Sie sind auf Seite 1von 600

Ante Leaja / KNJIGOCID UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

Knjiga 42.indd 1

2.7.2012. 17:26:10

Izdavai:
Profil knjiga d.o.o., Kaptol 25, Zagreb
Srpsko narodno vijee, Ilica 16, Zagreb
Za izdavae:
Daniel deri
Milorad Pupovac
Recenzenti:
Jovan Miri
Boidar Jaki
Pero Kvesi
Urednik:
Milan arac
Prijelom:
Duko Kosanovi

Zahvaljujemo izdavakom poduzeu Razlog na podrci ovom izdanju


Knjiga je objavljena uz podrku Savjeta za nacionalne manjine RH

Zagreb, srpanj 2012.


Tisak: Profil International d.o.o.
ISBN 978-953-313-086-6
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu pod brojem 810332
Ante Leaja, 2012.

Knjiga 42.indd 2

2.7.2012. 17:26:34

Ante Leaja

KNJIGOCID
UNITAVANJE KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih

SNV
CHB

Knjiga 42.indd 3

2.7.2012. 17:26:34

Knjiga 42.indd 4

2.7.2012. 17:26:35

Ovu knjigu posveujem svojoj pokojnoj supruzi Anki, koja je istinski


sa mnom dijelila dobro i zlo i uvijek mi bila podrka i izvor ohrabrenja.

Knjiga 42.indd 5

2.7.2012. 17:26:35

Knjiga 42.indd 6

2.7.2012. 17:26:35

Sadraj

Uvod .................................................................................................................. 11

P RVI D IO
UOAVANJE I RAZUMIJEVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA 1990-ih ....................................................................21
I. VANOST PROUAVANJA FENOMENA UNITAVANJA
KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih .................................................................23
II. UNITAVANJE SPOMENIKE BATINE U HRVATSKOJ 1990-ih ......35
Prilog 1. Zvonko Makovi: Sudbina spomenika revolucije.
Sotonski obraun s prolou .................................................... 51
Prilog 2. Juraj Hrenjak (ur): Ruenje antifaistikih
spomen obiljeja u Hrvatskoj .................................................... 55
III. UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih ...................................65
1. to je bio poticaj unitavanju knjiga i to ga je omoguilo ..................66
2. Dva tipa unitavanja knjiga ....................................................................70
a) Statistika napisa o unitavanju knjiga ................................................73
b) Unitavanje knjiga u podrujima oruanih sukoba ............................76
c) Unitavanje knjiga izvan podruja oruanih sukoba .........................85
3. Otpis kao krinka za unitavanje knjiga ..................................................90
a) Otpis komponenta redovitog poslovanja knjinica .........................91
b) Evolucija stavova o reviziji i otpisu
knjiga u hrvatskom bibliotekarstvu ................................................... 92
c) Intervencije u postupak revizije i otpisa
polovinom 1992. godine .................................................................106
IV. SANKCIONIRANJE UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ
1990-ih MOGUNOSTI I STVARNOST .............................................129

Knjiga 42.indd 7

2.7.2012. 17:26:35

V. MEUNARODNI ODJECI UNITAVANJA KNJIGA


U HRVATSKOJ 1990-ih .............................................................................135
VI. IZVORI ZA PROUAVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih ................................143

D R U G I D IO
UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih VERIFIKACIJA .......145
I. SLUBENI STAVOVI MINISTARSTVA KULTURE,
KNJININOG VIJEA I HRVATSKOG
KNJINIARSKOG DRUTVA................................................................147
II. JAVNA REAGIRANJA NA UNITAVANJE KNJIGA ............................159
III. DOSTUPNI STATISTIKI PODACI O
IENJU KNJINICA ......................................................................273
IV. PRIMJERI UNITAVANJA KNJINE GRAE......................................287
1. ienje knjinog fonda iz knjinice u Slatini ....................................290
2. Otpis ili otpis 23.069 knjiga u Gradskoj knjinici
Zagreb 1994. godine ............................................................................295
3. Biblioteka SKD Prosvjeta iznuena
posljedica i rezultat ienja knjinica .............................................312
4. Unitavanje knjiga iz Gradske knjinice
u Koruli 1997./2001. godine .............................................................328
5. ienje kolskih knjinica .................................................................355
6. Nekoliko primjera unitavanja kolskog knjinog
fonda u Oluji ...................................................................................370
7. Unitavanje knjine i arhivske grae u spomen-domovima ................373

TR EI D IO
PRAVOSUE I FENOMEN UNITAVANJA KNJIGA ................................383
I. NESANKCIONIRANJE DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA
KNJIGA KAO TRAJNO OBILJEJE PONAANJA
MINISTARSTVA KULTURE, KNJININOG VIJEA
I HRVATSKOG KNJINIARSKOG DRUTVA .....................................385
II. PRAVOSUDNE SANKCIJE ZA KRITIKU
DISKRIMINACIJE/UNITAVANJA KNJIGA .........................................391

Knjiga 42.indd 8

2.7.2012. 17:26:35

1. Sudski progon Milana Kangrge ...........................................................392


2. Sudski progon tjednika Feral Tribune ..............................................404
3. Dravno odvjetnitvo i fenomen unitavanja knjiga ............................ 411
4. Razrjeenje sluaja Korula .............................................................413

ETV RTI D IO
ISKLJUIVOST BITNO OBILJEJE
HRVATSKOGA DRUTVA 1990-ih .............................................................415
I. O SOCIJALNOM KONFLIKTU 1990-ih KAO
IZVORITU FENOMENA UNITAVANJA KNJIGA...............................417
II. MANIFESTACIJE ISKLJUIVOSTI U HRVATSKOM DRUTVU ......481
1. Takozvana duhovna obnova u Hrvata ..............................................504
2. Graanski ili Domovinski rat ...........................................................528
3. Srbi s obzirom na nastanak i zavretak postojanja Krajine ..............532
4. Pravosue kao instrument pretvorbe i iskljuivosti .........................543
5. Pozicija radnika ....................................................................................551

Epilog .........................................................................................................565
Bibliografija ...............................................................................................569
Biljeka o autoru ........................................................................................585
Zahvala ......................................................................................................587
Kazalo imena .............................................................................................589

P RI LO ZI N A C D -u U Z K N J IG U
1. Sudski progon Milana Kangrge dokumenti
2. a) Ante Leaja: Djevojica sa igicama protiv Feral Tribunea analiza sudovanja
b) Dokumenti
3. a) Ante Leaja: Krivina prijava Opinskom dravnom odvjetnitvu u Dubrovniku
b) Dokumenti
4. a) Ante Leaja: Razrjeenje sluaja Korula
b) Dokumenti
5. Ante Leaja: Sluaj Korula analiza dokumenata o reviziji i otpisu
6. Milan Barii: Nadnica za strah
7. Izbor lanaka

Knjiga 42.indd 9

2.7.2012. 17:26:36

Knjiga 42.indd 10

2.7.2012. 17:26:36

Uvod

ostoje tekstovi zbirke dokumenata, prikazi nekog dogaanja i sl. kojima je


potrebno pridodati rije unaprijed. Razlozi mogu biti razni, a autor ih je duan
navesti. Svrha je ovog Uvoda da olaka itaocu razumijevanje pozicije s koje
sam priao koncipiranju teksta i obradi konkretnog predmeta. A predmet kojim
se bavim je unitavanje knjine grae u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine,
dakle, u razdoblju od dvadeset godina.
Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom poeo baviti.
Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa sluajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao bacanje knjiga u kontejner za smee u Koruli, a drugi
je iznenaujui intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i iskljuivost politika,
nacionalna, etnika i ideoloka u vrijeme prevrata devedesetih, s pripadajuim i ve puno puta u povijesti vienim traginim posljedicama ubijanjima,
razaranjima imovine i unitavanjem spomenike batine. Stoga je i unitavanje
knjine grae u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu slinih povijesnih iskustava, zadobilo svoju povijesnu obiljeenost.
U razdobljima drutvenih prevrata, tj. u zaotrenim socijalnim konfliktima
koji su prevratima svojstveni, susreemo se i s tenjom posvemanjeg unitenja
ili zatiranja svega to je neprijateljsko. Modaliteti, intenzitet i razmjeri te
prakse raznoliki su koliko su raznolika i tumaenja, objanjenja i opravdavanja
takve prakse. Historija ovjeanstva historija je socijalnih konflikata, a s obzirom
na muna iskustva dvaju svjetskih ratova, brojnih lokalnih sukoba i graanskih ratova, tekovina dvadesetog stoljea je i nastojanje da se barem do neke
mjere kontroliraju ili barem bitno ogranie najbrutalniji oblici i postupci, ako
ih se ve nije u stanju sprijeiti. Uz Povelju Ujedinjenih naroda tome slue i konvencije koje se tiu ratovanja i konvencije o zatiti kulturnih dobara u konfliktnim i ratnim situacijama. Te norme su ugraene i u partikularna zakonodavstva,
a u nacionalnim legislativama su uporite i za kvalificiranje postupaka koji su
im suprotni, koji ih na ovaj ili onaj nain kre, ne potuju ili ih zaobilaze. To,
dakako, ne znai da se socijalna svijest o nedopustivom ponaanju u socijalnim

11

Knjiga 42.indd 11

2.7.2012. 17:26:36

konfliktima moe reducirati tek na prihvaanje tih pravnih normi. One su obavezujui minimum, a zapaziti emo da je u nekim drutvima socijalna osjetljivost
iznad, a u nekima ispod tog normativnog praga, ovisno o civilizacijskoj zrelosti.
I pravna regulacija i civilizacijska zrelost drutva obavezuju graanina, pripadnika neke zajednice, da na negativne aspekte socijalnih konflikata reagira.
Pogotovo ukoliko je neposredno bio u prilici uoiti ih, znati za njih ili kompetentno biti o njima informiran.
Socijalni konflikti na podruju bive zajednike drave, SFRJ, odnosno u
republikama koje su je konstituirale, zapoeli su 1990. godine i razliitim intenzitetom traju, evo, ve punih dvadeset godina. Obilovali su brutalnostima koje su
u izravnom sukobu ne samo s prihvaenim meunarodnim i nacionalnim pravnim normama, nego i s civilizacijskom razinom za koju smo smatrali da je tokom
postojanja socijalistike Jugoslavije bila dosegnuta.
Dokumentacija o tim socijalnim konfliktima novinski napisi, lanci, studije, knjige, sudski spisi i procesi o zloinima ogromna je i pojedincu gotovo
nepregledna. A ti zloini i postupci, suprotni pravnim normama i eljenoj civilizacijskoj zrelosti drutva, gotovo su nesagledivi u svim svojim pojedinostima.
Pritom, naravno, postoje i razlike meu bivim republikama koje su se u procesu
raspada SFR Jugoslavije osamostalile, kao to postoje i razlike unutar svake od
njih, od lokaliteta do lokaliteta, od regije do regije itd. U svakom sluaju, tematika raspada SFRJ u svoj svojoj sloenosti jo e dugo biti predmet i prouavanja i konfrontacija.
Jedan poseban, a dakako i izrazito negativan fenomen socijalnog konflikta u
nas, uobiajeno nazivanog raspad Jugoslavije, svakako je fenomen unitavanja
spomenike batine i knjine grae. Uz sve onodobne tragine dogaaje ubojstva, razaranja i protjerivanja sagledavanje unitavanja spomenike batine i
knjine grae, razumljivo, nije moglo biti prioritetno pa je zato i u dokumentaciji
i u raspravama manje obraivano, ali to nikako ne znai da nije postojalo, da nije
bilo i ostalo neodvojiv dio tog socijalnog konflikta. Sa stanovita civilizacijske
zrelosti drutva taj fenomen je, aktualno i dugorono, od posebne vanosti jer
ukazuje na motivaciju, opseg, intenzitet i smjer redukcije. Unitavanje spomenike batine i knjine grae, openito govorei kulturnih dobara, tj. nekog njihovog odreenog segmenta, identino je udaru na sjeanje, kako je to lucidno
formulirao Bogdan ii 2001. godine, autor dokumentarnog filma o unitavanju
spomenika NOB-a, odnosno provali diluvijalne svijesti, kako je taj fenomen
u nizu svojih napisa nazvao Milan Kangrga. U tom smislu, fenomen unitavanja
spomenike batine i knjine grae ukazuje i na politiku, ideologijsku i ekonomsku dimenziju socijalnog prevrata.
Iako fenomen unitavanja spomenike batine, unutar toga i spomenike

12

Knjiga 42.indd 12

2.7.2012. 17:26:36

batine posveene narodnooslobodilakoj borbi naroda Jugoslavije od 1941. do


1945., kao i knjine grae, nije ostao sasvim bez odjeka, taj odjek mi se ini neadekvatnim. To osobito vrijedi za unitavanje knjiga. Ne samo to je taj fenomen
bio na djelu, nego je kroz reakcije i stavove nadlenih hrvatskih dravnih i
strunih tijela, kroz sudske procese i stavove dravnog odvjetnitva bio i povodom za iskazivanje posebnog aspekta patologije hrvatskog drutva.
Nemam uvid u sline pojave u drugim dijelovima bive zajednike drave,
iako je prema djelomice poznatim injenicama jasno da je unitavanja knjine
grae bilo svugdje, naroito u Bosni i Hercegovini.
Ne mora se biti bibliotekarom da bi se raspravljalo o fenomenu unitavanja
knjiga, premda mislim da bi bilo normalno da su se time pozabavili prvenstveno
bibliotekari.1 Naalost, to se nije dogodilo. Razloga je vie, a bit e spominjani
u tekstu to slijedi.
Godinama sam se bavio bibliotekarstvom, jer je ono bitna sastavnica profesije kojoj sam posvetio vei dio svog radnog vijeka, najprije kao ekonomist u poduzeu, zatim kao znanstveni istraiva u Ekonomskom institutu i, naposljetku, kao
profesor politike, tj. teorijske ekonomije na Sveuilitu. U isto sam vrijeme pridonosio i razvoju bibliotekarstva na Koruli, posebno u gradu Koruli iz kojega
potjeem roenjem. Knjigu, ali i svaku pisanu dokumentaciju openito, smatram
svojevrsnom svetinjom koju treba respektirati, uvati i, naravno, koristiti kao dokument o vremenu u kojemu je nastala, koja reflektira razvoj drutva in toto. Stoga
je uvanje knjine i dokumentacijske grae od bilo kakvog unitavanja pokazatelj
civilizacijske zrelosti drutva. A biblioteke kao sredinje mjesto prikupljanja,
obrade i diseminacije informacija sadranih u knjinoj grai, scientizacijom drutva i mogunostima to ih za funkcioniranje biblioteka nudi informatizacija, tj.
internetska povezanost baza podataka i tekuih informacija, silno dobivaju na
znaaju doslovce u svakoj pa i najmanjoj sredini, u svakoj ljudskoj zajednici,
ma kako ona bila definirana, kao i za svakoga pojedinca. Bibliotekama mora biti
strana bilo kakva iskljuivost, cenzura, diskriminacija i makakav postupak koji
bi tome vodio. Bibliotekarski kodeksi u nizu zemalja upravo na tome inzistiraju,
stoga je odnos prema bibliotekama, fondovima s kojima raspolau, a isto tako i
prema bibliotekarima, takoer pokazatelj civilizacijske zrelosti drutva.
Kad sam 1990. otiao u mirovinu, prihvatio sam da u skladu s projektom koji
je 1986. usvojila Skuptina opine Korula, a koji je izraen u najuoj suradnji s
Razvojnom slubom Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, aktivno poradim na osnivanju Narodne knjinice opine Korula potpuno volonterski, s
Termine: biblioteka, bibliotekar, bibliotekarstvo upotrebljavam kao sinonime termina: knjinica, knjiniar, knjiniarstvo. Razlog nije samo u tome to imaju istovjetno znaenje, nego prvenstveno u tome to se ti
termini esto istovremeno navode i u dijelu dokumentacije koju sam koristio.
1

13

Knjiga 42.indd 13

2.7.2012. 17:26:36

velikim entuzijazmom i angamanom koji je uistinu bio izvan svih redovnih


normi, jer smo poduhvat zapoeli doslovce bez ikakvih sredstava, s uglavnom
zaputenim knjinim fondovima, u neprimjerenim prostorima i bez ijednog profesionalnog bibliotekara. Samo zahvaljujui velikoj podrci razmjerno malog
broja vidovitih ljudi poneto je uraeno, a najvanije je da je struno osposobljeno petoro ljudi koji su postali profesionalni bibliotekari. Tako je to podruje
prvi put u svojoj povijesti dobilo profesionalce u toj znaajnoj javnoj djelatnosti. Kasnije, s promjenom administrativnog ustrojstva Hrvatske 1993. i 1994.
godine, Narodna knjinica opine Korula prestala je postojati, ali su se njeni
ogranci osamostalili i postali knjinice novoformiranih lokalnih jedinica, grada
ili opine, ovisno od nominacije odreene administrativnom podjelom. Osjeam
moralnu obavezu ovdje naroito istaknuti odluni doprinos, sad pokojnog, Ive
Jerievia, koji je tada bio predsjednik Komiteta za drutvene djelatnosti opine
Korula, jer je ustrajno i znalaki vodio akciju od izrade projekta 1986. do
osnivanja Narodne knjinice 1990. godine.
Pretpostavljam da e italac razumjeti moje iznenaenje kad sam krajem
kolovoza ili poetkom rujna 1997., doavi nakon dosta teke operacije samo
na dvadesetak dana u Korulu, dobio informaciju od jednog Korulanina, sada
pok. Kruna Lozice, da je sa svojim prijateljem Gojkom naiao na kontejner za
smee pun knjiga koje su bile u dobrom stanju i od kojih je on za svoje unuke
odvojio oko etrdeset knjiga, uglavnom djejih, a njegov prijatelj neto manji
broj. Popisao mi je naslove i inventarne brojeve knjiga to ih je uzeo iz kontejnera, a priloio je i kartone koje svaka knjiga ima u tzv. depiu. Istodobno je i
nekoliko dodatnih informacija upuivalo da se radi o ienju knjinog fonda
postupkom koji nije respektirao propisanu bibliotekarsku proceduru. Naroito
je na to upuivalo potiho iskazivano nezadovoljstvo znatnog broja graana kao
i lanak koji je bio odjek toga nezadovoljstva i reakcija na njega objavljen u
Slobodnoj Dalmaciji od 1. 11. 1997. (Bodulska akula. Libri), gdje je jasno
izraen diskriminatorski motiv toga postupka (da se odstrane knjige na jeziku,
koji je zagadio na lipi jezik), a zamjereno samo da se ta eliminacija nije obavila
na primjereniji nain koji ne bi izazvao negativne reakcije graana.
Ogoren opisanim postupkom stupio sam u kontakt s nekoliko bibliotekara u
Zagrebu i Splitu s kojima sam suraivao na osnivanju Narodne knjinice opine
Korula. Prenio sam im injenice, izrazio nezadovoljstvo i oekivao da e mjerodavni nadleni organi, kako dravni, tako i struni, osuditi i sankcionirati taj postupak unitavanja knjine grae. Svi bibliotekari s kojima sam tada razgovarao
izrazili su svoje negodovanje i osudili postupak, ali su me informirali i da to nije
jedini takav sluaj, da je unitavanje odreene, tzv. nepodobne literature
uzelo maha, ali da se oni ne usuuju tome javno suprotstavljati s obzirom na vladajuu politiku i strah od mogueg gubitka zaposlenja. Pritom su mi dali na uvid
14

Knjiga 42.indd 14

2.7.2012. 17:26:37

dva novinska lanka, lanak Denisa Derka, I Balzac na smetlitu, Veernji


list od 3. 4. 1993. i lanak Antona Lukeia Nije problem u knjigama ve u
ljudima. Tko pali knjige, palit e i ljude, Novi list od 12. 7. 1994. Informirali
su me i o jednom sluaju u Istri koji je opisan u Glasu Istre, u oujku 1996. godine (lanak o tome nisu imali). Posebno su me upozorili da kapilarno prodiru
vijesti meu bibliotekarima o poeljnosti ienja knjinica od nepodobne literature, o primjerima kad su neki graani dolazili u biblioteku i prijetili zato to
su im djeca uzela (dobila) lektirnu knjigu naalost dostupnu samo u prijevodu
na srpski (u ovom primjeru radilo se o knjizi Erazma Roterdamskog, Pohvala
ludosti). Pokazivali su mi podrumske i sline prostore gdje su neke naroito
izazovne knjige odloili (spremili) do boljih vremena. Ipak, imao sam prilike
vidjeti i drugaijih primjera. U jednoj zagrebakoj narodnoj knjinici izvanredno
uredno su vodili knjigu otpisa, a brojne knjige iz reda tzv. nepodobnih drali
su na policama kao i dotad, bez obzira na kapilarno irene glasine o potrebi
eliminacije, slino kao i u jednoj od najznaajnijih biblioteka u Zagrebu koja je
sve, doslovce sve knjige kojima je do tada raspolagala i dalje uredno, bez ikakve
diskriminacije drala na policama na dohvat korisnicima. Preskoit u i brojne
druge vane informacije to sam ih tada u razgovorima dobio i spomenut u samo
jo dvije. Jedna je javno objavljena u Novom listu od 27. 11. 1997. prema kojoj je tadanji ministar financija Borislav kegro, u Saboru rekao da e financirati
biblioteke da izbace iz knjinih fondova knjige na srpskom i slinim jezicima
(bilo bi zanimljivo objanjenje koji su to jezici slini srpskom), a druga je bila
o jednom Naputku za kolske knjinice..., koji je navodno izazvao negativne
reakcije pa je povuen (stavljam to u navodnike jer je taj naputak nadomjeten
slinim naputkom Ministarstva kulture).
Bibliotekari s kojima sam razgovarao uvjeravali su me da usprkos izreenim
i neizreenim pritiscima i kapilarno pronoenim vijestima, usprkos krajnje ispolitiziranoj klimi nacionalne, politike i ideoloke iskljuivosti, sve najvie ovisi o savjesti bibliotekara, o njihovom profesionalnom ponaanju i postupanju s
knjinim fondovima. Tjeili su me i svojim uvjerenjem da bi bilo jako teko izvesti ienje knjinica koje su od nacionalnog znaaja, a da to ne bi bilo izravno
nareeno i nametnuto odgovarajuim i javno obznanjenim odlukama nadlenih
dravnih organa, obavezujuim pravnim aktom iz nadlenosti Sabora, meutim
da je ipak izvjesno da u manjim knjinicama opa klima iskljuivosti vjerojatno
pogoduje samovoljnom ienju knjinih fondova od tzv. nepodobne literature. Zakljuio sam da je nezadovoljstvo kako stvorenom klimom iskljuivosti
i diskriminacije, tako i primjerima ienja knjinih fondova, ali i izravnim ili
neizravnim pritiscima na bibliotekare gotovo unisono, da je ipak golema veina
bibliotekara vrsta u nastojanju da se pridravaju svojih profesionalnih obaveza. Takvi su me stavovi ohrabrili, bez obzira ak i na to to su me svi s kojima
15

Knjiga 42.indd 15

2.7.2012. 17:26:37

sam razgovarao, bez izuzetka, iz straha od posljedica izriito traili da nigdje ne


spominjem njihova imena. Htio bih naglasiti da sam taj njihov zahtjev apsolutno
potovao i potujem.
I tako sam doao do vrstog zakljuka da korulanski sluaj, tj. bacanje
knjiga u kontejner za smee, kako je najee u napisima nazivan, nije bio samo
jedan i k tome izoliran, usamljen eksces, nego je to bio tek jedan u nizu slinih,
a bilo je i izrazitijih primjera koji su slijedili politiku klimu iskljuivosti kao
bitnog i manifestno najuoljivijeg obiljeja socijalnog prevrata zapoetog 1990.
godine. A injenica da nije bilo sankcioniranja takvog unitavanja knjine grae,
da nije bilo pravovremenih slubenih javnih osuda, usprkos tome to su motivi
evidentno bili u iskljuivosti, upuivala je na zakljuak da se ienje knjinica
od nepodobne literature de facto preutno podrava.
Bilo mi je jasno da je unitavanje knjine grae, neovisno o razmjerima koje
je poprimilo, ili se pretpostavljalo da bi moglo poprimiti, vaan aspekt socijalnog prevrata koji je bio na djelu i da ga je potrebno prouiti u svoj njegovoj
sloenosti, upravo u vezi s intencijama toga prevrata. Bilo je jasno da je izvedeni
socijalni prevrat i na ovom sektoru rezultirao belajem kao i u svim drugim
sektorima drutvenoga ivota. Kako bez odgovarajue pratee dokumentacije
ienje polica nije bilo izvedivo, poeo sam prikupljati informacije i dokumentaciju o vidljivosti tog fenomena. Do njih sam pak razmjerno teko dolazio,
preteito pratei dnevnu i tjednu tampu. Nisam oekivao lagan posao, ali nisam
mogao ni pretpostaviti tekoe na koje u nailaziti. Bilo kako bilo, na inzistiranje
brojnih prijatelja i drugova odluio sam se na temelju prikupljene dokumentacije
dati jedan, donekle sveobuhvatan pogled na fenomen unitavanja knjine grae
u Hrvatskoj nakon 1990. godine. Taj fenomen je Feral Tribune, novina koja je
o tome najvie i najustrajnije pisala, ispravno nazvao knjigocidom. Taj u termin
zbog njegove lapidarnosti esto koristiti. Smatrao sam da je vano prikupljenu
grau dati na uvid javnosti, ali je i ostaviti kao svojevrsni memento generacijama koje dolaze. Ne donosim nikakve novitete, a nemam ni ambiciju za tzv.
teorijskom raspravom, nego pokuavam samo objediniti u cjelinu ono to je
najveim dijelom ve bilo objavljeno i uglavnom javno komentirano, ali rasuto i
u vremenu i u prostoru.
Iako sam nastojao ovaj prikaz fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj nakon prevrata 1990-ih prikazati dominantno kroz dokumente, ipak, uz citiranja i
faksimilske priloge bilo je potrebno nai unutranju logiku i povezanost naoko
izoliranih injenica, postupaka, napisa i izjava te prikazati proetost brojnih injenica koje same za sebe i nisu posebno upeatljive. Uz to se nisam ustruavao
da o injenicama iznosim i svoja zapaanja.
Da parafraziram vie puta spominjanu misao Miroslava Krlee, ne preostaje
16

Knjiga 42.indd 16

2.7.2012. 17:26:37

nam nita drugo nego kutija olovnih slova (tj. da piemo i tako upozoravamo),
to je apsolutno razliito od famoznog streljakog stroja to ga je polovinom
1990-ih, kao domoljubno rjeenje zagovarao Dubravko Horvati, jedna u nizu
intelektualnih perjanica prevrata devedesetih, kojima oito nije potrebna kutija olovnih slova, nego kutija olovnih kugli da bi svijet reducirali na svoju (ne)
ljudsku i (ne)intelektualnu mjeru.
Mislim da je, s tim u vezi, vrijedno citirati misli dvojice umnih ljudi koje
izvanredno pogaaju sr pitanja zato pisati o knjigocidu u Hrvatskoj 1990-ih.
Rije je o ljudima koji su u isto vrijeme i nasluivali zlo i podsjeali na dunost
da se na zlo ukazuje. Misli su to velikog ekog filozofa Karela Koska, jednu
njegovu misao sam uzeo i za moto ovoga pisanja, te misli velikana nae knjievnosti Branka opia. Obojica su u dubokoj suglasnosti s Krleinom opaskom o
kutiji olovnih slova koja nam jedina preostaje u nevremenima, tj. u vremenima neljudskosti.
Karel Kosk kae:
Postoje privilegirani trenuci, kada s a m a stvarnost pokazuje svoju sutinu i sve zavisi od toga hoe li se nai p i s a r koji e vjerno zapisati to izlazi na povrinu. U takvim
izvanrednim razdobljima kad se nakratko otvaraju riznice stvarnosti, a njena sutina izranja
iz dubina skrivenosti, vaniji su zapisivai, nego proroci i vidovnjaci. (K. Kosk, Stoleti
Markety Samsov, 1995., str. 96, Dodatak (pisan 1992.) eseju Co je stedni Evropa, pisanom 1969.)

Branko opi je, dakako, literarniji:


Kasna je no i meni se spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo s duhovima i uspomenama, a ja, evo razmiljam o zlatnoj pauini i srebrnoj magli tvojih pria, i o stranom
kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Piem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene,
jednom, ne eka slian kraj u ovome svijetu po kome jo putuje kuga s kosom. U svojim noima s najvie mjeseine, ti si naslutio tu apokaliptinu neman s kosom smrti i progovorio si o
njoj kroz usta svoga junaka, Brke. Jednog dana ti si je i vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario
se tvoj straan san, tvoja mora. Tih istih godina, ja sam, sluajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali,
evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja: vidim neku no,
prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni delati u
ljudskom liku? Jesu li slini onima koji su tebe odveli? Ili braa onih kojima je otiao Goran?
Zar to nisu tamne Kikieve ubice? Kako li smo nekada, zajedno, djeaki, lirski zaneseni,
tugovali nad pjesnikom Garsijom Lorkom i zamiljali ono praskozorje kad ga odvode, bespovratno, pustim ulicama Granade. Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunan
kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli? Opet si tada bio pored
mene, sasvim blizu, i ne znam ko je od nas dvojice aptao Lorkine rijei pune jeze: Crni su
im konji, crne potkovice. Umnoavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i priam o jednoj bati sljezove boje, o dobrim
starcima i zanesenim djeacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim svoje surove bojovnike:
golubijeg srca. Prije nego me odvedu, urim da ispriam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi
sjeme posijali u srce jo u djetinjstvu i ono bez prestanka nie, cvjeta i obnavlja se. Prile su

17

Knjiga 42.indd 17

2.7.2012. 17:26:37

ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, ivotvoran i neunitiv, i pod
sunce ponovo isturao svoju nejaku zelenu klicu, svoj barjak. Ruio se na njega oklop tenkova, a titio ga i sauvao prijateljski povijen ljudski dlan. Eto, o tome bih, Zijo, da apuem i
piem svoju bajku. Ti bi najbolje znao da nita nisam izmislio i da se u ovome poslu ne moe
izmiljati, a pogotovu ne dobri ljudi i sveti bojovnici. Na alost, ni one druge nisam izmatao,
mrke ubice s ljudskim licem. O njima ne mogu i ne volim da priam. Osjeam samo kako se
umnoavaju i rote u ovome stijenjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i jo malo, ini se, pa e zakucati na vrata. Neka, Zijo... Svak se brani svojim orujem,
a jo nije iskovana sablja koja moe sjei nae mjeseine, nasmijane zore i tune sutone.
Zbogom, dragi moj. Moda je nekom smijena moja starinska odora, pradjedovsko koplje i
ubogo kljuse, koje ne obeava bogzna kakvu trku. Jah, ta e... (B. opi, Bata sljezove
boje, Biblioteka DANI, ur. Ivan Lovrenovi, Sarajevo 2004. posveta u obliku pisma knjievniku Ziji Dizdareviu, ubijenom u logoru Jasenovac 1942., str. 7 i 8)

Jah, ta e... dragi opiu. Zaista su se umnoili crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri... mrke ubice s ljudskim licem, zaista su nam
zakucali na vrata i poeli svoj pohod znan od Trga opere u Berlinu 1933., pa
od ubistva Lorke i od onoga to su s ljudima radili u ratu koji je slijedio te zlokobne prethodnice. Unitavajui knjige 1990-ih opet su u nas htjeli zapoeti s tim
pohodom... Samo sam na jednom mjestu izbrojio da su crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri svojom sabljom mrnje, bacanjem u kontejner za
smee, htjeli sasjei i Tvoje mjeseine, nasmijane zore i tune sutone meu
400 zastarjelih i nepotrebnih naslova, kako su ih nazvali i bacili u smee, uvrstili su najvie Tvojih devetnaest! Uvjeren sam da im je to vojevanje uzaludno, ali ipak, treba ga zapisati!
Nesporna je istina da je i raspad Jugoslavije jedan privilegirani trenutak
u kome je izilo na povrinu mnotvo apokaliptinih nemani s kosom smrti i
da je potrebno to zapisivati i zapisati. Svaki pisarski prilog tom zapisivanju je vaan. Vano je, dakako, i da zapis bude vjeran, tj. istinit, ma koliko
skromnog dosega bio, ma koliki da mu je segment stvarnosti koji zahvaa i ma
koliko sam po sebi i u relaciji spram drugih sitan i marginalan bio. Vano
je to zarad toga to i svakom takvom zapisu prijeti unitenje jer je to takoer dio
repertoara apokaliptinih nemani s kosom smrti, tamnih delata u ljudskom
liku. Upravo o tome, o mom strahu da se zatre zatiranje ovdje i jest rije!
Ali postoje i jo dva vana razloga zbog kojih sam se odluio pozabaviti unitavanjem knjiga u Hrvatskoj devedesetih. Prvi je od njih potreba
da izrazim zahvalnost i priznanje onom golemom, zaista dominantnom, prevladavajuem broju bibliotekara u Hrvatskoj koji su bili vrsti u potivanju
svojih profesionalnih obaveza i nisu se dali uvui u ludilo iskljuivosti koje
je bilo, i jo je, uvijek pogubno za nae drutvo. Tu ukljuujem i dvije korulanske bibliotekarke, Tajanu Grbin i Milojku Skokandi koje su proivljavale
nevjerojatna maltretiranja i objede od lokalne politike mafije, ali su ostale
18

Knjiga 42.indd 18

2.7.2012. 17:26:37

dosljedne svojoj profesionalnoj, rekao bih i ljudskoj obavezi, kao to, naravno,
tu izuzimam onu personu, Izabel Skokandi, koja je bacala knjige u kontejner
za smee, a koju je Feral Tribune vrlo duhovito i simbolino nazvao djevojicom sa igicama.
Drugi je razlog odreen injenicom od prvorazrednog drutvenog znaaja,
injenicom da smo u vezi s knjigocidom imali dva sudska procesa, jedan Milanu
Kangrgi, a drugi Feral Tribuneu. Ba ti pravosudni tretmani fenomena knjigocida izvanredno su pouni primjeri i pokazatelji patologije hrvatskoga drutva
devedesetih. U oba sluaja progonjeni su bili oni koji su kritiki progovorili o
tom fenomenu, a ni u jednom jedinom sluaju, koliko mi je poznato, nisu sankcionirani oni koji su knjigocid poticali i/ili ga izvodili, pa ni oni koji su ga bili
duni pravovremeno, u okviru svojih nadlenosti spreavati, a to nisu uinili. U
tom se smislu osjeam velikim dunikom pokojnog Vladimira Primorca koji je
u svom redovitom prilogu Pravorijek u Feral Tribuneu od 23. 11. 1998., u
lanku Knjige i kontejneri, vidovito zakljuio:
Umjesto pokretanja postupka protiv odgovornih, dogodit e se, gotovo sigurno, da e
osuda filozofa Milana Kangrge za kazneno djelo klevete biti jedina reakcija drutva i drave
Hrvata na kulturocid unitavanja knjiga. Ta osuda e biti upisana u sudske upisnike, a spis o
ovom predmetu bit e poslan na uvanje Hrvatskome dravnom arhivu, zbog iznimne vanosti, kao graa o tome kako se gradila naa drava.

Na tragu te opaske pokojnog Vladimira Primorca i moje je nastojanje da


tekstom to slijedi pridonesem grai o tome kako se gradila drava Hrvatska
devedesetih godina dvadesetoga stoljea.
Zaista nikad nisam mogao ni pomisliti da u se baviti fenomenom unitavanja knjine grae. I jo uvijek sam uvjeren da su se time morali najvie baviti
bibliotekari, dravni organi i struna tijela te profesionalna udruenja kojima
je dunost zatita javnog dobra, naela i uzusa profesije, kao i svi oni koji su s
knjigom najue povezani, ali zbog svih okolnosti u kojima sam se naao, nisam
mogao, dakako, niti smio preutjeti i pasivno promatrati postupke koji su nesumnjivi zloin prvoga reda. Ta je obaveza proizlazila podjednako iz mog bibliotekarskog interesa i angairanja, iz moje profesionalne vezanosti uz knjigu,
ali i iz graanske dunosti suprotstavljanja ubijanju sjeanja i diluvijalnoj
svijesti koja je uistinu postala dominantnom regulatornom snagom drutvenih
kretanja u Hrvatskoj devedesetih godina dvadesetoga vijeka, a u velikoj mjeri je
to i danas.
Mislim da nema potrebe opirnije obrazlagati da nemam nikakvih prosvjetiteljskih ili tome slinih pretenzija. Pogotovo ne mislim da sam fenomen knjigocida obuhvatio i obradio u mjeri koju on zasluuje. Nemam, dakako, nikakvih
pretenzija da su moja zapaanja u svemu besprijekorna, ali se drim one enoine:
...Ti dodaj zrno svoje / za velik ljudski rod..., kojoj nas je u mladosti u Koruli
19

Knjiga 42.indd 19

2.7.2012. 17:26:38

uila nastavnica hrvatskog jezika, plemeniti ovjek, pokojna Jelka Tvrdei koja
je, gle simbolike, umrla s knjigom u rukama.
Ako tekst to slijedi na bilo koji nain nekoga potakne na potpunije prouavanje fenomena knjigocida ili, jo bolje, potakne na suprotstavljanje knjigocidu,
bit u zadovoljan i smatrat u da je to vrijedno uloenog truda. Dakako da e mi
i svaka dobronamjerna primjedba biti dragocjena.

20

Knjiga 42.indd 20

2.7.2012. 17:26:38

Prvi dio
UOAVANJE I RAZUMIJEVANJE FENOMENA
UNITAVANJA KNJIGA 1990-ih

Knjiga 42.indd 21

2.7.2012. 17:26:38

Knjiga 42.indd 22

2.7.2012. 17:26:38

I.
DRUTVENA I POVIJESNA VANOST PROUAVANJA
FENOMENA UNITAVANJA KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

avljenje fenomenom unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih podrazumijeva


ne samo utvrivanje pukih injenica, nego i razumijevanje okolnosti koje su ih
omoguile, kao i uvid u na odnos prema tim injenicama i okolnostima. Broj
pitanja je opsean, a u ovom prvom dijelu knjige baviti u se ponajvie upravo
svoenjem mnotva pitanja na ona bitna, kao i na situiranje fenomena u iri
drutveni kontekst kroz aspekte koji pomau da se uoe obiljeja naizgled nepovezana s fenomenom unitavanja knjiga.
Upravo zbog toga, i u tekstu i u fusnotama bit e viekratnog navoenja pojedinih izjava, ocjena, djelova dokumenata i slino. To nije sluajno i nije rije o nepotrebnom ponavljanju. Uz termine unitavanje i knjinina/knjina graa2
2
Koliko mi je poznato, u bibliotekarstvu se za prikupljanu grau koriste dva osnovna termina: knjinina
graa, tj. sva graa to je prikuplja suvremena biblioteka, i knjina graa, tj. fond knjiga (a tako ih definira
i Dravni zavod za statistiku RH). Termin knjinina graa (vidjeti s tim u vezi l. 7. Zakona o knjinicama iz 1997.) koristim kao sinonim za knjigu, ali i svu drugu grau (npr. graa koja se ponekada nalazi
u zaviajnoj zbirci, a sadrajem i oblikom na granici je arhivskog i bibliotenog dokumenta, muzikalije,
geografske karte, gramofonske ploe, CD i DVD), ali u tim terminom nazivati i dokumentacijsku grau koja
je bila sastavni dio institucija kao to su spomen-domovi, jer je ta graa zajedno s veim ili manjim klasinim
fondom knjiga u njima inila jedinstveni fond od ogromnog znaaja za prouavanje povijesti kraja u kojem
su postojali. Slino je i sa fondovima razruenih ili na neki drugi nain devastiranih kola, naroito na podrujima koja su na bilo koji nain bila izravno izloena vojnim djelovanjima. Unutar knjinine grae treba,
dakle, razlikovati razne vrste grae, ali je u naem sluaju najee, ili preteno rije o knjinoj grai, tj. o
knjigama. italac e iz teksta uvijek lako razabrati o kojoj je grai rije.
Termin unitavanje obuhvaa sve naine postupanja s knjininom/knjinom graom, tj. s knjigama, koji
su vodili njihovu unitavanju bez obzira je li rije o bacanju knjiga u kontejner za smee, slanju u reciklau, bacanju na ulicu, ostavljanju pred kunim veama, paljenju i sl. i bez obzira na formalna
obrazloenja zato se neka graa unitava zastarjelost, nepotrebnost, nepodobnost, suvinost i sl.,
jer u pravilu pritom nisu potivani bibliotekarski uzusi i propisana pravila, a gdje su se formalno potivala
najee je to bio paravan za realizaciju namjere da se nepodobne knjige pa i veliki dijelovi nepotrebnog
knjinog fonda odstrane. Na izbor termina unitavanje, kao sveobuhvatnog, utjecao je i jedan kratki osvrt
Veseljka Vidovia, lana Drutva hrvatskih pisaca, lana Drutva hrvatskih novinara i lana radnika Matice
hrvatske, kako se predstavio u Slobodnoj Dalmaciji od 10. 10. 1991. godine, s naslovom: Stradanje
knjige. Taj je njegov napis bio reakcija na poziv Drutva hrvatskih pisaca: Knjigom protiv lomaa da
se pripomogne oko sakupljanja knjiga i obnavljanja zapaljenih biblioteka i knjinica. Podupirui apel,
Veseljko Vidovi u svom osvrtu izraava negodovanje postupkom izdavakog poduzea Logos u Splitu:
Knjige ne unitavaju samo tenkovi, bolesnici pomraena uma u ovom prljavom ratu nego knjige unitavaju

23

Knjiga 42.indd 23

2.7.2012. 17:26:38

trei osnovni terminus operandi je Hrvatska 1990-ih godina. On oznaava drutvene prilike u posljednjih dvadeset godina koje su zapoele prevratom 1990-ih,
raspadom SFR Jugoslavije te osamostaljenjem Hrvatske i njenim djelovanjem kao
samostalne drave. Bitno je obiljeje tog razdoblja radikalna tranzicija ekonomske strukture drutva u kapitalistiku, emu je prilagoen politiki i pravni sistem,
a to je bilo popraeno ideolokom i ekstremno nacionalistikom iskljuivou te
rezultiralo drastinim, najee zloinakim unitavanjem svega to se smatralo
nepodobnim, neprijateljskim ili na bilo koji drugi nain neprihvatljivim. Rije je,
dakle, o drutvenim prilikama unutar kojih se unitavanje knjiga dogaalo i dogaa se, kontinuirano, kao refleks drutvenih prilika nastalih prevratom 1990-ih.
Ve od samog poetka bilo je i javnog upozoravanja, redovito uzaludnog,
da je mogue imati ustav i zakone koji priznaju slobodu i jednakost, a da ipak
nema vladavine prava. (Sran Dvornik, Arkzin, br. 7, studeni 1993.). U tom
broju Arkzina, u tematu Zlokobni kolorit ljudskih prava, Dvornik pie:
Ako se ne elimo dati vui (navodno povijesnom) mijenom kao stare novine
na vjetru, krajnje je vrijeme da pogledamo to stvarno znae naljepnice kojima
se reim sam kiti, a kako stvarno treba nazvati ono to on ini. Kau, ovo je
demokracija. Kau jo ovdje se svakom pojedincu jame osobna, graanska i
politika prava, koja mu nikakva veina ne smije oduzeti. Istodobno, u Hrvatskoj
se moe dogoditi:
- da stotine ljudi bude ubijeno izvan neposrednih ratnih zona, a nema ni istrage,
ni optunice, ni suenja, dok osobe koje bi pod uvjetima vladavine prava bile
i odgovorne osobe u izdavakim kuama. Jednostavno otpiu tridesetak naslova u nakladi od nekoliko tisua
primjeraka, a da stvar bude gora, te knjige raskomadaju i prodaju ih na otpad bez imalo odgovornosti, osjeaja, humane tenje. Naime, takav sluaj nezapamen u Hrvatskoj i svijetu dogodio se prije nekoliko dana u
Logosu.
Kad se u Hrvatskoj 1990-ih poelo neto vie pisati o unitavanju knjinine/knjine grae, tj. knjiga, za taj je
postupak skovana rije knjigocid. Pratei novinske i asopisne lanke, na taj sam termin, kao jedinstvenu
oznaku za postupke unitavanja knjiga u Hrvatskoj, prvi put naiao 1998. godine uz dva napisa objavljena u
tjedniku Feral Tribune od 14. 4. 1998. (uz lanak Milana Kangrge Hrvatski knjigocid: Knjige na groblju)
i 29. 6. 1998. (uz lanak Igora Lasia: Hrvatski knjigocid: Naklade su planule), pa stoga smatram da urednitvu Feral Tribunea pripada autorstvo. Saetou i simbolikom, taj je termin izrazio sutinu fenomena
unitavanja knjinine/knjine grae, tj. knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina u drutvenim uvjetima koji
su proizili iz prevrata 1990-ih. Stoga u i taj termin koristiti kao sinonim za unitavanje knjiga. Istina je,
dodue, da je i Vlatko Pavleti 1991., tada ministar kulture, upotrebio tu rije na otvaranju Mjeseca knjige
Hrvatske, rekavi da ...ono to nam se danas dogaa nije obian rat... Rije je ovdje o etnocidu, genocidu,
kulturocidu i librocidu... (Otpor librocidu, Vjesnik, 16. 10. 1991.), a navedeni termini odnosili su se na
neprijateljsku stranu u sukobu. Meutim, za nae unitavanje knjiga nitko, ni zvanino, ni literarno nije
taj termin upotrebio osim tjednika Feral Tribune.
Dodajem ovdje da sam na taj termin naiao i u opsenoj knjizi o fenomenu unitavanja knjine grae amerike autorice Rebecce Knuth, Libricid. The Regime Sponsored Destruction of Books and Libraries in the
Twentieth Century, Praeger Publishers, 2003. Pod naslovom: Libricid. The State Sponsored Destruction
of Books and Libraries napisala je i prilog u Encyclopedia of Library and Information Science, Volume
72, ed. Allen Kent. New York: Marcel Dekker, 2002. Kako su knjiga i lanak izili 2002./2003. godine, smatram da je opravdano za uvoene toga termina u nas autorstvo pripisati tjedniku Feral Tribune.

24

Knjiga 42.indd 24

2.7.2012. 17:26:38

osnovano sumnjive mogu postati ak i lanovi parlamenta;


- da tisue kua budu unitene podmetanjem eksploziva (a ne samo granatama),
a da krivci nisu izvedeni pred lice pravde (o naknadi tete postradalima da se i
ne sanja);
- da tisue nasilnika, esto u uniformama dravne vojske, provali u tue stanove,
maltretira stanare, izbacuje ih, otima im stvari... a policija (i civilna i vojna) ne
ini nita ili se ponaa poput JNA na poetku rata, tj. samo razdvaja sukobljene
strane;
- da se desecima tisua ljudi koji su ovdje roeni, ili desetljeima ive u Hrvatskoj,
odjednom slubeno kae da su stranci;
Kako se to zove? Koliko puta mora biti nekanjeno prekren neki pravni sustav pa da zakljuimo da on nije pravni da ne titi prava dravljana? Gdje god
bila ta granica, ono to se dogaalo i dogaa se u Hrvatskoj davno ju je prelo.3
Preskoimo naas razmjerno dugotrajno, dvadesetogodinje razdoblje tzv.
demokratskog reima nastalog 1990. godine i pogledajmo neke od novijih konstatacija o njegovim rezultatima. Nakon obilja brutalnog nasilja, niza korupcionakih afera, nesuoavanja ili sporog, presporog rjeavanja akutnih pitanja ratnih
zloina, preutnog prihvaanja rezultata privatizacijske pljake itd., zanimljiv
rezime nam 2008. daje Renato Mati u razgovoru za Jutarnji list. Intervju je
vodila Jasna Babi, a objavljen je 26. 10. 2008. pod naslovom Politika tolerirala kriminal: Kada bih ja postavljao dijagnozu, rekao bih da smo mi u stanju
drutvene anomije, a da su drutvene institucije disfunkcionalne. A na pitanje
to bi to znailo, odgovara da to znai da smo se kao drutvo raspali. Da smo
u rasulu. Jer ne njegujemo ni elementarne vrijednosti koje neki oblik ljudskog
zajednitva ini drutvom, drutvenim organizmom. To su bar dvije: solidarnost
i pravednost. A zatim na pitanje: Od kada?, Renato Mati odgovara: Pa za
mene je osobno kljuan trenutak toga negativnog trenda pokrenut nekanjenim
ubojstvom male Aleksandre Zec 1991. Bio je to pogrean poetak. Iz njega se
moralo razviti sve to danas imamo. Ni sicilijanska mafija ne ubija djecu i starce,
jer ima neki svoj kodeks ponaanja. Ovdje se patriotizam dokazivao ubijanjem
djece, ime smo postali slini agresoru. Nakon toga u Hrvatskoj se izgubila svaka razlika izmeu dobra i zla.
Meni se kljunom ini i ova njegova misao: Ipak, ja dobro pamtim nedavne izjave dvaju politiara. Jedan je rekao: Neemo vie dopustiti djelovanje
organiziranog kriminala. Drugi je ponovio neto slino. Nisu razmiljali to su
3
Istovjetna problematika opirnije je opisana u izvrsnoj Rekapitulaciji, prilogu povodom dana pobjede
nad faizmom, novinara Viktora Ivania, (Feral Tribune, 5. svibnja 1997. godine). Za istaknuti je i lanak
Gojka Marinkovia Hrvatska boluje od manije proganjanja, Arkzin, broj 3, lipanj, 1993. U tom istom
broju prenesen je i tekst iz The Guardiana od 24. 5. 1993. Napadi na Srbe ismijavaju demokratski status
Hrvatske Yigala Chazana. Pogledati i tekst Borisa Raete, Ustae ostae, Feral Tribune, 27. 8. 2004.

25

Knjiga 42.indd 25

2.7.2012. 17:26:39

zapravo rekli: da je politika do sada tolerirala kriminal. Zato ja uporno tvrdim da


su politiari najodgovorniji kreatori drutvene klime u kojoj ljudi stjeu iskustvo
da se jedino nadmo, nasilje i zloin isplati, a da se pameu, talentima i radom
slue samo slabii. I to je izvor i rastueg maloljetnikog nasilja i organiziranog
kriminala. Oni prvi odrast e u ove druge.
Citirana ocjena Renata Matia nije ishitrena, ve ima uporite u njegovom
viegodinjem bavljenju fenomenom drutvenog nasilja, a moe se pratiti u
njegovim radovima od kojih navodim samo dva: knjigu Drutvena promocija bezakonja. Uvod u sociologiju devijantnosti, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, 2003., i referat (zajedno s Anitom Groznica) Hrvatsko drutvo i zaarani krug kriminala podnesen na Nacionalnom sociolokom kongresu u Splitu
30. 31. 7. 2007. Polazei od teze da nedostatak brige o potrebama drugih uz
naglaenu samousmjerenost, bitne su pretpostavke devijantnosti... (Uvod, str.
12. knjige), u spomenutom referatu se naroito razmatra fenomen korupcije i
s njom povezano nepovjerenje u postojee dravne institucije, a zatim se u zakljuku tvrdi: Sve dok poslije nekakvog posebnog kriminalnog dogaaja, koji
za razliku od onih svakodnevnih izazove pozornost ukupne javnosti, politiki
akteri predstavnici izvrne vlasti budu upuivali dramatine pozive institucijama za obraun s organiziranim kriminalom, nameu se barem etiri zakljuka
o karakteru drave i drutva kojega ta ista drava servisira. Prvi je zakljuak da je
do sada organizirani kriminal bio legalna i legitimna drutvena djelatnost; drugi
da je izvrna vlast nadlena donositi odluke o tome to je kriminal a to nije; trei
da su zakonodavna i sudbena vlast u slubi izvrne vlasti; te konano da dotino
drutvo doista nema trajan i jasan elementarni vrijednosni konsenzus o tome to
je drutveno prihvatljivo i konstruktivno, a to je neprihvatljivo i destruktivno.
Podjednako kategorian sud o stanju hrvatskoga drutva iskazuje i dr. Josip
Grbac, profesor kranske etike na rijekoj teologiji, u intervjuu objavljenom
pod naslovom Kriza kapitalizma bez ljudskog lica, u Novom listu od 4. 11.
2008. (razgovor je vodila Mirjana Grce). On izvor problema vidi u zanemarivanju odgoja i drutvenih kreposti. Ovo nije kriza tehnikog upravljanja novcem. Ovo je kriza kapitalizma bez ljudskog lica. To vrijedi i za hrvatsko drutvo
(...) jer i ovaj na kapitalizam je esto zaboravio svoje socijalne dunosti, dopustio bogaenja preko noi, stvorio svijest da je lake i bolje meetariti nego raditi;
u previe je sluajeva sklopio brak s kriminalom; pljake i nelegalno bogaenje
opravdavali smo prilagoavanjem svjetskim ekonomskim pravilima.
Meu slinim ocjenama u brojnim napisima4 izdvajam onu Borisa Pavelia
Npr.: S. najder, Unutranji prsten i njegove lopine, Novi list, 25. 10. 2008., E. Vujevi, Hrvatska u
stanju nune obrane: zemljom vlada nevidljiva mafija, Slobodna Dalmacija, 31. 10. 2008., Jurica Pavii,
Vijesti iz Liliputa. Arvacka paradigma, Jutarnji list 31. 10. 2008., D. Pili, Prvih 18 godina kapitalizma
Hrvatskoj je donijelo samo nasilje i nesigurnost. Na poetku bijae gola pljaka, Slobodna Dalmacija, 18.

26

Knjiga 42.indd 26

2.7.2012. 17:26:39

iz lanka Hrvatska je neuspjela drava (Novi list, 27. 10. 2008.). lanak
i poinje naslovnom tvrdnjom: Hrvatska je neuspjela drava. Graanima nije
stvorila kvalitetan ivot. tovie sigurnosti i novca sve je manje, nepravde se ne
ispravljaju... dapae, podrazumjevaju se a nasilja i nesigurnosti sve je vie. (...)
Zato smo danas, zapravo, okirani? Kriminal je logina posljedica ovakve drave (...) a ona je logina posljedica naih graanskih odluka. Stvorili smo zemlju
u kojoj mentalna stabilnost ovisi iskljuivo o osobnoj psiholokoj snazi. A takve
su drave nevaljale drave.
I Branko Borkovi, zadnji zapovjednik obrane Vukovara 1991., je ogoren
Ono to me obuzme je i razmiljanje da mi u Hrvatskoj nikako da napravimo
reda, da postanemo normalna drava, ugodna za ivot... Ljut sam! Kako su nam
ti ideali izmakli ispod nogu? to nam se to dogodilo?... okantno je da u mirnodopskoj Hrvatskoj ne moemo doi u situaciju da funkcioniramo kao pravna
drava... Najgore je da mnogi moji prijatelji branitelji i ja ostajemo zateeni sadanjim stanjem toliko da nas ak proganja osjeaj krivnje ili suodgovornosti
da smo stvorili monstruma. Pitam se zato mene progoni osjeaj krivnje, a oni
koji su stvarno odgovorni, koji su dopustili i izveli pljaku, i dalje nam popuju.
(Jutarnji list 17. 11. 2009.)
Nisu jedino novinari i graani izraavali nezadovoljstvo. Prednjaio je u
tome i predsjednik Republike Stipe Mesi, koji je ustrajno ukazivao i na pogrean smjer privrednog razvoja i na pogubnost korupcije koja poprima alarmantne razmjere.5 Ali zato kao ironiju ili izrugivanje graanima treba primiti
izjavu predsjednice Vlade, Jadranke Kosor: Iznenaena sam razmjerima korupcije. Biti u samom vrhu vlasti, dakle i na izvoru informacija te upravljati i
represivnim aparatom, k tome imati mogunost da kao i svaki graanin o tome
10. 2008., M. Ivkoi Vlast preuzeo kriminal, Veernji list, 23. 10. 2008., S. Abramov, Protivno najavama s Ustavnog suda, pria o odtetama za unitene srpske kue nije zatvorena. Kadar Strasbourg drugi
put, Novi list, 21. 11. 2008., I. Beker, Kako zametnuti mafijake tragove, Jutarnji list, 31. 10. 2008.,
A. M. Grnfelder, Bozani mora u Jasenovac, Jutarnji list, 31. 10. 2008., J. Kodrnja, Liberalizacija
ustake nekrofilije, racionalizacija, legitimacija mrnje, Novi list 17. 11. 2008., Ladislav Tomii, Pojeli
smo hrvatsko, Novi list 11. 9. 2010., Neven anti, Sanader, na heroj (razgovor s Ivom Paenom),
Novi list, 24. 12. 2010., Marinko uli, iji je Sanader?, portal H-alter, 16. 12. 2010., Marinko uli,
Opasna Crkva i naivni kritiari, portal H-alter, 22. 12. 2010., M.D. MASA, Oni idu dalje, portal H-alter,
13. 12. 2010. Posebno upuujem na intervju to ga je Toni Kuzmani dao novinaru portala E-novine 4. 11.
2010.: Marjan Horvat, Intervju: Toni Kuzmani, Povratak u feudalno doba. On tvrdi da: Sloveniju i
ire treba poeti promiljati kao kastinsko drutvo.
Dovoljno je ukazati samo na dva njegova javna istupa. Jedan je zavrni govor na otvorenju 17. savjetovanja Hrvatskog drutva ekonomista, u Opatiji 11. 11. 2009: Hrvatska plaa preskupu cijenu za ponaanje
svojih politiara. Krajnje je vrijeme da na scenu stupe dravnici, odnosno onakvi politiari koji osjeaju odgovornost ne samo za sebe i svoje blagostanje, nego i za generacije to dolaze. Drugi je iz njegove pozdravne rijei na obiljeavanju Meunarodnog dana borbe protiv korupcije 9. 12. 2009.: Godinama za tu temu
nije meutim bilo dovoljno senzibiliteta, da bi tek u posljednje vrijeme, pod pritiskom javnosti bilo otkriveno
nekoliko korupcijskih mrea koje se veu za postupke javne nabave.
5

27

Knjiga 42.indd 27

2.7.2012. 17:26:39

sazna preko novina u kojima se o korupciji pie mjesecima, a onda biti iznenaen, zaista je farsa. Istovjetna je situacija i s diskriminacijom graana srpske
nacionalnosti ne stiava se ovinistiki diskurs, ne odstupa se od inzistiranja na postojanju graana drugoga reda. Primjer je izjava eljka Keruma na
HTV-u, u listopadu 2009., da Srbi moraju znati gdje im je mjesto. Nije Kerum
snosio nikakve posljedice za takvu izjavu, bilo je tek nekoliko javnih reakcija
pojedinaca.6
O ravnodunosti spram zloina u hrvatskom drutvu proteklih desetljea i
o ustrajanju na nekanjavanja mrnje, ali i diskriminacije, puno je javno dostupnih dokumenata. Evo nekoliko primjera. Vrhovni sud vratio nadu obiteljima
iz Novske ije su lanove 1991. likvidirali hrvatski vojnici. Revizija zloina
(Novi list 20. 11. 2008., autor Boris Paveli), ili kolske ubonice zaboravljenih (Novi list 20. 11. 2008., autorica Zorana Deljanin). Posebno treba spomenuti javno objavljen dokument SDF-a iz kolovoza 2008. godine Otvoreno pismo o poloaju i statusu Srba u Hrvatskoj, to ga je potpisao respektabilan broj
hrvatskih graana, a koji se temelji na studiji Status i poloaj Srba u Hrvatskoj,
zatim i lanak Slobodana najdera: Nai Srbi, Novi list - Pogled, 20. 9.
2008. Izrazit primjer drastine samovolje i pristranosti pravosua prema Srbima
navodi i advokat Slobodan Budak u opirnom intervjuu Nenadu Jovanoviu:
Kod zahtjeva za izruenje Raenovia Ministarstvo pravosua posluilo se krivotvorinom, Novosti, broj 487, 17. 4. 2009. Taj primjer nije izuzetak.
Uz navedene ocjene zaista je, ne samo deplasirana nego i neistinita, licemjerna i arogantna izjava Ive Sanadera u Izraelu, krajem listopada 2008. godine,
koju citiram prema slubenim web stranicama Vlade:
6
O poziciji Srba u proteklom razdoblju, u proteklih dvadeset godina, italac e nai autentino svjedoenje
i u knjizi ivka Juzbaia, Srpsko pitanje i hrvatska politika. Svjedoanstva i dokumenti 1990 2000,
Prometej, Zagreb, 2009.
to se pak tie Kerumovog ovinistikog diskursa za istaknuti su samo dva reagiranja koja u tome ne vide
tek nepromiljen, sluajan eksces. Igor Mandi je u TV emisiji Nedjeljom u 2 ovako komentirao njegov
stav: Kerum .. je ideoloki pajac i poetnik u tekom poslu, koji nekontrolirano govori neuvene gluposti
bliske nacifaizmu. Njegove ideje o Srbima ne da su nakaradne, nego su moda za kriminalni progon... On je
proizvod klime koja u Hrvatskoj vlada posljednjih 20 godina, sve mu govori da se smije tako izraziti, da mu
se nita nee dogoditi. A zatim se Mandi ... retoriki zapitao: kako bi mu se i dogodilo, kada kolja Srba
prima plau zastupnika i hoda mirno po Bosni i Hercegovini. Pa onda jedan graanin iz Ogorja moe slobodno rei da Srbi moraju znati gdje im je mjesto. (Navod je prema lanku M. Milk, Nedjeljom u 2 Mandi:
Kerum je ideoloki pajac koji govori neuvene gluposti, Veernji list, 27. 9. 2009.)
Viktor Ivani pak kae: Siloviti nacionalistiki naboj imao je izdanu imovinsku podlogu. Nigdje kao u
Splitu nije se toliko otelo od Srba, ne zato to ih se mrzilo prije toga, nego poslije, kada je i mrnja postala
vaan element u kompleksu (samo)opravdanja... Simbioza Keruma i Splita utoliko je prirodna; on nije samo
populist koji se uspjeno udvara hordama ideoloki nabrijanog polusvijeta, nego i simptom neraiene
prolosti. To ne znai da je ljubitelj hrvatskih zetova puki lopov, nego da svoj ovinizam, izmeu ostalog,
batini i kao tekovinu kolektivnog kriminala, potisnute historije beaa u kojoj je bez sumnje participirao
duhovno i faktiki. (Viktor Ivani, Klevete & lai. Zato Kerum mrzi Srbe, E-novine, 26. 9. 2009.;
tekst je izvorno bio objavljen u Business.hr)

28

Knjiga 42.indd 28

2.7.2012. 17:26:39

Hrvatski premijer je govorio da je Hrvatska kroz svoju obranu razvila i


novu paradigmu patriotizma. Ta paradigma ukljuuje sve hrvatske graane, bez
obzira na njihovo politiko, vjersko ili etniko zalee. U tom smislu, samo nekoliko tjedana nakon to sam postao premijer, uveli smo dan sjeanja na holokaust, koji se u hrvatskim kolama od tada obiljeava svake godine od 2004.,
istaknuo je.
Afirmirajui antifaistike temelje moderne Hrvatske mi smo takoer odbacili sve oblike totalitarnih reima. Osudili smo svaku vrstu radikalizma i ekstremizma, kao i sve oblike rasne, nacionalne i vjerske mrnje i netolerancije,
rekao je na konferenciji Novi svijet, novi mir Sanader, te na kraju govora podsjetio na rijei biveg premijera Yitzhaka Rabina, koji je kazao: Mira ne moe
biti bez partnera usmjerenih na mir.7
Komentirajui tu njegovu izjavu (Novi list, 2. 11. 2008.), Drago Pilsel
ju je pohvalio, ali i dodao: Pokaite i doma da shvaate oprenost hrvatstva i
nacionalizma.
Ocjenama, to sam ih netom naveo, zajedniko je to da dananju drutvenu situaciju izravno povezuju s onom s poetka 1990., da naglaavaju kontinuitet
koji postoji od 1990. do najnovijeg doba. A i unitavanje/diskriminacija nepodobnih knjiga dio je tog kontinuiteta, na to upuuju tri manja teksta, zabiljeena krajem 2006., 2007. i 2009. godine.8
Razmatranje fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina zapoinjem dalekoseno vanom i pounom opaskom pokojnog Vladimira Primorca9
Iznenaujua vijest o kategorikoj tvrdnji da je Hrvatska kroz svoju obranu razvila i novu paradigmu
patriotizma potaknula me je da pribavim integralni tekst njegova govora u Tel Avivu, ali u tome nisam
uspio. Obratio sam se 22. 11. 2008. Uredu predsjednika Vlade, ali odgovora nisam dobio, zatim 1. 12. 2008.
Vladinom uredu za odnose s javnou od kojeg sam 3. 12. 2008. dobio ovaj odgovor: Predsjednik Vlade
rijetko ita govore, uglavnom ih interpretira na osnovu natuknica koje mu slue samo kao podsjetnik to je
bilo i u ovom sluaju.
7

Kim Cuculi, I to se dogaa u Mjesecu hrvatske knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji za smee,
Novi list, 17. 10. 2006. (o istom dogaaju i lanak u Novom listu 18. 10. 2006.); N. Grbai, Stotine
knjiga i rjenika odbaene uz cestu, Jutarnji list, 31. 5. 2007.; Tatjana Gromaa, Rijeiti se Andria,
Novi list, 3. 5. 2009.
8

Vladimir Primorac je jedan od najboljih pravnika, tj. sudaca, to ih je Hrvatska u posljednjih pola stoljea
imala. Nevjerojatna je ignorancija tzv. hrvatske javnosti kako prema njegovom ukazivanju na zloupotrebe
sudstva i na posvemanju nedemokratinost reima u Hrvatskoj 1990-ih godina, tako i prema ikaniranjima
kojima je bio izloen zbog ustrajanja na naelima profesionalnosti i etike sudakog poziva. Njegovi redoviti
komentari s naslovom Pravorijek, koji su u Feral Tribuneu kontinuirano izlazili dvije godine, nezaobilazna su graa za razumijevanje naina na koji se hrvatsko drutvo 1990-ih konstituiralo. Te je komentare
neposredno nakon Primoreve smrti, Feral Tribune izdao kao knjigu Pravorijek. Izabrane kolumne iz
tjednika Feral Tribune 1998. 2000., Feral Tribune, Split, 2000. U knjizi je i tekst na koji se ovdje
pozivam (Knjige i kontejneri, str. 81 83, izvorno objavljeno u Feral Tribune 23. 11. 1998.) Uz izlazak
knjige novinar i knjievnik Zoran Feri je u lanku Vladimir Primorac hrabri kroniar hrvatske tragedije
(Republika, 23. 3. 2001.) konstatirao: Izuzetno je u tim kolumnama i to se ne govori samo o grekama
i izvitoperenostima unutar hrvatskoga pravosua nego se do detalja i analizira stanje svijesti koja proizvodi
9

29

Knjiga 42.indd 29

2.7.2012. 17:26:39

u povodu sudskog procesa protiv Milana Kangrge10 iz studenog 1998.


Navodei bitna obiljeja jednog sluaja unitavanja knjiga to ga je, uz ostale primjere, M. Kangrga podvrgao kritici, a oslanjajui se i na nekoliko javno
objavljenih informacija o nekim drugim primjerima ienja knjinica, kao
i na informaciju o izjavi ondanjeg ministra financija Borislava kegre da e
financirati ienje knjinica od knjiga na srpskom i slinim jezicima, Vladimir
Primorac kae sljedee (kurzivi A. L.):
Tada je, u proljee ove godine, postalo jasno da se radi o sustavnoj akciji jednog vida
ienja u ovoj dravi, s jasnim programom, premda nenapisanim, koji dodue nije originalan, jer je ve vien prije 65 godina. Ovo je ienje kao i ienja primjerice u pravosuu
i drugim djelatnostima izazvalo strah i jo ga izaziva. No nita zato; strah je naime jedna od
komponenti vlasti u ovoj dravi. (...)
Budui da nisam dravni pravobranitelj ni dravni odvjetnik, odnosno njihov zamjenik
ili sudac ovlaten za meritorno odluivanje o odgovornosti, usuujem se u vezi s unitavanjem knjiga postaviti samo neka pitanja. Jesu li, naime, kod svega ovoga povrijeena pravila
bibliotekarske struke i propisi koji zahtijevaju odgovornost pojedinaca? Naravno, radi se
o odgovornosti osoba koje su dune brinuti se o knjinicama i uvati knjino blago. I to od
opina, preko upanija do Ministarstva kulture.

I onda nabraja propise, a kao vrstan pravnik tono je znao o kojim se propisima radi, za koje dri da su u postupku unitavanja knjiga povrijeeni i zakljuuje:
Znam da je ovo nizanje pravnih propisa i drugih pravila ponaanja dosadno, ali je
korisno, jer iz njih proizlazi, ako ih paljivo itate, tko bi sve moda trebao biti pozvan na
odgovornost zbog unitavanja knjinog fonda, da je ovoj dravi stalo da bude civilizirana
zajednica.
Umjesto pokretanja postupka protiv odgovornih, dogodit e se, gotovo sigurno, da e
osuda filozofa Milana Kangrge za kazneno djelo klevete biti jedina reakcija drutva i drave
Hrvata na kulturocid unitavanja knjiga. Ta osuda e biti upisana u sudske upisnike, a spis o
ovom predmetu bit e poslan na uvanje Hrvatskome dravnom arhivu, zbog iznimne vanosti, kao graa o tome kako se gradila naa drava.11.
suvremenu hrvatsku pravnu tragediju. On e vrlo hrabro, no uvijek bez suvinih emocionalnosti, kao strunjak govoriti o pogubnoj sprezi kriminala, politike i sudstva. Govorit e i o jasnim simptomima korupcije
sudstva, svjestan da upravo takav odnos prema pravu i pravdi dovodi do raspada vrijednosti i opedrutvene
tragedije. To da su zemljom, praktiki, vladali kriminalci, verceri oruja i droge, ubojice koje titi visoka
politika i sudstvo te da su nam iz svojih sportskih mercedesa i porschea plazili jezike dok smo ujutro ili na
posao, to je Primorac shvaao kao opedrutvenu tragediju i o tome hrabro pisao.
10
U toku pisanja ove knjige, krajem travnja 2008. godine, nenadano je, neposredno prije svog osamdeset petog roendana preminuo i Milan Kangrga, ovjek ljudskog i intelektualnog integriteta ravnog onom
Vladimira Primorca.
11
U vezi s terminom naa drava potrebna je preliminarna opaska: drava je suvremeni politiki oblik
historijski formiranih zajednica (jednonarodnih ili vienarodnih) koja se spram drugih iskazuje kao subjekt.
Raspored politikih snaga unutar neke odreene drave vremenom se mijenja, mijenjaju se stoga i naini
rjeavanja drutvenih konflikata itd., u zavisnosti od dominantnih politikih snaga, pa govorimo o razliitim
politikim reimima, obiljejima tih reima itd. Za konkretnu situaciju treba rei da je suvremena Hrvatska
drava de facto, ali i de jure, nastala kao rezultat antifaistike borbe naroda Hrvatske (ali i Jugoslavije) 1941.
1945. Promjene koje su zapoele 1990. godine vodile su promjeni reima (i ekonomske strukture) u ve

30

Knjiga 42.indd 30

2.7.2012. 17:26:40

Formulacije Vladimira Primorca jasno upuuju na to da je postupak unitavanja knjiga, tj. knjigocid, namjeran in, sastavni dio politike koja je bila na
djelu u Hrvatskoj 1990-ih, politike kojoj je ienje sveg nepodobnog bilo jedan od ciljeva12 pa s obzirom na to i nije pokretano pitanje osobne odgovornosti.
Uz Primorca koji je pravniki saeto i precizno ukazao na bitna obiljeja
problema, drugaije, ali ipak jasno i nedvosmisleno ukazali su na problem jo i
graanin Anton Lukei u svom reagiranju na okolnost da u Saboru ...ve etiri
godine traje kriarski rat protiv nepodobnih knjiga, i Bogdan ii, poznati
reiser, svojim jedinstvenim dokumentarnim filmom o ruenju spomenika openito, s naglaskom na ruenju onih posveenih narodonooslobodilakoj borbi,
simbolinog naslova Udar na sjeanje. iiu je iskustvo iz rada na ovom
dokumentarcu bilo osnovom i za dvije izjave koje smatram potrebnim istaknuti.
Govorio je o tekoama na koje je nailazio u prikupljanju podataka i o strahu
ljudi da svjedoe o tom krimenu (strah naglaava i Vladimir Primorac) te o posljedici nepozivanja na odgovornost odgovornih za ta ruenja: Vlast je moda
katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj liniji ve i time to ih
nije kanjavala. (Vidjeti intervju Bogdana iia u Feral Tribuneu od 23. 6.
2001.)
Naposljetku, bitni povod, iako ne i jedini razlog zbog kojeg je Vladimir
Primorac javno reagirao svojim komentarom bila je tuba to ju je osoba koja je
zlodjelo napravila podnijela protiv ovjeka koji je na nedopustivost, neciviliziranost i drutvenu opasnost takvog zlodjela ukazao. Tuba je motivirana tvrdnjom
da je kritika zlodjela zapravo kleveta kojom je nanesena duevna bol osobi
postojeoj dravi Hrvatskoj (a ne i stvaranju drave, kako se ponegdje tvrdi i sugerira). Stoga u tekstu upotrebljeni termin kako se gradila naa drava upuuje na politiku koja je bila dominantna, na reim (politiki,
pravni...), to ga je uspostavila i nain na koji je taj reim rjeavao drutvene probleme koristei, uz ostalo, i
poluge drave u ostvarivanju politikih interesa koje su dati reim inugurirale (izborile). Potrebno je, ukratko,
razlikovati pojam drave od pojma reima koji je u nekoj dravi na vlasti.
12
Dva programatska lanka koja su taj cilj jasno naznaila, a nastala su u samom poetku prevrata 1990-ih,
dakle u osvit demokracije tj. tzv. demokratskih promjena, ne mogu se mimoii. Jedan se odnosi preteno
na knjinu grau, a drugi na spomeniku batinu. Prvi je lanak Jasmine Kuzmanovi, Epoha na smetlitu.
Knjige i spomenici, kao ideoloki namjetaj bive epohe, mogu birati izmeu reciklae i muzeja, Danas,
4. 12. 1990.; vidjet emo da je ovaj lanak kasnije koriten kao znanstveni argument za opravdavanje ienja nepodobne literature.
Drugi je lanak Snjeane ani, Nuno, pragmatino i simbolino. Kuda idu socijalistiki spomenici,
Vjesnik, 16. 3. 1994. U tom lanku novinarka Snjeana ani citira upana Branimira Glavaa koji se
hvali svojim postupkom prije bilo kakvih ratnih operacija, dakle ve 1991. godine: Od odgovornosti takvih
inicijativa ne bjeim, a zapravo se ponosim, jer je upravo biva opina Osijek prva i jedina tada uklonila sva
spomen obiljeja biveg srbo-komunistikog sustava. Tome treba dodati da je tih godina (1993.) i Krunoslav
Peronja, upan splitsko-dalmatinski, slubenim dopisom zatraio od gradskih i opinskih poglavarstava
umjetniko i povijesno prevrednovanje. Vidjeti o tome: Petar Dori, Tko je poskidao spomenike iz vremena koje je iza nas. Peronjin naputak: Uklonite neslavnu prolost, Slobodna Dalmacija, 2. 10. 2009.
Nisam uoio da je bilo koji dravni organ na ove programatske iskaze unitavanja knjiga i spomenike
batine reagirao!!

31

Knjiga 42.indd 31

2.7.2012. 17:26:40

koja je zlodjelo napravila.13 Pravosudno se, dakle, ne goni zlodjelo, nego njegova
kritika! I pritom jo dodajmo: pravosudno se progoni jedan od naih najznaajnijih filozofa, koji je kao etiar po svojoj filozofskoj vokaciji smatrao osobnom
dunou ukazati na opedrutvenu i civilizacijsku nedopustivost unitavanja
knjiga. Zajednica ili drutvo u kojemu je takvo to mogue pokazuje nevjerojatan civilizacijski pad, pokazuje da politiki dominiraju snage koje imaju zloinake ciljeve, kojima nije do unapreenja civilizacijske razine zajednice, nego
do sebinog probitka, kako se to lijepo formulira u novogovoru, a takva se
pravosudna praksa mora nazvati onim to ona faktiki jeste progonom.14
Na javna i jasna upozorenja i kvalifikacije, kakve su povodom unitavanja
knjiga, ali i spomenika narodnooslobodilakoj borbi, dali Primorac, Lukei i
ii, reakcija nije bilo. ak je i Apel 42 graanina iz travnja 2004. godine,
objavljen javno, ali posebno upuen i na adrese etiriju nadlenih dravnih institucija, potpuno ignoriran.15 Bez ikakve reakcije nadlenih ostao je i tematski broj
Da je to bila jedina takva tuba, jedino sudsko procesuiranje javne osobe zbog kritike, bio bi to kuriozum
u hrvatskoj pravosudnoj praksi 1990-ih, meutim, to nije bila jedina takva tuba u hrvatskoj pravosudnoj
praksi, da ne kaem farsi, lakrdiji 1990-ih. Broj tubi zbog kritike koja se oznaava kao kleveta, nanoenje
duevne boli, uvreda, povreda dostojanstva, a koje su u daleko najveem broju sluajeva popraene
zahtjevima za enormnim novanim naknadama koje bi odagnale ili barem ublaile navedene tegobe,
u Hrvatskoj je tokom 1990-ih godina zaista lijep broj, a u niski biserja figuriraju imena: F. Tumana, A.
Hebranga, J. Husara, T. Merepa, S. Baria, N. Tuman, J. Uvali-Vali, pa i persone koja je unitavala
knjige Izabel Skokandi... italac zainteresiran za tu hrvatsku lakrdiju nakon 1990-ih godina nee zaaliti
truda prelista li novinsku kroniku o tome. Za prvi uvid preporuam dva priloga: 1) Boris Deulovi, Feral
baba i 40 hajduka. 40 velianstvenih. Tko je Hrvatskoj podmetnuo virus duevnih boli. Pendrek u ruci pravde.
Dossier: Feral na Sudu, Feral Tribune, 3. 8. 1998.; 2) Feral Tribune (jubilarni broj) od 31. 5. 2003., u
kojemu e italac nai onaj impozantni broj tuibaba koji su svoju duevnu bol masno naplatili, a da nisu
ni na koji nain bili sankcionirani za tete to su ih svojim postupcima nanosili drugima, drutvu ili javnosti
u cjelini, kao i pojedincima, a na koje je javna kritika ukazivala.
13

14
Naglaavam ovaj termin progon. U tzv. pravnoj dravi, kakvu poznaje suvremena historija (drava u
funkciji graanskoga drutva), pravno procesuiranje nepotivanja normi ili odredaba pozitivnog prava rezultira dakako sankcijama. Ne moemo se ovdje baviti pitanjem o pravednosti postojeega pozitivnoga
prava, kao ni o politikoj volji iz koje je proiziao. Ali je svakako normalno da se sankcioniraju oni koji su
odredbe pozitivnoga prava prekrili , a ne oni koji su na to krenje ukazali ukoliko se eli stabilno i pravno
ureeno drutvo. Imamo li obrnut sluaj, onda je na djelu jedna od najrunijih perverzija - zloupotreba
ovlasti koje su povjerene instituciji ili institucijama koje bi odredbe pozitivnoga prava morale tititi. Jasno je
da ta zloupotreba vodi poticanju, ohrabrivanju, ali i zatiti onih koji ne potuju pozitivne propise. Fenomen
unitavanja knjiga 1990-ih u Hrvatskoj pokazuje ovu perverziju na djelu, pa u na tu okolnost posebno ukazati. Nakon prevrata 1990-ih godina jedan od javno najsnanije raspravljanih fenomena, a to je i obiljeje
prevrata 1990-ih godina, upravo je nepostojanje pravne drave. Na tome je inzistirala i EU (i zbog svojih
interesa) kao na bitnoj smetnji ulasku Hrvatske u EU.

Ministarstvo kulture reagiralo je 1998. u dva navrata. Najprije odgovarajui na konkretna novinarska
pitanja, kad je reeno da je, ako se dogodio, takav sluaj za svaku osudu, da bi se malo nakon toga, na
temelju pokrenute istrage, u javnom saopenju preko HINA-e kvalifikativ za svaku osudu relativiziralo
svodei konkretno unitavanje knjiga na nesmotrenost te ga se minoriziralo svoenjem cijelog fenomena
tek na dva sluaja (vidi Veernji list i Vjesnik od 6. 4. 1998.). to se pak tie Apela 42 graanina iz
2004. upuenog predsjedniku Republike, premijeru, predsjedniku Sabora i predsjedniku Saborskog odbora
za kulturu predsjednik Stipe Mesi se oglasio prvi prosljeujui apel nadlenom Ministarstvu, premijer
15

32

Knjiga 42.indd 32

2.7.2012. 17:26:40

asopisa Prosvjeta, broj 53, Novembar 2003. godine, s naslovom: Knjigocid


kulturocid. Tko pali knjige, palit e i ljude, ali nije bilo odjeka, s izuzetkom
Novog lista i Novosti - sedam dana. Retoriko je pitanje: znai li utnja
priznanje?
I u tom je smislu sasvim aktualna misao to ju je davne 1972. godine
formulirao iskusni i ugledni bibliotekar Drago Vidovi u lanku Knjiga, informacija i kultura danas, VBH, br. 1 2, 1972., str. 11:
I u budunosti mjerilo dometa jednog drutva ostae njegov odnos prema knjizi kao
simbolu civilizacije. Razvijena i koherentna drutva ne plae se ni knjiga iji im sadraj ne
izgleda prijemljivim i razumljivim. Ona preputaju vremenu da ocjeni i samu njihovu ocjenu
o nekoj knjizi. Lomae knjiga iz prolosti i savremenosti samo su rijetki primjeri bezumlja, a
odnos prema knjizi postaje u savremenom drutvu mjerilom njegove razvijenosti, kao to je
i mjerilo razvijenosti jedne linosti, jedne porodice, jedne drutvene klase.

