine prevedena je dakle u rekordnom roku. Filozofske refleksije o prirodi suvremenog
kapitalizma (i kao imperijalizma), to e ih italac nai u knjizi: Karela Koska, O dilemama suvremene
povijesti, Razlog, Zagreb, 2007. Osobito eseji u II. dijelu, Aspekti krize suvremene epohe, proiruju
spoznajnu perspektivu injenica to ih navodi Ch. Johnson.
356
Od poznate rasprave amerikih autora Berlea i Meansa o modernoj korporaciji (The Modern Corporation
and Private Property, Macmillan, New York, 1932.) do naih dana prolo je osamdeset godina, a tendencije to su ih uoili i obrazlagali samo su se rapidno pojaavale. Ovdje se svim aspektima tog razvoja ne
moemo baviti, kao ni opirnom literaturom koja ih obrauje. Spominjem samo jednu od novijih studija koja
opirno analizira poziciju moderne korporacije, strukturu upravljanja i, naroito, poloaj vodeih menadera
u njima s reperkusijama na socijalnu situaciju drutava u kojima korporacijski kapital djeluje: Vclav Kluson,
Modern korporace v soudobm kapitalismu, Hlvkovo nadn, Praha, 2009.

422

Knjiga 42.indd 422

2.7.2012. 17:28:34

iz kolonijalne zavisnosti gotovo svih podruja koja su bila u statusu kolonija, a s

druge strane konstituiranje drutava s formalno proklamiranom socijalistikom
preobrazbom, tj. dokidanjem kapitalistikog naina proizvodnje.357
Ostavimo po strani probleme s kojima su se suoila postkolonijalna drutva
(zemlje) i konstatirajmo da su se sve tzv. socijalistike zemlje, u svom nastojanju da preobraze ekonomsku strukturu, suoile s mnotvom nerjeivih problema uspostavljeni ekonomski sistem produkcije i reprodukcije nije uspjevao u
temeljnom zahtjevu da konstantno raste proizvodnost i time bogatstvo drutva.
Uestale su tzv. ekonomske reforme bez veih rezultata, da bi naposljetku
dolo do sloma, posvemanjeg naputanja socijalistike preobrazbe i restauracije kapitalistikog naina proizvodnje. Do toga ne bi dolo da je nastajua,
socijalistiki usmjerena ekonomska struktura razvila performanse superiorne
onima kapitalistike ekonomske strukture. Pitanje je da li je takva kakva je bila
uope to mogla i koji su je faktori ograniavali?358 U historijski relativno kratkom
razdoblju od sedamdeset godina, u tim je drutvima dva puta radikalno mijenjana
ekonomska struktura drutva, to je moralo izazivati velike socijalne konflikte.
Historijat tog procesa od velikog je interesa, ali nema potrebe na tome se ovdje
Mislim da je potrebno upozoriti da je fenomen hladnog rata stariji od one njegove faze proklamirane
izrazom eljezna zavjesa nakon drugog svjetskog rata i da je on takoer sastavnim dijelom drutvenih
proturjeja tokom cjelog dvadesetog stoljea, s utjecajem i na razvoj svih konfrontiranih kapitalistikih i
socijalistikih zemalja. Koristan uvid u nastajanje i razvoj hladnog rata moe se nai u knjizi: Melvyn P.
Leffler, The Specter of Communism. The United States and the Origin of the Cold War, 19171953, Hill
and Wang, New York, 1994.
357

Odgovor na to pitanje nije ni malo lak. Promatraju li se drutvene promjene kao historijski nune etape
razrjeavanja drutvenih konflikata, a ne kao izraz ideolokih utopija, potrebno je suoiti se sa pokretnim
snagama i uvjetima drutvenih promjena. Socijalistika alternativa bila je dio krize kapitalistikog sistema
ekonomske reprodukcije, ali i jedan od odgovora na tu krizu. Njen je domet pak bio odreen uvjetima njene realizacije. U teorijskim istraivanjima to se formulira kao zrelost drutva za promjenu ekonomske strukture.
U tom smislu se moe rei da je socijalistika alternativa s jedne strane bila odgovor na golema proturjeja
to ih je kapitalizam razvio, a da se u isto vrijeme, s druge strane, suoila s naslijeem tih proturjeja, od
kojih je nerazvijenost produktivnih snaga bila odluna injenica. Stoga mi se opaske Karela Koska to ih
je formulirao pratei najprije iskustva socijalistikog razvoja u ehoslovakoj i odmah zatim iskustva iz
tranzicije u trinu ekonomiju i demokraciju, ine osobito vrijednim prilogom razumijevanju dogaanja u
toku dvadesetog stoljea. Bilo bi preopirno citirati sva njegova razmiljanja, pa bi za itaoca bilo posebno
vrijedno s panjim proitati njegove eseje u knjizi O dilemama suvremene povijesti, Razlog, Zagreb, 2007.
Ipak smatram potrebnim ovdje navesti ovu njegovu misao: Saetou, koja se dobrovoljno izlae opasnosti
pogrenog shvaanja, moe se rei: Ruska revolucija iz 1917. godine morala je propasti zato to nije bila
(dostatno) radikalna, nije ila na korijen stvari. Svojim izvanjskim radikalizmom (teror, sveprisutno nasilje
i dounitvo) prikrivala je da ni faktiki, ni misaono nije prekoraila okvir epohe, koju je htjela, zamiljala i
obeavala prevladati. Ostala je u njenom zarobljenitvu i, kao zatvorenik nesagledane zavisnosti, nije uspjela (str. 321). Ova nesagledana zavisnost upravo je zrelost drutva za promjene koje bi bile dostatno
radikalne. U tom smislu je vana i njegova opaska (formulirana na vie mjesta u razliitim kontekstima):
Iz onoga to sam rekao proizlazi: socijalistiki pokret jest i mora biti u krizi, jer se kree unutar vladajue
paradigme, povijesno iscrpljene, jalove, bezdune i nedostaje mu ne samo odvanost, nego i imaginacija da je
prekorai i probije (str. 25). Unutar spomenute dileme treba razmatrati i uvenu raspravu o mogunostima
socijalizma u jednom zemlji, koja se razvila neposredno prije, ali i odmah nakon Oktobarske revolucije, kao
i raspravu o tome je li rusko drutvo bilo zrelo za socijalistiku revoluciju.
358

423

Knjiga 42.indd 423

2.7.2012. 17:28:34

zadravati. Dovoljno je konstatirati da su sve te zemlje postale sastavni dio sistema kapitalistike produkcije i reprodukcije kakvog upravo imamo, sa svim njegovim proturjenostima i krizama, dodajui im i svoje vlastite, specifino uzrokovane tranzicijom u trinu (kapitalistiku) ekonomiju. To dakako vrijedi i
za SFRJ.
Je li slom socijalistike alternative na bilo koji nain otklonio krizu
kapitalistikog naina proizvodnje s kojom je uao u dvadeseto stoljee? Odgovor
na to pitanje je negativan. O krizi suvremenog kapitalizma ne prestaje se raspravljati, kao ni o socijalizmu kao alternativi kapitalizma.
Evo kako u svom tekstu359 o kapitalizmu Immanuel Wallerstein govori o
krizi kapitalistikog naina proizvodnje:
Do sada smo pokuali opisati kako je kapitalizam u stvarnosti djelovao kao historijski sistem. Historijski sistemi su, meutim, upravo to historijski. Nastaju i nestaju kao
posljedica internih procesa u kojima zaotravanje unutarnjih proturjeja vodi u strukturalnu
krizu. Strukturalne su krize sveobuhvatne, a ne trenutne. Treba im vrijeme da bi se iskazale. Historijski kapitalizam je uao u svoju strukturalnu krizu poetkom dvadesetog stoljea
i vjerojatno e doivjeti svoj nestanak kao historijskog sistema tokom sljedeeg stoljea.
Nepouzdano je predviati to e slijediti. Ono to moemo uiniti sada jest analiza razmjera
same strukturalne krize i pokuaja da uoimo pravce kojima e sistemska kriza utjecati na
nas. (str. 90)

Fundamentalnim aspektom krize smatra akumulaciju kapitala i pretvaranja

svega u robu. Iz toga izvire kriza politike, ali i kulture. A rjeenje?
O krizi historijskog kapitalizma esto se govori kao o tranziciji od kapitalizma u socijalizam. Slaem se s formulom, ali nam ona ne govori mnogo. Mi za sada ne znamo kako bi
socijalistiko ureenje, koje bi radikalno smanjilo rascjep izmeu materijalnog blagostanja
i razlika u stvarnoj moi izmeu svih ljudi, funkcioniralo. Postojee drave ili pokreti, koji
sami sebe oznaavaju socijalistikim, nude malo uputa za budunost. Oni su fenomen sadanjosti, tj. historijskog kapitalistikog svjetskog sistema i moraju se procjenjivati unutar tog
okvira. Meutim, budui svjetski poredak uspostavljat e se polako, nainom kojega teko da
moemo zamisliti, jo manje predvidjeti. Stoga je vjerovanje da e biti dobar ili bolji slino
gatanju sudbine. Ali znamo da ono to imamo nije dobro i da e, kako historijski kapitalizam
bude ustrajao na svom historijskom putu, prema mom uvjerenju po svom imanentnom
napredovanju biti sve loije, a ne bolje (str.93.).

U drugom dijelu knjige (Capitalist Civilization) on govori o moguim

razrjeenjima proturjenosti kapitalizma, govori o tri mogue opcije koje
nasluuje, uz eventualno i druge: Koja god opcija bila izabrana, to nee biti kraj
historije, nego njen istinski poetak. ovjekov drutveni svijet jo je veoma mlad
s obzirom na kozmoloko vrijeme (str. 163).
Immanuel Wallerstein, Historical Capitalism with Capitalist Civilization, Verso, London New York,
2003. (jedanaesto izdanje). Tekst je prvotno objavljen 1983. s naslovom Historical Capitalism, a tek mu je
u sedmom izdanju 1995. godine pridodana studija (ili dio) s naslovom Capitalist Civilization.
359

424

Knjiga 42.indd 424

2.7.2012. 17:28:35

I. Wallerstein o kapitalizmu govori iz perspektive historiara. Pogledajmo,

meutim, to govori jedan od najistaknutijih ekonomskih analitiara suvremenog
kapitalizma iz perspektive aktualnih poremeaja procesa kapitalistike reprodukcije. U upravo iziloj opirnoj raspravi360 Joseph E. Stiglitz vrlo jasno upozorava
da je razvoj kapitalistikih ekonomija na dosadanji nain neodriv. U zavrnom
dijelu knjige (glava 10. Toward a New Society) Stiglitz konstatira:
Kae se da iskustvo suoavanja sa smrti prisiljava ovjeka na preispitivanje prioriteta
i vrednota. Globalna je ekonomija upravo imala iskustvo suoavanja sa smru. Krize su istaknule ne samo manjkavosti dominatnog ekonomskog modela, nego i manjkavosti naega
drutva... Daleko smo odmakli na alternativnom putu stvarajui drutvo u kojemu materijalizam dominira nad moralnim obavezama, u kojemu postignuti brzi razvoj nije odriv s
obzirom na okolinu ni drutveno odriv, u kojemu ne djelujemo uzajamno kao zajednica u
razrjeavanju zajednikih potreba, dijelom zato to su grubi individualizam i trini fundamentalizam potkopali svaki osjeaj zajedniva i vodili sveobuhvatnoj eksploataciji lakovjernih
i nezatienih individua i rastuoj socijalnoj podijeljenosti. Postoji erozija povjerenja i ne
samo u nae financijske institucije. Nije prekasno zatvoriti ove pukotine (str. 275,276).
(...) Ali ne radi se o pukom popravku (plumbing): promaaji u naem financijskom
sistemu simboliziraju obuhvatnije manjkavosti naeg ekonomskog sistema, a manjkavosti
naeg ekonomskog sistema reflektiraju dublje probleme naega drutva... Sigurno je da e
se kao rezultat krize dogoditi promjene. Ali je pitanje: Koliko e duboke i fundamentalne te
promjene biti? I da li e biti ispravno usmjerene? Izgubili smo smisao za hitnost, a ono to se
do sada dogaalo ne nagovjetava nita dobroga za budunost (str. 295).

Stiglitz pledira za radikalno jaanje regulativnih funkcija drave kojima bi

se ograniila stihija kapitalistike reprodukcije, posebno financijskog kapitala. Naravno, on ne predlae socijalizam kao rjeenje, ali ukazuje na nunost
preobrazbe (ili bitne modifikacije) postojeeg kapitalizma ukoliko se ele izbjei
poremeaji dalekosenije naravi.361
Dakako da su ideje o preispitivanju odrivosti postojee paradigme izraene i na naim prostorima. U razmjerno obimnom, zajednikom radu tri su naa
Joseph E. Stiglitz, FREEFALL. America, Free Markets, and the Sinking of the World Economy, W. W.
Norton & Company, New York London, 2010. Mislim da je vrijedno proitati i obimom razmjerno neveliki,
ali sadrajem znaajni rad: Charles Siegel, The End of Economic Growth, Preservation Institute, Berkeley,
California, 2006.
360

361
Dakako da postoji obimna literatura o krizi suvremenog kapitalizma, tj. o nunosti promjena u nainu
produkcije i reprodukcije, ali se s obzirom na predmet nae rasprave na tome nema potrebe zadravati. itaocu
bi moda posebno bilo korisno konzultirati knjige koje se bave budunou: 1) Lester C. Thurow, The Future
of Capitalism. How Todays Economic Forces Shape Tomorrows World, William Morrow and Company,
Inc., New York, 1996.; 2) Anthony Crosland, The Future of Socialism, (ed. Dick Leonard), Constable (In
association with Fabian Society), London, 2006. (prvo izdanje 1956.); 3) Milan Mesari, Civilizacija, danas
i sutra: obrisi alternativnih svjetonazora I i II, korpion, Zagreb, 2004.; 4) Milan Mesari, XXI stoljee
Doba sudbonosnih izazova, Prometej, Zagreb, 2008. Bilo bi svakako korisno konzultirati i: J. E. Stiglitz
and Members of a UN Commission of Financial Experts, The Stiglitz Report. Reforming the International
Monetary and Financial Systems in the Wake of the Global Crisis, The New Press, New York London,
2010.

425

Knjiga 42.indd 425

2.7.2012. 17:28:35

ekonomista ovako odredili problem:

Odreeno vrijeme prisutna, naizgled nestala, politika ekonomija vraa se u teorijskim
raspravama, ali i u obliku nekih svakodnevnih mjera ekonomske politike... Ne osporavajui
trini pristup, ipak se postavljaju pitanja: koliko liberalni koncept ostaje liberalnim ili je
na pomolu sustavna alternativa? Sagledava li se bit (pitanje strategije) ili prevladava pragmatizam (pitanje taktike) s nastojanjem da se to bre saniraju posljedice, ali ne i osnovni
uzroci?362 (str. 674).

I dok se u citiranom prilogu ostaje na vanoj, ali ipak pukoj konstataciji, u

tom istom broju asopisa objavljen je i rad koji pokuava odgovoriti na dilemu
radi li se o saniranju posljedica ili osnovnih uzroka. Andrea Fumagalli,363 sa
Sveulita u Padovi, ukazuje na radikalne promjene unutar ekonomske strukture kapitalizma tokom dvadesetog stoljea kao stvarni uzrok aktualne krize
analizirajui dvije njegove etape u tom razdoblju: etapu nazvanu Taylor-Ford
kapitalizam i etapu nazvanu kapitalizam znanja. Posebnost svake etape uvjetovala je (uvjetuje) ne samo tip krize (prva etapa krizu 1929., druga etapa krizu 2008/09.), nego i naine njihova razrjeavanja. Keynesova receptura (a
s njom i New Deal) bio je odgovor na krizu 1929. A. Fumagalli sistematski
istrauje zato Keynesova receptura ne moe razrijeiti proturjeja iskazana
suvremenom krizom. Razlog nalazi u promjenjenoj strukturi rada kao odlunog
elementa produktivnih snaga, pa kae:
U stvari, politika koja bi svojim namjerama i usmjerenou bila reformistika (tj. koja
bi nastojala nai oblik posredovanja izmeu rada i kapitala zadovoljavajui za obe strane) i
Goran Buturac, Edo Rajh, Ivan Teodorovi, Hrvatsko gospodarstvo u svijetlu globalne recesije,
Ekonomski pregled, Vol. 60, broj 12, 2009. (str. 663698). Po mom miljenju, teta je to autori nisu posvetili vie panje povratku politike ekonomije u smislu razrade ili objanjenja dileme izmeu strategije i
taktike. Da su na razjanjavanju te dileme ustrajali sigurno je da bi se dolo i do temeljnog spornog pitanja:
osporavanja trinog pristupa, jer je oito da je jedan od osnovnih uzroka krize insuficijencija trita
kao regulatora procesa reprodukcije. Dakako da to osporavanje ukljuuje spoznaju koliko su u drutvu
ve spontano razvijene mogunosti i potrebe uvoenja netrinih kriterija odluivanja, kao i spoznaju na
kojim sektorima procesa reprodukcije e to donijeti bolje rezultate. A to je ve podruje u kojemu se ne mogu
izbjei rasprave o socijalistikoj alternativi, ne mogu se ignorirati iskustva tzv. socijalistikih zemalja (ma
koliko bila sporna), a pogotovo iskustva zemalja koje su se upornom, viedesetljetnom borbom oslobaale
kolonijalistikog jarma, ne moe se zanemariti viedesetljetna rasprava o dilemama prelaznog perioda i, dakako, do danas najkompetentniji uvid u proturjeja kapitalistikog procesa reprodukcije koji nuno vodi ka
krizama reprodukcije, uvid to ga je dao Marx. Neshvatljivo je da se u obimnim referencama naih autora (ne
samo u ovom primjeru) ustrajno izbjegava taj uvid, premda je po znanstvenoj kompetenciji superioran veini
dananjih rasprava o globalnoj recesiji ili krizi.
362

Andrea Fumagalli, The Economic Crisis of Cognitive Capitalism vis-a-vis to the Economic Crisis of
Fordist Capitalism in the Thirties: Is Nowadays a Keynesian New Deal Possible?, Ekonomski pregled,
Vol. 60, broj 12, 2009. (str. 719737). To je tekst predavanja to ga je Andrea Fumagalli, suradnica Odjela
ekonomije Sveuilita u Padovi (Italija) odrala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu lipnja 2009. u okviru International Student Conference 2009. Time to Rethink Economics. Naslov konferencije je dakako
simbolian - potreba za preispitivanjem, za ponovnim promiljanjem teorijske ekonomije nije se nametnula
tek pukim sluajem, kao egzibicija dokonih teoretiara, nego kao urgentna potreba razumijevanja ekonomskih i socijalnih proturjeja s kojima su suvremena drutva suoena.
363

426

Knjiga 42.indd 426

2.7.2012. 17:28:35

koja je u stanju garantirati strukturnu stabilnost paradigme kapitalizma znanja nije mogua.
(...) Opi je zakljuak da kapitalizam znanja nema uvjeta za politiku reforme institucija koja
bi bila u stanju reducirati strukturalnu nestabilnost to ga karakterizira. Nikakav New Deal
nije mogu. I to je sluaj usprkos poduzimanja mjera usmjerenih na favoriziranje ponovnog
uspostavljanja ravnotee procesa akumulacije (737).364

Naveo sam ove kratke napomene o krizi kapitalizma dvadesetoga stoljea

zato da upozorim da se dezintegracija meunarodnog poretka unutar kojega
je zemlja formirala svoju poziciju nije pojavila tek s poetkom 1990-ih. Ta je
dezintegracija prisutna tokom cijelog dvadesetog stoljea i izraz je krize kapitalistikog naina proizvodnje, ali njena permanentna konstanta je nametanje
rjeenja to odgovaraju datim interesima dominirajueg kapitala. Sastavnim joj
je dijelom i rivalitet dominantnih kapitalistikih zemalja za pozicije to odgovaraju potrebama njihova kapitala. U tome treba traiti razliitosti politika to su se
iskazale u procesu raspada SFR Jugoslavije.
Ukratko, svi pokuaji vie ili manje radikalnih drutvenih promjena, to su
se zbivali u dvadesetom stoljeu (poevi s Oktobarskom revolucijom, preko
revolucionarnih prodora u Jugoslaviji, Kini, Kubi, ileu, istonoevropskim i
dekoloniziranim zemljama, uz, naravno, imperijalistike intervencije u te promjene), ne mogu se promatrati kao artificijelni pokuaji ideoloki zaluenih
voa, bundija itd., nego kao izraz pobune irokih slojeva stanovnitva protiv
pauperizacije do koje ih je doveo kapital.365 Revolucionarni pokuaji mijenjanja
ekonomske strukture tokom dvadesetog stoljea organski su dio krize kapitalistikog naina reprodukcije i akumulacije kapitala, a iz toga proizlazi da nam u
skoroj budunosti predstoje novi revolucionarni pokuaji, jer je oito da se na
terenu samog kapitalizma ne mogu otkloniti proturjeja na koja ukazuju i ovdje
citirani Wallerstein i Stiglitz i Fumagalli. U red takvih uvida svakako pripadaju i
studije Milana Mesaria.
A zato su zavretkom drugog svjetskog rata bila mogua socijalistika revolucionarna previranja u tzv. istonoevropskim zemljama? Prije svega, sve su te
zemlje bile periferne zemlje kapitalizma (osim donekle ehoslovake), slino
kao i Rusija prije Oktobarske revolucije, pa su u njima i tzv. socijalistike aspiracije velikih dijelova stanovnitva bile veoma snane, a s druge, bile su izloene
Za potpuniji uvid u argumentaciju o aspektima suvremene krize kapitalizma treba konzultirati i knjigu:
A. Fumagalli and S. Mezzadra (eds), Crisis in the Global Capitalism. Financial Markets, Social Struggles,
and New Political Scenarios, Semiotext(e), Los Angeles, 2010. To je prijevod talijanskog originala iz 2009.
godine (Crisi delleconomia globale, lotte sociali e nuovi scenari politici).

364

Izostavimo li antikolonijalistike pokrete, u kojima je ve po definiciji otpor protiv kolonijalizma (tj. protiv
dominantnih imperijalistikih kapitalistikih zemalja) sredinje obiljeje cjelokupnog procesa oslobaanja,
za ostale se zemlje zahvaene revolucionarnim promjenama ekonomske strukture mora zapaziti: domaa
buroazija i domai kapital u svima su bili ne samo oslonjeni na kapital razvijenijih kapitalistikih drutava
(zemalja), nego je najee kapital tih zemalja izravno djelovao u formiranju, odnosno kapitalizaciji ekonomske strukture zemalja unutar koji je razvijao svoje poslove.
365

427

Knjiga 42.indd 427

2.7.2012. 17:28:35

kapitalizmu-imperijalizmu nacistiko-faistikog tipa koji je ukljuivao ne

samo brutalnu eksploataciju svojstvenu kapitalu openito, nego i nacionalno zatiranje. Stoga se s padom tog tipa kapitalizma i otporom prema njemu otvorio
prostor afirmaciji socijalistikih ideja.
Ipak je krajnji rezultat ovih revolucionarnih pokuaja bio neuspjean. Zbog
toga to nisu bili dostatno radikalni i nisu ili u korijen stvari, kae Karel
Kosk. On posljedice opisuje ovako:
Tekoe modernog socijalizma 20. stoljea u tome su to za sada nije u stanju ni teorijski i utoliko manje praktiki, shvatiti, povezati i koordinirati svoju ulogu oslobaajue historijske alternative prema: drutvima glada i ugnjetavanja u zemljama Azije, Afrike i Latinske
Amerike; prema drutvima obilja i komfora u kapitalistiki najrazvijenijim zemljama Evrope
i Sjeverne Amerike; prema drutvima u zemljama srednje i istone Evrope koje su provele
radikalne drutvene promjene i ije revolucionarne mogunosti nisu ni izdaleka iscrpljene.
Ukoliko socijalizam iznova i iz temelja ne razjasni svoj smisao u tim izmjenjenim prilikama moe se lako dogoditi da e prestati igrati ulogu revolucionarne i oslobaajue alternative i postati samo prividna alternativa spram vapijueg negativiteta zemalja u razvoju i
spram komformnog pozitiviteta najrazvijenijih kapitalistikih zemalja: naznake te opasnosti
ve su se pokazale kako u paroli dostii i prestii Ameriku, tako i u stvarnom postojanju
drutava koje je samo zamjenilo sistem sveope prodaje (dominacija novca i kapitala) sistemom sveope manipulativnosti (dominacija neograniene birokratske moi). U tom smislu
...oni minimalni koraci, kojima se odriemo politikih zloina, ne mogu zastrijeti ili odgoditi neodlonost temeljnih pitanja kojih se jo nismo ni dotakli, a bez kojih se socijalizam
kao revolucionarna alternativa ljudi 20. stoljea ne moe zamisliti, bez novog postavljanja
pitanja tko je ovjek i to je istina, to je bitak, a to vrijeme, kakva je sutina tehnike i nauke,
to je smisao revolucije.366

Podsjeam da je jo 1988. godine jedan od najznaajnijih jugoslavenskih sociologa, Sran Vrcan, na skupu o krizi jugoslavenskog drutva367 upozorio ...da
je suvremena drutvena kriza globalne naravi, svjetskih razmjera i izrazito strukturnog porijekla, koja svoje izvore ima u nekim duboko usaenim konstrukcionim grekama i sistemskim proturjejima u organizaciji modernih drutava i
modernoga svijeta. U tom smislu suvremena kriza se razlikuje od povremenih,
tipino ciklikih kriza koje su se s nekom pravilnou ranije ponavljale i za kojima bi slijedilo razdoblje izrazite konjunkture: suvremena kriza je kriza dugog
366
Karel Kosk, O dilemama suvremene povijesti, Razlog, Zagreb, 2007., str. 122, 123. Nevedeni tekst je
iz njegova eseja: Naa sadanja kriza (u knjizi na str. 93139), to ga je napisao 1967. godine kao prilog
burnim raspravama voenim tada u ehoslovakoj, zahvaenoj procesom drutvene i ekonomske reforme,
popularno poznate pod nazivom Prako proljee. U kasnijim je raspravama na tragu ove svoje pozicije
razvio i precizirao mnoge aspekte krize socijalizma 20. stoljea koje se moraju uvaiti u svakom pokuaju
razumijevanja procesa naputanja socijalistike alternative i tranzicije u trinu ekonomiju i demokraciju s
kojom smo se susreli devedesetih godina dvadesetog stoljea.
367
Sran Vrcan, O nekim pretpostavkama za raspravu o marksizmu i suvremenoj drutvenoj krizi u knjizi:
Marksizam i kriza u jugoslovenskom drutvu, Centar za marksizam Univerziteta u Beogradu, Beograd,
1988., str. 79, 81

428

Knjiga 42.indd 428

2.7.2012. 17:28:36

vala i dugog daha te ima ili poprima obiljeja prave epohalne krize. Ne ograniava Vrcan ovu epohalnu krizusamo na neka drutva suvremenog svijeta, ona
je obiljeje svih suvremenih drutava bez obzira na ideoloki predznak:
Prije svega, poprilino je bjelodano da se na ravni drutvenog realiteta i naina produkcije i reprodukcije drutvenog ivota mogu prepoznati veoma bitni pomaci i promjene.
Zacijelo je teko osporiti tvrdnju da suvremena drutvena kriza objektivno pokazuje da je
iscrpio svoje razvojne i reproduktivne potencijale onaj model reprodukcije koji se uspostavio
na Zapadu u poratnim godinama i koji je u tim godinama dominirao. To je model koji se temeljio na velikim korporacijama, masovnim sindikatima, dravi blagostanja i tradicionalnom
nainu pravljenja politike posredstvom klasinih politikih partija. Isto tako nema sumnje da
je definitivno iscrpio sve svoje razvojne mogunosti etatistiki model socijalistike reprodukcije, kao i u biti model politikog drutva s jednopartijskim politikim sistemom u ovim
ili onim njegovim varijacijama. Dapae, potvrdilo se da je iscrpio sve svoje mogunosti onaj
tip povijesnog iskustva koji je zapoet Oktobarskom revolucijom i koji je desetljeima sluio
kao neposredni ili posredni obrazac socijalistikih preobrazbi. Na kraju, nema sumnje da
je doveden u pitanje i onaj model razvoja nerazvijenih zemalja u kojem su antikolonijalni i
oslobodilaki pokreti i njihove pobjede s etabliranjem vie-manje autoritarnih i populistikih
reima predoavani ponajprije kao prva etapa za socijalistike preobrazbe. A tu krizu produkcije i reprodukcije drutvenog ivota prati i obrat duhovne situacije naeg vremena
(uzmak prometejskih vizija ovjeka, pomak i u ocjeni mogunosti ljudskog uma i razuma, pomak u shvaanju povijesti, kretanje od povijesnog, drutvenog i kulturnog natrag
ka prirodnom, dovodi se u pitanje ideja emancipacije, koja je bila jedan od bitnih sastojaka
moderne kulture, izrazito se osporava ideja punoljetnosti graana kao graana, a ne vie
pukih podanika, dogaa se sveopi obraun s ideologijom i ideologijskim uope).

Imajui na umu dosadanje napomene mislim da se moe rei: s aspekta

povijesnog razvoja tzv. tranzicija u trinu ekonomiju i demokraciju bila je
i jest historijski reakcionaran in za sve zemlje koje su spomenutu tranziciju
izvele. Bio je to i jeste in kontrarevolucije368, dakle poraz socijalistike alternative. Spomenuta tranzicija je eliminirala eventualno i one elemente revolucionarne i oslobaajue alternative koji su se u grevitoj borbi sa zaostalou,
nerazvijenou produktivnih snaga i dominacijom neograniene birokratske
moi makar i u rudimentarnim naznakama pokazivali ili dali naslutiti. U isto
vrijeme nije tim drutvima donijela bitni napredak: pojaale su se socijalne
razlike i pauperizacija stanovnitva, razvio se tzv. kompradorski kapitalizam
brutalne eksploatacije i mafijakih obiljeja (osobito sveobuhvatna korupcija i
368
Branko Horvat je 1999. godine spomenuti proces (ili in) tranzicije oznaio pojmom restauracija
(Tranzicija i restauracija: Dvije alternativne strategije, objavljeno u asopisu Ekonomija (urednik Guste
Santini), broj 1, Listopad 1999.) Pojam restauracija ima svoj historijski sadraj: s padom Napoleona I
Bonaparte tako je oznaen povratak monarhije u Francuskoj u prvoj polovini 19. stoljea. Istina je da i sada
imamo posla s restauracijom, tj. s restauracijom kapitalizma, ali je ona praena i s radikalnim dokidanjem
svega to je socijalistika revolucija inaugurirala, dok je spomenuta restauracija u Francuskoj ipak zadrala
bitne elemente revolucije iz 1792. godine. S obzirom na tu razliku, smatram da je pojam kontrarevolucija
primjereniji onome to se u nas dogaalo (i dogaa) od pojma restauracija.

429

Knjiga 42.indd 429

2.7.2012. 17:28:36

pekulativnost umjesto afirmacije rada).369 Nezaposlenost i stvaranje rezervne

armije rada (ponegdje drastino) imaju za posljedicu bezperspektivnost i moralnu degradaciju kao opi osjeaj veeg dijela stanovnitva. Ukratko, nijedan bitni
problem tih drutava tranzicija nije razrijeila, a na temeljima kapitalistikog
sitema reprodukcije i ne moe ih razrijeiti. Rast materijalnog bogatstva sam
po sebi ne rjeava krucijalne drutvene proturjenosti, na to upozoravaju ovdje
citirana tri autora (Wallerstein i Stiglitz, a posebno Kosk). Stoga usisavanje
drutava, koja su pokuala razvijati socijalistiku alternativu, u orbitu sistema kapitalistike reprodukcije samo vremenski pomie, tj. odlae revolucionarne promjene to e ih sve kapitalistike zemlje morati obaviti, ukljuujui i one
koje su provele tranziciju u trinu ekonomiju i demokraciju tokom devedesetih godina prolog stoljea.
To usisavanje je upravo onaj meunarodni faktor koji je utjecao na procese
tranzicije i ne moe se svesti na puki politiki angaman. Rije je o fundamentalnom konfliktu kapitalistikog interesa s potencijalnom negacijom tog interesa. Vrijedi to za sve zemlje u procesu tranzicije pa dakako i za Jugoslaviju.
To to je Susan Woodward vrlo pomno analizirala politiki angaman razvijenih demokracija, promaaje i domete tog angamana na primjeru Jugoslavije
(vie i bolje nego mnogi drugi autori), dragocjeni je materijal za razumijevanje
proturjene strukture interesa dominantnih nosilaca suvremene kapitalistike reprodukcije.
Ipak, taj angaman ne bi mogao dovesti do tranzicije da unutar zemalja
socijalistike alternative nisu uguene, potisnute ili iznevjerene revolucionarU prirodi je kapitalizma mafijatvo. Na to upozorava Karel Kosk: Postoje dvije izrazite varijante
mafijatva. Jedna se javlja nastankom kapitalizma u 18. stoljeu u Engleskoj i u najrazliitijim oblicima
preivljava, druga prati restauraciju kapitalizma na kraju 20. stoljea u zemljama srednje i istone Evrope.
(Vidjeti u citiranom djelu O dilemama suvremene povijesti, poglavlje Mafijatvo, str. 297310) Koliko
su se rascvjetali i kakve su razmjere poprimili mafijatvo, tj. tzv. klasini kriminal, a zatim korupcija
povezana s politikim elitama i klijentelizam (i s tim povezano zakonodavstvo, sudstvo, policija, javno
tuilatvo, itd.) italac je u konkretnom hrvatskom primjeru mogao pratiti serijom javno objavljenih podataka (naroito krajem 2009. i tokom 2010. i 2011. godine) o korupcionakim aferama pod politikim patronatom, o obraunima izmeu klanova tzv. podzemnog kriminalnog miljea. Nemamo jo sistematskog
prikaza tog dijela zbilje neodvisne Hrvatske. Izuzetak je dragocjeno nastojanje Darka Petriia da u svoje
dvije studije ukae na taj fascinantni fenomen: 1) Kriminal u hrvatskoj pretvorbi. Tko, kako, zato, abakus,
Zagreb, 2000.; 2) Hrvatska u mrei mafije, kriminala i korupcije, Argus media, Zagreb, prosinac 2009. A
taj fenomen izravna je posljedica prirode ratovanja, njegovog pljakakog obiljeja (S. Woodward je to
oznaila kao konflikt usmjeren na ovladavanje teritorijem i resursima, ali je jo daleke 1993. godine fra
Petar Anelovi, provincijal franjevake provincije Bosne Srebrene u intervjuu tjedniku Feral Tribune,
broj 416, 1. 6. 1993, ustvrdio da smo suoeni sa vercerskim ratom: Nisam prvi koji to tvrdi, ali sam
vrsto uvjeren da je rat koji se vodi u Bosni i Hercegovini vercerski. verceri stvaraju rat da bi u njemu
zaraivali, a mediji su, pa, naalost, i neki novinari u slubi tih ekstremnih vercerskih grupa.) Mislim da
se bez bojazni moe rei da ovaj termin verceri ukljuuje svu onu pomahnitalu sitnu buroaziju unutar
svih naroda Jugoslavije, kojoj je rat bio prilika. Taj svoj interes morali su zaogrnuti platom brige za
naciju i demokraciju!).
369

430

Knjiga 42.indd 430

2.7.2012. 17:28:36

ne i oslobaajue alternative i da se na toj osnovi nisu formirale autohtone socijalne snage kojima je bilo u interesu naputanje socijalistike alternative.
Naravno da od zemlje do zemlje postoje specifinosti i nimalo ne potcjenjujui nacionalne specifinosti, historiju, mentalitete itd., htio bih ipak upozoriti
da one ne mogu prikriti temeljne socijalne pretpostavke drutvenih promjena
ekonomske interese. Jednom formirane i dovoljno snane, socijalne snage koje
tee promjeni nai e naina da politiki artikuliraju svoje aspiracije: politikim dezavuiranjem drugih politikih usmjerenja, ideolokim sistematizacijama,
mitovima ili falsifikatima, gdje je prikladno i vjerskim, rasnim ili nacionalnim
diferenciranjem svim onim to moe ojaati poziciju, homogenizirati snage.
Afirmacija jednog socijalnog interesa, pogotovo kad je u pitanju fundamentalni
interes (a pozicija u procesu reprodukcije svakako jest takav interes), nije mogua bez iskljuivanja drugog fundamentalnog interesa. I upravo je ta iskljuivost, s modalitetima spomenutog arsenala, bila jedno od bitnih obiljeja raspada
Jugoslavije. A historija naroda koji su inili Jugoslaviju u tom je pogledu pruala
obilje materijala. Naravno, meunarodni faktor je svemu tome pogodovao i,
polazei od svog interesa podravajui, naalost, snage historijskog regresa, ne
sagledavajui i ne uvaavajui kakve e tragine posljedice proizii iz raspada
Jugoslavije potpomogao je raspad Jugoslavije kao ansu naputanja, tj. zatiranja jednog oblika socijalistike alternative.
Dosadanja (kapitalistika) paradigma produkcije i reprodukcije drutvenog
ivota je neodriva, ali jo uvijek nisu stvorene sve pretpostavke njene radikalne
negacije. Stoga je svijet suoen s konfliktima kolosalnih razmjera i nepredvidljivih ishoda, a dio su tih konflikata i pokuaji revolucionarnih dokidanja kapitalistike paradigme produkcije i reprodukcije. U tom smislu treba podsjetiti na jednu dalekoseno ispravnu napomenu Otokara Kerovanija iz 1925. Analizirajui
novu generaciju i njene pokrete na prostoru novonastale drave Jugoslavije i
njene zadatke u razvoju zemlje rekao je: Novo gibanje omladine ne moe vie
biti nacionalistiko i romantino. Ono e biti gibanje socijalno, po celokupnom
svom radu i mentalitetu.370
Nade to su polagane u napredak novostvorene zajednice (tzv. prve
Jugoslavije) nisu se ostvarile i zatim je nedugo nakon toga, uz otpor nacifaistikoj okupaciji zemlje, po prirodi stvari moralo doi do revolucionarnih promjena socijalistike usmjerenosti (formiranje druge, federativne socijalistike
Jugoslavije).
Otokar Kerovani, Nove Generacije i Njihovi Pokreti, u knjizi: Generacija pred stvaranjem. Almanah
jedne grupe, Grupa za socialnu i kulturnu akciju, Beograd, 1925., str. 137. Nacionalno i romantino na
prostoru Jugoslavije se 1941. i 1990. iskazalo kao najsnanija reakcionarna drutvena snaga oba puta upregnuta i intenzivno koritena za ostvarivanje klasnih interesa buroazije i sitne buroazije.

370

431

Knjiga 42.indd 431

2.7.2012. 17:28:37

Elementarne aspiracije stanovnitva su s revolucionarnim promjenama jednim dijelom ostvarene i ne moe se rei da su rezultati u preobrazbi siromane
i nerazvijene zemlje zanemarivi. Naprotiv!371 Ali se taj preobraaj zasnivao na
produktivnim snagama koje nisu omoguavale radikalno prevladavanje bitnih
elemenata kapitalistike produkcije i reprodukcije. Po prirodi stvari, morao je to
biti dugotrajan proces. I tu je bio izvor unutarnjih proturjeja i osnova formiranja
slojeva drutva kojima je socijalistika alternativa postajala smetnja u ostvarivanju vlastitih tenji za bogaenjem. Otpor toj alternativi iskazivao se na razliite
naine, ali posebno narastanjem nacionalnih konfrontacija koje su mu zapravo
bile dimna zavjesa. Tko poznaje historijat SFR Jugoslavije prisjetit e se konstantnih i unih konfrontacija o tome tko koga (od republika) eksploatira i koja
od republika ima povlateni poloaj to je bila stoerna toka nacionalistikih
371
U razdoblju nakon zavretka rata 1945. godine Jugoslavija je pripadala u red zemalja koje su imale
najviu stopu ekonomskog rasta, mjerenu uobiajenim pokazateljem stope rasta BDP ili DP. Najvia je bila
u razdoblju 1953.1960. (8,9), a zatim se usporavala, ali je svejedno bila razmjerno visoka (6,3 u razdoblju 1961.1970. i zatim 5,7 u razdoblju 1971.1980), da bi u dekadi 1981.1989. bila radikalno umanjena
(samo 0,5) Usprkos tome, za cijelo razdoblje od 1953.1989. prosjena stopa rasta je bila 5,3. Okosnica tako
visokih stopa rasta drutvenog proizvoda bila je industrija, a to je bio razlog da je Jugoslavija bila uvrtena
meu deset novoindustraliziranih zemalja svijeta i da je to razdoblje u historiji ovoga podruja s najveim
ekonomskim napretkom. (Podaci iz studije: V. Veselica, D.Vojni: Quo vadis Croatia? Od Hrvatskog
glavniara do Globalizacije i Nove ekonomije. Hrvatska na putu u Europsku uniju, Ekonomski pregled, broj 12, 2008., str. 754, 755.) Slinu ocjenu nai emo i u obimnoj knjizi grupe autora: Privreda
Jugoslavije do 1985., IRO Ekonomika, Beograd, 1982. U uvodu poglavlja Osnovne karakteristike i
rezultati dosadanjeg razvoja Jugoslovenske privrede konstatira se: U nepune etiri decenije svog posleratnog razvitka, Jugoslavija je osigurala vei privredni napredak i ostvarila dublje i dalekosenije promene u
svojoj ekonomskoj i drutvenoj strukturi nego u bilo kom drugom istorijskom razdoblju. Tempo privrednog
rasta i brzina promena u drugim oblastima drutvenog ivota ne samo to su izuzetni u poreenju s onim to je
Jugoslavija ikad ranije postigla u prolosti, nego su jedinstveni i u, oduvek vanom, meunarodnom merilu:
malo je zemalja koje su u tako kratkim intervalima ostvarile tako brojne i tako duboke promene u svim dimenzijama svog drutvenog bia kao to je to bio sluaj sa Jugoslavijom. (str. 39, a slino i na str. 41). Taj je
privredni napredak bio osnova i za ubrzanu transformaciju sela, urbanizaciju, a naroito i porast obrazovanja.
S naputanjem kolektivizacije sela 1953. (po uzoru na onu u Sovjetskom savezu), prelazom na formiranje
poljoprivredno-industrijskih kombinata (PIK) i uz silni razvoj znanstveno voene selekcije sjemena (naroito
itarica) postignuti su rekordni rezultati i u prinosima (po hektaru). Itd. itaocu bi bilo od velike koristi konzultirati ranije citirani rad Branka Horvata u kojemu on sistematski usporeuje ekonomski razvoj ostvaren u
Hrvatskoj (i Jugoslaviji) i u nekoliko drugih tzv. tranzicionih zemalja, ili zemalja s restauracijom kapitalizma
prije i poslije 1989.1990. godine: prema svim ekonomskim pokazateljima (BDP, zaposlenost, naroito
industrijska proizvodnja...) nakon 1990. godine suoeni smo s drastino negativnim ekonomskim pokazateljima (rezultatima), u emu je radikalna deindustrijalizacija posebno obiljeje (u odnosu na zateeno stanje
1990. godine, u Hrvatskoj je 1998. godine ...industrijska proizvodnja je bila smanjena na jednu polovicu...).
Tu injenicu Stipe uvar takoer istie: Kapitalizam se jo uvijek oslanja na industriju kao glavnu granu
proizvodnje, pa makar su u razvijenim zemljama poodmakle tzv. demasifikacija proizvodnje, robotizacija,
informatizacija. U Hrvatskoj je, meutim, industrija gotovo posve unitena, raskrmljena, a na desetine tisua
strunjaka i na stotine tisua radnika baeno je na ulicu, oduzete su im mogunosti da rade, ive od svog rada
i kreativno se potvruju. Ne moe se govoriti o kapitalizmu u zemlji koja je gotovo ostala bez industrije i u
kojoj se uope ne hvata korak s tehnolokim napretkom u svijetu (Stipe uvar, Hrvatski karusel, Drugo
proireno izdanje, Razlog d.o.o, Zagreb, 2004., str. 161; tekst je prvotno objavljen u asopisu Hrvatska ljevica, broj 4, 2000.)

432

Knjiga 42.indd 432

2.7.2012. 17:28:37

argumentacija372.
Nije, dakle, rije samo o kvantitativnim aspektima ekonomskog razvoja.
Rije je i o socijalnim uvjetima toga razvoja, tj. temeljnoj strukturi interesa na
kojoj se ekonomski razvoj zasnivao. Po prirodi stvari bi u zemlji sa socijalistikim usmjerenjem, ili intencijom, temeljni interes morao biti onaj radnike
klase. A tu je nastao prelom. S privrednim razvojem dolo je do snanog razvoja
tzv. srednjeg sloja koji je svojim poloajem u sistemu drutvene reprodukcije
mogao nametati svoj poseban interes. U citiranom radu V. Veselice i D. Vojnia
postoji samo jedna neutralna reenica, puka konstatacija: U to se vrijeme razvila masovna i snana srednja klasa karakteristina za ope poveanje drutvenog
blagostanja u graanskom drutvu.
Meutim, taj fenomen naravno nije izmakao oku sociolozima i filozofima pa se ve zarana, sedamdesetih godina pojavljuju studije koje ukazuju na
prodor mentaliteta srednjih slojeva i njegovu oprenost socijalistikoj alternativi.373 Vrijedi s neto opirnijim navodima skrenuti panju na njihova zapaanja, dijelom zato to se na njih zaboravlja, dijelom to se zanemaruju. Ali se i u
raspravama koje su bile usmjerene na praktino razrjeavanje dilema proizilih
iz proturjenog razvoja ekonomske strukture, moglo pratiti kako se s velikim naporom, ali u bitnom ipak bezuspjeno, nastoje nai rjeenja koja bi dominantnom
zadrala socijalistiku alternativu.374
372
Dovoljno e biti da podsjetim na jedan primjer debate o tome, na polemiku to su je vodili ime odan i
Stipe uvar u drugoj polovini 1969. godine. Na tvrdnje ime odana da je Hrvatska eksploatirana, opirnim
je koritenjem statistikih podataka Stipe uvar pokazao da su te tvrdnje neistinite. Vidjeti: Stipe uvar, Da
li je Hrvatska eksploatirana. U povodu lanka dra ime odana Gdje Stipe uvar pronalazi nacionalizam
a gdje ga ne vidi, Nae teme, broj 12, 1969. Taj je tekst ponovno objavljen u jubilarnom (izvanrednom)
broju asopisa 1987. (izdanom u povodu tridesete godinjice postojanja asopisa Nae teme). Vrijedi upozoriti itaoca da se i nakon etrdeset godina od te polemike pokazuje kako je nacionalistika teza o eksploataciji Hrvatske (a nju je gorljivo zastupao . odan) bila neistinita. U studiji V. Veselice i D. Vojnia, Quo
vadis Croatia? nalazi se tabela Indeksi per kapita drutvenog proizvoda po stanovniku 1953.1989., a iz
nje je vidljivo da je po tom pokazatelju najbri rast imala Slovenija, pa Hrvatska, tek nakon toga Vojvodina,
sve one iznad prosjeka Jugoslavije (str. 759).
Nakon raspada Jugoslavije jedna je od karakteristika tranzicionog procesa da su sve bive republike
postale svojevrsne kolonije stranog kapitala. Dovoljno je podsjetiti da je neto oko 90% bankarskog kapitala
u Hrvatskoj u vlasnitvu stranih banaka. Forsirano ukljuivanje u Evropsku zajednicu podrazumijeva i
prihvaanje mehanizma tzv. kompenzacijskih fondova gotovo na dlaku istovjetnih postojanju Fonda
za nerazvijene u SFR Jugoslaviji, a oni su u Jugoslaviji bili predmetom trajnih sporova.

Spomenut u ovdje da je cijeli jedan dvobroj asopisa Praxis bio posveen aktualnim problemima
drutvenog razvoja Jugoslavije: Trenutak jugoslavenskog socijalizma, Praxis, broj 34, 1971. Posebno
vrijedne socioloke uvide u specifino jugoslavensku fenomenologiju srednje klase italac e nai u dvjema knjigama Ivana Kuvaia: 1) Sukobi, Biblioteka Razlog, Zagreb, 1972.; 2) Obuzdana utopija. Prilozi
prouavanju suvremenog drutva, Naprijed, Zagreb, 1990.
373

374
Samo jednim primjerom dovoljno je pokazati proturjenost drutvene zbilje jugoslavenskog drutva i
balasta to se infiltrirao unutar Saveza komunista. Poznat je, i nedostatno istraen, fenomen formiranja
radnikih aktiva unutar Saveza komunista. Bio je to pokuaj vraanja komunistikog pokreta njegovim
izvornim korijenima i u isto vrijeme priznanje da su oni (ti korijeni) dovedeni u pitanje. Apsurdno je unutar

433

Knjiga 42.indd 433

2.7.2012. 17:28:37

Zadrat u se kratko na ocjeni srednje klase i pokuaju razrjeavanja

dilema.
Pojam, ili kategorija srednja klasa (ponekada se govori i o srednjem sloju kao sinonimu) realna je drutvena injenica i predmet sociolokih i ekonomskih prouavanja. Najopenitije govorei, to je onaj dio drutva koji se nalazi
izmeu dvije definirane klase (najee oznaene kao klasa kapitalista ili buroazija, a na drugoj strani kao radnika klasa ili proletarijat), a odlikuju ga posebna,
i samo njemu svojstvena, obiljeja. Kao drutvena kategorija, srednja klasa
se javlja s nastankom kapitalizma (najee definirana kao sitna buroazija) i
podlona je dinamici kapitalizma openito, ali i specifinoj dinamici nacionalnih
kapitalizama. Supstrat, tj. sastav i brojnost srednje klase iz polovine 19. stoljea veoma se razlikuje od onoga s kraja 19. i poetka 20. stoljea, a naroito se
radikalne promjene zapaaju u drugoj polovini 20. stoljea promjene izazvane
ubrzanjem tzv. nauno-tehnike revolucije i time izazvanim promjenama u strukturi zapoljavanja, zanimanja i obrazovanja (samo se dijelom to moe objanjavati rapidnim porastom tzv. tercijarnog sektora u ekonomiji). Uz spomenute
promjene, uvjetovane tzv. nauno-tehnikom revolucijom, a s rastom ekonomije
i nuno sve veeg udjela aktivnog stanovnitva, dio tog tercijarno aktivnog
stanovnitva rapidno raste, postajui na svojevrstan nain i kljuna (potroaka)
komponenta reprodukcije kapitala, a preko toga i ekonomskog rasta (ma kako
ga mjerili).375.
tzv. radnike partije formirati tijelo koje e vriti funkciju svojevrsnog nadzora nad odlukama partijskih
organizacija... Pritom, ta ideja nije bila konzekventno sprovedena: najvia partijska tijela ostala su izvan
takvog nadzora. Buno najavljeni, radniki aktivi aptom su pali, nestali... Balast koji je preplavio Savez
komunista postao je dominantan... Uostalom, prevrat 1990-ih to je zorno demonstrirao, ne samo ponaanjem
pojedinaca (primjerice Bernardo Jurlina, po kome je prevrtljivost u tim vremenima dobila naziv: jurlinizam, pa Miomir uul, zadnji sekretar partijske organizacije na Filozofskom fakultetu, Bosiljko Mieti,
koji je autor jedne od najzloudnijih ovinistikih izjava a bio je lan Saveza komunista, Zdravko Tomac koji
se hvalio kako je iznutra podrivao SK, a Ivan Aralica, takoer lan Saveza komunista, je sve to generalizirao
tezom o ulaenju u Savez komunista da bi ga iznutra podrivao...), nego i injenicom da je veliki (najvei?) dio
lanstva Saveza komunista i formalno preao u HDZ odmah, poetkom 1990-ih. Nije, naravno, ovdje rije ni
o kakvim moralnim deficitima, niti o savjesti, rije je o tome da je spomenuta prevrtljivost bila logian
rezultat postepenog, ali ustrajnog prodora srednje klase (ili balasta, kako je to formulirao M. Kangrga) u
Savez komunista i izrazila politiku orijentaciju koja joj je svojstvena.
375
Ukazao bih s tim u vezi na, u nas nedavno objavljenu, knjigu amerikog ekonomiste: Paul Krugman,
Savjest liberala, Algoritam, Zagreb, sijeanj 2010. (ameriko izdanje: The Conscience of a Liberal,
2007. i 2009.). Iz te se knjige moe dobro razabrati kako nema jednoznanog odgovora ni na pitanje o nastanku srednje klase ni na pitanje o njenom socijalnom statusu i znaenju u razvoju drutva. Razmatrajui
razloge i uzroke kriznih poremeaja amerikog drutva Krugman sredinjim problemom smatra naputanje
politike distribucije narodnog dohotka, koja je omoguila razvoj srednje klase, i omoguavanje nekontroliranog ponaanja financijskog sektora, to je dovelo do rastue nejednakosti i slabljenja srednje klase, a ini
se da je politika promjena u srcu nae prie. (str. 24) Kao prvo, poratna je Amerika bila drutvo srednje
klase. Nagli rast nadnica koji je poeo s Drugim svjetskim ratom izdigao je desetke milijuna Amerikanaca ...
iz redova urbane i ruralne sirotinje... (str. 19). Dvije su politike u osnovi tih promjena: politika New Deala
1930-ih godina i neposredno nakon rata (koja je omoguila stvaranje srednje klase) i njoj suprotna politika

434

Knjiga 42.indd 434

2.7.2012. 17:28:37

U svim376 tzv. socijalistikim zemljama industrijalizacija je, i s njom povezana socijalna transformacija drutva, bila kljuno programsko obiljeje razvoja. U uvjetima industrijalizacije, osobito druge polovine dvadesetog stoljea,
nuna komponenta tog razvoja bilo je i formiranje srednje klase.377 Ono, to je
tu srednju klasu bitno odredilo spram pozicije srednje klase u kapitalistikim
drutvima jeste razlika u drutvenoj poziciji: transformacija vlasnitva i na
njoj ustanovljena institucionalna distribucija prvenstveno politike moi podsticala je njene aspiracije.
U opsenoj studiji378 o srednjoj klasi, koju oznaava malograanstvom,
Milenko Perovi iznosi ovaj naelni stav:
U totalitetu epohe graanstva, pod malograanstvom, dakle, podrazumijevamo trei
bitni socijalno klasni entitet, treu klasu graanskog drutva sa njenim posebnim mjestom
u klasnoj stratifikaciji toga drutva, kojemu korespondira odgovarajue politiko ponaanje,
odgovarajui sistem ideologijskih predstava, kulturni i duhovni topos, specifina psihologija
klase, vrijednosno-moralni sistem etc., dakle, klasu koja se u svojoj praosnovnoj heteregenosti i klasnoj nestabilnosti uvijek iznova konstituie kao klasa ili pak kao brojni socijalni plankton (u smislu gr. plagktos = onaj koji luta tamo-amo ili zool. svijet koji tumara). (str.
11,12) U tom smislu odmah na poetku svoje studije (str. 7) iznosi ocjenu: Malograanski
svijet u svome bitnom pojmu jeste svijet ivog, sveobuhvatnog i sveprisutnog proturjeja,
kao rezultanta sastajanja, ukrtanja i proimanja svih osnovnih proturjeja graanskog svijeta
u svim njegovim realizovanim istorijskim oblicima.

Nema potrebe ovdje izvoditi elaboraciju svih oblika postojanja i socijalnog

ponaanja srednje klase (sitne buroazije, srednjih slojeva, malograanstva). Bitna je injenica da je njen topos postojanja i djelovanja graansko (kapitalistiko) drutvo, pa Ivan Kuvai u zakljuku svojih razmatranja o ideologiji
inaugurirana Reaganom 1980. godine (koja je taj razvoj zaustavila i obrnula: Amerika je pedesetih godina
20. stoljea doista bila drutvo srednje klase, u puno veoj mjeri no dvadesetih godina ili danas., str.
48). Krugman vrlo uvjerljivo pokazuje apsurdnost teze ...da nema naina da se znatnije povea postotak
nacionalnog dohotka koji bi zavrio u budetima radnikih obitelji, odnosno da se to ne moe uiniti a da se
ne upropasti gospodarstvo. (str. 49) Naprotiv, upravo je porasla kupovna snaga srednje klase bila jedna od
bitnih poticajnih komponenti privrednom razvoju Amerike. Nije ni mjesto ni prilika da se pojam srednja
klasa, kako se u Americi openito koristi, pa i u citiranom Krugmanovom radu, podrobnije analizira s obzirom na to to sve obuhvaa i koji su kriteriji za taj obuhvat primjenjeni (koriteni).
Ovim stavom ne zanemarujem razlike (dostignutog civilizacijskog, tj. graanskog ili kapitalisitikog
stupnja razvijenosti) to su unutar tzv. socijalistikih zemalja postojale. Primjerice, ehoslovaka, velikim
dijelom i DR Njemaka. Ali je openito nivo razvijenosti tog dijela svijeta zaostajao za onim razvijenih
kapitalistikih zemalja. To svakako treba imati na umu.
376

O istraivanjima i definiranju (pojma) srednja klasa u naim prilikama vidjeti u: Zoran Malenica,
Ogledi o hrvatskom drutvu. Prilog sociologiji hrvatskog drutva, Golden marketing Tehnika knjiga,
Zagreb, 2007., naroito str. 115, ss. Vidjeti i: eljko porer (i kol.), Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija, Naklada Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2004.,
naroito u dijelu V. Promjene socijalne strukture ( str. 357).
377

378
Milenko Perovi, Svijest malograanina. Vrijednosni sistem i moralna svijest malograanstva, August
Cesarec, Zagreb, 1989.

435

Knjiga 42.indd 435

2.7.2012. 17:28:38

srednje klase s pravom istie ...da je srednja klasa osnovni medij u kojem se
stalno ponovo zainje i obnavlja temeljni drutveni odnos, na kojem poiva cjelokupna zgrada graanskog drutva. Bitni smisao njene ideologije jest posredovanje i legalizacija sebine svrhe kao temelja, od kojeg sve poinje i u koji se sve
vraa. (Praxis broj 34, 1972., str. 372).
U ime te sebine svrhe, politike poravnavaju drutveni teren za nastupanje
srednje klase iskljuenjem svega to ometa to nastupanje. U modernoj historiji
ekstremni su oblici tih postupaka i rjeenja: faizam-nacizam, nacionalizam i s
njim najue povezan ovinizam, kompradorsko ponaanje spram stranog kapitala i kolaboracija s njegovim jurinim odredima, korupcija i klijentelizam
unutar osvojenog drutva, krajnja represija prema radnikoj klasi.379
Milan Kangrga u prilogu Fenomenologija ideoloko-politikog nastupanja
jugoslavenske srednje klase (Praxis, br. 34, 1971.) naglaava da je pobjedom
politike revolucije (1945. godine) otvoren put u novo, socijalistiko drutveno
ureenje
(...) Meutim, od samog ina osvajanja i uspostavljanja nove vlasti u tom su procesu
istovremeno nuno na djelu i bitni elementi graanske revolucije, sve dotle dok politika
vlast kao takva ostaje prevladavajui moment te iste revolucije. To je i za Marxa i za Lenjina
bio ne samo gorui problem socijalistike revolucije (u kojem se krije osnovna opasnost po
tu revoluciju) nego i index njezina provoenja u djelo: ako se naime u istom potezu ne osigura da se ono politiko dodiruje i podudara sa socijalnim, ako politiki prevrat i osvajanje
vlasti od strane proletarijata nije istim inom temeljni prevrat bitnog (graanskog) socijalno-ekonomskog odnosa, onda e se u taj raspon, u tu neodlunost socijalistikog praktinog
ina izmeu politikog i socijalnog bre ili sporije, ali nuno ubaciti ili utrpati one snage koje
po svojem vlastitom i ekonomskom i socijalnom statusu (ili historijskoj tendenciji) nipoto nisu zainteresirane za socijalistiko drutveno ureenje. Pred tim jo uvijek nerijeenim
Obimna je literatura koja omoguava studiranje ideologije i politikog djelovanja srednje klase. Mislim
da e zainteresirani italac nai mjerodavne informacije i u ovim radovima: 1) Erich Fromm, Bekstvo od
slobode, Naprijed Nolit, Zagreb Beograd, 1980. (prevodioci: Slobodan orevi, Aleksandar I. Spasi.
To je jedna od 12 njegovih prevedenih knjiga istih izdavaa. U ovoj je knjizi prikazan kontinuitet razvoja psihologije srednje klase od kasnog srednjeg vijeka i nastanka kapitalizma do polovine dvadesetog stoljea.
Vrlo je pouna njegova elaboracija psihologije nacizma poglavlje VI , ali i suvremenih oblika otuenja
str. 187, ss); 2) Ivan Kuvai, Ideologija srednje klase, Praxis, broj 34, 1972., str.351373 (Esej je
objavljen kao dio tematskog bloka asopisa s naslovom: Marksizam i drutvena svijest); 3) Faizam i
neofaizam. Zbornik izlaganja na meunarodnom znanstvenom simpoziju, CDD Fakultet politikih nauka, Zagreb, 1976. (U obimnoj grai itaocu e posebno biti korisno konzultirati priloge prvog poglavlja pod
naslovom Prilozi za definiciju faizma i priloge u posljednjem poglavlju s naslovom Neofaizam);
4) Nikola Popovi, Koreni kolaboracionizma, Narodna knjiga, Beograd, 1984.; 5) Nikola Dugandija,
Od nacije do reakcije. Nacionalne manjine i nacionalni agnostici, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2006.; 6)
Naomi Klein, Doktrina oka. Uspon kapitalizma katastrofe (preveo Petar Vujai),V/B/Z, Zagreb, 2008.
(Ameriko izdanje objavljeno 2007. U knjizi se pokazuje na golemom empirijskom materijalu kako suvremena imperijalistika politika krupnog kapitala koristi srednju klasu perifernih podruja i njene intelektualne
predstavnike za izvoenje drutvenih promjena koje su izravno u vezi s interesima kapitala.); 6) Rastko
Monik, Koliko faizma?, Arkzin d.o.o., Zagreb, 1998. (Slovensko izdanje 1995. Preveo Sreko Pulig u
suradnji s Borislavom Mikuliem). Pogledati naroito III dio: Dijagnoze faizma, str.85154
379

436

Knjiga 42.indd 436

2.7.2012. 17:28:38

problemom i danas stoji jugoslavenska revolucija. Tu nerijeenost osnovnog problema eli

iskoristiti danas naa porasla srednja klasa. Birokratizirana politika struktura i etatizirani
ekonomski sistem s jedne strane, bum rasta srednje klase s druge strane, a u vezi s tim nuno
posve nezavidan poloaj radnike klase s tree strane zatvaraju ovaj politiko-socijalni i
ekonomski zaarani krug kretanja iz kojega se trai izlaz. Tekoe naravno nisu male. I sam
princip samoupravljanja poprima ovdje u svojoj realizaciji preteno politiku dimenziju, jer
je i njegov izvor i prvi poticaj bio nuno primarno partijsko-politiki, a nije jo mogao biti i
socijalno-ekonomski (str. 429).380

Najpotpuniju socioloku analizu tektonskog poremeaja ekonomske

strukture razvojem srednje klase nai emo u radovima Ivana Kuvaia. Evo
nekoliko njegovih zapaanja. U knjizi Sukobi, 1972. godine, Kuvai ve u
Uvodu govori o pravcu svog istraivanja:
Nema nikakve sumnje da na sadanji trenutak karakterizira briga o svakodnevnom,
materijalnom, opipljivom, dakle o onom to je vrlo teko staviti u neposredan i pozitivan
odnos sa samoprijegorom i junakim. Da je to tono, vidi se meu ostalim i po tome to oni
motivi koji su u naem drutvu bili tako presudni prije tridesetak godina, danas nemaju gotovo nikakve snage. Privatni interes, pouda, lini i porodini uspon to su ona najrealnija
uporita, koja je besmisleno generalno negirati, ako su ona tu na svakom koraku i u svakoj
pori i ako nismo u stanju predloiti neto drugo kao motivacionu osnovu... Ponovo se o nama
mnogo govori i pie, no ne vie kao o ampionima i herojima, ve kao o igraima, koji su
na putu da proigraju ne samo onaj ogromni u borbi steeni revolucionarni i moralni kapital,
ve i oskudnu glavnicu od koje se poelo... Kada socijalistika revolucija nije na djelu ili pak
stagnira, onda su nuno na djelu snage graanskog drutva, pa na vidjelo odmah izlazi sve
staro smee (Marx) za koje se naivno vjerovalo da je ve odavno poieno. Te snage su
naglim jaanjem privatnog i grupnog interesa kroz relativno kratko vrijeme u nas dobile tako
jaku strukturalnu osnovu, da nije mogue kretanje u drugom pravcu bez ozbiljnih drutvenih
potresa (str. 79).

U raspravama, objedinjenim u knjizi Obuzdana utopija. Prilozi prouavanju suvremenog drutva posebno bih itaocu skrenuo panju na dva meusobno
povezana poglavlja: Ideologija srednje klase (tekst gotovo u cjelini preuzet
Milan Kangrga na kraju svog priloga ukazuje na jedan primjer ideoloke sistematizacije (u jednom tekstu
iz 1971. godine) u kojemu se ...brani interes te (srednje) klase, ali istovremeno s neadekvatnim idejnim
pretpostavkama, pozivajui se naime na komunizam, socijalizam i socijalnu revoluciju., a zavrava prilog
napomenom da e se proturjenosti razvoja jugoslavenskog drutva razrijeiti (u smjeru socijalistike alternative) ako se komunistiki pokret ...istovremeno odluno oslobodi onog ideolokog (i danas ve nabujalog,
agresivnog, beskrupuloznog i sve bezobraznije nametljivog) balasta to se svakodnevno infiltrira u njegove
redove i svjesno muti meu njima. Takav, i samo takav komunistiki pokret moe onda biti i jedina i integrativna, koheziona snaga jugoslavenske zajednice naroda, koja e otvoriti put za stvaralako osloboenje
svih ljudi koji ive na ovom naem historijskom tlu. A to je onaj put, o kojemu je govorio Marx (pa ako ga
napustimo, onda e ova zajednica doivjeti jo teke historijske trenutke)... (str. 446) Podvukao sam tekst u
zagradama, jer mi se ini svojevrsnim prorotvom. Naravno da nije rije ni o kakvom prorotvu, rije je o
tome da je znanstvena i filozofski utemeljena analiza drutvenih proturjeja jugoslavenske zajednice, koja je
ukljuivala ocjenu narastanja klasne snage zainteresirane za historijski slom socijalistike alternative,
jasno uoila da realizacija interesa srednje klase u naim prilikama moe biti samo drutveno reakcionarna.
Razvoj drutvenog konflikta 1990-ih , koji ukljuuje i raspad Jugoslavije, pokazao je koliko su bili i jo uvijek
jesu teki historijski trenuci na koje je upozorio Kangrga.
380

437

Knjiga 42.indd 437

2.7.2012. 17:28:38

iz ve citirane knjige: Sukobi, str. 115144) i to lei u osnovi birokratskog

nacionalizma. Polazei od temeljne teze ...da ideologija srednje klase izrasta
iz poloaja i interesa sitnog vlasnika koji sve vie postaje marginalna figura, no
koji je, usprkos tome, idejno vaan, jer je afirmiranje pojedinane sebine svrhe
osnova cjelokupnog graanskog sistema.(str. 99), Kuvai za specifine jugoslavenske prilike (razvoj nakon 1945. godine) obrazlae strukturu nae srednje
klase i njeno nastupanje kao politike snage:
Po svom karakteru i tipu, naa je srednja klasa mnogo vie nova nego stara.
Njenu veinu ine namjetenici poduzea, ureda, trgovine i mnogobrojnih drutvenih slubi.
Nesumnjivo je da su u nas isto tako dosta jake tendencije razvoja stare srednje klase, u
koju spadaju obrtnici, gostioniari, razni drugi ugostitelji, vlasnici prevoznih sredstava i neke
slobodne profesije. No, ova druga kategorija dosta je kolebljiva i nesigurna...
Nova srednja klasa uzajamno je isprepletena i vrsto povezana s upravnim aparatom,
a djelomino i spolitikom elitom. Njena mnogobrojnost i poloaj u privrednim, politikim,
upravnim, trgovakim i raznim drutvenim organizacijama, a posebno u sredstvima masovnih komunikacija, osigurava joj mo i utjecaj koje u postojeim uvjetima ravnotee snaga
nije mogue ne samo blokirati nego ni neutralizirati na due vrijeme. Nau srednju klasu,
osim toga, titi okolnost to gornji vladajui slojevi u drutvu u tenji za uvrenjem vlasti
podravaju ideologiju ne-klasne stratifikacije stanovnitva. Znaajno je da je ta ideologija dovedena u krizu ne neim drugim, ve upravo naglim jaanjem srednje klase. No, u isto vrijeme to je bio moment njenog istupanja na politiku scenu u savezu s onim dijelom upravljake
elite koji svoju konanu ansu vidi u konstituiranju graanskog drutva. Prijanju integralnu
ideologiju radnog naroda, koja je svo stanovnitvo okupljala na platformi borbe protiv
ostataka svrgnute buroazije i njenih saveznika, zamjenjuje graanska ideologija homogenizacije stanovnitva na nacionalnoj osnovi, to znai po republikama i pokrajinama. (str. 108)
(...) Ono to najprije upada u oi u razmatranju ideologije nae srednje klase jest njena okrenutost prema prolosti i tradiciji. Nacionalni simboli i proslave glavna su sredstva
mobilizacije... Drugi razlog zbog kojeg dolazi do okretanja prema prolosti jest potreba
stvaranja vlastite ideoloke platforme koja e se po svojoj osnovi i po ciljevima jasno odvajati od proleterske. Glavni cilj smiljenog pohoda u prolost, koji nije bio vren samo u
nacionalistikim novinama i publikacijama, ve su ga uz manje izuzetke svesrdno podravala i ostala sredstva masovnog komuniciranja, bio je degradiranje znaaja oruane socijalistike revolucije i njene ideologije i pripremanje ideoloke platforme za nastupanje srednje
klase. (str. 110)381 Na toj ideolokoj platformi i kao njen dio razvija se i faizam ...jer
Htio bih ovdje u vezi s ideolokom platformom za nastupanje srednje klase skrenuti panju na samo dva
iz obilja primjera o izgradnji te platforme. Jedan se primjer tie nevjerojatnog otpora programu reforme
kolstva, to ju je formulirao Savez komunista na svojim kongresima, a operativno je provodili republiki
sekretarijati za prosvjetu. Nije rije ovdje o kritici manjkavosti kojih je svakako bilo, primjerice radikalno
je smanjeno/dokinuto pouavanje filozofije i sociologije, nego je rije je o frontalnom napadu na taj koncept
s pozicija obrane tzv. elitne kole (tzv. tradicionalnog gimnazijskog srednjeg obrazovanja u prvom redu),
to je bio snaan signal malograanskog poimanja podjele rada i pozicije ljudi u drutvenom procesu reprodukcije. Kad se danas, s odmakom od etrdesetak godina pogleda stanje kolstva kontroverze se nisu smirile, srednjokolsko obrazovanje predmet je sporova, a visoko obrazovanje je degradirano na pragmatino
sluenje kapitalu. Studentski bunt s kojim smo se suoili na hrvatskim sveuilitima tokom 2009. godine od
dalekosenog je znaaja kao otpor toj degradaciji i zasluio bi opseno socioloko istraivanje.
Drugi je primjer (govorim to iz uvida u situaciju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 70-ih, 80-ih godina
381

438

Knjiga 42.indd 438

2.7.2012. 17:28:39

sve analize nesumnjivo pokazuju da je to (faizam) u svojoj osnovi pokret sitne i srednje
buroazije (str. 95).

Sastavnim je dijelom spomenutog nastupanja srednje klase i homogenizacije stanovnitva na nacionalnoj osnovi dezintegracija Jugoslavije na republike dravnosti.
Drava doista odumire, ali savim naopako jer gubi funkciju koordinacije i planiranja,
dok njena represivna svojstva jaaju i to u republikama, gdje su pravi centri moi, koji se
meusobno sukobljavaju i paktiraju, a dogovor je brz i efikasan uglavnom jedino onda kad
se radi o uzajamnoj obrani prava da se na svom terenu samostalno odluuje. Posljedice su
,mogobrojne, a najuoljivije je privredno zatvaranje i drastino smanjivanje komunikacije
meu raznim dijelovima zemlje (str. 129).

Osnovne teze svojih dugogodinjih istraivanja promjena socijalne strukture u Jugoslaviji sumirao je i u opirnom razgovoru 1987. godine (Jasmina
Kuzmanovi, Razgovori: Ivan Kuvai. Planetarno obuzdavanje utopije,
Danas, Broj 282, 14. 7. 1987.). Povod tom razgovoru je knjiga Obuzdana
utopija, ali odgovori dotiu sutinska pitanja socijalne strukture njenih promjena i moguih posljedica po razvitak jugoslavenskog drutva. Vana je njegova opaska, sasvim u skladu i s ranije citiranim stavovima:
U nas su srednji slojevi u posljednjih dvadesetak godina dosta ojaali i brojano i politiki. Meutim, ne treba ispustiti iz vida da su nai srednji ili posredni slojevi kako ih
neki nazivaju u svojoj ogromnoj veini izrasli na osnovi administriranja i meetarenja, a
ne na osnovi proizvodnog rada. Zato su u nas sposobni promuurni ljudi masovno naputali
proizvodne pogone i zauzimali poloaje u trgovini i bankarstvu? Pitam se nije li stoga opravdano govoriti o socijalistikoj ili moda balkanskoj varijanti kompradorskog sloja? Koliko
je nezaobilazno pitanje mentaliteta, pokazuje tekua kampanja o razvoju male privrede.
Naime, nema problema s pogonima vezanima uz potronju i trgovinu (kafii, butige), dok
proizvodni pogoni i zanatstvo nikako da krenu.

Veljko Rus je u tezama, naslovljenima Nacija kao faktor koenja drutvenog razvoja (Nae teme, broj 78, 1970., objavljeno i u izvanrednom broju
i nadalje) nevjerojatno bujanje tzv. marketing filozofije. Sektor nastave marketinga postao je jedan
od najvanijih u nastavnom procesu i vrlo je agresivno nametljiv. To dakako nije bilo sluajno. Kakva
politika ekonomija, kakvo teoretiziranje... marketing daje odgovore na gotovo sva pitanja... Naravno da je
s osamostaljivanjem poduzea i njihove izloenosti tritu dobro poznavanje trita bilo nuno za efikasnu
poslovnu politiku poduzea, a marketing je u nastojanju za plasmanom robe i usluga razvio bezbrojne
tehnike osvajanja potroaa (zanemarujem ovdje negativne aspekte marketinga i, osobito, reklama, o
emu je uro unji odavno objavio izvanrednu knjigu pod naslovom Ribari ljudskih dua). Meutim,
marketing je najvie to se moe napraviti da bi se realizirao posebni (naglaavam rije posebni) interes
sa stanovita pojedinanog poduzea, ili kapitala (ma kakvog tipa i ma kakvih razmjera bio), ali on ne moe
rijeiti neravnotee procesa reprodukcije narodne ekonomije. Zanemarimo li historijat ekonomskih kriza
hiperprodukcije, koje e to potvrditi, za to nam je dovoljna pouka ekonomske (financijske) krize 2008. to
traje evo ve nekoliko godina: zemlja u kojoj je marketing kao praksa i nauna disciplina nastao i najvie
se razvio doivjela je ekonomsku krizu podjednakog intenziteta iz razdoblja 1929. godine (i godina to su
slijedile) usprkos marketingu i zajedno s njim. I socioloka studija o ofenzivi marketinga bila bi vrlo
znaajna za razumijevanje nastanka, razvoja i formuliranja ideoloke platforme za nastupanje srednje klase.

439

Knjiga 42.indd 439

2.7.2012. 17:28:39

1987. godine, u povodu tridesete godinjice asopisa, str. 261267) vrlo naglaeno povezao narastanje nacionalizma s procesom diferencijacije:
...koja je realizirana u teritorijalnom sistemu upravljanja, odnosno u republici..., a oni
su ...ostvarili i mogunost za veu dezintegraciju i manju koordinaciju cjelokupne socijalne
aktivnosti u Jugoslaviji. Ako se takvo stanje nastavi, moemo oekivati da e usprkos jakoj
aktivnosti pojedinih dijelova cjelokupni uinak biti slab... Izvor spomenute transformacije
vjerojatno je u shvaanju nacije kao zaokruene totalne zajednice koja se temelji na vlastitom jeziku, kulturi, ekonomiji i dravnosti Rjeenje on vidi u funkcionalnoj integraciji, tj.
funkcionalnom sistemu upravljanja na prostoru cijele Jugoslavije, jer bi to bio ...glavni instrument socijalizacije dravne vlasti i ostvarivanja radnog principa na osnovi jaanja uloge
radnih organizacija u cjelokupnom drutvenom zbivanju (str. 266).
(...) Zbog poklapanja republike teritorijalne zajednice s nacionalnom zajednicom moemo ubudue oekivati veliki porast nacionalnih i nacionalistikih problema. S dosta sigurnosti moemo rei da nas nejasna i nerealna bifurkacija nacionalne aktivnosti moe dovesti
do nefunkcionalnih partikularizama i kritinog zaostajanja industrijalizacije, ili do nasilne
reintegracije svih dijelova u autoritarni centralizam. Politika mo teritorijalno-politikih zajednica tu opasnost jo poveava (str. 264).382

Neboja Popov, jedan najlucidnijih istraivaa sociologije jugoslavenskog

drutva, u svom lanku-studiji Oblici i karakter drutvenih sukoba (Praxis,
broj 34, 1971.) takoer konstatira vanu injenicu:
Dok je u proteklih dvadeset godina radniko samoupravljanje ostalo u dravnom omotau, izvesno oslobaanje delovanja trinih zakona, naroito u poslednjoj deceniji, ojaalo je
privatno poduzetnitvo. Raslojavanje sela, jaanje ekonomske pozicije bogatih seljaka i snaenje privatnog sektora u uslugama, transportu i drugim oblicima ekonomskog posredovanja
umnoava broj i bogatstvo imunih slojeva, pribliavajui ih onim slojevima koji stiu bogatstvo na bazi mesta u politikoj, privrednoj, administrativnoj i tehnikoj hijerarhiji. Prisvajanje
vika rada, to ga stvara radnika klasa, na bazi privatne svojine, upravljakih funkcija, kao
i prisvajanje raznih oblika rente i monopolske dobiti, onemoguava uspostavljanje drutvenog sistema na socijalistikoj osnovi: drutvenoj svojini, samoupravljanju i raspodeli prema
rezultatima rada. Drutvena integracija mora se zato traiti na drugim osnovama, tei se nacionalnoj integraciji politokratije i radnike klase, bogatih i siromanih (str. 339).
382
U obimnom kolektivnom istraivanju procesa tranzicije, objavljenom 2002., postoji slina sumarna
ocjena izvora dezintegracije Jugoslavije. Evo jednog citata iz rezimea istraivanja (danog u predgovoru
I. knjige): Konstitucionalni okvir nacionalistikog socijalizma uspostavio je osnovu budue radikalne etnifikacije politike i politizacije etniciteta, to je rezultiralo u krajnjem ishodu raspadom SFRJ. Ideologija
iskljuujueg etnikog nacionalizma, zasnovana na trijadi jedna nacija, jedna kultura, jedna drava
(Gellner) osloboena raspadom Jugoslavije svih stega vodila je pretvaranju nacionalnih i kulturnih razlika u neprijateljstva. Tako je u postjugoslovenskom kontekstu nacionalizam delovao kao instrument za aktiviranje i mobilisanje skrivenih elemenata tribalnog identiteta za politike potrebe i ciljeve. Na taj nain
je oivljen i legitimiziran privid venih netrpeljivosti i mrnje. To je pozadina tzv. tribalnog nacionalizma
i brutalnosti ispoljene u ratovima na teritoriji socijalistike Jugoslavije. Ovo je kontekst u kome moemo
traiti objanjenje (koje bi naravno zahtevalo detaljniju elaboraciju) za to to u bivoj Jugoslaviji, kao i
tokom njenog raspada, nije razvijen emancipatorski potencijal drutvenog i politikog ivota, ve je prevagnuo anticivilizacijski ekstremni nacionalizam, ija se destruktivnost oitovala u surovim ratovima 1991
1999. godine. Vidjeti u: Vujadinovi, Veljak, Goati, Pavievi (ur.), Izmeu autoritarizma i demokratije.
Srbija, Hrvatska, Crna gora, Knjiga I i II, CEDET, Beograd, 2002. i 2004. Citat iz: Dragica Vujadinovi,
Predgovor, Knjiga I, str. 12.

440

Knjiga 42.indd 440

2.7.2012. 17:28:39

Jasna je proturjenost dva mogua pravca razvoja drutva pravca koji se

temelji na interesu radnike klase nasuprot pravcu koji se temelji na interesima
narastajue srednje klase. U zavisnosti od snage i dominacije jednog od tih
pravaca drutvenog razvoja zavisio je i oblik drutvene kohezije, a s njim i sistema vrednota koje su u drutvu postajale dominantne. Nacionalna integracija morala je po prirodi same stvari oslonac traiti kako u mitovima prolosti,
tako podjednako i u iskljuivosti prema drugim nacionalnim kolektivitetima.
Funkcija politike u tom procesu pomjerala se u pravcu koji je odgovarao aspiracijama srednje klase i nacionalne integracije.
Mislim da je dobro ovdje skrenuti panju na usporedbu dviju razlika u poimanju interesa srednje klase i njenog znaenja za politiki razvoj drutva.
Dakako da su te razlike rezultat historijskih posebnosti formiranja i razvoja amerikog i jugoslavenskog drutva. Spomenuo sam gore Krugmanovu ocjenu o razvoju srednje klase u Americi (zasniva se na redistribuciji dohotka u korist nie
klase i time od nje stvara srednju klasu) i o pozitivnom utjecaju to ga je imala na ekonomski razvoj, koheziju i demokratizaciju drutva. Sve se to dogaalo
na terenu temeljnog drutvenog odnosa u kojemu je kapital i njegova oplodnja
dominantni kriterij. U Jugoslaviji imamo obrnut proces: temeljni drutveni odnos, kojemu bi drutveno vlasnitvo trebalo biti okosnica, erodiralo je s rastom
srednje klase, jer su se drutveno vlasnitvo i aspiracije razvijajue srednje
klase meusobno iskljuivali, pa je i redistribucija narodnog dohotka pratila
njeno nastupanje. Stoga je u Jugoslaviji razvoj srednje klase bio kljuni faktor
nestabilnosti drutva, a svojim je razvojem nuno nametala i promjenu politike,
koja e joj posluiti kao poluga uspostavljanju njenog interesa kao drutveno
dominantnog. Jasno je stoga zato je u sve programske dokumente politikih
predstavnika srednje klase (novoformiranih stranaka) odmah istaknut i zahtjev
za slobodnim tritem i privatnim vlasnitvom kao sinonimima slobode.
Otvorenim ostaje, naravno, pitanje do koje je mjere politika bila u stanju
promovirati socijalistiki razvoj nasuprot pritisku srednje klase? To je, meutim, pitanje koje openito vrijedi za sve zemlje koja su pokuavala ili e pokuati
mjenjati drutveni sistem zasnovan na kapital-odnosu.
Uvid u debatu o trenutku jugoslavenskog drutva, to je voena na stranicama asopisa Praxis, zavrit u zapaanjem sociologa Boidara Jakia
Jugoslovensko drutvo izmeu revolucije i stabilizacije, (Praxis, broj 34,
1971.). Istananim osjeajem za empirijske dokaze o rastuem socijalnom raslojavanju jugoslavenskog drutva Jaki izvrsno dopunjava teorijska istraivanja
ostalih autora. A pritom naroito naglaava dvije mistifikacije kojima se nastoji spomenuto raslojavanje prikriti: ponajprije rije je o mistifikaciji sintagmom
radni ljudi (Jedan radni ovek moe imati dvadeset puta veu platu od drugog, ali je vano da su obojica radni ljudi. Ova teza o radnim ljudima mistificira
441

Knjiga 42.indd 441

2.7.2012. 17:28:39

klasnu i represivnu ulogu drave, jer stvara iluziju da svi imamo jednaku ansu
da sudjelujemo i sauestvujemo u upravljanju optim poslovima., str. 420), a
zatim i sintagmom o ideji etnikog jedinstva (Drugi mehanizam mistifikacije zasniva se na pokuaju da se ideja etnikog jedinstva uspostavi kao osnova
okupljanja svih klasa jedne nacije, i na taj nain uine jednakim u osnovi veoma
razliiti klasni interesi... Pripadati naciji postaje znaajnije nego pripadati klasi,
str. 421.383)
Nakon pregleda podataka o strukturi razliitih slojeva u jugoslavenskom
drutvu Jaki konstatira:
Po svemu sudei jugoslovensko je drutvo klasno strukturirano. Mada se moe govoriti o slojevima (da bi se izbjegao i pojam klasa) ili o kvazi-klasama ili kontraklasi, ini se da
je bolje prihvatiti tradicionalnu Marxovu podelu, iako ne do kraja primerenu, na novi tip buroazije, radniku klasu i seljatvo. Svaka od ove tri klase u naem drutvu deli se na slojeve,
a buroazija se jo nije dovoljno ni konstituisala kao klasa. Ona se jo nije potvrdila dovoljno
kao klasa. Svoju drutvenu mo zasniva za sada na politikoj moi, za razliku od klasine
buroazije koja je svoju mo zasnivala na ekonomskoj moi. Iz politike sfere ona svoju mo
prenosi na sve ostale sfere ivota, to naem drutvu daje karakter posebnog (novog) tipa graanskog drutva. Neophodno je specifinosti ovog tipa drutva posebno ispitivati. (str. 423)

Svoju analizu raslojavanja jugoslavenskog drutva Jaki zavrava opaskom

vanom u traenju odgovora o prevratnim dogaanjima u jugoslavenskom drutvu 1990-ih:
Na kraju, odgovor na pitanje, gde se nalazi jugoslovensko drutvo, mogao bih formulisati na sledei nain: ono se nalazi izmeu revolucije i stabilizacije u dubokoj politikoj,
ekonomskoj i duhovnoj krizi. Senka krize nadvila se nad ovo drutvo, pretei mu da ostane
na granici nerazvijenosti i malograanskog provincijskog tavorenja (str. 423).

Spomenut u i jedan zaista rani prikaz raslojavanja jugoslavenskog drutva.

Rije je o satirinoj prii Branka opia pod nazivom Jeretika pria (objavljena u humoristikom listu Je ljeta 1950. godine). U toj je satiri Branko opi
opisuje pripadnike elite u ljetovalita nepristupanom obinim graanima i vrlo
jasno ukazuje na privilegije novih elita, ukazuje i na duhovne (ili mentalitentne) mijene te elite. Pria je bila razmjerno blaga kritika, a znaajnija od same
prie bila je slubena reakcija najvieg politikog vrha koji je ad limine odbacio
poruku prie, a opia podvrgao nesmiljenom progonu . Pria je progovorila o
istom sindromu raslojavanja jugoslavenskog drutva o kojemu je, zasnovano na
empirijskom materijalu, govorio potpunije i Boidar Jaki dvadesetak godina
poslije, a i on je bio sudski gonjen zbog toga lanka i drugih slinih tekstova.
U vezi s tom mistifikacijom kae i ovo: U irenju ovog oblika manipulacije dolo je do snane sprege
nacionalnih birokratija u republikama koje su inae najee bile sektaki orijentirane spram nacionalnog pitanja i srednjih, jo nedovoljno vrsto konstituisanih slojeva kojima je nacionalizam u razliitim varijantama
sve do kleronacionalizma istinska zastava. U toj sprezi posebno tamnu ulogu igraju pojedine nacionalistiki
orijentisane grupacije intelektualaca. Svoju pripadnost graanskim srednjim slojevima i slubu drutvenoj
eliti te grupacije nigdje jasnije ne ispoljavaju nego u irenju ove mistifikacije (str. 421).
383

442

Knjiga 42.indd 442

2.7.2012. 17:28:40

U raslojavanju jugoslavenskog drutva, postoji i generacijski aspekt.

Moemo govoriti o barem etiri generacijske grupe od 1945. do 1990. i nesporno
je da je prevrat 1990-ih godina bio radikalni razlaz s revolucionarnim djelom
starih kadrova koji su dominirali i nakon 1945., inei glavnina lanstva Saveza
komunista. Ustrajno drei vodee pozicije zanemarili su mehanizme kontinuiteta pa je dolo do erozije revolucionarnog potencijala. Postojala je stalna generacijska napetost u komunikaciji (tipian sluaj su studentski nemiri 1968.). Nije
se adekvatno kadrovski reagiralo na promjenu temeljnog produkcionog odnosa.
Prekid kontinuiteta refleks je socijalnog raslojavanja jugoslavenskog drutva nakon 1945. godine. Zainteresiranog itaoca bih uputio na prilog Stipe uvara,
Na komunistiki pokret i nove generacije, Trei program Radio Beograda,
jesen 1972., str. 23-40, u kojemu se ukazuje na spomenute generacijske tenzije i
uzroke koji su tome vodili.
O nastupanju srednje klase je u diskusiji na savjetovanju Razvoj, dileme
i perspektive Jugoslavenskog socijalizma, odranom u Zagrebu 1988. godine384
govorio i Nikola Viskovi:
Ako je, naime, stvarni povijesni zadatak komunistikih pokreta i komunistikih revolucija da izvre ubrzani proces modernizacije industrijski i openito graanski zaostalih
drutava iz kapitalistike periferije XX stoljea, onda je posve tautoloka istina da taj pokret
i ta revolucija nemaju nikavih bitnih zadataka u razvijenom graanskom drutvu, a da i u samoj kapitalistikoj periferiji njihova snaga i ugled opadaju srazmjerno njihovom uspjehu (ili
pak evidentnom neuspjehu) u ostvarivanju njihova zadatka modernizacije! Ostvarujui svoje
povijesne funkcije nasilne (dravne) prvobitne akumulacije i industrijalizacije nerazvijenih
drutava, u kojima su (ne nuno, nego stjecajem revolucionarne situacije) komunisti doli
na vlast, komunistike partije i komunistike revolucije postaju u tim drutvima suvini, bez
socijalne osnove, i postupno se gase. Jasno je, to zastarijevanje i opadanje komunistikih
partija ide jo bre u situacijama kada razvoj potaknut revolucijom zapada u krizu ili kada
komunistike partije nemaju snage za odstupanje od vlasti u jednom ve dovoljno razvijenom drutvu to se dogaa danas, naroito po prvoj osnovi, u Jugoslaviji, i to prije svega u
onim dijelovima Jugoslavije koji su stekli viu razinu materijalnog i drutvenog razvoja. Zar
nije onda posve prirodno da su brojnost i ugled Saveza komunista slabiji u Sloveniji nego u
Makedoniji ili Kosovu? (tom II, str. 343.).