Bitna obiljeja ina unitavanja knjiga ne ovise o kvantitetu, o razmjerima


unitavanja knjiga. Dovoljan bi bio i jedan jedini sluaj s obiljejima o kojima je
prethodno bilo rijei pa da se uzme kao opasno indikativan drutveni problem.
Ali naalost, sluajeva unitavanja knjiga bilo je previe i to u dugom nizu godina. Pokuaj da se problem reducira na eksces, pojedinaan sluaj, na nekoliko izoliranih neodgovornih pretjerivanja, na beznaajnost literature koja
je otpisana, na minoran broj knjiga u odnosu na raspoloive fondove itd.,
samo ukazuje na lou savjest i nastojanje da se problem minorizira, zataka, u
krajnjem i opravda. I ovdje, tj. i za ovaj fenomen u cjelini vrijedi opaska Jovana
Miria u njegovoj briljantnoj studiji Zloin i kazna, u poglavlju u kojem razmatra oduzimanje stanarskoga prava Srbima u Hrvatskoj 1990-ih:
Brojke su uvijek nepouzdane. Ne zato to bi bile apstraktne, ve zato to se s njima
manipulira. Za svrhe manipulacije brojke se umanjuju ili poveavaju. No, za prosuivanje i
ocjenu neke politike same brojke i nisu bitne... Na jednom sluaju kao i na hiljadu sluajeva
moe se manifestirati karakter jedne politike. Moe se pokazati njezino demokratsko, ali i
naci-rasistiko lice.16

Ivo Sanader postupio je jednako iako znatno kasnije, (oba zahtjeva Ministarstvo kulture je ignoriralo), dok
predsjednik Sabora Vladimir eks i predsjednik Saborskog odbora za kulturu Petar Selem na predstavku nisu
nikako reagirali.
Jovan Miri, Zloin i kazna. Politoloko-pravni ogledi o ratu, zloinu, krivnji i oprostu, Prosvjeta,
Zagreb, 2002., str. 72. O dimenziji, tj. koliini ili broju, unitenih knjiga s naslova ienja biblioteka od
nepodobne literature posebno e biti rijei u Drugom dijelu knjige.
16

33

Knjiga 42.indd 33

2.7.2012. 17:26:40

Knjiga 42.indd 34

2.7.2012. 17:26:41

II.
UNITAVANJE SPOMENIKE BATINE
U HRVATSKOJ 1990-ih GODINA

nalizirajui fenomen unitavanje knjiga, tj. knjigocid ne moe se mimoii da


je jedna od manifestacija prevrata 1990-ih bilo i masovno unitavanje posebnog
dijela spomenike batine onog povezanog s narodnooslobodilakom borbom
naroda Jugoslavije u toku Drugog svjetskoga rata17. Naime, ista je politika i
ideoloka podloga i ista motivacija unitavanja i knjiga i te spomenike batine,
kao to je istovjetno i nereagiranje nadlenih dravnih organa na to unitavanje.
Ideoloku motivaciju unitavanja spomenike batine 1990-ih godina dobro
je formulirao Vjeran Pavlakovi, predava na Odsjeku za interkulturalne studije
S obzirom na to da je NOB voena jedinstveno (programatski, politiki i vojno) na podruju cijele
Jugoslavije, a da su socijalne snage prevrata 1990-ih posvuda na podruju nekadanje Jugoslavije bile u bitnoj
orijentaciji istovjetne, ne treba uditi da se unitavanje spomenike batine povezane s NOB-om dogaalo na
mnogim podrujima Jugoslavije (u Hrvatskoj, Federaciji BiH i Republici Srpskoj, djelomino u Srbiji, dok
su u Vojsci Jugoslavije premetena sa javnih scena u podrume sva trodimenzionalna i povrinska obeleja
(skulpture, biste, reljefi, plastika, freske itd.) narodnooslobodilakog rata, kako navodi Duan Plena)
premda u razliitom opsegu. italac e o tome dobiti izvanredno korisne informacije iz relativno malene (62
stranice), ali sadrajem veoma bogate knjiice: Razaranje spomenika kulture na tlu nekadanje Jugoslavije
1991 1995, Zbornik radova s tribine: NOB i nae vreme, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji, Beograd 1997.
Posebno preporuam dva uvodna izlaganja: Duana Plene, Razaranje kulturne batine (str. 7 13) i
Milivoja Despota, Dobra kulture i njihova zatita u ratu (str. 14 18). D. Plena uz osudu unitavanja ...
postojeih likovnih ostvarenja motivisanih NOB-om navodi da su kvaliteti tih ostvarenja ...priznanje odavno iskazali svetski eksperti kulture: Spomenina kultura, inspirisana partizanskim ratom, trasirala je put
uspona jugoslavenskoj skulpturi ka samom vrhu piramide svetske likovne umetnosti tvrdi poznati svetski
likovni kritiar H. L. C. Jaff, ali i osudili njihovo ruenje. Milivoj Despot svoj saeti pregled meunarodnih
pravnih odredbi o zatiti kulturnih dobara zavrava i ovom napomenom: Jedan od traginih rezultata na tlu
nekadanje Jugoslavije su mnogi ratni zloini izvreni i nad dobrima kulture. Najvei broj tih zloina mogao
je biti sprijeen da su vojni komandanti i politiki lideri preduzimali mjere na koje ih obavezuje meunarodno
humanitarno pravo oruanih sukoba. Pravila o zatiti dobara kulture krena su flagrantno, a krivini postupci
protiv izvrilaca zloina nisu pokretani.
Kao kuriozum navodim da je Jutarnji list (ali tek 16. 5. 2009.!), u svom prilogu Magazin, donio lanak
Patricije Ki, Top lista spomenika NOB-u, na tri stranice, uz deset fotografija znaajnih spomenika. U
lanku autorica daje prikaz nastojanja belgijskog fotografa Jana Kempenaersa da tu spomeniku batinu,
kojom je bio zadivljen, predstavi svjetskoj javnosti i navodi njegovu ocjenu: Iako je rije o spomenicima
slavne prolosti njihova morfologija i dizajn moderni su, ak futuristiki, te i zbog svoje ljepote zasluuju
potovanje. A na osnovu tih fotografija arthitekt Jan Neuteling je rekao: Jasno je da su skulpture Staljina i
Sadama sruene kao ikone dikatatora. Ono to je fascinantno kod spomenika koje je Kempenaers fotografirao
jest da su apstraktni, lieni kulta linosti: neutralna ikonografija slavlja.
17

35

Knjiga 42.indd 35

2.7.2012. 17:26:41

Filozofskog fakulteta u Rijeci koji znanstveno istrauje komemorativne sveanosti i mjesta sjeanja, u intervjuu danom Sai impragi (Novosti, broj 517,
od 13. 11. 2009.):
Ba zbog injenice da su spomenici materijalni izraz ideologije i simboli odreene
interpretacije prolosti, oni su dakako laka meta nasilja u vremenu kad drutvo prolazi kroz
radikalne tranzicije ili rat. U devedesetima, politiki sukobi i pratei povijesni revizionizam
zahvatili su sve aspekte hrvatskoga drutva, ukljuujui javni prostor. Spomenici su, naalost, nastradali jer su u ratnoj i nacionalistikoj atmosferi nekima simbolizirali one stvari koje je nova hrvatska drava kroz javnu retoriku vladajuih oznaila kao neprijateljske:
Jugoslaviju, komunizam, partizane, bratstvo i jedinstvo, Srbe itd. Bez obzira to su ti spomenici takoer simbolizirali ope i svakako hrvatske vrijednosti antifaizma ili sjeanje na rtve
rata od kojih su mnoge bile upravo Hrvati. Utoliko je sukob bio ideoloki, a ne samo etniki.
Naravno, komunisti su postavljali spomenike u pokuaju da izgrade i osnae legitimitet. To
ne opravdava divlje ruenje kulturne batine ili revizioniostike pokuaje brisanja vanih
dogaaja iz kolektivnog sjeanja. Ruenje takvih spomenika, tj. napadi na mjesta pamenja
esto su bili pokuaj da se iupa dio prolosti iz narativa Drugoga svjetskog rata, pogotovo
to se tie stradanja Srba i drugih u NDH: To je bio dio ire revizije Drugog svjetskog rata u
Tumanovoj Hrvatskoj, koja nije samo kritizirala neke sporne dijelove komunistike historiografije, nego je krenula stvarati nove mitove i narative, ali ovaj put s pogleda radikalnog hrvatskog nacionalizma pa i apologetike ustatva, koje se pokualo sagledati i kroz endehaovsku dravotvornu prizmu bez one kvislinke i zloinake. Takvu praksu nije oznailo samo
ruenje spomenika, nego je bilo i sluajeva izgradnje novih, ne samao legitimnim rtvama
komunistikih snaga, nego i ustakim prvacima, kao to su bili spomenici Juri Francetiu u
Slunju i Mili Budaku u Sv. Roku, koji su bili uklonjeni tek 2004. godine, u vrijeme prvog
Sanaderovog mandata. Podignuti su takoer spomenici pripadnicima oruanih snaga NDH
palim u borbama, koji su odjednom postali rtve komunistikog terora, a ne stradalnici u
ratnim zbivanjima. Ima i primjera novih spomenika koji spajaju rtve Drugog svjetskog rata i
Domovinskog rata, kroz problematino tumaenje dogaaja 1941. 1945. iskljuivo kroz zrcalo rata u Hrvatskoj u devedesetima. Po ustai Mili Budaku su nazivane brojne ulice. Jedna
postoji i danas u Slavonskome Brodu to je izvan razuma, a institucije ne reagiraju, ve se i
opet eka politika odluka, koja ne dolazi. to se tie antifaistikih spomenika, treba jasno
rei da ih nisu ruili samo Hrvati. Od oko tri tisue demoliranih partizanskih spomenika, dio
su unitili i radikalni Srbi. Npr. u Plakom je od strane etnika miniran partizanski spomenik
u centru grada, jer pria o zajednikoj borbi Hrvata i Srba nije sluila njihovom konceptu
etniki iste Republike Srpske Krajine, ili u Korenici, gdje je vojska RSK sruila spomenik
narodnom heroju Marku Orekoviu Krntiji. Naravno, velika veina spomenika koji su srueni, oteeni ili transformirani s novim simbolima s onih koji nisu srueni esto se skidala
petokraka i postavljala ahovnica ili kri doivjeli su takvu sudbinu s hrvatske strane, bilo
od nepoznatih poinitelja, bilo od Hrvatske vojske ili lokalnih vlasti. Knjiga Ruenje antifaistikih spomenika u Hrvatskoj 1990. 2000. vrlo dobro ilustrira to se sve dogaalo sa
spomenicima u Tumanovo vrijeme.

Osim napomene o socijalnoj podlozi ruenja spomenike batine, V.


Pavlakovi dobro ukazuje na istovjetno ponaanje tokom prevratnih 1990-ih
godina u Hrvatskoj i u Republici Srpskoj Krajini u pitanju su istovjetne ideoloke pozicije koje su bile djelatne i u razdoblju 1941. 1945. kad su ustae
36

Knjiga 42.indd 36

2.7.2012. 17:26:41

i etnici bili ak saveznici u borbi protiv partizana, nastojei ih u brojnim zajednikim akcijama unititi.
Nije se, dakako, 1990-ih unitavalo samo spomeniku batinu tek jedne vrste, oblika ili tipa, u ovom sluaju onu izravno vezanu uz NOB. Stradao je znaajan dio ukupnog spomenikog fonda uslijed izravnih ratnih djelovanja, ali i izvan
podruja ratnih djelovanja namjernim granatiranjem, paljenjem, miniranjem i
pljakom... 18 A nije sva stradala spomenika batina ni jednako tretirana.19 Lako
je uoiti da se razlikovalo nae, tj.podobne od ne-naih, tj. nepodobnih
spomenika. Sukladna tome bila je i javna prezentacija unitavanja, kao to je
sukladna bila i terminologija. Samo radi ilustracije navodim da se micanje nepodobnih spomenika opravdavalo time to ...podsjetnici na partizanska junatva tijekom Domovinskog rata u najmanju ruku nisu nailazili na simpatije..., a
politika situacija i Domovinski rat strano su utjecali na raspoloenje graana,
koji su u napadima bijesa jednostavno razbijali spomenike i spomen-ploe...
18
Uz novinske lanke o unitavanju spomenike batine uslijed ratnih djelovanja, naroito intenzivno tokom
1990. 1993. godine, a kasnije tek sporadino, najambiciozniji pregled dan je u knjizi Radovana Ivanevia
(ed.), Cultural Heritage of Croatia in the War 1991/92, Hrvatska Sveuilina Naklada, Zagreb, 1993. Drugi
dio knjige (str. 197 304) u cjelosti je posveen ratnim razaranjima kulturne batine u Hrvatskoj. Manjim
dijelom ta je tematika obraena i u knjizi Ivice Kostovia i Miloa Judaa (eds.), Mass killing and genocide
in Croatia 1991/92: A book of evidence, Hrvatska Sveuilina Naklada, Zagreb, 1992. U ovoj je knjizi tom
problemu posveeno jedanaesto poglavlje The destruction of spiritual and cultural heritage and maltreatment of Roman Catholic priests and nuns (str. 237 257). Obje navedene knjige su izile kao prva (Mass
killing...) i etvrta (Heritage...) u seriji od etiri knjige: Croatia in the War. O unitavanju spomenike
batine izvan podruja ratnih djelovanja izvori su znaajno oskudniji. Mediji im nisu posveivali panju jednaku onoj o unitavanju spomenike batine uslijed izravnih ratnih djelovanja. Nisam naiao ni na jednu
cjelovitiju publikaciju oficijelnog karaktera, slinu dvjema gore navedenima. Jednom dijelu nepodobne
spomenike batine onome koji se tie NOB-e, tj. jo ue, spomenicima, panju je povetio SAB Hrvatske
prikupivi podatke s podruja cijele Hrvatske, to je objavljeno u knjizi koju je uredio Juraj Hrenjak,
Ruenje antifaistikih spomenika u Hrvatskoj, (II izdanje s dodatkom), SAB Hrvatske, Zagreb, 2002. godine (I izdanje je izilo 2001.). Za ocjenu unitavanja spomenika NOB-a vani su i prilozi Zvonka Makovia,
Sudbina spomenika revolucije. Sotonski obraun s prolou, Cicero, broj 5, travanj 1999.; Bogdana
iia, Udar na sjeanje dokumentarni film o unitavanju spomenika NOB-e, Zagreb, 2001. i njegov
intervju s istim naslovom, objavljen u Feral Tribuneu 23. 6. 2003.); Adama Dupala, O razaranju nekih
spomen-domova na Baniji i povijesne grae koja se nalazila u njima. Unitavanje za zaborav, Prosvjeta,
br. 59, novembar 2003. Za druge dijelove nepodobne batine izvori su jo oskudniji. Upuujem itaoca
na rad ure Zatezala, Srbi u Karlovcu, Ljetopis SKD Prosvjeta, 1999. O ostalim, mahom novinskim
izvorima bit e rijei uz navoenje konkretnih primjera ruenja ili oteivanja spomenika.

Bizaran i ridikulozan primjer takvog razlikovanja je tzv. karavana Da se ne zaboravi, 26. 5. 2009., u
organizaciji Udruge branitelja Podravke, koja e obii ruene katolike crkve. A zato ne i pravoslavne,
kad su ponekad jedna blizu druge? Zar pravoslavne (i sve druge) crkve nisu jednako tako nae crkve,
kao i katolike? Nizu pitanja ne bi bilo kraja, a ta bi pitanja pokazala da je rije o perpetuiranju ovinistike
iskljuivosti, prekrivene ovaj put jo i klerikalnom (ili sakralnom) maglom (osim one tzv. braniteljske).
Ali je jo apsurdnije da je jedna takva karavana startala ispred Kaptola i da ju je dola ispratiti potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor tako da znamo koliko je ekumena duboko proela hrvatsko drutvo.
Apsurdu tu dakako nije kraj. Vijest o toj karavani bila je nairoko dana na I programu Radio Zagreba, a
ponavljana je cijeli dan, u svim emisijama vijesti kao jedna od tzv. udarnih vijesti. Vidjeti informaciju u Novi
list od 27. 5. 2009.
19

37

Knjiga 42.indd 37

2.7.2012. 17:26:41

pa su zahtjeve za uklanjanje spomenika najee podnosile nekadanje mjesne


zajednice. One su, naime, nosile imena istaknutih partizana, pa su u pravilu imale
i kip svog heroja. Nakon promjene imena mjesnih zajednica kipovi su postali
besmisleni, pa su zatraile njihovo premjetanje.20 Kao ilustraciju, odabrao sam
upotrebu benignije terminologije. Oito je da ovdje nije rije ni o kakvoj valorizaciji umjetnike vrijednosti nego se radi o negaciji onoga to su ta spomen
obiljeja simbolizirala. Je li te simbole trebalo odstraniti i kazuje li to odstranjivanje bilo to o snagama, ideologiji i ciljevima prevrata 1990-ih?21
Je li recimo Augustiniev spomenik Moi Pijadi, jednom od najmoralnijih,
najdosljednijih, najradinijih, intelektualno najsnanijih i najskromnijih linosti
komunistikog pokreta u Jugoslaviji, zasluio da ga izgone iz javnog prostora
oni koji su mu i kao umjetniku i kao politiaru bili suta suprotnost, da taj skroman, a ne monumentalan spomenik, smjeten diskretno, a ne dominantno, gotovo srameljivo skriven u bunju, izgone neki kvartovski anonimusi (ili moda
nisu anonimusi), koji su nemoralom, prevrtljivou, grabenou, lopovlukom
i nepotenjem moda ba snano doprinjeli onom gorem licu prevrata 1990-ih
u Hrvatskoj. Pokazuje li taj in na simbolikoj razini i do koje je mjere prevrat
1990-ih u Hrvatskoj bio povijesno retrogradan, motiviran prizemnim nagonima
i sumnjivo artikuliran.
U lancima o unitavanju spomenike batine to sam ih uspio prikupiti za
razdoblje 1990. 1994. godina s ponekim i mlaim sluajem, ne mogu se uope
razaznati kriteriji po kojima su spomenici dijeljeni na podobne, tj. nae i
one druge. Naravno, ako neiju nesimpatiju i neije napade bijesa odbijem
prihvatiti kao nekakav samorazumljiv, jak i dostatan argument.
Ta ignorancija nikako nije sluajna jer su i u Saboru pitanja o broju oteenih
ili pak unitenih spomenika rtvama faistikog terora i pitanje o poiniocima
proli bez rasprave. Pitanja je postavio Marko Atlagi, (SSH, Benkovac), zastupnik u Vijeu opina, na sjednici 27. i 28. 12. 1990., a Vlada mu je 27. 2. 1991.
odgovorila da su tijekom 1990. na podruju Republike Hrvatske zabiljeena
20
Jutarnji list, 28. 8. 1998., str. 12. Navodi preuzeti iz lanka Kristine Turin Spomenici iz NOB-a.
Veina zagrebakih obiljeja antifaistike borbe unitena je ili premjetena. Mou Pijade htjeli samo stanari
starakog doma. lanak je zasnovan na razgovoru sa Silvijem Novakom iz Zavoda za zatitu spomenika
kulture. lanak zavrava ovako: Prema podacima Stipe Ugarkovia, koje je iznio u knjizi Spomen obiljeja
u Zagrebu, svaki esti Zagrepanin sudjelovao je u narodnooslobodilakoj borbi, a ak 89 njih proglaeno
je narodnim herojima. Svaki od heroja imao je bar po jedan spomenik. Nakon njihova uklanjanja na mjesta
nekadanjih obiljeja NOB-a nisu postavljena nikakva zamjenska umjetnika djela, ve postolja zjape prazna.
21
Da parafraziram Miroslava Krleu, odstranjivanje spomenika Moi Pijade zaista se moe smatrati izrazom naeg zmijskog klupka provincijalnih zapletenosti i idejnih kominosti ali ne onog iz 1930-ih, nego
suvremenog, u Hrvatskoj 1990-ih godina. (Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, Izbor i obrada
citata: dr. Anelko Malinar, Drugo izdanje, NIRO Osloboenje Sarajevo Mladost Zagreb, Sarajevo
1982., str. 216 227)

38

Knjiga 42.indd 38

2.7.2012. 17:26:41

92 oteenja ili skrnavljenja spomen-obiljeja podignutih u znak sjeanja sudionicima NOR-a i rtvama faistikog terora. Upotrebom eksplozivnih sredstava
oteeno je ukupno 9 spomen-obiljeja, a u ostalim sluajevima radilo se o ruenju, razbijanju upotrebom tvrdih predmeta, premazivanju raznim bojama ili drugim sredstvima, paljenju vijenaca istaknutih na tim obiljejima i tome slino. U
najveem broju sluajeva uinioci su oteivali ili uklanjali zvijezdu petokraku.
Poduzetim operativnim mjerama i radnjama, otkriveno je ukupno 13 poinilaca
tih djela, protiv kojih su podnesene krivine prijave nadlenim javnim tuilatvima. Na dnu teksta dana je napomena: Zastupnik nije komentirao odgovor.22
Devedeset dva devastirana spomen-obiljeja zasluila bi opsenu saborsku
istragu i raspravu jer tada jo nije bilo ratnih okraja pa su sve te devastacije
naih ruku djelo. S obzirom na to, injenica o ruenju ovih, i ba ovih spomen-obiljeja, morala je biti znak za uzbunu svima koji su zadueni da tite
spomeniku batinu, a to se moralo oekivati utoliko prije to je na elu Sabora
bio strunjak za likovne umjetnosti i spomeniku batinu, arko Domljan. Ako
je pitanje i bilo postavljeno izriito za spomen-obiljeja rtvama faistikog terora, zato nije spomenuto ruenje nijednog drugog spomen-obiljeja? Valjda zato
to ga nije bilo!? A ako je tako, nije li onda selektivno ruenje spomenika jasan
znak ili iskaz ideoloke iskljuivosti? U odgovoru Vlade se ne navodi koja su to
konkretna spomen-obiljeja bila, ali iz teksta se moe zakljuiti da su oteenja
u najveem broju sluajeva povezana s odstranjivanjem zvijezde petokrake.
Pa je li za to bio potreban eksploziv?! Ipak, iz tekstova koji govore o unitavanju
spomenika vidjet e se da tome i nije bilo tako. S druge strane, protiv13 poinilaca podnesene su krivine prijave nadlenim javnim tuilatvima ali nema ni
rijei kakvi su rezultati krivinog gonjenja. U dostupnoj mi dokumentaciji nigdje
nisam naao da je bilo tko te prve godine, a i narednih godina bio kanjen za
unitavanje spomen-obiljeja. Konano, u odgovoru Vlade nema ni jedne jedine
rijei o tome to se namjerava poduzeti da se zaustavi ruilaki stampedo koji je
poeo ve 1990. godine. Ta je okolnost vana za razumjevanje onoga to je slijedilo, kao i za razumjevanje utnje o ruenju ne-naih spomenika u Hrvatskoj
1990-ih.
Tri mjeseca nakon Marka Atlagia, na sjednici Drutveno-politikog vijea
Sabora, 21. i 22. 3. 1991., istovjetno pitanje je postavio i Darko argonja, SDP,
Rijeka III. Odgovor Vlade bio je takoer istovjetan.23
22

Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 26, 18. 3. 1991., str.42.

Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 41, 19. 7. 1991., str. 17 i 18. U Izvjeima... naslov je: Spomenici.
Skrnavljenje obiljeja antifaistike borbe. Odgovor Vlade je ovaj puta neto dui nego odgovor na pitanje Marka Atlagia, ali je u bitnom istovjetan, iako se ovaj put navodi da je ... evidentirano ukupno 107
oteenja ili skrnavljenja... (dakle dodatnih 15 sluajeva). Tekst o nainu ruenja/oteivanja identian je
prethodnom, ali je proiren odgovor o poiniocima i njihovu gonjenju. U dva sluaja poinitelji su identi23

39

Knjiga 42.indd 39

2.7.2012. 17:26:42

Osjeki DOM je u travnju 2002.24 , uz popis uklonjenih spomenika, na


cijeloj stranici donio tekst o organiziranom uklanjanju osjekih antifaistikih
spomenika tijekom 1992. pod naslovom: Osjeki antifaistiki spomenici tako
su zatieni da ih od 1992. nitko ne moe pronai. Evo nekoliko djelova iz lanka Ivane Dragani:
Prema podacima Ministarstva kulture Konzervatorskoga odjela Osijek, na podruju
naega grada bilo je 1991. godine 82 spomen-obiljeja antifaizmu, a do 1992. uniteno je,
nestalo ili uklonjeno 63 spomenika, bista i spomen-ploa. Od toga je broja 19 spomenika
vrlo znaajno zbog svoje umjetnike vrijednosti. Od osjekih spomenika antifaizmu ostali
su samo Majka s djetetom koji se nalazi u parku na Gajevu trgu, August Cesarec (poznatiji kao eta) u Blok-centru te obiljeja na groblju. Nemamo nikakvih saznanja o tome
gdje se danas nalaze ostali spomenici. Mnogi su uniteni ili oteeni, a 1992. Unikom
je veinu tih danas nestalih obiljeja uputio na obnovu i restauraciju. Donesena je uredba
tadanje Skuptine opine Osijek da se oni skinu i odnesu na restauraciju. Od nas je zatraen jedino popis svih tih spomen-obiljeja koji je kasnije dobio tadanji direktor Unikoma
Tomislav Glava objanjava Drago Kreti, vii savjetnik za nepokretne spomenike u
Konzervatorskom odjelu.

Slijedi opis nestajanja kako spomenika i spomen obiljeja, tako i dokumentacije o tome, sa zakljunim stavom da dakle, nema ni spomenika ni
ficirani i protiv njih je pokrenut postupak. Rezultat: u prvom sluaju je javno tuilatvo u Splitu odbacilo
prijavu jer je bila rije o est maloljetnika, a u drugom sluaju poinioci su dvije punoljetne i jedna maloljetna
osoba i predmet se nalazi u fazi prikupljanja potrebnih obavijesti. U veini sluajeva, i pored poduzetih
operativnih mjera i radnji, nisu pronaeni poinitelji Moda se za sve unitene spomenike moe primjeniti
i genijalna la o silnim vjetrovima koji su sruili recimo Bakiev spomenik na Blauju. To to su posvuda
odjekivale eksplozije prilikom unitavanja spomenika, to valjda za policijske ui nije bilo ujno! Kao kuriozum navodim da je i 1997., u Saboru, dr. Zvonimir Bartoli iz HDZ-a postavio pitanje o ouvanju spomenika
kulture ali samo dvoraca u kontinentalnom dijelu Hrvatske... (Izvjea Hrvatskoga Sabora broj 193, 13.
3. 1997., str. 5)
Osjeki DOM. Informativni list za dom i obitelj, Osijek, subota 27., nedjelja 28. i ponedjeljak 29. travnja 2002., godina III., Broj 237. I Bogdan ii u svom intervjuu pod naslovom Eksplozivna braa Glava,
(naslov je vjerojatno dala redakcija) posebno istie: Ja se nisam bavio ratom, i to je ono to ljudi koji kritiziraju ovaj film ne razumiju. Unitavanje spomenika dogaalo se s naslova nacionalistike ideologije, koja
je minulih deset godina bila izrazito naglaena. Vrlo sam temeljito razgovarao s ljudima, od Vukovara do
Dubrovnika. Bilo je tu svakakvih primjera. Na podruju Osijeka puno mi je pomogao va kolega Drago Hedl.
Tamo su, zahvaljujui brai Glava, napravljene strane stvari. Naime, Branimir Glava je najprije bio predsjednik Izvrnog vijea, a poslije upan. Tomislav Glava bio je, pak, direktor gradskog poduzea za zelenilo
i istou. I onda bi se oni igrali na taj nain da bi jedan drugome pisali dopise o restauriranju spomenika, pa
bi nakon toga spomenici i spomen-ploe bili rueni i unitavani. I na kraju, postoji jedno pismo u kojemu
Tomislav Glava, kao direktor poduzea Unikom, daje izvjetaj predsjedniku Izvrnog vijea, svome bratu,
u kojemu kae da je uniteno 45 spomenika, da je on to sve marljivo obavio sa svojim ljudima, ali da se, na
alost, nisu dala unititi neka postolja pa bi trebalo poslati jo eksploziva. Feral Tribune, 23. 6. 2001. O
uklanjanju spomenika u Osijeku pisao je i novinar Drago Hedl jo 1994. godine: Kako ui u povijest i biti iz
nje istjeran. Velikani od bronanog tijesta, Feral Tribune, 9. 5. 1994.
O stanju u Osijeku je i lanak Marija Lukaevia Osijek pred borbom s kriminalcima. Rat crnim kapuljaama, Vjesnik, 4. 2. 1992., str.2. Rije je o kriminalcima, kojih ima ak i meu Hrvatskom vojskom
(...) Nitko im se zapravo ne suprotstavlja. (...) Vojna policija uglavnom slijee ramenima, stie na pozive, konstatira dogaaj i potom nita ne poduzima. (...) Dojam je da je civilna policija na neki nain
razvlaena.
24

40

Knjiga 42.indd 40

2.7.2012. 17:26:42

dokumentacije koja bi pomogla policiji u njihovu pronalaenju. Jesu li ti znakovi osjekoga antifaistikog naslijea i batine zavrili na nekome lokalnom
odlagalitu smea, u talionici eljeza ili su restaurirani u sirovinu za izradu
posua? Pokazat e vrijeme i upornost.
Na upit gdje bi mogli biti spomenici, jer on je bio predsjednik Izvrnog vijea Skuptine opine Osijek u vrijeme uklanjanja spomenika, Branimir Glava
kae da je obolio od ope amnezije jer danas vlada boljeviko-komunistiki
totalitaristiki progon nezapamen od 1945. do 1990. Niega se ne sjeam!,
kratko je na isti upit odgovorio i Tomislav Glava, tadanji direktor Unikoma,
a i Bla Bebek, tada voditelj RJ istoa kae: Slubeno nita nismo znali. Moji
su deki to skidali, meutim, slubeno nita nismo znali! Nadalje, da sve bude
krajnje ironino, kad je od Konzervatorskog zavoda u Osijeku poetkom 1990-ih
radi obnove zatraen popis antifaistikih spomenika, zatraen je popis samo
tih spomenika, i to radi restauracije i obnove svih odjednom(!). Spomenici su
poslani na restauraciju i obnovu u skladite smea istoe(!).
Vjesnik od 6. 3. 1994., na str. 10. i 11. donosi dva, u svojoj razliitosti
znakovita primjera tretmana spomenika NOB-a. Pod naslovom Sudbina spomen-obiljeja Zlatko imi opisuje micanje spomenika Moi Pijadi, citiram ...
da mu nije tu mjesto iz drutvenih i estetskih razloga, da spomenik ima kontakt
u vrijeme socijalistikog sustava iji je jedan od utemeljitelja i Moa Pijade.
Budui da ne postoji vie ni socijalistiki sustav, niti dotino Radniko sveuilite, smatraju da ne postoji drutvena motivacija za tim spomenikom. A Damir
Herceg pak donosi kratku biljeku s naslovom Srueno, pa obnovljeno: Kada
je iz Klane nestala bista Antona Raspora panca, narodnog heroja NOB-a, graani su dali izraditi novu bistu sumjetanina. Herceg u toj kratkoj biljeci navodi
i nekoliko informacija o oteenjima spomenika NOB-a u Rijeci, njenoj okolici
i u Ogulinu.
Mjesec dana ranije, u Veernjem listu od 9. 2. 1994., M. Galekovi u lanku Glava u vrei. Kako e se rijeiti pitanje spomenika u sreditu Dugog sela
zorno pokazuje nedoumice o tretmanu spomenika NOB-a: da li ga obnoviti ili
ga maknuti.
Da je unitavanja/sklanjanja od javnosti spomenike batine NOB-a bilo
posvuda u Hrvatskoj i da u tom poslu postoji kontinuitet i motiva i obrazloenja, moe se, uz primjere to sam ih do sada naveo, vidjeti i iz lanka Drage
Hedla, Kako su spomenici baranjskih antifaista zavrili na katolikom groblju
u Belom Manastiru. Izmjetanje narodnih heroja, Feral Tribune, 3. 8. 2002.
Hedl kae da tako je u Osjeko-baranjskoj upaniji okonan posao koji su davne 1992. u Osijeku pedantno obavili djelatnici Unikoma..., navodi i obrazloenje Ivice Buconjia, gradonaelnika Belog Manastira i novopeenog saborskog

41

Knjiga 42.indd 41

2.7.2012. 17:26:42

zastupnika HDZ-a: Uklanjanje tih bista simbolino je prekidanje s naslijeem


komunizma, to mi u Baranji, zbog okupacije, do sada nismo uspjeli napraviti,
i daje komentar: Buconjieva izjava mogla bi se protumaiti jedino na nain da
NOB nije imao antifaistiki, nego komunistiki karakter, premda su povjesne
ocjene drugaije. U knjizi Nade Lazi Baranja 1941. 1945., koja se najcjelovitije bavi antifaistikim otporom u Baranji, Jovan Lazi, Sara Berti i Erne
Ki nedvojbeno su oznaeni kao antifaisti.
O kulturocidu nad spomenikom batinom, na samom poetku 1990-ih, zanimljiv razgovor su vodili novinar Milorad Bibi Mosor i akademski kipar Lujo
Lozica:
Jeste li preboljeli to su vam isjekli na komadie skulpturu Josipa Broza Tita u mramoru.
To je bio kulturocid najgore vrste kojega je osudio cijeli svijet. Jedino se u Hrvatskoj
o tome utjelo. Tada sam ivio u San Marinu, uo sam da su mi Titovu skulpturu, izloenu u
ubievoj ulici u Zagrebu, zbog toga to je u toj zgradi odrana jedna sjednica Sabora, ispilali
na komadie. Strano. Uasno. Ubitano. Nestvarno.
Je li istina da zato niste htjeli susret s Franjom Tumanom? Ni to da napravite njegovu
skulpturu.
S Franjom Tumanom se nisam sretao. Niti sam ja elio sresti njega niti je on htio
sresti mene.
Isti sluaj kao s Pablom Piccasom i diktatorom Francom u panjolskoj!
Je li me to usporeujete s Piccasom?
Ne, ne. Samo mi je to sluajno palo na pamet.
Picaso je bio zaluen komunizmom kao to su sad svi zalueni internetom. To je tad
bilo u modi. Francu to nije odgovaralo, najvie je volio ne gledat Piccasovu Guernicu
Moda je Franjo Tuman volio neko vae umjetniko djelo
To me ne zanima. Moje geslo je: tko jednom izda uvijek izda! Pametnome dosta!
Vie neu o tome.
A Josip Broz Tito.
Za mene vrlo mudar i pametan ovjek i veliki politiar! I stop o toj temi.25

Ali nije Titova skulptura jedino uniteno djelo Luje Lozice. Nepoznata
je sudbina i impozantnog kipa Veljka Vlahovia koji je skinut s postolja na
Trenjevci, u parku na uglu Ozaljske, donedavno Konareve, i Nehajske.
Nekamo je odnesen.
Nije mogue tvrditi i izmotavati se da nije bilo informacija ili da je narod bio bijesan i u tom bijesu odstranjivao i ruio spomenike. Ba obrnuti primjer je bista Antona Raspora panca kad je narod zahtijevao zatitu i ouvanje
spomenika... ali ui posveenih to nisu ule. Feral Tribune 22. 12. 1995.
u svojoj rubrici Picakandal donosi o tome ovakvu informaciju: Gradac na
nogama, a ispod njega tekst:
25

Slobodna Dalmacija, prilog Spektar, 18. 8. 2007., str. 20,21.

42

Knjiga 42.indd 42

2.7.2012. 17:26:42

Na nekoliko zagrebakih adresa nedavno je stigla peticija 149 mjetana Gradaca, a


peticiju su imali prigode proitati osobno Franjo Tuman, uzoriti kardinal Franjo Kuhari i
saborski zastupnik Luka Bebi. Zato ba oni? Pria iz Gradaca dat e odgovor na to pitanje.
U veljai godine 1992., usred bijela dana, pripadnici Tree bojne etvrte gardijske brigade sruili su u Gradacu spomenik posveen borcima NOR-a toga kraja. Spomenik je rad
akademskoga kipara Antuna Augustinia, podignut je bio prilozima mjetana i otkriven
1972. u prisutnosti tadanjega partijskog sekretara Luke Bebia. Prema navodima mjetana
idejni zaetnik gradake akcije Tree bojne bio je mjesni upnik fra Ante Ani koji ovih dana
pokuava naplatiti uinke svojega konspirativnog rada iz 1992. Na postament poruena spomenika fra Ante je naumio postaviti novi i prikladniji golemi kromirani kri pa su radnici
poistili ruevinu i postavili graevinske skele, pripremajui se za postavljanje kria.
Fra Antu pritom ne ometa ni prosvjedovanje mjetana Gradca, meu kojima je veliki broj
onih koji ga svake nedjelje sluaju u crkvi. Suoeni s njegovom samovoljom, Gradaanima
nije preostalo nita drugo nego da se poale fra Ivinu efu, uzoritu kardinalu Kuhariu, traei ujedno i zatitu od sekretara Bebia i vrhovnog zapovjednika HV-a Tumana, pa je iz
Predsjednikih dvora stiglo diskretno pitanje to se to zbiva u Gradacu. U meuvremenu,
nezadovoljstvo mjetana pokuava se stiati, ali glede & unato, fra Ante ne odustaje, a skele
ekaju kri.

Osim novinskih lanaka, dvije su se publikacije potpunije bavile stradanjem


kulturne batine.
U reprezentativnoj knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92,
koju je priredio Radovan Ivanevi, a objavljena je 1993., jasno je izraena namjera da se da historijska i sadrajna panorama nae kulturne batine uz opis
tete to joj je nanijeta ratnim dogaanjima. Bilo bi za oekivati da e se u takvoj
publikaciji nai cjelovit i objektivan pregled unitavanja spomenike batine, ali
naalost tome nije tako.
Ponajprije, u historijskom pregledu spomenike (kulturne, umjetnike) batine na podruju Hrvatske ni jednom rijeju nisu spomenuti barem najznaajniji
nepodobni ili ne-nai spomenici. Rije je naravno o spomenikoj batini
hrvatskih Srba26 i onoj koja je povezana s NOB-om, revolucijom i antifaistikom borbom. to se tie poglavlja koje opisuje XX stoljee, a potpisuje ga
Zvonko Makovi, ono je pisano krajnje saeto, s dominantnim prikazom urbanog arhitektonskog i akademskog likovnog stvaralatva, pa je s obzirom na ogranieni prostor, svega 10 stranica u kojima je i ilustrativna graa, jasno da nije bilo
mogue prikazati svu raznovrsnost i sav opseg spomenike batine na podruju
26
Termin hrvatski Srbi koristim samo kao tzv. tehniki termin, bez namjere da na bilo koji nain tu
(srpsku) komponentu izdvajam iz cjeline stanovnitva Hrvatske, tj. da ih getoiziram. Graani srpske narodnosti na dananjem prostoru Hrvatske moraju biti apsolutno jednakopravni kao i svi drugi graani, naprosto
kao graani Hrvatske. Jedan od razloga traginog toka dogaaja devedesetih godina u Hrvatskoj upravo je
dan injenicom to su graani srpske narodnosti od poetka prevrata tretirani kao graani drugoga reda.
Dovoljno je prisjetiti se izjava o iljatim glavama (. odan), srei to supruga nije idovka ili Srpkinja
(F. Tuman), Srbi su remetilaki faktor (F. Tuman), djecu u osnovnoj koli treba uiti da su im Srbi
neprijatelji(B. Mieti) itd.

43

Knjiga 42.indd 43

2.7.2012. 17:26:43

Hrvatske27. Ali, zanimljivo je da se u Uvodu (str. 21 61), koji saima cjelinu


problematike i daju odgovarajue ocjene, spominju tek dva spomenika koji bi se
mogli ubrojiti u kategoriju ne-naih. Na tekst i kontekst u kojem se spominju
ta dva spomenika osvrnuti u se kasnije.
Svrha je publikacije, naglaava se u Predgovoru, da se svijet upozna s razmjerima stradanja kulturne batine pa se u drugom dijelu knjige donose podaci o
teti koju je agresor poinio kulturnim spomenicima u Hrvatskoj. Prema informacijama to ih je prikupio Institut za zatitu spomenika Republike Hrvatske, a
koji ne mogu biti smatrani potpunim u pogledu oteenja starih lokacija i pojedinanih spomenika, kao i obima oteenja (jer je znaajan dio Hrvatske jo uvijek
izvan kontrole legalnih vlasti ili je u potpunoj izolaciji), a od ukupno 102 podruja Hrvatske 64 su podruja bila s 2. lipnja 1992. izravno izloena, 854 lokacije
su bile neposredno ili posredno ugroene. Ove lokacije ukljuuju 236 zatienih
povijesnih lokacija ili njihovih djelova (47 urbanih i 187 ruralnih jedinica). Pod
udarom je bilo 245 povijesnih lokaliteta, 9 arheolokih lokaliteta i 1 memorijalna
jedinica, od kojih je 28 uniteno, 32 spaljeno, 83 djelomino srueno, 92 oteeno, dok za 9 arheolokih lokaliteta za sada ne postoje informacije o oteenjima
to su ih pogodila. U isto vrijeme su oteena ili unitena u ovim napadima 683
pojedinana spomenika, registrirana ili smatrana kao kulturno blago. Zgrade 37
muzeja, 9 arhiva i 22 biblioteke takoer su oteene, neke od njih unitene.
Nakon opisa dane su i dvije tabele u kojima se sumarno po vrstama i kategorijama objekata prikazuje unitenje ili oteenje kulturne batine.28
Ne dovodei u pitanje nijedan od ovdje navedenih podataka, jer naprosto
drugih nemam pri ruci i zato to nisam tu problematiku samostalno istraivao,
htio bih skrenuti panju tek recimo na injenicu da se u Predgovoru, Uvodu i u
drugom dijeli knjige dosljedno upotrebljava termin agresor i jasno je iz konteksta da je rije o postupcima druge strane, ali nigdje nema ni rijei o tome da
je moda i naa strana, neagresorska, unitavala ili oteivala spomeniku
batinu, premda je ve i u tim prvim godinama bilo evidentiranih takvih sluajeva.29
Na str. 58 i 59 pogreno su pripisane atribucije: uz sliku Korule stavljena je atribucija Rab, a uz sliku
Raba Korula.
27

R. Ivanevi (ed.), Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92, Hrvatska Sveuilina naklada,
Zagreb, 1993. , str. 15, 202 206.
28

29
Nema potrebe podrobnije se baviti ponekim tvrdnjama i kvalifikacijama koje su u Predgovoru, Uvodu
i u II. dijelu knjige navedene, ali ih treba spomenuti, odnosno na njih itaocu skrenuti panju. Mislim da
se moe rei kako su one plod ili danak iskljuivosti koja je u Hrvatskoj bila krajnje izrazita. Uz spomenuto kategorino svoenje poinioca svih unitavanja spomenike batine na barbare, agresore i sl.
nema ni jedne jedine rijei o naem barbarstvu, forsira se iskljuiva kulturoloka povezanost sa Zapadnom
kulturom i negira bilo kakav pozitivan utjecaj tzv. Istone, bizantske kulture, Jugoslaviji se pripisuje samo
onemoguavanje, zatajivanje i guenje hrvatske samobitnosti. Na str. 47 48 navodi se da su hrvatski

44

Knjiga 42.indd 44

2.7.2012. 17:26:43

Na str. 202. navodi se da je ...oteeno ili uniteno u ovim napadima 683


pojedinanih spomenika registrirana ili smatrana kao kulturno blago. Meutim,
u sumarnom pregledu (tabela na str. 205) pod tim se podrazumjevaju i palae i
samostani i crkve i komercijalne zgrade, a spomenici na javnim povrinama
zastupljeni su brojkom 6. Kako bi unitene spomenike antifaistikoj borbi trebalo traiti u toj kategoriji, brojka 6 se ini krajnje nevjerojatna. Pitanje je zato
nisu pobrojani spomenici NOB-a. Prema podacima SAB-a Hrvatske ...frontalni
napad na antifaistika spomen obiljeja poinje 1990. godine s pojaanim intenzitetom 1991. do 1995. godine..., s rezultatom: ...od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je prema nepotpunim podacima srueno, oteeno, oskvrnuto ili
uklonjeno od pogleda graana 2.964 spomen obiljeja meu kojima 731 spomenik... Kako je knjiga Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 izila
1993., a pripremana je jo i u rujnu 1992., ti su podaci mogli, naravno i morali,
biti uvrteni?!30 Nema potrebe posebno se zadravati na finesi da je u tabeli na
umjetnici, koristei raskid sa Sovjetima, uspjeli izboriti pravo na slobodu umjetnikog izraavanja. Kako
su to uspjeli uz nepodnoljiv komunistiki teror ostaje tajna! Zaista je pretjerivanje namjerno jednostrano
prikazivanje niza historijskih injenica, primjerice na str. 26. tvrdnja da je Hrvatska zagovarala prekid s tzv.
Istonim blokom i formiranje treega svijeta jo 1947., pa nain na koji se govori o JAZU, njenom osnivanju i imenu, pa same pohvale Austriji, bez ijedne kritike rijei o otporu naih naroda austrijskom despotizmu.
Pojmovi Jugoslavija i socijalizam nemaju nikakvu pozitivnu konotaciju i od njih se bjei kao vrag od
tamjana to je sve odreda svojevrsna pragmatika revizija povijesnih injenica. A tvrdnja o tome da dio
monumentalnih spomenika nije raen u skladu sa socijalistikim uvjerenjem autora, nego naprotiv teka
je uvreda autorima. Znai li to da su oni radei spomen obiljeja socijalistikim i oslobodilakim uspjesima
naih naroda, a u potaji neto u suprot tome, bili licemjeri, laljivci, kameleoni?! to bi na takvu kvalifikaciju njihovih djela rekli Krsto Hegedui, Antun Augustini, Vanja Radau, Edo Murti, Duan Damonja,
Lujo Lozica itd., da ne govorimo o Vojinu Bakiu ija je gotovo cjelokupna porodica bila rtvom ustakoga
reima. I jesu li autori monumentalnih spomenika takve izjave dali, potpisali, ili na neki nain ovlastili bilo
koga da ih ovako obiljei? Nepodnoljiva lakoa podmetanja, da parafraziram Milana Kunderu ili naprosto
kultura lai, da parafraziram Dubravku Ugrei! Stoga, naalost, i znaajni dijelovi knjige koji su korektni,
trpe uslijed nevjerodostojnosti ovakvih pragmatikih revizija. Radi usporedbe i provjere radi li se o podmetanju, navodim rijei Duana Damonje iz intervjua danog Jeleni Lovri za Vjesnik od 10. 9. 1972.:
Kako je poznato, za memorijalni spomenik na Kozari raspisan je jugoslavenski natjeaj, koji je pobudio
moje zanimanje zato to se radi o spomeniku od izuzetnog znaenja za NOB. Kozaraka je epopeja, naime,
po svom karakteru neto vrlo specifino tu se kao moda nigdje drugdje u tolikoj mjeri razvio otpor samog
naroda, koji je masovno pristupio na stranu partizana i tako pruio otpor daleko nadmonijem neprijatelju.
Zato Kozara nosi u sebi svu dubinu ljudskosti i dubokog narodnog osjeanja za slobodu. Zadatak da stvorim
spomeniku ideju koja e ovjekovjeiti nau najznaajniju epopeju s tim njenim sadrajnim znaajkama pobudio je moj dubok i izuzetan interes. U istom broju Vjesnika data je i kratka biljeka o kozarakoj epopeji
iz pera Vase Banovia. Kozara ne zaboravlja svoju djecu. Na svakog partizana Kozare nastupalo je petnaest
neprijateljskih vojnika (...) Poginulo 1.700 boraca, a od 70.000 ljudi i djece iz zbjega s bataljonima se probilo
oko 20.000, dok su ostali pobijeni ili otjerani u koncentracione logore. Danas je od spomenika starog tri
desetljea ostao samo kostur, kako kae Damir Kundi, u Novom listu od 29. 11. 2010.
30
Pretpostavljam da je autor, renomirani strunjak i sveuilini profesor, morao znati za knjiicu Dane
Pavlice, Od Kamenske do Zveeva, NIP Prosvjeta, Bjelovar, 1975., u kojoj su vani podaci o spomenicima za papuko-poeko podruje i koja je stoga mogla posluiti kao orijentir za provjeru koji su od
tih nepodobnih spomenika stradali (Bakiev je svakako najmonumentalniji i najznaajniji). Naalost tek
je kasnije, mnogo kasnije, 2007., savjesni istraiva Dane Pavlica, ali tada kao prognanik iz svoga zaviaja
knjigom Stratita oko Papuka i Psunja, Beograd 2007. dao pouzdano svjedoenje i o ljudskim stradanjima

45

Knjiga 42.indd 45

2.7.2012. 17:26:43

str. 206. dan pregled stupnja devastacije, ali se za jednu treinu (31,9 %) konstatira Ne raspolae se podacima(!);
Nadalje, u knjizi se na str. 42., istie tolerantnost Hrvata prema drugim vjerama, primjerice idovskoj i pravoslavnoj, emu je dokaz da se ba u Karlovcu na
glavnom trgu nalaze crkve obiju vjeroispovijesti. Usput, nadam se da se takvom
tolerancijom ne smatra i dogaaj iz ljeta 1941. godine u Glini, kad su ustae
zatvorili i pobili u pravoslavnoj crkvi 1564 Srba, a zatim crkvu do temelja sruili... Spomen dom tim rtvama i tom dogaaju, izgraen na tom mjestu, temeljito
je 1995. devastiran, a zatim prenominiran u Hrvatski dom!!31 Ali vratimo se
pravoslavnoj crkvi u samom sreditu Karlovca. Na str. 49.donosi se slika tog
oteenog spomenika kulture nulte kategorije i tvrdi: Treba dodati da je ova srpsko-pravoslavna crkva, koja je bila planirana i podrana od Hrvata u hrvatskom
Karlovcu u razdoblju baroka, bila sruena granatama ispaljenim od srpske artiljerije 1991. nakon viemjesenog nemilosrdnog bombardiranja grada? Predgraa
i granina podruja Karlovca jo i danas su, u rujnu 1992., bombardirana? Iz
samog teksta nije mogue odgonetnuti emu upitnici. Moda je autor bio u dilemi, moda je poneto i sumnjao ili znao o stvarnim razlozima oteenja te crkve,
ali nije smatrao oportunim da to to zna ili sumnja da bi moglo biti istina jasno i
javno iznese. U svakom sluaju, to je naprosto neistina, a jedna takva propagandistika manipulacija nedopustiva je u publikaciji ove vrste, uz pitanje emu je
neistina sluila ili slui?
Bitno drugaije podatke o ruenju pravoslavne crkve u Karlovcu italac e
nai u studiji .
. 1579.
1995. 32. Na str. 89 104 daje se pregled dogaanja s poetka 1990-ih
koji su doveli do ruenja crkve i dijela eparhije. U nekoliko je navrata crkva
kojima su ti spomenici bili posveeni. Ruenje i preuivanje ruenja tih spomenika zloin je prema tim ljudskim stradanjima.
31
Sva su obiljeja (i ploe s imenima poubijanih ljudi) devastirana i odstranjena. Zahtjevi da se to ispravi
i da se obiljeja restauriraju i vrate na prvotno mjesto nikako da se usliaju. A jedna od najvanijih prepreka tome je, kako nas informiraju Novosti (od 10. 4. 2009., str. 13), kapric vlasnika hotela u tom, sada
Hrvatskom domu: Za postavljanje ploa na zgradu hotela vlasnik trai naknadu, jer smatra da bi naruile
izgled zgrade...

Objavljeno u , SKD Prosvjeta, Zagreb, 1999., . 42


119. uro Zatezalo opisuje i brojne druge dirljive zloine i vandalizme 1991. i 1992. godine (ubistvo rezervista na Koranskom mostu, miniranje kua i ruenje antifaistikih spomenika, napadi na ljude nepoeljne nacionalnosti, pljake...) zbog ega je do sredine 1992. godine iz Karlovca izbjeglo 15.000 Karlovana
srpske nacionalnosti, od ukupno 21.731 koliko ih je ivjelo u gradu po popisu iz 1991. ili 69,1%. (str. 95).
Vrlo je instruktivno proitati o viegodinjim nastojanjima lokalne vlasti da se crkva (ruevine crkve) sasvim
odstrani, ali i o otporu tom ludovanju (koje je oito raunalo da e se potpunim odstranjenjem ruevine
jednom zauvijek zaboraviti zloin ruenja). O obnovi minirane zgrade eparhije vidjeti i: Damir Kundi,
Sramota. Prolo je vie od petnaest godina otkako je na katoliki boi minirana zrada Gornjokarlovake
eparhije u centru Karlovca. Vrijeme stalo za miniranu eparhiju, Novi list, 2. 6. 2009.
32

46

Knjiga 42.indd 46

2.7.2012. 17:26:43

oteivana (i minirana), ali je glavno miniranje obavljeno 29. 12. 1991. godine.
Za mnoge graane grada, za Hrvate i Srbe Karlovca, kao i svu slobodarski raspoloenu javnost to je bila tuna vijest i sramotna estitka za novu 1992. godinu. U Karlovcu je
ve sutradan, tj. 30. decembra 1991., u ponedjeljak, bila delegacija Ujedinjenih nacija koja
se na licu mjesta uvjerila da crkvu nisu granatirali Srbi (kako su ih iz milja zvali etnici).
Utvrdie oni da su to uinili Srbi, prije bi granatirali i lake pogodili katoliku crkvu, jer je
na pogodnijem mjestu za pogotke topovima iz Krajine, nego li njihova pravoslavna crkva.
Evropska posmatraka misija je izvrila detaljan uviaj i napisala izvjetaj u kojem dokazuje
da je crkva Sv. Nikole u Karlovcu minirana. To je i svaki prolaznik i na prvi pogled mogao
jasno uoiti da je crkva minirana iz unutranjosti i odozdo. Krov i toranj, a ni zidovi crkve od
njihove polovine prema gore ni sa koje strane nisu bili probueni granatama. To nije bilo ni
mogue, jer su sa svih strana crkve zgrade koje tako neto onemoguavaju. Jedan graanin iz
neposrednog susjedstva crkvene zgrade je ispriao: Doli su nai, donijeli snopove eksploziva, a nama rekli da se udaljimo te veeri iz stanova, jer e biti veselje do mile volje. A u
kronici Karlovca, pod naslovom Pogoena pravoslavna crkva, pie: Da neprijatelj svojom artiljerijom gaa nasumce, najbolje potvruje vijest da je pogoena pravoslavna crkva
Svetog Nikole. Projektili su gotovo unitili crkvu, kojoj je ostalo samo proelje s tornjem i
boni zidovi. Od eksplozije oteeni su nosei zidovi, pa prijeti opasnost da se toranj srui na
susjedne zgrade. (citat iz Karlovakog tjednika od 11. 1. 1992. opaska .Z.)
(...) Izgled ove nekadanje karlovake ljepotice, vrijednog hrianskog spomenika kulture, postao je jezovit primjer kulture i civilizacije s kraja dvadesetog vijeka. (str. 91, 92)33

Nadalje, u knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92, na


str. 57. se nalazi fotografija br. 39 Revolution monument, Kamensko Vojina
Bakia, ali tu fotografiju ne prati odgovarajue objanjenje: ni kojoj je revoluciji posveen spomenik, ni to se s njim i kada dogodilo. Na str. 48 49 je, uz
tezu o neideolokom znaenju brojnih spomenika hrvatskih umjetnika, sljedei tekst o Vojinu Bakiu i spomeniku Kamenskoj: Ove javne skulpture, esto
postavljene na otvorenim prostorima, pa stoga i golemih dimenzija, nisu imale
veze sa socijalistikom ideologijom, naprotiv: one stoje kao svjedoci slobodnog
duha, izazova i stvaralatva Hrvatskih skulptora. Notirajmo: Ovdje je pridjev
Hrvatski upotrebljen kao kulturoloki atribut zato to su neki od ovih umjetnika po narodnosti Srbi, ali su se razvili u Hrvatskoj kulturnoj klimi i doprinijeli
stvaranju Hrvatske kulture. Neki od ovih spomenika, primjerice elina plona
Ali nije samo miniranje crkve Sv. Nikole u knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 neistinito prikazano. U njoj je preueno primjerice i to da je u sreditu Karlovca, u Parku slobode krajem 1991.
miniran Spomenik ustanku i narodnooslobodilakoj borbi graana Karlovca i naroda karlovakog kraja, kipara Vanje Radaua te da su tom prilikom unitene i biste narodnih heroja. Martin Jandrei svjedoi: Negdje
krajem 1991. godine iziao sam iz zgrade upanije gdje se nalazilo zapovjednitvo karlovake operativne
zone HV-a i uo snanu detonaciju. Odmah sam znao da je miniran centralni spomenik jer je on od upanije
bio udaljen nekih 200 metara. Otiao sam tamo, jo se dimilo nakon eksplozije, ali nikoga nije bilo. Govorilo
se da su ga Srbi granatirali, to nije bila istina. Najvei problem u otkrivanju poinitelja za ova djela sa sadanje pozicije je protek vremena izvrenja kaznenog djela, uestali napadi na grad koji su oteavali izlazak
na teren i izvide policije govorila je tada glasnogovornica Tanja Petri, a danas karlovaki gradonaelnik
tvrdi da nema novca za obnovu miniranog spomenika. Novosti, 27. 3. 2009., str. 17, 18
33

47

Knjiga 42.indd 47

2.7.2012. 17:26:44

forma (leafy form) to ju je napravio Vojin Baki u Kamenskoj kao spomenik u poast revoluciji u Slavoniji nesumnjivo spada meu najvee apstraktne
spomenike u svijetu. Ali nema ni jedne rijei i o drugim brojnim djelima Vojina
Bakia, koja neosporno pripadaju u kulturnu batinu Hrvatske, a koja su takoer najveim dijelom potpuno unitena, iako su se nalazila na podrujima izvan
neposrednih ratnih djelovanja, sruili su ih dakle nai. emu je onda uope
trebalo u knjigu uvrtavati fotografiju spomenika.
Istina o tome tko je i kako sruio Bakiev spomenik je iznesena u knjizi
Duana Matia; Vojin Baki moj prijatelj (str. 110 do 114)34
Duan Mati, Vojin Baki moj prijatelj, Euroknjiga, Zagreb, 2007. S obzirom na znaenje spomenika
samoga, kao i lai i ponaanja odgovornih prema inu ruenja takvoga spomenika, smatram potrebnim navesti
nekoliko bitnih djelova Matieva teksta. Rad na koncipiranju i izradi spomenika traio je suradnju brojnih
strunjaka, a trajao je deset godina. Svi su spomenik smatrali umjetnikim remek-djelom, a nainom je gradnje ta skulptura mogla odolijevati svim vremenskim nepogodama. Bio je to, citira Mati Tonka Maroevia,
spomenik slobodi imaginacije i trajno svjedoanstvo snage hrvatske skulpture u drugoj polovici stoljea,
dostojan takmac mnogim prethodnim Metrovievim i Augustinievim monumentalnim kompleksima, a
opet bitno autonomnije djelo, gotovo sasvim nepodlono politikim i politikantskim manipulacijama. Habent
sua fata libeli, pa dok ujemo da je smiona cjelina u Kamenskoj sruena, sudbina spomenika na Petrovoj gori
(podignut 1982. godine) sasvim je neizvjesna. (Ljetopis HAZU, 1996.), i odmah nakon toga Mati dodaje:
Spomenik Pobjedi naroda Slavonije podignut je povodom i u ast 25. godinjice VI. slavonskog partizanskog korpusa, a otkrio ga je Josip Broz Tito 9.XI.1968. godine u prisustvu mnotva graana iz cijele Hrvatske,
a posebno boraca ovoga korpusa, mnogih prijatelja i umjetnika... Ta vitka, trideset metara visoka apstraktna
skulptura uzdizala se na breuljku Blauj iznad sela Kamenska na raskru putova Slavonska Poega Pakrac
Voin sve do barbarskog ina miniranja ove ljepotice 21. februara 1992. godine. Prema prianju oevidaca,
tog zimskog dana bojnik Miljenko Crnjac, komandant 123. brigade hrvatske vojske naredio je ruenje spomenika. Nije miniranje ilo jednostavno, odjedanput, jer vandali nisu znali da je spomenik struno sagraen, sa
25 30 statikih uporita, kako bi mogao odolijevati svim vremenskim nepogodama. Bakiu su pomagali u
poduhvatu mnogi strunjaci, inenjeri i statiari. Ruili su ga i ruili, a tek su deveti put uspjeli u barbarskoj
namjeri. Spomenik je razoren i raznesen, a sve je zavrilo u jednom hercegovakom otpadu. Miniranje su
morali izvesti strunjaci, to samo dokazuje kako in ruenja nije bio sluajan... Kao da sam in divljakog
ruenja nije bio dovoljan, pa se laima i neistinama obavjetava javnost o sramnom dogaaju:
a) da su etnici minirali spomenik ili
b) o silnom ruilakom vjetru kojem spomenik nije mogao odoljeti.
U Vjesniku od 20. decembra 1992. godine, povodom smrti Vojina Bakia, Vesna Kusin, likovna kritiarka,
nekako je usput, samo da se odradi, napisala nekoliko redaka i jednu neistinu: Njegov spomenik slobodi
naroda Slavonije sruili su etnici. Kome trebaju i slue neistine, gospoo Kusin, jer se i tada znalo tko je i
kada uradio to barbarsko djelo? emu falsificiranje dogaaja, gdje vam je novinarska etika? O silnom ruilakom vjetru u laniu objavljenom u Poekom listu od 19. marta 1992. godine Vesna Milkovi pie:
...zbog toga, jakom naletu vjetra, u nevremenu 21. februara, nije bilo teko da ga jednostavno prevrne.
Meutim, prema podacima Dravnog hidrometeorolokog zavoda u Zagrebu, Gri 3: U tom promatranom
razdoblju nisu bile zabiljeene pojave tue, grmljavine i jakog do olujnog vjetra. La ostaje la i nita drugo.
Opirnija informacija bila je potrebna iz vie razloga:
1) Neposredni naredbodavac da se ovakav zloin izvri, Miljenko Crnjac, ne samo da nije pozvan na odgovornost, nego je lijepo napredovao sve do generala... I takvi ljudi su ugledna gospoda, neke vrste stupova
ovoga reima! A kad sam od Ministarstva obrane u nekoliko navrata (26. 4. 2004.; 28. 10. 2004.; 6. 1. 2006.)
zatraio podatke o dogaaju, koji bi se morali nalaziti u dokumentaciji spomenute vojne jedinice, nisam dobio
nikakav odgovor! Tko mari za zanovijetanje nekog civila, graanina, za tamo nekakav spomenik i k tome jo s
mirisom mrskog nam socijalizma i to je najgore, spomenika iji je autor oprosti boe Srbin. Time je bjelodano iskazan kulturni i moralni sunovrat reima koji je to omoguio, ali je jasno iskazana i simbolika ina.
2) Lai novinarki Milkovi i Kusin sasvim su u skladu s tada proklamiranom spremnou da se lae za
34

48

Knjiga 42.indd 48

2.7.2012. 17:26:44

U knjizi Cultural Heritage of Croatia in the war 1991/92 nigdje se ne spominje ni ruenje Teslinog spomenika u Gospiu, kao ni zatiranje spomena na tog
velikana ovjeanstva, promjeni imena trga i imena Srednje kole u Gospiu, a
zatim ni potpuno unitenje spomen-muzeja u njegovu rodnom Smiljanu, da ne
spominjem i ustrajno preuivanje njegova imena i doprinosa. A sve se to dogaalo 1991. godine! Spominjem ovaj sluaj jer on zorno pokazuje svu licemjernost i cinizam tzv. hrvatovanja jer je Srbin, ergo, nije na. Oficijelno nije
tako reeno, dakako, ili barem ja za takvu izjavu ne znam, ali sva ogreenja o
Teslu impliciraju poruku upravo tog smisla. A onda su se odjednom, preko noi,
povodom Teslina jubileja, 150-te obljetnice roenja, probudili skrupuli prema
njemu upravo kod onih koji su te zloine dotad preuivali. Ukratko, najprije
se sistematskom devastacijom ubija sjeanje na Teslu, a onda neodmjerenom
euforijom obnavlja devastirano, iako ne jednako sistematski, svjedoe koliko je
pragmatika revizija historijskih injenica duboko ukorijenjena u nacionalistiki
iskljuivom hrvatovanju.35
Hrvatsku (Dunja Ujevi, Vladimir eks). Nezgoda je jedino u tome to bi se nesavjestan budui istraiva
problema mogao pozivati na ta pisana svjedoenja i time zatakati istinu.
3) Knjiga Duana Matia donosi obilje injenica, a naroito je vano spomenuti da donosi i potpuni popis
unitenih (Bakievih) spomenika (str. 109 119). Njene su nezaobilazne vrijednosti objektivnost i potovanje
prema djelu i linosti velikog kipara. Figurativno reeno, Duan Mati mu je ovom svojom knjigom podigao
dostojan spomenik.
Kuu s ateljeom, to ju je Vojin Baki imao u uvali Grici, na otoku Korula, devastirali su odmah 1991.
godine prosvjetljeni HDZ-ovi jurinici iz Blata na Koruli. Nitko nikada za to nije pozvan na odgovornost
35
Sam Tesla odbijao je svaku pomisao na rasnu, nacionalnu i slinu diskriminaciju. U svojoj autobiografiji
on je izriit: Ono to nama sada najvie treba, to su neposredniji kontakti i bolje razumijevanje meu pojedincima i drutvima u cijelom svijetu, te iskljuivanje one fanatine odanosti egzaltiranim idealima nacionalnog egoizma i ponosa, koja je uvijek kadra strovaliti svijet u primitivno barbarstvo i sukobe. Nikakva organizacija ni bilo kakav parlamentarni akt nee nikada moi sprijeiti takvu nesreu. To su samo novi naini koji
stavljaju slabe na milost i nemilost jakima... Mir moe nastupiti jedino kao prirodna posljedica svestranog
prosvjeivanja i stapanja rasa, a mi smo jo uvijek daleko od toga blaenog ostvarenja. (Nikola Tesla, Moji
pronalasci, kolska knjiga, Zagreb, 1990., str. 77 78). Pisao je to Nikola Tesla daleke 1919. godine. A o
spomenutoj euforiji proslave, a naroito o ocjenama i interpretacijama dovoljno je pogledati lanak Marina
Smolia, Pripreme za obiljeavanje 150. godina od roenja jednog od najznaajnijih svjetskih znanstvenika. Gospi i Lika ponosni na Teslu, Novi list dodatak: Liki list, prosinac 2005., str 3. Sve vrvi od
ponosa Teslom, kao likim sinom, ali nema ni jedne jedine rijei o tome tko je 1991. godine sruio (minirao) spomenik Tesli, tko je preimenovao trg na kome je spomenik bio, i naziv srednje tehnike kole, tko je
devastirao Teslinu kuu-muzej u Smiljanu, a zatim ogradio kompleks s oznakama minirano, iako svjedok
Nikola Uzelac, Lianin, u usmenom razgovoru tvrdi da su on i prijatelj mu bili 1991. godine u Smiljanu,
da nikakvih mina nije bilo, ali je ve tada kompleks-muzej bio potpuno uniten, a to tvrdi i Igor Galo, koji
je obilazio i Smiljan 1995. godine (informaciju navodi S. Pulig u lanku u Zarezu). Naravno da je 150.
godinjica roenja Tesle koritena s raznih strana, s razliitim pristupima i naglascima, u nas s izrazitim
kontroverzama to su bile obiljeje Hrvatske 1990-ih, a moe se pratiti u naoj tampi, pa itaoca za osnovnu informaciju upuujem jo i na ove lanke: (1) 150. godinjica roenja Nikole Tesle (temat na sedam
stranica priredio Rade Dragojevi), Zarez VII/180, 18. 5. 2006.; (2) Identitet u 2006. godini (poev od
broja 96) u nekoliko nastavaka donosi feljton o Tesli od autora Branislava Brane Hrnjaka; (3) Marin Smoli,
Otvorenjem Memorijalnog centra obiljeena 150. godinjica roenja Nikole Tesle. Smiljan prigrlio svog
genija. Novi list dodatak: Liki list, srpanj 2006. Uz ove novinarske priloge, za izdvojiti je i Pjesmu
o Tesli knjievnika Mile Stojia, koju je napisao u izgnanstvu 1995., a objavio u Feral Tribune11. 1. 2003.

49

Knjiga 42.indd 49

2.7.2012. 17:26:44

U drugoj pak knjizi koja je imala pretenzije na sveobuhvatnost, u knjizi Ivice


Kostovia i Miloa Judaa (eds), Mass killing and genocide in Croatia 1991/92:
A book of evidence unitavanje batine je locirano u Glavu 11., Unitavanje
duhovne i kulturne batine i zlostavljanje katolikih sveenika i redovnica (str.
237 257). Usporeujui taj tekst s graom knjige Cultural Heritage... ne
nalazim nita bitno novog to se tie spomenike batine. Vjerojatno je tome razlog to je razmak u izdavanju ovih dviju publikacija godina dana. Ipak, itaocu
e biti od koristi, ukoliko je zainteresiran, proitati i to poglavlje, u prvom redu
zbog interpretacija to se u njemu nalaze. S tim se interpretacijama, kao i s ostalim dijelovima knjige nema potrebe baviti na ovome mjestu.36
Osim tih dviju knjiga, kao vee i znaajnije tekstove o unitavanju batine
spomenut u jo tri.
Jedan je iz lipnja 1992., Rezolucija o obnovi hrvatske kulturne batine.37
(Njegove arulje dale su snanu akceleraciju industrijskom drutvu/ali nisu mogle osvijetliti nae nesretne
due / koje jo uvijek cvile u pomrini zavrni su stihovi pjesme.) Isto tako je vaan dokument pismo to
su ga 12. 8. 2005. Odbor za ljudska prava iz Karlovca i HOMO iz Pule uputili premijeru, a na znanje jo i
na dvanaest drugih dravnih adresa, o unitavanju spomenika, knjiga, ali i negatorskog stava prema Tesli, o
emu kau: Sve dok na centralnom trgu u Gospiu ne bude stajao spomenik
36
Budui da je u toj publikaciji rije o ubojstvima, maltretiranjima ljudi i genocidu, svaka jednostranost ili
pristrasnost trebala bi biti nedopustiva, a u njoj je i jedno i drugo prisutno. U Predgovoru se, primjerice, odmah
na poetku govori o namjeri prikazivanja stradanja civilnog stanovnitva Republike Hrvatske tokom rata
1991./92., ali se pri kraju ipak taj pojam (civilno stanovnitvo) suava, jer je agresija jasno obiljeena htijenjem i namjerom sistematskog unitenja ne-srpkog stanovnitva Hrvatske i njihovih sredstava egzistencije.
Zar i srpski dio stanovnitva Hrvatske nije sastavni dio civilnog stanovnitva Hrvatske i koji su razlozi da
se taj dio stanovnitva en bloc izdvaja iz cjeline? Ili, da li su hrvatski Srbi, srpska komponenta stanovnitva
Hrvatske, agresori? Unutranja logika takvoga stava je jasna: zloinci i agresori su drugi, mi smo rtve i
nevini, stereotip potpuno promaen, aktualno i povijesno neistinit. A u koncipiranju sadraja knjige to se iskazalo time to su srpski civilni gubici u Republici Hrvatskoj (Glava 12. Serbian civilian casualties in the
republic of Croatia, p. 259 263) prikazani na samo pet stranica! A da ironija postupka bude vea, toboe zbog
objektivnosti ti se gubici prikazuju iskljuivo koritenjem nezavisnih izvjetaja meunarodnih organizacija
reportera. (p. 259) A vrhunska je pritom ironija injenica da su brojni zloini nad srpskim dijelom civilnog
stanovnitva izvreni na teritoriju koji je bio pod kontrolom hrvatskih civilnih i vojnih snaga i da su u osnovnim obrisima, a u nekim sluajevima i u svim pojedinostima, injenice o zloinima bile vlastima poznate
iz prve ruke, a ne preko meunarodnih organizacija i reportera novinara (zloini u Vukovaru, Gospiu,
Velesajmu i Pakrakoj poljani, likvidacija obitelji Zec u Zagrebu, paljenje sela na podruju Pakraca, ubistva u
Osijeku, ubistva civila u Sisku, ubistva, paljenje sela i egzodus civilnog stanovnitva u Poekom kraju, masovno deloiranje iz stanova, oduzimanje graanskih prava (naroito diskrimanacijom u davanju domovnica),
egzodus, tj. etniko ienje Srba iz gradova (popis stanovnitva 2001. godine je to pokazao jasno itd.), zloini
su do krajnje mogue mjere slubeno zatakavani. Nevjerojatno je da tako visoko rangirani funkciner, najprije
kao vladin, a zatim i stranaki, jedno vrijeme i ef kabineta predsjednika Republike, istovremeno i sveuilini
profesor, nije imao uvid u dogaaje i injenice. Jo cininije sve to izgleda danas nakon traginih dogaaja u
Oluji, zloina to su ih tada poinili ne-agresori, egzodusa preko 150.000 civilnog stanovnitva, paljenja
oko 20.000 kua, masovnog pljakanja imovine, a naroito brojnih ubistva starijih civilnih osoba.
Za obje knjige treba rei da su i terminologijom i usmjerenom selekcijom injenica te brojnim jednostranim
interpretacijama one same sebe uvrstile u asortiman propagandnog rata. Jasno je da se u nekoj buduoj,
estitoj obradi tih tema i ove dvije knjige moraju uzimati u obzir jer i u njima ima relevantnih injenica.
37
Novinarski prikaz saborske rasprave i integralni tekst Rezolucije objavljeni su u Izvjea Hrvatskoga
Sabora, broj 65, 17. 6. 1992., str. 29 32

50

Knjiga 42.indd 50

2.7.2012. 17:26:44

Donio ju je nakon rasprave Sabor Republike Hrvatske. U raspravi je naglaeno


kako su agresori nasrnuli na nau kulturnu batinu, ali nisam naao da je u
toj raspravi spomenut ijedan sluaj naeg ruenja spomenike batine prije
svega izvan zona ratnoga djelovanja, a zatim eventualno i u zonama ratnog djelovanja. Tekst usvojene Rezolucije... reflektira u potpunosti stavove iz rasprave,
iako je tada ve bilo mnotvo primjera takvoga ruenja. Iz toga se moe zakljuivati da je nespomenuta, a ve do tada ruena spomenika batina izvan
korpusa zvanino priznate spomenike batine. Nije li takva jednostranost bila
izraz diskriminacije i preutan poticaj s najvie politike razine da se diskriminirana spomenika batina moe eliminirati.
Drugaije dojmove ostavljaju druga dva teksta. Jedan je iz pera Zvonka
Makovia, objavio ga je polovinom 1999. godine u asopisu Cicero, broj 5,
travanj 1999., str. 44 51,38 (tekst donosim u cjelosti kao Prilog 1.), a drugi, knjiga Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj urednik joj je Juraj
Hrenjak, u uvodu sumira sadraj cijele te monogafije (i taj tekst, kao Prilog 2.,
takoer donosim u cjelosti).

PRILOG 1.
Zvonko Makovi: Sudbina spomenika revolucije. Sotonski obraun s prolou
U zadnjoj novogodinjoj noi stanare Koprivnike ulice u Zagrebu uznemirila je estoka
detonacija koja je nadjaala ak i buku petardi. Neto poslije 23 sata uz postolje spomenika
palim borcima i rtvama faizma, smjetenog u toj ulici, aktivirana je eksplozivna naprava.
Novine, koje su odmah nakon praznika donijele kratku vijest o tom dogaaju, istiu kako
nisu poznati ni poinitelji tog vandalskog ina, niti vrsta eksploziva. Zna se samo da su, osim
spomenika, oteene i kue u susjedstvu. Svakoga dana na putu kui prolazim automobilom
Primorskom ulicom u irem sreditu Zagreba. Na kui broj 2 s lijeve strane godinama mi zapinje za oko razbijena spomen ploa koja je tu postavljena u povodu obiljeavanja etrdesetogodinjice organiziranog omladinskog pokreta. Tu su se davnog 10. listopada 1919. godine
u dvorinoj zgradi sastali delegati iz tadanje cijele zemlje da bi osnovali Savez komunistike
omladine Jugoslavije, neko popularni SKOJ. Uspostavom nove drave i dolaskom nove
vlasti taj je jednostavni spomen na dogaaj od prije sedamdesetak godina postao rtvom.
Dakako, nikada nije otkriveno tko je, noen udnim zanosom, razbio tu plou na zidu dobro
osvijetljene ulice u irem sreditu Zagreba.
U listopadu 1998. godine Hrvatski povijesni muzej prijavio je policiji nestanak est
bronanih skulptura Vanje Radaua iz ciklusa Tifusari, koje su od 1984. bile postavljene
u bivem memorijalnom kompleksu Bijeli potoci Kamensko na Planini Pljeivici, a na
podruju Opine Korenica. Po neijem svjedoenju Radaueve su skulpture na svojem
mjestu bile jo u lipnju 1998.

38

S doputenjem autora, tekst donosim u cjelini, jer je iznimno koncizno i jasno pisan.

51

Knjiga 42.indd 51

2.7.2012. 17:26:45

Falsificiranje nedavne prolosti


Ta tri sluaja nisu, naalost, nikakav izuzetak i za novine su odavno prestali biti zanimljivim
vijestima. Tijekom posljednjih godina postavljale su se irom Hrvatske tone eksploziva, koji
nije bio izravno vezan za ratna djelovanja. Ne samo to su se unitavale kue, naselja i sela,
ve su se sustavno unitavala obiljeja vezana za doba koje je prethodilo ovome vremenu.
Tone eksploziva imale su uvijek samo jedan cilj: falsificirati nedavnu prolost. Tonije reeno:
izbrisati je. Ta praksa nije originalna. Prije bi se moglo rei kako je ona vjena i povezana s
univerzalnim vjerovanjem u magijsku mo slika i kipova. Vjerovanje da slike i kipovi utjelovljuju neprijateljske sile izazivalo je iracionalnu mrnju iz koje su se javljali razliiti oblici destrukcije. Poput stvarnih neprijatelja, stradavali su i njihovi simboli. No, takvo se unitavanje
kosi sa zakonima. Obraunavanje sa znakovima prolosti ne bi smjelo ostati nekanjeno. No,
ta istina kao da ne vrijedi za nae prostore. Ovih se dana pojavljuju u novinama dokumenti
koji jasno pokazuju kakvom se indolencijom naa vlast ponaala prema krenju mnogo teih
zloina nego to je razbijanje neke spomen ploe, postavljanje eksploziva ispod spomenika
nejasne umjetnike vrijednosti ili pak uklanjanje i kraa nekoliko kipova s prostora u koji ionako rijetko tko navraa. Prema izvjeu meunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty
International saznajemo kako je u akciji Oluja stradalo oko 450 civila. Ista je organizacija od
hrvatske Vlade dobila informaciju da je nakon Oluje pred sudovima pokrenuto 2.849 sluajeva zbog ubojstva, pljaki i paljenja imovine. Meutim, Amnesty International naknadno je
saznao da su samo dvije osobe bile pod istragom za ubijanje, a kod 14 osoba postupci su bili u
tijeku. Presuda je donesena samo u jednom sluaju, ali je i taj osuenik naknadno pomilovan.
Takav odnos prema zloinu i pravdi savreno se poklapa s odnosom prema kulturnoj batini i
svim znakovima netom minulog vremena kojeg se nastoji falsificirati i sotonizirati.
Inflacija spomen-obiljeja
Institucije zaduene za evidentiranje teta ponaaju se krajnje neodgovorno. Ne postoji nikakva evidencija u kojoj su sakupljeni podaci o devastacijama spomen-obiljeja iz nedavne
prolosti, ak ni djela vrhunskih umjetnika. Istina je da je bivi reim pretjerivao u obiljeavanju dogaaja vezanih za tzv. revolucionarne tekovine. Brojnost i esto niska kvaliteta djela
kojima se nastojao oznaiti kakav dogaaj, doveli su do prave inflacije spomenika i spomenobiljeja. No, u toj je brojnosti ipak postojao zavidan fond vrijednih umjetnikih ostvarenja,
ali i razloga zbog kojih bi se pojedina mjesta i dogaaji trebali pamtiti. Stoga, mnoga masovna stratita civila i njihove grobnice, te mjesta na kojima su obiljeene pojedinane sudbine
heroja i muenika, vrijedi zadrati u naem kolektivnom pamenju kao putokaz, osobito u
ovim prostorima bremenitim ideolokim, nacionalnim, vjerskim i drugim iskljuivostima.
Hrvatski izlazak iz biveg jednostranakog politikog sustava vezan je upravo za jedan
spomenik. Prva novoosnovana politika stranka koja je u zemlji naznaila viestranaje, a
bio je to negdanji Hrvatski socijalno liberalni savez (HSLS), eljela je obznaniti povratak
demokracije vraanjem spomenika banu Josipu Jelaiu na ono mjesto s kojega ga je bivi
nedemokratski reim naprasno maknuo. Meutim, jedna druga novoosnovana stranka uvukla
se, poput uljeza, u igru koju su inicirali liberali. Naprasno prisvojivi inicijativu HSLS-a, ta
je nova stranka jasno pokazala da ne pree ni pred im.
Vrlo brzo potvrdit e se kako je mentalitet pljakaa i divljih revolucionara usaen u
samu sr te stranke, koja e nakon prvih demokratskih izbora zauzeti vlast u Hrvatskoj.
Zauzeti vlast, ali ne i dovesti demokraciju u Hrvatskoj. Kao to je bivi reim uklanjao spo-

52

Knjiga 42.indd 52

2.7.2012. 17:26:45

menike i sva druga obiljeja samo zato to nisu odgovarali rigidnim nazorima njegovih stratega, tako je to isto poeo initi i novi. Fernkornov spomenik Jelaiu iz sredita Zagreba nije
samo spomenik tome vojniku, banu, nacionalnom voi i idolu, ve i umjetniko djelo znaajnog bekog kipara 19. stoljea. Kada danas nestaju djela Radaua i Krinia, Augustinia i
Bakia, Murtia i Luketia s njima se ne brie samo sjeanje na neki dogaaj i linost, koji
su u minulom vremenu neto znaili i predstavljali, ve se time siromai nacionalna kulturna
i umjetnika batina.
Maknuta Titova ifra patriotizma u Visu
Bahatost, krajnja netolerancija, agresivnost, pljaka, ruenje, ubojstva i tiranija postali su
ubrzo nakon instalacije nove vlasti hrvatskom svakodnevicom. Odnos prema znakovima nedavne prolosti nije se, zapravo, uope razlikovao od odnosa to ga je nova vlast provodila
prema svojim graanima. Kada se jednom postavi eksploziv ispod nekog spomenika, istom
e se lakoom postaviti i ispod neijeg doma. Ta praksa ubrzo postaje rutinom, osobito stoga
to su poticaji na nju brojni: izravni i neizravni. U takvom sustavnom i agresivnom brisanju
memorije lako se moe deifrirati karakter ove vlasti. O tome govori i mali primjer u Visu: na
obali uz pristanite, podignut je 1964. godine spomenik iji je autor Antun Augustini. Na
jednostavnom kamenom bloku isklesana je s jedne strane reenica, koja je u bivem vremenu
predstavljala kljunu ifru patriotizma: Tue neemo svoje ne damo. Izrekao ju je Tito u
jeku rata, obraajui se svojim borcima 12. rujna 1944. godine, upravo tu, u Visu. Poetkom
devedesetih ploa je maknuta. Bilo je to upravo u vrijeme kada je nova vlast pokazivala svoje
nedvosmislene pretenzije za tuim, a kada je istodobno bila sklona neto svoje i ponuditi.
Uniten Bakiev spomenik pobjedi
Spomenik u Visu nema nekih osobitih umjetnikih vrijednosti. Konano, restauratorski zahvati bili bi laki i jednostavni. No, postoje sluajevi u kojima je neijom destruktivnom
gestom naa umjetnika batina pretpjela veliki i trajni gubitak. Ranjavanje kolektivne memorije nije potrebno ni spominjati. Jedno od nedvojbeno najuspjelijih djela spomenike plastike, ne samo u nas, ve i europskim razmjerima, bio je Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije kipara Vojina Bakia. Trideset metara visoka apstraktna figura gipkoga oblika
uzdizala se na breuljku Blauj iznad sela Kamenska na raskriju putova Slavonska Poega
Pakrac Voin, i dominirala je krajolikom. Baki je tom razvedenom djelu divovskih razmjera uspio dati dojam lakoe i organskog urastanja u prirodni okoli. Bljetei sjajna elina
ljuska, koja je obavijala dobro proporcioniranu i uravnoteenu skulpturalnu formu, isticala
se u okruenju umovitih breuljaka. U postizanju takvog efekta, kiparu su u konstrukciji tog
graditeljskog poduhvata pomogli brojni strunjaci, ininjeri i statiari. Taj je spomenik bio
otporan na snane nalete vjetra u tom kraju. Danas, kao to je Cicerova ekipa vidjela, svega
toga nema. Od Bakieve skulpture ostale su tek rijetke krhotine eljeza, elika i granitnih
ploa koje su neko bile podna oplata.
Unitavanje tog jedinstvenog i vrhunskog kiparskog ostvarenja, nije bilo nimalo jednostavno. Miniranje su morali izvesti kvalificirani i iskusni strunjaci uz paljive pripreme,
to samo potvruje kako taj in nije bio sluajan. Sluajno nije stradao ni velik mozaik Ede
Murtia uz cestu koja od Kamenske vodi prema Voinu. Na lokalitetu Doi, uz rjeicu
Brzje, taj je mozaik podsjeao na unjarsku bitku, tonije, partizanske poloaje 16. travnja
1943. godine.

53

Knjiga 42.indd 53

2.7.2012. 17:26:45

Grafiti na azmanskoj spomen-kosturnici


Spomenik u Kamenskoj nije jedino djelo Vojina Bakia, jednog od najveih hrvatskih kipara,
koje je stradalo tijekom proteklih godina. Ono je samo najvee i najkvalitetnije. Nedaleko
Kamenske nestala su, uglavnom u miniranju, i druga njegova djela, te ostalih istaknutih
umjetnika. U parku ispred kole u sreditu azme, podignut je 1951. spomenik palim borcima, takoer djelo Vojina Bakia. Na betonskom postolju, neko obloenom kamenim ploama, bila je bronana skulptura borca s pukom u ruci. Od svega toga danas je ostalo tek
teko oteeno i zaputeno postolje. Gdje je nestao bronani kip, nitko nam nije znao rei.
Pedesetak metara dalje, na povienom dijelu parka Gradina, uz zgradu zatvorenog i zaputenog muzeja, 1956. godine je izgraena spomen-kosturnica, u kojoj je sahranjeno vie od
etiri stotine graana azme i okolice, ubijenih tijekom Drugoga svjetskog rata. Imena palih
ispisana su na bronanim ploama koje se, uz skulpturalne reljefe kipara Belizara Bahoria,
jo mogu nai na kamenom obloenim zidovima kosturnice. Gornji dio te velike grobnice
prekriven je mozaikom Ede Murtia koji je danas iaran grafitima.
Minirano ustaniko selo Buje
U selu Gudovac, nedaleko od Bjelovara, mjetani su 1955. godine podigli spomenik u znak
sjeanja na dvije stotine ubijenih Srba, koje su 28. travnja 1941. ustae uhapsili i odmah strijeljali. Bronani spomenik, koji je prikazivao uspravnog mukarca, danas lei teko oteen
u korovu pedesetak metara od glavne ceste. Sa svog je postolja uklonjen minama koje su
otetile i kameno poploenje. I ta je bronana statua djelo Vojina Bakia. Bakieva je bila
i skulptura ovjeka uzdignutih i rairenih ruku u parku u sreditu Bjelovara, koja je poslije
premjetena pored novoga gradskog groblja ispod visokih borova. Skulptura je bila okruena
jednostavnim kamenim ploama na kojima su bila imena vie od 400 ubijenih. Danas je tu
samo teko oteeno postolje.39
Veliko selo Buje bilo je jedno od poznatih ustanikih sela toga podruja u kojemu je
organiziran otpor faistikim vlastima tijekom Drugoga svjetskog rata. Danas toga sela vie
nema. Nema ga stoga to je tijekom Domovinskog rata minirano, tako da nije ostala niti jedna itava kua. U znak sjeanja na antifaistiki pokret u Buju je podignuta velika, uzorna
kola, i to na mjestu formiranja ehoslovake brigade NOV-a Jan ika. Kako je nestalo selo,
tako je nestala i lijepa kola.
Eksplozivom uniten Luketiev spomenik
U Kukunjevcu, dugom selu udaljenom sedam kilometara od Pakraca, uzdizao se spomenik u
ast 780 ubijenih, rad kipara Stevana Luketia. Zloin su izvrile ustae poetkom listopada
1942, a imena pogubljenih ispisana su na kamenim ploama spomenika. Do tog mjesta danas
nije lako doi. Jo prije nekoliko godina tamo je vodio asfaltirani put koji je danas zarastao u
39
Vidjeti u vezi s tim spomenikom i Novosti - sedam dana od 1. oktobra 2004., str. 16 i 17. Vie no jednom
je pokretana akcija za obnovom toga spomenika, popularno zvanog Bjelovarac. Krajem 2004. (s datumom:
rujan 2003.) objavljen je apel 57 graana Ponovljen apel za obnovu spomenika Bjelovarac Vojina Bakia,
a uz taj su tekst na dvije pune stranice dane i informacije o spomeniku i sudbini djela Vojina Bakia. Koliko
mi je poznato, do danas od obnove toga spomenika nije bilo nita. Usprkos tome to su meu potpisnicima
vrlo znaajna imena, meu ostalima i predsjednik Republike Stipe Mesia i gradonaelnica Bjelovara ure
Adlei, nisam naao informaciju o reakciji Ministarstva kulture o tome!

54

Knjiga 42.indd 54

2.7.2012. 17:26:45

gusti korov i ipraje. Luketiev spomenik stajao je na svom mjestu jo 1993. godine. Onda
je pod njega struno postavljen eksploziv, tako da od visoke eline skulpture nije ostalo ba
nita, ak ni temelji.
Iako eksploziv unitava svaki trag prolosti, erozija se pospjeuje i na neizravan nain.
Jedan naoko malen, ali izrazito poguban sluaj iz sela Kamenska ini mi se osobito indikativnim. Na glavnoj cesti, u neposrednoj blizini odvojka koji vodi prema mjestu na kojemu
je neko stajalo Bakievo remek djelo hrvatske skulpture, postavljen je drugi spomenik. To
skromno obiljeje nema apsolutno nikakvu umjetniku vrijednost. No, ono podsjea na ubijene u Domovinskom ratu. Ali, i na jednog ubijenog hrvatskog vojnika koji je ba ovdje stradao davne 1944. godine. Tko je taj hrvatski vojnik i kakve se veze nastoje uspostaviti izmeu
njega i stradalih u Domovinskom ratu, moe se samo nagaati.40

PRILOG 2.
Juraj Hrenjak (ur): Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj
Uvodne napomene
Nakon pobjede nad faizmom i osloboenja 1945. godine preivjeli antifaisti su smatrali
svojom dunou da i putem razliitih spomen obiljeja sauvaju sjeanja na one koji su pali
za slobodu.
U razdoblju od 1941 1990. u gradovima i selima irom Hrvatske podignuto je oko
6.000 spomen obiljeja mladiima i djevojkama, antifaistikim borcima i organizatorima
ustanka koji su pokoeni u tekoj antifaistikoj borbi kao i onima koje su nevine, po poljima
ili na pragu njihovih domova, u logorima, zatvorima i zbjegovima poubijali faisti.
Graditelji spomenika, bista, ploa i spomen kosturnica stvarali su spomenik slobodi
gradova i sela Hrvatske, slobodi i pravu mladosti, slobodi ovjeka na rad i stvaralatvo u
miru. Nema ni jednog jedinog spomen obiljeja na kojem nije uklesana rije sloboda. I to ne
samo rukom i dlijetom velikih majstora kulture, nego i nezgrapnim rukama seljaka, radnika
i ribara.
U kamenu su s imenima uklesani i ideali za koje je ginula mladost onog vremena. U
kamen je uklesana i poruka ivima: Ovdje smo stali mi ispunjavajui dug prema slobodi a
vi nastavite braniti slobodu ovjeka, braniti pravo na ivot svakog ljudskog bia.
Podiui spomen obiljeja i na druge naine, opinske udruge saveza antifaistikih
boraca Hrvatske njegovale su sjeanja i uvali pijetet prema osobama koje su pale u borbi
protiv faizma, obiljeavali znaajne dogaaje iz razdoblja antifaistike borbe. Istovremeno
su brinuli za preivjele antifaistike borce kojima su briga i skrb bili neophodni.
Takva statutarna obveza i uloga lanstva i organizacija saveza antifaistikih boraca
uspjeno se ostvarivala od zavretka II svjetskog rata sve do 1990. godine, dakle punih 45
godina. Tada je, meutim i poeo najei napad neofaista (nakon II svjetskog rata) na antifaizam u Hrvatskoj. Poelo je ruenje antifaistikih spomen obniljeja.
40
Kad sam u svibnju 2004. godine obiao nekoliko sela i zaselke u blizini Karlovca, na Kordunu, skupljajui
grau o unitavanju knjiga, naiao sam na zapanjujue primjere unitavanja obiljeja. Zainteresirani italac
moe informaciju o tome dobiti u lanku: Ante Leaja, Isjeak iz zloina iskljuivosti u Hrvatskoj 90-ih
godina, asopis Prosvjeta, broj 72 (682), decembar 2005., str. 58 67 (fusnota A. L.)

55

Knjiga 42.indd 55

2.7.2012. 17:26:46

Tko i zato je ruio antifaistike spomenike diljem Hrvatske od 1990. do 2000.godine


Na pitanje: Tko? odgovor je isti kao i na pitanja: Tko je u proteklom desetljeu tjerao antifaizam iz kolskih udbenika? Tko je unitavao knjige, muzika, likovna i druga umjetnika
djela, muzejske zbirke, arhivsku grau s antifaistikim obiljejima? Tko je uskratio socijalna i mirovinska prava antifaistikim borcima? Tko je sustavno u proteklom desetljeu irio
nacionalnu, vjersku i rasnu netrpeljivost meu graanima Hrvatske?
To su ostaci poraenih faistikih snaga iz inozemstva i njihovi sljedbenici iz Hrvatske.
To su faisti s U i mrtvakom glavom na kapi i u dui. To su oni koji se ni nakon 50 godina ne mire s porazom faizma. Ustaki emigranti i njihovi sljednici su iskoristili uspostavu
samostalne hrvatske drave 1990. godine, premda je nastala na antifaistikim temeljima.
Oni su se vraali u Hrvatsku s ciljem da produe ivot NDH. Napad na samostalnu Hrvatsku
dravu, od strane tada ve velikosrpske vojske (bive JA) iskoristili su tako to su se ukljuivali meu tisue rodoljuba iz Hrvatske i inostranstva u obranu domovine. Istodobno su se
smiljeno povezivali s istomiljenicima u zemlji i infiltrirali u organizacijske procese i javni
ivot nove hrvatske drave.
Uz ostale destruktivne aktivnosti silovito su se obruili na antifaistiku batinu sa ciljem da izbriu tragove svojih zloina (i zloine svojih faistikih gospodara), da unite povijesne dokumente koji ih optuuju i proklinju, da prekinu niti sjeana na svoja zlodjela i da
sprijee sjeanja na antifaistike borce i mjesta antifaistikih dogaanja. Taj svoj cilj su na
razliite naine, fiziki i materijalno ostvarivali kroz mehanizam novouspostavljene vlasti u
Hrvatskoj, naroito putem vojnih postrojbi, policije, dravnih resora, prosvjete, kulture ali i
u svim drugim oblastima javnog ivota.
Kakvu su Hrvatsku oni htjeli, pokazali su s faistikom ikonografijom (slikama Ante
Pavelia u uredima i kasarnama) isticanjem amblema U i NDH, faistikom terminologijom, frontalnim napadom na sve antifaistiko u Hrvatskoj s teitem na razaranje antifaistike spomenike batine.
Ti su neprijatelji slobode i demokracije htjeli od hrvatske drave uiniti crnu toku na
karti demokratske Europe (i u tome su 10 godina uspijevali). Pod njihovim utjecajem novouspostavljena vlast je napravila otklon od antifaizma, otvorila prostor neofaistima, tovie,
i sama se ukljuila (vie ili manje javno) meu napadae na antifaiste i antifaistiku batinu Hrvatske, negirajui tako svoje ustavom utvreno antifaistiko demokratsko opredjeljenje. U takvim razbuktavala se s ustake i etnike strane nacionalna, vjerska i rasna mrnja
(slino kao i 1941. godine). Napadali su antifaizam i orkestrirano su blatili antifaistike
vrijednosti.
Spomen obiljeja su im smetala jer rjeito i trajno svjedoe o borcima koji su i od njihove ruke ginuli u borbi protiv faistikog zla; jer veliaju borbu za slobodu, protiv faistike
okupacije ali i protiv istrebljivanja naroda zbog druge rase, nacije, vjere ili drugaijeg miljenja; jer govore da je borba za slobodu bila i borba protiv ustaa koji su sluili i pomagali
faistikom okupatoru da zadri okupirani teritorij i koji su s njim zajedno vrili genocid nad
vlastitim graanima. Spomenici potvruju da je narodnooslobodilaka borba bila i zauvijek
e biti najvelianstvenija stranica u itavoj povijesti hrvatskog naroda, kojoj se divio i koju je
odobravao cijeli demokratski svijet. Ta je borba sluila svim generacijama ljudskog roda ija
sloboda jest ili e biti ugroena. U spomenike je uklesano da je narodnooslobodilaka borba
po herojstvu njenih boraca i po djelima naroda obiljeila herojsko vrijeme Hrvatske od 1941
1945. godine. Zato su im smetali i zato su ih ruili zakleti neprijatelji slobode.

56

Knjiga 42.indd 56

2.7.2012. 17:26:46

Pojedinani napadi na antifaitika spomen obiljeja, premda rijetko dogaali su se i


prije 1990. godine. Poznat je sluaj miniranja spomenika narodnim herojima te idovskih
grobova i grobnica na Mirogoju. Spomenk palim borcima u Vrgorcu minirao je (po vlastitom
priznanju) 1987. godine emigrant, kasnije general HV Ivan Andabak. Meutim, frontalni napad na antifaistika spomen obiljeja poinje 1990. godine s pojaanim intenzitetom 1991.
do 1995. godine. Ruenje je nastavljeno i dalje, ali pod pritiskom hrvatske i meunarodne
javnosti odvijalo se preteno nou ili u nenaseljenim mjestima.
Uvaavajui razliite okolnosti i sluajeve kao i injenicu da se ovaj vandalizam nad
spomenikom antifaistikom batinom Hrvatske ne moe pripisati HV-u tj. hrvatskim braniteljima, ni svima koji su iz inozemstva puni ideala doli braniti Hrvatsku, ni onima koji su
kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, te Kosova naselile pojedine krajeve Hrvatske, ali isto
tako se ne moe negirati injenica da su faistike grupe i pojedinci, ekstremni nacionalisti i
klerikalci, rasisti iz redova HV-a, policije i lokalne vlasti HDZ-a ruili antifaistiku batinu
pod zatitom pojedinaca iz vrhova vojne i civilne vlasti Republike Hrvatske. Da se je namjerno i sustavno djelovalo govore i sljedee injenice:
Prvo, od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je prema nepotpunim podacima srueno,
oteeno, oskvrnuto ili uklonjeno od pogleda graana 2.964 spomen obiljeja meu kojima
je 731 spomenik i druga spomen obiljeja koja predstavljaju uz pijetet prema rtvama i humanistike vrijednosti za lokalne sredine, za obitelji, za potomstvo. To se vidi i po tome to
je veliki broj ploa i bista, pred unitenjem sklonila obitelj ili udruga saveza antifaistikih
boraca. U Dalmaciji je npr. od 1.030 spomen obiljeja srueno ili oteeno 482 ili blizu 50%.
U bivoj opini Makarska ruenje je bilo 100%.
Drugo, analize sruenih i oteenih spomen obiljeja pokazuju redoslijed i estinu napada. Tako su do temelja razorena:
a) spomen obiljeja koja svjedoe o ubijanju Srba od strane ustaa;
b) spomen obiljeja koja svjedoe o ubojstvima i drugim zloinima faistikog okupatora
(talijanskog i njemakog) nad Hrvatima;
c) spomen obiljeja koja govore o ubijanju idova;
d) obiljeja koja govore o ulozi Komunistike partije i pojedinih istaknutih organizatora
NOB-a, lanova Komunistike partije;
e) sva obiljeja koja veliaju Tita kao organizatora antifaistikih snaga i pobjede nad faizmom;
f) spomen obiljeja koja veliaju bratstvo i jedinstvo hrvatskog, srpskog i drugih naroda kao
zalog pobjede nad faizmom;
g) ustaki ekstremisti ruili su i ona spomen obiljeja koja su podignuta hrvatima i Srbima
rtvama etnikih zloina (Dalmatinska zagora i drugdje);
h) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, pa i u gradovima i naseljima gdje su graani pruali jaki otpor ruenju spomenika svojim oevima i djedovima sa spomen obiljeja skidane
su petokrake zvijezde;
i) u srpskim selima openito, a naroito onima koji okruuju sredite s hrvatskom veinom
kao to su: Slunj, Gospi, Petrinja itd. pojedinci iz Hrvatske vojske, policije ili uz njihovu
pomo i zatitu: rue, miniraju itd. sva spomen obiljeja. Gdje to nisu mogli, razbijaju ploe
s imenima rtava, urezanima u kamen, tucaju slova, premazuju ih bojama koje tekst ine
neitljivim. Ostavljaju svoju faistiku legitimaciju crtanjem kukastih krieva, ispisivanjem
U, NDH, AP, HOS, HDZ, itd.

57

Knjiga 42.indd 57

2.7.2012. 17:26:46

Prenamjena spomenika falsificiranje povijesti


Izmeu desetine primjera uzimam samo primjer titara (slino je bilo i u Babinoj Gredi)
mjetani su podigli spomenik za poginule borce i civilne rtve. Na vrhu spomenika je bila
petokraka zvijezda. U travnju 1999. godine sa spomenika je skinuta zvijezda a na spomenik
je postavljena ploa s tekstom Spomen Hrvatima to neporaeni padoe da bi Hrvatska ivjela. Na plou je stavljen kri i hrvatski grb.
Zato da bi Hrvatska ivjela palo je od 1941 1945. uz Hrvate i mnogo Srba, Maara,
eha, Slovaka i drugih, uz katolike pali su pravoslavci (iji kri je neto drugaiji od kria
na gornjem spomeniku), muslimani (koji imaju drugaije simbole) i agnostici. Svi oni su
imali zajedniki simbol zvijezdu, znak slobode, koja ih nije dijelila ni po naciji, ni po rasi,
ni po vjeri. Naprotiv, ujedinjavala ih je u borbi za jedinstvene ideale! Slobodu openito i
za slobodu Hrvatske posebno. I u Domovinskom ratu od 1991 1995. godine za slobodu
Hrvatske su se borili i pripadnici drugih naroda (Maari, esi, Slovaci, Muslimani, pa i Srbi)
i pripadnici drugih religija i agnostici. Ne smije se u ime pravde, asti i potenja veinskog
hrvatskog naroda taj doprinos odbaciti to ine svi oni koji kidaju i bacaju petokrake zvijezde
sa spomenika.
U naseljima u kojima graani nisu dali da se rue spomen obiljeja s imenima njihovih
oeva , sinova i keri koji su poginuli u antifaistikoj borbi, faisti su pored skidanja i razbijanja zvijezda i stavljanja hrvatskog grba i kria na spomenike, vrili i druge prenamjene.
Tako npr. umjesto Palih u NOB-u stavljaju novu posvetu: Pali za Hrvatsku, kao da i oni
pali u NOB nisu pali za slobodu Hrvatske. Na drugim mjestima rue partizanske spomenike
i na njihovom mjestu diu nove Borcima Domovinskog rata (Orahovica). Na mjestu razbijene i skinute ploe stavlja se nova s istim imenima ili bez imena s natpisom: Palim za
Hrvatsku od 1941 1945. godine itd.
Prenamjena kao i ruenje, oteivanje, uklanjanje i oskvrnue spomenika, spomen ploa i grobnica antifaistima bilo s nacionalnim (nacionalistikim) bilo s vjerskim, rasnim ili
ideolokim predznacima jeste faizam i zlonamjerno falsificiranje povijesti i istine o jednom
vremenu.
Monografija o sruenim spomen obiljejima u Hrvatskoj
Savez antifaistikih boraca Hrvatske obraao se elnim ljudima drave i uzalud zahtijevao
od aktualnih vlasti da se to barbarstvo obustavi.
Kad upozorenja i protesti protiv brisanja antifaizma iz kolskih udbenika i ruenja
spomenika nisu dali rezultate, (a stotine spomen obiljeja je i dalje nestajalo), Predsjednitvo
SABA Hrvatske je odluilo 1991. godine, u skladu sa Statutom SABA-a koji nalae ouvanje antifaistikih vrijednosti, da se putem dokumentiranog monografskog opisa poruenih,
oteenih i sklonjenih spomen obiljeja:
- sprijei brisanje iz pamenja (to je bila namjera faista) sjeanja na imena i djela antifaistikih boraca, rtava faizma i mjesta stvaranja antifaistike povijesti Hrvatske te da se
ostavi mladim naratajima vjerni dokument o tome da je postojalo do 1990. godine ono to je
uniteno od 1990. do 2000. godine;

58

Knjiga 42.indd 58

2.7.2012. 17:26:47

- upozna hrvatska (i ira) javnost s razmjerima ustako-faistikog vandalizma nad spomenikom antifaistikom batinom i s negativnom politikom dravne vlasti prema povijesti
naroda Hrvatske i
- shvati opasnost kakva prijeti konstituiranju hrvatskog demokratskog drutva ne bude li
u stanju suzbiti faistiko divljanje oduzimajui mu prostor djelovanja u javnom ivotu
Hrvatske.
Nakon viegodinjeg rada opinskih i upanijskih udruga SAB-a i Predsjednitva SAB-a
Hrvatske, uz velike objektivne tekoe (minirana podruja i putevi, opustjele regije) i nesklonost suradnji lokalnih vlasti (ak i onda kad se nakon 3. sijenja 2000. godine demokratizirala
vlast na republikoj razini) nedostatak financijskih sredstava za tako veliko djelo, dovreno je
prikupljanje podataka i pripremljena graa za monografiju, pod naslovom Ruenje antifaistikih spomen obiljeja u Hrvatskoj 1990 2000. godine. (str. XI XIII)

Posvetio sam ovoliko prostora unitavanju spomenike batine jer je, kao
simbolikoj manifestaciji iskljuivosti, a kao izraz toga i unitavanju knjiga i
unitavanju spomenike batine svrha bila i jo uvijek jest ista ubijanje sjeanja, a na te se zloine nije reagiralo41, nego se preuivanjem i propustom
sankcioniranja u njima barem neizravno sudjelovalo, ako ih se ba uvijek nije i
izravno poticalo.
Izmeu brojnih primjera izdvajam jo i dvije izjave koje ponajbolje govore o
meritumu ponaanja, te tek dva primjera koja se istiu svojom bizarnou.
U razgovoru s novinarom Borisom Raetom, povodom svog dokumentarnog
filma Udar na sjeanje, prikazanog 20. 6. 2001. godine na HTV, Bogdan ii
je rekao sljedee:
I sudstvo, i policija, i svi ostali pretvarali su se da nita ne znaju. Ne znam je li od tri
tisue sluajeva neki od njih procesuiran, ali ako i jest, stvar nije sankcionirana, nije dovedena do kraja. Vlast je moda katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj
liniji ve i time to ih nije kanjavala. Ruenje kulturno-povijesnih spomenika podrazumijeva, inae, krenje bar tri zakona. No za takve sluajeve zakoni nisu vrijedili. (...) Dodao
bih jo da me silno potresao strah ljudi od tih problema. U malim lokalnim sredinama ljudi
se panino boje o tom govoriti. Nakon snimanja, ili uzimanja izjava od njih, mnogi su trali za nama i molili nas da im nigdje ne spominjemo ime jer e imati problema. Neki su
ak strahovali i za svoj ivot. To strahovito deprimira. Taj je strah i dalje prisutan u nekim
sredinama u Hrvatskoj.

A biva ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki kae: Gledala sam prije nekoliko dana iiev film o unitavanju spomenika NOB-a i to je strano. Nisam
znala ni za knjige, iako neznanje nikoga ne ekskulpira, ali ne moete znati sve
Postoji jedan izuzetak koji govori da su nadleni organi mogli, ako su htjeli, reagirati na unitavanje
spomenika. Rije je o brzoj reakciji u poznatom sluaju miniranja Augustinieve skulpture marala Tita
pred njegovom rodnom kuom u Kumrovcu u noi 26./27. 12. 2004. Osim javnih reagiranja u medijima,
reagiralo je Ministarstvo kulture osudom tog vandalskog ina i najavilo hitnu obnovu spomenika, a oglasio
se i predsjednik Vlade. Spomenik je doista obnovljen, ali radi se o presedanu. Od velikih obeanja o istrazi i
privoenju poinitelja miniranja nije bilo nita.
41

59

Knjiga 42.indd 59

2.7.2012. 17:26:47

(...) Odgovorno tvrdim da pod mojom kontrolom nita nije uniteno.


Bizaran primjer je nasilje nad spomenikom Ratka Petria u Velikoj Gorici.
Po direktivi upnika Ante Rotima uklonjen je spomenik u obliku stabla koje je
imalo est grana, jer su te grane upnika neodoljivo podsjeale na est republika
Jugoslavije(!)42
O ubijanju sjeanja bizarno govori i nedavni neuspjeli pokuaj da se
jednoj ulici u Dalju, zapravo dijelu ulice, dade ime svjetski poznatog Milutina
Milankovia, koji se tu rodio. Miljenko Jergovi je to dobro prikazao u lanku
Genij o kojem ne smijemo nita znati, Jutarnji listod 10. 6. 2009.:
Prilog o jednoj daljskoj ulici vie je puta emitiran, pa je nakon par dana snimljen i novi.
Zapamtili smo ime branitelja po kojem se ulica zove, ali svi ti domagoji burii i sve te tonice
eljuske nekako nisu nali za shodno da nam kau tko je bio taj Milutin Milankovi, ijim su
imenom daljski Srbi provocirali svoje susjede Hrvate... Bilo bi lijepo doivjeti svojim roenim nekoga tko je prije sedamdeset godina predvidio kakvo e danas biti vrijeme na Marsu.
Neki tu bliskost mogu osjetiti, a neki ne. Ostaje nam matematiki neprovjerljiva nada kako
su ovi drugi ipak malo nesretniji. Svake veeri kad pale svjetlo pomisle da je Srbin izmislio
struju, a nigdje Poglavnika da nam vrati mrak.43

Dalekoseno vana je, stoga, konstatacija Ravnatelja policije Ranka Ostojia


(vidjeti njegov razgovor s Ivicom ikiem, Feral Tribune 4. 1. 2003.) o ...
kontinuitetu tri tisue miniranih spomenika... a da nijedno ruenje nije sankcionirano, pa se postavlja pitanje zato sankcija nije bilo.
Ignoriranje zloina unitavanja spomenika i u najnovije doba pokazuje se u
vie navrata. Navodim dva primjera koja to zorno pokazuju.
U Jutarnjem listu od 16. 2. 2006. iziao je lanak Vite Peria imun
Anui iz revolta sruio spomenik djedu, heroju iz NOB-a:
imun Anui, unuk narodnog heroja iz NOB-a Tadije Anuia, revoltiran, kako je
rekao, odnosom gradske vlasti prema djelu njegova djeda, sruio je postolje na kojem je
stajalo djedovo poprsje odliveno u bronci. Spomen-poprsje nalazilo se ispred bive vojarne
42

Vidjeti Feral Tribune, 23. 6. 2001.

I ovaj primjer pokazuje da u nacionalistikom stampedu nisu bili metom jedino spomenici. Mijenjana
su imena ulica, trgova, institucija, pa ak i brojni, historijski ustaljeni toponimi, na to je Svetozar Livada u
nekoliko svojih napisa ukazivao. Karakteristian i niim opravdan je postupak promjene imena Vrginmost u
Gvozd, ili promjena naziva sela Partizansko arite u Hrvatsko arite (opina Krnjak). Tjednik Novosti
(od 27. 3. 2009.) donosi lanak Filipa kiljana Mjesta u virovitikoj i slatinskoj Podravini koja su tijekom
devedesetih dobila podobna imena primjer ireg podruja Podravska Slatina, gdje je promjenjeno vie
od 30 naziva sela. U lanku se kae: ... imena pojedinih mjesta koja su bila naseljena srpskim pravoslavnim
stanovnitvom podsjeala su lokalne politiare na injenicu da u njima ive ili su ivjeli Srbi. Dakako, ta injenica devedesetih nije bila dobrodola i stoga su veini takvih mjesta, od kojih je jedan dio nastao poetkom
20. stoljea naseljavanjem solunskih dobrovoljaca tijekom posljednjeg rata promijenjena imena. Jedina
svrha tog postupka je bila brisanje svega to podsjea na mrske Srbe. Nemamo, naalost, nikakav, a ponajmanje sistematski pregled mijenjanih toponima.
43

60

Knjiga 42.indd 60

2.7.2012. 17:26:48

JNA u Sinju koja je nosila ime Tadije Anuia, a sada je objekt HV-a. (...) Otiao sam kod
gradonaelnika i pitao to Grad namjerava uiniti s devastiranim spomen-obiljejem. Svaki
dan sam tom ulicom prolazio na posao i poelo mi je smetati to ruglo, kao to mi je smetala
i nedavno uklonjena ustaka ploa na zgradi Alkarskih dvora. On je rekao da e se ukloniti,
ali prolo je neko vrijeme i nita se nije dogodilo. Stoga sam odluio sruiti postolje. (...)
imun kae kako je u jednom trenutku bio toliko ljut da je htio politi bojom nedavno postavljeni spomenik fra Pavlu Vukoviu, jednom od junaka obrane grada Sinja u povijesnoj bitci
protiv Turaka. Naravno da to nisam napravio jer mi odgoj ne doputa, ali sam samo htio
ukazati na licemjerje ovoga grada i ovih ljudi, koji svoje heroje slave i bacaju u blato prema
potrebi ogoren je imun.

Postavlja se pitanje: zar je i moglo biti drugaije u sredini u kojoj je HDZ-ova


garnitura due od desetljea arila i palila, pa uz ostalo i demonstrativno postavila spomen plou na zidu Alkarskog doma u spomen kvislinkoj, ustakoj vojsci?
Ta je ploa konano skinuta tek promjenom lokalne vlasti, ali se neometano kooperila due od jednoga desetljea.
I jo jedno pitanje. Nije li ovaj primjer iz Sinja, nakon svega to sam do sada
naveo u tekstu ovoga poglavlja, takoer ilustracija ope klime, stava i postupaka
u Hrvatskoj 1990-ih prema onome to se smatralo i smatra nepodobno ili ne
nae?!
U Zagrebu je na slino postupanje sa spomenom na rtve ukazao Saa Blagus
u tekstu: Obljetnica prosinakih rtava (ZamirZine, 29. 12. 2008.):
Prolo je 65 godina od ustakog zloina poinjenog 20. prosinca 1943. godine, nad
esnaest talaca, tu blizu, neposredno iza tramvajske stanice u zagrebakoj Dubravi. Taj je
sluaj od paradigmatskog znaenja za stanje anti-duha koji se usidrio, ovdje meu nama, ve
1990. da bi s vremenom postajao sve djelatniji i moniji.
Tokom strahovlade ustake NDH na tisue je graana Zagreba nalo smrt u elijama za
muenje ustakih zatvora, na stratitima u okolici Zagreba (maksimirska uma, Dotrina,
uma Stupniki lug kod Rakovog potoka) ili u sabirnim logorima i logorima za likvidacije.
Pored tih mjesta koja su sluila za masovna ubijanja, zbog odmazde su ustae strijeljali i vjeali taoce i na javnim mjestima: u Dubravi, Vrapu, Jankomiru, Remetincu i Svetoj Nedjelji.
(...) Ti su spomenici nakon 1990. sistematski unitavani, a rijetka su od tih imena zadrana i danas u nazivima objekata i ulica. Provoena je sistematska politika zatiranja sjeanja
i istine o Narodnooslobodilakoj borbi. Ta se istina zatire i danas. Usprkos deklarativnog
zbornog pjevanja o antifaistikim korijenima Republike Hrvatske i organi vlasti i dan danas dre fige u depovima. ivimo u patolokoj, perverznoj dravi u kojoj se zlo ponovno
die, a zloin ponavlja. Zlo je od 1990. ponovno meu nama, a ustae i ustaoidi pokuavaju
ostvariti fiksaciju pobjede u Drugom svjetskom ratu (pa makar i nakon ezdesetak godina).
U tom je smislu sluaj prosinakih rtava vrlo pouan. On je paradigma onog to se ovdje
dogaa od 1990. godine. Postoje, naime, prosinake rtve, koje su danas podobne i one koje
to nisu.

Blagus ovdje govori o prosinakim rtvama od 5. 12. 1918. i onima od


61

Knjiga 42.indd 61

2.7.2012. 17:26:48

20. 12. 1943. i razliitom odnosu prema njima, pa konstatira: Dok se, dakle,
prosinakim rtvama iz 1918. daje veliki publicitet, dotle se svirepa ustaka
odmazda nad taocima od prije 65 godina, u prosincu 1943. u javnosti preuuje. Slijede zatim informacije o nainu tog preuivanja nakon 1990., preimenovanje Ulice prosinakih rtava u Aveniju Dubrava, preimenovanje imena gimnazije itd., a ...spomenik, (autorski rad Duana Damonje) i obelisk
vandalski su devastirani. Do dananjeg dana nita se tu nije promjenilo. Obelisk
uz rub nogostupa spomenute avenije je i nadalje u derutnom stanju s jasno
vidljivim oteenjem na vrhu, nastalim uslijed vandalskog razbijanja petokrake zvijezde. Desetak kvadratnih metara oko obeliska je neuredno i prljavo, a
sam obelisk je okruen stolovima oblinje krme. Spomenik rtvama ustake
odmazde, prvi apstraktni spomenik u Europi, sa statusom zatienog kulturnog
blaga, takoer je posve devastiran, prearan grafitima i prljavtinom, a natpisu
o tome, zbog ega je spomenik tu nema ni traga. Bit e da je uklonjen. Okoli
je takoer neureen, blatnjav i prljav. Spomenik i cijeli prostor oko njega izgledaju sramotno uvredljivo. To je dakako ciljano, da bi se pokazalo kako prolaze
izdajnici hrvatstva. To bi valjda imala biti svojevrsna ustaka poruga i poruka crvenoj bandi i komunistikim zloincima. Prosinake rtve su 1990.
umorene po drugi put, no taj se sramotan in odonda svake godine ritualno ponavlja. esnaestorica talaca ritualno su objeeni i ove godine, a po svoj prilici,
s obzirom na status antifaizma u Hrvatskoj, taj e se makabrini ples i nadalje
ponavljati bez kraja i konca.
Blagus zatim posebno spominje jednu od prosinakih rtava 1943. Bogdana
Ogrizovia i negatorski odnosu prema njegovu pedagokom i antifaistikom
djelovanju, s pravom konstatirajui da tako danas u Zagrebu ne postoji nita
to bi nas s potovanjem, zahvalnou i pijetetom podsjealo na prosinake rtve 1943., rtve jedne sumanute i perverzne ideologije pretoene u svakodnevnu
praksu takozvane NDH. okolnost koja zaista djeluje depresivno, ali izaziva i
ljudski opravdan gnjev.44
A o tom stanju duha koji se usidrio u Hrvatskoj 1990-ih svjedoi i zapis
sociologa Ive Kuvaia iz njegove knjige Sjeanja, izd. Razlog, Zagreb,
Tekst Sae Blagusa vrijedi vrlo paljivo proitati u cjelini. Komentari uz lanak izvanredna su dopuna
(npr. Igor Matutinovi svoj komentar poinje konstatacijom: Pohvala sveobuhvatnosti i britkosti teksta.).
Posebno istiem kratki komentar Milana Ogrizovia, sina pok. prof. Bogdana ne samo zato to daje dodatne,
a vrlo vane, informacije, nego to u cjelosti potvruje do koje je mjere ignorancija, ali i obezvreivanje,
antifaistikih stradanja prisutna u hrvatskom drutvu. A za tematiku ove knjige samo uzgred spominjem
da su i iz biblioteke, koja nosi njegovo ime, iene nepodobne knjige o emu e biti govora u Drugom
dijelu knjige.
O prosinakoj odmazdi 1943. italac e dobiti vrijednu i potresnu informaciju i iz knjiga: (1) Andrija
Kovaevi, Bijeg s vjeala, Disput, Zagreb, 2002. i (2) Zbornik sjeanja: Zagreb 1941. 1945., SSRN
Zagreba, Zagreb, 1982. 1984.
44

62

Knjiga 42.indd 62

2.7.2012. 17:26:48

2008., str. 171,172):


Na kraju ovih prisjeanja, koja su me provela kroz brojna mjesta i dogaaje, ponovo
sam se naao u svom kraju, gdje sam proveo ugodno djetinjstvo i dvije teke ratne godine.
Mnogo je toga palo u zaborav, a neki se dogaaji kao kroz maglu probijaju u sjeanju. Ima i
onih koji su tako vrsto utisnuti u pamenje da ih se ne moe ni izbrisati ni potisnuti. Takav
jedan dogaaj tie se mlade ene, partizanke Reje. Nju su krajem Drugog svjetskog rata, na
podruju omike opine, ustae iznenadile i zarobile s jo dvojicom partizana. Partizane su
odmah ubili, a partizanku Reju silovali, izuli, vezali konopom, i okolo vodali s natpisom
kurva da bi je, nakon nekolio dana muenja, zaklali i ostavili na pustom mjestu uz cestu
izmeu Zveanja i Seoca. Tu su je ljudi nali i pokopali. Poslije rata na tom je mjestu podignut skroman kameni-spomen u koji je bila ugraena fotografija mlade partizanke. Mnogi
bi se prolaznici zaustavili kod tog spomenika na kojem je uvijek bilo svjeeg cvijea. I ja
sam to redovito inio, sve do raspada Jugoslavije, kada je i to spomen-obiljeje doivjelo
istu sudbinu kao spomen-obiljeje s mozaikom Joke Kneevia u centru Omia. Prostaki je
minirano i devastirano, no kako se i nakon toga ugraena Rejina fotografija u plou odrala
u svom leitu, faisti su, oito u bijesu, ispucali na desetke metaka u oi i oko oiju te mrtve djevojke. Tragovi tog bijesa i danas su vidljivi. Na primjedbu da takvih sluajeva, pa i
mnogo stranijih od ovih koje sam naveo, ima mnogo u svim ratovima, rekao bih da iznosim
svoja sjeanja, a ova su mi najivlja, jer sam poznavao i Reju i Joku i mnoge pale drugove
s omike spomen-ploe. Osim toga, ovdje je rije o ponovnom ubijanju, to jest o javnom
sramoenju pobijenih ljudi. Pokuajte zamisliti da se to, to su ustae uinile Reji, dogodilo
nekoj osobi koju ste jako voljeli, vaoj sestri ili eni, i da su nakon pedeset godina ponovo
doli isti ili njima slini zloinci i uinili isto. Kako to okvalificirati? Radi se o postupcima
koji nas vraaju iz ljudskog drutva u divljatvo, a tiu se u prvom redu zajednice u kojoj
ivimo, jer ona ne doputa, a ne bi ni smjela dopustiti takve stvari. Sjetimo se Antigone i
njenog izbora: radije je pola u smrt nego da tijelo mrtvog brata ostavi nepokopano. A faisti
su u nas, im su osjetili da ih titi policija, u kratkom roku poruili ili devastirali vie od tri
tisue antifaistikih spomenika i spomen-obiljeja. Spremali su se da to uine i s onim najveim u Jasenovcu, to im do sada nije polo za rukom. Zato? Zbog nedostatka sredstava
ili hrabrosti? Ne bih rekao. Prije bih rekao da je po srijedi nasluivanje granice, na kojoj
prestaje tolerancija onih koji su ih do sada titili, to se pokazalo tonim, jer, kada su sruili
Titov spomenik pred njegovom rodnom kuom u Kumrovcu, vlast je smjesta reagirala, u
najkraem ga roku obnovila i postavila na isto mjesto. A nedavnom uspostavom Spomenpodruja u Jasenovcu svima je poslana jasna poruka da suvremeni svjetski poredak poiva
na antifaizmu, to se u prvom redu odnosi na Sjedinjene Amerike Drave i Evropsku uniju.
To znai da drave, kao to je naa, ako ele da ih se primi u Evropsku uniju, to moraju i te
kako potivati, i to ne samo na rijeima nego i djelima. Time je, na svu sreu, dobrano suen
prostor za djelovanje ekstremistima, zadojenim mrnjom i netrpeljivou koji su nas i uveli
u sve ove nevolje.

Vanost ovog prisjeanja nadilazi, dakako, pojedinani sluaj unitavanja


spomenika, jer jasno ukazuje da je rije o postupcima koji nas vraaju iz ljudskog drutva u divljatvo. Ima li se na umu usmjerenost, intenzitet i obuhvat ruenja spomenike batine moe se pouzdano zakljuivati o divljatvu prevrata

63

Knjiga 42.indd 63

2.7.2012. 17:26:49

s kojim smo se suoili u Hrvatskoj 1990-ih.45


Ovdje citirani napisi ne scrpljuju sve to je o unitavanju spomenike batine, naroito one posveene
NOB-u, pisano. Upuujem itaoca i na lanak Rade Dragojevia. Novosti u posjedu izvjetaja Komisije za
zbrinjavanje spomenika i odluke opinskog vijea Gline o uklanjanju antifaistikih spomenika u glinskom
kraju, Novosti, 14. 8. 2009. (str. 8 i 9); na lanak Marinke Arneri, Zato ruite? (o ukidanju postave o NOB-u u Muzeju grada Korula, u citiranoj knjizi: Razaranje spomenika kulture na tlu nekadanje
Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd, 1997., str. 57); na lanak Dragana Bonjaka, est godina od uklanjanja spomenika palim borcima i rtvama faizma u Vukovaru. Tumanova bista na trg, spomenik NOB-u
u dvorite Komunalca, Tjednik Novosti, 10. 4. 2009. te na lanak Jasne Babi, 90-ih su ih ruili, sad
ih vraaju. Partizanski mar za EU, Globus, 27. 11. 2009. A o ruenju Augustiievog spomenika u Srbu
vidjeti izjave u tjedniku Novosti 24. 7. 2009., na str. 15 i 16.
Nemam dostup pisanom nalogu (okrunici) vie instance iz 1991. godine, prema kojemu je zahtjevano da
se iz muzeja odstrane posebni postavi o partizanskom pokretu, ili NOB-i, ali sam informaciju o postojanju
naloga dobio od kustosice jednog od muzeja na podruju bive opine Korula koja je po tom nalogu postupila,
nevoljko dodue. A godinama nakon toga informaciju da je takav nalog postojao potvruje jedna uzgredna reenica u tekstu Luke Braila: In memoriam: Boko Konar (1924. 2012.). Muzealac koji je zaduio Rijeku
(Novi list,13. 4. 2012.) o ... novoj stvarnosti 90-ih kada su u Hrvatskoj zatvoreni svi muzeji narodne revolucije, pa i rijeki. U gradu Koruli je, primjerice, odmah odstranjen postav o NOB-i na podruju bive opine
(obimom i sadrajem dodue skroman, ali je takav bio prije svega zbog nemara onoga tko je vodio Muzej) uz
obrazloenje o pomanjkanju prostora. A do tada je godinama bilo prostora, a postav, kakav-takav, bio dostupan
posjetiocima! Na odstranjenje postava reagirala je Korulanka (i partizanka, pukovnik inom) Marinka Arneri
biljekom u tjedniku Feral Tribune, ali se nije nita promijenilo. Istovjetnu je opasku, naslovljenu Zato
ruite?, Marinka Arneri iznijela nekoliko godina kasnije i na skupu o unitavanju spomenika u Beogradu krajem 1997. godine: 1. Dana 15. maja 1992. zatekla sam se u gradu Koruli. Naime, 15. maj je meunarodni
dan muzeja. Obila sam Gradski muzej Korula. Sve je na svom mjestu, samo je prostorija s eksponatima iz
NOB-a otoka Korula zakljuana. Pri izlasku iz Muzeja zapitala sam zato?! Rekli su mi da je to davna prolost.
Znai, partizanska borba od 1941. do 1945. godine opet je davna prolost. Pitam se da li su muzeji za uvanje
sadanjosti ili nae davne prolosti? Da li je stara kuhinja moje bake iz 16 vijeka (nalazi se u tom muzeju u svojoj staroj formi nepromjenjena), sadanjost, a borba mladih partizana davna prolost. A u toki 2. pita se i o
razlozima ruenja bista narodnih heroja u Kragujevcu. (vidjeti u citiranoj brouri Razaranje spomenika kulture
na tlu nekadanje Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd, 1997., str. 57) Odgovor to ga je dobila, da je NOB
davna prolost, nikako nije bio lapsus korespondirao je politikoj klimi u Hrvatskoj 1990-ih, ali je bio i izraz politikantskih uvjerenja, kojima se rukovodila tadanja voditeljica Muzeja grada Korula. Evo njenog stava,
izraenog na samom poetku bedekera (za turiste) o Koruli (prevedenog na nekoliko jezika): Alena Fazini
(Stanka Kraljevi turistike informacije), Korula. Grad i otok, Turistika naklada d.o.o. Zagreb, Zagreb,
1997. Kratko poetno poglavlje Povijesni pregled na dvije stranice saima historiju grada duu od dvije
tisue godina, a zavrava ovim tekstom: Dalmacija dolazi pod austrijsku upravu i ostaje do kraja I. svjetskog
rata (1918. godine), ali tek 1921. godine pripojena je novostvorenoj dravi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
koja potom dobiva ime Jugoslavija. Nakon viestranakih izbora 1990. godine na referendum se stanovnitvo
Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglaena je samostalna drava Republika Hrvatska. italac e
lako zapaziti: nema razdoblja II. svjetskog rata, nema ni spomena drave koja je u tom ratu nastala, doima se
da je referendumom odlueno o izlasku iz Kraljevine, a takoer da do 1990. nije postojao neki oblik hrvatske
drave... Ukratko, razdoblje izmeu Kraljevine Jugoslavije i samostalne drave Republike Hrvatske ne
postoji, isparilo je: nije bilo rata, nije bilo okupacije, nije bilo nacifaistikih, ustakih i etnikih zloina, nije
bilo narodnooslobodilakog (partizanskog) otpora okupatoru i kvislinzima, nije postojala drava koja se zvala
najprije DFJ a zatim SFRJ punih pedeset godina ivota (vrlo burnog i historijski znaajnog) naroda na ovim
podrujima za Alenu Fazini nisu postojali!! Lijepi primjer savjesnog pisanja. Naravno da je za Alenu Fazini
partizanka Marinka Arneri, koja je prola sve velike partizanske bitke dok je Alena Fazini lojalno podravala
ustaki reim boravei za rata u Zagrebu, ili nepostojea injenica ili daleka prolost. Naravno da ovo nije jedini, niti najgori primjer plasiranja poluistina, neistina i falsificiranja povijesnih injenica! Kasnije u jo jednom
ukazati na tu poast amaterskog falsificiranja povijesti tokom 1990-ih godina. Nije onda nikakvo iznenaenje
da je Alena Fazini imala odluujuu ulogu i u skandalu poznatom kao bacanje knjiga u kontejner za smee
o emu e biti rijei u drugom dijelu knjige.
45

64

Knjiga 42.indd 64

2.7.2012. 17:26:49

III.
UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

a je unitavanja knjiga, tj. knjigocida, u Hrvatskoj 1990-ih godina bilo, nesporna je injenica. O njoj svjedoe javno objavljeni podaci, napisi, protesti,
izjave. Ali kad su se u buci ratnikih pohoda, nacionalistike euforije i fanfaronada o nunoj duhovnoj obnovi razmahali zloini, progonstva, izbjeglitva,
izbacivanja iz stanova, nacionalne i ideoloke diskriminacije itd., nije bilo lako
doi do rijei o problemu unitavanja knjiga i spomenike batine. To su bile
manje vane, manje strane ili manje uasavajue injenice u usporedbi s ubijanjima i razaranjima, ali ipak se javno dokumentirane injenice o unitavanju
knjiga ne smiju previati i pred njima zatvarati oi kao da ih nije bilo i kao da ih
nema. I samo preuivanje ili marginaliziranje46 vrijedno je panje koliko i samo
unitavanje. Razmotrit u u narednim poglavljima upravo te aspekte knjigocida:
njegovo poticanje i omoguavanje, formalno-pravni temelj njegova opravdavanja te pravne mogunosti sankcioniranja poinilaca.
Ni opirno pismo, to su ga preostali borci NOB-a u Koruli uputili Poglavarstvu grada 31. 5. 2002., kao ni
peticija 123 graanina Korule iz svibnja 2000. godine, u kojima uz ostalo trae ... da se obnovi postav o
NOB-u u Muzeju grada Korula postav to ga je na svoju ruku likvidirala tadanja ravnateljica Muzeja
Alena Fazini, a na to je upozorila Marinka Arneri nisu imali rezultata. Ni novo vodstvo Muzeja ne
pokazuje spremnost da taj akt iskljuivosti i averzije prema vrlo aktivnom ueu naroda otoka u NOB-u
ispravi, a vraanjem eksponata o partizanskom otporu okupatoru u redoviti postav Muzeja pokae potivanje
profesionalne etike.
46
O tome e biti rijei u drugom dijelu knjige prilikom prikaza sluajeva unitavanja knjine grae.
Ignoriranje je bila glavna metoda. Pored stava da su u pitanju pojedinani postupci ili ekscesi (stav
Ministarstva kulture, kako ga prenosi Davorka Vukov Coli u lanku Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno
drutvo, Zarez, 15. 10. 1999. i kako je izraen u saopenju HINA-e od 6. 4. 1998. Za osudu svaki neprimjeren postupak s knjigom) imamo i osudu nepravilnog postupka s knjigom ako se neto takvo dogodilo
(kondicional, dakle, nakon to je objavljeno mnotvo napisa s primjerima vidjeti stav HKD u Novosti
broj 17, listopad 2001.: Miljenje vezano uz sluaj Korula). Ipak treba ovdje upozoriti da se pojavila i
otra, beskompromisna osuda svakog spomena o tome da bi se unitavale knjige, posebno pak one tzv. srpske. To je lanak novinarke Mirjane Jurii, objavljen u Veernjem listu 23. 5. 1998., str.17 pod naslovom:
Kome slue izmiljotine o vandalizmu hrvatskih knjiniara. Knjige srpskih pisaca nitko ne baca s polica.
Glavni sugovornik novinarki je ravnateljica Knjinica grada Zagreba, Anka Kati-Crnkovi. Zanimljivo je da
Mirjana Jurii ne spominje ni jedan primjer javnog ukazivanja na unitavanje knjiga, nego openito tvrdi da
se (usprkos stanju u knjinicama) ...ipak...u odreenim hrvatskim (i nekim stranim) medijima povremeno...
pojavljuju prie o vandalskim postupcima hrvatskih knjiniara koji navodno hrpimice bacaju srpske (i druge
iriline) knjige u otpad.

65

Knjiga 42.indd 65

2.7.2012. 17:26:49

1. to je bio poticaj unitavanju knjiga i to ga je omoguilo


Unitavanje knjiga iz ideolokih razloga staro je koliko i sama knjiga. Iako je
iz literature poznat davni kineski sluaj, jo iz 213. p. n. e., kad je car in-ihuang-ti dao unititi sve one knjige za koje je smatrao da su nepodobne47, tek
se novovjekovlje moe podiiti da je u tome bilo najproduktivnije.48. Termin
progon knjige najee se povezuje s dvije pojave koje su snano obiljeile
novu eru s procesom iskorijenjivanja hereze svake vrste49 koji je pokrenula
Inkvizicija, a trajno je sauvan u dokumentu Index...50 te s nacistikim pokretom
za duhovnu obnovu njemakog naroda51, u ime ega su se knjige ritualno spaTermin nepodobna knjiga saima sve atribute koji se pripisuju nepoeljnoj knjizi: heretika, nepodobna,
nepotrebna, zastarjela, bezvrijedna, ideoloka, politiki opasna, tetna, nemoralna, uvredljiva, sramotna...Vei
dio ovih kvalifikacija bio je prisutan u Hrvatskoj 1990-ih. Mislim da nema potrebe obrazlagati razliku izmeu
stava da je neka knjiga nepodobna i kritikog stava prema sadraju neke knjige. Dok stav o nepodobnosti
knjige u pravilu vodi njenom unitavanju, ili, u blaem sluaju: cenzuri, tj. zabrani koritenja, odvajanju u
specijalne fondove itd., kritiki stav knjigu uzima kao predloak za razvoj spoznaje, znanja itd., bez obzira na
intenzitet (otrinu) i leksiku formu kritike. Smatram da nikako nije ni sluajno, ni neopravdano Johnaton
Green, autor knjige The Encyclopedia of Censorship (Facts on File, New York, 1990.) za poetni moto
uzeo izjavu Oscara Wilda: Ne postoji moralna ili nemoralna knjiga. Knjige su ili dobro napisane ili loe
napisane. To je sve.
47

48
Upuujem itaoca samo na jedan dokument, onaj Ujedinjenih nacija o unitavanju biblioteka u XX
stoljeu: Memory of the World: Lost Memory Libraries and Archives destroyed in the Twentieth Century,
prepared for UNESCO on behalf of IFLA by Hans van der Hoeven and on behalf of ICA by Joan van Albada,
UNESCO, Paris, 1996.
49
O Inkviziciji su napisane mnoge knjige. Upuujem itaoca na knjigu Emila Lucka, Torquemada i
inkvizicija u paniji, izdanje NOLIT, Beograd, 1933. Knjiga je prevedena s njemakog izdanja iz 1925.
godine. Navodei kvalitete knjige ipak je Pavle Bihaly naao za shodno da u predgovoru beogradskog izdanja
skrene panju na vanu manjkavost knjige: autor nije posvetio dunu panju obradi razloga koji su vodili nastanku inkvizicije. Znaajno je za nae razmatranje citirati zavrni stav Predgovora: Od poetka inkvizicije
pa do njenoga kraja, o inkviziciji niko nije smeo da govori, da pie, da objavi neku re ili neku sliku. Svi
pisani dokumenti bili su ljubomorno uvani, a kada je inkvizicija ukinuta spaljen je veliki deo dokumenata.
Strahovita mo inkvizicije bila je dakle tajna, tako da je u stvari ono to o njoj znamo samo mali deo one
jezovite stvarnosti.
50
Za potpuniju informaciju o Index... preporuam itaocu instruktivan lanak u AEL-u (American
Encyclopedia of Library and Information Science): Francis J. Witty, Index librorum prohibitorum,
Volume 11, str. 299 305. Autor je, uz osnovni izvor, naveo i reference koje mogu posluiti u prouavanju
tog svjetlog primjera represije slobodne ljudske misli.

Hildegard Brenner u knjizi Kulturna politika nacionalsocijalizma (prijevod s njemakog Silvija Bosner),
August Cesarec, Zagreb, 1992. opisuje kako se u Njemakoj u razdoblju 1932 1935./36. formirao koncept i oblici realizacije novonastale nacionalne kulture, a sastavnim je dijelom toga procesa bilo izluivanje
iz korpusa njemake kulture svega to su nacisiti smatrali da tamo ne spada, to je tijekom jednog desetljea
trovalo nacionalnu kulturu. Proces je poeo ienjem likovnih umjetnosti, irei se postepeno na ostala
podruja duhovnog stvaralatva, ukljuivao je ne samo unitavanje artefakata, nego i ljudi (brojni su ljudi
izbaeni s posla, mnogi su napustili Njemaku, a znaajan je broj otpremljen u koncentracijske logore), a
konano je oblikovan formiranjem Dravne komore za kulturu unutar Goebbelsovog ministarstva. Spaljivanje
knjiga 10. 5. 1933. pred Reichstagom bio je spektakularan dio posvemanjeg ienja nacionalne kulture, a
sam je Goebbels taj in pozdravio tvrdnjom da ...provala njemake revolucije oslobodila je put njemakom
51

66

Knjiga 42.indd 66

2.7.2012. 17:26:49

ljivale52. U oba ta sluaja unitavanje je pokuaj zatiranja kritikog miljenja,53


kad su istovremeno s knjigama, palili i autore ako su im bili dostupni, a
bilo je sluajeva da je Inkvizicija iskapala radi spaljivanja i njihove leeve.
Spaljivanje kao simboliki in inspiriralo je njemakog pjesnika Heinricha
Heinea da 1844. godine u svom spjevu Deutschland ein Wintermrchen
napie: Plamen lomae/Progutao je ovdje knjige i ljude/Pritom su zvonila
zvona/I pjevala Kyrie eleison54, a Thomasa Manna, da povodom nacistikog
biu... Dobro inite to u ovim pononim satima predajete plamenu zloduh prolosti... Iz ovih e se ruevina
pobjedonosno uzdii Feniks jednog novog duha... Htio bih itaocu skrenuti panju na termine: nacionalno,
bie naroda, novi duh, njemaka revolucija, komora za kulturu... uz poziv da obrati panju na slinu
terminologiju koja je u Hrvatskoj bila u modi naroito u prvoj polovini 1990-ih i da ne zaboravi da smo
unutar Ministarstva obnove imali poseban Odjel za duhovnu obnovu koji je, u svojstvu pomonika ministra,
vodio don Anto Bakovi.
U obimnom djelu enciklopedijskog formata: Chronik des 20. Jahrhunderts, Chronik Verlag im
Bertelsmann Lexicon Verlag GmbH, Gterslok/Mnchen, 1995., 15. dopunjeno izdanje, u dionici koja
obrauje razdoblje 1930. 1939. (napisao ju je dr. Peter Gdeke) daje se kalendar dogaaja u 1933. godini, a
pod datumom 10. svibnja je tekst: Na Goebbelsov poziv izveli su njemaki studenti golemo paljenje knjiga.
U noi je izgorjelo do 20 tisua knjiga od autora kao to su bili A. i S. Zweig, braa Mann, Remarque, Freud,
Proust i ostali. I toj temi odmah posveuje poseban lanak: Njemaka: stogovi knjiga u plamenu. Evo tog
teksta u cjelini:
10. svibnja. Na putu prema duhovnom usmjerenju javnoga mnijenja nacisti su u Njemakoj nastupali
sve otrije protiv brojnih istaknutih predstavnika nauke i kulture. Meu visokokolskim profesorima, koji
su bili upueni na dopust, bili su i dobitnici Nobelove nagrade Gustav Hertz i James Frank, svjetski poznati znanstvenik seksolog Magnus Hirschfeld, religijski filozof Paul Tillich, knjievni povjesniar Alfred
Kantorowitz i mnogi drugi. Iz Pruske akademije knjievnosti bili su, uz ostale, iskljueni Alfred Dblin,
Thomas Mann, Jakob Wassermann i Franz Werfel. Njihova su djela i djela drugih knjievnika i pisaca morala
biti kao prva odstranjena iz javnih biblioteka. Od konca svibnja 1933. nije tamo bilo vie ni knjiga Maxa
Broda, Liona Feuchtwangera, Egona Erwina Kischa, Heinricha i Thomasa Manna, Arthura Schnitzlera, Kurta
Tucholskog, Arnolda i Stefana Zweiga, Karla Marxa, Uptona Sinclaira, Berthe von Suttner i Anri Barbussea.
Njemaki univerzitetski gradovi kao da su se 10. 5. vratili u srednji vijek na njihovim trgovima plamtile
su lomae knjiga nenjemakih autora, koje su donosili fanatizirani studenti. U Berlinu je ovaj autodafe
bio organiziran na Trgu Opere, a u u njemu je uestvovalo 40.000 promatraa, njima se govorom obratio
Joseph Goebbels, koji je radosno najavio da je idovski intelektualizam konano mrtav. Samo su 10. svibnja tu studenti spalili do 20.000 knjiga. Mnogi su od autora na koje je time bila baena kletva ve napustili
Njemaku; neki su ak izvrili samoubistvo. Sve se to dogaalo uz blagonaklono promatranje javnosti.
Tekst sam citirao prema ekom prijevodu-izdanju Kronika 20. stoleti, Fortuna Print, Praha, 2000. eko
je izdanje dopunjeno kronikom dogaanja u svijetu sve do kraja 1999.
Saeti pregled nacistikog divljanja i unitavanja knjiga moe se nai i u tekstu na internetu: NAZI Book
Burnings, histclo.hispeed.com./country/ger/chron/20/iw/ng/ng-bookburn.html (str. 1 8)
Literatura o cenzuri i unitavanju knjiga veoma je opsena. Ja sam se oslonio na nekoliko novijih naslova:
1) Herbert N. Foerstel, Banned in the U.S.A. A Reference Guide to Book Censorship in Schools and Public
Libraries, Greenwood Press, Westport, ConnecticutLondon, 1994.; 2) Evelyn Adunka, Der Raub der
Bcher. Plnderung in der NZ-Zeit und Restitution nach 1945., Czernin Verlag, Wien, 2002.; 3) Werner
Tress, Wider den undeutschen Geist. Bcherverbrennung 1993., Parthas Verlag GmbH, Berlin, 2003.; 4)
Haig Bosmajian, Burning Books, McFarland, Jefferson, 2006.
52

Izraz kritiko miljenje koristim ovdje samo zato da naglasim da je rije o neemu to je nepodobno
upravo zbog svoje kritinosti. Dovoljno bi bilo rei ljudska misao, jer ona ako je zaista misao, tj misaonost,
eo ipso je kritina.
53

54
Heines Werke in Fnf Bnden, Zweiter Band, Aufbau-Verlag Berlin und Weimar, 1970., s. 102. Zahvalan
sam dr. Marini izmi-Horvat za pomo u pronalaenju Heineove formulacije i, naravno, za njen prijevod.

67

Knjiga 42.indd 67

2.7.2012. 17:26:50

spaljivanja knjiga u svibnju 1933. izjavi: Tko pali knjige, palit e i ljude55.
Heineove rijei su jeka ranijih stoljea, nakon to je Inkvizicija ve protutnjala
evropskim kontinentom, a Mannove su odaslane u budunost obiljeenu plinskim komorama i krematorijima i odjekuju kao opomena i danas. Spaljivanje
knjiga bilo je uvertira u kristalnu no, a ona pak dozirana eskalacija prema
konanom rjeenju, zatiranju svake razliitosti, jednoumlju i, u konanici, do
zloina neusporedivog s bilo im u povijesti.
Kao malo to u registru demonstrativnog ponaanja, unitavanje knjiga je
efektan izraz netrpeljivog stava, volje i raspoloenja dominantnih drutvenih
snaga56. Simboliki je to izraz iskljuivosti prema Drugome i drugaijem, kad se
iskljuivanje i negacija koriste kao indirektna metoda samoodreenja, odnosno
posredno artikuliranje nekog partikularno osobnog ili partikularno grupnog interesa i identiteta.
Iskazuje se medijskom manipulacijom informacijama, javnim verbalnim i
egzemplarnim fizikim nasiljem te osobito atakom na simboliku reprezentaciju
Drugog i drugaijeg.
Tim stanjima, i openito manifestacijama moi dominantnih drutvenih snaga, kao socijalnim patologijama bavi se socijalna psihologija, dakako aposteriorno, ali ako ve socijalnu patologiju nije jednostavno prevenirati, nuno ju je
barem dijagnosticirati i tako je utisnuti u kolektivnu svijest da kao osvjeteno
iskustvo bude zalog protiv recidiva.
Bez ikakve sumnje Hrvatska je u protekla dva desetljea57, proivljavala raBio sam, dakako, iznenaen kada sam krajem 1997. doao do lanka iz Novog lista od 12. 7. 1994.
i proitao naslov: Tko pali knjige, palit e i ljude. Tekst pisma je, kao svoj izraz neslaganja s iskazima
iskljuivosti, napisao graanin Anton Lukei iz Rijeke. Karakteristino je da je urednik (Novog lista) za
naslov iz teksta pisma izvukao upravo ovu izreku Thomasa Manna. Inae je pismo graanina A. Lukeia
svojim sadrajem, ali i nainom kako se suprotstavio odstranjivanju nepodobnih knjiga, za mene programatskog karaktera i zapravo je njime ukazano na sva bitna obiljeja fenomena unitavanja knjine grae u
Hrvatskoj 1990-ih. Smatram potrebnim u vezi s ovim pismom jo naglasiti: prvo, za mene je pismo bilo veliko ohrabrenje jer sam vidio da postoje ljudi koji vide svu nakaradnost motiva, a i uistinu me je zapanjilo da
reagiranja Ministarstva kulture i Hrvatskog drutva bibliotekara nije bilo. A mnogi bibliotekari, iako iskreno
zgroeni, smatrali su da je u datoj klimi nacionalistikog mahnitanja vrlo, vrlo opasno pokretati tu temu.
55

56
Unitavanje knjiga moe, dakako, biti i autonomni in pojedinca, ali unitavanje koje je sastavni dio politike, pa ima i sva obiljeja te politike, a proistjee iz socijalnog konflikta u drutvu, je onaj aspekt kojim se u
ovom radu bavim.
57
Terminom 1990. godine oznaavam razdoblje od 1990. kad je socijalni prevrat zapoeo do 2004.
kad su javno zabiljeena zadnja dva sluaja jedan poetkom godine (vidjeti seriju lanaka to ih je
izazvao prvi od njih, lanak Snjeane Mateji Na stotine knjiga iz vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektire, Glas Istre, 23. 2. 2004., Novi
list, 23. 2. 2004.), a drugi krajem godine (vidjeti lanak: Igora Lasia, Goebbels meu Hrvatima, Feral
Tribune, 3. 12. 2004.) Polovinom 2004. godine nastao je i prvi javni apel grupe 42 graanina da se koliko god je i gdje god je mogue utvrde, a zatim sankcioniraju postupci unitavanja knjine grae, upuen
kao Otvoreno pismo na etiri najvie dravne adrese (vidjeti informaciju u Novosti sedam dana od 21.
5. 2004. i 1. 10. 2004. godine). Razlogom za eventualno produljenje razdoblja na koje se odnosi termin

68

Knjiga 42.indd 68

2.7.2012. 17:26:50

dikalan socijalni konflikt kojemu je cilj bio drutveni prevrat, a pokrenuti tektonski poremeaji u ekonomskoj i socijalnoj strukturi drutva nisu se smirili do
danas. U sutini, ustaljenom terminologijom reeno, radi se o kontrarevoluciji58
jer je novouspostavljeni reim usmjeren na dokidanje svega to je karakteriziralo
i simboliki obiljeavalo prethodni reim revolucionarno uspostavljan od 1941.
do 1991. godine. U socijalnim previranjima uvijek se i ideoloki reinterpretiraju
historijske injenice te se utemeljuju drugaiji sistemi vrednota i njihova drugaija hijerarhija. Vri se, dakle, ideoloki prevrat pa je u tom kontekstu vano jasno rei da su se u Hrvatskoj 1990-ih godina, ak i izvan zona ratnog pustoenja,
knjige i spomenika batina unitavali svjesno i namjerno59. ak su se i motivi
takvog ponaanja permanentno i nedvosmisleno javno iskazivali kao nunost
konzekventnog usklaivanja s ciljevima legitimnog provoenja sveobuhvatne
duhovne obnove hrvatskoga naroda60. Duhovna obnova je podrazumijevala
1990-e godine moe biti i objavljivanje na engleskom jeziku tematskog broja asopisa Prosvjeta s naslovom: Special theme. Bibliocide Culturocide. When One Burns Books, One Will Soon Burn People
(zapravo je to neznatno izmjenjeno izdanje tematskoga broja izilog krajem 2003. godine Prosvjeta
broj 59, Novembar 2003.). Meutim, unitavanje knjiga, kao i medijske reakcije, dogaalo se i dalje: Kim
Cuculi u lancima u Novom listu 17. 10. i 18. 10. 2006., N. Grbai u Jutarnji list 31. 5. 2007. i
Tatjana Gromaa u Novom listu 3. 5. 2009. Inercija unitavanja ili diskriminacije nepodobnih knjiga
i nadalje je na djelu pa u u tekstu pod terminom 1990-e godine podrazumjevati cijelo razdoblje od
1990. 2010. godine.
Revolucija i kontrarevolucija su pojmovi koji se nuno povezuju samo s radikalnom izmjenom ekonomske strukture drutva, a ne s prevratima kojima je cilj tek preraspodjela utjecaja unutar iste paradigme.

58

Dokumentacija koja o tome govori predmet je ove knjige. Dominantno preuivanje te injenice od strane nadlenih ipak je srameljivo, uvijeno i eufemistiki moralo pod teretom injenica biti ponekad i
prekreno. Navodim ovdje ove primjere: Dragutin Katalenac, Narodne knjinice izmeu narodnog preporoda
i knjige za sve: osvrt na stanje fondova narodnih knjinica Slavonsko-baranjske upanije, VBH broj 3 4,1994.,
str. 58 60; Mirjana Vuji, Zatvoreni fond cenzuriranih knjiga u praksi jedne knjinice, VBH broj 3, 2000., str.
104; Jelena Mandari-Kolarik, Analiza otpisa knjiga 1997. godine u Knjinici Boidara Adije u Zagrebu, VBH
broj 3, 2000., str. 109 112. Raspravljajui o uspostavljanju manjinskih knjinica Bruno Dobri je u lanku
Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice u Puli, VBH broj 1 4, 1999., str.
23, vrlo jasno, ali samo u fusnoti 18., spomenuo unitavanje srpskih i irilicom tampanih knjiga, a to je ponovio
i 2010. godine u tekstu Knjinice Istarske upanije. Vodi, DBI, Pula, 2010. Pouno i izravno svjedoanstvo o
unitavanju knjiga je i agresivno nametanje teze o nepotrebnim, beskorisnim, stoga i suvinim knjigama to ga
nalazimo u knjizi Aleksandra Stipevia Sudbina knjige, Naklada Benja, Lokve, 2000., poglavlje Nepotrebne
i nekorisne knjige, str. 347 358, a posebno u njegovoj knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata III (poglavlja:
XV Nepotrebne knjige, XVI Knjige i rat i XVII tetne i zabranjene knjige), kolska knjiga, Zagreb, 2008.
59

Oficijelne naznake o potrebi duhovne obnove mogle su se uti u saborskim raspravama, ali tome slijedi programatski stav Franje Tumana, predsjednika Republike (naglaavam izraz programatski stav i
zbog izbora asopisa kome je dan), a koji citiram prema tekstu objavljenom u knjizi: Vladimir Lonarevi
(ur.), Za Boga i Hrvatsku dragu: 20 godina lista mladih MI: intervjui, Hrvatski katoliki zbor MI,
Zagreb, 1997. Duhovnu obnovu je forsirala i Crkva u Hrvata (vidjeti primjerice informaciju IKA-e 19.
3. 1998. Predavanje kardinala Kuharia za djelatnike i polaznike HUV-a, takoer i Hrvatska Biskupska
Konferencija, Priopenje s 10. plenarnog zasjedanja HBK, odranog u Zagrebu 18. 20. 6. 1996. Naglaena
je neodgodiva potreba duhovne obnove. Gost zasjedanja bila je ministrica kulture i porta Ljilja Voki.)
Da taj programatski stav nije bio tek tako izreen pokazuje i Savjetovanje o duhovnoj obnovi Hrvatske odrano u reiji Ministarstva obnove, tj. njegovog Odjela za demografsku i duhovnu obnovu. Voditelj savjetovanja i podnosilac uvodnog referata bio je notorni don Anto Bakovi, tada u funkciji pomonika ministra. Na
60

69

Knjiga 42.indd 69

2.7.2012. 17:26:50

odbacivanje sveg onog tereta iz prethodnog razdoblja koji je novom redu


stvari bio neprihvatljiv, suvian, neprimjeren nepodoban.
Dakle, u pristupu analizi fenomena knjigocida nuno je razumjeti kontekst.
Nije se tu radilo tek o posljedicama neke recimo prirodne katastrofe pa da se pristupa tehniki, statistiki, kvantificiranjem tete, a nije se radilo ni o izoliranim
inima duevno poremeenih ljudi, nego je na djelu bilo sistemsko ponaanje
izravno povezano s ideolokim nabojem prevrata, radilo se o fenomenu koji je
pratio osnovni tok prevrata i imao manifestno-simboliki karakter tog prevrata u
Hrvatskoj 1990-ih.
Ali podrobnije o prirodi, uzrocima i manifestacijama iskljuivosti bit e rijei u tekstu Iskljuivost bitno obiljeje hrvatskoga drutva 1990-ih godina.

2. Dva tipa unitavanja knjiga


U prevratu 1990-ih u Hrvatskoj, kao i na podruju cijele Jugoslavije, sve poinjene zloine pa tako i knjigocid treba ocjenjivati po karakteru, a ne tek po
pojavnosti.61 A pitanje je intelektualne savjesti i dunosti uti li se o tome ili ne.
savjetovanju je aktivno uestvovalo jo 60 ljudi, a rezultati (istupi, zakljuci, preporuke) objedinjeni su u knjizi: Duhovna obnova Hrvatske. Zbornik radova sa savjetovanja odranog u Zagrebu 11. i 12. lipnja 1992.
(ur. don Anto Bakovi, Zagreb, 1992.). Ta je knjiga zaista izvanredno svjedoanstvo vremena. A rezultati su
tog programatskog stava, od kojih se neki ilavo i ustrajno dre do danas, bili posebno vidljivi u obrazovanju vojske (vidjeti, primjerice, knjige to ih je izdao MORH: Za Hrvatsku, Zagreb, 1992. i Domovinski
odgoj. Prirunik za hrvatske vojnike, doasnike i asnike, II dopunjeno izdanje, ur. Ante Vukasovi, Zagreb,
1996.), ali i manifestacije toga: od naziva jedinica po ustakim zloincima, koritenja vojnih naziva NDH, faistiko-nacistikih pozdrava i izjava ministara, primjerice na Sinjskoj alki itd), a takoer i u redovitom obrazovnom sistemu, to je vidljivo u poplavi udbenike revizije povijesti i falsificiranja historijskih injenica.
Namee se pitanje tko je taj koji e definirati obnovu i to ga kvalificira i legitimira za takvo to, to su mu
kriteriji i koji je opseg, na kojim podrujima i treba li toj duhovnoj obnovi biti podvrgnut svaki pojedinac?
U tematskom bloku: Bibliokasti. Plamenom po memoriji, Cicero, broj 5, travanj 1999., u lanku
Bakljada malog doktora, str. 12, arko Pai, posebno raspravljajui i o nacistikoj sintagmi duhovna
obnova, uz ostalo kae: Nema tog luaka s pretenzijama na boanski rtvopis povijesti koji nee iziskivati
vlast u ime naroda a da ne pozivlje na duhovnu obnovu.
61
Namjerno izostavljajui lankeFeral Tribunea, ali i brojne druge lanke iz periodike, navodim samo
nekoliko radova:
- Dejan Jovi, Jugoslavija drava koja je odumrla. Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974 1990),
Prometej, Zagreb, 2003.
- Mark Thompson, Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, HHO, Zagreb, 1995.
- Grupa autora, Mediji i rat, Mediji, Beograd, 1999.
- Gordana eri (ur.), Intima javnosti, Edicija Re, Beograd, 2008.
- Nikola Viskovi, Sumorne godine. Nacionalizam. Bioetika. Globalizacija, Feral Tribune, Split, 2003.
- Ivo Banac, Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.
- Branko Horvat, Kakvu dravu imamo, a kakvu dravu trebamo?, Prometej, Zagreb, 2002.
- Darko Petrii, 1) Kriminal u hrvatskoj pretvorbi. Tko, kako, zato, abakus, Zagreb, 2000.; 2) Hrvatska
u mrei mafije, kriminala i korupcije, Argus media, Zagreb, prosinac 2009.
- Stipe uvar, Hrvatski karusel. Prilozi politikoj sociologiji hrvatskog drutva, Drugo proireno izdanje,

70

Knjiga 42.indd 70

2.7.2012. 17:26:50

Tako veliki eki mislilac Karel Kosk, razmatrajui proturjeja u poimanju


traginog u suvremenoj epohi, u svojoj studiji Stoljee Markete Samsove62
upozorava:
Sofoklova Antigona i mogua moderna Antigona podudarne su u tome da iskorauju
iz uteeg i zastraujueg pritiska, iskau iz reda63 i stojei tako osamljene izvan reda postaju
linosti izvanredne. Iskau iz reda, da bi progovorile i postupale protiv onoga, to dre da je
zlo reda.
Moderna Antigona ima jedno oko vie (ein Auge zuviel). Moderna Antigona ima jedno oko vie zato to ostali mire na jedno oko ili na oba pred postojeim zlom i nisu spremni
vidjeti zlo u svim oblicima. Vide zlo samo u jednom obliku, ali mire na drugi ili trei oblik
zla. Tko ima jedno oko vie ne promatra samo ono to se deava oko njega, ne otkriva i ne
utvruje samo zlo u svim njegovim oblicima, nego takoer vidi, a u tome je tragina vidovidost, to sam mora uiniti, kako se mora ponaati: oduprijeti se svim oblicima zla. Protiv te
prekomjerne sile mora, meutim, podlei.64

U razmatranju fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina treba prije svega razlikovati unitavanje u zonama oruanih sukoba od unitavanja
izvan zona oruanih sukoba.
Razlog, Zagreb, 2004.
- Zoran Malenica, Ogledi o hrvatskom drutvu. Prilog sociologiji hrvatskog drutva, Golden marketingTehnika knjiga, Zagreb, 2007.
- Svetozar Livada, Etniko ienje zloin stoljea, Prosvjeta, Zagreb, 1997., 2000.; Etniko ienje
ozakonjeni zloin stoljea, Euroknjiga, Zagreb, 2006.
- HHO, Deloacije u Republici Hrvatskoj. Pravni, etiki i socijalni aspekti, Zagreb, 1994.
- HHO-Netherland Helsinki Committee, Hrvatsko pravosue: pouke i perspektive, Zagreb, 2002.
- Jovan Miri, 1) Demokracija u postkomunistikim drutvima: primjer Hrvatske, Prosvjeta, Zagreb, 1996.;
2) Demokracija i ekskomunikacija. Prilozi istraivanju hrvatske politike kulture, Prosvjeta, Zagreb, 1999.;
3) Sumrak intelekta. Politiko-pravni i kulturoloki ogledi, Prosvjeta, Zagreb, 2006.
- Viktor Ivani, Animal Croatica. Ogled o domoljublju, Edicija Re, Beograd, 2007.
- edo Prica Plitviki, Biljenice namjernog sjeanja I, Konzor, Zagreb, 1996.; Biljenice namjernog
sjeanja II, Prometej, Zagreb, 2001.
- Boris Raeta, Oluja nad Hrvatskom. Kronika jednog sluaja, Factum, Zagreb, 2003.
- Slobodan najder, Kardinalna greka. Opasne veze I, Novi list Adami, Rijeka, 1999.
- P. Matvejevi, V. Stevanovi, Z. Dizdarevi, Gospodari rata i mira, Drugo dopunjeno izdanje, Feral
Tribune, Split, 2001.
- Luciano Luki, Hrvatska politika pedagogija, Publika, Zagreb, 2005.
- Neboja Popov (ur.), Srpska strana rata. Trauma i katarza u Istorijskom Pamenju, Republika, Beograd,
1996.
Vidjeti u knjizi istovjetnog naslova: Karel Kosk, Stolet Markty Samsov, esk spisovatel, a.s.,
Praha, 1995., str. 18, odnosno u hrvatskom prevodu: K. Kosk, O dilemama suvremene povijesti, Razlog,
Zagreb, 2007., str. 38,39

62

red (eki: ad) oznaava ovdje ono to bi se vojnikim rijenikom nazvalo: stroj, postrojba, a u sportu
(Sokol, Partizan) vrsta. Nije, dakle, rije o redu kao poretku, drutvenom ili nekom drugom, nego o redu,
redoslijedu po kojemu su ljudi poredani po nekoj/neijoj naredbi kojoj se moraju povinovati, redu koji ljude
disciplinira u ponaanju i sprjeava spontanitet i pobunu protiv neljudskih aberacija postojeega reda.
63

Ovaj pesimistian zakljuak ne znai da se nije potrebno suprotstavljati. Na dugi rok svako suprotstavljanje zlu je kvasac koji e zlo prije ili poslije dokinuti. Herojski otpor svih naroda Jugoslavije nacifaizmu
izvanredan je primjer koji pokazuje opravdanost, nunost i plodonosnost suprotstavljanja zlu.
64

71

Knjiga 42.indd 71

2.7.2012. 17:26:51

Nije ni u zonama sukoba unitavanje bilo u svakoj prilici iskljuivo rezultat


neposrednih ratnih djelovanja, ali vrlo je teko, praktiki nemogue na temelju dostupnih informacija raditi neke distinkcije, to pak nipoto ne znai da je to, zbog
okolnosti, neki manji zloin. Razlika je prije svega u objektivnoj funkcionalnosti
pravnog sustava koji ili moe ili ne moe provoditi zakone i sve one pripadajue
akte koje ga obavezuju na zatitu i na procesuiranje zloina kulturocida.65.
Pored toga, na razlikovanje unitavanja, koliko god ono bilo posve uvjetno
i radne naravi, djelomino mogu utjecati i sama priroda, odnosno obiljeja
drutvenih konflikata, a o tome nema jednoznanog objektivnog stajalita. Je li
se radilo samo o agresiji na Hrvatsku i s tim u vezi o obrambenom ratu, ili je rije
istovremeno o obrambenom i agresivnom ratu kad je primjerice rije o BiH, ili je
rije o graanskom ratu, ili je rije o istovremenom i usporednom postojanju svih
tih obiljeja, meni ovdje nije mogue nairoko raspravljati. Ipak ima jedna injenica koja se ne moe osporiti. S poetkom drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990ih godine zapoela je intenzivna diskriminacija i progon onoga dijela hrvatskoga
drutva kojeg se obino naziva hrvatski Srbi, dio drutva koji je prema popisu
iz 1991. godine inio 12,16% ukupnoga stanovnitva, 581.663 graanina, a kojima je broj na popisu iz 2001. godine spao na samo 4,54% ukupnoga stanovnitva,
tj. na 201.631 graanina.66 Neovisno o tome je li se radilo o etnikom ienju,
genocidu ili naprosto progonu to svakako spada u najtee oblike zloina,
kako ga definiraju odredbe meunarodnoga prava. Kakve je sve ivotne nedae
proao taj dio stanovnitva Hrvatske jo uvijek nam nije u cjelini poznato, kao
ni sve injenice o diskriminaciji i unitavanju kulturne batine tog remetilakog
faktora u hrvatskom drutvu.Veliki je dio tih nestalih, oienih, prognanih graana ivio i radio i u podrujima koja nisu bila izravno poprite ratnih
Za nas je od interesa prvenstveno Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba od
14. 5. 1954, poznata i kao Haka konvencija..., s pripadajuim Pravilnikom i protokolima. SFR Jugoslavija
je ratificirala Konvenciju (Sl. l. 4/1956.), a RH ih je u postupku sukcesije odlukom Vlade od 30. 9. 1993. (NN
6/2002.) unijela u pravni poredak Hrvatske. Vrlo pregledne rasprave o tim meunarodnim dokumentima zainteresirani italac nai e i u : 1) Sabine von Schorlemer, Cultural Heritage Law: Recent Developments of the
Laws of War and Occupation (potraiti na web-stranici Technische Universitt Dresden); 2) Detlin Karen
J., Eternal Silence: The Destruction of Cultural Property in Yugoslavia, Maryland Journal of International
Law and Trade, vol. 17, no 1 (Spring 1993.)
Milivoj Despot u vezi s tim dokumentima primjeuje: U ratu na tlu nekadanje Jugoslavije, od 1991. nadalje,
pokazae se da za zatitu rtava rata i dobara kulture, nije dovoljno samo to da postoje dobri propisi. Mora
postojati i svijest o njihovoj obaveznosti i politika volja vlasti da se propisi primjenjuju.
Meunarodni sud u Haagu kao dio ratnih zloina u BiH uzima i unitavanje kulturnih dobara. Informacija o
tome moe se nai i u lanku: Hirad Abtahi, The protection of Cultural Property in Times of Armed Conflict:
The Practice of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Harvard Human Rights
Journal, Vol. 14, Spring 2001.
65

66
Podaci Dravnog zavoda za statistiku. Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 1880. 1991.
po naseljima, 1, Zagreb, 1998., str. 1; Dravni zavod za statistiku, Popis stanovnitva, kuanstava i stanova 31. oujka 2001. Stanovnitvo prema dravljanstvu, narodnosti, materinskom jeziku i vjeri, Statistika
izvjea 1166, Zagreb, 2003., str. 23

72

Knjiga 42.indd 72

2.7.2012. 17:26:51

sukoba. Stoga, bez obzira na razliite ocjene o prirodi drutvenih konflikata u


Hrvatskoj 1990-ih godina, jasno je da je i unitavanje kulturne batine srpskog
dijela hrvatske populacije sastavni dio genocida, ienja ili progona ma kako
se nestanak hrvatskih Srba nazvao i da stoga podlijee odredbama meunarodnoga prava, odnosno i naega prava u mjeri u kojoj su norme meunarodnog
prava ratificirane. Prema tome, unitavanje knjine grae u okolnostima kakve
su vladale u Hrvatskoj 1990-ih godina zloin je jednake naravi bilo da se radi o
zonama ratnih sukoba ili ne i tako se mora tretirati.
Posebno jo treba naglasiti da, iako se najvei dio dostupne grae odnosi
na javne biblioteke, to nipoto ne znai da se unitavanje knjiga preteno, samo
ili iskljuivo dogaalo u njima. Knjige su unitavane i u kolskim i specijalnim
bibliotekama, u poduzeima, bivim domovima JNA, druveno-politikim organizacijama (Savez komunista, Socijalistiki savez, Savez omladine, mjesne
zajednice i sl.), ali su unitavane i knjige iz privatnih biblioteka.
to se tie javno-informativnog pisanja i izvjetavanja o knjigocidu, znaajno je da je, iako isprva sporadino, ono bilo aktualno i za sluajeve koji su
se dogaali na podrujima izvan ratnih okraja, pa ak i u razdoblju kad su
ratni okraji prestali. S druge strane, mogle su se uvijek razaznavati politike
pozicije autora koji su pisali o unitavanju knjiga, od obranakih do krajnje
kritikih,67 pisanje o spomenutoj problematici na prostorima izvan i nakon
ratnih okraja bilo je najee kritiko prema politici reima. Osim u tek nekoliko sluajeva, polemika nije bilo. Jedni autori su pisali o unitavanju knjiga
u zonama oruanih sukoba, drugi o unitavanju knjiga u podrujima izvan
ratnih sukoba. Preklapanja nije bilo.
a) Statistika napisa o unitavanju knjiga 68

Iz bibliografije na kraju knjige vidi se da je prikupljeno vie od dvije stotine


jedinica, ali sam svijestan da vjerojatno nije sve evidentirano.
to se tie sadraja odnosno informativnosti napisa, raspon je uistinu velik
Ovaj izraz (da se pisanje o dva tipa unitavanja knjiga ne moe i ne smije svesti na onaj: za potrebe
reima ili na onaj: na kritiku reima i njegove politike) oznaava jednostavnu injenicu da spomenici,
spomen-obiljeja, dokumenti i knjige svojim kulturnim znaenjem i porukama nadilaze konkretne politike
opcije i reime, da su dokument jednog odsjeka stvarne historije (drutvene, politike, materijalne i
umjetnike) i da ih u tom smislu treba promatrati i analizirati.

67

68
Pojam napis koristim za sve objavljene tekstove koji se bave unitavanjem knjiga za lanke, monografije, tematske brojeve asopisa, poglavlja u nekoj knjizi, rukopisne obrade fenomena. Razvrstani su u
nekoliko grupa: 1) lanci objavljivani u dnevnim novinama i asopisima u kojima je izravno rije o tematici
koju obraujemo, uz nekoliko izuzetaka (to su tekstovi u kojima su informacije zajedno s onima o unitavanju
spomenika takvih je ukupno 9, od ega osam u 1991. i 1992., a samo jedan u 2001. godini); 2) monografije, i to dvije ona koju je 1992. godine izdala NSK ... Vodi... i monografija HBD Wounded...

73

Knjiga 42.indd 73

2.7.2012. 17:26:51

od onih koji su rutinski registrirali unitavanje knjiga do napisa koji su iskazali


bitne socioloke, politike i civilizacijske aspekte fenomena unitavanja knjiga,
ideoloke motive te razinu profesionalnog ponaanja, kako dravnih organa, tako
i bibliotekarskog kadra.
Skrenut u najprije ukratko panju na statistiku javnih napisa, na dinamiku
objavljivanja i koliinu, a nakon toga u o svakom od navedena dva tipa unitavanja knjiga dati sumarne napomene.

lanci

monografije

knjige

ostalo

lanci

asopis

knjige

rukopisi

ostalo

sluaj Korula

Napisi o unitavanju knjiga na


podrujima izvan ratnih djelovanja

Godina

Napisi o unitavanju knjiga na


podrujima ratnih sukoba

1990.

1991.

18

1992.

25

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

23

10

14

1999.

22

2000.

2001.

2002.

10

10

13

2003.

13

iz 1993. godine; 3) tematski asopisi dva broja asopisa SKD Prosvjeta, oba u cjelini posveena tematici
unitavanja knjiga: broj 59 (660) iz novembra 2003. i broj 71 (681) iz decembra 2005. Ovaj drugi je uz nekoliko dodataka i izostavljanja istovjetan prvom samo je dan na engleskom jeziku. Budui da navodim asopis
kao bibliografsku jedinicu nisam posebno navodio lanke koji se u njima objavljuju prvi put; 4) knjige
koje nisu u cjelosti posveene naoj temi, nego se u njima nalazi ili posebno poglavlje ili krai odlomak o
knjigocidu; 5) rukopisi koji obrauju problema unitavanja knjiga; 6) ostalo obuhvaeni u pravilu lanci
koji ne govore izravno o unitavanju knjiga, ali svojim sadrajem, porukama itd. u odreenoj mjeri upuuju
na fenomen unitavanja knjiga (primjerom moe biti debata o udbenicima, dokidanje irilice itd.), ili pak
govore o raznim aspektima stanja bibliotekarstva u nas (naroito otvaranje novih knjinica), ili su osvrti na
razne i sl.); 7) sluaj Korula poznat i kao bacanje knjiga u kontejner za smee.

74

Knjiga 42.indd 74

2.7.2012. 17:26:52

2004.

27

2005.

11

2006.

17

2007.

12

2008.

10

2009.