Iz citiranih razmatranja o jugoslavenskoj zbilji vidi se da je ona bila silno

socijalno diferencirana i s previranjima i konfrontacijama koje su mogle imati
razliite ishode: ili daljnje, dakako postepeno razvijanje socijalistike alternative ili povratak nazad u restauraciju kapitalistike ekonomske strukture i
384
Centar CK SKH za idejno-teorijski rad i Institut za historiju radnikog pokreta (organizatori skupa).
Sva su izlaganja (referati i diskusije) objavljena u dvotomnoj publikaciji: Razvoj, dileme i perspektive
Jugoslavenskog socijalizma, tom I i II, Komunist Centar za id.-teor. rad-IHRPH, Zagreb, 1989. Viskovi
se osvre na razloge opadanja ugleda Saveza komunista u razvijenijim sredinama Jugoslavije i objanjenje
za to nalazi u paradigmi nerazvijenosti i korelacijama to su s tim povezane (smatra je jednom univerzalnom zakonitou suvremenog svijeta... (a) nisu nikakva specifinost dananje Jugoslavije..) teza to ju je
opirnije razvio u svom referatu (Ne)mogunost politikog pluralizma u sadanjem trenutku Jugoslavije.

443

Knjiga 42.indd 443

2.7.2012. 17:28:40

odgovarajueg joj oblika drutva. Raspad Jugoslavije je znaio i naputanje socijalistike alternative i uspostavljanju kapitalistike ekonomske strukture i
u tom smislu rije je, da jo jednom ponovim, o kontrarevoluciji, odnosno o
graanskoj revoluciji u onom smislu o kojemu je govorio Milan Kangrga.
To je jasno naznaeno i u istupima ljudi koji su neposredno politiki formulirali aspiracije srednje klase poetkom 1990-ih. Uvijek su ile zajedno bombastine izjave o slobodnom drutvu, demokraciji, trinoj ekonomiji, ali je
tvrda proza prizemnog interesa ipak bila ono to je odluujue: zgrabiti imovinu
(privatizirati je) i njeno funkcioniranje podvri privatnom interesu. U tom
smislu navodim reprezentativne stavove Vladimira eksa, izreene u Saboru 22.
11. 1994. godine:
Uvodno bih naznaio to je Hrvatska demokratska zajednica kao vladajua stranka u
pogledu pretvorbe drutvenog vlasnitva imala u svome programu, koji je pretoila i u zakon
1991. godine, te koji su bili strateki ciljevi koji su se eljeli postii pretvorbom drutvenog
vlasnitva. Temeljni i globalni cilj koji se elio postii jest da se gospodarska, politika,
socijalna podloga socijalizma destruira i zamjeni onom socijalnom i gospodarskom podlogom utemeljenom u hrvatskom Ustavu. Nije mogao opstojati viestranaki i politiki sustav
utemeljen na prvim demokratskim izborima u Republici Hrvatskoj, a da istodobno ostane i
drutveno vlasnitvo i samoupravljanje kao njegova komponenta. Dakle, da ostane socijalizam u cjelini drutvenog temelja. To je bio kljuni razlog, strateki kljuni razlog da se prilo pretvorbi drutvenog vlasnitva, jer je to znailo potpunu negaciju socijalizma, negaciju
dosadanjih, tadanjih drutvenih vrijednosti i temelja na kojima je poivalo socijalistiko,
komunistiko drutvo. Prema tome, trebalo je uspostaviti hrvatsku dravu na temeljima koji
su naznaeni u Ustavu, dakle da se socijalno-gospodarski, politiki ustroj utemelji na naelima privatnog vlasnitva, na slobodi poduzetnitva i dakle na tim kljunim, temeljnim
naelima hrvatskoga Ustava. Da bi se to oivotvorilo, moralo se provesti korjenitu i temeljitu
preobrazbu, pretvorbu i socijalnog drutvenog temelja, dakle doivjeti potpunu negaciju i
promjenom drutvenog vlasnitva i samoupravljanja.
Jasno da je posredni cilj pretvorbe drutvenog vlasnitva u druge oblike vlasnitva, ako
je drutveno vlasnitvo uope vlasnitvo, ali u klasine oblike vlasnitva poglavito privatnog
vlasnitva, bilo da se postignu oni sekundarni ciljevi koje drutvo slobodnog poduzetnitva,
privatne inicijative i privatnog poduzetnitva sa sobom nosi, a to je od restrukturiranja do
blagostanja. To su sekundarni, neizravni ciljevi, ali ovo je globalni, strateki cilj koji je leao
u politikoj filozofiji pristupa pretvorbi drutvenog vlasnitva i njegova pretvaranja u druge
oblike vlasnitva...
Dakle, je li trebalo ii u niz odreenih kljunih, bitnih odluka koje su znaile temeljiti
raskid i sa socijalizmom i s komunizmom, koje su znaile i raskid s Jugoslavijom, koje su
znaile osamostaljenje Hrvatske. Sve te odluke koje je donosio Hrvatski sabor, koje je donosila i hrvatska Vlada i Predsjednik, znaile su i tegobe i rtve, znaile su i niz popratnih
pojava i posljedica koje je osjeala cijela drava i cijeli narod385 (str. 800, 801).
385
Pretvorba drutvenog vlasnitva, u knjizi Vladimira eksa, Temeljci hrvatske dravnosti, priredio
Pavo Barii, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2005., str. 800816. U knjizi je cijelo poglavlje
posveeno toj tematici naslovljeno: VII. Kriminal i pretvorba. Ne bi trebalo na ovom naslovu (samom po
sebi) graditi dalekosene zakljuke, ali nije tek puki sluaj da su te dvije rijei povezane kopulom i, da

444

Knjiga 42.indd 444

2.7.2012. 17:28:40

Jo je bio jasniji u izjavi: Promjena vlasnikih odnosa, promjena cijelog

jednog sustava i sve derivacije koje iz toga proistiu, znai cijela jedna nova
struktura drutva, ne moe se obaviti ni bezbolno, ni isto. To je porod, ruke moraju biti i krvave i neiste.386
Oigledno, sr iznijetog stava je radikalna i beskompromisna iskljuivost jer
se insistira na ...potpunoj negaciji dosadanjih, tadanjih drutvenih vrijednosti
i temelja.... Je li ita korisnog i pozitivnog do tada bilo to naravno ne ulazi
u horizont nove politike. Stoga kategorine izjave: ...i sve derivacije koje iz
toga proistiu, znai cijela jedna nova struktura drutva, ne moe se obaviti ni
bezbolno, ni isto, pripadaju toj novoj politici. Imajui na umu takav stav
jasnom postaje ve spomenuta konstanta dominantne (ili vladajue) politike u
Hrvatskoj 1990-ih: potpuna negacija ukljuuje i derivacije koje iz toga proistiu, a one e biti bolne i prljave. Zloini koji su se dogodili (unitavanje, ubijanje
i protjerivanje ljudi, jednostrano oduzimanje srpskom dijelu stanovnitva politike pozicije konstitutivnog naroda, pljaka u svim oblicima, naroito pljaka
narodne imovine, razvijanje predatorskog tipa kapitalizma, nezaposlenost, posvemanja korupcija, unitavanje kulturnih dobara, spomenika i knjiga itd.) nisu
dakle ekscesi, neto to se dogaalo izvan kontrole vladajue politike i stoga su
svi ti zloini organski proistekli iz takve politike. Moe li se stoga ta politika,
inaugurirana 1990. i dosljedno nakon toga provoena, oznaiti ikako drugaije
osim kao zloinaka? I moe li onda biti iznenaujue da su dravni i pravosudni
organi bili u funkciji takve politike, da se od samoga poetka 1990-ih govori o
nepostojanju pravne drave i o silnim pritiscima meunarodne zajednice u
vezi s tim?
je to sluajno pobjeglo. I k tome dodajem: je li moglo biti drugaije?! ak je i mudroj vidovitosti eksa
promakla ta simbioza, na to dobro upuuje naslov jednog njegovog javnog istupa: Ni u snu se nismo nadali
tolikom kriminalu (str. 755757). A u ovdje navedenom govoru vehementno je odbacivao upozorenja o
kriminalu u pretvorbi!
Navedeni dio eksovog izlaganja u isto je vrijeme politiki jasan i ideoloki konfuzan. Moe se temeljito
raskinuti s drutvenim vlasnitvom i samoupravljanjem (jer je jedno i drugo postojalo barem formalno
institucionalno i pravno kodificirano), ali je misterija kako se moe temeljito raskinuti s neim to nije
postojalo, a u Jugoslaviji nismo imali ni socijalizam, a dakako jo manje komunizam. Bila je to, stoga,
samo jedna u nizu politikantskih floskula, na to je dobro ukazao Milan Kangrga u poglavlju Boljevizam
socijalizam komunizam u knjizi: Nacionalizam ili demokracija, Razlog, Zagreb, 2002., str. 136 145.
Ovaj eksov navod nisam naao u citiranoj, njegovoj obimnoj knjizi, ali ga je registrirao nestani Feral
Tribune, a zatim je objavljen u knjizi umotvorina (izvorni citati, izreke, bez komentara): Borisa Deulovia I
Predraga Lucia, Greatest shits. Antologija suvremene hrvatske gluposti, Biblioteka Feral Tribune, Split,
1999., str. 155.
Kome, koliko i kako je bila bolna i neista ta promjena cijelog jednog sustava, a za koga nije to
je stvarna historija Hrvatske 1990-ih, u ijem je sreditu cinina, prostaki formulirana i arogantna izjava,
izreena pritom u Saboru (dakle u tzv. predstavnikom i zakonodavnom tijelu(!): Tko je jamio, jamio!, a da
nije nitko tu izjavu kao sukus pretvorbe i promjene vlasnikih odnosa i kriminala kome se ni u snu nismo
nadali podvrgao trenutnoj osudi, ak ni V. eks, valjda zato to je brutalnom iskrenou saela bit politike
HDZ-a i jer ju je izrekla jedna od perjanica HDZ-a?!
386

445

Knjiga 42.indd 445

2.7.2012. 17:28:40

A to se tie razlikovanja stratekih ciljeva (destruiranje drutvenog vlasnitva kao socijalne podloge socijalizma) od sekundarnih ciljeva (rekonstruiranje do blagostanja koje drutvo slobodnog poduzetnitva, privatne
inicijative i privatnog poduzetnitva sa sobom nosi) moe se rei da je prvi
strateki cilj (destruiranje) ostvaren, po razmjerima jedinstvenom pljakom narodne imovine,387 jednim djelom privatizacijom, drugim dijelom unitenjem
proizvodnje brojnih poduzea, ime je zemlja deindustrijalizirana, a temeljni su
resursi preli u vlasnitvo stranog kapitala (naroito banke). Drugi, sekundarni
cilj je rekonstruiranje do blagostanja. to je i kako rekonstruirano teko
je rei, jer je upotrebljeni izraz neodreen; vjerojatno je samo u glavi V. eksa
imao jasan sadraj, ali nam ga nije iznio. Blagostanje je dakako postignuto
387
O tom obiljeju tzv. tranzicije bilo je s raznih strana govoreno. Bilo je i otpora tome. U nastavku u ukazati na tu pljaku kao vanu komponentu privatizacije, ali ovdje elim jednim primjerom skrenuti panju
koliko je percepcija privatizacije kao bezobzirne pljake iroko rasprostranjena. Ako i prihvatimo da o tome
po slubenoj dunosti govore ljudi od struke (prvenstveno ekonomisti, pravnici, ali je primjerice i Milan
Kangrga vrlo jasno na to ukazivao) i politiari (naroito je o tome govorio Stipe Mesi u funkciji predsjednika Republike), ipak mora za svakoga tko prouava drutvena kretanja biti posebno interesantno da i ljudi
bez tzv. znanstvenih, politikih ili kakvih drugih pretenzija doivljavaju obavljenu privatizaciju u Hrvatskoj
kao pljaku narodne imovine. Javna percepcija o privatizaciji kao pljaki intenzivno je prisutna u hrvatskom
drutvu (vjerujem i u drugim dijelovima bive Jugoslavije). Primjer koji na to ukazuje je ova izjava naeg
poznatog karikaturiste Otta Reisingera: Kapitalizam prije Drugoga svjetskog rata i dananji kapitalizam je
neto sasvim drugo. Onaj kapitalizam je ipak imao barem malo morala, kapitalisti su drali do svoga ugleda.
A ovo danas je katastrofa! Strava! Briga te nae tajkune to e se o njima govoriti, pisati, briga njih za to
kako im radnici ive. Njima je samo jedno pred oima novac! Takva pohlepa za novcem je postala bolesna.
I jo kad mi spomenu da su oni uspjeni poduzetnici jo iz doba privatizacije... To je strano, prestrano!
Ta privatizacija je pljaka. Velika pljaka! Veliki Hrvati, pardon, veliki Hrvatine su opljakali hrvatsku! A
istrage oko toga su posebna pria. One krenu, a onda uglavnom dou do neke toke i stop. Bolje da dalje ne
priam... (intervju vodio Milorad Bibi Mosor, Slobodna Dalmacija 17. 7. 2010.)
Naravno da ta pljaka narodne imovine nije bila sama sebi svrha. Ona je uspostavljala red stvari u kojemu
e nova vlasnika klasa i motivi njena angamana (profiti i zgrtanje bogatstva) imati prioritet. Ostvarenju
tog prioriteta posluit e i drava. Jedan od novijih, vrlo pounih primjera jest i sukob javnosti i privatnog
investitora oko Varavske ulice u Zagrebu ljeta 2010. godine. Tim povodom iskazane su vrlo disparatne
ocjene, a novinarka ura Kneevi o tome kae u svom prilogu Tomo, Tomislav, lopovi i vlast (portal
ZaMirZine, 16. 7. 2010.): Nema vie tako maloumnog graanina Hrvatske koji posve jasno ne vidi da je u igri
(i to ne samo ovoj oko Varavske ulice) cijeli sistem, ova nepodnoljiva vlast, njezini tvorci, bivi i trenutani
upravljai na vlasti, njezini sve manje partneri, a sve vie gazde, to jest, lopovski nastali bogatai, tajkuni,
ratni profiteri, a sada ugledni graevinari, trgovci i veletrgovci, vlasnici svega i svaega te dakako i njezina
mutava i ne manje kvarna opozicija... No da su u igri jedan na jedan samo Tomo i Tomislav (Horvatini
i Karamarko), ne bi niti trebalo tehnikih pomagala u vidu stotinjak pretorijanaca, desetak crnih (premda
bijelo obojenih) marica, pustih eljeznih ograda protiv demonstranata te uurbanost gotovo svih gradskih
policijskih stanica oko prihvata uhapenika. Nema vie tako maloumnog graanina Hrvatske koji posve jasno
ne vidi da je u igri (i to ne samo ovoj) cijeli sistem, ova nepodnoljiva vlast, njezini tvorci, bivi i trenutani
upravljai na vlasti, njezini sve manje partneri, a sve vie gazde, to jest, lopovski nastali bogatai, tajkuni,
ratni profiteri, a sada ugledni graevinari, trgovci i veletrgovci, vlasnici svega i svaega, njezina mutava i ne
manje kvarna opozicija. Ni priblino nema dovoljno Remetinaca u koje ulaze, ali i prilino brzo iz njih kao
na traci izlaze nai najvaniji, najbogatiji, najbolji, najcjenjeniji graani. I osobito najvei Hrvati i katolici.
Odavno su si oni, prema znamenitom naputku Imamo Hrvatsku, uzeli ovu zemlju, i jo je samo pitanje
do kada e se iz te posude imati to uzeti. A ve je odavno sastrugano dno, pa se ve snano grabi unaprijed.
Njima Hrvatska, ostalim graanima burza rada i dugovi za nekoliko sljedeih generacija.

446

Knjiga 42.indd 446

2.7.2012. 17:28:41

 za politiku (politikantsku) elitu i za one koji su prigrabili narodnu imovinu, a

kontrapunkt mu je golem broj nezaposlenih, nedostatan ivotni nivo veeg dijela stanovnitva, brutalno cijeenje radnikog znoja, korupcionako ponaanje
itd. sve je to podloga blagostanja, ali samo politike elite i skorojevievskog
kapitala. Umjesto produkcije, taj je kapital, kao ispostava stranog kapitala, razvijao pekulativne poslove, ponaao se poput klasinog kompradorskog sloja
polukolonijalnih i kolonijalnih zemalja. I to traje evo ve punih dvadeset godina!
I govori Franje Tumana, predsjednika HDZ-a i drave vrvili su slinim
tvrdnjama o slobodnom tritu i pluralitetu vlasnikih oblika, tj o privatizaciji i privatnom vlasnitvu kao osloncu demokracije i kao osnovi izgradnje
Hrvatske kao zemlje blagostanja i prosperiteta, o izlasku Hrvatske iz nenaravnog socijalistikog sistema i o potrebi duhovne obnove jer smo stoljeima
bili rtve Hrvatima nesklonih sila, o tome da se hrvatski narod tek 1990. godine
prenuo iz vievjekovnog sna, da su (od 1990. do 1992.) ostvareni ...ideali
za kojima je hrvatski narod teio punih devet stoljea... o kojima se nisu usudili
sanjati, a kamoli ih propovijedati, svakojaki politiki smuenjaci, arlatani i prodane due koji danas bezumno napadaju HDZ, usprkos nepobitnim injenicama
da su ti ideali postali zbiljnost prije svega djelom i umjenou HDZ-a (iz govora u povodu druge godinjice prvog opeg Sabora HDZ-a, Veernji list, 24.
2. 1992., str.3).388
U jugoslavenskoj zbilji je do poetka 1990-ih formirana kritina masa
prevratnih faktora: razvoj srednje klase kao interesno homogene drutvene
snage, razvoj teritorijalnog, i s nacionalnim podudarnog sistema upravljanja, a na
toj osnovi zatim rastakanje integrativne funkcije drave, formiranje politike
elite koja je pogodovala interesima srednje klase i zapravo u najveoj mjeri postala njenim eksponentom.
Sporovi oko funkcije drave u Jugoslaviji i sporovi oko nacionalnog pitanja bili su, i stalno su, predmet obimnih rasprava i sporova. Rasprava o raspadu Jugoslavije i posljedicama koje su s tim u vezi, moraju, dakako, te rasprave
imati na umu.389 Ovdje se tom opirnom materijom ne moemo baviti. Bilo mi
388
O politikim smuenjacima, arlatanima i prodanim duama, toliko omiljenim Tumanovim potapalicama, nije potreban komentar... Ali je nevjerojatno da je hrvatski narod punih devet stoljea teio
idealima, a nije naao snage da ih ostvari i da ih je tek ekipa poznata kao HDZ uspjela ostvariti u samo dvije
godine! Gdje li je naao uporite za tvrdnju da su jo prije devet stoljea na bilo koji nain iskazani ili/i
formulirani ideali to ih je HDZ uobliio u svom programu i u samo dvije godine ostvario? Ni rijei o tome
da li je hrvatski narod svih tih devet stoljea bio kompaktna masa ili je moda stanovnitvo na podruju
(ili teritoriju) dananje Hrvatske tokom tako dugog razdoblja bilo na neki nain socijalno raslojeno, pa su u
skladu s time moda postojali razliiti interesi, razliiti ideali, da su postojali i raznoliki konflikti (prisjetimo
se samo Matije Ivania i Gubeca, pa brutalne represije nad radnicima u Kraljevini). Ukratko, rije je o mistifikacijama koje nikakav politiki pragmatizam ne opravdava.
389
Literatura o raspadu funkcija drave, tj. o odumiranju drave uistinu je obimna. Navodim ovdje samo
dio onoga to sam konzultirao. O odumiranju drave najpotpunije je pisao Dejan Jovi, Jugoslavija.

447

Knjiga 42.indd 447

2.7.2012. 17:28:41

je vano pokazati da je rije o tektonskom poremeaju ekonomske (i drutvene) strukture kao osnove koja omoguuje razumijevanje i navedenih sporova,
ali i onoga to je slijedilo nakon prevrata 1990-ih u jugoslavenskim zemljama.
Mislim da su citirani autori (Kangrga, Kuvai, Popov, Jaki, Rus, Viskovi)
ukazali na bitne faktore koji su izraavali promjene ekonomske strukture, a te su
promjene onaj odluni posredni element koji je nuno vodio raspadu Jugoslavije
i koji se najee percipirao kao sukob republika, tj. sukob nacionalnosti, kao
meunacionalni konflikt. Jasno je iz toga da je reduciranje konflikata na tzv.
meunacionalne netrpeljivosti, na tzv. vjekovnu mrnju dva veinska naroda, na tzv. civilizacijsku razdjelnicu dva svijeta (istonog, bizantinskog,
pravoslavnog i zapadnog, latinskog, katolikog) sasvim manjkavo i da
ne objanjava fenomen raspada Jugoslavije.
Naroita zaotrenost nacionalnog pitanja proizila je ne samo iz njegove
funkcije ideolokog sredstva homogenizacije (naciona svoje republike), kao
dijela politike platforme srednje klase, nego i iz bogatstva nacionalistikog
naslijea, naroito onoga iz vremena II. svjetskog rata, a isto tako i brojnosti
nacionalizama (uz tzv. republike nacionalizme treba im pribrojati jo i muslimanski i albanski). Stoga ne iznenauje da je nacionalizam trajno prisutna tema
politikih debata (naroito inaugurirana na kongresu SKJ, 1968. godine), ali i
istraivanja u podruju drutvenih nauka, da zanemarim sada sporove na podruju jezikoslovlja, prvenstveno spor oko tzv. hrvatsko-srpskog/srpsko-hrvatskog
jezika (i Novosadskog dogovora iz 1954. godine).
Ne udi stoga da su rasprave i sporovi o nacionalnom pitanju vrlo broj390
ni. Navodim tek dvije komponente nacionalizma:
Drava koja je odumrla. Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (19741990), Prometej, Zagreb, 2003.
Vrlo vanom mi se ini i serija razgovora to su ih krajem 2001. i poetkom 2002. godine vodili novinari
radija Slobodna Evropa pod zbirnim naslovom Svedoci raspada. Objavljeno je ukupno sedamnaest razgovora (navodim imena novinara koji su razgovore vodili, abecednim redom prezimena) s akterima politikog ivota koji su imali izravan uvid u dogaanja i odluke politikih foruma s kraja osamdesetih i poetka
devedesetih godina prolog stoljea: Dimitrije Boarov (dva) s Nandorom Majorom i Bokom Kruniem;
Sabina abaravdi (etiri) s: Biljanom Plavi, Stjepanom Kljuiem, Nijazom Durakoviem, Mirom
Lazoviem; Omer Karabeg (etiri) s Milanom Kuanom, Stjepanom Mesiem, Kirom Gligorovim, Vasilom
Tupurkovskim; Branka Mihajlovi (dva) s Borisavom Joviem, Dragoslavom-Draom Markoviem; Nenad
Peji (dva) s Raifom Dizdareviem, Bogiem Bogieviem; Tena Periin (jedan) sa Stipom uvarom;
Dragan tavljanin (jedan) s Milom ukanoviem. Tome treba dodati zavrni, osamnaesti razgovor, vodio
ga je Omer Karabeg s tri historiara/povjesniara: Latinkom Perovi (iz Srbije), Ivom Bancem (iz Hrvatske) i
Dubravkom Lovrenoviem (iz Bosne i Hercegovine). Smatram ga vrlo vanim prilogom temi raspada drave. Samo uzgred spominjem da nemamo na raspolaganju kompetentnu bibliografiju o raspadu Jugoslavije,
a priloga je o tome sve vie. Impozantan je prilog Neboje Popova (ur.), Srpska strana rata. Trauma i katarza
u istorijskom pamenju, Republika, Beograd, 1996. (drugo izdanje 2002.)
O nacionalnom pitanju kao faktoru konflikta u procesu raspada Jugoslavije postoji ogroman broj rasprava.
Pobrojit u neke od onih to sam ih konzultirao: 1) Janko Pleterski, Nacije Jugoslavija revolucija, Izdavaki
centar Komunist, Beograd, 1998.; 2) Sran Vrcan, Nacija Nacionalizam Moderna drava. Izmeu etnonacionalizma, liberalnog i kulturnog nacionalizma ili graanske nacije i postnacionalnih konstelacija, Golden

390

448

Knjiga 42.indd 448

2.7.2012. 17:28:41

Prvo, nacionalizam 1990-ih u Jugoslaviji bio je historijski retrogradan jer

nijedna nacija u SFR Jugoslaviji nije bila ugnjetavana u smislu u kojemu je nacionalno ugnjetavanje bilo poznato u historijskom razdoblju prije 1941. godine
(ne samo u zajednici nastaloj 1918., nego i u dravnim tvorevinama to su joj
prethodile) pa stoga nije imalo uporite u borbi za nacionalno osloboenje jer
su sve nacije imale osigurane uvjete svoga identiteta.
Drugo, nacionalizam se pokazao kao pogodna ideoloka kamuflaa politikih aspiracija srednje klase. Ali u toj funkciji, platforma sporova je opet neizravna, teritorijalno-republika umjesto funkcionalna, kako je to formulirao Veljko
Rus: raspored investicija, gradnja cesta i openito komunikacija, ekonomske
kompetencije republika, sporovi o fondu za nerazvijene, otra razilaenja u pitanju o ekonomskoj eksploataciji republika, neslaganja oko zajednikih jezgri
kolskih programa, potenciranje jezine raznolikosti ili purifikacije, dezintegracija velikih tehnolokih sistema (pota, eljeznica, elektroprivreda) itd. Tako
homogeniziran nacion po prirodi stvari je sve ono to nije bilo njegov dio
smatrao neprijateljskim, smetnjom i nastojao ga je iskljuiti.391
marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2006.; 3) Erik Hobsbaum, Nacije i nacionalizam od 1780. Program,
mit, stvarnost (prevela Svetlana Nikoli), Filip Vinji, Beograd, 1996.; 4) Ivo Banac, Nacionalno pitanje
u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika (preveo Josip entija), Globus, Zagreb, 1988. (to je prevod s
engleskog izdanja: Cornell University Press, 1984.); 5) Ivo Banac, Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.; 6) Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u
19. i 20. stoljeu, B.A.R.B.A.T, Zagreb, 2002.; 7) Drago Roksandi, Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do
naih dana, Vjesnik (posebno izdanje), Zagreb, 1991.; 8) Rade Kalanj, Modernizacija i identitet, Politika
kultura, Zagreb, 2008.; 9) Duko Sekuli (i sur.), Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije, Naklada Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2004.; 10) Goran
Babi (priredio), Jugoslavija u Hrvatskoj, Adeona Struna knjiga, Beograd, 2000.; 11) Gordana eri
(ur.), Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni obrasci, strategije i stereotipi konstruisanja Drugosti
u upeatljivim dogaajima tokom razgradnje bive Jugoslavije: tampa, TV, film, Edicija RE Institut
za filozofiju i drutvenu teoriju, Beograd, 2008.; 12) Alija Hodi, Tragovi pored puta. Socioloki fragmenti o procesu modernizacije, Institut za drutvena istraivanja (IDIZ), Zagreb, 2008.; 13) Mojca Pajnik
and Toni Kuzmani (eds), Nation-States and Xenofobias. In the Ruins of Former Yugoslavia, Mirovni
intitut, Ljubljana, 2005.; 14) Tihomir Cipek i Josip Vrandei, Nacija i nacionalizam u hrvatskoj povijesnoj
tradiciji. Zbornik radova, Alinea, Zagreb, 2007.; 15) Nikola Dugandija, Nacionalna zbilja i njezini prividi, Durieux, Zagreb, 2010; 16) Duan ali (ur.), Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u
Socijalistikoj Republici Hrvatskoj, 1 i 2, JAZU, Zagreb, 1988.
Mislim da je potrebno skrenuti panju itaoca naroito na knjigu Janka Pleterskog zbog njenog pristupa,
jer metodoloki i sadrajno povezuje nacionalno pitanje s onim to je Otokar Kerovani naznaio kao
socijalno gibanje na junoslavenskom prostoru. Treba obratiti panju i na injenicu da je njegova obimna
studija zanemarena, pa ak nije ni spomenuta u nekim od navedenih radova koji se posebno bave razvojem
nacionalnog pitanja na jugoslavenskom prostoru. U svakom sluaju, zbog pristupa istraivanju, ali i rezultatu,
studija Pleterskog je nezaobilazno djelo ukoliko se nacionalno pitanje u Jugoslaviji eli sagledavati i razumjeti
u svoj njegovoj sloenosti i isprepletenosti sa evolucijom (i perturbacijama) drutvenih odnosa u toj zemlji
(tim zemljama). Vrlo je vrijedno to se u njoj nalaze i obimne primjedbe to su upuene autoru, a ukazuju na
sporna tumaenja i zakljuke.
U razgovoru za radio Slobodna Evropa Ivo Banac, primjerice, izriito kae: Bilo je i drugih uasnih
ratova, ali to ne umanjuje razornu djelatnost ovoga to se dogodilo na podruju bive Jugoslavije. Mislim
da je sve to bilo u funkciji stvaranja etniki homogenih drava... Trebalo je stvoriti okolnosti koje e dovesti
391

449

Knjiga 42.indd 449

2.7.2012. 17:28:42

Demagoko-mimikrijski zaogrnuta idejom teritorijalne homogenizacije i

etatiziranog naciona, politika platforma srednje klase se sve zdunije i sve
masovnije lijepila za povijesne i ideoloko-simbolike relikte ustatva, za
proustaku emigraciju i za klerikalnu graantinu kao antisocijalistiku alternativu, iz ega je proistjecala glavna operativna snaga hrvatskog politikog ivota
1990-ih.392
Politika opcija koja je 1990-ih postala dominantna i vladajua snaga u
Hrvatskoj, nije niim pokazala da je shvatila, razumjela i uvaila, primjerice,
injenicu da je Hrvatska prije svega, pluralna povijesna zajednica. Ona nije
zadana, i proizvod je izuzetno zamrenog historijskog razvoja, na koji su utjecali
raznovrsni imbenici. Dok ovo ne shvatimo, ostat emo sputani grubim patvorinama hrvatske povijesti, koje bitne oznake nae drave, pa i hrvatskog naroda,
ne trae u povijesnoj slojevitosti, naglaenim regionalizmima i suprotnostima,
nego u izmiljenoj beskonfliktnoj homogenosti (Ivo Banac u: HHO, Srbi u
Hrvatskoj. Juer, danas, sutra, Zagreb, 1998., str. 13).
***
Drutvenu situaciju u Jugoslaviji, a time i podlogu raspada Jugoslavije i naputanja socijalistike alternative karakterizira nastajanje i razvoj interesne pozicije srednje klase te formiranje, pozicioniranje i aspiriranje primjerene ideologije kojoj je nacionalizam temeljni oblik iskazivanja. A snagu prevratu dale
su proturjenosti u samom fundamentu ekonomske strukture koje su afirmaciju
do etnikog razgranienja, a to se moglo postii jedino krajnjom brutalnou... Ponavljam, glavna karakteristika ovog rata je u tomu to je to bio rat za stvaranje etniki homogenih drava (vidjeti referencu u
fusnoti 19). Etnika homogenost drava u suvremenom je svijetu apsolutna besmislica, pogotovo ima li
se na umu intenzivna migracija i, dakako, tzv. globalizacija. Za Jugoslaviju kao prostor intenzivne i historijski uvjetovane izmjeanosti stanovnitva razliitih etnikih (narodnosnih) identiteta insistiranje na etnikoj
homogenosti tu besmislicu pretvara u zloin. Ekstremni i planirani zloin nagovjestio je jasno F. Tuman u
svojoj knjizi Bespua povijesne zbiljnosti (opravdavanje genocida jer vodi homogenizaciji stanovnitva),
zatim poinjui u javnim govorima uzvikom Hrvati i Hrvatice (kao da drugi ne postoje), nepoduzimanjem
nikakvih mjera zatite protiv progona graana srpske narodnosti (ne samo izbacivanje s posla, iz stanova, miniranja kua, nego i ubijanja graana srpske narodnosti prije bilo kakvih oruanih konflikata), proglaavanje
cijelog jednog korpusa hrvatskih graana remetilakim faktorom. Ne moe se dovoljno naglasiti kolikog je
negativnog i provokativnog politikog naboja i iskljuivosti bila jedna od prvih odluka nacionalistike politike ukidanje pozicije srpskog dijela stanovnitva kao konstitutivnog faktora hrvatske dravnosti. Sve to se
kasnije dogaalo bilo je tom odlukom (a njoj je prethodila intenzivna ovinistika retorika na predizbornim
mitinzima i u novinama) u najveoj mjeri prejudicirano.
Nacionalizam je nadasve sloena kategorija. Na to su dobro u svojim prilozima ukazali arko Puhovski
(Rat nastavak moralnosti drugim sredstvima) i Slaven Ravli (Nacionalizam kao ideologija) u knjizi:
Predrag Matvejevi: knjievnost, kultura, angaman, priredili Sanja Roi i Nenad Ivi, Prometej, Zagreb,
2003. Od svog nastanka u Francuskoj revoluciji doivljavao je nacionalizam raznolike metamorfoze, pa
Ravli s pravom napominje: Nacionalizam se pokazao kameleonskom ideologijom (izraz Anthonyja
Smitha) koja boju mijenja prema socijalnom kontekstu, oblikujui se u razne tipove (str. 144, kurziv A. L.)
392

450

Knjiga 42.indd 450

2.7.2012. 17:28:42

socijalistike alternative ograniavale. Rije je o nivou razvijenosti produktivnih snaga koje nisu omoguavale radikalno prevladavanje bitnih elemenata
kapitalistike reprodukcije. Produktivne snage su imale obiljeja oba tipa kapitalizma dvadesetoga stoljea o kojima govori Andrea Fumagalli: obiljeja TaylorFordovog tipa kapitalizma i obiljeja kapitalizma znanja, pri emu je prvi tip
vjerojatno bio dominantan.
S tim u vezi, oko nekoliko dilema voene su burne debate, konfrontacije
i razilaenja. Najvie se lomilo oko pitanja robne proizvodnje. U kojoj je mjeri robna proizvodnja kompatibilna s formuliranim socijalistikim intencijama?
Moe li se govoriti o socijalizmu uz postojanje robne proizvodnje? Kakve je prirode robna proizvodnja? Na kojim je vlasnikim osnovama robna proizvodnja?
Mogu li se istovremeno ostvariti i formulirane socijalistike intencije i razmjerno
uravnoteen privredni razvoj i rast produktivnosti drutvenog rada? Kako osigurati racionalnu alokaciju resursa da bi se omoguio stabilan rast privrede i u isto
vrijeme uravnoteiti narodnu privredu uz djelovanje zakona vrijednosti? Itd...
Robna proizvodnja se nije mogla dokinuti ili preskoiti, a dok je nje,
ne moe se govoriti o socijalizmu moe se govoriti jedino o uzmicanju kriterija robne proizvodnje pred drugim kriterijima donoenja odluke. Taj se proces
mijenjanja kriterija odluivanja zapaa i u kapitalistikim drutvima, ne samo i
ne prvenstveno na nivou firme (poznati problem ciljne funkcije firme, formuliran
kao pluralitet kriterija odluivanja umjesto jednog kriterija profita), nego i
na nivou cjeline procesa reprodukcije, to je postalo poznato kao intervencija
drave u ekonomski proces, posebno u podrujima gdje se prilikom odluivanja
moraju uzimati u obzir drugaije konsideracije nego to je relacija troak-profit,
primjerice u izgradnji objekata infrastrukture, zdravstvenih i kolskih objekata
i njihova djelovanja, ustanova kulture, zatite prirodne sredine, pa reguliranja
distribucije stvorene vrijednosti itd. Jasno je da u drutvu sa socijalistikom intencijom, za razliku od kapitalistikih drutava, ovaj proces mijenjanja kriterija odluivanja iskazuje koliko je napredovalo podrutvljavanje procesa reprodukcije drutvenog ivota, a to podrutvljavanje mora biti svjesno podravano.
Viegodinja debata o konceptu ravnotene cijene (dohodna cijena, specifina cijena proizvodnje, vrijednosna cijena, cijena proizvodnje), samo je
reflektirala nedoumice o nainu djelovanja zakona vrijednosti u socijalistikoj
ekonomiji.
Odmah su s tim u vezi i sljedea dva sutinska pitanja: priroda vlasnitva
i na njemu zasnovano pravo odluivanja, kao i pitanje poloaja radnike klase
(kao radne snage i kao nosioca upravljanja, odnosno i kriterija kojim se u upravljanju rukovodi). Vlasnitvo se u zemljama koje su izvele socijalistiku politiku revoluciju iskazalo kao naroito sporno pitanje. Poznato je da je poetni
politiki zahvat u ekonomsku strukturu drutva bio obiljeen nacionalizacijom
451

Knjiga 42.indd 451

2.7.2012. 17:28:42

(eksproprijacijom) i podravljenjem proizvodnih snaga. Drava se javlja kao

vlasnik i pojavljuje se poznati problem etatizacije koji ima za posljedicu neefikasnu proizvodnju i naroito problem koliine, asortimana i nedostatne distribucije roba potrebnih za zadovoljenje osnovnih ivotnih potreba stanovnitva.
U Jugoslaviji je u tome uinjen pokuaj istinskog preloma s uvoenjem samoupravljanja formuliran je koncept drutvenog vlasnitva kao antiteza dravnom
vlasnitvu. Nominalni naziv drutveno vlasnitvo oznaavalo je tek otvaranje
procesa podrutvljavanja393 procesa kome je predstojao dug put i koji se moe
Drutveno vlasnitvo doivjelo je svakovrsne kritike, posebno zbog nejasnoa u vezi s titularom. Kao
osobena kategorija pojavio se s uvoenjem samoupravljanja i na toj osnovi su traena rjeenja raspodjele,
alokacije resursa itd. Po svom usmjerenju bio je negacija i privatnog, ali i dravnog vlasnitva, jer ni jedan od
ta dva oblika ne omoguava samoupravljanje. Ne znam da li je potrebno podsjetiti da drutveno vlasnitvo
nije bilo politika izmiljotina, nego pokuaj da se formulira alternativa do tada poznatim i dominantnim tipovima vlasnitva koji nisu omoguavali ekonomsku demokraciju, tj. samoupravljanje. A suvremeni razvoj
u kapitalistikim zemljama stihijski upuuje na nunost podrutvljavanja. Na tome se temelji porasla uloga
drave s regulatornim funkcijama procesa reprodukcije, to ukljuuje i formulaciju ogranienja u djelovanju
kapitala (ne samo s obzirom na zatitu prirode, nego i nekontroliranog autonomnog djelovanja financijskog
kapitala, a takoer i samovolje tzv. menaderske elite...). To su, uz ostalo, korijeni krize suvremenog kapitalizma i pojaane borbe unutar kapitalistikih drutava izmeu zastupnika slobodnog trita i zastupnika
dravne regulacije slobodnog trita. Instruktivno je o tome pogledati knjigu: Ian Bremmer, End of the
Free Market: Who Wins the War Between States and Corporations?, Portfolio, New York, 2010.
Mislim da je korisno skrenuti panju itaocu da je u zanosu destrukcije drutvenog vlasnitva Borislav
kegro, beskompromisni zastupnik privatizacije kao jedinog naina postizanja efikasne ekonomije, u
svojstvu ministra i potpredsjednika Vlade na sjednici Sabora prosinca 1994. godine (Izvjea Hrvatskoga
Sabora, broj 130, 7. 12. 1994.) iskazao podrku tom stavu, ali na sebi svojstven nain (arogantan/bahat,
koji je i inae krasio nosioce dominantne nacionalistike politike), izjavivi ...da i u pretvorbi i privatizaciji
ima nepravilnosti, ali ni vie ni manje negoli u trgovini kavom, cigaretama, piem i drugim proizvodima
(str. 24). Bio je to dio odgovora na primjebe o manjkavostima pretvorbe i privatizacije, koja je dovela do
bitnog smanjenja zaposlenosti od oko 30%, a zatim je u nastavku rasprave o konceptu i praksi pretvorbe i
privatizacije, odgovarajui na primjedbu o razliitosti stava to ga je zastupao 1990. odgovorio: ...stojim
iza svake rijei i borim se da oivotvorim ono to sam pisao 1990. godine, kada to neke novine nisu htjele
objaviti... Dodao je kako su nas isti oni koji danas govore kako se sporo privatizira, uili i prali nam mozak
kako je drutveno vlasnitvo najprogresivnije, najbolje od svih na svijetu (str. 27). Tu izjavu treba promatrati
dvojako: kao izraz odnosa prema profesorima koji su ga pouavali, kao i prema uenju (ili svladavanju)
struke, ali i sa stanovita rezultata to su destrukcijom drutvenog i inauguracijom privatnog vlasnitva
ostvareni u dvadeset godina nakon prevrata 1990.-e godine. O postignutim rezultatima (rekonstruiranje
do blagostanja, kako je to zvanino, u ime dominantne politike, formulirao V. eks) bit e rije neto
kasnije. Ovdje samo kratka napomena o uenju (svladavanju) struke. Da je posegnuo tokom studiranja
(ili kasnije) samo za knjigama E. Kardelja (Proturenosti drutvene svojine u savremenoj socijalistikoj
praksi, izdanju iz 1976. godine) i Ivana Maksimovia (Teorijske osnove drutvene svojine, izdanje iz
1975. godine) pouio bi se da nije bila rije o najboljem, nego o historijski nunom, tek rudimentarno
zapoetom i vrlo proturjenom procesu podrutvljavanja. Taj problem podrutvljavanja nije, naravno, pao
s neba, nego je uvjetovan suvremenim razvojem produktivnih snaga i potrebama drutvene reprodukcije,
pa je u krajnjoj konzekvenci i bilo uzrokom socijalnih revolucija XX stoljea. Evo jednog od novijih odjeka
nunosti podrutvljavanja. U knjizi Understanding Knowledge as a Commons. From Theory to Practice,
(eds Charlotte Hess and Elinor Ostrom, The MIT Press, 2007.), u poglavlju knjige, naslovljenom The
Growth of the Commons paradigm, David Bollier kae i ovo: Amerika politika kultura nadasve je izraziti
zastupnik slobodnog trita. Ona slavi jaku individuu, ovjeka uspjeha, ne i zajednicu. Moda zato to
je Hladni rat bio usmjeren protiv komunizma i srodnog mu socijalizma, Amerikanci su skloni promatrati
reime kolektivnog upravljanja kao moralno problematine i destruktivne za slobodu, barem apstraktno. S
obzirom na to naslijee, oteanim se ini izazov tumaiti da je zajedniko mnogo rasprostranjenije nego to
393

452

Knjiga 42.indd 452

2.7.2012. 17:28:42

oznaiti pragmatikom parolom izgradnje socijalizma. Na toj osnovi tek je

postepeno trebalo razvijati ekonomsku, pravnu i politiku institucionalnu infrastrukturu kojoj bi temeljnim kriterijem bio interes radnike klase.
Dio kontroverzi vezanih uz drutveno vlasnitvo iskazivao se i kao razilaenje u tumaenju o tome da li je radna snaga roba u socijalistikoj robnoj proizvodnji. Nije to bio skolastiki spor. Ostavimo li po strani ideoloke pozicije,
ovdje je rije o dva meusobno povezana aspekta drutvene proizvodnje. Prvo,
je li uope mogua robna proizvodnja unutar koje glavni njen faktor i stvaralac
vrijednosti i sam ne bi ulazio u proces proizvodnje kao vrijednost? A zatim, drugo, tretman radne snage kao faktora koji nije roba, koji dakle nema vrijednost,
nuno vodi arbitrarnom vrednovanju radne snage, tj. odreivanju njene nadnice
(linog/osobnog dohotka, plae...)... a to je vrednovanje ilo kako na utrb
nadnice, tako i na to je mogue vee prisvajanje vika rada na temelju kojega
se formirala, egzistirala i razvijala srednja klasa. Unutar toga treba promatrati
velike napore oko formuliranja raspodjele prema radu (ekonomske jedinice,
primjena sistema odreivanja sloenosti rada, nagraivanje po jedinici rada
itd.), ali i teorijska nastojanja (u nas i u svijetu) ekonomske nauke o formuliranju
teorije samoupravnog poduzea. Krajnji je rezultat u praksi bio da je i distribucija novostvorene vrijednosti izrazito bila deformirana (podcjenjena nadnica i
upotreba vika vrijednosti pod dominantnim utjecajem kriterija srednje klase),
to je za rezultat imalo brojne distorzije u procesu drutvene reprodukcije.
uviamo i da ono moe biti visoko efikasan nain stvaranja ekonomskog i socijalnog blagostanja. Upravo je
to ono to ova knjiga nastoji pokazati i objasniti (str. 27). Preveo sam pojam commons kao zajedniko,
ali bi primjereno bilo rei i drutveno!) Uostalom, jedna od urednica ove knjige, Elinor Ostrom, dobila je
Nobelovu nagradu za ekonomiju za istraivanja koja su ukazala da oblici drutveno organiziranog i voenog
rada mogu biti efikasniji od privatno voenog rada. kegro je mogao barem proitati lanak Bogomila
Ferfila (s Fakulteta za sociolologiju i politike nauke u Ljubljani): Profesor Maksimovi jedan od tvoraca
kritike teorije drutvene svojine (Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, broj 56, 1991.) pa bi zapazio
zakljuak ...da je kritika teorija drutvene svojine bila znaajan doprinos riznici modela, opcija i strategija
(potencijalno) efikasnih i humanih drutveno-ekonomskih sistema. U ovoj eri opeg napada kapitala na tzv.
socijalnu dravu (a ona je svojevrsni oblik procesa podrutvljavanja!) korisno je konzultirati kapitalni rad
Petera H. Linderta, Growing Public. Social Spending and Economic Growth Since the Eighteenth Centuri
Vol. 1 i 2, Cambridge University Press, 2004. Oito je, dakle, da tematika podrutvljavanja, pa slijedom toga
i institucionalizacija drutvenog (commons) u obliku drutvenog vlasnitva, nije nikakva politikantska
izmiljotina, nego ivotna potreba suvremenog drutva, ukoliko se eli razvijati na humanijim osnovama od
onih to ga je iskazao kapitalizam. Oito je da kegro kategoriju drutveno vlasnitvo ne smatra legitimnim
elementom nauavanja politike ekonomije, a pritom ne navodi nijedan argument (strune ili znanstvene
naravi) za takav stav, osim ako argumentom ne uzmemo puku tvrdnju, niti navodi tko je to njemu prao
mozak (izostavimo li da je arogantno uzeo pravo da govori i u ime drugih, ali ne navodi tko ga je za to
ovlastio). Stoga navedenu izjavu Borislava kegre treba promatrati i kao dio one brutalnosti i neistoe
koju je jasno iskazao V. eks. Naravno da je ona time i dio hrvatskog folklora pretvorbe i privatizacije, a
znaajno joj je obiljeje negiranje svega to je toj pretvorbi i privatizaciji prethodilo.
Ne vjerujem da su B. kegro i V. eks paljivo itali spise amerike filozofkinje Ayn Rand, ali svakako su na
njenoj misaonoj poziciji: kapitalizam je najbolje to je ovjeanstvo izmislilo da bi ovjek bio slobodan
i da bi se stvorilo blagostanje. Vidjeti: Ayn Rand, Capitalism: the Unknown Ideal, Centenial edition, A
Signet Book, New York, 1970.

453

Knjiga 42.indd 453

2.7.2012. 17:28:43

Jedan od izraza spomenutih nastojanja svakako je bio i koncept udruenog rada, pravno formuliran u Zakonu o udruenom radu i (dugo nastajuem)
konceptu (i zakonu) o minulom radu. Naroito je debata o minulom radu,
njegovo definiranje, a takoer i operacionalizacija, pokazala koliko je teko nai
rjeenje kojim bi se uspjeno povezao dohodak svakog zaposlenog pojedinano
s poslovnim rezultatima, a istovremeno osigurala pokretljivost akumulacije za
proirenu reprodukciju (esto spominjani problem tzv. grupno-vlasnikog ponaanja i dezintegracije poduzea). Nije nikakvo iznenaenje da su se u konfliktima tokom 1970-ih pojavili zahtjevi, kao i obrazloenja potrebe za uvoenjem
radnikog dioniarstva (akcije, dionice).
Mislim da poznatu i vrlo intenzivnu kontroverzu o tehnomenaderstvu,
koja je godinama voena (o pojavi samoj, tj. uzrocima pojave, sadraju, proirenosti i kompatibilnosti sa samoupravljanjem) takoer treba promatrati kao izraz
nastupanja srednje klase, odnosno kao svojevrsni refleks tzv. managerial revolution u suvremenom kapitalizmu.394
Naveo sam samo nekoliko spornih pitanja za koja se nije moglo nai socijalistiko rjeenje u onom smislu u kojem Karel Kosk govori o socijalistikoj
revoluciji koja je morala propasti zato to nije bila (dostatno) radikalna, nije ila
na korijen stvari, tj. zato jer se kree unutar vladajue paradigme. Naravno
da se tu nije radilo o namjernom ostajanju unutar vladajue paradigme to
je bilo uvjetovano postojeim nivoom produktivnih snaga i iz tog formirane socijalne strukture, a (postepena) promjena vladajue paradigme upravo i jest
proces, koji je bitni sadraj tzv. prelaznog perioda iz kapitalistikog u novi nain
proizvodnje. Politika vlast, socijalistika po svojim intencijama trebala je biti
osnovna poluga tog procesa. A to je izostalo.395
Takva pitanja i dileme bila su razlogom to je niz tzv. reformi privrednog
sistema bio neuspjean (poev od onih spoetka 1960-ih godina pa do najopsenijeg pokuaja skraja 1980-ih godina), usprkos silnom angairanju ekonomske
struke i slubene politike.
Tematika privrednih reformi (uestalosti, koncepata, rezultata, poev od uvene Lenjinove Nove ekonomske politike iz 1921. godine) u tzv. socijalistikim ze394
Spominjem ovdje samo jednu, ali izrazito vanu, knjigu (iz obimnog broja radova koji su se bavili tom
tematikom): Robin L. Marris, The Economic Theory of Managerial Capitalism, Macmillan, London,
1964. Nema potrebe ovdje navoditi koliko je menaderstvo dominantna upravljaka snaga u suvremenom
kapitalizmu. Moda e izgledati bizarnom jedna davna (iz samog poetka 1960-ih godina) izjava svojevremeno tehnikog direktora jednoga brodogradilita u Jugoslaviji: Kakav radniki savjet, dajte meni da odluujem,
svi ete biti zadovoljni i jo ete me ljubiti u... Bio sam svjedokom te izjave i ona je tono izraavala aspiracije
onog dijela srednje klase u nastupanju koja se oznaavala terminom tehnomenaderstvo.
O toj tematici u nas su pisali naroito Neca Jovanov, Josip upanov, Luka Markovi, Stipe uvar.

Knjiga: Edvard Kardelj, Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog samoupravljanja, s kraja
1970-ih godina, vaan je dokument o dilemama i moguim rjeenjima u vezi s politikom koja bi osigurala
ostvarivanje socijalistike alternative.
395

454

Knjiga 42.indd 454

2.7.2012. 17:28:43

mljama silno je obimna i ne moemo se na tome ovdje zadravati. Bitna su obiljeja svim tim reformskim pokuajima ipak zajednika sve one reflektiraju dileme to sam ih malo prije naveo (dravno ili drutveno vlasnitvo itd.), a odluno
im je obiljeje bilo mogunost i stvarnost realizacije tzv. trine ekonomije, ili
kriterija trinosti (tj. uvaavanja ekonomskih zakonitosti) obiljeje izravno
uvjetovano postojanjem i funkcioniranjem robne proizvodnje. S tim u vezi vrijedi
ovdje navesti jednu ocjenu naeg poznatog sociologa Josipa upanova iz 1984., to
ju je iznio i na spomenutom savjetovanju u Zagrebu 1988. godine396:
to se tie gubljenja odreenih monopola u privredi i drutvu, za tim ne bi trebalo aliti, jer se ni od kakva monopola ne moe oekivati nita dobro. Sve dok postoje monopoli,
samoupravljanje e tavoriti na sporednom kolosijeku. Ali mnogo je vanije sudbonosno pitanje: Kakav bi se to globalni sistem prirodno razvio iz uvoenja trine ekonomije kao integralnog sistema? Ne bi li to bio, kako Krlea veli u Cristobalu Colonu, povratak u Kastilju
novim putem? Drugim rijeima, ne bi li integralna reforma ugrozila osnovni socijalistiki
smjer razvoja drutva?
Ako bi se razvoj prepustio prirodnim tokovima, osnovni bi smjer razvoja vjerojatno
bio ugroen. Ali, da izbjegnemo zabuni, trina se ekonomija kao integralni sistem nipoto
ne moe poistovjetiti s ekonomskim modelom laissez faire, koji je vie ideal-tip u Weberovu
smislu negoli ak i granian sluaj u stvarnosti. Sve suvremene trine ekonomije mjeoviti
su ekonomski modeli (mixed economy). Prema tome, i uvoenje trine ekonomije pleno
sensu u jednoj socijalistikoj zemlji bilo bi neki mjeoviti trino-planski model. To znai
da bi se morali ugraditi neki kolektivni, medijativni i zatitni mehanizmi koji bi osiguravali
osnovni socijalistiki smjer razvoja. Koji su to mehanizmi i bi li bili dovoljni da se ouva
osnovni smjer razvoja na to neu odgovoriti naprosto zato to se to pitanje u nas uope i ne
postavlja (str. 42).

Izraz plansko-trina ekonomija zaista je u svim ondanjim socijalistikim zemljama bio glavnim pravcem traenja izlaza iz tekoa (neefikasnost, privredna neravnotea...). I svagdje se s pitanjem o uvoenju trita postavljalo
isto osnovno pitanje, to ga je upanov formulirao kao ugroavanje osnovnog
socijalistikog smjera razvoja drutva. O prirodnim tokovima razvoja dobru
je napomenu dao u svom prilogu Zbon vroba a plnovitost (u kolektivnom
radu ekih ekonomista o reformi privrednog sistema397) poznati eki ekonomist
estmr Kounk:
Josip upanov, Kriza i reforma, u citiranoj knjizi Razvoj, dileme i perspektive Jugoslavenskog socijalizma, tom II, str. 3446. U Postcriptu 1988. on kae kako je tekst svog priloga pisao 1984., ali da tok
dogaanja u proteklom razdoblju od etiri godine nije doveo u pitanje ono na to je ukazivao. Dapae, kae,
usporedba razvoja u Kini i Jugoslaviji samo je potvrdila osnovne zakljuke.
396

Karel Kouba (i kol.), vahy o socialistick ekonomice, Nakladatelstv Svoboda, Praha, 1968. asopis
Nae teme, broj 34, 1988. objavio je njegovu opirnu studiju: ehoslovaka izmeu dvije reforme 1968
1985. I u toj studiji italac e nai mnotvo opservacija dragocjenih za prouavanje dilema s kojima su se
suoavali pokuaji privrednih reformi u socijalistikim zemljama. Ta je njegova studija bila odmah otisnuta
i kao poseban separat, tj. kao knjiga. Htio bih spomenuti jo i to, da je jedan od osobito vrijednih priloga razumijevanju privredne reforme u ehoslovakoj iz razdoblja 1967.1968. knjiga: Otakar Turek, Plan a trh,
Nakladatelstvi Svoboda, Praha, 1968.
397

455

Knjiga 42.indd 455

2.7.2012. 17:28:43

to moe a to ne moe socijalistika revolucija promijeniti u polaznoj toki koju

zatie? Na to pitanje moemo saeto odgovoriti ovako: moe odstraniti kapitalistiki oblik
prisvajanja to je njen stvarni sadraj i smisao; ne moe, meutim, odmah izmjeniti materijalnu osnovu proizvodnje koja je bila stvorena dosadanjim razvojem, ne moe izmjeniti dati
stupanj razvoja proizvodnih snaga (str. 79).

Sve socijalistike zemlje su se suoile s istim osnovnim bazinim problemom: omoguuje li njihov dostignuti stupanj razvoja drutvenu reprodukciju bez
zakona vrijednosti, dakle, drugaiju od robne razmjene to bi onda stvaralo i
drugaiju drutvenu strukturu. Meutim, taj epohalni problem, nije bila jedina
dilema s kojom su se suoavale socijalistike zemlje. Istovremeno su te zemlje
bile suoene s procesom krize reprodukcije u svjetskim razmjerima koja je ukljuivala, naravno, i krizu politikih oblika odluivanja, pa su drutva socijalistike alternative morala nalaziti odgovore i na te izazove. Na tu stranu stvari
dobro je ukazao Vojmir Franievi u svom prilogu za spomenuto savjetovanje u
Zagrebu (o dilemama i perspektivi jugoslavenskog socijalizma)398:
Procesi svjetske krize, oznaivi zavretak jednog drugog perioda akumulacije kapitala, jasno su ukazali i na nemogunost da se u dotad dominirajuim ekonomskim, tehnolokim, socijalnim i politikim okvirima iznae trajnije rjeenje za brojna pitanja i proturjeja
koja su silovito izbila na povrinu. Suoivi Istok s iscrpljenou etatistikog modela socijalistike reprodukcije, suoivi Zapad s iscrpljenou modela reprodukcije u ijem sreditu stoje krupne korporacije, masovni sindikati i drava blagostanja, suoivi Jug s dramom
zavisnosti i sve izraenijeg zaostajanja, suoivi Sjever s iscrpljenou modela industrijske
racionalnosti koju su mu priskrbili dananje bogatstvo, ali pod cijenu dramatinog suoavanja s granicama globalnog i pojedinanog eko-sistema na naoj planeti kriza je na dnevni
red postavila nunost temeljitih restrukturacija. Ove za svoj predmet nemaju samo duboke
ekonomsko-tehnoloke promjene, ve i institucionalne i politike, kako na nacionalnim razinama, tako i na svjetskoj (str. 80).

Predrag Vranicki u obliku teza o stratekim promaajima socijalizma (str.

1116 citirane knjige o dilemama i perspektivi jugoslavenskog socijalizma),
smatra da socijalistike revolucije nisu uspjele radikalno dokinuti dominantnu
graansku (kapitalistiku) paradigmu i da su stoga nuno ostale unutar, tj. u horizontu te paradigme.
Zato se i dogodilo da su se sva tzv. socijalistika drutva (ili zemlje socijalistike alternative) procesom tzv. tranzicije oblikovala po mjeri politikih
snaga koje su se u tim drutvima razvijale i postale glavnim osloncem promjena
po mjeri socijalnih i politikih aspiracija srednje klase (sitne buroazije).
Rezultat te tranzicije stoga i nije mogao biti drugaiji doli grabeni, ili divlji
kapitalizam, kojemu su mafijatvo, pljaka i parazitizam dominantna obiljeja. U
398
Vojmir Franievi, Izazovi restrukturacije: SKJ pred promjenama, u ve spomenutoj knjizi: Razvoj,
dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma, Knjiga 2., str. 7787. U tekstu to ga citiram, podvueni
termin drugog perioda bilo bi bolje zamjeniti terminom dugog perioda, jer je zaista razvoj o kojemu
Franievi govori trajao gotovo stotinu godina (razdoblje monopola, zavretak kolonijalnih osvajanja, revolucionarni pokuaji dokidanja kapitalizma, imperijalistiki ratovi, ekonomske krize, dekolonijalizacija...)

456

Knjiga 42.indd 456

2.7.2012. 17:28:43

tzv razvijenom kapitalizmu naroito je tzv. financijska kriza (jer je zapravo

rije o ekonomskoj krizi u cjelini) pokazala ogranienja realizaciji restrukturacije. Najvie do ega se (za sada, tokom 2010. godine) dospjelo jeste nastojanje
da se ogranie (ne i ukinu) mogunosti spekulativnog ponaanja krupnih financijskih korporacija i enormne zarade njihovih rukovodeih ekipa. Dominantna
(ali ne i vladajua) socijalna snaga i u razvijenom kapitalizmu jeste srednja
klasa (srednji slojevi): menaderske skupine, golema birokracija, najvei
dio represivnog aparata drave. Naravno da svojom pozicijom u drutvu moraju odravati i razvijati dostignutu ekonomsku razinu i kao uvjet svog opstanka.
Ali, za odranje svoje socijalne pozicije suavaju uvjete reprodukcije radne snage: nejednakou u distribuciji novostvorene vrijednosti, stagnacijom nadnica
uz ekstremno radno aktiviranje enske radne snage da bi se zadrao raniji nivo
prihoda domainstava, produljenjem radne aktivnosti (poveano radno vrijeme,
pomicanje na vie starosne dobi umirovljenja), komercijalizacijom obrazovanja,
tzv. privatizacijom zdravstva itd. ukratko postupcima koji bitno dokidaju kakva-takva dostignua tzv. socijalne drave. Na temelju porasle produktivne
snage drutva (i produktivnosti drutvenog rada) moralo bi se ii u suprotnom
pravcu od opisanog da bi se otvorili procesi prevladavanja alijenacije kao jednog
od najsnanijih izraza krize suvremenih drutava.
Iz sveg navedenog jasno je da se u Jugoslaviji formirala kritika misao o
historijskom trenutku i o dilemama. Iz svega je proizlazilo da je restauracija
kapitalistikih produkcionih odnosa mogua, uz pretpostavku oblikovanja produkcionih odnosa primjerenih obiljejima srednjih slojeva koji e biti njihov socijalni oslonac.
Prouavajui mogunosti ekonomske politike u ostvarivanju socijalistike
alternative u Jugoslaviji, a s tim u vezi i reformska nastojanja socijalistikih
zemalja, naroito ona u ehoslovakoj, i sam sam zapaao mogunost restauracije (termin B. Horvata) kapitalistikih produkcionih odnosa, ali sam smatrao da
ta restauracija ne moe biti moderna, na nivou dostignutih standarda ekonomski
razvijenijih drutava, jer su nosioci tenje za restauracijom bili oni slojevi drutva koji su svojim socijalnim poloajem i tom poloaju primjerenoj ideologiji bili
sitnoburoaski, u suvremenom znaenju tog pojma (a to znai u velikoj mjeri,
iako ne iskljuivo, sastavljenoj od sloja sklonog parazitizmu i klijentelizmu).
Tu sam tezu iznio u svom saopenju O proturjejima suvremenog socijalizma i
shvaanju prelaznog perioda krajem 1983. godine:399
Nema potrebe navoditi argumente da kriteriji i oblici odluivanja moraju izraavati
dominaciju interesa proizvoaa, jer je samo njihovom realizacijom mogua socijalistika
preobrazba. Naravno, a to proizlazi iz onoga to sam u vezi s robnom proizvodnjom naveo,
399
Marks i socijalizam. Proturjeja i perspektive, Zbornik radova VIII naunog skupa Marks i savremenost (Novi Sad 8.10. 12. 1983.), Knjiga X, Institut za meunarodni radniki pokret, Beograd, 1988.

457

Knjiga 42.indd 457

2.7.2012. 17:28:44

ni interesi proizvoaa ne mogu se uzimati kao homogena kategorija, ili kao neto to ne
podlijee promjenama. Naprotiv. Meutim, treba odvojiti stalno analitiko ralanjivanje tih
interesa (sa posljedicama koje mora imati na oblikovanje odluivanja) od razlikovanja tih
interesa, od interesa koji mogu usporavati ili oteavati, pa ak i onemoguiti socijalistiku
preobrazbu. Jugoslovenska situacija pokazuje u nizu godina koliko je oteana realizacija
interesa proizvoaa, a to i jeste naa bitna proturjenost. Mislim da u datoj situaciji nije u
Jugoslaviji mogua restauracija graanskog ekonomskog odnosa u obliku kakav, kao dominantan, susreemo u razvijenim kapitalistikim drutvima, ali je po socijalistiku preobrazbu
u nas utoliko opasniji oblik kojega moemo oznaiti sitnoburoaskim, za koji se mora rei da
je realno mogu i da je u nas u ekspanziji (danas su popularne rasprave u nas o tzv. rentijerstvu, razvlaenju drutvenog vlasnitva, parazitizmu dijela neproizvodnog stanovnitva, pa
ak i proizvodnog, itd.). U toj situaciji kriteriji i oblici odluivanja nisu u nas uvijek u funkciji socijalistike preobrazbe, pa posljedica toga mora biti njeno usporavanje (u privrednom
i drutvenom smislu). Sa stanovita odredbe etapa preobrazbe i razumijevanja proturjeja
prelaznog perioda u naem drutvu bilo bi vano utvrditi razloge za ovakav tok razvoja, a
osobito njegove dimenzije i izglede (str. 250).

Na savjetovanju o krizi jugoslavenskog drutva, odranom u Beogradu sijenja 1988. godine400, Jovica Trkulja u svom prilogu Iskuenja krize marksizma i samoupravljanje razmatra mogua rjeenja krize jugoslavenskog drutva
i konstatira da iz mnotva diskutiranih modela za ...prva tri modela (etatistiki,
militaristiki i graanski), iako postoje realne pretpostavke za njihovu inauguraciju u jugoslovenskom drutvu, smatramo da oni ne predstavljaju istinsku civilizacijsku alternativu, jer suavaju mogunost stvarne emancipacije i u krajnjoj
liniji vode istorijskoj involuciji.
Argumentirajui svoj stav o neprihvatljivosti bilo kojeg od tri navedena modela, kao moguih rjeenja za krizu jugoslavenskog drutva, on za trei od njih
(graanski) kae:
Sve je vei broj zagovornika izgradnje graanskog modela politikog i pravnog sistema kao alternative u jugoslovenskom drutvu. Oni su fascinirani dosta velikim emancipatorskim i civilizacijskim tekovinama graanskog drutva u koje su ugraeni najznaajniji
rezultati revolucionarne borbe proleterskih klasa. Tu oni nasluuju mogunosti tzv. radikalne
demokratije istorijskog susreta ovih tekovina graanskog drutva i autonomnih emancipatorskih inicijativa samoupravljanja. Meutim, oni previaju da taj istorijski susret na
pozornici jugoslovenskog drutva bi nuno imao mranu, krvavu scenografiju. Jer, restauracijom graanskog drutva u veoma proturenom i po vie osnova podeljenom (nacionalno,
verski, ekonomski, istorijski, kulturno itd.) jugoslovenskom drutvu malo je verovatno da bi
se taj model realizovao kao demokratski, zapadnoevropskog tipa. Naime, svi su izgledi da
bi se taj model realizovao kao autoritarni koji bi u krajnjoj konsevenci, s obzirom na vojnostrategijske interese velikih sila na Balkanu, vodio stvaranju separatnih, meusobno suprotstavljenih dravica i (ili) novom balkanskom Libanu (str. 31, 32).
400
Dobrica Vulovi (ur.), Marksizam i kriza u jugoslovenskom drutvu, Zbornik radova s naunog skupa,
CMU, Beograd, 1988.

458

Knjiga 42.indd 458

2.7.2012. 17:28:44

***
Raspad Jugoslavije je oznaio radikalno naputanje socijalistike alternative
i restauraciju kapitalistikog produkcionog odnosa. Na zateenoj socijalnoj i
materijalnoj infrastrukturi drutva ta se restauracija mogla ostvariti (ostvarivati)
samo kao veoma zaotreni socijalni konflikt na svim linijama drutvenih konfrontacija koje su se na manje ili vie jasan, otvoren i intenzivan nain iskazivale
tokom postojanja socijalistike Jugoslavije, a naroito posljednjih dvadesetak
godina njena postojanja. Nakon spektakularne i euforijom natopljene destrukcije naravno da su se segmentirani djelovi, do tada jedinstvenog jugoslavenskog
drutva, a sada posebne drave, morali vratiti prozi svakodnevnog ivota: proizvodnji i radu. Ali je ta proza svakodnevnog ivota restauracijom kapitalistikog naina proizvodnje znaila klasino raslojavanje drutva na vlasnike sredstava za proizvodnju i proletarizirani dio drutva, armiju rada u slubi kapitala, tj.
vlasnika sredstava za proizvodnju, a uz njih i dravu (politiki i pravni poredak,
represivni aparat) koja e biti u funkciji najprije formiranja vlasnika sredstava
za proizvodnju (kapitalista), a zatim odranja i zatite tog naina proizvodnje.
Formiranje klase vlasnika, tj. kapitalista nije moglo ii drugaije nego pljakom
narodne imovine401 nijedan od novonastalih kapitalista (poduzetnika) nije
mogao doi do imovine klasinom kapitalistikom akumulacijom kapitala, pa
je politiki reim (drava, dakle sila), nastao raspadom Jugoslavije, bio ona poluga koja je omoguila da se procesom pretvorbe drutvenog vlasnitva, razvikanom privatizacijom (koja e donijeti blagostanje, poveati efikasnost
privreivanja) postojee produktivne snage prenesu pojedincima-vlasnicima.
Logina je posljedica tog procesa bilo iskljuivanje (razvlatenje) goleme veine
lanova drutva koji su u nekoliko uzastopnih generacija svojim trudom i odricanjima te produktivne snage stvarali i stvorili.402
Kakve je oblike stvaranje kapitala poprimalo tokom historije nije teorijsko, nego empirijsko pitanje.
Prvobitna akumulacija kapitala klasian je opis, poznavanje kojega zahvaljujemo Marksu. Ali je i amerika
historija puna primjera kako su baroni kapitala (naroito u XVIII i XIX stoljeu) nastajali, esto koristei
gangsterske postupke u prisvajanju bogatstava. To herojsko razdoblje amerike ekonomske (i socijalne)
historije vrlo upeatljivo je prikazano u knjizi: Howard Zinn, A Peoples History of the United States. 1492
Present, HarperCollins Publisher, New York, 2005. Knjiga je od 1980. (prvog izdanja) bila tampana jo
est puta. A iskreno i strasno ispisanoj knjizi sjeanja roenog Splianina, koji je nakon 1945. godine morao
nevoljko napustiti rodni kraj, dugujemo jedan vaan uvid u prvotno (jo za venecijansko-austrijskog vakta
borbe s hajducima) zasnivanje bogatstva jedne od najbogatijih familija u Dalmaciji do 1945. godine: Enzo
Bettiza, Egzil, Marjan Tisak, Split, 2004. (vidjeti naroito poglavlje Obitelj)
401

402
Kakve je karikaturalne obrise i oblike taj proces privatizacije poprimio tek se mora opisati. Najvie i
najpotpunije je znanju o toj beskrupuloznoj pljaki narodne imovine doprinio Darko Petrii dvjema svojim
knjigama (spomenute ovdje u fusnoti 23) u kojima opisuje i analizira proces privatizacije. U knjizi Gordana
Druia, Kriza hrvatskoga gospodarstva i ekonomska politika, Golden Marketing, Zagreb, 2001. italac
e naroito u poglavlju Proces pretvorbe i privatizacije nai vrlo jasne formulacije o pljaki i devastaciji
hrvatskoga gospodarstva u tom procesu (str. 4563). esto spominjana izreka o 200 obitelji, koje e

459

Knjiga 42.indd 459

2.7.2012. 17:28:44

Nova vlasnika struktura je u drutvenoj podjeli rada i u procesu reprodukcije najveim dijelom bila usmjerena na brzo bogaenje (nadoknaditi proputeno, ono to je komunizam onemoguavao), na pekulacije, a ne na razvijanje materijalne proizvodnje kao jedine osnove drutvenog napretka. To je
bitno obiljeje sitne buroazije u vremenu drutvenih previranja, posebno njenog
snalaljivog i krajnje beskrupuloznog dijela.
Srednja klasa se morala u tom procesu suoiti s diferencijacijom, najvei
dio te klase ili sloja morao je biti sveden na proleterizirani dio drutva i dijeliti
sudbinu s dotadanjom klasinom radnom snagom (ljakerima u popularnom
izriaju), a jednom je dijelu uspjelo izboriti se za klijentelistiku poziciju (kao
masovne, ali prije svega vrlo agresivne bukake i izborne snage u slubi dominantne politike) , tj. za poziciju parazitiranja, odnosno za poziciju korumpirane
klijentele. Ilo je to vrlo teko, uz brojne otpore i nezadovoljstva, jer su poetne
aspiracije srednje klase bile drugaije. Odgovor politike je bio munjevit. Da
bi sebi osigurala demokratsku podrku, jednom dijelu srednjih slojeva i taloga
drutva pruena je najprije mogunost izravnog pljakanja neprijatelja hrvatske
drave, a zatim i klijentelistiku poziciju (nezasluene mirovine i privilegirane
participacije u drutvu). Slijede enormna zapoljavanja u dravnom aparatu i
paradravnim ustanovama, enormni porast represivnih sektora drutva (vojska,
policija, tajne slube...), toleriranje mafijakog ponaanja i posvemanje korupcije ukratko, iscrpljivanje do tada stvorenih materijalnih resursa drutva. Ali je
takav rasipniki i grabeni stampedo morao naii na granice u raspoloivim resursima koji su razmjerno brzo iscrpljeni pa se pribjeglo ustrajnom zaduivanju
zemlje da bi se uspostavljena konstelacija mogla reproducirati.
Sve to je do sada reeno jasno pokazuje zasnovanost teze da je fundamentalni
biti novi vlasnici i kvasac privrednog razvoja Hrvatske, predmet je osporavanja kada i gdje ju je Frano
Tuman izgovorio? Izreena tako ili nekako slino, ili pak samo popularno prisutna i pripisana vrhovniku, zapravo izraava bit procesa privatizacije kakav imamo (pljakom inaugurirano socijalno raslojavanje
i izdvajanje uskog kruga kapitalista kao nosilaca ekonomskog razvitka) i stoga nije bitna njena doslovna
formulacija. Svaki je kapital, kad se jednom, bilo kako, formirao i poeo djelovati, u daljem svom djelovanju
i razvoju rezultat pljake (vika rada), ali je nastanak kapitala u Hrvatskoj rezultat postupka koji se oznaava
kao drumska pljaka, kao beskrupulozno otimanje od dotadanjih vlasnika. Obimno istraivanje o procesu
privatizacije u Hrvatskoj do 1999. godine (urednici Drago engi i Ivan Rogi), Privatizacija i javnost,
Institut drutvenih znanosti Ivan Pilar, Zagreb, 1999.) ukazalo je na bitne manjkavosti privatizacije u
Hrvatskoj prema brojnim kriterijima i u usporedbi s nekoliko drugih tranzicijskih zemalja (Nevenka
ukovi, Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije, str. 1146), a
naroito je vano istraivanje o negativnoj percepciji to ju je o procesu privatizacije u Hrvatskoj iskazala
javnost (Aleksandar tulhofer, Proces privatizacije u Hrvatskoj i hrvatska javnost 19961998: Povratak
u bolju budunost?, str. 87114). Primjerom takve negativne percepcije moemo smatrati i s ogorenjem
pisanu knjigu: Saa Radovi, Tko je jamio, jamio! Put u bespue hrvatske stvarnosti, Poslovna savjetovanja Dragun d.o.o., Udbina/Zagreb, 2008. Radovi daje i ovakvu ocjenu: Najvea hrvatska sramota od
stoljea sedmog do danas, dva su zakona: rasni zakon objavljen u Narodnim novinama 4. lipnja 1941. godine
s punim tekstom Zakonske odredbe o zatiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, i spomenuti zakon
o pretvorbi (misli na Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea, Narodne novine 19/91, napomena A. L.) sa
svim izmjenama i dopunama od 1991. do 2003. godine (str. 26 i 27).

460

Knjiga 42.indd 460

2.7.2012. 17:28:45

razlog (uzrok) raspada Jugoslavije socijalni konflikt vezan uz ekonomsku strukturu drutva. A iz toga nuno proizlazi zakljuak da je ovaj socijalni konflikt svojim
sadrajem bio graanski rat403, da mu je bitno obiljeje ili oblik bila kontrarevolucija (spram revolucije pokrenute NOB-om), a svrha i cilj restauracija kapitalistike
ekonomske strukture. Sve ostalo (fraze o demokraciji, nacionalnom osloboenju,
ostvarivanju vjekovnog sna itd.) bilo je u funkciji realizacije tog osnovnog cilja.
S prevratom 1990./1991. godine zapoinje, dakle, ostvarivanje glavnog cilja
dokidanja drutvenog vlasnitva najprije podravljenjem, a zatim preko institucije H(rvatskog) F(onda) za P(rivatizaciju) redistribucijom podravljenog drutvenog vlasnitva privatnicima.
Privatizacija404 je, dakako, bila (i ostala) temeljna komponenta pretvorbe.
Ali je odmah postala predmetom konfrontacija s raznih strana. Struna ekonomska nastojanja za usmjeravanjem privatizacijskog procesa nisu se podudarala s
tenjama politike elite za ubrzanim stvaranjem poduzetnikog sloja, koji bi
bio okosnica demokratskog reima. Iz tih konfrontacija proiziao je specifini
hrvatski model privatizacije, koji je i nakon dvadeset godina od nastajanja i
ostvarivanja predmet sporenja a najea atribucija je da je nainom izvoenja
i rezultatima to bila besprimjerna pljaka narodne imovine.405
Branko Horvat je 2001. godine provedenu privatizaciju ocjenio kao prevaru
graana, navodei i obrazlaui pet obiljeja (ili naina) te prevare. Spominjem
samo jednu od od njih, redoslijedom etvrtu:
Nakon to je drava prigrabila sav drutveni kapital, poela ga je na razne naine dijeliti svojim pristaama. Tako je nastao proces tajkunizacije. Pojedinci su za nekoliko mjeseci stjecali bogatstva na raun drugih graana koja asni graani ne mogu stei ni za
cijeloga ivota. Po prirodi stvari a to se znalo unaprijed, kao to se i danas zna to e se
dogoditi s tekuim reformama proces je bio praen raznim malverzacijama koje i danas
u potpunosti zapoljavaju sudove. I tu se, dakle, radi o etvrtoj prijevari.
403
O spornom pitanju graanski ili domovinski rat bit e jo rije u tekstu to slijedi. S tim u vezi je i pitanje utjecaja ratnih dogaanja na privredni razvoj zemlje, u prvom redu kvantificiranja ratnih teta. Time
se ovdje ne moemo baviti, jer nije odluno za prirodu prevrata. Informacije se mogu nai u ve citiranom
radu: Gordan Drui, Kriza hrvatskoga gospodarstva i ekonomska politika, Golden Marketing, Zagreb,
2001. (na str. 3545). Takoer u: Jakov Sirotkovi, Makroekonomska struktura hrvatskog gospodarstva.
Razvojne mogunosti i ogranienja, HAZU, Zagreb, 2000. (na str. 3744).
404
Termin ili pojam privatizacija koristi se trajno kao temeljna, ali i opa odredba procesa tranzicije
ili procesa pretvorbe ili stvaranja slobodnog trita ili temelja demokracije..., ali nema podrobnijih
rasprava o sadraju te odredbe ili pojma, i, to je naroito vano, njegove historijske evolucije, o odnosu
javnog i privatnog.
405
Za potpuniju informaciju upuujem itaoca, osim na izvore to sam ih naveo u fusnoti 54), jo i na studiju
Ekonomskog instituta Zagreb: S. Zduni, Z. Baleti i J. Bendekovi (red.) i sur., Privatizacija u politici gospodarskog razvoja. Prilog raspravi nacrta Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea, Zagreb, oujak, 1991.
Uz to bi bilo nuno pogledati i rasprave o promjeni vlasnikih odnosa i privatizaciji u Saboru. Spominjem
ovdje kao izvor informacija Izvjea Hrvatskoga Sabora u kojima su prikazane rasprave o temi: Pretvorba
Privatizacija Novi vlasniki odnosi. To su naroito ovi brojevi: 18, 31 i 35 iz 1991. godine; 60 i 63 iz
1992. godine; 90, 96 i 107 iz 1993. godine; 130 iz 1994. godine.

461

Knjiga 42.indd 461

2.7.2012. 17:28:45

Negativnu ocjenu procesa tzv. privatizacije nai emo i u drugim radovima,

a takvu percepciju graana obrazloio je A. tulhofer u istraivanju to sam ga
citirao ranije.
Dodajem ovdje jo samo i vrlo jasnu ocjenu prirode privatizacije u
Hrvatskoj 1990-ih Vojmira Franievia iz njegova rada Politika i moralna ekonomija u prvom desetljeu tranzicije u Hrvatskoj (Politika misao, broj 1,
2002.): Brojni kritiari upozorili su na ponovnu etatizaciju umjesto privatizacije i denacionalizacije kao najveu slabost modela transformacije vlasnitva
iz 1991. (usp., primjerice, Rohatinski/Vojni 1996. i 1997.). Meutim, to je bio
strategijski odabir: zadrati vrstu kontrolu nad nacionalnim resursima i izborom
buduih vlasnika i menadera. Privatizacija se nadasve prakticirala kao hijerarhijski proces socijalnog inenjeringa, obiljeen uskom uzajamnom povezanou
i proimanjem izmeu prilino malobrojnih skupina nove nacionalne gospodarske i politike elite. Takav je strategijski odabir iznjedrio tip ortakog kapitalizma, kako ga je Franievi nazvao:
Kada smo za hrvatsko iskustvo uporabili sintagmu OK, htjeli smo naglasiti njegovu
sustavnu i endeminu narav (Biani/Franievi, 2000.). On je sr politiko ekonomskog
modela nastalog devedesetih godina, a ujedno je i bit njegove krize. Smatram da je OK u
Hrvatskoj prvenstveno rezultat politikih/institucionalnih odabira, koji su nastali u specifinom kontekstu prilika i tradicije.406

***
A kakav je bio (i kakav je) rezultat uspostavljanja kapitalistikog naina proizvodnje u proteklih dvadesetak godina u Hrvatskoj? Kakva je je bilanca?
406
Branko Horvat, Privatizacija ili pet prijevara, u njegovoj knjizi: Kakvu dravu imamo, a kakvu dravu
trebamo?, Prometej, Zagreb, 2004. (str. 5457). V. Veselica i D. Vojni u obimnom prilogu Quo vadis
Croatia. Od Hrvatskog glavniara do Globalizacije i Nove ekonomije, pripremljenog za savjetovanje
ekonomista krajem 2008., tvrde: Podravljivanje drutvenog vlasnitva predstavljalo je plodnu osnovu za
najrazliitije deformacije. Te su deformacije zahvatile i podruje ukupne politike i podruje ekonomske politike i podruje morala i sve drugo s time povezano. Uslijedila je tajkunska privatizacija praena deindustrijalizacijom i velikim smanjenjem proizvodnje i zaposlenosti. Pod utjecajem raznih monopola i oligopola pojavile su se masovna korupcija, organizirani kriminal i mafiokracija. Pomaknula su se sva uobiajena mjerila
vrijednosti, a osobito ona koja se odnose na vrednovanje rada i stvaralatva. Moralne vrijednosti i moralna
promiljanja i kriteriji postupno su teili nuli. (vidjeti u asopisu Ekonomski pregled, broj 12, 2008., str.
766). O ...suoavanju s tegobnom moralnom ekonomijom hrvatske tranzicije u kojoj pobjednici (pa
i kriminalne reputacije) kao da su uzeli sve (da parafraziramo sintagmu drutva pobjednika, Franka i
Cooka 1995), a ne snose gotovo nita., a u vezi s pitanjem ...sigurnosti rada i zaposlenih, dostojanstva rada,
s jedne, a fleksibilnosti trita rada i konkurentnosti poduzea i zaposlenih, s druge strane..., Franievi
govori i u knjizi: Vojmir Franievi i Vlado Puljiz (ur.) i sur., Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budunosti,
Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2009., str.
362. Uz sintagmu ortaki kapitalizam dodao bih: ortatvo, ortakluk dio je kapitalistike privredne prakse
i trgovakog prava, ali je isto tako ortatvo bitno obiljeje i organiziranog kriminala. Mislim da je hrvatski
ortaki kapitalizam poprimio bitna obljeja organiziranog kriminala, pa ga u tom smislu treba i ocjenjivati.
Sve to sam do sada naveo na to upuuje.

462

Knjiga 42.indd 462

2.7.2012. 17:28:45

Navest u tek nekoliko naznaka tih rezultata, ili te bilance, da bi se vidjelo

u kojoj je mjeri skorojevika buroazija u Hrvatskoj devastirala do tada postignute rezultate materijalnog razvoja drutva i koliki su trokovi uspostavljanja
nove, tj. kapitalistike ekonomske strukture (nove paradigme ekonomskog/
drutvenog razvoja). Sastavnim dijelom toga procesa su i duhovne manifestacije u drutvu, tj. njegova nadgradnja, o emu e biti rijei u sljedeem poglavlju.
Prvo i osnovno je nagli i rapidni pad BDP-a i sektora materijalne proizvodnje (prvenstveno industrijske i poljoprivredne), s padom broja zaposlenih (prvenstveno u sektorima materijalne proizvodnje) i, kao rezultat toga, rapidni rast
nezaposlenosti.407
Drugo, naroito nakon stabilizacijskog programa 1993./1994. godine (zaustavljanja inflacije i fiksiranja teaja valute), zapoeo je proces ubrzanog uvoza
i usporenog izvoza, a rezultat toga je trajno prisutan i rastui deficit trgovake
bilance zemlje. 408
Tree je brzo rastua zaduenost zemlje (krajem 2009. vie od 90% BDP-a),
uz istovremenu rasprodaju inozemnom kapitalu velikog dijela privrednih potencijala (naroito bankarskog sektora, prema procjenama preko 90%).409
Jasno je da je odravanje i/ili poveanje potronje, tj poveanje uvoza uz
smanjenje domae materijalne proizvodnje, bilo mogue samo uz zaduivanje zemlje, a struktura te potronje bitno je odreena politikom konstelacijom
407
Pogledajmo sada kakvi su rezultati te prve etape pretvorbe ili formiranja hrvatskog nacionalnog modela kapitalizma. Na str. 21 (tablica 4.) svoje studije (Kriza hrvatskoga gospodarstva i ekonomska politika)
G. Drui pokazuje da BDP 1999. godine jo nije bio dostigao razinu iz 1990. godine. U tom desetogodinjem
razdoblju BDP je imao ovu dinamiku (razina 1990.= 100,0): 1991. godine 73,4; 1992. godine 41,1; 1993.
godine 43,9; 1994. godine 58,9; 1995. godine 75,8; 1996. godine 79,8; 1997. godine 87,9; 1999.
godine 81,5. Dominantna komponenta u stvaranju BDP takoer je imala nagli pad: 1999. godine indeks
fizikog obima industrijske proizvodnje bio je samo 63% obima iz 1990. godine, ali je jo drastiniji bio
pad broja zaposlenih u industriji: 1999. godine broj zaposlenih je bio samo 46% od broja zaposlenih u 1990.
godini. Zato su brzo rasla tri druga pokazatelja:
1) broj nezaposlenih dosegao je brojku od 322.000 (prema 161.000 u 1990. godini)
2) postotak nezaposlenih je od 8,9% 1990. godine dosegao 19,1% 1999. godine
3) saldo vanjskotrgovinske razmjene je od -1,2 1990. godine, uz oscilacije, porastao u 1999. godini na -3,5
mld. US$.
408
Uz smanjenje proizvodnje i zaposlenosti, kao i uz rastui negativni vanjskotrgovinski saldo logino je
bilo oekivati rast zaduenja. Drui u citiranoj tabeli 4 ne donosi podatak o zaduenosti zemlje, ali ga donosi
u tabeli 7 (str. 25): Evo iz te tabele dva osnovna podatka (sve u mld. US $):

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

Tekui raun platne bilance u BDP

-3,3

2,9

5,7

5,8

-7,7

-5,7

-11,7

-7,1

-7,7

Vanjski dug

2,7

2,6

2,6

3,0

3,8

5,3

7,5

9,6

9,9

Centar za makroekonomske analize o tim stavkama daje ove podatke (So vanjsko-trg. razmjene u mln US
$; bruto inozemni dug u mln Eura):*

409

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.

2004.

So vanj.-trg. razmj. -2834 -3140 -5120 -3758 -3496 -3455 -4481 -5819 -8022 -8560
Bto inoz. dug RH

2973

4284

6761

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

-9788 -11120 -13475 -16603 -10729

9173 10175 12264 13609 15143 19884 22933 25748 29221 33253 40316 44575

* Izostavio sam kod obje stavke od Centra iskazane decimale A. L.

463

Knjiga 42.indd 463

2.7.2012. 17:28:45

u drutvu (klijentelizam, korupcija, odranje politike elite, financiranje

Katolike crkve).410
Navest u nekoliko elementarnih podataka, uz napomenu da dvadesetogodinje razdoblje procesa pretvorbe (1990. do 2010.) nije bilo homogeno;
unutar tog razdoblja postoje kvalitativno i kvantitativno razliite etape. Vana je
prva dekada pretvorbenog procesa, jer je upravo tada hrvatski model kapitalizma konstituiran u svim bitnim elementima.411
410
Na tradicionalnom savjetovanju ekonomista krajem 2009. godine Ljubo Juri (predsjednik Hrvatskoga
drutva ekonomista) u dijelu svog izlaganja o stanju privrede Hrvatske (pod naslovom: Hrvatsko gospodarstvo u krizi), ocjenio je:
Osnovna su obiljeja hrvatskoga gospodarstva:
- potronja vea od proizvodnje
- uvoz vei od izvoza
- visok vanjski dug
- stalno smanjivanje konkurentnosti
- mali radni kontingent
Navedena obiljeja nisu, dakako, nastala sama od sebe. Juri tvrdi: Kriza hrvatskoga gospodarstva u
najveem je dijelu rezultat vlastite ekonomske politike iz prethodnih razdoblja. Za razliku od tipinog modela ekonomske politike koji primjenjuju sve razvijene zemlje i koji se u svom naglaenom obliku primjenjuje
u kriznim razdobljima, Hrvatska primjenjuje drugaiji model. Karakteristika toga modela jest zamjena ciljeva
i instrumenata ekonomske politike. U svim tipinim modelima ekonomske politike ciljevi su: poveanje
domae proizvodnje i konkurentnosti, poveanje zaposlenosti i izvoza i poveanje realnog dohotka graana
i njegova ravnomjerna distribucija. Mjere, instrumenti i institucije ekonomske politike slue tim ciljevima.
Hrvatski je model ekonomske politike atipian, jer kao ciljeve istie stabilnost teaja i nulti proraunski
deficit, iako su to instrumenti ekonomske politike. Ljubo Juri, Hrvatska: velika transformacija (Uvodno
izlaganje i poruke Savjetovanja), Ekonomski pregled, broj 12, 2009., str. 744, zatim str. 746, 747
Dragomir Vojni naroito naglaava distinkciju tipinog i atipinog modela privreivanja: Spoznata
ekonomska teorija i djelotvorna ekonomska praksa nas ue i upozoravaju da se temeljna karakteristika
tipinog modela privreivanja temelji na proizvodnji, tednji, investicijama i izvozu. Ukoliko je jedna zemlja
manja to se ove karakteristike tipinog modela privreivanja moraju jae naglaavati. Openito bi se moglo
rei da su temeljnje karakteristike atipinog modela privreivanja dijametralno oprene od onih naprijed
spomenutih. Jer ovaj se model temelji na trgovini, potronji i uvozu. U nas je atipini model privreivanja
nastao u veoma specifinim povijesnim, ekonomskim politikim i openito drutvenim uvjetima. A to znai
da bez povijesnog i politiko-ekonomskog pristupa svaki pokuaj traenja uzrono-posljedinih veza je unaprijed osuen na neuspjeh. D. Vojni, Aktualni problemi hrvatskog gospodarstva u svjetlu nae novije
ekonomske povijesti, www.rifin.com (gosti stranica), 19. 3. 2010., str. 2 (kurziv A. L.)
411
Danijel Nesti, Plae u Hrvatskoj: trendovi, problemi i oekivanja, poglavlje u citiranoj knjizi: V.
FranieviV. Puljiz, Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budunosti, Zagreb, 2009. , str.167; V. Franievi,
Politika i moralna ekonomija u prvom desetljeu tranzicije u Hrvatskoj, Politika misao, broj 1, travanj
2002.
Danijel Nesti: Iz perspektive opih kretanja, gospodarski razvoj Hrvatske nakon osamostaljenja mogao bi
se podijeliti u tri razdoblja:
a) Tranzicijski ok (19911993),
b) Stabilizacija (19941999) i
c) Zrela tranzicija (20002008).
Vojmir Franievi: Bilo bi korisno, slijedei sugestiju Biania i Franievia (2000.), razlikovati tri
razdoblja u razvoju hrvatskog modela nacionalnog kapitalizma. Prvo razdoblje, koje je trajalo od 1989. do
jeseni 1992. odnosno listopada 1993., bilo je razdobje kad je stvorena povijesna prilika za nastanak OK-a. U
drugom razdoblju (od jeseni 1992. odnosno listopada 1993. do 1997./1998.) uslijedila je institucionalizacija
OK-a, povezana s jakom prisutnou populistikih tendencija. Naposljetku, tree razdoblje (od 1997./1998.
do sijenja 2000.) bilo je razdoblje neuspjele konsolidacije, kriza i fragmentacije modela. (...) Drugo
razdoblje (od jeseni 1992./1993. do 1997./1998.) obiljeeno je institucionalizacijom i konsolidacijom modela

464

Knjiga 42.indd 464

2.7.2012. 17:28:46

Stanoviti prelom u privrednim performansama zapoeo je polovinom devedesetih. Dotle je na juri obavljana tzv. privatizacija, a s njom je formirana i
nova vlasnika struktura. Drui u ve navedenom radu, Kriza hrvatskoga gospodarstva i ekonomska politika (str 24), s tim u vezi kae:
Ako bismo traili glavnoga krivca za negativna kretanja u hrvatskom gospodarstvu,
osobito nakon 1994. godine, onda je to svakako ukupna makroekonomska politika koja je za
osnovni cilj imala stabilnost cijena i teaja, a ne razvoj.