27

Ukupno

56

140

15

124

72

U vezi s podacima iz tabele, htio bih skrenuti panju samo na nekoliko okolnosti.
Najvei broj napisa o unitavanju knjiga (i biblioteka) u zonama ratnih okraja pojavljuje se 1991. i 1992. (73,4%), to je razumljivo ima li se na umu da su
to dvije godine kada su ratni okraji zapoeli i bili najintenzivniji. U godinama
nakon 1994. skoro se sasvim prestalo o tome pisati, to je neobino, jer iako
je ratnih okraja bilo i tada, relativno mirnije okolnosti bile su prilika da se temeljitije, objektivnije i potpunije sumira, preispita i nanovo valorizira fenomen
unitavanja knjiga (i biblioteka).
U podrujima gdje nije bilo ratnih okraja, o unitavanju knjiga se do 1998.
vrlo rijetko pisalo, samo u 10,7% od ukupnog broja napisa, da bi se nakon gotovo
petogodinjeg zatija i drutvene klime preuivanja, samo 1998. broj napisa
uviestruio (15,8% od ukupnog broja napisa, a ako uraunamo i napise koji su
se ticali sluaja Korula onda ih je 22,9%). Napisa o sluaju Korula bilo je
zaista puno, 43,4% od ukupnog broja napisa objavljenih u podrujima gdje nije
bilo ratnih okraja, da bi se o tom sluaju potpuno prestalo pisati 2003.
Za prouavanje fenomena o kojemu je ovdje rije, vane su dvije ve spomenute monografije (prva, izdana 1992. godine: ...Vodi i druga, izdana 1993.
godine: Wounded...), ali je uz njih takoer dragocjen prilog cjelovitijem sagledavanju fenomena temat Knjigocid Kulturocid u asopisu Prosvjeta,
objavljen na hrvatskom i srpskom jeziku ili hrvatsko-srpskom/srpsko-hrvatskom
krajem 2003. godine, a na engleskom jeziku krajem 2005. godine.
Vano je spomenuti da u prikupljenim napisima nema nijednoga koji bi se
bavio unitenjem privatnih biblioteka, a toga je bilo. Iz vlastitih istraivanja znam
za barem tri takve biblioteke. U Dubrovniku to je biblioteka Ace Apolonija koja je
izbaena pred kuu, tamo stajala danima, a onda nekamo odvezena i nestala69,
Za ovu se tvrdnju oslanjam na grau to sam je dobio iz Dubrovnika: 1) Izvjetaj o radu na pohranjivanju
biblioteke i dokumentacije Aleksandra Apolonija od 4. 9. 1992, 2) Zapisnik o pakovanju bibliotene grae
u stanu Aleksandra Apolonija od 18. 9. 1992., 3) Razgovor o sudbini grae, to sam ga obavio s autorom
Izvjetaja.... U Zapisniku... se kae, uz ostalo: Zbog kratkoe vremena nismo bili u stanju napraviti
69

75

Knjiga 42.indd 75

2.7.2012. 17:26:52

u Benkovcu su to biblioteka Mile Savia, oko 700 svezaka je spaljeno u dvoritu


kue70, i biblioteka prof. Nenada Kosovia71. O unitenoj biblioteci Radomira
Konstantinovia u Rovinju bit e rijei u drugom dijelu knjige.
Kvalitativno gledano, relativno malen broj napisa je cjelovitije obraivao
fenomen unitavanja knjiga, a oni su se odnosili na knjigocid u podrujim gdje
nije bilo ratnih okraja.
Nemamo cjelovitih opisa sudbina biblioteka na podrujima RSK od 1990.
do 1995.
b) Unitavanje knjiga u podrujima oruanih sukoba

O unitavanju knjiga u zonama oruanih sukoba prikupio sam sljedeu grau:


popis grae, jer bi to iziskivalo vrijeme od najmanje mjesec dana, tako da o vrsti grae moemo govoriti samo
openito, a jednako tako i o broju... Sva graa spakovana je u 108 kartonskih kutija koje su numerirane, 3 velike najlonske vree (crne), 137 najlonskih vreica koje su zalijepljene te pomorska enciklopedija. Ovu grau
ovako spakiranu trebao je (...) deponirati po njegovim rijeima u jednu prostoriju u bolnici Sv. Vlaho. Tamo
se trebala ...pohraniti biblioteka do donoenja konane sudske presude o imovini Aleksandra Apolonija.
Zapisnik je upuen na znanje NSB-u, nadlenim Sudu i Tuilatvu, MUP-u te ovjeku koji je trebao pohraniti grau. Time je na dio obveze strukovne prirode obavljen zavrava Zapisnik.... Usmeno sam
od kompetentnih bibliotekara (sastavljaa Izvjetaja...) obavijeten da se nakon toga pohranjenoj grai
gubi svaki trag naprosto je nema, nestala je, ni od koga nisu mogli dobiti informaciju kako i po ijoj odluci.
Nemam informaciju o tome da li je nadleni Sud donio ikakvu presudu o imovini Aleksandra Apolonija, ni
informaciju o tome to je poduzela NSB, ili bilo tko drugi. A u Izvjetaju... stoji da graa ... nije, ni u kom
sluaju, materijal za otpad ve veoma zanimljiva i raznorodna literatura.
70
Podatak sam dobio od vlasnika te biblioteke, Mile Savia (pismo od 30. 9. 2006.): ...biblioteka u
Benkovcu radila (je) u toku rata, povremeno i ona u Bjelini. Meni nije poznato da je u tome vremenu povuena ili unitena ni jedna jedina knjiga nekog autora, na primjer hrvatskog. Devastacije i unitavanja desila su
se nakon avgusta 1995. Iako nisam imao ba brojnu biblioteku, mojih 700 knjiga je potpuno uniteno nakon
toga datuma. Ma da je bar neko ukrao bilo bi lake, nego su ih u avliji zapalili. Znam da je propala i biblioteka Nenada Kosovia, profesora u gimnaziji i da je imala 3.000 knjiga. Ima i drugih primjera. Tako sam u
toku rata u muzeju u Benkovcu sauvao, zajedno sa S. Zoricom, biblioteku franjevakog samostana u Karinu
(4.000 knjiga), koji su neki kreteni unitili. Sauvao sam u muzeju, naravno i biblioteku Davora Jankovia
s istim brojem knjiga. Poznati su mi podaci i o historijatu benkovake i nekih drugih biblioteka, a poznajem
odlino sadraj biblioteke Davora Jankovia, poto sam u muzeju napravio inventuru.

Nenad S. Kosovi je u svojoj knjizi: . 1993. (Prosvjeta, Zagreb, 2007.)


o svojoj biblioteci na str. 338 napisao: Kad je ve krenuo da ode, Rajko se vrati i ispria mi da mu je taj
njegov roak rekao da su moju linu biblioteku od desetak hiljada knjiga spalili. Prve dvije godine po naem
izgonu iz Krajine moj stan je nova hrvatska vlast zapeatila, a kad je nedavno otpeaen, u nj se netko uselio
i taj neko je, odmah po useljenju, izbacio na trotoar Ulice Zdravka Kneevia sve knjige. Leale su one tako
na gomili izloene suncu, kii i vjetrovima, oko mjesec dana, a onda su doli komunalni radnici, ubacili ih u
kamion, odvezli nekud i tamo spalili! To o sudbini moje line biblioteke Rajkovom roaku ispriali su nai
ljudi koji su ostali u Benkovcu. Oni ih, rekoe, nisu smjeli dirati, a Hrvate, izgleda one nisu interesovale.
Da je toga bilo i drugdje u ovim naim razraunavanjima prilikom raspada Jugoslavije svjedoi i lanak
to ga je o unitenju kulturnih dobara, biblioteka, pa i njegove vlastite biblioteke u Sarajevu u prvoj polovini
1990-ih objavio Ivan Lovrenovi u listu The New York Times od 28. 5. 1994.: The Hatred of Memory: In
Sarajevo, Burned Books and Murdered Pictures. Vidjeti o unitavanju biblioteka i tekst Miljenka Jergovia:
Who will be the Witness. Biblioteka, u njegovoj knjizi Sarajevski Marlboro, Biblioteka Jutarnjeg lista,
Zagreb, 2004., str. 121 123
71

76

Knjiga 42.indd 76

2.7.2012. 17:26:53

- 56 novinskih lanka (18 iz 1991., 25 iz 1992., 5 iz 1993., 4 iz 1994., 2 iz 1995.


i 2 iz 1998.)
- jedan tematski broj asopisa VBH: Slobodan pristup informacijama (broj
3, 2000., u kojemu se nalaze tri lanka to raspravljaju aktualnu problematiku
nakon 1990. godine uz etiri priloga koji govore o cenzuri u razdoblju 1941.
1945., a zatim u razdoblju 1945. 1990.)
- dvije publikacije (monografije): NSK (1992.), Hrvatske knjinice na meti.
Vodi Croatian Libraries on Target. Guide, a zatim: CLA (1993.), Wounded
Libraries in Croatia (eds.: T. Aparac-Gazivoda-D. Katalenac)
- dvije knjige, tj. djelove knjiga (poglavlja) u kojima se obrauje tematika unitavanja kulturne batine openito (prikazane ovdje u poglavlju 2), kao i etiri
knjige o kojima e biti rije kasnije
Mislim da je prikupljena graa reprezentativna, premda je nejednake informativne kvalitete. U aneksu Bibliografija Referentna literatura italac e
nai podrobne informacije o izvorima (autor, naslov, izdanje).
Vrlo saeto razmotrimo najprije podatke o ratnom unitavanju knjiga, zatim
osnovna obiljeja lanaka koji su registrirali to unitavanje i, napokon, dinamiku
praenja unitavanja knjiga.
Najtee je gubitke bibliotekarstvo doivjelo krajem 1991. godine kada su
izgorjele dvije zgrade s cjelokupnim knjinim fondom: Narodna knjinica u
Vinkovcima (prema novinskim napisima u noi 16./17. 9. 1991. godine s 85.000
knjiga)72 i zgrada Interuniverzitetskog centra (IUC) u Dubrovniku (6. 12. 1991.
godine s ukupno oko 25.000 knjiga)73, a oba su sluaja registrirana u novinama.
72
Uzimam datum i broj knjiga objavljen u lanku Mirjane igir, Vinkovaka knjinica radi. Gorjele
su i inkunabule, (Vjesnik, 22. 4. 1992.) Z. Virc u lanku Spomenici na Lomai. Vinkovci. ivjeti uz
barbare, (Veernji list, 14. 6. 1992.) govori o oko 80.000 knjiga. Vera Erl je u prilogu Vinkovaka
knjinica/itaonica zgarite 1991. (VBH 3 4, 1992.) navela 16. 9. kao dan stradanja Knjinice i broj od
71.520 svezaka knjiga. U publikaciji Hrvatske knjinice na meti. Vodi... takoer se navodi da je broj
knjiga bio 71.520. Razlika od priblino 9 14.000 knjiga nije zanemariva! O nestanku (paljenju, razaranju)
Knjinice u Vinkovcima italac moe nai informacije i u publikacijama Mladena Keve Rat za Hrvatsku.
Istonoslavonska ratna kronika, Vinkovci-Osijek, 1992., str. 60, 66 i Martina Grgurovca, Vinkovaki ratni
dnevnik. Dnevniki zapisi od 30. 4. 1991 do 16. 5. 1992., Privlaica-Vinkovci, 1992., str. 79,80. Nadalje,
informacije u novinskim lancima su i ture i kontroverzne (npr.: Hrvatski dom u kome djeluje knjinica dva
puta pogoen; prvi put je poar ugaen, a drugi put vatra je progutala cijelu zgradu, Vjesnik, 27. 9. 1991.,
ili u lanku . Peratovia iz Vinkovaca Unitene kulturne znamenitosti, Vjesnik, 4. 2. 1992., gdje se
tvrdi: Velike tete priinjene su i Gradskom muzeju i knjinici, iz kojih je veina grae na vrijeme spaena.
Meu graom koja je zauvijek izgubljena i koju nee biti mogue nadoknaditi su skoro svi rukopisi Josipa
Kozarca i neki Ante Kovaia. Je li nemar nekih odgovornih osoba tome kumovao, ustanovit e se.). Tokom
2005. i 2006. obratio sam se policiji upanije Vukovarsko-srijemske koja me je, odgovorivi da nije obavila
oevid uputila na vatrogasce koji mi pak na pismo nisu odgovorili, kao ni ravnatelj Knjinice kojemu sam
se pismom takoer obratio.

O unitenju zgrade IUC-a (6. 12. 1991.) informacije su objavljene u Veernjem listu 9. 12. 1991. i 11.
12. 1991. (Grad jeze i slutnji i Svjetsko blago u plamenu mrnje), a zatim opet 11. 1. 1992. (Zloin u
Petak). Ova je informacija skraena verzija lanka: Knjinica Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku,
73

77

Knjiga 42.indd 77

2.7.2012. 17:26:53

Meutim, tek sam u publikaciji Hrvatske knjinice na meti. Vodi naao podatak o jo dva velika unitenja, u biblioteci srednjih kola Edvard Kardelj u
Vukovaru (70.000 knjiga) koja je razorena, fond uniten74, i o velikom jednokratnom unitenju knjinog fonda u Karlovcu (60.000 knjiga i asopisa).
Navedene dvije monografije (Hrvatske knjinice na meti. Vodi, izdava
NSK, a urednica Dubravka Skender i Wounded Libraries in Croatia, izdava
Hrvatsko knjiniarsko drutvo, a urednici Tatjana Aparac-Gazivoda i Dragutin
Katalenac) ipak daju, koliko mi je poznato, najpotpunije podatke o unitenim
ili oteenim knjinicama, zgradama i knjinim fondovima u njima, ali samo za
narodne, kolske, spomenike i nekoliko znanstvenih i visokokolskih knjinica75. Ovdje je dovoljno samo ukratko rekapitulirati sumarne brojke. U publikaciji ...Vodi pobrojano je 211 knjinica. Za 39 je navedeno da su unitene
u cjelosti (i zgrade i fondovi); osim ve navedene tri (NK u Vinkovcima, IUC
u Dubrovniku i knjinica srednjih kola u Vukovaru) ostale su manje i preteno
kolske. Za 102 je navedeno da su tee oteene, a za 36 da su lake oteene (koristi se i termini znatno oteene i oteene). Navedene su i knjinice
za koje se kae: nepoznato, privremeno pod okupacijom. Za 52 knjinice je
nastala teta izraena i novano, u DEM, raspon je od 250 do 9.000.000, ali se
samo za 16 njih teta procjenjuje na 500.000 ili vie. Meutim, u publikaciji
Wounded..., koja je objavljena godinu dana kasnije, iznosi su priblino dvostruko nii, ak i trostruko izuzmu li se knjinice na privremeno okupiranom
podruju. Pobrojano je 99 knjinica (po regijama i po vrstama knjinica), od
ega ih je 24 na privremeno okupiranom podruju, a o njima nema mjerodavnih podataka.
Razlika u sumarnim podacima, ali ponegdje i u pojedinostima, u ove dvije
to ga je Berta Dragievi objavila u asopisu Naa knjiga, broj 1, 1992., str. 6. Navodi se: Zgrada je
pogoena nizom zapaljivih granata, gorjela je nekoliko dana, svaki dan uruavao se po jedan kat i sve, osim
dijela prizemlja, nalo se u pepelu. O broju i strukturi unitenih knjiga B. Dragievi kae da je biblioteka
dosegla obujam od oko 19.000 knjiga, da je k tome imala oko 3.000 knjiga posebno u American Studies
Library, oko polovine od 5.000 knjiga iz donacije prof. dr. Henrika Birbauma (njegove slavistike biblioteke)
i oko stotinjak naslova koji su proizali iz vlastitih programa.
Informacija je objavljena u Hrvatske knjinice na meti. Vodi..., str. 51. Drugdje je nisam naao, a
iznenaujue je da o tome nema ni spomena u publikaciji Wounded Libraries in Croatia koja takoer govori o unitavanju biblioteka. Ne navodi se datum, ali je to sigurno bilo u ratnim okrajima 1991. godine. Uz
informaciju dana je napomena: Pod imenom Edvard Kardelj nalazi se sedam kolskih centara: Strojarska
kola, Elektrotehnika, Graditeljska, Poljoprivredna, Trgovinska, Ekonomska i Tehnika kola. S obzirom
na tu okolnost, ali i veliinu iskazanog broja unitenih knjiga, nastojao sam doi do nekoga tko bi navedenu
informaciju mogao iz prve ruke potvrditi. Upuen sam napokon na bibliotekarku Mariju Beki, koja je u
Vukovaru radila neprekidno na poslovima bibliotekarstva u cijelom turbulentnom razdoblju. Promptno mi je
i opirno odgovorila na moj upit. Njenu u informaciju navesti neto nie. Koristim priliku da joj na suradnji
i dostavljenim informacijama zahvalim.
74

75
I u Vjesniku bibliotekara Hrvatske (VBH) iz tih godina italac e nai vie priloga o stradanjima knjinica
na podrujima ratnih okraja.

78

Knjiga 42.indd 78

2.7.2012. 17:26:53

publikacije toliko je znaajna da se s pravom moglo oekivati kako e mjerodavne institucije u Hrvatskoj Ministarstvo kulture, NSK ili HKD nakon prestanka
ratnih djelovanja izraditi cjelovit, sintetski pregled teta nanesenih knjinicama.
Koliko mi je poznato, takav pregled ne postoji, a bio bi potreban. Ta potreba proizlazi i iz opaske urednika publikacije Wounded... (str. 29.) da pored poznatih
oteenih knjinica postoje na privremeno okupiranim podrujima i one za koje
se pretpostavlja da su pretrpjele tete. Navedene nepodudarnosti nisu, meutim,
jedino to navodi na oprez u koritenju tih dviju publikacija. U dva sluaja sam
utvrdio i da daju neistinite informacije, to podsjea na maniru kakvu smo u vezi
s unitavanjem spomenike batine imali prilike uoiti u knjizi Herritage....
Dva su podatka, meutim, oba s iskazanim visokim brojem unitenih knjiga, Vukovar sa 70.000 i Karlovac sa 60.000 to bi obimom nadmaivalo broj
unitenih knjiga u Vinkovcima i Dubrovniku bila poticaj da pokuam utvrditi
realno stanje.
Podatak o unitenju 70.000 knjiga biblioteke C Edvard Kardelj u
Vukovaru nije istinit. Suoen s ovom informacijom dugo mi je trebalo da je provjerim. Upuen sam, napokon, na bibliotekarku Mariju Beki koja mi je potvrdila da ta informacija nije istinita. U svom opirnom pismu ona tvrdi: Na
vukovarskoj optini nije pofalio ni jedan list ni iz jedne biblioteke, jer je vojska
odmah osigurala kole... stradala je biblioteka Gimnazije u kojoj sam ja radila... Biblioteka je izgorela u poaru koji je izbio u prvoj polovici februara 1992.
Dakle, nema ni govora da je izgorela u ratu. A to se tie biblioteke kolskog
centra Edvard Kardelj kae: Svaka od kola je imala svoju knjinicu, dakle,
C Edvard Kardelj nije imao jedinstvene biblioteke. Imena kola su takoer
potpuno neznalaki navedena. Sva su zanimanja bila totalno izmjeana po zgradama, tako da su u gimnazijskoj zgradi, gdje sam ja radila, bili kulturnjaci, zidari,
elektrotehniari, mehanizatori, stoari, ratari i ko sve ne. Kakva je to kola? Na
svojim prijanjim mjestima ostale su samo Tekstilna kola (gdje sam ja stvorila
biblioteku) i Ekonomska kola gdje sam ja takoer vodila knjinicu etvrtkom.
Gradska knjinica je potpuno sauvana i odmah je poeto sa sreivanjem. To
znam po tom to sam odmah otila da je obiem kad sam pogledala knjinicu u
Ekonomskoj koli. Nije bilo nikakvog izbacivanja knjiga, to se moe provjeriti
u svako doba.76 (naglasila M. B.)
Uzgred je dodala da je nakon 1995. godine, na osnovu donacija to su pristizale u Vukovar (preko
Prosvjete iz Zagreba), dola do sljedeeg zakljuka: U Hrvatskoj su sistematski izbacivane srpske knjige,
sve to je prevedeno iz strane knjievnosti na ekavski, te hrvatski pisci izdavani u Srbiji. U potvrdu te svoje
tvrdnje navela je i nekoliko naslova s peatima i inventarskim brojevima iz tri hrvatske biblioteke i dodala:
Htjela sam Vam poslati podatke o izbaenim hrvatskim knjigama tampanim u Srbiji, kojih je toliko bilo
da sam napravila omanju biblioteku, ali ih je hrvatska gimnazija sada uzela. Ipak sjeam se Tina Ujevia
Pjesme, koje je, ini mi se, tampala beogradska Prosveta na veoma lijepom papiru, u tamnozelenom povezu.
Izdanje je, mislim, iz 60-ih ili 70-ih. Navodi i sljedee: 2003. mene je zvao neki kolega s jedne od osnovnih
76

79

Knjiga 42.indd 79

2.7.2012. 17:26:53

Drugi primjer nam to takoer pokazuje. U publikaciji ...Vodi (str. 17.)


navodi se podatak za Knjinicu Medicinskog centra u Karlovcu (ulica V. Maeka
18): Fond knjinice prije ratnih razaranja: 60.000 jedinica knjiga i asopisa
(6.300 naslova periodike). Oteenja: zgrada je tee oteena, knjini fond uniten. Ukupna procjena tete iznosi 80.000 DEM. U publikaciji Wounded...
(str. 39.) nalazimo pak ovaj tekst: Specijalne knjinice (Knjinica medicinskog
centra i knjinica Jugoturbine) bile su tee oteene. Sve su ostale knjinice
u regiji pretrpjele neko oteenje. Razlika je u danoj informaciji uistinu velika.
Izmeu precizne brojke da je uniteno 60.000 svezaka i nekonkretizirane ocjene
o teem oteenju nalazi se pitanje: to je stvarna istina? Je li tih 60.000 knjiga ukradeno, odneseno, zapaljeno? Prema informacijama to sam ih dobio iz
Karlovca77: niti je Medicinski centar imao toliki knjini fond, niti je fond koji je
imao uniten!
Opa bolnica Karlovac odgovorila je da ...ima svoju Strunu biblioteku ve
od 1948. godine, a 1972. g. imala je 1.619 naslova knjiga i asopisa. Knjinica je
1977. godine preselila iz stare bolnice na Dubovcu u novu bolnicu na vari gdje
se i sada nalazi. Cijeli knjini fond tada je preneen na novu lokaciju. Tijekom
kola iz vinkovake optine da me pita bi li ja primila knjige. Na pitanje kakve su to knjige, iako sam znala
kakve su, on je rekao: Znate kakve. To nije bila 1990 i neka, ve 2003! Na tome se stalno radilo.
To dakako ne znai da uslijed okolnosti, to su 1990-ih godina vladale u cijeloj Istonoj Slavoniji, pa i
u opini Vukovar, nije bilo diskriminacije/unitavanja knjiga. Naalost, nemam informaciju da je taj dio
dogaanja sistematski obraen. Iz djelomine informacije to sam je dobio od bibliotekarke M. Beki i jednog bibliotekara iz Narodne knjinice u Vukovaru moe se zakljuivati o zaista tekim okolnostima u kojima
su radili savjesni bibliotekari. Donosim u cjelini tekst njegovog e-maila od 10. 4. 2001.:
Potovani gospodine Leaja,
poznat mi je alosni korulanski sluaj, pratio sam u novinama Vae istupe, kao i istupanja Kangrge (ostavio
sam isjeke iz novina). U traginim vukovarskim dogadjajima, kao i itav grad stradala je i Bibilioteka. Ondje
sam poeo raditi krajem 1992. na ublaavanju uistinu tekog stanja u kojem su se nalazili i prostor i knjini
fond. U ratnim zbivanjima stradao je veliki broj knjiga, rad na sreivanju fonda trajao je oko 6 mjeseci, a
zatim je, usporedno s radom s korisnicima uslijedila revizija. Otpisano je oko 30.000 knjiga. Vie od 75%
tog broja odnosilo se na knjige u bibliotenoj mrei, u seoskim knjinim stanicama od kojih su neke stradale
u ratnim djelovanjima, a neke su i sauvane i uglavnom prenijete u mjesne kole. Dio je knjiga i pokraden,
a za otpis su izdvojene samo zaista neupotrebljive knjige. Manje oteene, iako ranjene gelerima granata
zadrane su u fondu i dalje pa i danas. Nikakva cenzura, bilo koje vrste nije bila provodjena. U to su se uvjerili i knjiniari iz cijele Hrvatske prilikom otvaranja Mjeseca hrvatske knjige 1997. koje je odrano 15. 10.
1997. u Vukovaru. Nikakva ienja nisu vrena ni nakon reintegracije, u emu je, ini mi se, bilo presudno
prethodno upozorenje pomonice ministra kulture gdje Branke ulc. iriline knjige, a uglavnom je o njima
rije kada se radi o nepodobnim knjigama i danas su u naem fondu, dapae primili smo ih u velikom broju
i u brojnim donacijama iz cijele Hrvatske. One su i u normalnom opticaju budui da je dobar dio njih vezan
uz odvijanje nastavnog procesa za uenike koji nastavu pohadjaju na srpskom jeziku i pismu (lektira, referati,
maturski radovi i sl.). Iskreno se nadam da e tako i ostati. Za sva eventualna daljnja pitanja i objanjenja
rado Vam stojim na usluzi.
77
Za provjeru podatka obratio sam se: Opoj bolnici Karlovac (dobio sam odgovor), Domu zdravlja
Karlovac (dobio sam odgovor), Zavodu za javno zdravstvo upanije Karlovac (nisu odgovorili), Odboru za
ljudska prava Karlovac (dobio sam odgovor). Uz kratki odgovor Opa bolnica mi je poslala i izvod (fotokopiju) poglavlja: Struna knjinica Ope bolnice Karlovac, iz knjige 160 godina Ope bolnice Karlovac,
str. 335 338.

80

Knjiga 42.indd 80

2.7.2012. 17:26:53

rata zbog direktnih neprijateljskih pogodaka stradalo je 300 knjiga i asopisa.


Sada u knjinici imamo 861 knjigu a godinje primamo 25 asopisa.
Medicinski centar, o kojemu je rije, nije dakle istovjetan s bolnicom
(koja tamo nije ni bila!). U tom prostoru djeluju sada dvije zasebne ustanove: Dom zdravlja Karlovac i Zavod za javno zdravstvo karlovake upanije.
Dom zdravlja mi je uputio ovaj odgovor: ...izvjeujemo Vas da je biblioteka Medicinskog centra Karlovac bila smjetena u prostorijama Ope bolnice
Karlovac, A. tampara 3, te je djelidbenom bilancom Medicinskog centra dodjeljena Opoj bolnici Karlovac, te predlaemo da iste podatke zatraite od Ope
bolnice Karlovac.
Iz ova dva odgovora jasno je da informacija o unitenih 60.000 knjiga i
asopisa ne odgovara stvarnom stanju stvari da nije istinita, a ta konstatacija
je za predmet naega razmatranja dovoljna i bez podrobnijih istraivanja o kontradiktornosti dviju citiranih informacija.
Potrebno je, meutim, navesti i odgovor to sam ga dobio od Odbora za
ljudska prava Karlovac da je podatak od 60.000 knjiga i asopisa svakako prenapuhan. A za Bolnicu tvrde: Bolnica je bila granatirana poetkom rata zbog
toga to je iza bolnice i na krovu bilo teko naoruanje iz kojeg se pucalo na
suprotnu stranu, tako da bi se za javnost moglo rei da bolnicu bezrazlono granatiraju etnici no knjinica nije pogoena. O dvije, u publikaciji navedene ekspoziture Gradske knjinice, razorenom ogranku na vari i itaonici u
Banjavievoj kau: Gradska knjinica na vari nije bila granatirana kao ni
itaonica Gradske knjinice u Banjavievoj tako da nije moglo biti nikakvog
razaranja i unitavanja knjinog fonda, no istina je da je cijeli knjini fond prorijeen odnosno sve knjige na irilici i sve knjige tampane u Beogradu izdvojene
su i pohranjene na mjesta koja su nedostupna itateljima.
emu onda netone (neistinite) informacije u publikaciji koje bi trebala posluiti ne samo naoj, nego i meunarodnoj javnosti, poto su tekstovi i na engleskom jeziku? Treba napomenuti i da Karlovac nije bio okupiran te da su u
vrijeme pisanja jedne i druge publikacije istinite informacije bile dostupne.
Slino se pitanje moe postaviti i za formulaciju: Sve su ostale knjinice u
regiji pretrpjele neko oteenje. Koliko ih je i koje su to knjinice? Kakvo je i
kojih razmjera oteenje? sve to ostaje tajnovito. Zato? Jer nije bilo nikakvih
podataka ili su, pak, podaci bili nepouzdani? Evo jo jednog primjera diskrepancije. U publikaciji ...Vodi (str. 13.) za Dugu Resu se navodi da je Knjinica
osnovne kole Vladimir Nazor prije ratnih razaranja imala 300 svezaka
knjiga i da je tee oteena, ali nema ni rijei o Gradskoj knjinici. U publikaciji Wounded... (str. 38.,39.) nema pak ni rijei o knjinici osnovne kole, ali
zato se kao primjer oteenja navodi Gradska knjinica (The mobile library was

81

Knjiga 42.indd 81

2.7.2012. 17:26:54

completely demolished). Vjerojatno je rije o bibliobusu.


Registrirano je unitavanje knjiga u knjinicama, a unutar toga samo nekih
vrsta (tipova) knjinica. Ali je poznato da su postojale i druge specijalne knjinice, da su zbirke knjiga ili prirune biblioteke postojale i u raznim ustanovama i
poduzeima, da su postojale i znaajne privatne biblioteke itd. O sudbinama tih
knjiga u podrujima ratnih okraja nema zapisa.78
Ipak, da nema spomenutih dviju monografija bilo bi vrlo teko cjelovitije,
ali i injenino raspravljati o fenomenu unitavanja knjiga na podrujima ratnih
djelovanja. Spomenuo sam da ni one nisu dostatne iz vie razloga. Ali, naalost,
ni objavljeni lanci (uglavnom u dnevnim novinama) nisu dostatan izvor, jer su
preteno bili informacija o pojedinanom sluaju unitavanja knjinica ili knjiga
u njima, bili su najveim dijelom puka registracija jednog ili nekoliko konkretnih dogaaja, bez navoenja konkretnog poinitelja, osim to se openito govori
neprijatelj (uz dodatne, ali za razumijevanje problema vane, kvalifikative), ali
i bez potrebnih podataka o tipu i veliini knjinice, o fondovima grae. Samo se
izuzetno moe nai komentar kojim se poopava fenomen unitavanja knjiga kao
dio retrogradne prakse, odnosno konflikta koji je zahvatio Jugoslaviju79.
U najveem se dijelu lanaka inzistira na tome da je to to se dogodilo i to
se dogaa dio plana zatiranja svega hrvatskog:
- pokuava zatrti svaki trag hrvatske kulture (Drutvo hrvatskih knjievnika,
Vjesnik, 27. 9. 1991.)
- Rije je ovdje o etnocidu, genocidu, kulturocidu i librocidu, dakle zatiranju
naih korijena i kulturnih tragova (ministar Pavleti, Vjesnik, 16. 10. 1991.)
78
Imam na umu, uz ostale, naroito i sudbinu knjinikog fonda unutar tijela JNA (garnizoni, kasarne, domovi JNA, instituti to su pripadali JNA, kolske ustanove JNA...). O tom knjinom fondu nemamo gotovo
nikakvih objavljenih podataka, iako se moe pretpostaviti da je bio veoma brojan. Izuzetak su dva lanka.
U veem dijelu lanka Ivana Pehara Nestali, uniteni, oteeni fondovi 1991. 1994., VBH, broj 3 4,
1994., str 119 121. govori se o broju knjiga s kojim je raspolagala JNA, broju odnesenih i/ili spaljenih i
broju spaenih i/ili ostavljenih knjiga, a u lanku S. Stapia, Jedina knjinica bive JNA koja je preivjela
u ratu. Knjige za HRM, Slobodna Dalmacija, 5. 5. 1992. se kae: Jedina potpuno sauvana knjinica
na podruju Hrvatske iji je vlasnik bila biva JA koja je prilikom naputanja vojarni obiavala odnositi ili
spaljivati knjige (osobito one vrijedne) jest splitska, biva garnizonska, u tvravi Gripe. Od 15. 9. 1991.
ona posluje kao Biblioteka HRM... Fond knjinice sastoji se od oko 600 tisua primjeraka meu kojima je
nekoliko tisua knjiga spomenike vrijednosti. Tvrdnja o jedino preivjeloj knjinici JA je svakako pretjerana. Naalost, nikada neemo pouzdano doznati koliki je fond knjiga, kojima je raspolagala JNA, odnesen
pri evakuaciji, koliko ih je i od koga uniteno prilikom naputanja garnizona, kasarni, domova armije, koliko
ih je ostalo netaknutih, neoteenih i tek kasnije ili potpuno ili djelomino oienih (unitenih). U svakom
sluaju, oba lanka pokazuju, da vojne vlasti prilikom naputanja terena na kojemu su bili desetljeima stacionirani, nisu primjenjivali beziznimnu taktiku spaljene zemlje.
79
Takvim se moe smatrati lanak Miljenka Jergovia Mjesec spaljenih knjiga, Slobodna Dalmacija
(prilog Profil, br. 4), 24. 10. 1991. Povod za lanak mu je vijest objavljena na TV: U vijesti se govorilo
da je u Osijeku nakon bombardiranja izgorjela knjinica s osamdeset tisua knjiga. Nadam se da sam krivo
uo! U dostupnoj dokumentaciji nisam naiao na takav podatak, pa pretpostavljam, s obzirom na navedeni
broj unitenih knjiga, da je Jergovi ovdje mislio na sudbinu Knjinice u Vinkovcima.

82

Knjiga 42.indd 82

2.7.2012. 17:26:54

- Nedune knjige s olovnim zrnom bratske ljubavi u grudima, kazuju svojim


nevinim mukom ba sve i do kraja o pravim nakanama neprijatelja. Unititi srce
Hrvatske, svijest o sebi samoj, kulturu, pisanu rije. (B. Donat, Veernji list,
27. 11. 1991.)
- Temeljna, naime, ludost fanatinih mrzitelja i zatiraa hrvatstva lei u tome da
oni misle kako se moe unititi duh putem materijalnih razaranja (D. Gaparovi,
Hrvatska knjiga, 1, 1992.)
- jedan je od rijetko vienih primjera bezumlja u ovom okrutnom ratu protiv
Hrvatske, protiv svih njezinih vrijednosti (B. Dragievi, Hrvatska knjiga,
1, 1992.)
- Neprijatelj svim silama pokuava svojim postupcima dokazati ne samo nakanu da Hrvatsku pobijedi totalno i zauvijek; unitavanjem njezinih kulturnih i
prirodnih specifinosti. Nakana neprijatelja je providna i u skladu s demonskom
eljom da dokae na taj nain da Hrvati isto kao ni Hrvatska nikada uope i nisu
postojali. (B. Donat, Hrvatska knjiga, 1, 1992., a u tekstu podie prirodu
konflikta ak na viu, svjetskohistorijsku razinu, pozivajui se i na Berdjajeva:
Religijska, dakle ideoloka polarizacija oituje se sada i u neshvatljivim ratom zahvaenoj Hrvatskoj, na jedan dublji, ali manje prepoznatljiv nain. Slijepa
vjera je izjednaena sa slijepom mrnjom, suivot s netrpeljivou, a kultura s
nekulturom.)
- Totalni Hitlerov rat bio je igraka prema ovome! Sve te granate minobacake, topovske i tenkovske te rakete iz viecjevnih bacaa ne dokazuju uope
neprijateljsku borbenost nego dokazuju bestijalnost, mrnju i bijes to postojimo
i to imamo svoj nacionalni i kulturni identitet (Z. Virc, Veernji list, 14. 6.
1992.)
- ...kad se u ime tog posljednjeg bedema nacional-ovinizma po boljeviko
komunistikom principu unitava cijela batina jednog naroda (R. Ivanevi,
Vjesnik 26. 9. 1991.)
- u tekstu Umjesto uvoda, za monografiju Wounded Libraries in Croatia,
A. Stipevi za zadarske prilike (ali ih tekstom oito smatra vaeim za cijelu
Hrvatsku) naglaava da ruenja i unitavanja nisu bila sluajna, nego rezultat
gubitka mogunosti daljnjeg ostanka (jugoslavenskih oficira) u Zadru, koji ne
shvaaju da je ...vrijeme kada su stranci u Hrvatskoj mogli provesti cijeli
ivot u Zadru i u Hrvatskoj prolo, usmjerili svoje topove na ciljeve koji su bili
stalni svjedoci Zadra kao hrvatskoga grada. Oni nikada nisu bili u tim knjinicama, arhivima, crkvama. Bili su im tui. U svim tim spomenicima, knjigama,
muzejima oni su vidjeli samo neto to im ne pripada, a njihovo im je postojanje
hranilo iskonsku mrnju. I zatim poopavajui dodaje da je u tim spomenicima,
knjigama, muzejima bilo ono to su oni vidjeli samo kao neprijatelje koje treba
83

Knjiga 42.indd 83

2.7.2012. 17:26:54

sruiti da bi se napravio prostor za njihove knjige i spomenike balkanske kulturne i civilizacijske razine, jedine koju oni mogu dostii. Sve iznad te razine moralo je biti razrueno ili opljakano, kao to su barbari razruili Romanske gradove
i Latinski pisane rijei klasinog doba. Furor barbaricus sada na kraju 20-tog
stoljea ima svog balkanskog parnjaka u Hrvatskoj furor Serbicus.80(str. 7)
- utvruje se namjera srpskog zloinakog uma... (da) u svom primitivizmu i u
slijepoj mrnji prema svemu to je hrvatsko, uniti ono to ga je posebno smetalo svaki trag hrvatske kulture i hrvatskog pamenja o vlastitom tlu, povijesti i
kulturnoj batini. Planski je pokuao razoriti crkve, kole, kulturne spomenike i
ustanove, muzeje i posebno knjinice (T. Matrovi, Tomislav, rujan 1995.,
str. 27)
- da bi se naglasila fundamentalna i prioritetna namjera (bezobzirnog obrauna
sa cjelokupnom kulturnom batinom na teritoriju Hrvatske) formulirana je i ovakva tvrdnja: Nali su lijek (klimakterini enerali) za definitivno rjeenje
hrvatskog spomenikog pitanja. Bacili su udbenike iz vojne strategije i zguvali
karte, a u ruke uzeli pregled povijesti umjetnosti na tlu Hrvatske. Sudei prema
stratekim ciljevima ovog bestijalnog rata, neprijatelj je ljepota (M. Razovi,
Danas, 15. 10. 1991.)
Tom je gledanju ili ocjenama bila prilagoena i kvalifikacija protivnika:
agresori, vandali, nepismeni, fanatini mrzitelji i zatirai hrvatstva,
okrvavljeni ponavljai najmranijih stranica povijesti, naci-boljevici, srbokomunisti, divljaki napadi, srbobarbari kod kojih je oito jo davno dolo do greke u genetskom kodu, krezubo generalsko zubalo, srpski zloinaki um (svi su izrazi u lancima iz toga vremena). Mislim da se bez dvojbe
moe konstatirati kako je i ovo pitanje obraivano sasvim u skladu s formulom
homogenizacije hrvatskog dijela stanovnitva formulom koja je leala u osnovi
nacionalistike politike 1990-ih.81
Stipevi ima na umu cjelokupan oficirski sastav JNA u cijeloj Hrvatskoj. Nema nikakvog pokuaja diferencijacije s obzirom na narodnosni sastav, individualna opredjeljenja, dobnu strukturu. Nema ni rijei o tome
da su brojni oficiri, bez obzira na narodnost ili etniko porijeklo, osnivali porodice u mjestima slubovanja, da
su i njihova djeca tu rasla, kolovala se, enila, osnivala svoje obitelji i da su se osjeali organski sraslima
sa sredinom. Jesu li i djeca oficira i drugi lanovi porodica u kolama, muzejima, bibliotekama, spomenicima
vidjeli neto to njima ne pripada itd., ili je to bila samo osobina roditelja, tj. samo jednoga roditelja oficira?
Jesu li zaista svi oficiri bili jedna nekolovana rulja koja je mrzila sve to je inilo kulturu nekog grada, naselja
u kome su godinama radili? Odnosi li se to i na oficire kao to je Anton Tus, koji potjee iz tih krajeva i koji
je u Zadru boravio dugi niz godina, imao tamo obitelj? Nema ni jedne jedine rijei o tome da su unutar oficirskog kadra bili i brojni oficiri hrvatske narodnosti itd. Iz Stipevieva teksta zrai averzija prema Balkanu,
sve vrvi ekstremnim stereotipima nairoko eksploatiranim 1990-ih.
80

81
Darko Hudelist je u svojoj knjizi: Novinari pod ljemom. O nekim tendencijama u hrvatskom novinarstvu za vrijeme obrambenog rata 1991/92. (Globus Nakladni zavod, Zagreb, 1992.) razvrstao novinare
prema nainu kako su pratili i kako su pisali o razbuktanom konliktu u Hrvatskoj 1990-ih godina. Jedan je dio
novinara ustrajao na sirovoj distinkciji unutar koje nema mjesta ni opravdanja ni za kakve istanane detalje i prijelaze; sve je jasno i prozirno kao na dlanu, sve didaktiki itko i pregledno kao monumentalna freska

84

Knjiga 42.indd 84

2.7.2012. 17:26:54

Iz navedenih izjava moralo bi se zakljuivati da u ovom konfliktu nije bila


rije o ratnim okrajima koji imaju neke objanjive uzroke ili razloge, da nije bila
rije o ratnim okrajima u kojima sudjeluju dvije strane... i o ratnikim okrajima u kojima rtvom borbenih djelovanja/dejstava obje ratujue strane mogu
postati i objekti koji nisu i ne bi trebali biti vojni ciljevi spomenici, crkve,
groblja pa i knjinice i knjige ukoliko nisu od jedne od ratujuih strana zloupotrijebljene, tj. koritene u vojne svrhe. Ne, iz navedenih izjava proizlazi da se
radilo o jednostranom, jednosmjernom pokuaju zatiranja cijelog jednog naroda,
hrvatskog, cjelokupne njegove kulture, batine, bilo kakvog spomena da je uope
postojao a da su mu izvor i razlog bili puka, fanatina mrnja, bestijalnost, genetska poremeenost, pa i nepismenost svih Srba?! Raspad Jugoslavije i nastali i
razbuktani konflikti 1990-ih ne mogu i ne smiju se reduktivno ili simplificirano
tumaiti jer to ne omoguava razumijevanje brojnih manifestacija iskljuivosti s
kojima smo se u Hrvatskoj suoavali.
c) Unitavanje knjiga izvan podruja oruanih sukoba

O unitavanju knjiga izvan podruja izravnih oruanih konfrontacija pisalo se,


kako je vidljivo iz tabele, vie, dugotrajnije i upornije nego o unitavanju u zonama oruanih sukoba. Budui da je upravo ovaj drugi tip unitavanja knjiga
predmet drugog dijela ove knjige, nema potrebe opirnije se time ovdje baviti.
Stoga u na ovome mjestu naznaiti samo nekoliko bitnih elemenata ili obiljeja
tog pisanja.
Iz napisa se moe zakljuiti da je osnovni razlog koji je ljude navodio da se
kritiki osvrnu na fenomen unitavanja knjiga bilo neslaganje sa samim inom,
kao i esto navoenim ideolokim, etnikim ili slinim oblicima iskljuivosti
kao opravdanjem tih ina. Uz novinare, velikim su dijelom na unitavanje knjiga reagirali graani, to je veoma znaajan podatak za socioloka istraivanja
hrvatskoga drutva. S obzirom na broj, sadraj i uestalost napisa normalno je
bilo oekivati, da e se u rasprave ukljuivati i neki zvanini organi, nadlena
dravna tijela ili neko, problematici najblie struno udruenje ili organizacija, da e na stanovite tvrdnje, nalaze i ocjene reagirati, da e ih injenicama ili
korigirati ili opovrgnuti. Naalost, na takva reagiranja nisam naiao.82 Vano je
na zidu crkve. Hrvati su tako po svom unutarnjem, pragenetskom odreenju apsolutno ista i besprijekorna
inkarnacija Dobra, a Srbi olienje Zla, i tako je oduvijek bilo kao to e i biti kako bi rekla Maja Freundlich
dok je svijeta i vijeka. Hrvati su poslovino poteni i hrabri, a Srbi tradicionalno bizantski pokvareni...
(str. 135)
82
U dokumentaciji, to je imam, nalazim samo dva reagiranja nadlenih, a oba su na neki nain iznuena i
odnose se samo na jedan sluaj unitavanja knjiga na sluaj Korula. Ministarstvo kulture je 1998. godine
izdalo svoje saopenje s naslovom: Za osudu svaki neprimjeren postupak s knjigom, a u potpisu je HINA
(Vjesnik i Veernji list 6. 4. 1998.), dok je H(rvatsko) K(njiniarsko) D(drutvo) 2001. godine, nakon

85

Knjiga 42.indd 85

2.7.2012. 17:26:55

upozoriti i na sljedee: osobe koje su pisale o prvom tipu unitavanja knjiga nisu
pisale o drugom tipu unitavanja knjiga, osim u dva sluaja, ali i to se dogodilo
radi osporavanja vjerodostojnosti, opravdanosti ili osnovanosti pisanja o ovom
drugom tipu unitavanju knjiga.
Treba spomenuti i da vei dio lanaka u kojima se raspravlja o unitavanju
knjiga na podrujima na kojima nije bilo ratnih okraja nije puka registracija
dogaaja, da nisu navijaki orijentirani, nego da nastoje utvrditi motive i razloge unitavanje knjiga, a dio ih ak nastoji povezati politiku klimu u drutvu s unitavanjem knjiga. Ima priloga koji su svojevrsni eseji o tom fenomenu.
Ukratko, za svakog budueg istraivaa ti lanci i reagiranja bit e vrlo vano i
nezaobilazno uporite.83
Ipak smatram potrebnim izdvojiti priloge petorice autora: Milana Kangrge,
suca Vladimira Primorca, urednika Feral Tribunea Viktora Ivania, knjievnika Slobodana najdera i novinara Igora Lasia jer ti su ljudi fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih izvukli iz sfere pukog ekscesa, pojedinanih nestaluka/ustaluka ili samovoljnih postupaka pojedinaca i podigli ga na razinu
onoga to je on svojim sadrajem, iskazanim motivima i obimom cijelo vrijeme
i bio prvorazredni drutveni problem koji je vjerno reflektirao dominirajuu
politiku iskljuivosti.
Milan Kangrga84, jedan od naih najznaajnijih filozofa, bio je potaknut na
javnu reakciju informacijom o bacanju knjiga u kontejner za smee, to je
objavljena pod naslovom Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik od 6.
2. 1998. Informacije to ih je imao navele su ga na ocjenu ...da je tako po
Zakonu uinjeno barbarsko djelo najviega ranga, kojim e se Hrvatska u cjelini
i u budunosti kvalificirati kao ne samo zaostala nego i kulturocidna zemlja, to
sa sebe nee tako lako oprati ni nai praunuci. Jednu smo NDH ve imali, pa
uvida njegove Radne grupe u sluaj Korula, objavilo Miljenje vezano uz sluaj Korula (Novosti,
br. 17, listopad 2001.). Ni Ministarstvo kulture, ni HKD ne govore o fenomenu unitavanja knjiga u cjelini,
premda su morali biti informirani o napisima iz kojih je vidljivo da taj fenomen postoji i da nije tek puki
eksces nekolicine nerazumnih i neuraunljivih pojedinaca. O stavovima i reagiranjima nadlenih posebno
u raspravljati u drugom dijelu ove knjige.
83
Primjerom jednog takvog pisanja je reagiranje graanina Antona Lukeia objavljeno u Novom listu
(12.7.1994. u rubrici Reagiranja), pod naslovom: Tko pali knjige, palit e i ljude. To je bio izvanredan,
jasno i odluno formulirani izraz graanskog otpora anticivilizacijskoj histeriji iskljuivosti. Vidjeti o tome i
fusnotu 55).
84
U toku rada na ovoj knjizi nenadano je umro Milan Kangrga (1. 5. 1923. 25. 4. 2008.) samo nekoliko
dana prije svog 85. roendana i objavljivanja tim povodom knjige njegovih predavanja o klasinoj njemakoj filozofiji to ih je odrao na Filozofskom fakultetu Zagrebakoga Sveuilita u k. godini 2006./07. i
2007./08. Od brojnih in memoriam reagiranja upuujem itaoca na ove: Kolege i suradnici Milana Kangrge
smatraju da je pokojni profesor ostavio duboki trag u javnom ivotu. Filozof koji se suprotstavljao vercanju
vlastitih sudbina, Novi list, 27. 4. 2008.; Sreko Pulig, In memoriam Milan Kangrga (1. svibnja 1923.
25. travnja 2008.) Iskuavao je revoluciju, Zarez, 15. 5. 2008.

86

Knjiga 42.indd 86

2.7.2012. 17:26:55

nam svima to lei na vratu sve do dananjih dana, a sad je obnavljamo i ponavljamo na najgori nain. (Hrvatski knjigocid. Barbarizam i renesansa, Feral
Tribune, 30. 3. 1998.)85
Vladimir Primorac je krajem 1998. godine, imajui na umu informacije o
unitavanju knjiga, ali i informaciju da je zbog svog kritikog osvrta na sluaj
Korula Milan Kangrga tuen Opinskom sudu u Zagrebu za klevetu, objavio
blistavi osvrt u svojoj redovitoj rubrici Pravorijek pod naslovom Knjige i
kontejneri (Feral Tribune, 23. 11. 1998.), a u kojemu je, poznavajui bitne
parametre politikog reima 1990-ih u Hrvatskoj i navodei koji su sve zakoni
prekreni, rekao: ...iz njih proizlazi, ako ih paljivo itate, tko bi sve moda
trebao biti pozvan na odgovornost zbog unitavanja knjinog fonda, da je ovoj
dravi stalo da bude civilizirana zajednica.
Viktor Ivani je u knjizi Toka na U. Sluaj aki: anatomija jednog skandala (II. izdanje, Feral Tribune, Split, 2000.) cijelo jedno poglavlje naslovljeno s Kultura smrti (str. 163 180) posvetio tematici unitavanja knjiga.
Oslonio se na Konstantinoviev pojam organske kulture koja je ...upregnuta u misiju ostvarenja jedinstva zajednice... Zato je iz nacionalistike, plemenske vizure zlo uvijek tueg porijekla: drugi su izvor zla, jer je ono nama
tue. (str. 174) I zatim je dao izvanrednu historijsku usporedbu nacistikog
paljenja knjiga s unitavanjem knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.
Slobodan najder je svojom knjievnikom osjetljivou, svojim izvanredno svestranim poznavanjem nae intelektualne historije i, dakako, iskustvom
vlastite izgnanosti iz prostora hrvatske knjievnosti tokom 1990-ih, ukazao na
niz univerzalnih obiljeja i posebnosti unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.
Radio je to godinama u kolumnama Opasne veze u Novom listu.86
Igor Lasi je svojim novinarskim istraivakim prilozima o unitavanju knjiga ukazao ne samo na puke injenice, nego i na njihovu drutvenu, povijesnu i
politiku pozadinu. Dovoljno je spomenuti tri njegova priloga o tome, mislim da
su to bila i prva cjelovitija reagiranja, dva objavljena u Tjedniku: Ministar
Javna intervencija Milana Kangrge nije, meutim, ostala na samo ovom jednom njegovom tekstu. Prvi
njegov tekst podvrgao je otroj kritici Aleksandar Stipevi (Kangrgine lomae knjiga, Hrvatsko slovo
17. 4. 1998.), ali na tome nije ostalo, jer je Kangrga odgovorio Stipeviu (i . Jureko:Knjigocid. Strah
i pepeo, Feral Tribune 27. 4. 1998.), a ovaj po drugi put razvio kritike opaske (Opet gore Kangrgine
lomae knjiga! Hrvatsko slovo 16. 5. 1998.). Ali ni na tome nije stalo. Na Kangrgin spomen unitenja
40.000 primjeraka Enciklopedije Jugoslavije reagirao je privatnim pismom Dalibor Brozovi, tada ravnatelj LZ Miroslav Krlea, a Milan Kangrga je to pismo i svoj odgovor proslijedio u Feral Tribune (14. 4.
1998., tekstovi: D. Brozovi, Bauk reciklopedije i M. Kangra Hrvatski knjigocid. Knjige na groblju). Za
razliku od Kangrginog, pisanje Vladimira Primorca i Viktora Ivania, koje navodim u nastavku, nisu izazvali
nikakav polemiki odjek.
85

Upuujem itaoca na ove njegove napise: Lijepe knjige lijepo lijepo gore, Novi list 10. 5. 1999;
Sudovanje ludom radovanje, Novi list 29. 7. 2002. i Gospon Horvat i paliknjige, Novi list 10. 5.
2004.
86

87

Knjiga 42.indd 87

2.7.2012. 17:26:56

voli cenzuru (12. 12. 1997., zajedno s Alenom Aniem) i Smetlite knjiga u
malome mistu (6. 2. 1998.), a zatim lanak Hrvatski knjigocid. Naklade su planule, objavljen 29. 6. 1998. u tjedniku Feral Tribune. Treba naroito naglasiti
da nitko nije demantirao nijednu od konstatacija u tim lancima, to ukazuje na
savjesnost s kojom je I. Lasi istraivao fenomen unitavanja knjiga, a argumentirano i jasno je dokazao da to nije bio eksces izoliranih pojedinaca, nego iroko
rasprostranjena praksa. Mislim da bi bez njegova pisanja uvid u fenomen unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih bio bitno oskudniji.
Toj petorici autora koji su pisali kao neposredni promatrai dogaaja, dakle
iznutra, treba pridodati i Dubravku Ugrei koja je o ovom fenomenu pisala
kao vanjski promatra, naroito njezinu izvanrednu knjigu Kultura lai (antipolitiki eseji), Biblioteka Bastard, Arkzin, Zagreb, 1996.87
Nekoliko napisa dodiruje jedan vaan dogaaj unutar rasprave o unitavanju
knjiga u podrujima gdje nije bilo oruanih sukoba. To su tekstovi koji se bave
dvama sudskim procesima povodom pisanja o konkretnim postupcima unitavanja knjiga. U jednom je bio optuen Milan Kangrga (1998., postupak okonan
2001.), a u drugom je bio tuen Feral Tribune (1999., proces okonan 2003.).
Sama injenica da su u vezi s fenomenom unitavanje knjiga pokrenuti sudski
procesi od golemog je znaaja. Ali u meni dostupnoj literaturi nisam naao slian primjer, da se sudski progoni kritika unitavanja knjiga! tovie, perverzija
je tim vea to je u oba sluaja sudski presueno u korist osobe koja je knjige
unitavala, a na tetu onih koji su na taj zloin javno ukazivali! Napisi pokazuju i
prirodu nae drutvene odgovornosti. Umjesto da javnost, ili barem njen intelektualni dio, masovno protestira protiv iskazane perverzije i zloupotrebe sudstva88,
sudovanje Kangrgi se, s nekim izuzecima, u masovnim medijima prikazivalo u
rubrici crna kronika, a sudovanje i presuda Feral Tribuneu je prola gotovo
neprimjeeno!
Uoljiv je neuravnoteen tretman fenomena unitavanja knjiga. Ve 1991.
godine imamo prvi glas o naem unitavanju knjiga izvan prostora oruanih
87
Rije je o tri intervjua: Sluaj Levar je metafora hrvatskog desetogodinjeg ivota (razgovor vodio Rade
Dragojevi), Novi list, prilog Mediteran 17. 9. 2000.; Politiki sistemi se mijenjaju, ali sredina ostaje
takva kakva jest (razgovor vodio Rade Dragojevi), Novi list 3. 11. 2002. i Mislim da u Hrvatskoj nikada
nitko nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika (intervju novinarki Miri uvar), Hrvatska ljevica
broj 7 8, 2004.
88
Da je javnost mogla svojim protestima utjecati na zaustavljanje perverznog sudovanja pokazuju dva
sluaja. Prvi se tie pokuaja da se sudi Zvonku Makoviu na privatnu tubu Marice Metrovi 1996.
godine. italac e informaciju o tome nai u: Davorka Vukov-Coli, Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno
drutvo, Zarez, I/16, 15. 10. 1999. Drugi je primjer sudovanja Predragu Matvejeviu po privatnoj tubi
Mile Peorde. italac e informaciju o tome nai u: Predrag Matvejevi, Biljeke o jednom procesu,
(Dossier Matvejevi), Zarez, VII/1167, 17. 11. 2005. Vano je spomenuti da je i Dravno odvjetnitvo
Hrvatske smatralo neosnovanom presudu to je izreena Matvejeviu pa je u tom smislu podnijelo zahtjev za
zatitu zakonitosti.

88

Knjiga 42.indd 88

2.7.2012. 17:26:57

sukoba89. To je odgovor Veseljka Vidovia, knjievnika iz Splita u Slobodnoj


Dalmaciji 10. 10. 1991. na proglas Drutva hrvatskih knjievnika (Spaljuju
knjige, Vjesnik 8. 10. 1991.) Njegov glas je proao bez ikakva odjeka, ali
zatim u 1993. godini imamo ve dva glasa. Jedan je Nikice Mihaljevia izreen u feljtonu to je objavljivan u ljubljanskom Delu od 7. do 21. sijenja
1993. s gromkim odjekom. Njegova je tvrdnja o naem unitavanju knjiga, naime, podvrgnuta neobino otroj kritici u etiri napisa (Denis Derk, D.
Brdari, Branimir Donat, Tomislav Sabljak, u Veernjem listu od 26. 1. 1993.,
30. 1. 1993. i 7. 2. 1993., te Vjesniku 6. 3. 1993.), dok je drugi lanak, onaj
novinara Denisa Derka o primjeru unitenja preko 3.000 knjiga u Slatini motiviranom ideolokom nepodobnou knjiga proao uz samo jedan kritiki
napis. Nakon tih prvih lasta kasniji su napisi, poevi s 1998. godinom, bili
uglavnom poteeni kritikih osporavanja, ali su prolazili i uz utnju nadlenih.
Vratimo se ve spomenutom lanku Miljenka Jergovia, Mjesec spaljenih
knjiga u Slobodnoj Dalmaciji, 24. 10. 1991. (fusnota 79) zbog specifinog
tretmana fenomena unitavanja knjiga na ovim naim prostorima. U lanku je
Jergovi nedvosmislen. Na vijest o unitenju knjinica/knjiga, on taj postupak
promptno i bez okolianja osuuje. Evo nekih njegovih opservacija koje mi se
ine bitnim.
estog travnja 1941. Nijemci su bombardirajui Beograd pogodili i najveu gradsku
biblioteku90. Knjige su gorjele tako brzo da je ve sve bilo gotovo kada su ljudi uope shvatili
da to gori riznica njihovog znanja i mate. I kako se u posao vatre nitko nije mijeao, a krov se
nekako udno obruio, mimo goruih knjiga, itave su police izgledale kao nedirnute. Sve je
na njima bilo onako kao prije poara. Samo to je sve bilo izgorjelo. Ljudi su kroz avetinjske
prostore bive knjinice prolazili bez rijei. (...) Gorjele su u ovom ratu i na drugim mjestima
knjige. Netko e s pravom primjetiti da je ipak stranije to su gorjeli ljudi. Ali, dajui mu
za pravo, moramo pripomenuti da se ljudi u glavama ludih mogu ve zbog boje koe, zbog
roda i nacije proglasiti za neprijatelje, a kome su te knjige bile neprijateljima? (...) Vjerojatno
e se nai Neroni ili drugi barbari da krenu u odmazdu palei knjige naroda iz kojeg su oni
koji su palili hrvatske knjinice. Nitko ih naravno ne moe zaustaviti, ali ni porei da bi to
bilo samo jedno prokletstvo vie. Nakon kojeg bi se Balkan mogao survati u tartar. A Europu
ostaviti blaenu da brie prainu sa svojih biblija. Listopad je u dui svakog kulturnog Hrvata,
Bosanca, svakog normalnog, te samim tim i nesretnog Srbina, mjesec duboke alosti. To je
mjesec spaljenih knjiga.

Sve bitno o besmislu i retrogradnosti unitavanja knjiga u ovom lanku je


Kad kaem da 1991. imamo prvi glas to nikako ne znai da zanemarujem ve citirani lanak Jasmine
Kuzmanovi s kraja 1990. godine (vidi fusnotu 12), ali u njenom lanku se ienje knjiga ne naziva onim
to je ono stvarno znailo unitavanje, ve se predstavlja kao higijenska mjera.
89

90
Jergovi vjerojatno misli na unitenu Narodnu biblioteku Srbije (koja ima istovjetnu funkciju kao i sve
sredinje nacionalne biblioteke, npr. naa NSK) nacistikim bombardiranjem Beograda 6. 4. 1941. godine.
Nova, posebno izgraena, zgrada Narodne biblioteke Srbije otvorena je tono 6. 4. 1973. trideset dvije
godine nakon unitenja.

89

Knjiga 42.indd 89

2.7.2012. 17:26:57

reeno, a Jergovi je ostao dosljedan svome stavu iz listopada 1991. i sedam


godina kasnije. Kao urednik kulturne rubrike Tjednika zasluan je to su u
roku od samo dva mjeseca (prosinac 1997. i veljaa 1998.) u njemu objavljena
dva osobito temeljito napisana priloga o naem barbarstvu. lanci Ministar voli
cenzuru, Alena Ania i Igora Lasia, 12. 12. 1997. i Smetlite knjiga u malome
mistu, Igora Lasia, 6. 2. 1998. imali su velik javni odjek i, miljenja sam, da su
bitno utjecala na daljnji tok rasprava o fenomenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj.
Istiem jo dva stava iz 1991. godine. Oba su apsolutno prihvatljiva, ali
govore samo o agresoru, neprijatelju, barbarima i nisu ponovljeni kad
su knjige i spomenike unitavali nai deki. A ve je bio objavljen lanak
Jasmine. Kuzmanovi koji bez ustruavanja govori o higijenskom ienju
od odreene vrste literature, a postojale su i informacije o ruenju nepodobnih
spomenika! To govori o silnom licemjerju i tankoj civilizacijskoj kori stanovitog dijela intelektualaca. Radi se o pismu-apelu Spaljuju knjige (Vjesnik
27. 9. 1991.) i tekstu Radovana Katiia Suoeni s rugobom, u Vjesnikovoj
rubrici Pisci govore od 27. 9. 1991.: A i napadnuta je Hrvatska danas, ovako
neljudski i bespotedno, kako god se eto moda u prvi mah i ne razabire, upravo
kao duhovna injenica. Jer se kao takva ne moe osporiti, oni koji nemaju argumenata u duhu istine da je takvu rue, posegnuli su za silom.)
Ni rijei o sili iznutra koja je unitavanjem knjiga i spomenike batine
takoer napala Hrvatsku.

3. Otpis kao krinka za unitavanje knjiga


Kad bi se sudilo po javnim reakcijama, knjige su se unitavale gotovo iskljuivo u knjinicama, pritom vie kolskim nego narodnim. Iako moja neposredna
iskustva govore da se najvei broj bibliotekara ponaao savjesno i profesionalno,
premda u nacionalistikoj histeriji 1990-ih to i nije bilo lako91, zaista je predoUvijek kad se spominjala odgovornosti bibliotekara, upozoravao sam da se veina bibliotekara nije dala
uvui u neasno ienja knjinica, ali to implicira da je takvih planova i tendencija bilo. Bibliotekari s
kojima sam razgovarao gotovo uvijek su zahtjevali da im se ime ne spominje. Dakle, radilo se o pritiscima, a
tu se krije i sutina problema.
Moram ovdje spomenuti i da su u sluaju Korula dvije bibliotekarke, Tajana Grbin i Milojka Skokandi,
odbile potpisati neregularni postupak odvajanja knjiga za otpis jer u tome nisu uestvovale, to je od njih
zahtijevala ravnateljica Izabel Skokandi, nakon ega su bile optuene da odbijaju radnu obavezu, a to je moglo dovesti do gubitka posla. (Izvjee Povjerenstva za utvrivanje (eventualne) odgovornosti ravnateljice
Gradske knjinice Ivan Vidali zbog propusta u provedbi revizije i otpisa knjine grae iz 1997. godine;
Oitovanje Gapara Bjelopere, proelnika Ureda za kulturu upanije Dubrovako-neretvanske od 27. 10.
1999. Reagiranje Tajane Grbin i Milojke Skokandi na objede to ih je iznio Gapar Bjelopera pismo upanijskom Uredu za kulturu od 27. 11. 1999.). Zdravko Zima u lanku Groznica subotnje veeri (Novi list
2. 6. 2002.), opisuje svoj pokuaj utvrivanja injenica o unitavanju knjiga: Obiao sam nekoliko knjinica,
razgovarao s bibliotekarkama i strunim konzultanticama, ali ono zbog ega sam ih pohodio ostalo je prekri91

90

Knjiga 42.indd 90

2.7.2012. 17:26:57

minantan dojam da su knjinice bile glavna mjesta unitavanja knjiga, pa se i


ja, ipak, moram osloniti na ta unitavanja koja su objavljivanjem kroz medije
postala javnim i vidljivim injenicama.
Odstranjivanje/unitavanje knjiga najee se prikrivalo navoenjem otpisa kao legitimnog, ali ujedno i opravdavajueg mehanizma, pa je od naroite
vanosti znati kojim se pravilima rukovode knjinice u manipulaciji knjigom
pravilima nabave, obrade, prometa i odstranjivanja knjige kojemu prethodi taj
inkriminirani otpis knjiga, kao i koji su razlozi otpisa i njegova procedura.
a) Otpis komponenta redovitog poslovanja knjinica

Otpis knjiga sastavni je dio urednog voenja biblioteka, odnosno njenog normalnog funkcioniranja, a to u isto vrijeme znai da je legitimna i rutinska praksa i ne
predstavlja nikakvu misterioznu komponentu bibliotekarske profesije. Meutim,
otpis se moe i zloupotrebiti.
U tekstu Slobodan pristup informacijama kao zadaa knjiniara iz 2000.92
Aleksandra Horvat kae i sljedee:
Dokaz za krhkost naeg knjiniarskog kodeksa i za nedovoljno poznate vrijednosti
knjiniarske struke prua i poznata injenica da su na optube izreene i objavljene sredinom devedesetih godina na raun naih knjiniara, zbog navodnih istki knjiga u knjinicama, pojedinci morali odgovarati sami. Pritom se nitko od njih nije pozivao na etiki kodeks,
ali se na njega nisu pozivali niti tuitelji. U slinim polemikama izmeu javnosti i drugih
struka esta su pozivanja na etiki kodeks, zato to su vrijednosti struke dovoljno poznate i
iroj javnosti, odnosno zato to javnost zna to moe oekivati od struke. Posve je sigurno,
na primjer, da u prvim prikazima korulanskog sluaja, kao i ostalih novinskih izvjetaja
o odstranjivanju knjiga iz knjinica, nitko od novinara ili itatelja koji su na te izvjetaje
reagirali, nije spominjao postupak redovitog otpisa knjiga. Vjerujem da razlog tomu nije u
veno debelim zidom utnje. Sve je izvedeno lijepo i po protokolu, napio sam se kavica sa lagom, na jednome
mjestu poaen sam i whiskyjem, ali o recikliranim i, nedajboe, spaljenim i otpisanim knjigama ni mukajet.
Nitko nita ne zna, sve je isto i nevino kao praskozorje, htjelo me se uvjeriti da su neke knjige otpisane samo
zato jer su dotrajale i memljive, a neke zato jer ih zaljubljeni itai nikada nisu vratili.
Kao ilustracija jurinikog ponaanja tokom 1990-ih, navodim primjer smjenjivanja Vide Milek, ravnateljice Narodne knjinice Samobor i ravnatelja Narodnog sveuilita Samobor, Joze Grubee. (Samoborski
list 30. 3. 1998., Glas Samobora 6. 6. i 22. 7. 1998., a Vijenac broj 117 od 2. 7. 1998. na str. 37 donosi
vrlo otro reagiranje na te dogaaje od Duanke Profete Samoborski kulturni pivajz). Sutinu cijele te
samovolje Vida Milek je u lanku Politika podobnost ponovo jai, Samoborski list, 30. 3. 1998. saela
ovako: Kao to je nasilno preuzeta vlast u Samoboru tako se sada nasilno u ustanove postavljaju podobni
ravnatelji mimo svake logike i argumenata struke. Naravno, i nju je zadesila neto kasnije ista sudbina...
Vida Milek bila je u to vrijeme i potpredsjednica Drutva bibliotekara Zagreb, a to je Drutvo nije bilo u
stanju zatititi.
92
Tekst Aleksandre Horvat, jedne od naih najuglednijih knjiniarki, preuzeo sam s internetskih stranica
HKD, a ona me je informirala da je to bio prilog pripremljen za Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama u slubi kulturnog razvoja 2000. godine, objavljen je u Zborniku radova s tog okruglog stola koji su
uredile Aleksandra Horvat i Alemka Belan-Simi, a objavio ga 2002. HKD

91

Knjiga 42.indd 91

2.7.2012. 17:26:57

posebnom neprijateljstvu prema knjiniarima, koje je trebalo optuiti pod svaku cijenu i
zatajiti svaku moguu oslobaajuu okolnost, nego ipak u nedovoljnom poznavanju struke i
strunih postupaka u javnosti.

Prije svega, nije se radilo o navodnim, nego o stvarnim istkama knjiga,


a i alarmantnih informacija o tome bilo je dovoljno da istke knjiga kao stvarni problem razmotre nadlena dravna i struna tijela. U lanku Unitavanje
knjine grae zloin koji se zanemaruje, Hrvatska ljevica, broj 1, 2003.
adresirao sam odgovornost: Da su nakon kritikih osvrta u novinama javnosti
podastrti slubeni i istiniti podaci, brojni bi se nesporazumi, nejasnoe i mistifikacije izbjegli. Meutim, to nije napravljeno prije, ne znai da se ne moe
napraviti sada. Osim toga, nespominjanje postupka redovitog otpisa knjiga
(iako ni to nije sasvim tono!) proizilo je, mislim, iz injenice da su registrirani primjeri ienja knjiga bili popraeni izriitim izjavama o odstranjivanju
nepodobne literature, irilice, knjiga koje su zagadile na lijepi hrvatski jezik,
ideoloki neprihvatljive i komunistike literature, djela koja ne odgovaraju potrebama novoga vremena. Pretpostavljam da nema takvog strunog tijela koje
bi u svoje kriterije za postupak redovitog otpisa knjiga uvrstilo nepodobnost
knjige, svjetonazornu razliku ili pismo i jezik kojim su pisane. A upravo su takve
popratne izjave izazivale javna reagiranja, to je makar i s vremenskim odmakom, na koncu moralo priznati i HKD, jer je u svojoj izjavi Miljenje vezano uz
sluaj Korula (Novosti broj 17, listopad 2001.) reeno i ovo:
Iz navedenog izvjetaja jasno je da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s vaeim
pravilnicima hrvatskog knjiniarstva i da je neadekvatno odlaganje knjiga u kontejner dovelo do ogorenih reakcija u javnosti. Javili su se hrvatski javni i kulturni djelatnici iritirani tim
inom te posebno javnim izjavama nekih politiara, tako da je cijeli sluaj poprimio karakteristike javnog kulturnog skandala. (...) Kako su na spominjane prozivke reagirali samo pojedinano neki nai lanovi, smatramo nunim konstatirati da je uinjeno vie propusta, zbog
kojih je naruen ugled itave profesije i to prije svega nepravodobnim reagiranjem na spominjane dogaaje i neprovoenjem ire strune rasprave o datim pojavama. (kurziv A. L.).

Dakle, otpis je bio pokrie za ienje knjinica, a ocjena Aleksandre Horvat,


premda dobro ukazuje, ne izraava vjerno tok dogaanja i ne locira precizno problem. Odgovorni su struka i nadlena dravna tijela, a ne onaj dio javnosti koji je
na unitavanje knjiga reagirao.
b) Evolucija stavova o reviziji i otpisu knjiga u hrvatskom bibliotekarstvu

Otpis nefunkcionalnog sredstva rada sastavni je regularni i propisima normirani dio poslovanja svakog poslovnog subjekta.93 Knjinicama su knjige osnovno
U privrednim poduzeima je, primjerice, ne samo internim propisima, nego i pravnim propisima zajednice, unutar koje ta poduzea djeluju, odreeno postupanje s imovinom u cjelini, njena zatita, a takoer i
odgovornost za tete koje nepropisnim postupcima nastanu. Obimna je to materija kojom se ne moemo ovdje
93

92

Knjiga 42.indd 92

2.7.2012. 17:26:58

sredstvo rada i javno su dobro, a kako su knjinice i javne ustanove s uglavnom


javnim financiranjem knjigama se, uz nadzor, mora naroito odgovorno manipulirati.
Za rad knjinica vrijede opa i specifina pravila urednog poslovanja.
Openito, obavezno je provoenje redovite inventure imovine i propisano voenje inventarnih knjiga. Imovinsko-financijski, inventarizacija u bibliotekama
istovjetna je inventarizaciji svakog poslovnog subjekta, uz specifinost da se
svaka jedinica knjinine grae upisuje, tj. registrira kao osnovno sredstvo odreivanjem inventarnog broja i unosom nabavne cijene94. Posebnost u knjinikom poslovanju s knjigom je i ta da je knjiga potrona roba troi se srazmjerno koritenju pa inventarizacija fonda knjiga implicira i reviziju knjine
grae konstatira se fizika prisutnost, ali i upotrebljivost knjige, to je bitna
podloga za odluku o otpisu neke knjige95 i njenom izdvajanju iz redovitoga fonda.96 Dotrajalost je, meutim, kategorija koja je u bibliotekarstvu vieznana.
baviti. Treba ipak skrenuti panju na to da se regularnost postupanja sa sredstvima rada, tj raspolaganje imovinom poduzea, bez obzira da li je rije o privatnom ili dravnom ili, kao to je bio sluaj u SFR Jugoslaviji,
drutvenom, samoupravnom, poduzeu, strogo propisuje dravnim zakonima i da postoje inspekcije koje to
nadziru. Primjerom moe posluiti kategorija amortizacije tzv. osnovnih sredstava (fiksni kapital, assets u
anglosaskoj terminologiji), koja u praksi poduzea, u koncipiranju i voenju ekonomske politike, ali i u literaturi ima poseban tretman (s obzirom na rastui znaaj osnovnih sredstava, intenzitet inovacija i tzv. moralno
rabaenje). Ali se i za sve druge stavke imovine (sirovine i materijal, poluproizvodi, inventar i alat) propisuju odredbe o upotrebi i evidenciji. Tim je odredbama predviena redovita inventura toga dijela imovine, a
rezultat inventure uvijek postavlja i pitanje odgovornosti za odstupanja stvarnog od knjigovodstvenog stanja.
Inventura je, stoga, osjetljiv posao, svrha joj je ustanovljavanje istine o stanju sredstava i tek tako obavljena
(cjelovita, potpuna, pregledna, nesporna) moe posluiti za ocjenu o savjesnosti gospodarenja tim dijelom
imovine i za donoenje zasnovanih poslovnih odluka. Inventura je (kao i niz drugih kontrolnih mehanizama
u procesu poslovanja) i jedan od naina ulaenja u trag zloupotrebama razne vrste (pronevjerama, izravnim
kraama, korupciji itd.). Ako bi italac bio zainteresiran za upoznavanje sistema i naina kontrole poslovanja
preporuam mu naroito vrijednu knjigu: Spreavanje privrednih delikata. Organizacione i preventivne
mjere, Informator, Zagreb, 1964., koju su (za nae drutvene prilike do 1990-ih) napisali ing. Ivo Vrsaljko i
prof. Nikola Raos. U obimnoj literaturi, koju sam u dugogodinjem radu imao prilike upoznati, nisam naao
kvalitetnije djelo o ovoj tematici.
Ta pozicija knjige (knjine grae) iziskuje istovjetan inventurni tretman kao i sva druga materijalna dobra
bilo kojeg poslovnog subjekta. U svakom priruniku o radu narodnih knjinica daju se upute i o postupku
inventarizacije i otpisa.
94

95
Za razliku od privrednog poduzea, u kojemu su sredstva potrebna za proizvodnju opredmeena u novom
proizvodu, u bibliotekama troenje knjige nema za rezultat opipljivi, vidljivi rezultat, tj. proizvod. Znanje,
informaciju ili uitak u itanju knjige nemogue je izravno procjeniti, pogotovo se ne moe komercijalno
izraziti odnosom troak-korist. Postoje dodue razlike izmeu biblioteka, vrste knjinine grae i vrste korisnika s obzirom na mogunost priblinih procjena odnosa troak-korist, ali nas ovdje interesiraju u prvom
redu narodne knjinice. U tom smislu za djelovanje narodnih knjinica mjerodavniji su fiziki pokazatelji,
kao to su: broj lanova, broj korisnika, broj posjetilaca, naroito obrt knjige itd. A obrt knjige u pravilu je
glavni izvor troenja knjige u tom smislu, da se koritenjem fiziki troi, pa stoga i potreba da se knjiga
zamjeni novom itd. Takoer se mijenja i potranja za odreenom vrstom knjige, a to je od bitne vanosti
za odluke o nabavci, o osuvremenjivanju polica itd. Odnos knjige i korisnika izvor je one posebnosti u
postupku inventarizacije koja je razlikuje od inventure drugih poslovnih subjekata.
96

Otpis ne mora uvijek ekati reviziju cjelokupnog ili dijela fonda. Otpis se neke ili nekoliko knjiga moe

93

Knjiga 42.indd 93

2.7.2012. 17:26:58

Knjiga moe dotrajati na vie naina. Osim to moe biti izgubljena ili ukradena, moe biti oteena toliko da se ne moe normalno koristiti, moe postati suvina jer su nova izdanja suvremenija, potpunija, s preciznijim znanjima i
podacima itd. Odlui li se da je knjiga dotrajala slijedi njeno otpisivanje, tj
formalno-pravno i stvarno odstranjivanje iz aktivnog fonda biblioteke. Revizija
u bibliotekarstvu jedan je od krajnje osjetljivih poslova koji zahtijeva veliko poznavanje struke, ali i istanano procjenjivanje potreba korisnika97, ona prethodi
otpisu, a otpis je, ako je i kad je potreban, samo zavrni in revizije.98
S razvojem knjiniarstva, porastom i diverzifikacijom fondova te sve urgentnijim pitanjima zatite, revizije i otpisa knjinine grae, kao dijela svog
profesionalnog i etikog odnosa prvenstveno prema korisnicima, kontinuirano
se stoljeima pravno reguliralo, normiralo, unapreivalo i ujednaavalo sva bitna
pitanja knjininog poslovanja s knjigom.99
Zadrimo se ovom prilikom na pitanju revizije i otpisa.
U pregledu pokuaja i napora da se profesionalno definira, pa i normira postupak revizije i otpisa u hrvatskom knjiniarstvu, uz este krivudave puteve
koji su te pokuaje i napore zadnjih nekoliko desetljea ometali, izdvojio bih tri
razdoblja ili faze, a svaka je od njih vana za razumijevanje fenomena unitavanja knjiga.
obavljati i tokom redovitog rada, kada bibliotekar utvrdi dotrajalost knjige. Ali se i tada otpis obavlja redovitom procedurom. Naravno da veliki, vei, jednokratni otpisi velikoga broja naslova mogu biti provedeni tek
nakon revizije fonda.
To je s pravom i odlino formulirano u tekstu (prijedlogu) Radne grupe za izradu uputa za provoenje
revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama sveuilita (Savjeta za knjinice Hrvatske) iz listopada 1992.:
Upute za provoenje revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama sveuilita: Razlika izmeu inventure i revizije jest u tome to je inventura iskljuivo kvantitativni postupak, a revizija prvenstveno kvalitativan (kvantitativni pokazatelji koji se pri tome uzimaju u obzir uvijek su u funkciji kvalitativnih procjena)
(...) Takoer treba naglasiti da je revizija postupak, za koji je potrebno veliko iskustvo u radu s konkretnom
knjininom graom ako elimo da revizija bude uspjeno provedena i da ujedno omogui efikasnije odvijanje biblioteno informacijske djelatnosti ubudue. (str. 1, 3). Ali slino moemo nai i u dokumentu: Upute
za provoenje revizije i otpisa knjiga u narodnim knjinicama (iz listopada 1983.), gdje se navodi emu sve
moe posluiti temeljito provedena revizija. (VBH 1 4, 1986. str. 220)
97

98
Zavrni in revizije stavio sam u navodnike zato to de facto revizija njime ne zavrava. Ako je zadaa
knjinice to bolje zadovoljiti potrebe korisnika u sredini u kojoj djeluje, onda e rezultati revizije, ukljuujui i otpis biti osobito vaan pokazatelj i time jedan od osnova nabavne politike knjinice. Tako se zapravo nabavna politika na neki nain pokazuje kao stvarni zavrni in revizije. A nabavna politika knjinice osjetljiva
je zbog brojnih faktora koje mora uvaavati (lokacija i veliina knjinice, strukturu korisnika, disperziju izvora potrebnih informacija, ukljuenost knjinice u lokalnu zajednicu, brzinu s kojom se pojavljuju prinove
na knjiarskom tritu, financijske i prostorne mogunosti itd.) o emu kompetentno govore dva lanka, oba
izila u VBH, broj 3, 2000.: lanak Edite Bai, Angairano knjiniarstvo i lanak Mire vob, Nabava
knjiga u narodnim knjinicama u Zagrebu u razdoblju od 1988. do 1999. godine

Vidljivo je to, primjerice, i iz priloga objavljenih u VBH 1 2, 1967 (Milutin Ivanui, Novi zakoni o
bibliotekama u Jugoslaviji, str. 23 40 te Branko Tomeak, Djelatnost drutva bibliotekara Hrvatske na
pripremanju bibliotenih propisa, str. 270 277)

99

94

Knjiga 42.indd 94

2.7.2012. 17:26:58

Prvo razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa, od 1983. do 1987., obiljeava dokument Principi uvanja i zatite grae u bibliotekama koji je, u
skladu sa Zakonom o biliotenoj djelatnosti i bibliotekama, NN 25/73, usvojio
21. 2. 1984. Savjet za biblioteke Hrvatske. U njemu se inzistira na maksimalno
moguem uvanju grae. Citiram samo dva stava:
U osnovi je cilj i svrha svake biblioteke100 zatita grae u najirem smislu da sakuplja
dokumente (bez obzira na fiziki oblik i medij) kao nosioce informacija prolosti i sadanjosti, te da ih uva na nain da budu dostupni i sadanjim i buduim korisnicima. Princip
univerzalne dostupnosti dokumentima ukljuuje i trajnu dostupnost svim dokumentima bez
obzira na na vrijeme i mjesto nastanka. (...) Posebni problem s kojim se biblioteke suoavaju
jest valorizacija pojedinog dokumenta za evidentiranje povijesti civilizacije. Iskustvo ukazuje na to da nema nevanih dokumenata te da je ouvanje integriteta intelektualnog stvaralatva osnovna zadaa biblioteke (VBH br.1 4, 1983. 1984., str. 196).

Nekoliko mjeseci ranije, 14. 11. 1983. Savjet je usvojio Privremenu odluku
o reviziji i otpisu knjiga u narodnim bibliotekama Hrvatske. Odluka je kratka,
ima svega est toaka, ali je bitno sljedee: Narodne biblioteke dune su vriti
reviziju knjinog fonda... redovito, ali i u posebnim sluajevima. Nakon izvrene revizije ili postupka izluivanja potrebno je otpisati izluene knjige. Odluku
o otpisu ...donosi Zbor radnih ljudi ili Radniki savjet. Nakon donoenja odluke
knjige se briu u inventaru, brie se inventarni broj u matinom katalogu i poduzimaju sve potrebne radnje. Otpisane knjige moraju se ponuditi drugoj biblioteci
u opini i matinoj biblioteci, tj. Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci. I sada
slijedi vana preporuka (toka 5): Preporua se da postotak otpisa bude: 2,5%
godinje po osnovi amortiziranosti fonda, 0,2% godinje po osnovi zastarjelosti zaduenja i 0,3% godinje po osnovi nestalosti knjige. Postotak otpisa moe
biti i vei ukoliko to stoji u samoupravnom aktu biblioteke, ali najvie do 5%
godinje. I zavrava: Ova Odluka vrijedi do donoenja Standarda za narodne
knjinice (VBH 1 4, 1983 1984., str. 195, 196).
Nakon te Privremene odluke..., zbog oito neujednaene primjene u
praksi, knjiniari su nastojali izraditi ire upute. Nacrt takvih uputa izradila je
Matina sluba Knjinica grada Zagreba, tekst je usvojen od Koordinacionog
odbora NSB krajem 1983. godine, a objavljen je u VBH 1 4, 1986. (str. 220
227): Upute za provoenje revizije i otpisa knjiga u narodnim knjinicama,101
a u njemu se uz tumaenja daju i obrasci zapisnika koji prate reviziju i otpis.
100

U citiranim tekstovima svi kurzivi su moji (A. L.).

U tekstu Upute... navodi se: Uz Odluku s kojom su upoznate sve matine knjinice u Hrvatskoj, ukazala se i potreba za jedinstvenim uputama o provoenju revizije i otpisa kako bi knjinicama bio olakan rad
na realizaciji ovog posla. I odmah se nastavlja opaskom: U naoj strunoj literaturi revizija knjinog fonda
rijetko je i fragmentarno obraena. Siromatvo teorijske obrade svakako je imalo odraza i na praksu, tako
da se moe konstatirati da su revizije u veini naih knjinica neredovito provoene, posebno ako je rije o
veim knjinim fondovima, pomanjkanju kadrova ili pomanjkanju uputa. (VBH 1 4, 1986., str. 220)
101

95

Knjiga 42.indd 95

2.7.2012. 17:26:58

Vano je ovdje navesti da se osnove za otpis podudaraju s onima iz Privremene


odluke... uz jednu, za nae razmatranje vanu nadopunu. U prvu skupinu osnova za otpis, po osnovi amortiziranosti fonda (dotrajale, oteene, zastarjele
i sl.), dodalo se uz zastarjele jo i neaktualne knjige. Uz jedan dodao se i
drugi izraz bez poblieg objanjenja.
Pretpostavljam da je po uzoru na dva prethodno navedena teksta (Privremenu
odluku... i Upute za provoenje...) napravljen i tekst: Revizija i otpis knjininog fonda u bibliotekama osnovnih kola102, s priloenim oblicima zapisnika
za postupak revizije i postupak otpisa, kao i obavezu da odobrenje za otpis daju
najvii organi upravljanja kole. Ali u tom dokumentu, uz kategoriju amortizirane knjige dodani su i izrazi: zastarjele, neadekvatne i nepotrebne knjige
(tzv. mrtvi fond) koje e se otpisati kao stari papir, ali e se prije toga ponuditi
matinoj narodnoj biblioteci. U tekstu se za mrtvi fond knjiga daju i potrebna
objanjenja.
Rezimiramo li citirane dokumente sa stanovita problematike revizije i otpisa moemo uoiti da se principi uvanja knjiga odnose na sve biblioteke,
da nema nevanih knjiga, da su osnove (kriteriji) za otpis knjiga: amortizacija,
zastarjelost zaduenja i nestanak knjige, te da se revizija i otpis moraju redovito
provoditi prema odreenoj proceduri ukljuujui i odobrenje. Tek se u razradi
Privremene odluke... kriterij amortiziranosti proirio terminima: zastarjela, neadekvatna, nepotrebna knjiga uglavnom bez temeljitijeg obrazloenja koje bi bibliotekarima olakalo odluivanje voeno etikom profesije
koja nalae da se uva svaka knjiga potrebna korisniku, a da se fond aurira u
skladu s promijenjenim korisnikovim potrebama. Ali i da se istovremeno kod
proglaavanja neke knjige zastarjelom, nepotrebnom, ili neadekvatnom
otea odnosno onemogui neija samovolja, jednostranost ili iskljuivost politike, ideoloke, rasne, vjerske naravi jer je to zloupotreba profesije103. Naime,
suoeni s golemim prilivom novih knjiga, nedostatkom prostora i novca, kao i s
promjenama u strukturi i zahtjevima korisnika itd., bibliotekari se u odlukama o
otpisu oito moraju osloniti na etika naela profesije i na nita drugo! Odluke
102
Autorice teksta su Svjetlana Premilovac i Veronika eli-Tica, a u zaglavlju su navedene Nacionalna i
sveuilina biblioteka Razvojna sluba i Knjinice grada Zagreba Matina sluba i datum, oujak 1987.

Neto je vie obrazloenja u posljednjem tekstu (Premilovac eli-Tica), a stanovita se obrazloenja za


ovakve termine mogu nai i u tekstu Upute za provoenje revizije i otpisa knjinine grae u knjinicama
sveuilita (citirano i u fusnoti 97). Oduzelo bi previe mjesta raspravljati o navedenim terminima. Dovoljno
je rei da nije svaka vrsta knjinice u istom poloaju s obzirom na klasifikaciju grae i s obzirom na njenu aktualnost. Knjinice se esto nau u situaciji da je dio njenoga fonda neaktuelan pa je u pravu Branko Han
kad u svom radu Kamo s knjigama kad su spremita pretrpana kae: Tako, na primjer, pljevljenje, tj.
izluivanje zastarjelih i nepotrebnih knjiga predstavlja jednu mogunost rastereivanja spremita. Poznato je,
meutim, da je mnogo lake odluiti to da se nabavi nego to da se odstrani iz biblioteke, osobito iz naunih
biblioteka koje skupljaju literaturu s odreenih naunih podruja, pri emu je teko predvidjeti hoe li ili nee
neka nepotrebna knjiga jednoga dana ipak nekome trebati. (VBH 1 2, 1968., str. 102)
103

96

Knjiga 42.indd 96

2.7.2012. 17:26:59

o otpisu olakava pak napredak u struci elektronika ukljuenost u mree te


mogunost nacionalne i meunarodne posudbe publikacija. Stoga i koritenje
navedenih termina unutar profesionalnih naela i kriterija ne mora voditi zloupotrebi, premda se pogrene odluke mogu dogoditi. Ali jasno je da postoji velika,
golema razlika izmeu profesionalne pogreke i zloupotrebe. Zloupotreba ponitava profesionalnu etiku i tu nastaje problem. Stoga je svaki otpis nuno podvrgavati analizi, osobito u turbulentnim vremenima da bi se mogla uoiti eventualna zloupotreba. Stoga nije problem u terminologiji samoj po sebi dok god ona
ostaje unutar profesije i pod kontrolom profesionalne etike, nego u praksi koja
je moe derogirati. A kontrola pripada viim instancama dravnih organa koje
tite opi interesi strogoj primjeni kodeksa ponaanja u struci koji tite naela
struke. Za razdoblje od sredine 1970-ih do 1990., u grai koju sam konzultirao
nisam naiao na indicije koje bi upuivale na zloupotrebe u procesu otpisa.
Drugo razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa, od 1988. do
1992., obiljeeno je donoenjem Standarda za narodne knjinice u Republici
Hrvatskoj(1990.), Hrvatskih standarda za specijalne knjinice (1990.)
i Naputka za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike
Hrvatske (1992.).104 Kakve se formulacije nalaze u tim dokumentima kad je
rije o reviziji i otpisu?
U Standardima za narodne knjinice u RH za otpis je odreeno: Nakon
izvrene revizije i postupka izdvajanja, potrebno je otpisati izdvojene knjige.
Preporua se da postotak otpisa bude: 2,5% godinje na osnovi amortiziranosti
fonda, 0,2% godinje na osnovi zastarjelosti zaduenja, 0,3% godinje na osnovi
nestalosti knjiga. Postotak otpisa moe biti vei, ukoliko to stoji u samoupravnom aktu biblioteke do 5% godinje. Otpis AV grae je od 10 20%, a kod igraaka do 30% godinje.
U dokumentu Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Hrvatske propisan je postupak revizije i otpisa vrlo precizno i detaljno.
Navodim samo sljedee:
Reviziju obavljaju knjiniari i pomoni djelatnici (...) Reviziju i rezultate
104
Standardi za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj, VBH 1 4, 1990., str. 210 226. Savjet za biblioteke Hrvatske usvojio je tekst 3. 7. 1990. Tekst je, kao prijedlog za javnu diskusiju, objavljen i u Vjesniku
Republikog komiteta za prosvjetu, kulturu, fiziku i tehniku kulturu SR Hrvatske, broj 3 4, 13. 3. 1990.
s naslovom: Prijedlog standarda za narodne knjinice i standarda za pokretne knjinice bibliobuse u SR
Hrvatskoj (javna rasprava). Hrvatske standarde za specijalne knjinice, VBH, 3 4, 1992., str. 258 269.
Savjet za knjinice Hrvatske je usvojio 10. 11. 1992., a objavljeni su i u Glasniku Ministarstva prosvjete,
kulture i porta Republike Hrvatske, broj 11, 17. 12. 1991. Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u
knjinicama Republike Hrvatske, VBH 3 4,1992., str. 253 257. usvojio je Savjet za knjinice Hrvatske
16. 12. 1992. Tekst je objavljen i u Glasniku Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske, broj 5,
15. 6. 1993. Mislim da je dobro navesti da su tekst Naputka... izradile nae tri vrsne bibliotekarke, velikog
znanja i iskustva: dr. Tatjana Aparac-Gazivoda, mr. Marina Fruk i dr. Vesna Turin.

97

Knjiga 42.indd 97

2.7.2012. 17:26:59

revizije kontrolira i verificira komisija koju osniva osniva knjinice. Otpis.


Izrada popisa grae za otpis: prema osnovi istroenosti105 fonda, prema osnovi
zastarjelosti zaduenja (graa koja nije vraena nakon odreenog vremena), prema podacima o grai koja je nestala, izgubljena i sl. Preporua se da postotak
otpisa bude: 2,5% godinje na osnovi istroenosti fonda, 0,2% na osnovi zastarjelosti zaduenja, 0,3% godinje na osnovi nestalosti grae (...) Otpis AV grae je
od 10 20%, a kod igraaka do 30% godinje. Postotak otpisa moe u posebnim
sluajevima biti vei, ako je tako predvieno u aktima knjinice, a do 5% godinje. Nakon dobivene komisijske dozvole za otpis, iz javnih se kataloga izvade
listii otpisane grae, dok se u matinom katalogu i inventarskoj knjizi crvenom
olovkom oznai broj otpisne liste i godina otpisa, a iz topografskog kataloga se
listii vade i prenose u kartoteku otpisane grae.
Oigledno je da su upute o reviziji i otpisu iz 1983. u svemu bitnom osnova ovoga Naputka..., s tim da su formulacije saetije, proiene i precizne. Neosporno je da je desetogodinje iskustvo potvrdilo njihovu opravdanost.
Vano je rei da se i u Standardima... i u Naputku... vrsto, jasno i nedvosmisleno ostalo na formulaciji o osnovama (kriterijima) za otpis. Ukoliko je
netko i posegnuo za dodatnim formulacijama (zastarjelost, nepotrebnost) jasno
je da je to moglo biti samo unutar vrsto odreenih kvantitativnih granica i uz
potivanje profesionalnih naela. Takoer je osobito vano upozoriti da o reviziji
i otpisu ne odluuje nitko samovoljno, da nema tzv. inokosne odluke, prema nahoenju pojedinca, a procedura koja postoji ve je sama po sebi korektivni moment, da postoji komisija (formira je i daje joj mandat osniva) koja kontrolira
i verificira reviziju, ali i komisija koja odobrava otpis (prema prijedlogu koji joj
se podastire). Mislim da je vrlo vano naglasiti da oito nije sluajno propisan
ovakav mehanizam revizije jer je vjerojatno bibliotekarsko iskustvo upuivalo
na njegovu potrebu.
Vrlo je znaajno spomenuti da su i Standardi... i Naputak... kao podzakonski akt vaili svih sljedeih deset godina (nova je formulacija standarda za
narodne knjinice donesena tek polovinom 1999., a novi propis o reviziji i otpisu
tek poetkom 2002. godine). Navodim to zato da upozorim, da su otpisi, motivirani i obrazlagani drugaijim razlozima od propisanih (politika ili ideoloka
nepodobnost knjiga,nepodobnost po jeziku, pismu ili izdavau, neprihvatljiva knjiga, suvina ili nepotrebna ili neestetski pisana knjiga itd.) bili
Mislim da se moe uzeti da je termin istroenost podudaran s terminom dotrajalost knjige. Navodim
ova dva termina jer mi se ine primjereniji od termina zastarjelost, koji se pokazao spornim i olakava
zloupotrebe. Zato je umjesto termina istroenost ili dotrajalost knjige (s podrobnijim obrazloenjem) uveden
termin zastarjela knjiga ne moe se nai objanjenje. Razlozi su vidljivi tek iz praktine primjene toga termina, kad je koriten za odstranjivanje one literature koja se nekome prema njegovoj osobnoj procjeni inila
zastarjelom.
105

98

Knjiga 42.indd 98

2.7.2012. 17:26:59

suprotni vaeim bibliotekarskim normama, bili su protupropisni (protuzakoniti), a iz brojne dokumentacije se vidi da su i takvi razlozi navoeni kao osnova
za otpis. Smatram takoer potrebnim upozoriti da, ak ako razlozi otpisa (izvan
onih koji su u slubenim dokumentima odreeni) i nisu izriito navoeni, ve
je i samo nepridravanje propisane procedure revizije i otpisa moglo biti oblik
samovoljnog, proizvoljnog i razliitim vanprofesionalnim razlozima motiviranog
otpisivanja i unitavanja nepodobnih knjiga. Dokumentacija i informacije o
takvim pojedinanim sluajevima obrauju se u drugom dijelu knjige.
Uzgred spominjem da je i dokument Revizija i otpis knjinog fonda u bibliotekama osnovnih kola, donesen 1987. godine, ostao na snazi sve do kraja
2002. godine, pa sve gore navedeno vrijedi i za otpise knjiga u kolama. Tu,
dakako, postoje jo i specifini, za nau temu naroito vani aspekti, ali o njima
e biti u nastavku jo govora.
Tree razdoblje normiranja postupka revizije i otpisa nastupilo je donoenjem Zakona o knjinicama (NN 105/97, ispravke NN 5/98, dopune NN 104/00)
i, u skladu s njegovim odredbama, Pravilnika o zatiti knjinine grae (l. 45
Zakona..., a objavljen u NN 52/05, 22.4.2005.) i Pravilnika o reviziji i otpisu
(l.46 zakona, objavljen u NN 21/02, 6. 3. 2002.) te donoenjem triju dokumenata: Standarda za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj, Standarda za
pokretne knjinice bibliobuse i Standarda za kolske knjinice (VBH, broj
3, 2000., str. 163 198). Dodajmo tome da je Nacionalna i sveuilina knjinica
krajem 2002. godine (re)izdala dokument: Revizija i otpis knjininog fonda u
kolskim knjinicama.106
U Zakonu se ne daju podrobnije odredbe ni o zatiti grae, jer e se to urediti
Pravilnikom i internim aktima knjinice, a niti o reviziji i otpisu, jer e se i to urediti Pravilnikom, osim to je u prvom stavku l. 46. izriito reeno: Knjinice
su dune redovito u postupku revizije izluivati zastarjelu, dotrajalu ili unitenu
grau, osim grae iz lanka 45. stavka 2. ovoga Zakona.107
U dokumentu Standardi za narodne knjinice, u l. 30. koji govori o
reviziji i otpisu grae kae se: Postupak i rokovi revizije provode se prema
pravilniku o reviziji i otpisu knjinine grae to ga donosi ministar kulture.
Za reviziju fonda pokretne knjinice-bibliobusa u l. 67. primjenjuju se pravila
koja vrijede za stacionarnu knjinicu odgovarajue veliine. U dokumentu
Osim jezinih izmjena, dokument se ni u emu bitnom ne razlikuje od onoga iz 1987. godine. Ista su i
imena autorica.
106

107
Ta je dunost knjinica naglaena, osnaena ili pojaana kaznenim odredbama (l. 50. i 51.) za nepotivanje odgovarajuih odredbi Zakona. U l. 51. predvieno je sankcioniranje nepotivanja l. 45. (zatita knjinine grae) i l.46. (neuredno izvoenje revizije knjinog fonda). Takve kaznene odredbe nema u
Zakonu o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama iz 1973. (NN 25/73), pa je spomenutim odredbama Zakona
iz 1997. svakako uinjen napredak u formuliranju odgovornosti za postupanje s knjigama.

99

Knjiga 42.indd 99

2.7.2012. 17:27:00

Standard za kolske knjinice, u l. 15. se odreuje da zastarjelu, dotrajalu


ili unitenu knjininu grau mora se izluivati i otpisivati te redovito provoditi
reviziju prema pravilniku o otpisu i reviziji knjinine grae.
Pravilnik o reviziji i otpisu knjine grae je kratak (12 lanaka). Za nae
su razmatranje bitne sljedee odredbe:
- povjerenstvo za reviziju imenuje ili Upravno vijee ili ravnatelj (manje knjinice), povjerenstvo im je duno dostaviti ...po obavljenoj reviziji... zapisnik
o reviziji, prijedlog o otpisu s popisom grae za otpis i s prijedlogom o nainu
postupanja s otpisanom graom., a nakon prihvaanja ...taj se zapisnik s popratnim prilozima i prijedlozima dostavlja nadlenoj matinoj knjinici. (l. 5.)
- Knjinice su dune i bez prethodno provedene revizije po potrebi odvajati za
otpis dotrajalu i zastarjelu knjininu grau., a to provodi imenovano povjerenstvo (l. 6.)
- postotak otpisa grae trebao bi se kretati unutar sljedeih veliina: do 2% godinje za unitenu grau, do 1% godinje za dotrajalu grau, do 2% godinje za
zastarjelu grau... slijede postoci za neknjinu grau (l. 7.)
- sva se otpisana graa obiljeava posebnim peatom uz inventarski broj (l. 8.),
a popisi otpisane grae se dostavljaju na uvid nadlenoj matinoj knjinici, a
potom Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, koje su dune izjasniti se o toj grai
u roku od mjesec dana, a tek nakon toga otpisana graa moe se pokloniti, zamjeniti ili prodati ili se, pak, otpisana knjinina graa alje u preradu papira ili
odlae u spremnike za papir (l. 9.).
Donoenjem ovoga Pravilnika prestaje vaiti Naputak za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike Hrvatske. (VBH broj 3 4/92)
Komentar uz dokumente iz ovoga razdoblja moe se saeti u nekoliko bitnih
napomena. Svagdje se u dokumentima, poev od Zakona o knjinicama, a zatim u Standardima i, napokon, u Pravilniku o reviziji i otpisu, uvodi i dosljedno
navodi, tj. koristi termin zastarjele knjige ili zastarjela knjina graa kao
jedan od tri kriterija za otpis, a da nikakvo preciznije odreenje nije dato. Time
je zakljuen krug od jednoznanog termina amortiziranost (ili istroenost) u
prvom razdoblju, preko njegova zadravanja kao temeljnog kriterija u drugom
razdoblju, ali uz pokuaje da se poblie objasni, tj. u tumaenjima odredi, do
predominacije termina zastarjelost u treem razdoblju, bez ikakvih pokuaja
da ga se poblie objasni ili odredi.
Ova terminoloko-pojmovna evolucija nikako nije nastala ishitreno i sluajno. Podudarila se s politikim i drutvenim promjenama kojima je iskljuivost bilo bitno obiljeje. Treba li na nju gledati kao na opravdavanje dotadanjeg
unitavanja knjiga ili kao otvaranje puta legalnom unitavanju nepodobnih i

100

Knjiga 42.indd 100

2.7.2012. 17:27:00

neprimjerenih knjiga?108
Termini amortiziranost tj. istroenost ili dotrajalost i zastarjelost nikako
nisu i ne mogu biti istoznani, a u osjetljivom podruju manipulacije knjigom iskljuiva klasifikacija knjige za otpis kao zastarjele, bez ikakvih daljnjih objanjenja i tumaenja, moe voditi samovolji i iskljuivosti politike, ideoloke,
rasne, narodnosne i druge vrste i time biti u suprotnosti s profesionalnom etikom
bibliotekarstva, ali biti i alibi anticivilizacijskih postupaka unitavanja knjige. U
nastojanjima bibliotekara da se kolikogod je mogue struno unaprijedi, ujednai i odgovorno provodi revizija i otpis, o emu svjedoe napori za izradom
odgovarajuih dokumenata unutar struke, termini dotrajale, oteene, zastarjele
i sl., navoeni pritom u zagradama, imali su znaenje dopunskog objanjenja
osnovnog termina amortiziranost i mogli su biti tumaeni unutar profesionalnih naela (uz odgovarajua obrazloenja u dokumentima to su pratili odluke
o otpisu, ali i uz profesionalnu edukaciju bibliotekara). Ta je situacija radikalno
izmjenjena kada se Zakonom uveo termin zastarjelost kao jedini kvalifikativ
knjige za otpis, i to bez ikakvih dodatnih objanjenja ak i u Pravilniku koji poblie obrauje otpis u bibliotekama. To je, rekao bih, bilo suprotno nastojanjima
struke duljim od dva desetljea da se revizija i otpis razjasne, a praksa ujednai i
ne udi me da je gotovo odmah nakon usvajanja Zakona o knjinicama iskazano
neslaganje s uvoenjem termina zastarjelost kao kriterija za otpis.109 Ono to
Kada sam u oujku 2003. posjetio jednu veliku zagrebaku knjinicu (tada izvan sastava KGZ-a) radi
razgovora o fenomenu unitavanja knjiga, ravnateljica mi je u duem razgovoru rekla kako se kapilarno ire
vijesti da e neke grupe obilaziti knjinice i zahtijevati ienje knjinica od neprikladne literature. Rekla mi
je da su oni za to pripremljeni, mnotvo su knjiga koje bi mogle doi pod udar (prvenstveno beletristika, ali
i ne samo ona) i dalje drali na policama, ali je znaajan dio spremljen i u skladite. Pokazala mi je i jedno i
drugo, ali i kartice do tada redovito otpisivanih knjiga na svakoj su crvenom olovkom bili zabiljeeni propisani podaci o otpisu. Sve zaista uzorno i profesionalno uinjeno. U Saboru izgovorene ocjene o neprikladnoj
literaturi imale su odjeka, od kojih je ona tadanjeg ministra Borislava kegre da e financirati izbacivanje iz
biblioteka knjiga na srpskom i slinim jezicima, dana krajem 1997., samo jedna u nizu.
108

Koliko mi je poznato, prvo javno neslaganje s odredbom o zastarjelosti kao kriteriju za otpis knjige iskazao je Milan Kangrga u svom lanku Hrvatski knjigocid. Renesansa i barbarizam, Feral Tribune od 30. 3.
1998. Citirajui l. 45. stav 2. Zakona on kae: E, sad, ta dotrajala i unitena graa normalno se revizijom
odstranjuje iz knjinica, ali ostaje svakako pitanje koja i kakva je to zastarjela knjika graa? Postoji li
uope neto poput zastarjele knjige? Koja to knjiga zastarijeva? Ako uzmemo jedan ekstremniji primjer
(a nije ni tako ekstreman!) bi li se takav atribut zastarjelosti trebao i mogao odnositi na jednu starohrvatsku
ili renesansnu knjigu nekog naeg upravo otkrivenog pisca (recimo iz 16. ili 17. stoljea) jer je oito ve
zastario, zar ne? A ne daj Boe, kako bi se proveo kakav novopronaeni Aristotelov rukopis u nekoj naoj
hrvatskoj knjinici danas?! Zato ovaj pojam zastario, kad se odnosi na knjigu, postaje toliko (hotimice?)
neodreen, da se pod taj atribut moe onda podvesti sve to se kome hoe, pogotovu kad je knjiniar(ka)
neobrazovan(a) ili polupismen(a), ili pak kao u korulanskom sluaju proustaki samoinicijativna jo
k tome! to se uostalom dobro vidi i iz nekoliko imena naih i stranih autora koji su po tom zakonskom
odreenju zastarjelosti doivjeli (dakako ne samo u Koruli!) sudbinu da budu osueni ili na smetlite ili na
spaljivanje (sluaj u Slavoniji). Usprkos injenici da je na apsurdnost zastarjelosti kao kriterija za otpis
knjiga, a naroito na mogunost i stvarnost njegove zloupotrebe, ukazao uveni na mislilac i profesor etike
nitko, doslovce nitko, ni iz Ministarstva kulture, ni od nadlenih iz HKD-a, nije naao za shodno da mu na
bilo koji nain odgovori! Ne govori li i ta injenica o neuvenoj aroganciji vodee elite?! I, da apsurd
109

101

Knjiga 42.indd 101

2.7.2012. 17:27:00

posebno udi je injenica da nisam naiao na javno neslaganje s tom zakonskom


odredbom od strane bibliotekara, iako sam u kontaktima s bibliotekarima u to
doba, ali i kasnije, uo mnotvo negativnih reakcija na taj stav Zakona. Pokuaj
da se izrade Upute za primjenu Pravilnika o reviziji i otpisu nije ni nakon nekoliko godina dao rezultat. 110
Zastarjelost je iznimno relativan pojam sve dok mu se ne definira sadraj,
opeseg i doseg, a i tada bi, ovisno o vrsti knjinica, vrsti korisnika i vrsti knjiga,
trebalo podosta truda da se predusretnu nesporazumi i spree pogreke u procjeni.111 Bibliotekar postaje procjenitelj na kvalitativnoj razini. A k tome sve se i
danomice mijenja, tko sve to moe anticipirati.112 Razrada toga ne spada ovamo,
bude vei, taj je kriterij netaknut ostao na snazi evo ve due od deset godina, usprkos jasnoj evidenciji o
unitavanju knjiga! I iskazana arogancija, kao i ustrajanje na apsolutno neprimjerenom kriteriju zastarjelost
knjige upuuju da je politikom reimu ienje od nepodobne literature bilo isto tako jedan od ciljeva,
kao i ienje stanovnitva od nepodobnih stanovnika (od remetilakog faktora). Jedini je odjek Kangrgin
lanak dobio u obliku polemikog (optuujueg) istupa Aleksandra Stipevia u Hrvatskom slovu i tube
to ju je korulanska knjiniarka podnijela zbog termina proustaki, a o oba ta odjeka bit e jo rijei.
Provjeravajui dokumentaciju, na internetskim stranicama Matine slube KGZ-a sam pronaao dokument
Kratki pregled rada Komisije za zatitu knjinine grae od 1997. do 2004. godine. Dokument je na dvije
stranice, bez datuma, vjerojatno izraen tokom 2005. godine. Uz pregled rada na Pravilniku za zatitu knjine
grae, a taj se Pravilnik, kako se vidi, raaopunih osam godina, Komisija je radila i na prijedlogu Pravilnka o
revizji i otpisu knjinine grae gdje su se ...javljale vee potekoe pri usklaivanju ve postojeeg Pravilnika
o reviziji i otpisi knjinine grae s novim Zakonom o knjinicama (NN 105/97.)(...)...zbog nekih manjkavosti Zakona o knjinicama bilo je nemogue izraditi sasvim koncizan Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine
grae, pa se pokazala potreba izrade Uputa za primjenu istog pravilnika. Ipak je Pravilnik izraen 2002. godine, ali Upute, koliko mi je poznato, nisu nikad slubeno objavljene. Ne pokazuje li ta injenica da je struka
poklekla pred naletom politikog voluntarizma. Obeanje Ministarstva o potanjim uputama kako bi se izbjegli
nesporazumi u postupcima otpisa, dano 1998. godine, nije ostvareno ni u mandatu B. Bikupia ni u mandatu
A. Vujia. O tome svjedoe i etiri temeljna izlaganja o mjerilima za izluivanje knjinine grae u narodnim,
kolskim, visokokolskim i specijalnim knjinicama s Okruglog stola o reviziji i otpisu knjine grae koji
je organizirao HKD 26. 2. 2003. Ve je i sam poziv za sudjelovanje na Okruglom stolu zanimljivo: Tema
Okruglog stola odabrana je zato to je revizija i otpis knjinine grae ve niz godina tema rasprava unutar
knjiniarske zajednice, ali i tema koja se provlai kroz javne medije, uglavnom s negativnim konotacijama o
radu hrvatskih knjiniara. (kurziv A. L.) (...) Doneeni zakljuci bi trebali posluiti kao podloga za izradu
detaljnijih uputa, odnosno prirunika o reviziji i otpisu knjinine grae. Najavljene upute ili prirunik nisu
nikad napravljeni. Prema informacijama to sam ih dobio, rad je ozbiljno zapoet, ali je onda bojkotiran i u
konanici uspjeno onemoguen tako da uz turi, a i nedoreeni Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine grae
(NN 21/2002) knjiniari nisu dobili nasuno potrebne upute ili prirunik za obavljanje revizije i otpisa.
110

111
Bavei se problemom otpisa, iskoristio sam poetkom 2005. godine priliku za razgovor o tome s bibliotekarima u Gradskoj knjinici u Seattlu (SAD). Njihov stav je bio vrlo jasan: prijedlog i odluka o otpisu pripadaju profesiji, a svaki se bibliotekar i bibliotekarski organ, rukovodi pritom striktnim odredbama dokumenata
ALA: Library Bill of Rights i Code of Ethics of the American Library Association, kao i tumaenjima
njihovih odredaba, to ih ALA povremeno usvaja. Naravno da ni u SAD-u ne postupaju svi i uvijek u skladu
s odredbama i duhom navedenih dokumenata, ali struka se ustrajno bori za svoju autonomiju, a unutar nje za
potivanje jasno definiranih etikih principa, meu kojima je i onaj da graa ne smije biti odstranjena zbog
svog porijekla (...) ili stajalita onih koji su pridonijeli njenom stvaranju. (l. 1. Library Bill of Rights). U
skladu sa svim odlukama ALA, Gradska knjinica u Seattlu je formulirala i svoj dokument: Selection and
Withdrawal of Material Policy.
112
U vezi s tim, itaocu skreem panju na dva priloga koja se tiu definiranja bibliotekarske struke, a izravno
se tiu problematike o kojoj je ovdje rije. U jasnom i izvrsno pisanom radu, predavanju za 27. Skuptinu

102

Knjiga 42.indd 102

2.7.2012. 17:27:00

ali sve to govori kako je apsurdno jednim terminom, koji je uz to jo sam po sebi
i kontroverzan, obuhvatiti u nekoj zakonskoj odredbi tako osjetljivu materiju. To
znai da struni kriteriji ili nisu bili uvaavani ili su ak bili sasvim ignorirani u
postupku koncipiranja i donoenja Zakona o knjinicama.
I sve ostale manjkavosti koje se mogu provlaiti u postupku revizije i otpisa, proizlaze iz saetosti usvojenog Pravilnika, pogotovo iz injenice da je ravnatelju dano subjektivno diskreciono pravo i gotovo neograniena kompetencija,
a da je mogunost kontrole njegovih odluka krajnje ograniena.
Od donoenja Zakona o knjinicama (1997.) do donoenja Pravilnika o reviziji
i otpisu (2002.) prolo je punih pet godina, premda je l. 57. Zakona bilo odreeno
da e se takav Pravilnik donijeti u roku od est mjeseci! Za to je vrijeme vaei
pravni akt bio Naputak za provoenje revizije i otpisa u knjinicama Republike
Hrvatske pravni akt, dodue podzakonski, koji je u stanovitim, ali vanim, odredbama bio razliit od odredaba Zakona (ovlasti ravnatelja, ovlasti osnivaa, kriterij
otpisa). Zato se takvo dvovlae tako dugo toleriralo? Jesu li Ministarstvo kulture, odnosno i HKV imali u vidu taj zastoj u izradi podrobnijih Uputa za reviziju
i otpis? Je li se, s obzirom na dotadanja javno poznata i diskutirana iskustva s
otpisima i otpisima, s (pre)vrednovanjima knjinih fondova itd., vodila ikakva
rasprava o nedoumicama i posljedicama koje iz spomenutog dvovlaa mogu
proizii? Daje li nam na ta pitanja odgovore Kratki pregled rada Komisije za zatitu knjinine grae od 1997. do 2004. godine?! (vidi fusnotu 110)
Kao epizodu, ali pounu i znaajnu za razumjevanje mogunosti manipulacije kategorijom otpis, kao i regulacijom toga ina u bibliotekarskoj praksi,
navodim neobinu formulaciju (ili igru rijeima, ili namjernu nedoreenost)
to ju je upotrebio Aleksandar Stipevi u svojoj najnovijoj knjizi Socijalna povijest knjige u Hrvata113 (kolska knjiga, Zagreb, 2008., III tom, XVII poglavlje
tetne i zabranjene knjige). Na str. 527. Stipevi pie:
Knjiniari su u Hrvatskoj muku muili s drutveno-politikom, partizanskom, marksistikom, samoupravljakom i slinom literaturom punom povijesnih falsifikata i virtualnih drutvenih problema, koju nitko nije itao. (...) Sami
HBD-a 1989., Profesionalizacija bibliotekarskoga zanimanja zakljuna misao Aleksandre Horvat je: Ako
bibliotekarstvo hoe biti profesijom, a to znai zanimanjem koje samo sebe kontrolira, ono mora stei znanje
o sebi i o drutvenoj okolini. Stjecanje toga znanja uvjet je za potpunu profesionalizaciju. (VBH 1 4, 1989.,
str. 111.). Istom prilikom u predavanju: Etika pitanja bibliotekarstva, VBH 1 4,1989., str. 116,117, izreena je i misao Tatjane Aparac-Gazivoda da se struni bibliotekarski rad moe odrediti sa etiri bitna atributa:
bibliotekarskim znanjem, orijentacijom na interese korisnika, stupnjem organiziranosti profesije te visokim
stupnjem samokontrole ponaanja u skladu s etikim kodeksom profesije. (kurziv A. L.)
113
Ve je i sam naslov knjige neobian, implicite i iskljuiv. Kako je mogue govoriti o historijatu knjige
u Hrvata, umjesto u Hrvatskoj ima li se na umu da je Hrvatska prostor na kome nisu obitavali samo
Hrvati, nego i drugi etnikumi, da je kulturno proimanje ili svakovrsna tisuljetna isprepletenost formirala
hrvatsko drutvo.

103

Knjiga 42.indd 103

2.7.2012. 17:27:01

knjiniari nisu htjeli odluivati o sudbini napredne literature u svojim knjinicama upravo zato to su se bojali da e ienje knjinica biti protumaeno
kao necivilizacijski in. No, ienje knjinica od marksistike i sline literature
nije bila nikakva hrvatska posebnost, bio je to proces koji je zahvatio sve bive
komunistike zemlje. U Hrvatskoj je taj proces imao posebnu dimenziju: trebalo
je, s jedne strane, izluiti komunistike knjige, a, s druge postojao je prevelik
broj knjiga srpskih pisaca. Knjiniarski su propisi doputali knjiniarima mogunost da se rijee jednih i drugih na temelju postojeih propisa o otpisu grae
koja se ne ita, ali su oni ipak prieljkivali da dobiju od nadlenih vlasti nekakve
naputke kako trebaju postupati u tim trenucima. Na kraju su ih i dobili, ali prilino nedoreene, pa su se knjiniari opet morali sami snalaziti kako su znali i
umjeli (kurzivi A. L.)
Uz rijei i dobili dana je fusnota (109): Savjet za knjinice Hrvatske
donio je 16. prosinca 1992. god. Naputak za provoenje revizije i otpisa grae
u knjinicama Republike Hrvatske. Naputak je tiskan u Glasniku Ministarstva
kulture i prosvjete Republike Hrvatske, 1993., br. 5, 15. lipnja, str. 14 15
Na malo prostora mnotvo nedoumica koje bi zavrijedile podrobniju raspravu, ali je dovoljno obratiti panju na apriorne kategorike tvrdnje, na generalizaciju o literaturi punoj povijesnih falsifikata, a da se za to ne navodi ni jedan
jedini primjer, ili barem broj, ili postotak knjiga s povijesnim falsifikatima,
ne obrazlae zato je trebalo izluiti komunistike knjige i to sve spada u
taj korpus knjiga. Zato izluiti bez ostatka? Znai li to da se dokida i povijesni
realitet koji su te knjige, barem djelomino, reflektirale? to znai prevelik broj
knjiga srpskih pisaca? Zato se ne kae koliki je taj broj, u odnosu na to je
prevelik i zato samo knjiga srpskih pisaca, da li domaih ili i stranih, je
li moda i previe knjiga crnogorskih, engleskih ili talijanskih pisaca? Na emu
je zasnovana kategorika tvrdnja da tu neku literaturu nitko nije itao i zato
se ne navedu pouzdana istraivanja o tome? Zato govori neistinu da nije bilo
samoinicijativnog ienja komunistike i srpske literature iz biblioteka kad
su u novinama o tome objavljeni primjeri? Moda Aleksandar Stipevi za ove
svoje tvrdnje ima valjane dokaze, ali bi bilo korektno da ih podastre, tako da se
izbjegnu nesporazumi, neodmjerena etiketiranja, neugodne i neproduktivne
polemike, a naroito da studenti bibliotekarstva i bibliotekari ne grade svoj profesionalni habitus na neistinama ili poluistinama.114
114
Paljivo itanje ovog dijela Stipevieve knjige pokazuje da autor nije odolio izljevu mrnje i ideolokoj netrpeljivosti. Njegovo je pravo izraziti svoj stav, negirati, omalovaavati, ironizirati itd. ono to je
nepodudarno ili ak suprotno, njegovu vlastitom ideolokom uvjerenju, ali se pritom ne bi smjele poluistine
ili ak neistine predstavljati kao znanost, kao profesorski autoritativna ocjena. Za ovaj dio njegove knjige
vrijedi svakako ona uvena Heraklitova opaska da zli dobici donose gubitak asti. Moda je korisno ovdje
konzultirati tekst Stipe Mesia, predsjednika Republike Hrvatske: Bog zapovijeda: ne lai, Novi list 5.
12. 2009. Mesi vrlo upeatljivo pokazuje kako ideoloko sljepilo u vezi s komunizmom hrvatske biskupe

104

Knjiga 42.indd 104

2.7.2012. 17:27:01

Meutim, vanijim za nae razmatranje smatram njegove formulacije vezane uz upute (ili naputke) o otpisu. Prije svega je nejasno na koji su to nain
bibliotekari iskazivali takvo svoje prieljkivanje?! Nigdje nisam u dostupnim
mi izvorima naao ni jedan tekst ili biljeku te vrste. Iz pregleda nastojanja da se
pitanje revizije i otpisa (a ne samo otpisa!) regulira, jasno je da je bibliotekarska
zajednica na tome kontinuirano i ustrajno radila i prije 1990. godine u okviru
profesionalizacije svog djelovanja, a nipoto zato to bi joj motiv bio ienje
komunistikih i previe srpskih knjiga. Stoga je Stipevieva formulacija ne
samo neistinita, nego je i uvredljiva za najvei dio bibliotekarske zajednice jer
joj se imputira, vrlo perfidno pripisuje da je oduvijek bila za izluivanje nepodobne literature, samo to to nije smjela rei. Nadalje, koji su to bibliotekari
i od koje su to nadlene vlasti prieljkivali dodatne upute, i zato bi im upute
bile potrebne ako su ve imali pokrie u jasnom naelu da se otpisuje ono to
se ne ita? Ako je tome bilo tako iz bojazni da se ienje knjinica ne proglasi necivilizacijskim inom pitam se kad i ime ienje knjinica postaje
civilizacijski in? Je li moda asom prosvjetljenja, kad smo konano progledali pa poeli izluivati tzv. komunistiku literaturu i prekobrojne srpske
knjige jer samo tu vrstu literature Stipevi navodi?
Ili tu arobnu mo imaju upute? I jesu li ih onda dobili? Na kraju su ih dobili, ali prilino nedoreene..., kae Stipevi.
O samim uputama (ili Naputku...) iz 1992. nema potrebe ponavljati ono
to je ve reeno. Bio je to, to se revizije i otpisa tie, do tada najbolje sroen
dokument, s konzekvencijama koje iz toga nuno slijede. Bilo bi korektno da
je Stipevi obrazloio u emu je onda taj dokument bio prilino nedoreen?
Treba znati da je on tada predsjedavao Savjetom za knjinice Hrvatske, a Savjet
je Naputak... slubeno usvojio. Je li mogao bitno utjecati na kvalitetu i zato je
odobrio neto to je bilo prilino nedoreeno? Moda je negdje i objavio svoje
zamjerke dokumentu, ali ja takav tekst nisam u publikacijama naao. Otkuda mu,
vodi do blasfemine lai i do krivotvorenja historijske istine. Pouno je paljivo proitati i tekst Sae Blagusa,
Nametanje antikomunistikog mentaliteta, portal ZamirZine, 22. 11. 2009. koji se bavi antikomunizmom
Ivana Miklenia, urednika Glasa koncila koji vodi do beskrupulozne manipulacije historijskim dogaanjima. A kakva je diskrepancija izmeu naeg domaeg ideolokog vojevanja protiv tzv. komunizma i
razumnijeg, tj. objektivnijeg sagledavanja suvremenih dilema ovjeanstva vidljivo je iz nedavne informacije
o afirmativnim stavovima isusovca Georgea Sansa o Marxu i njegovim uvidima u protujeja kapitalizma.
Sestra blizanka stavovima A. Stipevia je izjava Alene Fazini na sjednici Gradskog vijea Korula 11. 5.
2000. (citirano iz tonskog zapisa sjednice): U otpis idu one knjige koje su unitene, upropatene, masne, bez
stranica, bez korica i tako dalje, a koje nisu, nemaju nikakvu povijesnu vrijednost je li. Mi danas znamo da
povijesnu vrijednost uglavnom imaju jo knjige XIX stoljea i neka raritetna izdanja XX stoljea. Iz ove se
izjave jasno nazire ne samo bibliotekarska nekompetentnost, nego i razmahana samovolja u odreivanju koja
knjiga ima povijesnu vrijednost. Tko je to mi koji danas znamo i zato samo knjige iz 19. stoljea i to
je s knjigama iz prijanjih stoljea? A koja su to raritetna izdanja XX stoljea odreuju li i njih mi koji
danas znamo? Pa upravo su mi koji danas znamo uzurpirali pravo unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih
jer ih nisu smatrali povijesno vrijednim.

105

Knjiga 42.indd 105

2.7.2012. 17:27:01

petnaest godina nakon donoenja, prilino nedoreena naknadna pamet o prilinoj nedoreenosti tog dokumenta? A punih je deset godina (1992. 2002.)
taj Naputak... bio vaei podzakonski akt! Zar u tih deset godina, s obzirom
na svoju poziciju u bibliotekarstvu, nije mogao ba nita uiniti da se nedoreenost ispravi? Ne bi li elaboracijom svoje ocjene o prilinoj nedoreenosti
pridonio izradi doreenih novih uputa o reviziji i otpisu?
Ali Aleksandar Stipevi nije ostao nedoreen samo u ocjeni ovoga
Naputka.... Nedoreenost je iskazao i time to je preutio pojavu dva famozna,
a sporna naputka o reviziji i otpisu. Oba su iz 1992. i premda su upuena kolskim
bibliotekama, s obzirom na drutvenu klimu imala su bitno iri utjecaj. Jedan
je izazvao negodovanje, ali iako je bio dezavuiran, utjecao je ipak na ienje
knjinica, dok je drugi, iako u sutini vrlo slian prvom, odlukom Ministarstva
kulture i obrazovanja slubeno inauguriran. Zato ih je bilo potrebno donositi
kad je ve postojao obavezujui propis o reviziji i otpisu knjinih fondova za sve
knjinice? Oba su ta naputka dalekoseno vana za uvid u istinu o socijalnoj
povijesti knjige u hrvatskom drutvu. Zato ih je Aleksandar Stipevi preutio?
Stipevieva reenica o nedoreenosti uputa zavrava tvrdnjom da su se
zbog njihove nedoreenosti knjiniari opet morali sami snalaziti kako su znali i
umjeli emu ovakva generalizacija, koja je dakako neistinita i uvredljiva za bibliotekarsku profesiju? Neistinita je jer je samo manji dio bibliotekara podlegao
histeriji ienja knjinica 1990-ih, a uvredljiva zato to profesiju prokazuje
kao nesposobnu da uspostavi profesionalne kriterije svoga rada. Istina jest da su
se neki bibliotekari snalazili kako su znali i umjeli ali u nepotivanju profesionalnosti, u samovoljnom otpisu grae i u nepotivanju odredbi o reviziji i otpisu
iz Naputka.... Nije li Aleksandar Stipevi ovim stavom njima dao alibi?
c) Intervencije u postupak revizije i otpisa polovinom 1992. godine

Dosadanji uvid u problem revizije i otpisa ne bi, dakle, bio potpun, ne spomene
li se jedan specifian, u javnosti registriran, a zatim otro osporavan i raspravljan
pokuaj zvaninog zavoenja higijene knjinih fondova u kolama, posebno
u osnovnim kolama. Rije je o dva dokumenta, oba obnarodovana, tj. stavljena
u promet polovinom 1992. godine, od kojih je jedan bio internog karaktera, a
drugi slubeni dravni akt.
1. Naputak za rad sa knjinicama osnovnih kola su, kako stoji u zaglavlju
dokumenta, izradili Zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete, kulture i porta,
Razvojna sluba Nacionalne i sveuiline knjinice i Matina sluba Knjinica
grada Zagreba, a potpisala ga je (za radnu grupu) Veronika eli-Tica iz
Razvojne slube NSK. Koliko mi je poznato, integralni tekst dokumenta nije u
Hrvatskoj objavljen ni u jednom od javnih glasila, iren je interno, ali je zato
106

Knjiga 42.indd 106

2.7.2012. 17:27:01

u cjelosti objavljen u Sloveniji115 i na taj nain postao dostupan zainteresiranoj


javnosti i u nas. Brzo je postao i predmetom otrih kritika pa je povuen.116
115
Knjiniarske novice, 2 (1992), t. 8, 4. avgust 1992., str. 4 5. Pod naslovom olske knjinice na
Horvakem dana je napomena: V celoti objavljamo Naputak za rad sa knjinicama osnovnih kola, naslovljen na regionalne matine slube. Komentar ni potreben. Koliko je u Hrvatskoj bilo teko doi do autentinog teksta pokazuje i injenica da je tek 2000. godine faksimil ovoga Naputka... objavljen uz lanak Rade
Dragojevia, Disanje latinicom, Feral Tribune 22. 4. 2000.
116
Osporavanje koje je dovelo do njegova brzog povlaenja iz prometa nije nigdje cjelovito i potpuno
pribiljeeno. Indirektno je to osporavanje iskazala na sjednici Sabora (4. i 5. 6. 1992.) Vesna Girardi-Jurki
u raspravi povodom Izvjea o stanju kolskih udbenika. U stenografskom je zapisu s te sjednice (str. 26
i 27) vrlo otra osuda toga naputka. Nain kako je objavljen smatra se provokacijom, a nitko iz Ministarstva
nije ga imao u rukama, zloupotrebljen je memorandum Ministarstva, nema broja urudbenog zapisnika, potpisan je samo od jedne osobe i stoga se nitko ne moe pozivati na Ministarstvo. Rije je dakle o formalnim aspektima Naputka, ali nema ni jedne rijei o njegovu sadraju. Prema usmenim informacijama, to sam
ih dobio od bibliotekara, Veronika eli-Tica i Ranka Javor su bile suspendirane na neko vrijeme i radile u
nekim prigradskim bibliotekama, da bi opet bile vraene, na prijanja radna mjesta, a Ranka Javor se, nakon
svega, 2002. godine i natjecala za ravnateljicu KGZ, ali je od ministra Antuna Vujia bila odbijena.
Nekoliko godina kasnije (29. 6. 1998.) Feral Tribune je u opirnom lanku Igora Lasia, Hrvatski knjigocid. Naklade su planule komentirao i ovaj Naputak... Bilo je to, koliko mi je poznato, prvi put da se
u nekoj od hrvatskih novina o tome govori. Na spominjanje svog imena reagirala je Ranka Javor tvrdei da
nije uestvovala u izradi spornog Naputka... Njen demanti nije bio za Viktora Ivania uvjerljiv pa je on taj
Naputak... ponovno povezao s fenomenom knjigocida u Hrvatskoj 1990-ih u svojoj knjizi: Toka na U.
Sluaj aki: anatomija jednog skandala, II izd., Split, 2000., poglavlje Kultura smrti, str. 163 180., kao
to je s Obvezatnim naputkom... Ministarstva prosvjete i kulture knjigocid povezao Igor Lasi u lancima
Unitavanje knjiga u Hrvatskoj. Knjinice s unutranjim sagorijevanjem i Knjiniari kao higijeniari,
Feral Tribune 7. 7. 2001.
Nastojei razjasniti nastanak ovog Naputka... obratio sam se u tri navrata stvarnom autoru, Veroniki
eli-Tici, ali odgovor nisam dobio (arogantna navada da se ne odgovori na upuena pitanja koja nikako
nisu privatne naravi nego se tiu javnih poslova, a na koju sam svih ovih godina, prouavajui fenomen
unitavanja knjiga nailazio irom i poprijeko nae lijepe). Tek mi je na posebnu intervenciju ravnatelja
NSK odgovorila ovako: ... slobodna sam vas izvjestiti da isti nije imao slubeni karakter ni kao zakonski
ni kao podzakonski akt. A u skladu s dominantnom suvremenom hrvatskom navadom arogancije i
samovolje u obavljanju javnih poslova te prikrivanja i zaboravljanja zloina, zloupotreba itd., autorici
Naputka... je u povodu spektakularne (ali u nekim aspektima i falne) proslave 400-te godinjice NSK,
kao zaslunom bibliotekaru dodjeljena nagrada, na to je Viktor Ivani reagirao ovako: Treba biti zbilja zloban pa u takvoj nazdraviarskoj atmosferi izustiti petnaest godina staru vijest, makar se ona zagubila
u opem meteu poput pljuvake u ai pjenuca: Gospoa Veronika eli-Tica, dobitnica Godinje nagrade NSK za izniman doprinos razvoju bibliotekarstva, svojedobno je pisala upute za plansko unitavanje nepoeljnih knjiga. Ali to je daleka prolost, naravno. Prolost pometena pod sveani tepih. (Kip slobode.
Sveani tepih, Feral Tribune, 21. 2. 2007.). Sline je primjedbe iznio i Igor Lasi u lanku Frakfurtski
sajam knjiga: Ranka Javor, progoniteljica nepoudne literature, u hrvatskom selektorskom timu. istionica
djeje literature (Novi list, 31. 10. 2009.). U lanku Jelene Mandari-Kolarik (VBH br. 3, 2000., str.
110.) tvrdi se da zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete potaknuo je izradu takve upute. Postoje, dakle,
razlozi zbog kojih bi upravo potpisnica Veronika eli-Tica bila duna javnosti dati objanjenje o svim
okolnostima nastanka pa zatim povlaenja kontroverznog Naputka za rad s knjinicama osnovnih kola.
Doao sam i do jednog dokumenta-pisma, to ga je Ranka Javor, a u povodu neposrednih sankcija prema njoj,
uputila tadanjoj predsjednici HKD-a. Ne znam to se sve s tim u vezi dogaalo u narednim godinama, ali se
iz onoga to se moglo pratiti dade zakljuiti da struka nije intenzivno poradila na temeljitom razjanjenju
cjelog sluaja, to bi eventualno osnailo ili opovrglo Ivaniev stav da su ...dvije dravne inovnice (...)
u potpunoj konspiraciji a sasvim sigurno po tajnoj direktivi iz tadanjeg Ministarstva kulture i prosvjete
sastavile i autorizirale spis pod nazivom Naputak... (Ibidem) i to bi razjasnilo stupanj odgovornosti ili
stupanj odsustva odgovornosti Ranke Javor za spomenuti sporni Naputak...

107

Knjiga 42.indd 107

2.7.2012. 17:27:02

2. Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim bibliotekama117.


Ovaj je Obvezatni naputak.... bio svojevrsna korekcija Naputka za rad sa
knjinicama osnovnih kola, s tim to se njegov istovjetan bitni sadraj umotao u prihvatljiviju frazeologiju. Potpisala ga je ministrica kulture Vesna GirardiJurki.
Da se zapravo radi o istom osnovnom usmjerenju oba dokumenta govori i
jedna, naoko uzgredna, izjava bibliotekarke zagrebake Gornjogradske gimnazije na Katarininom trgu 5, iz 2004. da je u otpisu knjiga jo prije est godina postupljeno po naputku za iriline knjige.118 A ravnatelj Osnovne kole
Vladimira Nazora u Vrsaru o knjigama to su poetkom 2004. godine baene
u smee kae:
Radi se o kolskoj lektiri koja je pass, knjigama koje su tehniki neupotrebljive, odnosno ideoloki prevaziene. (...) Prole kolske godine provedena (je) revizija knjinog fonda, prva od 1945. godine. Dodue, 1991. godine izvrena je djelomina revizija i uklonjena
su irilina izdanja. (...) Sreom, Nazor nije na smetlitu, dapae, on je u ovoj koli priznata
veliina. Ali je Hrvatski bog Mars zavrio na smetlitu jer je prevazien ili passe zajedno s Gorkim (zna li autorica otkad je Gorki skinut s popisa lektire?). A da se novinarka samo
sagnula, vidjela bi da nije rije o prevazienosti, ve o sarajevskom izdanju knjige kojoj,
prema kolskim savjetnicima za hrvatski jezik, nema mjesta u hrvatskoj koli.119

Kao i Naputak... i Obvezatni naputak... je bio predmetom kritike iz


istih razloga i opet iz pera novinara Feral Tribunea, Igora Lasia.120 U lanku
Unitavanje knjiga u Hrvatskoj. Knjinice s unutranjim sagorijevanjem posebna je panja posveena Obvezatnom naputku..., a novinar je uspio ishoditi
i pisani odgovor tadanje potpisnice, ministrice Vesne Girardi-Jurki, u kojemu
Objavljen u Glasniku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske, Godina II, br. 5, Zagreb, 23.
lipnja 1992., str. 15 16.
117

118
Igor Lasi, Goebbels meu Hrvatima, Feral Tribune 2. 12. 2004. Otpis je proveden zakonski, prema
naputku. Vie nemamo mjesta za uvanje tih knjiga. Nudili smo ih kolegama u zbornici i knjinici Prosvjete,
ali ni ona vie ne prima stare knjige, zakljuila je knjiniarka. Lasieva zavrna reenica u lanku je: No,
budui da je otpis proveden zakonski, ne bi li konano ministar znanosti i prosvjete Dragan Primorac mogao
ljubazno povui notorni naputak i osuditi sramotnu goebelsovsku praksu u Hrvata, koja oito ne jenjava?
Treba li rei da nisam nigdje naao da je ministar Dragan Primorac u meuvremenu povukao notorni naputak.
119
lanak Snjeane Mateji Na stotine knjiga iz vrsarske kolske knjinice na deponiju. ienje tehniki neupotrebljive i ideoloki prevaziene lektireiz Glasa Istre od 23. 2. 2004. u cjelini je objavljen
i u Novom listu od 23. 2. 2004., pod naslovom: Odbaene na stotine knjiga iz vrsarske osnovne kole
Vladimira Nazora. I Nazora bacili na smetlite. Stoga je opaska naeg poznatog bibliotekara, Brune Dobria,
koju je dao u lanku (Knjinice u suvremenim multikulturalnim drutvima s osvrtom na knjinice u Puli):
... da se u mnogim kolskim (pa i fakultetskim) knjinicama izluuje, pa i unitava, velik dio knjiga napisanih na srpskom jeziku, odnosno na irilici (u Puli sam se u to osobno uvjerio). (VBH broj 1 4, 1999., str.
23, fusnota 18) ovom izjavom dodatno potvrena.
120
U Feral Tribuneu 7. 7. 2001. Lasi navodi da je do ovoga dokumenta doao zahvaljujui knjiniarima
koji vlastitu etiku nisu prodali vragu, a zatim je dodao da dokument nije resio do te mjere otvoreni kriarski
stav; tek je dobrohotno ponudio prostor za sanitarnu bibliotenu djelatnost u Hrvata, onako kako to i treba
initi jedan ministarski ukaz.

108

Knjiga 42.indd 108

2.7.2012. 17:27:02

ona objanjava ...da je ovo neto najmeke to se u tom trenutku moglo potpisati, znate valjda kakvo je to bilo vrijeme.
Izjava ravnatelja vrsarske osnovne kole je vana i zbog toga to se njome
priznaje da je ienje knjinica poelo znatno ranije od nastanka raznoraznih pisanih naputaka, da su odmah po prevratu usmeno davane instrukcije o ienju
od nepodobne literature, a irilica je simbolizirala ne samo nepodobnost,
nego i samog neprijatelja. Sve naknadno pisane instrukcije samo su postepeno
i oprezno ve ustaljenu praksu nastojale legalizirati u obliku koji bi bio kolikotoliko uljuen, koji ne bi previe i izravno podsjeao na praksu po uspostavi
ustakog reima, a vodio istom rezultatu.
A pozivanje na Naputak... kod obrazlaganja da se u knjinicama zakonski provodio otpis govori o njegovoj ilavosti i nakon etrnaest godina.
Oba ova dokumenta donosim integralno.
NAPUTAK ZA RAD SA KNJINICAMA OSNOVNIH KOLA
Ministarstvo prosvjete, kulture i porta, Nacionalna i sveuilina biblioteka, Knjinice grada
Zagreba, Zavod za kolstvo, Razvojna sluba, Matina sluba
Predmet: Osnovna naela revizije fondova u knjinicama osnovnih kola
Radna grupa u sastavu predstavnika Zavoda za kolstvo, Nacionalne i sveuiline biblioteke, Knjinica grada Zagreba, na sastanku u svezi revizije fondova knjinica osnovnih
kola donijela je sljedee zakljuke:
1. Cjelokupni fond kolske knjinice klasificira se prema svom sadraju u skladu s uobiajenim i u svijetu priznatim pravilima.
Znanstveno-popularni dio uenikog fonda i nastavniki fond klasificira se prema
Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK). Beletristika uenikog fonda kolske knjinice razvrstava se prema dobi uenika (M, D, O, N).
2. Mala knjiga M u fondu kolske knjinice mora biti iskljuivo od hrvatskih autora ili prevodilaca, pisane hrvatskim knjievnim jezikom i latinicom (iznimno autori drugih nacionalnosti ako su u popisu lektire).
3. Knjiga za djecu D takodjer osim lektire, kriterij je produkcija hrvatske knjievnosti, kvaliteta izdanja, idejna poruka i ponuda na hrvatskom tritu.
4. Omladinska knjievnost O treba sainjavati osim lektire samo izbor pisaca hrvatske nacionalnosti, potujui principe i kriterij kvalitete.
5. Znanstveno-popularna literatura (UDK) svojim sadrajem obuhvaa sva nastavna podruja, a nabavlja se u skladu s nastavnim programom, kriterij je hrvatsko izdanje, kvaliteta i
mogunost nabave na hrvatskom tritu.
6. U svezi stripa (obzirom na veliko zanimanje) zadrat e se hrvatska izdanja i potivati
kriterij kvalitete.

109

Knjiga 42.indd 109

2.7.2012. 17:27:02

7. Nastavniki fond (UDK) sainjavat e iskljuivo strunu literaturu, pedagoke i strune


asopise za svako nastavno podruje hrvatskih i stranih (na hrvatski jezik prevedenih autora). Ukoliko knjinice posjeduju u nastavnikom fondu ediciju stoljea, ona i dalje ostaje
u njemu.
8. Referentna zbirka treba sadravati prirunike (enciklopedije, leksikone, rjenike, atlase,
bibliografije i sl.) iskljuivo u hrvatskim izdanjima.
9. Fond kolske knjinice ne smije sadravati:
* ideoloki obojenu literaturu
* pedagoko metodika djela, koja su zastarjela i ideoloki obojena
* slikovnice iz elementarnih higijenskih razloga, jezino neprikladne, nemaju mjesta u
kolskoj knjinici
* udbenike neprikladne i ideoloki obojene.
Stoga tu literaturu, knjinica mora obavezno otpisati i dati na ogled oblinjoj matinoj
slubi narodne knjinice. Nakon tog postupka kola je slobodna otpisanu gradju dati u stari
papir.
Zakljuak
Funkcija kolske knjinice je unapreivanje svih oblika odgojno-obrazovnog procesa. Iz
toga logino slijedi da fond te vrste biblioteke mora omoguiti realizaciju spomenute funkcije. Ukratko, mora sadravati najnoviju strunu prirunu i znanstveno-popularnu literaturu,
te kvalitetna nova izdanja publikacija za obaveznu lektiru i slobodno itanje. Stoga preporuamo da se u kolskoj knjinici redovito provode revizije i otpisi, ali da se isto tako redovito
popunjava i bogati knjini fond.
Za radnu grupu
Veronika eli-Tica
Razvojna sluba NSB-a.
Tekst je preuzet iz: 1) Knjiniarske novice 2 (1992), t. 8, 4. avgust 1992., str. 4 5
i 2) Feral Tribune, broj 762 od 22. 4. 2000., str. 42

Na temelju lanka 91. Zakona o upravi (Narodne novine broj 16/78, 50/78, 29/85,
41/90 i 53A/91), a u svezi sa lankom 15. Zakona o ustrojstvu republike uprave (Narodne
novine broj 41/90, 59/90, 53A/91, 61/91 i 73/91) donosim
OBVEZATNI NAPUTAK
o koritenju knjinog fonda u kolskim knjinicama
I. ULOGA KOLSKE KNJINICE
kolska knjinica je kulturno i informacijsko sredite kole, u kojem se skuplja, obrauje i daje na koritenje biblioteno-informacijska graa. Osnovna zadaa suvremene kolske
knjinice je unapreivanje nastave i svih drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, raznovrsnim aktivnostima i njegovanjem knjininog fonda prilagoenog potrebama nastavnih
programa.

110

Knjiga 42.indd 110

2.7.2012. 17:27:03

II. KNJINIKA GRAA


Knjiniku grau ini:
- lektira iz hrvatskog jezika,
- literatura za slobodno itanje,
- literatura na stranim jezicima koji se ue u koli,
- struni, znanstveno-popularni, pedagoki te djeji asopisi i listovi,
- prirunici (enciklopedije, leksikoni, rjenici...),
- znanstveno-popularna i struna literatura za sva nastavna podruja,
- djela iz pedagogije, metodike, psihologije, sociologije,
- literatura posveena knjiniarstvu i informatici,
- udbenika literatura,
- filmovi, video-snimke, gramofonske ploe, magnetofonske snimke, kompjutorski programi i sl.
III. RASPOLAGANJE KNJINIM FONDOM
S obzirom na postojee stanje knjinih fondova u kolskim knjinicama (nisu u dovoljnoj mjeri adekvatni nastavnim programima, a esto i brojano ne zadovoljavaju najmanje
uvjete knjinikih standarda, mnogo je dotrajalih knjiga) neophodno je uiniti neka poboljanja. U uvjetima stjecanja samostalnosti Republike Hrvatske, svekolikih promjena i inoviranja kolskog sustava, prilagoavanja nastavnih programa novoj stvarnosti te naputanja
bilo kakve ideologizacije kole, i kolska knjinica mora uiniti kvalitativne pomake glede
prilagodbe novoj koncepciji kole i opremljenosti nastavnih programa:
1. Dotrajale i unitene knjige koje nisu vie za uporabu valja izluiti iz knjinice. Opremati
knjinicu prema navedenom popisu neophodne knjinike grae.
2. U svezi s programskim promjenama koje su u tijeku ili se predviaju potrebno je:
- fond kolske knjinice dopuniti stripom,
- opremiti lektirni fond (u skladu s nastupajuim promjenama nastavnog programa hrvatskoga jezika) potrebnim brojem naslova i primjeraka onih knjiga koje knjinica ne posjeduje. (Preporuuje se nabava tridesetak primjeraka svakog naslova iz popisa obvezne
lektire.)
- kod nabave literature za slobodno itanje voditi rauna o adekvatnoj zastupljenosti djela hrvatske knjievnosti te knjievnosti europskih i ostalih naroda svijeta. Treba birati
estetski reprezentativna djela, koja su na razini italake sposobnosti i u skladu s literarnim interesima uenika odreene dobi, uz uvaavanje tematske i anrovske raznolikosti.
(Preporuuje se nabava oko pet primjeraka po naslovu)
- knjige koje su bile u ranjim popisima lektire mogu se zbog racionalizacije prostora, u
skladu s knjinikim propisima, izluiti iz knjinice i ponuditi nekoj veoj knjinici, odnosno zadrati odreeni broj primjeraka za slobodno itanje, ovisno od uestalosti koritenja, tj. interesa uenika za pojedine naslove.
- nabavljati najnoviju strunu i metodiku literaturu za uitelje. kola mora posjedovati
pravopis, novoizale rjenike i gramatiku, prirunike...
- u uvjetima pojaanog uenja stranih jezika, dvojezinih kola, intenzivirati nabavu literature na stranim jezicima koji se ue u koli.
- uvoditi u kolsku knjinicu literaturu za potrebe religijske kulture, odnosno nastave vjeronauka u koli.

111

Knjiga 42.indd 111

2.7.2012. 17:27:03

- obvezno omoguiti nabavu knjiga i drugih tiskanih materijala kojim se aktualiziraju opasnosti koje su posljedica nametnutog rata Republici Hrvatskoj (zaostala minsko-razorna,
eksplozivna sredstva i sl.).
- prema mogunosti opremiti knjinicu literaturom koja razvija ekoloku svijet uenika,
odnosno aktualizira bolesti suvremenoga svijeta droge, AIDS i sl.
- ideoloka literatura iz prolog sustava koja nudi svoja tumaenja povijesnih isitina, moe
u adekvatnom broju primjeraka biti posebna zbirka i svjedoanstvo o jednom vremenu,
a ostatak treba u skladu s knjiniarskim propisima ponuditi nekoj prikladnoj knjinici
koja uva takve zbirke ili sl.
IV. ZAKLJUNA NAPOMENA
itanjem knjiga uenik upoznaje, usvaja i njeguje jezino i umjetniko blago hrvatskoga naroda te razvija osjeaj prema hrvatskomu jeziku, hrvatskomu narodu i njegovoj
povijesti, ali istovremeno upoznaje i razvija potovanje prema kulturnom identitetu drugih
naroda, na to treba obratiti pozornost prilikom stvaranja, odravanja i popunjavanja knjinih
fondova u kolskim knjinicama.
Kl. oznaka: 602-01/92-01-271
Ur. broj: 532-02/92-01
Zagreb, 19. Lipnja 1992.
MINISTAR
Mr. Vesna Girardi-Jurki, v. r.
Tekst preuzet iz Glasnika Ministarstva prosvjete, kulture i porta Republike Hrvatske,
Godina II., broj 5, Zagreb, 23. lipnja 1992., str. 15 16.

Koliko mi je poznato, ni jedan ni drugi naputak bibliotekari nisu javno komentirali, a nisu ni postavili pitanje emu su, uz ve postojee, bile potrebne jo i
ove upute. Tumaenja, to sam ih naao u lanku bibliotekarke Jelene MandariKolarik, pisana 1998., a dijelom objavljena 2000. godine, vie skrivaju, nego
to otkrivaju, kako bi, preokrenuta, glasila narodna poslovica. Ali ipak su vrlo
vrijedna ba zbog takva njihova obiljeja.121
121
Jelena Mandari-Kolarik: Analiza otpisa knjiga 1997. godine u knjinici Boidara Adije u Zagrebu
(VBH broj 3, 2000., str. 109 116). To je njen preraeni diplomski rad Utjecaj drutvenih promjena na
ideoloko-politiku literaturu u Hrvatskoj 1990-ih na primjeru Radnike biblioteke, Zagreb i samo sam u njemu naao informaciju da je nezadovoljstva Naputkom... meu bibliotekarima bilo. Rezime lanka poinje
konstatacijom: Reakcije javnosti na Naputak za kolske knjinice iz 1992., povod su istraivanju postupka
revizije i otpisa u narodnoj knjinici. A zatim Uvod poinje ovim tekstom: Drutvene promjene u Republici
Hrvatskoj odrazile su se i u knjiniarskoj djelatnosti utoliko to se pristupilo (pre)vrednovanju fondova narodnih knjinica, posebno u podruju humanistikih, drutvenih i srodnih znanosti. (...) Mnoge knjinice u
Hrvatskoj traile su da im se podrobnije objasni i da ih se uputi to u novonastalim okolnostima samostalne
Republike Hrvatske trebaju uraditi pri otpisu knjiga, koji je inae stalan posao u knjinicama. Zavod za kolstvo Ministarstva prosvjete potaknuo je izradu takve upute. U svibnju godine 1992. pojavio se jedinstven
dokument Naputak za rad s knjinicama osnovnih kola, koji se odnosio na reviziju fondova kolskih knjinica
(...) Rije je bila o ovjerenom i potpisanom, ali ne i datiranom dokumentu kojim bi se morale otpisati sve knjige

112

Knjiga 42.indd 112

2.7.2012. 17:27:03

S jedne strane se vrlo jasno kae da je jedan od osnovnih ciljeva bio otpisati
sve knjige iji autori nisu hrvatske nacionalnosti, koje nisu na hrvatskom jeziku,
u hrvatskom izdanju i na latinici, ali je pritom preuen jo i tzv. ideoloki kriterij otpisa knjiga. Ali u nastavku, navoenjem samo nekih propisa Ministarstva
prosvjete o povlaenju iz uporabe udbenika ipak je indirektno ukazano i na tu
ideoloku dimenziju. A s druge strane, vrlo se nejasno govori o mnogobrojnim rasprava u povodu Naputka..., bez ijedne rijei o dimenziji, sadraju,
usmjerenosti tih mnogobrojnih rasprava, govori da veina njih (knjiniara
i strunjaka razliitih podruja opaska A. L.) ipak nije dobila dokument, ve
su samo uli za njega. Nije li proturjeno da je mnogobrojne rasprave, izazvalo ono to veina nije ni vidjela? ak je i ona kao bibliotekarka bila prisiljena, obraujui temu otpisa, posegnuti za tekstom koji je objavljen u Sloveniji u
Knjiniarskim novicama, koji sam kao izvor i ja koristio. Pored tih neloginosti zanimljivo je i da je Naputak..., namjenjen bibliotekarima u osnovnim
kolama, njoj bio povod da prouava problem otpisa u biblioteci koja nema nikakve neposredne veze sa kolama, pogotovo ne s osnovnim kolama.
Ipak, bez obzira na sve navedeno, lanak Jelene Mandari-Kolarik dragocjeni je prilog i dokaz, iz pera bibliotekara, o atmosferi i postupcima ve ranih 90ih, koji su bili usmjereni na unitavanje nepoudnih knjiga, a sve pod krinkom
otpisa.
Ve sam spomenuo da je, prema prikupljenoj i meni dostupnoj dokumentaciji,
jedina javna kritika rasprava o oba spomenuta dokumenta objavljena u Feral
Tribuneu iz pera novinara Igora Lasia, Rade Dragojevia i Viktora Ivania, a
primjedbe su prvenstveno upuene nacionalistikoj i ideolokoj iskljuivosti, to
je prisutna u formulacijama oba dokumenta, i koju oni s pravom usporeuju s iskljuivou koja je karakterizirala nacistiku hajku na tzv. nepodobnu literaturu. 122
Tekst oba navedena dokumenta bio bi vrijedan podrobne analize zbog brojnih neodreenih, neobrazloenih i krajnje spornih formulacija (nova stvarnost,
svekolike promjene, nova koncepcija kole, naputanje bilo kakve ideologizacije, iskljuivo hrvatska izdanja, iskljuivo autori hrvatske nacionalnosti, estetski reprezentativna djela, ideoloka literatura iz prolog sustava
koja nudi svoja tumaenja povjesnih istina, neprikladni i ideoloki obojeni
iji autori nisu hrvatske nacionalnosti, knjige koje nisu na hrvatskom jeziku, u hrvatskom izdanju i na latinici.
(...) Ta je uputa bila odaslana regionalnim matinim slubama i knjinicama osnovnih kola, a prije no to je
povuena, izazvala je mnogobrojne rasprave meu knjiniarima i strunjacima razliitih podruja, jer veina
njih ipak nije dobila dokument, ve su samo uli za njega. (str. 109, 110, 111, 112) Slijedi prikaz nastanka
Obveznog naputka... i Naputka za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike Hrvatske
O histeriji oko hrvatskoga jezika, a u vezi s bibliotekarskim otpisom i njegovim opravdavanjem u
Koruli, instruktivan je i lanak Roberta Periia Uvod u jezinu psihijatriju, Feral Tribune, 15. 3. 1999.
A i ministar Antun Vuji je, desetak godina nakon donoenja, vrlo negativno ocjenio Naputak.... (Feral
Tribune, 27. 7. 2002.).
122

113

Knjiga 42.indd 113

2.7.2012. 17:27:03

udbenici itd.), ali i kategorikih zahtjeva za odstranjenjem svega to je ideoloki obojeno (primjerice, za referentnu zbirku Naputak... kae da mora biti
iskljuivo u hrvatskim izdanjima iako e se na stotinama drugih mjesta, pa i u
Obvezatnom naputku..., naglaavati da zbog poticanja uenja stranih jezika,
zbog dvojezinih kola itd. treba intenzivirati nabavu literature na stranim
jezicima. Dakle, svjesno ili nesvjesno, stvoren je golemi prostor i dat legitimitet
razmahu samovolje svake vrste. A moda to i jest bila svrha?
Jer oba su naputka izravna posljedica ope atmosfere prevratnih 1990-ih u
Hrvatskoj radikalnog i bezobzirnog obrauna sa svim to je tom prevratu, prema ocjeni njegovih reprezentanata bilo strano.123
Ni jedan, ni drugi naputak ne mogu se promatrati kao sluajne, individualne
geste nekog zanesenjaka. Bio je to rezultat ukupne atmosfere iskljuivosti toga
vremena, o emu svjedoe i postupci prema velikom dijelu hrvatskih graana,
prije svega srpske narodnosti, prema spomenicima i naslijeu NOB-a i revolucije,
ali i prema pisanim djelima koja se nisu mogla smjestiti u proklamiranu duhovnu obnovu... Ministarstvo prosvjete i kulture u tom je pogledu imalo svoju
zadau i revno ju je izvravalo. Svjedoi o tome polemika oko Sili-Anievog
rjenika hrvatskog ili srpskog jezika 1991. godine, zbog kojih je ministar Vlatko
Pavleti podnio ostavku, zatim Upute o irilici u nastavi hrvatskog jezika u osnovnim kolama za kolsku godinu 1991/1992. Ministarstva prosvjete i kulture
(Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH, broj 1, Zagreb, 25. veljae 1992.,
str. 14) 124, Naredba o povlaenju iz uporabe udbenika (Glasnik Ministarstva
prosvjete i kulture RH, broj 34, Zagreb, 16. lipnja 1992., str. 2), Naputak za
123
Uvaavajui informaciju Jelene Mandari-Kolarik, moe se uzeti da je sporni Naputak... nastao tokom
V. mjeseca 1992., ali je usljed nerazjanjenih okolnosti brzo povuen, odbaen, a neki su sudionici njegova formuliranja sankcionirani, na to upuuje i rasprava o udbenicima u Saboru 4. i 5. VI 1992. (vidjeti
Izvjea Sabora broj 65, 17. 6. 1992., str. 41 45)
124
Uputa glasi: Zbog estih prituaba roditelja da neki uitelji forsiraju irilicu i zato uenike kanjavaju
slabim ocjenama, dopunskim radom i drukije, do kraja k. godine 1991/92. osnovne kole dune su se strogo
pridravati sljedeih uputa:
1. U 3. razredu program irilice valja svladati iskljuivo na razini itanja. Svako inzistiranje na pisanju, zadavanju domaih zadaa itanja ili uenja tekstova napamet valja izbjegavati;
2. Od 4. do 8. razreda iriline tekstove u itanci ili lektiri valja iskoritavati samo u iznimnim sluajevima;
3. Ocjene iz itanja irilice neka budu iskljuivo stimulativne, a ne represivne.
Uskoro e ovo Ministarstvo na prijedlog Programskog savjeta donijeti potanke i konane upute o uenju
irilice.
Znai li to da bi trebalo dokidati svaki predmet na koji se roditelji poale (npr. matematiku ili, nedajboe,
vjeronauk...). Na taj vox populi naii emo i u obrazloenjima koja su opravdavala ienja knjinica (npr.
protest lanova knjinice to ima previe srpskih knjiga, u zagrebakoj Gradskoj knjinici je kao obrazloenje navela Anka Kati-Crnkovi), ili je pak, pritisak javnosti bio tako velik da se mali broj knjinica
usudio drati knjige srpskih autora na policama svojih knjinica. Narod je i te knjige drao dokazom srpskoga
kulturnog imperijalizma, pa ih nitko nije htio dalje posuivati i itati., kako je to formulirao Aleksandar
Stipevi u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata na str. 527. I tako Nui, opi, Desnica i Jeli postadoe
dokazom srpskoga kulturnog imperijalizma

114

Knjiga 42.indd 114

2.7.2012. 17:27:04

provoenje naredbe o povlaenju iz uporabe udbenika (Glasnik Ministarstva


prosvjete i kulture RH, broj 3 4, 16. lipnja 1992., str. 2), Obvezatni naputak u
nastavi prirode i drutva u IV. razredu te povijesti u VII. i VIII. razredu osnovne
kole do kraja k. g. 1991/92. (Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH,
broj 3 4, 16. lipnja 1992., str. 2 3), Popis obvezatnih nastavnih sadraja
(Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH, Broj 3 4, 16. lipnja 1992., str.
3 5), Rjeenje o uporabi obvezatnih udbenika, prirunika, rjenika i gramatika
u osnovnoj koli za k. g. 1992/93. (Glasnik Ministarstva prosvjete, kulture i
porta RH, broj 6, 8. rujna 1992., str.14 15), Upute o nastavi kolskog vjeronauka u osnovnoj i srednjoj koli u Republici Hrvatskoj u kolskoj godini 1992/93.
(Glasnik Ministarstva prosvjete, kulture i porta, broj 6, 8. rujna 1992., str. 15
16), Izvjee o stanju kolskih udbenika. Ideoloki kriterij mora ustupiti mjesto
estetskom (Izvjea hrvatskoga Sabora, broj 65, 17.VI. 1992., str. 41 45).
Ne mogu in extenso komentirati te dokumente, ali sve njih ini cjelinom
jedna osnovna intencija.
Tako je jedan od rezultata rasprave o stanju kolskih udbenika u Saboru
RH 4. 6. 1992.125 bio i Obvezatni naputak o koritenju knjinog fonda u kolskim
bibliotekama izraen nepunih dvadeset dana nakon te rasprave. Smjer i intonaciju raspravi dao je Nedjeljko Mihanovi svojom uvodnom rjeju u kojoj iznosi
osnovne teze iz svog Izvjea o stanju kolskih udbenika. Analizira svega tri
udbenika, ali univerzalistiki poentira: Mnoge kulturno-povijesne injenice strpane su u ideoloko-politike sheme jugomarksistike svijesti koja nas je trovala
desetljeima i korozivno djelovanja na oblikovanje naega kulturnog i nacionalnog identiteta. Ovi apologeti jugoslavenstva nisu svjesni koliko su te jugoslavenske parole odigrale svoju traginu ulogu od 1918. do 1990. i koliko su sve te
125
Za potpuniji uvid u sadraj i tok rasprave upuujem itaoca na: 1) Zapisnik sa 3. skupne sjednice Sabora
Republike Hrvatske, odrane 4. lipnja 1992. godine; 2) Izvjee o stanju kolskih udbenika (koje je
prilog Zapisniku sjednice Sabora); 3) Izvjee o stanju kolskih udbenika. Ideoloki kriterij mora ustupiti
mjesto estetskom prikaz rasprave u Saboru objavljen u Izvjea Hrvatskoga Sabora, broj 65 17. VI.
1992., str. 41 45; 4) Ivica Mlivoni, Pokvarljiva povijest. kolski udbenici pod povealom strune i
politike podobnosti, Slobodna Dalmacija 4. 6. 1992. Kako se vidi, lanak je prethodio Saborskoj raspravi objavljen je istoga dana, dakle prije sjednice Sabora. Stoga i nema ni jedne rijei o toku rasprave. Ovaj
je lanak lijep primjer kako se novinar upree u reimska kola uzimajui zdravo za gotovo sve to je
Mihanovi rekao i pojaavajui to s nekim svojim napomenama.
Mihanovi analizira samo tri udbenika: 1) Ivan Jeli, Povijesna itanka za VIII razred osnovne kole
iz 1991. godine; 2) Pavlievi-Potrebica-Lovreni, ovjek u svom vremenu, udbenik za VII razred
osnovne kole (I. izmijenjeno izdanje), 1991.; 3) Bilandi-Jeli-Matkovi-Pavlievi-Stani-Vukadinovi,
Povijest 2 (I. izmjenjeno izdanje), 1991. Posebnu je ljutnju (ili nezadovoljstvo) Mihanovi iskazao prema
injenici da su ti udbenici bili odobreni od Ministarstva prosvjete: Za jalovu disimulaciju ovih udbenika
Ministarstvo prosvjete i kulture dalo je (kako smo na prolom zasjedanju Sabora mogli uti) neshvatljivo obrazloenje: da su ovi kolski prirunici prireivani i doraivani pod politikom pretpostavkom da e
Hrvatska ui u jugoslavensku konfederaciju. (str. 13 Izvjee o stanju kolskih udbenika) Zapisnik sa 3.
skupne sjednice Sabora... i Izvjee o stanju kolskih udbenika tajnitvo Sabora mi je, na moje traenje,
dostavilo u rekordnom roku od nekoliko dana.

115

Knjiga 42.indd 115

2.7.2012. 17:27:04

jugosinteze stvarale razornu zbrku u glavama naih uenika i nastavnika. Nain


interpretiranja povijesnih injenica ostao je na crno-bijeloj tehnici prikazivanja.
Revolucija je i nadalje ostala zlatno tele i magina nadnaravna arolija iza koje se
svi zloini tajanstveno skrivaju, a komunistika partija Jugoslavije prikazana je
u bajkovitoj i epskoj interpretaciji izmeu zapadnog i istonog vuka poput bezazlene crvenkapice. U pseudopovijesnim svjedoanstvima, u memoarskim mrtvim
odlomcima i citatima cijeli niz povijesnih injenica, sloenih uzroka i posljedica
obavijan je borniranim soc-realistikim parolama i anakronino-marksistikom
retorikom(str.15 stenograma-fonograma).
Opsena rasprava je podrala Izvjee... i Mihanovievo izlaganje, uz izuzetak dva vrlo blaga, ali jasna kritika istupa Gordane Grbi u vezi s optubom na raun knjievnika Vojina Jelia, i Nikole Viskovia koji je ukazao na
jednostranosti i neobjektivnosti u dijelovima Mihanovieva izlaganja. U zavrnoj
je rijei Mihanovi objasnio da injenica jest da je ovaj izvjetaj bio nainjen
kao parsprototo, a osjetivi rezerve prema svom nastupu, napomenuo je da se
promie jedan mali strah da se ne bi dolo do jedne druge ideologizacije. Budite
uvjereni da ovo Ministarstvo i gospodja ministar koja je tu nazona Jurki i ja
budno pazimo da ne doe do bilo kakve ideologizacije koja bi zamjenila crveni teror, ni govora (stenogram-fonogram str. 58), to je u Izvjeu Hrvatskog
Sabora broj 65, od 17. 6. 1992., str. 45. ovako preneseno: Napomenuo je da je
neopravdan strah od druge ideologizacije koji kod nekih izaziva njegova kransko-katolika orijentacija jer oboje ( i on sam i ministarka) budno paze da se ne
pojave bilo kakvi ekstremi.
Na udaru su, prije svih drugih, bili udbenici iz povijesti i knjievnosti.
U tjedniku Globus, 23. 10. 1998. (str. 58 61) u lanku Hrvatske itanke:
novi klasici ili paklenski und Gordan Mali pie:
Globusovi su novinari prelistali itanke i udbenike za knjievnost namijenjene uenicima viih razreda osnovne kole i srednjokolcima da bi ustanovili koliko je ta tzv. domoljubna i postkomunistika ratna knjievnost u njima zastupljena te kako je i kojim autorima
prezentirana. Ve prvi dojam namee zakljuak da su autori predstavljeni u udbenicima u
literarnom smislu gotovo potpuno nepoznati. Istodobno, oni poznatiji meu njima javnosti
su se proteklih godina predstavili svojim dnevnopolitikim angamanom, uglavnom pod ideolokim kiobranom vladajue stranke.