Jo jasnije je ta osnovna ocjena dana u obimnoj studiji ZDE-a (Znanstveno

drutvo ekonomista),412 pisanoj 2009. kao prijedlog nove ekonomske politike u
uvjetima recesije:
Naa krizna situacija nije od juer. Ona se odavna nazire pa i predvia. Ona je posljedicom neodgovarajue ekonomske i razvojne (stabilizacijske!) politike. Dakle, ta je politika
bila osuena na slom ve od samog poetka, a taj poetak ima svoj okida u stabilizacijskom programu 1993. god. Ako je tako, onda i problemi u koje je upalo hrvatsko gospodarstvo, fundamentalne su naravi. ... Hrvatsko drutvo ne moe funkcionirati bez potresa na
vulgarizaciji steenog privatnog vlasnitva i ekonomsko socijalnim odnosima kao njegove
posljedice. A upravo se takvo shvaanje (i dosljednost primjene) privatnog vlasnitva smatra
temeljnim uzrokom krize/a drutva utemeljenog na kapital odnosu (str. 8,9).

Nakon razmatranja kretanja u svjetskoj ekonomiji, u studiji se (u poglavlju

Subjektivni uzroci krize hrvatskog gospodarstva) za spomenutu politiku kae
i sljedee:
utemeljenog, s jedne strane, na snanoj prisutnosti ortakog kapitalizma, a s druge, na populizmu. (...) U tom
razdoblju se tajkunski kapitalizam (usp. Franievi, 1999. c) neprijeporno uspostavio kao najistaknutija
znaajka nove vlasnike strukture. Njegovo nastajanje i rast u najveoj je mjeri pomagala sama drava. To
je takoer razdoblje u kojem se velika no slaba drava, podlona prisvajanju i grabei, aktivna u stvaranju
renti i traganju za rentom, duboko korumpirana i sklona krenju zakona, sklona selektivnim postupcima
i klijentelizmu, uspostavila kao glavni akter na sceni. Trajni demokratski deficit umanjio je naravno
odgovornost politiara i birokracije. ak i kad su postojali zakoni i propisi, angaman u njihovoj provedbi nije
bio uvjerljiv. Podjednako tetno za vladin ugled bilo je i nezino karakteristino nepotivanje pravovremenog
izvravanja vlastitih obveza. Jo je tetnije bilo to je tako signalizirala akterima u privatnim transakcijama
da se i oni tako ponaaju.
412
ZDE-Zagreb, Polazita nove ekonomske politike u uvjetima recesije (priredila Radna skupina, koordinator Ivo Sever). Studija je pisana, kako se navodi u Predgovoru, iz dva osnovna razloga: jedan je dubina krize u hrvatskom drutvu i urgentna potreba da se nau odgovarajua rjeenja, a druga je da se otklone paualna
optuivanja ekonomske struke za politiku koja je do takve krize dovela i da se odgovornost za to tono locira
na onaj dio ekonomske struke koji je bio u slubi dominantne politike. Pritom je vano napomenuti: autori
studije ne bave se historijatom prevrata, tj. cjelinom posljedica koje ...se oituju u suprotnosti interesa
sudionika drutvene reprodukcije odnosno gospodarskih i drutveno-socijalnih initelja. Te su suprotnosti
uzrokovane gospodarsko drutvenim odlukama poetkom devedesetih godina (pretvorba, privatizacija, stabilizacijski program 1994 g.). Teko se opredjeliti koji je ponder odluka jae djelovao na induciranje negativnih
kretanja u kasnijem razdoblju odnosno sve do danas. Za odgovore na to pitanje, naravno, potrebno je izvriti
dublja i svestranija istraivanja, a to u ovom trenutku nije mogue. No, budui da ovo nije niti analiza svekolikog proteklog razvitka, ve samo analiza onoga dijela koji je vezan za odgovarajue poteze ekonomske i
razvojne politike, to e se ovdje opredjeliti za uoavanje posljedica primjenjenog stabilizacijskog programa
iz 1994. godine. Taj je program ugraeni detonator kasnijih problema u hrvatskom gospodarstvu. (str.
27) Nisam naao informaciju o tome kako je slubena politika prihvatila prijedloge studije, tj. ZDE-a.
Htio bih na ovom mjestu izraziti zahvalnost I. Severu koji mi je spremno stavio na raspolaganje tekst studije
elektronskim putem. Svi su citati uzeti iz tog teksta.

465

Knjiga 42.indd 465

2.7.2012. 17:28:46

Za tu se politiku moe rei samo djelomino da je bila pogrena ili promaaj!

Ona je to, naravno, bila sa stajalita drutva kao cjeline. Sa znanstvenog stajalita, meutim,
ona je bila izrazom klasnih interesa manjine drutva koja je u danim uvjetima raspolagala
sredstvima i instrumentima da nametne svoju volju veini (svijetu rada). Ta je manjinska
drutveno-socijalna skupina preuzela nadzor nad golemim dijelom imovine i BDP. Ona je
prilagodila politiku razvoja svojim (manjinskim) interesima: zaustavljanje industrijskog razvoja i orijentacija na trgovinu i usluni sektor djelatnosti, s tim u svezi, nekontrolirani uvoz.
Obje sastavnice te orijentacije imale su svoju rezultantu u otvaranju krize i to:
- prvo, drutveno-socijalnu krizu, budui da se u hrvatskom drutvu javio klasini sukob rada
i kapitala
- drugo, krizu platne bilance zemlje, kao posljedice unitavanja izvozno orijentirane proizvodnje (prije svega, industrijske) odnosno ubrzano zaustavljanje izvoza
- tree, generiranje sve vee mase vanjskog duga (o temeljnoj funkciji javnog duga, u 3. poglavlju, dug nema samo ulogu namirivanja rauna za potronju iznad raspoloivog domaeg
dohotka) (str. 27, 28).413

Spomenuti rast, uz rapidni pad industrijske proizvodnje (deindustrijalizaciju), bitno smanjenje broja zaposlenih i golem broj nezaposlenih, morao se temeljiti na drugaijim performansama privrede od uobiajenih, ili tipinih kako
413
Pogledajmo jo nekoliko podataka koji govore o trajektoriju hrvatske privrede u proteklih dvadesetak godina. Koristim podatke iz tabele Odabrani ekonomski pokazatelji hrvatskog gospodarstva, to ih
objavljuje Centar za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore (mogu se nai na web stranici
HGK).
BDP (izraen u mln. US $, tekue cijene) bio je: 1995. godine 22.122,9; u petogodinjem razdoblju 1995.
2000. godine sumarno 117.377,6, a u sljedeem devetogodinjem razdoblju 2001.2009. sumarno 287.711,
4. Uzmemo li 1995. godinu kao baznu na kraju 2000. godine BDP je bio 96,4 BDP-a iz 1995., a 2009.
godine 285,1, ili 2,85 puta (ali je bruto inozemni dug u tom vremenu porastao 15 puta!). Na prvi pogled rije
je o znaajnom rastu BDP-a, ali se time ne moemo ovdje baviti imam na umu, dakako, vane injenice
o oscilacijama privredne konjunkture u navedenom razdoblju, a naroito ukoliko je rije o iskazu BDP-a u
tekuim cijenama i zatim utjecaju valutarnog teaja US $ (to je od bitnog utjecaja na iskaz visine BDP-a),
ali i naina izrauna BDP-a.
Podaci Centra preskau, naalost, razdoblje 1990./1991. do ukljuivo 1994. godinu. Ali za svrhe naeg uvida
u trajektorij hrvatske privrede to nije najbitnije. to se tie izraunavanja BDP ovdje se naravno ne moemo
na tome zadravati. Mislim da bi s tim u vezi bilo korisno konzultirati ne samo objanjenja Dravnog zavoda
za statistiku, nego i strune rasprave. Posebno upuujem na ve ranije spomenutu studiju akademika Jakova
Sirotkovia: Makroekonomska struktura hrvatskoga gospodarstva. Razvojne mogunosti i ogranienja,
HAZU, Zagreb, 2000., posebno poglavlja 1. i 2. (str. 1137), a zatim i tamo izvedeni izrauni BDP-a. Isto
tako upuujem na zbornik radova sa znanstvenog skupa: Stabilizacija participacija razvoj. Povodom
80. obljetnice roenja Akademika Jakova Sirotkovia, profesora emeritusa, (Ivo Drui, ur.), Ekonomski
fakultet Zagreb, rujan 2002. Za ocjenu i usporedbu proteklog razvoja, s obzirom na dvije paradigme (ili oblika)
i primjenjivane kriterije privreivanja (Hrvatska unutar Jugoslavije do 1990. godine i samostalna Hrvatska
nakon 1990. godine), potrebno je pogledati naroito (ve spomenutu) studiju Branka Horvata: Tranzicija i
restauracija: Dvije alternativne strategije, Ekonomija (izd. RIFIN), broj 1, listopad 1999.
Mislim da je potrebno skrenuti panju na intenzivna nastojanja da se unaprijedi kvantitativni iskaz stanja
drutva (drutava), ukljuiv u to i ekonomske performanse. Golemi napredak je u tom pogledu napravljen
unutar UN-a s UNDP, odnosno publikacijom Human Development Report.... Poev od prvog izdanja
za 1990. godinu, ti izvjetaji izlaze evo ve dvadesetu godinu u kontinuitetu. Ipak postoje brojna otvorena
pitanja, koja namee ekonomski i drutveni razvoj openito, pa je potrebno i pokazatelje ekonomskog razvoja
poboljati da bi se pouzdanije ocjenjivale privredne performanse. O tome vrlo instruktivno govori izvjetaj
renomiranih poznavalaca problema, to je nedavno objavljen: Joseph E. Stiglitz, Amartya Sen, Jean-Paul
Fitoussi, Miss Measuring our Lives. Why GDP doesnt Add up. The Report by the Commission on the
Measurement of Economic Performance and Social Progress, The New Press, New York, 2010.

466

Knjiga 42.indd 466

2.7.2012. 17:28:46

to kau D. Vojni i Lj. Juri. Stoga je i iskaz BDP-a po stanovniku u velikoj

mjeri artificijelan: ako je domaa proizvodnja stagnantna, onda treba razloge
njegovom porastu traiti na drugoj strani, a to moe biti samo zaduivanje. U tom
smislu skreem panju samo na dvije relacije koje su od velike vanosti za ocjenu funkcioniranja ekonomije u Hrvatskoj: na saldo vanjskotrgovinske razmjene
i na kretanje bruto vanjskog duga zemlje.
Treba dodati ovome da drugi devizni prihodi ni u jednoj od navedenih godina nisu kompenzirali manjak u negativnom saldu vanjskotrgovinske razmjene,
premda su svakako ublaili negativni saldo platne bilance. Pojaani uvoz morao
se, stoga, na neki nain financirati, a to je bilo mogue samo zaduivanjem. Stoga
mi se bitnom ini stavka inozemnog duga jer njegov rapidni rast pokazuje da
je domaa potronja uvelike odravana na raun zaduivanja, pa je stoga dio
iskazanog BDP-a uistinu artificijelan (s obzirom na nain na koji se potronja
uraunava u BDP). Usporedimo samo relaciju iz 1995. godine, kad je inozemni
dug bio 17,7% BDP-a i relaciju iz posljednje, 2009. godine: inozemni dug iznosi
93,3% BDP-a!414
U ovim brojkama se reflektira dominantna struktura interesa u hrvatskoj
privredi (i drutvu) kako se razvila iz prevrata 1990-ih (pekulantska, potroaka, trgovaka u loem smislu, parazitarsko-klijentelistika...), a na to upuuju
svi radovi koje sam do sada citirao. Rije je, dakle, o bitnom sindromu sitne
buroazije (srednje klase) nae autohtone provenijencije. Umjesto orijentacije
na proizvodnju orijentacija na potronju. A kako je izostala primjerena (materijalna) proizvodnja iz koje bi se alimentirala njoj primjerena potronja ilo se na
zaduivanje zemlje, odnosno svih njenih stanovnika (po receptu Ostapa Bendera:
ideje nae benzin va!). Jasno je da je razmahana potronja i posvemanja korupcija elite morala ii na utrb goleme veine radnog stanovnitva i da je
izvanjski, tzv. potroaki glamur te elite i njoj prikljuenih slojeva dugorono
414
Izraun bruto inozemnog duga obavio sam pretvorivi iskaz duga u eurima u dolarski (US $) iznos prema
kursu 1 euro = 1,32 US $. Bilo koji drugi izraun ne bi bitno mijenjao relacije, a uz jai kurs US $ samo bi ih
pogorao, ukoliko je rije o hrvatskoj privredi. U obimnom lanku Sandre Bebek i Guste Santinija, Vjeni
dugovi mrkva i batina neoliberalnog kapitalizma, asopis Ekonomija (ur. Guste Santini), god.14, broj
2, oujak 2008., opirno se raspravlja o prirodi i instrumentalizaciji suvremenih oblika vanjske zaduenosti
zemalja i utjecaja toga na njihovu mogunost samostalnog odluivanja. Za Hrvatsku zaduenost navode: to
se tie Hrvatske, prema zadnjim podacima njezin ukupni vanjski dug iznosi 30,9 mlrd. eura (85,5% BDP-a).
Prole godine Svjetska banka uvrstila nas je na popis visokozaduenih zemalja. Gora kategorija zaduenosti
neke zemlje od visokozaduene u klasifikaciji Svjetske banke ne postoji (str. 301). Iznos duga to ga
navode Bebek i Santini neto je nii od iznosa to ga navodi Centar za makroekonomske analize (za 2,353
mlrd. eura). U svakom je sluaju (i neovisno o eventualnim nebitnim razlikama u ocjeni visine inozemnog
duga) jasno da je ubrzano zaduivanje, tj. troenje iznad onoga to se privreuje, postalo konstantom hrvatske
privrede. Na to je ukazao i Gorazd Niki u opirnom intervjuu novinaru Branimiru Baronu Brljeviu, objavljenom u Privrednom vjesniku 9. 2. 2004. u povodu njegove knjige Tranzicija u Hrvatskoj), spomenuvi
da dramatini pad izvoza i ekspanzija uvoza zasnovana na zaduivanju zemlje izaziva dugorone negativne
posljedice po privrednu ravnoteu zemlje.

467

Knjiga 42.indd 467

2.7.2012. 17:28:46

opteretio budue generacije. Ukratko: sadanja elita (onaj dio sitne buroazije
koji je svoje interese nametnuo kao dominantne) ponaa se prema onoj poznatoj
uzreici: poslije nas potop!
***
Zavrit u ovo poglavlje o prirodi prevrata u Hrvatskoj 1990-ih opservacijom jednog od aktivnih uesnika toga prevrata, ovjeka kojemu se nikako ne
moe pripisati neiskrenost (politikog) angamana, ali i ovjeku koji vrlo jasno
sumira rezultate toga prevrata, polazei od svojih, angairanou steenih, iskustava i poimanja drutvenog razvoja. Rije je o Petru Kristi i njegovom nedavno objavljenom (a 2008. pisanom) tekstu: Tuman, tumanizam i perspektive
hrvatske.415
Osnovni polazni stav Petra Kriste razumio sam (saeto reeno) ovako:
1) Postojei socijalistiki sustav morao je nestati, a jednako tako je i jugoslavenska dravna
zajednica morala propasti. (str. 19) Osim opih napomena o postojanju suprotnosti, koje su
do toga dovele, nema o njima podrobnijih obrazloenja, premda bi bilo vano da ih je dao;
2) Kako se moglo i oekivati, najburnija su previranja bila u Hrvatskoj gdje su poprimila
obiljeja masovnoga, svenarodnog pokreta, poslije nazvanoga Hrvatsko proljee, koje je svoj
klimaks doseglo 1970. 1971. godine (str. 20).
3) Na hrvatskoj politikoj pozornici bilo je, dakako podosta onih koji su snano osjeali zov
vremena i dobro isitavali raspoloenje hrvatskog puka. Meutim, samo je jedan od njih, suputnik Proljea, dr. Franjo Tuman, uz to imao i dovoljno volje i unutranje snage da ponese
U knjizi Petar Kriste, Kontroverze i perspektive hrvatske politike. Politiki spisi 1970. 2010., Plejada,
Zagreb, 2010. To je zaseban, sintetiki tekst (str. 1170) nastao svibnja 2008. godine (kako u pripomenama
itatelju navodi autor), ali nije bio odmah objavljen. Dogaanja u meuvremenu, do objavljivanja teksta,
Kriste razmatra u Pogovoru i kae: ...da je taj tekst nastao prije izbijanja globalne financijske i gospodarske
krize te da su, prema tome, ocjene i zakljuci sadrani u tom tekstu nastali neovisno o spoznajama koje su u
krizi isplivale na povrinu. U taj tekst (mislim prije svega na dijelove u kojima se dotiu suvremeni globalnosvjetski i domai trendovi u ekonomiji i drutvu uope) nisam naknadno intervenirao, nakon to je izbila
kriza. to se tie domae hrvatske problematike za to nema ni potrebe, jer ono to sam o tome napisao prije
izbijanja globalne krize stoji i nadalje (str. 223).
Kad kaem angairanou steenih iskustava imam na umu cjelokupno njegovo drutveno-politiko
djelovanje: najprije kao lana Kotarskog odbora Saveza socijalistike omladine u Dubrovniku, pa nakon toga
kao sekretara Meuopinske konferencije Saveza komunista za Dalmaciju i u toj funkciji aktivnog pobornika
politike koja je iznjedrila dogaaje 1971. u Hrvatskoj (i zbog ega je snosio posljedice), a zatim vrlo
aktivnog uesnika u pobjedi demokracije 1990./1991. godine, vema bliskog i najuem vodeem krugu
oko Koalicije narodnog sporazuma, ali i bliskog Tumanovog suradnika kome je bio odmah u poetku
preuzimanja vlasti jedno krae vrijeme ministrom obrane, a nakon toga ministrom trgovine. Bio je od
poetka do rasputanja lan Kriznog taba Vlade RH, a 1992. je na listi HDZ biran za zastupnika u Saboru. S
vremenom se od Tumanove politike distancirao, naroito, ali ne samo, zbog politike koja je voena prema
BiH, preao je zbog toga iz HDZ-a u stranku HND (ManoliMesi), bio izloen neugodnostima i zbog svega
toga je otiao 1995. u prijevremenu mirovinu. Diplomirao je na Visokoj koli politikih nauka u Beogradu, a
magisterij ekonomski znanosti na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svoje vienje hrvatske politike objavio
je u knjizi Sjene nad slobodom (2002.), a prije toga i u knjizi koja se odnosi na tretman Dubrovnika:
Iznevjereni grad.
415

468

Knjiga 42.indd 468

2.7.2012. 17:28:46

nacionalni hrvatski barjak u predstojee bitke i pobjede. Djelovao je samosvjesno i odluno,

ne iekujui molbe i pozive. Njegova prevelika elja za vlau i neumjerene ambicije odvele
su ga, meutim, na mnoge stranputice koje nas skupo stoje (str. 24).

Treba zapaziti da Kriste u oba navoda ustraje na terminima: svenarodni

pokret, hrvatski puk, nacionalni barjak, kao homogenim pojmovima, a i
u nastavku svojih ocjena ustrajao je na tim terminima, iako su ga opservacije o
razvoju dogaaja upuivale da je hrvatsko drutvo veoma raslojeno.416
Ipak su, usprkos svenarodnom pokretu, hrvatskom puku i nacionalnom barjaku, po ocjeni Kriste, Tumanova prevelika elja za vlau i neumjerene ambicije vodile na mnoge stranputice koje nas skupo stoje. teta je
to Kriste poinje svoje opservacije time da su line osobine F. Tumana vodile
svenarodne tenje na mnoge stranputice, umjesto da je odmah na poetku
i izriito konstatirao da su se i 1970./1971. godine i 1989./1990. godine u pozadini ili u temeljima tadanjih politikih kretanja nalazili vrlo jasni i vrlo prizemni (grabeni) interesi nabujale sitne buroazije, koji su nas vodili (i odveli)
416
Bez namjere da na bilo koji nain razvijam ili raspravljam spornu temu o strukturi suvremenih drutava,
htio bih napomenuti da je koritenje pojma narod, a pogotovo pojmova kao to su nacionalni barjak i
slinih, bez daljih odreenja (prije svega klasne podjeljenosti u drutvu), potpuno promaeno u sagledavanju
proturjeja drutva. Bez obzira kako se definira pojam klase suvremena socioloka, u najveem dijelu i
ekonomska, istraivanja uvijek govore o klasnoj strukturi drutva i proturjejima to iz te strukture proizlaze.
Ja sam i poeo ovo poglavlje napomenom O. Kerovanija da e sva budua gibanja biti socijalna kad
su se ve jednom junoslavenski narodi osamostalili. Stoga neklasne kategorije: svenarodno, narod, puk,
nacionalni barjaci podsjeaju ne samo na u nas desetljeima silno prisutnu malograansku iluziju o nekom
sintetinom Hrvatskom narodu kao takvom (M. Krlea), nego i na shvaanja koja su bila dio revolucionarnih previranja u Rusiji 19. stoljea, a poznata su kao narodnievstvo. Naveo sam ovdje (str. 45) ocjenu
I. Severa i suradnika da je ekonomska politika u nas 1990-ih bila izrazom klasnih interesa manjine drutva
koja je u danim uvjetima raspolagala sredstvima i instrumentima da nametne svoju volju veini (svijetu
rada). Mislim da je takoer korisno ovdje s tim u vezi navesti ovaj davni (vremenski Kerovanijevoj opaski
podudarni), ali aktualni stav Miroslava Krlee: Hrvatstvo nije Jedno Jedinstveno Hrvatstvo kao Takvo, i to je
osnovno kod ovoga razmatranja. Biskup grof Drakovi, koji potpisuje smrtnu osudu Matiji Gupcu, hrvatski
je feudalac, a Gubec hrvatski kmet. Nema hrvatstva koje je u stanju da pomiri hrvatskoga kmeta sa hrvatskim
grofom... Po sebi, dakle, ovo nae hrvatstvo ne postoji, jer nije balon da lebdi nad vremenom i nad prostorom... Miroslav Krlea, O malograanskoj ljubavi spram hrvatstva, u knjizi Deset krvavih godina. Eseji
i lanci IV, (priredio za tampu Anelko Malinar), NIRO Osloboenje Mladost, Sarajevo 1979, str.
106, 107. Dodao bih ovom Krleinom stavu i ocjenu to ju je nedavno Viktor Ivani dao o Todoriu i njegovim Kulmerovim dvorima (podno Sljemena) kao feudalevom sjeditu nad zagrebakom kmetijom
karikaturalni izraz skorojevievske buroazije u Hrvatskoj s kraja 20. i poetka 21. stoljea! Zanimljiva
zapaanja o narodu kao takvom u vezi s politikim projektom to ga je formulirao F. Tuman italac moe
nai u radu: Darko Hudelist, Tuman: Biografija, Profil, Zagreb, 2004., naroito u 20. poglavlju Otac
domovine. Naravno da je nakon Marksa sasvim deplasirano vraati se na romantine iluzije o narodu kao
takvom. I danas se svaki istraiva drutvenih proturjeja moe pouiti iz analize klasnih suprotnosti, to
ju je Marks izveo u radovima: 18. brumaire Louisa Bonapartea i Klasne borbe u Francuskoj. Koliko je
hrvatsko drutvo rascjepljeno vrlo dobro pokazuje studija: M. Kasapovi, I. iber i N. Zakoek, Birai
i demokracija. Utjecaj ideolokih rascjepa na politiki ivot, Alinea, Zagreb, 1998. Naroito je iz te knjige
pouno prostudirati prilog Ivana ibera, Povijesni i etniki rascjepi u hrvatskom drutvu, str. 51 94.
Naravno, i dva druga priloga (onaj Nenada Zakoeka: Ideoloki rascjepi i stranake preferencije hrvatskih
biraa i Mirjane Kasapovi, Zagrebaka politika kriza 1995.1997.: Sukob demokratskih i autoritarnih
vrijednosti (studija sluaja) dragocjeni su prilog razumjevanju unutranje raslojenosti hrvatskog drutva.

469

Knjiga 42.indd 469

2.7.2012. 17:28:47

na mnoge stramputice koje nas skupo stoje, a da su joj u tome svenarodne

tenje, hrvatski puk i nacionalni barjak bili (i ostali) samo magla (ili koprena) kojom su ti interesi prikrivani; u toj drutvenoj konstelaciji F. Tuman je bio
samo instrument nastupajue sitne buroazije, a svojim je osobinama to mogao
postati, jer je i sam bio dijelom sitne buroazije (ili, da taj termin pribliimo naoj
situaciji: dijelom srednje klase).417
Bilo kako bilo, vano je uoiti rezultat, kao i snage koje su do toga dovele.
Kriste je u tome vrlo odreen (jer smatra da ...samo istina, ma koliko bila bolna,
moe pomoi da se doe do katarze, temeljitog proienja toliko potrebnoga
hrvatskom drutvu da bi krenulo k izlazu iz blata organiziranoga kriminala, prijevara i gnjusnih lai u kojima se gui, na put ozdravljenja).
Rezultat tumanove politike P. Kriste spominje na nekoliko mjesta u svom
tekstu, posebno u poglavljima Gospodarska i politika destrukcija Hrvatske
(str. 48 53) i Posttumanova era tumanizam nadivljava Tumana (str.
53 62).
Dok je bjesnio rat u BiH, a u nas se svesrdno podgrijavala ratna atmosfera i groznica, u
svim se krajevima Hrvatske razbuktavala temeljita gospodarska destrukcija. Franjo Tuman,
kojemu je gospodarstvo bilo daleko i nezanimljivo, nije u tome najizravnije sudjelovao, ali
je bitno pridonio udaranju politike podloge strategiji takve destrukcije i stasanju klanova
koji e ju rasplamsavati. Na jednoj strani je za svojih posjeta dijaspori, poglavito Norvalu,
stvorio dugove i obveze koje su dospjevale za naplatu, a na drugoj irom otvorio vrata onima
koji e se tog posla zduno prihvatiti. Istodobno je objeruke prigrlio zagovornike koncepta
da se jednom osvojenu politiku vlast dugorono moe sauvati tako da se njezini istaknuti
predstavnici i iri krug njihovih privrenika materijalno ojaaju i zagospodare financijskim i
ukupnim gospodarskim tokovima (mit o dvjesto bogatih obitelji). Kako je rat za to najbolja
kulisa, trebalo ga je u beskraj produavati. Vrata mafiji i sveopoj pljaki Hrvatske i njezinih
graana, koja se pod okriljem rata i ratne psihoze neprestano razgranavala, bila su irom
otvorena (str. 48).

Norvalski dug za P. Kristu od posebne je vanosti, jer su u vezi s njim

u Hrvatsku instalirani operativci koji su taj dug morali naplatiti (tj. dugorono,
trajno naplaivati). A evo kako on opisuje te operativce:
Skupine politiki angairanih emigranata iz norvalskog perimetra (ili, po Hudelistu,
hercegovaka franjevaka zajednica u najirem smislu rijei, s cjelokupnom svojom mreom i suradnicima regrutiranim po zaviajnom principu, D. Hudelist, Tuman, str. 593)
zauzvrat su zahtijevale da u samostalnoj hrvatskoj dravi oni budu nosioci, tj. da upravljaju
417
P. Kriste naroito istie preveliku elju za vlau i neumjerene ambicije F. Tumana, a u tome nije sam.
I Darko Hudelist u navedenoj obimnoj Biografiji (poglavlje 20 Otac domovine), objanjavajui njegov
preokret ...u ideolokom i politikom smislu, za 180 stupnjeva, kae: Na pitanje zato se taj proces dogodio, odgovorio sam u ovoj knjizi na nekoliko mjesta, a najopirnije u 9. poglavlju, Od titoista do hrvatskog
nacionalista. Tajna Tumanove politike preobrazbe lei u njegovu perifernom kompleksu od kojega je
patio tokom dugogodinjeg slubovanja u JNA u Beogradu. Mislim da to vie ne moram objanjavati. Ali to
jo nije pravi odgovor na pitanje zato je postao zagovornikom velike i iste Hrvatske. Moe se hrvatski
nacionalist biti i bez toga... Misterij, ako misterija tu uope ima, lei u kljunoj Tumanovoj psiholokoj
osobini, a to je ekstremna narcisoidnost. D. Hudelist, Tuman: Biografija, str. 691.

470

Knjiga 42.indd 470

2.7.2012. 17:28:47

procesom tranzicije u njezinim gospodarskim i politikim komponentama. Oekivale su se,

dakle, preferencije za svoja bazina ideologijska polazita i svoje personalne resurse, pri politikomu, gospodarskom i svekolikom oblikovanju novoga hrvatskog drutva i projektiranju
osamostaljene hrvatske drave. Kao stanoviti izraz ili znak dobre volje prema tuzemstvu,
te su skupine istodobno iskazale svoju spremnost na pomirenje svih Hrvata, odnosno na
primjenu znatno radikalizirane verzije Luburieve formule hrvatskog pomirenja ija bi sutina bila u specifinu mirenju partizana (komunista) i ustaa, svrstavajui pri tomu Hrvate
u domovini veinom u prvu skupinu. Oni bi zajedniki trebali ruiti Jugoslaviju i, dakako,
komunizam, s tim da nakon obavljena posla ova druga strana preuzme sve konce u voenju
osamostaljene drave. To bi pomirenje, dakle, u toj novoj verziji trebalo izgledati tako da
komunisti (misli se zapravo na veinu domaeg stanovnitva), gubitnici u nastupajuim
promjenama u zemlji i okruenju, ustupe mjesta u dravnim strukturama ustaama (zapravo njihovim sljedbenicima preteno iz dijaspore) i podupru ih u restauriranju neke nove
varijante reima i drave koja je 1945. neslavno propala. Te nove snage bi pak velikoduno, barem za neko vrijeme, oprostile komunjarama grijeh pobjede i zloine (stvarne i
izmiljene) iz doba njihove vladavine (str. 26).418

Plan tzv. norvalske grupe bio je ...uspostaviti kontrolu nad svim polugama vlasti u zemlji i tako nametnuti potivanje svih sastavnica dogovora (F.
Tumana sa ekipom iz Norvala).
Ma kako mogao izgledati nerealnim, taj je plan velikim dijelom uspjeno proveden,
a moglo se dogoditi, da to neke neoekivane okolnosti nisu onemoguile, da se i do kraja
ostvari. Naime, ta povelika grupa doljaka, meu kojima je podosta sitnih politikanata, pekulanata, vercera i profitera uglavnom drutvenih marginalaca, nerijetko sumnjiva morala
i kriminalnog backgrounda, po dolasku u zemlju brzo se proirila i osnaila mobilizacijom,
po roakoj i zaviajnoj liniji, slinoga soja domaih aktivista. Njima se pri ruci naao i
dosta irok krug niega sveenstva, posebice hercegovakih franjevaca, snano utjecajnih
osobito u ruralnim krajevima Hercegovine i Dalmatinske zagore. Iz tako proirena kruga
osobitih ukovih pouzdanika, regrutirat e se brojni visoki vojni asnici, generali, visoko
rangirani obavjetajci, civilni i vojni policajci i specijalci, koji e u kratkom roku popuniti i
staviti pod svoju kontrolu sve slube i institucije dravne kontrole i prisile. Njima se ubrzo
prikljuuju i prvi privatizacijski dobitnici (str. 28,29).419
Premda bi u samom tekstu trebalo razmotriti vanu reenicu-formulaciju: Oni bi zajedniki trebali ruiti
Jugoslaviju i, dakako, komunizam, s tim da nakon obavljena posla ova druga strana preuzme sve konce u
voenju osamostaljene drave, ipak sam se odluio upozoriti posebno na nju u fusnoti da ne bih prekidao
osnovnu poentu izlaganja P. Kriste. Ova bi formulacija mogla biti predlokom za obimnu studiju o prevratu
1990-ih s tzv. hrvatskoga stanovita (ukljuujui i dogaanja iz 1970./1971. godine). Vidjeli smo gore da je
i P. Kriste, kao jedan od aktivnih uesnika oba dogaaja, smatrao nunim ruenje (nestajanje) i Jugoslavije
(kao dravne zajednice) i tzv. socijalizma kao drutvenog ureenja. U toj toki, dakle, nije bilo razilaenja...
Razilaenje poinje nakon osvajanja plijena... Smatram da je ovdje rije o sukobu oko podjele plijena
dviju frakcija iste osnovne politike snage, koja je u osnovi procesa ruenja Jugoslavije i tzv. socijalizma
sitne buroazije (srednje klase). Naravno, u izboru izmeu dvije navedene frakcije (one iz dijaspore i
domae), domau svakako treba smatrati boljom.
418

419
S naroitim ogorenjem P. Kriste spominje neosnovanu, i politikom ciljanu, inflaciju braniteljske populacije kao jedan od oblika klijentelistikog parazitiranja na raun drutva. Na str. 38 i 39 to i obrazlae,
konstatirajui: U uskoj vezi s fabriciranjem velikog broja visokih vojnih i obavjetajnih dunosnika je
i napuhavanje broja branitelja preko svake mjere. Nema sumnje da su u igri bili slini motivi i namjere.
Velikim privilegijama trebalo je nagraditi ideoloke i druge privrenike (politike istomiljenike, zemljake,

471

Knjiga 42.indd 471

2.7.2012. 17:28:47

to se pak druge grupe tie, dominantno domaih privatizacijskih dobitnika, P. Kriste

kae: Temeljna karika u cijelom postupku stvaranja materijalno-financijske podloge novoj
hrvatskoj politikoj i drutvenoj eliti ipak su, dakako, pretvorba i privatizacija. Pretvorba, ta
hrvatska izmiljotina,420 pri tomu je imala kljunu ulogu, jer je tim potezom pera zateeno
drutveno vlasnitvo predano u ruke drave. To, naravno, nije bilo neophodno, niti drutveno
opravdano, jer se izravno efikasnije mogla provesti privatizacija, ali je bilo iznimno svrhovito. Naime, onog trenutka kad su manje-vie sva vrjednija dobra postala dravna, novi je
dravni vrh mogao pristupiti velikoj operaciji njihove raspodjele po vlastitim, svakako neekonomskim kriterijima. Time je, naravno, privatizacija izgubila svoj izvorni smisao i postala
instrument pogodovanja i ciljanih namjetaljki u funkciji stvaranja novih elita, pri emu je
razvojna komponenta morala biti izgubljena (str. 49).

Zakljuit u opservacije P. Kriste samo jednim stavom iz njegovog pogovora

knjizi, datiranog s 28. 12. 2009. godine, koji sintetizira njegova zapaanja:
rodbinu, stranake i druge prijatelje), a isto tako i osigurati iroku bazu bezrezervno odanih biraa, koji e
istodobno jamiti unutarstranaku prevlast preferiranim klanovima i dugovjenost vlasti stranci i njezinoj
vrhuki. Uglavnom, na tim osnovama braniteljska se populacija irila do nevjerojatne brojke od gotovo
petsto tisua. Njegova je procjena da je u ljeto i jesen 1991. godine moglo biti ne vie ...od pedesetak
tisua stvarnih branitelja. Viktor Ivani bujanje branilake populacije upeatljivo opisuje u lanku:
Ima li uspjenije okupacije od oslobodilakog rata? Retroaktivni ratnici (E-novine 29. 8. 2009., tekst
preuzet iz BH Dani), a poenta lanka ini mi se da je ovaj njegov stav: Uglavnom, ve skoro desetljee
i pol Hrvatskom dominira posebna drutvena figura: retroaktivni ratnik. Tako je u kolektivnome mentalnom
obzoru ustanovljen i retroaktivni domovinski rat, tvorevina ispunjena s onoliko mitova, dogmi i ideolokih
prijetnji koliko je potrebno da se sauva socijalna sigurnost i materijalna potkoenost retroaktivnih ratnika.
A budui da retroaktivni ratnici predstavljaju pretorijansku gardu vladajue stranke, pouzdanu glasaku
mainu koja e osiguravati politiku (pa i fiziku) potporu onima to su im privilegije priskrbili, radi se
o masi koja ne smije biti izloena ni eroziji ni reviziji. A ni suvinim uznemirenjima: kada nastupi kriza,
kakvoj svjedoimo ovih dana, kresat e se svima, ali ne i njima. To upuuje na zanimljivu evoluciju domovinskog rata: u poetku je on bio oslobodilaki (sa znaajnim elementima zloina), zatim je postao
agresorski (na teritoriju Bosne i Hercegovine), da bi se od zavretka ratnih operacija do danas nametnuo
kao okupacijski (na teritoriju same Hrvatske). Jer ako neumjerene borake povlastice koristi pola milijuna
ljudi to je, prema optimistikim procjenama, trostruko vie od stvarnih uesnika rata pustoei bez
milosti dravni proraun, cijedei prestravljeni i ni od koga zatieni ostatak stanovnitva, a politika vlast
stimulira mobilizaciju novih i novih retroaktivnih branitelja, moemo rei da se radi o nepriznatoj vojnoj
diktaturi.
420
Neovisno o stavu P. Kriste, nedavno je na poznati knjievnik Ante Tomi u svom humoristiko-ozbiljnom
stilu takoer progovorio o toj famoznoj pretvorbi: Teko bih mogao zamisliti mru, neprikladniju i blesaviju rije nego to je pretvorba. Rije mi ne zvui loe u kemiji ili fizici, kad se govori o sili, energiji, metalima
ili kiselinama. Pretvorba je dosta dobra da opie i onog Kafkinog inovnika koji se jedno jutro probudio kao
kukac, ali nazvati imenicom tako irokog znaenja promjenu vlasnitva poduzea iz drutvenog u privatno
zaista je mogao samo potpuni jezini diletant kao to je bio Franjo Tuman. No, moda je upravo to bio
smisao, jer su veina poduzea u takozvanoj pretvorbi prola ba kao Kafkin Gregor Samsa. Jednom velike
i uspjene tvrtke probudile su se izvrnute na leima, bespomono trzajui noicama. Moda i tisue takvih,
uasavajue jednakih pria uli smo u posljednjih dvadeset godina, bez razlike je li se radilo o trgovakim
ili ugostiteljskim poduzeima, tvornicama ili kverovima i jedva da bismo u sluaju Konstruktora nali
ita to je odstupalo od pljakake pretvorbene matrice. Citiram prema tekstu objavljenom na portalu
Slobodna Dalmacija 30.11.2010. pod naslovom: Vlaka posla by Ante Tomi. Besramnost je bila valuta
u pretvorbi Tomiu je neposredni povod za tekst bila obavijest o pokretanju istranog postupka protiv
eljka deria za malverzacije i imovinsku krau, obavljanu pod firmom pretvorbe velikog graevinskog
poduzea Konstruktor u Splitu. Treba spomenuti vrlo indikativnu injenicu: istrani postupak pokree se
nakon vie od deset godina od poetka spomenutih pretvorbenih malverzacija!

472

Knjiga 42.indd 472

2.7.2012. 17:28:47

To to je u kratkim crtama, vie kao gruba skica, prikazano na nekoliko prethodnih

stranica, ustvari je geneza sveobuhvatne financijske, gospodarske socijalne i politike krize
s kojom se hrvatsko drutvo suoava godinama, ali se tek u posljednje vrijeme izvukla ispod
oblaka magle koji su je zastirali i prikazala u svoj njenoj raskoi. Kriza je, dakle, izravna posljedica nakaradne politike koja se u nas sustavno provodi gotovo punih dvadeset godina. Ta
je politika dovela do toga da nam je gospodarstvo razoreno, dobar dio narodnoga bogatstva
opljakan ili rasprodan, drava, gospodarstvo i graani do grla zadueni, socijalni sustav
rastrojen, a drutvo duboko podijeljeno na manjinu dobitnika obogaenih provedenim tranzicijskim malverzacijama i veliku veinu gubitnika osiromaenih u tim istim procesima.
Moral i sustav vrijednosti vraeni su na razinu vremena u kojemu je temeljni zakon bila
toljaga. Na toj politici i njezinim produktima izrasla je socijalna nesnoljivost, koju dodatno
podgrijavaju i raspiruju skupine iz reda dobitnika svojim bahatim dranjem i otvorenim
prezirom prema gubitnicima osiromaenoj veini, rtvama bezobzirne gramzljivosti dobitnika (str. 228, 229421 kurziv A. L.).

Puno desetljee prije (s kraja 1999. godine), ovako jasne ocjene onoga to se
hrvatskom drutvu dogodilo prevratom 1990-ih izrekao je i Stipe uvar:422
Danas postoje dvije Hrvatske. Jedna grevito uva prvu Republiku, onu koja je
uspostavljena nakon izlaska iz socijalizma 1990. godine i koja se pravno utemeljila na
kontinuitetu sa Socijalistikom Republikom Hrvatskom u sastavu Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije, a faktiki je negirala i obezvrijedila sve tekovine i dostignua hrvatskog naroda 19411990. godine. Druga pak oajno prieljkuje drugu Republiku, u kojoj
bi bila odbaena i prevladana evidentna zla prve: podjela ljudi na podobnu manjinu i
nepodobnu veinu, moda suptilnija i prikrivenija, ali okrutnija od one na radnike, seljake i
potenu inteligenciju u bivem socijalistikom sistemu; nacionalizam, ovinizam, ksenofobija i diskriminacija svih vrsta manjina u drutvu kao kriteriji i praksa ne samo vladajue
politike stranke nego i dravne politike; retrogradno mitomanstvo, neoustatvo i klerikalizacija javnog ivota; sirova, grabeljiva i parazitska tajkunizacija; pomanjkanje svake iole
obeavajue strategije gospodarskog i kulturnog razvoja i ouvanja okolia; svemo jednog
ovjeka, pa makar bio i dravni poglavar (kurziv A. L.).

U tekstu podvuene sintagme (socijalna nesnoljivost, ovinizam, ksenofobija i diskriminacija) samo su sinonimi za iskljuivost. I znaajno je zapaziti da ih oba autora izvode iz socijalnog ponaanja dominantnih socijalnih
slojeva, tj. politike koja je prakticirana u Hrvatskoj 1990-ih.
I jo jednom moram navesti iskreno ogorenje P. Kriste to je narod, dakle Narod kao takav, ostao
kratkih rukava (kako bi se narodski reklo) u procesu prevrata, a od kojega je toliko oekivao: Hrvatski
je narod, meutim u svojoj golemoj veini elio i oekivao da se novostvorena drava ustroji i razvija kao moderna evropska demokracija, koja e mu biti na ponos i koja e svim snagama djelovati u narodnom interesu
maksimalno promicati gospodarske, socijalne i politike interese i oivotvoriti druga htijenja naroda. Narod
je oekivao da e njegova drava biti njemu na usluzi i da e mu pruiti sve ono to su mu tuinski reimi kroz
stoljea uskraivali. Nadao se da e brzo osjetiti blagodati pune slobode i poetak rasta duhovnog i materijalnog blagostanja. To se, naalost, nije dogodilo pa otud i nai golemi problemi i silno nezadovoljstvo. (str.
63) Nezadovoljstvo je P. Kriste izrazio i 2000. godine u lanku: Neke od politikih kombinacija, Zarez,
II/43, 23. 11. 2000., pa kae: Sadanja koalicijska vlast zazire od radikalnijih promjena.
421

Stipe uvar, Dvije Hrvatske, u knjizi: Hrvatski karusel (drugo, proireno izdanje), Razlog, Zagreb,
2004., str. 4345. lanak je prvotno objavljen kao uvodnik u asopisu Hrvatska ljevica, broj 11, 1999.

422

473

Knjiga 42.indd 473

2.7.2012. 17:28:48

Mislim da je iz cjeline gore razmatranih informacija dovoljno jasno da je

u prirodi politikih snaga prevrata 1990-ih sadraj ili cilj djelovanja bio upravo
ono na to upozorava P. Kriste bez obzira koja e frakcija biti dominantna.
Vjerojatno je da bi dominacijom domae frakcije bilo manje brutalnosti i beskrupuloznosti u realizaciji cilja od one koju je iskazala ekstremna norvalska
frakcija.
Meutim, bez obzira na te razlike, treba rei da je proteklih dvadeset godina
pokazalo da progresivni razvoj hrvatskog drutva (ali to vrijedi i za ostale dijelove bive SFRJ) nije mogu osloncem na politiki (i ekonomski) program nae
sitne buroazije (srednje klase).
Zanimljiv, vrlo saet, ali cjelovit pregled onoga to se dogaalo u Hrvatskoj
1990-ih moe se nai i u lanku Jovana Miria: Sistem i kriza. 25 godina poslije, (, . 16 (41), 94 (704), 2009., . 1521):
Za nau stvar, za hrvatsku dravu sve je bilo doputeno. Jednima da dobiju sve, drugima da budu lieni svega. Jednima da pljakaju i da se bogate, drugima da budu opljakani
i osiromaeni do ugroavanja fizike egzistencije. Iza rtve za Hrvatsku skrivali su se
najrazliitiji oblici samovolje i pljake. (...) Dok su se radnici osvijestili, vlak privatizacije
(devastacije) ve je protutnjao. Sporadini otpori radnika, na zadnjim linijama obrane rijetkih
jo neprivatiziranih firmi, govore o njihovu dramatinom i beznadnom pokuaju da spase ono
to se jo spasiti dade. Radnici tako formiraju tabove za obranu firmi, a pokuaje preuzimanja tih firmi od novih, potencijalnih vlasnika nazivaju neprijateljskim inom, prijetei
ak i oruanim otporom.

Jasno je, a vrijeme to pokazuje na drastino uvjerljiv nain, da su svi otpori

radnika osueni na propast privatizacija koja je sinonim ne samo pljake
(imovine koju su radnici stvarali), nego i iskljuenja radnika iz bilo kakvog utjecaja na proces reprodukcije i svoenja radnika na puki faktor proizvodnje provodi se nesmiljeno, snagom stihije.
Ranije je reeno da je nacionalna homogenizacija bila operativno sredstvo
u osiguranju masovne podrke politici prevrata. Drugo operativno sredstvo bila
je parola demokratizacije. Gotovo da nema termina koji je ee bio u upotrebi.
Meutim, sadraj mu je odreivao politiki pragmatizam, prilagoen ostvarivanju
ciljeva prevrata. U datim okolnostima demokracija je stoga poprimala obiljeja
sasvim razliita od demokracije drutava na koja su se politiari pozivali (naroito
na tzv. slobodni svijet sa zrelim demokracijama), a takoer i od teorijskog pojma
demokracija. To je dobro zapazio Dejan Kri (lanak: La lota continua, Zarez,
II/24, 3. 2. 2000.) komentirajui dileme o mogunostima ostvarivanja programskih
vizija netom na vlast ustoliene koalicije (tzv. treesijeanjske, 2000. godine),
koja je izbornom pobjedom zamjenila HDZ. On zapaa da u bitnom odreenju koalicijsko shvaanje demokracije nije razliito od shvaanja kakvog je imao HDZ: u
nastojanju da se ostvare ciljevi, inzistiranje na jedinstvu graana ili pomirbi potire

474

Knjiga 42.indd 474

2.7.2012. 17:28:48

sam smisao demokracije mogunost i nunost konfrontacije interesa koji u drutvu realno postoje, a to se zatim mora izraziti u razilaenjima unutar koalicijskih
partnera i, shodno tome, u nominaciji razloga za razilaenja (neprijatelja jedinstva). Kri kae ...da je pomirenje bilo temeljna fantazma ideologije politikog
projekta Franje Tumana, a sve to je na bilo koji nain tome smetalo proglaavano je neprijateljskim, moralo se, stoga, iskljuiti iz homogene zajednice: ...HDZ-u
su prvih godina vlasti Srbi sluili kao simboliki idovi, onaj element koji unosi
nered u drutvo, kao oni koji samim svojim postojanjem onemoguuju postizanje
(imaginarnog) jedinstva hrvatskog drutva. Kad su Srbi oieni u tolikom broju
da vie nisu mogli funkcionirati kao unutranji neprijatelj, para-faistika ideologija HDZ-a krenula je s konstruiranjem novih neprijatelja od jugonostalgiara i
iskorijenjenih zagovornika civilnog drutva do izmiljanja meunarodnih zavjera.
Taj ideoloki mehanizam tako je interioriziran u velikom dijelu drutva tu je
Radio 101 simptomatino mjesto da se na koncu okrenuo protiv samog HDZ-a
Hercegovci su postali novi unutranji neprijatelji. Korporativistika ideologija,
kakvu je zagovarao HDZ, opsjednuta je slikom drutva kao harmonine organske
cjeline u kojoj svaki lan ima svoje zacrtano, odgovarajue mjesto.
Politika koja je izvela prevrat u Hrvatskoj 1990. godine, i nastavila
se nakon toga, a u ijoj osnovi su klasni interesi lokalne buroazije, i nije
mogla imati drugaiju ideologiju od korporativistike. A dio je te politike
i oslanjanje na stariju brau na strani kapital. Omoguivi mu ovladavanje bitnim sektorima ekonomije (u prvom redu bankarstvom), osigurana je
snaga koja e nainom svoga utjecaja braniti i vlastite interese, ali i interese
domae skorojevievske buroazije (i njoj prikljuene inteligencije), koja
je najveim dijelom kompradorska.423 Demokracija je u takvim prilikama
instrumentalizirana parola za prikrivanje zbilje u kojoj nema mjesta stvarnoj
demokraciji.
***
Upozorit u na jo dva nezadovoljstva (ili rezignacije) onim to se dogaa(lo) u
Hrvatskoj 1990-ih.
Jedan je iz pera krajnje nacionalistiki angairanog sudionika prevrata
1989./1990, osnivaa HDZ-a, ali i ovjeka kojega su iz HDZ-a izbrisali bez
Pojam kompradorska buroazija postao je dijelom pojmovne aparature suvremene znanosti o drutvu
(sociologije, ali naroito politike ekonomije). Zasnivanje svoje ekonomske i drutvene (i politike dakako)
pozicije s naslova sluenja stranoj buroaziji nije se od vremena pojave kompradora u Kini u 19. stoljeu
(naroito u vezi s tzv. opijumskim ratovima 1839.1842. i opet 1856.1860.) sutinski promjenilo. Ma
koliko interesantno, kompradorstvo ne moemo ovdje analizirati.
423

475

Knjiga 42.indd 475

2.7.2012. 17:28:48

njegova znanja i bilo kakve obavijesti, Ivana Vekia. Na samom poetku svoje
Molitve za zaboravljene (vlastita naklada, Vinjevac, 2007.)424 navodi s kojim
je idealima raunao u svom politikom angairanju, citirajui svoje rijei iz jednog razgovora s novinarima, a objavljenog u Vjesniku (vjerojatno je voen u
svibnju 1990. god.): Nikakvih odmazdi nee biti. Sprijeit emo pokuaj svake
osvete... U prvi plan emo staviti moral.... Nama trebaju mladi, sposobni,
poteni i rekao bih kimeni ljudi, koji nisu skloni klanovima i mafijatvu.....
I tako dalje i tako dalje! A odmah zatim dodaje: O sveta prostodunosti!
(str. 6, 7) ime hoe rei da su osnivai HDZ-a bili naivni idealisti. Cijela
je knjiga zatim posveena opisu uzurpiranja HDZ-a od onih kojih u njegovom
stvaranju nije bilo, nego su mu se naknadno prikljuili i iskoristili ga za vlastite
prizemne interese, bilo tako da su se izravno doepali materijalnih bogatstava ili
su preuzimajui politike pozicije osigurali sebi trajne materijalne i druge privilegije. Ukratko, dogaanja su vodila stanju koje ni na koji nain nije podudarno
s idealima o kojima je Veki govorio kao predsjednik HDZ-a Osijek 1990. godine. Jedan od pokazatelja toga, za Vekia je i to to stranka nije nikada redefinirala program svog politikog djelovanja u skladu s promijenjenim okolnostima
politikog i drutvenog razvoja:
Voenje stranke povjereno je karijeristima, politikim manekenima, intelektualno
nesposobnim i materijalno nezasitnim osobama. Svjedoci smo svakodnevnog posizanja
u dravnu i tuu imovinu, u oigledno naplaivanje navodnog rodoljublja i stranake pripadnosti i ta se bulumenta, kako ono ree Josip Manoli, nastavlja vrtjeti oko elnitva
stranke, koje se je i samo, ali ba svi i svatko, okoristilo poloajem kojega mu je povjerio
lakovjeran narod. Zaista u Hrvatskoj vrijedi izreka: Ako se hoe obogatiti bavi se politikom! Za to vrijeme narod se nastoji zabavljati efemernim dogaajima, kratkotrajnim
politikim aferama i seoskim varijetetnim nacionalizmom, koje je slino pravoj domoljubnoj politici koliko i licitarsko srce pravom ljudskom srcu (str. 233, ali i dodatne ocjene
na str. 240, 241).

Veki ni za jotu ne odstupa od svog izvornog nacionalistiki motiviranog

angamana i njegova teza o naivnom idealizmu (domoljubnom dakako)
pravi je primjer ideolokog privida. Nisu pogreni socijalni procesi to su ih
zapoeli (a koji zahtijevaju i krvave i prljave ruke, kako se jasno izrazio jedan
od veterana-osnivaa, jer su im takvi ciljevi), krivi su gramzljivi ili zloesti
ljudi koji su se ubacili u te procese i istisnuli naivne idealiste. to je za vakta naivnih idealista zapoeo dance macabre to za naivne idealiste nije
vrijedno panje! Bilo kako bilo, ak su i za Ivana Vekia dogaanja u Hrvatskoj
1990-ih poprimila dijabolini razvoj i razmjere.
424
Knjigu je Ivan Veki posvetio slavi poginulih i asti ivih pripadnika specijalne policije Republike
Hrvatske, ali je svojim sadrajem zapravo obraun s onima koji su zgrabili pobjedu i na njenim rezultatima zasnovali ostvarivanje svojih sebinih ciljeva. Prethodno je izdao knjigu Koraci u povijest sjeanja
i dogaaji, Gradska tiskara, Osijek, 2004.

476

Knjiga 42.indd 476

2.7.2012. 17:28:49

***
Dvadeset godina traje opisana tranzicija (grabe i upropatavanje generacijama stvaranih dobara i na toj osnovi ostvarenih odreenih socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih mogunosti) u reiji politikih predstavnika specifino
strukturirane buroazije (srednje klase) u Hrvatskoj. Sve je bilo usmjereno
na legalistiku podrku takvom tipu tranzicije. Ali sada slijedi obrat, za
koji se mora rei da je pravi primjer cinizma: prema informaciji tportal.hr od 8.
10. 2010. Vladimir eks, potpredsjednik Sabora i HDZ-a, i jedna od perjanica
spomenute politike elite, arhitekt zakonodavstva spomenute dvadesetgodinje tranzicije, javlja se kao otar kritiar onoga to nas je snalo. Na Novoj
TV je izjavio:
Nisam niti pomiljao, kao to ni ogroman broj ljudi nije niti pomiljao, da e se dogoditi takve krupne deformacije, pogreke i da e se takav zamah jednoga kriminala i korupcije
odvijati... Mi smo jednostavno u tom idealizmu zanemarili da ima u toj mjeri organiziranih,
grupnih, klanovskih interesa, koji su, klanjajui se zlatnom teletu, teko ponizili istinske hrvatske branitelje i one istinske idealiste koji su stvarali i gradili Hrvatsku.425
ak je i za majstora isprazne politikantske frazeologije, kakav Vladimir eks nedvojbeno jest, nevjerojatno je ovakvo bedasto fraziranje: krupne deformacije i pogreke nisu se mogle ni zamiljati (sic!)
kao da samom konstrukcijom novog poretka stvari to ve nije bilo zadano! Pa cjelokupni je tzv. proces
privatizacije, kojemu je on najveim dijelom legalistiki kumovao, koncipiranjem i nainom izvoenja,
najvaniji, konstitutivni element, potporanj socijalnog prevrata u Hrvatskoj 1990-h godina! A toj osnovnoj
pljaki (privatizaciji) slijedila je sva ona druga arolika i razgranata pljaka, to je u raznim oblicima i s
razliitim intenzitetom, ali stalno, trajala od samog poetka prevrata i dovela do tzv. vrha korupcionake
mree tokom 2010./2011. godine. Koliko je u toj pljaki narodne imovine Vladimir eks omastio brk
(kako glasi narodna poslovica) to dakako nije ni retoriko pitanje ni pitanje deformacija i pogreaka.
S obzirom na sve to je utvreno o privatizaciji i pod tom egidom obavljenoj pljaki, pa zatim i bezobzirnoj
korupciji niza najviih HDZ-ovih funkcionara, ukljuiv i predsjednika stranke (istovremeno i Vlade) doista
se bizarnim doimaju izjave Andrije Hebranga, jedne od vodeih linosti HDZ-ove politke: Nitko nije obavio
privatizaciju bre i bolje nego mi. Mi smo 1990. dobili gnjilu jabuku. Izgrizli su je crvi prije nas i to je istina
o pljaki Hrvatske. Ili: Korupcija nije vezana uz vlast. Nju izmilja kriminalni milje da bi skrenuo panju
sa svojih afera. (lanci o Andriji Hebrangu, Novi list 11. 7. 2009.).
S tim u vezi zaista se razgaljujuim doima duhovito pisani lanak novinara Damira Pilia: Pile naopako.
Kako su nam doktori znanosti doli glave, Slobodna Dalmacija 25. 12. 2010. Uzevi kao povod Ludu
priu, tj. da je u Sloveniji (Mariboru) Rok Snei (30) obranio ovog tjedna doktorsku disertaciju na temu
porezne prijave. Pili se pita: to je tu ludo, upitat ete se, pa svaki dan netko negdje doktorira. Ludo
je to to slovensko pravosue istovremeno protiv Sneia vodi istragu zbog porezne utaje... Najlue je,
meutim, Sneievo objanjenje: on ne samo da ne porie inkriminirano djelo nego, tovie, tvrdi da mu je
u pripremi doktorata pomoglo iskustvo u kojemu je slovenske poduzetnike savjetovao u postupcima protiv
porezne uprave. I sada dolazi Pilieva poenta: on navodi nekoliko proslavljenih imena hrvatske politike
elite (V. eks, A. api, I. Sanader, I. uker, J. Kosor, . Kerum) koji bi mogli na temelju svojih postupaka
doktorirati sa slinim obrazloenjem kao i Rok Snei..., pa tako za Vladimira eksa kae: Taj bi bez
problema mogao obraniti doktorsku disertaciju na temu: Kako napisati privatizacijske zakone po kojima je
cijela zemlja opljakana sasvim legalno: primjer Republike Hrvatske. Kad ga na sudu budu pitali o tome, on
e asnim sucima odgovoriti isto to je lanovima Povjerenstva za obranu doktorata odgovorio kad su ga ovi
pitali kako je uspio tako dobro napisati disertaciju: - ujte, pomoglo mi je to to sam poetkom devedesetih
zaista napisao te zakone po kojima je ta, kako se zove, Republika Hrvatska, zaista opljakana sasvim legalno.
425

477

Knjiga 42.indd 477

2.7.2012. 17:28:49

Slijedi napomena tportala.hr: Iako je, s kratkotrajnim pauzama, u vrhu vlasti od poetka 90-ih, eks priznaje da je moda bolje trebalo oitavati odreene
signale.
I zatim slijedi eksov kreendo, zavrni udarac:
U zadnjem trenutku hrvatska Vlada, hrvatska politika, predsjednica Vlade i najodgovorniji ljudi u Hrvatskoj, koji danas odluuju o sudbini Hrvatske, shvatili su i razumjeli
i pokrenuli doista vrstu, odlunu bitku protiv korupcije i kriminala. Uhvatili smo zadnji
vagon zadnjeg vlaka.

Ne moe stoga biti samo retoriko pitanje: za koga je to zadnji trenutak,

zadnji vagon zadnjeg vlaka?! Za eksa i politiku elitu, kojoj pripada ili
za opljakanu zemlju?!
Koliko su to (naglo osvjeivanje i taj zadnji vagon zadnjeg vlaka) nepouzdane fraze politike elite, moe se naslutiti iz jedne vrlo kratke biljeke u
novinama:
Drava e ubudue konfiscirati imovinu onih okrivljenika za koje se dokae da su je
protupravno stekli, odluila je danas Vlada uputivi u Sabor konani prijedlog Zakona o
postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekrajem (Adriano
Milovan, Jutarnji list, 3. 12. 2010.).

Drava e,dakle, tek ubudue konfiscirati protupravno steenu imovinu.

A to je s dosadanjom protupravno steenom imovinom i, to je znaajnije,
s imovinom koja je steena u skladu sa propisima to su krojeni tako da omogue pljaku drutvene imovine? Nije, dakako, tek novinarska omaka to je izostao odgovor na ova dva pitanja! Mi smo se namirili i sad stop! Zaista uzorno
voenje dravnih poslova!
Od usklika imamo Hrvatsku do zadnjeg vagona zadnjeg vlaka smjestila
se fraza nisam niti pomiljao premda je na samom poetku ba on nagovjestio
da e destrukcija drutvenog vlasnitva biti krvava i prljava. Sve osnovno to je o licemjerju i cinizmu eksa, ali i cjelokupne tranzicijske politike elite, trebalo rei,
moe se nai u kolumni Uvrede i podmetanja Viktora Ivania: Ljigavac pred
sudom. Pie Vladimir eks (Tjednik Novosti, broj 572, 3. 12. 2010., str. 8 i 9):
Trebalo bi prikazati ovjeka koji e za svaku svoju izjavu moi rei da nije njegova.
Nekoga tko ima svoje miljenje samo utoliko to je ono tue. Nekoga tko je u svoja vrsta
uvjerenja dosljedno razuvjeren. Nekoga ije ime, prezime i integritet imaju svojstva mjehura
od sapunice. Nekoga tko kompletnu svoju osobu iznajmljuje tekuem reimu (engl.: rent-aperson), pa je vlastite osobnosti trajno lien i postoji samo kao vladajui provizorij. Nekoga tko
s lakoom pogazi sve to je juer rekao, zato jer e sutra zgaziti ono to govori danas. Nekoga
tko non stop lae, a kad kae da je lagao ne govori istinu. Nekoga tko je takvim svojim osobinama vjerodostojnije od ikoga drugog obiljeio zadnjih dvadeset godina hrvatske politike.
Nekoga tko bi, da je uhvaen s oveom hrpom otuenog novca na raunu, tvrdio da nije krao,
nego je bio prisiljen koristiti svoj privatni konto da ostvari tue zloinake namjere. Nekoga
tko je uzurpirao par dravnih stanova jer su ga nositelji korupcije prinudili da u njima ivi...

478

Knjiga 42.indd 478

2.7.2012. 17:28:49

U tom smislu treba promatrati i vrlo jasnu poruku to ju je izrekao Boris

Paveli (Zdravo tkivo HDZ-a, Novi list, 23. 12. 2010.) u osvrtu na eksovu
izjavu: da e nezdravi dio tkiva HDZ-a, politikim rjenikom, metaforiki,
biti amputiran, odstranjen. Imajui na umu cjelokupno politiko djelovanje
Vladimira eksa od samih poetaka prevrata u Hrvatskoj, Paveli osnovano
tvrdi:
Moe li, naime, itko vjerovati da osobno eks govori kako se HDZ nastoji rjeiti
negativne politike prtljage?... Moete li vjerovati da ba taj ovjek govori to to govori?
Jer, ako ima u HDZ-u nezdravoga dijela tkiva HDZ-a, politikim rijenikom, metaforiki
onda je to prije svega Vladimir eks. Taj je ovjek personifikacija bezobzirnosti HDZ-ove
vlasti. Nije to Franjo Tuman, nije to Ivi Paali, nije to Ivo Sanader to je Vladimir eks.
Tuman je protumoderan, ali borben i principjelan; Paali je precjenjeni produkt trenutka;
Sanader je dezorijentirani Europljanin samo je eks ovjek bez svojstava. Vodi ga samo
jedan motiv: volja za moi. eks nema ideala426. U stanju je uiniti bilo to. Dalo bi se nabrojiti pregrt eksovih rabota u koje se pristojan ovjek nikada ne bi upustio: nerazjanjena
uloga u ratnom Osijeku, uloga u sluaju Zec, uloga u osvajanju zakona o odteti, lano
svjedoenje o Glavau, parlamentarne smicalice Glavau u korist, politiko kameleonstvo
raskonog spektra, sklonost zaplotnjatvu, bezobzirnost prema prema nekadanjim kolegama
i prijateljima. I sada je eks odluio zapoeti jo jednu svoju bitku, jo jednom obmanjujui
prostoduni puk: odluio se proglasiti kirurgom koji e iscrpljeno stranako tijelo okrijepiti i
pripremiti za svijetlu europsku budunost. Bestidno, uistinu bestidno.

Vladimir eks je zaista postao metafora sveg onog barbarstva tranzicijske

politike u Hrvatskoj 1990-ih (o kojemu govori i M. Kangrga).
***
Sasvim drugaiju vjerodostojnost ima stav Ive Josipovia sa savjetovanja
Hrvatskog udruenja za kaznene znanosti i praksu (3. 12. 2010.), ne samo kao
ovjeka struke, nego i kao predsjednika Republike.427
Temeljna mu je teza da je dobro to je usvojena ...izmjena Ustava kojom
je ukinuta zastara... za kanjiva djela iz pretvorbe i privatizacije te ratnog profiterstva.... Negativne posljedice pretvorbe i privatizacije bile su, po nalazima dravne revizije iz 2004. godine, smanjenje ukupnog drutvenog kapitala
za tadanjih etiri milijarde njemakih maraka, gubitak posla za 370.000 ljudi,
426
I njegov svojevremeno bliski partijski suradnik nije mogao a da ne izrazi ogorenje nad beskrupuloznou
Vladimira eksa, kojoj on korijen vidi u njegovim neogranienim karijeristikim ambicijama. Vidjeti u:
Ivan Veki, Molitva za zaboravljene, Vinjevac, Vlastita naklada, 2007., str. 103,104. O eksu i njegovom
politikom djelovanju korisno je proitati lanak: Boris Raeta, Vladimir eks ovjek iz sjene, Tjednik
Novosti, Broj 529, 5. 2. 2010.

Nekoliko temeljnih ocjena prikazano je na web stranicama Predsjednika RH u rubrici Priopenja.

Takoer je i Novi list (5. 12. 2010.) donio o tome informaciju (autorica Vesna Roller) s naslovom:
Josipovi: nema vie tko je jamio, jamio je
427

479

Knjiga 42.indd 479

2.7.2012. 17:28:50

odlazak 22 posto poduzea u steaj, znaajno smanjenje kapitala poduzea...

Poduzea su namjerno unitavana kako bi se novac iz gospodarstva prelio u privatne depove. (vidjeti u Priopenju). Dvije institucije Fond za privatizaciju i Dravnu reviziju predsjednik je prozvao jer nisu koristile zakonske
mogunosti za sankcioniranje kriminala u pretvorbi i privatizaciji te za vraanje
otete imovine (Novi list).
Da li e se, kada i u kojem razmjeru obavljena pljaka (eufemistiki nazvana
pretvorba i privatizacija) sanirati i na koji e se nain to obaviti veliko je
drutveno i historijsko pitanje! Naravno da je dio tog pitanja kako e se pljakai
eksproprirati. Koliko je poznato nema u historiji primjera da su pljakai
skrueno i dobrovoljno odstupili... Najnoviji primjer otpora tzv. bosova financijskog kapitala u U.S.A. tokom 2008./2010., da im se ogranie tzv. bonusi (to
je osobiti ili jedan od modernih oblika pljakanja), pokazuje beskrupuloznost
kojom se brane klasne pozicije.

480

Knjiga 42.indd 480

2.7.2012. 17:28:50

II.
MANIFESTACIJE ISKLJUIVOSTI
U HRVATSKOM DRUTVU

prethodnom poglavlju ukazao sam na socijalni supstrat kojemu je iskljuivost bila sredstvo viedecenijskog nadiranja, a 1989. i 1990. formiraju se brojne stranke naizgled razliitih politikih programa, ali svima je iskljuivost bila
programski konstitutiv, akcioni okvir.
Naravno, politika opcija koja je najradikalnije artikulirala ekstremnu
iskljuivost nacionalistiku, najee profaistiku (proustaku) mogla je i
dominanirati hrvatskom politikom scenom 1990-ih i postati vladajuom elitom.
Rije je, dakako, o HDZ-u, kome su se prikljuile razne formalne i neformalne
grupe, minorne politike stranke i pokreti, kao svojevrsni rezervni ealon.428
Zavladali su ...nacionalizam, ovinizam, ksenofobija i diskriminacija svih
vrsta manjina u drutvu kao kriteriji i praksa ne samo vladajue politike stranke
428
Tko je iole pratio dogaanja prije osvajanja vlasti (polovinom 1990. godine, tzv, prvih viestranakih
izbora), ali i nakon toga (izborne kampanje 1992., 1995., 2000., 2003. i 2007. godine) nai e obilje izjava
koje to potvruju. Najee su spominjani crvena opasnost, ali i privilegirani Srbi, remetilaki faktor,
crveni, zeleni i uti vragovi, postotak stanovnitva koji se ne miri s postojanjem samostalne i neodvisne,
paad i stoka sitnog zuba. Treba ovdje samo ilustracije radi podsjetiti primjerice na pogromake i ovinistike napise novina: Slobodni tjednik, Imperijal, Fokus, Vinkovaki Vjesnik, pa i Hrvatsko slovo, na ovinistiku i krajnje jednostranu informativnu politiku HRT (naroito za vladanja A. Vrdoljaka),
zatim na imena ustakih zloinaca, to su ih nosile vojnike jedinice, crnokouljake postrojbe i javno
isticanje ustake simbolike, na eskadrone smrti (vidjeti naroito obilnu dokumentaciju o tzv, Merepovim
dekima, pa Glavaevoj BOB jedinici, ...), na uee policijskih i vojnih jedinica ili grupa (u ruenju kua,
spomenike batine, likvidaciji civila, protjerivanju ljudi iz stanova..., ...). Nita ne mijenja u ocjeni toga dogaanja injenica da su iskazi i praksa iskljuivosti vremenski i sadrajem oscilirali u obuhvatu i intenzitetu.
Ali je vano naglasiti da je dominantna politika snaga, koja je bila i vladajua snaga u dravi, htjela sprijeiti
spomenute iskaze i postupke iskljuivosti pokrenula bi organe represije prema njima. Ali nita se od toga
nije dogodilo, to govori o tome da je HDZ-u rezervna ekstremistika iskljuivost (podjednako retorika
kao i praksa) bila dobrodola uvijek se moglo rei: rade to tamo neki ekstremisti... Samo su se razmjerno
slabani djelovi drutva (tzv. civilnog drutva, naroito HHO i GOLJP, pa zatim neke novine, naroito Feral
Tribune, Novi list, Hrvatska ljevica, Arkzin...) suprotstavljali tome i ustrajali na registriranju i osudi
iskaza i postupaka iskljuivosti. Nisam nigdje naiao da bi se sistematski prikazao, primjerice, napor, to ga
je unutar HHO obavila Graanska inicijativa za slobodu javne rijei. Nekoliko godina je (1993.1994.) ta
Graanska inicijativa... izraivala Mjesene izvjetaje o pisanju hrvatske tampe i sistematski upozoravala na napise (i stavove) koji se moraju smatrati iskazom netolerancije, netrpeljivosti, mrnje, dakle, iskljuivou. Htio bih na ovom mjestu zahvaliti Zvonku Letici, vrlo aktivnom lanu Graanske inicijative...,
koji mi je spremno omoguio uvid u te Izvjetaje, tj. dao mi ih na koritenje.

481

Knjiga 42.indd 481

2.7.2012. 17:28:51

nego i dravne politike... i vraeni smo u vrijeme kad je toljaga bila temeljni
zakon, a socijalna nesnoljivost i bahatost dominantnim obrascem ponaanja.
Zadrat u se samo na nekoliko aspekata spomenute iskljuivosti.
***
Meu stavovima u kojima je doktrina iskljuivosti bila oigledna a jasno
izreena najvaniji su oni vodee politike linosti dominantnog politikog pokreta, a zatim i drave, Franje Tumana.
Najprije stavovi iz knjige Bespua povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (prvo izdanje Matica Hrvatska, Zagreb, 1989., koristim
peto izdanje iz 1994., izdanje Sveuiline naklade u Zagrebu). Temeljno mu je
polazite povijesno bie hrvatskog naroda, a namjera da ...razumnom prosudbom bivstva svoje prolosti odredi to realnije mjesto svoga bia u suvremenosti
svijeta i da tako nae ...izlaz iz bespua hrvatsko-srpskih odnosa... (str. 686).
Koliko se moe razabrati, prosudba bivstva svoje prolosti najveim dijelom se
bavi hrvatsko-srpskim odnosima, posebno i dominantno odnosima iz postojanja
dviju Jugoslavija. U oba je sluaja rije o konfrontaciji dvaju naroda, odnosno
dviju politika od kojih je ona srpska trajno hegemonistika (velikosrpska).429
Izlaz je u ostvarenju svoje dravnosti, tj. priznati svakomu od njih (naroda) pravo na samoodreenje i svoju dravnost, tj. neokrnjeni suverenitet u odluivanju
svojom sudbinom, to e rei svojim ivotom i svojim poslovima (str. 687).
Neokrnjeni suverenitet jednog naroda u vienarodnoj zajednici nuno
vodi konfrontaciji s drugim narodnosnim komponentama te zajednice. Zato se
u Bespuima... ne govori o graanima, ne govori se ni o klasnoj strukturi
drutva, ne govori se ni o tome to bi bio sadraj povijesnog bia hrvatskog
naroda, ne govori se, naravno, ni o konkretnim interesima koji bi bili kriterij
politikog odluivanja, a Hrvatska se poistovjeuje s Hrvatima kao da u njoj ne
postoje i graani druge narodnosti, koji su takoer konstitutivni faktor Hrvatske
kao republike, dakle, temeljno i prvenstveno kao drave graana koji na teritoriju
Hrvatske obitavaju.
Narod kao takav, kao nediferencirana masa, zaista je relikt procesa nastajanja nacija tokom prethodna najmanje dva stoljea, a ustrajati na tome nakon
jugoslavenske socijalistike revolucije moralo je u sebi skrivati retrogradan
politiki program. U modernoj povijesti uvijek je buroazija (u naim prilikama sitna buroazija ili srednja klasa) koristila kategoriju narod i mahala
On navodi da postoji, dodue, razlika meu tim Jugoslavijama: ...avnojska naela znaila (su) prvi
ozbiljniji pokuaj rjeavanja nacionalnog pitanja vienacionalne Jugoslavije, na temelju prava naroda na
samoodreenje., ali je kategorian u ocjeni da su ti pokuaji ostali nedosljedni... (str. 687)
429

482

Knjiga 42.indd 482

2.7.2012. 17:28:51

nacionalnim zastavama kad je god je trebala ostvariti ili ouvati svoje klasne
interese.430 Prvo desetljee HDZ-ove vladavine bilo je autoritarno ili autokratsko, ali ne zato to bi to bio hir autokratske naravi vrhovnika (ma koliko
line sklonosti tome pridonosile) nego je to bio izraz raspoloenja politikih
snaga koje su nosile proces prevrata 1990-ih: za prljave poslove destrukcije (kako
ih je duhovito objasnio Vladimir eks) bila je potrebna autokratska pesnica.
Osvojili smo vlast i sad emo mi izgraditi dravu kakvu elimo.
Sve ostalo, a vano za ocjenu politike platforme Franje Tumana, italac e
nai u onim dijelovima knjige koji se naroito bave mogunou, potrebom i opravdanjem postupaka kojima se osigurava svoja dravnost, tj. neokrnjeni suverenitet naroda (to su: II dio Povijest kao zloinidba i mitska priimba, naroito
poglavlja Jasenovac i Svedobna sveudiljnost genocidne inidbe, zatim III
dio Filozofija i povijesno zlo, posebno poglavlje Osmiljavanje svrhovitosti
i besciljnosti sile, konano IV dio Povijesne injenice i neznanstvene teorije,
naroito poglavlje Mitska podloga teorije genocidnosti Hrvata)431.
U vezi s ovi stavom najprije bih uputio na knjigu: Eric Hobsbawm, Nacije i nacionalizam od 1870: program, mit, stvarnost, Filip Vinji, Beograd, 1996. Zatim i na lanak Nenada Mirovia, Preispitivanje
nacionalizma, Republika, broj 148, 15.30. 9. 1996. (podnaslov mu je: Procesi koji su pratili dezintegraciju Jugoslavije predstavljaju jednu od najdramatinijih manifestacija destruktivnosti nacionalizma sa
kraja 20. veka). A naroito na knjigu: Sran Vrcan, Nacija Nacionalizam Moderna drava. Izmeu etnonacionalizma, liberalnog i kulturnog nacionalizma ili graanske nacije i postnacionalnih konstelacija, Golden
marketingTehnika knjiga, Zagreb, 2006. Ovome treba pridodati i radove o toj tematici to sam ih naveo u
fusnoti 44). Evo jednog stava iz knjige Srana Vrcana na koji treba skrenuti panju: govorei o tezi: Jedna
nacija, jedna kultura, jedna drava , Vrcan kae: Na toj se podlozi pokazuje da u pozadini svakog konkretnog diskursa o nacionalizmu stoje velika pitanja o odnosima nacije, nacionalnog identiteta, nacionalizma te
moguih subjekata modernih oblika dravotvornosti i naravi upravo te dravotvornosti itd. na jednoj strani
te, na drugoj strani, modernosti i demokracije. No jednako tako nuno se otkriva da je ono to nazivamo
nacionalizmom moderno iako postoje kontinuiteti. Stoga je smrtonosna strana nacionalizma, to jest ona koja
vodi do etnikog ienja, mogunost koja je sadrana u ovom modernom obliku. Nije sluajno to je
XX stoljee, doba demokratskog buenja, bilo isto tako olovno doba etnikih ienja i ne samo u Europi
(Taylor, 2002:8) (str.21). Posebno skreem panju na dio knjige pod naslovom Nacionalizam i faizam:
temeljni raskidi ili bitni kontinuitet (str. 110119). Uzimajui kao predmet svojega razmatranja razbuktavanje nacionalizama na podruju bive SFR Jugoslavije, kao i posljedice do kojih je to dovelo i pisac M. V. Llosa
ocjenjuje da se za nacionalizmom ...posegnulo sigurno zbog njegove demagoke uinkovitosti jer nita
drugo ne omoguava na slian nain da se ljudi nahukaju jedni protiv drugih i da se istovremeno tako brzo
proizvede iluzija drutvenog identiteta, ali najvie se posegnulo za njim stoga to garantira dolazak na vlast
onima koji se ne zadovoljavaju time da budu rep lava, nego, kotalo to kotalo, ele biti glava neega, pa makar to bila i glava mia. Za Llosu je ...neosporna injenica da svaki nacionalizam koji eli biti koherentan i
slijediti do kraja svoje osnovne principe vodi prije ili kasnije u netolerantno i diskriminirajue postupanje i u
otvoreni ili prikriveni rasizam. Nema mogunosti izlaza. Budui da ona homogena, ista, kulturna i etnika ili
i religijska nacija o kojoj nacionalizam sanja i koju eli probuditi nije nikad postojala a da je ikad postojala
nestala bi u toku povijesti mora umjetno napraviti i izokrenuti stvarnost. A to se moe postii samo silom.
Nemam pri ruci knjigu: Mario Vargas Llosa, Nationalismus als neue Bedrohung, Suhrkamp, Frankfurt am
Main, 2000. i oslanjam se na opiran prikaz knjige to ga je napisala Snjeana Kordi, Anatomija nacionalizma, Knjievna republika, broj 56, 2005.
430

431
Bespua... sama po sebi ne bi bila vrijedna osobite panje da nisu bila u kvintesenciji izraz nacionalistike
orijentacije politiki probuene sitne buroazije. Ipak bi opravdano, s obzirom na mogue i kriminalne

483

Knjiga 42.indd 483

2.7.2012. 17:28:51

Doavi na vlast, Franjo Tuman misaone konstrukcije iz svojih Bespua...

pretae u svoje govore: preteno ih zapoinjui uzvikom Hrvatice i Hrvati
kao da u toj zemlji nitko drugi ne postoji (i kao da su Hrvatice i Hrvati unisono
njegovi). Zato je i mogao bez ikakvog zazora izrei jednu od najrunijih ovinistikih poruga: da je sretan to mu ena nije ni idovka ni Srpkinja, a valjda mu
plemenitaka narav nije dopustila da spomene i Romkinje ili Ciganke pa da
zaokrui upravo one narode koji su bili najtee pogoeni genocidnom politikom
i praksom ustakog reima. Tako nije prezao ni od krajnje iskljuivosti prema cijeloj jednoj narodnosnoj skupini, hrvatskim Srbima, koje kao remetilaki faktor
treba iskljuiti iz korpusa hrvatskog naroda ili naroda Hrvatske.
Ve u samom poetku svojih dravnikih nastupa bio je jasan:
Hrvati pripadaju drugaijoj kulturi drugaijoj civilizaciji od Srba... Trebam li vas
podsjetiti da se Rimski imperij raspao na Istok i Zapad i da se kranstvo raspalo po istoj liniji? To je linija koja dijeli Jugoslaviju. Hrvati su dio Zapadne Europe...Srbi pripadaju Istoku.
Njihova crkva pripada Istoku. Oni koriste irilicu, koja je istona. Oni su istoni narod, kao
Turci i Albanci. Oni pripadaju bizantskoj kulturi. U devetnaestom stoljeu ljudi su ovdje mislili da e ideja Jugoslavije spasiti Slavene od Njemaca, s jedne strane, i od Talijana, s druge
strane. Ali, to je bila romantina ideja. Za razliku od Nijemaca i Talijana, slavenski narodi se
ne mogu ujediniti. Usprkos slinosti jezika mi ne moemo biti zajedno. Nije nita ostalo od
jugoslavenske ideje.432
posljedice, svakoga morale zabrinuti neskrivene tvrdnje o historijskim momentima, kada je i unitavanje
cijelih naroda (genocid) bilo korisno to, dakako, treba povezati sa zahtjevom o dravnosti i neokrnjenom suverenitetu naroda ako se i kada se takva tvrdnja operacionalizira kao praktina politika. A to
se u Hrvatskoj 1990-ih dogodilo u razmjerima i s brutalnou koji pripadaju najgorim primjerima takva
ponaanja u suvremenom svijetu.
Moram ovdje ipak jo spomenuti opirno bavljenje mitom o genocidnosti Hrvata u Bespuima....
Bavljenje tim mitom niti je poelo, a nee ni zavriti s F. Tumanom. Rije je naprosto o kukavijem jaju,
o potenciranju neega to je zgodna prilika za postizanje nacionalne homogenizacije. S hrvatskim narodom
to nema nikakve veze jer je hrvatski narod svojim masovnim i veinskim opredjeljenjem za antifaistiki
pokret pokazao sasvim suprotnu usmjerenost. Genocidnost jeste bila karakteristika tek jednoga dijela
hrvatskog naroda i tek nekih politika. Uzajamne optube dvaju suprotstavljenih kolaboracionistikih tabora
za rata 1941.1945. (ustaa i etnika) za genocidnost cijelog naroda, a zatim preuzimanjem tog stereotipa
od snaga koje se s porazom nisu pomirile, da bi sebe prikazale kao cijeli narod to je primjer postupka
pars pro toto, bile su (i ostale) instrument za kojim poseu snage kojima je bila potrebna nacionalna
homogenizacija za postizanje vrlo prizemnih politikih interesa. To je i razlog obimnog bavljenja i trajnog
politikog instrumentaliziranja mitova o broju rtava, a ne i razlozima koji su do tih rtava doveli, to je
primjer postupka quid pro quo, ili zamjene teza. S istinom i potivanjem stvarnih rtava to, dakako, nema
nita zajedniko.
432
Ove su rijei izvorno citirane (a ne prepriane) iz veoma opirnog lank u kojemu je poznati novinar
nastojao dati aktualne informacije s podruja cijele Jugoslavije, objavljenog u asopisu The New Yorker
oujka 1991. godine: Milton Viorst, A Reporter at Large. The Yugoslav Idea, The New Yorker, March
18, 1991. (tekst ima ukupno 19 stranica, ovdje citirano sa str. 74 asopisa, prevod A. L.).
Nije u tom svom kategorinom stavu bio osamljen. M. Viorst tekst poinje sekvencom iz posjeta Zagrebu
i navodi i dijelove svog razgovora sa arkom Domljanom, predsjednikom upravo konstituiranog tzv.
viestranakog Sabora. Evo nekoliko naznaka iz tog razgovora. Pitao sam Domljana, zato Hrvati u ovim
demokratskim vremenima biraju kao heroja ovjeka ija se reputacija osniva na guenju demokratskog pokreta
(rije je o vraanju Jelaieva spomenika opaska A. L.). Slegnuo je ramenima. Znam, to je paradoks,

484

Knjiga 42.indd 484

2.7.2012. 17:28:52

U tim tvrdnjama nema nikakvih nijansi i ograda: svi Srbi u uture, svi su
oni neto drugo, neka druga kultura. To to su stoljeima Srbi kao graani bitno doprinosili hrvatskoj kulturi i bili njen sastavni dio to je isparilo!
Vaniji su rascjepi od prije deset ili petnaest stoljea, kad ovdje Hrvata i Srba nije
ni bilo, nego ono to su hrvatski Srbi uinili za Hrvatsku posljednjih desetljea, naroito u antifaistikoj borbi 1941.1945! Pa onda iskljuivost do odioznosti prema Bizantu, premda je i Hrvatska njegov batinik.
Sve prie o nastojanju da se nae nekakav modus vivendi opstanka dotadanje jugoslavenske zajednice (najee je bila rije o konfederaciji) bila su samo
taktika izmotavanja. Krajnji je cilj bio jasan potpuno odvajanje iz jugoslavenske zajednice. to su pritom u osnovi takvog stava bile brojne neloginosti
(kako to, i zato, stvarati, ili uspostavljati svoju dravu kad je takva i ustavnopravno ve postojala, kako to uspostaviti neokrnjen suverenitet veinskog stanovnitva, ako ne nasiljem i/ili diskriminacijom prema onom dijelu stanovnitva
koje ne pripada kategoriji veinskog, jer se apriori tvrdi da je zajedniki ivot
s tim stanovnitvom nemogu oni su neto drugo i pripadaju tamo, na Istok
to dakako nije ulazilo u raun, jer ionako naa povijest nije uvijek logina.
U politiku taktiku treba uvrstiti i Poruku mira i prijateljstva Srbima u
Hrvatskoj, upuenu s Prvog opeg sabora HDZ-a, odranog 24. i 25. 2. 1990.
(Poruka... je objavljena u Glasnik HDZ-a, oujak 90, str. 14):
Kao istinska demokratska stranka elimo vas uvjeriti da smo svi u zajednikoj domovini Hrvatskoj sugraani, a ne jedan drugome neprijatelji. Nikome ne ele dobro oni koji potiu
na mrnju i osvetu... Budimo ravnopravni! ivimo u miru i slozi! HDZ ne eli dominaciju
naroda nad narodom! Prihvatimo se rada! U hrvatskoj domovini ima mjesta za svakoga tko u
njoj eli ivjeti u duhu pravde, mira, bratstva i jednakosti.

Ali ipak se daje na znanje:

elimo u ovo vrijeme buenja demokracije i padanja totalitarnih sustava od Urala do
Jadrana biti doista suvereni. Vi Srbi u Hrvatskoj dobro znate da ste, u odnosu na Hrvate, privilegirani i u sudstvu, policiji, diplomaciji, politici, vojsci...

Ta Poruka... se ipak ne moe odvojiti od onoga to je izreeno u uvodnom

odgovorio je, ali naa povijest nije uvijek sasvim logina. Drugom je neloginou smatrao nain nastanka
NDH... Ali je za naa razmatranja bitan ovaj njegov stav: Jugoslavija je bila umjetna politika tvorevina
nametnuta nam protiv nae volje, rekao mi je Domljan. To nije nacija to je mjeavina starih plemena,
ako ba hoete. Nije u pitanju samo nae odbijanje komunizma. Mi ne elimo biti dio Jugoslavije koja trajno
negira nau nacionalnost. Mi o sebi mislimo kao o Hrvatima, a ne Jugoslavenima. Mi smo isto tako uvijek
smatrali da je faktino postojanje Jugoslavije bilo pogreka, ali nam je to postalo jasnije kad se na jugu
Kosovska kriza intenzivirala. To je ono to je ubrzalo na rad na uspostavljanju nae vlastite drave (str. 60,
prijevod A. L.)
Ostavljam sasvim po strani sve one aspekte politiki neodmjerenog stava prema BiH (usmjerenost na podjelu
zemlje, arogantan odnos prema cijelom jednom narodu, kojega e on, tj Hrvatska, prevesti u Evropu,
zloini tzv. HVO-a, tj. ubistva, koncentracijski logori itd.) koji su maniru iskljuivosti iskazali na najgori
mogui nain.

485

Knjiga 42.indd 485

2.7.2012. 17:28:52

izlaganju Franje Tumana na istom tom Saboru u Programskim zasadama i ciljevima HDZ. Najee se citira ona njegova formulacija ...da NDH nije bila
samo puka kvislinka tvorba i faistiki zloin ve i izraz povijesnih tenji
hrvatskog naroda za svojom samostalnom dravom..., ali se zanemaruje ne samo
ono to slijedi (Hitlerov Novi europski poredak kao meunarodna injenica, povijesne i prirodne granice, puna dravna suverenost hrvatskog naroda... (str.18),
nego i izostavljanje genocidnog programa i surove genocidne prakse kao bitnog
obiljeja te drave kao povijesne tenje, izostavljanje hrvatskih Srba kao
komponente hrvatskog suvereniteta, a onda se priznaje postojanje SR Hrvatske
kao nacionalne drave hrvatskoga naroda (izostalo je da je to bila i drava srpskog
naroda u Hrvatskoj), samo utoliko ukoliko ...prualo je i dalje polazne osnove
za opstojnost i dalje napore za oivotvorenje pune dravne suverenosti hrvatskog
naroda. Tako formuliran stav faktiki je svojevrsna rehabilitacija NDH. I tako
su taj stav morali shvatiti ne samo hrvatski Srbi, nego i svi oni koji su ili trpjeli
teror NDH vlasti ili se aktivno protiv nje borili.433 A od 14 toaka bitnih pitanja
u predstojeim izborima hrvatskim Srbima je posveena samo ova reenica:
Dosljedno svojim programskim osnovama u kojima se HDZ izjasnila protiv
svake nacionalne iskljuivosti, priznajui sva prava srpskomu i svakom drugom
puanstvu u Hrvatskoj, HDZ posebno istie da je protiv svakog revanizma.
(toka 13., str. 20). Sve vrvi od isticanja punog dravnog suvereniteta jednoga naroda, ali nema govora o suverenitetu graanina (citoyen) kao odlunom
politikom obiljeju drutva u kojemu su, ako je ostvaren, narodnosna prava akcidentalna i jednaka za svakog graanina, bez obzira na brojnost naroda/narodnosti.
Dakako, nigdje nema naznake to su to sva prava srpskog i svakog drugog
puanstva s obzirom na punu dravnu suverenost hrvatskog naroda, nema
naznake ni o tome da li u ta prava spadaju i ona (ustavno utvrena) iz razdoblja
SR Hrvatske. Ukratko, moe se rei da se ovdje umjesto s jasnim politikim stavom (o stvaranju suvremenog graanskog drutva) susreemo s dvosmislenostima koje moraju izazivati sumnje u politiki smjer kojim se ide. 434
433
Usprkos svemu, dominantna politika stranka (HDZ) je i krajem prvog desetljea 20. stoljea ustrajna
u nastojanjima za svojevrsnom rehabilitacijom NDH i ustatva jasno je to pokazano u lanku koji o tome
daje pregled stavova Andrije Hebranga, slubenog kandidata HDZ-a za predsjednika drave (Sanja Modri,
Utrka za Pantovak. Hebrangov izborni rezultat bit e bolji test sustava vrijednosti u zemlji od bilo kojeg dubinskog sociolokog istraivanja. Moe li kameleon objesiti predsjedniku lentu, Novi list, 11. 7. 2009.):
Razumijevanje to ga je pokazao za M. Luburia i D. akia notorne ubojice u logoru Jasenovac, pa
zatim za notornog rasistu M. Budaka (znam koliko je dobrih stvari napravio), a koji se afirmirao ustakom
definicijom o rjeenju srpskog pitanja (treinu pobiti, treinu iseliti, treinu prevesti na katolianstvo), ali i
za ustaki pokret u cjelini (ustaki pokret nije bio izvorno faistiki...)... iskazao je A. Hebrang kao visoki
funkcionar HDZ-a, njen potpredsjednik i njen kandidat za predsjednike izbore 2009. godine!!

Ukazujem samo na izjave u Saboru: da smo doavi na vlast ne samo priznali sva ona ustavna prava koja
su do tada Srbima u Hrvatskoj bila zajamena, nego smo kazali da im dajemo i sva ona graanska i nacionalna prava koja do tada nisu imali, sva prava koja se uope mogu dati nekom narodu, odnosno narodnosti

434

486

Knjiga 42.indd 486

2.7.2012. 17:28:52

A sve ono to je slijedilo pokazuje da je Proglas... bio puka varalica,

slino onom pozivu uoi Oluje, kojim se garantirala sigurnost civilima koji se
odlue ostati. Iz navedenih kasnijih izjava da mi ne moemo biti zajedno, ali
naroito iz postupaka prema hrvatskim Srbima (ubistva, izbacivanje s posla,
brutalno izbacivanjeiz stanova, miniranje kua itd.) jasno je da je Proglas...
bio licemjerno politikanstvo. Neodreenost izraza o elji da budemo doista
suvereni namee pitanje tko su mi i to je doista. I neodreenost subjekta
suverenosti, i neodreenost sadraja termina suverenost nije sluajna, kao to
nije sluajna ni neodreenost termina demokracija. Tek je kasnija, konkretna
politika praksa pokazala emu slui ta neodreenost slui.
Valjda inercijom svojstvenom dravnim organima posvuda, ta neodreenost
je bila karakteristina i za vlast nakon izbora 2000. od koje se oekivao radikalni raskid s politikom iskljuivosti. Svjedoi o tome injenica da je Odboru
za ljudska prava UN-a, zagrebaki (hrvatski) Graanski odbor za ljudska prava
(GOLJP) na Inicijalno izvjee RH o provedbi Meunarodnog pakta o graanskim i ljudskim pravima uputio 13. 3. 2001. svoj Alternativni izvjetaj..., u
kojemu ukazuje na krenja graanskih i ljudskih prava to ih slubeno vladino
Inicijalno izvjee... ne spominje. O tome je i javnost informirana u razmjerno
opirnom prilogu novinara Tomislava Klaukog Vlada RH branila HDZ u UNu (Nacional, 24. 4. 2001.). U samom poetku lanka T. Klauki konstatira:
Navikli smo proteklih godina sluati hrvatsku vlast kako uporno uvjerava meunarodnu zajednicu da u Hrvatskoj nema krenja ljudskih prava. Neobino je, meutim, uti
Raanovu vladu kako pred Odborom za ljudska prava Ujedinjenih naroda brani izvjetaj
HDZ-ove vlade u kojem se tvrdi da od 1994. do 1999. u Hrvatskoj nije bilo krenja ljudskih
prava, osobito ne na nacionalnoj i etnikoj osnovi. Da nije bilo Zorana Pusia i njegova popisa sa samo edrdesetak najslikovitijih primjera kojima se dokazuje da je izvjetaj hrvatske
u bilo kojoj demokratskoj zemlji. (predsjednik Republike, Izvjea..., broj 5, str. 8), a zatim: ...izraena
je spremnost nove vlasti da Srbima u Hrvatskoj osigura znatno vea nacionalna i kulturna prava, nego su
imali u razdoblju jednostranake vladavine. (predsjednik Vlade, Izvjea..., str. 4). Na dvije okolnosti u
vezi s navedenim tvrdnjama treba ukazati: 1) tko je taj mi koji tako benevolentno deklarira poklanjanje
prava dijelu graana, a koji su oznaeni kao netko drugi od mi?; 2) zato nije precizno, konkretno, tj
taksativno nabrojeno to su ta graanska, nacionalna i kulturna prava, koja se daju (ili poklanjaju),
a iznad su onoga to su ih do tada imali? Nevjerojatnim se doima da bi se bilo koji ovjek, ovdje nekoliko
stotina tisua graana (hrvatskih Srba), olako pobunio protiv spremnosti da im se osiguraju vea prava
od dotadanjih!! Da su to bile samo isprazne fraze moe se isitati i iz Poslanice o obnovi predsjednika
Republike na zasjedanju Sabora 4. i 5. 6. 1992. godine: stava Po svretku rata, sigurno je da e demografska
slika tog teritorija biti drugaija za obje sukobljene strane., a takoer iz stava da ...naroito posljednjih 75
godina, osvajan je komad po komad hrvatskog etnikog i dravnog prostora. dva stava koja apsolutno
dovode u pitanje i sigurnost opstanka srpskog narodnosnog korpusa (promjenom demografske slike), uz
istovremenu aluziju na osvajanje hrvatskog etnikog prostora (tko je to i na koji nain osvajao...?). Stoga
mu nije tek sluajno izmakla i ova izjava: Meutim, moramo biti svjesni da su razoreni i mnogi dosadanji
odnosi meu ljudima i narodima. Ovim su se ratom i razaranjima i uvrstili meuljudski odnosi, a naroito je
uvreno jedinstvo hrvatskog naroda i vjera u njegovu bolju budunost. (Izvjea..., broj 65, 17.6.1992.,
str. 1517) Kakvo je to jedinstvo hrvatskog naroda i kakvu je to bolju budunost doivjelo pokazalo se
tokom proteklih dvadeset godina (nezaposlenost, velike socijalne razlike, itd. itd.)

487

Knjiga 42.indd 487

2.7.2012. 17:28:53

Vlade tek ulateni propagandni letak, stara HDZ-ova taktika opet bi upalila.

Nisam naao da bi se Vlada tim povodom oglasila i objasnila zato i s kojim razlogom se ustraje na neistinitom prikazivanju vrlo tegobne stvarnosti u
Hrvatskoj!
Atmosfera iskljuivosti bila je iroko rasprostranjena u drutvu, ne samo
meu politiarima, nego i mnogo, mnogo ire, a pogotovo kod jednog dijela
ljudi koji su mogli svojom pozicijom ne samo artikulirati, nego i podsticati
nacionalistiku euforiju.
Naime, prednjaio je u tome ba Sabor RH, kako svojim aktima kao najvie
politiko i zakonodavno tijelo vlasti, tako i kao javna tribina sramotnih tematskih
igrokaza.435
Upozorio bih samo da je na spomenutim sjednicama Sabora izreeno mnotvo
ocjena koje su krajnje iskljuive, naroito kad je rije o poziciji hrvatskih Srba.
Veinski dio Sabora je insistirao da je za nezadovoljavajui politiki razvoj
iskljuivo odgovoran taj dio stanovnitva (uz napomene o vanjskim utjecajima),
a da je njihovo nezadovoljstvo uvjetovano time to gube privilegije (primjerice,
istup Marijana Vukojevia, Izvjea..., broj 7 od 18. 10. 1990., str. 10, 11, ali i
mnotvo drugih). Pokuaji zastupnika Srba da se uvae i realne osnove nezadovoljstva sasvim su ignorirani.436
435
Bilo bi naravno bolje imati pri ruci stenogramske (fonogramske) zapise saborskih sjednica, ali, koliko mi
je poznato, ti zapisi nisu publicirani kao cjelovita i potpuna serija. Stoga smo upueni na ono to je prikazano u spomenutoj redovitoj periodinoj publikaciji Izvjea Hrvatskog sabora. Ovdje bih spomenuo samo
tri broja koji nam mogu dati razmjerno pouzdanu predodbu o politikim stavovima, to su bili prisutni u
Saboru, naroito ukoliko je rije o srpskom faktoru u hrvatskom drutvu: broj 3 od 9. 8. 1990. (rasprava o
polazitima za izradu novog Ustava), broj 5 od 1. 9. 1990. (posveen u cjelosti izvanrenom zasjedanju Sabora
24. 8. 1990. s temom o srpskoj pobuni) a isto tako i broj 7 od 18. 10. 1990. (u kome se nalazi prikaz sjednice
Sabora od 4. i 5. 10. 1990. posebna tema o srpskoj pobuni).
436
Ilustracije radi navodim samo dvije takve intervencije. Na sjednici Sabora 24. 8. 1990. Vojnovi (Milivoj,
iz Gline) smatra da uzroci nemilih dogaaja nisu samo velki scenaristi iz Srbije, Memorandum, velikosrpski
hegemonizam i Miloevi, pa sve do saveznog Predsjednitva i Jugoslavenske narodne armije. Njima valja
pribrojiti i bespotrebne, barem tako brze, promjene ustava ukljuujui tu prije svega i pitanje jezika, simbola, centralizacije komunalnog sistema itd. U takvim okolnostima ne treba traiti da se Srbi odreknu i da
se stide svih onih koji im daju podrku. Unato tome, moram rei da se kao graanin ove Republike stidim
naoruanih nonih straa, stidim se barikada na ulicama i putovima, stidim se anarhije prisutne u mojoj
domovini... Ali nema nikakvog razloga da se stidim naroda kojem, na alost, u ovoj etapi demokratskog
razvoja drutva u naoj Republici nije ostao nijedan demokratski nain da se eventualno izbori za prava koja
mu pripadaju rekao je Vojnovi, naglasivi na kraju da je razgovor s narodom i vraanje povjerenja tom
narodu metoda koju bi trebalo primjenjivati u rjeavanju ovih problema. (Izvjea..., broj 5, str. 13.) A
Branka Kupreanin iz iskustva svoga kraja (Graac) ...izrazila je neslaganje s ocjenama i kvalifikacijama
izreenim u uvodnim izlaganjima. Zabrinjava to Vlada Republike Hrvatske ne eli ili nije u stanju da kronologijom dogaaja u pravom svjetlu pokae i dokae da je zaista demokratska i vlada svih graana Hrvatske.
(Izvjea..., broj 5, str. 20). ak je i Ivica Raan (tada predsjednik SDPSKH, glavne opozicione stranke),
uz sve osude pobunjenih Srba, kritiki ocjenio da predloena Rezolucija (o zatiti ustavnog demokratskog poretka i nacionalnim pravima) ...ne sadri kritiki pristup o odgovornosti vlasti i vladajue stranke
o aktualnoj situaciji. Jer objektivno, a i subjektivno, nije mogue da dio odgovornosti za ovo ne snose i

488

Knjiga 42.indd 488

2.7.2012. 17:28:53

U takvoj atmosferi iskljuivosti, u kojoj se o hrvatskim Srbima generalno

govori samo kao o privilegiranoj skupini drutva (na raun Hrvata), nije se moglo graditi povjerenje i moralo je doi do konfrontacija, nepovjerenja i uzajamnih
sumnjienja.437
djelovi dravnih organa, i vladajua stranka. Osobito kad je rije o nepromiljenim potezima, neodgovornim
pojavama prijetnje silom, uznemirujuim izjavama, nezrelim i neodgovornim postupcima i stavovima koji
su dolazili iz dijelova dravnih organa i partijskih struktura... Dio uinka takve politike i ekstremnih stavova
uvijek se ispostavlja kao raun svim graanima Republike, svim zastupnicima Sabora i svim politikim strukturama. Nema razloga da i o ovim saznanjima ovaj Sabor ne pokae sposobnost i zrelost da otvoreno i kritiki
govori. (Izvjea..., broj 5, str. 12). Cijeli tok debate tada, ali i kasnije, ukljuujui i dogaanja to su
nakon 1990. slijedila, pokazuje da dominantna nacionalistika politika nije pokazala sposobnost i zrelost da
otvoreno i kritiki govori, a Raanova intervencija u potpunosti je ignorirana.
437
Privilegije Srba u Hrvatskoj bila je jedna od glavnih tema u govorima hadezeovskog pokreta prije
prevrata (1989./1990), a zatim osobito i prve dvije godine nakon toga. Kad je, meutim, postignuta svrha
(meusobnog konfrontiranja) prestalo se o tome govoriti. Prolo je evo dvadeset godina, a da te tvrdnje nisu
pouzdano i cjelovito, dakle dokumentirano potkrijepljene! Imajui dostup svim arhivima, vladajaa politika
je to mogla (i bila duna) napraviti. Ali joj se to inilo isto tako nepotrebnim, kao to im se inilo nepotrebnim
istinito istraiti kronologiju dogaaja kako je to traila Branka Kupreanin na sjednici Sabora.
Kritikih osvrta na tu tvrdnju nema mnogo, ali se ipak mogu nai. Preporuam itaocu da konzultira: 1) Ratko
Bubalo, Zloudna igra brojkama. Brojke i slova: Jesu li Srbi stvarno vladali Hrvatskom, Arkzin, broj
1920, 5. 8. 1994. Navodei raznolike slubene podatke koji nikako ne potvruju ekstremne tvrdnje (koliko
je to mogue u jednom lanku na cijeloj jednoj novinskoj stranici). Bubalo posebno upozorava na potrebu
cjelovitog i na istinitim podacima zasnovanom pristupu tom pitanju, pa kae: No, ve i ovo je dovoljno
da se zakljui da se stereotip o vladavini i privilegiranosti Srba u Hrvatskoj gradi na lanim i nepouzdanim
temeljima, niti se on pak moe graditi na sluajevima u pojedinim sredinama. Gotovo svakodnevno
napuhavanje brojki o nacionalnoj zastupljenosti kako bi se dokazala navodna dominacija Srba Hrvatskom
u 45 godina socijalistikog mraka slui posve pragmatskim razlozima dnevne politike. Na taj nain eli se
dobiti razumijevanje javnosti za aktualne procese stvaranja etniki iste drave Hrvatske. Vana je isto tako
knjiga Instituta za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu (IDIS-a), Poloaj naroda i meunacionalni
odnosi u Hrvatskoj. Sociologijski i demografski aspekti, Zagreb, 1991. To je jedinstven pokuaj empirijskog
istraivanja, koji je naalost zanemaren. Imajui na umu okolnosti u kojima je istraivanje obavljano (1989.)
i kada se studija objavljuje (1991.) Mladen Lazi u kratkoj uvodnoj napomeni kae: Formalno jo uvek
monistiki politiki sistem preplavljen je (u Hrvatskoj) novoformiranim politikim organizacijama (protopartijama), koje bujanjem dokazuju vlastitu neophodnost. Praktino sve (brojem lanova pristalica)
znaajnije meu njima svoj legitimitet grade na zastupanju/odbrani nacionalnih interesa. Slino je, naravno,
bilo i u drugim delovima Jugoslavije. Tako je u sveopoj dubokoj drutveno-ekonomskoj krizi problem
meunacionalnih odnosa nametnut kao primaran. Politika instrumentalizacija (meu)nacionalne dimenzije
odvija(la) se u uslovima u kojima su nauna saznanja o tim odnosima u nas socioloka, ekonomska,
istoriska itd. jedva postojea. Kao to tadanja vladajua grupacija nije nalazila razlog da objektivizuje
pristup uvek aktualnom nacionalnom pitanju, tako ni sada, u aru politikih sukoba, nepristrasna analiza
injenica ne moe izgledati privlano. Koga ona, u stvari zastupa?! pitanje je koje e sve sukobljene strane
postaviti. Odgovor koji e se u ovoj studiji nastojati dati jest da je (u nauci) nuno pre svega zastupati saznajni
interes, kao i to da je njega mogue staviti iznad politikog interesa. (str. 7) Od jedanaest autorski priloga i
posebno priloenih statistikih podataka posebno upuujem na prilog: Andreja Stojkovi, Materijalni poloaj
i nacionalna pripadnost (str. 4560).
Mislim da je osobito vrijedno konzultirati i brojne lanke o poloaju Srba u Hrvatskoj, to ih je objavljivao
Stipe uvar u asopisu Hrvatska ljevica, a koji su objavljeni u njegovoj knjizi Hrvatski karusel, Razlog,
Zagreb, 2004., objedinjeni kao posebno poglavlje: VIII. Srbi u Hrvatskoj: neki aspekti stradanja (str. 333
380).
esto se zanemaruje da je veliki dio hrvatskih Srba ivio u najnerazvijenijim (ruralnim) dijelovima
Hrvatske, to je moralo imati (i imalo je) utjecaja na njihov nepovoljan ivotni standard(svakako znatno

489

Knjiga 42.indd 489

2.7.2012. 17:28:54

Primjerom jednostranog, iskljuivog i, rekao bih, paranoinog ponaanja

moe nam posluiti i jedan postupak arka Domljana, predsjednika Sabora u
prvim godinama prevrata. Rije je o njegovom nalogu da se bez odlaganja s posla otpusti voditelj saborskog restorana, Milan kori, ovjek koji je, eto nevolje,
hrvatski Srbin: rodio se u Lici, sav radni vijek je radio na podruju Hrvatske,
bio posvuda pohvaljivan za dobar rad..., ali je po Domljanu diskvalificiran samo
zato to je bio Srbin... Javnosti je taj, samo na prvi pogled bizaran, postupak
postao poznat tek polovinom 2010. godine kad je u emisiji Nedjeljom u dva,
30. 5. 2010. izriito potvrdio stav iz svoje memoarske knjige Visoko podignimo
zastavu:
Saborski restoran je pria za sebe. Zatraio sam od tajnika Kikereca da izvidi stanje, tko vodi restoran, koliko ima zaposlenih, prolaze li redovito zdravstvenu kontrolu, dolazi li sanitarna inspekcija, gdje se nabavlja hrana... Izvjetaj koji mi je podnio Kikerec bio
je poraavajui... ali najgore je zazvuao podatak da je voditelj restorana neki kori, po
nacionalnosti Srbin, a meso nabavlja u mesnici jednog sunarodnjaka koja je bila poznato
okupljalite udbaa iz Petrinjske i orevieve. Znajui na to su spremne komunistike
tajne slube, glavom su mi prolazili najcrnji scenariji. Podatak koji sam uo bio mi je dovoljan. Zatraio sam od tajnika da odmah raskine ugovor sa koriem i potrai nekog drugog
voditelja koji e garantirati da nas nee sve zajedno potrovati.

Ovdje zanemarujem neistine koje je arko Domljan iznio (o pok. Zecu,

mesnici i udbaima), zanemarujem i okolnost da je znao za surovo ubistvo 12
godinje djevojice Aleksandre Zec i njene majke, dakako i oca i da su ubojice
osloboene, iako su ubojstvo priznali. Sve je to preutio, kao predsjednik Sabora
nije na taj zloin reagirao. Zanemarujem i sekvencu iz knjige u kojoj on opisuje
svoj posjet (u maskirnoj uniformi) Gospiu, navodei tete to ih ona strana
nanosi Gospiu..., ali ne spominje ni jednom rijeju naih ruku djela, to su
se dogaala u isto vrijeme surova i samovoljna muenja i ubistva civila Srba u
Gospiu. Sve to ovdje zanemarujem, ali ne mogu zanemariti onu njegovu izjave
za New Yorker (u fusnoti 84), mi Hrvati. A ostali graani, gdje su oni isparili? Ili je Hrvatska prija samo Hrvata? Imamo dakle ovdje posla s apriornom
nacionalistikom iskljuivou svih koji nisu Hrvati stav koji je koliko politiki
nii nego u urbanim sredinama ili njima neposredno gravitirajuim podrujima). Bili su to mahom krajevi s
najveim rtvama u ratu 1941.1945. i s masovnim ueem u antifaistikoj borbi, pa se postavlja pitanje:
po emu je, ime i kako onda taj dio stanovnitva bio privilegiran?
Trajna privilegiranost Srba nastoji se i povijesno dokazati. Pogledati o tome rad Ljubomira Antia,
Srbi: obespravljeni ili privilegirani, Papir-Grafika, Zagreb, 1996. Paljivo itanje pokazuje da se
privilegiranou oznaava i ono to bi esto spadalo u otpor feudalnoj (svjetovnoj, plemia, i crkvenoj)
tlaci. Je li otpor feudalnom izrabljivanju i, eventualne a skupo plaene, uspjehe u tome mogue oznaiti
terminom privilegije?
Za cjelovitiji uvid u napise o poziciji Srba u Hrvatskoj bilo bi dobro kao putokaz koristiti dvije vrlo
vrijedne (dragocjene) bibliografije Bosiljke Milinkovi: O Srbima u Hrvatskoj. Selektivna bibliografija
1984.1999., SKD Prosvjeta, Zagreb, 2001. i O Srbima u Hrvatskoj prema pisanju Arkzina 19911997:
Bibliografija, 1997., 2, , Zagreb, 1997. (str. 430444)

490

Knjiga 42.indd 490

2.7.2012. 17:28:54

bedast, toliko i ljudski opak.

Domljan je svojim apriornim sumnjienjem realno ugrozio sigurnost
graanina M. koria (i obitelji mu), jer je 1991./1992. u Zagrebu trajao lov
na Srbe (VelesajamPakraka poljana itd.)438 Svojim postupkom prema
koriu Domljan se legitimirao kao izraziti predstavnik hrvatskog ovinizma pa
su i zastave to ih je podizao imale to obiljeje, a okolnost da i nakon dvadeset godina brani svoj postupak pokazuje ga kao ovjeka izrazite arogancije i
nesposobnosti da se poui iz traginih dogaaja kojima smo svi bili svjedoci.
Takva, arogantna, mu je i pekulacija o prihvatljivom broju rtava da bi se
postigla nezavisnost. Da ne povjeruje da on govori o ljudskim rtvama, a ne
o kladama, nekoliko hiljada mrtvih vie ili manje, ali ne preko toga, ne preko
te norme. Tako beutno hladno moe rezonirati samo predrasudama zaslijepljen
i ogranien um. I nigdje nazake da je i sebe ubrojio u kvotu prihvatljivog broja
rtava!
Osim politikih reprezentanata atmosferi iskljuivosti pridonosili su
naroito novinari i intelektualci koji su prihvatili nacionalistiki diskurs/program. Mediji su se upregli u realizaciju nacionalistikog projekta.
O kakvoj prevratnikoj higijeni i proiavanju drutva je rije vidi se i
iz teksta Viktora Ivania Pas, mater i faizam. Zabranjeni ljudi439
Jednoga dana u ranu jesen 1991. godine H. je na ulaznim vratima splitskoga centra
Hrvatske televizije gdje je tada radila kao novinarka ugledala izvjeeni popis s imenima dvadesetak dojueranih zaposlenika kojima se zabranjuje ulazak u zgradu. Na popisu,
prema odluci tadanjega ravnatelja HRT-a Antuna Vrdoljaka, nali su se praktiki svi Srbi
iz splitskoga dopisnitva, te oni za koje se sumnjalo da simpatiziraju propali socijalistiki
reim.
Premda njeno ime nije bilo na listi, H. je, zgaena, strgnula papirnati naputak s ulaznih
vrata i demonstrativno ga pocijepala, uz glasnu psovku u kojoj su se spominjale rijei pas,
mater i faizam. U tom trenutku zdepasti nacist sa zmijskim oima, koji je bio uposlen
438
Ovaj prikaz sam oslonio na sljedeim izvorima: 1) Pupovac: arko Domljan irio je na HTV-u govor
mrnje, Portal jutarnji.hr, 30. 6. 2010.; 2) M. P., arka Domljana uskoro eka tuba za klevetu, Danas.
hr, 1. 7. 2010.; 3) SDSS prozvao Domljana. HDZ-u je upozorenje na govor mrnje zloupotreba, Danas.
hr, 30. 6. 2010.; 4) I Vedrana Rudan je danas gledala arka Domljana: Da nisam, ne bih povraala,
Nacional, 30. 5. 2010.; 5) Vedran Marjanovi, Visoko podignimo zastavu. Promocija zapisa prvog
predsjednika Sabora, Slobodna Dalmacija, 14. 4. 2010.; 6) Dragan Grozdani, Tko su pravi trovai iz
1991?, Tjednik Novosti, broj 551, 8. 7. 2010.
439
lanak je objavljen u Sarajevskom listu BH Dani, a aurno ga je prenio na svojim stranicama portal enovine 7. 5. 2010. to ga ovdje koristim. Neposredan povod za svoj tekst Ivaniu su posluila dva aktualna
otkaza 2010. godine: otkaz Veljku Janiu, dugogodinjem uposleniku HRT-a, donedavnom koordinatoru
emisije Hrvatska uivo, zabranjen je ulaz u televizijsku zgradu. Nekoliko puta je pokuao ui, ali su ga
pripadnici osiguranja u tome sprijeili., a zatim: Jasna Babi, jedna od najkvalitetnijih hrvatskih novinarki,
prije neki tjedan dobila je otkaz u tjedniku Globus, a isti joj je uruen na zanimljiv nain: pripadnici osiguranja presreli su je na porti Europapress holdinga, najvee novinske kue u zemlji, i upoznali s informacijom
da joj je zabranjen ulaz u zgradu. Nain istjerivanja (otkaz) prema uzorku s poetka 1990-ih!

491

Knjiga 42.indd 491

2.7.2012. 17:28:54

kao portir i telefonist, izletio je iz svoje sobice i, onako iz zaleta, svom snagom udario H.
nogom, oborivi je na tlo, pa joj je poslije na bedru iskoio hematom veliine dinje.
Incident je zavrio tako to je H. suspendirana, a uskoro je napustila televizijsku kuu,
gdje joj je ionako bio onemoguen rad. Zdepasti nacist ostao je na svome radnom mjestu, u
svojoj portirskoj sobici, sa svojim zmijskim oima, sa svojim majunim mozgom, sa svojim
osjeajima prema domovini, pripravan da izjuri i intervenira na svaki pokuaj remeenja
ope discipline.
Onoga dana, prije nego je H. naila, gotovo su svi novinari i urednici splitskoga centra
HRT-a uredno proli kraj liste nepoeljnih osoba, uglavnom Srba, izvjeene na ulaznim vratima. Nisu se due zadravali, naprotiv, nagonski bi ubrzavali korak, podbodeni iglom nelagode i straha. Vjerojatno su ih spopadali razliiti osjeaji. Neki su moda u mislima kreirali
psovke gdje su spominjane rijei pas, mater i faizam, ali su to svakako inili utke.
Drali su jezike za zubima. Nisu isputali glasa ni nakon to je H. izudarana. Prilagodili su
svoje ponaanje oekivanjima. Bezbolno su se smjestili u posljednji i najvaniji od tri elementa koji ine kompletan sustav odranja reda: (1) retardirani bijesni uvar, (2) monik koji
sastavlja crnu listu i (3) mnotvo koje uti. Pas, mater i faizam.
Zbog faistike paranoje i sklonosti temeljnoj etno-politikoj higijeni, nije bilo dovoljno
Srbima i politiki nelojalnima podijeliti otkaze, nego ih je trebalo dodatno poniziti, pretvoriti ih u zabranjene ljude, onemoguiti im ulaz u zgradu gdje su godinama radili, raskuiti
nacionalnu instituciju od njihova fizikog prisustva. H. mi je priala kako je obilazila radne
stolove nekih od otputenih kolega, premjetala njihove osobne stvari iz ladica u najlonske
vreice i nosila ih vlasnicima, jer je ovima bilo onemogueno da ih uzmu.
Dravna poduzea i ustanove pote, banke, izdavake kue, tuilatva, sudovi... u
tim su olovnim godinama bez izuzetka potovale pravilo kunoga reda istaknuto na vratima
podruma efa jedne veteranske organizacije: Zabranjen ulaz Srbima, idovima i psima (...)
Dva desetljea kasnije na snazi su liberalni standardi. Ksenofobija nije vie u slubenome optjecaju. Srbi, idovi i ostali Drugi postaju kategorije fakultativnog tipa. Antun
Vrdoljak, ovjek koji je najsirovijim metodama etniki oistio Hrvatsku televiziju i pretvorio
je u agitprop Tumanova reima i dalje je velika programska ara... Nema mjesta ksenofobiji u naim svakodnevni progonima! Vodimo rauna o liberalnim svojstvima terora! Prijeki
sud djeluje po pravinim zakonima kapitalistikog trita rada!

Iskljuivost kao primitivno ienje prostora od nepoeljnih bio je najgrublji

oblik instrumentalizacije medija. Jedna od iskljuenih, Branka esto kae:
No ono na to bih htjela ukazati je neto to do sada jo nije reeno u ovoj raspravi, a
to je kako je poetak sukoba pratila televizija, kako se rat u Vukovaru dogodio na televiziji.
Kao biva televizijska novinarka, vjerujem da je televizija, mediji openito ali prvenstveno
televizija, izuzetno kriva to za poticanje rata, to za priputanje mrnje, pa onda i laganje,
direktno laganje. Novinari su se trudili tko e biti jai u tom patriotskom zanosu. Sluali smo
razne izjave da su se novinari ukljuivali u rat mikrofonom jer nisu imali oruje, oni su shvatili mikrofon kao oruje. Ali isto je tako velik grijeh bilo prikrivanje istine.440

Slino je rekao i Milo Vasi na skupu O govoru mrnje (str. 16): Jezik
mrnje je alat mrnje. Iza jezika mrnje dolazi amar mrnje, a iza amara mrnje
dolazi rafal. Mislim da se protiv toga treba boriti, ukljuujui i amar.
Iz njene diskusije na skupu: Druga strana rata. Kako je (bilo) civilima? Okrugli stol, Heinrich Bll
Stiftung, Zagreb 8. i 9. 12. 2000. (Saopenja i diskusija), str. 14

440

492

Knjiga 42.indd 492

2.7.2012. 17:28:55

A Petar Juriin je posve konkretan:

Tako se 90-ih lagalo i irilo mrnju govorom, rijeju i slikom. Uvijek je postojao
politiki obrazac, politiki naputak koji je bio smjernica revnim novinarskim poslunicima.
Treba li podsjeati na tekstove o masonskim i bjelosvjetskim zavjerama, koji su poveavali
fobiju s ciljem homogenizacije protiv neprijatelja svih vrsta. Tih primjera je bezbroj, kao
i novinara koji su se osjeali potaknutima da nadiu i tako zadane okvire. Neki su u tome
vidjeli priliku za dobar profit i tko zna to drugo. Sigurno je samo jedno, da opravdanja tipa
Robert Pauleti, kako se moralo jer je bilo takvo vrijeme, nitko zdravog razuma ne moe
prihvatiti. Za sluenje svetoj stvari nita nije bilo dovoljno sveto da ne bi bilo zlorabljeno
ili prokazano neprijateljskim, odnosno izdajnikim. Njihova su pera ubijala, ostavljala ljude
bez posla, unitavala im obitelji. Stoga ST Marinka Boia i danas slui kao ideal obrazac, iza kojeg se naalost skrivaju mnogi koji su inili podjednako grozne stvari. I k tome
kao dodatnu ilustraciju jo dodaje: Sjea li se jo itko kako je Vice Vukojevi za govornicom
Sabora govorio o partizanima kao kriminalcima, razbojnicima i ubojicama, dok je sjednici
utke predsjedao sin paloga borca sa Sutjeske, koji je politiku karijeru izgradio upravo na
raun oca partizana. Meutim, ne samo da on nije reagirao, nego nitko iz medija nije to spomenuo. U konanici je to rezultiralo manifestacijom duha netolerancije kao najpouzdanijeg
barometra neijeg patriotizma, koji je ovjekovjeen u rijeima novinarke Veernjeg lista
Dunje Ujevi: Lagat u za domovinu ako bude potrebno. Kako ree kolega Vlado Raji,
dravotvorstvo je tako pretpostavljeno profesionalizmu, nacionalno graanskom, a pravovjernost istini. Takav otklon kod novinara je bio olakan i injenicom da je SDP kao stranka,
a pogotovo njen vrh, napravio odmak, od skoro cjelokupnog svog povijesnog naslijea te od
Srba koji su tada prokazivani kao kljuni neprijatelji hrvatske dravotvornosti.441

Napominjem da je Pero Juriin i deset godina ranije vrlo jasno govorio o

fenomenu netrpeljivosti, iskljuivosti i mrnje, koji je u hrvatskom drutvu (i
na podruju cijele Jugoslavije) tokom 1990-ih svjesno ili namjerno razvijan. O
tome svjedoi primjerice njegovo izlaganje iz polovine 1997. godine na skupu o
ksenofobiji i rasizmu. Temeljnim Juriin smatra manipulaciju strahom, kao ...
snanim orujem koje je bilo odluujue da agonija raspada preraste u krvavi
Molohov pir:
Pero Juriin, Kolege iritelji govora mrnje, Novinar (glasilo Hrvatskog novinarskog drutva
i Sindikata novinara Hrvatske), broj 8/9, 2007. To je jedan od priloga pripremljen za planiranu ...
meunarodnu (regionalnu konferenciju pod nazivom Odgovornosti medija za ratne zloine na teritoriju bive
Jugoslavije.). Konferencija je dva puta odgaana i nije odrana. Novinar je, osim priloga Pera Juriina,
donio u broju 3/4, 2008. jo etiri, za tu konferenciju pripremljena, priloga (Zvonko Kuhari, Emil Havki,
Nidara Ahmetaevi, Bogdan Stankovi). I asopis Pravda u tranziciji, septembarski broj 2007. (izlazi u
Beogradu) takoer je objavio etiri priloga, pripremljena za Konferenciju ista imena, samo to je umjesto
Kuharieva objavljen tekst P. Juriina. Poticaj za odravanje te Konferencije dao je Centar za tranzicijske procese u Beogradu. Mislim da je potrebno naglasiti: velika je teta to Konferencija nije odrana, jer je trebalo
oekivati da e potaknuti temeljitija istraivanja, ukljuujui i pravno procesuiranje govora mrnje. Vrlo su
instruktivn jo i noviji prilozi: Tamara Opai, Kalendar govora mrnje, Portal H-alter, 17. 12. 2010. (o TV
kalendaru HTV), zatim Alan Pejkovi, Dobra i loa vijest. Na balkanu faizam je mainstream (E-novine
21. 1. 2010.) i Viktor Ivani, Pismo e-novinama iz Splita. Hedonizam nepripadanja oba ova posljednja
lanka pisana kao protest protiv nastojanja da se E-novine ugue, samo zato to su E-novine ...jedna od
zadnji preostalih oaza slobode na ovim prostorima. (E-novine 15. 1. 2010.), pa zatim arko Radoja, Uloga
medija u ratnim sukobima na prostoru bive SFRJ. Kako kazniti ratno hukanje, (E-novine, 24. 3. 2010.)
441

493

Knjiga 42.indd 493

2.7.2012. 17:28:55

Ta manipulacija se najee sakrivala tezom kako se zastupa volja naroda. Pluralizacijom

i potpunim oslobaanjem od svih stega dotadanjeg sustava stekli su se uvjeti da se govori i
radi sve bez obzira na krajnje posljedice. Primarni cilj bila je homogenizacija oko odreene
politike skupine, bez sagledavanja ili odgovornog pretpostavljanja kakve sve konzekvence
mogu proizai iz plasiranih parola. A one su, zasnovane na povijesnim injenicama, ali i
mitovima i predrasudama, u vremenski sasvim drugom kontekstu i preesto preuveliavane
uz upotrebu estokih rijei, na koje se nije bilo sviklo u svakodnevnom ivotu, potencirale
animozitet meu narodima u bivoj Jugoslaviji... Bilo je to vrijeme kada se nisu birale kvalifikacije, kada se redizajnirala i prekrajala povijest, kada su se prvi krvavi dogaaji prikazivali
ne i kao tragedije nego u propagandistikoj funkciji svojih politikih projekata.442

Vana je u tom ukazivanju na govor mrnje knjiga Stjepana Malovia,

Sherry Ricchiardi i Gordane Vilovi, Etika novinarstva, Izvori, Zagreb, 1998.
Obimna, vie od 220 stranica, sistematski obrauju fenomen zloupotrebe novinarstva navodei, uz ostalo, i primjere govora mrnje (str. 7688). Dovoljno je
ovdje navesti samo poetni stav, nakon kojeg slijede primjeri kao potvrda:
Svi kodeksi u svijetu redovito imaju barem jedan lanak kojim su naprosto neprihvatljivi tekstovi nabijeni govorom mrnje. Dakako, kodeksi su jedno, a praksa je neto drugo.
To je, uostalom, pokazalo promatrano razdoblje u hrvatskom novinarstvu prema anketi i
strukturiranim razgovorima s novinarima. Jesu li itave novine ili samo neki autori ostali
upameni po promicanju govora mrnje? Jesu li tekstovi pisani u vrijeme najveih razaranja
i najveeg broja izbjeglica u Hrvatskoj opravdano koristili nakaradna imena za imenovanje
itavog jednog naroda kao krivca za sve nevolje? Jesu li novinari neodmjerenim tekstovima
o pripadnicima etnikih manjina ili vjerskih skupina pomagali stvaranju nemoguih uvjeta u
ivotima obinih ljudi? Bez ikakve dvojbe jesu!
Jesu li novinari moda bili poticani od politiara na takve stavove? Tko u tom sluaju
snosi veu odgovornost? Da se u tome pretjeralo, govori i poziv Vlade Hrvatske o upotrebi izriaja utemeljenog na toleranciji, umjerenosti i suivotu upuen medijima sredinom
1997. godine. Tom je molbom Vlada Hrvatske zapravo konstatirala da su neki mediji dobro
uvjebali jezik netrpeljivosti koji je postao kontraproduktivan za hrvatsku politiku. Vei dio
medija bio je ili izravno ili posredno pod utjecajem vlasti, koja je davala sugestije i naputke
za pisanje u medijima.
Boo Novak, novinar i lan grupe eksperata Vijea Europe za medijsku borbu protiv
netolerancije, o tome dokumentu je rekao: Vlada svu odgovornost prebacuje na medije; ne
smatra da je to posao politiara, u prvom redu onih na vlasti. A oni su bili glavni nositelji nesnoljivosti, dok su ih dravni mediji mogli samo pratiti. Ispada da Vladu zanima tolerancija
samo kao kratkoroni program kojim se realizira odlazak UNTAES-a u predvienom roku, a
ne kao ustavna obveza na kojoj poiva Hrvatska.
O fenomenu govora mrnje i tolerancije u medijima odrano je u Zagrebu zadnjih godina vie okruglih stolova i tribina...
Na jednoj od posljednih takvih tribina, odranoj sredinom studenoga 1997., sudjelovao
je i glavni urednik Veernjeg lista Branko Tuen. Prema pisanju novinara Novog lista T.
Klaukog, koji je izvjetavao s tog skupa, B. Tuen je tada rekao: Mi u Veernjaku nismo
Pero Juriin, Rasizam i ksenofobija u funkciji rata na prostoru bive Jugoslavije (jedan pogled), u knjizi:
Boidar Jaki (ur/ed), Rasizam i ksenofobija, Forum za etnike odnose, Beograd, 1998., str. 279286.

442

494

Knjiga 42.indd 494

2.7.2012. 17:28:56

pronosili govor mrnje. Priznajem, meutim, da smo moda ponekad pretjerali, ili bili previe tolerantni prilikom govora hrvatske politike podsjeajui tako na rijei saborskog
zastupnika Bosiljka Mietia koji je jednom prilikom u Saboru apelirao na Hrvate da djecu
trebaju uiti da mrze Srbe.
Koje su novine ili autori ostali upameni po promicanju govora mrnje? Koja su novinarska imena redovito prekoraivala pravila dobrog ukusa i mjeru prigodom objanjavanja
aktualne politike situacije? (str 76, 77).
(...) Meu listovima koji e ostati upameni po neuravnoteenim i neodmjerenim komentarima istiemo Hrvatsko slovo, Tomislav i Narod. Sa stranica tih listova upuivani su
komentari esto puni uvreda prema pripadnicima nacionalnih manjina te manjinskih vjerskih
ili drutvenih skupina.

Podui navod iz knjige pokazuje da je unutar profesije postojala nedvosmislena ocjena o govoru mrnje. Primjeri to se u ovoj knjizi navode ipak
ne iscrpljuju ni sve medije, ni sva imena, ni sve modalitete govora mrnje.443
Uz navedena netom navedena dva izvora treba svakako pogledati i ostale vane izvore. Najprije knjige
u kojima se openito govori o fenomenu mrnje kao izrazitom obiljeju drutva (naravno i hrvatskog): 1)
Skupina autora, Tolerancijom protiv mrnje: Borba protiv rasizma ksenofobije, antisemitizma i netrpeljivost. Govor mrnje, HHO, Zagreb, 1997. (Rije je o grai s dva odrana skupa: prvi 23. i 24. 11. 1995. o
rasizmu, ksenofobiji, antisemitizmu i netrpeljivosti, a drugi 26. 9. 1996. o govoru mrnje); 2) Alija Hodi
(ur.), Razgovor o govoru mrnje, Centar za istraivanja tranzicije i civilnog drutva HHO, Zagreb, 2001.;
3) Nena Skopljanac, Alija Hodi, Branimir Kritofi (ur.), Mediji i rat, Argument, Beograd, 1999.; 4) Mark
Thompson, Kovanje rata. Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, HHO Graanska inicijativa
za slobodu javne rijei Article 19. Zagreb, 1995.; 5) Darko Hudelist, Novinari pod ljemom. O nekim tendencijama u hrvatskom novinarstvu za vrijeme obrambenog rata 1991/92., Globus Nakladni zavod, Zagreb,
1992.; 6) Nikica Mihaljevi, Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove 1991.1995.
na tlu bive Jugoslavije i za ovo to imamo danas, Euroknjiga, Zagreb, 2007.; 7) Viktor Ivani, Animal
Croatica. Ogledi o domoljubju, Edicija Re (Fabrika knjiga), Beograd, 2007.; 8) Viktor Ivani, Lomaa
za protuhrvatski blud. Ogledi o tumanizmu, Feral Tribune (Kultura & Rasvjeta), Split, 2003.; 9) Mojca
PajnikToni Kuzmani, Nation-state and Xenofobia. In the Ruins of Former Yugoslavia, Mirovni intitut,
Ljubljana, 2005. U toj knjizi posebno pogledati poglavlje: Sabina Mihelj, The mass Media and Nationalising
States in the Post-Yugoslav Space, (str. 7598); 10) Neboja Popov (ur.), Srpska strana rata, Republika,
Beograd, 1996. U knjizi su posebno za ovu tematiku znaajna etiri priloga: Peti deo: Medijski rat, (str
583686); 11) Gordana eri (ur), Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni obrasci, strategije i
stereotipi konstruisanja Drugosti u upeatljivim dogaajima tokom razgradnje bive Jugoslavije: tampa,
TV, film, Edicija re (Fabrika knjiga), Beograd, 2008.; 12) Jovan Miri, Sumrak intelekta. Politolokopravni i kulturoloki ogledi, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2006.; 13) Danko Plevnik, Praksa etikog novinarstva (Deset zakrvavljenih godina), Masmedia, Zagreb, 2003. (osobito poglavlje 7., na str. 6172); 14)
MaloviRicchiardiVilovi, Etika novinarstva, Izvor, Zagreb, 1998. (drugo izdanje, dopunjeno, izilo
je 2007.); 15) Boris Buden, Kaptolski kolodvor, CSUB, Beograd, 2002.; 16) Vjeran Zuppa, Isprueni
jezik. I drugi razgovori, uglavnom o politici, Antibarbarus Feral Tribune, Split Zagreb, 2007.; 17) Boris
Deulovi i Predrag Luci, Greatest Shits. Antologija suvremene hrvatske gluposti (Drugo, neizmjenjeno
izdanje), Feral Tribune, Split, 1999.; 18) Predrag Luci, Bezgaa povijesne zbiljnosti, knjiga 1. i knjiga 2., Algoritam, Zagreb. 2010.; 19) Omer Karabeg (ur), Most dijaloga. Razgovori ratu usprkos, RFE
F.N.Stiftung , Banja Luka, 1998.; 20) Tomislav Jaki, Nisam zavijao s vukovima. Sjeanja otrgnuta zaboravu, Plejada, Zagreb, 2010. Naroito kozultirati poglavlja: Oluja se sprema, ili: u osvit demokracije. (Ne)prepoznati znaci kraja; Meuin ili: Izmeu demokracije i rata. Kako je mrnja protjerala Dobro;
Godine promjena I; Godine promjena II; Jo jednom posljednji put novinar. O emu sam i kako
pisao u Slobodnoj Dalmaciji Nemogue je obuhvatiti sve to je o tematici zloupotrebe novinarstva napisano. Ipak smatram korisnim uputiti na jo tri vana priloga. Jedan je o Slobodnom tjedniku: Boris Raeta,
, , ,
443

495

Knjiga 42.indd 495

2.7.2012. 17:28:56

Nisu li takvom medijskom diskursu davale legitimitet suptilne izjave Franje

Tumana, kao to je ona iz govora 25. 5. 1992.:
Imali smo, znai, tada tobonju hrvatsku vlast koja se i pod socijalistikim internacionalizmom hvalila da toboe uva interese hrvatskog naroda i da je za bratstvo i jedinstvo, a
nije doputala vijorenje hrvatskih zastava... (...) Neka se (hrvatski Srbi op. A. L.) otrijezne, neka shvate da nema drugog izlaza nego da prihvate suverenu, samostalnu hrvatsku
vlast i hrvatsku dravu, ako ele ivjeti u njoj. Ako to ne ele, neka idu tamo gdje e nai
svoju zemlju.444

Ili izjave Ante apia na samom poetku prevrata:

etrdesetpeta je donijela samo mrak, tamu, nasilje, pokolj, utnju i pognute
, 1998. (. 140156). Raeta nakon paljive analize sadraja toga lista zakljuuje: ...ST nije bio nikakav eksces, ve sredstvo politike borbe odnosno etnikog ienja. Drugi je prilog: Tena Erceg, Racial
Intolerance and Hate Speech International and Croatian Standards and practice, Izvjetaj pripremljen
24.3.2004. za okrugli stol Kako se suprotstaviti govoru mrnje i rasno motivranom nasilju, u organizaciji
Centra za ljudska prava u Zagrebu. Trei je vaan prilog objavljivan na portalu E-novine: Mediji i rat: kako
je Politika izvetavala 1992. godine. To je obiman feljton, predvien da traje est mjeseci, ali se evo
nastavlja i nakon toga (zadnji feljton, broj 72, objavljen je 3. 12. 2010.). Evo kako ga je urednitvo E-novina
26.3.2010. najavilo: Tokom est meseci na naem portalu pratiete dokumentarni feljton o izvetavanju
beogradske Politike tokom 1992. Ova najmranija epizoda Miloevievog hukakog lista svesno je u
Srbiji deponovana u zaborav... ba zato, ovaj feljton valja itati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande
bez paralele poslednjih 50 godina. Tekstove iz Politike prenosiemo u celini, bez komentara. Na hrvatskoj strani uzorkom iskljuivog i s mrnjom natopljenog pisanja mogu posluiti lanci Maje Freundlich,
sabrani u knjigama: 1) Kao itav jedan ivot. Izabrani lanci, slovo M, Zagreb, 1996.; 2) Slovo na papiru.
Ogledi i pogledi, slovo M, Zagreb, 2000.; 3) Hejslaveni, Hrvatska kulturna zaklada HKZHrvatsko slovo,
Zagreb, 2001. Vano je upozoriti da je u navedenim knjigama sabrano desetogodinje aktivno pisanje Maje
Freundlich, jer su ukljueni i neki lanci iz 1989. godine (prva knjiga poinje govorom to ga je odrala na
osnivakoj skuptini HSLS 23. 5. 1989.), do lanka s kraja 1999. godine (trea knjiga). S obzirom na to mora
se uzeti da je njeno pisanje reprezentativno dano na uvid javnosti. U najveoj mjeri njeno je pisanje izraavalo
dominantnu politiku orijentaciju probuene srednje klase, ekstremno nacionalistikog dijela te politike
snage u Hrvatskoj 1990-ih.
Ostvarili smo svoj cilj, govor predsjednika Tumana nakon povratka iz New Yorka, Novi vjesnik
25. 5. 1992. Isti je taj govor objavio i Veernji list 25. 5. 1992. (u varijanti koju je priredio B. Tuen).
Samo kratka napomena o tvrdnji: zato neistina i zato prijetnja. to se neistine tie: cijelo poslijeratno vrijeme (nakon 1945. godine) vijorile su se hrvatske zastave, dodue: sa zvijezdom, a ne novokomponiranim
grbom. Nije ovdje, dakako, rije o zastavama i o vijorenju tih zastava, nego o nepriznavanju dotadanje
zastave kao simbola jednog drugaijeg drutvenog ureenja. Negiranje tog drutvenog ureenja moe biti
politiki program, ali se ne moe pritom tvrditi da je uz njegovo postojanje postojala toboe hrvatska vlast,
koja je toboe branila hrvatske interese. Ukratko: nakon 1945. nema hrvatske vlasti, ta poinje tek
s nama, 1990. godine!! A izreena prijetnja je takoer dalekosene naravi: za cijeli jedan veliki korpus
hrvatskih graana rei da se moraju otrijezniti (kao da su bili pijani!) i da, ako bezuvjetno ne prihvate hrvatsku
vlast kakvu reprezentira F. Tuman neka idu tamo gdje e nai svoju zemlju najblae reeno zaista je
arogantna i sasvim na tragu ustake prakse (ili se pokloni ili se ukloni). Zemlja u kojoj su stoljeima ivjeli
i njenom razvoju i obrani doprinosili nije valjda njihova zemlja?! Zlokobnije ta izjava, meutim, zvui
usporedimo li je sa slinom izjavom u osvit ustakog reima: Katoliki tjednik iz Zagreba 29. 6. 1941.
primjerice vrlo jasno pie: to se tie Srba koji ovdje ive... mi nijesmo uspjeli da ih asimiliramo. Meutim,
neka znadu da je naa lozinka: Ili se pokloni ili se ukloni. A ministar u vladi NDH, Dr. Milovan ani
bio je svojevremeno (zagrebaki Novi list 3. 6. 1941.) takoer jasan u svojoj iskljuivosti: Ja govorim
otvoreno: Ova drava, ova naa domovina mora biti hrvatska i niija vie... i nema te metode koju mi neemo
kao ustae upotrebiti, da uinimo ovu zemlju zbilja hrvatskom i da je oistimo od Srba, koji su nas stotine
godina ugroavali i koji bi nas ugrozili prvom zgodom.
444

496

Knjiga 42.indd 496

2.7.2012. 17:28:57

glave, pa se neki jo uvijek ne mogu osloboditi stege i rei sve to misle (Izvjea
Hrvatskog Sabora, br. 87, 9. 4. 1993., str. 12). (...) Na skupu u Vukovaru sam
doista izjavio: I neka znaju Srbi Vukovara, moe vam neka prijanja vlast, moe
vam i ova donijeti stotinu zakona o obnovi i oprostu, ali kad-tad stii emo i mi
na vlast, a onda jao vama. Ta je reenica izvuena iz konteksta. Ta izjava nije
nacionalistika niti je poticala na meunacionalnu mrnju. (A. api u izjavi za
HINA-u 2000. godine. Preuzeo sam je s portala savjest.com)
U tekstu (lanku) Kako su Srbi ubijali koarku (7. 7. 1995., u knjizi Slovo
na papiru, str. 42) Maja Freundlich bez ikakve ograde donosi jednu generalnu
ocjenu: to je to u Srbima, te svaku ljudsku djelatnost, koje se prihvate, pretvore
u smee. Ni manje ni vie nego Srbi, en mas! Bilo kakvo suvislo obrazloenje
te generalizacije ne nalazi se ne samo u tom tekstu, kao ni u tekstovima svih
triju njenih knjiga. Ali zato ona strogo odvaja Hrvate kao olienja svega to je
pozitivno od Srba kao olienja svega to je loe ili negativno.445 Nesumnjivo su
takvi stavovi, pretoeni u politiki program, a zatim upotrebom dravne represije
provoeni, nuno vodili nasilju i zloinima nad ljudima koji su oznaeni kao
onaj Drugi, u ovom sluaju posebno Srbi.
Na tom je tragu i uvena, premalo u nas komentirana, ali i nesankcionirana
destilacija mrnje koju je izrekao Bosiljko Mieti, a u svom izlaganju (na
skupu o toleranciji) komentirao Ivan Zvonimr iak:
Mogao bih nastaviti citirati interview predsjednika Republike Fokusu, u kojemu on
govori o Srbima kao trajnom destabilizatoru hrvatskoga politikog prostora, mogao bih govoriti o interviewu predsjednika Republike Le Figarou, u kojem kae da je uloga Hrvata da
Muslimane prevede u Europu... Mogao bih, dakle, govoriti i nastaviti citirati Predsjednika i
ministre u hrvatskoj Vladi, kao na primjer Mietia, koji je u interviewu Slobodnoj Dalmaciji
pod naslovom Svie li to zora hrvatskoga mraka? (s kojom sam polemizirao) prije dvije
godine govorio da je, prije nego djecu nauimo itati i pisati, potrebno nauiti ih da mrzimo
Srbe, jer su oni najvei neprijatelji hrvatskoga naroda kroz cijelu povijest. Takva duhovna
klima, stvarana kroz nae medije, dovela je do onoga to vidimo danas. (kurziv A. L.)446
445
Darko Hudelist u knjizi Novinari pod ljemom za pisanje Maje Freundlich izriito kae: Ono to nam
u svim ovim primjerima odmah upada u oi, to je injenica da svi autori, piui onako kako piu i sluei se,
svatko za sebe, vrlo specifinim, individualnim jezino-metodolokim instrumentarijem, govore izriito o
Srbima, dakle o Srbima kao srpskome narodu en masse, to jest kao o jednoznanom i monolitnom kolektivitetu... (str. 138), ili: Hrvati su tako po svom unutarnjem, pragenetskom odreenju apsolutno ista i besprijekorna inkarnacija Dobra, a Srbi olienje Zla, i tako je oduvijek bilo kao to e i biti kako bi rekla Maja
Freundlich dok je svijeta i vijeka. Hrvati su poslovino poteni i hrabri, a Srbi tradicionalno bizantski
pokvareni, te, usprkos svome ratnikom imageu, notorne kukavice da ne znaju ak ni ubijati ako im rtvu
netko drugi prethodno ne zavee za stablo (str. 135). Itd., itd.

Vidjeti u knjizi: Hrvatski helsinki odbor (HHO), Tolerancijom protiv mrnje, Zagreb, 1997., str. 18.
Ivan Zvonimir iak upozorio je tom prigodom na sutinski aspekt iskljuivosti koji je u Hrvatskoj 1990-ih
na djelu: I, ako ovakav mentalitet netrpeljivosti prema drugome bude nadvladavao, on e se budui da
e se drumovi zaeljeti Srba, a Srba vie biti nee usmjeravati na nae nove Srbe, na nae nove etnike
(a to su ljudi iz opozicije, koje ve sada kroz medije stigmatiziraju kao instrumente etnike politike), na
446

497

Knjiga 42.indd 497

2.7.2012. 17:28:57

Zabiljeena je jo jedna njegova izjava te vrste (bio je tada potpredsjednik

Vlade) na konferenciji za novinare kolovoza 1995. godine: Hrvatska ne eli
da u njoj ive ljudi koji pripadaju drugom narodu! (vidjeti u: B. Deulovi i
P. Luci, Greatest Shits. Antologija suvremene hrvatske gluposti, Biblioteka
Feral tribune, Split, 1999., str. 212). Oficijelna politika tu izjavu nije ni demantirala ni osudila!
Treba naglasiti da te bisere iskljuivosti nisu iskazali anonimusi sve
su to bili ljudi koji su reprezentirali dominantnu politiku, a i operativno je formulirali (pored predsjednika Republike, koji je bio i predsjednikom HDZ-a,
Freundlich je bila jedno vrijeme potpredsjednica HDZ-a, Mieti ministar pravosua, ali i potpredsjednik Vlade za unutarnje poslove, api vodei funkcionar
jedne parlamentarne stranke). Mora se stoga postaviti pitanje je li takva politika
mogla imati za rezultat ita drugo doli zloinake postupke i prema hrvatskim
Srbima (otkazi s posla, izgoni iz stanova, ostracizam svake vrste, naposljetku i
protjerivanje iz vlastite domovine), ali i prema znaajnom dijelu hrvatskog naroda (otimanje drutvenog vlasnitva, korupcija i klijentelizam, aprirorno prokazivanje svakog otpora nacionalistikoj politici kao izdaju hrvatstva itd.).
Iskljuivost koju izraavaju te izjave uvijek su u ime hrvatskog naroda in toto,
nevladine organizacije i nezavisne intelektualce. Konano, sve to ve gledamo oko nas (str. 18, 19).
U knjizi B. DeuloviP. Luci, Greatest Shits..., Split, 1999. navedeno je i nekoliko ovinistikih biser
izjava notornog Tomislava Merepa. Primjerice (na str.: 89, 69, 68, 177): Ovi izbori su bili za Hrvatsku,
da se zauvijek rijeimo Srba i napravimo ekoloki istu dravu (studeni 1995.), ili: Kad su vidjeli da me
narod voli rekli su da sam ja pobio sve Srbe. Ali nisam naalost (svibnja 1998,), ili: Njihove kerke bit
e nae konobarice, njihovi sinovi nai zidari, a vi, HDZ-ovci, budite gospodari. (travanj 1995.), ili: Sada
zavravamo rat sa Srbima, a i s Muslimanima e se stvar rijeiti, tako da e uskoro doi na red i obraun s
komunistima. (studeni 1997.)
Spomenuo sam djelovanje Graanske inicijative za slobodu javne rijei i da je u svojim je redovitim
pregledima pisanja novina ukazivano na nedopustive iskaze mrnje. Ali su u HHO i nakon prestanka rada
Graanske nicijative... povremeno pratili iskazivanje mrnje u tampi (u nekim novinama naroito).
Novinar Omer Rak, koji je na tome radio, ljubazno mi je ustupio nekoliko izvjetaja o tome za razdoblje
2000.2002. godine. Zahvalan sam mu na susretljivosti.
Skrenuo bih panju i na incident s uvodniarskim tekstom Sionisti u Hrvatskom slovu 18. 9. 1998.
(autor Marko Mati). Iskazi netrpeljivosti/mrnje u tom lanku toliko su bili neobuzdani da su ak i tvrdi
nacionalisti to smatrali krajnje neodmjerenim. Dubravko Horvati je zbog objavljivanja toga teksta
morao napustiti dunost glavnog urednika Hrvatskog slova, a ak se i Milan Ivkoi (stalni komentator
Veernjeg lista, poznat kao iskljuiv i netolerantan, naroito u vezi sa srpskim pitanjem) obruio na taj
tekst: ...posljednji uvodnik Hrvatskog slova isti je antisemitizam, ak zasnovan na nekim dokumentima
iz prolosti (Protokoli sionskih mudraca) koji se smatraju krivotvorinom... Hrvatsko slovo optuuje i
cijelu vlast i oporbu u Hrvatskoj, tako da na kraju na braniku hrvatstva ostaju samo autor uvodnika i njegovi
istomiljenici. Ima li ih dovoljno da mogu zapjevati gange!? (Gangaki antisemitizam, Veernji list,
18. 9. 1998.). ak je i Ministarstvo kulture reagiralo (kao sufinancijer Hrvatskog slova) i, uz ostalo, reklo
kako taj tekst: ...dri nedopustivim zbog njegova uvredljivoga sadraja, koji je ispod kulturoloke razine i
u suprotnosti je s temeljnim naelima demokratskog drutva. (Idem) Dodao bih ovome napomenu: nisam
naao da bi se Ministarstvo kulture na slian nain bilo oglasilo i uz niz drugih iskaza uvredljivog sadraja,
naroito kad se to odnosilo na Srbe!
Pregled izjava koje su uvredljivog sadraja i ispod kuturoloke razine... zahtjevao bi veliki prostor, ali je za
na uvid sasvim dovoljno i ovo to sam do sada naveo.

498

Knjiga 42.indd 498

2.7.2012. 17:28:57

a upuene su kao pretnja ne samo aici od 12% Srba, nego i aici od 20

ili 25%, jalnukih diletanata, skribomana i crnih, utih i crvenih vragovi,
kako ree predsjednik, onim nehomogenibilnim otpadnicima od svete hrvatske
stvari. A ustvari, od samog poetka, tim gromoglasnim frazama o interesima
hrvatskog naroda, zapravo se prikrivao opipljivi parcijalni interes u operacionalizaciji otimanja drutvene imovine kroz pretvorbu i privatizaciju, od onog
ostatka drutva koji nije mogao sudjelovati u tom otimanju. Jednom dijelu njih
je doputeno da sitni parcijalni interes zadovolje pljakom imovine prognanog
stanovnitva, a glavnina otimaine je prikrivana frazama o demokraciji, slobodnom poduzetnitvu, slobodnom tritu itd., kao i o nunoj reviziji svih
dotadanjih vrijednosti, o emu lucidno pie Danko Plevnik u ve spomenutoj
knjizi (fusnota 96):
Herostratskim populizmom u novu se prolost polo radi pomirenja svih Hrvata, iju
su cijenu morali platiti hrvatski Srbi. Hostiliziranje Srba je bilo politiki mogue tek tada
kada je osvojena javnost pristala na revizionizam kao primarnu metodu politikog relegitimiziranja realnosti. Jer kad se pristalo na apsurdni redukcionizam povijesti hrvatskih Srba
moralo se pristati i na agresivni relativizam hrvatskih antifaista proglaavanih faistima koji
su dobili izdajniki rat, za razliku od hrvatskih faista promoviranih u antifaiste koji su izgubili dravotvorni rat.
Domino negativnih definicija radnikog pokreta i meuetnikih odnosa kreiralo je pozitivno nacionalistiko miljenje. Govor anihilacije postao je govor determinacije, a javna
mrnja prema drugoj naciji poticani oblik ljubavi prema svojoj. Govor mrnje je bio dio
opeg govora lai, velianje moralne patografije i programiranog izvrtanja injenica. U psiholokom smislu taj je revizionizam oslobaao onu vrst faizma roenog u malim, nesposobnim ljudima, kako bi rekao jedan od najveih ivuih Europskih revizionista, doktor Eduard
ali, koji su oktroiranu istinu o sudbini vlastitog naroda koristili kao argumentaciju za etiologiju osobnog ivotnog neuspjeha ili uspjeha u krivo vrijeme (str. 61, 62).

Da takvo duhovno raspoloenje dominantne politike nije bilo na djelu

samo u Hrvatskoj nego i drugdje na podruju bive SFRJ (pa je sudar disparatnih
nacionalizama, kojima je herostratski populizam i agresivna revizija povijesti bio zajednika potka, bio neizbjean) svjedoi i ovaj stav Boidara Jakia,
sociologa iz Beograda:
Pogledajmo ta vlada javnim prostorima ove zemlje. Dvije emocije mrnja i strah.
Mrnja se stravino hrani strahom, a strah beskrajno podstie mrnju. Zbjegovi, ubistva ljudi
koji su se zatekli na spavanju to je naa realna situacija. Svjedoci smo novog faizma,
izvorno nastalog na ovom tlu, faizma koji se valja kako ulicama Zagreba, tako i ulicama
Ljubljane, kako ulicama Beograda tako i ulicama ostalih jugoslovenskih gradova. Ne zatvarajmo oi pred tom injenicom (str. 90).447
Boidar Jaki, Balkanski paradoksi. Ogledi o raspadu Jugoslavije, Flip Vinji, Beograd, 2000.
Dio iz kojega citiram je lanak Novi faizam (str. 8893 knjige), prvotno objavljen u periodici Filozofija
i drutvo, broj 4, 1992. (a bio je izgovoren na Skupu povodom pedsetogodinjice borbe protiv faizma).
Boidar Jaki se od samog poetka dogaanja na podruu Jugoslavije suprotstavljao ksenofobiji i nacionalizmu, a vrlo je zasluan to je u Beogradu u organizaciji Instituta za filozofiju i drutvenu teoriju tokom
447

499

Knjiga 42.indd 499

2.7.2012. 17:28:57

Zavrit u ovaj prikaz jo jednim izrazitim primjerom javno iskazivane ovinistike ostraenosti, koja ne samo to nije bila sankcionirana nego je i zvanino
podravana, jer je zvanina politika, naroito predsjednik Tuman, autora ubrajala u red povlatenih reimskih novinara. Rije je o glavnom uredniku lista
Vinkovaki vjesnik, kojemu je u zaglavlju redovito bilo odtampano: Srbi
prokleti da ste, ma gdje bili. Viktor Ivani o pisanju toga lista kae:
Zato se Hrvatski vjesnik iz Vinkovaca ve pune dvije godine u Hrvatskoj doekuje i ispraa s dunom utnjom? Njegov glavni urednik Zvonimir ekulin, nezavisni ustaa, donedavni predsjednik vinkovakog ogranka HDZ-a uz pomo urednika-savjetnika
Tomislava Merepa ukrasio je naslovnu stranicu sveanoga praznikog izdanja, 10. travnja,
skupnom fotografijom Ante Pavelia, Rafaela Bobana i Jure Francetia, uz posvetu: Srbima
itateljima Hrvatskog vjesnika estitamo njihov praznik 22. IV. kojega slave u okupiranom
Vrbogradu (sada tzv. Jasenovac). Na naslovnoj stranici pozdravljen je i washingtonski sporazum, uz skupnu fotografiju Clintona, Tumana, Silajdia i Izetbegovia, te odgovarajuu poruku: Ovo je poetak kraja zloinakog naroda na ovim prostorima, poetak kraja
srba... (malo slovo je mala ideoloka intervencija u veliku hrvatsku gramatiku). List je
uokviren poezijom na zadnjoj stranici: E moj drue beogradski/ i ti tamo titogradski/ jedva
ekam da vam doem/ i noem kroz trbuh proem./ Doi u vas okupirat, / morate za doek
svirat, / nakon toga u vas zaklat / i vaoj kerki umakat...

Bilo je obilje slinih izjava o kojima Ivani kae:

Pokazalo se, naime, u ovoj zemlji da rijei ubijaju i da ubijanju pouzdano prethode, ma
kako plitke i prizemne one bile kao to su s plitkim i prizemnim pokliima na usnama plitkih
i prizemnih narodnih idola ovi prostori obilno natopljeni krvlju. I kada se takvim otvorenim
pozivima na mrnju i na lin odgovara programskom utnjom, kada ih se ak garnira poreznim olakicama od strane drave, dok u isto vrijeme svi koji napiu i jedno kritiko slovce
o postojeoj vlasti bivaju javno gonjeni kao divlja kojoj je ve pripremljen raanj na proplanku to je onda istinski problem ovdanje politike klime; klime koju, razumije se, nisu
stvarali ni Hrvatski vjesnik ni nezavisni ustaa Zvonimir ekulin, ve su i Hrvatski vjesnik
i ustaa ekulin njezin sasma logian izraz.
(...) Jer zemlja u kojoj se putem novina proklinju itavi narodi, u kojoj se (putem novina) poziva na njihovo klanje, silovanje i vjeanje, ne zasluuje da se u njoj ivi niti da ju se
naziva lijepom bilo ijom. Jednoga dana iz nekog pranjavog arhiva vadit e se Hrvatski vjesnik kao biljeg o hrvatskoj prolosti, a te prolosti toga njezinog fragmenta u sjeni vrbe
nai e se nasljednici, ako budu imali sree, otvoreno i javno stidjeti, kad ve mi sami na
dananji stid nismo u stanju pretoiti makar u kratkoroni revolt, u pobunu koja e ostaviti
bilo kakva pisana traga i moda se nai negdje u kutu onoga istoga diskreditacijskog arhiva.
Danas, to je minimalni razlog za pisanje.448
1990-ih (i kasnije) odrano nekoliko meunarodnih skupova, posveenih kritikim refleksijama o toj tematici. Za svako ozbiljno prouavanje dogaanja na prostorima bive SFR Jugoslavije ta je graa nezaobilazna.
448
Viktor Ivani, Lomaa za protuhrvatski blud. Ogledi o Tumanizmu, Kultura & Rasvjeta (Feral
Tribune), Split, 2003., str. 14, 18, 15. Knjiga je zbirka Ivanievih lanaka to ih je objavljivao u tjedniku
Feral Tribune, a citirani tekst je objavljen 16. 5. 1994. pod naslovom Tisak u sjeni vrbe.
Posebno istiem i tri knjige: Biljenice namjernog sjeanja I i II ede Price, Konzor, Zagreb, 1996. i 2001.,
te 1941. godina koja se vraa, Slavka Goldsteina, (drugo izdanje), Novi liber, Zagreb, 2007.

500

Knjiga 42.indd 500

2.7.2012. 17:28:58

Nadam se da ova opaska o stidu vrijedi ne samo za ono to je pisao Z. ekulin

u Hrvatskom vjesniku, nego i za svu onu ovinistiku hajku i sve (vie nego
mnogobrojne) ovinistike izjave, ali i praksu na njima zasnovanu, a isto tako i
za sav onaj agresivni relativizam povijesti, kao i praksu na njemu zasnovanu
to su bili bitno obiljeje hrvatske nacionalistike politike 1990-ih.
I razmahano unitavanje spomenike batine i knjine grae bilo je izravna
posljedica te politike i prakse, provoeno je sistematski (namjerno, dugotrajno,
ciljano), uz preutnu podrku zvaninih organa drave (naroito represivnog aparata drave) pa je i stid zbog toga ono to nam dugorono slijedi.
***
Primjer nastanka tjednika Feral Tribune (a zatim i njegova gaenja 2008.
godine) samo je jedan, ali vrlo pouan primjer kako duh i politika iskljuivosti
nije birala sredstva u glajhaltovanju svega to se ocjenjivalo ili doivljavalo
kao smetnja ostvarivanju dominantne nacionalistike politike. Nasilno osvajanje Slobodne Dalmacije 1992./1993., radikalna istka novinara i izbacivanje
s posla renomiranog novinara i njenog dugogodinjeg urednika (1983.1993.),
Joka Kuluia, pomela je i satirini dodatak pod nazivom Feral Tribune.
Ali se troje tih vrsnih mladih novinara (Viktor Ivani, Predrag Luci i Boris
Deulovi) okurailo i pod firmom Viva Lude pokrenulo samostalan tjednik
o emu e italac nai kratku ali duhovito pisanu kronologiju: Bez zajebancije. Kako se palio Feral, Feral Tribune, broj 416, 1. 6. 1993. Daljnja historija
tjednika Feral Tribune je poznata: paljenje Ferala bio je simbolian izraz
i oznaio je trenutak kad se list pojavio (upalio), ali je naslutio i ono to se dogodilo nakon nekoliko godina kad su pravovjerni nacionalisti nasilno u Splitu
oduzimali primjerke Feral Tribunea i ritualno ga javno spaljivali po uzoru na
nacistika spaljivanja knjiga 1933. Feral Tribune je beskompromisno pisao
o nacionalistikoj politici, zloinima to su se u njeno ime dogaali, pruao je
estok otpor posvemanjoj redukciji istinitog informiranja javnosti na to je
drava uzvraala svim sredstvima da taj kritiki glas onemogui (nametanje poreza, uprezanje sudstva u financijsko iscrpljivanje presudama za duevnu bol,
sudski progon po nalogu predsjednika Republike, onemoguavanje dobivanja
oglasnih potpora, policijsko praenje urednika i novinara, namjerno vojno regrutiranje urednika...). Svojom ustrajnou u istinitom informiranju i otporu reakcionarnoj politici, tjednik Feral Tribune je zasluio ne samo nekoliko meunarodnih profesionalnih priznanja, nego i elno mjesto u frontu otpora degradaciji
duha, falsificiranju injenica i apoteozi nacionalistikog ludila iskljuivosti u
Hrvatskoj 1990-ih. Dio tih zasluga Feral Tribune je priskrbio i time to je

501

Knjiga 42.indd 501

2.7.2012. 17:28:58

najpotpunije i bez ustezanja obraivao i fenomen unitavanja knjiga.

I novo, nacionalistikoj politici privreno vodstvo Slobodne Dalmacijeje
pokualo na svaki nain sprijeiti pojavu samostalnog Feral Tribunea,
a kad u tome nisu uspjeli, 25. V. 1993. je kolporterima Slobodne i
Nedjeljnezaprijeeno da e ukoliko budu prodavali srboetniku tiskovinu s
imenom Feral Tribune dobiti trenutani otkaz.
Ne mislim da je puki sluaj to je ba u tom prvom samostalnom izdanju
Feral Tribunea, 1. 6. 1993. (ili, kako su to oznaili: 1. klipnja) objavljen vrlo
kritiki intoniran lanak Jelene Lovri o Tumanovskoj politici prema Bosni i
Hercegovini i nakaradnoj tvorevini nacionalistike politike HZ Herceg-Bosne,
a uz njega i intervju s fra Petrom Aneloviem (ovjekom nade, provincijalom
Bosne Srebrene) o toj tematici, naslovljen U Bosni se vodi vercerski rat.
Njegov otpor nacionalistikoj politici u Bosni i Hercegovini, ali i hrvatskoj nacionalistikoj politici koja je nanijela veliko zlo i narodima Bosne i Hercegovine formiranjem i podrkom HZ Herceg-Bosna vrlo je pouan. Na njegovu misao o
prirodi ratova ve sam ranije upozorio (fusnota 22). Evo njegove zavrne misli:
U ovom se ratu esto zlorabi pojam nacije. esto se pokae da oni koji su u tome najglasniji, manipuliraju ljudima za neke svoje prljave ciljeve. Kad doe do raivanja sadanje
situacije, otkrit e se da su mnogi bili lani Hrvati ili lani Srbi i da je isticanje nacije esto
bilo nain da se zarade pare.

***
Bilo da su pisane ili izgovorene ili djelom ostvarivane, nazire se u svim ovim
fenomenima neka latentna tipologija. Naime, s obzirom na socijalni sadraj prevrata i na manifestacije iskljuivosti mislim da je mogua klasifikacija po tipu,
oblicima i podrujima iskljuivosti. Svrstao bih ih u est razreda:
1) Iskljuivost prema Jugoslaviji (posebno drugoj) kao dravnoj zajednici
2) Iskljuivost prema socijalizmu kao ideologiji i praksi
3) Iskljuivost prema NOB-u i antifaizmu (1941.1945.)
4) Iskljuivost prema Srbima kao narodu, i na meudravnoj (meurepublikoj)
razini i interitorijalno prema hrvatskim Srbima
5) Iskljuivost prema radnom dijelu stanovnitva, radnikoj klasi, naroito
prema njoj kao simbolikom titularu vlasnitva
6) Iskljuivost prema bilo kom izrazu neslaganja s postojeom politikom.
Bez pretenzija na iole cjelovitiju obradu htio bih u nastavku o svakome od
njih dati nekoliko napomena. Odmah moram napomenuti: ni o Jugoslaviji, ni o
socijalizmu (komunizmu) nema potrebe ovdje raspravljati. Za Jugoslaviju sam
nekoliko puta napomenuo da je (ne)opravdanost i/ili (ne)osnovanost njena for502

Knjiga 42.indd 502

2.7.2012. 17:28:58

miranja i postojanja ve viedesetljetni predmet sporova i daleko smo od njihova

zakljuenja. to se tie socijalizma (komunizma) u vezi s tim pitanjem, kao
rijetko kojim, prisutna je ne samo puka negacija, nego i svojevrsna ideoloka (u
najloijem smislu te rijei) histerija u kojoj se gubi svaki razuman uvid u realne
probleme razrjeavanja proturjeja suvremenog drutva. Time se ovdje ne mogu
baviti, ali skreem panju na upozorenja o tome, to ih je izrekao Milan Kangrga
u predgovoru knjige Nacionalizam ili demokracija 449 zbirke njegovih lanaka koji su bili reakcija na aktualne iskaze nacionalizma i antikomunistike
histerije 1990-ih. Za razumijevanje intelektualne konfuzije u antikomunistikoj
histeriji posebno su instruktivni: Boljevizam socijalizam komunizam?
(str. 136145); Marksizam iva ili mrtva misao?, (str.146160); Humanizam
u Marxovu tragu, (str. 161168), a itaocu e biti od koristi proitati i tekst
koji je napisao sa Saom Blagusom, Bauk komunizma opet krui Europski
Milan Kangrga, Nacionalizam ili demokracija, Razlog d.o.o., Zagreb, 2002. Motive svog angairanja
M. Kangrga objanjava ovako: U proteklih desetak tekih godina, zgranut dogaajima, u kojima su novi barbari na ovom tlu u bezumlju unitavali rezultate nae polustoljetne izgradnje i prijetili unitenjem svega ljudskog prihvatio sam se gotovo prosvjetiteljskog posla, da putem dnevnih novina objasnim, to nam se dogaa
i to nam je initi za jedan ljudskiji i smisleniji ivot. Tekom mukom sam se probijao do itatelja, jer je bilo
malo urednika novina, koji su htjeli objavljivati moje tekstove. I oni koji su ih prihvaali, nisu istrajavali, pa
je suradnja bila prekidana, te sam nakon Novog lista (Rijeka), Feral Tribunea (Split) i Republike (Zagreb)
zautio. Tako je nastao ciklus tekstova, a od kojih neki nisu bili objavljeni, u kojima sam nastojao objasniti
samu bit odnosa nacionalizma i demokracije... Budui da jo uvijek meu nama ima deklamatora, koji ele
nakon svega to nas je zadesilo u prolom stoljeu i sve do dananjeg dana prodavati rog za svjeu svojim
tezama o nacionalistikoj demokraciji ili demokratskom nacionalizmu, naglaavam da bi i sam naslov
ove knjige jer je u tom duhu i pisana trebao glasiti: Ili nacionalizam, ili demokracija, tertium non datur! To
jednostavno glasi, da se nacionalizam i demokracija apsolutno iskljuuju! Ovaj njegov prosvjetiteljski, a
zapravo hrabri, javno i dosljedno formuliran intelektualni otpor nacionalizmu, kao pouan primjer djelovanja
samosvjesnog zoon politicon, nije naalost imao nuni odjek u hrvatskom drutvu. Krajnje je aktualan, a
takvim e vjerojatno jo dugo ostati, prilog (lanak ili poglavlje) pod naslovom Nacionalnost nije i ne moe
biti politiki program (str.132135). Citiram prema zagrebakom izdanju, ali treba navesti da su s malim
izuzecima ovi Kangrgini radovi bili najprije izdani (takoer 2002.) pod istim skupnim naslovom u Novom
Sadu, a izdava je bio: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad.
O Kangrginim stavovima pisao je Slobodan najder u lanku Posljednji Mohikanac Praxisa, (Novi list,
1. 6. 2003.: Disjunkcija ili, rastavni veznik, poloena je u naslov ove Kangrgine knjige bez pardona: ili jedno
ili drugo. Naslov ne samo to naslovljuje jedan od kljunih eseja on je, u saetku, cijeli njezin program i
razlog. I odmah moramo rei: nitko to nije rekao odlunije, jasnije, a istodobno filozofski fundiranije od
Milana Kangrge... A taj njegov uvid, iako potvren premnogim pojavnostima iz doba tumanizma (to
nije nikada prestalo), noen je teorijski veom ambicijom da se nacionalistika revolucija u Hrvatskoj
ne samo popie i opie u njezinim pustoenjima, ve da se pokae kakav epohalni pad u barbarizam ona
podrazumijeva; tumanizam, to Kangrga superiorno dokazuje u polemici s Vladimirom eksom, nema
nikakvih teorijskih ambicija, on je u svom nagonu koji ga tjera k vlasti, i jedino vlasti, skroz-naskroz
pragmatian. Otud nema mnogo smisla ispitivati nekakvu filozofijsku poziciju Tumanovih dervia oni se i
danas, supijano, vrte oko svojega Sunca. Kangrga, dakle, uzima fenomen tumanizma u praktinoj golotinji
njegovih postupaka, ali ga utoliko vie teorijski interpretira, to mu neku njegovu doraslost bilo kojoj teoriji
jednostavno ne priznaje; ja drim da ima stoput pravo. Njegovo je pitanje, meutim, ba filozofsko: kako je
tako neto kao tumanizam uope mogue. Koji su njegovi uvjeti, kako (nam) se mogao dogoditi? Nigdje u
hrvatskoj publicistici ovo pitanje nije postavljeno tako jasno; nigdje odgovori po tumanizam nisu porazniji.
Filozofsko pitanje koje dotie i tumanizam jest ono o porijeklu (radikalnog) zla u svijetu.
449

503

Knjiga 42.indd 503

2.7.2012. 17:28:59

desniarski lakrdijai na djelu. Komunizam e tek doi.450 Odjeka na te stavove

nije bilo, ali to ne iznenauje u atmosferi kojoj je aprirorna ideoloka negacija
drugog ili drugaijeg bitno obiljeje.
Izraavanje iskljuivosti pratit u u sljedeim aspektima:
1) Fenomen tzv. duhovne obnove u Hrvata
2) Sporno pitanje o karakteru rata (graanski ili Domovinski rat)
3) Srbi s obzirom na nastanak i zavretak postojanja Krajine
4) Pravosue kao instrument pretvorbe i iskljuivosti
5) Pozicija radnika.