Slijedi navoenje primjera, a zatim i napomene dva knjievna kritiara,


Branimira Donata i Velimira Viskovia. Udbenici knjievnosti preputeni su,
zapravo, najkonzervativnijim HDZ-ovcima, i to je jedan od najveih kulturnih
skandala u Hrvatskoj, smatra Donat. Djeca u kolama time su, de facto, od rana
zatrovana nesnoljivou i ksenofobijom, tvrdi on. A Viskovi, uz ostale opaske
o udbenikim izmjenama kae i ovo: Prema profilima naih ministara prosvjete, pretpostavljam kakav bi mogao biti nametnuti odgojni ideal. ini mi se da je
116

Knjiga 42.indd 116

2.7.2012. 17:27:05

on mnogo konzervativniji od ope slike hrvatskog drutva, to je veliki problem


koji e natjerati sljedeu politiku garnituru da ponovo prevrednuje cjelokupnu
hrvatsku knjievnost... Kako bi potvrdili da ih ne zanimaju literarna stajalita,
nego iskljuivo podobnost po domoljubnom kriteriju, autori hrvatskih itanki
uglavnom su zaobili knjievnost antifaistikog razdoblja. Iz itanki su nestala partizanska djela Jure Katelana, Ivana Donevia, Vladimira Nazora. Osim
to su dobili znaajno manje stranica od Mile Budaka, Ivan Goran Kovai i
Vladimir Nazor pretvoreni su u pjesnike domoljubne i dijalektalne lirike. U samo
jednoj od dvadesetak itanki za osnovne i srednje kole Ivana Gorana Kovaia
pronali smo kao autora klasine ratne poeme Jama. Zanimljivo je da se u popratnoj kritikoj noti ne spominje o ijim zloinima govori glasovita poema, prevedena na gotovo sve znaajnije svjetske jezike, te to je natjeralo Ivana Gorana
Kovaia da se u prosincu 1942., zajedno s Vladimirom Nazorom, prikljui partizanima. No, zato pie tko ga je 1943. ubio u blizini Foe. etnici. U lanku
se izdvaja i ova opaska: Vrhovni arbitri: Nedjeljko Mihanovi, Boidar Petra
i Ante Stama lanovi su komisije pri Ministarstvu prosvjete koja odluuje o
koncepciji i sadraju udbenika i itanki.
Slina upozorenja nalaze se i u lanku Duana Rape, Uloga nastavnih programa i udbenika u odgoju i obrazovanju mlade generacije. U slubi politikih,
ideolokih i nacionalnih ekstrema, Prosvjeta, broj 43 44, mart, 2001. Nakon
analize niza udbenika za osnovne i srednje kole Rapo konstatira: Ovakav u
najmanju ruku udan, oito neobjektivni, dvojni kriterij, postaje mnogo jasniji
kada se proitaju napomene autora udbenika o hrvatskoj knjievnosti od 1929.
do 1952. godine. Tu se, izmeu ostalog kae da je godine 1941. uspostavljena
Nezavisna Drava Hrvatska, kao dugostoljetna elja i pravo hrvatskog naroda.
A evo kako se tumai pojava i razvoj antifaistike borbe u naoj zemlji: ...
protivei se pravu hrvatskog naroda na samostalnu dravu, srpski pobunjenici i
meunarodne snage, zapalile su i u Hrvatskoj oganj rata. Koliko ideoloko ili
nacionalno sljepilo moe ii daleko, pokazat e jo nekoliko primjera. Dok se prema nekim vrhunskim vrijednostima, kao to su Krlea i Vladan Desnica, osjea i
u ovoj itanci hladan, suzdran odnos Krlei se ne moe oprostiti njegova rana
ljeviarska orijentacija, a Desnici se ne moe zaboraviti kriva nacionalnost za
neke izrazito desniarske ili uope podobne autore postoje samo superlativi...
Vlado Pandi je, prema vlastitom priznanju, u svoje itanke uvrstio 12 podobnih pisaca koji nisu bili ni predvieni nastavnim programom, ali na primjedbu
Milorada Pupovca da u hrvatskim je itankama u posljednjih desetak godina
etniki kriterij bio vrlo snaan i iskljuiv, Pandi gotovo uvrijeeno odgovara:
To nije istina. Nita ne moe potkrijepiti, blago reeno, tu nelijepu i nevjerojatnu
tvrdnju. Instruktivno je, takoer, proitati polemiku oko neuvrtavanja opieve
Jeeve kue u lektiru za I. razred osnovne kole (Jutarnji list 23. 11. 2005.,
117

Knjiga 42.indd 117

2.7.2012. 17:27:05

Jutarnji list 26. 11. 2005.): jer toboe nije pisana hrvatskim jezikom nego, prema strogom sudu akademika Stjepana Babia, srpsko-hrvatskim!
Nije bolje prolo ni bojno polje povijesti. Njeno prilagoavanje novim
historiografskim zahtjevima neideolokog tumaenja toliko je bilo intenzivno
da je navela Ivu Goldsteina na ovakvu ocjenu:
Kako je zapoelo, (1989. kada se vraao spomenik bana Jelaia napomena A. L.)
tako se i nastavilo: hadezeovska je prezentacija povijesti, stoga bila kroatocentina, a od nje
do ksenofobinosti samo je jedan korak. Narednih godina pristupilo se stvaranju svojevrsne
hrvatske povijesne lai, zasnovane na stererotipu o Hrvatima kao jednom od najstarijih naroda u Evropi, a koji je uvijek branio zapadnu civilizaciju. Drugi su ga narodi tlaili, iako je
on bio dobar, miroljubiv, poten, pravdoljubiv..., ali spreman i uvijek braniti, ako je i kada
je to bilo potrebno, svoja prava orujem. S druge strane, svi drugi oni oko nas s kojima
smo dolazili u doticaj bili su koristoljubivi, loi, pokvareni..., oni su koristili nau dobrotu,
proganjali nas, varali, zakidali, pa i ubijali. Stereotip koji se izravno i stalno ponavlja ili neizravno provlai kroz tekst ponekih udbenika povijesti je da su sva iskustva kontakata i suivota hrvatskog naroda s drugim narodima (Austrijancima, Maarima, Srbima, Talijanima,
Turcima...) u pravilu negativna. Time se, umjesto upoznavanja uenika s veoma sloenim
povijesnim okolnostima, stvarala posve pojednostavljena, manihejska slika svijeta... Na to
je, usto, bitno utjecalo shvaanje povijesti tadanjega predsjednika Franje Tumana... Stoga
su udbenici postali vaan dio drutvenog zbivanja kojega su, pak, predsjednik i vladajua
stranka eljeli strogo kontrolirati... Sve u svemu, i iz tih je razloga udbenicima povijesti
potrebna, ba kao i u drugim segmentima hrvatskog drutva, ne samo deustaizacija, koju je
ve odavno trebalo obaviti, nego i dehadezacija i detumanizacija povijesti.126
126
Ivo Goldstein, O udbenicima povijesti u Hrvatskoj, Dijalog povjesniara-istoriara 3, Peuj 12.
14. 5. 2000. (priredili: Hans-Georg Fleck, Igor Graovac), Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2001., str. 15
28.
Upuujem i na rad Koje sve oblike netrpeljivosti sadre novi kolski udbenici ili na kojim se vrijednostima
odgajaju i obrazuju nove generacije, ur. Nataa Jovii, Zagreb, 2002., o kojemu je i lanak Slavice Luki,
Dossier: osnovna kola nesnoljivosti i predrasuda. Strugarovi udbenici lai, Globus broj 627, 13. 12.
2002. (str. 52 57) Novinarka lanak poinje sumarnim konstatacijama urednice knjige: U hrvatskim osnovnim kolama djecu se odgaja na konzervativnim i staromodnim vrijednostima u kojima se prenaglaava
uloga Katolike crkve i domovine, gdje se djeci nudi stereotipna, ne odve tona, predodba o naciji i svijetu
u kojem dominiraju mukarci, dok su ene pasivne i posveene samo obitelji i kui, gdje se djeci pristupa
kao da svi pripadaju katolikoj vjeroispovjesti i rastu u potpunim brojnim obiteljima praktinih vjernika, bez
svijesti o postojanju i drugaijih obitelji, konfesija, nacionalnosti i potrebi upoznavanja i potivanja raznovrsnosti. U njihovim udbenicima gotovo da se ni rijeju ne govori o ljudskim pravima i pravu na razliitost.
Najsporniji je udbenik povijesti osmog razreda koji posve relativizira i razlike izmeu faizma i antifaizma,
pa na momente ak favorizira faistike segmente nacionalne prolosti u odnosu na antifaistike. I knjiga
i lanak odmah su izazvali kritike osvrte dvojice sveuilinih nastavnika: Damira Agiia (Globus br.
628, 20. 12. 2002.) i Vladimira Posavca (Globus br. 629, 27. 12. 2002.) Dok je teite Agiieve kritike
usmjereno na knjigu i lanak u cjelini, Posavec ukazuje na neosnovanost primjedaba na njegov udbenik.
Ipak se oboje slau da bi bilo kakvoj kritici udbenika morala predhoditi kritika nastavnih programa, a za
njih Agii kae: Temeljitija promjena (udbenika opaska A. L.) nije mogua bez usvajanja novog kurikuluma. Nastavni plan i program povijesti bio je ve vie puta na udaru kritike strune javnosti, ali unato
svemu dalje vrijedi. Da su neovisni analitiari pomnije promotrili taj program, uvidjeli bi da se u njemu
preferira politika povijest, a gotovo potpuno zanemaruje povijest svakodnevnog ivota, povijest mentaliteta
i slino, pa kolsku povijest uistinu velikim dijelom pretvara u muku povijest ratovanja. Posavec, pak, o
tome kae: U strunoj javnosti poznat sam kao estoki protivnik sadanjeg nastavnog plana i programa,
prije svega za nastavu povijesti, ali i za druge predmete i odgovorno tvrdim da je prvi promaaj analize ge.

118

Knjiga 42.indd 118

2.7.2012. 17:27:05

Navest u jedan sporedniji, ali vrlo indikativan primjer Mihanovieva truda


da i izravno pridonese pragmatikoj reviziji povijesti. On izriito optuuje pripadnike Mlade Bosne za Prvi svjetski rat, izriito im imputirajui i predfaistike simptome histerinog ovinizma.127
Ovom raspravom o udbenicima na najvioj je politikoj razini stvarana
klima koja je izravno poticala ienje biblioteka od nepodobne literature. Izjave
koje su pratile tu raspravu, a i Obvezni naputak... kao njen neposredni rezultat,
stvarali su politiku klimu koja je vodila eliminaciji svega to nije odgovaralo novoj ideolokoj i nacionalistikoj paradigmi, dakle i ruenju spomenika
i unitavanju knjiga. Opravdana je stoga napomena Ive Goldsteina (u citiranom
radu): Udbenici povijesti ne mogu se analizirati neovisno od nastavnog plana
i programa predmeta povijesti u osnovnoj i srednim kolama, jer oni su, na ovaj
ili onaj nain, ogledalo opedrutvene situacije.
A koliko je dalekosena i trajna, i koliko uspjena Mihanovieva kransko-katolika orijentacija protiv svih ekstrema, tj. kakvim je plodovima rodila
Jovii bila usmjerenost na udbenike. Analizirati je trebalo nastavne programe, jer su dananji katastrofalni
udbenici, na alost, posljedica nekompetentno izraenih nastavnih programa. Tvrdio sam, tvrdit u i nadalje,
da se prema vaeim nastavnim programima ne moe napisati kvalitetan i moderan udbenik. Mislim da je
iz ovih ocjena jasno kako su i u kojoj mjeri realizirani Mihanovievi kriarski pohodi u odstranjivanju
ideologije i iz udbenika povijesti. Iz navedenoga se takoer moe vidjeti da je izraena bojazan (ili strah)
bila opravdana, a bitno obiljeje udbenike revizije u Hrvatskoj 1990-ih, koju je najavio i zapoeo Nedjeljko
Mihanovi, jeste radikalno ideologizirano usklaivanje s vladajuim nacionalistikim kriterijima.
O nastavnim programima raspravljalo se i na seminaru Nastava povijesti u Hrvatskoj odranom 4. 5.
4. 2003. (vidjeti u: Povijest u nastavi, broj 2, jesen 2003.), a na sporna tumaenja historijskih fakata u
udbenicima povijesti u nekoliko je navrata Ministarstvu prosvjete ukazivao i SAB Hrvatske dopisima, ali i
tematskim razgovorima Antifaistika Hrvatska 1941. 1945. u osnovnokolskim i srednjekolskim udbenicima odranim 17. 12. 2008.
Gotovo deprimirajue je ono to je Antun Vuji, kao glavni urednik, uinio u Hrvatskom leksikonu, I.
svezak A-K, Zagreb 1966. Odrednica Bleiburg obraena je tekstom koji je 30 puta vei od teksta odrednice
Jasenovac, kojemu je, uz uputu na odrednicu rtve rata, posveena samo jedna reenica(!) A i odrednica
rtve rata pisana je takoer po mjeri dominantne nacionalistike revizije povijesti.
127
Ilustrativna je Mihanovieva ocjena pokreta Mlada Bosna: Upravo su ti velikosrpski raspirivai ovenskih strasti, noeni nagonskom mrnjom slijepog ovinizma, ispekli onu povijesnu kajganu, koju nazivamo I. svjetskim pokoljem. Pritom se, prema stenogramu-fonogramu str. 12., poziva i na Krleinu ocjenu o
Mladoj Bosni (predfaistiki simptomi histerinog ovinizma, pred-faistiki simptomi histerinog ovinizma) iako se u Izvjeu o stanju kolskih udbenika takva Krleina ocjena Mlade Bosne ne spominje.
Da bih pronaao ovu Krleinu tvrdnju pregledao sam Eseje, svezak I V, NIRO Osloboenje, Sarajevo
Mladost, Zagreb, 1979., Panoramu pogleda, pojava i pojmova, svezak I V, isti izdava, 1982. (drugo
izdanje) i Krleijanu, svezak I i II., ur. V. Viskovi, Leksikografski zavod M. Krlea, Zagreb, 1993. i
1999. ali takvu formulaciju nisam naao. Vjerojatno je Mihanovi imao na umu tekst Patos jugoslovenstvujue omladine u knjizi: 99 varijacija lexicographica eseji i zapisi, priredio Mate Lonar, Duga, Beograd,
1972. (str. 60 61), ali ni tamo ne postoji formulacija koju navodi Mihanovi. Smatram da bi elementarna
pristojnost nalagala Nedjeljku Mihanoviu da precizno citira Krleine rijei i izvor toga citata, a dotle ostaje
sumnja da je Mihanovi postupio neasno, pripisujui Krlei svoje vlastite konstrukcije. Domet te neasne
rabote je ogroman, jer falsificiranje tuih misli diskvalificira svakoga tko se time poslui. Ukoliko Nedjeljko
Mihanovi pokae izvorni citat jasno je da e ova moja opaska o neasnom postupku biti suvina, a ja u
se o tome i javno izjasniti.

119

Knjiga 42.indd 119

2.7.2012. 17:27:06

njegova estetska rekonstrukcija udbenika i nakon nepunih petnaest godina,


primjerom moe posluiti tema uvodnika Heni Erceg Fotka, u Feral Tribunu
od 24. 11. 2006.).:
I dok su Dravno odvjetnitvo za mlade i represivni aparat bez ikakve dvojbe krenuli u lov na vjetice, dezavuirajui viegodinji rad Mia Vesovia, potpaljujui lomau pod
njegovo djelo to ga je struka imenovala umjetnou, a sve toboe u ime zatite djece od
njihovih golih tijela, dotle ni Ministarstvu prosvjete, ni njegovom povjerenstvu za kolske
knjige, a ni djejoj pravobraniteljici nije ni onkraj pameti pozabaviti se jednom knjigom
istinski pornografskog sadraja, ako pod tim pojmom shvatimo iri kontekst banalne, ali
svakako opasne, mrnje koja izvire iz svakog retka te lektire za esti razred osnovne kole
pod naazivom Mali ratni dnevnik kojega bismo tek eufemistiki mogli nazvati okvirom za
mrnju. No da ironija bude vea, a gadost potpuna, ista je knjiga obavezna i za djecu pripadnika srpske nacionalne manjine koja ive izvan Podunavlja, pa tako i ona imaju priliku, pae
obavezu, itati i ove reenice: Kau da u Osijeku ima jo Srba. Nema ih puno, ali ima. A
moraju ta djeica itati i ovakve literarne uratke osjekoga knjievnika, tovie lana Vijea
za knjigu Ministarstva kulture, stanovitog Stjepana Tomaa, kojim ih on suptilno poduava
u kakve ljude trebaju izrasti, pa kae njegova mala junakinja: Kada sam na radiju pronala
stanicu koja je emitirala avoglave mama se nije bunila, tovie sluala ju je sa zanimanjem.
Sva je treperila od unutranjeg uzbuenja kad je ula kako Bobo ili Jure viu: Mi smo spremni Poglavnie!
Ima tu i urev danak hajduki sastanak. urev danak etniki sastanak..., ima i razgovora malog Hrvata i Srbina i njihove izjave: Moj tata je asnik... A moj ratni zloinac.
Ima tu i pismo koje dobija 11-godinji Korika od svojih vrnjaka u Osijeku u kojemu mu
piu kako kafii svih onih Srba koji su pobjegli lete u zrak, a pismo ti djeaci zavravaju
pozdravom Za dom uvijek spremni, ima tu i opisa glavne junakinje, djevojice Cvijete,
kako deki pjevaju o Drini koja je duboka, o Bruni Buiu koji vie Poglavniku da su
Hercegovci spremni, sluaju i proustake pjesme, a uz avoglave, te uz Juru i Bobana ne
moe se plesati, samo ratovati. Konstatira Tomaeva mala junakinja upisujui u svoj dnevnik svu ksenofobinost svoga tvorca, takozvanog knjievnika Tomaa koji, osim preporuke
estaima da ustaki pozdrav Za dom spremni prihvate kao Dobar dan, a poglavnika
Antu Pavelia prigrle ba kao oca, ide i korak dalje pa Cvijeta zapisuje i svoje brojne odlaske
u crkvu, te biljei i strani citat sveenika koji bi imao biti odgojni: Boe, nauio si me voljeti ljude. Molim te, naui me da ih mrzim jer u ratu samo mrnja moe pobijediti!

Bi li naa pravobraniteljica za djecu ovdje imala posla, budui da umjetniko djelo tog Tomaa djecu u estom razredu osnovne kole poduava iskljuivo
mrnji, ksenofobiji, pria im o ustaama Juri i Bobanu i Paveliu kao pozitivnim
i vrijednim likovima hrvatske povijesti; bi li, dakle, ta gospoa i uope institucije
drave trebale reagirati barem upola odluno kao u sluaju onih veselih, benignih
fotografija Mia Vesovia, koje su, za razliku od knjige Stjepana Tomaa, proglaene pornografijom? Ali to bi znailo da u ovoj zemlji ipak ima malo mudrosti,
no u tom sluaju ne bi ni bilo mogue da takva knjiga postane obavezna lektira,
niti bi kao takva mogla dobiti odobrenje Povjerenstva za hrvatski jezik koje je,
meutim, ocijenilo kako Mali ratni dnevnik zadovoljava sve strune i pedagoke kriterije.
120

Knjiga 42.indd 120

2.7.2012. 17:27:06

Rasprava je u Saboru sadrajem i usmjerenou u cjelini slijedila teze


Izvjea... i uvodnog izlaganja Nedjeljka Mihanovia. Bitno joj je obiljeje
naglaavanje potrebe da se nastava i udbenici prilagode duhovnom preporodu
kao to je i cijela Hrvatska to uinila (B. Vueti); da su uitelji i nastavnici
obvezni injenice iz svih udbenika za sve predmete interpretirati i pouiti uenike sukladno ustavnim normama i samoj biti novog dravnog i gospodarskog
ustrojstva Republike Hrvatske (V. Girardi-Jurki); stanje s programima sociologije, politike, gospodarstva je isto tako na duhovno krivim temeljima, na
znanstveno neargumentiranim injenicama i moraju se ponovno preispitati programi, a posebno udbenici koji su u toku tampanja (I. Luev), on eli rei da
kad se navedu osobe i njihovi naslovi da u tim naslovima, a posebno u osobama
ima sramotnih naznaka (I. Luev), pa prema tome, naa aktivnost na duhovnoj
obnovi Hrvatske e se sastojati da eliminiramo duhovni otrov tih orijentacija
(I. Luev); da smo sada pred onim trenutkom da i u hrvatskoj znanosti i u hrvatskom kolstvu izvrimo reviziju naih znanstvenih spoznaja i znanstvene primjene u tom smislu da emo hrvatsku ideologiju barem jednako valorizirati kao
i onu drugu koja je svoj dugostoljetni rat sa hrvatskom ideologijom izgubila (J.
onje); teta da nije bilo vremena za analizu jo veeg broja udbenika, ali uli
smo da je i to na redu, tako da se iupa to prije tuinski korov iz naih kolskih
knjiga (M. Sviben), Meni nikako ne ide u glavu da djelatni prosvjetni radnici
koji svaki dan rade s udbenicima nisu prvi primjetili da im neki udbenici ne
valjaju. Zar kroz dvije godine otkako je u Hrvatskoj nova vlast nisu smatrali
potrebnim da ba oni na to ukau i da oni trae od prosvjetnih vlasti da te udbenike zabrani. (M. Sviben); Samostalni dravni okvir za na narod, nezavisnost
koju smo izborili nakon gotovo itavog milenija nuno je sada ini mi se ispuniti
autentinim duhovnim i kulturolokim sadrajem koji se temelji i proizlazi iz
cjelokupna povijesna i civilizacijska bivstva naega naroda... (N. Jurica), osnovna (je) stvar da se valja osloboditi tereta prolosti, a prigrliti one vrijednosti
koje je ovaj Hrvatski dravni sabor i naravno Hrvatska demokratska zajednica
kao vladajua stranka u tome Saboru uspjela iznijeti i pronijeti do naih dana
(B. Petra). Svi citati uzeti su iz stenograma-fonograma.
Uz tako stvorenu atmosferu u kojoj se politiki diskvalificiraju i autori i
njihova djela, zabranjuju udbenici, u kojoj se govornici razmahuju neobrazloenim tvrdnjama i ultimativno trae odstranjivanje tuinskog korova i otrova,
zahtjevajui deideologizaciju i oslobaanje od tereta prolosti, a nastavnici
prozivaju to sami nisu pokrenuli zabrane i povlaenje udbenika, inauguriraju se kroz dva naputka kriteriji za ienje kolskih knjinica, legitimirajui
odstranjivanje svega to ne pridonosi slubeno proglaenoj duhovnoj obnovi
hrvatskoga drutva. ienje udbenika vodilo je ienju biblioteka.
Zadrat u se na jednom primjeru kako Mihanovi primjenjuje estetski kriterij, poto treba da samo estetski kriterij bude mjerodavan - tko e ui u kolske
121

Knjiga 42.indd 121

2.7.2012. 17:27:06

udbenike, a tko nee (stenogram-fonogram, str. 58. i 20.)


Mihanovi se obruio na knjievnika Vojina Jelia:
Na primjer imamo tekstove Vojina Jelia. Ali nemamo Kaleba, nemamo egedina, ali
Vojina Jelia imamo, dva teksta. Zato? ta e, recimo, isto profesor rei, ako ga pita uenik
u biografiji za Vojina Jelia? Pa e rei, mora, ako istinu govori, rei e da je od poetka, od
kada pie bio najprije srbofil, pa je bio proetniki orijentiran, a sada je etniki orijentiran.
Dakle, jedna gradacija, tu je postojala. Taj ovjek, proitajte njegov roman Draba, koji se
zbiva na podruju Ravnih kotara, Zadra, Obrovca, Benkovca. Ni u jednoj reenici vi neete
moi spoznati da na tome podruju ivi hrvatski ovjek. Tu ive pravoslavci, Srbi, i Talijani,
da, i Talijani, jer on odlazi u prolost, i onda naravno, tu ive i Talijani, i Srbi. Hrvata nema.
Oprostite, kako ete ga uenicima protumaiti? Kako ete ga interpretirati? Osim toga, da
Vojin Jeli je veliki pisac, onda ja ne bih ak to spominjao. Ali, on po svojim estetskim dometima ne zasluuje da bude zastupan u programu kolskome. A tu nema egedina, tu nema
Kaleba, tu nema Aralice, i drugih velikih hrvatskih pisaca.

Na tvrdnju da Vojin Jeli nije veliki pisac i da je skromnih estetskih dometa nitko nije reagirao. Na dio njegova izlaganja o etnitvu reagirala je zastupnica Gordana Grbi. Njenu primjedbu, ali i intervencije predsjedavajueg sjednici,
Vice Vukojevia, koji nikoga nije toliko prekidao, dajem u cjelosti.
Vice Vukojevi: Hvala lijepa, zastupnica Grbi, ispravak krivog navoda.
Gordana Grbi: Gospodine predsjednie, cijenjeni zastupnici, gospodinu Mihanoviu
se ono to pie gospodin Vojin Jeli ne treba svidjati, medjutim, on mora voditi brigu o javno
izgovorenoj rijei i ne smije diskreditirati ljude.
Vice Vukojevi: Molim vas lijepo, ispravak krivog navoda.
Gordana Grbi: On je na kraju svog uvodnog izlaganja koje nismo dobili u pismenom
obliku u nekoliko navrata spomenuo gospodina Vojina Jelia da bi na kraju rekao da je on
bio etnik i da je proetniki orijentiran. Moje pravo na repliku iskoristila bi da vam proitam samo kratko to je Vojin Jeli napisao 30. rujna 1991. godine, pa onda vi ocjenite. Ja vas
molim, ja na to imam pravo.
Vice Vukojevi: Vodite rauna da je minuta i pol ve prola.
Gordana Grbi: Onda u sasvim kratko proitati. Svojevremeno ve na poetku rata na
otac je kazao da e svakoga od nas dosmrtno prokleti ukoliko i pomislimo da se svrstamo u
etnike. Naa je majka ve rekoh, i pred smrt, nanovo i zauvijek proklela sve takozvane vojvode i njihove sljedbenike. Da ste dopustili vie vidjeli bi da je gospodin Mihanovi sasvim
neopravdano obijedio gospodina Vojina Jelia i mislim da se na taj nain saborska govornica
ne smije unizivati.
Vice Vukojevi: To je ve komentar gospodjo zastupnice.
Gordana Grbi: I mislim da udbenike treba napokon prepustiti strunjacima a ne ostraenim politiarima.
(Stenogram-fonogram, str. 27 i 28)

Odgovora na primjedbu Gordane Grbi nije bilo ni od Nedjeljka


Mihanovia, ni od ministrice Girardi-Jurki.
Ozraje takve saborske rasprave jasno govori o politikoj usmjerenosti na
diskriminaciju nepodobnih ljudi i njihovih djela i implicite je poziv na uni122

Knjiga 42.indd 122

2.7.2012. 17:27:06

tavanje knjiga, pa govor o otpisu knjiga kao pukoj tehnikoj operaciji gubi
svaki smisao. Domoljubno nastrojenom biliotekaru profesionalna etika nije
bila prioritetni kriterij postupanja. Em etnik, ergo neprijatelj, em estetski bezvrijedan van s njim!
Vojinu Jeliu, dobitniku najvie hrvatske nagrade za knjievnost, Nagrade
Vladimir Nazor za ivotno djelo, u Pet stoljea hrvatske knjevnosti objavljen
je roman Aneli lijepo pjevaju (Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb,
1984.), o kojemu prireiva Branimir Bonjak govori bitno drugaije:
Jeli (...) se jasnoom i tonou lirskih parabola pribliio onom tipu proze
koja e tek kasnije postati svjetskom umjetnikom batinom. Latinsko-ameriki
roman i pripovjetka vie nego bilo kakvi oblici behaviorizma i anglosaksonske
prozne tradicije korespondiraju s onim to smo dobili prozama Vojina Jelia,
Vjekoslava Kaleba i Mirka Boia. (str. 16.)
U cijeloj toj sramotnoj Mihanovievoj epizodi, ironino kako to samo anticipacije mogu biti, zvui Bonjakova misao povodom Jelieva romana Doivotni
grenici: Mitsko uzdie glavu u kriznim vremenima, pojavljuje se kao zamjena za racionalnu projekciju povijesti (ibid., str. 13.)
Vojin Jeli je umro 2004. godine. Ni u jednom tekstu napisanom tim povodom nisam naiao, ak ni kao aluziju, na neto slino Mihanovievim objedama.
Naprotiv, Inoslav Beker u in memoriam biljeci pie: Novinari ne bi ni znali
za taj sprovod, u krugu obitelji, da igrom sluaja u susjednoj dvorani nije malo
ranije ispraen i Joa Vlahovi. Jeli je otiao obazrivo, kakav je bio za ivota,
pazei da ne inkomodira ni knjievnike ni novinarske, a ni ine kulturnjake
cehove... (Jutarnji list 24. 12. 2004.) A redakcija Feral Tribunea 31. 12.
2004. svoju je in memoriam biljeku zapoela Jelievim citatom: Preostaje jedino spasavati dostojanstvo. I ponovno, ali sada doista zauvijek, bjeim urno iz
staroga zaviaja. Tako eto zavrava Draba zaviaja, posljednji roman Vojina
Jelia, objavljen 2000. godine. 128
Naveo sam ovaj zloudan, a pogromakom mistikom i predrasudama proet sluaj kao ilustraciju ovinistike duhovne klime u Hrvatskoj 1990-ih koja
je prevrednovanje knjinih fondova svodila na ienje biblioteka od nepodobnih knjiga. Poticaj je, dakle, dolazio s vrha politike moi i o savjesti onih
koji su knjigom baratali ovisilo je hoe li se tom zloudnom zovu odazvati.
A o liku i djelu Vice Vukojevia, vrijedi proitati kratku napomenu Mile
Stojia u lanku Olovni zapisi (Feral Tribune, 13. 1. 2001.):
U sve udbenike moderne historije zacijelo e ui, ve poslovina, scena kad Mesi,
Upuujem itaoca na Jelieve intervjue, u Feral Tribuneu 18. 11. 1996. (razgovor vodila Heni Erceg),
u Identitetu, lipanj/juni, 1997. (razgovor vodio Alen Ani) te u Identitetu, studeni/novembar, 1999. (razgovor vodio Igor Lasi).
128

123

Knjiga 42.indd 123

2.7.2012. 17:27:07

kao predsjednik republikog Sabora, daleke 1993., pita saborskog zastupnika Vicu Vukojevia
(koji je bio i oficir HVO) o uzrocima hrvatsko-muslimanskog sukoba u Rami: Toliko smo ih
poubijali da smo im leeve kamionima morali odvoziti, odgovorio je Vukojevi. A koliko
je poginulo naih? pitao je Mesi. Nijedan! pohvalio se Vukojevi. Mar napolje! bijesno je zaurlao Mesi: To znai da ste pucali u svezane ljude!.

Samo uzgred skreem panju da je u tom broju Feral Tribunea (13. 1.


2001.) knjievnik Bora osi u lanku Beckett u praini s ogorenjem opisao
unitavanje kue i biblioteke Rade Konstantinovia u Rovinju.
Zakljuno reeno, drutvenim prevratom 1990-ih zaustavljen je proces preciznog normiranja revizije i otpisa tako to je drava preuzela regulaciju tog
dijela bibliotekarske djelatnosti odlukama i pravnim aktima ispod razine koju
je bibliotekarska struka ve dotad postigla, uvoenjem meu kriterije pojmove
zastarjela knjiga ideoloka neprikladnost samo hrvatskih autora, samo
na hrvatskom jeziku i samo hrvatska izdanja, uz poveavanje postotaka dozvoljenog otpisa po tim kriterijima te reduciranje procedure revizije i otpisa to
se tie odgovornosti i kontrole. Tome je pridonijelo i intenzivno koritenje nedefiniranih termina nepotrebna, neaktualna i nekorisna knjiga. Intervencija
drave u bibliotekarsku djelatnost bila je sasvim u skladu s dominantnom politikom iskljuivosti u svim sektorima drutvenog ivota, bila je sastavnim dijelom
politike reima inauguriranog drutvenim prevratom 1990-ih, a u isto je vrijeme
bila poticaj voluntarizmu i abitrarnosti u bibliotekarskoj struci motiviranim predrasudama, netrpeljivou, mrnjom i iskljuivou.
Opisujui kako su se ameriki bibliotekari hrvali sa cenzorskim postupcima,
Judith F. Krug svoj tekst ovako poinje:
Na poetku treba odbaciti dva mita: 1) intelektualna sloboda u bibliotekama je tradicija; i 2) intelektualna sloboda je uvijek bila glavni, ako ne i prvi dio temelja bibliotekarske
usluge u SAD-u. Oba su mita, to ih kao date uzimaju mnogi bibliotekari, zasnovana na
uvjerenju da bibliotekari podupiru statiki koncept intelektualne slobode. Nita, meutim
nije udaljenije od istine od toga. Nema razdoblja u pisanoj historiji, ni dijela kugle zemaljske
u kojima nije bilo ili nema cenzorskih navada. Svim cenzorima na svijetu zajedniko je to da
nastoje na suzbijanju shvaanja, razmiljanja i oblika njihova rasprostiranja ako nisu podudarna s njihovima. Naa struka trebala bi nastojati postii standarde razvijenih demokratskih
zemalja, primjerice jedne Danske, u kojima su knjinice posve neutralne ustanove koje dre
svojom dunou da korisnicima stave na raspolaganje svu literaturu, bez obzira na politike,
moralne ili vjerske vrijednosti.129.

Za razliku od ovakvog stava, Aleksandar Stipevi u dvije svoje knjige, u


Sudbini knjige (Benja, Lokve, 2000.), u poglavlju Nepotrebne i nekorisne
knjige, a zatim opirnije i u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata, u poglavljima XIV, XV i XVI, bez ikakvih ograda dri opravdanim unitavanje tzv. napred129
Judith F. Krug, Intellectual Freedom and ALA: Historical Overview (u Encyclopedia of Library and
Information Science, Miriam A. Drake (ed.), 2003., Volume Two, str. 1379 1389),

124

Knjiga 42.indd 124

2.7.2012. 17:27:07

ne ili komunistike130 literature (knjige klasika marksizma-lenjinizma, teoretiara samoupravnog socijalizma, knjige o slavnim podvizima partizana tijekom
NOB-a, sabrana djela J. Broza Tita, E. Kardelja, V. Bakaria i mnogih drugih...).
Te knjige u javnim su knjinicama maknute s polica pristupanim korisnicima i
smjetene u interna spremita, a zatim su neprimjetno polazile na vjeni poinak
u tvornice papira. Nitko u narodu nije niti primjetio da su se one opet pojavile u
javnosti, a jo manje su primjetili da su one nestale iz knjinica i knjiara. Nakon
propasti komunizma gubi im se svaki trag, i to tako temeljito da su postale prave bibliografske rijetkosti. Propast komunistikog reima omoguio je ne samo
knjiniarima nego i privatnim vlasnicima marksistike, partizanske, samoupravljake i sl. literature da ih se rijee, tj. da ih poalju u tvornice papira, (...) pod
okriljem noi, bez fanfara i samilosti, odnosili su hrpe tih knjiga i bacali ih u
kontejnere, onako kako su inae postupali sa smeem, (...) knjiniari ih najee
nisu odmah slali u ta poduzea, nego su ih pakirali, smjestili u pakete negdje u
okviru knjinice i ekali da im netko kae to treba s njima uiniti. Ipak, ti su paketi, jedan za drugim, nakon stanovita vremena, odlazili u poduzea za skupljanje
starog papira. To je bio kraj onih golemih koliina naprednih knjiga u Hrvatskoj,
no ne samo u Hrvatskoj (poglavlje XV, str. 452).131
Oba ta izraza Stipevi ustrajno daje s navodnim znacima, smatrajui ih pejorativnima, pa stoga i literaturu to je ti izrazi obiljeavaju. Iako smatra da je teko presuivati to je to nepotrebna ili nekorisna knjiga,
ipak se poduhvatio toga da barem na primjeru nae sredine to jasno pokae: Zbog zamrene sudbine koje
proivljavaju knjige u vremenu i prostoru, bolje je i ne pokuati definirati sintagmu nepotrebna knjiga.
Stoga emo razmotriti taj fenomen samo na hrvatskome prostoru i samo za razdoblje koje nas u ovoj knjizi
zanima. (Socijalna povijest knjige u Hrvata, str. 441.). A u naoj mu je sredini tzv. komunistika literatura,
onako in grosso, bez ikakvih razlikovanja, jedina ilustracija nepotrebne i nekorisne knjige, literatura koju
nitko nije htio itati, knjige koje su potpuno beskorisne i nikome, ba nikome potrebne, knjige koje su
postale pravo smee, kako je izjavio i jedan od funkcionera i pisaca iz tog razdoblja (Sudbina knjige, str.
355.), a slina se formulacija nalazi i u knjizi iz 2008. Nevjerojatno je da je za njega samo ta, komunistika
literatura beskorisna, nepotrebna, pravo smee. Ni prije toga, a ni poslije ne spominje neku knjigu koja bi
zasluila takve epitete... Svoju poziciju intelektualne nepristrasnosti iskazuje i time to npr. ne spominje
da su se u Gradskoj knjinici Zagreb novinarki D. Vukov-Coli 1999. poalili kako ih uporno iz Ureda za
kulturu grada Zagreba zasipaju knjigama koje oni ne ele i za koje dre da su smee sve odreda knjigama
kojih su autori perjanice hrvatske demokracije (D. Vukov-Coli, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez, I/5, 16. 4. 1999.). Zanimljivo je da nita spornoga Stipevi ne vidi ni u knjizi Hrvoja oia
Hrvatski politiki leksikon, IV tom iziao 1999., pa upuujem itaoca na poraznu ocjenu njenog sadraja
u biljeci D. Krile i S. Pavi u Slobodnoj Dalmaciji 12. 10. 1999., ili to ne vidi nita spornoga u knjizi
Zlatka Canjuge: Vizija Hrvatske, za koju Ante Tomi kae ...da loe je napisan i nepromiljen, porazni
saldo jedne pameti, koja je tumanizam dovela do nesluenih dubina besmisla. (Slobodna Dalmacija
12. 10. 1999.). A pretpostavljam da mu nisu nepoznati ni lanci Igora Lasia Feralova inventura poraznih
uinaka poreza na dodanu vrijednost te politike sufinanciranja i otkupa knjiga po naelu politike podobnosti.
Drutveno bijedna knjiga, Feral Tribune, 20. 7. 1998. i Igora Lasia i Borisa Raete Dossier: knjievno
desnilo. Pii kao to puca, Feral Tribune, 3. 8. 2002. Treba li i dalje nabrajati?
130

131
O nepotrebnim knjigama napisala je i diplomski rad bibliotekarka Nada Jirsak: Nepotrebne knjige u narodnoj knjinici, Zagreb, rujan 1999. (mentor joj je bio Aleksandar Stipevi). Iz biljeke na str. 6. vidi se da
je Nada Jirsak prije pisanja diplomskog rada ve imala 20-godinje radno iskustvo u Knjinici Dubrava, koja
je po namjeni narodna knjinica: 10 godina kao knjiniar informator, a 10 godina kao knjiniar zaduen za
nabavu knjiga. Njen je stav o nepotrebnim knjigama neusporedivo odmjereniji od Stipevievog jer joj

125

Knjiga 42.indd 125

2.7.2012. 17:27:07

Netrpeljivost (ili mrnja), to ju je Aleksandar Stipevi iskazao prema svemu to je komunistiko, partizansko i samoupravno golema je. Intenzitet njegovog animoziteta ili na tome graene malicioznosti pa i neistine nema nikakve
svrhe pobijati i ostat e kao svjedoanstvo pristranosti i ideologinosti, kao primjer kako tzv. intelektualci postaju sluge ideologije, reimski apologeti, predstavljajui sve to jo i kao znanost.
U poglavlju XV, str. 445. iste knjige, rije je i o financiranju tih enormnih
koliina knjiga komunistikih elnika. Za izdavanje postojala su privilegirana poduzea Naprijed, Spektar, Stylos i neka druga, a tu su bili i razliiti
instituti za prouavanje radnikog pokreta u Slavonskom Brodu, Splitu i dr. U
tim su se poduzeima uhljebili uvjereni boljevici, ali vrlo esto i srbokomunisti,
koji su od izdavanja marksistike, samoupravne, partizanske i sline literature
vrlo dobro ivjeli. Zato je izostavio kolsku knjigu ili recimo Institut za
radniki pokret u Zagrebu, gdje je godinama direktorovao Franjo Tuman? A
svoditi Naprijed na taj dio izdavakog programa, ignorirajui Predsokratovce,
Hartmana, Hegela, pa nae: Vranickog, Bonjaka, Petrovia, Kangrgu, Kuvaia,
Flegu, sve odreda Stipevieve kolege s istog fakulteta? Jesu li i oni boljevici i
srbokomunisti? I zato je pobogu ekao da im tek sada prilijepi tu etiketu, zato
nije o tome govorio dok je veina od njih bila iva. A to je s Kalmanom Vajsom,
dugogodinjim direktorom Naprijeda? Zar je i on boljevik i srbokomunist?
A gotovo bizarno je Stipevievo usporeivanje postupanja s knjigama partizana i ustaa (XVI poglavlje, str. 462):
Partizani su svoje promidbene brourice, novine, biltene i sl. umnoavali ciklostilima
i slinim primitivnim tehnikama, a jedini cilj te proizvodnje bio je agitacijsko-propagandistiko promicanje komunistike ideologije, a da su u istom ratu na protivnikoj strani
bojinice mnogo bolje ocijenili emu slue knjige vojnicima, pokazuje inicijativa ustakih
vlasti za opskrbu hrvatskih domobrana knjigama. O tome je Ministarstvo domobranstva izdalo preporuku o sabiranju knjiga po kuama i njihova slanja domobranima na bojinicama.

Kakva dirljiva briga za kulturu i obrazovanje! A jesu li i ustaama knjige


slane da razbibrigom krate vrijeme i kulturno se uzdiu? Takva briga za kulturu
ide ruku pod ruku s Mihanovievim informiranjem javnosti sa saborske govornice da se u Jasenovcu izvodila opereta Mala Floramy ili s izjavom Milana
Vukovia da Hrvati u ratnim okrajima 1990-ih nisu mogli initi ratne zloine jer
su se branili, ili s Bozanievom izjavom da 1945. Narodnooslobodilaka vojska
nije oslobodila, nego okupirala Hrvatsku, zatvor za nas, ili s fikcijama da su
partizani bili primitivci, gotovo pa rulja, a ustae i kvislinzi svih vrsta naprotiv,
je osnovno polazite profesionalni kriterij itanost knjige. U primjeni tog kriterija ona ukazuje na odgovornost bibliotekara zbog nastojanja svakog od dva politika reima (u Hrvatskoj u posljednjim godinama) da u
biblioteke uguraju reimsku literaturu. Dio njenih zapaanja i ocjena citirat u na odgovarajuem mjestu u
drugom dijelu knjige.

126

Knjiga 42.indd 126

2.7.2012. 17:27:07

sve odreda, civilizirani i kulturi posveeni pregaoci.


Vano je imati na umu, da nije samo A. Stipevi (iz bibliotekarskih redova) potvrdio postojanje prakse ienja knjinica od nepodobne, nepotrene, zastarjele literature. Tu potvrdu nalazimo i u radovima nekolicine drugih
autora bibliotekara. Naroito bih uputio itaoca na tekst Dragutina Katalenca
Narodne knjinice izmeu narodnog preporoda i knjige za sve: osvrt na stanje fondova narodnih knjinica slavonsko-baranjsko iskustvo (referat na 29.
Skuptini HBD, VBH br. 3 4, 1994., str. 59,60), koji u dijelu referata pod
naslovom: Narodne knjinice i njihovi fondovi u svjetlu demokratskih promjena u drutvu: deideologizacija fondova, proiavanja, cenzura i autocenzura
kae i ovo:
Nakon sloma socijalistikog/komunistikog svjetonazora i dolaskom politikih promjena oznaenih uvoenjem viestranake parlamentarne demokracije pristupilo se i (pre)
vrednovanju ukupnih fondova narodnih knjinica, naroito unutar korpusa humanistikih,
drutvenih i srodnih znanosti.
Uvidom u fondove narodnih knjinica uoena je njihova znatna ideoloka oznaenost
i monolitnost, pri emu je u svim slavonsko-baranjskim knjinicama doao na vidjelo oit
nedostatak literature za irenje i njegovanje kulture demokracije. Znaajan prodor/ulazak ove
literature na police narodnih knjinica, kao i druge grae sadrajno u duhu viestranakog
politikog sustava otean je zbog nedostatka sredstava, ali i nedostatka kvalitetnih izdanja i
izdavakih projekata odgovarajueg sadraja.
Nuno proiavanje i rastereivanje knjininih fondova od prekobrojnih primjeraka neaktuelnih i nepotrebnih knjiga vie je puta u sluaju slavonsko-baranjskih (narodnih)
knjinica bilo pod negativnim uplivom sive cenzure lokalne sredine ili autocenzure samih
bibliotekara (npr. sluaj Slatina ili sluaj osnovnokolskih knjinica brodskog podruja)...
Postotak zastarjele i neadekvatne grae u sluaju fondova narodnih knjinica moe se
tek posredno utvrditi prouavanjem dokumentacije o otpisu grae. U velikom broju slavonsko-baranjskih knjinica otpis se kree od 15 25% ukupnog fonda (visok postotak otpisane
grae djelomino je posljedica viegodinjeg neprovoenja otpisa).
Graa predviena za otpis na osnovi zastarjelosti i neaktuelnosti esto je graa sivom cenzurom ili autocenzurom oznaena kao ideoloki ili nacionalno nepodobna. Praenje
cirkulacije/koritenja pojedine knjige biljeenjem njezine posudbe kao osnove za procjenu
zastarjelosti knjige, jo uvijek nije uvrijeena praksa.

O odstranjivanju neprimjerene i neaktulne grae pisao je i Branko Koli


(Izluivanje knjinike grae i otpis knjiga u Poekoj gimnaziji, Nastavni
vjesnik, broj 7 8, studeni 1998., str. 118 120), a Mirjana Vuji je obazrivo i
eufemistiki govorila o toj praksi: Bez obzira na pojedinane alosne primjere
odstranjivanja i unitavanja knjiga u pojedinim knjinicama, koje su se uinile
nepoudnim u samostalnoj Hrvatskoj od 1990. godine, nadam se da je razdoblje
cenzure i zatvorenih fondova za nama. (Zatvoreni fond cenzuriranih knjiga
u praksi jedne knjinice VBH, br. 3, 2000., str. 104). Podsjeam itaoca i
na ranije citiranu opasku Brune Dobria o proirenom izluivanju tzv. iriline

127

Knjiga 42.indd 127

2.7.2012. 17:27:08

(srpske) literature to potvruje, primjerice, ve citirani sluaj iz Vrsara, a


takoer i izjava Petra Mamia, ravnatelja osnovne kole Pojian:
Naa kolska knjinica posjedovala je knjige i asopise koji su samozatajno iz sjeanja
djece brisali hrvatsko ime, hrvatsku knjievnu batinu i jezik. Od devet tisua knjiga najvei
broj otpada na pisce ordinarne etnike iz srpske, crnogorske i bosanske knjievnosti. Da
bismo spasili zdravi duh naih uenika, morali smo otpisati ezdeset posto knjiga! (navedeno u: B. Deulovi P. Luci, Greatest Shits. Antologija suvremene hrvatske gluposti,
Biblioteka Feral Tribune, Split, 1999., str. 336)

Primjeri unitavanja knjiga, to su objavljeni, ukazuju da se institut revizije


i otpisa koristio kao formalni izgovor, kao zakonski paravan za unitavanje
knjiga, za ienje knjinica od nepodobne ili nepoudne literature tamo gdje
se nisu potivala pravila profesije, iako je ogromna veina bibliotekara odoljela
sivoj cenzuri, autocenzuri i (pre)vrednovanju knjinih fondova.

128

Knjiga 42.indd 128

2.7.2012. 17:27:08

IV.
SANKCIONIRANJE UNITAVANJA KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih MOGUNOSTI I STVARNOST

nsistiranjem na izrazu unitavanje knjiga elim upozoriti da je rije o neemu na to se mora reagirati. Prije svega snanom moralnom osudom, poto se
radi o naruavanju kodeksa profesije i ponaanju suprotnom opim i strukovnim
meunarodnim deklaracijama, ali i sankcijama koje su zakonom propisane za
poinioce.
Pored Ope deklaracije o pravima ovjeka132 iz 1948. posebno odredaba o
neometanom protoku informacija, zatim dokumenta IFLA-e (Meunarodne federacije bibliotekarskih udruenja), Knjinice i intelektualna sloboda133, usvojenog krajem oujka 1999. te Izjave o slobodnom pristupu informacijama,134
132
Za nae razmatranje posebno su vane tri toke Deklaracije: 19., 27., 30. U toki 19. se kae: Svatko ima
pravo na slobodu miljenja i izraavanja, to obuhvaa i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog miljenja,
kao i pravo da trai, prima i iri obavjetenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Toka
27.: Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom ivotu zajednice, uivati u umjetnosti i sudjelovati
u naunom napretku i u dobrobiti koja otuda proistjee. Svatko ima pravo na zatitu moralnih i materijalnih
interesa koji proistjeu od svakog naunog, knjievnog ili umjetnikog djela iji je on tvorac. A u zavrnoj
toki 30. stoji vrlo vana odredba: Nijedna odredba ove Deklaracije ne moe se tumaiti kao pravo za ma
koju dravu, grupu ili osobu da obavlja bilo koju djelatnost ili bilo kakvu radnju usmjerenu na ruenje prava
i slobode koji su u njoj sadrani.
133
U nas je prijevod promptno objavljen u glasilu Hrvatskog knjiniarskog drutva Novosti, listopad
1999. godine, a zatim je ponovno objavljen i u rubrici Dokumenti (str. 155 162) asopisa Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj 3, 2000. (ovaj je broj VBH posveen temi: Slobodan pristup informacijama).
Dokument je vrlo saet, ali i vrlo jasan u osnovnim odredbama o obavezi da se bibliotekarska profesija
odupre svakom obliku disriminacije knjige i korisnika po bilo kom osnovu. Navodim s obzirom na to etiri
njegove odredbe: Knjinice moraju jamiti i olakati pristup oblicima znanja i intelektualne aktivnosti. U
tom e cilju knjinice priskrbiti, uvati i uiniti dostupnom najrazliitiju grau koja odraava raznovrsnost
i raznolikost drutva. Zatim: Knjinice e se pobrinuti da odabir i dostupnost knjinine grae i usluga
budu predmetom profesionalne prosudbe, a ne politikih, moralnih i vjerskih gledita. Zatim: Knjinice
e slobodno prikupljati, organizirati i iriti informacije i suprotstavljati se bilo kojem obliku cenzure. I jo:
Knjinice e omoguiti da graa, pogodnosti i usluge budu jednako dostupne svim korisnicima. Nee biti
diskriminacije prema rasi, vjeri, spolu, ili bilo kojem drugom kriteriju. (VBH, broj 3, 2000., str. 158)

O usvajanju tog dokumenta Aleksandra Horvat kae: Kao i neka druga knjiniarska drutva, Drutvo
je odluilo izraditi i objaviti vlastitu izjavu o svom stajalitu prema slobodnom pristupu informacijama.
Smatralo se da bi ta izjava mogla biti privremenom dopunom etikoga kodeksa, do donoenja novoga. Izjava
je usvojena na skuptini Drutva u Lovranu 2000., no pitanje je koliko je doista prihvaena meu naim
knjiniarima. Njezin je sadraj veim dijelom prenesen iz spomenutoga IFLA-inog dokumenta, no dodan

134

129

Knjiga 42.indd 129

2.7.2012. 17:27:08

usvojene 2000., ovdje mislim i na bibliotekarski lex specialis kao i na zakonodavna uporita iz podruja zatite batine i kulturnih dobara.
U nacionalnoj pravnoj regulativi o odgovornosti za postupanje s knjinom
graom govore dva temeljna pravna akta: Kazneni zakon (NN 107/97, ispravke,
izmjene, dopune: NN 28/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/ 03, 105/04), zatim Zakon
o knjinicama (NN 105/97, ispravke i dopune: NN 5/98, 104/00) te pravilnici:
Pravilnik o reviziji i otpisu knjinine grae (NN 21/02), Pravilnik o zatiti knjinine grae (NN 52/05) i Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici
Hrvatskoj (NN 43/01). Zbog ratnih okolnosti, relevantna je i Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (NN MU 6/02).135
U Kaznenom zakonu, za predmet o kojemu je rije u ovoj knjizi, ine mi se
posebno vane sljedee odredbe:
- o diskriminaciji po bilo kojoj osnovi, ali posebno po nacionalnoj, rasnoj ili po
uvjerenju, politikom, vjerskom itd. (u grupi Povreda ravnopravnosti graana
to su lanci 106 i 107)
- o odgovornosti za unitavanje knjiga l. 222., naroito stavak (2), koji glasi:
Tko oteti, izoblii, uniti ili uini neuporabljivom tuu stvar koja slui za vjerske svrhe, kulturno dobro, posebno zatieni objekt prirode, umjetniki predmet,
stvar od znanstvenog ili tehnikog znaenja, koja se nalazi u javnoj zbirci, zatienoj privatnoj zbirci, ili je izloena za javnost, ili stvar koja slui za javne potrebe ili koja uljepava trgove, ulice ili parkove. U stavku (3) se pak kae da se za
takvo djelo podnosi privatna tuba, osim ako je rije o zatienom prirodnom
ili kulturnom dobru ili je oteena stvar u dravnom vlasnitvu. A knjiga je
kulturno dobro i to javno kulturno dobro
- o odgovornosti za davanje lanog iskaza (l. 303.), s tim u vezi naroito l. 312.
(krivotvorenje slubene isprave), l. 313. (posebni sluajevi krivotvorenja isprave) i l. 315. (ovjerovljavanje neistinitog sadraja),
- odredbe preuzete iz meunarodnog prava, dane posebno u glavi XIII: Kaznena
djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, a formulirane kao genocid u l. 156. i 158., kao rasna i druga diskriminacija u l. 174. i kao unita-

je tekst za koji su lanovi Komisije smatrali da je potreban naem lanstvu jer je specifian za nae prilike.
U Izjavi se lanovi Drutva pozivaju da se u radu vode strunim, a ne ideolokim, politikim ili osobnim
razlozima, a Drutvo se obvezuje i javno zastupati i braniti pravo svojih lanova da postupaju u skladu s naelima iznesenima u Izjavi. Upuujem na dva rada Aleksandre Horvat: 1) Rije urednika: Slobodan pristup
informacijama (VBH, broj 3, 2000.); 2) Hrvatsko knjiniarsko drutvo i slobodan pristup informacijama
(Zbornik radova s okruglog stola o slobodnom pristupu informacijama u slubi kulturnog razvitka, ur. A.
Horvat-A. Belan-Simi, HKD, Zagreb, 2002.)
Kako nisam profesionalno pravnik nije iskljueno da u moda pogrijeiti u ponekom tumaenju pravnih
odredaba, ma koliko se trudio da to izbjegnem. Bitnim ipak smatram smisao i drutvenu intenciju propisa da
sprijee drutveno nepoeljne postupke, a to je okolnost na kojoj inzistiram.
135

130

Knjiga 42.indd 130

2.7.2012. 17:27:08

vanje kulturnih dobara i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra u l. 167.136


Odredbe Kaznenog zakona proteu se na sve one koji ih kre, a kad je rije
o unitavanju knjiga onda je jasno da je krug odgovornih neusporedivo iri od
bibliotekarskog. Naglaavam to jer bi se pregledom objavljenih napisa o unitavanju knjiga moglo zakljuivati da se unitavanje knjiga dogaalo samo u bibliotekama to naravno nije tono.
U Zakonu o knjinicama previene su sankcije (l. 51): ako knjinica ne
dostavi podatke potrebne za obavljanje strunog nadzora (lanak 20. Stavak 1,
lanak 47.); ako se utvrdi da knjinica nije poduzela mjere za zatitu knjinine grae (lanak 45.); ako se utvrdi da knjinica nije uredno provela reviziju
knjininog fonda (lanak 46.) (propisivanje sankcija je, po mom miljenju,
znaajan i vaan napredak u odnosu na Zakon iz 1973. koji izriito nije propisao
nikakve sankcije). Postupak revizije i otpisa odreen je Pravilnikom, a i zatitu
grae poblie odreuje poseban Pravilnik. U tom je Pravilniku, u l. 6. zapisano:
U svrhu trajnog ouvanja knjinine grae knjinice su obvezne tititi grau
od uzronika propadanja vlage, prekomjernog sunevog ili umjetnog svjetla,
biolokih i atmosferskih utjecaja i oneienja te odstupanja od optimalne temperature. Tome dakako treba pridodati i Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Hrvatskoj, prema kome matine slube struno nadziru rad knjinica, uz
redovite preglede i analize njihova rada. Zadnji stav l. 58. Zakona o knjinicama
govori o propisima koji prestaju vaiti donoenjem ovoga zakona i izriito odreuje da propisi doneseni za provedbu zakona iz stavka 1. ovoga lanka (radi
se o Zakonu o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama iz 1973. godine) ostaju na
snazi do donoenja propisa iz lanka 57. ovoga Zakona. To znai da su i upute o
reviziji i otpisu iz 1983., odnosno 1992., i 1997. i za narodne i za kolske knjinice vaile sve do 2001. odnosno 2005. godine.137
Zakoni o bibliotekarstvu, kako onaj iz 1973. tako i onaj iz 1997., naroito
naglaavaju znaenje Statuta knjinica u kojem se definiraju, uz ostalo, i pitanja
vezana uz reviziju i otpis i zatitu knjininog/knjinog fonda. Nije mogue ovdje baviti se istraivanjem sadraja Statuta, ali se moe sa sigurnou uzeti da
odredbe Statuta nisu mogle biti formulirane mimo onoga to su zakonski ili/i
136
Andras Riedlmayer mi je 29. 1. 2005. na pitanje mogu li se te meunarodne konvencije primjeniti i kad
zemlja nije u ratu, odgovorio: enevska konvencija i njeni protokoli iz 1977. primjenjuju se za trajanja
rata. U sluaju Hrvatske to znai da se primjenjuje za razdoblje 1991 1995. Cjelokupna teritorija drave
pokrivena je enevskim konvencijama za razdoblje trajanja konflikta. Drugim rijeima, primjenjivost nije
ograniena samo na podruja na kojima se vre oruane borbe. Mislim da se u naoj situaciji, s obzirom na
obiljeja drutvenih konflikata, takav stav moe bez ikakvih ustruavanja prihvatiti.
137
Iz toga se moe zakljuivati i da su dva uvena Naputka iz 1992. bili akti samovolje i da su doneseni
na mah. Ni u jednome od njih nema napomene o prestanku vaenja dotad pravno vaeih akata i o njihovoj
zamjeni ovim novim. A propis se Ministarstva k tome jo i okitio poduim nabrajanjem propisa na koje se
oslanja (Na temelju...).

131

Knjiga 42.indd 131

2.7.2012. 17:27:08

podzakonski akti odredili.


Tree uporite za sankcioniranje neprimjerenog postupanja s knjigama jest
Etiki kodeks Hrvatskog knjiniarskog drutva i Izjava o slobodnom pristupu
informacijama.
U Izjavi se navodi:
Hrvatsko knjiniarsko drutvo podrava, promie i brani intelektualnu slobodu u
skladu s l. 19. Ope deklaracije UN o ljudskim pravima, s l. 10. Europske konvencije
o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i s l. 38. Ustava RH. Hrvatsko knjiniarsko
drutvo u cjelosti prihvaa i podrava IFLA-inu izjavu Knjinice i intelektualna sloboda iz
1999. godine, te Uneskov manifest za narodne knjinice iz 1994. godine i Manifest za kolske knjinice iz 1999. godine (...) Hrvatsko knjiniarsko drutvo poziva svoje lanove da
se u svom radu uvijek vode strunim, a ne ideolokim, politikim, osobnim ili drugim kojim
razlozima, i da se suprotstave svim pokuajim zloporabe struke za promicanje politikih,
materijalnih ili osobnih ciljeva.

Naravno, navodi se i obaveza pridravanja svih naela naznaenih u spomenutim dokumentima, a zauzimanje za pravo na znanje, i s tim u svezi omoguavanje slobodnog prijenosa informacija, osnovna je odgovornost knjiniarske
struke pred javnou. Stoga je logino da se i u Etikom kodeksu inzistira na tim
naelima (profesionalno djelovanje u skladu s odgovarajuim meunarodnim i
domaim strunim normama, priznavanje prava na znanje i neometan pristup
informacijama za sve...) te se u osam toaka definira za to e se bibliotekari
zalagati (primjerice: jednak pristup informacijama za sve korisnke, primjena
profesionalne prosudbe bez utjecaja politikih, moralnih i vjerskih gledita ili
materijalnog interesa, suprotstavljanje i neprihvaanje bilo kojeg oblika cenzure). Zavrnim stavom HKD se obavezuje na podrku i primjenjenu zatitu
bibliotekarima u ostvarivanju odredbi Kodeksa, ali i moguu arbitrau Etikog
povjerenstva u primjeni i potivanju Kodeksa. Pretpostavljam da Etiko povjerenstvo ipak ima razraene kriterije za sankcioniranje bibliotekara koji kre
profesionalna pravila, ukljuujui i naela Etikog kodeksa.
Bez obzira na eventualne zamjerke tekstu, mora se rei da je donoenje
Etikog kodeksa bitan korak u definiranju bibliotekarske profesije u duhu stava to
ga je Aleksandra Horvat formulirala samokontrola kao bitna oznaka profesije.
Treba ovdje dodati jo jednu opasku. Zakon o knjinicama je u prvotnom
tekstu u l. 3. odredio: Knjinina se djelatnost obavlja kao javna sluba.
Knjininu djelatnost obavljaju knjinice. Tri godine kasnije taj je tekst dopunjen novim stavom: 3. Zadaa knjinica je da u ostvarivanju javne slube
nastoje zadovoljiti obrazovne, kulturne i informacijske potrebe svih graana na
podruju svoga djelovanja te da promiu itanje i druge aktivnosti u cilju unapreivanja ukupnoga kulturnoga ivota zajednice. (kurzivi A. L). Nema dakle
odvajanja na vie ili manje ravnopravne pojedince, skupine, graane, na nau

132

Knjiga 42.indd 132

2.7.2012. 17:27:09

i njihovu literaturu, na prihvatljivo i neprihvatljivo pismo itd. Ne bi smjelo


biti samovolje i arbitrarnosti u voenju knjinice, a priroda javne slube podrazumijeva i to da je knjinica otvorena svim graanima, da je duna polagati rauna o svom radu javnosti i da je duna korespondirati s javnou o svemu to se
tie rada biblioteke138.
Iz ovog kratkog pregleda pozitivnih propisa vidi se da je za neprofesionalan,
neetian, diskriminatorski postupak s knjigama, za unitavanje knjiga, za diskriminaciju ljudi kao korisnika bibliotenih fondova i biblioteka kao izvora informacija po bilo kojoj osnovi, za proglaavanje bilo koje vrste literature ili pisma
nepoeljnim, nepotrebnim, nekorisnim, nepodobnim, smeem itd.,
za donoenje uputstava koji su u suprotnosti s proklamiranim naelima i odredbama pozitivnih propisa postojala mogunost sankcioniranja.
Koliko mi je poznato, ni u jednom od registriranih sluajeva nepropisnog
postupanja s knjigama, sankcija nije bilo.

138
Sa stanovitom dozom ironije htio bih primjetiti: zar je trebalo najprije potpuno ignorirati, da bi se zatim
usvojila formulacija koja de facto ponavlja bitne elemente javnosti rada odreene Zakonom iz 1973. godine
(l. 3., 4., 5.). Isto tako, formulacija l. 2. Zakona iz 1997. (Knjinina je djelatnost od interesa za Republiku
Hrvatsku.) po mom je miljenju bitno loija od formulacije l. 2. Zakona iz 1973. (Bibliotena djelatnost
od posebnog je drutvenog interesa.). U analitikoj razradi oba odreenja bitno je kako e se formulirati
interes Republike Hrvatske, a kako drutveni interes. Nadam se da e se jednom ipak netko poduhvatiti
i toga zadatka, a iskustvo prevrata u Hrvatskoj1990-ih prua u tom pogledu obilje materijala.

133

Knjiga 42.indd 133

2.7.2012. 17:27:09

134

Knjiga 42.indd 134

2.7.2012. 17:27:10

V.
MEUNARODNI ODJECI UNITAVANJA KNJIGA
U HRVATSKOJ 1990-ih

eunarodni odjeci unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih vjeran su


odraz tretmana to ga je taj fenomen, uglavnom ili preteno, imao i u slubenoj
Hrvatskoj evidentirala su se samo unitavanja biblioteka i knjiga u zonama
ratnih okraja, pri emu se unitavanje iskljuivo pripisivalo agresoru, a o unitavanju knjiga na podrujima izvan ratnih okraja namjerno se slubeno utjelo.
Internacionaliziranje hrvatskog knjigocida 1990-ih preko objektivnih informacija bilo je slabano u usporedbi s informacijama proetim reimskim propagandizmom ili specijalnoratovskim svrhama.
Poprilino od tih karakteristika pate i sve tri publikacije (Herritage...,
Guide..., Wounded...) nastale 1992. 1994. kojima je namjera bila selektivno informiranje meunarodne javnosti, u interesu obrane hrvatske kulture
pred navalom barbara i u kojima su preuivana sva unitavanja spomenike i
knjine batine izvan podruja oruanih sukoba.
alosnoj praksi ideoloki motiviranog unitavanja knjiga prvi je javno pokuao dati meunarodnu dimenziju Igor Lasi u lanku Hrvatski knjigocid.
Naklade su planule, Feral Tribune 29. 6. 1998.: O otpisu ili unitenju stotina
tisua knjiga nema ni jedne rijei u nedavnom hrvatskom Izvjetaju o kulturnoj
politici Vijeu Europe; OESS o tome takoer nita ne zna139. Budui da su se
upravo stoga u vie navrata hrvatski kulturtregeri nemalo ostrvili na one koji bi
ih usporeivali s Dravnim ministarstvom za narodnu prosvjetu i propagandu
spomenutoga Josepha Goebbelsa nije zgorega ukratko pregledati nekoliko dostupnih nam primjera sumnjivog tretmana javnoga knjininog fonda u neovisnoj
Hrvatskoj.
Tristo stranica informativnog i preglednog ...Nacionalnog izvjetaja...,140
139
Predstavnici Evropske komisije o (pre)vrednovanju knjinog fonda u Gradskoj biblioteci Ogulina bili
upozoreni. Vidjeti dnevniku biljeku edomira Vinjia od 12. 10. 1993. u Prosvjeta, broj 50, april 2002.,
str. 6.

Izvjetaj... je objavljen kao dio jedinstvenog projekta Vijea Evrope, njegovog Vijea za kulturnu suradnju: Cultural Development Policies in Member States: Cultural Policy in Croatia. National Report, 1998.
godina. Vrijedi ovdje skrenuti panju na dvije zanimljive opaske, koje nisu, dodue, izravno u vezi s naom
140

135

Knjiga 42.indd 135

2.7.2012. 17:27:10

na ijoj su izradi suraivala 23 strunjaka za odreena podruja, pregledao sam


vrlo paljivo, prvenstveno dakako one dijelove koji obrauju problematiku spomenike batine (str. 193 202) i bibliotekarstva (str. 209 214). Spominju se
tete nastale usljed agresije, tj. ratnih djelovanja, ali ni u jednom od ta dva dijela
Izvjetaja zaista nema ni rijei o unitavanju bilo spomenike batine, bilo knjine grae u podrujima gdje nije bilo oruanih sukoba, iako su autorima Izvjetaja
morale biti, a siguran sam i da su im bile poznate injenice o naem ruenju
spomenika i o naem unitavanju knjiga, pa je nerazumljivo zato su te injenice preuene, zanemarene i ignorirane.
Ni u Izvjetaju Republike Hrvatske o primjeni meunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Initial Report of the Republic of
Croatia on the Implementation of International Covenant on Economic, Social
and Cultural Rights) nema o naem unitavanju spomenike batine i knjine
grae nikakve informacije. Na taj je Izvjetaj... Graanski odbor za ljudska
prava (GOLJP) iz Zagreba reagirao u dva navrata (1999. i 2001.)141. Primjere
krenja odredaba Meunarodnog pakta, meu kojima se navodi i pet primjera
diskriminacije i unitavanja knjiga, uputio je GOLJP i Odboru za ljudska prava
Ujedinjenih naroda.
Takav je pristup fenomenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, ini mi
se, odluujue utjecao da se i u nekoliko tekstova to su tokom 1990-ih nastali
izvan Hrvatske,142 problem unitavanja knjine grae prikae jednostrano, da se
temom. U uvodu se navodi izjava arka Domljana (tadanjeg predsjednika Sabora) iz 1990. da glavni cilj
hrvatskog razvoja nee biti ekonomski rast nego kulturni razvoj, koji nee ukljuivati samo umjetnost i kulturno naslijee, nego i kolovanje i obrazovanje (str. 25, 26), ali je odmah zatim u tekstu ta izjava ocijenjena
kao preoptimistino gledanje (str. 27). A u poglavlju o spomenicima nalazi se i ova formulacija: Razaranje
je, paradoksalno, pomoglo rasvjetljavanju vrlo raznolike nacionalne batine, nakon mnogih dekada totalnog
zanemarivanja problema ukupnog naslijea. Upravo je razaranje hrvatskog naslijea bilo ono, to je pruilo
jedan od najvanijih argumenata za ukljuivanje meunarodne zajednice u pomaganju Hrvatske. (str. 196,
197). Ova ocjena mi se ini nevjerojatnom.
Izvjetaj... je kao Vladin dokument upuen Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Taj je Odbor
u dva navrata zatraio od GOLJP-a, kao nevladine organizacije, da komentira navode vladinog Izvjetaja...
(prvi put iz New Yorka, drugi put iz eneve). Oba puta GOLJP se odazvao.
141

142
Ovdje imam na umu sljedee naslove, koje sam konzultirao. Na prvom mjestu je razmjerno opiran lanak
to ga je napisala Vesna Blaina, Memoricid ili ienje kulture: rat protiv biblioteka u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, Documentation et bibliotheques, vol. 42 (1996), pp. 149 164. Francuski tekst (Mmoricide
ou la purification culturelle: la guerre contre les bibliothques de Croatie et de Bosnie-Herzgovine, by
Vesna Blazina, Chef de service, Dveloppement des collections et Publications officielles, Bibliothque des
lettres et des sciences humaines, Universit de Montral). S obzirom da je autorica lanka napravila terensko istraivanje u periodu od 1993. 1994. godine (posebno zahvaljuje profesorici Aleksandri Horvat sa
Sveuilita u Zagrebu za podatke koji se odnose na Hrvatsku i Andrasu Riedlmayeru (Harvardski univerzitet, USA) za podatke koji se odnose na Bosnu. ovaj je lanak reprezentativan za inozemna reagiranja
na sloenu situaciju konflikta na podruju SFR Jugoslavije. Nadalje, vaan je lanak: Detlin Karen J., to sam
ga naveo u fusnoti 65 i lanak Andras Riedlmayera. Uz to spominjem jo i ove krae lanke: Philips Zlata,
Libraries are Devastated in War Torn Croatia, American Libraries, 23 (Marc), 1992.; Tatjana Lorkovi,
Wounded libraries in Croatia (book review), Libraries & culture, vol. 30, Spring 1995.; Ivanievi

136

Knjiga 42.indd 136

2.7.2012. 17:27:11

zanemari cjelina fenomena, iako su ve tada bile na raspolaganju javno objavljene injenice koje su cjelovitiju obradu omoguavale.
Za primjer jednostranog prikaza uzimam lanak Vesne Blaina, jer je najopirniji i, sudei prema sadraju i kategorinosti tvrdnji, najambiciozniji. Cjelinom
teksta se ne mogu ovdje baviti,143 nego u se zadrat samo na osnovnoj manjkavosti koja se tie nae teme.
Autorica kao bitne pisane izvore za svoje ocjene i stavove izriito navodi knjige R. Ivanevia, Cultural Heritage of Croatia in the War 1991 1992 (1993.)
i Trezori umjetnosti Hrvatske (1993.), zatim knjige: Wounded Libraries in
Croatia (T. Aparac-Gazivoda i D. Katalenac, 1993.) i Croatian Libraries on
Target: Guide (eli-Tica i drugi, 1993.). U opirnoj literaturi naroito jo: I.
Kostovi et al. (eds) Mass Killing and Genocide in Croatia 1991/1992: a Book
of Evidence (1992.) i Izvjetaje Vijea Evrope. U svom tekstu ona prepriava
tvrdnje iz navedenih izvora iako se poziva na svoje terensko istraivanje u periodu od 1993. 1994. godine, a to moramo shvatiti kao njen boravak u Hrvatskoj.
Nevjerojatno je da su joj promakle prve vijesti da je unitavanja knjiga, tj. knjine
D., Nellinferno della Croazia ce ancora chi ha desiderio de leggere, Biblioteche oggi, 12 (1), 1994.;
Stipevi Aleksandar, Biblioteche distrutte e roghi di libri in Croazia 1991., Il bibliotecario, No 31 (gennaio/marzo), 1992. Ivanieviev i Stipeviev lanak nisam imao mogunost pribaviti i proitati, stoga ih ne
mogu komentirati, ali imajui na umu Stipevieve tekstove s kojima se oglasio u povodu unitavanja knjiga
u Hrvatskoj (uvodna biljeka u brouri Wounded Libraries in Croatia, pa zatim njegova dva polemika
lanka u Hrvatskom slovu, koja otro oponiraju pisanju Milana Kangrge o tom problem), mislim da neu
pogrijeiti pretpostavim li da je i ovaj lanak, objavljen u Italiji, pisan u istom duhu i s jednakom porukom.
Dodao bih jo i dvije rezolucije o problematici unitavanja kulturnih institucija, onu ALA (American Library
Association), usvojenu na skupu u Denveru januara 1993. (vidjeti u: International Leads, 7 (2), 1993.), kao
i: IFLA rezoluciju, usvojenu na Generalnoj skuptini u Barceloni augusta 1993. (vidjeti u: IFLA Annual 1993.
Proceedings of the 59th Council and General Conference, Barcelona 1993., K. G. Saur, 1994., pp. 83 84.
143
Potpuno izostavljam osvrt na tematiku koja se tie Bosne i Hercegovine. Problematikom unitavanja kulturnih dobara, a u tom sklopu biblioteka i knjiga, posebno se bavio Andras Riedlmayer. On je bio angairan
kao strunjak da za potrebe ICTY-a u Den Haagu, njegova tuiteljstva, izradi studije o spomenuoj problematici. Upuujem zainteresiranog itaoca na sljedee naslove: 1) Andrs Riedlmayer (Principal Investigator),
Destruction of Cultural Heritage in Bosnia-Herzegovina, 1992 1996: A Post-war Survey of Selected
Municipalities (Izvjetaj za ICTY, Haag); 2) Libraries Are Not for Burning: International Librarianship
and the Recover of the Destroyed Heritage of Bosnia and Herzegovina (referat podnesen na 61. Generalnoj
konferenciji IFLA-e, 20. 25. augusta 1995.) Zahvalan sam gospodinu Andras Riedlmayeru koji mi je spremno odgovorio na moje traenje i oba dokumenta poslao. Zainteresirani italac e dobiti nekoliko informacija
o unitavanju knjiga i biblioteka u BiH i iz: Ivan Lovrenovi, The Hatred of Memory: In Sarajevo, Burned
Books and Murdered Pictures, The New York Times, 28. May 1994. (Lovrenovi tu opisuje kako je i njegova lina biblioteka unitena); Sanela Hajdarhodi, Bosnia: Sarajevos Missing Tomes, BCR No. 284,
28. September 2001.; Davor Paali, U Sarajevu najvee namerno spaljivanje knjiga u modernoj istoriji.
Uniteno 1,5 miliona knjiga, (internet izdanje), Beograd, 26. 3. 2003. Ve ranije sam citirao
tekst o tome iz knjige Miljenka Jergovia: Who Will Be the Witness. Biblioteka (Sarajevski Marlboro).
Instruktivan je i prilog: Kemal Bakari, Bosna i Hercegovina na putu u drutvo znanja: posljedice ratnog
sukoba i rekonstrukcija nacionalnih zbirki, Slobodan pristup informacijama, Zbornik materijala 4. i 5.
Okruglog stola (ur. A. Belan Simi-A. Horvat), HKD, Zagreb, 2007. Naravno, time se ne iscrpljuje uvid u
tragediju to je u Bosni i Hercegovini zadesila, uz ostalo, i biblioteke, odnosno knjige openito.

137

Knjiga 42.indd 137

2.7.2012. 17:27:11

grae i spomenike batine, naravno, bilo i tamo gdje se nije ratovalo. To, najblae reeno, govori o manjkavosti terenskog istraivanja, a opservacije i ocjene
su joj reklo bi se impresionistike. Evo primjera: Primorana da se povue sa
hrvatske teritorije listopada 1991. godine (iz Zadra, opaska A. L.) srpska federalna vojska se nala pred velikom dilemom. Naravno, treba se povui sa cijelom
vojnom artiljerijom, ali to uraditi sa bibliotekom od 200.000 knjiga? Srpski oficiri su odluili spaliti u zadarskoj kasarni sve knjige s latininim rukopisom, smatrane ne-srpskim. Dim knjiga koje su gorjele, bio je vidljiv sljedea dva tjedna s
vie kilometara udaljenosti. U istoj je operaciji 60 kompjutera uniteno sjekirama
(Aparac-Gazivoda, 1993., str. 6; Philips, 1992.)
A evo kako glasi opis u izvornom tekstu koji je napisao A. Stipevi, a ne T.
Aparac-Gazivoda:
U Zadru su upotrebili veoma stari nain unitavanja knjiga. Kada je Jugoslavenska
armija bila prisiljena u urbi napustiti kasarne, komandanti tih kasarni su odluili zapaliti sve
knjige (kurziv A. L.) koritene od nastavnika i vojnika vojnih kola koje su bile tampane
latinicom i koje bi stoga mogle podsjeati na hrvatske. Tisue knjiga bilo je naslagano na kup
usred dvorita jedne od kasarni u Zadru, polivene benzinom i zapaljene. Gusti se dim dizao
danima, dok sve nije nestalo, a ostao je samo kup pepela. Informacijska oprema takoer nije
smjela biti ostavljena Hrvatima, tako da su vojnici, sljedei nareenja svojih komandanata,
sjekirama unitili oko ezdeset kompjutera. Moramo podsjetiti, da je ovo bilo prvo veliko
spaljivanje knjinih fondova u Evropi nakon Hitlerovog vremena, i prvo spaljivanje knjiga
nakon to su komunisti spalili mnoge biblioteke neposredno po zavretku II svjetskoga rata.
(Prijevod s engleskog A. L.)

Tihomil Matrovi je pak 1995.144 taj dogaaj vidio ovako:


Vrhunac srpskog barbarizma nad knjigama je lomaa latininih knjiga zapaljena u krugu vojarne uro akovi u Zadru, pred povlaenje tzv. jugoslavenske vojske u listopadu 1991. Voeni mrnjom prema svemu to je hrvatsko, srpski su zloinci tada iz knjinica
zadarskih vojnih uilita izvukli desetke tisua knjiga napisanih latinicom i nabacivi ih na
nekoliko metara visoku hrpu polili benzinom i zapalili. Fascinira monstruoznost tih barbara
koji su knjige pisane latinicom doivljavali kao neprijateljske. Lomaa je gorjela puna tri
tjedna, a njezin se dim mogao vidjeti i u desetak kilometara udaljenim mjestima. Od nekadanje bogate knjinice s gotovo osamdeset tisua svezaka, osloboditelji su u vojarni nali
tek golemu hrpu pepela. Na polupraznim policama knjinice vojnih uilita ostale su samo
poneke iriline knjige.

O istom, Stipevi u Socijalnoj povijesti knjige u Hrvata III, poglavlje


XVI, str. 465 pie:
U Zadru su jugovojnici, kada su bili prisiljeni napustiti brojne vojarne u gradu i okolici,
sabrali iz tamonjih vojnih knjinica sve knjige pisane latinicom u uvjerenju da e najmanje
pogrijeiti budu li njih spalili, a ne i one na irilici za koje su bili sigurni da nisu hrvatske.
Danima je gorjela lomaa u kojoj je, rauna se, u pepeo pretvoreno oko 60 000 knjiga.
144
Tihomil Matrovi, Zloin irilinog uma, Tomislav, God. IV, broj 45, Zagreb, rujan 1995., str. 27.
Gotovo istovjetan tekst istog autora iziao je i u Veernji list, 1. 10. 1995.

138

Knjiga 42.indd 138

2.7.2012. 17:27:11

A evo i opisa iste te situacije iz pera Ivana Pehara, direktora Gradske knjinice Zadar. U svom prilogu za 29. skuptinu Hrvatskog bibliotekarskog drutva,
to je bila odrana u Bizovakim toplicama 1994. godine pod naslovom Nestali,
uniteni, oteeni fondovi 1991. 1994. (objavljeno u VBH br. 3 4, 1994., str.
119121) kae:
No nakon briljivo prikupljenih podataka, prvi puta u javnosti elim iznijeti i tete nastale potpunim ili djelominim preseljenjem i unitavanjem vojnog fonda knjinica u Zadru.
U ovom kontekstu podsjeam da je prema broju itelja u bivoj Jugoslaviji Zadar bio na
poasnom, prvom mjestu prema koncentraciji vojske i vojnih uilita i akademija (artiljerija,
protuzrana, zrakoplovna). Shodno tome u Zadru su postojale etiri bogate vojne knjinice
s oko pola milijuna svezaka grae (oko 70.000 naslova), tisuama asopisa i topografskih
karata. Ne posjedujemo detaljne podatke o tome to je u povlaenju JNA odvezeno ili spaljeno. Od knjiniara koji su radili u spomenutim knjinicama, kao autentinih svjedoka,
uspio sam prikupiti pribline procjene o veliini fonda. Dakle, od oko pola milijuna svezaka
knjininog fonda, radnici Gradske knjinice, uz pomo drugih kulturnih djelatnika iz Zadra,
uspjeli su nakon povlaenja bive JNA prikupiti i spasiti priblino 70.000 svezaka knjiga,
veliki broj asopisa, prirunika, tablica gaanja i oko 100.000 specifinih, topografskih karata. Knjinini fond od priblino 10.000 svezaka knjiga ostavljen je neoteen u bivem
domu JNA Zadar. Nakon obrade i priprema sva je graa predana na uporabu Hrvatskoj vojsci. U bivoj vojarni uro akovi dvadeset i tri su dana gorjele knjige beletristika i
enciklopedije koje su temeljito i sustavno birane kao najvrijednije. U bivoj vojarni Marko
Orekovi pronali smo zgarita shema i karata, a probran je i pri povlaenju odvezen fond
od oko 150.000 najvrednijih knjiga kao i cjelokupan fond zrakoplovne akademije.

Nemam namjeru ukazivati na nepodudarnosti meu navedenim tekstovima,


ali nesporno je da su meu njima razlike velike. Usprkos terenskom istraivanju
1993. i 1994. godine u tekstu Vesne Blaine nema nijednoga podatka koji se
ve ne nalazi u nekom od izvora na koje se oslanja. Teko je povjerovati da je V.
Blaina zanemarila ve tada poznate injenice o unitavanju spomenike batine
i o unitavanju knjiga pukim sluajem (da ne spominjem diskriminaciju, miniranje kua, egzodus i ubijanje tzv. remetilakog faktora). Bilo je to u skladu
s njenom osnovnom tezom o odgovornosti samo jedne strane i iz toga formuliranom zamjerkom stidljivim rezolucijama ALA i IFLA-e koje ne ele da stanu
na bilo iju stranu u ovom konfliktu.
Primjer meunarodnog reagiranja znaajniji od maloprije navedenog je po
mom miljenju izvjetaj IFLA-e (Country reports 1996 2000) o stanju bibliotekarstva u etrdest dvije zemlje u tom razdoblju, meu njima je i Hrvatska,
a izraen je kao pripremni materijal za redovitu Skuptinu IFLA-e 2003. godine.145. Umjesto prepriavanja mislim da je dovoljno citirati samo dio izvjetaja:
Tokom posljednjih godina mediji su izvijestili o nekoliko sluajeva bacanja knjiga
od strane nekih bibliotekara. Sluaj bibliotekarke javne knjinice u Koruli, koja se prema
145

Zainteresirani e ga italac nai na slubenim web stranicama IFLA-e: www. IFLANET

139

Knjiga 42.indd 139

2.7.2012. 17:27:11

izvjetajima oslobaala neeljenih knjiga bacajui ih u kontejner za smee, izazvao je ljeti


1997. ogorena reagiranja u javnosti. Pretpostavljalo se da su baene knjige srpskih autora ili
knjige prevedene na srpski jezik, ali su kasnija istraivanja utvrdila da su ove pretpostavke
netone. Hrvatsko knjiniarsko drutvo je bilo obavijeteno o ovom dogaaju, ali nikada
nije iskazalo svoje miljenje o problemu, barem ne javno.146
Ljeti 1998. godine dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu naredio je da se neutvreni
broj knjiga i asopisa, pisanih na njemakom, makedonskom, bugarskom, hrvatskom (i moda na nekim drugim jezicima), odstrani iz fakultetskog depoa i proda kao stari papir. Knjige
su bile inventarizirane, ali ne i katalogizirane. Dekan je navodno to radio s najboljim namjerama izjavio je da su knjige bile neiste i zagaene, a da je depo gdje su knjige bile drane
bio potreban za druge svrhe. Dodao je takoer, da je dio materijala koji je odstranjen bio
objavljen u vrijeme socijalistikog reima i da se sada nije mogao koristiti. Iako politiki motivi nisu glavni razlozi za odstranjenje ovih knjiga, odluka Dekana pokazuje stav Fakultetske
administracije prema knjininom fondu te institucije.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo (HKD) je na ove dogaaje o kojima su pisali mediji,
na svojoj godinjoj skuptini, odranoj listopada 1998., reagiralo osnivanjem Komiteta za
slobodu izraavanja i slobodan pristup informacijama. Takoer, prevedena je i Izjava IFLA/
FAIFE o bibliotekama i intelektualnim slobodama i 1999. objavljena u Novostima HKD.
Rujna 2000., na svojoj generalnoj sjednici, Skuptina HKD je usvojila Deklaraciju o
slobodnom pristupu informacijama, koju je pripremio Komitet za slobodan pristup informacijama. Deklaracija je modelirana prema Izjavi IFLA/FAIFE o bibliotekama i intelektualnim
slobodama. Svrha je bila dvojaka: da se naglasi odgovornost profesije za omoguavanje slobodnog pristupa informacijama korisnicima, te da se ustanove principi na koje se profesija
moe osloniti. U tekstu se naglaava profesionalizam kao osnovni princip koji regulira ponaanje lanova ove profesije. Oekuje se da e Deklaracija pomoi Bibliotekarskom drutvu i
openito profesiji u komunikaciji s medijima, s javnou, kao i s vlastima.
Zbog brojnih lanaka koji su objavljeni posljednjih nekoliko godina u tampi i drugim
medijima, a koji knjiniare predstavljaju kao osobe odgovorne za ienje knjiga u velikim
razmjerima u ratnim i poslijeratnim godinama, ugled knjiniara nije povoljan. Pored lanaka
koji imenuju i optuuju pojedine knjiniare za bacanje knjiga, postoji i znaajan broj lanaka
u kojima se profesija u cjelini oznaava krivcem za bacanje, paljenje i odstranjivanje knjiga.
U nedavnom intervjuu za hrvatske novine Novi list (17. rujna 2000.) Dubravka
Ugrei, hrvatska spisateljica koja od poetka rata ivi izvan zemlje, kae147: To to su hrvatski bibliotekari, na primjer, spalili tisue knjiga ne razlikuje ih nimalo od Karadia koji
je spalio sarajevsku biblioteku. Niti se praksa Karadia i hrvatskih bibliotekara razlikuje od
146
Upozoravam itaoca da je 2001. HKD ipak reagirao, uputilo je svoju Komisiju u Korulu da ispita inkriminirani sluaj, a rezultat je bio Izvjetaj Komisije i slubeno Miljenje Drutva. Osnovnu informaciju vidjeti
u poglavlju Otpis kao krinka za unitavanje knjiga.

Citat je iz intervjua to ga je Dubravka Ugrei dala novinaru Novog lista Radi Dragojeviu (za prilog
Mediteran u tom listu), a naslov mu je: Sluaj Levar je metafora hrvatskog desetogodinjeg ivota. Ovdje je
naveden onako kako glasi u intervjuu nisam ga dakle prevodio s prevoda. Kad se uzme u obzir cjelina njenih
stavova o tome, osobito jasno iskazanih u njenoj briljantno pisanoj knjizi Kultura lai, moe se zakljuiti (u
vezi s prigovorom o nerazlikovanju pojedinaca i profesije) da ona govori o politici i izrazitoj drutvenoj klimi
iskljuivosti i netrpeljivosti iz koje se crpila motivacija za unitavanje knjiga, o politici kojoj se HKD nije izriito
i javno suprotstavilo pa stoga ni profesija u cjelini ne moe biti osloboena odgovornosti. Uostalom, ve sam
naveo da je predsjednica HKD u Miljenju o sluaju Korula u ime HKD, a potvrdilo ga je i Knjinino vijee,
konstatirala da profesija nije pravovremeno i dovoljno snano reagirala na fenomen unitavanja knjine grae.
147

140

Knjiga 42.indd 140

2.7.2012. 17:27:11

prakse nacistikih paljevina. Teko je razumjeti zato Dubravka Ugrei ne razlikuje (i ona
nije jedina) pojedince i profesiju u cjelini. S druge strane, sve do sada Hrvatsko knjiniarsko
drutvo nije javno reagiralo i dalo svoje vienje proteklih dogaaja. Usvajanje Deklaracije
o slobodnom pristupu informacijama nudi, nadamo se, novu mogunost Bibliotekarskom
drutvu da javno izrazi svoje miljenje, da sankcionira one svoje lanove koji su eventualno
prekrili pravila profesije i da pomogne da se drugi oslobode od tekih optubi.
Listopada 2000. godine Hrvatsko knjiniarsko drutvo je objavilo novi broj bibliotekarskog asopisa, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, posveen temi sloboda izraavanja i
slobodni pristup informacijama. Autori lanaka su strani i hrvatski knjiniari koji piu o cenzuri, slobodnom pristupu informacijama u digitalnom okruenju, stvaranju zbirki, proiavanju fonda knjiga i odstranjivanju knjiga, odgovornosti knjiniara da omogue slobodan
pristup informacijama za svoje korisnike itd. Glavna je svrha ovoga broja asopisa da se koncept slobodnog pristupa informacijama priblii hrvatskim knjiniarima (prijevod A. L.).

Prije svega, vrlo je znaajno da je IFLA nala za potrebno da jednoj svojoj


lanici skrene panju na vaan problem unitavanja knjiga koji se zatakavao,
makar i navoenjem samo dva sluaja, oba uproeno i nepotpuno148. to IFLA
nije imala vie podataka o ova dva sluaja, a posebno to nije imala dovoljno
informacija i o drugim javno objavljenim primjerima, svjedoi o uigranosti prikrivanja problema i manjkavom izvjetavanju IFLA-e o stanju stvari. To naravno ne udi nakon to smo se upoznali sa stavom ako ih je bilo (sluajeva
postupanja s knjigama suprotno bibliotekarskim pravilima). Bilo bi od velike
koristi da je IFLA uz ovaj Izvjetaj objavila i izvore podataka, tko im ih je i kada
dostavio, odnosno kako su do podataka na koje se pozivaju doli. Ipak vaan je
stav iz Izvjetaja da je potrebno javno izjanjavanje bibliotekarske asocijacije i
sankcioniranje lanova koji su moda krili profesionalna pravila te zatititi
one koji su neosnovano optueni.
Neobino je, a po mom skromnom sudu i nedopustivo, da HKD ovaj dio
Izvjetaja IFLA-e o Hrvatskoj nije objavio u svojim publikacijama, prije svega
u Novostima kao sredinjem operativnom glasilu HKD.149 ak ni na jednom
148
To to su ova dva primjera prikazana krajnje uproeno i nepotpuno nije za bit same stvari odluujue.
Vano je da je samu injenicu neprofesionalnog i neprihvatljivog unitavanja knjiga registrirala jedna meunarodna bibliotekarska institucija.

Informacija IFLA-e bila mi je povod da se izravno obratim bivem dekanu Filozofskog fakulteta Stipi
Botici s molbom da mi problem objasni. Na prvo moje pismo (15. 5. 2005.) nisam dobio odgovor, pa sam molbu ponovio (6. 1. 2006.) i tek nakon toga sam dobio vrlo kratak odgovor (10. 1. 2006.) koji glasi: Potovani
gospodine Leaja, jako me udite to vi kao doktor znanosti nasjedate glupavim traevima o knjigocidu na
ovom Fakultetu. Osobno sam knjigoljubac, i to kakav, i ne bi mi palo napamet unititi bilo kakvu knjigu.
Svojedobno, kad se proirivao na restorani (u podrumu) bio je depo asopisa i odloenih knjiga gdje se
godinama odlagalo ono to je po fakultetskim knjinicama bilo nepotrebno. Tu je voda bila po podu i sve je
bilo totalno uniteno. Nakon pregleda (i vie pregleda) vidjelo se da to nije nita korisno za uporabu i uklonilo se. Uklonile su se one vlane i uplisnjive broure i nita vie. Nikakav, dakle knjigocid nije izvren.
Pretpostavljam da bi neusporedivo efikasnije za uvid u problem bilo, da se o svemu HKD informirao preko
svojih lanova bibliotekara, kojih na Filozofskom fakultetu ima poprilian broj, pa da je o saznanjanima
upoznao javnost. Vjerojatno bi onda i formulacija u IFLA-inom Country Reportu bila drugaija.
149

141

Knjiga 42.indd 141

2.7.2012. 17:27:12

skupu ili u nekoj od publikacija posveenoj slobodnom protoku informacija


nije komentiran ovaj stav IFLA-e. S druge strane, dokumentacija o unitavanju knjine grae, to je krajem 2003. objavljena u tematskom broju asopisa Prosvjeta (verzija na engleskom objavljena krajem 2005.), dostavljena je
IFLA-i tokom 2006. godine. Jo ekamo njihovu ocjenu.
U svom lanku Karen Detlin tek na samom kraju, u poglavlju V, govori
o nepotivanju Konvencija o zatiti kulturnih dobara u konfliktima 1990-ih na
podrujima bive Jugoslavije, vrlo sumarno i bez novih podataka. Ipak vrijedi
spomenuti da na osnovu raznih izvjetaja (ukoliko su, kako kae, izvjetaji to
dopiru do nje istiniti) snano upozorava na neprihvatljivost i kanjivost koritenja kulturnih dobara kao platforme za ratna djelovanja. Taj aspekt konflikata
1990-ih sasvim je zanemaren, a primjer bolnice u Karlovcu, na to je upozorio
karlovaki Odbor za ljudska prava, pokazuje da je toga bilo.
Andrs Riedlmayer se dominantno, gotovo iskljuivo, bavio devastacijama kulturne batine u BiH i na Kosovu. Ipak, koliko mi je poznato, 2007. on u
lanku: Crimes of War, Crimes of Peace: Destruction of Libraries during and
after the Balkan Wars of the 1990s (Library Trends, Volume 56, Number 1,
Summer 2007.) po prvi puta pie o cjelokupnom podruju oruanih konfikata,
sumirajui unitavanja kulturnih dobara, pa je tako spomenuo i tete nastale u
Dubrovniku, ukljuujui i unitenje Interuniverzitetskog centra, a u posebnom
poglavlju, Library cleansing, najvei dio je posvetio dogaanjima u Hrvatskoj
navevi kao primjer sluaj Korula. Nakon kratke napomene o konfliktu i
razrjeenju toga konflikta Olujom, A. Riedlmayer kae:
S pobjednikim nacionalistikim osjeajima, vrlo intenzivnim, poneki hrvatski patrioti
preuzeli su da samovoljno iskoriste trenutak i primjene naela etnikog ienja bibliotenih
fondova. Mirni ljetovalini grad Korula, na dalmatinskom otoku istog imena, koji je izbjegao strahote rata, bio je jedna od lokacija na kojoj se dogodio ovaj besmisao.

Opisujui ukratko taj primjer, navodi i da je Sud kaznio pisanje Feral


Tribunea o tome da je ...bacila knjige u smee, a nije ih zapalila (...) i ostala na
svojoj dunosti u knjinici (ravnateljica, opaska A. L.). I zatim dodaje:
Niz istraivakih lanaka u Feral Tribuneu i drugim novinama otkrili su nakon toga
vie od pola tuceta dodatnih primjera ienja knjinica i drugdje u Hrvatskoj, provoenih
polovinom 1990-ih na inicijativu hrvatskog nacionalistikog ministra kulture (Lasi, 2002.;
Leaja, 2003.).

S obzirom na sve do sada reeno o meunarodnim odjecima unitavanja


knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, treba naglasiti da pravi posao na cjelovitom i objektivnom upoznavanju zainteresirane meunarodne, prvenstveno bibliotekarske
javnosti, o tom fenomenu tek predstoji.

142

Knjiga 42.indd 142

2.7.2012. 17:27:12

VI.
IZVORI ZA PROUAVANJE FENOMENA UNITAVANJA
KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih

akon dugogodinjeg bavljenja fenomenom unitavanja knjine grae, naalost moram konstatirati da bilo kakav registar izvora niti je postojao niti postoji.
To me je navelo da pokuam, u okviru mogunosti koje su ograniene ve i time
da nisam bibliotekar, prikupiti dokumentaciju koja je javno objavljena, a nije
demantirana, pa se mora smatrati pouzdanom.
Prikupljanje dokumentacije ove vrste ne bi bilo mogue da nisam imao zaista veliku pomo, u prvom redu bibliotekara, koji su me ili upozoravali na neke
napise o unitavanju knjiga ili su mi neke od tih napisa i sami pribavili.
Viestruka obraanja nadlenim institucijama, kako dravnim tako i profesionalnim, najveim su dijelom bila bez uspjeha, ali i ta prepiska je svojevrsni
dokument o samom fenomenu.
Uz to za mene su imali veliki znaaj direktni kontakti sa brojnim bibliotekarima koji su mi iz prve ruke ukazivali kako na primjere unitavanja knjine
grae, tako i na razne naine prikrivanja tih postupaka, na falsificiranje dokumentacije i sl.
Broj izvora za prouavanje fenomena unitavanja knjine grae u Hrvatskoj
1990-ih koje sam koristio daleko je iri, ali sam ih sveo na sljedee:
1. Napisi o unitavanju knjiga to su izlazili u domaoj tampi
2. Slubeni dokumenti (u mjeri u kojoj su se mogli pribaviti)
3. Statistiki podaci Dravnog zavoda za statistiku RH
4. Prepiska to sam je istraujui fenomen unitavanja knjine grae vodio s odgovarajuim instancama od 1991. do. 2009. godine.
Uvjeren sam da e faksimili ili prijepisi tekstova i dokumenata o fenomenu
unitavanja knjiga, kao i poseban bibliografski prilog knjizi, biti korisni onima
koji budu prouavali, istraivali i ocjenjivali fenomen ideoloki motiviranog unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih.

143

Knjiga 42.indd 143

2.7.2012. 17:27:12

Knjiga 42.indd 144

2.7.2012. 17:27:13

Drugi dio
UNITAVANJE KNJIGA U HRVATSKOJ 1990-ih VERIFIKACIJA

Knjiga 42.indd 145

2.7.2012. 17:27:13

Knjiga 42.indd 146

2.7.2012. 17:27:13

I.
SLUBENI STAVOVI MINISTARSTVA KULTURE,
KNJININOG VIJEA I HRVATSKOG
KNJINIARSKOG DRUTVA

azmatranja u prvom dijelu knjige pokazala su: prvo, da fenomen unitavanja


knjiga nije ni izmiljeni ni neosnovano javno komentiran problem i drugo, da
je unitavanje knjiga implicirano u biti drutvenog prevrata u Hrvatskoj 1990-ih.
Javna reagiranja, statistiki podaci i objavljeni primjeri, verifikacija su fenomena diskriminacije i unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih i to je predmet
ovog, drugog dijela knjige. Uz kratku rekapitulaciju slubenih stavova (I. poglavlje), navest u javno dostupnu dokumentaciju kako dokaze neprimjerenog
i diskriminirajueg postupanja s knjinom graom, ukljuujui i njeno unitavanje, tako i javno iskazane odjeke takvih postupaka (II. i IV. poglavlje) te podatke
Dravnog zavoda za statistiku za to razdoblje (III poglavlje).
O unitavanju knjiga tokom 1990-ih iskazivana su dva osnovna tipa stavova.
Prvi je karakteristian za izjave slubenih i profesionalnih organa, kao i nekih bibliotekara, koji su formalno osudili jedan ili dva takva, javno objavljena sluaja,
uz openitu potapalicu da osuuju svaki takav sluaj, ali su ih ipak smatrali
ili izoliranom i ekscesnom pojavom, ili su ih osuivali uvjetno (ako se dogodio), ili su ih relativizirali i minimizirali svoenjem na puke propuste, ili su ih
usporeivali s postupcima agresora, ili su se pak pitali o vrijednosti, korisnosti
i prikladnosti odreene literature s obzirom na nove drutvene prilike. Drugi
tip stavova, gotovo redovito osuujui, iskazivali su novinari i graani koji su ili
otkrivali primjere unitavanja knjiga ili se s njima susretali.
Evo najprije kratke rekapitulacije slubenih stavova.
Ministarstvo kulture se, prema dokumentaciji koju imam, etiri puta oglasilo u vezi s problemom unitavanja knjiga (dva puta za ministrovanja Boe
Bikupia i dva puta za ministrovanja Antuna Vujia):
1) Kad se poetkom 1998. godine novinar Igor Lasi za potrebe obrade sluaja
Korula obratio Ministarstvu pitanjem: Je li Vam poznato da je v. d. ravnatelja, gospoa Izabel Skokandi polovinom prole godine osobno bacila 100150
knjiga iz knjininog depoa u kontejner za smee na korulanskoj rivi? odgovor je bio: Nije nam poznato. (...) O tome Ministarstvo kulture nije do sada

147

Knjiga 42.indd 147

2.7.2012. 17:27:13

obavijeteno ni od koga, pa ni od nadlenih nadzornih organa. Stoga smo u


povodu Vaeg pitanja, dananjim danom o Vaoj tvrdnji da se tako neto nedopustivo zbilo u jednoj kulturnoj ustanovi, hitno zatraili izvjee od nadzornih
slubi.150 (kurzivi A. L.)
2) Kad je preko HINE 6. 4. 1998. godine Ministarstvo izdalo za javnost saopenje s naslovom: Upozorenje Ministarstva kulture. Osuda svakog neprimjerenog postupka s knjigom (objavljeno u Vjesniku i Veernjem listu 6. 4.
1998.). U saopenju se kae da je povod HINA-i da se obrati Ministarstvu, bilo
pisanje Tjednika, ali i najnovijeg broja Feral Tribune o sluaju Korula.
Ministarstvo kulture je upozorilo da su sluajevi bacanja knjiga izolirani i ekscesni sluajevi, te da takve postupke ne odobrava ni Naputak o reviziji i otpisu
knjiga. Ono e stoga pojaati nadzor nad radom knjinica, te e novi propisi o
reviziji i otpisu sadravati jo potanje upute kako bi se izbjegli svi nesporazumi
takve naravi, kae se meu inim u odgovoru Ministarstva kulture o knjinome
stanju u hrvatskim knjinicama i provedbi Odluke o proglaenju zakona o knjinicama te naputka o reviziji i otpisu knjiga151 (kurzivi A. L.).
3) Davorka Vukov-Coli u lanku Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo (Zarez, 15. 10. 1999.), takoer navodi da: Tonih podataka o izluivanju
knjine grae nema, dok Ministarstvo kulture upozorava da su sluajevi bacanja
knjiga izolirani ekscesni sluajevi, pa otuda i tvrdnje nekih vrlo uglednih sveuilinih profesora (knjiga im je struka) u javnim polemikama da se zapravo i nije
dogaalo ono to se dogaalo152 (kurzivi A. L.).
4) Premda dana nekoliko godina kasnije (2002.), s tim je stavom podudarna i
izjava ministra Antuna Vujia, koji je zamjenio Bou Bikupia. Na pitanje noIgor Lasi, Smetlite knjiga u malome mistu, Tjednik, 6. 2. 1998., str. 56. Nemam uporita za sumnju
u iskaz: Nije nam poznato... Ali moram naglasiti da mi je nevjerojatno da Ministarstvo, tj. ljudi koji su
duni brinuti o bibliotekarstvu, a pogotovo nadleni upanijski ured za kulturu (dubrovaki, izravno podreen Ministarstvu), nisu zapazili lanak lokalnog novinara eljana Petkovia, pisan lokalnim argonom
kao tobonja humoristika crtica, ali s jasno izraenim ovinistikim stavovima, a objavljen u Slobodnoj
Dalmaciji 15. 11. 1997. godine, dakle puna dva i pol mjeseca prije nego je I. Lasi uputio Ministarstvu svoje
pitanje! Jo vee iznenaenje izaziva injenica da nadleni organi nisu zapazili da je ve 1994. godine bibliotekar Dragutin Katalenac na javnom skupu struke govorio o (pre)vrednovanju knjinih fondova u skladu
s novim promjenama u drutvu i da su njegove konstatacije bile tada publicirane!. Nisu zapazili ni pismo
graanina Antona Lukeia pod naslovom Tko pali knjige, palit e i ljude takoer objavljenog polovinom
1994. godine u Novom listu. Ostale primjere nema potrebe sada navoditi.
150

Budui da se ovo saopenje Ministarstva najveim dijelom odnosi na sluaj Korula, o tom njegovom
dijelu e biti rijei uz prikaz korulanskog sluaja.
151

152
Iz lanka se moe zakljuiti da Davorka Vukov-Coli ima na umu HINA-in tekst saopenja od 6. 4. 1998.
godine. Intrigantan je, meutim, dio teksta o tvrdnji nekih vrlo uglednih sveuilinih profesora (knjiga im je
struka). Imena, ili ime, ne spominje, to je teta, ali se iz cjeline do tada objavljenih napisa moe nasluivati
o kome je rije. Pitanje je, ipak, tko je kome bio podupira u stavu da je rije samo o izoliranim sluajevima
i ekscesima: Ministarstvo vrlo uglednim sveuilinim profesorima, kojima je knjiga struka, ili su pak
oni to bili Ministarstvu! Bez obzira na to, pokazat e se da je takva ocjena neistinita i neprimjerena stvarnim
dogaanjima, a sveuiline profesore te vrste moemo bez ustruavanja smatrati reimskim slugama.

148

Knjiga 42.indd 148

2.7.2012. 17:27:13

vinara Igora Lasia: Feral je objavio niz argumentiranih lanaka o protuzakonitom unitavanju desetaka tisua knjiga u hrvatskim knjinicama. Jeste li vi danas
voljni utvrditi injenice s tim u vezi?, odgovor je bio: Ne znam za tako veliki
obujam sluaja, i moram priznati da mi se to ini malo previe. Za jedan primjer
dobili smo reakciju nadlenih bibliotenih slubi, koji se nije slagao s vaim
nalazima. Postoji redoviti otpis, koji se svagdje primjenjuje, prema pravilima, a
malo gdje se knjige bacaju na tako grub i neprimjeren nain kao to se dogodilo
u Koruli. Slijedilo je zatim Lasievo pitanje: Osim u sluaju Korule, struka
je cijelo vrijeme zatakavala unitavanje knjiga. Nisu javno demantirali, nisu
potvrivali. Kako je mogue slubeno utvrditi istinu, s time da vam mi moemo
predati opsenu dokumentaciju o tome? Ministar Vuji je odgovorio: Dobro,
neka i ovaj na razgovor bude poticaj za utvrivanje istine. Ja u se obratiti
prvenstveno Knjininom vijeu, bez obzira na vae spoznaje ili strahovanja,
jer je to zakonski utemeljeno tijelo, i vjerujem da e biti odgovorni. Moram vas
podsjetiti da mi ne djelujemo u laboratorijskim uvjetima, nego u stvarnom okruenju. A to su neke podrune ili strukovne institucije, slube i tijela. No, ipak
postoji mogunost da doemo do vjerodostojnog odgovora, i slaem se da je on
znaajan za sve nas. Nema stoga nikakva razloga da ja osobno jo jednom ne
pokuam zatraiti podatke o tretmanu knjinine grae. Bilo bi mi iskreno drago
da se ve jednom utvrdi tko je i gdje kriv za protuzakonito unitavanje knjiga,
dakle, mimo redovitog otpisa, i da se skine hipoteka sa cijelog drutva, koja nam
je navaljena, primjerice sluajem Korula. To spada na neki nain i u ienje
nas samih od loe savjesti koja nas neminovno optereuje153 (kurzivi A. L.).
Paljivo itanje odgovora jasno pokazuje: ne zna se obujam sluaja (a gdje
su podaci koje moraju prikupljati nadlene slube?), ne vjeruje se i ini se pretjeranim to to se tvrdi (ako se ne vjeruje, zato se svaka od objavljenih tvrdnji ili
svaki od objavljenih primjera ne ispita i usporedi sa stvarnim podacima?), stalno
se navodi jedan primjer, priznaje se da je bio grub i neprimjeren i da je cijelom
drutvu nametnuo hipoteku (ne govori se u emu je bio grub i neprimjeren, ne
govori se o odgovornosti onoga tko je to napravio, ne govori se ni o tome zato
bi i kako to ba taj jedan primjer nametnuo hipoteku cijelom drutvu?), za taj
jedan primjer dobivena je reakcija nadlenih biliotenih slubi (zato su bibliotene slube reagirale samo na taj jedan sluaj, a sve su ostale koji su nastali i
prije i poslije, i po obimu unitenih knjiga redovito bili i vei, zanemarile, te koje
su to bibliotene slube?). Dubiozna je i sintagma protuzakonito unitavanje
knjiga. Zar postoji i zakonito unitavanje knjiga?! Redoviti otpis to, dakako,
nije pa je pozivanje na otpis takoer jedna isprazna fraza, a u prvom dijelu knjige
skrenuo sam panju na injenicu da se otpis moe i zloupotrebiti. Nadalje, zato
153
Lasiev intervju s Antunom Vujiem objavljen je u Feral Tribune 25. 5. 2002. pod naslovom Otkrit
emo krivce za knjigocid.

149

Knjiga 42.indd 149

2.7.2012. 17:27:14

je potrebna posebna intervencija ministra da se jo jednom dobiju podaci zar


se podaci Ministarstvu (i javnosti dakako) ne bi trebali dostavljati kontinuirano,
aurno i cjelovito i zar se ne bi trebalo znati tko je duan takve podatke dostavljati i objavljivati?!
Od najavljenog otkrivanja odgovornih za knjigocid nije bilo nita. Samo
dva mjeseca kasnije (27. 7. 2002.)154, ministar Vuji je na pitanje Igora Lasia o
uinjenom, u vezi s obeanjem iz ranijega razgovora, rekao: Kao to sam vam i
najavio, u meuvremenu sam zaista poduzeo sve to je bilo u mojoj moi, da se
jo jednom istrai sluaj unitavanja knjiga na Koruli. Meutim, moj djelokrug
i moje ovlasti pritom su bili vrlo ogranieni... Hrvatsko knjinino vijee mi je
odgovorilo da oni taj sluaj smatraju zakljuenim... Teko da vam ita vie mogu
rei. Ovaj nalaz Vijea je neke vrste pravorijek. Oni su meritorno tijelo, a ja vjerujem u njihovu strunost. Moda je negdje i bilo neodgovornih pojedinaca, no
sumnjam da je u narodnim bibliotekama bilo puno takvih sluajeva. Za postupke
u kolskim knjinicama ne mogu tvrditi, jer nisam upoznat sa stanjem. Ipak se
nadam da je vaa formulacija etniko ienje knjinica bila malo prejaka... To
je ve formulacija za Haag.
I opet imamo ope fraze: moda, vjerujem, sumnjam, nisam upoznat, ali ne i konkretan odgovor, opet se cjelokupni problem svodi na jedan
jedini sluaj i bezrezervno prihvaa stav struke kako oni taj sluaj smatraju
zakljuenim155. O obeanju da e se nai krivci (mnoina!) za unitavanje knjiga nijedne rijei!
Dakle, kao prvo, Ministarstvo kulture je pokazalo kontinuitet u svom stavu o
fenomenu unitavanja knjiga bez obzira na ministarske smjene; kao drugo, jasno
je da se na unitavanje knjiga gleda kao na izolirane, samo pojedinane sluajeve, ekscese; kao tree, ni jednom se rijeju ne govori o odgovornosti poinioca.
Pojaani nadzor i potanje upute da bi se ubudue izbjegli nesporazumi u
otpisivanju knjiga, to je nagovijestilo Ministarstvo koje je vodio B. Bikupi,
nisu ostvareni. Naglaavam da nigdje nisam naao da bi se ministar Bikupi
oglasio bilo kakvom izjavom direktne osude unitavanja knjiga u hrvatskim bi154
Pitanje ministru Vujiu je bilo samo dio cjelovitog lanka Orlovi rano lete u smee, posveenog presudi Opinskog suda u Zagrebu, kojim je sutkinja Dubravka Migotti-Gajski, u tubi uvene Djevojice sa
igicama (Izabel Skokandi), presudila protiv Feral Tribunea i time, kako novinar Igor Lasi s pravom u
lanku ironino napominje ...otkrila bitnu razliku izmeu spaljivanja knjiga i njihova bacanja u kontejner za
smee. Ali su tim povodom objavljena jo dva priloga u Feral Tribuneu: V. Ivani, Tovljenje takora,
20. 7. 2002. i H. Erceg, Izabel od Korule, 27. 7. 2002. I ja sam na ministrov raport o otkrivanju krivaca
reagirao to je bilo objavljeno u Feral Tribune 3. 8. 2002. pod naslovom (dalo ga je urednitvo): Ministar
nad kontejnerom.
155
Ministar Vuji je morao znati, morao je biti obavijeten: prvo, da Knjinino vijee nije iniciralo, a niti
obavilo uvid u sluaj Korula, drugo, da su na Izvjetaj o sluaju Korula upuene primjedbe s tri strane, na koje nije nikada ni jednom rijeju odgovoreno. Kako je onda bilo mogue smatrati Sluaj Korula
zakljuenim? Na to u se jo vratiti uz obradu sluaja Korula.

150

Knjiga 42.indd 150

2.7.2012. 17:27:14

bliotekama bilo narodnim bilo kolskim ili bilo kojim drugim bibliotekama ili
eventualno ustanovama; uvijek je to raeno inovniki: ministarstvo, u ime
ministarstva i slino.
Javnim oitovanjem Ministarstva kulture, koje je u posljednjih dvadeset godina najveim dijelom vodio Boo Bikupi, drim i slubenu, razmjerno
obimnu i viegodinju korespondenciju koju sam osobno, kao graanin vodio s
njim. I tu je evidentna nespremnost Ministarstva da se bavi svojim poslom, tj.
da sagleda stvarni obim i obiljeja fenomena diskriminacije/unitavanja knjiga
i da konkretne poinioce sankcionira. Koliko je tvrdokorna strategija negiranja
moe se vidjeti primjerice i iz pisma koje mi je, kao odgovor na moje traenje,
31. 1. 2006. uputio dravni tajnik Jadran Antolovi. Citiram dio tog pisma:
Ministarstvo kulture je u vie navrata trailo struno oitovanje knjinine zajednice
o injeninom stanju temeljem tiskovnih napisa o neprimjerenom postupanju s knjinom
graom na sastancima voditelja matinih slubi i sjednicama Hrvatskoga knjininog vijea.
Hrvatsko knjinino vijee u svojim brojnim zakljucima istie da problem unitavanja
knjiga nije ire rasprostranjen, kao i da knjinica u Koruli nije nezakonito postupala.

Tiskovni napisi dakle nisu mogli uvjeriti Ministarstvo i Knjinino vijee


da je unitavanje knjiga ire rasprostranjeno. Koliko je Ministarstvo kulture
prikrivalo, a nesankcioniranjem podravalo, praksu diskriminacije/unitavanja
knjine grae pokazuje ba sluaj Korula. U prilog dojmu da je bilo spremno
i lagati, navodim dio mog odgovora (28. 3. 2006.) na citirano pismo Ministarstva:
Nailazei na ustrajnu ignoranciju i nevjerojatnu upornost branjenja postupka, njegova
zatakavanja itd. u vezi s otpisom... u Koruli, a pratei napise u novinama i o drugim
primjerima otpisa u Hrvatskoj, na koje nije bilo slubenih (ili barem profesionalnih) reagiranja, tj. koji nisu imali odjek koji bi trebalo u svakoj pravno sreenoj dravi oekivati
postalo mi je jasno da se otpis... u Koruli namjerno zatakava. Pogotovo nakon to je
ministar dao odobrenje imenovanja za ravnateljicu one osobe koja je obavila sporni otpis...
u Koruli (1999. godine), premda je znao za slubeni stav nadlene Matine slube, da otpis
u Koruli nije imao zakonski poetak, tijek i zavretak. I sada je potrebno skrenuti Vam
panju na treu neistinu, po mom uvjerenju najmanje dopustivu u dopisu dravne institucije
(Ministarstva, kojemu je zadatak i zatita zakonitosti): toka 3. (na koju u se posebno osvrnuti kasnije) zavrava tvrdnjom ...da knjinica u Koruli nije nezakonito postupala. (!)
Nisam odmah povjerovao oima (kako se to u narodu kae), pa sam nekoliko puta proitao
cijelu toku 3. Vaega pisma. Naprosto ostajem zapanjen da se nakon svih dokaza i (mukotrpno ishodovanih) slubenih konstatacija takva neistinita tvrdnja moe izrei.
Da je otpis... u Koruli izveden nepropisno bilo je jasno ve od prvog momenta i
svakome tko je to vidio, i uz pretpostavku da je savjestan, bilo je jasno da je za to podjednaka
odgovornost i na osnivau (tadanje Poglavarstvo grada Korula) i na tadanjoj ravnateljici.
Sve to je slijedilo bilo je takoer nepropisno raeno... naalost, pokualo se sve mogue od
tadanjeg Poglavarstva i naelnika Ureda za kulturu... u upaniji da se stvar zataka i nau
neki drugi krivci (od bibliotekarki do voditeljice Matine slube). Naravno da Vam ne mogu
ovdje izvesti cijelu kronologiju. Ali je rezultat sljedei:
a) Najprije je Matina sluba stalno (od samog poetka) upozoravala da otpis... u Koruli

151

Knjiga 42.indd 151

2.7.2012. 17:27:15

nije imao zakonski poetak, tok i zavretak, pa je stoga traila da se potuju propisi, ali je to
ignorirano,
b) Nakon to Matina sluba godinama nije uspjela privoliti ravnateljicu na propisani postupak upanijski je ured za kulturu donio Rjeenje kojim utvruje da otpis... u Koruli nije
obavljen sukladno zakonu i zato trai od osnivaa da pokrene pitanje odgovornosti ravnateljice (oujak 2001.),
c) Nakon toga je iste godine Hrvatsko knjiniarsko drutvo takoer utvrdilo da otpis... u
Koruli nije proveden prema bibliotekarskim pravilima (Novosti, broj 17, listopad 2001.
Ostavljam po strani sada moje primjedbe na Izvjetaj Komisije, koje su javno objavljene, ali
koje su ignorirane.),
d) Konano je novo Poglavarstvo postupilo po zahtjevu upanijskog ureda za kulturu, a rezultat je zakljuak Gradskog vijea: ravnateljica nije smjela otpisati knjige bez odobrenja, a
posebno ih nije smjela unititi (Otpisati neto bez odobrenja, a zatim to neto unititi zakoniti
je postupak?! Naroito kad je u pitanju javno kulturno dobro?!).
Imamo, dakle, etiri konstatacije o nepropisnosti postupka, samovolji i nesavjesnom
obavljanju dunosti tj. nezakonitosti otpisa... u Koruli. Na emu, na kojim, dakle, injenicama i dokumentima Ministarstvo zasniva svoju tvrdnju ...da knjinica u Koruli nije
nezakonito postupala? Poziv na zakljuke Hrvatskog knjininog vijea je apsurdan jer
je taj organ prihvatio stav Hrvatskog knjiniarskog drutva. Ali ak i da nema tog apsurda imamo jasnu ocjenu, zakljuak i kvalifikaciju organa nadlenog za nadzor zakonitosti
rada (upanijski ured za kulturu) i nadlene Matine slube. ak je i uz sva nastojanja da se
vinovnik spornog otpisa... u Koruli brani, Gradsko vijee moralo konstatirati: niti je otpis
bez odobrenja smio biti izvren, a niti su knjige smjele biti unitene...
Naravno, da su nadleni odmah, tj. 1997./1998. godine, reagirali i sankcionirali nezakonitosti stvar je mogla biti rijeena u nekoliko dana i ne bi se toliko raspravljala. No, to
nikako nije moja odgovornost, potovani gospodine dravni tajnie!

Izvod iz osobne korespondencije navodim kako bi se jasno vidjelo da je


Ministarstvo kulture titei operativce unitavanja knjiga te umanjivanjem i zatakavanjem te pojave u cjelini odailjalo nedvosmislenu politiku poruku podrke. Indirektno, to je vidljivo i iz sluaja Bugojno (BiH) 2005. godine.156 Na
156
Vijest je najprije objavljena u Slobodnoj Dalmaciji, 2. 8. 2005.: Zvonimir ili, Bugojansko smetlite.
Gradska biblioteka rijeila se veeg dijela fonda. Iz knjinice baene knjige hrvatskih i srpskih autora. Samo
dan nakon toga, 3. 8. 2005. u 13 sati, Radio Zagreb je objavio tu vijest, popraenu vrlo otrim i osuujuim
komentarom, ali je i televizija u centralnom Dnevniku dala o tome podjednako intoniranu i za takvu emisiju
neuobiajeno obimnu informaciju. Nekoliko dana nakon toga o tome je objavljen i lanak Sandre-Viktorije
Anti, I knjige ubijaju, zar ne? Knjigocid u Bugojnu: Kako su u kontejner za smee dospjele knjige hrvatskih autora, Vjesnik, 6. i 7. 8. 2005. Protest ministra Boe Bikupia u povodu toga objavljen je kao
informacija HINA-e pod naslovom: Bikupi: Bacanje knjiga je vandalski in, Slobodna Dalmacija, 4.
8. 2005. Gradska knjinica u Bugojnu je te vijesti negirala, kako navodi Slobodna Dalmacija od 4. 8. 2005.,
prenosei pisanje sarajevskog Osloboenja u kojemu je i isprika Krunoslava Cigoja za pretjerivanja u
informacijama o bacanju hrvatskih knjiga u smee. Bikupiev verbalni obrat izreen je u intervjuu
novinarki Branki Debi: Otvorit emo 14 novih muzeja, Vjesnik, 27. i 28. 8. 2005.
Za uvid u Bugojansku priu svakako je korisno proitati lana Ivana Lovrenovia, Bosna i Hercegovina:
od sukoba EUFOR-ovih helikoptera s pastirom na Dinari do ienja javnih knjinica. Spektakl besmisla,
Feral Tribune, 29. 7. 2005. Lovrenovi o tom knjikom primjeru kae: Ni najnoviji skandal s knjigama iz bugojanske gradske knjinice, na alost, ne pokazuje da je deset godina od rata ovdje neko dovoljno
dugo vrijeme da bi se vrijeme vratilo u zglobove. Dakle, u Bugojnu graani otkrivaju kako im se na ulici

152

Knjiga 42.indd 152

2.7.2012. 17:27:15

novinsku vijest da su iz knjinice u tom gradu baene knjige hrvatskih i srpskih


autora, odnosno da su u kontejnere za smee dospjele knjige hrvatskih autora, promptno i vehementno je reagirao ministar Bikupi:
Ministar kulture Boo Bikupi u srijedu je naotrije osudio bacanje vie od tisuu
knjiga hrvatskih autora u kontejnere i smee u Bugojnu, prosvjedujui zbog toga. Najotrije
osuujemo takav vandalski in, istie Bikupi u prosvjedu adresiranom na Federalno ministarstvo kulture i sporta i ministra Gavrila Grahovca. U kontejnere i smee, pie Bikupi,
baeno je vie od tisuu knjiga dragocjenih naslova hrvatskih autora, to je nedopustivo u
vrijeme kada vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme
paljenja i unitavanja knjiga, dragocjene pisane rijei koja svjedoi, svaka na svoj nain, o
identitetu i kulturnom postignuu jednog naroda...

Nakon nepunih mjesec dana pokazalo se da taj vandalski in nije bio takav
kakvim ga se prvotno prikazalo, ali na novinarsko pitanje: Afera Bugojno
uzdrmala je javnost. I Vi ste reagirali na taj vandalski in, no u meuvremenu se dogodio obrat isprikom savjetnika pri hrvatskome Veleposlanstvu u BiH
Krunoslava Cigoja. to se to, zapravo, dogaa u Bugojnu?, Bikupi ovako
odgovara:
Proitavi izjavu savjetnika za kulturu pri hrvatskome veleposlanstvu u BiH koji se
sada ispriava da Narodna biblioteka iz fonda nije izbacila veinu hrvatskih i srpskih knjiga, razumio sam i da je naglasak bio na veini, a moj je protest bio zbog manjine. Sam in
izbacivanja knjiga u kontejnere, bez obzira na broj, nije civilizacijski, pa sam imao potrebu
reagirati. To je bio dovoljan razlog da se obratim kolegi ministru Grahovcu i zamolim ga da
dogaaj preispita i knjige zatiti.
(...) Ono to sam tim inom htio rei jeste da minimum koji hrvatski narod kao konstitutivni u BiH zasluuje, a taj narod zasluuje daleko vie od minimuma, jest zatita hrvatskoga kulturnog identiteta sukladno europskim naelima i dosezima. Za knjinicu u Bugojnu
pripremio sam kao poklon niz najnovijih izdanja hrvatske literature i strunih knjiga koje u
putem hrvatskoga Veleposlanstva poslati u knjinicu.

A u intervjuu za Hrvatski list 20. 10. 2005. (razgovor vodila novinarka


Romana Galovi u povodu otvaranja Benkovake biblioteke), ministar Bikupi
nas je dodatno prosvjetlio i jednom svojom naknadnom pameu. Na pitanje
novinarke: Kada ve govorite o toleranciji, znai li to da ete poticati da se i u
benkovakoj Gradskoj knjinici, koju ste otvorili, nabavljaju knjige pisane na irilici? odgovor je glasio: Hoe li u ovoj knjinici biti knjiga na irilici, to ovisi
o ravnatelju (Sic! o ravnatelju, a ne o korisnicima?! napomena A. L.) U
Benkovcu ive ljudi koji itaju irilicu, i naravno da takvih knjiga treba biti i u
ovoj knjinici. Novinarski naslov intervjua je: U knjinicama treba biti i knjiga na irilici. Koliko bi jedna ovakva izjava znaila, osobito u prvoj polovini
za sasvim male novce nuene na prodaju odline knjige hrvatskih i srpskih pisaca, a svaka od njih nosi ig
gradske biblioteke. Po tome zakljuuju da je posrijedi organizirana i planska akcija ienja gradske knjinice od nepodobnih knjiga. Stvar jo nje ispitana i potvrena, a ako bi se pokazala tonom, bio bi to jedan od
civilizacijski traginijih dogaaja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

153

Knjiga 42.indd 153

2.7.2012. 17:27:15

1990-ih godina (ali i poslije, naravno), kada su na mnogim mjestima u Hrvatskoj,


uz ostale nepodobne knjige odstranjivane i knjige na irilici! Zato ministar
Bikupi nije takvu izjavu dao onda?!
Zanemarimo li aurnost reakcije Boe Bikupia, kojom se iskazao odmah
po primitku vijesti o bacanju hrvatskih knjiga u smee, u kontejnere, ostaju u
njoj barem tri upeatljiva obiljeja. Prvo, bacanja knjiga je in vandalizma, ali
samo ako se dogaa izvan Hrvatske, drugo, ono je nedopustivo u vrijeme kada
vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme
paljenja i unitavanja knjiga i tree, da je zatita jednog kulturnog identiteta
(hrvatskoga u BiH) sukladno europskim naelima, a zatita drugog (srpskog u
Hrvatskoj) nije. Bikupiev protest zbog sluaja Bugojno nije samo kuriozum,
ona je licemjereje, ba kako ga je opisao Viktor Ivani u Feral Tribuneu157:
to uope znai Bikupievo tupo dociranje da vie nitko u civiliziranom svijetu ni ne
pomilja da bi se moglo vratiti vrijeme paljenja i unitavanja knjiga? Znai da je danas, kada
je Bikupi ministar kulture, nezamisliva takva civilizacijska regresija kao u vrijeme dok je
Bikupi bio ministar kulture.

Ni Branimir Donat nije mogao otrpjeti Bikupievo politikanstvo:


Isto tako su se poetkom devedesetih bacale iriline knjige u Hrvatskoj, to govori da
je taj, rekao bih, sindrom mrnje prema knjizi kod nas gotovo genetskoga karaktera. Jo bih
rekao da ovo u Bosni treba istraiti, ali injenica je da nee imati puno argumenata, jer smo
isto radili i mi.

***
Hrvatsko knjinino vijee se u toku razmatranog razdoblja nije javno izjanjavalo ni o brojnim, javno opisanim ili barem registriranim primjerima ili sluajevima unitavanja knjiga, ni o spornim naputcima! To dovoljno govori samo
za sebe. Radi li se poslovinom ljudskom oportunizmu, ili pak o strahu od konzekvencija sukoba s vladajuom politikom koja je nesumnjivo stajala iza unitavanja knjiga, ili je moda bilo u pitanju vee ili manje slaganje s tom politikom?
Ne mogu se opredijeliti ni za jednu tvrdnju. Samo jednom je Vijee svoj stav
javno izrazilo rezolutno, krajnje lapidarno, bez obrazlaganja:
U vezi prijedloga i molbe gospodina Ante Leaja za utvrivanje istine o unitavanju
knjiga u knjinici na Koruli, lanovi su se jednoglasno izjasnili da je ta tema iscrpljena obzirom da je o njoj tijekom vie godina i na razliitim instancama bilo raspravljano, Novosti,
Broj 20, Kolovoz 2002., str. 21.

O injenicama koje upuuju da se taj sluaj ne moe smatrati zakljuenim


Viktor Ivani, Bugojanski knjigocid ili: ima li suivota u kontejneru? Boin uvez, Feral Tribune
12. 8. 2005. Vidjeti uz to i tekst Ante Leaje, Bugojanski knjigocid (2). Bikupievo licemjerje, Feral
Tribune 23. 9. 2005.

157

154

Knjiga 42.indd 154

2.7.2012. 17:27:15

samo i jedino na osnovu izvjetaja Radne grupe koja je istraivala sluaj bacanja knjiga u kontejner za smee, bit e rijei uz obradu sluaja Korula.
***
Hrvatsko knjiniarsko drutvo takoer se dralo po strani i u javnosti nije reagiralo svojim stavom, ocjenom ili osudom nijednog primjera ienja knjinica sve do 2001. godine. Time, naravno, ne tvrdim da unutar bibliotekarskih
redova nije bilo rasprava o tome, konfrontacija, pa i nekih intervencija, ali sve je
to ostajalo unutar ceha.
Samo oko sluaja Korula HKD je dao svoju ocjenu ali istovremeno iznio
i openite stavove o unitavanju knjiga.
Nakon brojnih zahtjeva, iskazivanih u nizu godina od 1998., da se pokrene
pitanje odgovornosti za bacanja knjiga u kontejner za smee, HKD je konano
odluio oformiti Radnu grupu koja e provjeriti to se to u Koruli dogodilo.
Radna grupa je u Koruli boravila krajem travnja i poetkom svibnja 2001. i
o svojim uvidima podnijela Izvjetaj. Bitna je u njemu konstatacija da postupak otpisa nije obavljen profesionalno i uz potivanje pravila o reviziji i otpisu.
Izvjetaj je prihvaen na sjednici Glavnog odbora HKD-a 15. 6. 2001.
Na temelju toga Izvjetaja, Glavni Odbor je usvojio i tekst Miljenje vezano uz sluaj Korula, kao i zakljuak ...da se priredi tiskovna konferencija za
upoznavanje strune i ire javnosti o pitanjima revizije i otpisa grae u knjinicama, koja se planira odrati u tijeku odravanja Mjeseca hrvatske knjige 01.158
Nisam naiao na vijest da je najavljena tiskovna konferencija odrana.
Ostali smo uskraeni za eventualne dodatne informacije pa je utoliko vanije dati
na uvid njihovo Miljenje vezano uz sluaj Korula, jer je i do danas to jedini
dokument u kojemu je formulirano stajalite HKD-a o spomenutom fenomenu:
Posljednjih smo godina svjedoci prozivanja u medijima pojedinih knjininih djelatnika, pa i svih hrvatskih knjiniara, zbog postupaka pri otpisivanju knjiga (bacanje u kontejner, spaljivanje knjiga i sl.), posebno u narodnim i kolskim knjinicama. Najvei broj
napisa bio je vezan uz provoenje revizije i otpisa 1997. godine u knjinici Ivan Vidali u
Koruli. O tome je prikupljena obilna dokumentacija, koju je velikim dijelom dostavio gospodin Ante Leaja, inicijator osnivanja knjinice i njen prvi ravnatelj. On se obraao HKD-u
1998., potom uestalije 2000. i 2001. Glavni odbor Hrvatskog knjiniarskog drutva o sluaju Korula raspravljao je u vie navrata. S molbom da preispita rad na spomenutoj reviziji i
otpisu iz 1997., Drutvu se u prosincu 2000. obratila i ravnateljica knjinice Izabel Skokandi.
Izvjetaj Radne grupe: Revizija i otpis provedeni 1997. u Knjinici Ivan Vidali u Koruli, zatim
Miljenje vezano uz sluaj Korula, naposljetku i Zakljuci sa druge sjednice Glavnog odbora odrane
15. lipnja 2001. u NSK (na sluaj Korula odnose se toke: 7., 8., 9.) objavljeni su u slubenom organu
HKD: Novosti, broj 17, listopad 2001., str. 7, 8, 9. Na str. 10 navodi se i zakljuak sa sjednice Strunog
odbora (toka 5.) istovjetan zakljucima Glavnog odbora. Integralni tekst Izvjetaja Radne grupe donijet u
kasnije, uz obradu sluaja Korula.
158

155

Knjiga 42.indd 155

2.7.2012. 17:27:16

Temeljem svega navedenog Predsjednica Hrvatskog knjiniarskog drutva, uz suglasnost Izvrnog odbora, imenovala je radnu grupu u sastavu Jasna Kovaevi, predsjednica
nadzornog odbora, Alemka Belan-Simi, predsjednica Komisije za slobodan pristup informacijama i Spomenka Petrovi, lanica Sekcije za narodne knjinice, sa zadatkom da preispita ispravnost i strunost obavljenog posla vezanog uz navedenu reviziju.
Radna grupa je prouila svu dostupnu dokumentaciju te posjetila Knjinicu u Koruli, s
ciljem sagledavanja problema u cjelosti. O svemu utvrenom radna je grupa podnijela izvjetaj (u Prilogu), koji je prihvaen na sastanku Izvrnog odbora 28. svibnja 2001.
Iz navedenog izvjetaja jasno je da revizija i otpis nisu provedeni u skladu s vaeim
pravilnicima hrvatskog knjiniarstva i da je neadekvatno odlaganje knjiga u kontejner dovelo do ogorenih reakcija javnosti. Javili su se hrvatski javni i kulturni djelatnici iritirani
tim inom te posebno javnim izjavama nekih politiara, tako da je cijeli sluaj poprimio
karakteristike javnog kulturnog skandala.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo ima dugu tradiciju u promicanju knjiniarske struke i
uvoenju strunih normi i novina u rad naih knjinica, Sekcije i komisije Drutva izrauju prijedloge pravilnika za obavljanje pojedinih strunih poslova u knjinicama, usklaene s najnovijim meunarodnim standardima i preporukama. Kroz odredbe Etikog kodeksa Drutvo obavezuje svoje lanove na potivanje strunih naela pri obavljanju svih vrsta
knjininih poslova.
Prihvaanjem Izjave o slobodnom pristupu informacijama na skuptini Drutva u rujnu
2000. hrvatski su knjiniari potvrdili da e se u svom radu voditi iskljuivo strunim naelima, a Drutvo je preuzelo obvezu da javno stane u obranu svojih lanova, koji su neopravdano izloeni kritici ili zamjerkama, ali i da reagira ako lanovi Drutva budu krili naela
naznaena u Izjavi.
Kako su na spominjane prozivke reagirali samo pojedinano neki nai lanovi, smatramo nunim konstatirati da je uinjeno vie propusta, zbog kojih je naruen ugled itave profesije i to prije svega nepravodobnim reagiranjem na spominjane dogaaje i neprovoenjem
ire strune rasprave o datim pojavama.
Kao struni djelatnici osuujemo ovaj i sve sline sluajeve, ako ih je bilo. Propusti i
neznanje pojedinaca ne smiju se i ne mogu odraziti na struku u cjelini.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo mora objasniti i svojim lanovima i iroj zainteresiranoj
javnosti da u ovom trenutku moe dati samo svoje struno miljenje o radu knjinica i pojedinaca. U Statutu ono za sada nema razraenu metodologiju postupaka za ovakve i sline
situacije u kojima nestrunost ozbiljno ugroava ugled struke.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo mora osigurati i bolje odnose s cjelokupnom javnou
bilo putem medija ili izravnim kontaktima i kloniti se utnje kako ona ne bi bila shvaena
kao znak ravnodunosti ili prezira u odnosu prije svega prema naim korisnicima a onda i
hrvatskoj javnosti.
Kao poticaj da se promjeni ono to kao Drutvo moemo promjeniti na bolje smatramo
da je nuno:
* pravodobno reagirati na moguu pojavu neprofesionalnog ponaanja
* u Statut i Etiki kodeks uvesti odredbe koje sankcioniraju takvo ponaanje
* pospjeiti realizaciju sustava permanentnog obrazovanja
U Zagrebu 29. lipnja 2001.
Za Glavni odbor Hrvatskoga knjiniarskog drutva
Dubravka Stanin-Roi, predsjednica

156

Knjiga 42.indd 156

2.7.2012. 17:27:16

Kurzivi su moji jer hoi naglasiti neke konstatacije, u prvom redu one o utnji i nepravodobnom reagiranju.159
Miljenje... je vrlo pozitivan dokument jer govori o onom o emu i
Ministarstvo i Knjinino vijee ute: o ignoriranju javnosti i o nepravodobnoj
reakciji. Vrlo jasno se ukazuje i na potrebu, sankcioniranja neprofesionalnog postupanja.160
Ipak, moju ambivalentnost spram tog dokumenta izaziva stav HKD-a da
u ovom trenutku moe dati samo svoje struno miljenje o radu knjinica i pojedinaca (zato u ovom trenutku i zato struno miljenje nije objanjeno,
premda se izriito kae da Drutvo to mora objasniti i svojim lanovima i iroj
zainteresiranoj javnosti), ali naroito stav: Kao struni djelatnici osuujemo
ovaj i sve sline sluajeve, ako ih je bilo (kurziv A. L.).
Sve u svemu moe se zakljuiti da reakcije dravnih i profesionalnih tijela
na fenomen unitavanja knjiga nisu bile primjerene razmjerima, obiljejima i
drutvenom znaaju fenomena. Dok su dravni organi verbalno osuivali neprimjeren postupak s knjigama ustrajui na stavu da su to samo pojedinani
sluajevi ili ekscesi, HKD prihvaa postojanje javnih nezadovoljstava, priznaje
da je uinjeno vie propusta, istie utnju i nepravodobno reagiranje, ali
istovremeno stavom: ako je takvih sluajeva bilo, relativizira problem i suava
svoje ingerencije svodei ih na struno miljenje.

159
O toj vrsti utnje mogla bi posvjedoiti moja korespondencija s HKD-om i Knjininim vijeem.
Usprkos ovako jasnom stavu u Miljenju..., koje valjda ima snagu obaveze, dio onih koji obavljaju funkcije u biliotekarstvu ponaalo se sasvim suprotno preuzetoj obavezi Drutva. Naalost, bez ikakvih sankcija,
ak i bez moralne osude za takvo ponaanje. Duboko je u naem drutvu ukorijenjen sindrom inovnike
bahatosti!
160
Upravo je to bitna toka podizanja bibliotekarstva na razinu profesije: mogunost samokontrole (to dakako ukljuuje kako kriterije koji ine korpus profesionalnih prava i obaveza, tako i kriterije i mehanizme
sankcioniranja nepotivanja utvrenih kriterija profesionalnog rada) u onom znaenju to ga ve godinama
nastoji progurati Aleksandra Horvat, a na to sam upozorio u prvom dijelu knjige. Koliko se u tome do sada
uspjelo nisam pozvan govoriti, ali primjer stava Marice apro-Ficovi, koja se opire sankcioniranju bibliotekara i kada postupe neprofesionalno (sluaj Korula), pokazuje uvrijeenost mentaliteta neodgovornosti i u
bibliotekarskoj struci.

157

Knjiga 42.indd 157

2.7.2012. 17:27:16

Knjiga 42.indd 158

2.7.2012. 17:27:16

II.
JAVNA REAGIRANJA NA UNITAVANJE KNJIGA

erminom reagiranje javnosti obuhvaeni su napisi nastali izvan ili mimo


oficijelnih tijela, koji na bilo koji nain otrije ili manje otro, opirnije ili
manje opirno, samo naelno ili popraeno injenicama, uz zgraanje ili traei
eventualno i odgovornost diu glas protiv unitavanja knjiga. Zajedniko im
je da osuuju diskriminaciju, odstranjivanje ili unitavanje knjiga. irokog su
spektra, od reagiranja tzv. obinih graana do sveuilinih profesora, od
ljudi iz podruja literature do novinara. Kao svojevrsni vodi kroz taj panoptikum moe itaocu posluiti bibliografija, kao i faksimili i prijepisi dokumenata
u prilozima knjizi.
U reagiranja javnosti uvrstio sam i iskaze nezadovoljstva velikog broja bibliotekara. Traili su oni pritom od mene apsolutnu diskreciju zbog bojazni od represije, u prvom redu otkaza s posla. Striktno se pridravam obeane diskrecije.161
Napisi se javljaju ve 1990/91. godine, ali pravi zamah imamo kasnije,
prvenstveno nakon 1998. godine, s reagiranjima Milana Kangrge, Vladimira
Primorca i, dakako, s iznimnim tekstovima novinara Igora Lasia, kojemu treba odati priznanje za veliki napor koji je ulagao u razgrtanje pauine koja se
plela nad unitavanjem knjiga u Hrvatskoj 1990-ih, napor koji je bio usmjeren
na meritum problema, tj. na injenice, a bez senzacionalizma i jednostranosti.
Vie od pedeset osoba se izravno javno oglasilo, mnogi od njih i viekratno, a u
U Zagrebu sam, u srazmjerno velikoj biblioteci u jednom od novijih dijelova grada, informiran o vrlo neugodnom incidentu u vezi s koritenjem Pohvale ludosti (Beogradsko izdanje, latinicom) od roditelja (oca)
aka kome je ta knjiga bila propisana kao lektira samo zato to je to bilo nepoudno izdanje. Poueni tim,
ali i slinim dogaajima prije toga, kao i kapilarno ireim vijestima o ienju knjinica (kako su mi to
formulirali u jednoj drugoj, takoer velikoj biblioteci, koja je tada bila izvan sastava KGZ-a) mnoge su tzv.
nepodobne knjige u obje ove biblioteke skrili u podrum za svaki sluaj. Takvo samozatajno ponaanje
dijelom je bilo izazvano, kako su mi govorili, i strahom od otkaza, a navodili su mi i primjer kolegice iz
Samobora. Iz Slavonske Poege sam o paljenju knjiga u kolskom dvoritu u jednoj koli dobio i pisanu
informaciju, uz molbom za apsolutnu diskreciju. Iz Splita sam od jednoga bibliotekara takoer dobio obimniju pisanu informaciju o ienju dijela fonda iz Narodne knjinice (pisao je o tome i Feral Tribune). U
opirnom razgovoru, to sam ga imao s jednom iskusnom bibliotekarkom u Istri polovinom studenog 2004.
godine, izriito mi je rekla da je svaki razgovor o tome delikatan, da moe izazvati buru i voditi i do otkaza,
i za sve to mi je o otpisima rekla traila je strogu diskreciju. Slino su zavravali razgovori i u Zagrebu s
nekoliko bibliotekarskih profesionalaca.
161

159

Knjiga 42.indd 159

2.7.2012. 17:27:17

taj broj ne ubrajam one koji su potpisivali apele protiv unitavanja spomenika i
knjiga.162 Ve i sam taj broj govori o relevantnosti pojave i razmjerima javnog
nezadovoljstva.
U pregledu objavljenih tekstova moe ih se uvjetno grupirati s obzirom na
usredotoenost na neko od etiri obiljeja:
1) na samu injenicu unitavanja knjiga, na ienje knjinih fondova, na odlaganje knjiga u kontejnere za smee ili naprosto na razbacivanje po ulicama, bez
obzira radi li se o ustanovama, knjinicama, kolama, osobito politikim organizacijama, dravnim ustanovama itd.
2) na dojam o razmjerima, tj. o velikom broju unitavanih knjiga to do prevrata
1990-ih nije vieno, pogotovo kad se to dogaalo u gradovima i to na frekventnim mjestima
3) na izostanak slubenih reagiranja o registriranim primjerima unitavanja knji162
Nisu svi podjednako angairano, opirno ili cjelovito iznosili svoje ocjene ili stavove, ali im je zajedniko
obiljeje da su gotovo svi negativno ocijenili unitavanje knjiga (samo se u dva sluaja zauzima neutralan stav
ili puka konstatacija o ienju ili prevrednovanju fondova, a u dva sluaja se nalaze opravdavanja za unitavanje odreenih vrsta knjiga). Evo zabiljeenih imena, poredanih abecednim redom prezimena: Alen Ani,
Robertino Bartolec, Daa Drndi, Davorka Vukov-Coli, Milan Cimea, Zlatko Crnkovi, Ratko angalovi,
Branko egec, Denis Derk, Z. Despot, Bruno Dobri, Nina Domazet, Branimir Donat, Rade Dragojevi,
Adam Dupalo, Heni Erceg, Dalibor Foreti, Toni Gabri, Vinko Grgurev, Sinan Gudevi, Viktor Ivani,
Miljenko Jergovi, Milan Kangrga, Dragutin Katalenac, Tomislav Klauki, Irena Kustura, Ranko Kursar,
Ivan Kuvai, Igor Lasi, Ana Lendvaj, Ante Leaja, Svetozar Livada, Anton Lukei, Zvonko Makovi,
Sinia Marii, Anelka Marti, Nikica Mihaljevi, Edo Murti, Amir Muzur, Robert Perii, Nenad Popovi,
Vladimir Primorac, edo Prica-Plitviki, Goran Prodan, Saa Pupovac, Duan Rapo, Boris Raeta, Velimir
Sekuli, Mile Stoji, Goran iki, Slobodan najder, Tatjana tambuk, Mira uvar, Dubravka Ugrei, Nikola
Viskovi, edomir Vinji, Mirjana Vuji, Jagoda Zamoda, Zdravko Zima.
Navodim i imena potpisnika Otvorenog pisma sa zahtjevom za sankcioniranje postupaka unitavanja
knjiga i spomenika (upuenog najprije ministru kulture Boi Bikupiu, ministru znanosti i obrazovanja (D.
Primorac), ministrici pravosua (V. kare-Obolt), gl. dr. odvjetniku (M. Baji), a zatim i: predsjedniku
Republike (S. Mesi), predsjedniku Vlade (I. Sanader), predsjedniku Sabora (V. eks), predsjedniku
Saborskog odbora za kulturu (P. Selem). Pismo je dostavljeno i HKD-u. Nitko se nije javno oglasio u povodu
Otvorenog pisma, osim to je predsjednik Republike S. Mesi odgovorio zastupniku potpisnika, Milanu
Kangrgi, da je pismo primio i zatraio od nadlenog ministarstva (kulture, dakako) da problem istrai.
Rezultata nije bilo. Dravni odvjetnik (M. Baji) je na razgovor o tome primio M. Kangrgu. Evo imena
potpisnika, poredanih abecednim redom prezimena: Saa Blagus, Kasum Cana, Borivoj Dovnikovi, Nikola
Dugandija, Igor Galo, Milan Gavrovi, Branislav Glumac, Petar Gojsali-Dvornik, Alija Hodi, Tomislav
Jaki, Dara Janekovi, Ante Jelaska, Bogdan Jerkovi, Franjo Jug, Ivan Kuvai, Milan Kangrga, Ante Leaja,
Svetozar Livada, Alojzije (Lujo) Lozica, Ivan Magdaleni, Mirko Mirkovi, Ivan Pauletta, Sibila Petlevski,
Nenad Puhovski, Zoran Pusi, Dejan Rebi, Frano Ruinovi, Ivan Salei, Boo Stani, Petar Stri, Mladen
kreblin, Slobodan najder, Stipe uvar, Vladimir Velebit, Lino Veljak, Nikola Viskovi, Sran Vrcan, Boris
Vukovi, uro Zatezalo, Ante Zemljar, Zlatko Zlati, Duan ubrini.
Bilo je i vie ili manje izraenih neslaganja s izreenim kritikama diskriminacije i/ili unitavanja knjiga, bilo
je i nastojanja da se te kritike opservacije dovedu u sumnju ili da im se poruka ublai, a bilo je i poziva
na diskriminaciju i odstranjivanje odreene vrste literature. Imena vezana uz takve tekstove takoer navodim
abecednim redom prezimena: Branimir Donat, Darko Brdari, Dalibor Brozovi, Anka Kati-Crnkovi,
Denis Derk, Milan Jajinovi, urica Jurea, Mirjana Jurii, Jasmina Kuzmanovi, Pavao Pavlii, eljan
Petkovi, Zvonimir Poli, Tomislav Sabljak, Aleksandar Stipevi, Borislav kegro.
italac e napise osoba iz prve i tree grupe nai u bibliografiji.

160

Knjiga 42.indd 160

2.7.2012. 17:27:17

ga, evidentiranim u novinama, ali isto tako i na potpuno ignoriranje, kako unitavanja knjiga tako i izjava koje su unitavanje podsticale, te na izostanak sankcioniranja unitavanja knjiga
4) na izjave, prvenstveno politiara, ali i nekih ljudi od kojih se to ne bi moglo,
ili smjelo, oekivati, o potrebi oslobaanja od svega to nije primjereno hrvatskom duhu, autohtonom hrvatskom biu, hrvatskoj kulturi, o korovu to
ga treba iz korijena iupati, izjavama o zastarjelim i nepotrebnim knjigama, o knjigama kojih je ionako previe na naim policama, o dodjeli novaca
za odstranjivanje knjiga na drugom nekom jeziku, o potrebi prevrednovanja
knjinih fondova s obzirom na nove drutvene promjene, o odstranjivanju nepodobnih knjiga, o odstranjivanju s polica sramotnih knjiga, o eliminaciji
duhovnog otrova itd.
Bilo je prigovora na graansku osjetljivost zbog bacanja knjiga jer otpisi
su normalan dio bibliotekarskog posla. Ali osuivati graanina ili novinara koji
su na unitavanje knjiga, odnosno na ono to su vidjeli svojim oima reagirali
vie ili manje otro, poto nije bilo nikakvih, a kamoli pravodobnih, adekvatnih i
mjerodavnih informacijom, arogantno je izvrtanje odgovornosti.
U nastavku u opirno navoditi fragmentarne reakcije na postupke unitavanja knjiga, zatim u se baviti tekoama kod prikupljanja podataka o fenomenu
unitavanja knjiga, a naposljetku (u IV. poglavlju) prikazat u kompleksnija i
analitinija reagiranja javnosti koja ukazuju na ire drutvene aspekte fenomena
unitavanja knjine grae.
Javna reagiranja su bila objavljivana u novinama, nisu bila demantirana i
stoga ih moemo smatrati vjerodostojnim.
***
1991. godine je V. Vidovi izrazio nezadovoljstvo postupkom unitavanja knjiga
u izdavakom poduzeu Logos u Splitu. Evo glavnog dijela njegova pisma:
Knjige ne unitavaju samo tenkovi, bolesnici pomraena uma u ovom prljavom ratu
nego knjige unitavaju i odgovorne osobe u izdavakim kuama... Suvremeni pisci tiskani
u Logosu zavrili su u Otpadu uz minimalnu materijalnu naknadu. alosno, zar ne?
Sve su knjige dotirane od RSIZ-a i SIZ-a uz pozitivne recenzije i kritike. Meu tim naslovima ima knjiga koje su obvezni udbenici (Hrvatska drama Slobodana Novaka i Josipa
Lisca), te pisaca koji su uli u znaajne antologije hrvatske knjievnosti. Umjesto da te
knjige budu poklonjene bibliotekama ili autorima ili ak prodane uz popust od 80%, zavrile su neduno u plamenu zaborava. (...) Kao lan Drutva hrvatskih pisaca, lan Drutva
hrvatskih novinara i lan radnik Matice hrvatske, duan sam dati ovu obavijest za javnost
kako se ne bi sline stvari ponavljale. Unitavati knjige neizrecivo je tuno, bolno bez imalo
rodoljublja u srcu i dui. Eto, preko jedan milijun dinara vrijednih knjiga ode u grobnicu
staroga papira umjesto da odu u ruke naih itatelja ili kao poklon gardistima koji daju svoje

161

Knjiga 42.indd 161

2.7.2012. 17:27:18

ivote za LIJEPU NAU HRVATSKU. (Slobodna Dalmacija, 10.10.1991.)

Vidovi je, dakle, izrazio nezadovoljstvo zbog jednog oblika unitavanja


knjiga (davanja velikog broja naslova i velikog tiraa u pogone za reciklau,
iako su te knjige, po naslovima i prema fizikom stanju, mogle biti ponuene
graanima uz povoljne uvjete ili eventualno darovane nekoj biblioteci), ali se u
tom nezadovoljstu jasno uoava osuda svakog oblika unitavanja knjiga i svakog
razloga koji tome vodi. Upravo je to njegovo nezadovoljstvo i otpor svakom
obliku unitavanja knjiga i bio razlog da njegov termin unitavanje knjiga uzmem kao opu oznaku za ono to se s knjigama dogaalo u Hrvatskoj 1990-ih.
U prikupljenoj dokumentaciji nisam naao da je itko na Vidovieva upozorenja
reagirao potpuna ignorancija, iako je njegov tekst pisan jasno.
***
U samom poetku 1993. godine susreemo se takoer s nezadovoljstvom zbog
diskriminacije i unitavanja knjiga openito, ovaj put jo posebno naglaavajui
knjige pisane irilicom. Nikica Mihaljevi je u opirnom tekstu Knjievni ivot
u staroj i novoj Hrvatskoj, objavljenom u nekoliko uzastopnih nastavaka u
Ljubljanskom dnevniku Delo, u prilogu Knjievni listi od 7. do 21. 1. 1993.,
iznio mnotvo kritikih opservacija o kulturnoj situaciji u Hrvatskoj kakva je
bila nakon preloma 1990. godine.163 Za nae razmatranje vane su njegove
opservacije o diskriminaciji tzv. srpske i iriline knjige iz teksta Vrijeme za
antikvara:
Nedavno sam, u Ljubljani, na Plenikovom trgu, nabasao na ulinog prodavaa knjiga.
Za sitan novac prodavao je Ispovijesti J. J. Rousseaua (irilicom, na srpskom), nekoliko
godita zagrebakog asopisa Prolog (latinicom, na hrvatskom), podosta slovenskih knjiga, nekoliko njemakih naslova, tiskanih goticom, o ezoteriji i misticizmu. Ljudi su mirno
prilazili, zagledali i pregledali knjige, dogovarali se o cijeni i kupovali. I sam sam za nekoliko
stotina tolara kupio lijep kup knjiga. Nikome nije padalo na pamet da ovjeka prekori to na
ulici, usred Ljubljane, prodaje srpske knjige! Za mene je to bilo blagotvorno osvjeenje jer
se takvo to u Zagrebu ne moe ni zamisliti.
Jednako tako nije bilo mogue ni zamisliti, samo prije nekoliko godina, da e se usred
kulturnog i civiliziranog Zagreba knjige rezati u rezance, a biblioteke istiti od svega
163
Nikica Mihaljevi je u ocjeni svih bitnih obiljeja kulturnog ivota Hrvatske prije i nakon prevrata
1990-ih ostao u nizu godina dosljedan, usprkos kritikim primjedbama to su mu na sadraj lanaka u
Delu bile tada upuene. Za uvid u kontinuitet i argumentaciju njegovih kritikih opservacija upuujem itaoca na ove njegove dvije knjige: 1) Bijeda malenih. Odgovornost hrvatskih inteligenata za ratove
1991.1995 na tlu bive Jugoslavije i za ovo to imamo danas, Euroknjiga, Zagreb, 2007. i 2) Hrvatska
enciklopedika, Euroknjiga, Zagreb, 2008. Njegove se kritike opservacije ne mogu i ne smiju zanemariti, ili
zaobii u nastojanju da se objektivno i cjelovito uoe bitna obiljeja duhovne situacije ili duhovne klime
u Hrvatskoj 1990-ih. Tekst to ga ovdje navodim preuzeo sam iz rukopisa (na hrvatskom jeziku), kojega mi
je autor ljubazno ustupio na moje traenje.

162

Knjiga 42.indd 162

2.7.2012. 17:27:18

srpskog i irilikog, pa i od ostalog nehrvatskog tiva. Ni slovenskim knjigama nije budunost nimalo ruiasta. U svom savonarolinskom istunstvu hrvatski kultur-obnovitelji unitavaju biblioteke dragocjenih knjiga, na stotine vrijednih naslova, bez kojih se hrvatska kultura
i hrvatski knjievni ivot ne moe ni zamisliti. Nadobudna ministrica, da ne kaem gospoa
ministarka, Vesna Girardi-Jurki i njezini slugani iz Zavoda za kolstvo, propisali su da ni jedan
Srbin ne moe u Hrvatskoj predavati hrvatski jezik i knjievnost, pa ma kakve kvalifikacije
imao!? Tako to biva: najprije se pale knjige a onda i ljudi (o kakvoj se, stvarno, egzekuciji radi,
savreno je svejedno). Zato treba uvati knjige, u vlastitim bibliotekama, jer tko zna kakva nas
jo vremena ekaju. Promuurni antikvari danas lako mogu doi do iznimno dragocjenih knjiga koje sutra mogu biti na visokoj cijeni. Komplet Freuda ili Junga, u srpskom prevodu, koje
danas nitko nee uzeti jer su srpski, kupit e ne pitajui za cijenu onaj koji zna tko su i to
Jung i Freud. Makar i potajno, ispod pulta.

Prije nego to navedem primjedbe upuene Nikici Mihaljeviu, moram itaoca podsjetiti na vrlo vanu okolnost. Iako Mihaljevi ne iznosi konkretan primjer, opservacija o diskriminaciji/unitavanju tzv. srpskih i irilinih knjiga
nije nikako bila izmiljena ili ishitrena. Koliko je ienja biblioteka od irilinih izdanja bilo diljem Hrvatske, to zbog gotovo zavjere utnje vjerojatno
neemo nikad doznati. A da se pak ideoloki knjini inventar odstranjuje, kao
neto to bez dileme pripada na smetlite, ve je bilo postalo javnom injenicom,
to se moe isitati i iz ranije navedenog lanka Jasmine Kuzmanovi.
Uglavnom, Mihaljeviev tekst nije doekan utnjom.164 A u svim tekstovima
koji napadaju Mihaljevieve ocjene o diskriminaciji/unitavanju knjiga, posebno
irilinih/srpskih, izriito se negira da je takvoga ienja biblioteka bilo.
Denis Derk o tome kae:
No, sasvim sigurno ne moemo zaboraviti na injenicu netone tvrdnje, isporuene
slovenskim itateljima, kako su iz knjinica istili sve to je srpsko i irilino, a iz knjiga
radili rezance ... No, ne moe Mihaljevi tvrditi kako se danas u zagrebakim knjinicama
ne mogu posuditi knjige, primjerice, Vuka Drakovia (poruke iz Molitve i Noa mnogi
su Hrvati i Muslimani osjetili na vlastitu vratu), ili pak Dobrice osia, jer to jednostavno
nije istina.

Skreem panju itaocu da je samo tri mjeseca kasnije Denis Derk i sam
objavio tekst o primjeru ienja biblioteke i da je zbog toga bio izvrgnut jednoj kritici ali o tom e primjeru neto kasnije biti rijei.
Darko Brdari takoer negira ocjenu ili tvrdnju o ienju knjinica:
Nikad potvrene izjave o ienju hrvatskih knjinica Mihaljevi pokuava prikazati
kao stvarnu praksu i ovinizam na djelu; kao dokaz navest e da je u Ljubljani kupio neke
knjige na irilici.
164
Navodim ova kritika reagiranja redom objavljivanja: 1) Denis Derk, Hrvatska pisana mrnjom. to
itaocima Knjievnih stranica Ljubljanskog Dela isporuuje Nikica Mihaljevi, Veernji list, 26.
1. 1993.; 2) Darko Brdari, Tatarski biftek od sirove mrnje, Vjesnik, 30. 1. 1993.; 3) Branimir Donat,
Informatorova lana dostava. Pljuvanje po Hrvatskoj, Veernji list, 7. 2. 1993.; 4) Tomislav Sabljak,
Moj prijatelj terorist. Tragom jednog pamfleta, Vjesnik, 6. 3. 1993.

163

Knjiga 42.indd 163

2.7.2012. 17:27:18

B. Donat, pak, tvrdi: U iskonskoj mrnji prema Hrvatskoj, N. M. neprestano konfabulira pa tako pria o tome kako su i sve knjige na irilici zavrile u
tvornici papira.
Konano, T. Sabljak se na tezu o ienju knjinica najopirnije osvre:
Od nepreglednog mnotva insinuacija, izdvojit u samo jedan sluaj. Mihaljevi tvrdi,
kako Hrvati u hrvatskim knjinicama unitavaju srpske iriline knjige i kako od njih prave rezance. Podsjetio bih urednika Dela na jedan dogaaj od prije pet-est godina. Jedno popodne
navratio sam u zagrebaki antikvarijat Matice hrvatske i naiao na nekoliko paketa knjiga,
mahom srpskih i irilinih. Knjige su dopremljene iz Ljubljane, takorei s otpada. I antikvar
Marijan sa Zrinjevca takoer je otiao u Ljubljanu i spaavao srpske knjige. Budui da sam
pasionirani bibliofil, kupio sam dvadesetak, moda ne ba vrijednih, ali zanimljiivih knjiica tiskanih na irilici u Beogradu, Parainu, Sremskoj Mitrovici, Somboru, ali i na latinici u
Osijeku i Splitu. Bile su to mahom teoloke knjige i sve su imale ig Dr. biblioteke v Ljubljani.
Oito da su u Ljubljani istili svoj fond i odlagali one knjige kojih su imali vie primjeraka, i tada nikome nije palo na pamet da Dr. biblioteku u Ljubljani optui za kulturni
genocid. Svatko pametan zna da se s vremena na vrijeme isti knjini fond, pa i vlastite biblioteke. U Hrvatskoj nitko nije unitio niti jedan jedini primjerak srpske knjige, no mnogo
je bezvrijednih srpskih knjiga otilo u depo. Zna se da su nabavu u narodnim knjinicama u
najvie sluajeva vodili opredjeljeni Jugoslaveni ili djeca vojnih osoba, ili Srba. I na odjelima za odrasle i na odjelima za djecu, gomilalo se iz godine u godinu stotine bezvrijednih
srpskih naslova, ak i knjiga s protuhrvatskim sadrajem. U nekim zagrebakim knjinicama
podvale stare garde ile su tako daleko, da su se u vrijeme najeih napada na Hrvatsku,
na policama mogle vidjeti knjige velikosrpskih ideologa Terzia, Bulajia, uretia ili knjiga
Slobodana Miloevia. Zato tvrdnje o unitavanju srpskih knjiga neosnovana su podvala i dio
strategije obmanjivanja javnosti o tobonjoj i kulturnoj ugroenosti urbanih Srba.

Podvukao sam u Sabljakovom tekstu samo neke tvrdnje koje su, ovako izreene, zaista obmanjivanje javnosti. Nevjerojatno je da se nitko od bibliotekara
pojedinano, a ni HKD, nije oglasio u povodu apodiktikih Sabljakovih tvrdnji/
optubi!165
Potrebna je ovdje jedna opaska: Derk i Donat su vrlo otro reagirali na
165
Evo najprije benigne, ali u svojoj biti poluistinite formulacije kojom se opravdava ienje knjinica:
svatko pametan zna... da se s vremena na vrijeme isti knjini fond. Ali treba takoer rei i ovo: svatko pametan zna da je ienje knjinog fonda podlono nekim kriterijima i dakako da e se svatko pametan
zapitati da li su se ti kriteriji potovali? Da u Hrvatskoj nitko nije unitio ni jedan jedini primjerak srpske
knjige ordinarna je neistina! A zato je to i gdje konkretno mnogo bezvrijednih naslova srpskih knjiga otilo u depo? I tko je, po kom kriteriju odredio bezvrijednost naslova? I zato ba samo srpskih knjiga? Je
li bilo i drugih bezvrijednih naslova? Zato ne navede konkretne brojke i konkretna imena o nabavljaima
literature u narodnim knjinicama: opredjeljenih Jugoslavena, djece vojnih osoba, Srba? I zato su ba
oni i nitko drugi, opaka i tetoinska sorta? I da navede barem neke od stotina bezvrijednih nabavljenih
naslova (moda se za ovu formulaciju i dogovorio s Ankom Kati Crnkovi, koja je izjavila da ionako
imamo previe srpskih knjiga) Koji su to knjiniari u Zagrebu stara garda i koliko ih je? Pitanja dakako
moe biti i vie. Nesporno je, meutim, da se Tomislav Sabljak navedenim formulacijama predstavio kao
krajnje neodgovoran ovjek, jer umjesto ijednog konkretnog dokaza paualno optuuje Jugoslavene, djecu
vojnih osoba, Srbe. U emu je ovakvo prozivanje razliito od prozivanja uvenog zloudnog Slobodnog
tjednika s poetka 1990-ih i ovinistike histerije s poetka 1990-ih, koju su osobito ustrajno podsticali
Franjo Tuman i ime odan (Bog neka im dui oprosti) i brojni, brojni njihovi adlatusi?!

164

Knjiga 42.indd 164

2.7.2012. 17:27:18

Mihaljevievu tvrdnju, ali su se nali u proturjenoj situaciji kad su se suoili s


ekstremnim zastupnicima ienja knjinica. Derk je u povodu svoga prikaza
unitavanja knjiga u Podravskoj Slatini i sam doivio kritiku Zvonimira Polia,
profesora iz Velike Gorice: Pitanje je samo da li g. Derk ali to su, mogue,
djela uvenoga Balzaca zavrila na smetlitu u Slatini, ili mu je ao to se radi o
knjigama pisanim na irilici!?, kao to bi se dalo zakljuiti iz samoga teksta.
Koje li drskosti i nakon agresije i svih strahota i razaranja koja Hrvatska jo uvijek trpi u ovom domovinskom ratu od strane onih koji piu irilicom (nigdje
nije rekao da su te knjige pisane na srpskom jeziku, ve oito jo dri da se
radi o jednom jeziku srpskohrvatskom, a knjige, eto, napisane irilicom, a
ne latinicom!). Dapae, taj gospodin tvrdi: ...Mora nam biti jasno da Matica
danas u Hrvatskoj nema ulogu kakvu je imala 1971. godine. Danas imamo hrvatsku dravu, a hrvatski narod slobodu. Stoga zakljuuje da je mjesto djelovanja
Matice u Slatini da osniva KUD-ove i pjevaki zbor...(!), a ne da se petlja u politiku glede jezika i ienja hrvatskog jezika od srbizama, na to oito aludira. U
nastavku svojega reagiranja Zvonimir Poli zatim razvija svoje ocjene o sporosti,
neaktivnosti i oklijevanju hrvatskih jezikoslovaca u poslu ienja hrvatskoga
jezika od srbizama, napadajui shvaanje da se jezik prepusti jezikoslovcima, a
ne i politiarima: Jezikoslovcima DA, ali ne onim istim koje smo naslijedili iz
propalog reima! Na kraju krajeva, ako je u hrvatski jezik neto bilo ubaeno silom, to se silom mora i izbaciti. A kada se steknu neka bolja, normalnija vremena,
onda neka jezikoslovci rade svoj posao bez mijeanja politike. (Veernji list,
14. 4. 1993., s naslovom: I Balzac na smetlitu (2) Zateeni jezikoslovci).
Derk mu je u istom broju Veernjeg lista vrlo kratko odgovorio:
Profesor Zvonimir Poli iz Velike Gorice u svom me opsenom reagiranju na moj
tekst Balzac na smetlitu?, objavljen 3. travnja u subotnjem broju Veernjeg lista, zove
vrlim Hrvatom. Hvala mu, ali pretjeruje. Na pitanje ali li izvjesni gospodin Derk to su,
mogue, djela uvenog Balzaca zavrila na smetlitu u Slatini, odgovor je potvrdan. ali!
Bez obzira na to jesu li te knjige na latinici, irilici ili glagoljici, hrvatskom, srpskom ili nekom drugom jeziku. Knjigama nije mjesto na smetlitu. I u to, valjda, ne moram uvjeravati
velikogorikog profesora. Ili ipak? (Veernji list 14. 4. 1993.: Balzac na smetlitu.
Novinar profesoru)

Napominjem da je taj odgovor ostao nezapaen u raspravama voenim i


sljedeih nekoliko godina, ali Denisu Derku treba odati priznanje za tako jasan i
primjeren odgovor na Polievu iskljuivost.
Ostavimo li po strani Polieve napomene o jezinom istunstvu i o ienju
jezika, on ekstremno i neprihvatljivo zahtjeva da strukturu knjinih fondova
odreuje jezik neke sredine. istiti knjinice od knjiga, samo zato to su na
drugom jeziku ili drugom pismu uz zazivanje politike da se time bavi ne slii
li to na nacistiko spaljivanje knjiga kao uvertire duhovnoj obnovi i prizivanje

165

Knjiga 42.indd 165

2.7.2012. 17:27:19

domaeg Goebbelsa?!
Premda je Branimir Donat kategoriki, kao netonu doveo u pitanje
Mihaljevievu opasku o diskriminaciji iriline i openito tzv. srpske knjige,
nije se ustruavao gotovo deset godina kasnije jasno poruiti: Isto tako su se
poetkom devedesetih bacale iriline knjige u Hrvatskoj, to govori da je taj,
rekao bih, sindrom mrnje prema knjizi kod nas gotovo genetskoga karaktera.
Je li B. Donat ve 1993. znao za bacanje irilinih knjiga u Hrvatskoj pa je
tada tu injenicu preutio iz nekih, njemu poznatih razloga ili je to tek naknadno
saznao to za nae razmatranje nije odluno. Vana je sama konstatacija. Kao i
Denisu Derku, treba i Branimiru Donatu odati priznanje to je potvrdio ono to
je i bila istina, dugo i uporno zatakavana i prikrivana istina.
***
U svojim osvrtima na neobuzdane verbalne provale nacional-ovinizma, u lancima, intervjuima i pismima upuenim odgovornim javnim institucijama, dr
Svetozar Livada166 je u nekoliko navrata upozoravao na razmjere i iracionalnost
destrukcije s kojom se drutvo suoava. Upravo je Livada prvi upozorio javnost
i na unitavanje golemog broja svezaka Enciklopedije Jugoslavije 1995. godine. U lanku Kulminiranje zloina kao stila ivota osvete (Zapis o post-olujnim dogaanjima) za postupke s knjigama kae:
Najtee ipak pada dokrajivanje razaranja institucija. Od 40 biblioteka (narodne,
opinske, kolske, privatne) ije sam fondove ranije poznavao nijedna nije ostala cijela.
Nerijetko su prostorije i namjetaj demolirani. Tragino je gledati eksperimente napucanih
hrpa knjiga da se utvrdi kroz koju debljinu metak prolazi. Daniiev prijevod Biblije dobio
je cijeli rafal. Srbi su devastirali neke fondove u Obrovcu i Drniu, a Hrvati u preostalim
djelovima Krajine. Nije ostala ni jedna mjesna lokalna muzealna zbirka. One su razorene ili
opljakane, iz njih su odneseni rijetki znameni, biljezi i ostaci fakata i artefakata da je ivot tu
postojao od davnine. Muzealni spomenici na temu NOB-a u potpunosti su posvuda uniteni.
Nerijetko i svi spomenici rtvama faizma. Od stotinjak pravoslavnih crkvenih objekata koji
su graevinski sauvani, nijedan nije poteen sustavne pljake. Kako i ne bi, kad primus
Bibliju citira: Oko za oko, zub za zub. Sada su ti objekti bez vjernika, svetenika, crkvenih
odbora ili za crkve nadlenih kustosa. Mnogi od ovih objekata spadaju u rijetke spomenike
ovoga naeg socijalnog prostora, neki spadaju u meunarodnu batinu tzv. nulte kategorije... Nisu poteeni ni manastiri gdje se uva najvee crkveno i svjetovno blago. Sve je
izloeno pljaki i propadanju.