1. Takozvana duhovna obnova u Hrvata.

Ta je sintagma bila naroito aktualna u samim poecima prevratnike euforije i na njoj je naroito insistirao Franjo Tuman , a zdunu ju je podupirala
i Katolika crkva. Duhovna obnova, kao izraz politike prakse, naroito je
programatsko obiljeje nacifaistikog pokreta: raskid sa svim to nije usklaeno
sa vizijom nacije i povratkom korijenima koji su obina serija mitova o naciji kao prirodnoj zajednici. Nema nacionalizma kojemu takvo programatsko
obiljeje nije svojstveno, jer je bitno sredstvo homogenizacije stanovnitva (ili
dijela stanovnitva) kao masovne osnove njegova politikog djelovanja. Stoga ne
treba biti iznenaenje, to je i u procesu prevrata u Hrvatskoj 1990-ih fenomen
duhovne obnove postao aktualno politiko pitanje i dio tzv. dravotvornog
djelovanja: po uzoru na nacistiki ured za duhovnu obnovu i u nas je unutar
Ministarstva za obnovu (u samom poetku 1992. godine) odmah osnovan Odjel
za demografsku i duhovnu obnovu, a voditeljem tog odjela postao je klerik don
Anto Bakovi, koji je zduno radio na demografskoj i duhovnoj obnovi i o
tome organizirao obimno savjetovanje ljeta 1992. godine.451
Tekst je objavljen poetkom 2006. godine (u dnevnoj novini Novi list 18. 2. 2006., a zatim i u
Beogradskom dvotjedniku Republika, broj 380381, 2006.).
450

Izlaganja na tom skupu objavljena su u knjizi: don Anto Bakovi (ur.), Duhovna obnova Hrvatske.
Zbornik radova sa savjetovanja odranog u Zagrebu 11. i 12. lipnja 1992., Izdava: Vlada Republike
Hrvatske. Agencija za obnovu, Zagreb, 1992. Evo kako je on potrebu za duhovnom obnovom obrazloio
u predgovoru Zbornika (str.5):
Ali, iako se Hrvatska rijeila svojih porobljivaa, ona se nije mogla preko noi rijeiti svega onoga golemog
i pogubnog taloga, duhovnog mraka i otrova kojim su duu hrvatskoga ovjeka trovali strani tutori i njihovi
domai najamnici. Naime, svi porobljivai Hrvatske, nisu se nikada zadovoljili samo pljakom njezinih
prirodnih bogatstava, ve su uvijek kovali podmukle planove o duhovnom zarobljavanju hrvatskoga ovjeka,
hrvatske kulture, razaranja hrvatskog obiteljskog doma i mladei, falsificiranju povijesti, te zatiranjem svega
onoga to je znailo duhovnu snagu Hrvatske. I zato je prvi zadatak slobodne i suverene Hrvatske, nakon
osloboenja od svih vanjskih okupatora, bio rad na drutvenoj i duhovnoj obnovi. Trebalo je osloboditi
naega hrvatskoga ovjeka od komunistikog totalitarizma, od zabluda jugoslavenstva, od prakse srbijanske
pljake, mita i korupcije. Od naslijeenog osmanlijskog lahko emo sutra emo, te od novonastalog
robovanja zapadnoevropskom deviznom mamonizmu. Sve je to znailo veliki povratak Hrvata svima onima
451

504

Knjiga 42.indd 504

2.7.2012. 17:28:59

Tom je savjetovanju prethodio stav o duhovnoj obnovi to ga je Franjo

Tuman jasno iznio u intervjuu listu katolike mladei MI u sijenju 1992.
godine:452
Duhovna obnova je potrebna iz vie razloga. injenica da hrvatski narod nije imao
svoje samostalne drave ostavila je duhovnom biu hrvatskog naroda neke negativne sastavnice, neto to je dovodilo do pojma pokvarene gospode, od Starevia, pa do Radia.
Znai, do jednog inovnikog i intelektualnog stalea koji je bio u slubi drugih drava... Ali
potrebna je duhovna obnova i u odnosu na sve to nam je ostavio taj nenaravni socijalistiki,
komunistiki poredak, u smislu obezvreivanja svih moralnih vrednota, u smislu jednog pogrenog odnosa prema vlasnitvu, prema svim manje-vie drutvenim pitanjima. I ta duhovna
obnova je mnogo tea i trajat e dulje nego li prestrukturiranje drutva, dravnog i gospodarskog u cjelini. Jer utezi te prolosti su jako teki i tragovi vrlo duboki. U toj duhovnoj obnovi
osobito Crkva moe odigrati veliku ulogu ba zato to je ona i ouvala nacionalno bie i ba
zato to je bila manje podvrgnuta izopaivanju koje je taj socijalistiki poredak donio sa
sobom (str. 79, 80).453
prokuanim vrednotama kojima se hrvatski ovjek odlikovao kroz cijelu svoju povijest, a te su: estitost i
potenje, odanost domovini i obitelji, te radu i potenoj zaradi. Dananjoj generaciji Hrvata koja je nakon 70
godinjeg jugo-pakla doekala svoju dravu trebalo je evocirati golemi duhovni kapital stvaran 14-stoljetnom
kranskom civilizacijom, otkriti im nepoznate velikane uma i srca, mislioce, junake koji su pronijeli slavu
hrvatskoga oruja, ugledne iseljenike koji su na djelu dokazali vitalnost i sposobnost naega ovjeka.
Ovom vodopadu fraza nije potreban komentar. Ipak je jasna konfrontacija: duhovnog kapitala stvaranog
14-stoljetnom kranskom civilizacijom nasuprot komunistikom totalitarizmu, zabludama
jugoslavenstva, osmanlijskom javaluku i zapadnoevropskom mamonizmu... Nema ni jedne jedine
rijei o tome da li je tokom 70 godinjeg jugo-pakla stvoreno na podruju Hrvatske ita vrijednoga
(industrijalizacija, urbanizacija, rast poljoprivrednih prinosa, opismenjavanje, urbanizacija, pomorstvo),
nema ni rijei o tome da je u tom razdoblju voen oslobodilaki rat i da su estitost i potenje imali i nalije
surovog zloina i prema Srbima i prema idovima i prema Romima, ali i prema Hrvatima antifaistima...,
nema ni rijei o neslavnoj ili bolje rei sramotnoj strani 14-stoljetne kranske civilizacije na podruju
Hrvatske praksi feudalne tlake, progona inovjeraca, spaljivanja vjetica, kolaboracije s nacifaistikim
(dakako: i ustakim) progonima stanovnitva... Naravno da A. Bakoviu ne moemo zamjeriti manjak
vidovitosti: kako se je tokom razdoblja od 1990.2011. moglo dogoditi da te mistine kategorije estitost
i potenje, odanost domovini i obitelji, te radu i potenoj zaradi zakau, imamo li na umu privatizacijsku
pljaku, nezaposlenost, razmjere korupcije najviih predstavnika politike elite i da dalje ne nabrajam...
Sadraj tih generalizacija, tj. openitih fraza to dakako nije predmet Bakovievog umovanja. A koliko su
prilozi u Zborniku uspjeli evocirati golemi duhovni kapital... italac mora sam otkriti paljivo itajui
priloge to su u njemu objavljeni.
Nema potrebe ovdje zadravati se na kasnijem javnom djelovanju don A. Bakovia, najmarkantnije iskazanog
u novinama Narod, to ih je godinama izdavao i bio im urednikom. Dovoljno je citirati ovaj stav kao izraz
njegove ekumenske ili duhovnoobnoviteljske usmjerenosti iz lanka Sekte teroriziraju Hrvate: to
nam je sada initi? Prvo, mislim da bi Hrvati trebali zaepiti ui kad nai katoliki teolozi ponu priati o
ekumenizmu. Ekumenizam u naim prilikama je gubitak za katolike i Hrvate, to je nama jasno nakon I. i II.
rata, a jo vie nakon ovoga posljednjega Domovinskog rata (Narod, 15. 11. 1997., str. 3). Iako je u lanku
rije o konfrontacijama s religioznim sektama, izraeni stav prisutan je openito u njegovim nastupima kao
iskaz tolerancije prema svemu to nije podudarno s njegovom vizijom.
U povodu 20. godinjice izlaenja asopisa MI redakcija je izdala knjigu odabranih intervjua. Tumanov
intervju citiram prema tekstu objavljenom u toj knjizi: Vladimir Lonarevi (ur.), Za Boga i Hrvatsku dragu:
20 godina lista mladih MI: intervjui, Hrvatski katoliki zbor MI, Zagreb, 1997.
452

Izraz: hrvatsko nacionalno bie nikada nije jasno definiran ni obrazloen i stoga se u vezi s njim moe
parafrazirati uvena izreka: gdje nedostaje misao dolazi fraza. Bilo kako bilo, hrvatsko nacionalno bie

453

505

Knjiga 42.indd 505

2.7.2012. 17:28:59

I drugi znaajni hrvatski Franjo takoer je ocjenio da nam je potrebna duhovna obnova. U intervjuu listu katolike mladei MI sijenja 1990. godine
(ili bie hrvatskog naroda) postaje retoriki, tj. frazeoloki ukras brojnih govora i tekstova u Hrvatskoj
1990-ih. Ipak treba skrenuti panju i na jo jednu tvrdnju, koja je postala svojevrsnom dogmom: Crkva je
ouvala nacionalno bie, dakako hrvatsko. Kako je to ona ouvala neto nedefinirano, neto to nije jasno
obrazloeno dakle, neto to se moe tumaiti kako je kome drago ostaje misterijom. Ali kako je Crkva
sazdana na misteriju kao takvom jedan misterij vie ili manje ne mijenja nita na cjelini njenog poslanja.
Meutim, jest pragmatiko-politiki vano, jer je Crkva tako dobila jo jedno uporite, ovaj put sasvim
zemaljsko uporite, za svoje djelovanje koje nju stavlja na prvo mjesto u frontu obrane nacionalnog bia
(a bit e za to i obilato nagraena sasvim zemaljskim dobrima o emu tzv. vatikanski ugovori daju
obilje dokaza jer je na njima zasnovana politika obeteenja Crkve materijalnim dobrima, to traje evo bez
prekida do danas. A imati takvog saveznika, za svaku je nacionalistiku politiku pravi pogodak. Dovoljno
se samo podsjetiti instrumentalizacije Crkve za Drugoga svjetskog rata (ne samo to su blagosljivane vojne
jedinice ustakog reima, ne samo to se prisilno pokrtavalo stanovnitvo, ne samo to je slubeno Crkva
pozdravila uspostavu ustakog reima, ne samo to se na svakom opasau nacistikog vojnika kooperio
natpis Gott mit uns, nego i izravnog uea znaajnog djela klera u zloinima), ali isto tako i za konflikata
tokom 1990-ih.
Nije ovdje predmet rasprave esto citirani Tumanov blagonakloni stav prema NDH-a tvorevini (1990.
godine kae da je to bio izraz tenje za vlastitom dravom). Ipak treba spomenuti da on i u ovom intervjuu
vrlo jasno ponavlja svoj stav iz 1990. godine: Jer mi smo u borbi za samostalnu Hrvatsku nosili teak teret
hipoteke NDH, koja je bila jednostrano tumaena, koja je kao cjelina pripisivana faizmu, svemu onome to
je dao taj Hitlerov poredak u Europi i to je znaio za sve druge narode, pa prema tome u tom sklopu se nije
vidjelo da je NDH neto to uope nije, kad je rije u hrvatskom narodu, opredjeljenje za faizam. Hrvatski
narod je htio svoju dravu. (str. 67) Tko je to nosio teak teret hipoteke NDH? Tko je jednostrano
tumaio NDH i u kom smislu? I kako to, kad je rije o hrvatskom narodu, NDH nije bila opredjeljenje
za faizam? Nema dakle jednoznane osude NDH kao kvislinke i faistike tvorevine, kao drave kojoj
je u temeljima zloin! Razlog zato ovdje spominjem taj Tumanov stav jest da je u izlaganjima na skupu o
duhovnoj obnovi NDH spominjan na slian nain.
Tumanovu tezu u bitnom podrava i Ivan Rendi Mioevi u svom intervjuu: Duhovna obnova, a ne
mahanje zastavama, Vjesnik 4. 9. 1993., str. 4 i 5.
Vrlo je vano ovdje upozoriti na razoaranje to ga je takvom politikom doivio Stanko Lasi. Opisujui
svoja saznanja iz uvida u arhivu Zemaljske Komisije za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njihovih
pomagaa (kao ilustraciju metoda obrauna i stvaranja straha) kae i ovo: Ovih nekoliko podataka
sitnih u odnosu na golemost zloina to ih je poinila Pavelieva nezavisna Hrvatska bili bi dovoljni
svakomu razumnom ovjeku da se zauvijek odrekne takve Hrvatske i da ju vie nikada ne spomene kao neki
in u kojem se izrazila elja Hrvata za svojom dravom... Meutim, fetiizam nacije, drave i povijesnog
teritorija ludost je iju zamanost ni danas nije prozreo dobar dio hrvatskog narodnog kolektiva pa se
na Nezavisnu Dravu Hrvatsku gleda kao na idilu, a na njezine zloine kao na vitetvo. Zemljom kolaju
pjesme koje slave notorne ubojice i primitivne ratnike poput Jure Francetia i Rafaela Bobana, a oni koji imaju
mogunosti da ovom neukom puku kau kakav zloin slavi, meditiraju nad hrvatskom stoljetnom borbom
i nad njezinim vanjskim i unutarnjim neprijateljima od kojih nas moe spasiti samo ovakvo vitetvo.
Kako je mogue da vlasti Republike Hrvatske nisu donijele zakone koji bi predviali teke kazne za one
koji govore o endehakom grijehu, zloinu i ludosti kao o neem posve prirodnom u obrani narodnih
prava? Kako je mogue da Hrvatski sabor nije oduzeo imunitet ideolozima ovakvih stavova i doveo ih
pred sud? Kako je mogue da Katolika crkva nije iz svojih redova izgnala ili barem potpuno uutkala one
koji veliaju Pavelieve zasluge za opstanak Hrvata i pale svijee pod njegovom slikom? Kako je mogue
da hrvatska inteligencija nije listom ustala protiv obrane reima koji je donio rasne zakone, istio itave
krajeve od ifuta, cigana i srpske gamadi, vjeao ljude na kandelabre i time se diio te osramotio
hrvatstvo za stotine godina (kako su to ocijenili jo za ivota ovog reima nai najotroumniji ljudi, od Krlee
do Stepinca)?... (Stanko Lasi, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000., sedmo
poglavlje Moral i politika, str. 483, 484). Za razdoblje o kojemu je ovdje rije (njegov angaman 1990. i
suoavanje s posljedicama nacionalistike politike) treba osobito proitati dio na str. 573 do 586.

506

Knjiga 42.indd 506

2.7.2012. 17:28:59

kardinal Franjo Kuhari kae:

Crkva je ono to ona jest po zamisli samoga Isusa Krista, po njegovom mandatu i Crkva
to nastoji ivjeti u svakom sistemu, uvijek vjerna svom poslanju. A njeno je poslanje ono to
je Isus kazao: Idite i nauavajte sve narode i uinite ih mojim uenicima! Dakako, ako nam
je pruena vea mogunost, moi emo vie i uiniti. U prolom sistemu bile su te mogunosoti ograniene, ali je i tada bilo svjedoka koji su unato svih ogranienja i pritisaka ostali
vjerni i podnijeli svjedoanstvo za vjeru, za slobodu svoje savjesti, s odreenom hrabrou,
ustrajnou. I to je takoer bio ivot Crkve. A sada nam predstoji velika zadaa, a to je moralna, duhovna obnova u samoj Crkvi i cijelom drutvu (str. 53 knjige citirane u fusnoti 105).454

Duhovna obnova postala je tako programatski i politiko-pragmatiki zadatak. Cilj je bio neodreen naprosto se traila obnova (duhovna i moralna), ali se ne precizira ni sadraj ni subjekt, a naroito nije bilo naznaka tko
je taj tko e je obavljati, kojim postupcima i prema kojim kriterijima. Tek se
politikantski adresiralo da je zlo sve to je injeno 45 godina . Po emu bi socijalistiki, komunistiki poredak bio nenaravan i to je to prirodno u neemu
to s prirodom nema veze. Koje su to sve moralne vrednote obezvrijeene, a
potpuno je maglovita tvrdnja o jednom pogrenom odnosu prema vlasnitvu
kao da je u historijskom razvoju ovjeanstva postojao jedan i samo jedan oblik
vlasnitva, kao da je vlasnitvo stvar, a ne drutveni odnos koji se mijenja.
Fraziranje o moralnoj i duhovnoj obnovi puka je ideoloka konstrukcija
kojom se prikrivaju prizemni, materijalni, parcijalni interesi dominantnih politikih snaga. Praktini smisao mu je iskljuivost prema svakom i svemu drugaijem.
Razradi sadraja i operativnoj izvedbi duhovne i moralne obnove hrvatskoga drutva trebalo je posluiti i spomenuto savjetovanje s kojega su izlaganja
promptno objavljena u citiranoj knjizi Duhovna obnova Hrvatske (ukupno 61
govornik, uz protokolarni pozdrav ministra obnove i gradonaelnika Zagreba).
Kontekstom duhovne obnove uvijek dominiraju: prvo, unisono negativan
stav prema obliku i sadraju drutva to smo ga ruili (SFR Jugoslavija i socijalizam), drugo, kranske i tradicionalne vrednote i tree, kategorije privatnog vlasnitva, stranog kapital, poduzetnikih elita i trine razmjene kao osnovi
slobodnog drutva.
454
Kardinal Franjo Kuhari je u vie navrata govorio o potrebi duhovne obnove hrvatskoga drutva, pa
se moe uzeti da je i Crkva u Hrvata duhovnu obnovu smatrala prvorazrednim zadatkom. Instruktivni
uvid u ta nastojanja Crkve u Hrvata moe se dobiti iz lanka: Ivica iki, Crkvene pesnice. Feralov
vodi kroz mreu crkvenih i paracrkvenih organizacija, ustanova i medija angairanih na utjerivanju vlastitih
moralno-politikih stavova u svaku poru hrvatskoga drutva, Feral Tribune, 3. 12. 2004. Takoer i iz prikaza u Glasu Koncila (Broj 20, 15. 5. 2005.): Sveana proslava blagdana sv. Dujma u Splitu. Kransko
ivljenje preobraava danas i Europu te su rijei sukus onoga o emu je na toj proslavi govorio poseban
gost beki nadbiskup kardinal Christoph Schnborn, ne precizirajui dodue gdje bi taj preobraaj trebao
voditi (moda u apsolutnu dominaciju Crkve kakvu smo imali u Srednjem vijeku?).

507

Knjiga 42.indd 507

2.7.2012. 17:29:00

Ta knjiga je imala pretenzije da bude ne samo dokument jednog vremena,

nego i putokaz kojim bi se pravcem hrvatsko drutvo moralo razvijati, kako je
organizator savjetovanja i urednik knjige u predgovoru naveo:
Dio tiska ili bolje reeno neki pojedini novinari zbunjivali su javnost svojim tumaenjem ove obnove. Da bismo naoj javnosti, koju su ovi novinari zbunjivali, kazali to jest, a to
nije duhovna obnova, Ministarstvo obnove organiziralo je dvodnevno savjetovanje i na njega
pozvalo 70-ak najpoznatijih imena znanosti, kulture, politike, religije, prosvjete, gospodarstva
i zamolili ih da obrade svaki sa svoga stanovita pojam duhovne obnove Hrvatske (str. 6).

Da bi se u tom pogledu izbjegle bilo kakve nedoumice pobrinuo se A.

Bakovi i u svom uvodnom izlaganju ovom formulacijom:
Dugoroni je cilj napuiti sredinju Hrvatsku od Gorskog kotara do Une. To nije
kampanjski posao nego sustavno i razraeno ulaganje... jer ve vie od pol stoljea Hrvati
sredinje Hrvatske ostavljeni su i preputeni sebi. to to znai pokazao je ovaj rat. Hrvatska
je postala poput kue sa dvije raskone fasade (panonska, srednjoeuropska i dalmatinska,
mediteranska), a izmeu toga zjapi praznina koju uzurpiraju neprijatelji drave. Turski, geopolitiki poremeaj Hrvatske ne samo da se u protekla tri stoljea nije sanirao, nego je
nastavljen (str. 15, 16).

Praznina koju uzurpiraju neprijatelji drave sintagma je koja je cijeli program izgnati neprijatelja, povratiti uzurpirani teritorij, naseliti ga svojima.
Svakome je jasno da se ovaj program odnosi na Srbe, koji su bili dominantna
populacija tih prostora, respective praznine, premda ih A. Bakovi nije spomenuo. Hrvatski graani, samo zato to su druge narodnosne nominacije, a na
tim prostorima obitavaju stoljeima, postali su prazan skup. Tu besmislicu A.
Bakovi nije smatrao potrebnim razjasniti. Zajamena prava graana srpske
narodnosti bila je fraza.
Program duhovne obnove je brutalno i sistematski provoen, da bi kulminirao akcijama Bljesak i Oluja, nakon kojih se konano rjeenje srpskog
pitanja zaokruuje pljakom i uzurpacijom imovine protjeranih Srba, a zatim i
planskim naseljavanjem opustoenih krajeva hrvatskim puanstvom s Kosova
i iz BiH, u izvedbi ministra Jure Radia koji je u kritikom dijelu medija nazivan
ministrom etnikog ienja.
ivot unutar jugoslavenske zajednice, prvenstveno unutar SFR Jugoslavije,
u cjelini je, bez ikakvih ograda, negativno ocjenjen:
ivjeli smo etrdeset i pet godina u jednoj iskrivljenoj negativnoj perspektivi. Sve je
bilo lano, sve je bilo izokrenuto. Mi smo moda dijelom sauvali pejsa, zbog toga to smo
ostali nerazvijeni, ali smo ivjeli i ivimo u kontaminiranu duhovnom prostoru. Sve je bilo
lano, sve je bilo toboe u ime naroda, a zapravo protiv naroda, sve je bilo za osloboenje,
a znailo je ropstvo, sve je bilo za slobodu, a znailo je neslobodu i mi se te negativne
perspektive, te iskrivkljene slike o sebi, o nama, o drutvu, jo nismo posve oslobodili (dr
. Domljan, str. 87).
Svoju skrivenu snagu i mo hrvatski je narod pokazao ostvarujui vlastitu dravu rue-

508

Knjiga 42.indd 508

2.7.2012. 17:29:00

njem komunizma i razbijanjem Jugoslavije... Komunisti, izrazito ljudi moi i sile, vidjeli su u
duhovnom ivotu najveu opasnost; sve je duhovno bilo idealizam, koji je bio njihov najvei
i nedokuivi neprijatelj. Toliko su bili protiv svega duhovnog da su i samu rije duh, duhovnost, i sve u vezi s time kao rije i kategoriju naprosto izbacili iz upotrebe. Nakon 1945. mladi
su komunisti, zvani skojevci, trebali razoriti sve subjekte duhovnog ivota u Hrvatskoj, crkve,
Akademiju, Sveuilite, kole, kazalite, glazbu, itd. Umjesto duhovnosti, Hrvatska je dobila
staljinizam, pa titoizam, kardeljizam, uvarizam i neomarksizam. Svi znamo da se kao najjaa
oporba komunistikim i marksistikim ideolozima nije mogla pojaviti skupina jakih hrvatskih mueva, oni su bili izolirani, uutkani, uklonjeni i prognani (Zvonko Leroti, str. 46).
Etika obnova, dakle uspostavljanje akademskih normi i akademskog ponaanja, za
nas je bila jedan od osnovnih ciljeva, jer je to ujedno jedini okvir u kojem se moe i mora
izgraditi sve ono ostalo (Marijan unji, str. 118).
Prvi aspekt filozofijske obnove ilustrirat emo samo sa nekoliko teza, koje potvruju neodlonost takve zadae. Ponajprije, uz bjelodane pokazatelje da sustavne istraivake, prevoditeljske ili izdavake politike gotovo i nije bilo, nedvojbena je injenica da su se
u mnogim izdavakim kuama uz deurne filozofijske spisatelje mnoila izdanja afrikih i
junoamerikih marksista, autori Frankfurtskoga kruga bili su mjerodavni tumai svjetskog
mudroslovlja, a razni razvikani spisatelji zauzimali su mjesta neprikosnovenih filozofskih
autoriteta. Nasuprot tome, manjkalo je izdanja i kritikih prijevoda svjetske klasike, a ono
malo vrijednih to je bilo nije bilo dostupno i znatno je potiskivano vie nego sumnjivom
hiperprodukcijom iz Beograda (Pavao Barii, str. 27).455
455
Nemam prostora za navoenje svih izvora koji bi ukazali na neistine, poluistine i intelektualne salto
mortale (prevrtljivosti) to ih u nekim od izlaganja moemo zapaziti. A ovdje posebno mislim na izlaganja
Z. Lerotia i P. Bariia. Zainteresiranom itaocu e u razumijevanju te hrvatske vrline biti od koristi konzultirati knjigu: Milan Kangrga, verceri vlastitog ivota, Biblioteka Feral Tribune, Kultura & Rasvjeta,
Split, 2002.
Da je iskljuivost postala pravilom ak i na podruju filozofije moe se primjerice vidjeti i iz lanka: Vinko
Grgurev, Je li filozofija bila u mranom tunelu, Vjesnik, 7. 6. 1995. Komentirajui manjkavosti
publikacije Moja Hrvatska (tiskana u Zagrebu 1991, godine) posebno se zadrava na prikazu filozofije i
konstatira: Posavev kratak prikaz do 1945. prilino je solidan... Zadnjih gotovo pola stoljea nema hrvatske
filozofije?! Valjda ju je zamijenila nekakva parafilozofija. Posavac objanjava: Poslije 1945. pa sve do
1991. u Hrvatskoj vlada duhovni monopol ne samo komunistiko-socijalistike ideologije, nego i filozofski
monopol marksizma, s quasi-liberalnijim varijetetom praxis filozofije... Pri svretku 20. st. poetkom
90-ih situacija se paralelno s politikim promjenama i u filozofiji bitno mijenja. Nastupa generacija koja
nastoji ukloniti filozofsko-dogmatsko-marksistiki monopol, omoguujui djelovanje i afirmaciju razliitih
filozofskih pogleda. iri se prostor zbiljskog pluralizma, koji se oituje u objavljivanju knjiga, asopisa i
u drugim oblicima Instituta za filozofiju (Moja Hrvatska, str. 100). V. Grgurev u vezi s ovom tvrdnjom
upuuje nekoliko pitanja autoru. Nisam pratio da li mu je Z. Posavac odgovorio. Ipak, za nae razmatranje
je bitno konstatirati izriito priznanje da se poetkom 90-ih situacija paralelno s politikim promjenama i
u filozofiji bitno mijenja. Jesmo li stigli opet u neki srednji vijek u kojemu je filozofija bila slukinja
tamo teologije, a ovdje nacionalistike politike? Ima li runijeg primjera intelektualne iskljuivosti? Da ne
spominjem da su tvrdnje Z. Posavca tendenciozna istina!
Dobro je, s tim u vezi, paljivo proitati tematski blok Hrvatska filozofija tradicija i suvremenost,
objavljen u asopisu Filozofska istraivanja, God. 12, sv. 2, Zagreb 1992., str. 285401, posebno pak prilog
Mislava Kukoa, Hrvatska marksistika filozofija i krah socijalizma (str. 383393) prilog koji odrie bilo
kakvu znanstvenu relevantnost filozofskih nastojanja to su se razvijala unutar praksis filozofije.
Primjerom hajke ili lina moe nam biti i tvrdnja to ju je Ivica Buljan iznio u svom feljtonu Tko su ljudi koji
su Slobi osigurali mo (Jutarnji list, 6. 7. 2001.) da u taj krug ljudi spadaju ...i ugledni intelektualci kao
Rudi Supek, Gajo Petrovi, Neboja Popov... Moe li biti veeg podmetanja i runije klevete-denuncijacije

509

Knjiga 42.indd 509

2.7.2012. 17:29:00

Tijekom te obnove valja osloboditi i utjeloviti u hrvatsko nacionalno bie, u hrvatsku

dravu, dezintegrirane dijelove hrvatskoga nacionalnog bia, jer veina stanovnika
komunistike Hrvatske, Hrvati nekomunisti, bijahu graani drugoga reda, bez prava da budu
uitelji, glavni inenjeri, efovi pogona, pukovnici, predsjednici opina, suci, tuitelji, predsjednici vlade, Sabora ili saborskih domova, profesori, akademici, pa ak ni portiri (Dr.
Hrvoje oi, str. 191).
Pisati udbenike povijesti moe samo onaj strunjak koji posjeduje hrvatski nacionalni
identitet. Pogreke se ne bi smjele initi, jer udbenici nisu tivo za jednokratnu upotrebu,
ve literatura trajne vrijednosti s dalekosenim posljedicama na odgoj i obrazovanje buduih
generacija (uro Vidmarovistr. 121).
itava koncepcija i strategija gospodarstva koja se iz oita marksizma na prostoru
bive Jugoslavije kreirala i providila (vjerojatno: provodila op. A. L.) imala je katastrofalne
posljedice na svekolika podruja ivota hrvatskog naroda i nekadanje Republike Hrvatske,
koja je u doslovnom smislu bila kolonija Srbije. Sve ono to je hrvatski narod postigao u
svome cjelokupnom pa i u gospodarskom razvitku, u komunikaciji s Europom kao dijelom sredozemnog i europskog korpusa, uporno je razarano od 1918. pa do danas (Marko
Veselica, str. 195).
to duhovna obnova znai za nas krane, za nas hrvatske katolike laike? Ratom
opustoena Hrvatska, koja dobro zna to znai genocid, ekocid i kulturocid, vapi ne samo za
materijalnom, nego i za duhovnom obnovom. Za nas ta duhovna obnova znai rekristijanizaciju i reevangelizaciju (rije koju tako esto upotrebljava Ivan Pavao I). U tom traimo
od ove? Moje reagiranje na to nije objavljeno, a reagiranje M. Kangrge je radikalno kraeno! A drugi je primjer
hajke-lina prilog u sredinjem Dnevniku HTV na jedan tekst u povodu 80. godinjice Milana Kangrge.
O tome se italac moe obavijesti u ranije navedenoj knjizi B. Jakia Buka i bes, a uz to pogledati i
lanke: M. Kangrga, Neka mi psuju hrvatsku majku, Feral Tribune, 4. 3. 2005; S. Markovi, Poziv na
meuetniku mrnju, Novosti, 25. 2. 2005. Posebno vanim je lanak-deklaracija, to ju je potpisalo pet
filozofa na vodeim pozicijama: Pomraenje uma. Perverzna Filozofska istraivanja, Fokus, 4. 3. 2005.
Brojne vrlo vane uvide u klimu iskljuivosti italac moe dobiti i iz polemike to su je vodili filozof Jure
Zovko i Milan Kangrga 1995. i polovinom 1996. godine (Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Novi list) o
tome to jeste ili to nije postignuto u razvoju filozofije u Hrvatskoj (i Jugoslaviji).
Dakako da je ovako izraena iskljuivost pridonosila fenomenu unitavanja knjiga. Ne mogu se ovdje baviti
i brojnim drugim slinim napisima, ali bi cjeloviti pregled bio veoma instruktivan! Treba naroito naglasiti:
moje napomene nikako ne idu za tim da bilo koju filozofsku orijentaciju branim ili napadam; sporovi su
ovdje samo ilustracija klime iskljuivosti u jednom podruju duhovnog ivota hrvatskoga drutva, to je
moglo doprinijeti ienju (unitavanju) nepodobnih knjiga.
Duhovnu obnovu zagovara i Jozo Ivievi (bivi glavni tajnik Matice Hrvatske) deset godina nakon
spomenutog savjetovanja u intervjuu s novinarom Tihomirom Ponoom (Sada je potrebna duhovna
i materijalna obnova Hrvatske, Vjesnik, 18. 3. 2002.): Nakon pedesetak godina totalitarizama, koje
su bile i svojevrsni duhovni genocid, uspostavljena je hrvatska drava, pa je potrebna duhovna obnova na
svim razinama. To je, naravno, posao svih, ali u prvom redu inteligencije i humanistike i strukovne.
Ivievi konstatira da se u tome nije uspjelo: To to se nije uspjelo, nije dobro ni za Maticu, ni za hrvatsku
inteligenciju, ali ni za Hrvatsku. U irem smislu reeno, hrvatski problem je problem krize elite na svim
podrujima, koja je zatajila u svim sferama i to u zadnjem trenutku da uhvatimo prikljuak za Europu. Plaim
se da e se za 10 do 15 godina jaz izmeu nas i Europe poveati, da emo za petnaestak godina s Europom biti
inkopatibilni. Stavovi i ocjene to ih iznosi Ivievi ne mogu biti predmetom rasprave ovdje, ali treba uoiti
da Ivievi ne objanjava otkuda sada, u, eto napokon uspostavljenoj hrvatskoj dravi ta kriza elite!
Bilo kako bilo, izgleda da je taj intervju bio poticaj Udruzi 11. sijenja 1972. da se oglasi Pripenjem za
javnost naglaavajui dramatinost situacije ve i naslovom: Hrvatskom vlada antikroatizam (Fokus 4.
4. 2002., a potpisuju ga: . odan, Z. Komarica, V. Pavleti, H. oi, M. Veselica).

510

Knjiga 42.indd 510

2.7.2012. 17:29:01

spas i osloboenje... Dakle, valja se obratiti i preporoditi u duhu Evanelja. Bit Evanelja,
pak, nalazi se u Govoru na gori: Blaeni siromani, blaeni siromani u duhu, tj. oni koji
uivaju slobodu djece Boje, koji nisu otueni, koji nisu posjedovani onim to posjeduju
ili ne posjeduju. Po tom evaneoskom paradoksu, koji je jednima sablazan a drugima ludost, promjena mentaliteta kree se od imati prema biti. Stoga kranin posjedovanju i
suparnitvu pretpostavlja slobodu djece boje i solidarnost (Radovan Grgec, str. 39).
U biblijskome, osobito novozavjetnom, smislu duhovna je obnova neto to dolazi
nakon moralnog pada, dakle neto to je u vezi s grijehom, odnosno s posljedicama grijeha... Drugim rijeima, temeljno je pitanje i onda, i sada, i vazda, kako iz staroga, grenoga,
runoga, stranoga svijeta u novi, otkupljeni, lijepi i poeljni svijet... (Hrvatska) ...se
naime suoila s pitanjima koja su jedino njoj vlastita, pa onda i odgovori mogu biti samo
vlastiti. A jedan je od tih odgovora i zamisaao o duhovnoj obnovi. To je u ovom trenutku
ona vrsta toka koja bi imala posluiti kao oslonac i pokreta ukupne poratne preobrazbe
Hrvatske i njezina unutarnjeg izlaska iz onoga mentalitetnog, idejnog, ideolokog, kulturnog
i uope drutvenog kaveza iz kojeg se do juer nije moglo izii... Trenutak je za utvrivanje
temeljnih vrijednosti. A njih, s obzirom na sve to se s hrvatstvom bilo u smislu njegova
(samo)potvrivanja, bilo njegova potiranja u ovih trinaest stoljea povijesnosti dogaalo,
moemo traiti u prvom redu u irokim sklopovima njegove vlastite povijesti, kulture i
duhovnosti... U smislu duhovnosti, u smislu moralnih vrijednosti, u smislu drutvene etike,
u smislu zajednitva i ljudskosti, u smislu ak i same smislenosti, one vrijednosti koje je u
hrvatskom narodu uvao njegov katolicizam, odnosno sam kranski duh... Znakovito je
da glede potrebe i sadraja duhovne obnove nema bitnih razlika izmeu Kaptola i Gria,
odnosno izmeu Crkve i drave (Zdravko Gavran, str. 211, 212).
Preko kranina djelo se obnove mora proiriti na svekoliki svijet... neka ta ukratko
izreena poruka Biblije o obnovi svijeta i ovjeka, koju sam pokuao mucajui izrei, bude
poticaj i vama, da u svijetlu te biblijske poruke o obnovi pokuate razviti svekoliku obnovu
ovjeka i svijeta u kojem on ivi. Uistinu, nema obnove nae domovine bez obnove naeg
ovjeka. A koliko je potrebna duhovna obnova naega ovjeka svi vi dobro znate (Adalbert
Rebi, str. 66).
Hrvatska je danas na pragu novih meuljudskih odnosa uspostave privatnog vlasnitva,
kapitalistikog naina rada i raspodjele materijalnih dobara. Pitanje je koji e model uzeti, na
koga se ugledati (Miljenko agar, str 203).
Organizacijski poduzetniki i marketinki korpus, skupa s tritem kapitala i odgovarajuim bankarskim sustavom, kao njegovim instrumentarijem, glavne su pretpostavke za
gospodarski razvitak i upotrebljavanje svih znanstvenih, kadrovskih i prirodnih resursa za taj
razvitak... Poznato je... da je bez formiranja jedne duhovne, moralne, intelektualne i poduzetnike elite nemogue postii visoki stupanj privrednog razvitka. Sama logika profita, ako
se vulgarno shvati, ne moe dovesti do kvalitetne dinamizacije ekonomije (Marko Veselica,
str. 196, 197).
Na ovom je Savjetovanju nikla ideja da ova generacija Hrvata koja je izvojevala slobodu i ostvarila Hrvatsku dravu, da ista ova generacija kao prije 160 godina nai Ilirci
zaore na hrvatskoj njivi uljudbe i prosvjete novu brazdu koja se zove DRUGI HRVATSKI
NARODNI PREPOROD... Dakle, sada imamao svoju dravu, vie nismo niija kolonija, ni
federacija, i vie nemamo nad sobom gospodare-tuince. Sada smo svoji na svome! Ali to
znai da Hrvatska sada nema alibija ni isprike! Sada, togod valja od nas je i nae je! Sada,
to god ne valja opet je od nas i nae je! Sada smo odgovorni za sve. Sada su Hrvati na elu
Hrvata! Sada smo mi kreatori svoje hrvatske kulture, hrvatske znanosti, hrvatske privrede,

511

Knjiga 42.indd 511

2.7.2012. 17:29:01

hrvatskog kolstva itd (don Anto Bakovi, str. 243, kurziv u originalu).456

Govorei o perspektivama i o eliti koja je dola na vlast, A. Bakovi dobro

definirao da je na njoj, na toj eliti (koja dodue govori u ime svih Hrvata po
uzoru na uzvik s kraja 1990.: Imamo Hrvatsku), odgovornost za sve to e biti
uinjeno (dobro i loe).
Zasad, po onome to vidimo, rezultat je poraavajui!
Iako je sintagma duhovna obnova bila retoriki intenzivno prisutna u javnom diskursu, ipak se ona praktino reducirala na crkvenu upotrebu (naroito
su borbeni bili uvodniarski napisi u Glasu Koncila).457 Drava vie nije
poduzimala akcije kao to je bilo spomenuto savjetovanje, a s vremenom se pak
stoerna politika stranka, kojoj je duhovna obnova bila jedna od vanijih
mobilizacijskih parola, toliko moralno delegitimirala (zloini u ratu, pljaka narodne imovine, korupcija) da su se ve udomaile izreke o HDZ-u kao kriminalnoj organizaciji458 i o moralnoj i duhovnoj obnovi kao dimnoj zavjesi
prizemnih materijalnih interesa.
Za sva izlaganja je nacionalna samobitnost kljuna potka, a nacija se uzima kao jedinstven, homogeni,
nediferencirani kolektivitet. O tom svrstavanju intelektualaca italac e nai instruktivne napomene u lanku Nikole Dugandije, Intelektualci i duh vremena, Erasmus, broj 19, veljaa 1997.: Nezanemariv dio
akademika s podruja bive Jugoslavije, svrstan u institucije kojima je vanija zadaa postala sluiti naciji
nego istini, zduno je prihvatio mogunost sudjelovanja u nacionalnoj renesansi koja se pretvorila u skup
pretjerivanja i mistifikacija, previajui oivljavanje onih oblika stapanja od kojih se kulturniji svijet s vie ili
manje uspjeha distancira i transformira ih u vie oblike zajednitva. To ak nije bilo samo prihvaanje ponude
nego i samostalan prilog kreiranju nacionalne mase. Oni bolje znaju kako se rijeima moe opravdati onaj
ugodan osjeaj zbijanja, kada je svatko uvjeren da pripada svojoj grupi odvajkada, s genima koji se oituju
u najvanijem trenutku, ali i da izraze mrnju prema Drugom, prikazujui ga jedino kao utjelovljenje zlih
namjera. (str. 73)
456

Od brojnih primjera ovdje navodim samo najnoviji pokuaj obrane dvoje ljudi jednog osumnjienika za
ratni zloin i jednog osumnjienika za korupciju i pljakanje narodne imovine. Rije je o Tomislavu Merepu
i Ivi Sanaderu. O tome postoji mnotvo komentara. Dovoljno je navesti: Tomislav Klauki, Za Sanadera i
Merepa spremni: Crkva blagoslovila korupciju i ratne zloine, Index.hr, 16. 12. 2010.: Pored svih primjedbi, Crkvi u Hrvata ipak se mora priznati jedna stvar: ostala je dosljedna u obrani hrvatskih ratnih zloina i
viegodinje korupcije. Svaka joj ast na tome. Godinama nije ni pisnula protiv Ive Sanadera, pa je odluila
da nee ni sada. Desetljeima nije pisnula protiv hrvatskih ratnih zloina, pa nee to uiniti ni sada kad je s
dvadeset godina zakanjenja napokon uhien Tomislav Merep. Godinama je davala svoj obol totalnoj eroziji
morala u drutvu, pa zato bi se sada oglasila?
A mogu se proitati i nevjerojatne misaone konstrukcije da bi se branili crkveni favoriti (primjerice I.
Sanader). Evo citata I. Miklenia (gl. ur.) iz Glasa Koncila, kako ga prenosi novinar I. . Index.hr, 11.
8. 2010.): Komunisti su se infiltrirali u sve novonastale politike stranke, preuzeli kontrolu nad veinom
medija, izvrili su nemoralnu i esto protupravnu privatizaciju i pretvorbu, razorili su hrvatsko gospodarstvo,
uveli najsiroviji kapitalizam, puu pred nekim meunarodnim silama... Jo samo nedostaje Mikleniu da s
gorinom zapjeva onu partizansku: Koliko je, joj koliko je/ na Kozari lia/ Jo je vie, joj jo je vie/mladih
komunista!! ilavih li komunista!! A da se nisu infiltrirali i u Glas Koncila?
457

Bilo bi preopirno citirati mnotvo napisa o tome, to su objavljeni tokom 2010. i 2011. godine, a bili
su izazvani brojnim korupcionakim i drugim kriminalnim aferama, u koje su ukljueni brojni funkcionari
aktualne vlasti, ljudi koje je politika instalirala na vodea rukovodna mesta, ali i lanovi najueg vodstva
HDZ-a.
458

512

Knjiga 42.indd 512

2.7.2012. 17:29:01

***
Meutim, ima dokumenata to su ili prethodili, ili slijedili, ili se pak paralelno ostvarivali s onim to je radio Odjel za duhovnu i demografsku obnovu
Ministarstva obnove Hrvatske. Ovdje u upozoriti itaoca na samo nekoliko od
tih dokumenata.
Jo daleke 1971. godine objavljena je knjiga pisca i akademika Petra
egedina: Svi smo odgovorni?459 Ta je knjiga svakako jedna od prethodnica
pokreta duhovne obnove u Hrvata, prvenstveno time, to on u knjizi progovara
kao ...knjievnik, a time, ili po tome, i javni radnik. Svijet kulture uope njegov
je svijet. Iz tog svijeta i govori (str.10). Nezadovoljan stanjem drutva i realizacijom lijeve vizije460, kojoj je veliki dio ivota pripadao, a zatim je razoaran
napustio, rjeenje je vidio u homogenizaciji naroda, puka, hrvatskog narodnog bia zasnovanoj na mitovima:
Gotovo su se sve drave ispomagale u stvaranju unutarnje kohezije svoga puka i svojim nacionalnim mitovima, oni stvaraju amalgam dua, i rei u rije: ponesenost dua,
mit. Prie iz takvih mitova pomagale su organizaciju hijerarhije vrijednosti, te tako postale
jedan od bitnih elemenata kulture u kojoj je puk nalazio sebe, prostor za opravdanje i iivljavanje svojih vitalnih psihikih snaga, a to je najvanije, i oslonac, vrlo esto, za djelovanje.
U toj sferi oblikovao se kontinuitet naroda, drave. Takvi mitovi dopunjavali su i vezivali
materijalne organizacione snage puka. Mi Jugoslaveni, kao Jugoslaveni, takva mita nemamo,
a velika narodnooslobodilaka borba jo je neposredno iva i, ma ta mi mislili, ona ne moe
pobrisati svu nau mitologijsku prolost (str. 33).
459
Izdavako poduzee DoNeHa iz Zagreba tampalo je drugo, dopunjeno izdanje knjige 1995. godine.
Dopune se sastoje od nekoliko tekstova objavljenih u raznim razdobljima, ali nikako ne mijenjaju osnovni
kncept, odnosno poruku knjige. Ovdje koristim drugo, dopunjeno izdanje.
460
Kad jedan narod osjeti da je ugroen u svojoj egzistenciji takav se proces zapoinje u njemu, drugi to
osjeti i nema druge obrane do odgovora protusotonizacijom! A hrvatski narod, odnosno onaj koji u njemu
vidi, otkriva jasne simptome te ugroenosti: teritorij, natalitet, emigracija, slabost objektivnih zakonskih
mjera koje bi titile njegovo bie itd. Tada je iskrsla i ona svijest u piscu ove knjige, koja je neposredno povezana s moralnom odgovornosti i s pitanjem opravdanosti oportunistikog pasiviteta javnog radnika prema
svakidanjem politikom ivotu, to vie, to je i on sam bio angairan na stvaranju takvog stanja. (str. 13)
Sotonizacija i Protusotonizacija Drugoga (ovdje dvaju naroda: hrvatskog i srpskog) u tome je
cijeli program nacionalistikih konfrontacija! Nije rije ovdje o politikim kvalifikacijama stava P. egedina.
Radi se o pukoj konstataciji jednoga stava, jednoga stanja duha, to je sasvim u suprotnosti s iskustvom
jugoslavenskih naroda (posebno hrvatskog i srpskog) iz narodnooslobodilakog rata 1941.1945. godine,
u kojemu su ti narodi otpor meusobnoj sotonizaciji, u obliku moblizacijske parole Bratstvo i jedinstvo,
podigli na rang jednog od temeljnih kriterija uea u toj borbi i ostvarivanju drutva ravnopravnih naroda.
Sotonizacija i Protusotonizacija bile su izrazito obiljeje dva kolaboracionistika (i programski na zloin
istrebljenja naroda usmjerena) pokreta: ustakog i etnikog, svesrdno potpomaganog nacifaistikim
okupatorskim silama. Zato nikako ne udi to za P. egedina velika narodnooslobodilaka borba jo je
neposredno iva, ali ne moe postati mitom iz kojega bi se mogle napajati sotonizacija i protusotonizacija.
Svakako treba rei da je jedna od karakteristika politikog ivota SFR Jugoslavije bila i borba protiv mitova
koji su vodili meusobnoj sotonizaciji naroda, a otpor toj politici morao je prerasti u otpor jugoslavenskoj
zajednici kao takvoj. to ta politika nije bila uspjena pitanje je to bi trailo posebnu raspravu.

513

Knjiga 42.indd 513

2.7.2012. 17:29:01

Zabrinutost P. egedin ilustrira s tri svoja zapaanja-konfrontacije: konfliktom kajkavca s nasilnim tokavcem u zagrebakom tramvaju, priom o izbacivanju grupe koja je govorila kajkavski iz autobusa u Beogradu i svojim davnim
(iz 1955., u Parizu voenim) razgovorom s prijateljem o narodnim mitovima
(str. 2837). Ta neka vrsta sluajne ankete, ukljuiv i promatraku impresiju
posredovanu vlastitim nedoumicama iz kulturnog ivota, bili su osnovica njegova teksta kojemu je glavno obiljeje problem sotonizacije i protusotonizacije
drugoga naroda najue povezano s mitovima kojima se postie kohezija puka,
time to ti mitovi omoguuju organizaciju hijerarhije vrijednosti, tako da bi
one postale jedan od bitnih elemenata kulture u kojoj je puk nalazio sebe, prostor za opravdanje i iivljavanje svojih vitalnih psihikih snaga.
Nemogue je u konceptu to nam ga nudi egedin uoiti sredinje probleme
drutvenog i privrednog ivota naih naroda u razdoblju o kojemu on pie, a
kohezija puka na mitovima sazdana odmjerava suvremenost prolou, koja se
zatim moe tumaiti kako kome drago. Jedna od mogunosti svakako je konfrontacija cijelih naroda to je temelj svih nacionalizama.
Dakako da su ovu egedinovu knjigu prigrlili svi kojima je hrvatski nacionalizam bio duhovni horizont i politiki program, a dogaanja to su uslijedila
(ukljuiv u to i pokret duhovne obnove) u njenoj osnovnoj poruci o sotonizaciji i protusotonizaciji hrvatskog i srpskog naroda te o koheziji puka na
temeljima mitova nala su trajnu inspiraciju.
To se jasno vidjelo i u izlaganjima dvoje istaknutih predstavnika
nacionalistikih gibanja u Hrvatskoj na skupu Dani Petra egedina, Milana
Vukovia i Dubravka Jelia461.
Vukovi tako tvrdi da se egedin ...nije plaio komunistikog sustava, da
...nesebino nacionalno angairani pisac u tekim danima politikog pritiska na
Hrvatsku postao je savjest svog naroda (str.33), a ...isticao je nunost povezanosti vlasti i ljudskosti te ljubavi kao garanta objektivnosti. Sudbina ljudskog
roda je u svezi s tim malim boanskim drutvima, jer Bog je stvorio ovjeka a ne
gomilu... (str.32).
Dani Petra egedina su manifestacija posveena djelu pisca. Inicijativa je realizirana 2005. godine,
kad je odran prvi skup, a svi referati i govori objavljeni su u knjizi: Dubravko Jeli (priredio), Dani Petra
egedina, 17. rujna 2005. Zbornik radova, Gradska knjinica Ivan Vidali, Korula, 2006. Uz citirano navodim
stranice iz te knjige.
Ne moe se oekivati od vodstva Gradske knjinice u Koruli da prate sve meandre djelovanja nae dine
nacionalistike elite. Ipak, Milan Vukovi u podruju pravosua gotovo da je sinonim za destrukciju i pogrom
ljudi ovjek kojega ne krasi skrupulozno, normalnom ovjeku primjereno, ponaanje. A nacionalistike
eskapade Dubravka Jelia (govorenje na Bleiburgu, pisanje o povijesti nae knjievnosti...) uinile su ga
jednim od najpoznatijih nosilaca ovinizma u nas. Vjerujem da je veini graana koji iole prate javni ivot
hrvatskoga drutva to dobro poznato i svaka sredina bi ih stoga morala bojkotirati (jer svaku priliku koriste
za propagandu ovinistikog diskursa).
461

514

Knjiga 42.indd 514

2.7.2012. 17:29:01

Jeli posebno naglaava da se egedin odrekao svojih mladenakih krivih stajalita i zapravo pogrjene ideje... o jugoslovenstvu i komunizmu. Bio
je od ljudi koji su imali dostojanstvo, jer su priznavali dostojanstvo drugih...
Bio je meu prvima, a meu njima zacijelo najuporniji, najdosljedniji, najuvjerljiviji kritiar jugokomunistike nacionalne politike, obiljeene podinjenou
Hrvatske i Hrvata u jugoslavenskoj tvorevini (str. 44, 45).
Petra egedina su hrvatski nacionalisti proglasili savjeu svog naroda.
Meutim, laude o egedinu kao moralnoj vertikali ljudskosti, kao ovjeku
koji je priznavao dostojanstvo drugih, ne mogu biti prihvaene bez rezerve. Evo
nekoliko primjera:
Poinjem susretom P. egedina i V. Jelia. Znamo kakvom je Jeli intenzivnom pogromu bio tada podvrgnut... A u tom je susretu sa egedinom
jedino spomena vrijedno pitanje bilo Kako si? Zato egedin nije svog kolegu pisca malo opirnije upitao o emu je rije u optubama to su u Saboru
izreene? I zato nije u Akademiji, ili drugdje, pokrenuo otpor progonu, uime
priznavanja dostojanstva drugog? Ne doima li se konvencionalno Kako
si? u vrijeme Mihanovievih objeda kao cinizam? Ali nije to bio jedini sluaj
pogroma preko kojeg je egedin preao utke. Upuujem itaoca na doivljaj
to ga je 1994. godine imao Nenad Popovi u samom sreditu Zagreba kad
ga je troje nasilnika, samo zato to su zakljuili da je Srbin, brutalno napalo i
ispljuvalo (vidjeti u Zarez, II/24, 3. veljae 2000., str. 25).Treba li evocirati
brutalan napad na Stipu uvara od ratnog zloinca iz Gospia? Ili moda pljuvanje u lice, to se dogodilo Svetozaru Livadi u tramvaju (vidjeti u njegovoj
knjizi Etniko ienje zloin stoljea reagiranje Ivana Zvonimira ika
na taj in). Treba li evocirati vjetice iz Rija, Slobodana najdera ili Radu
erbediju.462 Evo jedne sliice njegova doivljaja atmosfere koja je tada vladala u Zagrebu, kad je nakon projekcije filma, u kojemu je glumio, iziao u
predvorje kina:
Ono to se sljedeih minuta dogaalo primjereno je scenama iz neke filmske komedije
ili iz loe reirane drame. Tih prvih nekoliko poznatih lica koja su izila, zanijemjela su od
scene koju su ugledala! Otkud ja tu? Otkud ja usred Zagreba? Uznemirili su se. Kao da je sam
neastivi tog trena uao meu njih u nedjeljno, magleno jutro! Tiina kojom su zanjemjeli
podsjeala je kao kad iznenada u kinu nestane tona, a ostane samo slika. Bio sam, dakle, tih
desetak minuta nijema slika, utvara pored koje su prolazila sve sama poznata lica, sve sami
nekadanji prijatelji, koji su, kao po dogovoru, bespomono okretali glavu od mene. Tada mi
je vjerojatno pao stih: Prijatelj ga kau vie ne poznaje. Dodaj mi pivo s onoga stola,
apnuo sam Danilu.
I stajao je tako erbedija zgranut... kad se odjednom pojavila glavna glumica (Alma
Rade erbedija, Do posljednjeg daha. Autobiografski zapisi i refleksije, Profil, Zagreb, 2005. Za uvid
u tadanju atmosferu pogroma vidjeti u knjizi dio: III. Godine krvave, njih desetak (str. 174259).

462

515

Knjiga 42.indd 515

2.7.2012. 17:29:02

Prica): Rade, viknula je i potrala mi u zagrljaj. Odjednom se u malo predvorje kina

Jadran vratio ton. Ohrabreni glavnom glumicom, polako su poeli prilaziti i neki hrabriji prijatelji. Neki su, sa suzama u oima, utke, vrsto stiskali ruku, elei mi valjda poslati neke
tajne poruke kojima bismo se trebali razumjeti. Zbog svih naih izgovorenih ili preuenih
istina. A neki su proli pored mene ne pogledavi me.

Otiao je kui pod dojmom onoga to je doivio, a onda krenuo na vlak da se

vrati u Ljubljanu i opet doivio izljev mrnje:
Kolodvor je u to vrijeme dana bio neuobiajeno prazan. Kao u nekoj Marquezovoj prii. Negdje otprilike u sredini glavnog perona, prema meni su ila etiri mukarca. Prepoznali
su me i jedan od njih poeo je glasno vikati na mene, ne birajui rijei izmeu psovki kojima
me je obasuo. Glasno je govorio to su neki mislili. Ostala trojica jedva su ga zadrala da ne
nasrne na mene. Sagnuo sam glavu i natukao dublje Krlein eir na oi. Mislio sam da je taj
moj prolazak preko Glavnog kolodvora trajao vjeno i da nije bilo ljudi koji su isto tako od
stida okretali glavu na drugu stranu, mislio bih da snimam jedan od mnogih filmova koje sam
snimao na tom istom mjestu (str. 257259).

Morali su egedinu biti poznati ti sluajevi jer usprkos poodmaklim godinama jo je uvijek aktivno djelovao. A navodim ih tek kao kontrapunkt onim,
isto tako pojedinanim primjerima na kojima je egedin gradio svoje nespokojstvo prisutnou istonih barbara i potlaenou Hrvata u jugokomunizmu,
a koje je preraslo u koncept sotonizacije i protusotonizacije hrvatskog i srpskog
naroda. Koliko mi je poznato, nije se egedin nakon 1990. (do svoje smrti 1998.
godine) u tzv. samostalnoj i neodvisnoj Hrvatskoj oglasio tekstom koji bi se
mogao nasloviti Svi smo odgovorni?
O Petru egedinu ovdje govorim samo (naglaavam, samo) samo u svjetlu
njegovih politikih usmjerenja. U knjizi Svi smo odgovorni? on izriito navodi da je smisaona osovina itave knjige nacionalno pitanje (str. 6) i utoliko je
knjiga iskazivanje njegovog politikog/ideolokog stava (Krivo bi se shvatilo,
meutim, ako bi se dralo kako autor nije bio opredijeljen, kako i njegova misao nije na svoj nain ideoloki obojena..., str. 10) pa se ovdje upravo u tom
smislu i govori o njegovim stavovima. Odvajam, dakle, njegov knjievni opus
od njegovog javnog politikog angamana, jer knjievniki opus ne moe biti
pokrie za bespogovorno i nekritiko prihvaanje politikih stavova.463
***
Jedan primjer aktualne operacionalizacije ideja duhovne obnove je i uvoenje
tzv. domovinskog odgoja u program rada Ministarstva obrane. Kako je zami463
Ni na koji nain ne elim izjednaiti poziciju Knuta Hamsuna s pozicijiom Petra egedina. Ali se paralela
namee sama od sebe: veliki pisac Hamsun osuen je zbog podrke koju je iskazao nacistima, a ne zbog
svog knjievnog djela. Zato bi nacionalistiki (u naim okolnostima nuno ovinistiki) zov Petra egedina
trebalo amnestirati iako je veliki knjievnik?

516

Knjiga 42.indd 516

2.7.2012. 17:29:02

ljeno i na kakvim je osnovama koncipiran moe se vidjeti u programskim materijalima meu kojima se istie prirunik Ante Vukasovia (ur.), Domovinski
odgoj. Prirunik za hrvatske vojnike, doasnike i asnike, II dopunjeno izdanje,
Min. obrane RHPolitika uprava, Zagreb, 1996.
Obimna knjiga, ambiciozno zamiljena i kao udbenik, podijeljena je na tri
dijela: 1) Domovinska naela i vrijednosti, 2) Pedagoko-metodike osnove, 3)
Teme iz programa domovinskog odgoja. Pridodan je i kartografski prikaz hrvatskih teritorija od doseljenja do dananjih dana. Najobimniji je trei dio (330 od
ukupno 440 strana), podijeljen u 36 tema, s namjerom da pokrije sve aspekte historije i suvremenosti Hrvatske. Ipak mi se ini da je za duh knjige od posebne
vanosti prvi dio u kojemu se na aforistian nain, tvrdnjama bez ikakve argumentacije govori to su to domovinska naela i vrijednosti koji krase Hrvate
kao nosioce svih vrlina ovoga svijeta.464 Tako Hrvat ne voli pljaku (str. 16),
a Hrvati grade i uvaju sagraeno (str. 17). S obzirom na iskustva iz 1990-ih
smije li se rei da to zvui cinino.
Nisam naao da je bilo javnih recenzija knjige i kritikih osvrta na njen sadraj, na dijelove koji bi se morali kritiki ocjenjivati. Knjiga slijedi dominantnu
nacionalistiku politiku, koja je i kriterij brojnih ocjena aktualnih i historijskih
dogaanja, a u mnogim je formulacijama nacionalistiki iskljuiva. Za najvei
dio, ili gotovo za svaku od tamo (u dekalogu) izreenih apriornih tvrdnji moglo bi se navoditi mnotvo injenica koje ih nikako ne potvruju (da ne kaem
da ih izvrgavaju ruglu).
Spomenutoj je knjizi prethodila publikacija Ministarstva obrane Republike
Hrvatske, Za Hrvatsku, Zagreb, 1992. (pretpostavljam da joj je urednikom bio
Ivan Tolj, jer figurira kao pisac pogovora). Ranije spomenuti Dekalog je i ovdje prva dionica knjige (40 od ukupno 324 stranice). Ali su za razumijevanje iskljuivosti posebno ilustrativna poglavlja Vojskovoe u Hrvata (str. 119147)
464
Autori tog dekaloga (Deset domovinskih naela, str. 1554) su Ivan Tolj i Kemal Mujii. Ako je ovaj
autorski dvojac na bilo koji nain pratio i/ili prati ono to se u Hrvatskoj dogaalo/dogaa moda bi svaku
svoju tvrdnju mogli potkrijepiti primjerima koji ih potvruju ili opovrgavaju bilo bi to tivo dalekoseno
interesantno i pouno. Samo uzgred spominjem da, primjerice, knjiga Stjepana Ozimeca, Nai mentaliteti,
Tonimir, Varadinske Toplice, 2001. ne potvruje da bi ba Hrvat bio uzor ili olienje svih vrlina. Ni
Ozimec nije mogao pobjei od stereotipa (hrvatska je demokracija ...raanje iz leine komunizma), ali
zatim pokuava pokazati da nai, hrvatski mentaliteti, ipak nisu sama vrlina: Na snazi je i dalje stranaka
protekcija, sudske trakavice, klanovi, korupcija, kriminal, prijevare, nepotizam, verc... Mnogi se radnici
nemilosrdno bacaju na ulice, radei ne dobivaju plau, a neki od njih svedeni su na status sluge, fukare i
kmeta pa ak i na status roba!!! Stvara se sloj bogatih, patrona i plemenitaa, a s druge strane sloj podanika
i mase siromanih i obespravljenih graana (str.7). U svakom sluaju, dekalog pokazuje kako se moe
izmiljati stvarnost, a onda bi takva izmiljena stvarnost trebala biti temelj (ili osnova) tzv. domovinskog
odgoja!
Da su autori dekaloga konzultirali knjigu a a, ,
.., , 1939., , 1990. vjerojatno bi bili suzdraniji
u svojim apriornim tvrdnjama o vrlinama Hrvata (ali i vrlinama drugih stanovnika junoslavenskog
podruja).

517

Knjiga 42.indd 517

2.7.2012. 17:29:02

i Nai hrvatski uzori (str. 159186). Kakav su filter u selekciji vojskovoa

i uzora koristili prireivai knjige to se nigdje ne objanjava! Ni zato su
neka imena iz povijesti ove zemlje, izostavljena! Stoga je i poglavlje Oris povijesti hrvatskog naroda (str. 59111), filtrirano u skladu s kriterijima nacionalistike iskljuivosti kojima su se vodili sastavljai knjige. Evo jednog primjera
iz novije historije:
Padom Jugoslavije u Hrvatskoj je stvorena Nezavisna drava Hrvatska. Izborili su
je hrvatski nacionalisti predvoeni Ustakim pokretom koji je 1929. godine utemeljen u
Zagrebu kao odgovor na ubojstvo Stjepana Radia. Stjecajem povijesnih okolnosti, taj se
pokret, a zbog toga i NDH, vezao u ratu uz faistiku Italiju i uz nacistiku Njemaku kao
imbenike ruenja Jugoslavije u kojoj je hrvatski narod tamnovao. Zbog tog vezivanja NDH
uz faistike, odnosno nacistike drave hrvatski se narod brzo nakon 1941. g. orijentirao
prema Hrvatskoj ljevici koja je vodila partizanski antifaistiki rat uperen protiv okupacije i
koja je vrsto vjerovala da e u zajednici sa svim narodima bive Jugoslavije i hrvatski narod
ostvariti svoje socijalno i nacionalno osloboenje (str. 101, 102).

I to je sve to je o dogaajima 1941. 1945. reeno! Boe sauvaj da bi ustae bili zloinci ne, oni su bili samo hrvatski nacionalisti! Nema objanjenja
kakav je to stjecaj povijesnih okolnosti bio, nema ni jedne rijei o ustakim
zloinima, nita o prodaji djelova zemlje faistikoj Italiji, nita se ne govori
o zloinima ustakog reima na podruju Bosne i Hercegovine, nema ni jedne
rijei o masovnim pokoljima srpskog dijela stanovnitva, logorima i prekrtavanjima prije bilo kakvog organiziranog otpora ustakom reimu, nita se ne
spominje o masovnom unitavanju idovskog stanovnitva, brutalnom zloinu
istrebljenja Roma, ni rijei o muenjima i ubistvima antifaista Hrvata, nema nijedne rijei o kompleksnosti razvoja narodnooslobodilake borbe. Za sastavljae
Orisa hrvatske povijesti nita od toga ne postoji. I kako se to moglo dogoditi
da se hrvatski narod (sav?, i kakva je kompozicija hrvatskog naroda bila?...)
tako naglo i samo zbog tog vezivanja orijentira prema hrvatskoj ljevici je
li ta orijentacija nastala po duhu svetome (znamo li kako je oduevljeno A.
Stepinac pozdravio formiranje NDH!)!
A onda slijedi osobito mudra redukcija nadasve sloenog raspleta konflikata tokom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, pravi, ili uzoran falsifikat
u slubi nacionalistike politike homogenizacije hrvatstva:
Budui da se NDH nala na strani onih koji su u ratu pobijeeni, srpski nacionalisti su
iskoristili drugi svjetski rat te su nakon rata eljeli stvoriti uvjete u kojima bi Hrvati ivjeli
kao da su stvarno izgubili rat. ak su i Hrvati partizani osjeali kompleks koji su im nametnuli Srbi (str. 102).

Rijetko je nai primjer ovakvog falsificiranja. Ponavlja se metoda kukavijeg jajeta: nisu Srbi nametali kompleks, nego su rigidni hrvatski nacionalisti
pomagali da se izmislili taj kompleks (ili optubu o gubitnitvu, genocidnosti
Hrvata, koristei izjave svojih parnjaka) da bi se skrili iza njega, jer hrvatstvo
i Hrvate reduciraju samo na onaj dio kojemu sami pripadaju, pa svaki govor o
518

Knjiga 42.indd 518

2.7.2012. 17:29:03

zloinima ustakog ili ustaama srodnog dijela hrvatskog drutva diu na rang
optube svih Hrvata.465 A to da se radi s onim dijelom hrvatskog drutva koji
se zajedno sa Srbima antifaistima borio u antifaistikoj borbi, dok su ustae zajedno s etnicima krmili? Nema argumentacije o elji, tko ju je i kad
formulirao dovoljno je da se to tvrdi i da tako postane injenica. Postoji li
ijedan dokumenat narodnosolobodilakog pokreta koji izrijekom, ili figurativno,
ili na bilo koji drugi nain sve Hrvate, cjelokupni hrvatski narod, oznaava genocidnim?
Ne navodim ovaj mali isjeak falsifikatorskog uma da bi raspravljao o historijskim injenicama ili se sporio o tumaenju historijskih dogaaja. Navodim
ga jer se u njemu reflektira iskljuivost i poziv na iskljuivost: ako su Srbi (bez
ikakvih daljih odreenja) tako postupali prema Hrvatima (takoer bez ikakvih
daljih odreenja) zar im ne treba vratiti milo za drago?!
I ovakva bi gomila namjernih falsifikata trebala posluiti za odgoj vojske, za
njenu duhovnu obnovu?!
Obje knjige pravi su primjer realizacije onoga to je Petar egedin smatrao
kohezionom snagom nacionalnog bia oivljavanje mitova u funkciji postizanja sasvim praktinih i prizemnih ciljeva, nateu se historijske injenice na
kalup nacionalistikih stereotipa i predrasuda. Lucidno je o koritenju mitova u
aktualnim politikim konfliktima, o toj igri s prolou pisao Ivo ani:466
Osmansko osvojenje Bosne odnosno slom srednjevjekovnoga bosanskoga kraljevstva
1463, godine ostavili su dubok trag u kolektivnim predodbama, historijskoj svijesti i usmenim predaja (vjerojatno: predajama op. A. L.) svih triju naroda; ta prijelomnica u neku je
ruku fokus svih kasnijih promiljanja o raznim aspektima drutvene i politike stvarnosti i
izvor esto kobne jednostranosti. Ugrubo, moe se kazati kako se s hrvatske i srpske strane
kaos i teror posljednjih dvaju stoljea osmanske vladavine prenose i na prva dva stoljea,
kada su vladale relativno sreene i prosperitetne prilike, doim se meu Bonjacima dogaa
obratno. U oba sluaja rezultat je iskrivljena i duboko ideologizirana slika jednom demonizacija, drugi put idealizacija jednih te istih situacija. Takva sjeanja, koja se prenose posredstvom rodbinskih i drutvenih kontakata ili tiskanih svjedoanstava, ine vanu sastavnicu
kolektivne svijesti i latentno postoje kao transhistorijski kriterij za prosudbu aktualnih zbivanja i odnosa drutvene moi. O objektivnim prilikama i izvanjskim poticajima ovisi pak
465
Ne zanemarujem, dakako, injenicu da je i srpska strana (prije svega dio srpske inteligencije antipartizanske, nacionalistike, provenijencije) u Srbiji govorila o genocidnosti Hrvata. Umjesto historijski zasnovanog opovrgavanja takvih provokativnih konstrukcija, umjesto razlikovanja snaga, koje tako govore, od
srpskog naroda kao cjeline, umjesto da se oslone na onaj dio srpskog naroda koji je takve izjave osuivao
i ueem u antifaistikoj borbi, hrvatski su ih nacionalisti primali kao manu boju, kao dobrodoli alibi
za vlastito podizanje tenzija, pridajui im dimenzije i karakteristike kojima su mogli skriti vlastite namjere i
iskljuivost. Ako su svi Hrvati genocidni onda su to i oni koji su se genocidu odupirali... I u to ime svi
smo mi u jednom oporu i kao opor moramo se suprotstaviti drugom oporu... Sotonizacija i protusotonizacija time dobiva svoju potvrdu i svoju operativnu primjenu.
466
Ivo ani, Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
19901995. godine, Durieux, Zagreb, 1998.

519

Knjiga 42.indd 519

2.7.2012. 17:29:03

hoe li se ta sjeanja i u kojoj mjeri aktivirati kao realna drutvena i politika snaga. Jednom
ih na jednoj strani, kao spontanu samoobrambenu reakciju, moe potaknuti sama injenica da
druga strana iz vlastitih unutranjih politiko-psiholokih potreba pokree idealizaciju odnosno demonizaciju neke povijesne situacije. Drugi put kolektivne traume objektivno oivljuje
drutvena situacija koja nastaje izvan izravna utjecaja jedne i druge strane (str. 151).

U red slinih knjikih tvorevina (kao to su spomenute dvije Ministarstva

obrane RH) svakako spada i knjiga Jakova Gumzeja, Od balvana do Daytona,
Nakl. trg. drutvo Mato Lovrak, Zagreb, 1997. Spominjem je samo zato jer joj
je svojim predgovorom imprimatur dao Zvonimir ervenko, general zbora
HV!
***
Nezanemariv je prilog fenomenu duhovne obnove dala (i daje) Crkva u
Hrvata. Ve je i po ueu njenih predstavnika na spomenutom savjetovanju
o duhovnoj obnovi jasno koliki joj je znaaj Crkva pridala i u kom pravcu bi
trebala biti usmjerena.
Spomenut u ovdje samo dva iskaza iskljuivosti, oba dalekoseno vana:
rije je najprije o izjavi Josipa Bozania (nadbiskupa zagrebakog i kardinala)
o 1945. godini (koja za nas donosi novi zatvor i ubijanja umjesto slobode
i demokracije), a zatim skreem panju na usporedbu Ivana Devia (tada profesora na teologiji u Rijeci, a potom nadbiskupa rijekog) o dvije najitanije
knjige, Komunistikog manifesta i Biblije.
Bozani467 ocjenjuje prirodu osloboenja u svibnju 1945. ovako: Naime, za
467
Govor u povodu ezdesete obljetnice muenike smrti nevinih rtava u Maceljskoj umi, Glas
Koncila, broj 24, 12. 6. 2005. Unisono je, izgleda, u Katolikoj crkvi prisutan slian stav, sudei prema
onome to je u nedjelju 8. svibnja (tokom) ekumenskoga molitvenog sjeanja na zavretak Drugoga
svjetskog rata i na pobjedu nad nacistikom ideologijom rekao predsjednik Njemake biskupske konferencije kardinal Karl Lehmann: Objektivno je 8. svibnja 1945. bio dan osloboenja, ali je za mnoge
znaio i poetak velikih patnja. (vidjeti u Glas Koncila, broj 20, 15. 5. 2005.) Dakako, patnje se odnose
dominantno na ljude tzv. istonoevropskih zemalja. Nevjerojatno je da nema ni rijei o razliitostima unutar
tzv. istonih zemalja, ne uvaavaju se drutvena proturjeja koja su u tim drutvima postojala i koja su
bila realna osnova za izbor drugaijeg sustava od onoga to je poznat kao kapitalistiki. Ukratko, umjesto
cjelovitog uvida u historijska dogaanja apriorna osuda samo zato to dati sustav ne odgovara vlastitoj ideolokoj vizuri, ili drutvenoj poziciji koja se u prethodnim drutvenim prilikama uzimala zdravo za
gotovo. Staviti u navodne znakove objektivno i dan osloboenja za pobjedu na nacifaizmom govori
samo za sebe o poziciji to je kler ima u suvremenim drutvenim prilikama, a objanjava i zato su unutar
kranstva nastala brojna otra razmimoilaenja, ukljuiv i, od Vatikana osuivanu, teologiju osloboenja.
Ali osim opisanih naelnih osuda drutvenog sustava to je nastao u Jugoslaviji nakon sloma nacifaizma i
kvislinga, tj. pobjede antifaistikih snaga, imamo i konkretnije ekstremne osude: Jutarnji list (15. 8. 2007.)
donosi informaciju s naslovom: Biskup upan: Tito nije daleko od Hitlera. Rije je o njegovom stavu,
iznijetom u propovijedi na euharistijskom slavlju. Bitno je zapaziti usporedbu. Za itaoca bi bilo zanimljivo
proitati komentare graana koji osuuju taj stav, a objavljivani su u Jutarnjem listu od 15. do 18. 8. 2007.
koliko sam ih pratio. Dakako da se moe osuivati bilo koji drutveni sustav, bilo koji reim, da se moe

520

Knjiga 42.indd 520

2.7.2012. 17:29:03

razliku od drugih naroda kojima je 1945. godine vraena sloboda i demokracija

uvoenje marksistikoga totalitarnog sustava, za nas je znaio nov poetak zatvora i ubijanja nevinih ljudi. Iz formulacije za razliku od drugih naroda i za
nas proizlazi da je to za nas zamjenica za narod u Hrvatskoj. Ili je to za
nas oznaio samo dio tog naroda? I koji dio: sve katolike, sve vjernike openito
ili samo kler, posebno katoliki kler? Za koga je, dakle, osloboenje zemlje od
nacifaistikih okupatora i kvislinkih zloinaca (ustaa, etnika, bjelogardejaca,
ljotievaca itd.) u maju 1945. godine bio nov poetak zatvora i ubijanja nevinih
ljudi? Nisu li zatvor i ubijanje nevinih ljudi bitno obiljeje nacifaistike okupacije Jugoslavije (i Hrvatske kao njenog dijela) i domaih kvislinga (ustaa i njima pridruenih domobrana itd.), ali i svake okupacije openito? Nije li plauzibilno iz toga zakljuiti da je za nas partizansko osloboenje u maju 1945. u stvari
bila svojevrsna okupacija? Pitanje je koje se Bozaniu moe izravno postaviti:
ako su u partizanskoj vojsci, u NOB-u najvei dio aktivnog borakog sastava bili
istovremeno i vjernici, meu njima preteno i katolici (ali i pravoslavci), znai
li to da su oni, oslobaajui zemlju od nacifaistikih (stranih i domaih) zloinaca, tim inom stvarnog oslobaanja zemlje postali okupatori? Da apsurd bude
potpuniji: zar zaista naim narodima antifaisttika pobjeda 1945. godine nije
donijela slobodu i demokraciju, nego okupaciju (zatvore i ubijanja nevinih
ljudi)? Ukratko, zanemari li se manira uobiajenog govorenja katolikih prelata (neodreenost, aluzije, mogunost raznolikih interpretacija), pretpostavljam
da e svatko iz navedene Bozanieve izjave zakljuiti kako osloboenje zemlje
od nacifaista (stranih i domaih) u maju 1945. godine zapravo nije bilo osloboenje, nego okupacija (marksistikih totalitaraca ma to ta etiketa znaila).
Taj je diskurs izravno politike naravi i izraava politiku poziciju hijerarhije
Katolike crkve prema revolucionarnim promjenama u drutvu, a izgledi da se te
promjene ostvare nesumnjivo je bio onaj mobilizirajui faktor koji je privukao na
stranu NOB-a vei dio stanovnitva (Jugoslavije, pa i Hrvatske), a u njemu je bio
najzastupljeniji ba katoliki puk. Oito je, stoga, da se formulacija za nas ne
moe odnositi na taj dio hrvatskog stanovnitva. U ije ime onda govori Bozani
i koga podrazumjeva izrazom za nas? I s kakvim pravom Bozani onda aludira
da je svibnja 1945. osloboenje bilo zapravo okupacija?
Nakon reenog nema potrebe baviti se ovdje jednom nesuvislom, neodreenom i besmislenom potapalicom ili ideolokom etiketom o marksistikom
totalitarnom sustavu (kakva je to himera, koja sotonska spodoba Bozani ne
objanjava), osim da se postavi pitanje postoji li totalitarnija ideologija i sustav
u ljudskoj povijesti od sustava koji se naziva Katolika crkva?
izraavati nezadovoljstvo, pa i poziv na njegovu promjenu... Ipak mi se ini sasvim neprimjerenim usporediti
Tita s Hitlerom (a simboliki, preko Tita, i cjelokupnu antifaistiku borbu naroda Jugoslavije). Takva
netrpeljivost i iskljuivost mislim da ne moe biti produktivna osnova za rjeavanje drutvenih proturjeja,
ali jasno iskazuje kojoj se strani u drutvenim konfliktima crkvena hijerarhija priklanja.

521

Knjiga 42.indd 521

2.7.2012. 17:29:04

Razmjerno obiman lanak Ivana Devia objavljen je u Uskrnjem broju

Novog lista aprila, 1998. godine i koncipiran je tako da pokae da izmeu
dvije najitanije knjige u svijetu postoji sutinska razlika. Prednost, dakako,
ima Biblija u odnosu na Komunistiki manifest, koji je usmjeren protiv Boga,
dakle i protiv religije. Veliku zamjerku upuuje mu zbog pozivanja na Prometeja
kao simbola ljudskog prkosa, zbog ega je neprihvatljiv za krane. Ostavimo li
po strani netonosti i neistine o sadraju Komunistikog manifesta ostaje injenica da je osnovna ideja o emancipaciji ljudi kako se obrazlae u Komunistikom
manifestu zaista suprotna od spasenja ovjeka kako ga propovijeda Crkva.
Stoga Crkva ne samo da ga odbacuje, negira i osuuje, nego i progoni. Sve to
moe u drutvenom razvoju na bilo koji nain, makar i rudimentarno, podsjeati
na komunistiku alternativu kako je obrazloena u Komunistikom manifestu,
ali i ne samo u njemu ne pripada u duhovni horizont kranstva (kako ga
tumai oficijelna Crkva) i stoga je apriori neprihvatljivo.468
Oba navedena stava su logiki povezana i po naravi su iskljuivi i daju intonaciju duhovnoj obnovi. A u tjedniku Katolike crkve u Hrvatskoj, Glasu
Koncila naroito su uvodniki napisi urednika Ivana Miklenia kontinuirano
usmjereni na upozorenja o proirenosti komunistikog mentaliteta, o infiltriranosti komunistiki nastrojenih ljudi u sve pore hrvatskog drutva i, naRefleks te pozicije izrazio je vrlo jasno Josip Bozani u boinoj propovijedi-poruci (homiliji) u prosincu 2007. godine (govorio je o tri tmine, to ih moemo razlikovati u povijesti ovjeanstva i u svom
ivotnom iskustvu, a trea je od njih, i najgora, ateizam za koji se pita: Je li ateizam nestao iz nae sredine
i drutvenih odnosa, to smo pedesetak godina ivjeli u reimu koji je provodio sustavnu ateizaciju. Poziv
na suzbijanje ateizacije, a to pripada, valjda je svakome jasno, u duhovnu obnovu i oblik je iskljuivosti,
izazvao je vrlo burne reakcije u javnosti, pa je Josip Bozani naknadno tumaio to je mislio kad je govorio. Ovdje navodim, kao primjer, da je na to njegovo govorenje reagirao ak i pisac i akademik Slobodan
Novak (koji se ne moe sumnjiiti za manjak hrvatstva), koji kae i sljedee: Ali te dvije tmine, ma koliko
bile grjenicima i neporonima jasne, prozirne i bjelodane, ostavljam, ovako nenadahnuto opisane, u tmini
nadbiskupske kvalifikacije, jer mi je ona trea, a nagroznija tmina, ostala u svojoj paklenskoj strahoti i pogubnosti zasad potpuno neprozirnom: Bozanievu izjavu, kako je negiranje Boga jo gori grijeh od korupcije,
sukoba i gospodarskih kriza, moje agnostiko oko ne zna proitati drugaije nego kao neoprostiv grijeh
crkvenih struktura protiv osnovnih graanskih prava i sloboda, protiv slobode miljenja, protiv slobode
vjeroispovijedanja, protiv slobode filozofskog spekuliranja. Protiv prava na vlastiti stav. To je optuba koja
vonja po paljevini inkvizicijskih lomaa. Koja asne ljude proglaava kriminalcima. Ne bezvjernicima, ve
zloincima. Pa pitam tog uvaenog gospodina: Vidi li se to s njegove propovijedaonice malo i izvan crkvenih
vrata. Vidjeti u Veernji list, 1. 1. 2008. (elektronsko, tj. internet izdanje)
Koliko se moe pratiti (osobito u tjedniku Glas koncila i u istupima biskupa), Crkva u Hrvata, tj. hijerarhija
i kler u prvom redu, opsjednuti su opasnou od ateizma i komunizma. Nain kako se ta opsjednutost iskazuje
umnogome slii na antikomunistiku histeriju to ju je u U. S. A. pedesetih godina prologa stoljea podstakao
i razvijao famozni senator Joe McCarthy histeriju poznatu kao makartizam, ali i s posljedicama koje su
unesreile veliki broj ljudi. Bio je to primjer rigidne iskljuivosti. Dobru informaciju o tome italac e nai u
knjizi: Haynes Johnson, Age of Anxiety. McCarthysm to Terrorism, A James H. Silberman Book, Harcourt,
Inc., OrlandoAustinNew YorkSan DiegoTorontoLondon, 2005. Histerija iskljuivosti, kako je razvija
Crkva u Hrvata, svakako je bila i ostala znaajna komponenta nacionalistike i ideoloke iskljuivosti
u Hrvatskoj 1990-ih godina, pa se mora pretpostaviti da je utjecala i na opisane manifestacije unitavanja
spomenike batine i knjine grae.
468

522

Knjiga 42.indd 522

2.7.2012. 17:29:04

ravno, potrebi da se tog balasta hrvatsko drutvo oslobodi. A to osloboenje

je sr duhovne obnove. Instruktivan je s tim u vezi lanak Darka Paviia,
Najnoviji Glas Koncila optuio sve hrvatske stranke za komunistiki mentalitet. Za Crkvu je stranako poslunitvo jednako moralno-politikoj podobnosti,
Veernji list 1. 4. 2009.
Tvrdnja da je za Crkvu pobjeda antifaistikih snaga i stvaranje DF
Jugoslavije 1945. godine de facto znaila okupaciju pokazuje njenu stvarnu drutvenu orijentaciju i stoga ne iznenauje da je crkvena hijerarhija godinama nakon 1990. hrlila u Bleiburg, simbol stradanja Hrvata, na poklonjenje pripadnicima poraenih snaga dok je istovremeno godinama odbijala ii
u Jasenovac, simbol ustakog sistematskog ubijanja nepoudnih. A kad je
konano ujesen 2009., vie od ezdeset godina nakon zavretka rata, J. Bozani
s pratnjom konano pohodio Jasenovac, uinio je to tako da bude kontroverzno.
Prgovorio mu je Slavko Goldstein u opirnom otvorenom pismu 29. 9. 2009.,
a vanim smatram i primjedbe koje mu je uputio Marinko uli u komentaru:
Neprijateljsko preuzimanje Jasenovca, Tjednik Novosti, Broj 511, 6. 10.
2009.). Za naa razmatranja dovoljno je uoiti bitnu komponentu Bozanievog
stava za njega je antifaistika borba, tj. NOB i ono to je slijedilo, neprihvatljivo, iako su vjernici inili najvei broj antifaistikih boraca, (ukljuujui i
manji dio klera) i od toga oekivali promjenu svog drutvenog poloaja. Poraz
naci-faistikog okupatora i domaih zloinakih kvislinkih tvorevina za najvei dio stanovnitva Jugoslavije bilo je stvarno osloboenje a za crkvenu
hijerarhiju okupacija! Na ijoj je strani onda ta crkvena hijerarhija i moe li
se biti iskljuiviji?!
Za ocjenu takve pozicije crkvene hijerarhije (Crkve u Hrvata) prema
nacifaizmu i kvislinkim tvorevinama instruktivno je proitati tekst fra Marka
Orolia, Zlodusima nasuprot. Religija i nacionalsocijalizam, adami/IMIC,
Rijeka/Sarajevo, 2006. zato to ga je pisao ovjek iz katolikih redova, franjevac i antifaist.
Koristei brino probrane dokumente (ukljuujui i nedavno otvaranje
Vatikanskih arhiva), fra Marko Oroli na primjeru suoavanja njemakog
vjerskog establimenta s nacizmom, potanko i veoma kritiki istrauje kakvo
je to suoavanje bilo. Pa ipak, njemu je to istraivanje podloga za razmatranja o
odnosu religije i nacionalsocijalizma openito i, naroito, za utemeljenje stava:
Zastraujua je istina da na slavenskom jugu ni do 60. obljetnice pobjede nad faizmom hijerarhijski predstavnici vjerskih zajednica nisu jasno osudili nacionalsocijalizam kao
teku zabludu. Da stvari budu jo tee ni nove politike elite na slavenskom jugu nisu iskoristile 60. obljetnicu pobjede nad faizmom da bi se jasno odredile prema njima kao svjetskom
i domaem fenomenu. Republika Hrvatska je tu prava iznimka, jer je i preko svog predsjednika Stjepana Mesia i drugih zvaninika jasno kazala to misli o nacizmu i njegovim

523

Knjiga 42.indd 523

2.7.2012. 17:29:04

domaim epigonima469. Religijski zvaninici su i u tom procesu oito nevoljko kaskali za

sasvim ispravnom dnevnom politikom. Izborom mjesta i publike s kojom e proslaviti vanu
obljetnicu neki najvii katoliki dostojanstvenici su i ovog puta otposlali jasan signal da ih jo
uvijek zanima druga strana s kojom su se napola identificirali (predgovor, str. 7 i 8).

A na samom poetku teksta kae:

Faizam je u svojoj biti antireligijski (u naem evropskom iskustvu antijudaistiki,
antikranski i antiislamski) jer je rasistiki. Meutim, i pored toga ex jugoslavenske kransko-islamske religijske voe nisu hrabrili svoje vjernike za antifaistiku borbu, osim pojedinaca. Pred njihovim oima su faisti i njihovi domai epigoni iskorjenjivali Jevreje i Rome
(nearijevce), te Srbe i antifaiste. Vjerski autoriteti nisu se dovoljno tome suprotstavljali kad
je to bilo aktualno, a nisu ni poslije ezdeset godina na pravi nain pokajali za te svoje, po
ovjeanstvo pogubne propuste. U tome se potpuno razlikuju od svojih, recimo, njemakih
kolega (str. 13).

***
Hrvatski jezik trajna je i vana komponenta duhovne obnove i primjer izrazite iskljuivosti. Rasprave (i sporovi) u tom smislu poinju daleko prije 1990.
godine, intenzivni su naroito sedamdesetih godina prolog stoljea. Ovdje spominjem jezinu komponentu, jer je s njom u vezi vjerojatno najizrazitije dola
do izraaja iskljuivost470 prema Srbima, srpskoj kulturi i srpskom jeziku. To
O Republici Hrvatskoj kao pravoj pozitivnoj iznimci i osudi nacizma i njegovih epigona, fra M. Oroli
sudi, slino kao i Stjepan Mesi iji je angaman u tom pogledu zaista golem, ali je nailazio na intenzivne
opstrukcije, uz ostale i iz redova Crkve u Hrvata, ali i iz politikih stranaka i velikog dijela intelektualnih
poslenika. Dogaa se to i njegovu nasljedniku, Ivi Josipoviu. Na obiljeavanju Dana antifaistike borbe
(22. 6. 2008.) Mesi je naglasio: Nema niega slinog faizmu, niti se bilo to sa faizmom moe usporediti,
ili izjednaiti. I to valja rei jasno i glasno, jednom za svagda! Upravo zato, upravo danas i upravo ovdje,
kada se sjeamo protagonista prve antifaistike akcije u Hrvatskoj i kada im odajemo dunu poast, moramo
pozvati na otpor svakome pokuaju rehabilitiranja ustatva, svakome pokuaju relativiziranja ili ak negiranja
naci-faistikih, odnosno ustakih zloina, svakome pokuaju da se komunizam kao ideja, naglaavam: kao
ideja izjednai s faizmom, pa da se pod firmom zloinakih ideologija u istome dahu osude i odbace. A
u vrlo energinoj reakciji na stavove Komisije Iustita et pax odgovorio je 5. 12. 2009. u Novom listu
lankom: Biskupi ne govore istinu kada kau da su se komunisti mirili s nacifaistikom okupacijom i NDH,
da nisu pokazivali nikakvog antifaizma. Bog zapovijeda: ne lai, navodei kako su postupali komunisti nakon nacifaistike okupacije Jugoslavije 1941. godine (organizirali su oruani otpor), Mesi postavlja pitanje
A to je radila Crkva? (...) Rekao sam: lanovi Komisije Iustitia et pax ne govore istinu, ali ne zato to bi
loe stajali s pamenjem. Oni stoje loe s poimanjem Drugog svjetskog rata, a to je daleko ozbiljnija stvar.
To loe poimanje Dugog svjetskog rata je bitno i u izjavi Josipa Bozania, to sam je naveo.
Dodao bih ovome i rijei Zdravka Zime: Tvrdnja da smo kao pojedinci i kao dravni entitet raskrstili s
povjesnim sablastima i da nacionalizam vie ne stanuje u Hrvatskoj, nije nita drugo nego trvdnja., Novi
list, 1. 2. 2009.
Ukratko, hrvatsko je drutvo silno rascijepljeno u poimanju Drugog svjetskog rata!!
469

470
Lingvistika je bila (i ostala) izrazito podruje politikog sporenja. Argumenti struke umnogome su u tim
sporenjima bili koriteni tako da bi se pokazala ili dokazala odreena politika teza. Jasno je da se na ovom
mjestu ne moemo baviti lingvistikom, ali je na politiki aspekt tih sporenja potrebno skrenuti panju, jer
su bili vaan dio nacionalistikih ozraja u svim dijelovima Jugoslavije, posebno u Hrvatskoj. Koristim se

524

Knjiga 42.indd 524

2.7.2012. 17:29:04

nikako nije sluajno. Jezik se uzima kao bitno identifikacijsko obiljeje i nacije
i njegove kulture. Dalibor Brozovi na skupu o duhovnoj obnovi (Duhovna
obnova Hrvatske, Zbornik...) u svom izlaganju Kulturne i civilizacijske razlikovne osobine hrvatskoga nacionalnog bia izriito istie posebnost i kransku
utemeljenost hrvatskog jezika i pisma.
Dakle, uz izloenu jezinu posebnost mi smo ujedno i jedini narod koji je u kranskoj
Europi razvio u punom smislu svoje nacionalno pismo... Hrvatski jezik i njegova pisma predstavljaju dakle unikatnu pojavu na europskome kontinentu. Knjievnost stvarana na tome
jeziku i pisana i latinicom i tim pismima nije manje originalna (str. 85, 86).

U toj posebnosti i unikatnosti Brozovi nalazi, uz dodatne komponente,

uporite duhovne obnove.
U tom smislu je, kao dio prevrata u Hrvatskoj 1990-ih, povedena lingvistika ofenziva (nastavljajui se naravno na ranija nastojanja). Bitno je obiljeje te
lingvistike ofenzive pokazati samosvojnost hrvatskog jezika, a preko toga
i kulture (prvenstveno, gotovo iskljuivo) u odnosu na srpski jezik i kulturu
postupkom koji bi se mogao oznaiti kao ienje hrvatskog jezika i hrvatske
kulture od stranih natruha, najvie natruha srpskog jezika i kulture. Pruan
je i otpor, s veim ili manjim odjekom. Navest u, ilustracije radi, nekoliko opservacija Sinana Gudevia iz njegova lanka Srpsko-hrvatske jezine rane
(objavljenog na portalu AIM 2. 4. 1999. godine). Povod mu je bila projekcija
filma Rane beogradskog reisera Srana Dragojevia koji je titlovan hrvatski.
Navodei besmislenost i tendencioznost prevoenja S. Gudevi kae:
Prevodilakih bi se bisera dalo nabrojati jo mnogo, no neka ovoliko bude dosta.
Za postupak prevodilaki nema nikakvog gramatikog uzora niti pokria. Prevodilac je, bio
on pojedinac ili kolektiv, van svake sumnje, neobrazovan kako lingvistiki tako i filoloki.
ovjek koji ikakva znanja ili iskustva traduktolokoga posjeduje, morao bi odbiti posao da
za zagrebako oko ispisuje po filmskom platnu ono to govore beogradska glumaka usta.
Razlog za ovo jednostavan je: hrvatsko uho bolje razumije ono to beogradski glumac govori, negoli ono to mu hrvatski prevodilac ispisuje, to jest bolje se razumije ono to se iz
zvunika u kino dvorani uje no ono to se ispisano vidi na dnu platna. Da ita o prevodjenju
zna, prevodilac bi se bio kanio takvog posla. Svako poredjenje medju jezicima poiva na prevodjenju. A prevoditi se s jednog jezika na drugi moe samo ako su ovi razliiti. Knjievni,
pak, idiomi beogradski i zagrebaki ine dva varijeteta knjievnog jezika ija je dijalektalna
osnovica jedna te ista...
ovinistika histerija koja je krajem osamdesetih godina zahvatila Jugoslaviju nije potedila ni srpsko-hrvatsko jezino podruje. Izbio je estok jezini konflikt u novonastalim
dravnim zajednicama. Politike snage i njima bliski lingvisti zaigrali su na kartu nacionalnih jezika kao provjerenog sredstva nacionalne konsolidacije i identiteta. Jedna od posljedica
pritom upozorenjima to dolaze od kompetentnih poznavalaca jezinog sporenja, izostavljajui brojne
primjere karikaturalne naravi (o raznim vrtoletima, zrakomlatima, ukrudbama, pokuajima vraanja
korienskog pravopisa, pokuajima pravopisnih konstrukcija u kojima bi se izbacili , , , d, , ..., da ne
spominjem posebno potpunu diskriminaciju irilice itd.) to su u posljednjih dvadeset godina bili predmet
javnih diskusija i osporavanja.

525

Knjiga 42.indd 525

2.7.2012. 17:29:05

je i nastanak ili, pravo reeno zavoenje etiriju zasebnih jezika na jezinom prostoru
izmedju Sutle, Timoka, Subotice, Kumanova i ar-planine: srpskoga, hrvatskoga, bosanskoga i crnogorskoga. Podroban opis prilika u kojima se sve odvijalo i u kojima se i dalje odvija
zahtijeva poseban prostor. Posebno estok pokazao se hrvatski jezini ovinizam. Polazite
hrvatskih jezinih pobunjenika jesu leksike razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnoga standarda...

Profesora Stjepana Babia, glavnog urednika asopisa Jezik (glasila

Hrvatskoga filolokog drutva) dri jednim od najupornijih jezinih pobunjenika, pa asopis to ga ureuje ...nezaobilazan je materijal za svakoga ko se
kani pozabaviti razularenou hrvatskih jezikoslovaca zadnjega desetljea:
asopis iz broja u broj donosi tekstove iskljuivo dravotvornih jezikoslovaca, a
polazite i dolazite svakoga od njih jest da su srpski i hrvatski dva zasebna jezika. Bosanske i
crnogorske prilike sistematski se zanemaruju i ignoriraju. Puka mrnja i ovinistika razularenost tih jezikoslovaca jest ono ime se pokriva teka znanstvena la. Ta je la proglaena za
jedinu istinu, a takva istina za svetinju. Te tako, u dananjoj Hrvatskoj svijeom treba traiti
glavu ija e usta rei da su srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jedan te isti jezik sve dok
im je dijalektalna osnova zajednika. Po krinkom borbe protiv tudjica provodi se ienje
hrvatskoga jezika od srbizama. Kriterij za srbizme odredjuju suradnici asopisa u zavisnosti od stupnja svoje razularenosti. Pojava se intenzivirala nakon izlaska Razlikovnog
rjenika srpskog i hrvatskog jezika autora Vladimira Drobnjaka, godine 1992. Taj, po svim
lingvistikim kriterijima, leksikografski bofl proglaen je odmah spasonosnom knjigom
hrvatskoga jezika i njegove kulture.
No ubrzo se pokazao nedostatnim za ukus podivljalih jezikoslovaca. Tako Mirko Peti, u
radu pod naslovom nerazlikovna razlika, objavljeninm u Raspravama Zavoda za hrvatski
jezik, 1994. godine, napadajui ideju o srpsko-hrvatskoj razlikovnosti veli ovo: Hrvatski se
od srpskog razlikuje kao jezik od jezika, dakle za itav jezik, za sve svoje rijei, po nainu i
kako su nastale i kako u jeziku ive, i po izvanjezinim uvjetima u kojima se upotrebljavaju,
pa i onda kad se ini da su iste..

Ocjene Sinana Gudevia su ignorirane, ali je zato pravu buru meu podivljalim jezikoslovcima i zatitnicima hrvatske samobitnosti izazvala knjiga nesporno kvalificirane lingvistice i sveuiline nastavnice Snjeane Kordi,
objavljena u Zagrebu 2010. godine, dakle punih deset godina nakon njegova
lanka.471 U tri dijela svoje knjige vrlo je polemiki i vrlo argumentirano pokazala svu rasko nacionalistikog tretiranja jezine problematike. Dovoljno je
471
Snjeana Kordi, Jezik i nacionalizam, Durieux, Zagreb, 2010. Tri dijela knjige, podijeljena zatim
na poglavlja, naslovljena su: Jezini purizam (str. 1068), Policentrini standarni jezik ( str. 69.168),
Nacija, identitet, kultura, povijest (str. 169379). Pridodana je i obimna bibliografija na koju se autorica
referira.
U Hrvatskoj je s naroitom estinom na pojavu knjige S. Kordi reagiralo Hrvatsko kulturno vijee
podnijevi kaznenu prijavu Dravnom odvjetnitvu (tuilatvu) protiv Ministarstva kulture zato to je
financijski potpomoglo izdavanje knjige (vidjeti informaciju na: Portal Hrvatskog kulturnog vijea, 28.
listopada 2010. s potpisom predsjednika Hrvoja Hitreca).
Brojne informacije o aktualnoj jezinoj situaciji italac e nai i u Zborniku: L. BadurinaI. PranjkoviJ.
Sili, Jezini varijeteti i nacionalni identiteti. Prilozi prouavanju standardnih jezika utemeljenih na
tokavtini, Disput, Zagreb, 2009.

526

Knjiga 42.indd 526

2.7.2012. 17:29:05

ovdje navesti opasku s kojom poinje njena knjiga, odnosno obrada jezinog
purizma:
Zadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je istoa jezika ili jezini purizam postao velika tema, prisutna na svakom koraku...
Kako bi pridobili itatelje i sluatelje za purizam, ujednaeno ga predoavaju kao neto
pozitivno, o emu ovisi opstanak naroda i svakog pojedinca. Upada u oi da se u agitatorskom diskursu puristiki orijentiranih autora ponavljaju sljedee stereotipne tvrdnje: jezik
je dua naroda i njegovo ogledalo, koje prenosi i uva jedinstvenost i autentinost. [] U
jeziku se odraava kulturna i civilizacijska razlika naspram Srba; jezine razlike su samo
izvedenice dubljih razlika. [] U doba I i II Jugoslavije hrvatski jezik je bio posrbljivan,
a narod odnaroivan. Veliaju se razdoblja cvjetanja hrvatske nacionalne misli i politike
autonomije, a leksikografski radovi objavljeni u tim razdobljima proglaeni su vodeim jezikoslovnim djelima. [] Starinski hrvatski leksemi nisu ustaki []. Hrvatski jezik tei (sam
od sebe, prirodno) uvanju istoe. [] Proizvoljna kodifikacija (puristika jezina politika)
opravdana je i prirodna. [] Ikone purizma su osobe, ljudi iz javnog ivota koji se bore za
ienje jezika od nepoeljnih elelemenata. ... U takvom uvjerenju odrastaju itave nove generacije u Hrvatskoj jer purizam je uvrten ne samo u fakultetski program studija kroatistike,
nego i u nastavne programe srednjih kola (str. 9, 10).

S. Kordi izravno povezuje purizam i nacionalizam:

Purizam se javlja kao posljedica nacionalistikog shvaanja jezika (Gardt 2000: 263),
on je jezini ekvivalent ksenofobiji i pretjeranoj drutvenoj potrebi za razgraniavanjem
(Coulmas 1996: 83). Istraivanja pokazuju da je jezini purizam orue koje slui rasistikoj
i nacionalistikoj ideologiji (Milroy 2005: 328.) (str. 10).

Obimna rasprava Snjeane Kordi daje mnotvo informacija o nacionalistikoj

zloupotrebi jezika, a za nae razmatranje je, dakako, odluno to, to argumentirano pokazuje kolikog je raspona iskljuivost prema drugome i kako se ta
iskljuivost moe operacionalizirati.
Ukazat u na jo tri stava kompetentnih ljudi, koji su na spomenutu manipulaciju ukazivali, a bavili su se jezikom: Ivana olovia, Ranka Bugarskog i
Dubravka kiljana.472
Ivan olovi u prilogu U ime kulture. Politika pozivanja na kulturu, napominje:
U naslovu ovog skupa rasizmu i ksenofobiji nije suprotstavljena kultura nego interkulturalnost. Nema sumnje da je razlog tome to je danas pojam kulture, posebno u zemljama
nastalim na tlu bive Jugoslavije, kompromitovan kao jedna od glavnih referenci agresivnog
etnikog nacionalizma. Taj nacionalizam voli da govori i radi u ime kulture... Nacionalistiki
472
Rije je o njihovim prilozima na savjetovanju o ksenofobiji i rasizmu to je odran u Beogradu 17.19. 5.
1997. godine. Prilozi su objavljeni u publikaciji: Boidar Jaki (ur/ed), Rasizam i ksenofobija, Forum za
etnike odnose, Beograd, 1998. Savjetovanje je odrano o temi: Interkulturalnost versus rasizam i ksenofobija. Izlaganja je podnijelo 44 uesnika pored, najveim dijelom, uesnika s podruja (bive) Jugoslavije
raspravi je pridonijelo i etrnaest uesnika iz drugih zemalja. Uvodni tekst urednika Boidara Jakia
Interculturality versus Racism and Xenophobia. Outline and Review of the Conference sumira rezultate i
osnovne naglaske savjetovanja (str. 522).

527

Knjiga 42.indd 527

2.7.2012. 17:29:05

govor poziva se na kulturu kao na privilegovano mesto posebnosti i jedinstvenosti, kao na

prvi izraz neponovljivog nacionalnog duha, bia ili mentaliteta. Taj govor je pun identitetske i relativistike retorike, u kojoj se famozno pravo na razliku suprotstavlja dominaciji
evropocentrine kulture ili takozvanog zapadnog mondijalistikog imperijalizma. Govor o
kulturi tu postaje govor o izolovanoj, homogenoj, samozadovoljnoj i od drugih ugroenoj nacionalnoj zajednici. To je govor o sutinskoj, dubokoj i nepomirljivoj razlici meu narodima,
koja se, pre svega, da videti i odrediti na kulturnom planu. (str. 26)... Pokret za nacionalnu
kulturu esto znai proganjanje nedovoljno nacionalno svesnih ili nacionalno disciplinovanih
sunarodnika, posebno onih koji su prihvatili standarde heterogene i otvorene urbane kulture
(str. 28).

Ranko Bugarski u Racism and Xenophobia in Language upozorava da

...jezik moe i oblikovati i izraziti cijelu gamu ideologija, politikih pozicija
i kolektivnih osjeaja, ukljuujui i destruktivne kao to su etnonacionalizam,
ovinizam, rasizam i ksenofobija. (str. 33)... iroko koriten postupak izjednaavanja svih Srba s etnicima i svih Hrvata s ustaama za vrijeme rata takoer
je rasistiko pretjerivanje (str. 34), a purifikaciju jezika smatra izrazom ksenofobije (str. 36).
Dubravko kiljan u Tuicama i tuincima kae:
Jezini purizam uobiajeni je pratilac onih jezinih politika koje svoju inspiraciju pronalaze u opim politikama zasnovanima na vrsto definiranim nacionalnim opredjeljenjima,
a nerijetko i u nacionalistikim, izrazito konzervativnim, pa i totalitarnim ideologijama. To
znai da se on u pravilu javlja u onim vremenima i prostorima u kojima se formiraju ili
odravaju nacije u otporu prema nekim drugim politikim ili etnikim entitetima. Stoga je
borba protiv tuica u osnovi pojava vezana uz moderna razdoblja. 3) U krajnjoj konsekvenciji, jezini je purizam zapravo izraz ksenofobije, a njemu inherentna ksenofobinost dolazi
najjasnije do izraaja u odnosu prema stranim rijeima (str. 39).

2. Graanski ili Domovinski rat

Sporno pitanje o karakteru rata (graanski ili Domovinski rat) trajni je predmet sporenja pa i iskljuivih stavova.
U 2. poglavlju ovog dijela knjige nastojao sam ukazati na argumente koji govore u prilog jednoznanoj karakterizaciji spomenutog rata kao bitno graanskog
rata. Time nikako ne zanemarujem sve druge aspekte, motive i tumaenja, a unutar
toga i historijske naslage i mitologeme, tj ideoloke sistematizacije dakle, sve
ono to je oblikovalo taj rat.473 Za ocjenu ratovanja na podruju bive Jugoslavije
Spomenut u ovdje samo nekoliko referenci, prvenstveno ukoliko se tiu ratnih dogaanja u Hrvatskoj.
Vrlo vanom mi se ini debata koja je voena u povodu donoenja dokumenta: Deklaracija o Dovinskom
ratu (Zastupniki dom Sabora RH ju je usvojio 13. 10. 2000., objavljena je u NN 102/2000. 17. 10. 2000.). I
nakon to je slubeno usvojena, spomenuta Deklaracija je predmet ili osporavanja ili bezuvjetne obrane, u
istom smislu kako je to bilo i u vrijeme njena donoenja. Vjesnik je tokom listopada 2000. godine, u vrijeme
priprema i usvajanja Deklaracije..., objavio priloge koji vrlo razliito ocjenjuju opravdanost i sadraj tog
dokumenta, odnosno i rata koji se vodio: 1) (G.B.), Trconi: HSS trai raspravu o dignitetu Domovinskog
473

528

Knjiga 42.indd 528

2.7.2012. 17:29:06

primjerenim mi se ini stav sarajevskog historiara Dubravka Lovrenovia to ga

je iznio u razgovoru s Omerom Karabegom ljeti 2000. godine. Na pitanje: Ima
li pobjednika i poraenih u ratovima na podruju bive Jugoslavije. U Hrvatskoj
se smatra da je Domovinski rat bio pobjedniki, Bonjaci istiu da su oni, s obzirom na broj ubijenih i raseljenih, najvee rtve rata, dok u Srbiji preovlauje
miljenje da su Srbi najvei gubitnici. Lovrenovi je odgovorio:
Tu postoje dva ugla gledanja. Jedan je vrednovanje nas suvremenika, a drugo je vrednovanje historije koja e donositi svoje zakljuke. Ako bih govorio o svom unutarnjem osjeaju
koji me prati dok s vama razgovaram, onda bih bio sklon da kaem da u ovom ratu zaista nema
ni pobjednika ni poraenih. Kada historiari budu vrednovali, kada ovo to nam se dogodilo
bude neka daleka povijest, onda e oni imati druge kriterije, uspostavljati druge parametre,
u kojima nae osobne emocije nee znaiti nita, na osnovu kojih e se onda moi precizno
odgovoriti ko je pobjednik, a ko poraeni... Ima puno primjera u povijesti koji pokazuju da su
pobjede bile gore od poraza, tako da bih, kad je rije o pobjednicima i gubitnicima, zadrao
stanoviti oprez i oslonio se na ono to emo, nadam se, saznavati tokom naih ivota.
rata (7. 10. 2000.); 2) Zlatko Tomi, Domovinski rat je rat svih graana Hrvatske, a ne diskreciono pravo
generala! (intervju predsjednika Sabora s Marijanom Matkovi, 8. 10. 2000.); 3) Gojko Bori, Jedna je stvar
ako je neka drava planirala ratne zloine, a posve drugo ako su pojedinani, neplanirani i manjinske pojave
(10. 10. 2000.); 4) Nikola Viskovi, Domovinski rat kao graanski rat (11. 10. 2000.); 5) in. Vladimir
erjavi, ukiev pogrom Srba (12. 10. 2000.); 6) Dr. arko Puhovski, Autoritet krvi ili mirnodopska
egzistencija? (13. 10. 2000.); 7) Martin pegelj, Ekstremna desna frakcija HDZ-a izaziva nemire pod geslom to gore, to bolje (intervju M. pegelja sa Salihom Zvizdi, 14. 10. 2000.); 8) Aleksandar Miloevi,
Gospodo, graane zanimaju sasvim drugaije teme (15. 10. 2000.); 9) Davor Gjenero, (16. 10. 2000.); 10)
Nikola Muslim, Hrvati su se na svom teritoriju i u meunarodno priznatim granicama branili od oruane
agresije (18. 10. 2000.); Ivan Fumi, Nitko normalan u Hrvatskoj ne smije kriminalizirati Domovinski rat
(intervju s Andrijom Tunji, 21. 10. 2000.). Da e Deklaracija... biti trajno kamen smutnje pokazuje i
lanak: Ivica iki, agressory!, Novi list, 17. 4. 2010. Koristei postupke Iva Josipovia, novoizabranog predsjednika Hrvatske, u posjeti BiH (odavanje poasti rtvama i izjava o aljenju ...to je i republika
Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama tome doprinijela.), a navodei podatke o ueu vojnih
snaga u ratnim okrajima u BiH, iki je izriit: La je da je Hrvatska vodila pravedan rat u kojem nije
posezala ni za ijim teritorijem (citat iz Deklaracije... op. A. L.), i svaki hrvatski dunosnik, ukljuujui
i gospou predsjednicu Vlade, koji tako kazuje nije nita drugo doli drski manipulator to je sam sebe uvjerio
da laima pomae voljenoj domovini, a ustvari pokuava pomoi svom odranju na vlasti.
Mislim da se u prouavanju naih konflikata ne bi smjeli zaobii radovi: 1) Ilija T. Radakovi, Besmislena
Yu ratovanja (II dopunjeno izdanje), Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u
Jugoslaviji 19411945, Nauka i drutvo, Beograd, 2003.; 2) Milo Mini, Ratovi u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini 19911995. Kako je unitena SFR Jugoslavija, Drutvo za ugroene narode, Sarajevo
KULT/B, Mnchen Agencija MIR, Novi Sad Razlog, Zagreb, 2002.
Zavrni tekst iz serije razgovora novinara RFE Omera Karabega (ljeto 2001. godine) s troje uesnika:
Latinkom Perovi, Ivom Bancem i Dubravkom Lovrenoviem na temu Zato se raspala Jugoslavija ima i
dio pod nazivom Domovinski rat i Oluja. Iz tog dijela dajem nekoliko ocjena D. Lovrenovia i I. Banca.
Informaciju o cijelom serijalu razgovora naveo sam u fusnoti 42)
U nizu svojih lanaka Viktor Ivani je obraivao tematiku tzv domovinskog rata, odnosno brojnih aspekata koji su s tom formulacijom povezani. Velik dio njegovih napisa italac e nai u knjizi: Viktor Ivani,
Animal Croatica. Ogledi o domoljubju, Fabrika knjiga Edicija re, Beograd, 2007. Na jednom od primjera, naslovljenom Legenda o istini, pokazuje kako se zloupotrebljava i manipulira ratnika epopeja tzv.
Domovinskog rata (str. 5561).
Za iaeni, ali ivotan uvid u raznolikost i grotesknost poimanja domovinskog rata korisno je proitati:
Miljenko Smoje, Judi i betije ili kronika maloga mista u Domovinskome ratu, Tjednik Globus, listopad
1993.

529

Knjiga 42.indd 529

2.7.2012. 17:29:06

U citiranom razgovoru bilo je ocjene i da se radi o ratu za nezavisnost, da

je rat bio u funkciji stvaranja etniki homogenih drava, da je glavna karakteristika ovog rata u tome to je to bio rat za stvaranje etniki homogenih drava,
da je u znaajnoj mjeri to bio i vjerski rat, a da je naroito impresivna bila brutalnost tog rata. Vjerojatno je sloenost aspekata rata navela i Ivu Banca da izrazi
rezervu prema terminu Domovinski rat (...ne volim tu terminologiju koja je
izravno uzeta iz Staljinova pretinca).
Imajui na umu kontroverze u vezi s formulacijom Domovinski rat, u
prvom redu neprikladan i nekritiki tekst Deklaracije, htio bih naglasiti da je taj
naziv krajnje neprimjeren onome to se na podruju Hrvatske dogaalo u prvoj
dekadi 1990-ih, jer uz ratne okraje, a esto i pod krinkom tih okraja, imamo
postupke koji se ne mogu nikako nazvati obranom domovine (pljaka pod krinkom privatizacije, otimanja, ruenja, miniranja i unitavanja imovine, protjerivanja dijela stanovnitva, ubijanja nepoudnih, eroziju egzistencijalne sigurnosti veeg dijela stanovnitva sve do unitavanja spomenike batine i knjiga).
Kako se moe nazvati Domovinskim ratom rat u kojemu se domovina isti od
dijela svog stanovnitva? Ne mislim ovdje samo na etniko ienje, nego i na
emigriranje velikog broja naroito mlaeg i obrazovanijeg stanovnitva, jer su
nezadovoljni stanjem stvari i jer ne vide perspektivu. Stoga je izraz Domovinski
rat ideoloka floskula, jedan od brojnih mitova (mitologema), kojemu je svrha
dvojaka: da stvori apoteozu neega to takvu apoteozu ne zavreuje, te da time
zasnuje uporite za klijentelistike privilegije zaslunih u tom ratu.
S tim je u najuoj vezi pitanje o uzrocima rata474: to ga je izazvalo, koji
Uz ve citirane radove, u kojima se nalaze ocjene o tome, htio bih skrenuti panju na noviju polemiku
raspravu. U asopisu Hereticus (izlazi u Beogradu), u broju 3, 2009. objavljen je prilog zagrebakog
sveuilinog nastavnika: Miljenko Anti, Uzroci rata u Hrvatskoj (19911995): Kritika srpske perspektive
(str. 6182). Na taj lanak je odgovorio beogradski publicist: Dejan A. Mili, Uzroci rata u Hrvatskoj (1991
1995): u raljama jedne hrvatske znanstvene perspektive (str. 117145). M. Anti tvrdi da je osnovni uzrok
rata (u Hrvatskoj) ...srpka agresija sa ciljem formiranja velike Srbije. D. A. Mili to, dakako, opovrgava.
Bez obzira na brojnu argumentaciju, to su je autori koristili da dokau svoje teze, htio bih rei da je diskusija
voena ipak o fenomenolokom sloju dogaanja (tako ju je usmjerila poetna i kategorika Antieva teza),
a ne o fundamentalnom pitanju karaktera rata, premda se iz brojnih napomena moe zakljuivati i o tome.
Ukratko, debata je veoma pouna i pokazuje slojevitost ratnih dogaanja. Izabere li se bilo koji od slojeva sam za sebe debata pro et contra moe biti beskonana, jer e se uvijek nai suprotstavljeni primjeri.
Kao potvrdu za to korisno je usporediti opis dogaanja u Vinkovcu tokom 1990. i 1991. u dvije knjige: 1)
Mladen Kevo (tekstovi) Dario Heimovi (fotografije), Rat za Hrvatsku. Istonoslavonska ratna kronika,
Vinkovci/Osijek, 1992. (hrvatska perspektiva); 2) Dejan A. Mili, No duga godinu dana Vinkovaki
ratni igrokaz 19901991, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2009. (vienje iz perpektive
kasarne JNA u Vinkovcima).
Za uvid u tok dogaanja koji su vodili ratnoj opciji pogledati i: Josip Boljkovac, Istina mora izai van....
Sjeanja i zapisi prvog ministra unutarnjih poslova neovisne Hrvatske (priredio eljko Kruelj), Golden
marketingTehnika knjiga, Zagreb, 2009., naroito dio: Neeljeni mirotvorac (str. 167318).
Vana je i opaska Milana ukia to je navodi na poetku svoje (postmortem izdane) knjige kao doslovan
citat: Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije htjela. Ali mi smo procjenili da samo ratom moemo izboriti
474

530

Knjiga 42.indd 530

2.7.2012. 17:29:06

su neposredni povodi, da li je do rata, tj. ratnih okraja uope moralo doi, da

li se odvajanje iz jugoslavenske zajednice moglo obaviti na miran nain itd.
O svemu tome postoje vrlo oprena miljenja i nikako se ne moe rei da su
definitivni ili barem zadovoljavajui odgovori na dohvat ruke. Znaajan je broj
ljudi koji tvrde da rat nije bio jedina solucija za razrjeavanje konflikata jugoslavenskog drutva, ali da je nedostajalo politike volje da se izbjegne. Isto tako
je sasvim otvoreno pitanje o tzv. stratekim ciljevima ratujuih nacionalizama
(tzv. humana preseljenja stanovnitva, dijeljenje BiH, naroito crtanje velikih granica: Karlobag, Virovitica i Drina, Zemun, granini problemi sa
Slovenijom...)475. Okupacija ili trajno osvajanje (pomicanje granica) bio je apsurdan, ali utoliko vie pragmatino-mobilizirajui slogan nacionalista. Zato apsurdan? Zato to je bio neostvariv u suvremenim okolnostima. Pogledajmo neka
iskustva iz nedavnih okupacija sve su u relativno kratkom vremenu neslavno
zavrile, ostavivi za sobom zloine najgore vrste (Vijetnam, Irak, Afganistan).
Nema vie okupacija koje mogu trajati stoljeima ili desetljeima, ne mogu okupaciju odrati ni najvee vojne sile. Utoliko je crno-bijela slika o agresiji i
namjeri zatiranja cijelog naroda takoer ideoloka floskula kojom se izbjegava
cjelovito sagledavanje realnih uzroka konflikta na podruju bive Jugoslavije,
ukljuujui u to i realnu procjenu snaga koje su u sukobima uestvovale.476
samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo i vodili politiku pregovora, a iza tih pregovora smo formirali svoje
oruane snage. Da to nismo uinili ne bismo doli do cilja. (...F. Tuman na skupu na Jelaievom trgu u
Zagrebu 24.05.1992. g., u: Milan uki, Ugaena ognjita irom svijetle, SNS, Zagreb, 2008., str. 11)
Da se na namjernom pripremanju ratne opcije radilo u samom poetku, tj. 1990. godine, upuuju informacije
o ilegalnim stranakim isporukama oruja i dinamita za ruenje srpskih kua tek formiranim ograncima
ili punktovima HDZ-a. Odatle nuno i pitanje: zato se demokratska atribucija mora poduprijeti ilegalnim
naoruavanjem i miniranjem kua nepodobnih graana? A takoer je nedavno (Novi list, studeni 2010.)
objavljena vijest da je u Zapreiu prije dvadeset godina (to znai tokom 1990. godine) formirana prva
naoruana jedinica, naravno pod kontrolom HDZ-a. I opet pitanje: zato oruana jedinica u reiji politike
stranke, uz pravni sistem koji je nije dozvoljavao i u kojemu je bila ilegalna?
475
Ljubomir Anti u dijelu ranije citirane knjige: Srbi u Hrvatskoj stanje i perspektive tvrdi: Na temelju
raspoloivoga materijala (memoarskih biljeaka, knjiga, izjava sudionika, slubenih i raznih audiovizualnih
dokumenata) ve sada sa sigurnou moemo tvrditi da rat u Hrvatskoj nije primarno ni graanski niti etniki
sukob, niti borba za manjinska prava, nego pokuaj ostvarenja jedne koncepcije ureenja ovog prostora.
(str. 49) Ta koncepcija ureenja prostora svakako je velika Srbija. Utoliko je jasno da je ta tvrdnja izravno
u suglasnosti s iskljuivim tezama o agresiji i obrambenom ratu... Kako, pak, tu tvrdnju obrazloeno
dovesti u vezu s programatskim izjavama o remetilakom faktoru i postignutom cilju o samo 33,5%
srpskog puanstva, s postupcima popunjavanja ispranjene teritorije hrvatskim ivljem ili s tvrdnjama o
potrebi prisajedinjenja dijela BiH Hrvatskoj (preoblikovanje geografskog pereca), odnosno o prirodnim i
povijesnim granicama Hrvatske to Lj. Anti ne obrazlae.
476
Koliko je ilavo ustrajanje na jednostranostima u sagledavanju/razumjevanju hrvatsko-srpskog konflikta upozorava Marinko uli: Puno vitra u glavama, Tjednik Novosti, 14. 8. 2009. Piui nekoliko
dana prije etrnaeste obljetnice Oluje, on za lidere dviju zemalja kae: I onda ih odjednom vidi kao zapuhane predvodnike dviju patriotskih liga, srbijanske i hrvatske, od kojih jedna vidi Oluju samo kao najvee
etniko ienje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, a druga samo kao legitimnu i u najveoj mjeri isto
izvedenu oslobodilaku akciju (to pobija niz eksplicitnih Tumanovih izjava prije i poslije Oluje, ali
moda najvie njegova Bespua objavljena jo prije dolaska na vlast). ... Ti razdvojeni, rasporeni stavovi

531

Knjiga 42.indd 531

2.7.2012. 17:29:07

ak i iz perspektive nae osnovne teme (fenomen unitavanja knjiga), izraz

Domovinski rat je dvojben jer obrana domovine podrazumjeva da se brani i
kulturno naslijee. Kako onda objasniti suprotne postupke, ak i na podrujima
domovine gdje nikakvih ratnih okraja nije bilo, i kakve to ima veze s obranom domovine?! Utoliko vie, to su u brojnim ruenjima spomenike batine
uestvovale i vojne jedinice, a na unitavanje i spomenika i knjiga utjecala su i
nadlena dravna tijela, ako niim drugim onda neprocesuiranjem poinioca Ako
je cijela Deklaracija o Domovinskom ratu sazdana na tezi o obrani od agresije, nije li onda spomenuto ponaanje nae vojske i dravnih organa takoer
oblik agresije? Ili je ruenje spomenike batine i ienje knjinica oslobodilaki akt? Ili su pak postojali neeljeni djelovi kulturne batine? Ako su postojali
i ako ih je trebalo unititi onda to opravdava atribuiranje rata kao graanskog.
Nije li jednostranom odredbom agresije, tj. potpunim preuivanjem vlastitih postupaka, koji bi se takoer mogli (i morali) oznaiti kao agresija na nepodobne
komponente hrvatskog drutva (ljude, njihovu imovinu, spomeniku batinu,
knjige, povijesne injenice... ), spomenuta Deklaracija o Domovinskom ratu
i sama izraz iskljuivosti koja je bila (velikim dijelom je jo uvijek) obiljeje
stanja u Hrvatskoj? Tim preuivanjem, stoga, spomenuta Deklaracija postaje
jednostran i samooptuujui dokument.
***

3. Srbi s obzirom na nastanak i zavretak postojanja Krajine.

Poseban tretman hrvatskih Srba 1990-ih vjerojatno e u buduim prouavanjima biti obiljeen kao izraziti primjer iskljuivosti, mrnje, netolerancije i brutalnog zloina samo zato to su pripadnici druge narodnosne skupine. Za nae je
svrhe dovoljno konstatirati osnovnu usmjerenost i intezitet te iskljuivosti kao
podloge za unitavanje onoga to se na bilo koji nain moglo smatrati srpskim,
a u naem specifinom sluaju rije je o knjigama, zatim irilici kao specifinom
pismu i spomenicima.
Naravno, srpska problematika u diskursu nacionalistike politike u
Hrvatskoj 1990-ih ne iscrpljuje se spomenutim specifinim aspektom (knjige,
toliko su ultimativni da ultimativno trae i svrstavanje nacionalnih korpusa s obje strane Dunava. A time
se iroko otvaraju vrata onom sociopatolokom stanju kada se svete nacionalne istine oktroiraju kao jedino
mogue, ak jedino doputene. ... Jer, ako se ostraeno ne stavite na stranu jednih ili drugih, nego odaberete
svoje vienje, ono nuno mora odraavati prva dva, jer ni hrvatska ni srpska optika Oluje nisu pale s Marsa.
One su dva autentina lica ili, ako hoete, lice i nalije istog dogaaja, i koliko god sada ljutito juriale jedna
na drugu, zapravo nema problema u postojanju hrvatske i srpske istine o Oluji. One su, svaka na svoj nain,
tone. Problem je kada se distanca izmeu ta dva vienja ni punih etrnaest godina poslije ba nimalo ne
smanjuje, nego ostaje ukopana u rovove, sada ak i dublje nego na poetku.

532

Knjiga 42.indd 532

2.7.2012. 17:29:07

pismo, spomenici, openito kultura). To je bio samo refleks bitne odrednice nacionalistike politike onoga to je, kao negativan izraz nacionalistike politike,
nazvano stvaranje etniki iste hrvatske drave (I. Banac), ili nacionalistiki
formulirano kao nepodjeljeni hrvatski narodni (nacionalni) suverenitet (Lj.
Anti), ili dokidanje dominantnog poloaja Srba u Hrvatskoj (Z. Tomac), ili
ukidanje privilegija to su ih Srbi imali (Z. Tomac, Lj. Anti, Proglas...), ...
uzimam (ili parafraziram) formulacije koje se nalaze u radovima to u ih malo
nie citirati, premda se mogu nai i brojne druge, u bitnom podudarne s ovdje
navedenim. Rije je o stratekom cilju: svoenju Srba na neznatan postotak,
na nacionalnu manjinu koja nee ugroavati Hrvatsku, koja, ukratko, vie nee
biti remetilaki faktor (F. Tuman). O politikoj, historijskoj i civilizacijskoj
prirodi, odnosno reakcionarnosti, takvog nacionalistikoj diskursa, a naroito o
traginim rezultatima (ubistva ljudi i unitavanje njihove imovine, protjerivanje,
a zatim pljaka i uzurpacije imovine protjeranih ljudi, diskriminacija svake vrste,
od one elementarno egzistencijalne i administrativne (apsurdne manipulacije sa.
domovnicama, zapoljavanjem...) do pravosudne (razlike u tretiranju Srba i
Hrvata s obzirom na uee u oruanim konfliktima) svjedoi golema dokumentacija. Osnovna poruka, sa stanovita tematike koja se obrauje u ovoj knjizi je
ekstremna iskljuivost.
Zato je bilo potrebno u postupku dravnog osamostaljivanja znaajan dio
(oko 1214%) graana, tj. cijelu jednu narodnosnu skupinu, suprostavljati veinskom dijelu graana? Kako je nacionalistikoj politici bilo potrebno simplificirati i falsificirati povijest, tako im je bilo potrebno i ignorirati isprepletenost i
kulturnu sraslost srpske komponente sa cjelinom hrvatske povijesti i kulture,
a posebno u onim djelovima zajednikog ivota, u kojima je srpska komponenta hrvatskoga drutva (najveim dijelom) bila suprotstavljena zloinakoj
ustakoj tvorevini za vrijeme Drugog svjetskog rata 1941.1945. Prihvaanje i
politiko aktiviranje ljudi (dominantno iz emigracije, ali i domaih), koji su na
ustatvu ustrajali, prihvaanje vie ili manje modificiranih ustakih ideja i ciljeva
kao elemenata nacionalistike platforme 1990-ih, moralo je voditi konfrontaciji
s djelovima drutva koji su se tome na bilo koji nain suprotstavljali, a posebno
konfrontaciji sa srpskom komponentom hrvatskog drutva.
Literatura o tome je ve do sada veoma obimna i iako iscrpni odgovori tek
slijede dovoljno je pouzdanih elemente za osnovnu orijentaciju.477
Tu spadaju kako knjige, u kojima se daju cjelovitiji pregledi i pogledi (esto vrlo suprotstavljeni i veoma
razliitog nivoa objektivnosti i ideologinosti), tako i ogroman broj novinskih i asopisnih tekstova u
kojima se opisuju konkretni primjeri iskljuivog postupanja suprotstavljenih strana, ali i neke televizijske
emisije, prvenstveno Latinica.
Svako prouavanje pozicije hrvatskih Srba u socijalnom konfliktu o kojemu je rije, mora uvaiti do sada
nesporno najkvalitetnije priloge dvojice autora: Jovana Miria i Ozrena uneca, a takoer i publikaciju HHO.
477

533

Knjiga 42.indd 533

2.7.2012. 17:29:07

Kao manifestno obiljeje konflikta ne mogu se zanemariti oslovljavanja to

su u svim prigodama (propaganda, napisi, izvjetaji, politiki govori) paualno
koritena: etnici (varijante: srboetnici, srbokomunisti, jugoboljevici i slino)
versus ustae. To se oslovljavanje moe dodue tretirati i kao folklorni relikt,
ali je u stvarnosti refleks konfrontacije dvaju nacionalistikih orijentacija i na
njima zasnovanih politika. Time izraavaju bitni socijalni sadraj konflikta, jer je
jasno to su obje nacionalistike orijentacije i politike tokom Drugog svjetskog
rata zastupale i kakav im je bio cilj (korporativni naci-faizam i monarhija u
slubi kapitala). Nigdje, dakako, nema partizana nijedna od suprotstavljenih
Evo tih naslova:
Dr. Ivo Banac (ur.), Srbi u Hrvatskoj juer, danas, sutra, Hrvatski Helsinki Odbor zaa ljudska prava
(HHO), Zagreb, 1998. (zbornik izlaganja i priloga na okruglom stolu pod tim nazivom, to je odran u
Zagrebu 18. i 19. 10. 1996.)
Jovan Miri: 1) Demokracija u postkomunistikim drutvima: primjer Hrvatske, Prosvjeta, Zagreb, 1996.;
2) Demokracija i ekskomunikacija. Prilozi istraivanju hrvatske politike kulture, SKD Prosvjeta, Zagreb,
1999.; 3) Zloin i kazna. Politoloko-pravni ogledi o ratu, zloinu, krivnji i oprostu, SKD Prosvjeta,
Zagreb, 2002.; 4) Sumrak intelekta. Politoloko-pravni i kulturoloki ogledi, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2006.
U ovim knjigama najpotpunije je teorijski, ali i na bogatom empirijskom materijalu, iskazana retrogradnost
i zloinaki karakter nacionalistike politike u Hrvatskoj 1990-ih, ne samo, ali ipak posebno s obzirom na
srpsku komponentu hrvatskog drutva. J. Miri pritom podvrgava temeljitoj kritici ne samo Miloevievu
politiku nego i, naroito, tzv. Krajiku politiku, odnosno nedoraslost politikog vodstva Srpske krajine.
Ozren unec, Goli ivot. Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj I, II, Demetra, Zagreb, 2007. Na
neto vie od 950 stranica O. unec obrauje sve relevantne aspekte pobune Srba i nezaobilazno je djelo
u prouavanju tog dijela onoga to se dogaalo u Hrvatskoj 1990-ih. Budui da mu je pobuna Srba bitni
predmet istraivanja, nuno su ostali neobraeni dogaaji izvan toga.
Nezaobilazne su i sljedee dvije knjige, obe od veoma kooperativnih hrvatskih Srba, tj. od ljudi koji su
obavljali vane politike funkcije u prvoj dekadi 1990-ih (u parlamentu i u Vladi): 1) Milan uki, Ugaena
ognjita irom svijetle, SNS, Zagreb, 2008. i 2) ivko Juzbai, Srpsko pitanje i hrvatska politika.
Svjedoanstva i dokumenti 1990 2000., (priredio Ilija Rani), Prometej, Zagreb, 2009. Uz jasne stavove i
ocjene, naroita je vrijednost ovih knjiga to donose brojne dokumente, pa italac ima uporite za usporedbe
i kritiku valorizaciju.
Treba svakako s panjom proitati knjigu: Srbi u Hrvatskoj i njihova sudbina, (reprint), Adeona struna
knjiga, Beograd, 2000. Knjiga ima dva dijela, prvi, uvodni: Goran Babi, Sitnje irilice ili: Srbi u Hrvatskoj
(str. 736) i drugi: Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava, Izvjetaj: vojna operacijaOluja i poslije
(str.38232). Knjiga je izila prvotno 1996. godine, a koristim, odnosno navodim reprint iz 2000. godine.
Knjiga Zdravka Tomca, Iza zatvorenih vrata. Tako se stvarala hrvatska drava, Zagreb, 1992. pisana je
kao prikaz politikih postupaka (poteza) stvaranja hrvatske drave svladavanjem stratekih i taktikih
postupaka suprotne strane (Miloevi), ali i opasnosti od vlastitih ekstremnih snaga. Cijelo je jedno
poglavlje posveeno srpskom pitanju: Srbi u Hrvatskoj od vladajueg naroda do nacionalne manjine
(str. 129178). Zanemarimo li njegove kategorine tvrdnje o privilegiranosti hrvatskih Srba, o tome da su
bili vladajui narod... ipak ostaju dva vana obiljeja na koja skreem panju: prvi je apriorno proglaavanje
tog dijela stanovnitva manjinom, apriornim zato to je to bio jednostrani akt nacionalistikih politikih
snaga hrvatskoga drutva, a drugo je obiljeje da Z. Tomac ne spominje razmahani pogrom (izbacivanje s
posla, iz stanova...), ubistva (primjerice u Vukovaru, Gospiu, Sisku, Pakracu, Zagrebu...), miniranje kua...
hrvatskih Srba sve to prije poetka ratnih okraja, najveim dijelom i na podrujima gdje ratnih okraja
nije bilo. A kao potpredsjedniku Vlade ili zastupniku u Saboru sve mu je to moralo biti poznato!! Ni njemu
(kao ni ostalim funkcionarima) nije primjerice mogla promai informacija Nestali. Tko otima ljude (iz
sklonita i kua u Gospiu) uz lanak: Veeslav Kocijan, Vukovar kao simbol, Danas, 19. 11. 1991. A
takvih je informacija bilo vie. Knjiga Z. Tomca svakako je vano svjedoanstvo o kvaliteti i usmjerenosti
nacionalistike politike u Hrvatskoj 1990-ih, naroito one s poetka 1990-ih

534

Knjiga 42.indd 534

2.7.2012. 17:29:08

nacionalistikih politika ne koristi takvo oslovljavanje, a obje podjednako odbacuju partizane (tj. ono to oni simboliziraju) kao nerespektabilno povijesno
naslijee, nastojei na rehabilitaciji etnitva i ustatva.
Oivljeno ustatvo i etnitvo bili su stijegovi pod kojim su vreni brojni zloini ranih devedesetih, podjednako na podrujima pod kontrolom hrvatskih vlasti, kao i na podruju pod kontrolom krajinske vlasti (uperenim protiv
Srba jer su etnici, ili protiv Hrvata jer su ustae). Obim zloina nije bio
jednak ali sutinski, koliina ne mijenja njihovo obiljeje, pogotovo nita ne
znai trvama.
Sudbine stradalnika su potresne, kao to se moglo vidjeti 2008. u emisijama
Latinice Terorizam pod okriljem drave i Faizam nova uskrsnua. Evo
kako je to uvodnim slovom u emisiji izrazio Denis Latin:
Tijekom domovinskog rata u Hrvatskoj je minirano gotovo deset tisua kua. U najveem broju sluajeva radilo se o unaprijed planiranom i od strane drave odobrenom ili ak
poticanom djelovanju protiv graana koji su okvalificirani i kao nepodobni. Vlasnici te imovine preteno su hrvatski graani srpske nacionalnosti koji su poetkom 1990-ih prihvatili
hrvatsku dravu i njene zakone. U prvoj polovici 1990-ih na podruju Bjelovara, Karlovca,
Gospia, a i u Dalmatinskim gradovima, u zrak su letjele i kue Hrvata koji su se usudili
javno usprotiviti postupku protiv svojih susjeda Srba.
Graani su imali pravo zatraiti nadoknadu od drave za unitenu imovinu temeljem
lanka 180. Zakona o obveznim odnosima. Kako se sve vei broj ljudi poeo javljati sudovima s odtetnim zahtjevima za minirane kue, HDZ, Vladimir eks i Vice Vukojevi u Saboru
pokreu brisanje lanka 180. Panika zbog toga nastaje tek 2002. Kada meunarodni sud u
Strasbouru presuuje u korist bjelovarske obitelji Kuti kojoj je 1991. kua dignuta u zrak,
te Hrvatskoj naloio da se ima popuniti pravna praznina koja je nastala eksovim brisanjem
lanka 180. i u sudskim postupcima dade pravedna naknada za uniteno.478
Jednostranost tretiranja hrvatskih Srba izrazito je obiljeje i knjige Ljubomira Antia i Franje Letia,
Serbian Terrorism and Violence in Croatia 1990 1991, Ministarstvo informiranja RH Durieux, Zagreb.
Ve u prvoj reenici predgovora (F. Leti) jednostranost je naglaena: Rijetko se piu knjige koje na ovako
ogranienom prostoru opisuju toliko mnogo akata nasilja poinjenih od lanova jedne etnike manjine protiv
brojano veeg naroda s kojim je zajedniki ivjela na istoj teritoriji (str. 7). Kao i kod Z. Tomca ni rijei
o nasilju brojano veeg naroda! Vana je i knjiga Slavka Degoricije, Nije bilo uzalud, ITG d.o.o.,
Zagreb, veljaa 2008. Glavnina teksta posveena je pobunjenim Srbima i pregovorima to ih je s njima
Degoricija vodio. S obzirom na sve zloine i patnje ljudi, a naroito zatim i s obzirom na posvemanju pljaku
narodne imovine, nezaposlenost itd. Degoricijin naslov zvui kao cinizam najgore vrste. Za koga svo zlo to
se dogaalo nije bilo uzalud? Za veinu stanovnitva ili za odabranu skupinu koja je zgrabila priliku? Da
nisu svi skloni ispraznom trijumfu pokazuje u jednom svom lanku novinar Marinko uli: Je li se Hrvatska
isplatila?, Tjednik Novosti, 27. 2. 2009.
Jednostranost u prikazivanju (nasilja, zloina...) nastavlja se, meutim, po inerciji i nakon svih spoznaja o
injenicama do kojih se dolo proteklih godina o emu svjedoi lanak o sadraju udbenika koji se koriste
za nastavu: Paula Arbutina, Mama, zato nas nazivaju etnicima, Tjednik Novosti, broj 552, 18. 12. 2009.
478
Od ekstremno nacionalistikih politikih snaga (HDZ i slini), kojima je istjerivanje hrvatskih Srba bilo
dio programa, nije se moglo oekivati da e popuniti pravnu prazninu. Ali je nevjerojatno da ni politike
snage, koje su se deklarirale kao socijal-demokratske ili liberalne, a na izborima sijenja 2000. godine smjenile ekstremno nacionalistike politike snage, nisu nale za shodno da eksVukojevievu pravnu manipu-

535

Knjiga 42.indd 535

2.7.2012. 17:29:08

Tokom emisije su prikazani primjeri provoenog terorizma (svjedoenje ljudi kojima se to dogodilo, sa dokumentiranim snimcima i podacima), ali je znatan
dio emisije posveen i apsurdnostima zakonodavnog i pravosudnog djelovanja,
kojim ne samo da nisu obeteene rtve dravnog terora, nego su te rtve jo
morale platiti dravi parnine trokove!479
U Latinici Faizam nova uskrsnua vrlo dokumentirano je prikazano
manifestiranje profaistikih, posebno ustakih, stavova, simbola i izrazite ovinistike mrnje. U prvom dijelu emisije (s naslovom: Ustaluk nije nestaluk,
autorica Nataa Ban Leskovar) bila je rije o performansima pjevaa Perkovia
Thompsona, koji potie manifestacije ustatva (naroito je tome doprinijela njegova surova pjesma Jasenovac i Gradika stara... u kojoj se slave stravini
zloini ubijanja ljudi, naroito Srba, u vrijeme ustake strahovlade tzv. NDH), a
vrlo uvjerljivo je prikazano kako na te poticaje egzaltirano reagira prisutna publika (najee uzvicima Ubij Srbina uz faistiki pozdrav Za dom spremni
laciju (sramotu) radikalno odbace, ime su pokazale da u bitnom slijede politiku diskriminacije graana
hrvatskih Srba. Ustrajale su na tome usprkos javnom ukazivanju da je to nedopustivo. S tim u vezi treba
ovdje navesti nekoliko opaski to ih je o tome iznio odvjetnik Anto Nobilo u svom prilogu: Vlada zakonom
o naknadi tete provodi Tumanovu ideju o spreavanju povratka Srba, Globus, 28. 1. 2003.
Vlada Ivice Raana upuivanjem u saborsku proceduru prijedloga Zakona o odgovornosti za tetu
nastalu tijekom teroristikih akcija i javnih demonstracija zorno je pokazala da je u odreenoj mjeri zaista
nastavlja Tumanove politike prema hrvatskim Srbima... Vladajua politika od 1990. do 2000. bila je
izrazito nacionalistika i u znaajnoj mjeri pridonijela je stvaranju klime podobne za masovno nanoenje
tete hrvatskim graanima srpske nacionalnosti, a neki ogranci tada vladajue stranke praktiki su se i sami
ukljuili u organiziranje teroristikih ina... Nakon svega, ni za vrijeme HDZ-a, a sutinski ni za vrijeme ove
vlasti nitko bitan na hrvatskoj strani nije kazneno odgovarao za namjerno oteivanje imovine civila i za
ubijanje i ranjavanje civila... Raanova vlada, umjesto da jasno i nedvosmisleno osudi opisanu Tumanovu
politiku i same zloine... predlae Saboru da donese zakon koji e u potpunosti onemoguiti obeteenje za
pretrpljenu materijalnu tetu uglavnom Srbima, ali i ponekom nepoudnom Hrvatu.
Dakako da ni ova, pravniki vrlo kvalificirana (jer ju je izrekao afirmirani pravnik), intervencija nije poluila
nikakav efekat diskriminacija je nastavljena, a time je nastavljena i nacionalistika politika, kojom je 1990.
konflikt zapoeo.
O miniranju kua na podruju Bjelovara vidjeti napis Paule Arbutine, Teroristiki akti pod okriljem drave
na podruju Bjelovara, Tjednik Novosti, Broj 524, 31. 12. 2009.
U red slinog, ali i obimnijeg teroristikog akta pod okriljem drave pripada i akcija Kriznog taba
Slavonske Poege izgon ljudi iz sela, a zatim ubistva ljudi i unitavanje (paljenje, miniranje, pljaka...)
imovine, to je ostalo nekanjeno i zbog ega je Srpski demokratski forum polovinom 2010. podnio kaznenu
prijavu protiv petorice odgovornih ljudi.
Isti obrazac postupanja primjenjen je na zahtjeve za pravnom zatitom ili obeteenjem porodicama ubijenih Srba, o emu e italac nai brojne informacije u lancima koji su objavljeni u Tjedniku Novosti, ali i u
Novom listu tokom 2009. i 2010. godine (i prijanjih godina dakako). Navodim ovdje kao ilustraciju samo
sljedee: Nenad Jovanovi, Tui dravu, ali to e debelo platiti, Tjednik Novosti, broj 545, 28. 5. 2010.;
Zorana Deljanin, Sluaj Varivode: Umjesto odtete za ubojstvo roditelja, drava ispostavila raun za sudske
trokove. Jovan Barii se nadao pravdi, a dobio uplatnicu na 54.000 kn, Novi list, 10. 6. 2010.; Zorana
Deljanin, Joso Trlaja, Hrvatski zakonodavni apsurdi potvreni u punom sjaju na sluaju Mile Pavasovia
iz Skradina. rtvi ispostavili raun za sanaciju minirane kue, Novi list, 23. 3. 2010.; Paulina Arbutina,
Kad se zloin dvostruko isplati. Marica eatovi, ijeg je mua pripadnik HV-a ubio 1991. godine, mora po
drugi put platiti deset hiljada kuna sudskih trokova (portal H-alter, 22. 12. 2009.).
479

536

Knjiga 42.indd 536

2.7.2012. 17:29:08

s ispruenom desnom rukom). Uesnici u emisiji Latinica nastojali su, uz osude takvih manifestacija, objasniti i razloge to se takvo neto dogaa. Jedan od
uesnika (Ivo Banac, tada predsjednik HHO) dodao je, nakon tvrdnje da mladi
ljudi koji u tome uestvuju ne znaju za mnotvo injenica: ...a osim toga, i ovo
je kljuna stvar, 1990-ih dobili su itav niz poruka sa samog hrvatskog dravnog
vrha koji je suprotan svemu ovome to smo mi veeras rekli. To moramo znati. Ovakva jedna emisija, oprostite, 1990-ih ne bi bila mogua u Hrvatskoj, na
Hrvatskoj televiziji. Stvari su se promjenile. Vrlo jasno je konstatirano da na tim
proustakim performansima uestvuje i niz aktualnih ministara Vlade, a jedan od
njih se i izriito hvali svojim poznanstvom s pjevaem Perkoviem.
U drugom prilogu ove Latinice (Ustae iz naeg sokaka, autor Saa
Kosanovi) prikazano je kako su od prvih dana prevrata i uz toleranciju, ali i
aktivno sudjelovanje vodeih politikih snaga i organa drave, ustaki nostalgiari bez ustruavanja iskazivali svoje opredjeljenje (oskvrnjivanje i/ili ruenje
anifaistikih spomenika i postavljanje spomenika ustakim ratnim zloincima,
ustaki nazivi i oznake vojnih jedinica itd., itd.).
Velimir Sekuli u tekstu Vrijeme oholog bezakonja, Prosvjeta, godina
12, broj 72 (682), Decembar 2005. (str. 6871).dobro opisuje stvaranje atmosfere netrpeljivosti prema Srbima u hrvatskom drutvu, u emu je velikog udjela
imala Vrdoljakova dalekovidnica, ...koja nas je sve htjela odavde otjerati, sa
svojim zapjenuenim voditeljima, gomilanjem stalnih histerinih epiteta i dnevnikom picom koja je svaki put tjerala naeg kunog ljubimca da zavija pred
ekranom.... Rat se po njegovom sudu nije mogao izbjei ...jer su vlast osvojili
psi rata. Donosi biljeku i o raspoloenju svojih sunarodnjaka o Oluji:
To su zadnji potezi politike preseljenja naroda. (Zadnji?). Nismo vjerovali da je ta
politika mogua krajem 20. vijeka. Ovakva politika teak je anticivilizacijski, antihistorijski
i antikulturni in. Na alost, na nju je na kraju pristala i meunarodna zajednica.
Odavde ne moemo ocijeniti koliki je srpski doprinos ovakvom razvoju stvari jer smo
zaglueni propagandnom bukom, ali su Srbi doprinijeli zlu nesumnjivo uvijek kada su pribjegli teroru, pljaki, zlostavljanju, izgonu i ubistvu, ega je vjerovatno bilo vie nego to
bismo eljeli da vjerujemo.
Prema svjedoenju njegovih starih suboraca (Tripalo), preseljenje naroda stara je
opsesija hrvatskog predsjednika. Sijanjem netrpeljivosti, on je sa svojim istomiljenicima
uspio postii nacionalni konsenzus o tom pitanju. Ve pet-est godina sluamo: Kome se ne
svia, neka ide, Srbi van! i slino. Istjerivanje Srba je program, i on je ostvaren. Niko nas
ovdje ne zadrava. Svi nas tjeraju. Uglavnom svi. Pitaju se to nas jo dri, zato smo jo tu,
kad emo otii. Srbima se ne daje mogunost za dostojanstveni ivot u Hrvatskoj. Biti Srbin
istoni je grijeh u Hrvatskoj. To se smatra subverzivnim, nepotrebnim, stidnim....
Kako nastaviti ivjeti u takvoj dravi nas stotinjak hiljada koliko nas je jo moda ostalo. Nemamo kud. Svi ne stanemo u Srbiju. Ovdje nas ne ele.
Pod zemlju?

537

Knjiga 42.indd 537

2.7.2012. 17:29:08

Mi smo pripadnici razbatinjenog naroda. Ostali smo bez svih historijskih tekovina, a
sada i bez zemlje i naroda. Nemamo nita i isti smo i pred onima koji su otili i onima koji
su ostali (str. 69, 70).

***
Iz navedenog se jasno nazire zato sam ovaj fragment naslovio: Srbi s obzirom
na nastanak i zavretak postojanja Krajine. Rije je o tome da je u Hrvatskoj
1990-ih problem Krajine bio samo jedan segment srpske problematike
najrazvikaniji i najvidljiviji dodue. Svoenje srpske problematike samo, ili
preteno, na taj segment ima za svrhu prikrivanje cjeline postupaka nacionalistike politike tokom 1990-ih. Stoga smatram da treba, nasuprot toj redukciji i
namjernoj manipulaciji s postojanjem Krajine, kao opravdanjem za iskljuivost
nacionalistike politike, insistirati na sljedeem:
1) Socijalni konflikt s kojim smo se suoili u Hrvatskoj (i Jugoslaviji kao cjelini)
ne moe se razumjeti ukoliko se ne uvai kompleksnost tzv. srpskog pitanja,
tj pitanja o poziciji Srba. Kljuno pitanje jeste ono o karakteru socijalnog konflikta, a iz svega to sam prethodno naveo, rije je o graanskom ratu. Meutim,
s obzirom na historijske okolnosti, viestoljetno trajanje, srpsko pitanje je u
tom graanskom ratu, tj. u Hrvatskoj 1990-ih postalo njegovim nezaobilaznim
dijelom (kao to je idovsko pitanje nezaobilazan dio nacistike politike u
Hitlerovoj Njemakoj) i to u tri naroito naglaena aspekta nacionalistike politike: prvo, iskljuenjem hrvatskih Srba kao konstitutivnog elementa hrvatskog politikog suvereniteta (najprije kao graana, insistiranjem na dominaciji ili
iskljuivo na politikom suverenitetu hrvatskog naroda, a zatim i kao konstitutivnog naroda, to je bio rezultat njihova uea u oslobodilakom ratu), drugo,
neosnovanim tretiranjem hrvatskih Srba kao neprijatelja hrvatske dravnosti
ostvarivana je homogenizacija ili kohezija hrvatskog nacionalnog korpusa da bi se dobila masovna podrka za ostvarivanje ciljeva drutvenog prevrata
(stvaranje osnova kapitalistike ekonomske strukture) i, tree, time to je svojom
tradicijom, tj. masovnim ueem u antifaistikoj borbi i s njom povezanoj socijalistikoj preobrazbi ekonomske strukture, bio do odreene mjere reprezentant
socijalne revolucije, sadrajno potpuno razliite od nacionalistike revolucije
1990-ih.
2) Srpsko pitanje u Hrvatskoj 1990-ih takoer se ne moe razumjeti bez uvaavanja cjeline srpskog korpusa, a to znai da se pozicija hrvatskih Srba
mora promatrati kao cjelina kao pozicija urbanih Srba i kao pozicija Srba u
Krajini. Obje su komponente hrvatskih Srba bile na udaru pogroma to ga je
koncipirala nacionalistika politika. Ipak, oblici, intenzitet i oscilacije pogroma
538

Knjiga 42.indd 538

2.7.2012. 17:29:09

bili su razliiti, ali se moe smatrati nespornim da su prvi na udaru bili upravo
urbani Srbi (ubistva, otputanje s posla, prijetnje, ruenje kua, izbacivanje iz
stanova...) premda su, kako je u citiranoj Latinici reeno, ...poetkom 1990-ih
prihvatili hrvatsku dravu i njene zakone.480 I statistiki je broj urbanih Srba,
koji su uslijed pogromakih postupaka bili prisiljeni napustiti Hrvatsku prije veih ratnih okraja, obimom blizu impozantnom broju od oko 150 do 200 hiljada
Srba s prostora Krajine, koji su vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i
Oluja protjerani (o emu se podaci mogu nai u publikacijama zvanine statistike o popisu stanovnitva).
Potrebno je dodati: Krajina je kao politika injenica sama u sebi prelamala iste one boljke to ih je prelamala slubena Hrvatska: izraziti nacionalizam, u brojnim primjerima surov odnos (ubistva, pljaka, ruenje kua) prema
graanima druge (dominantno hrvatske) nacionalnosti, ali i prema Srbima koji
nisu pristajali uz tu politiku, nespremnost na dijalog i nuan kompromis, da ne
spominjem nerealne tlapnje o otcjepljenju. Stoga mi se ini sasvim neodmjerenim stav Slavka Degoricije kojim, na samom poetku svoje knjige (Nije bilo
uzalud), problem Krajine reducira na samo jedan aspekt spora (na teritorij):
mi smo (hrvatska vlast) odmah ...uvjeravali svijet da je na Republiku Hrvatsku
izvrena agresija Srbije, Crne Gore i JNA s namjerom otimanja hrvatskog teritorija poticanjem pobune srpskog stanovnitva i s krajnjim ciljem ruenja Republike
Hrvatske., a u isto smo vrijeme (opet mi, tj. hrvatska vlast), bili izrazito miroljubivi i kooperativni: Dokumenti Sabora Republike Hrvatske i predsjednika
Katalog pogromakih postupaka mora biti prije ili poslije sastavljen (ukljuiv i onih na podruju Krajine).
Ovdje bih samo podsjetio na jo uvijek nerazjanjena ubistva graana srpske narodnosti i prije poetka tzv.
ratnih okraja, primjerice u Vukovaru, Sisku, Pakracu i Pakrakoj poljani, Osijeku, Podpapukim selima, ali i
u Gospiu... Za deloacije iz stanova postoji obilje registriranih primjera u tampi i periodici iz tog vremena.
Ipak mi se ini da je posebno vana knjiga: Hrvatski Helsinki Odbor za ljudska prava (HHO), Deloacije
u Republici Hrvatskoj. Pravni, etiki i socijalni aspekti, Zagreb, 1994. Knjiga sadri raspravu sudionika
skupa, odranog u Zagrebu 2. i 3.10.1994., ali kao prilog ima jo tri vana teksta: 1) Pismo Zagrebakog
nadbiskupa kardinala Franje Kuharia Predsjedniku Sabora RH, 2) Izjava o deloacijama komisije IUSTITIA
ET PAX, 3) Izvjetaj o deloacijama Meunarodne helsinke federacije za ljudska prava, oujak 1994.
Da su se brojni hrvatski Srbi kao graani Hrvatske aktivno ukljuivali u obranu gdje je to bilo potrebno i
mogue, godinama je prekriveno velom utnje, iako je prvi poginuli hrvatski policajac (milicioner), Goran
Alavanja, bio Srbin. Jo za rata novinar Goran Vei je ukazao na primjer iz Knina kad je zatvorski uvar
spaavao ivot zatvorenog Hrvata njegov lanak Ljudi s pet prstiju objavio je portal H-alter 26. 10.
2010. in memoriam, u povodu smrti G. Veia. Sluajno ili ne, tek je predsjednik Ivo Josipovi krajem 2010.
odlikovao Srbina Aleksandra Jeftia, Vukovarca koji je 1991. godine spaavao ivote zatoenim Hrvatima i
tek se tada pojavio opirniji lanak u kome se govori i o ueu graana srpske narodnosti u obrani Hrvatske
(Davor Butkovi, I Srbi su branili Hrvatsku, Jutarnji list, 6. 11. 2010.) Vidjeti i lanak Davora Krile,
Sreom, neki se ne moraju ispriavati, Slobodna Dalmacija, 6. 11. 2010. Na drugoj strani, u Trebinju,
svoj je ivot rtvovao mladi vojnik Sran Aleksi branei prijatelja muslimana, jednako starog kao i on, od
svojih ovinistiki razjarenih sunarodnjaka, i tim svojim inom podigao sebi trajan spomenik ljudskosti.
Sve ovo to navodim pokazuje kako i u razdobljima masovne histerije sve zavisi od karakternih osobina
pojedinca, ovjeka kao ovjeka bez obzira na nacionalnost itd. i kako je stoga apsurdno suditi o ljudima
iskljuivo prema nekom akcidentalnom obiljeju kao to je nacionalnost...
480

539

Knjiga 42.indd 539

2.7.2012. 17:29:09

Republike Hrvatske nedvosmisleno ukazuju da nam je prvenstveno bilo vano

rijeiti srpsko pitanje na miran nain (str. 14, 15).
U emu je redukcija problema? Najprije u tome to je za nezadovoljstvo,
strah i nepovjerenje hrvatskih Srba, a to je takoer snano doprinijelo nastanku
Krajine, ve od 1989./1990., pa nadalje, postojalo obilje verbalnih antisrpskih
iskaza i prijetnji od strane vladajue politike, a takoer i pogromakih postupaka
prema hrvatskim Srbima na podrujima koja su bila pod kontrolom hrvatske
vlasti (otputanja s posla, ubistva, ruenja kua...). Zato to S. Degoricija, u knjizi preteno posveenoj pregovorima s pobunjenim Srbima, nije potanko, tj.
u mjeri koju sam problem zasluuje, obradio, premda je, kao i Z. Tomac, sve te
injenice znao, a iz ega bi onda proizila i objektivnija slika o uzrocima pobune Srba? I kakvu onda vrijednost moe imati tvrdnja o Dokumentima... u
sudaru sa zbiljskim injenicama koje su suprotne od visokoparnih fraza u njima
ispisanim osim da je rije o finom tkanju licemjerja?481
Neusporedivo cjelovitiju ocjenu problema pobune Srba i Krajine dali
su u svojim radovima (naslove vidjeti u fusnoti 130) hrvatski Srbi Jovan Miri
i ivko Juzbai (da ne spominjem i druge autore), koji su veoma otro osudili
politiku neodrivost i avanturizam onih snaga koje su insistirale na ekstremnim
rjeenjima za Krajinu, ukljuiv u to i tzv. velikosrpske pretenzije. Kao ilustraciju navodim ovaj Juzbaiev stav:
U jednom intervjuu482 precizno sam rekao, to se tie Srba u Hrvatskoj, da oni trebaju
481
Bilo mu je sasvim sigurno poznato, kao visokom vladinom funkcionaru, tovie, pomoniku ministra
unutarnjih poslova jedno vrijeme, to se to dogaalo u Zadru 2. svibnja 1991. godine, a postalo je poznato
kao zadarska kristalna no. Godinama je taj dogaaj zatakavan, a italac moe o njemu nai informaciju
u lanku Ernesta Marinkovia, Kristallnacht Zadar 1991., Tjednik Novosti, broj 535, 19. 3. 2010. Evo
poetnog dijela lanka: Masa se valjala ulicama Zadra tog 2. svibnja 1991., u njoj velik broj policajaca, uniformiranih i naoruanih, koji su vikali: Ajmo momci, bre malo s tim! Nije poznat toan broj demoliranih
objekata u vlasnitvu Srba. Sluaj je slubeno zakljuen prije osam godina. San i politiku Franje Tumana
o etniki istoj dravi na jedinstven su nain u Hrvatskoj osjetili graani Zadra. Mjesecima prije poetka
otvorenih ratnih sukoba i svakodnevnog bombardiranja grada, Zadranima srpske nacionalnosti svakodnevno
je davano do znanja da su u svom gradu postali nepoeljni. Golemi pritisak kulminirao je prazninog 2.
svibnja 1991. godine kada se neviena koliina mrnje sruila na Zadar. U poslijepodnevnim satima poela
je nezapamena orgija ulicama grada. Mahnita rulja prema nekim procjenama Zadrom se razmiljelo vie od
dvije tisue ljudi oboruana palicama, kamenjem, ali i vatrenim orujem, demolirala je i pljakala ugostiteljske, trgovake i ostale objekte u vlasnitvu Srba. Po uzoru na nacistiku Njemaku i unitavanje idovske
imovine, i u Zadru je obraun sa Srbima otpoeo kristalnom noi. I to usred bijela dana.
482
U Juzbaievoj knjizi Srpsko pitanje i hrvatska politika... intervju se nalazi na str. 120124:
Velikosrpstvo zloin nad Srbijom, (intervju vodio Josip midt), Slobodna Dalmacija, 30. 11. 1991.
Evo tog stava na koji se Juzbai poziva:
Srbi u Hrvatskoj mogu imati sva prava i dunosti po mjerilima meunarodne zajednice, dakle najvea
dostignua, ali ne mogu imati svoju dravu na hrvatskom teritoriju, niti mogu federalizirati Republiku
Hrvatsku. Duboko sam uvjeren da to prihvaa najvei dio Srba u gradovima (takvih je oko 73 posto), a sve
vie i Srba koji ive u selima spomenutih jedanaest opina. Srbi u Hrvatskoj nisu peta kolona niti mogu
prihvatiti sindrom kolektivne krivice za strane zloine koje su etniki izrodi uinili prema hrvatskom
narodu. Svi pravi i poteni Srbi se ograuju od tih zloina to izazivaju u nama duboku bol nad nevinim

540

Knjiga 42.indd 540

2.7.2012. 17:29:09

imati sva prava i dunosti po mjerilima meunarodne zajednice, ali da ne mogu imati svoju
dravu na hrvatskom teritoriju, niti mogu federalizirati Republiku Hrvatsku. No, ve tada
sam u svojim javnim istupima jasno i glasno upozoravao na mnoge propuste nove hrvatske
vlasti, poevi od otputanja s posla mnogih radnika, a posebno Srba, nezakonitih postupanja, radikalne i ekstremistike retorike, unitavanje partizanskih antifaistikih spomenika i
slino. Upozorio sam da neki postupci podsjeaju na Pavelievu ustaku NDH, ime se obilato hranila miloevievska propaganda, gurajui Srbe u sukob s hrvatskom vlau. Ekstremisti
su proizvodili ekscese i produbljivali sukobe, smanjivao se prostor za miroljubiva i demokratska rjeenja (str. 21, 22).

Ne moe se mimoii ni ocjena Stanka Lasia o politici koja se vodila prema

hrvatskim Srbima, ocjeni koja se nikako ne podudara s nacionalistikim euforinim iskazima zadovoljstva kako smo rjeili srpsko pitanje u Hrvatskoj. S
obzirom na njegovo mjesto ili znaenje u intelektualnom ivotu hrvatskog drutva ta ocjena je posebno vana. U ve ranije citiranoj knjizi Autobiografskih
zapisa Lasi obrazlae kako je polovinom 1990. godine dolo do njegovog politikog angairanja prihvaanja predsjednike dunosti u Hrvatskom vijeu
Evropskog pokreta vjerujui da moe ...smanjiti (barem to) dvije opasnosti...
a koje su mi u tom asu izgledale kobne: iluzija o Evropi, novi oblik monoloke
svijesti u kojem je Nacija zamijenila Klasu. Iluzija bi bila pomisliti da sam uspio
u smanjivanju tih opasnosti. Jedina mi je satisfakcija (ali to to znai?!) da sam
meu prvima, ako ne i prvi, o tome govorio (str. 573, 574).
Brzo se uvjerio u snagu opasnosti koje su mu se inile kobnim: Slika
s Tumanove Cvjetnice upozorila me da ubrzo nee biti u opasnosti Hrvatska
nego sloboda: Hrvatsku nita nee slomiti ako ona ne slomi samu sebe gazei
po slobodi i uivajui u svom monolitnom biu. Stoga je u svom djelovanju
ustrajavao na stavu kojeg je posljedica... mogla biti samo obrana svega onoga
to se saima u kategoriji demokracije. Svaki oblik nedemokratskog ponaanja
(od irenja proustakih parola i amblema preko nekanjenih zloina poinjenih
u ratu do proglaavanja stranakog protivnika izdajnikom i slugom) (str.
574, 575).
Njegov nedvosmislen stav o proustatvu citirao sam ranije (vidi u fusnoti
103), a dogaanja u Hrvatskoj su ga dovela ...u kunju da napustim distancirani politiki angaman i ukljuim se u aktivnu politiku odnosno u profesionalnu
rtvama. Ali, isto tako su i izrodi s hrvatske strane izvrili strane zloine u Lici, Baniji, zapadnoj Slavoniji
i po gradovima, odvodei mirne i lojalne Srbe za iju se sudbinu vie ne zna. Republika Hrvatska mora biti
pravna drava i bez obzira na rat ona mora zatiti svakog lojalnog graanina bez obzira na naciju, vjeru i
stranaku pripadnost. Nova hrvatska vlast mora sprijeiti da pojedinci dijele pravdu kako oni hoe. To nam
najvie rui ugled u svijetu i moe usporiti nae priznanje u meunarodnoj zajednici. Samo demokratska
Hrvatska ima dobru perspektivu u zemlji i svijetu, i nikakva druga opcija, ni komunistike ni faistike
varijante, ne dolazi u obzir (str. 123). U knjizi je mnotvo slinih stavova (knjiga je najveim dijelom
dokumentarne naravi, a prvi je dio razgovor s Ilijom Raniem (str. 1592) u kojemu . Juzbai daje cjeloviti
pogled na iskustva svog politikog angairanja.

541

Knjiga 42.indd 541

2.7.2012. 17:29:09

politiku analitinost.
Bilo je to tjedan dana nakon 4. kolovoza 1995. U Oluji se dogodilo ono ega sam
se najvie bojao poslije mimohoda na Jarunu 30. svibnja 1995. Hrvatska je uivala u snazi,
a ne u misli i moralu. Ja sam za razliku od svog naroda, u njegovoj golemoj, pregolemoj
veini, za razliku od meni blizih i dragih osoba odmah procjenio Oluju kao najvei
hrvatski promaaj, a ne kao velianstveni dogaaj odnosno kao neto najvelianstvenije
to je imao domovinski rat kako je o tome govorio Zvonimir ervenko, naelnik Glavnog
stoera Hrvatske vojske u vrijeme operacije Oluja.
Da ne bi bilo nikakve zabune, elim odmah rei kako sam smatrao da je najvei zloin
poinilo rukovodstvo Krajine, koje je u svojoj samouvjerenosti, ludosti i kriminalu izgubilo
svako dodir sa stvarnou... Milanu Babiu i Milanu Martiu sudit e jednoga dana sam taj
narod, a ve mu je danas jasno u kakvu su ga katastrofu uvukli.483
Nisam htio i nisam mogao svaliti svu krivicu na njih. Njihov me je zloin dirao samo u
onoj mjeri u kojoj me dira tui zloin, a ne moj. Bio sam protiv vojne operacije. ak i uoi
Oluje nisam u nju htio vjerovati, to sam svima oko sebe govorio. Bojao sam se da e u njoj
doi do punog izraaja oni postupci koji su bili zatakavani, nekanjavani i tolerirani cijelo
vrijeme rata i o kojima javnost nije bila do kraja upoznata, ali se ipak znalo da hrvatske vojne
i civilne operacije nisu bile bez zloina: Pakraka Poljana, Mekuanski most u Karlovcu,
Gospi, ubojstva civila po selima i gradovima, osobito u Osijeku, Sisku, Karlovcu, Splitu,
ali i u Zagrebu (praena i silovanjima, sluaj Zec), ruenje srpskih kua (koje su pokuali
spaavati ovom kukavikom krilaticom, ne ruite, dobro e nam doi!), dizanje u zrak crkava
i sjedita crkvenih vlasti, pljakanje tue imovine.
Nadao sam se da je dravni i vojni vrh svjestan ove opasnosti i da nee ii u takvu operaciju dok ne bude posve siguran da ona nee Hrvatsku baciti na moralno dno. Vjerovao
sam da e poduzeti sve kako bi se i najmanji prijestupi onemoguili, ako se ve operacija
nije mogla izbjei zbog Martievih ubijanja i ucjena.
Na alost, Oluja je opravdala moja strahovanja... S gnuanjem sam primio kvalifikaciju Petera W. Galbraitha kao traktorskog ambasadora jer je pomagao srpskom stanovnitvu koje je u panici bjealo. Nisam mogao podnijeti ljubljenje hrvatske zastave na kninskoj
tvravi (to se radi u operetama loeg ukusa), mahanje rukom uz slavodobitni povik, Idite,
neka idu (s potajnom nadom da smo ih se napokon rijeili). Nisam se mogao osloboditi
straha da e biti pobijeni brojni ljudi koji nisu uspjeli pobjei. Njihov se broj, zasad, popeo
na nekoliko stotina nevinih rtava! Ubojstva starih ena opravdavala su se samoobranom:
drale su pod kikljama teke mitraljeze! Odmah su se pozivali nai prognanici i izbjeglice da
483
Umeem ovdje jedan malo poznati dodatak, a na koji vrijedi upozoriti, da je Mirko Demi, ovjek koji
je za trajanja Krajine bio u Glini u listu Srpski glas, to je tamo izlazio, 10. 2. 1992. u lanku Seobe ili
rezervat za soldatenvolk napisao: Naavi se izmeu ekia i nakovnja, stegnut u klijeta dviju krajnosti,
ovaj narod vie ne zna ko mu glavu nosi. Naputen je, prevaren i prestraen. Ukoliko eli da sauva svoje
fiziko bie, preostale su mu dvije mogunosti, iako ni njih ne moe birati sam: nastavak seoba ili icom
ograen rezervat. ... To to ih je pokrenulo zove se nacionalna politika. Kako izgleda, nacionalne politike, hic
et nunc, mogu postojati samo ako su meusobno sueljene i nipodatavajue. Tako netolerantne, isfrustirane
i iskompleksirane, one svoj opstanak vide u takozvanoj pobjedi koja jedinu alternativu ima u, nedaj boe, porazu. Mirko Demi, Slaenje gorinom. Izb(j)eglitvo po sebi i o sebi, Slubeni glasnik SKD Prosvjeta,
Beograd Zagreb, 2008., str. 9. Demi je i sam za vrijeme Oluje bio prisiljen izbjei iz Krajine i ova
njegova knjiga je osvrt na tragediju i tekoe izbjeglitva. Htio bih naglasiti: i u Krajini su postojali ljudi
svjesni da nacionalistika politika vodi samo zlu, da je svaki od sukobljenih nacionalizama iskljuiv i poguban...

542

Knjiga 42.indd 542

2.7.2012. 17:29:09

se mirno usele u kue u kojima su kreveti bivih vlasnika jo bili topli. Pljakalo se sve do
ega se moglo doi...Sve je nalikovalo na katastrofu, a ne na pobjedu.
Za mene je Oluja znaila kako se to kae zadnju kap u prepunoj ai. Usred slavopojki, samohvala i nevjerojatnog samozadovoljstva nastojao sam sauvati hladnu glavu,
kritiku svijest. Od svega je najstranije bilo to to se u tom pijanstvu nije diglo vie trijeznih
glasova, osobito u oporbi. utjelo se, meu nama su zloinci mirno hodali. Kao heroji.
Rekao sam sebi: to nije samo teak politiki promaaj nego i ekonomski, intelektualni,
kulturni pa ak i vojni. Kad spominjem ovaj posljednji, mislim na opasnu tatinu i neumjerenu oholost koja je spopala stalni vojni kadar, a prije svega vojni vrh i neke vitezove i
sokolove (Zovi, samo zovi...) od kojih se pravio mit. (str. 582, 583, 584)

Iz ovog, namjerno opirnijeg, navoda italac moe i sam zakljuiti da

je Lasieva ocjena bliza onoj Mirievoj i Juzbaievoj. Lasi, kao ni Miri i
Juzbai, nije nimalo njean u ocjeni politike koja je dovela do Krajine i
zatim politike u Krajini, ali ga to nije navelo da opravdava zloine to ih je
poinila hrvatska strana. Naprotiv! To je vjerojatno razlog da se u hrvatskoj
javnosti Lasieve ocjene preuuju, ignoriraju ili omalovaavaju. Ipak, kako je
to dobro primjetio Lino Veljak u svom prikazu Lasieve knjige: Njegovo djelo
jest svjedoanstvo o dubini individualne katarze a njegov utjecaj na hrvatsku
intelektualnu javnost demonstrirat e dosege Lasieva doprinosa kolektivnoj
katarzi, koja se u Hrvatskoj nalazi na samom poetku. A da je nuna ne samo na
teorijskom planu treba li to jo ponavljati? (Republika, broj 263, 1630.6.
2001., str. 44).

4. Pravosue kao instrument pretvorbe i iskljuivosti484

Iz dosadanjih je izlaganja jasno da je i pravosue moralo slijediti promjene u
Hrvatskoj 1990-ih. Nasuprot socijalistikom pravosuu, deklarirana je uspostava pravosua primjerenog demokratskom ustrojstvu drutva, u prvom redu
njegova samostalnost, tj. odvojenost od politike, prema formuli o trodiobi vlasti (zakonodavna, izvrna i sudska).
Rezultat? O rezultatu pravosudne pretvorbe postoji obimna dokumentacija ne samo ona to je objavljeno u medijima, nego i u objavljenim primjerima
iz pravosudne prakse (djelovanje tuilatva, sudske odluke ili presude, izvjetaji
pravobranilatva...), a jedan primjer takve prakse (tuilatva ili odvjetnitva i
sudskih presuda), izravno vezan uz fenomen unitavanja knjiga obraen je i u
ovoj knjizi. Ipak mi se ini, s obzirom na svrhu ovih napomena, da je najuputnije
zadrati se na ocjenama to su ih o rezultatima pravosudne pretvorbe dali ljudi,
koji su izravno, tj. profesionalno upueni u ono to se s pravosuem dogaalo u
Terminom pravosue ovdje obuhvaam sve oblike pravosudnog djelovanja, a prvenstveno tu pripadaju
javno odvjetnitvo (tuilatva) i sistem sudovanja (svi oblici i nivoi), kao i oblici javnog pravobranilatva, ali
i zakonodavstvo koje ga oblikuje.
484

543

Knjiga 42.indd 543

2.7.2012. 17:29:10

Hrvatskoj 1990. godina, odnosno u prvom desetljeu nakon 1990. godine..

Rije je o ocjenama to su proizile iz ...dvogodinjeg projekta Promotion of
the Independence of the Croatian Judiciary. Projekt su vodili Hrvatski helsinki
odbor za ljudska prava i Niozozemski helsinki odbor, uz financijsku potporu
MATRA programa Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske i
Vijea Europe.... Projekt zavrava meunarodnom konferencijom pod nazivom
Hrvatsko pravosue: pouke i perspektive odranom 17. i 18. listopada 2001.
u Crikvenici.485
Odmah treba naglasiti da nacionalistika revolucija 1990-ih (kako
dogaanja povezana s prevratom naziva Nikola Viskovi u svom prilogu:
Pravosue nacionalistike revolucije) podvrgla je pravosue ostvarivanju svojih ciljeva, a njih smo imali prilike upoznati iz dosadanjeg izlaganja. Za to je pak
kao i na drugim podrujima politikog i drutvenog ivota, koriten primjereni
arsenal postupaka. Navodim samo nekoliko napomena iz obimne grae koja se
u tekstovima nalazi.
Alan Uzelac u prilogu Uloga i poloaj sudaca u Hrvatskoj 19901999.
(str. 63116) pokazuje kako se manipuliralo ustavnom odredbom, ili naelom, o
stalnosti sudakog mandata, a ta je manipulacija ...imala dalekosean utjecaj
na kvalitetu sudakih kadrova te je u velikoj mjeri doprinio kritinom stanju
pravosudnog sustava. Jedan od naina manipulacije bio je odgaanje donoenja
Zakona o sudovima, kojim bi se rjeilo imenovanje sudaca, a formiranje Dravnog
sudbenog vijea oznaio je kao nain da se iskoristi ...pravna struka kao alibi
za politiku podobnost. U opoj klimi nesigurnosti veliki je broj sudaca sam
otiao iz sudstva, a zatim je u postupku imenovanja sudstvo temeljito oieno
od nepodobnih sudaca. A. Uzelac zatim posebno na primjeru Milana Vukovia
(njegovom naizmjeninom imenovanju za predsjednika Vrhovnog suda i suca
ustavnog suda), postupku prema Krunoslavu Olujiu (predsjedniku Vrhovnog
suda) i djelovanju Dravnog sudbenog vijea pokazuje kako se politika HDZ-a
i Tuman izravno mjeala u sudstvo i manipulirala njime u ostvarivanju svojih
ciljeva. Posebno se, u vezi s tim, bavi analizom uredaba sa zakonskom snagom to ih je donio predsjednik Republike u drugoj polovini 1991. godine
injenicom da su te uredbe bile protuustavne, ali ustavni sud nije uvaio tube
jer ...nije imao hrabrosti da u jeku ratnih zbivanja proglasi neustavnima uredbe
predsjednika, koji je u to doba sve snanije koncentrirao u svojim rukama izvrne
ovlasti.
Gojko Mili (sudac Opinskog suda u Zagrebu u miru u prilogu: Teak
485
Rezultati projekta i meunarodne konferencije, tj. radovi jedanaestorice autora, meu kojima su
sveuilini profesori prava, suci i odvjetnici, objavljeni su u knjizi: Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava
Netherlands Helsinki Commitee, Hrvatsko pravosue: pouke i perspektive, (urednik Goranka Lali),
HHO NHC, Zagreb, 2002.

544

Knjiga 42.indd 544

2.7.2012. 17:29:10

je put do istinske pravne drave i vladavine prava (str. 117132), konkretizira

i vrlo saeto, ali jasno oslikava postupke nacionalistike politike u podruju
pravosua.486 Bilo bi naravno najbolje reproducirati cijeli tekst, ali mislim da e
biti dovoljno instruktivno navedem li samo nekoliko konstatacija.
Dolaskom na vlast vladajua stranka promiljeno je i organizirano, putem Saborske komisije na elu s g. Vicom Vukojeviem, poela je proskripciju i progon sudaca pod parolom
Ne mogu nam suditi koji su sluili srbokomunistii reim. Promijenjeno (itaj protjerano)
je oko 60 posto valjanog sudakog kadra, a sve uz podrku Vrhovnitva i Vrhovnika. U
to vrijeme on je izjavljivao da je Hrvatska najdemokratskija zemlja od svih zemalja u tranziciji. U takvoj demokraciji istka je izvrena iz etnikih, politikih, osvetnikih, samovoljnih
motiva uz svestranu pomo raznih denuncijanata i uslunih ljudi, bilo iz sudstva bilo iz pravne struke. Radi objektivnosti valja napomenuti da je u gore navedenim postotcima veliki broj
sudaca prozrijevi namjeru progonitelja i svojom odlukom otiao iz pravosua. Otili su valjani i struni. Dakako, dok za njih ne bi bilo kasno. Prirodno, proskriptori su odmah poruili
da sudstvo mora suditi u interesu hrvatske drave. Prema tome, u interesu hrvatskih dravnih
interesa (prevedeno: u interesu vladajue stranke i njenih vrhovnika). Te naredbe bile su tijekom svih daljnih dogaanja ponavljane kako od Vrhovnika, tako i od njegovih poslunika.
Tako su organizatori prve sjee sudaca, kako su ova dogaanja izmeu sebe nazivali
pravnici, u potpunosti postigli svoj cilj. Taj cilj je bio, glupo i neineligentan revan u stilu
autokratskog negiranja Ustava, zakona i ljudskih prava rtava (sudaca). Meutim, najvaniji
cilj bio je podjamrljivanje sudaca i sudstva, sve zavijeno u fraze o hrvatskim dravnim interesima. Praznina koja je nastala odlaskom svih iskusnih i valjanih sudaca, nije mogla biti
nadoknaena.
Preostalim sucima jasno je upuena poruka kako moraju suditi. Pored toga, jasno im je
porueno da ih u sluaju neposlunosti oekuje sudbina ve uklonjenih proskribiranih kolega.
Tako je, dakle, izgledala prva faza ukroivanja sudaca i sudstva u najdemokratskijoj
zemlji u tranziciji u Europi.
Za sve referate (priloge) recenziju je napravio Jadranko Crni, nesporno autoritet pravnike struke,
ovjek koji je radio na svim sudakim instancama i obavljao najvie funkcije u hrvatskom pravosuu (s
devet godina predsjedavanja Ustavnim sudom od 1991. godine imao je najdui sta na toj funkciji), bavei
se istovremeno i teorijskim pitanjima pravne struke. Zato ova napomena o recenzentu? Zato to je za sve
tekstove, odnosno sadraj u njima, dao pozitivnu ocjenu i time i svojim spoznajama stvarnog stanja potvrdio
osnovanost kritika. Za tekst Gojka Milia kae da se u njemu .. ne moe ne osjetiti gorina kojom odie
tekst, tako da se naas stie dojam suvie emotivnog pristupa. Meutim hladna (koliko je to mogue) analiza tog rada dokazuje da ga je pisao ovjek koji je izvrstan poznavalac sudbene vlasti i njezine problematike
u svim njezinim segmentima. Ta svoja saznanja prenio je u radu i tono, istinito, dakle jedinom ispravnom
faktografijom, ali i zakljucima ije je ishodite i uporite upravo u injenicama. Njegove ocjene, donekle
podlone emocijama, nisu, jer to facta leguntur, obojene pristranou. One su i u njihovom pozitivnom i u
njihovom negativnom opisu pojedinaca, postupaka i krajnje destruktivnih posljedica za pravosue, onih koji
su te posljedice uzrokovali, tono identificirale imbenike (str. 2).
Mislim da se moe rei: o destrukciji i zloinu zloupotrebe pravosua, a naroito o pogromu sudakog
kadra, to su ih poinili nacionalistiki jurinici, teko je govoriti i pisati bez emocija, bez ogorenja,
bez indignacije i zgraanja nad moralnom i ljudskom mizerijom najaktivnijeg dijela tih jurinika (u koje,
po grai koju prua i ova knjiga, ali i nizu drugih dokumenata, svakako pripadaju Milan Vukovi, Vice
Vukojevi, Ante Potrebica, Vladimir Gredelj, Ivo Ivi-Paali, Ivan Milas, Franjo Tuman i Vladimir eks
nenadmani majstor pravnike manipulacije... kao i cijeli niz onih to su u tom poslu nacionalistike
devastacije pravosua prodali vragu duu!).
486

545

Knjiga 42.indd 545

2.7.2012. 17:29:10

(...) Naime, iako je prva proskripcija direktno i indirektno desetkovala najbolje suce,
ostalo je jo dosta sudaca za koje je zakon, pravda i princip legaliteta bio iznad svih nametnutih dravnih, ustvari, stranakih interesa.
Reim i njegovi poslunici to su dobro znali pa su takvi suci bili zapreka potpunom
stvaranju podlonog dravotvornog sudstva. Trebalo je dakle, eliminirati posljednje ostatke sudake elite i sruiti zadnji bastion sudake neovisnosti. Da bi se to postiglo, trebalo je
formirati svoje Republiko sudbeno vijee.
(...) Kao posljedica svih opisanih dogaanja i drugih aktivnosti nastao je masovni odlazak sudaca iz sudstva. Rauna se da je otilo oko 500 sudaca i sudskog kadra. To se naravno
nije moglo nadoknaditi (str. 117124).

Mili opisuje neke drastine primjere odstranjivanja dokazano nezavisnih,

iskusnih i struno izvrsnih strunjaka (V. Primorac, V. Vidovi, P. Novoselec,
...), a zatim i primjere u kojima je pravosue postupalo prema potrebi stranakih interesa, a ne u skladu s profesionalnom etikom (drastini primjer ubistva
porodice Zec i oslobaanje ubica, sramotna oslobaajua presuda ubojica starice
u Zadarskom zaleu, neutemeljeni progon Ankice Lepej koja je ukazala na lano predstavljanje Tumanove imovine), kao i ostavku ministra pravosua Ivice
Crnia, koji je poetkom 1993. godine dao ostavku na dunost nakon viekratnih upozoravanja vrha drave, kada je vidio da najmoniji podravaju, kritelje
Ustava i zakona, ali reim se potrudio da temeljni razlozi ostavke (bezakonje
u pravosuu) ne prodru u iru javnost.
Slian opis, uz navoenje dodatnih injenica daje i Nikola Viskovi
(Pravosue nacionalistike revolucije str. 133140), a za razumijevanje dravotvorne/uskostranake manipulacije pravosuem takoer su vani i ostali
prilozi. Mislim da je i navedeno dovoljno da ukae kako je pravosue (u svim
svojim granama) upregnuto u ostvarivanje ciljeva nacionalistike politike u
Hrvatskoj 1990-ih. I samo je bilo rezultatom iskljuivosti (prvenstveno tjeranjem
ljudi, ali i izgradnjom pravnog reima), pa je tako preparirano moralo posluiti u
realizaciji iskljuivosti na drugim sektorima drutvenog ivota.487
To se pokazalo i na primjeru fenomena unitavanja knjiga u onom segmentu tog fenomena koji je uao u pravnu proceduru, o emu donosim dokumentaciju
u prilozima. Meutim, moglo bi se rei da je taj primjer, ma koliko nevjerojatan,
ali pouan, sasvim marginalan u usporedbi sa sramotnim ponaanjem pravosua
u situacijama pogroma i ubojstava, ratnih zloina, unitavanja i pljake njihove
imovine, raskradanja (pljake) narodne imovine, kriminala i razgranate korupci487
Ovdje navedeni tekstovi obrauju dogaanja samo u prvoj dekadi prevrata dakle do 1999./2000. godine.
Meutim, stanje u pravosuu po inerciji se u bitnom (negativnom) nastavlja. Ta je inercija utemeljena na
onome to je raeno u prvom desetljeu (naroito u prvoj polovini) nakon 1990. godine. I najustrajnije primjedbe, to ih Evropska unija upuuje Hrvatskoj u pripremama za njeno lanstvo, upuene su upravo loem
stanju u pravosuu. I to traje godinama, a poboljanja su nedovoljna, to je potvrda ocjena iz citirane publikacije: da e biti potrebno dugo razdoblje za saniranje teta to su nanesene pravosuu 1990-ih.

546

Knjiga 42.indd 546

2.7.2012. 17:29:10

je do najviih politikih funkcija.

Uz brojne primjere ovdje ukazujem samo na dva drastina. Prvi se tie pravosudnog tretmana ratnih zloina, a glavno mu je obiljeje nejednak (vrlo diskriminacijski) kriterij u presuivanju u zavisnosti o nacionalnosti poinioca ratnih
zloina (na tetu okrivljenika srpske narodnosti) i bitno usporeni pravosudni
progon poinitelja ratnih zloina hrvatske narodnosti (suenja Norcu, Glavau,
vojna akcija Medaki dep, Hrastov i neke sitnijim ribama, otezanje sa suenjima Merepu).488 Mislim da treba naroito upozoriti na (dosadanje) potpuno zanemarivanje odgovornosti za zloine ubojstava to su ih paravojne snage
HDZ-a izvrile nad civilima srpske nacionalnosti u Vukovaru polovinom 1991.
godine, a izravno se povezuju s postupcima Tomislava Merepa.489 Ali to nije
Postoji vie dokumenata u kojima se o suenjima za ratne zloine u Hrvatskoj govori. Nema potrebe na
sve njih ovdje ukazivati. Bit e dovoljno uputiti na dva od njih: OEES Misija u RH, Suenja za ratne
zloine u Hrvatskoj i nalazi praenja sudskih postupaka. Dopunsko izvjee, Zagreb, 22. 6. 2004. i (najnoviji), to su ga izradili Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek Documenta-Centar za suoavanje s
prolou Graanski odbor za ljudska prava: Mladen Stojanovi, Robert Adri, Katarina Kruhonja (ur.),
Praenje suenja za ratne zloine. Izvjetaj za 2009. godinu, izdava: Centar za mir, nenasilje i ljudska
prava, Osijek, veljaa 2010.
Za uvid u postupke prema ratnim zloinima znaajna je bila i Meunarodna konferencija: Utvrivanje istine
o ratnim zloinima i sukobima, to je odrana u Zagrebu 8. i 9. 2. 2007. godine.
Postoji mnotvo lanaka (naroito u dnevniku Novi list i tjedniku Novosti) u kojima su navedeni
primjeri koji potvruju diskriminatorno i pristrano sudovanje. Nisam naao da bi bilo koji od tih napisa bio
demantiran, pa se moe uzeti da su istiniti. S obzirom na dalekosenu vanost injenica, to ih donose, utnja
nadlenih (prozvanih) o njima govori koliko je pravosue ogrezlo u aroganciji i samovolji. Moda je
uputno proitati tekst Milana Cimee u tjedniku Novosti (broj 535, 19. 3. 2010.) u kome stoji da je Vrhovni
sud osudio Mihajla Hrastova na sedam godina zatvora nakon tri suenja u Karlovcu, na kojima je uvijek
bio osloboen. Cimea dalje navodi: U upanijskom dravnom odvjetnitvu bilo mi je nedvosmisleno
reeno da nijedan sudac u Karlovcu nee osuditi Hrastova. Shvatila sam da vie ne mogu zastupati optubu
kae Davorka Nyer-Katuni, biva zamjenica upanijske dravne odvjetnice. To je i razlog to je prestala
obavljati tu dunost.
488

489
Dogaaji u Vukovaru (i okolini) tokom 1990. i naroito do jeseni 1991. godine nisu svestrano (ili cjelovito) poznati. Najizrazitiji dokument, koji izravno upuuje na teror i samovolju pod patronatom HDZ-a, je (povjerljivo) pismo to ga je povjerenik Vlade za Vukovar Marin Vidi-Bili uputio u Zagreb 18. 8. 1991. (ali
je i prije toga tadanji predsjednik Skuptine opine Vukovar upozorio dravno i politiko vodstvo republike
na zaetke terora i samovolje). On izriito kae da ...dolo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u
jednoj osobi i to Predsjednika HDZ-a te faktiki zapovjedanja ZNG, policijom te civilnim organima vlasti...
Dosadanja politika stvorila je teku psihozu straha medju hrvatskim i srpskim puanstvom. Kompletno hrvatsko puanstvo neopravdava takvo ponaanje i smatra se oblaenim, kompromitiranim i ne eli dalje snositi
odgovornost za takvu politiku. Zato se govori samo u ime kompletnog hrvatskog puanstva, a ne i u ime
kompletnog srpskog puanstva, tj. u ime stanovnika Vukovara bez obzira na nacionalnost ta linija
razdvajanja nije objanjena, ali sama po sebi govori mnogo! Tu uzurpaciju Vidi povezuje s Tomislavom
Merepom. Jedan prikaz tog terora italac e nai u brouri Vojina S. Dabia i Ksenije M. Luki, Crimes without Punishment. Vukovar, Sarva and Paulin Dvor, Womens association of Vukovar community, Vukovar,
1997. U brouri su poimenino navedena imena ubijenih graana srpske narodnosti, muenja ljudi, teror
ruenjem kua i pljakanjem sve to prije bilo kakvih ratnih okraja, do kojih je dolo blokadom/napadom
na kasarnu JNA, a zatim intervencijom JNA (s rezultatom uasnog razaranja grada, velikog broja mrtvih,
velikog broja izbjeglica, zloina na Ovari). Bez obzira na zamjerke to se nekim ocjenama mogu uputiti
navedene injenice bi morale biti predmet podrobnog i savjesnog istraivanja, ali i procesuiranja. Da ni nakon
dvadeset godina od dogaanja u Vukovaru javnost nema potpun uvid u sve injenice moe se zakljuiti i iz

547

Knjiga 42.indd 547

2.7.2012. 17:29:11

jedino to pokazuje jednostranost (ili pristranost) pravosua kad su u pitanju zloini prema graanima, koji su smatrani ili proglaeni nepodobnim po bilo kojoj
osnovi, prvenstveno narodnosnoj (Srbi), kao to je veliki broj ubojstava civila u
Sisku i nezapamena odluka tzv. Kriznog taba u Slavonskoj Poegi o iseljavanju podpapukih sela nastanjenih Srbima, a zatim o unitavanju njihovih (kua),
pljaki imovine i ubojstvima onih koji nisu htjeli napustiti svoje domove.490
dva nedavno objavljena lanka: 1) Marinko uli, Hrvatska i srpska istina o ratu devedesetih. Grobovi nai
i vai, Tjednik Novosti, broj 569, 12. 11. 2010.; 2) Saa Kosanovi, Kako je poeo rat u mom gradu,
Tjednik Novosti, broj 570, 19. 11. 2010. Oba lanka razmatraju injenice o dogaanjima u Vukovaru
1990./ 1991. godine i razliita vienja tih injenica.
O tome vidjeti barem nekoliko (novijih) napisa (lanaka): 1) Saa Kosanovi, Tko uva mrane tajne
Siska?, Tjednik Novosti, 26. 11. 2010.; 2) Mirna Jasi, U Sisku ubijeno 600 civila?, Tjednik Novosti,
13. 3. 2009., 3) R. I., Ubojstvo Petra Pajagia kao koordinirana kriminalna akcija (inenjer u Rafineriji
Sisak, ubijen u rujnu 1991.), Tjednik Novosti, 24. 4. 2009.; 4) Dragan Grozdani, U zapadnoslavonskim
selima za iji su pale osumnjieni poeki elnici iz 1991. godine. Evakuacija paleom, Tjednik Novosti,
21. 5. 2010.; 5) Saa Kosanovi, Selo oglodano do kosti (o raskradanju imovine iz sela sa srpskim
stanovnitvom), Tjednik Novosti, 9. 4. 2010.; 6) Paulina Arbutina, Krvavi prvomajski uranak (o stradanju civila u operaciji Bljesak), Tjednik Novosti, 30. 4. 2010.; 7) Davorka Blaevi i Marina Jurkovi,
Tko e sve odgovarati za gnusne zloine nad zarobljenim civilima u logoru na kraju grada. Vojno muilite
Kuline uloga Tumana i uka. Sve su znali, ali zloince, svoje suradnike, nikada nisu kaznili, Slobodna
Dalmacija, 10. 9.2 010.; 8) Zorana Deljanin, Sluaj Kuline na sudu isplivali novi detalji o muenjima
zarobljenika u vojnom zatvoru u ibeniku. Za zloine znali Mihael Budimir i Mate Laui, Novi list, 20.
10. 2010.; 9) Polovinom prosinca 2009. nairoko je javnost informirana o zatakanom zloinu iz kolovoza
1995. u selu Grubori znaajnom ne samo jer je rije o hladnokrvnom ubistvu ljudi, nego i o namjernom
falsificiranju dokumentacije o dogaaju, na emu su ustrajale hrvatske vlasti vidjeti vie napisa u Jutarnji
list i Novi list 17. i 18. 12. 2009. Nema potrebe ovdje posebno naglaavati koliko je ogroman doprinos u
informiranju hrvatske (i ne samo hrvatske!) javnosti o razmjerima zloina svih sukobljenih strana dao tjednik
Feral Tribune, u velikoj mjeri i dnevnik Novi list, a asopis Hrvatska ljevica ak je i tuen (i osuen)
jer je u njemu objavljen popis rtava nacionalistikog divljanja u Sisku s poetka 1990-ih i odgovornih za
to. Od velike je vanosti to tjednik Novosti taj dio nae prolosti ustrajno i seriozno obrauje (primjerice
Tema tjedna u broju od 14. 11. 2008. s naslovom: Suenja za ratne zloine na prostoru bive SFRJ). Tu
treba spomenuti i asopis SDF-a Identitet koji je donio mnotvo primjera o diskriminaciji hrvatskih Srba.
Posebno bih upozorio na jednu dramatinu ispovijest, za koju nemam informacija da je naila na dunu panju
nadlenih pravosudnih organa. U radu Borisa Pavia i Ivana Klobuara, Zloin i utnja. Ispovijest oficira
Hrvatske vojske, zatienog svjedoka masovnog ratnog zloina kod banijskog sela Januze, avgusta 1995.,
Nezavisne novine Identitet, broj 51, godina VI, jun 2001. Dodajem ovdje i nekoliko javnih istupa Zdravka
Bazdana, viegodinjega lana HHO, u kojima ukazuje na nacionalistiku i ovinistiku atmosferu u hrvatskom drutvu i neprihvatljive postupke to su iz toga proizlazili: 1) Ljudska prava mjera su demokracije,
razgovor s Suadom Ahmetovi, Vjesnik, 20. 12. 1994.; 2) Budak u pozadini akta za fiziku likvidaciju
nehrvata, razgovor sa Suadom Ahmetovi (o nedopustivosti i simbolici masovnog nazivanja ulica i ustanova
imenom ustakog doglavnika Mile Budaka), Novi list, 11. 3. 1999.; 3) Mrnja je srana mana, razgovor
s Igorom Lasiem (o ovinistikom ponaanju s kojim se susree, a u povodu ubistva Kasima Kahrimanovia,
koji je iz Dubrovnika bio 1993. godine isporuen HVO-u, te je naposljetku ubijen u nekom od tamonjih
konclogora za Bonjake.), Feral Tribune, 19. 8. 2000. O pravosudnoj klimi italac e se informirati i
iz intervjua to ga je dao poznati odvjetnik edo Prodanovi (Tanji Tagirov): Suenja sa figom u depu,
Identitet, broj 24, septembar/rujan 2008., a takoer i iz tri lanka tjednika Feral Tribune od 27. 7. 2002.:
1) Ivica iki, Ima li suda za ubojstvo Petra Spreme u Lori; 2) Vladimir Matijani i Vladimir Urukalo,
Kratka kronologija pretvaranja splitskoga pravosua u slugu politike. Zakon skrojenih osuda; 3) Boris
Raeta, Tko nam sudi: Hrvatska na rubu pravosudne pameti. Zemlja u sudakoj koulji .
Iz nae periodike mogao bi se sastaviti podui popis naslova koji govore o zloinima nae, tj. hrvatske
provenijencije, ali mislim da je i navedeno dovoljno kao ilustracija obima i teine zloinakih postupaka
490

548

Knjiga 42.indd 548

2.7.2012. 17:29:11

Bilo je vie presuda koje pokazuje ovinistiku zloupotrebu sudstva, bilo je i

reagiranja javnosti na to, kao naprimjer lanak Zorana Feria: Sudac Milanovi
presudu je obrazloio lekcijom iz povijesti za kretene (tjednik Nacional, 30.
9. 2003.).
Feri najprije ukazuje na apsolutni nesrazmjer u kanjavanju:
Svetozar Karan, Srbin iz Korenice, osuen je nepravomono na 13 godina zatvora
jer je kao pripadnik krajinske milicije tukao ratne zarobljenike. Vinko Budia, ratni zapovjednik splitske specijalne policije, optuen za hladnokrvno ubojstvo 19-godinjeg mladia,
dobio je 4 godine i 11 mjeseci zatvora, to e mu omoguiti da do pravomonosti presude,
vjerojatno jo godinama, bude na slobodi. I to da ovjek pomisli o hrvatskom pravosuu?
(...) to je uinio sudac Milanovi u svom obrazloenju, ako je ono u novinama tono citirano? Aktualizirao je kolektivnu krivnju, a dokazni postupak pretvorio u spiritistiku seansu.
Osudio je nekoga tko je roen 1950., i kome nije dokazano da je vampir ili zombi, na viegodinju kaznu zato to je, meu ostalim, prije 500 godina provodio genocid nad Hrvatima.
To je uinio hrvatski sudac upanijskog suda pri punoj svijesti. I moram priznati da se ja sad
bojim, a razloga za strah imaju i mnogi drugi graani ove zemlje. Strah me je u prvom redu
da na nekom upanijskom sudu ne podignu protiv mene optunicu zbog razapinjanja Krista.
To je zbog gena moga dede Bernsteina. Ili da me optue zbog suuesnitva u planiranju ubojstva Stjepana Radia. To zbog gena moje bake iri. A po tom kljuu mogue je osuditi bilo
koga za bilo to u posljednjih 20 tisua godina. Pa da neki pametni sudac nekog upanijskog
suda upita: Sjeate li se Feriu, kako je pradjed vaeg ukunukunukunukunukundjeda
ukrao one kosti iz krapinske peine...? Tih se krapinskih argumenata u sudstvu, priznajem,
bojim do razmjera paranoje. A dobar dio takvih krapinskih argumenata i sudskih nonsensa
dogaa se, bar tako izgleda, zbog simplificirano shvaene devize da sudstvo mora biti neovisno. Znai li neovisno sudstvo i toleriranje nezakonitosti, unitavanje dokaza, zloupotrebu
poloaja, irenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, okantno uznemiravanje javnosti?

Primjera zloupotrebe u postupcima privatizacije (tzv. menaderski krediti, zatim manipulacije s odreivanjem vrijednosti imovine poduzea, manipulacije s dionicama, itd.), na koje pravosue nije primjereno, ili nikako reagiralo, ak usprkos nalazima Dravne revizije, bilo je nebrojeno. Neefikasnost
pravosua da procesuira masovne zloupotrebe privatizacije (pljake) dovele
su do toga, da je dvadeset godina nakon prevrata Sabor bio prisiljen prihvatiti
dopunu Ustava, prema kojoj zloupotrebe u privatizaciji ne zastarijevaju pa su
time izjednaene s ratnim zloinom. Naravno, takva je ustavna klauzula deklarativno dobrodola, prije svega kao priznanje i osuda onoga to se pljakom narodne imovine dogaalo, ali je njena primjena ono to izaziva skepsu s obzirom
prema dijelu hrvatskih graana samo zato jer nisu pripadali naem toru i stoga su iz njega bili iskljueni.
Stoga ne zauuje to je u tom aspektu (ne)izvravanja svojih obaveza hrvatsko pravosue s pravom
kritizirano od Evropske unije: Davorka Blaevi, Pred vratima EU-a. Hrvatska mora temeljito provjeriti
neugodno naslijee. 400 ratnih zloina u Hrvatskoj jo nije istraeno, Slobodna Dalmacija, 23. 10. 2010.
Sporost ili neefikasnost pravosua bio je razlogom za inicijativu nevladinih organizacija da se formira
REKOM tijelo koje e utvrditi stvarni broj rtava iz konflikata nakon 1990. na podruju cijele bive SFR
Jugoslavije... a zapanjuje otpor na koji je ta inicijativa naila. O tome osnovna informacija u: Nikola Bajto,
Globusova hajka na REKOM, (Tjednik Novosti, 12. 11. 2010.).

549

Knjiga 42.indd 549

2.7.2012. 17:29:11

na prepariranost i dosadanje djelovanje pravosua, kao i manjak politike

volje za njenu rigoroznu primjenu, ali, osobito, i s obzirom na ve uvrene
pozicije skorojevievske buroazije koja brani svetost privatnog vlasnitva.
Tu prepariranost opisuje i Slobodan najder u svojim Opasnim vezama.
Za tekst rtva figure, Novi list 23. 10. 2010. povod su mu sudski procesi
protiv donedavnog potpredsjednika Vlade Damira Polaneca:
Mnogiput ve pisao sam u duhu tvrdnje da se hrvatska nikada nije dovinula do tako
elementarnog dostignua kao to je to trodioba vlasti... Hrvatska je, najee pod izlikom
ratnih prilika, to god da je to bilo, ovaj aksiom stavila u zagradu. U situacijama u kojima
su vladajui najvie voljeli vladati dekretima sa zakonskom snagom, to je karakteristika,
eventualno potreba, izvanrednih stanja, trodioba vlasti deklarativno je dodue priznata, ali je
u zbilji suspendirana. To naprosto znai da je dravna egzekutiva kontrolirala sudsku vlast,
pa je pravda bila selektivna i curila je na slavinu koju se zavrtalo i odvrtalo ve prema
potrebama reene egzekutive.
Naravno, i legislativna je vlast modelirala zakone kao to neka slukinja slae menije za
gospodara. U revolucionarnim vremenima, dodue, zakoni su ionako manje vani, pa su otud
bili vaniji izravni pritisci na sudstvo, a tu se nikad nije okolialo.
Postoje brojni primjeri koji su skurilno-komini, i oni su sastavni dijelovi suvremenoga
hrvatskog epa. Pokazalo se da uope nije teko ak i one koji su priznali najtee pomislive zloine ovom ili onom fikalskom sljeparijom osloboditi svake krivnje; pokazalo se da
nai, ak i kad ga priznaju, nisu u stanju, iz razloga isto principjelnih, poiniti ratni zloin.
Pokazalo se da drava moe biti samoposluga samozvane elite, ratnog plemstva i slinih
stalia, i da se u tu samoposlugu ulazi nevjerojatnom drskou, bez ikakvog rizika i straha.
Svaki depar u tramvaju riskirao je i riskira stoput vie. Pravna drava kunjala je u zapeku.
Legislativa, ne samo to kriminalnu pretvorbu nije koila; ona ju je omoguila. Svi znamo
kako je to ilo i tko se sve i zato kvalificirao da bude novi titular vlasnitva, nakon to je
drutveno vlasnitvo, vrlo stvarno drutveno bogatstvo koje su stvarale generacije, oglaeno
kao res nullius, tojest niija stvar, a to je bio znak za opu pljaku bez milosti, za koju
se onda kvalificirao zadnji ljam. Onaj ljam koji u svim drutvenim pokretima i revolucijama ispliva na njihovu povrinu. Ljudi prvoga sata, prvoborci, barakai isl. obino
otpadnu, pa su onda jako razoarani, jer mora se, naime, ii dalje. Nakon radikala dolaze
konzervatori, tojest sitni i krupni korisnioci revolucionarnih steevina.
Rijeju, jedna od najvanijih steevina Doba svjetlosti, tojest prosvjetiteljstva trodioba vlasti... nekako se u Hrvatskoj nije primila... Suvremena demokracija bez te trodiobe
moe biti jedino karikatura demokracije.
I takva je uistinu bila hrvatska demokracija neto politiki jo neroeno, ili roeno kao
nepotpuno, ili pobaeno. Povremeno, ona je bila izopaena kao kakav monstrum. Povremeno,
dogaale su se stvari od koje ovjeku stane pamet.
Je li danas bolje?
Naoko da. ... Jedva sam dospio zavriti ovaj tekst kad je Ustavni sud svojom odlukom
protiv referenduma491 odluio biti njegovom grotesknom potvrdom....
Rije je o referendumu to su ga organizirale i provele sve Sindikalne sredinjice polovinom 2010. godine,
sa svrhom da se onemogui usvajanje od Vlade predloenih izmjena Zakona o radu (prvenstveno onih odredaba koje se tiu mogunosti jednostranog otkazivanja kolektivnih ugovora, uz ostale nepovoljne klauzule),

491

550

Knjiga 42.indd 550

2.7.2012. 17:29:11

5. Pozicija radnika492
Bez ulaenja u teorijske i historijske ekskurse, ipak se moe rei da nam povijesno iskustvo pokazuje da kapitalistiki nain proizvodnje ni u svom najrazvijenijem obliku ne moe zadovoljavajue rjeavati neposredne proturjenosti
(velike socijalne razlike, razlike razvijenih i manje razvijenih, nevjerojatno rasipanje ljudskih resursa u obliku goleme nezaposlenosti...), perspektivne probleme (ekoloke-klimatske promjene, zagaenje okolia, iscrpljivanje prirodnih
resursa...) i egzistencijalne dileme drutva na dostignutom stupnju historijskog
razvitka. Sve to e neusporedivo loije rjeavati rudimentarni (divlji, sirovi) kapitalizam koji je karakteristian za tzv. tranzicijske zemalje i koji
u bitnom (beskrupuloznom grabeu i instrumentaliziranju radnika, tj. najamne
radne snage, kao pukog faktora proizvodnje) podsjea na ono to se dogaalo u
devetnaestom stoljeu, ponegdje i u prvim desetljeima dvadesetog stoljea.493
a koji po uvjerenju Sindikalnih predstavnika bitno pogoravaju poziciju radnika u odnosu na poslodavce.
Kad je Vlada odbila prigovore Sindikata, ovi su se odluili organizirati referendum. Zakonom odreen apsurdan broj potpisa (10% birakog tijela), kao kriterij valjanosti referenduma, daleko je (vie no dvostruko)
premaen: prikupljeno je 813.016 potpisa graana, a nakon to su spiskovi rigorozno revidirani opet je broj
potpisnika bio iznad 700.000! Bio je to zapravo referendum o nezadovoljstvu graana radom i orijentacijom
Vlade, koja djeluje u interesu kapitala, a ne svih graana. I sada nastupa igra poznata manipulacija
HDZ-a koji odluku o provoenju referenduma prebacuje na Ustavni sud, a ovaj, u skladu sa eksovom
unaprijed izreenom ocjenom da referenduma nee biti, takvu odluku donosi. Prema tumaenjima pravnika,
nakon izjanjenja graana Vlada je morala raspisati referendum ali kome je do potovanja izraene volje
graana! Upravo je na tu manipulaciju i ignoriranje volje graana mislio Slobodan najder kad govori o
nepostojanju tzv. pravne drave u Hrvatskoj!
492
Obimne rasprave o pojmu radnik, radnitvo (radnika klasa, radni dio stanovnitva, radni slojevi, proletarizirano stanovnitvo i sl.) ne mogu se ovdje razmatrati. Promjene u nainu rada, tj. promjene
u tehnologiji rada, u sredstvima rada, organizaciji rada i strukturi poduzea bitno mijenjaju i sva odluna
obiljeja rada, pa tako i pojam radnika. Temeljno je ipak polazite u poziciji radnika spram sredstava za
proizvodnju, to se pravno iskazuje kao vlasniki status. S uvoenjem kapital-odnosa uspostavlja se jasno
razlikovanje vlasnika (sredstava za proizvodnju, tj. poduzetnika) od onih koji svoju radnu snagu iznajmljuju
tom vlasniku (poduzetniku), a iz toga odnosa proizlaze svi modaliteti pozicije radnika. Neosporno je da je
to klasian odnos kapitaliste i proletera. Nikakva nastojanja za razvijanjem tzv. narodnog kapitalizma (tzv.
sitno dioniarstvo) nisu mogla izmjeniti tu klasinu relaciju. Jasno je da se u tom smislu svi koji iznajmljuju svoju radnu snagu moraju tretirati kao radnici, a to je najvei dio radno aktivnog stanovnitva.
493
Djelomino, ali i vrlo pouno, takvu je vremensku perspektivu izrazio gotovo pa zaboravljeni funkcionar i svojevrsni ideolog HDZ-a iz prvog desetljea njegove vladavine svojom teorijom o stalikom
ureenju drutva, Zlatko Canjuga u knjizi Vizija Hrvatske. Hrvatska pomirba, Dom i svijet, Zagreb, 1999.
Polazna je njegova tvrdnja da je Hrvatskoj potrebna nova filozofija povijesti i nova metodologija prakse politikog ivota kako bi se prevladala negativna nasljea... Umjesto toga jedino je pomirba filozofski,
ivotno i dravotvorno dokazana snaga kojom se te situacije mogu prevladati, a hrvatskom narodu ponuditi
novu viziju Hrvatske pomireno hrvatstvo u srei i blagostanju. U hramoninom zajednitvu svih slojeva i
stalia hrvatskog naroda. (Uvodna rije, str. 7, 8). Tu je svoju viziju staleke Hrvatske posebno obrazlago
u poglavlju Hrvatski narod i hrvatski stalii (str. 6789): Marksisti, bivi komunisti i socijalisti, liberali
i masoni, pojam stalia odbacuju... pod izgovorom da je rije o nekakvom staromodnom, postfeudalnom
stalikom ureenju drave koje treba nadvladati... Socijalisti trae oslonac na radniku klasu, dok su drugi
stalii u dravi ili narodu nepotrebni suparnici/protivnici koje treba zaustaviti ili unititi u njihovom razvitku,
te utjecaju i sposobnostima kojima vladaju. Bila je to pogibeljna praksa rastrojstva hrvatskih slojeva i stalia

551

Knjiga 42.indd 551

2.7.2012. 17:29:12

Drastino iskljuiv stav o poloaja radnika plastino je izrazio 2007. godine

glasnogovornik Vlade Ratko Maek rekavi da se visokom politikom ne moe
baviti onaj tko nema odgovarajuu imovinu. Jasno je da bi prihvaanjem takve
pozicije dospjeli u drutvo u kojemu je imovinski cenzus uvjet za elementarna
graanska prava, a takvo drutvo nikako ne spada u dvadeseto stoljee! I ta se
anakrona izjava, kao i ona o stalikom ustrojstvu, arogantno iskazuje u prvom
desetljeu dvadesetprvog stoljea! Dodamo li tome izjavu tadanjeg predsjednika Vlade: Bogu hvala, nema vie samoupravljanja, kao i uestale zahtjeve
o potrebi prilagoavanja propisa i dravne uprave potrebama poduzetnitva, a
da se nijednom rijeju ne spominju radnici jasno je u ija je kola upregnuta
hrvatska drava.
Radno zakonodavstvo posebno regulira poloaj radnika, ali razvijalo se
kroz promjene u korist poduzetnitva, tj. kapitala. Dva naoko sitna obiljeja
do neke mjere pokazuju tko je gazda: jedna od njih je nekanjiva mogunost
poslodavca da radniku ne isplauje redovito plau (ponekad mjesecima), a druga
je pravomo inokosnog poslovodnog organa (bilo da je rije o privatniku ili o
ravnatelju, direktoru) koji svoju poziciju moe koristiti na tetu radnika (od mal(sveenstva, plemstva, vojske, graanstva, posjednika, poduzetnika, radnitva i seljatva), a samim tim i
rastrojstva vrijednosti sposobnih ljudi i cjelokupnog ustroja Hrvatske, kakav se stvarao jo od od hrvatskih
vladara narodne krvi. (str. 68,69). Stoga: U ostvarivanju svih oblika zajednitva, te pomirbe raseljenoga
hrvatstva, ukljuivi i razvitak drave, nastajat e i razvijati se u harmoninom jedinstvu novi hrvatski stalii
i slojevi hrvatskoga naroda s punim individualnim vrijednostima svakoga ovjeka, njegovim iskustvima,
znanjima, inteligencijom, entuzijazmom: vojnici i asnici; redarstvenici; dravni dunosnici i dravna uprava; sveenici; plemstvo; profesori i uitelji; radnici; seljaci; poduzetnici, poslodavci, menaderi, biznismeni,
obrtnici; umjetnici, novinari i drugi slini stalii; sirotinjski stali. (str. 81, 82) Nevjerojatno je kako to Z.
Canjugi nije jasno da se nakon graanskih revolucija i industrijske revolucije, a posebno danas u eri interneta,
atomske energije, novih industrijskih tehnologija, tome odgovarajue pismenosti, obrazovanja i urbanizacije
i svestrane meunarodne suradnje, drutvo ne moe razvijati po uzoru ...ustroja Hrvatske, kakav se stvarao
jo od hrvatskih vladara narodne krvi! Nije nikakvo iznenaenje to se ta apsurdna vizija, promovirana
svojevremeno i kao slubeni stav HDZ-a, vie nigdje ne spominje. Ali je u stvarnosti hrvatskoga drutva
vrlo prisutna, ne samo u obliku postojanja kominih elitnih drutava/klubova/loa uglednika, tancanja
plemikih povelja o porijeklu i naslova, nego i ponaanjem odreenih dijelova drutva koji pretendiraju na
povlatenu poziciju u drutvu (naroito katoliki klerici, politike elite i poduzetnici).
Koliko je napredovao razvoj tog harmoninog jedinstva novih hrvatskih stalia, a naroito do koje se mjere
razvio sirotinjski stali tokom proteklih dvadeset godina (od 1990.) vidljivo je iz obima trajkova, broja
nezaposlenih, unitene industrije, golemog inozemnog duga i injenice da ni nakon dvadeset godina nije
dostignut nivo industrijske proizvodnje iz 1989. godine.
Briljantan kontrapunkt spomenutoj Canjuginoj viziji moe se iitati iz lanka: Viktor Ivani, Kad
kapitalizam boluje od tahikardije. Potezanje za dvorac, BH Dani, preuzeto s portala E-novine, 7. 3.
2009. Opisujui Performans zagrebakih aktivista ispred Dvora grofa Todoria (Kulmerov dvorac podno
Medvednice), Ivani kae: Teror privatnog vlasnitva, inae priroen kapitalizmu kao takvom, prostire se
u tranziciji na itavu javnu sferu jer zakoni koji bi imali tititi interese graanstva slue tome da se mogu
uspjeno zloupotrijebiti, za raun onih koji su vaniji za zajednicu sve dok se graanski interes ne
svede na farsu, a mentalna matrica drutvenog ivota na klasian feudalni odnos gospodara i njegovih slugu.
Odista je nevjerojatna bahatost Todoria koji se isahurio kao jedna od perjanica Tumanovog buketa
poduzetnika u jednog od najsnanijih poduzetnika, a da nema ni rijei o nainu kako je do svega toga
doao!

552

Knjiga 42.indd 552

2.7.2012. 17:29:12

tretiranja do otkazivanja), a da radnika nije mogue zatititi, ili je to vrlo teko

( i uz pretpostavku postojanja snanih sindikata). Sredinji pojam kojim se rad
modernizira, tj. prilagoava potrebama kapitala, je tzv. fleksibilizacija rada.
Pozicija radnika moe se promatrati na dvije razine: na razini empirije, tj.
svakodnevnog ivotnog iskustva kako se svakodnevno u Hrvatskoj iskazuje, a
zatim i na razini uoavanja bitnih obiljeja funkcioniranja procesa reprodukcije
drutva, u kojemu je radna snaga puki faktor proizvodnje, dodatak kapitalu. A
takva je i dugorona perspektiva radnika humanizacija rada provodi se samo
onoliko koliko to zahtijevaju potrebe uspjenog, tj. profitabilnog funkcioniranja
kapitala.
Iskustvo svakodnevnog ivota za golemu veinu stanovnitva vrlo je trpko,
za najvei dio radnog stanovnitva urbanih sredina i vrlo, vrlo teko s obzirom na
veliku nezaposlenost (godinama varira izmeu 15% i 20%), rairenu praksu da
se znaajnom broju zaposlenih due vrijeme ne isplauju plae, iako rade (sindikalne su procjene 5070.000 zaposlenih), stvorenu atmosferu bespogovorne
utnje (primjeri tzv. vidaa, od kojih su najpoznatije, iako nisu jedine, dvije
ene: Ankica Lepej i Vesna Balenovi), ali i s obzirom na izglede za budunost
djece (kolovanje, zaposlenje). Za dio radnog stanovnitva, koji je penzioniran
stanje je jo tee, ne samo zato to je iznos penzije za veinu egzistencijalno
nedostatan, nego i zato to je vlast omoguila upad u mirovinske fondove i to
je velik broj ljudi s povlatenim statusom, to je izraziti primjer stvaranja lojalne
klijentele, odnosno oblik korupcije na raun onih koji su odradili svoj radni
sta. Degradacija rada opa je oznaka stanja u hrvatskom drutvu nakon 1990.
Opis iskustva svakodnevnog ivota goleme veine (radnog) stanovnitva,
tj. degradacije rada nije mogue ovdje dati. Mora se naalost konstatirati da sistematskih obrada tog mukotrpnog iskustva manjka, premda se u okviru strunih
obrada raznih aspekata rada u Hrvatskoj (nejednakosti u distribuciji dohodaka,
plae, zdravstvena zatita rada, ene u radnom procesu, socijalni dijalog i mjesto
sindikata u zastupanju rada, a takoer i socijalne politike kao nunog dijela, ili
dopune radnom angamanu stanovnitva) mogu nai vrlo vane i vrijedne, rekao
bih i nezaobilazne studije. Na neke od tih koje sam koristio, upozorit u.494
Knjige: 1) Vojmir Franievi i Vlado Puljiz (ur.) i suradnici, Rad u Hrvatskoj: Pred izazovima
budunosti, Centar za demokraciju i pravoPravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2009.; 2) Vlado
Puljiz (ur.) i suradnici, Socijalnapolitika Hrvatske, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2008.;
3) Zoran Malenica, Ogledi o hrvatskom drutvu. Prilog sociologiji hrvatskog drutva, Golden marketing
Tehnika knjiga, Zagreb, 2007.
Studije i lanci: 1) Danijel Nesti, Ekonomske nejednakosti u Hrvatskoj 19731998., Financijska teorija
i praksa, broj 3, 2002.; 2) Sebastian Leitner and Mario Holzner, Inequality in Croatia in Comparison.
Final report, The Vienna Institute for International Economic Studies, Vienna, December, 2008.; 3)
Vojmir Franievi, Politika i moralna ekonomija hrvatske tranzicije, Politika misao, broj 1, 2002.;
4) Ivo Biani i Vojmir Franievi, Izazovi stvarnog i subjektivnog siromatva i porasta nejednakosti u
494

553

Knjiga 42.indd 553

2.7.2012. 17:29:12

Evo jedne ocjene Vojmira Franievia u njegovu prilogu Pogovor: Rad u

Hrvatskoj izazovi i dileme (sumar osnovnih naglasaka radova, to se nalaze u
knjizi: Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budunosti):
Ako su pitanja sigurnosti rada i zaposlenih, dostojanstvo rada, s jedne, a fleksibilnosti
trita rada i konkurentnosti poduzea i zaposlenih, s druge strane, bitno obiljeila politiku
ekonomiju rada u Hrvatskoj te aktere politike rada suoila s brojnim izazovima i dilemama,
krizom obiljeen kraj tekuega desetljea te izazove i dileme samo zaotrava. Globalizacija
financijske i ekonomske krize do kraja je razgolitila neodrivost politiko-ekonomskog modela koji dominira u Hrvatskoj. Paternalistika dominacija drave nad poslodavcima i zaposlenima (sindikatima), zbog rastue fiskalne krize, postaje upitnom. Bitno je smanjena
vjerodostojnost dravnog obvezivanja: i zaposlenima, i poduzetnicima, i umirovljenicima, i
regijama, i veteranima, i roditeljima, seljacima i acima... Otuda se transformacija ekonomije
u izvozno kompetitivnu, transformacija drutva iz pasivno-potroakog u aktivno-proizvoako, iz paternalizmom dominantnog u poduzetnitvom voenog, ini neophodnom ako
e se Hrvatska odrati na stazi rasta i realne ekonomske i socijalne europske konvergencije.
To iziskuje duboke i trajne reforme, ali i suoavanje s tegobnom moralnom ekonomijom
hrvatske tranzicije u kojoj pobjednici (pa i kriminalne reputacije) kao da su uzeli sve (
da parafraziramo sintagmu drutva pobjednika, Franka i Cooka 1995), a ne snose gotovo
nita. Ovo osobito u godinama smanjenih oekivanja, koje su pred nama, kada kompenzacija
gubitnika gubi na vjerodostojnosti, ali dobiva na aktualnosti te postaje izvorom brojnih moguih konflikata oko raspodjele tereta krize i nunih reformi (str. 362).

Aspekti tegobne moralne ekonomije, koji postaju izvorom brojnih

moguih konlikata ali, dodao bih, ne samo u doba krize i nunih reformi,
nego trajno mnogobrojni su i bit e dovoljno ukazati samo na dva od njih: na
aspekt distribucije dohotka s naslova radnog angamana i na aspekt tretiranja
radne snage u poduzeima.
to se tie prvog, ovdje imam na umu s jedne strane najamninu, nadnicu ili
plau to je radnik ili slubenik dobiju za rad, a s druge strane plau i beneficije
(tzv. bonuse) to ih prima upravljaki sloj, osobito onaj njegov tzv vrhunski
ealon top menaderi, a posebno tzv. politika elita.
Najamnina je u nas prije svega niska (prosjena, u odnosu na evropske zemlje), ali je pravi problem raspon plaa s obzirom na vrstu djelatnosti i zatim stupanj
kvalificiranosti radnika, a posebno proireno neisplaivanje najamnine (redovito
je broj preko pedeset tisua) i okolnost da oko 6065% zaposlenih prima plau
koja je ispod prosjeka (unutar toga njih oko 10% prima minimalnu nadnicu, koja
iznosi samo jednu treinu prosjene plae). Ako je najamnini svrha osiguranje
reprodukcije radne snage, onda se ona mora usporediti s trokovima ivota, a sinekonomijama jugoistone Europe u tranziciji, Financijska teorija i praksa, broj 1, 2005.; 5) The World
Bank UNDP Croatia, Social Impact of the Crisis and Building Resilience. Main report, Report 55111HR, Zagreb, 2010. (Postoji i tekst na hrvatskom: Hrvatska. Socijalni uinak krize i jaanje otpornosti); 6)
Vojmir Franievi, Croatia: prolonged crisis with an uncertain ending, rukopis obimne studije izraene
krajem 2010. Zahvalan sam V. Franieviu to mi je omoguio uvid u tekst jo neobjavljene studije.

554

Knjiga 42.indd 554

2.7.2012. 17:29:12

dikalne sredinjice ustrajno upozoravaju da prosjena plaa pokriva tek 6080%

elementarnih potreba standardne obitelji (razliite procjene zavise od sadraja
komponenti elementarnih potreba, a taj je sadraj uistinu elementaran), dok
je situacija umirovljenika drastino loija (prosjena je penzija pala na oko 39%
prosjene plae). Ukratko, pozicija radnika je, promatrana samo s naslova najamnine, apsolutno loa, ali sasvim u skladu s najamnom pozicijom radnika.495
Po uzoru na poziciju menadera u razvijenijim kapitalistikim zemljama,
povlatenu su poziciju izborili domai menaderi. Plae im se kreu u rasponu
od pet do etrdeset prosjenih plaa, uz to neki od njih dobijaju i bonuse (u zavisnosti od iskazane poslovne uspjenosti, ponekad i uspjenosti), a pritom
su posebno zatieni ugovornim klauzulama o otpremninama u sluaju prekida radnog odnosa otpremninama koje doseu i milijunske iznose. Rije je
o refleksu socioloki dalekosenih izmjena u socijalnoj strukturi suvremenih
kapitalistikih drutava, o emu u kasnije dati kratku napomenu. Dvije se stvari
moraju posebno naglasiti: prvo, s obzirom na performanse hrvatske ekonomije, ali naroito plae radnika, menaderske plae su apsolutno neprimjerene i
mogu se tretirati kao neobuzdana pljaka onoga to su stvorili radnici, i drugo,
otpremnine su refleks zatite od promjena kojima je taj sloj podloan uslijed
dominantno primjenjivanih kriterija podobnosti prilikom izbora na dunost,
a time su izvor posvemanje korumpiranosti i klijentelizma u nastojanju da se
takva pozicija izbori, da se na nju zasjedne. Tom sloju treba pridodati povlatenu
poziciju tzv. politike elite, naroito lanova Sabora (uz visoke plae dolazi niz drugih povlastica kao to su, primjerice, uvjeti umirovljenja), ministara,
dravnih tajnika itd.
Primjera koji potvruju tegobnost moralne ekonomije hrvatske tranzicije kad je u pitanju tretman radne snage, zaista je ogroman broj, lanci o
tome u dnevnoj i tjednoj tampi i na internet portalima gotovo su svakodnevni,
a njihovo bi nabrajanje trailo veliki prostor.496 Kao ilustraciju za razumjevanje
495
Za uvid u tu sloenu materiju treba konzultirati podatke Dravnog zavoda za statistiku i podatke to ih objavljuju Sindikalne sredinjice. Uz to, osim ve citiranih radova, u kojima se mogu nai potrebni podaci, bilo
bi dobro konzultirati studiju: Saul D. Hoffman, Ivo Biani, Oriana Vukoja, Croatian Wage Inequality and
Wage Differentials 1970.2008.: Measurements and Determinants, 2010., a zatim dva lanka na istu temu
u asopisu Banka (krajem VIII i poetkom IX 2010.): Ivo Biani, Dananje realne plae manje nego
sedamdesetih i polemiki osvrt kojim se dovode u pitanje teze I. Biania: Velimir onje, to se stvarno
dogodilo s plaama 1970.2008?
496
Za uvid u konkretne primjere koristio sam najee dnevne listove: Novi list, Jutarnji list, Slobodnu
Dalmaciju, zatim tjednike: Novosti, Globus, asopis Identitet, ali i internet portale: H-alter,
ZaMirZine, Index.hr, Tportal.hr, Danas.hr, Pollitika.com, cunterview.net ... Vrlo je vano konstatirati, da je pozicija radnika posvuda na prostoru bive Jugoslavije podjednaka. Magazin Republika.
Glasilo graanskog samooslobaanja, koji izlazi u Beogradu od 1989. godine, redovito u svakom broju
donosi priloge koji ukazuju na poziciju radnika, prvenstveno u Srbiji. Naroito vanim je obiman prilog
veeg broja suradnika (dodatak: Knjiga u novinama, str IXLVIII) pod naslovom: Socijalno-ekonomski

555

Knjiga 42.indd 555

2.7.2012. 17:29:13

i prouavanje pozicije radnika spominjem ovdje samo dva novija primjera:

primjer tvornice tekstila Kamensko i primjer eljezare Split.
Kamensko je bilo uspjeno poduzee dok nisu zapoele privatizacijske
malverzacije (naroito vezane uz prisvajanje, za preprodaju atraktivne, lokacije
na kojoj se poduzee nalazilo). Broj zaposlenih se naglo smanjivao, poduzee
je unato savjesnom radu zaposlenih klizilo u gubitke, radnicama (preteni broj
zaposlenih su ene) mjesecima nisu isplaivane plae (ionako mizerne, upola
od prosjene u Hrvatskoj, to je karakteristino za tu granu proizvodnje), tako
da je druga polovina 2010. godine obilovala dramatinim dogaajima. Radnice
su stupile u trajk traei da im se nadoknade neisplaene zarade i da se povede
steajni postupak da bi do zaraenog dole. Slijedila je nevjerojatna igra oklijevanja i poduzetnika i vlasti, ali su radnice ustrajale u trajku, ak su trajkale
glau i spavale pred tvornicom, a u tom nemilom scenariju se dogodilo i neto
to je krajnje degradirajue za dostojanstvo i tih radnica (ali i openito radnika) radnicama je ponuena socijalna pomo, umjesto da su snagom drave
poduzetnici-uzurpatori razvlateni, a radnice namirene. Apsurd je kulminirao
dogaajem koji mora ostati zapamen: radnica, kojoj mjesecima nije isplaena
zarada i kojoj je rad u poduzeu bio jedini izvor prihoda, dobila je u jeku trajka
glau i poniavajueg tretmana svih radnica Kamenskog nalog banke za ovrhom pokretne imovine! Moe se pretpostaviti kolikog je obima vrijednosti
bila njena pokretna imovina! Taj je nalog tako snano djelovao na radnicu
da je odluila izvriti samoubistvo, a samo joj pukim sluajem to nije uspjelo.497 Poraavajue djeluje da u vezi s tim nisu organizirani masovni protesti
jer primjer Kamenskog u bitnom reflektira poziciju svih radnika u Hrvatskoj.
Od brojnih lanaka o sluaju Kamensko izdvojio bih onaj Barbare Mateji:
iju za hrvatske ministre, a ne dobivaju plae (portal cunterview.net, 17. 9.
efekti tranzicije (Priredili: Milan Podunavac i Neboja Popov), Republika, broj 382385. 1. 6.31. 7.
2006. Najvie je raspravljana situacija u Srbiji, ali osnovni nalazi vrijede openito. U Hrvatskoj naalost
takvog glasila nemamo.
Iz obilja napisa ipak evo nekoliko novijih: 1) MASA (Mrea anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja),
Trilogija otpora: Intervju s radnicima 1) Jadranske pivovare, 2) Jadrankamena, 3) Splitske eljezare,
H-alter, 17. 2. 2008. 11. 3. 2010.23. 3. 2010. Evo jedne izjave sindikalnog povjerenika Jadranske
pivovare: Radnik je za njih (poslodavce op. A. L.) potrona roba. Njega se iskoristi i odbaci. Radnik je
vlasnicima i poslodavcima teret. uli ste gradonaelnika to je rekao da se medijska kampanja vodi protiv
poslodavaca, a ni jednom rijeju ne spominje radnike i kampanju koja se vodi protiv njih.; 2) Marina Raji,
Radnici Salonita razvalili ulaz i zauzeli tvornicu, Jutarnji list, 23. 3. 2010.; 3) N. Medeli, Branka Gali:
HUP planira radnike pretvoriti u robove, Slobodna Dalmacija, 21. 3. 2010. Branka Gali (profesorica na
Odjelu za sociologiju Zagrebakog filozofskog fakulteta) uz ostalo kae: Zahtjevi poslodavaca, naalost,
ne ude, s obzirom da su potpuno usklaeni s neoliberalnim tritem i kapitalizmom amerikog tipa, kakav se
u Hrvatskoj poeo uvoditi od poetka tranzicije... komentirajui navode da Hrvatska udruga poslodavaca vri
pritisak na Vladu da se to hitnije obave izmjene u zakonu o radu.
Vidjeti: V. ., Tuna pria radnice Kamenskog: Pokuala se baciti pod tramvaj jer joj banka plijeni imovinu, Index.hr, 31. 12. 2010; Vanja Vesi, Bivu radnicu Kamenskog banka gurnula pod tramvaj, Novi
list, 31. 12. 2010.; Neven anti, Tragedija ure Grozaj, Novi list, 31. 12. 2010.
497

556

Knjiga 42.indd 556

2.7.2012. 17:29:13

2010.). Evo dijela toga lanka:

ura Krnjak, ura Grozaj i Draenka akovi su spremne odgovoriti na svako pitanje, argumentirano i promiljeno, ne boje se niega, jer, kako kau, nemaju vie to izgubiti.
Mi smo dovedeni do oaja: Izgubili smo radniki ponos, ensko dostojanstvo, sva prava...
Ve tolike mjesece dolazimo na posao i radimo od 6.30 do 14.30, a da nam ne daju ni lipe.
Svjesni smo da emo najvjerojatnije izgubiti posao, ali koja nam je alternativa? Da radimo
dalje bez plae i da nam na kraju ne isplate to su duni? Nitko ne bi pokrenuo steaj da nam
nije dolo do grla, pa kome je u interesu izgubiti posao?, pita ura Grozaj. Kae da joj je
strah od potara postao svakodnevica, jer se boji opomena zbog neplaenih rauna. Mnoge
njene kolegice su se ve suoile s ovrhama, nagomilanim ratama kredita koje nemaju otkud
vratiti, blokiranim raunima u bankama pa i s iskljuivanjem struje. Neke, kae, nakon posla
trae plastine boce i konzerve po smeu, da bi skupile makar togod. Tako to ide; drava
puta tvrtku da dvije godine ne plaa doprinose i mjesecima ne isplauje plae radnicima,
ali ti isti radnici moraju sve svoje novane obaveze podmiriti. I jo su morale poslodavcu
garantirati da e na vrijeme isporuiti narudbu koju su dobili za sezonu proljee/ljeto 2011.

Slina je situacija, kad je rije o poziciji radnika, i u eljezari Split.

Agonija tog poduzea traje godinama, privatizacije i ponovne privatizacije smjenjivale su se, proizvodnja je zaustavljana, pa dijelom pokretana, radnici su trajkovima od drave povremeno izborili minimalac (to je zapravo bila milostinja,
da ne kaem socijalna pomo), trajkali su i glau unutar kruga tvornice (vrhunac
apsurdne je da su u svom oaju i jalovoj borbi doli i do Stepineve katedrale
bez rezultata, dakako! Tim povodom je Josip Koki (poznati katoliki aktivist,
nikakav dakle anarkita, bogohulnik i, nedaj boe, marksist ili komunita) objavio 25. 10. 2010. tekst u kojemu kae i ovo:
Prolog etvrtka poduzet je jo jedan u nizu oajnikih pohoda krajnje obespravljenih
radnika na tzv. srce Hrvatske, koje je prestalo kucati ve petnaestak godina za svoje itelje
diljem Domovine grad Zagreb. U gradu Zagrebu ne stoluje hrvatska vlada ve namjesnika
briselska, ne vie EZ ve unificirane Unije, korak do stvaranja pokorene megadrave na korist i sluenje pohlepnoj politikoj sekti koja eli ovladati cijelim svijetom. Nai tzv. ministri
to nisu ni u kojem sluaju, ve ministranti Unije, to je posebice vidljivo u ovim tunim
dogaajima radnika Splitske eljezare, kao i radnica tvornice Kamensko, a nae seljake da i
ne spominjem.
Svi razgovori i tzv. dogovori ministranata s tim jadnim i do kraja poniavanim ljudima, koji samo ele raditi i skrbiti za svoje obitelji, ve nakon samog zavretka razgovora
postaju mrtvo slovo na papiru. Ta korupcija vlasti nad svojim graanima i svojim narodom
spada u samo dno bijede i morala. Zar e se takvi boriti protiv zla korupcije. Iluzija i apsurd!
Zar e ministar uro Popija koji je uzet iz grupacije poslodavaca, ast rijetkim potenima koji brinu za svoje radnike, raditi na dobrobit radnika i zaposlenika, posebice ena i
trudnica, prema kojima se odnose kao prema roblju?
Dolazak radnika pred Stepinevu katedralu je vrlo znakovit i dokaz je potpunog gubitka
i ono malo povjerenja prema institucijama drave, za koje su pale tolike nevine rtve, da bi
vlast uivala sve blagodati slobode i suverenosti, a narod ostao i dalje zarobljen u nasljeu
komunistikog jednoumlja koji iz dana u dan metastazira i zahvaa cijelo hrvatsko tkivo.
Nakon jalovog razgovora predstavnika radnika u DORH-u, a koje je po praksi u biti odvjetnitvo aktualnih vlasti, kolona prosvjednika se uputila prema katedrali. Doli su pronai

557

Knjiga 42.indd 557

2.7.2012. 17:29:13

utjehu i pomoliiti se dragom Bogu i asnim hrvatskim crkvenim velikanima poput Stepinca,
epera i Kuharia, koji su ivjeli svoje vrijeme, hrabro progovarali u tom kobnom vremenu,
iskazivali elementarnu brigu i skrb za blinje i ugroene i suivljavajui se sa svim tegobama
svojih vjernika i svojeg naroda.
Naravno, nitko nije iz Nadbiskupskog dvora doekao te jadne ljude i iskazao im suosjeanje i dobrodolicu, a kamoli ponudio au vode. U sakristiji sam zamolio asnu sestru
da e radnici biti na misi u est sati, pa neka ih barem netko pozdravi s oltara i poeli sreu
u rjeavanju njihovih problema, a njihovi problemi kod istinskih vjernika i humanista nisu
samo njihovi ve i nai.
Naravno, to se nije dogodilo, ali molitva svih nas koji smo tamo bili kao i kod
Stepinevog groba duboko vjerujem da e uroditi plodom498 (portal Hrvatskog kulturnog
vijea, 25. 10. 2010.).

Zanemarimo li ovom prilikom laude crkvenim velikanima, katedrali i

misi kao mjestu i nainu utjehe, kao i neskriveni stereotip ili potapalicu o komunistikom jednoumlju, moramo uoiti barem dvije bitne injenice: ponajprije ignoranciju i aroganciju Drave i Crkve (tj. njihovih predstavnika) prema
tegobama, oaju i ponienju radnika, to jasno ukazuje koji su im interesi blii,
a zatim, drugo, da je radnicima jedino preostalo zazivanje nebesa postupak
koji pripada obrednim misterijama, a ne politikom nainu rjeavanja ovozemaljskih ivotnih problema. Ali ostaje injenica da je ak i ovjek nespornih religijskih uvjerenja konstatirao stanje u kojemu se, ast izuzecima, poslodavci
prema radnicima odnose kao prema roblju.
***
Razmatranja o poziciji radnika na razini uoavanja bitnih obiljeja funkcioniranja procesa reprodukcije drutva, u kojemu je radna snaga puki faktor proizvodnje, tj. dodatak kapitalu, ne ine se potrebnim s obzirom na mnotvo
Treba spomenuti ovdje da se svom silinom propagira Socijalni nauk crkve, kao odgovor na proturjeja
suvremenog svijeta, da ne kaem samo kapitalizma. Temeljna su mu polazita stavovi u papinskim enciklikama, poev s uvenom Rerum novarum (objavljena 15. 5. 1891. godine). Ta je enciklika bila odgovor Katolike crkve na socijalne konflikte procesa industrijalizacije koji su vodili pojavi socijalizma kao
politikog pokreta i kao drutvene misli (i ideologije). Njena temeljna poruka nije odstranjivanje najamnog
poloaja radnitva, nego angaman Drave (ali i Crkve) na osiguranju klasne harmonije uz provoenje
naela socijalne pravde (a ta pravda je samo produetak one uvene krilatice: Bogu boje, caru carevo,
tj. Kapitalu profit i vlast, radniku to ostane). Do 1890-ih godina proteklo je mnogo vode: uz klasne
okraje, nesmiljenu eksploataciju i burne rasprave o rjeavanju kapitalizmom izazvanih drutvenih proturjeja
(od socijal-utopista... do naunih elaboracija u radovima kao to su Nadnica, cijena i profit i, nadasve,
Kapital)... a za svo to vrijeme Crkva nema svoj odgovor na to to se dogaa... Rerum novarum je stoga
zakanjeli odgovor, a pritom manjkav, jer mu je jasna platforma Crkve da u novim okolnostima osigura za
sebe opstanak (materijalni u prvom redu), koji je graanskim revolucijama bio temeljito uzdrman (u odnosu na srednjevjekovnu posvemanju njenu dominaciju). Kao osnova suvremenog nastojanja u koncipiranju
Socijalnog nauka Crkve taj ga dokument ve u zaetku ini nesuvremenim i neprimjerenim konfliktima
to su u stvarnosti izraeni. Imajui takvu misaonu popudbinu Crkva ne moe uspjeno odgovoriti ni na
aktualne nevolje u kojima se radnici tretiraju kao roblje.
498

558

Knjiga 42.indd 558

2.7.2012. 17:29:14

literature koja je analizirala, objanjavala i utvrdila funkcioniranje kapitalizma

openito i u razvojnim etapama. Stoga navodim samo nekoliko napomena, koje
mi se ine vanim za razumijevanje pozicije radnika openito, a naroito u hrvatskom kapitalizmu.
Poinjem s napomenom da smo, ne samo u Hrvatskoj i ne samo u tzv. tranzicijskim zemljama, nego i u drugim djelovima svijeta, suoeni s agresivnim
ideolokim preuivanjem i negiranjem, a ponegdje i guenjem bilo kakve kritike misli o djelovanju i rezultatima kapitalizma. To je vrlo intenzivno prisutno
naroito u obrazovanju (prije svega na podruju ekonomskih znanja u najirem
obuhvatu). Nije ovdje rije o tome da ne postoji golema i vrlo respektabilna
literatura (knjige, studije, lanci) koja kritiki progovara o suvremenim proturjejima kapitalizma ili o ekonomskim politikama koje su u funkciji kapitalistike
reprodukcije drugdje, ali i u Hrvatskoj.499 Rije je o tome da se ideolokim mistifikacijama opravda kapitalistika zbilja, a silom drave tite temeljne institucije kapitalizma i interesi kapitala. U takvoj duhovnoj orijentaciji svaka je
znanstveno utemeljena rasprava o bitnim obiljejima stvarnosti smetnja, a ako
je kritika radikalna, ako dovodi u pitanje kapital-odnos, doivljava se neprijateljskom. Rasprave se mogu voditi samo tako i samo toliko da poslue poboljanju postojeeg, a to znai da se rasprave preteno vode o rjeenjima unutar
zadanog okvira, da se struno razrauju varijante djelovanja koje pogoduju
interesima odreene frakcije kapitala. Ipak, i uz sva nastojanja, ljudska se misao
ne moe ukrotiti, pa je raskorak znanstvenih istraivana i zbilje vrlo esto primjetan, tako da i ljudi koji ozbiljno istrauju suvremene proturjenosti kapitalistike
ekonomije (i drutva), ak i kada ne dovode u pitanje bitno obiljeje kapitalizma,
zakljuuju da su mu potrebne radikalne modifikacije institucija i djelovanja. Za
predmet kojim se bavim u knjizi, spomenuta ideoloka ofenziva nuno je iskljuiva prema svemu to toj ideologiji na bilo koji nain ne odgovara. Kako e se
spomenuta ideoloka iskljuivost izraziti u najveoj mjeri zavisi od okolnosti nastanka i zaotrenosti drutvenog konflikta, ali naroito i od civiliziranosti uesnika (naposljetku i pobjednika) u tom konfliktu. Kao to sam pokazao, u Hrvatskoj
se ta iskljuivost iskazala i kao unitavanje knjiga (i spomenike batine) to
pokazuje do koje je mjere ideoloka rigidnost bila (i ostala) retrogradna.
Ideoloka ofenziva ipak je samo refleks fundamentalnog problema koji odreuje poziciju radnika, a taj je akumulacija kapitala. Ne moemo se ovdje baviti
raspravom o modalitetima ostvarivanja akumulacije kapitala, ali smatram potrebnim ukazati na nekoliko bitnih obiljeja koja izravno utjeu na egzistencijalne uvjete radnika.
Uz ve ranije navedenih nekoliko naslova (u 2. poglavlju) dodajem jo jedan osobito vaan i sadrajan
prilog: Milan Mesari, Krui li bauk socijalizma ponovno Europom i svijetom? (Je li socijalizam poeljna i
realna alternativa neoliberalnom kapitalizmu?), Ekonomski pregled, Vol. 61, Broj 56, lipanj 2010.
499

559

Knjiga 42.indd 559

2.7.2012. 17:29:14

Prva je stvar na koju treba ukazati: kapital ustrajno nastoji to je mogue vei
broj stanovnitva privesti u radni angaman ali pod kontrolom i uz uvjete koji
odgovaraju kapitalu. Izraz toga je ne samo stalno kolebanje relacije zaposleni nezaposleni (rezervna armija rada), nego i zahtjev/tenja za fleksibilizacijom rada, ali
tako da osnovni rizik snosi radnik.500 To je smisao razbijanja tzv, socijalne drave,
to je, promatrano u historijskoj retrospektivi, stvarni (svakako privremeni) poraz
dugotrajne klasne borbe radnika da uvjete svog radnog angamana, svoju radnu
poziciju, uine snoljivijom i ljudski izglednijom. Jasno je da iz spomenutog procesa proizlaze i brojne socijalne posljedice, a jedna od njih je i intenzitet alijenacije
(otuenja) koji je pogodno tlo za frustracije i, posljedino, socijalne konflikte.
Neposredno je s tim povezano produenje radnog dana, ali naroito i drastino produenje radnog vijeka. Jedno i drugo se pravda razlozima koji prikrivaju
poriv za akumulacijom na raun radnika. Poznat je stav da je skraenje radnog
dana prvi i bitni uvjet osloboenja (emancipacije) rada/radnika. Ako radnik nije
samo ili u prvom redu stroj za proizvoenje, nego ljudsko bie kojemu proizvodnja materijalnih uvjeta ivota mora posluiti kao oslonac njegova specifino ljudskog razvoja, onda je svako rjeenje koje ide usuprot skraenju radnog
dana/radnog vijeka izravno usmjereno protiv specifino ljudskog razvoja ovjeka i u funkciji je akumulacije kapitala. Naravno, bezbroj razloga je koji se
navode kao opravdanje, uz ostalo i starenje stanovnitva. Zaboravlja se pritom
da je rasipanje stvorenog drutvenog proizvoda (prije svega apsurdnim ratnim
trokovima i povlatenim materijalnim poloajem jednog dijela drutva) glavni
razlog manjka sredstva za podmirenje drugih potreba (skraenje radnog dana i
radnog vijeka, tj.penzije, kolovanje, stvaranje uvjeta za kulturni razvitak ovjeka, bolji uvjeti stanovanja, zdravstvo, zatita ivotne sredine...).
Moram ovdje navesti jedno upozoravajue miljenje, tj. istraivanje koje dolazi iz drutva blagostanja (SAD-a). Osvrui se na sve ono to se u Americi
iskazalo s tzv. kriznim poremeajem 2007./2008. autor Les Leopold u svojoj knjizi501 zorno pokazuje izvor kriznog poremeaja: rast proizvodnosti nije se nakon
500
Osnovnu informaciju o fenomenu fleksibilizacije rada vidjeti u prilogu Vlade Puljiza Uvod: Drutveni
procesi i svijet rada u knjizi V. Franievia i V. Puljiza (ur., sa sur.), Rad u Hrvatskoj: Pred izazovima
budunosti, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
2009., str. 116. italac e u ovoj knjizi nai i mnotvo drugih informacija koje ukazuju na sadanje stanje,
ali i izglede rada u Hrvatskoj, a te informacije ne potiu optimizam.
501
Les Leopold, The Looting of America. How Wall Streets Game of Fantasy Finance Destroyed Our
Jobs, Pensions, and Prosperity and What We Can do About It, Chelsea Green Publishing, Vermont, 2009.,
str. 14. U drugom (str. 1320) i jedanaestom (str. 165190) poglavlju knjige autor daje mnotvo statistikih
podataka o distribuciji dohodaka u SAD u duem vremenskom rasponu koji potvruju osnovnu tezu. Autor
se dakle ne skanjuje nazvati pljakom (the Looting) ono, to je krupni kapital (ovdje reprezentiran sintagmom
Wall Street) igrajui se iskonstruiranim financiranjima priutio amerikom drutvu u nekoliko posljednih
desetljea. to rei za hrvatske iskonstruirane igre u posljednja dva desetljea (menaderski krediti,
financijski inenjering, privatizacija, korupcionaki kanali izvlaenja novca, stvaranje klijentele, izravna

560

Knjiga 42.indd 560

2.7.2012. 17:29:14

1970-ih godina iskazao i kao rast realne nadnice, tj. kao poboljanje materijalnog
poloaja radnika. Najprije je upozorio da se eljeznim zakonom smatrala povezanost proizvodnosti i nadnice, da su se te dvije veliine podudarno kretale od
1947. do priblino 1968./1970. godine (kao dogmu i u koli su ih o tome pouavali), ali da onda dolazi do nepodudarnosti i ubrzanog raskoraka izmeu aktualne
nadnice obinog radnika i nadnice koju bi trebao primati kad bi nadnica pratila
rast produktivnost, pa je time gornja dogma demantirana: od stanja 1968./1970.
kad je aktualna (tjedna) nadnica priblino odgovarala onoj postignute proizvodnosti (746 $), u 2007. godini te su relacije bile radikalno poremeene na tetu
aktualne (tjedne) nadnice aktualna je nadnica bila 612 $, a prema postignutoj
produktivnosti je trebala biti 1.171 $. Razlika od 559 $ (ili 91,3% u odnosu na
aktualnu nadnicu) prisvojio je dio drutva koji tu vrijednost nije stvarao i u tom
smislu se moe govoriti o izravnoj krai rezultata radnikovog rada. Moda su
jo upeatljivije brojke to ih navodi na str. 167 i 168: odnos godinjih plaa 100
vrhunskih rukovodilaca (CEO) prema prosjenom radniku (Average Worker) bio
je: 1970. godine 40:1; 1980. godine 127:1; 1990. godine 321:1; 2000. godine
1510:1; 2006. godine 1723:1. I komentira:
Ovdje je uznemirujui osjeaj da vrhunski rukovodioci (CEO) milijarderi, koji primaju
1000 puta vie novaca nego njihov prosjeni zaposlenik, faktiki nisu 1000 puta bistriji, 1000
puta priljeniji, ili da intenzivnije (tee) rade 1000 puta. Drugim rijeima, razmjer nejednakosti to ga sada vidimo u Americi ne moe biti rezultat izvrsnosti. On se u najveoj mjeri
formira zahvaljujui onima koji su na pravom mjestu u pravo vrijeme za igru u kockarnici
(str.166).

Ovdje nema potrebe obrazlagati naelnu poziciju radnika u kapitalizmu

koja se izraava prisvajanjem vika vrijednosti to je osnova na kojoj poiva
djelovanje kapitala. Izraun Les Leopolda pokazuje da je kapitalu bila nedostatna eksploatacija rada uobiajenim mehanizmom prisvajanja vika rada (ili
vika vrijednosti), bilo mu je potrebno i dodatno zahvatiti u nadnicu. To se
naravno nije moglo dogoditi bez aktivnog djelovanja drave u korist kapitala,
a sredstvo te redistribucije bila je ekonomska politika (popularno oznaena kao
reganomika, tatcherizam, suply-side ekonomika, monetarizam, neoliberalna
politika itd).
Na spomenutoj materijalnoj osnovi razvija se socijalna struktura koja se
bitno razlikuje od one u kojoj je vlasnitvo bilo izravni izvor dominantne socijalne pozicije. Suvremeni kapitalizam vlasnitvo je uinilo drugorazrednim
(Keynes je rentijerski kapital, odnosno njegove vlasnike, oznaio kao parazitski i
drutveno neprihvatljiv), a na prvo mjesto je dola upravljaka elita (podjednako
pljaka tue imovine, itd., itd.)?!! U Americi se the Looting obavljao civilizirano posredstvom ekonomske politike, u Hrvatskoj najprije sirovim i surovim nasiljem, a zatim mafijakim metodama koje su
naposljetku i zakonodavno pokrivene...

561

Knjiga 42.indd 561

2.7.2012. 17:29:14

poduzetnika, tzv. menaderska u svim varijantama naroito poduzetnika i

financijska, kao i dravna u svim svojim varijantama politika, vojna, represivna, pijunska, diplomatska...) koja svoju egzistenciju zasniva na monopolnoj
poziciji odluivanja o prisvajanju drutvenog proizvoda. Tome treba pribrojiti i
druge neproizvodne slojeve od kojih su neki izravno u slubi odranja poretka
ili pak stvaraju kulturu prilagoenu tome, a izravno ih alimentira upravljaka
elita. Teko je rei kakav je upravljaki aparat, obimom i sadrajem, nuan za
racionalno obavljanje upravljakih funkcija u suvremenom drutvu, ali je nesporno da je postojee stanje jedan od elementa patologije suvremenog drutva.
Upravljakoj eliti je uvjet opstanka i obnavljanja ne samo trajno i sve obimnije
prisvajanje drutvenog proizvoda, nego i perpetuiranje drutvenog odnosa u kojemu e to biti mogue, ukljuujui i modeliranje svih nunih funkcija u drutvu
(kolstvo, tj. obrazovanje, zdravstvo, kultura, znanost, urbanizacija, koritenje
slobodnog vbremena...), koje su utoliko potrebnije ukoliko je drutveni razvitak
intenzivniji, prema svojim potrebama i na osnovu kriterija to ih sama odreuje.
Najvidljiviji izraz povlatene pozicije tzv. upravljake elite su njihova izravna novana primanja za funkciju koju obavljaju i, posebno, dodatne privilegije
s tog naslova (besplatno koritenje razliitih dobara, enormni bonusi i otpremnine...), o mogunostima za korupciju, klijentelizam i nepotizam da i ne govorimo. Nije stoga zauujue da je jedna od najsnanije iskazanih nezadovoljstava
novoizabranog predsjednika SAD-a Baraka Obame bilo upravo nezadovoljstvo
milijunskim primanjima, to su ih finacijai ostvarivali, iako su cijeli sistem
doveli na sam rub sloma. Njegova najava o ogranienju njihovih primanja naila
je na estok otpor i nije poluila ono to se htjelo.
Tom svojom monopolnom pozicijom i na njoj zasnovanom prisvajanju drutvenog proizvoda, tzv. upravljaka elita posvuda gdje djeluje oteuje (izrabljuje,
zakida, osiromauje, pljaka) ostali dio stanovnitva, u prvom redu radni dio
stanovnitva koji stvara materijalne uvjete ivota, za dio to ga je prisvojila iznad
onoga to bi za racionalno upravljanje u drutvu bilo potrebno. U tom nastojanju
da zadovolji svoje gramzljive porive prva joj je solucija natjerati radni dio stanovnitva da to vie i to dulje radi. Utoliko se klasna borba, za koju znamo
kao za borbu izmeu kapitalista-vlasnika i proletera, modificira i dobija novu
komponentu borbe protiv privilegija i monopola tzv. upravljake elite (esto i
popularno oznaenu kao suprotstavljanje birokratizaciji). Dugogodinja borba za tri osmice (kao simbolu skraenja radnog dana) ne samo da je ostala
aktualnom, nego je i dobila nove aspekte (skraenje radnog staa, javno i svima
dostupno zdravstvo, socijalna sigurnost, mogunosti kolovanja-obrazovanja,
razvitak kulturnih kapaciteta i djelatnosti koje doprinose razvoju pojedinca kao
ljudskog bia...).

562

Knjiga 42.indd 562

2.7.2012. 17:29:15

***
Napomene o poziciji radnika pokazuju gdje su drutveni korijeni iskljuivosti
koja dovodi do unitavanja nekoj ideologiji nepodobnih elemenata u drutvu, pa
stoga i literature (i drugih simbola), to su toj ideologiji suprotni. Time ponovno
naglaavam: nije unitavanje knjiga (i spomenike batine) u Hrvatskoj 1990-ih
bio eksces pojedinaca ili izljev frustracija, nagomilanog gnjeva itd., nego
sastavni dio programa drutvenog prevrata, makar formalno i neizreenog kako
je to lapidarno i jasno formulirao Vladimir Primorac.
U ovom dijelu knjige ukazao sam na drutvene prilike kojima je iskljuivost
bila jedno od bitnih obiljeja, a koje su dovele i do fenomena unitavanja knjiga
i spomenike batine. Ali brojne su i daleko pogubnije druge posljedice nastale
iz drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih.

563

Knjiga 42.indd 563

2.7.2012. 17:29:15

Knjiga 42.indd 564

2.7.2012. 17:29:15

Epilog

ato rije epilog? Ne koristim tu rije u uobiajenom znaenju pogovora

nasuprot predgovora, ili doslova nasuprot proslovu, ili rije na kraju nasuprot
rijei unaprijed itd., ime se obino zavrava neki tekst. Koristim ga da oznaim
zavretak mog istraivanja o fenomenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990ih. Ali stavljanjem te rijei u navodnike izraavam i nadu da e netko nastaviti
tamo gdje sam ja stao.
Zavretak mog bavljenja fenomenom unitavanja knjiga je, kako se vidi,
vrlo mrav: vie-manje opa ignorancija, eventualno nevoljko priznanje, ali
nikakvo sankcioniranje odgovornih ak i tamo gdje su injenice nesporne i
obilato bile na raspolaganju. Naravno da kao graanin nisam mogao unedogled
prozivati mjerodavne i nadlene da se poduzmu neke mjere. Zid ignorancije bio
je i ostao silno vrst jer je imao uporite u politici iskljuivosti koja je dominirala
u Hrvatskoj 1990-ih. Sastavni dio takve politike bila je i krajnja samovolja lokalnih politikanata, lokalnih kabadahija, pojaana duhom palanke. Dapae,
doivljavao sam nemile optube i nevjerojatno omalovaavanje. Najtee i najnevjerojatnije upravo u Koruli, naem malom mistu ili palanki.
Ljutnja, nervoza i bijes iskazivani su i prema drugim kritiarima fenomena
unitavanja knjiga prema nekima od njih i znatno intenzivnije nego prema
meni. Ukratko, vana je pouka debate o fenomenu unitavanja knjiga da je iskazala ne samo lina opredjeljenja, nego i prirodu socijalnih orijentacija, a naroito
prirodu dominantne politike i reima kojim se ta politika ostvarivala. A bitno
obiljeje joj je bilo snana faistoidnost u naoj domaoj inaici - proustatvo.
Kakogod definirali faizam, uvijek mu je socijalna podloga malograantina i
tzv. talog drutva i uvijek je u funkciji kapitala. Za postizanje ciljeva ne preza
ni od ega pa dakako ni od unitavanja knjiga. Stoga se fenomen unitavanja
knjiga ne moe promatrati kao puko tehniko pitanje broja unitenih knjiga,
veeg ili manjeg potivanja bibliotekarskih propisa, naina na koji su knjige unitavane, a ne moe se promatrati ni kao izoliran ili sluajan eksces neodgovornih
pojedinaca. Unitavanje knjiga je bio nuan i sastavni dio socijalnog prevrata

565

Knjiga 42.indd 565

2.7.2012. 17:29:15

koji nam se dogodio 1990-ih. Kvalifikacije o tzv. nepodobnoj literaturi (jezik,

pismo, proli sistem, ideoloke parafernalije, neprimjerenost knjinih fondova
novoj demokraciji...), sve odreda kvalifikacije iz Goebbelsove tirade u povodu
paljenja knjiga u Berlinu, svibnja 1933.
Znaajan je broj ljudi u Hrvatskoj bio svjestan svih negativnih aspekata unitavanja knjiga i potrebe da mu se treba bezuvjetno suprotstaviti. Moram naglasiti da su takav cjelovit pogled na fenomen unitavanja knjiga najpotpunije
formulirali Vladimir Primorac i Milan Kangrga, zatim dva vrsna novinara: Igor
Lasi i Viktor Ivani, pa knjievnik Slobodan najder. Meu onima koji su me
podsticali, posebno istiem Stipu uvara, pronicljivog kritiara hrvatskog drutva nakon prevrata 1990-ih.
Svima, koji su se javno suprotstavili unitavanju knjiga, veliki sam dunik, a
svoj angaman sam shvatio i kao prilog njihovim nastojanjima.
Prve informacije o unitavanju knjiga dobio sam ba od bibliotekara, kad sam
ih obavijestio o sluaju Korula. Istovremeno su me oni obavijestili i o pritiscima kojima su izloeni, o strahu koji se kapilarno irio, o oportunizmu unutar
profesije u suoavanju s diskriminacijom i unitavanjem knjiga. Dunik sam tih
asnih bibliotekara koji su ostali dosljedni profesionalnoj etici: Tei Zanini, voditeljici Matine slube za narodne i kolske knjinice u Dubrovniku (do polovine
2001. godine) i dvjema bibliotekarkama korulanske Gradske knjinice, Tajani
Grbin i Milojki Skokandi.
Prikladnim mi se ini zavriti ovaj epilog rijeima Slobodana najdera
(Sudovanje ludom radovanje, Novi list, 29. 7. 2002.):
U Koruli (se) dogodio straan knjigocid, u Koruli (se) dogodilo neto posve obratno
od svake kulture i civilizacije, napokon neto kanjivo po pozitivnim propisima po kojima
se mora kazniti poticanje mrnje, vjerske, rasne, nacionalistike, svjetonazorne mrnja u
Hrvatskoj navlai na se mnoga ruha. Ako se netko tako raduje spaljivanju knjiga, ako netko,
tovie, organizira njihovo kremiranje, toga se mora podsjetiti na Heineovu lakonsku procjenu: nakon knjiga, uvijek su na red dole ljudske buktinje! Heinrich Heine imao je stoput
pravo, gorio je i on u Berlinu, 1933. godine, a nakon toga je izgorjelo 6 milijuna njegovih
sunarodnjaka. I u Hrvatskoj, u Bosni, gorjeli su ljudi, ne smije se to zaboraviti, i u okviru
konflagracije 194145., i u posljednjem ratu. Da je diskurs kojim se u Koruli izrazila radost
zato to gore knjige proustaki, u tome moj profesor Milan Kangrga imade stoput pravo.
Ali, i tu smo sada do gue u skandalu u Hrvatskoj se nita od toga ne smije rei. U
Hrvatskoj je legitimno izraziti radost zbog spaljivanja knjiga te se tako legitimno izraena radost obilato nagrauje, tako da ministarstvo kulture (Bikupievo) i samo poskoi od radosti.
Ali ako se reena izjava samo prenese u nezavisnom glasilu, eto ti belaja: nezavisno sudstvo
kaznit e ovaj in papreno, kao to se upravo dogodilo, ili se kani dogoditi, nakon zaista
skandalozne presude Opinskog suda u Zagrebu. Ne znam osjeaju li knjige bol kad ih se
spaljuje, njihovi autori, ivi ili mrtvi, svakako da. No, gospoa lomaarka s Korule odrezala
je bol svoje due, prouzroen tekstom u Feralu, na cijelih 30.000 kunia!

566

Knjiga 42.indd 566

2.7.2012. 17:29:15

Valja podsjetiti da je cijeli niz mjerodavnih institucija i instancija manje-vie javno osudio barbarski in ienja korulanske gradske knjinice i spaljivanja slova i naslova koji su
osueni kao smee.
Javna je stvar (i javna sramota) da su se, na valovima tumanovskog, dervikog, nacionalistikog entuzijazma iste ili sline stvari radile i na mnogim drugim mjestima, otprilike
kao to se paralelno ubijalo i na zagrebakom Velesajmu, i u Lori; u osnovi radi se o istome.
Nakon knjiga, gorjet e ljudi, a nakon ljudi, tko zna koliko jo dugo, gorjet e i knjige. Mrnji
je u krajnjoj liniji svejedno to se baca u njene ralje, a Drugi na horizontu moe biti utjelovljen kao ubaeni neprijatelj, ili pak u knjizi na neprijateljskom pismu. U tom smislu
aktivnosti korulanske lomaarke nisu nipoto izuzetak, one su bile jedino neto revnosnije,
sistematinije, zadrtije i napokon, drskije u tome da ih se nije osobito prikrivalo...
U vezi pak s presudom zagrebakog Opinskog suda, nitko i ne pomilja s kojim je sve
zakonskim odredbama ona u tekom konfliktu glavno je da utljiva veina odobrava svekolike rtve paljenice. Pa Srba u Hrvatskoj ionako vie nema, zato bismo mi onda, kad njih
ionako nema, uvali njihova azijatska pismena?
Pa nismo mi Armenci, Azijati, mi smo ljubazan, uljudbeni svijet, mi smo Apolon, mi
smo Zapad, mi smo papini, mi smo kultura i civilizacija. Mi smo, brao, latinica. Tko sve to
pak nije, taj e gorjeti. I dok je osoba poput korulanske lomaarke, bit e i Croatije.

567

Knjiga 42.indd 567

2.7.2012. 17:29:16

568

Knjiga 42.indd 568

2.7.2012. 17:29:16

Bibliografija502

Agii Damir, Analiza kolskih udbenika obini je politikantski pamflet, Globus, 20. 12.
2002.
Andriji Zdenka, Knjige, knjige, Fiul, broj 1, 1994.
Andriji Zdenka, Dvanaest putnika i grad Korula, Fiul, broj 2, 1994.
Ani Alen (AIM), Vojin Jeli, pisac i penzioner, intervju, Identitet, lipanj/juni, 1997.
Ani Alen i Lasi Igor, Ministar voli cenzuru, Tjednik, 12. 12. 1997.
Anti Sandra-Viktoria, I knjige ubijaju, zar ne? Knjigocid u Bugojnu: Kako su u kontejnere
za smee dospjele knjige hrvatskih autora, Vjesnik, 6. i 7. 8. 2005.
Anti Sandra-Viktorija, Dnevnik hrvatskoga naroda, Vjesnik, 24. 2. 2007.
Anti Sandra-Viktorija, Knjinica koju Zagrepani vole, Vjesnik, 28. 2. 2007.
Aparac-Gazivoda Tatjana, Kapitalni objekti i vrijeme promjena, Vijenac, 17. 3. 1994.
Aparac-Gazivoda Tatjana, Trebaju li Sveuilita knjinice, Vijenac, 28. 4. 1994.
Aparac-Gazivoda Tatjana Katalenac Dragutin (eds.), Wounded Libraries in Croatia,
Croatian Library Association, Zagreb, 1993., pp. 57
Appelt Hrvoje, Kako je iz rijeke Sveuiline knjinice nestalo 30 tisua svezaka i knjiga?,
Jutarnji list, 13. 7. 2003.
Appelt Hrvoje, Obnovili 503 braka jer su nestale matice vjenanih, Jutarnji list, 12. 5. 2005.
Armanini Ante, Ljudi takori, Cicero, br. 5, travanj 1999.
(A. V.), O 700 knjiga u kontejneru, Veernji list, 22. 11. 2004.
Babi Jasna, Unitili ratnu dokumentaciju iz akcije Oluja, Jutarnji list, 29. 11. 2008.
Bae Maksimilijan, Apsurdi Karla Marxa, BiB nakladnitvo, Zagreb, 2003.
Baleti P., Kako financirati knjinice, Novi list, 1. 12. 1977.
Bartolec Robertino, Oskar u kanti, (poglavlje u knjizi: Malograanin in flagrante), Varadin,
2000., str. 6974
Bai Stanko, Granatom na pamet!, Slobodna Dalmacija, 16. 10. 1991.
Bai Stanko, Sve, samo slavenstvo ne!, Slobodna Dalmacija, 17. 8. 1999.
Begi V., Osnovana zajednica narodnih knjinica Republike Hrvatske, Novi list, 9. 5. 2006.
Belak-Krile Anita, Shakespeare na irilici, Slobodna Dalmacija, 14. 10. 1999.
Berkovi Jelena, Kua straha, Gordogan, XX, 2003.
Berkovi Jelena, Upravno vijee ne prepoznaje dubinu problema, Gordogan, broj 2/3, 2004.
Bijeli Gabrijela, Ministarstvo kulture zaboravilo Ragusinu, Slobodna Dalmacija, 5. 11.
1998.
502

Navode se samo izvori neporedno povezani s temom ove knjige.

569

Knjiga 42.indd 569

2.7.2012. 17:29:16

Bili Pjer, Bibliofilija. Lijepa naa Finska, Veernji list, 8. 12. 2008.
Bili Pjer, Bibliofilija. Kanibali, Veernji list, 9. 2. 2009.
Bikupi Boo, Bacanje knjiga je vandalski in, Slobodna Dalmacija (HINA), 4. i 5. 8. 2005.
Bikupi Boo, Otvorit emo 14 novih muzeja (intervju Branki Debi), Vjesnik, 27. i 28.
8. 2005
Bikupi Boo, U knjinicama treba biti i knjiga na irilici! (razgovor sa Romanom Galovi),
Hrvatski list, 20. 10. 2005.
Bogdanovi Davor, Pehar Ivan, Pregled stanja knjininih fondova u Gradskoj knjinici i
kolskim knjinicama Zadra, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 34, 1994.
Bratuli Josip, Nemirni mir jednog antikvara, Vjesnik, 27. 4. 1992.
Brdari Darko, Tatarski biftek od sirove mrnje, Veernji list, 30. 1. 1993.
Brean Ivo, Zato su Hrvati uvijek gubitnici, Jutarnji list, 12. 8. 2005.
Brozovi Dalibor, Bauk reciklopedije, Feral Tribune, 14. 4. 1998.
Bubenik Branko, Bogat arhiv nedovoljno iskoritena zlatna koka, Slobodna Dalmacija, 15.
5. 2003.
Bui Marko, Iz knjinice Preko itatelje se izbacuje zbog izlobi, Vjesnik, 12. 11. 2003.
Crnevi Miro, 130 godina Narodne itaonice u Jelsi. Svetite narodnjake misli, Slobodna
Dalmacija, 29. 6. 1998.
Crnkovi-Nosi Vesna, Kronologija ratnih stradanja Gradske knjinice u Slavonskom Brodu,
Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 34,1992
Crnkovi-Nosi Vesna, Spomenike knjinice u Slavonskom Brodu, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1992.
Cuculi K., I to se dogaa u Mjesecu hrvatske knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji
za smee, Novi list, 17. 10. 2006.
Cuculi K., Prva Rijeka gimnazija pojanjava kako su se njene knjige nale u smeu.
Otpisane su oteene, dotrajale i neupotrebljive knjige, Novi list, 18. 10. 2006.
Cuculi Kim, Sveuilina knjinica Rijeka sveano obiljeila 60. obljetnicu rada i postojanja.
Nema sveuilita bez dobre knjinice, Novi list, 15. 10. 2008.
Cuculi Kim, U Rijekoj sveuilinoj knjinici nalazi se 16 svezaka tiskopisa iz prvih
desetljea nakon Gutenbergovog otkria. Blago iz metalnih sefova, Novi list, 1. 2. 2009.
Cuculi Kim, Nova Gradska knjinica jo uvijek pusta elja, Novi list, 11. 2. 2009.
Cuculi Kim, Rijeke knjinice nude uslugu meuknjinine posudbe iz drugih knjinica u
zemlji i inozemstvu, Novi list, 28. 9. 2009.
Cukrov Ante, ienje tehniki neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektire (2). Briga za
kulturno dobro ili senzacija, Glas Istre, 25. 2. 2004.
ade Tomislav, Jeeva kuica, Jutarnji list (Magazin), 9. 6. 2007.
ade Tomislav, Jeeva kuica. Slikovnica Jeeva kuica nije ni srpska ni hrvatska nego,
zaboga, djeja, Jutarnji list (Magazin), 18. 1. 2008.
alui Barbara, Sveano obiljeena 135. god. osnutka itaonice u Svetoj barbari. Oaza
drutvenog i kulturnog ivota graana ispred svog vremena, Primorski Novi list, Srpanj
2006.
angalovi Ratko, Kad gore knjige pucaju kosti, Novi list, 29. 4. 1998. (tekst prenesen
izLjubljanskog dnevnika Delo. Ovaj je tekst od Novog lista preuzela i objavila
j u broju od 23. i 24. 5. 1998.)

570

Knjiga 42.indd 570

2.7.2012. 17:29:16

angalovi Ratko, Zagrepka epetanja. Nazor in Krlea na smetiu, Delo, 12. 3. 2004.
etrdeset dva graanina, Otvoreno pismo: mr. sc. Boo Bikupi, ministar kulture RH, dr.
Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i porta RH, Vesna kare-Obolt,
ministrica pravosua RH, Mladen Baji, glavni dravni odvjetnik RH. Nedopustiva je
utnja nadlenih organa, Novosti, 1. 10. 2004.
ili Zvonimir, Bugojansko smetlite. Gradska biblioteka rijeila se veeg dijela fonda. Iz
knjinice baene knjige hrvatskih i srpskih autora, Slobodna Dalmacija, 2. 8. 2005.
ok Vida, Kako pravo titi kulturna dobra u ratu i miru, Republika (Beograd), 1.30. 9.
2004.
osi Bora, Beckett u praini, Feral tribune, 13. 1. 2001.
osi Bora, Holokaust knjige, Feral Tribune, 7. 6. 2003.
, , , 7. 2. 2009.
Danilovi-Priji Kristina, Najstarija osnovnokolska knjinica u upaniji, Primorski Novi
list, veljaa 2003.
, . , , 6. 9. 1989.
Derk D., Hrvatska pisana mrnjom, Veernji list, 26. 1. 1993.
Derk Denis, I Balzac na smetlitu, Veernji list, 3. 4. 1993.
Derk Denis, Novinar profesoru, Veernji list, 19. 4. 1993.
Derk D., Knjigama po kegri, Veernji list, 22. 5. 1998.
Derk Denis, Skandal. HDP objavio panoramu srpskog pjesnitva s pjesmama poznatih ratnih
hukaa. Hrvatska platila zbirku velikosrba, Veernji list, 6. 3. 2006.
Despot Z., Pisano blago u hrpama smea, Veernji list, 23. 5. 1998.
DHK, Pismo Drutva hrvatskih knjievnika: Spaljuju knjige, Vjesnik, 27. 9. 1991.
Dobri Bruno, Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice
u Puli, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 14, 1999.
Dobri Bruno, Kultura itanja i nacionalni pokreti: italaka drutva i knjinice u Puli u
drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljea, C. A. S. H., Pula, 2003., str. 163180
Dobri Bruno, Ispravak. Sveuilina knjinica nema veze s revizijom, Glas Istre, 27. 2. 2004.
Dobri Bruno (gl. ur.), Knjinice Istarske upanije vodi, Drutvo bibliotekara Istre, Pula,
2010.
Domazet Nina, Nacionalni istunci haraju policama, Novi list, 11. 4. 1998.
Donat Branimir, Metkom na knjigu, Veernji list, 27. 11. 1991.
Donat Branimir, Pljuvanje po Hrvatskoj. Informatorova lana dostava, Veernji list, 7. 2.
1993.
Dragojevi, R., Tristo svezaka do 2025. godine (u biblioteci: SHK), Novi list, 10. 2. 1998.
Dragojevi Rade, Tribina Izdavatvo i knjiarstvo u Hrvatskoj. Izdavatvo uivanje u
besmislu, Novi list, 14. 3. 1998.
Dragojevi Rade, Novi prijevodi svjetskih klasika, Novi list, 24. 4. 1998.
Dragojevi Rade, Librocid u osnovnoj koli Grigor Vitez u Svetom Ivanu abnu. Knjige
za odstrel, Feral Tribune, 29. 4. 2000.
Dragojevi Rade, Disanje latinicom, Feral Tribune, 22. 4. 2000.
Dragojevi Rade, Spaljivanje knjiga kao uvod u tragediju, (prikaz knjige G. Haddad,
Biblioklasti. Mesija i autodafe), Novi list, 1. 6. 2001.

571

Knjiga 42.indd 571

2.7.2012. 17:29:16

Dragojevi Rade, Kako su Nazoru presudili u Nazoru, Novi list, 24. 2. 2004.
(D. R.), Tematski broj Prosvjete o knjigocidu i kulturocidu. Tko pali knjige palit e i ljude,
Novi list, 24. 4. 2004. (prilog Pogled, str. 3)
(D. R.), Intelektualci trae oitovanje drave o ruenju partizanskih spomenika. Kazneno
goniti palitelje knjiga i ruitelje spomenika, Novi list, 22. 5. 2004. ; Karlovaki list, 22.
5. 2004.
Dragojevi R., Djeca prisustvovala spaljivanju knjga, bibliotekarke plakale, Novi list, 23. 5.
2004.
Dragievi Berta, Zloin u Petak, Veernji list, 11. 1. 1992.
Dragievi Berta, Knjinica Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, Hrvatska knjiga
1/1992. (drm), Izgorjela stara knjinica, Veernji list, 12. 11. 2003.
Drndi Daa, April u Berlinu, Fraktura, Zagreb, 2009.
Drutvo bibliotekara Istre, Dokumentacija u povodu bacanja knjiga iz osnovne kole
Vladimir Nazor u Vrsaru, Pula, 2004.
Dugandija Mirjana, Nepismeni pale knjige, Vjesnik (Panorama), 27. 9. 1991.
Dugandija Mirjana, Top 10 najtetnijih knjiga, Globus, 1. 7. 2005.
Dujmovi Danijela, Kangrga prekoraio granice slobodne novinarske kritike, Vjesnik, 30. 3.
1999.
Debi Branka, Otpor librocidu, Vjesnik, 16. 10. 1991.
Debi Branka, Knjinica za tree tisuljee, Vjesnik, 23. 2. 2002.
urovi ivo, Adriana Pitea, Danas starta europska digitalna knjinica, Jutarnji list, 20.
11. 2008.
Eleta Nada, Ratne tete na knjinicama Karlovake regije, Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
34, 1992.
Erceg Heni, Ovdje ljudskost ne pomae, intervju s Vojinom Jeliem, Feral Tribune, 18. 11.
1996.
Erceg Heni, Knjiga, Feral Tribune, 27. 1. 2001.
Erceg Heni, Izabel od Korule, Feral Tribune, 27. 7. 2002.
E. H., Obiljeena 115. obljetnica itaonice, Jutarnji list, 10. 4. 2002.
Erl Vera, Povijest Vinkovake knjinice mali je kristal u kojem je mogue itati duh
Vinkovaca, Knjievna revija, br. 12, 1992.
Erl Vera, Vinkovaka knjinica/itaonica, VBH (Vjesnik bibliotekara Hrvatske), broj 34,
1992.
Feral Tribune (ur.), Lomaa za Kangrgu, Feral Tibune, 5. 4. 1999.
Feral Tribune (ur.), Nabijanje na sudilo (pregled tubi podnesenih protiv Feral Tribunea
za nanesenu duevnu bol), Feral Tribune (jubilarni broj), 31. 5. 2003. (daje se 16
primjera, meu njima i Izabel Sokandi bacaice knjiga...)
Feral Tribune (ur.), Sluaj knjigocid (pregled najznaajniji sluajeva zloina o kojima je
Feral Tribune pisao u proteklom desetljeu), Feral Tribune (jubilarni broj), 31. 5. 2003.
(navedeno je, tj. izabrano 26 najznaajnijih sluajeva kriminalnog postupanja, a meu
njima sluaj Korula reprezentira knjigocid, prakticiran u Hrvatskoj)
Feral Tribune (ur.), Nepoudna kolska nagrada, 2. 8. 2003.

572

Knjiga 42.indd 572

2.7.2012. 17:29:17

Feral Tribune (ur.), Ameriki kongres potvrdio kontroverzni Patriotic Act. Teroristi u
knjinicama, 29. 7. 2005.
Feri Zoran, Protiv dosadne kole. Za lektiru koja je uenicima zanimljiva, Nacional, 22. 1.
2008.
Flego M., Knjige trae dom, Veernji list, 14. 10. 1992.
Foreti Dalibor, U potara se puca etiri puta, Novi list, 18. 4. 1998.
Foreti Dalibor, tosni happeninzi, Novi list, 9. 5. 1998.
Foreti Dalibor, Travanjski aprilili, Novi list, 10. 4. 1999.
Gabri Toni, Zlatko Crnkovi, prisilno umirovljeni izdava (intervju), Feral Tribune, 10. 4.
1995.
Gabri T(oni), Knjige na lomau 2. dio, Feral Tribune, 8. 4. 2000.
Gaparovi Darko, Ubijali su nam knjigu, Hrvatska knjiga, broj 1/1992.
Gapert Sanja, U krljevu poela radom obnovljena Mjesna knjinica s itaonicom. krljevo
je oduvijek imalo sluha za knjigu, Primorski Novi list, rujan 2007.
Gapert Sanja, Bakar dobio novu knjinicu, Novi list, 4. 5. 2007.
Genc M., Teror i nad knjigom, Veernji list, 15. 2. 1992.
Gdeke Peter, Nmecko: stohy knih v plamen, Kronika 20. stoleti, Fortuna Print, Praha,
2000.
Girardi Jurki Vesna, Prevaziena svinjarija (2). Lano i isfabricirano prenoenje pisanja
Ferala, Glas Istre, 26. 2. 2004.
Goldstein Albert, Biblioleksikon, Cicero, br. 5, travanj 1999.
Goldstein Slavko, Neprihvatljiva rehabilitacija ustake NDH, Bilten 30, IV/V, 1993. idovska
opina, Zagreb
Gomeri Vesna, Gradska knjinica Otoac tijekom povijesti, Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
br. 34, 1997.
Gradsko vijee Korula, Izvjee (Povjerenstva za utvrivanje eventualne odgovornosti
Gradske knjinice. . .), Korula, 16. 4. 2003.
Gradsko vijee Korula, Zakljuak (o propustima ravnateljice Gradske knjinice), Slubeni
glasnik grada Korule, broj 3, od 12. 5. 2003.
Grbai N., Stotine knjiga i rjenika odbaene uz cestu, Jutarnji list, 31. 5. 2007.
Grbelja Josip, Knjige e svjedoiti, Veernji list, 23. 11. 1991.
Grbelja Josip, S knjigama kroz granate, Veernji list, 19. 2. 1992.
Grgurev Vinko, Dijaboliziranje knjige, Zarez VIII/175, 9. 3. 2006.
Grgurovac Martin, Vinkovaki ratni dnevnik. Dnevniki zapisi od 30. IV 1991 do 16. V
1992. Privlaica (Knjinica Slike rata br. 3), Vinkovci, 1992., str. 79, 80
Gromaa Tatjana, Tajna antikvarijata, Novi list, 15. 3. 2009.
Gromaa Tatjana, Druge oi. Rijeiti se Andria, Novi list, 3. 5. 2009.
Gromaa Tatjana, Druge oi. Knjiniar budunosti, Novi list, 14. 6. 2009.
Grui I., Roman K., Jeeva kuica. Protjerani je ponovno meu nama, Jutarnji list, 23. 6.
2009.
Gudevi Sinan, List i novinar pred sudom, (preuzeto s interneta, AIM), 1. 7. 2001.
(H), Splitski mladi ele novu knjinicu, Jutarnji list, 4. 9. 1998.
(H), PEN trai istragu o otpisivanju knjiga zbog ideolokih i etnikih razloga, Veernji list,
24. 7. 2002.

573

Knjiga 42.indd 573

2.7.2012. 17:29:17

(H), Srbija e vratiti 420 matinih knjiga, Jutarnji list, 16. 8. 2003.
Haddad Gerard, Franz, Vergilije, Jaques i i ostali, Cicero, br. 5, travanj 1999.
Haluan Marina, Integriranje knjinica u Zagrebu: za i protiv. Zloupotreba ili nerazumijevanje
kompjutora, Novi list, 17. 2. 1998.
H(rvatsko) B(ibliotekarsko) D(rutvo), Knjiga, knjinice, nakladnici i zakoni. Meunarodni
kolokvij o pravnom poloaju knjige, knjinica i nakladnitva u Republici Hrvatskoj.
Saeci, Hrvatsko bibliotek. Drutvo, Zagreb, 1996.
HINA, Za osudu svaki neprimjeren postupak s knjigom, Vjesnik i Veernji list, 6. 4. 1998.
HINA, Jo se trae krivci za spaljivanje dokumentacije 156. brigade HV-a, Vjesnik, 12. 1.
2002.
Hina, K. C., U Zagrebu u 78. godini umro knjievnik edo Prica. Pjesnik iskustva prostora i
majstor lirske proze, Novi list, 23. 6. 2009.
Hitrec Hrvoje, Povratak kolektivizma, Hrvatsko slovo, 15. 9. 1995.
H(rvatsko) K(njiniarsko) D(rutvo), Miljenje vezano uz sluaj Korula, Novosti, broj
17, listopad 2001.
HKD, Revizija i otpis provedeni 1977. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli, Novosti, broj 17,
listopad 2001
H(rvatsko) N(ovinarsko) D(rutvo), Hrvatsko novinarsko drutvo o najnovijem kanjavanju
splitskog tjednika: Sud treba preispitati presudu Feral Tribuneu, Slobodna Dalmacija,
20. 7. 2002.
Horvat Aleksandra, Knjinice u postkomunizmu, Vjesnik, 12. 2. 1994.
Horvat Aleksandra, Hrvatsko knjiniarsko drutvo i slobodan pristup informacijama,
Zbornik radova s okruglog stola o slobodnom pristupu informacijama, uredile A. Horvat
i A. Belan-Simi, HKD, Zagreb, 2002.
Horvat Vedran, Dvije i pol knjige po glavi stanovnika, Vjesnik, 13. 2. 2002.
HSK, Izvjee Hrvatskog sabora kulture za 1991. godinu, 1992., str. 1011
ICTY, Expert Testifies to Systematic Destruction of Cultural Monuments, The Hague, 08
July 2003. (preuzeto sa web: www. cij. org/indexcfm. . .)
IFLA/FAIFE, World Report: Libraries and Intellectual Freedom. Croatia, 14. November
2000. (preuzeto s web stranice: www. ifla. org/faife/report. croatia. htm)
Ilii Marinko, Ratna stradanja narodnih knjinica Bjelovarske regije, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1992.
I. M., Predsjednitvo Pazinske udruge antifaistikih boraca. Osueno ienje ideoloki
nadienih knjiga, Glas Istre, 27. 2. 2004.
Ivanevi Radovan (ed.), Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb, 1993., Part II, pp. 197304
Ivani Viktor, Kultura smrti (poglavlje u knjizi: Toka na U. Sluaj aki: Anatomija jednog
skandala), Biblioteka Feral Tribunea, Split 2000., str. 163180
Ivani Viktor, Pateta od batine, Feral Tribune, 20. 10. 2001.
Ivani Viktor, Tovljenje takora, Feral Tribune, 20. 7. 2002.
Ivani Viktor, Akcija Knjige za Jelsu i Knjievni deponij kod Vrsara kao jedna te ista
vijest. Literarna hvarsa, Feral Tribune, 27. 2. 2004.
Ivani Viktor, Bugojanski knjigocid ili: ima li suivota u kontejneru, Feral Tribune, 12.
8. 2005.
Ivani Viktor, Kip slobode: sveani tepih, Feral Tribune, 21. 2. 2007.

574

Knjiga 42.indd 574

2.7.2012. 17:29:18

Jajinovi Milan, Korulanska ideologija, Veernji list, 11. 4. 1999.

Javor Ranka, Okrugli stol Narodne knjinice u ratu i obnovi, Mjesec hrvatske knjige 92,
Vinkovci, 30. listopada 1992., Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 34, 1992.
Jednaak Jasna, Knjinice u Sisako-banijskoj regiji 1991. 1992., Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1992.
Jefti Bato, Slova i rijei u maskirnim uniformama, portal www. dovla. net, 13. 5. 2009.
Jelaa Dorien, Akcija Slobodne Dalmacije knjige za Jelsudonacija isporuena Jelanima.
Darovnica od 20. 000 naslova, Slobodna Dalmacija, 24. 2. 2004.
Jendruh Zdenko, Van pameti, www.nwbih.com, 15. 2. 2006.
Jergovi Miljenko, Mjesec spaljenih knjiga, Slobodna Dalmacija (Profil), 24. 10. 1991.
Jergovi Miljenko, 3. Who will be the Witness. Biblioteka, iz knjige: Sarajevski Marlboro,
Zagreb, 1994., str. 121123
Jergovi Miljenko, Zato se Hrvati boje srpske kulture, Globus, 9. 3. 2001.
Jergovi Miljenko, Genij o kojem ne smijemo nita znati, Jutarnji list, 10. 6. 2009.
Jergovi Miljenko, Majka pravoslavna hrvatskoga pjesnitva, Jutarnji list, 23. 6. 2009.
Jerini Mato, Nije tako crno naprotiv, Slobodna Dalmacija, 26. 11. 1996.
Jerini M., Darujmo otoke knjigama, Slobodna Dalmacija, 6. 11. 1999.
Jirsak Nada, Nepotrebne knjige u narodnoj knjinici, Diplomski rad, FF Zagreb, 1999.
(Jl), Bube napale samo knjige na irilici, Jutarnji list, 2. 3. 2007.
Juri Klekovi eljka, Sredite kulturnog ivota Bribira, Primorski Novi list, srpanj 2003.
Jurea urica, Akademik Kangrga brani knjige na srpskom, ali nije izustio ni slova dok su
gorjele hrvatske knjige, Vjesnik, 21. 4. 1998.
Juri M., Katela dobila estu knjinicu, Slobodna Dalmacija, 6. 7. 2006.
Jurii Mirjana, Kome slue izmiljotine o vandalizmu hrvatskih knjiniara. Knjige srpskih
pisaca nitko ne baca s polica, Veernji list, 23. 5. 1998.
Jurii M., Provala bijesa nad Hrvatskim leksikonom, Veernji list, 10. 9. 1998.
Jurkovi Mira, Doulos najvea svjetska plovea knjiara u splitskoj luci od 25. veljae
do 8, oujka, Vjesnik, 29. 2. 2004.
Kalina A., Prekrene granice novinarske kritike, Slobodna Dalmacija, 30. 3. 1999.
Kalogjera-Brki I., Akademik Stjepan Babi objanjava zato je opievu knjigu izbacio iz
lektire za 1. razred: Jeeva kuica nije pisana hrvatskim, Jutarnji list, 23. 11. 2005.
Kalogjera-Brki Ivana, Izdavai Jeeve kuice tvrde da je neopravdano izbaena iz lektire:
Jeeva kuica ima fusnote na hrvatskom, Jutarnji list, 26. 11. 2005.
Kangrga Milan, Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa, Feral Tribune, 30. 3. 1998.
Kangrga Milan, Hrvatski knjigocid: Knjige na groblju, Feral Tribune, 14. 4. 1998.
Kangrga Milan, Hrvatski knjigocid: Strah i pepeo (odgovor A. Stipeviu i . Jurea), Feral
Tribune, 27. 4. 1998.
Karamati Emil, Mostar: Bube napale knjige pisane irilicom, Kliker. info, 28. 2. 2007.
Katalenac Dragutin, Narodne knjinice izmeu narodnog preporoda i knjige za sve: osvrt na
stanje fondova narodnih knjinica Slavonsko-baranjsko iskustvo, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1994.
Kati-Crnkovi Anka, Devedeset godina Gradske knjinice u Zagrebu, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske br. 34, 1997.
Kekez Sinia, Svi Slaveni u jednoj biblioteci, Slobodna Dalmacija (Spektar), 1. 7. 2006.

575

Knjiga 42.indd 575

2.7.2012. 17:29:18

Kelmendi Burbuqe, Knjinice nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara

Hrvatske, br. 34, 1997.
Kevo Mladen (tekstovi) Dario Heimovi (fotografije), Rat za Hrvatsku. Istonoslavonska
ratna kronika, VinkovciOsijek, 1992., str. 60, 66
Klari K., Lopovska posla u knjiarama. Kradljivci vole skupe knjige, Novi list, 24. 4. 1998.
Klauki Tomislav, I knjige bacaju, zar ne?, Novi list, 30. 12. 1998.
Klauki Tomislav, Kangrgi sudnica bacaici knjiga ravnateljsko mjesto, Novi list, 26. 3.
1999.
Klauki Tomislav, Kangrga proglaen krivim, Novi list, 30. 3. 1999.
Klauki Tomislav, Sudska presuda Milanu Kangrgi. Udar na kritiki orijentirane intelektualce?,
Grafika radnica odnijela pobjedu nad praksisovcem, Novi list, 7. 4. 1999.
Klauki Tomislav, Sudska presuda Milanu Kangrgi, Udar na kritiki orijentirane intelektualce,
Glas Istre, 8. 4. 1999
Klauki Tomislav, Tribina Instituta Otvoreno drutvo: Prekreni zakoni, dotjerana povijest,
unitena kultura. I knjige se mogu ubiti, Novi list, 10. 5. 1999.
Klauki Tomislav, upanijski sud o aferi bacanja knjiga na Koruli. Ponitena presuda
Kangrgi, Novi list, 10. 9. 1999.
Klisovi Jadranka, ibenska nova Gradska knjinica smatra se najsuvremenijom u Hrvatskoj.
Za ulaz u knjinicu mora se ekati u redu, Vjesnik, 24.,25. i 26. 12. 2005.
Koli Branko, Izluivanje knjine grae i otpis knjiga u poekoj gimnaziji, Nastavni vjesnik
(asopis Drutva hrvatskih srednjekolskih profesora), 78, studeni 1998.
Kopa Draen, Dva cistercita uvaju u samostanu vrijedne knjige, Jutarnji list, 27. 3. 2002.
Kora Ivo, Nekoliko rijei jednoga umirovljenika o Gradskoj knjinici, Samoborske novine,
29. 3. 2002.
, . , 1993., Prosvjeta, Zagreb, 2007.
Kostovi Ivica (ed.), Mass killing and genocide in Croatia 1991/92: A book of evidence,
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1992., chapter 11 The destruction of spiritual and
cultural heritage and maltreatment of Roman Catholic priests and nuns, pp. 237257
Kova Vlasta, Svjedoenja. Gdje je Freibergerova biblioteka? (intervju s Amiel Shomrony),
Bilten 30, IV/V, 1993., idovska opina Zagreb
Kova Mirko, Povodom nedavne medijske ankete o knjigama tetoinama. Osveta malih
Goebbelsa, Feral Tribune, 29. 7. 2005.
Kovai Leo, Libri narodu nakon deset godina. Maruli dobio sredinji odjel. Otvorena
najvea knjinica u zemlji, Slobodna Dalmacija, 24. 1. 2009.
Krajnovi Zeljak Mira, Car Ili Ksenija, ravnateljica narodne knjinice i itaonice o radu kao
i buduim planovima ove kulturne ustanove, Primorski Novi list, srpanj 2007.
Krile Davor, Pavi Sinia, Hrvatski politiki leksikon Hrvoja oia. Spremaj majko kreveta,
Slobodna Dalmacija, 12. 10. 1999.
Krei Hrvoje, Zagrebako sveuilite ostvarilo ideju staru etiri desetljea, vrijednu 120
milijuna kuna. Nova knjinica Filozofskog fakulteta na osam etaa, Novi list, 12. 3.
2009.
Krei Hrvoje, Pozitivac tjedna. Knjinica za snagu i uzdignue, Novi list, 14. 3. 2009.
Kri Dejan, Povratak sa smetlita historije. Na zagrebake se kazaline daske vratila
opieva predstava, Jutarnji list (Magazin), 15. 3. 2003.
Kukuljica Antonije, Narodna biblioteka Vukovar u ratu, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 34,
1992.

576

Knjiga 42.indd 576

2.7.2012. 17:29:19

Kundi Damir, Veliki dan za karlovaku kulturu (dogradnja Knjinice), Novi list, 6. 8. 2006.
Kursar Ranko, Higijeniari hrvatske kulture najrevniji su u knjinici Medveak, Vjesnik,
16. 3. 2002.
Kusin Vesna, Genetska greka, Vjesnik, 2. 10. 1991.
Kustura Irena, Nepoudne knjige u hrvatskim knjinicama. Izlaze li Pirgo i opi iz
podrumskog mraka, Veernji list, 10. 6. 2002.
Kuvai Ivo, Sjeanja, Razlog, Zagreb, 2008.
Kuzmanovi Jasmina, Epoha na smetlitu. Knjige i spomenici, kao ideoloki namjetaj bive
epohe, mogu birati izmeu reciklae i muzeja, Danas, 4. 12. 1990.
Lasi Igor, Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik, 6. 2. 1998.
Lasi Igor, Hrvatski knjigocid. Naklade su planule, Feral Tribune, 29. 6. 1998.
Lasi Igor, Vojin Jeli govori o svom rodnom Kninu i drugim stvarima. Grad koji je poharalo
zlo, intervju, Identitet, studeni/novembar, 1999.
Lasi Igor, Djevojica sa igicama, Feral Tribune, 1. 3. 1999.
Lasi Igor, Knjinice s unutranjim sagorijevanjem, Feral Tribune, 7. 7. 2001.
Lasi Igor, Hitlerova knjiga pod udarom Hrvatskoga dravnog odvjetnika. Nein mein Kampf,
Feral Tribune, 20. 10. 2001.
Lasi Igor, Antun Vuji, ministar kulture: Otkrit emo krivce za knjigocid (intervju s
novinarom I. L.) Feral Tribune, 25. 5. 2002.
Lasi Igor, Korulanske kristalne noi, Dani (Sarajevo), 26. 7. 2002.
Lasi Igor, Orlovi rano lete u smee, Feral Tribune, 27. 7. 2002.
Lasi Igor, Sudska haranga protiv Ferala, Feral Tribune, 22. 11. 2003.
Lasi Igor, Goebbels meu Hrvatima, Feral Tribune, 2. 12. 2004.
Lasi Igor, Skandal u Frankfurtu: Ranka Javor birala djeje knjige za hrvatski tand.
Strunjakinja za djeju knjievnost i knjigocid, Novosti, 23. 10. 2009.
Lasi Igor, Frankfurtski sajam knjiga: Ranka Javor, progoniteljica nepoudne literature, u
hrvatskom selektorskom timu. istionica djeje literature, Novi list (Pogled), 31. 10.
2009.
Lasi Igor, Pljaka pod maskom nacionalizma. Rukopise ne itamo, ve spaljujemo, Novi
list, 31. 10. 2009.
Lasi Igor, Potpis za otpis (rukopis), rujan, 2010.
Lendvaj A., Kako internetski antikvarijat Knjigajeknjiga. com die prainu na nakladnikom
tritu. Knjige o komunizmu za one kojima to ide na ivce, Veernji list, 1. 12. 2000.
Leaja Ante, Otvoreno pismo ministru kulture, mr. Boi Bikupiu: Podravate li sve ono na
to je sluaj bacanja knjiga u kontejner ukazao?, Novi list, 25. 5. 1999.
Leaja Ante, Gradsko vijee Korula i tajno glasovanje (2). Knjige triba kartat, Slobodna
Dalmacija, 11. 6. 1999.
Leaja Ante, Profesionalnost i ideologija: Jajinovi i korulanska ideologija, Zarez, 9. 7.
1999.
Leaja Ante, Otvoreno pismo vijenicima Gradskog vijea Korula: Prikriva li se bacanje
knjiga u smee, Dubrovaki list, 22. 10. 1999.
Leaja Ante, kojarska akula. Haaki prun (2). Moj Todore, nije smee sve to je u
kontejneru, Slobodna Dalmacija, 27. 10. 1999.
Leaja Ante, U povodu razgovora s Dubravkom Ugrei: Nisu svi utjeli o spaljivanju
knjiga, Novi list, 11. 10. 2000.

577

Knjiga 42.indd 577

2.7.2012. 17:29:19

Leaja Ante, Dokad samovolja oko knjine grae Gradske knjinice u Koruli. Svaki reim
jednom postane prijanji, Slobodna Dalmacija, 26. 3. 2000.
Leaja Ante, Opaka politika. Knjige na lomau 2. dio, Feral Tribune, 29. 4. 2000.
Leaja Ante, Otvoreno pismo ministru kulture dr. Antunu Vujiu: G. Vujiu odobravate li Vi
svojom utnjom kulturocid?, Novi list, 24. 2. 2001.
Leaja Ante, Otvoreno pismo premijeru, ministrici pravosua i predsjedniku Saborskog
odbora za pravosue: Presuda Feral Tribuneu nee proi ako ima estitosti, Novi list,
26. 7. 2002.
Leaja Ante, Ministar nad kontejnerom, Feral Tribune, 3. 8. 2002.
Leaja Ante, Reagiranje na tekstove: Miljenje... i Revizija i otpis..., Novosti, broj 21,
prosinac 2002.
Leaja Ante, Duevna bolest hrvatskog sudovanja, Slobodna Dalmacija (Forum), 7. 12. 2003.
Leaja Ante, Unitavanje knjine grae zloin koji se zanemaruje, Hrvatska ljevica, broj
1, 2003.
Leaja Ante, Analiza dokumenta: Presuda u predmetu Djevojica sa igicama, rukopis,
sijeanj 2003., (str. 76 + prilozi, str. 108)
Leaja Ante, O emu govorimo kad govorimo o knjigocidu?, (odgovori na pitanja Milana
Cimee), Identitet, broj 78, septembar 2004.
Leaja Ante, Bugojanski knjigocid (2). Bikupievo licemjerje, Feral Tribune, 23. 9. 2005.
Leaja Ante, Isjeak iz zloina iskljuivosti u Hrvatskoj devedesetih godina, Prosvjeta, No
72 (682), Decembar 2005., str. 5867
Livada Svetozar, Etniko ienje zloin stoljea, Prosvjeta, 1997. (str. 1746)
Livada Svetozar, KulturocidKnjigocid. O zaviajnoj zbirci Brlog (rukopis), 2003.
Lokmer Juraj, to je dozvoljeno Jupiteru (Gradu Rijeci) nije dozvoljeno volu (Sveuilinoj
knjinici), Novi list, 3. 12. 2002.
Lonari Neven, Mogu se stidjeti mnogi. Uz razgovor Duanke Profeta s Nenadom
Popoviem, Zarez, II/26, 2. 3. 2000.
Luci P., Nakladnika bitka za Mein Kampf. Fhrer goes to Firule, Feral Tribune, 29. 4.
2000.
Luki Slavica, Dossier: Osnovna kola nesnoljivosti i predrasuda. Strugarovi udbenici lai,
Globus, 13. 12. 2000.
Lukei Anton, Tko pali knjige, palit e i ljude, Novi list, 12. 7. 1994.
Ljubii Neven, Naa posla. Vladimir Nazor, Slobodna Dalmacija, 2. 3. 2004.
Mali Gordan, Hrvatske itanke: novi klasici ili pakleni und, Globus, 23. 10. 1998.
Mandi Igor, Lament nad knjiarama i njima hvala, Vjesnik (Panorama), 30. 3. 2002.
Mandi Davor, Rijeka dobila zbirku romskih knjiga, Novi list, 20. 10. 2006.
Mandi Davor, Uvod u Peru K. ipak nije zavrio na lomai. Naklada otkupljena, mediji
razoarani, Novi list, 11. 5. 2009.
Mari Jagoda, Otvara se arhiva Vlade SRH, Novi list, 27. 10. 2006.
Marii Sinia, Lomae pisane misli, Feral Tribune, 6. 4. 1998.
Marinkovi Ernest, Narodna itaonica i knjinica ve vie od stoljea i pol oplemenjuje ivot
stanovnika Vinodolskog kraja. Batinjenje kulturne tradicije, Primorski Novi list, 27. 9.
2009.
Maroevi Ivo, Ouvanje batine u sjeni skandala u kulturi, Vjesnik, 24. 1. 2002.

578

Knjiga 42.indd 578

2.7.2012. 17:29:20

Marti Anelka, Kako je Pirgo postao nepodoban (intervju Hrvoju Prnjak), Feral Tribune,
26. 4. 2003.
Marti Anelka, Uvijek sam bila vedro i nasmijano dijete (intervju Danici Desnica), Hrvatska
ljevica, broj 78, 2004.
Marti Anelka, Pirga su zabranili isti oni koji su ga hvalili (intervju Paulini Arbutina),
Tjednik Novosti, broj 541, 1. 5. 2010.
Martinevi Jagoda, Barbari (ne) znaju to ine, Vjesnik, 31. 10. i 1. 11. 1991
Matrovi Tihomil, Da se ne zaboravi! Zloin irilinog uma, Tomislav, broj 45, rujan 1995.
(lanak je, s drugaijim podnaslovima i s naslovom: Srpski librocid. Sjekirom po
kompjutoru, objavljen i u Veernji list 1. 10. 1995.)
Mateji S., Na stotine knjiga iz Vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki
neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektire, Glas Istre, 23. 2. 2004., Novi list, 23.
2. 2004.
Mateji S., Ima nade za knjige sa smetlita. Kome trebaju knjige iz Vrsarske kolske
knjinice?, Glas Istre, 24. 2. 2004.
Mateji Snijeana, Briga za kulturno dobro ili senzacija (2). teta nanijeta knjigama
dijelom je, sreom, popravljena, Glas Istre, 26. 2. 2004
Mesi ura, Narodne biblioteke u Jugoslaviji izmeu dva rata, Informatologia Yugoslavica,
22, 1990.
Mesinger Bogdan, Vinkovaka knjinica feniks skriven u pepelu, Knjievna revija br. 12,
1992.
Mihaljevi Nikica, Knjievni ivot u staroj i novoj Hrvatskoj, Delo Knjievni listi,
(Ljubljana), 7. 21. 1. 1993.
(mj), Odsjekoe Kraljevia Marka, Tjednik, 24. 10. 1997.
Mikolevi S., Kriv jer je izjavio da je ravnateljica bez kriterija bacila 400 knjiga u kontejner
za smee, Jutarnji list, 30. 3. 1999.
Milek Vida, Franjo Lamot je obian egzekutor za raun Ivice Bedeniia, Glas Samobora,
17. 10. 1998.
Milonji M., Cirkus oko Gradske knjinice se nastavlja. Izabrana v. d. ravnateljica, Glas
Samobora, 20. 6. 1998.
Ministarstvo prosvjete i porta, Papa u Hrvata miljenje i potpora knjizi, 3. 9. 1998.
Mlivoni Ivica, Pokvarljiva povijest. kolski udbenici pod povealom strune i politike
podobnosti, Slobodna Dalmacija, 4. 6. 1992.
(M. P)., Izvjee o stanju kolskih udbenika. Ideoloki kriterij mora ustupiti mjesto
estetskom, Izvjea Hrvatskoga sabora, broj 65, 17. 6. 1992.
Mrkonji Zvonimir, Nad ponorom knjige, Novi list, 12. 2. 1998.
Murti Edo, elim izlobu u Beogradu, no to ne ovisi o meni (intervju s novinarkom Mirom
Babi), Identitet, br. 61, februar 2003. (izvorno objavljeno u novini Blic (Beograd), 9.
2. 2003.
Muzur Amir, Anatomija jedne destruktivnosti, Novi list, 4. 12. 1997.
N. J., Iskljuivou motivirano unitavanje knjine i druge dokumentacijske grae. Knjigom
u kontejner, Novosti, 1. 10. 2004.
(N. M.), Krhotine za budunost, Veernji list, 19. 12. 1991.
NSB, Hrvatske knjinice na meti. Vodi Croatian Libraries on Target. Guide, Predgovor:
Dubravka Skender, Zagreb, 1992., str. 153

579

Knjiga 42.indd 579

2.7.2012. 17:29:20

Novakovi Milorad (ur.), Knjigocid Kulturocid. Tko pali knjige, palit e i ljude. Tema broja,
Prosvjeta, broj 59 (660), novembar 2003., str. 66. U ovom tematskom broju asopisa
ukupno je objavljen 21 prilog: 16 ih je ve bilo ranije objavljeno (ovdje su preuzeti), 5 ih
je posebno napisano za ovaj broj Prosvjete. Na kraju je data Selektivna bibliografija o
unitavanju knjine grae prireena za ovaj broj Prosvjete (str. 6265)
Novakovi Milorad (ed.), Bibliocide Culturecide. Where one Burns Books, one will soon
Burn People. Special theme, Prosvjeta, No 71 (681), November 2005., pp. 66. U ovom
izdanju na engleskom jeziku preneseno je 15 priloga iz broja 53, 2003. Dodana su dva
nova priloga: Uvodna rije sekretara SKD Prosvjeta i jedan njegov lanak to ga je
objavio o ovoj tematici u Novom listu 1. 6. 2001. Bibliografija napisa o unitavanju
knjiga je aurirana s 2004. godinom (str. 6066)
Obrenovi Mladen, Blogeri iz cijele Hrvatske donirali knjige jedinoj neobnovljenoj koli u
Vukovaru, Jutarnji list, 27. 9. 2009.
Olui T., Getoizacija ili neto drugo, Novosti sedam dana, 19. 9. 2003.
Pai arko, Bakljada malog doktora, Cicero, br. 5, travanj 1999.
Pari Jasmina, Projekt Gradska knjinica dobila uporabnu dozvolu i broji sitno do otvaranja,
Slobodna Dalmacija, 19. 1. 2008.
Paveli Boris, Otimaina. Zato Hrvatska ignorira i pravno opravdava unitavanje i otimanje
kue Radomira Konstantinovia u Rovinju. Duh palanke osvetio se svom dijagnostiaru,
Novi list, 19. 11. 2011.
Pavi Hrvoslav, Knin. ak 1200 graana plaa lanarinu i redovito ita u Narodnoj knjinici,
Veernji list, 22. 4. 2006.
Pavii Jurica, Tko pali knjige?, Cicero, br. 5, travanj 1999.
Pavlii Pavao, Knjige nitroglicerini i knjige kliconoe, Veernji list, 12. 9. 2005.
Peljui-Kati Mirisa, tete od bombardiranja u Znanstvenoj knjinici u Zadru 1991. godine,
Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 34, 1992.
Pehar Ivan, Nestali, uniteni, oteeni fondovi 1991. 1994., Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
br. 34, 1994.
Peji Ilija, Novo lice Gradske knjinice i itaonice u Slatini, Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
br. 34, 1997.
Peratovi ., Unitene kulturne znamenitosti, Vjesnik, 4. 2. 1992.
Peri Kempf, Bosiljka Arhivocid. Od 1. sijenja 2007. ukida se RJ Novinska dokumentacija
Vjesnik, Novi list (Pogled), 14. 10. 2006.
Peri Linda, Samo za poznate. Natjeaj za rad u Gradskoj knjinici bez prava albe. Maruli:
podobnima posao, strunima biro, Slobodna Dalmacija, 9. 2. 2008.
Perii Robert, Uvod u jezinu psihijatriju, Feral Tribune, 15. 3. 1999.
Petek Ana, Knjinica uskoro u novom prostoru, Primorski Novi list, srpanj 2003.
Petkovi eljan, Bodulska akula. Libri, Slobodna Dalmacija, 1. 11. 1997.
Petkovi eljan, Tajnim glasovanjem Izabel Skokandi, Slobodna Dalmacija, 6. 2. 1999.
Petkovi eljan, kojarska akula. Haaki prun, Slobodna Dalmacija, 20. 9. 1999.
Petlevski Sibila, Hrvatski PEN centar u povodu sudske presude Feral Tribuneu zbog teksta
Djevojica sa igicama: Knjigocid do danas nije sankcioniran, Novi list, 24. 7. 2002.
Petrovchich Boris, Sveuilina knjinica, Vijenac, 12. 5. 1994.

580

Knjiga 42.indd 580

2.7.2012. 17:29:20

Pili Damir, upanijski sud u Zagrebu uvaio tubu bive kazaline kritiarke Marije
Grgievi, Slobodna Dalmacija, 1. 4. 2010.
Poli Zvonimir, Zateeni jezikoslovci, Veernji list, 14. 4. 1993.
Popovi Nenad, Knjievnici koji nestaju!, Vijenac, 7. 5. 1998.
Prica Plitviki edo, Fragmenti 11., 12., 13. poglavlja Granice, u knjizi: Biljenice
namjernog sjeanja II, Zagreb, 2001. (str. 4657). Opaska: Fragmenti su datirani sa
srpanj1991. godine, pa je to bio razlog da ih ovdje navedem.
Primorac Vladimir, Pravorijek: Knjige i kontejneri, Feral Tribune, 23. 11. 1998.
Primorski NL, Kostrenske narodne itaonice ve tree desetljee u kontinuitetu obrazuje,
informira i zabavlja Kostrenjane. Riznica znanja 21. stoljea, Novi list Prim. list,
Kolovoz, 2007.
Prodan Goran, Prevaziena svinjarija, Glas Istre, 24. 2. 2004.
Prodan Goran, Isprika. Vesna Girardi Jurki je nevina, ja sam kriv, Glas Istre, 27. 2. 2004.
Profeta Duanka, Samoborski kulturni pivajz, Vijenac, broj 117, 2. 7. 1998.
Profeta Duanka, Razgovor: Nenad Popovi, nakladnik. Vano je ne zvati se Ljubomir,
Zarez, II/24, 3. 2. 2000.
Posavec Vladimir, Njemaka obrana u Normandiji doista nije izdrala, Globus, 27. 12. 2002.
Pupovac Saa, Gospoa knjiniarka, Feral Tribune, 3. 8. 2002.
Rado Ivica, Konani plan bio je spaliti bibioteku, Jutarnji list, 16. 12. 2007.
Rado Ivica, Hrvati, unitite Mein Kampf!, Jutarnji list, 30. 1. 2008.
Raji Marina, Spliani e napokon dobiti modernu gradsku knjinicu, Jutarnji list, 22. 10.
2007.
Rapo Duan, Identitet i obrazovanje, Prosvjeta, maj 1998.
Rapo Duan, Uloga nastavnih programa i udbenika u odgoju i obrazovanju mlade generacije.
U slubi politikih, ideolokih i nacionalnih ekstrema, Prosvjeta, br. 4344, mart, 2001.
Razovi Maja, Zloin nad stoljeima, Danas, 15. 10. 1991.
(r. .), Intelektualci trae kanjavanje unitavaa knjiga. Kazne za lomae, Novosti, 21. 5.
2004.
Rilovi Maja, Batina koju nitko nee (o Dubrovakoj znanstvenoj knjinici), Veernji list,
18. 7. 1998.
Sabljak Tomislav, Tragom jednog pamfleta. Moj prijatelj terorist, Vjesnik, 6. 3. 1993.
Sabor RH, Zapisnik sa 3. skupne sjednice Sabora Republike Hrvatske, odrane 4. lipnja 1992.
godine, Stenogram (sastavni je dio Zapisnika: Izvjee o stanju kolskih udbenika,
svibanj 1992.)
Savjet arhiva Hrvatske, Spaavanje arhivske grae, Glas Slavonije, Prosinac 1991.
Seferovi Abdulah, Eksploziv u knjinici, Slobodna Dalmacija, 8. 10. 1991.
, , , ja, . 11/12,
1998.
Sekuli Velimir, Izvjetaj o radu sredinje biblioteke za razdoblje od 1996. do 2000. god.,
14. 2. 2000.
Sekuli Velimir, Povodom petogodinjice centralne biblioteke Srba u Hrvatskoj. Obogatili se
odbaenim knjigama, Novosti, 26. 1. 2001.
Sekuli Velimir, Formiranje srpske biblioteke u Zagrebu, Novosti, 2. 9. 2005.
Sinkovi L., Knjiga nas zbliava, Slobodna Dalmacija, 28. 10. 1999.

581

Knjiga 42.indd 581

2.7.2012. 17:29:21

SKD Prosvjeta, Poziv na akciju SAUVAJMO KNJIGU (letak), polovinom 1998.

Skitareli Boris, itanje drutveno-politike literature u narodnim bibliotekama od 1980
1990, Diplomski rad, FF Zagreb, 1993.
Soleniki K., Stop izvjeima Muzeja i Knjinice, Samoborske novine, 29. 3. 2002
S. Stapi, Jedina knjinica bive JNA koja je preivjela rat. Knjige za HRM, Slobodna
Dalmacija, 5. 5. 1992.
(S. J), Jeurka Jei namamio u Trenju i odrasle i djecu, Jutarnji list, 10. 3. 2003.
-SS-, Dan D za knjinice, Dubrovaki vjesnik, 20. 6. 1992.
-SS-, Unitena zgrada i knjinica IUC-a, Dubrovaki vjesnik, 29. 8. 1992.
Stipevi Aleksandar, Kangrgine lomae knjiga, Hrvatsko slovo, 17. 4. 1998.
Stipevi Aleksandar, Opet gore Kangrgine lomae knjiga, Hrvatsko slovo, 15. 5. 1998.
Stipevi Aleksandar, Nepotrebne i nekorisne knjige, poglavlje u knjizi: Sudbina knjige,
Benja, Lokve, 2000., str. 347 358
Stipevi Aleksandar, Socijalna povijest knjige u Hrvata. Knjiga III Od poetka hrvatskoga
Narodnog ppreporoda (1835) do danas, kolska knjiga, Zagreb, 2008. (poglavlja: XV
Nepotrebne knjige; XVI Knjige i rat; XVII tetne i zabranjene knjige)
Stoji Mile, A. B. imi s mobitelom, Jutarnji list, 18. 4. 1998.
Stoji Mile, Kada zaviaj polako postaje tuina, Jutarnji list, 16. 5. 1998.
Stoji Mile, Olovni naslovi, Feral Tribune, 13. 1. 2001.
Strihi Smiljan, Korulanski kantun. Mali skok, Dubrovaki vjesnik, 10. 5. 2003.
Strihi Smiljan, Je li svaka Korulanska vlast ista. Betula vanija od knjinice?, Dubrovaki
vjesnik, 13. 9. 2003.
Subai Danica, Gradska knjinica i itaonica Centra za kulturu, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1992.
Suec T., Okrugli stol o reviziji i otpisu knjinine grae (Zagreb, nacionalna i sveuilina
knjinica, 26. veljae 2003.), Novosti, Lipanj 2003.
Sviben Z., Mjesec hrvatske knjige 2005. otvoren u Benkovcu, Novosti, oujak 2006.
apro-Ficovi Marica, Stanje knjininih fondova u Dubrovniku, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, br. 34, 1994.
apro-Ficovi Marica, Globalne perspektive za lokalna knjiniarska drutva na pragu 21.
stoljea, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 14, 1998.
apro-Ficovi Marica, Znaenje slobodnog pristupa informacijama za korisnike narodnih
knjinica, u: Slobodan pristup informacijama u slubi kulturnog razvitka. Zbornik
radova, uredile Alemka Belan-Simi i Aleksandra Horvat, Zagreb, 2002., str. 7694
apro-Ficovi M., Osvrt uz objavljivanje Pravilnika o otpisu i reviziji knjinine grae,
Novosti br. 20, kolovoz 2000.
estan Ingrid, Milan Bogi, ve 39 godina vozi bibliobus Gradske knjinice Rijeka, knjiniar
i veliki zaljubljenik u svoj posao. Kilometri knjiga na kotaima, Novi list, 14. 6. 2009.
etka S., Knjinica u restoran, konobari na ulicu, Slobodna Dalmacija, 27. 7. 2005.
evik M., Kleveta o proustakim kriterijima za bacanje knjiga?, Veernji list, 29. 3. 1999.
igir Mirjana, Unescu nema tko da pie, Vjesnik (Panorama), 23. 8. 1991.
igir Mirjana, Danonone uvarske slube, Vjesnik, 10. 9. 1991.
igir Mirjana, Za obnovu knjinica, Vjesnik, 26. 9. 1991.
igir Mirjana, Drska zamjena teza, Vjesnik, 24. 10. 1991.
igir Mirjana, Gorjele su i inkunabule, Vjesnik, 22. 4. 1992.

582

Knjiga 42.indd 582

2.7.2012. 17:29:21

iki Goran, Narodni heroji kao brendovi. Tvornicu ne traim, niti bih vam je dao, Privredni
vjesnik, broj 3440, 28. 8. 2006.
kori Anamarija, ibenska knjinica Juraj igori u novom prostoru. Za deset dana 2. 000
korisnika knjinice, Novi list, 3. 1. 2006.
najder Slobodan, Lijepe knjige lijepo gore, Novi list, 10. 5. 1999.
najder Slobodan, Sudovanje ludom radovanje, Novi list, 29. 7. 2002.
najder Slobodan, Gospon Horvat i paliknjige, Novi list, 10. 5. 2004.
najder Slobodan, itaonica Slobodana najdera. Veliki povratak Jacka Londona, Novi list,
31. 5. 2009.
tambuk T., Hamlet na smetlitu, Glas Istre, 11. 3. 1996.
tambuk T., Pula: Tribina Kultura i umjetnost naionalistike igrake. Igre destruktivnim
pravilima, Novi list, 10. 12. 1998.
Tomaevi Silvije, Preuena povijest. Tajne Vatikanskog arhiva, Veernji list, 9. 2. 2003.
Tomi Ante, Politika kroz knjigu: vizija Hrvatske Zlatka Canjuge. Jadna naa domovino,
Slobodna Dalmacija, 12. 10. 1999.
Trinajsti Mladen, egrt Hlapi i Gita na okavivci, Otoni Novi list, Listopad 2006.
Trsli Nataa, U Nacionalnu i sveuilinu knjinicu po gruntovnicu, Jutarnji list, 21. 10.
1999.
Turin Vesna, Meunarodno savjetovanje Narodne knjinice izazov promjena, Lovran
1997, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 34, 1997.
Ugrei Dubravka, Kultura lai (antipolitiki eseji), (Arkzin), Zagreb, 1996. Iz knjige
koriteni eseji: Pria o geleru i knjizi (str. 163187), Profesija: intelektualac (str. 189
215), ivot kao Soap-opera (str. 219228), Konfiskacija pamenja (str. 229246)
Ugrei Dubravka, Sluaj Levar je metafora hrvatskog desetogodinjeg ivota, Novi list
(Kulturni prilog Mediteran), 17. 9. 2000.
Ugrei Dubravka, Politiki sistemi se mijenjaju, ali sredina ostaje takva kakva jest, (intervju
novinara Rade Dragojevia s Dubravkom Ugrei), Novi list, 3. 11. 2002.
Ugrei Dubravka, Mislim da u Hrvatskoj nikada nitko nee odgovarati za knjigocid i ruenje
spomenika (intervju novinarki Miri uvar), Hrvatska ljevica, broj 78, 2004.
Uran Sandy, Novi kultbiblioteka osvaja Europu. Dnevni boravak za knjigoljupce, Novi
list,13. 5. 2006.
Urban Mirjana, Znanstvena knjinica Dubrovnik dan poslije, Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
br. 34, 1992.
Valenti Ivana i Mindoljevi Lana, Pripajanje. Ljubitelji knjiga od ove e godine s jednom
iskaznicom posuivati u svim gradskim knjinicama (grada Zagreba), Jutarnji list, 28.
10. 2006.
Vapereau G., Specijalni rat protiv knjievnosti, Cicero, br. 5., travanj 1999.
Valerijev Nela, Kultura po cjeniku ugostiteljstva, Novi list, 31. 10. 2002.
Veek Petar, Tuman zabranio Plavi pakao jer destabilizira Hrvatsku?! (razgovor s
novinarom elimirom Ciglar), Veernji list, 28. 2. 2003.
Vesi eljko, Odrana javna tribina pod nazivom Knjigom u kontejner. Zaustaviti sustavno
unitavanje spomenike i knjievne batine, Karlovaki List, 22. 11. 2004.
Vidovi Drago, Knjiga, informacija i kultura danas, VBH, broj 12, 1972.

583

Knjiga 42.indd 583

2.7.2012. 17:29:22

Vidovi Veseljko, Knjigom protiv lomaa (2). Stradanja knjiga, Slobodna Dalmacija, 10.
10. 1991.
Virc Zlatko, Spomenici na lomai, Veernji list, 14. 6. 1992.
Vinji edomir, Frankovaka leksikografija, Identitet, broj 23, 1998.
Vlada RH, Cultural policy in Croatia. National report, (za Vijee Evrope), polovina (?) 1998.,
poglavlja: 4. 1 Monuments, 4. 2 Archives, 4. 3 Libraries, 4. 4 Museums, str. 193220
Vlahovi-uvela E., Svjetsko blago u plamenu mrnje, Veernji list, 11. 12. 1991.
Vukevi Sanja, Nakon deset godina po depoima, splitski knjinini fond konano udomljen.
Split dobio najsuvremeniju knjinicu u Hrvatskoj, Novi list, 24. 1. 2009.
Vukevi Sanja, Split dobiva novu Sveuilinu knjinicu, Novi list, 20. 12. 2008.
Vuki Igor, Bratonja-Martinovi Ljerka, kegru usreila graja transkih trgovaca, Novi
list, 27. 11. 1997.
Vukov-Coli Davorka, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez, 16. 4. 1999.
Vukov-Coli Davorka, Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez, 15. 10. 1999.
Vukov-Coli Davorka, Financiranje kulture Zagreba. Obraun kod O. K. kulture, Zarez,
II/27, 16. 3. 2000.
ZaMirZine, UNESCO pokree Svjetsku digitalnu knjinicu, ZaMirZine dnevnik, 10. 4. 2009.
ZaMirZine, Prva domaa online enciklopedija, ZaMIrZine dnevnik, 10. 4. 2009.
Zamoda Jagoda, Osmijeh i suze Anelke Marti. Pria za sretna djetinjstva, Gloria, broj 423,
14. 2. 2003.
Zima Zdravko, Groznica subotnje veeri, Novi list, 2. 6. 2002.
abec K., MORH: Dvije knjiniarke na istom poslu, trea se eli vratiti. Afera u Doasnikoj
koli u Jastrebarskom, Jutarnji list, 27. 5. 2005.
aja Antonija, Lapenda Sandra, Sveuilina knjinica bit e gotova do kraja ljeta (u Splitu),
Slobodna Dalmacija, 18. 4. 2007.
(. G)., Knjinica ostaje samostalna, Novi list, 31. 7. 2003.
ii Bogdan, Spomenika barbartina (intervju), Feral Tribune, 23. 6. 2001.

584

Knjiga 42.indd 584

2.7.2012. 17:29:22

Biljeka o autoru

nte Leaja, umirovljeni redoviti profesor Sveuilita u Zagrebu. Nakon

zavrenog studija ekonomije radio je u brodogradilitu u Koruli na poslovima
organizacije i analize poslovanja poduzea, da bi se prelaskom u Ekonomski
institut Zagreb (1962.) posvetio istraivakom radu na podruju ekonomske politike i teorije firme, a takoer i problematici proizvodnosti i privrednim reformama u socijalistikim zemljama. Doktorirao je 1965. na Ekonomskom fakultetu u
Zagrebu s tezom o ekonomskoj politici i uvjetima privreivanja u jugoslavenskoj
privredi. Dijelom tih istraivanja bilo je i prouavanje rasprava to su voene u
Sovjetskom savezu 1920-ih godina (najvei dio obimne studije objavljen je u
nekoliko brojeva asopisa Nae teme 1986.-1988. godine, a dijelom u asopisu
Ekonomist). Za Institut Ekonomskog fakulteta u Zagrebu izradio je 1982.
studiju Meunarodne usporedbe proizvodnosti. Suraivao je i na obimnom
projektu Program razvoja opine Korula. Krajem 1972. godine izabran je za
izvanrednog profesora politike ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,
a zatim je kao profesor politike ekonomije radio i na Ekonomskom fakultetu
u Mostaru i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Tokom istraivakog rada u
Ekonomskom institutu i zatim nastavnikog rada, redovito je objavljivao radove
u asopisima. Uz istraivaki rad prevodio je i radove ekonomista iz Sovjetskog
saveza i ehoslovake, od kojih su neki objavljeni, a neki su koriteni za internu upotrebu u Ekonomskom institutu Zagreb. Prijevod eseja poznatog ekog
filozofa Karela Kosika pod naslovom: Dileme suvremene povijesti objavljuje
2007. (Razlog, Zagreb). U Srbiji je taj prijevod iziao u neto manjem opsegu
pod naslovom Mostovi preko evropske rijeke i drugi spisi (Edicija Branievo,
Centar za kulturu Poarevac, 2008.)
Nakon umirovljenja 1990. godine, aktivno je i sasvim volonterski radio
na razvijanju Narodne knjinice opine Korula, a dogaanja oko unitavanja
knjine grae koja su se tamo dogodila ponukala su ga da fenomen unitavanja
knjiga tokom 1990-ih godina potpunije istrai. Rezultat viegodinjeg istraivanja
je studija Unitavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.

585

Knjiga 42.indd 585

2.7.2012. 17:29:22

586

Knjiga 42.indd 586

2.7.2012. 17:29:23

Zahvala

astanak knjige ne bi bio mogu bez pomoi i suradnje velikog broja ljudi.
Utoliko je knjiga i njihovo djelo, iako je jasno da samo autor odgovara za cjelinu teksta. Stoga svima koji su mi na bilo koji nain pomagali iskazujem veliku
zahvalnost.
Moram ipak posebno zahvaliti Stipi uvaru za svestranu podrku u istraivanju, ali i ljudima koji slijede njegova nastojanja u izdavakom poduzeu Razlog,
Miri uvar i Goranu Zvonareviu.
Milan Kangrga i Vladimir Primorac bili su mi trajna intelektualna i etika
inspiracija u radu na knjizi i stoga im dugujem veliku zahvalnost.
Svojim strunim savjetima posebno su mi u toku rada na knjizi pomagali
Anka i Boidar Jaki pa im na tome od srca zahvaljujem.
Krunu Lozici i Gojku Ardeliu, graanima Korule, zahvalan sam to su
energino ukazali na zloin unitavanja knjiga i time me potakli na istraivanje.
Zahvalan sam velikom broju bibliotekara koji su mi ukazivali na primjere
diskriminacije i unitavanja knjiga, podravali moja istraivanja i kritiki itali
dijelove teksta. Posebnu zahvalnost dugujem bibliotekarki Maji Lali.
Htio bih takoer izraziti zahvalnost karlovakom Odboru za ljudska prava,
predsjednici Odbora Jelki Glumii i njenim suradnicima na nesebinoj pomoi,
kao i Jeleni i uri Zatezalo na pomoi u pribavljanju podataka o unitenim spomenicima i kolskim bibliotekama na dijelu podruja Korduna.
Dragocjene su mi bile i informacije to sam ih dobio od Osjeanina Milana
Bariia, Svetozara Livade i Zije aria.
Zahvala ide i izdavaima knjige, bez ije podrke i angamana ovakva knjiga ne bi bila mogua.
Naroitu zahvalnost dugujem uredniku knjige Milanu arcu na njegovom
uistinu golemom, a samozatajnom trudu, posebice na iskazanom strpljenju.
Naposljetku, posebno zahvaljujem svim lanovima moje obitelji, naroito
Jeleni, Damiru, Dobrii i Mlaanu Jurkovi, to su me godinama bodrili u radu
na knjizi.

587

Knjiga 42.indd 587

2.7.2012. 17:29:23

588

Knjiga 42.indd 588

2.7.2012. 17:29:23

Kazalo imena

A
Abramov, S. 27
Abtahi, Hirad 72
Ain, Jovica 286
Adlei, ura 54
Adriano, Milovan 478
Adri, Robert 547
Adunka, Evelyn 67
Agii, Damir 118
Ahmetovi, Suada 548
Alavanja, Goran 539
Albada, Joan van 66
Aleksi, Sran 539
Andabak, Ivan 57
Anelovi, Petar 282, 502
Andri, Aleksandar 205
Andri Dragoslav 205
Andri, Ivo 176, 190, 205, 218, 268, 417
Andriji, Zdenka 330
Ani, Alen 88, 123, 160, 215, 221, 222
Ani, fra Ante 43
Ani, Vladimir 90
Anti, Ljubomir 490, 531, 533, 535
Anti, Miljenko 530
Anti, Miroslav 205
Anti, Viktoria Sandra 152, 308
Antolovi, Jadran 151
Anui, imun 60
Anui, Tadija 60, 61
Aparac-Gazivoda, Tatjana 77, 78, 97, 103, 137,
138, 253
Apolonio, Aleksandar 75, 76, 185, 186
Appelt, Hrvoje 187
Aralica, Ivan 122, 434
Arbutina, Paula 172, 535, 536, 548

Ardeli, Gojko 587

Arendt, Hannah 187
Arneri, Marinka 64, 65
Artukovi, Sanja 395
Atlagi, Marko 38, 39
Augustini, Antun 38, 43, 45, 48, 53, 59, 64

B
Babi, Goran 246, 449, 534
Babi, Jasna 25, 64, 192, 491
Babi, Milan 542
Babi, Mira 167
Babi, Stjepan 118, 175, 307, 526
Bae, Maksimilijan Maks 238, 239, 240, 241
Bai, Edita 94
Bahori, Belizar 54
Baji, Mladen 160
Bajt, Marija 221, 223
Bakari, Vladimir 125, 243, 244
Bakari, Kemal 137
Bakar, eljko 356, 357
Baki, Vojin 40, 45, 47, 48, 49, 53, 54, 55, 255
Bakovi, Anto 67, 69, 70, 226, 504, 505, 512
Balen, Mile 247
Balenovi, Vesna 553
Banac, Ivo 70, 449, 450, 533, 534, 537
Ban Leskovar, Nataa 536
Banovi, Vaso 45
Barbusse, Anri 67
Bari, Ivo 194
Bari, S. 32
Barii, Jerko 357
Barii, Jovan 536
Barii, Milan 190, 191, 587
Barii, Pavao 509
Bartolec, Robertino 160

589

Knjiga 42.indd 589

2.7.2012. 17:29:24

Basara, Svetislav 286

Basti, Davorka 189, 296, 368
Bazdan, Zdravko 548
Bebek, Bla 41
Bebek, Sandra 467
Bebi, Luka 43
Beckett, Samuel 187
Beki, Marija 78, 79, 80
Belan-Simi, Alemka 91, 156, 175, 203, 204,
205, 206, 207, 208, 209, 210, 211, 212,
337, 339
Beli, Jakov 343
Berkovi, Jelena 202
Berti, Sara 42
Beker, Inoslav 27, 123
Bettiza, Enzo 459
Bibi, Milorad Mosor 42, 446
Biani, Ivo 553, 555
Bihaly, Pavle 66
Bilandi, Duan 237, 238, 239
Bili, Pjer 284, 285, 286
Birbaum, Henrik 78
Bikupi, Boo 102, 147, 148, 150, 151, 152,
153, 154, 160, 179, 215, 229, 259, 260,
265, 269, 270, 306, 335, 394, 401
Bjelajac, Mile 419
Bjeli, I. Duan 419
Bjelopera, Gapar 90, 228, 343, 346, 388, 413
Blagus, Saa 61, 62, 105, 160, 503
Blaevi, Davorka 548
Blaevi, Miroslav iro 194
Blaina, Vesna 136, 137, 139
Boban, Mate 177
Boban, Rafael 500
Bobetko, Janko 401
Bogii, Vlaho 406
Boljkovac, Josip 530
Bori, Gojko 529
Borkovi, Branko 27
Bosmajian, Haig 67
Bosner, Silvija 66
Bonjak, Branimir 123
Bonjak, Branko 126, 237
Bonjak, Dragan 64
Bonjak, Vinja 368
Botica, Lovre 343
Botica, Stipe 141
Bozani, Josip 126, 520, 521, 522, 523, 524

Boi, Marinko 493

Boi, Mirko 123
Brailo, Luka 64
Brala, ime 182
Bratonja-Martinovi, Ljerka 221
Brdari, Darko 89, 160, 163
Brenner, Hildegard 66
Brli-Maurani, Ivana 176
Brod, Max 67
Broz, Josip Tito 42, 48, 53, 57, 59, 125, 205
Brozovi, Dalibor 87, 160, 168, 215, 233, 330,
403, 525
Broz, Svjetlana 418
Bubalo, Ratko 489
Buconji, Ivica 41
Budaj Alen 360
Budak, Mile 36, 117, 216, 548
Budak, Slobodan 28
Buden, Boris 395, 402, 495
Budia, Vinko 549
Bugarski, Ranko 527, 528
Bulatovi, Miodrag 205
Buljan, Ivica 509
Bui, Bruno 120
Butkovi, Davor 539
Buturac, Goran 426
Buzoli, Marko 228, 335, 336, 352, 388

C
Cana, Kasum 160
Canjuga, Zlatko 125, 207, 247, 551
Car Emin, Viktor 184
Cesarec, August 66
Cetini-Petris, Frano 399
Chalmers, Johnson 422
Chazan, Yigal 25
Ciglar, elimir 174
Cigoj, Krunoslav 152, 153
Cimea, Milan 160
Cindri, Mijo 206
Cipek, Tihomir 449
Clinton, Bill 500
Crni, Ivica 546
Crni, Jadranko 545
Crnkovi, Zlatko 160, 168, 170
Crnjac, Miljenko 48
Crnjanski, Milo 169, 190, 205
Crosland, Anthony 425

590

Knjiga 42.indd 590

2.7.2012. 17:29:24

Cuculi, Kim 29, 69, 196, 246, 368, 370

Cukrov, Ante 358, 359, 360, 361
Cupkovi, Dragoljub 183, 184

ade, Tomislav 175, 307

ali, Duan 449
angalovi, Ratko 160, 295, 304, 358
ani, Snjeana 31
argonja, Darko 39
egec, Branko 160, 215, 248, 254, 255
eli-Tica, Veronika 96, 106, 107, 110, 137,
206, 262, 274, 357
ervenko, Zvonimir 520, 542
iak, Ivan Zvonimir 497, 515
ili, Zvonimir 152
in-i-huang-ti 66
izmi-Horvat, Marina 67
olovi, Ivan 527
ukovi, Nevenka 460
uli, Marinko 27, 523, 531, 535, 548
utura, Dinko 247
utura, Mladen 256

opi, Branko 17, 18, 114, 117, 170, 172, 174,

175, 205, 219, 268, 307, 442
osi, Bora 124
osi, Dobrica 163, 205, 284, 285, 286

D
Dabi, S. Vojin 547
Dautovi, Sava 238
David, Filip 286
Davor, Ljubimir 185
Dedijer, Vladimir 334
Degoricija, Slavko 535, 539, 540
Deljanin, Zorana 28, 536, 548
Demi, Mirko 542
Derk, Denis 15, 89, 160, 163, 164, 165, 166,
234, 290, 291, 292
Desnica, Danica 172
Desnica, Vladan 114, 117
Despot, Milivoj 35, 72
Despot, Z. 160
Detling, Karen J. 72, 136, 142
Devi, Ivan 240, 241, 520, 522
Deeli, Mladen 310
Deulovi, Boris 32, 128, 445, 495, 498, 501

Dizdarevi, Zijo 18
Dizdarevi, Zlatko 71
Dblin, Alfred 67
Dobri, Bruno 69, 108, 127, 160, 188, 312,
320, 321, 328, 355, 358
Domazet, Nina 160, 200, 215, 226, 247, 295,
304
Domljan, arko 39, 136, 258, 484, 485, 490,
491, 508
Donat, Branimir 83, 89, 116, 154, 160, 163,
164, 166, 306
Donevi, Ivan 117
Dori, Petar 31
Dovnikovi, Borivoj 160
Dragani, Ivana 40
Dragievi, Adolf 237, 271
Dragievi, Ana 330
Dragievi, Berta 78, 83
Dragojevi, Rade 49, 64, 88, 107, 113, 140,
160, 196, 197, 217, 248, 260, 268, 269,
356, 358
Dragojevi, Sran 525
Dragosavac, Duan 243, 244
Drakuli, Slavenka 305
Drakovi, Vuk 163
Drndi, Daa 160, 193
Drui, Gordan 459, 461, 465
Drui, Ivo 466
Dugandija, Nikola 160, 436, 449, 512
Dupalo, Adam 37, 160, 267, 373, 374, 375, 376
Durkheim, Emil David 417
Dvornikovi, Vladimir 517
Dvornik, Sran 24

D
Damonja, Duan 45, 62
Debi, Branka 152

akovi, Draenka 557

api, Ante 395, 477, 496, 497
eki, Velid 196, 369, 370
eri, Gordana 70, 449, 495
iki, Ivica 60, 192, 507, 529, 548
odan, ime 43, 164, 433, 510
uki, Milan 530, 531
ura, Grozaj 557
ura, Krnjak 557

591

Knjiga 42.indd 591

2.7.2012. 17:29:24

E
Erceg, Heni 120, 123, 150, 160, 187, 231
Erceg, Tena 496
Erl, Vera 77

F
Fazini, Alena 64, 65, 105, 332, 333, 334, 343,
347, 348, 349, 350, 351, 352, 353, 354,
388, 389
Feri, Zoran 29, 549
Fernkorn, Dominik Anton 53
Feuchtwanger, Lion 67
Filipas, Jasminka 293
Filipovi, Rudolf 215
Findak, Sunica 404
Fleck, Hans-Georg 118
Flego, Gvozden 126
Foerstel, N. Herbert 67
Foreti, Dalibor 160, 199, 215, 232
Franceti, Jure 36, 500
Franievi, Vojmir 456, 462, 464, 553, 554, 560
Frank, James 67
Freundlich, Maja 85, 207, 226, 247, 496, 497
Fruk, Marina 97
Fumagalli, Andrea 426, 427
Furlan, Mira 305

G
Gabelica, Ivan 223, 395
Gabri, Toni 160, 248, 260
Galbraith, Peter W. 542
Galekovi, M. 41
Galo, Igor 49, 160
Galovi, Romana 153
Gaparovi, Darko 83
Gavran, Zdravko 511
Gavrovi, Milan 160
Girardi-Jurki, Vesna 59, 107, 108, 112, 121,
122, 163, 196, 197, 206, 215, 229, 357,
361, 362, 358, 363
Gjenero, Davor 529
Glava, Branimir 31, 40, 41, 191, 479, 481
Glava, Tomislav 40, 41
Glumac, Branislav 160
Glumii, Jelka 192, 587
Gdeke, Peter 67
Goebbels, Joseph 66, 67, 135, 216, 566
Gojsali-Dvornik, Petar 160

Goldstein, Ivo 118, 119

Goldstein, Slavko 246, 500, 523
Gorki, Maksim 108, 197
Gotovac, Vlado 169, 395
Grahovac, Gavrilo 153
Graovac, Igor 118
Grbac, Josip 26
Grbai, N. 29, 69
Grbi, Gordana 116, 122
Grbin, Tajana 18, 90, 333, 335, 337, 338, 352,
353, 566
Grce, Mirjana 26
Gredelj, Vladimir 545
Green, Johnaton 66
Grgec, Radovan 511
Grgurev, Vinko 160, 215, 235, 270, 271, 509
Grgurovac, Martin 77
Griffith, Hugh 241
Grli, Danko 247
Grli, Rajko 305
Gromaa, Tatjana 29, 69, 177
Grozdani, Dragan 491, 548
Groznica, Anita 26
Grubea, Jozo 91
Gruden, ivko 402
Grnfelder, Ana Maria 27
Gudevi, Sinan 160, 227, 267, 525, 526
Gumzej, Jakov 520

H
Hajdarhodi, Izet 305
Hajdarhodi, Sanela 137
Hamsun, Knut 516
Han, Branko 96
Haynes, Johnson 522
Hebrang, Andrija 32, 477, 486
Hedl, Drago 40, 41, 293
Hegedui, Krsto 45
Heine, Heinrich 67, 68, 566
Hektorovi, Petar 176
Herceg, Damir 41
Herceg, Stjepan 291
Hercen, A. 189
Hertz, Gustav 67
Herzog, Roman 321
Hirschfeld, Magnus 67
Hitler, Adolf 216
Hitrec, Hrvoje 181

592

Knjiga 42.indd 592

2.7.2012. 17:29:25

Hobsbaum, Erik 449

Hodi, Alija 449, 495
Hoeven, van der Hans 66
Hoffman, Saul D. 555
Holzner, Mario 553
Horvat, Aleksandra 91, 92, 103, 129, 130, 132,
136, 157, 203, 253
Horvat, Branko 70, 237, 271, 429, 461, 462
Horvati, Dubravko 17, 498
Horvat, Marjan 27
Hrnjak, Branislav Brane 49
Hrenjak, Juraj 37, 51, 55
Hudelist, Darko 84, 345, 469, 470, 495, 497
Husar, J. 32

I
Ivanevi, Radovan 37, 43, 44, 83
Ivani, Viktor 25, 28, 71, 86, 87, 107, 113,
150, 154, 160, 199, 215, 231, 235, 248,
260, 261, 262, 267, 307, 400, 469, 472,
478, 491, 493, 495, 500, 501, 552, 566
Ivanievi, D. 137
Ivanui, Milutin 94
Ivekovi, Rada 305
Ivievi, Jozo 510
Ivi, Josip 194
Ivkoi, Milan 27, 224, 498
Izetbegovi, Alija 500

J
Jajinovi, Milan 160, 215, 224, 233, 235, 330,
396
Jaki, Tomislav 160, 422, 495
Jaki, Anka 587
Jaki, Boidar 404, 441, 442, 494, 499, 527,
587
Jani, Veljko 491
Janekovi, Dara 160
Jankovi, Davor 76
Jasi, Mirna 548
Javor, Ranka 107
Jelai, Josip 52, 53, 118
Jelaska, Ante 160
Jeli, Dubravko 207, 514
Jeli, Vojin 114, 116, 122, 123, 172, 515
Jergovi, Miljenko 60, 76, 82, 89, 90, 137, 160,
176, 177, 305
Jerievi, Ivo 14, 353

Jerkovi, Bogdan 160

Jirsak, Nada 125, 244, 245
Josipovi, Ivo 479, 524
Jovanovi, Nenad 28
Jovanovi Zmaj, Jovan 268
Jovanov, Neca 454
Jovii, Nataa 118
Jovi, Dejan 70, 447
Juda, Milo 37, 50
Jug, Franjo 160
Juri, Ljubo 464, 467
Jurea, ura 160, 215, 233
Jurica, N. 121
Jurii, Mirjana 65, 160, 215, 226, 246, 295,
302
Juriin, Pero 345, 493, 494
Juriin, Petar 493
Jurkovi, Damir 587
Jurkovi, Dobria 587
Jurkovi, Jelena 587
Jurkovi, Mlaan 587
Jurlina, Bernardo 434
Juzbai, ivko 28, 534, 540, 541

K
Kai-Mioi, Andrija 176
Kahrimanovi, Kasim 548
Kalanj, Rade 449
Kaleb, Vjekoslav 122, 123
Kaleb, Zoran 168, 393, 394, 395, 398, 399, 401,
403
Kaleb, Zvonimir 233
Kangrga, Milan 9, 12, 19, 24, 30, 80, 86, 87, 88,
101, 126, 137, 159, 160, 168, 197, 199,
204, 205, 214, 215, 219, 224, 226, 230,
231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 247,
248, 253, 254, 257, 258, 262, 263, 264,
269, 270, 271, 295, 296, 329, 344, 348,
360, 385, 392, 393, 394, 395, 397, 398,
399, 403, 404, 405, 434, 436, 437, 445,
479, 503, 510, 566, 587
Kantorowitz, Alfred 67
Kapor, Momo 192, 283, 284, 286
Kapuralin, Vladimir 195, 282
Karabeg, Omer 495, 529
Karadi, Radovan 177, 219
Karadi, Vuk 183
Karamati, Emil 200

593

Knjiga 42.indd 593

2.7.2012. 17:29:25

Karan, Svetozar 549

Kardelj, Edvard 78, 79, 125, 454
Kasapovi, Mirjana 469
Kastropil, Stjepan 184
Katelan, Jure 117, 183
Katalenac, Dragutin 69, 77, 78, 127, 137, 148,
160, 223, 248, 330
Katii, Radovan 90
Kati-Crnkovi, Anka 65, 114, 160, 215, 224,
225, 226, 256, 296, 302, 303, 306, 307,
308, 310, 311
Kecmanovi, Duan 417
Kelmendi, Burbuqe 312, 317, 318, 320
Kempenaers, Jan 35
Kempf Peri, Bosiljka 268
Kerovani, Otokar 431, 449
Kerum, eljko 28, 477
Kevo, Mladen 77, 530
Kiki, Hasan 17, 184
Kisch, Egon Erwin 67
Ki, Danilo 169, 218, 268
Ki, Erne 42
Ki, Patricia 35
Klauki, Tomislav 160, 197, 215, 231, 232, 254,
394, 395, 487, 494, 512
Klein, Naomi 436
Klobuar, Ivan 548
Kneevi, ura 446
Knuth, Rebecca 24
Kodrnja, J. 27
Koki, Josip 557
Koli, Branko 127
Komarica, Z. 510
Konar, Boko 64
Konar, Rade 379
Kondenar, Davor 350
Konstantinovi, Radomir 76, 124, 186, 187
Kora, Stanko 305
Kordi, Ivan 176, 207
Kordi, Snjeana 483, 526, 527
Kosanovi, Saa 403, 404, 537, 548
Kosk, Karel 17, 71, 422, 423, 428, 430, 454
Kosor, Jadranka 27, 477
Kosovi, Nenad 76, 181, 186
Kostovi, Ivica 37, 50, 137
Kouba, Karel 455
Kovaevi, Andrija 62
Kovaevi, Jasna 156, 337, 339
Kovai, Ante 77

Kovai, Ivan Goran 117

Kova, Mirko 270
Kozarac, Josip 77
Kounk, estmir 455
Kraljevi, Stanka 64
Kreti, Drago 40
Krile, Davor 125, 539
Kriste, Petar 418, 468, 469, 470, 471, 472, 473,
474
Kritofi, Branimir 495
Krlea, Miroslav 16, 38, 87, 117, 119, 176, 190,
197, 218, 469
Kri, Dejan 174, 474
Krini, Frano 53
Krug, F. Judith 124
Krugman, Paul 434
Kruhonja, Katarina 547
Kuhari, Franjo 43, 69, 216, 507, 558
Kuko, Mislav 509
Kulenovi, Muradif 169
Kului, Joko 501
Kundera, Milan 45
Kundi, Damir 45
Kupreanin, Branka 488, 489
Kursar, Ranko 160, 177
Kusin, Vesna 48
Kustura, Irena 160, 170
Kuvai, Ivan 126, 160, 237, 435, 436, 437,
438, 439
Kuzmani, Toni 27, 449, 495
Kuzmanovi, Jasmina 31, 89, 90, 160, 163,
237, 239, 258, 439

L
Lali, Goranka 544
Lali, Maja 354, 587
Lasi, Igor 24, 68, 86, 87, 88, 90, 107, 108, 113,
123, 125, 135, 147, 148, 149, 150, 159,
160, 168, 199, 215, 221, 222, 226, 227,
228, 229, 230, 234, 248, 254, 266, 267,
296, 329, 333, 335, 341, 343, 363, 368,
386, 392, 398, 404, 548, 566
Lasi, Stanko 177, 285, 506, 541
Lasi, Vjekoslav 207, 247, 256
Latin, Denis 535
Latinovi, Zora 284
Lazarevi, Laza 205
Lazi, Jovan 42
Lazi, Nada 42

594

Knjiga 42.indd 594

2.7.2012. 17:29:25

Leitner, Sebastian 553

Lendvaj, Ana 160
Lepej, Ankica 546, 553
Leroti, Zvonko 509
Les, Leopold 560, 561
Leaja, Ante 55, 80, 154, 155, 160, 212, 215,
254, 264, 265, 267, 337, 339, 340, 341,
346, 347, 353, 389
Letica, Slaven 305
Letica, Zvonko 350, 481
Leti, Franjo 535
Livada, Svetozar 60, 71, 160, 166, 234, 258,
267, 373, 377, 515, 587
Lokmer, Juraj 188
Lonac, Cvija 185
Lonarevi, Vladimir 69, 505
Lonari, Neven 168
Lonar, Mate 119
Lorka Garsija, Federico 17
Lorkovi, Tatjana 136
Lovrenovi, Dubravko 529
Lovrenovi, Ivan 18, 76, 137, 152, 305
Lovri, Jelena 45, 502
Lozica, Kruno 14, 344, 587
Lozica, Lujo 42, 45, 160
Luci, Predrag 128, 445, 495, 498, 501
Lucka, Emil 66
Luev, I. 121
Lukaevi, Mario 40
Luketi, Stevan 53, 54, 55
Lukei, Anton 15, 31, 32, 68, 86, 148, 160,
215, 217, 223, 234, 248, 271
Luki, M. Ksenija 547
Luki, Slavica 118
Luki, Luciano 71, 401
Ljubii, Neven 358

M
Maek, Ratko 552
Magdaleni, Ivan 160
Makovi, Zvonko 37, 43, 51, 88, 160, 215, 248,
254, 255, 257, 259
Maksimovi, Borivoj 185
Malenica, Zoran 71, 435, 553
Mali, Gordan 116, 192
Malinar, Anelko 38
Malnar, Dunja 364, 365
Malovi, Stjepan 494

Mami, Petar 128

Mandari-Kolarik, Jelena 69, 107, 112, 113,
114
Mandi, Igor 28, 177
Mann, Heinrich 67
Mann, Thomas 67, 68
Manoli, Josip 476
Marii, Sinia 160, 214, 247
Marinkovi, Ernest 540
Marinkovi, Ranko 229, 285
Marjanovi, Vedran 293, 491
Markovi, Luka 454
Maroevi, Tonko 48
Marojevi, Igor 286
Marris, L. Robin 454
Martek, Vlado 224, 226
Marti, Anelka 160, 171, 172, 173, 174
Marti, Milan 542
Marx, Karl 67, 184, 241, 426
Matrovi, Tihomil 84, 138, 182
Matrovi, Tihomir 189
Matavulj, Simo 175, 369
Mateji, Barbara 556
Mateji, Snjeana 68, 108, 358
Mati, Davorka 419
Mati, Duan 48, 49
Mati, Franica 333
Mati, Marko 498
Mati, Renato 25, 26
Matijani, Vladimir 548
Matoevi, Tomislav 291, 292
Matutinovi, Igor 62
Matvejevi, Predrag 71, 88, 305, 450
Mazor, Marijana 194, 195
Merep, Tomislav 32, 498, 500, 512, 547
Mesari, Milan 425, 427, 559
Mesi, ura 312, 315, 317, 332, 333
Mesi, Stjepan 27, 32, 54, 104, 123, 124, 160,
270, 446, 523, 524
Metrovi, Ivan 48
Metrovi, Marica 88
Michel, Robert 176
Migotti-Gjalski, Dubravka 266
Mihaljevi, Nikica 89, 160, 162, 163, 164, 165,
166, 234, 495
Mihanovi, Nedjeljko 115, 116, 117, 119, 121,
122, 123, 172, 193, 246
Mihelj, Sabina 495

595

Knjiga 42.indd 595

2.7.2012. 17:29:26

Mijatovi, Anelko 207, 247

Mikleni, Ivan 105, 512, 522
Milankovi, Milutin 60
Milas, Ivan 545
Milat, Aljoa 348
Milek, Vida 91
Mili, A. Dejan 530
Mili, Gojko 544, 545
Mili, Goran 404
Milinkovi Bosiljka 490
Milk, M. 28
Milkovi, Vesna 48
Miloevi, Aleksandar 529
Miljkovi, Branko 194
Mini, Milo 529
Miri, Jovan 33, 71, 220, 474, 495, 533, 534
Mirkovi, Mijo 237
Mirkovi, Mirko 160
Mirovi, Nenad 483
Mievi, Nenad 395
Mieti, Bosiljko 43, 226, 434, 495, 497
Mlivoni, Ivica 115
Monik, Rastko 436
Modri, Sanja 486
Moroa, Andre 184
Mudri-kunca, Vera 310
Mujii, Kemal 517
Munjin, Bojan 215, 254
Murti, Edo 45, 53, 54, 160, 167, 170
Muslim, Nikola 529
Muzur, Amir 160, 215, 221, 222

N
Nazor, Vladimir 108, 117, 123, 193, 197
Nebesny, Tatjana 354, 368
Nesti, Danijel 464
Neustupni, Jirzi 184
Niki, Gorazd 467
Nobilo, Anto 536
Novak, Grga 184, 185
Novakovi, Milorad 189, 267
Novak Prosperov, Slobodan 406
Novak, Silvije 38
Novoselec, P. 546
Nui, Branislav 114

O
Oblak, Danko 174

Obradovi, Dositej 183

Ogrizovi, Bogdan 62
Ogrizovi, Milan 62
Oluji, Krunoslav 544
Opai, Tamara 493
Orekovi, Ivo 192
Oroli, Marko 523, 524
Ozimec, Stjepan 517

P
Paen, Ivo 27
Pai, arko 70
Pajnik, Mojca 449
Palok, Zoran 350
Pandi, Vlado 117
Paali, Ivi 479, 545
Pauletta, Ivan 160
Paveli, Ante 56, 120, 500
Paveli, Boris 26, 28, 479
Pavii, Darko 523
Pavii, Jurica 26
Pavi, Boris 548
Pavi, Snjeana 125, 192
Pavlakovi, Vjeran 35, 36
Pavleti, Vlatko 24, 82, 114, 168, 215, 224, 510
Pavlica, Dane 45
Pavlii, Pavao 160
Pehar, Ivan 82, 139
Pejkovi, Alan 493
Peki, Borislav 205, 286
Peratovi, . 77
Peri, Vito 60
Perii, Robert 113, 160, 307, 349
Periin, Ivo 237
Perkovi, Marko Thompson 536
Peronja, Krunoslav 31
Perovi, Milenko 435
Peroi, Predrag 188
Peorda, Mile 88
Petkovi, eljan 160, 331, 344, 346, 347, 395,
396, 397, 411
Petlevski, Sibila 160
Petra, Boidar 117, 121
Petrievi, Jozo 267
Petrii, Darko 70, 430, 459
Petri, Ratko 60
Petri, Tanja 47
Petrovi, Gajo 126, 237, 509

596

Knjiga 42.indd 596

2.7.2012. 17:29:26

Petrovi, Spomenka 156, 337, 339

Philips, Zlata 136
Piccaso, Pablo 42
Pijade, Moa 38, 41
Pili, Damir 26, 477
Pilsel, Drago 29
Plena, Duan 35
Pleterski, Janko 448
Plevnik, Danko 495, 499
Polanec, Damir 550
Poli, Zvonimir 160, 165, 291
Pono, Tihomir 510
Popovi, Nenad 160, 167, 168, 170, 305, 515
Popovi, Nikola 436
Popov, Neboja 71, 440, 495, 509
Posavec, Vladimir 118
Potrebica, Ante 545
Premilovac, Svjetlana 96
Prica, edo Plitviki 71, 160, 169, 170, 196,
370, 500
Prica, Jovan Saviin 373, 377
Primorac, Dragan 108, 160, 269, 364
Primorac, Vladimir 19, 29, 30, 31, 32, 86, 87,
159, 160, 215, 224, 231, 232, 248, 262,
296, 329, 398, 546, 566, 587
Prnjak, Hrvoje 172
Prodan, Goran 160, 196, 358, 361, 362
Prodanovi, edo 548
Profeta, Duanka 91, 168
Puhovski, Nenad 160
Puhovski, arko 450, 529
Pulig, Sreko 86
Puljiz, Vlado 462, 553, 560
Pupovac, Milorad 117
Pupovac, Saa 160
Pusi, Eugen 242
Pusi, Vesna 395
Pusi, Zoran 160

R
Rabin, Yitzhak 29
Raan, Ivica 488, 536
Radakovi, Borivoje 174, 177
Radakovi, T. Ilija 529
Radakovi, Zorica 177
Radan, Ivan 183
Radau, Vanja 45, 47, 51, 53
Radi, Stjepan 549

Radisavljevi, Zoran 283

Radoja, arko 493
Radovi, Duko 192
Radovi, Saa 460
Rajh, Edo 426
Raji, Vlado 493
Rand, Ayn 453
Raos, Nikola 93
Rapo, Duan 117, 160
Rastja, Anica 292
Raeta, Boris 25, 59, 71, 125, 160, 204, 231,
267, 479, 495, 548
Ravli, Slaven 450
Razovi, Maja 84
Rebi, Adalbert 511
Rebi, Dejan 160
Reisinger, Otto 446
Rendi Mioevi, Ivan 506
Ribar, Ivan 205
Ricchiardi, Sherry 494
Richtman-Augutin, Dunja 330, 419
Riedlmayer, Andrs 131, 136, 137, 142
Rilovi, Maja 186
Roksandi, Drago 320, 449
Rotim, Ante 60
Rudan, Vedrana 491
Rus, Veljko 439
Ruinovi, Frano 160

S
Sabljak, Ljiljana 296
Sabljak, Tomislav 89, 160, 163, 164
Salei, Ivan 160
Sanader, Ivo 28, 33, 36, 160, 270, 477, 479, 512
Sand, George 184
Santini, Guste 467
Savi, Mile 76, 179, 180, 181, 186
Savi, Obrad 419
Schnitzler, Arthur 67
Schorlemer, Sabine 72
Schwartz, Mladen 223
Sekuli, Duko 418, 449
Sekuli, Velimir 160, 248, 319, 322, 323, 324,
328, 537
Selan Gliha, Vilko 174
Selem, Petar 33, 160, 270
Selimovi, Mea 218
Selikar, Tone 205

597

Knjiga 42.indd 597

2.7.2012. 17:29:26

Sever, Ivo 465

Silajdi, Haris 500
Sinclair, Upton 67
Sirotkovi, Jakov 461, 466
Skender, Dubravka 78
Skitareli, Boris 238, 242, 243, 244, 245
Skokandi-Buraa, Frano 343
Skokandi, Ivo-Ivi 343
Skokandi, Izabel 19, 32, 90, 147, 150, 155,
228, 232, 233, 266, 333, 335, 337, 338,
340, 341, 342, 343, 344, 345, 347, 348,
349, 351, 352, 354, 364, 385, 388, 389,
390, 394, 395, 396, 397, 398, 404, 406,
407, 413, 414
Skokandi, Milojka 18, 90, 337, 338, 342, 343,
352, 566
Skopljanac, Nena 495
Smoje, Miljenko 529
Smoli, Marin 49
Snei, Rok 477
Sofoklo 71
Sremac, Stevan 268
Sren, Marija 185
Stama, Ante 117
Stani, Nika 449
Stanin-Roi, Dubravka 156, 337
Stani, Boo 160
Stani, Vera 215, 216
Stankovi, Boro 324
Stankovi, Velimir 304
Stevanovi, Vidosav 71
Stiglitz, E. Joseph 425, 427, 430, 466
Stipanov, Josip 224
Stipevi, Aleksandar 69, 83, 84, 87, 102, 103,
104, 105, 106, 114, 124, 125, 126, 127,
137, 138, 160, 215, 224, 225, 226, 233,
234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 241,
242, 244, 245, 246, 247, 248, 250, 252,
253, 255, 271, 289, 296, 330, 393
Stipeti, Vladimir 237
Stojanovi, Mladen 547
Stoji, Mile 49, 123, 160, 198, 305
Stojkovi, Andreja 489
Stri, Petar 160
Supek, Rudi 237, 271, 509
Surjan, Ivan 395
Suec, Tatjana 203
Suttner, Bertha von 67

Sviben, M. 121
Sviben, Zdenka 212

ain, Marina 333

anti, Aleksa 192
anti, Neven 27, 556
apro-Ficovi, Marica 157, 186, 339, 340, 341,
347, 349, 390
arac, Damir 238
arac, Milan 587
ari, Zijo 587
eatovi, Marica 536
egedin, Petar 122, 513, 514, 515, 516, 519
eks, Vladimir 33, 49, 160, 270, 444, 445, 446,
452, 453, 477, 478, 479, 483, 503, 535,
545
ekulin, Zvonimir 500
erbedija, Rade 305, 515
esto, Branka 492
eelj, Vojislav 234
iber, Ivan 469
igir, Mirjana 77
iki, Goran 160, 177, 178
ilovi, Darko 400
imara, Ante 290, 292, 293, 294
imi, Antun Branko 198
imi, Zlatko 41
impraga, Saa 36
imraga, Ante 292
imunda, Ana 418
kare-Obolt, Vesna 160
kegro, Borislav 15, 30, 101, 167, 168, 194,
221, 222, 223, 224, 225, 230, 248, 452,
453
kiljan Dubravko 528
kiljan, Dubravko 527
kiljan, Filip 60
kori, Milan 490, 491
kreblin, Mladen 160
midt, Josip 540
najder, Slobodan 26, 28, 71, 86, 87, 160, 215,
231, 235, 248, 262, 263, 264, 265, 267,
305, 401, 503, 515, 550, 551, 566
onje, J. 121
onje, Velimir 555
oi, Hrvoje 125, 226, 238, 247, 510
pegelj, Martin 529

598

Knjiga 42.indd 598

2.7.2012. 17:29:26

porer, eljko 435

ramek, Antun 356, 357
tambuk, Tatjana 160, 217, 355
tifani, Franko 359
tulhofer, Aleksandar 419, 460, 462
uker, Ivan 477
ulc, Branka 80, 188
unji, Marijan 509
uak, Gojko 401, 403
unji, uro 439
uvak, Dragica 291, 292, 293, 294
uvar, Mira 88, 160, 217, 219, 587
uvar, Stipe 70, 160, 271, 432, 433, 443, 454,
473, 489, 515, 566
vob, Mira 94

T
Tellis, A. J. 241
Teodorovi, Ivan 426
Tesla, Nikola 49, 50, 376, 377, 378
Thompson, Mark 70, 495
Tillich, Paul 67
Todorova, Marija 419
Tolstoj, L.N. 184
Tolj, Ivan 517
Tomac, Zdravko 434, 533, 534
Toma, Stjepan 120
Tomi, Zlatko 529
Tomeak, Branko 94
Tomii, Ladislav 27
Tomi, Ante 125, 472
Tress, Werner 67
Trkulja, Jovica 458
Trlaja, Joso 536
Tucholsky, Kurt 67
Tuen, Branko 494
Tuman, Franjo 32, 36, 42, 43, 64, 69, 118,
126, 164, 167, 174, 187, 237, 238, 267,
293, 400, 401, 447, 450, 468, 469, 470,
471, 472, 475, 479, 482, 483, 484, 486,
496, 500, 504, 505, 531, 533, 540, 544,
545
Tuman, N. 32
Tuk, Ratimir 356, 357
Turin, Kristina 38
Turin, Vesna 97
Turek, Otakar 455
Tus, Anton 84

Tvrdei, Jelka 20
Tvrdei, Sretan 348

U
Ugrei, Dubravka 45, 88, 140, 141, 160, 168,
192, 205, 215, 217, 218, 219, 220, 235,
248, 264, 270, 305, 358
Ujevi, Dunja 49, 493
Ujevi, Tin 79, 192
Uvali-Vali, J. 32
Uzelac, Alan 544
Uzelac, Nikola 49, 282, 283, 373, 378

V
Vajs, Kalman 126
Vasi, Milo 492
Veek, Petar 174
Veki, Ivan 476, 479
Velebit, Vladimir 160
Veljak, Lino 160, 543
Verigora, P. 184
Veselica, Marko 510
Veselica, Vladimir 432
Vesi, Vanja 556
Vesovi, Mio 120
Vei, Goran 539
Vidi, Marin Bili 547
Vidmarovi, uro 510
Vidovi, Drago 33
Vidovi, Sandra 369
Vidovi, Veseljko 23, 89, 161, 162, 546
Vilovi, Gordana 494
Vilovi, Svemir 351, 353
Vinogradov, Anatolij 185
Viorst, Milton 484
Virc, Z. 77, 83
Viskovi, Nikola 70, 116, 160, 200, 201, 443,
529, 544, 546
Viskovi, Velimir 116
Vinji, edomir 135, 160, 195, 246
Vlahovi, Joa 123
Vlahovi, Veljko 42
Vojni, Dragomir 432, 464, 467
Vojnovi, Milivoj 488
Voki, Ljilja 69
Vrandei, Josip 449
Vranicki, Predrag 126, 237, 250, 271, 395
Vrcan, Sran 160, 428, 448, 483

599

Knjiga 42.indd 599

2.7.2012. 17:29:26

Vrdoljak, Antun 491

Vrsaljko, Ivo 93
Vueti, B. 121
Vukovi, Nada 291
Vujevi, E. 26
Vuji, Antun 102, 107, 113, 119, 147, 148, 149,
150, 184, 215, 221, 223, 224, 229, 230,
305
Vuji, Mirjana 69, 127, 160, 208
Vukasovi, Ante 70, 517
Vuki, Igor 221
Vuki, Niko 388, 413
Vukoja, Oriana 555
Vukojevi, Marijan 488
Vukojevi, Vice 122, 123, 124, 213, 215, 493,
535, 545
Vukov-Coli, Davorka 65, 88, 125, 148, 160,
200, 206, 207, 215, 231, 247, 248, 252,
254, 256, 257, 258, 259, 295, 301, 303
Vukovi, Milan 126, 514, 544, 545
Vulovi, Dobrica 458
Vukovi Boris 160

Zlati, Zlatko 160

Zorica, S. 76
Zovko, Jure 232, 510
Zovko, M. 274
Zuppa, Vjeran 258, 495
Zvonarevi, Goran 587
Zvonarevi, Mladen 417
Zweig, Arnold 67
Zweig, Stefan 67

agar, Miljenko 511

ani, Ivo 519
deri, eljko 472
erjavi, Vladimir 529
ika, Jan 54
ii, Bogdan 12, 31, 32, 37, 40, 59
ubrini, Duan 160
unec, Ozren 419, 533, 534
upanov, Josip 454, 455
uvela, Toni 333
uul, Miomir 434

W
Wallerstein, Immanuel 424, 427, 430
Wassermann, Jakob 67
Weissman, Ivica 235, 401
Werfel, Franz 67
Wild, Oscar 66
Witty, J. Francis 66
Woodward, Susan 419, 421

Y
Yourcenar, Margarete 176

Z
Zakoek, Nenad 469
Zamoda, Jagoda 160, 172
Zanini, Tea 335, 336, 338, 394, 413, 566
Zatezalo, uro 37, 46, 47, 160, 587
Zatezalo, Jelena 587
Zduni, Stjepan 461
Zec, Aleksandra 25, 490
Zeki, Branimir 404
Zemljar, Ante 160
Zielinska, F. Marie 312
Zima, Zdravko 90, 160, 199, 524
Zinn, Howard 459

600

Knjiga 42.indd 600

2.7.2012. 17:29:27