Htio bih naglasiti da su Livadina upozorenja ostala bez odjeka, bez ikakve
slubene ili neke manje slubene reakcije, bez ijednog osvrta, bez podrke ili
pak osporavanja.
Ti su njegovi napisi izili kao knjiga: Svetozar Livada, Etniko ienje zloin stoljea, Prosvjeta,
Zagreb, 1997 (I. izdanje) i 2000 ( II. dopunjeno izdanje). Navedna zapaanja italac e nai na str. 24 i 36 I.
izdanja.
166

166

Knjiga 42.indd 166

2.7.2012. 17:27:19

***
Prije prikaza opirnijih tekstova o fenomenu unitavanja knjiga, saeto u upozoriti na jo neka zapaanja, ocjene i tvrdnje koje su, kao signale o problemu,
nadleni dravni i struni organi ipak mogli uoiti.
Poetkom 2003. u intervjuu za beogradski Blic (elim izlobu u
Beogradu, no to ne ovisi o meni), Edo Murti se sjea 1990-ih:
Sjeam se da su 90-ih godina kontejneri u mnogim hrvatskim gradovima bili puni knjiga bacana su djela Pukina, Tolstoja, Dostojevskog, Turgenjeva i drugih velikih pisaca, ne
samo ruskih, samo zato to su bila na irilici, ili je izdava bio iz Novog Sada ili Beograda,
ili oni koji su ih bacali nisu znali gdje bi ih svrstali i mogu li zbog njih imati problema. U to
sam vrijeme za sebe prikupio na desetke vrijednih knjiga baenih u smee. (...) Osim onih
koji su to radili iz primitivizma, ili onih koji su istili gradske, mjesne i kolske biblioteke po direktivama vlasti, ili su u Leksikografskom zavodu ak reciklirali Enciklopediju
Jugoslavije, bilo je i starijih ljudi koji su to radili jer im je duboko u svijesti ostao strah od
ustatva i nacizma. Bojali su se da im netko u kui ne vidi takve knjige. Radi se o strahu od
neega to misli da bi ti se moglo dogoditi.167

Da ni fenomen kontejnera punih knjiga, ni strah nisu pali s neba, pokazuje i Murtieva opaska o Tumanovim stavovima kako mu ih je on sam iznio.
Rije je dakle o smiljenoj politici koja je vodila unitavanju svega to se kosilo
s Tumanovom ludou, stravinim cinizmom i beutnou, pa tako i unitavanju knjiga i spomenika.
I knjievnik, uz to i vodei ovjek izdavake kue Durieux, Nenad Popovi,
uz opis svog iskustva s djelotvornim ulinim ovinizmom koji se tada mogao
noem sjei, kolika mu je gustoa bila, jasno govori o psihozi i praksi odstranjivanja nepodobne literature:
Uvoenje PDV-a pada u vrijeme kada je ministar financija Borislav kegro govorio
da e se od poreznih novaca tampati podobne knjige i da e se time nadomjestiti one koje
nam vie ne trebaju, da e se, dakle, istiti biblioteke i zamjenjivati knjige jedne za druge.
Mi znamo koje su to jedne, a koje su te druge. I o tome se ne bi smjelo govoriti samo ovako
usput. To je razdoblje kada su knjinice izbacivale knjige na ekavici, prijevode na srpski, to je
Razgovor je vodila Mira Babi, a objavljen je 9. 2. 2003. Intervju je zatim preuzet i objavljen u mjeseniku
Identitet, broj 61, februar 2003., str. 811. Citiram prema tekstu objavljenom u Identitetu. Na pitanje o
antiratnom ciklusu linoreza i crtea koje je radio 1993. i 1994. godine Murti je odgovorio: Taj je ciklus
u stvari nastavak crtea i litografija za Goranovu Jamu (iz 1944. godine). Bilo mi je strano, muilo me to
to sam od Tumana uo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Doao je u moj atelijer, mislei valjda
da e od mene napraviti svog Augustinia, i oduevljeno poeo priati o tome da hrvatski narod krvlju mora
dobiti svoju dravu, da emo mi (on s HDZ-om) napraviti ono to Paveli nije uspio napraviti 1941. godine,
da e 50 posto Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50 posto ili postati Hrvati ili nestati! Rekao sam
mu da je lud, da se mora lijeiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da ponem
raditi ciklus Viva la muerte, kao odgovor Tumanu na njegov stravini cinizam i beutnost, bio je jedan
njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uruio odlikovanja
uz rijei da trebaju biti sretne i presretne to su im sinovi i muevi poginuli za Hrvatsku!
167

167

Knjiga 42.indd 167

2.7.2012. 17:27:19

vrijeme doslovnog bacanja tih knjiga na smee, ali i ironini trenutak kada knjinica srpskog
kulturnog drutva Prosvjeta u Zagrebu postaje praktino jedina knjinica u Zagrebu gdje
ovjek moe nai sve vane knjige, bez obzira na jezik, vjeru, rasnu ili nacionalnu pripadnost
pisca ili prevodioca. Uostalom time se bavio Igor Lasi i pronaao najudesnije stvari, od bacanja do spaljivanja knjiga. A Prosvjeta ih je pokuavala spasiti. Doba PDV-a je doba kada je
u Globusu izala slika na kojoj se vidi da Borislav kegro u autu uz mjenja u konatoj futroli
ima montiran teki revolver. No kegro je bio samo podmetnut, njegove fiskalne mjere
sakrivale su kao bezlino sredstvo facijalnu operaciju kojoj je bila podvrgnuta Hrvatska. Tada
treti ovinistika galama sina Vlatka Pavletia, koji zavrava kao direktor Kulturno informativnog centra u Preradovievoj 5, koji je hrvatski mladoturin zagrebake urbane kulture.
Nemojte oekivati da ja primjerice njegove ili kegrine izjave pamtim, jer ih u stvari doivljavam vrlo traumatino i rado ih zaboravljam, kao i sva ostala runa sjeanja. A prije toga
dao je i opasku koja pokazuje tu atmosferu u kojoj knjiga nije bila na naroitoj cjeni: Ono
to se u Hrvatskoj potpuno izgubilo 90-ih godina jest svijest da je knjiga jedna od temeljnih
tekovina civilizacije u kojoj ivimo, posljednjih petsto godina, a i vie, pa i dulje...168

Jo je jedan kompetentan poslenik s knjigom, Zlatko Crnkovi, upozorio javnost na odstranjivanje iriline literature. U razgovoru s novinarom Tonijem
Gabriem, Crnkovi je govorei o promjenjenim politikim prilikama koje su
utjecale na izdavatvo rekao:
Vidjeti njegov intervju: Vano je ne zvati se Ljubomir, Zarez, 3. 2. 2000. Razgovor vodila novinarka
Duanka Profeta. U tom je intervjuu Nenad Popovi iznio mnotvo zapaanja koja na svoj nain potvruju
ocjene i razmiljanja o stvorenoj situaciji u tzv. postjugoslavenskim drutvima, to ih je iznijela Dubravka
Ugrei u knjizi Kultura lai. Antipolitiki eseji (BastardArkzin, Zagreb, 1996.), a koje su od reimskih
jurinika-jurinica bile bezobzirno, rekao bih ak brutalno, prvenstveno ad hominem komentirane.
Htio bih, meutim, ovdje upozoriti i na jedno pismo koje kritizira, tj. dopunjuje i proiruje ocjenu Nenada
Popovia. Neven Lonari mu je u svom kratkom tekstu Mogu se stidjeti mnogi. Uz razgovor Duanke
Profete s Nenadom Popoviem (Zarez, br. 22, 3. sijenja 2000.) naveo: U Zarezu od 3.sijenja 2000. godine
objavljen je razgovor D. Profeta s Nenadom Popoviem (Vano je zvati se Ljubomir) iz kojeg razabiremo da
gospodin Popovi nije posve upuen u dogaaje o kojima govori, pa vas i vae itatelje elim upoznati sa
sljedeim: novinar Igor Lasi pisao je u Tjedniku o unitavanju knjiga , ali je te postupke problematizirao,
otro kritizirao i osudio filozof Milan Kangrga. Vodio je i polemiku s akademikom D. Brozoviem, jer je i
Leksikografski zavod sudjelovao u toj prljavoj raboti i u rezalitu unitavao brojne primjerke enciklopedije.
Zbog tih kritika optuen je profesor Kangrga i Feral Tribune koji je kritike objavio. Opinski sud u Zagrebu,
sudac Zoran Kaleb, osudio je Kangrgu. Na upanijskom sudu, kome se Kangrga alio, nije ponitena sramna
presuda, ve je spor vraen na ponovnu raspravu Opinskom sudu. Iako je nepobitno dokazano da je profesor
Kangrga iznosio istinu, sudi mu se ve dvije godine za klevetu i navlai ga se i razvlai po sudovima kao
kriminalca. I tko zna do kada?
Ni va tjednik, kao niti bilo koji knjievnik, izdava, kulturni radnik, umjetnik, novinar, nije javno stao u
obranu M. Kangrge, to vama i njima ne slui na ast. Zbog te hrvatske utnje (koja, meutim, u sluaju
Makovia nije bila na djelu) mogu se stidjeti mnogi, a ne slui na ast ni gospodinu Popoviu da o tome nita
ne zna. Ili moda zna, ali preuuje iz samo njemu znanih razloga. Jer, veli da je o unitavanju i spaljivanju
knjiga pisao, eto, samo I. Lasi. (Zarez II/26 2. 3. 2000.)
Nezadovoljstvo i ogorenje Nevena Lonaria moe se razumjeti i opravdati, ima li se na umu cjelina dogaanja u vezi s unitavanjem knjine grae, ukljuiv u to i napomenu o famoznoj hrvatskoj utnji, ali kako
sam ja razumio tekst N. Popovia, on nigdje nije rekao da je samo I. Lasi pisao o unitavanju knjiga. Zatim
treba rei i da je o sudskom procesu Milanu Kangrgi pisalo vie ljudi i u vie navrata, ali svakako je tona
primjedba o manjkavoj i nedostatnoj javnoj angairanosti intelektualne javnosti, o emu je u nekoliko
navrata govorio i Milan Kangrga.
168

168

Knjiga 42.indd 168

2.7.2012. 17:27:19

Jedna od glavnih mana dananje Hrvatske, njezina drutva i vlasti, jest netolerancija. Ta
netolerancija u nekim je momentima poprimala monstruozne razmjere, uope se ne tolerira
drugaije miljenje. Dovoljno je spomenuti pitanje jezika; pod firmom brige za duhovno dobro
graana, knjige na irilici izbacuju se iz knjinica. To podsjea na spaljivanje knjiga. Spomenut
u miljenje saborskog zastupnika Pankretia; on kae da nikad nije uio irilicu, jer se kolovao za vrijeme NDH, pa je zato, navodno, u prednosti pred drugim ljudima koji su je uili.
Pankreti je takvim simpatinim stavom moda pridobio podrku odreenog kruga buduih
biraa, ali moglo bi mu se odgovoriti narodnom poslovicom, kao to sam mu i odgovorio:
ega se pametan stidi, time se budala ponosi. (...) Proskribiranje irilice je nekulturan in i
govori o nepoznavanju povijesti hrvatske kulture. Konano, bosanica je oblik irilice, a njome
se hrvatski narod u Bosni stoljeima sluio. Tolika zadrstost i netolerancija neshvatljive su mi.
Sve to na bilo koji nain podsjea na Srbiju, srpski jezik ili kulturu izbaeno je iz javne sfere.
Srpskih pisaca vie nema u kolskoj lektiri, a i slovenskih ima daleko manje nego prije. Srpsku
knjievnost moemo itati bez prevoenja, a to je velika prednost. Srpska knjievnost nije beznaajna, vrijedi proitati Miloa Crnjanskog, Danila Kia, pa ak i one pisce koji su obiljeeni
kao velikosrbi. Kao prevodilac najbolje znam koliko se gubi kod itanja u prijevodu. Odricati
se takve prednosti samo zbog trenutanih politikih neprilika smijeno je i glupo (Lomaa
za irilicu, Feral Tribune, 10. 4. 1995.).

Nadalje, pretpostavljam da makar bibliotekarskoj profesiji nije promakao


tekst knjievnika ede Price Plitvikog, objavljen u knjizi: Biljenice namjernog
sjeanja II (Konzor, ZagrebPrometej, Zagreb, 2001., str. 4650). U njemu on
opisuje kako se povampirene strasti opet valjaju naim prostorima.169 Opisuje svoj
posjet koli u rodnom Likom Petrovom selu gdje je razgovarao s uiteljicom:
Kako je zapravo sad ovdje, u koli posebno?
Kako?, zapoela je s malom stankom i nedoumicom, ...Do juer takorei bili su jato
anela. Promatram ih uvijek sa strane kad dolaze: do juer sama radost i srdanost, amor i
uzvici, sad: podvojeni, u malim grupama, utljivi, ne dodirujui se. Tako i odlaze kui. Kao da
su preko noi prestali biti djeca. U koli su mirni, paljivi, svatko radi svoje, im zazvoni za
odmor, istravaju van i svaka ptica svome jatu leti... Boe moj! Htjela je jo toga rei. Samo
je uzdahnula i zaustavila vlastite rijei. Kao da se uplaila neke nizbrdice u razmiljanju.
Bivaju sve vie odrasli. Slike iz doma i oponaanje roditelja... Pretpostavljam? Ne
znam to bih drugo rekao, a kao da je oekivala neke rijei, kao razjanjenje neeg nejasnog
U zbirci zapisa Biljenice namjernog sjeanja I (Konzor, Zagreb, 1996.) edo Prica Plitviki biljei
narastajui duh iskljuivosti: Mi istinski i duboko ve ivimo doba povratne tjeskobe, sanjamo geta i logore,
vodimo male vjerske i nacionalovinistike ratove, i ne vie samo u snovima. Na nogometnim stadionima,
tim nacionalnim simbolima ovinistikog ludila, srpska i hrvatska mlade, jo golobradci zapravo, noevima
i pitoljima oitava svoj odnos naspram bratstvu (str. 202). I pritom citira osvrt dr Muradifa Kulenovia
(psihijatra i psihoanalitiara) na aktualna dogaanja u tjedniku Danas, iz kojega vrijedi citirati: U ovim
danima jugoslavenskih promjena, ispunjenima meu ostalim besmislenim, a negdje, to je najgore, i krajnje
neodgovornim izjavama o lijepom ivotu u carstvu nacionalnih iskljuivosti, prisjeam se naih brojnih hegemona duha, ali i onih koji su podlegli euforinoj brzini ponuda i udruili svoju budunost s obeanjima voa
(str. 207). Imajui na umu cjelinu, opservacija . Price Plitvikog njegov opis unitavanja knjige, koja je
svjedoanstvo o vjerskim i nacionalovinistikim ratovima i o rtvama tih ratova, postaje simbolom klime
koja je podsticala i vodila unitavanju knjige u Hrvatskoj 1990-ih: bila je to klima iskljuivosti... edo Prica
Plitviki umro je nenadano krajem 2009. godine i tako se pridruio svom prijatelju Vladi Gotovcu, kojemu je
veliki dio tekstova u ovoj knjizi posvetio (uputio) jo za ivota.
169

169

Knjiga 42.indd 169

2.7.2012. 17:27:19

i to je teko razjasniti u vremenima opih poremeaja, podmuklih pokreta, iracionalnih prepada to ih pokreu zapretane sile barbarskih nagona. Bolje je zaustaviti i vlastite rijei pred
tolikim nizbrdicama koje vode nad ponore, nad pustoi bezumlja. Podjele po vjeri, hou
rei: po naciji? Ipak pitam, jer se i utnja ini toliko neprirodnom. Da... Ali, donedavno
jedva ponegdje koja crkvica, i kakva je tu vjera... Ali, po njoj se dijele, ute; tako mali, a
knjige spaljuju... Ne mogu ni misliti o svemu.
Oprostite, kaete: knjige spaljuju?, pitam zateen i zbunjen do kraja. Moda je eljela
neto drugo rei.
Knjiga Da se ne ponovi, koju sam vam poklonila i koju drite u ruci. Ona je..., zastala je. Gledala me pogledom koji se udio mom uenju.
Ona je, to... Spaljena? Pitam bez okolianja.
Da... djeca su otkupila sve primjerke koje je kola dobila, odnijela iza kole i spalila na
lomai... Sluajno sam nekoliko primjeraka sauvala, i drago mi je da sam vam jedan primjerak poklonila. I vi ste sve to proli o emu knjiga govori, niste li?
Da. Jesam... Ali koja djeca su to uinila, i zbog ega? Opet pitam to ne bi trebalo pitati,
i zapravo je sve to mui i vrijea, jer se radi o nastavniku, odgojitelju, i kada na taj nain spominje djecu, ona se i sama zacijelo osjea i krivom i odgovornom. Razmiljam u sebi: spada
ve meu one povrijeene i savjeu optereene, koji u svaki as ponavljaju pitanje: zar je bilo
uzalud i promaeno sve ono to smo radili i inili i za to smo mislili da je imalo smisla posvetiti ivot za uzlet tih malih anela, koji odjednom gube krila i boju zlata, pale lomae, i sve biva
crno pa i njihova izigrana nedunost. Bivaju slika i rtva svog roditeljskog i praroditeljskog
grrijeha, drutvenog zla, politikog bezumlja. Umjesto da su negdje na vrhovima ovog malokapelskog ili pljeevikog gorja, u visinama s jastrebovima koji uvijek krue u plavetnilu gladi
i ljepote; ili da su rasprostrli svoje proljetne igre na mladom zelenilu petrovoselskih panjaka
i koanica oni posluno slue idejama prolou optereenima, pale lomae, iskazuju mrnje, ne znajui, dakako, da e i sami jednog dana snositi posljedice roene u ovim lomaama.

Turoban i pouan zapis ede Price Plitvikog pisan je 1991. godine. A o


kontinuitetu diskriminacije/unitavanja nepoudnih knjiga svjedoi i tekst
Irene Kusture pisan cijelo desetljee kasnije: Nepoudne knjige u hrvatskim
knjinicama. Izlaze li Pirgo i opi iz podrumskog mraka? (Veernji list,
10. 6. 2002., str. 17).
Norveanka koja u Oslu studira hrvatski i srpski jezik pomo pri nabavi literature
uvijek je traila od svojih zagrebakih prijatelja. Oni su bez problema nabavljali sve to je
trebalo, ali samo do dana kada je njihova prijateljica iz Norveke zamolila da joj pronau
neka djela srpskih autora.
Obili smo itav grad, zavirili u sve knjiare, ali nigdje nismo pronali ono to joj je
trebalo. Otili smo na kraju naem prijatelju u knjinicu i zamolili ga da nam pomogne.
Dobro, nabavit u vam to. Takve knjige nismo bacili niti spalili, ali spremili smo ih duboko
u podrum. Dat u vam ih, ali nikome nemojte rei gdje ste ih nali, odgovorio nam je.

Nisu, dakako, samo Murti, Popovi, Crnkovi i Prica uoili masovni egzodus nepoeljnih knjiga. Svibnja 1998. sam od jednog dugogodinjeg, iskusnog
bibliotekara dobio tekst: ienje grae iz knjinica. Narodne knjinice170 iz
Kao i u nekoliko drugih sluajeva, i ovaj je bibliotekar od mene zatraio strogu diskreciju to se tie njegova imena i radnog mjesta, dakako. Svoja zapaanja i ocjene napisao je na moju molbu i poslao mi tekst s
punim povjerenjem, imajui vjerojatno na umu nau viegodinju blisku suradnju. U toj suradnji pouio me
170

170

Knjiga 42.indd 170

2.7.2012. 17:27:20

kojega navodim nekoliko opaski.:


Potreba za takvom (posebnom opaska L. A.) knjinicom za Srbe u Hrvatskoj se realno i nije pokazivala do promjena u Hrvatskoj, jer se u knjinicama nije ni osjeala razlika u
pristupu i izgradnji fondova. Na zadovoljavajui nain su bila zastupljena djela i hrvatskih i
srpskih pisaca na izvornom pismu i jeziku. Srbi u Hrvatskoj su u narodnim knjinicama tako
mogli zadovoljavati svoje kulturne potrebe i potrebe za znanjem i na svom jeziku i pismu.
Situacija se dramatino promijenila u proteklih 78 godina i u narodnim knjinicama
u Hrvatskoj je ve teko na zadovoljavajui nain udovoljiti potrebama pripadnika srpske
zajednice. Takva situacija je posljedica ratnih dogaanja i nesnoljivosti koja je, protivno
oekivanjima, naalost zahvatila i narodne knjinice. Ni strunoj javnosti, ni nadlenim u
Hrvatskoj nisu u dovoljnoj mjeri poznate injenice da je u mnogim knjinicama u Hrvatskoj
teko pronai knjige na irilici a rijetke su i knjige srpskih pisaca pisane latinicom. Veina takvih knjiga je u izluivanju pod motom ideoloke i neaktualne grae naprosto nestala. Knjige
su zauujue revno neki bibliotekari i mnogi nepozvani naprosto bacali u smee, kao da su
se natjecali tko e bre i vie. Treba priznati da je tu bilo i nesnalaenja i straha, no ostaje
injenica da su fondovi knjinica to se takvih knjiga tie opustoeni. Mnogi su biblioteni
radnici bili izloeni i pritiscima kojima su i podlegli. Pri tome nisu potivali pravila struke i
zakonske propise iz oblasti bibliotekarstva. Mnogima je jedini kriterij bio etnika pripadnost
autora. Nepravedno bi bilo rei da su svi bibliotekari postupali neprofesionalno, no peat
dogaanjima su dali oni koji nisu bili na razini profesionalnosti.

Na ovaj tekst u se jo vratiti, ali je ovdje vano spomenuti da navedena


ocjena dolazi od promatraa iznutra, a ona u cjelini potvruje i vienja promatraa izvana. U svom tekstu ovaj bibliotekar navodi i jedno vano zapaanje.
Splitska Gradska knjinica je bacila tisue knjiga koje su bile sloene u holu
nekoliko mjeseci jer ih nije bilo jednostavno odjednom odvesti, a graani su
zavirivali u kutije tako sloenih knjiga i udili se. Dodajem da me je jedan mlai
ovjek iz Blata na Koruli, vjerojatno znajui da pratim problem unitavanja
knjiga, nazvao i informirao da je iz tog golemog kupa, kad je u Splitu bio zbog
poslova, uzeo 28 knjiga, toliko ih je tom prilikom mogao ponijeti, pa mi je ponudio i popis sa signaturama i inventarskim brojem. Sve su bile odlino uuvane,
a sve su bile iz podruja tzv. ideoloke literature. Skreem panju itaocu da
je ovaj splitski kup knjiga registrirao i Feral Tribune, navodei pritom da je
kup knjiga iznosio oko 9 metara kubinih, a citirani bibliotekar navodi da je bilo
oko 15 metara kubinih knjiga.
***
Pozabavimo se sad malo tretmanom dvaju djejih pisaca. Jedne, po nizu svojih djela omiljene knjievnice, roene Zagrepanke Anelke Marti i jednoga
je mnogoemu to se tie bibliotekarskog zanata, jer ja nisam bio (nisam to ni danas) profesionalni bibliotekar, ma koliko da sam se bibliotekarstvom aktivno bavio. Koristim ovu priliku da mu ponovno zahvalim na
povjerenju i pomoi.

171

Knjiga 42.indd 171

2.7.2012. 17:27:20

knjievnika, nadasve popularnog i cijenjenog diljem cijele Jugoslavije, Krajinika


Branka opia. Normalnom ovjeku nikako nije shvatljivo kojim su se kriterijima vodili oni koji su to dvoje pisaca ili odreena njihova djela, diskriminirali i
smatrali ih nepodobnim. Da na neki nain prejudiciram odgovor, postavio bih
pitanje: nije li to moda zato to su oba pisca svoju ljudsku i humanu inspiraciju i
poticaj nalazili u sutinskom, bitnom etosu kojim su se nadahnjivale desetine tisua uesnika NOB-a. Ustaluka je u Hrvatskoj 1990- bilo na pretek, bio je to nakaradno retrogradni, ovinistiki homogenizirajui element za unitavanje svega to
je njihovom pogledu na svijet i njihovoj politikoj praksi bilo suprotno! A ve
smo imali prilike vidjeti s kojom bezobzirnou i brutalnou je, s te platforme,
Nedjeljko Mihanovi, u svojstvu zamjenika ministrice prosvjete, napao lik i
djelo estitog Vojina Jelia, pa je to vjerojatno inspiriralo i diskriminaciju drugih
pisaca koji su se nekome mogli uiniti nepodobnim.
Najprije o Anelki Marti. U 2003. godini biljeimo dva, a u 2004. godini
jedan napis o njoj. Sva tri su intervjui, vjerojatno nastali u povodu njenog 79.
roendana.171 Do tih intervjua bio je apsolutni muk o njoj i njenom djelu cijelo
desetljee. A onda je opet trebalo proi sedam godina da bi se ponovno ulo za
nju, kad je povodom njenog 86. roendana Paula Arbutina objavila Intervju s
Anelkom Marti: Pirga su zabranili isti oni koji su ga hvalili (Novosti, broj
541, 1. 5. 2010.)
Evo citata iz Glorijinog intervjua iz 2003.:
I danas kad se netko sa mnom upoznaje, ako i nije uo za mene, nepogreivo zna za
mog Pirga kae 78-godinja zagrebaka knjievnica Anelka Marti. Njezinu pripovijest
o njenom prijateljstvu petogodinjeg djeaka i pirgastog laneta u vihoru Drugog svjetskog
rata, prvi put objavljenu prije tono pola stoljea, s ljubavlju pamte generacije kojima je
uljepala djetinjstvo, uinila ga vedrijim i sretnijim. Djeca u Poljskoj prije 30 godina uzvratila su joj, kao prvoj spisateljici izvan svoje domovine, njoj najdraim priznanjem Ordenom
osmijeh. ... Pozivali su je u kole koje su pohaali njezini sinovi, te starija unuad Jana i Fran,
a najmlae unuke Dunja i Nina ale to njihova baka vie nije posjeivala njihove kole jer
Pirga vie nije bilo u lektiri. Jedno je vrijeme ieznuo i s knjiarskih polica. I Pirga i
Anelku Marti kae izbacili su prije desetak godina iz kolske lektire. Bilo mi je ao kad
se to dogodilo jer nisam pisala nita to bi irilo mrnju prema bilo kome, nikome nisam previe solila pamet, pisala sam o onome to je i kako je bilo. Mislila sam da nisam to zasluila.
Prvih dana telefon je neprestance zvonio, javljale su se uiteljice, mame, djeca i pitali zato
nema Pirga. Oito se nekom ne svia, eto, zato ga nema. Ne mora se sviati knjiga, nego
tema, tema je vana (Gloria, 14. 2. 2003.).

A u intervjuu za Feral Tribune bila je jo jasnija. Novinar H. Prnjak uvoPrvi je intervju objavljen u asopisu Gloria , broj 423, 14. 2. 2003. s naslovom: Osmijeh i suze Anelke
Marti. Pria za sretna djetinjstva. Tekst je napisala i razgovor vodila Jagoda Zamoda. Drugi je intervju
objavljen u tjedniku Feral Tribune, 26. 4. 2003. s naslovom: Kako je Pirgo postao nepodoban. Razgovor
je vodio novinar Hrvoje Prnjak. Trei je intervju objavljen u asopisu Hrvatska ljevica, broj 78, 2004. s
naslovom: Uvijek sam bila vedro i nasmijano dijete. Razgovor je vodila Danica Desnica.
171

172

Knjiga 42.indd 172

2.7.2012. 17:27:20

di itaoca u intervju opaskom: Naime, Pirgo je uspostavom samostalne


Hrvatske doslovno preko noi izbaen iz kolske lektire jer, unato neporecivoj
kvaliteti unutar anra djejeg romana, Pirgo nije udovoljio HDZ-ovim kriterijima iskljuivosti. No, zahvaljujui agilnosti Golden marketinga, na pedesetu
obljetnicu prvog izdanja Pirga Anelka Marti e ipak doivjeti zadovoljtinu
reizdanja romana, koji je otisnut i u antologijskom nizu Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, ali je eto, zbog istog politikanstva, skrivan pred djecom koja su
osmoljetke pohaala za vladavine HDZ-a, valjda da, osim ivotinja, ona ne bi
poela simpatizirati i partizane?!
Na pitanje: Jeste li uope nudili tekstove izdavaima u posljednjih trinaest
godina? Anelka Marti kae:
Jesam. Ali su me uredno odbijali. Jedni bi mi rekli da nisam u lektiri, drugi da su popunjeni, ili da jednostavno ne mogu... Moram priznati da sam tijekom devedesetih tako prvi
put doivjela da mi se neka pria ili tekst odbiju. Iskreno, bila sam zateena. Nakon to sam
obila gotovo svako selo s osmoljetkom, odjednom sam izbaena iz lektire i postala nepoeljna preko noi, kao da nita pa ni 43 izdanja Pirga nije postojalo! Na sljedee pitanje:
Kako ste se osjeali u takvim trenucima, znajui da iza odbijanja ponajmanje stoje argumenti
struke? Uostalom, to i nisu argumenti koji bi upuivali na literarne manjkavosti? odgovor je
bio: Neugodno mi je bilo, i zbog njih i zbog sebe. Naprosto, znala sam da nisam nikome nita
runo napravila, a ipak me se hladno odbijalo. Eto, svi ti rukopisi bili su recenzirani i dobro
ocijenjeni, a ipak nisu dolazili u obzir. Dakle, stanka u objavljivanju nije bila moj izbor...

A zatim je na pitanje: to to govori o razdoblju u kojem je i jedno obino


lane najednom postalo nepodobno? kae:
Jasno, Pirgo je izbaen iz lektire samo zato to se radnja dogaa u kontekstu NOB-a.
Vjerojatno sam zbog toga i ja odletjela i iz itanki knjievnosti i iz lektire. To puno govori
o vremenima koja smo preivjeli. Jer, meni je zaista neshvatljivo kako jedna neideologizirana
knjiga, koja promie ponajprije veliinu naivne djeje dobrote, a nikako bilo kakvu mrnju,
uope moe biti nepoudna. Knjievnost ne bi smjela ovisiti o promjeni politiara na vlasti.
U toj knjizi nema idealiziranja jednih na raun drugih, niti ideolokih poruka. Uostalom,
veina mojih knjiga nastala je po istinitim dogaajima, a eljko, glavni lik Pirga, koji je u
meuvremenu stekao doktorat znanosti i bio jedan od direktora Nuklearne elektrane Krko,
i danas je iv. Povijest se valjda ne moe mijenjati: postojali su i partizani i Pirgo, kao to
postoji i Papuk, na kojem se sve to odigralo.
(...) ao mi je kada vidim da se sve otprije, pa i ono to je bilo pozitivno, potpuno
negira. Istodobno, u drutvu se promoviraju neke stvari i vrijednosti kojih smo se do juer
svi zajedno uasavali. Recimo, ustatvo. Bila sam djevojica, ali pamtim to strano doba
kad su mi odveli brata o kojem poslije nismo nita uli, i moje najmilije prijateljice, esnaestogodinjakinje, ija je jedina krivica bila u injenici da su idovke. Mene su kao
17-godinjakinju dva puta hapsili i ispitivali o prijateljima moga brata... kako je dolo do
toga da se stvari tako radikalno promijene, nemam pojma. Znam samo da se mnogi ljudi naalost ponaaju ovisno o tome kakav vjetar pue. Ne mogu shvatiti da su Pirga iz lektire
izbacili isti ljudi koji su ga i uvrstili u lektiru. Znate, neki su mi poetkom devedesetih ak
i digli pozdrav... ak su i gotovo svi vrtii koji su nosili Pirgovo ime preko noi promijenili
ime (Feral Tribune 26. 4. 2003.).

173

Knjiga 42.indd 173

2.7.2012. 17:27:21

Na udaru higijeniara duha bio je i Danko Oblak i njegovi Modri prozori, takoer uvrteni u ediciju Pet stoljea hrvatske knjievnosti (181. knjiga),
ali posebno sramotna je bila sudbina opievih djela.172
Evo kako Dejan Kri opisuje tu sudbinu u svom kratkom komentaru u
povodu obnavljanja predstave Jeurka Jei 2003. godine (Povratak sa smetlita historije. Na zagrebake se kazaline daske vratila opieva predstava,
Jutarnji list Magazin, 15. 3. 2003.):
Svim malo starijim, predtumanovskim generacijama, Jeurka Jei i njegove domoljubne avanture u stihu dio su emocionalne prtljage, nostalgina uspomena na najranije
dane. opievi Jeeva kuica i Orlovi rano lete, s Vlakom u snijegu i Drubom Pere
Kvrice inili su tvrdu jezgru exjugoslavenske djeje literature. No, dolaskom nacionalne demokracije, starog lovca Jeurku (kao i Pirga Anelke Marti) snala je teka sudba; iz djeje
lektire izbaen je direktno na smetlite historije, preputen da bespuima povijesne zbiljnosti
sam povazdan luta. Dnevnopolitikim rjenikom reeno; Jeurka je postao prognanik. Zato
ga tako huda sudba snae: za razliku od onih probisvjeta vuka, mede i svinje, on je imao svoj
topli i skromni dom. Odgovor je jasan: upravo zato. Iz kuice su ga, kao uostalom i druge
prognanike i izbjeglice, izbacili upravo oni koji bi svoj dom za ruak dobar svakome dali.

Dvije su injenice presudile opiu: porijeklo (jedan Srbin iz Bosne,


Krajinik iz podgrmekog kraja) i aktivno uee u NOB-u. Preko toga izvritelji Tumanove volje nisu bili spremni tek olako prijei.
A to da je nesretnik partizan bio i komunjara, da je izvan zabrana djeje literature
napisao neke od najveih romana i pripovjedaka partizanske tematike (Gluvi barut, Prolom,
Doivljaji Nikoletine Bursaa, Ljubav i smrt, Ne tuguj bronzana strao) svakako mu nije
bila olakotna okolnost. Zato je bio proskribiran, zato je bio i maknut iz lektire i s polica
knjinica... Ako se neki primjerak knjige i pronae u knjinici, zdrave knjiniarske snage
neka ga brzo otpiu. Tako i bijae, a uz svu drugu medijsku buku i ratnu tutnjavu, nestanak
Jeurke jednoga dana gotovo vidjeli nismo. A onda se prije nekoliko godina, zajedno s drugim rijetkim povratnicima na stara ognjita, na police knjiara vratila i Jeeva kuica u
novom izdanju (Naa djeca d.d, 1999). Na prvi pogled prepoznatljivo izdanje, isti format,
ista slova, dobro poznate ilustracije Vilka Selana Glihe. Iskusni itatelj mogao je uoiti da
Je sada svaki dan, a ne vie povazdan luta, ili da je Lija malo promijenila retoriku, pa vie
Pirgo, Modri prozori, opiev Jeurka itd. nisu bili po volji duhovnim kolovoama nove stvarnosti. Kao ni suvremena literatura ako kritiki govori o toj novoj stvarnosti. Tako nas, primjerice, reiser
Petar Veek u razgovoru s novinarom elimirom Ciglarom (Tuman zabranio Plavi pakao jer destabilizira Hrvatsku?!) informira o zaista bizarnom dogaaju: Kad smo krenuli s tim tekstom, nisam znao da e sve
zavriti urbanom trilogijom. Rodio se rasni dramski pisac koji tada nije imao namjeru to postati. Godine 1994.
Plavi pakao je bio vrlo vaan jer je govorio o malim ljudima velikoga grada. Njihovi se ivoti prepleu s
naima svaki dan na ulici, u tramvaju, autobusu, u tiini... Ta tiina i ta njihova muka izvanredno je oblikovana u dramama Bore Radakovia. I poslijednja predstava Kaj sad?, kao i prva Plavi pakao, privukla
je mnotvo mlade publike. Kaj sad? pribliio se 70. izvedbi. Prepoznavanje svojih ivota je na djelu.
Slijedi pitanje: Sam predsjednik Franjo Tuman sredinom devedesetih je na skupu na Trgu bana Jelaia
kazao kako se stotinjak metara podalje rade predstave protiv njega. Mislio je, dakako, na Plavi pakao... i
Veekov odgovor: Doivio sam to komino. On je ak tvrdio da je to predstava koja destabilizira Hrvatsku.
U to vrijeme svaka je glupost i budalatina mogla biti proglaavana velikom pameu... Ta je predstava nakraju
i zabranjena. Ona je bila skinuta nasilno... (Veernji list, 28. 2. 2003.)
172

174

Knjiga 42.indd 174

2.7.2012. 17:27:21

ne pie drugu Jeu na kraju gaja, ali ono doista sumnjivo je bilo to se domoljubni izdava u
svojoj brizi za nau djecu odrekao Jeurkina oca kao Cankarev student majke. Na naslovnoj
stranici, nigdje autora! Tko je napisao tu Jeevu kuicu, moglo se naivno upitati neko nevino hrvatsko dijete! Ah, pojma nemamo, proklizalo! Uz dva drutva knjievnika i pisaca, na
taj kulturni skandal prvog reda nitko nije reagirao. 173

Polovinom 2008. godine pogledao sam Skupni katalog hrvatskih knjinica to se od opia kao autora tamo nalazi: zabiljeen je kao autor u 24 jedinice,
u monografijama ili zbornicima, ali ne i samostalno, roman Prolom zabiljeen
je samo jednom, kao komponenta u monografiji K. Pranjia. Jeeva kuica
iskazana s ukupno pet zapisa, od ega dva puta kao samostalna jedinica, a tri puta
kao elemenat u nekom drugom djelu (monografije, zbornici).
Ipak, potreban je oprez u ocjeni, jer se spomenuti podaci ne mogu smatrati definitivnim. Primjerice, e-katalog Gradske knjinice Benkovac uope
nema zabiljeenu kao zasebnu jedinicu opieve romane Prolom, Doivljaji
Nikoletine Bursaa, Gluvi barut, Ne tuguj bronzana strao, Jeeva kuica (kao to nema ni Sime Matavulja, ni njegovog Bakonje fra Brne). Slina je
stvar i s Gradskom knjinicom Zadar, s tom razlikom to je u e-katalogu roman
Prolom iskazan kao zasebna jedinica dva puta. S druge strane, imamo i drugaije podatke iz skupnog e-kataloga Knjinica grada Zagreba (KGZ): kao zaseban
naslov Prolom je iskazan sa sedam zapisa, Doivljaji Nikoletine Bursaa s
osamnaest, Gluvi barut sa sedam, Ne tuguj bronzana strao sa est i Jeeva
kuica s trideset etiri zapisa. Svaki je zapis zatim iskazan brojem primjeraka
koji se nalaze u nekoj od knjinica koje su u sastavu KGZ-a, a taj je broj po knjinicama neravnomjerno rasporeen (broj primjeraka je, dakako, vei od broja u
skupnom e-katalogu navedenih zapisa, iskazan je po bibliotekama i po statusu
knjige: u itaonici, u slobodnom pristupu, u spremitu...).
Ne bih htio, mislim da ne bi bilo ni korektno, na temelju ovako malog
uzorka donositi bilo kakve dalekosene i definitivne zakljuke, pogotovo zato
to sam 2005. godine od Alemke Belan-Simi upozoren i na drugaije podatke (o
emu u neto kasnije). U Hrvatskoj postoji, prema podacima s interneta (Portal
narodnih knjinica), 196 knjinica (ima ih puno vie imaju li se na umu ogranci, npr. KGZ se sastoji od 14 knjinica, a one imaju preko 25 ogranaka, dok je u
Portalu sve to prikazano jednom stavkom KGZ), ali samo njih 74 je ukljueno u e-katalog. Za kolske knjinice nisam naao skupni e-katalog. U nizu od
173
Preporuio bih itaocu i da proita dva lanka Tomislava adea, u kojima je rije o ovom opievom
djelu: 1) Jeeva kuica, Jutarnji list Magazin 9. 6. 2007. (T. ade je povezao tematiku Jeeve obrane doma s neugodnim i degutantnim deloiranjem etrnaest obitelji iz zgrade u Dugom Ratu, koju je kupio
jedan splitski poduzetnik); 2) Jeeva kuica, Jutarnji list Magazin 18. 1. 2008. T. ade ovdje
izriito kritizira stavove Stjepana Babia o tom opievom djelu, najljepoj djejoj pjesmi na naem jeziku
u 20. stoljeu, pa zakljuuje: Najodvratnije je pritom to to su izgleda ba svi u Hrvatskoj zaboravili da
Jeeva kuica nije ni srpska ni hrvatska nego, zaboga, djeja!

175

Knjiga 42.indd 175

2.7.2012. 17:27:21

deset godina i podaci slubene statistike o broju narodnih, ali i kolskih knjinica
variraju (npr. najvei je broj narodnih knjinica iskazan 1989.: 286, a najmanji
1995.: 238, 2004.: 250; za kolske knjinice varijacije su jo izraenije: opet je
najvei broj iskazan za 1989.: 1.468, a najmanji 1995.: 749, dok je za 2004. navedena 1.091. Podaci preuzeti iz: Statistiki ljetopis RH). Sve to upuuje na
potrebu potpunijeg uvida u pravo stanje stvari, a sva moja nastojanja da doem
do slubenih podataka o otpisima, iz kojih bi zatim mogli zakljuivati i o pojedinanim naslovima koji su otpisani, nisu naila na odaziv.
Stoga bi zaista bilo potrebno posebno istraiti prisutnost barem nekolicine
reprezentativnih autora i nekoliko reprezentativnih naslova u reprezentativnom
broju naih knjinica prije i poslije 1990-ih godina, da bi se koliko-toliko pouzdano moglo govoriti jesu li i u kojoj mjeri knjini fondovi biblioteka bili ieni, ili zaista ieni. Dok takvog, strunog istraivanja nema, osueni smo na
opservacije koje i ne moraju uvijek biti dobar temelj za definitivne zakljuke,
premda mogu biti vrlo vaan signal da se dogaa neto to nije uobiajeno, neto
to odudara od uobiajenog i profesionalno oekivanog.
***
U nastavku ovog pregleda, evo jo i tri marginalije.
1) Sastavnim dijelom prevrata 1990-ih bio je i svojevrsni autizam, koji je takoer doprinio diskriminaciji i unitavanju knjiga. Evo primjera. Tjednik 24. 10.
1997. je objavio kratku biljeku pod naslovom: Kulturni inenjering. Odsjekoe
Kraljevia Marka, potpisanu s mj(je li to Miljenko Jergovi?):
Ivana Brli-Maurani je, uz Andria i Krleu, moda bila i jedini hrvatski pisac u
ovom stoljeu kojega su, ili koju su, u Europi ozbiljno shvaali. Uz sveslavensku umu
Striborovu napisala je i Doivljaje egrta Hlapia, zabavni romani koji su u slobodnoj
i suverenoj Hrvatskoj najprije pretvorili u crtanofilmsku sagu o takorima, koji se, izmeu
ostaloga, i mole Bogu, a onda su Hlapia, u najnovijem izdanju (suizdavai: Grad Slavonski
Brod, Odbor Svijet bajki I. Brli-Maurani i Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod), brutalno krivotvorili i prilagodili potrebama nacional-ovinistike uljudbe. U zavrnoj reenici
romana u kojoj autorica svjedoi kako je Hlapi bio hrabar poput Kraljevia Marka, redaktori
su ubacili kako je bio hrabar poput viteza (zato samo vitez, zato ne Kraljevi Darko, taj
je bio iz Viteza, a s kamom i strojnicom obilazio je i Ahmie). I tako je iz djela Ivane BrliMaurani likvidiran mitski junoslavenski junak, nakon to je prethodno likvidiran iz cjelokupne hrvatske kulture. Redaktorima problem nije predstavljalo ni to to su prije ili poslije
Ivane Brli-Maurani, Marka opisivali pisci poput Margarete Yourcenar (knjiga Osmijeh
Kraljevia Marka), austrijskog prozaista Robert Michela, ali i Hrvata Petra Hektorovia i
Andrije Kaia-Mioia ili suvremenoga bosanskog pjesnika Ivana Kordia. Skandal s krivotvorenjem njezina djela tim je vei to je u njemu sudjelovao Ogranak Matice hrvatske iz
Slavonskog Broda.
O tom ukazivanju na svojevrsni autizam, koji je morao doprinijeti diskriminaciji i

176

Knjiga 42.indd 176

2.7.2012. 17:27:21

unitavanju knjiga pouno je proitati lanak Miljenka Jergovia: Pisci koje smo ispisali
iz hrvatske knjievnosti, Slobodna Dalmacija, 18. 5. 2011.

2) Graanin Ranko Kursar iz Zagreba javio se pismom u Vjesniku 16. 3. 2002.


s tekstom naslovljenim: Higijeniari hrvatske kulture najrevniji su u knjinici
Medveak:
Nakon znamenite izjave uvaenog profesora knjievnosti da mu je srpska knjievnost
isto toliko vana koliko i bugarska174, naputak uvaenog profesora doslovno su shvatili bibliotekari u knjinici Medveak na Trgu rtava faizma u Zagrebu, pa su na policama svoje
knjinice, ondje gdje stoje knjige iz srpske knjievnosti, stavili ploicu s natpisom Bugarska
knjievnost.
Taj se natpis tamo epuri ve nekoliko godina, valjda odmah poslije izjave cijenjenog
nam profesora.
Kada sam 11. veljae 2002. posljednji put bio tamo i malo bolje razgledao te police,
ustanovio sam da se osim knjiga iz srpske knjievnosti tu nalaze i knjige slovenske, bosanskohercegovake i makedonske knjievnosti...
Vrhunac bibliotekarske i ine sramote tek slijedi: na policama Bugarske knjievnosti
nalaze se i dvije hrvatske knjievnice...
Revni higijeniari hrvatske kulture iz knjinice Medveak, pretpostavljam, uvrstili
su Tatjanu Gromau u Bugarsku knjievnost jer pie u antihrvatskom tjedniku Feral
Tribuneu, a Zorica Radakovi zavrila je tamo jer je supruga hrvatskog pisca srpske nacionalnosti Borivoja Radakovia!. 175

3) Novinar Goran iki je za svoj lanak: Narodni heroji kao brendovi. Tvornicu
ne traim, niti bih vam je dao (Privredni vjesnik, broj 3440, 28. 2. 2006.) pribiljeio i ovo:
174
Rije je o profesoru dr Stanku Lasiu, a o njegovoj ocjeni, tj. o (ne)osnovanosti ili (ne)opravdanosti takvog stava pisao je Igor Mandi.
175
Svakako vrijedi s tim u vezi proitati razmiljanja Miljenka Jergovia s poetka 2001. godine u tekstu
Zato se Hrvati boje srpske kulture? Vrijeme je da u hrvatske itanke uu i Nui, Stankovi, Crnjanski,
Mihailovi... Junoslavenske knjievnosti meusobno se nadopunjavaju i savreno jedna drugoj popunjavaju
rupe..., Globus, 9. 3. 2001., str. 83. Jergovi svoja razmiljanja poinje ovako: Gotovo je svaka suradnja
s agresorom mogua kao vii izraz nacionalnog interesa, a gotovo svaka kolaboracija da se tumaiti kao
naroito sofisticiran oblik obrambene strategije. Tako je 1993. INA izvozila naftu Radovanu Karadiu, Mate
Boban posuivao je srpsko topnitvo u ratu protiv Bonjaka, trgovalo se industrijskim i vojnim eksplozivom,
pa vegetom i Bajaderama, ugovarana su tajna kumstva, bratimila se domoljubna mafija, razmjenjivane su
politike ideje i borbeni uzvici (Bando crvena!) i, sve u svemu, davno prije zavretka rata uspostavljeni su
vrlo ivahni meusobni odnosi, ispunjeni obostranim funkcionalnim patriotizmom... U svemu smo, dakle,
mogli suraivati iz nekih viih, esto sasvim metafizikih, razloga, a jedino smo u kulturi i knjievnosti vazda
imali na umu tko je agresor i tko rtva. Ako se bolje pogleda, nita nas u Srba nije ni vrijealo osim knjiga
i filmova. Temeljito smo se oistili, istrijebili smo srpske vake na bujnom krznu nacije, i ostali smo na njih,
bez obzira na treesijeanjske promjene, izvanredno osjetljivi. to bi nam manje smetala bazna suradnja, to
smo bili osjetljiviji prema nadgradnji... (kurziv A. L.) To prije to se junoslavenske knjievnosti, osim to
su jezino sline kao jednojajani blizanci, meusobno nadopunjavaju i savreno jedna drugoj popunjavaju
rupe... Ono to ne mora prevoditi to ti je uvijek blie, pogotovu ako se oslobodi pavijanske potrebe
podcjenjivanja prvih susjeda. Kurzivom i podvlaenjem htio sam jo dodatno skrenuti panju na ienje i
trijebljenje srpske vake...bez kojih smo eto ostali..., na reenicu kojom je Jergovi aludirao na unitavanje
mrske nam srpske i iriline literature. Nadam se da nisam pogreno protumaio navedenu Jergovievu
reenicu. Ali i sve ostalo to je Jergovi napisao direktno je suprotno stavovima Stanka Lasia: da je za njega
srpska knjievnost isto to i bugarska!

177

Knjiga 42.indd 177

2.7.2012. 17:27:22

Tek uvidom u rijetko dostupan Zbornik narodnih heroja (na irem zagrebakom podruju pronali smo tek jedan primjerak u gradskoj knjinici Zapreia) moe se doznati
neto vie o ovjeku ije prezime stoji u korijenu ovog brenda.

Ta kratka napomena bila mi je povod da se obratim Goranu ikiu za objanjenje o dostupnosti publikacije o kojoj govori, jer mi se uinila nevjerojatnom
napomena da je takva publikacija rijetko dostupna i da je u samom Zagrebu
nema. Na moje pitanje (18. 9. 2006.) odmah mi je odgovorio (19. 9. 2006.):
Informaciju o toj knjizi sam dobio u Radnikoj knjinici (u blizini Fakulteta politikih znanosti), gdje je vrlo susretljiva knjiniarka putem knjinikog kompjutorskog sustava
utvrdila da se primjerak knjige nalazi u Zapreiu. U Zapreiu sam pak u neformalnom
razgovoru dobio neslubenu informaciju da su se mnoge knjinice svojevremeno rjeavale
takve literature. No, to je sve na razini rekla, kazala i konkretne informacije o eventualnom skrivanju ili unitavanju literature doista ne posjedujem. Koliko se sjeam, o tome se
svojedobno pisalo u Feralu, pa moete potraiti od njih neke konkretnije informacije za Va
struno-istraivaki rad.

Slijedom navedene informacije potraio sam (internetom) i sam u katalozima


Zagrebakih knjinica, a rezultat je ovakav: knjiga Narodni heroji Jugoslavije
(oba dijela) moe se nai u est biblioteka, s razliitim statusom (u itaonici,
u spremitu, samo za rad u knjinici). U Nacionalnoj i sveuilinoj knjiici
ta se knjiga takoer nalazi, ali je u zatvorenom spremitu. Iznenauje da toga
naslova nema u katalogu Gradske knjinice Zagreb.
Zato se i kako novinaru ikiu dogodilo da je do knjige mogao doi tek u
Zapreiu ostaje neobjanjeno, pretpostavke mogu biti raznolike. S obzirom da
je ova publikacija vjerojatno bila (s obe strane) visoko rangirana ideoloka
(navodnike sam stavio namjerno, jer se ona ne moe takvom smatrati rije je o
biografijama ljudi i njihovom djelovanju u NOB-u, o publikaciji, dakle, koja ima
obiljeje dokumenta) zauuje da se nalazi samo u est od ukupno 14 biblioteka (od kojih neke imaju brojne podrune odjele-knjinice) na cjelokupnom podruju Zagreba. U e-katalogu Gradske i sveuiline knjinice Osijek, primjerice,
knjiga s tim naslovom nije iskazana, nema je ni u e-katalogu Gradske knjinice
Slavonski Brod, a Zadarski upanijski e-katalog iskazuje samo jedan primjerak
(u Gradskoj knjinici Zadar)! uenje izraavam zbog toga to bi se moglo
pretpostaviti da je takva knjiga u mrskom socijalistikom vremenu ipak bila
ire rasprostranjena i da ju je svaka iole vea biblioteka imala. Ako je tako bilo,
kako se to broj primjeraka mogao toliko reducirati?!
Ukratko, navedene marginalije, uz primjere to sam ih ranije naveo, takoer upuuju na veliku sloenost, ali i potrebu utvrivanju stvarnoga stanja, odnosno na raznovrsnost i raznolikost u postupanju s knjigom u Hrvatskoj 1990-ih
godina na raznim razinama i, naravno, s razliitim ishodima.

178

Knjiga 42.indd 178

2.7.2012. 17:27:22

***
Istraujui unitavanje knjiga prikupio sam informacije o sudbinama knjiga iz
javnih, kolskih i privatnih biblioteka u gradovima irom Hrvatske.
O situaciji u Benkovcu informacije mi je u pisanom obliku dao inenjer
koji je upuen poslom u Benkovac u travnju 1996. Uza sve to je nakon Oluje
zatekao u Benkovcu (kua u koju je uselio, vlasnitvo Srbina iz Benkovca, bila
je opljakana... to nije odneseno bilo je razbijeno) naroito ga je zaprepastilo
to je vidio unitene knjige: ...doivio sam neto nevjerovatno, neshvatljivo. I
sad se pitam to se to s knjigama i ljudima deavalo koncem dvadesetog stoljea,
tih dana i godina. U gradu je bilo mnogo knjiga razbacano na ulici, u blatu, po
ikarama, van grada, uglavnom na irilici, a neto i na latinici. Kontejneri su bili
puni knjiga, pa su ih ostavljali pokraj kontejnera u vreama od krompira. Ostala
mi je u sjeanju ulica puna knjiga: etalite Kneza Branimira. Bilo je razbacano
na stotine knjiga iz: beletristike, povijesti, memoara, ruskih klasika, rijenika,
enciklopedija, asopisa Novi mir na ruskom, za knjievnost iz 1989/1990. Ovo
divljatvo s knjigama trajalo je ljeti i u jesen 1996. Moe se zakljuiti da su graani Benkovca mnogo itali do 1995. Dodao je i to, da je neke knjige pokupio
i donio sobom u Zagreb, jednu s peatom vlasnika, dipl. inenjera iz Benkovca.
Nemam informaciju otkud su sve te knjige, koje su se ulicama vukle: iz
Benkovake Narodne knjinice(?), iz kola(?), ili pak iz privatnih biblioteka dijela stanovnika Benkovca(?). Mile Savi, svjedok dobro upuen u stanje stvari
prije Oluje tvrdi da je biblioteka u Benkovcu radila u toku rata i da mu
nije poznato da je u tome vremenu povuena ili unitena ni jedna jedina knjiga
nekog autora, na primjer hrvatskog. Devastacije i unitavanja desila su se nakon
avgusta 1995. (njegovu informaciju u cjelini sam naveo u prvom dijelu knjige)
Doi do podataka o stvarnom toku dogaanja u Benkovcu prava je avantura.
Preostalo mi je jedino da na temelju parcijalno objavljenih podataka zakljuim
da je unitavanja knjiga i iz (Narodne) Gradske knjinice bilo. Evo tih podataka.
U glasilu HKD Novosti (br. 31, oujak 2006.) prikazano je otvaranje bitno
uveanog prostora Gradske knjinice Benkovac, a na otvaranju je bio i ministar
Bikupi (Ministarstvo je financiralo izgradnju). Tu je navedeno da je Knjinica
nakon 1995. godine zapoela svoj rad s poetnih 8 tisua jedinica knjine grae. Drugi raspoloivi podaci govore, meutim, da je trebalo biti drugaije.
Prema publikaciji DZS Kultura i umjetnost176 (Narodna) Gradska knjinica u
Benkovcu imala je:
Serijska publikacija Dravnog zavoda za statistiku Kultura i umjetnost: broj 791, 1990. (podaci za
1989.); broj 1088, 2000. (podaci za 1998.). U publikacijama 915, 1993. (podaci za 1992.) i 1008, 1995 (podaci za 1995.) nema podataka za Benkovac iz razumljivih razloga.
176

179

Knjiga 42.indd 179

2.7.2012. 17:27:23

- 1989. godine 24.100 obraenih jedinica knjiga i broura


- 1995. godine 8.000 jedinica knjine grae (podatak iz Novosti HKD-a)
- 1998. godine 12.600 obraenih jedinica knjiga i broura
Sudei prema navedenim brojevima, a za nijedan se ne moe rei da je proizvoljan, razlike su drastine. Startna koliina fonda knjiga, to se u Knjinici
zatekao poetkom kolovoza 1995., smanjena je odmah, te 1995. godine, za dvije
treine taj podatak zapanjuje! ak je jo i 1998. godine fond Knjinice iznosio
samo polovinu onoga iz 1989. godine. Uvaimo li gornju opasku Mile Savia da
do 1995., do Oluje nijedna knjiga iz Knjinice nije odstranjena, onda se takvo
drastino smanjenje fonda knjiga moe tumaiti jedino kao svjesno, namjerno
odstranjivanje knjiga za koje je netko mislio da u Knjinicu ne spadaju, nakon
Oluje, naravno. Tko je to radio, tko je o tome odluivao, kako je to raeno, po
kojim su kriterijima i koje knjige odstranjivane, gdje su te odstranjene knjige zavrile to ostaje misterijom. Bilo bi dakako vano, ukoliko bi se pokazalo da su
nadlene matine slube o tako radikalno i jednokratno smanjenom fondu knjiga,
tj. o ienju knjinog fonda bile obavijetene, kakav su stav o tome imale.
Jo bi bilo vanije obaviti uvid u eventualnu dokumentaciju o otpisu ukoliko
je, naravno, formalni postupak revizije i otpisa knjinog fonda obavljen (ako je
obavljen, dokumentacija bi morala postojati jer je propisano da se trajno uva).
Preostaje jedino nada da e nadlene slube nastojati na ta pitanja odgovoriti.
Dotle ostaje opravdanom pretpostavka da je nakon Oluje ienje knjinog
fonda (Narodne) Gradske knjinice bio postupak motiviran iskljuivou. Kad
sam ravnatelja, Milu Maria zamolio za objanjenje, nije mi na upit odgovorio!
Inae na internetskoj stranici se moe nai turi podatak da Gradska knjinica
Benkovac danas ima u svom fondu preko 41.000 knjinih jedinica s godinjom
nabavom cca 4.200 knjinih jedinica (podatak iz polovine 2009. godine).
U pismu to ga je Nacionalna i sveuilina knjinica uputila SKD-u
Prosvjeta177, za biblioteku u Benkovcu kae se da sve je sauvano i zatieno,
ali knjinica jo nije posve sreena, radovi na sreivanju i ureenju knjinice su
To je bio odgovor NSK (nema datuma, samo je oznaka: Br. Sl/1096) na pismo SKD Prosvjeta od
3. 4. 1996. (ur. br. 106/96) o stanju knjinih fondova i knjinica ...u hrvatskim krajevima osloboenim u
akciji Oluja, s posebnim osvrtom na knjinu grau u Glini (Spomen-dom). NSK naglaava brigu o svim
knjinim fondovima (bez obzira na jezik ili pismo) i svim bibliotekama, pa tako navodi da su knjini fondovi
narodnih knjinica sauvani ili u potpunosti ili veim dijelom u Kninu, Benkovcu, Glini (Spomen-dom),
Topuskom, Petrinji, Vrginmostu, Vojniu, sisakoj eljezari, Slunju, a uniteni su u Gornjem Lapcu, Korenici,
veim dijelom u Graacu, Drniu. Jedino se za Gornj Lapac izriito kae: knjinica je zajedno s Centrom za
kulturu naalost unitena odnosno izgorila u akciji Oluja, ali bez ikakvih bliih objanjenja: tko je, koja
vojna jedinica to potpalila i zato, da li je u Gornjem Lapcu bilo borbi i kojega su intenziteta bile, da li je netko
pozvan na odgovornost za spaljivanje biblioteke... U pismu su date zaista vrlo ture informacije. Naravno da
bi vrijedilo podrobnije se pozabaviti navodima iz ovoga pisma. Ali barem tri podatka se ne ine vjerodostojnim: za Benkovac, za Korenicu i za Glinu, o emu e biti posebno rije uz navedene primjere. Istina je da
nisu traene informacije o kolskim bibliotekama (pa se vjerojatno zbog toga u pismu NSK o tome nita ne
govori), ali je sigurno da su brojne od njih unitene, potpuno ili djelomino.
177

180

Knjiga 42.indd 180

2.7.2012. 17:27:23

u tijeku. Nedostaje knjiga inventara, koja nije naena u knjinici nakon to je


Benkovac osloboen. Ova tvrdnja se ne podudara ni s injenicom o broju knjiga
(koju sam naveo ranije), ali ni sa zapaanjima graana koji su vidjeli unitavanje
knjiga u Benkovcu.
A da je bilo unitavanja i privatnih biblioteka svjedoi podatak to mi ga je
uputio Mile Savi, a naveo sam ga u prvom dijelu knjige. Spomenuo mi je tom
prilikom da je unitena i privatna biblioteka prof. N. S. Kosovia. Sve u svemu je
samo iz te dvije privatne biblioteke namjerno nakon Oluje uniteno (spaljeno)
neto preko 10.000 knjiga!
Osim ture, naknadne, ali sadrajno dalekosene opaske profesora Nenada
S. Kosovia (vidjeti u prvom dijelu knjige) nije u dovoljnoj mjeri poznato to se
zapravo dogodilo s njegovom privatnom bibliotekom. Morali bi postojati podaci
tko je nakon 1995. godine u kuu uselio. Postoji zatim i informacija o biblioteci
u selu Bjelina, opina Benkovac o njenom osnutku 1979., o voditeljima do 5.
8. 1995., odreda uiteljima Osnovne kole koji su je vodili volonterski i s puno
entuzijazma, o fondu knjiga (oko 7.000 svezaka 1995. godine), o naznakama otkud su i kako knjige nabavljane (preteno latinina izdanja iz Zagreba, ali je bilo
i irilinih iz Beograda, to s obzirom na strukturu stanovnitva nije iznenaenje,
dapae!). Biblioteka je uredno voena, koristili su je ne samo uenici Osnovne
kole i srednjekolci koji su putovali na nastavu u Benkovac, nego i mjetani
Bjeline. Evidencija o prometu knjiga (izdavanje, vraanje) uredno je voena.
Unitavanje biblioteke je poelo sredinom 1995. u Oluji, zgrada je devastirana, knjige razbacivane i s vremenom je najvei dio od vlage uniten.
Druga se informacija tie Narodne knjinice u (Titovoj) Korenici.
Na Portalu narodnih knjinica nalazimo informaciju: Narodna knjinica
Plitvika jezera. Knjinica je osnovana 11. listopada 2002. godine, a zapoela
je s radom 2. svibnja 2003. godine uz pomo Ministarstva kulture Republike
Hrvatske i lokalne zajednice. Prostor u kojoj se nalazi ustupila je knjinici uprava
Nacionalnog parka Plitvika jezera. Korenica je prije Domovinskog rata imala
knjinicu, ali je ona u cjelosti unitena. Danas je knjinica kulturno sredite opine... Dan je i podatak o knjinom fondu: u 2006. godini 6.000 svezaka knjiga
i 5 svezaka periodike.
U jednom osvrtu 1995. godine (Povratak kolektivizma, Hrvatsko slovo,
15. 9. 1995.), Hrvoje Hitrec spominje koreniku knjinicu:
Stotinjak metara dalje zaustavlja me poznanik i poklanja mi moju knjigu. Da, moju, a
naao ju je u Korenici prvih dana poslije Oluje. U depiu na unutarnjoj strani korica jo je
umetnuta kartica knjinice Centra za kulturu, ispisana latinicom, oito enskim rukopisom.
Zalijepljena je i kartica s podacima o posudbama, iz kojih se vidi da je zadnji itatelj posudio knjigu 11. studenoga 1990. Vjerojatno sam tamo i puno prije postao nepodobnim, ali se
knjiga jo neko vrijeme zadrala na policama. Vratit u knjigu u hrvatsku Korenicu, kamo

181

Knjiga 42.indd 181

2.7.2012. 17:27:23

i pripada, s poneto nepriline zahvalnosti onima koji su je sauvali. Mogla je zavriti i na


lomai o njoj pie dr. Tihomil Matrovi u uvijek zanimljivom mjeseniku Tomislavu, o
lomai na kojoj su u listopadu 1991. izgorjele sve latinine knjige iz zadarskoga jugovojnoga
uilita.

Knjinica jest unitena, ali ne govori se o tome tko ju je unitio. Knjinica je


sve do 3. 8. 1995. radila relativno normalno, a unitena je tokom Oluje. Knjige
su izbaene, dijelom spaljene, a dio je navodno odnesen u prostor gimnazije.
Zgrada je potpuno devastirana, prozori i vrata razvaljeni. Ljudi koje sam kontaktirao, koji su u Korenici tada ivjeli i promatrali to unitavanje, ustruavaju se o
tome govoriti.
S voditeljicom knjinice, koja je to bila od samog njenog osnivanja 29. 3.
1982., razgovarao sam 2008. godine. Poetni knjini fond iznosio je oko 6.000
naslova. Veina knjiga kupljena je u Zagrebu kod gospodina ime Brala, ija nam
je knjiara bila glavni dobalja. Manji broj je kupljen od Beogradske Prosvete
i BIGZ-a te Sarajevske Svjetlosti. Zastupljena je domaa i strana literatura za
sve ivotne dobi, vrijedna struna literatura iz gotovo svih oblasti, te vie od dvadeset (20) enciklopedija. Dobili smo izvjestan broj knjiga i kao poklon iz Matice
srpske, BIGZ-a i naih italaca. Biblioteka je radila do 3. 8. 1995. kad je u njoj
bilo oko 14.300 knjiga.
Ostavimo li po strani djelovanje Knjinice, ostaje informacija o njenom kraju: Prilikom povratka u Korenicu, u IV. mjesecu 1997. zatekla sam je u potpuno devastiranom stanju. Vrata su bila otvorena, prozorska stakla polupana a u
unutranosti je bilo smee. Jedan ovjek mi je tada rekao da je jedan dio knjiga
spaljen ispred biblioteke, dok su preostale odnesene u srednjokolski centar, u
emu je on bio sudionik. Danas je prostore biblioteke Opina iznajmila za frizerski salon i za poljoprivrednu apoteku, dok je u jednom dijelu prostora zagrebaka
RTV.
Obratio sam se za informacije i aktualnom direktoru Knjinice (krajem kolovoza 2008.), koji mi je promptno odgovorio na pitanja o prijanjoj Knjinici:
...naalost stari dio knjinice je bio potpuno uniten kao i knjini fond, uo sam
od starosjedilaca da je prijanja knjinica bila jako solidna.
Iz prikupljenih informacija treba itaoca upozoriti na tri injenice: 1)
Nesporno je da je Knjinica u (Titovoj) Korenici unitena tokom ili nakon
Oluje. Uniten je vei dio knjinog fonda; 2) Poluistinita je informacija da je
Knjinica u (Titovoj) Korenici osnovana krajem 2002. godine poluistinita zato
to je potpuno zanemareno postojanje knjinice od 1982., kao to je preueno i
da je 1995. unitena, kao i tko ju je i na koji nain unitio. 3) Krajnji je rezultat
da je u usporedbi s 1995. godinom knjini fond danas manji za oko 8.000 knjiga,
tj. oko 65%, ne ulazei u strukturu knjinog fonda.

182

Knjiga 42.indd 182

2.7.2012. 17:27:23

Ali za ovu biblioteku NSK u citiranom pismu se tvrdi: Cjeli je fond bio
sauvan i zatien, no nedavno je u poaru koji je ini se nastao nepanjom
knjinica izgorjela kao i Dom kulture, manji je dio knjiga spaen i smjeten u
gimnaziju. Ta tvrdnja je sasvim u neskladu s informacijama to sam ih naveo.
U prii o unitavanju knjine grae u Hrvatskoj 1990-ih primjer korenike knjinice je pouan.
Da je Oluja pomela brojne knjine fondove svjedoi i informacija to sam
je dobio od Dragoljuba Cupkovia koji je u Kninu proivio sve mijene od 1990.
pa nadalje. Svoje spoznaje, to se tie sudbine knjiga, opisuje kao skromne jer
...bio (sam) koncentriran da i ja lino ne doivim sudbinu vrijednih knjiga i
zapisa. Kako je gro stanovnitva koji je ostao poslije Oluje zavrio u pritvoru tj.
informativnom razgovoru ni ja nisam bio poteen i djelio sam sudbinu svog naroda u propadanju i pljaki kulturnih vrijednosti kako drutvene tako i privatne.
Osnovne njegove opaske su sljedee:
to se samog Knina i okolice tie nita nije bolje proao od svog okruenja u osloboenim podrujima gdje smo osloboeni ama ba svega pa i knjinog fonda. Mnoge seoske
kole oko Knina imale su line biblioteke koje su ispranjene, to zapaljene to baene na
smetlite a njihove prostore zaposjeli su nomadi sa svojom stokom a koje nisu zapaljene ili
devastirane. Selekcija ba nije precizno odabirana pa su pored irilinih, ekavskih te ruskih
natpisa stradala i latinina izdanja kako je tko tumaio vjeru i naciju autora. Po mojim saznanjima to su osnovne kole: Gornji i Donji Radljevac, Kosovo, Biskupija, Plavno, OtonBender, Oton-Brdo, Oton-Polje, Paene, Polaa, Orli, Kovai i druge. U mnogim kolama
i mjestima uiteljevali su Dositej Obradovi, Vuk Karadi, Jure Katelan,...
Lino sam svjedoio u samom gradu Kninu kako su regali s kompletima sabranih djela
(isti kriterijum) bacani kroz balkone i u kontejnere. Ako se neko drznuo probrati ili sauvati
omiljenu knjigu bio je grubo prokazan i ak mu je ivot bio u pitanju jer je vladao zakon
oruja. Naravno nije sve crnilo, u to sam se uvjerio i to dvije do tri godine poslije Oluje gdje
su savjesni graani koji su zauzeli ili su im dodjeljeni stanovi sauvali uglavnom iriline
knjige i srpske pisce te mi ih donosili u veernjim satima (jer je to za njih bio opasan materijal) poto ne ele imati neugodnosti kad ih posjete ljudi drukijih razmiljanja. Kako sam
ja i tada bio presjednik SKD Prosvjetapododbor Knin, cjenili su da je to prava adresa...
Knin je, ima dvije osnovne kole i mislim da su oiene od loih knjiga poto iste
nisu u funkciji. Slian je sluaj sa tada jednom srednjom kolom (danas dvije) koje su sljednici izuzetno bogate biblioteke. Njena sudbina je neizvjesna jer je nabacana u podrumu ispod
aktualne biblioteke i preputena je zubu vremena i propadanju od vlage i praine. Uglavnom
gro je sauvan zahvaljujui nekolicini odvanih profesora koji su se uspjeli odupreti barabama da sve ne unite...
Gradska knjinica je neto prola bolje u post Olujnom vremenu, gdje je knjiniar Ivan
Radan (Hrvat) radio prije rata, za vrijeme rata i poslije rata uspio glavninu knjinog fonda uz
nadljudske napore sauvati. Naravno kad su doli kvazi bibliotekari pod pritiskom se povlai
jer mu je skrbnitvo o knjigama uzeto kao loa gesta i danas je u Beogradu sa svojom obitelji
iako je u Kninu imao vlastitu imovinu kao i stan, te prijatelje...

Upozorio me je i na to da je sredinja osnovna kola u Kistanjama... sa


183

Knjiga 42.indd 183

2.7.2012. 17:27:23

ogromnim knjinim fondom zapaljena178, a da se to dogodilo i s podrunim kolama u evrskama, Erveniku, Bioina Selu, Ivoevcima, Varivodama, Mokrom
Polju, Raduiu...
Naravno da sam zahvalan D. Cupkoviu za dostavljena zapaanja. Rije je o
oevicu, ovjeku ivotno vezanom za to podruje koji ne pretendira na potpunost
ili definitivnost uvida. Stoga, prihvatimo li ove opaske tek kao puke indicije, valjalo bi da nadlena dravna i profesionalna bibliotekarska tijela utvrde stvarno
stanje stvari, ali tako da se ne prikriva to se stvarno dogaalo.
Iz Dubrovnika sam 8. 8. 2002. dobio sljedee nepotpisano179 pismo:
Pratei sa simpatijama reagiranja na sramnu presudu Feralu, zbog objave o spaljivanju knjiga u Koruli, kao i kenjkavu izjavu ministra A. Vujia, htio sam jednim svojim
iskustvom potvrditi kako je pokret za sustavno unitavanje nepodobnih knjiga u Hrvatskoj
postojao od 1993. godine. Poelo je sa kolama.
23. 7. 1993. godine, pored jedne srednje kole u Dubrovniku naiao sam na 2 kontejnera puna knjiga. Na pitanje kuda to ide, reeno mi je: u poduzee Sakuplja na reciklau.
Samovoljno sam izdvojio 20-tak knjiga iz jednog kontejnera /s vrha/ i ponio kui. Sve tvrdi
uvez i neoteene. Taj set knjiga sam u svojoj biblioteci oznaio knjige s lomae. Bilo mi
je svejedno da li se pale ili recikliraju. Ono s lomae mi bilo blie povijesnim injenicama,
jednako kao to je i Feralu bilo logino to izjednaiti sa spaljivanjem. Petnaest od tih knjiga
/u knjinici kole zavedenih pod brojevima/ sada sam izdvojio na priloeni spisak. Feralu bi
malo koristilo da im to poaljem, ali na ovu adresu /poznajui upornost autora/ moda neto
bude koristilo. To su knjige:
1. Novak Grga, Predhistorijski Hvar, JAZU, Zgb,55. (??)
2. Grupa autora, Istra i slovensko primorje, Rad, Beograd 1952. (Bgd i povijest?)
3. Hrvatsko kolo, MH, Zgb, 1945. (zbornik posveen NOB-u) (zb.NOB-a)
4. Stjepan Kastropil, Rukopisi naune biblioteke u Dubrovniku, JAZU, Zagreb, 54. ?
5. Popis izdanja JAZU u Zagrebu, 18671950, JAZU, 1951. (??)
6. Jirzi Neustupni, Praistorija oveanstva, V. Maslea, Sarajevo 1960. (ekavica)
7. Marx, Kapital, Kultura, Zagreb,1947. (prokleta ideologija)
8. L.N.Tolstoj, Rat i mir, Naprijed, Zagreb 1962. (Rusija ?)
9. Andre Moroa, Pisma nepoznatoj, Narodna knjiga, Cetinje 11957 (irilica)
10. V.Car Emin, Udesni dani, Zora, Zagreb 1951. (??)
11. Hasan Kiki, Provincija u pozadini, Zora, Zagreb, 1951. (Bosanac-muslim. partizan)
12. P.Verigora, Ljudi iste savjesti, Kultura, Zagreb, 1948. (sovjetski pisac)
13. George Sand, Povijest moga ivota, Zora, 1964. (revolucionarka 1848?)
Za informaciju o koli u Kistanjama uputio me je na dugogodinjeg direktora koji je 1989. godine iao u
penziju. Iz Kistanja je s porodicom otiao pred Olujom. Kad su otili sve je ostalo uredno. Biblioteka kole
je imala oko 3.500 knjiga, najveim dijelom na latinici (jer je ovo Republika Hrvatska, kako je naglasio).
Kad su se vratili 1997. godine u Kistanje iz izbjeglitva kole nije bilo, zapaljena je i sve je izgorilo: zgrada,
knjige, dokumentacija rekao mi je bivi direktor kole u telefonskom razgovoru.
178

179
Kasnije sam od bibliotekara iz Dubrovnika saznao tko mi je pismo poslao. Mogu ovdje samo rei da je
rije o sveuilinom profesoru, Dubrovaninu. Zahvalan sam mu ne samo zato to mi je informaciju o knjigama u kontejneru za smee poslao, nego i za iskazano povjerenje u nastojanja (i moja) da se o toj tematici
javno raspravlja, a sa svrhom da se unitavanje knjiga sprijei.

184

Knjiga 42.indd 184

2.7.2012. 17:27:24

14. Anatolij Vinogradov, avolji violinist, Rad, Beograd 1957 (ekavica)


15. Borivoj Maksimovi, Doba velikih geografskih otkria, NIP, Zgb,55 (krvna zrnca?)
Neznam to je ovom spisku smetao Grga Novak, a za mnoge ostale nije teko nai poneki razlog. Neke mogue sam naveo u zagradama. Potpis nije bitan, iako se znamo, a ako
ovaj spisak moe koristiti kao dopuna pri dokazivanju, bit e mi drago.
Pozdrav

Pismu nije potreban komentar, ali skreem panju na dvije injenice.


1) Istraujui informaciju koja mi je pismom upuena, doao sam do naziva
lokacije s koje su knjige baene u kontejnere za smee, kao i do imena ljudi
koji su u tome neposredno uestvovali. Bile su to knjige Srednjokolskog centra
Montovjerna. Rasformiranjem Centra dio knjiga iz biblioteke (viak nerasporeenih knjiga iz zajednike srednjokolske knjinice smjestio (se) u zasebnu
prostoriju, a kako je nakon nekog vremena ta prostorija navodno bila potrebna
za izvoenje nastave, knjige su bile smetnja, jednostavno su odloene u i oko
kontejnera za smee. Dubrovake knjinice... nitko nije upozorio o namjeri da
se na takav nain rijei knjiga, niti o viku nerasporeene grae (na bilo koji nain). Ipak je ravnateljica Dubrovakih knjinica, im je obavijetena o knjigama
u i oko kontejnera, prikupila nekoliko kutija knjiga meu kojima su neke bile
iz 17. i 18. stoljea, na nekim knjigama bile su signature stare uiteljske kole u
Dubrovniku. (citirano je iz pisma bive direktorice Dubrovakih knjinica, to
mi ga je uputila 18. 2. 2004.). Neposredne uesnike u odlaganju knjiga u kontejner za smee, Davora Ljubimira, tadanjeg direktora, bibliotekarke Cviju Lonac
i Mariju Sren, zamolio sam za objanjenje dogaaja, neke od njih i dvaput, ali
nikakvog odgovora nisam dobio!
2) Od jednog starijeg bibliotekara iz Dubrovnika dobio sam informaciju i neke
dokumente o postupku s privatnom bibliotekom Aleksandara (Aca) Apolonia.180
Apolonio je dugi niz godina bio jedan od najaktivnijih poslenika na koncipiranju i razvijanju nautikog turizma u Jugoslaviji, prvenstveno i dominantno u
Hrvatskoj, obavljao je i vane dunosti u tome. Bilo je poznato da je raspolagao
obimnom dokumentacijom o nautikom turizmu, bilo je tu knjiga, elaborata, ali i
druge vrijedne dokumentacije. Bilo bi stoga normalno oekivati da e se sa cjelokupnom tom dokumentacijom obazrivo postupati kao s javnim dobrom. Umjesto
toga je dokumentacija izbaena na ulicu, danima je tamo leala, raznosila se, bila
Osnovnu informaciju o tome vidjeti u prvom dijelu knjge. Javnosti je vjerojatno u sjeanju injenica iz
samog poetka1990-ih godina o pokuaju proglaavanja Dubrovnika zasebnom enklavom u procesu raspada
SFRJ. Aco Apolonio je bio na elu tog pokuaja, koji je proglaen napadom na teritorijalni integritet i dravni
poredak Hrvatske, pa je iz Dubrovnika izbjegao (u Crnu goru, odakle je prijeklom). Stan u kojemu se nalazio,
kao i sve to je u stanu bilo ostalo je nakon njegova bijega. Jasno je ovdje da treba sasvim odvojiti politiku
ili drutvenu aktivnost Apoloniovu od dokumentacije koju je imao. Za Dubrovnik kao turistiku meku ta bi
dokumentacija bila vrlo vrijedan elemenat ukupne dokumentacije o turizmu. Ali, ne lezi vrae, u Dubrovniku
su ak pokuali ukinutti i Centar za turistiku dokumentaciju (prema informaciji to sam je dobio od M. R.,
tadanje voditeljice Centra), korijeni kojega seu iz razdoblja prije II. svjetskog rata! Kako onda ne bi unitili
dokumentaciju koju je imao, odnosno kojoj je vlasnikom bio narodni neprijatelj!
180

185

Knjiga 42.indd 185

2.7.2012. 17:27:24

izloena i nevremenu. Neki od bibliotekara, kojima je tematika dokumentacije


bila bliska, izraavali su time nezadovoljstvo, a zatim je ipak ono to je preostalo
preneseno u prostore stare Bolnice. Od tada se toj dokumentaciji gubi svaki trag,
nestala je, a na to sam ve ranije upozorio.
Da bih razjasnio obje navedene injenice, pismom sam se 26. 1. 2003. obratio aktualnoj voditeljici nadlene upanijske matine slube za narodne i kolske
knjinice u Dubrovniku, Marici apro-Ficovi (prije te dunosti u nekoliko je
mandata bila predsjednica Knjiniarskog drutva Dubrovnik funkcija koja joj
je takoer omoguavala uvid u dogaanja to ih opisujem). To je sluba koja je
morala o oba sluaja znati bitne injenice. Nikakav odgovor nisam dobio, usprkos urgencijama to sam ih uporno slao (4. 4. i 25. 5. 2003., a onda opet 15.
5. 2005.) i usprkos mojih traenja od Ministarstva kulture, Knjinikog vijea,
HKD-a, upanijskog ureda za kulturu u Dubrovniku, pa ak i upanice, da joj
naloe da mi, kao graaninu, odgovori na traenje. Istovremeno, ta ista Marica
apro-Ficovi putuje svijetom na skupove o slobodnom protoku informacija,
pie o tome 2002. godine, valjda da neuku hrvatsku javnost prosvjetli. Objavila
je i prilog o stradanju bibliotenih fondova u Dubrovniku (1994. godine), ali
se nije, kao odgovorna osoba za svoje podruje, prije svega kao predsjednica
KDD-a, smatrala obaveznom kritiki se javno oglasiti o ovim tada aktualnim
dogaajima, o naem unitavanju knjiga, kao to se bogme nije oglasila ni o
bacanju knjiga u kontejner za smee u Koruli koja po nadlenosti pripada upaniji Dubrovako-neretvanskoj! Valjda je smatrala da je nae bacanje knjiga
u kontejner za smee opravdano. Nisam naao da je igdje zabiljeeno da bi se ona
na bilo koji nain oglasila o problemima Znanstvene knjinice u Dubrovniku, o
kojima je rije u lanku Maje Rilovi: Batina koju nitko nee. Ni Ministarstvo
kulture ni Ministarstvo znanosti i tehnologije ne ele brinuti o Dubrovakoj
Znanstvenoj knjinici koja uva neprocjenjivo knjiko blago. Zbirka iz 16. stoljea, spremljena u Dubrovaku banku, zadnji put viena 1993. (Veernji list 18.
7. 1998.). Uvjeren sam da bi i o svemu tome ali i o mnogoemu drugom iz tog
faha u Dubrovniku pa i o radu Marice apro-Ficovi bilo pouno sasluati
iskustva, ve dui niz godina umirovljene, dugogodinje ravnateljice Znanstvene
knjinice! Ovaj je primjer ponaanja Marice apro-Ficovi pak pouan kao pokazatelj bahatosti i neodgovornog obavljanja dunosti koja, kako vidimo, see od
baze pa sve do vrha nadlenih slubi. Uzalud propisane obaveze, uzalud deklaracije o profesionalnosti u koju spada i odgovaranje na upite graana!
Rovinjski sluaj je sudbina biblioteke Rade Konstantinovia.
Spaljenim privatnim bibliotekama Mile Savia i Nenada S. Kosovia u
Benkovcu te sudbini Apoloniove biblioteke (dokumentacije) u Dubrovniku, pridruila se i biblioteka znamenitog Rade Konstantinovia, autora Filosofije palanke djela koje ba razlae i tumai palanaku brutalnost, kako openito tako i
186

Knjiga 42.indd 186

2.7.2012. 17:27:24

na prostorima bive SFRJ.


U tekstu Knjiga (uvodnik za Feral Tribune 27. 1. 2001.) Heni Erceg o
tome kae:
I ako je mogue da su na neprijateljskoj irilici ili, jo gore, na nekom stranom jeziku
bile pisane i one stotine knjiga izbaene na ulicu iz kue knjievnika Rade Konstantinovia,
kojemu je Rovinj godinama bio drugi dom. Nakon to je herojski zauzeta, neprijateljska
utvrda pisca kapitalnog djela Filozofija palanke, najprije je divljaki devastirana, a potom
su i knjige i rukopisi Konstantinovievi baeni na ulicu. Meu rukopisima nalazio se i dio
prepiske ovoga velikoga knjievnika s drugim velikim literatom, Samuelom Beckettom, pa
je ovih dana izdana knjiga Beckett prijatelj ostala prikraena za dobar dio njihove viegodinje korespondencije.
Ta tuna storija samo je djeliak mraka koji je cvao u Hrvatskoj zahvaljujui, najveim
dijelom, upravo nezavisnom pravosuu, koje danas kriui brani samo sebe. Je li se, meutim, netko iz nove vlasti, onako iz potovanja i zbog asti, ako ne zbog pravde, sjetio zatraiti istragu protiv zloina nad imovinom jednoga pisca kojemu su knjige i rukopisi razbacani
po rovinjskoj ulici zasigurno imali veu vrijednost od same kue koju je sebi priskrbio neki
nepismeni, ali zasluni hrvatski domoljub?
Naravno da nije, jer je i unitavanje knjiga, rukopisa, novina bio sastavni dio Tumanovog
etnikog ienja, a mi se, je li, neemo baviti revizijom djela prvoga hrvatskoga predsjednika. Pa ni kada je u pitanju tamo neki Beckett, koji je imao lo obiaj dopisivati se s jednim
srpskim piscem, a ovaj je opet imao lo obiaj misliti da ima pravo izabrati Rovinj za drugi
grad svojega ivota i stvaranja.
Filozofija palanke uinila je svoje, tj. zloin, nad ljudima, knjigama, snovima, matom...
Zloin, u irem smislu rijei, ostaje nekanjen, jer je i palanka, naalost, ostala ista, budui
da se njezinu filozofiju ne eli mijenjati. A palanka, shodno svojem autizmu ne priznaje zakone suverenih drava koje ljubomorno uvaju svoje pravo da sude vlastitim zloincima.
Stoga je posve blesavo ovdje ak samo citirati Hannah Arendt, a kamoli se jo i ufati u skoro
oivotvorenje te njene davne suverene tvrdnje.

Dogaaj registriran u Rijeci, tie se Sveuiline knjinice.


Proao je uz samo nekoliko lanaka, bez veih odjeka u javnosti, ali i bez
potrebnih javnih objanjenja-obrazloenja nadlenih dravnih i profesionalnih
organa ili slubi. Novinar Hrvoje Appelt je polovinom 2003. godine objavio
lanak: Kako je iz rijeke Sveuiline knjinice nestalo 30 tisua svezaka i
knjiga? Nestalo najmanje pet knjiga iz 16. stoljea. Dio grae je darovan, dio
je bacan u smee(!?), a dio je prodavan, pa je policija uspjela ui u trag nekim
primjercima koji su tako vraeni. (Jutarnji list 13. 7. 2003.). Evo nekoliko
opaski iz lanka:
Prijava o nestanku 30.000 svezaka periodike i knjiga iz 16., 17., 18., i 19. stoljea iz
arhiva Sveuiline knjinice u Rijeci potaknula je Opinsko dravno odjetnitvo na istragu
koja bi trebala pokazati je li na pomolu najvei knjievni kulturocid od priznanja neovisne
Hrvatske.
Na temelju potpisanih prijava zaposlenika rijeke knjinice, naime, kriminalistika policija dola je do skandaloznih saznanja kako su posljednjih osam godina iz arhiva knjinice

187

Knjiga 42.indd 187

2.7.2012. 17:27:24

baene u smee zakonom zatiene knjige i kompleti asopisa kulturoloke i knjiniarske


vrijednosti. Iz skupljene dokumentacije vidi se i kako je na nezakonit nain iz arhiva knjinice otpisano i oko 3.000 knjiga sa statusom kulturnog dobra te oko 150 naslova asopisa,
novina i drugih izdanja. U dosadanjoj istrazi otkriveno je kako je otpisano te drugim knjinicama ili pak privatnim osobama podijeljeno ili prodano oko 30.000 svezaka, meu kojima
se nalazi i 30 godina skupljane arhivske grae Glasa Istre, te brojni drugi vrijedni novinski
svesci.
Knjige koje su zatiene kao kulturno dobro i koje ne bi smjele izii iz arhiva prodavale
su se po 20 kuna. Neke su ak prodavane i po hodnicima knjinice. Postoje i uplatnice na
temelju kojih je policija dola do sveuilinih profesora koji su te knjige kupovali za svoje
privatne zbirke, ali su ih naknadno vratili. Tako je, na primjer, jedna doktorica za 100 kuna
kupila komplet od pet knjiga Povijest kolstva u Hrvatskoj iz 18. stoljea. Ona ih je takoer vratila jer su joj policajci pokucali na vrata, ali su neke knjige prodavane bez rauna
i pitanje je hoe li se ikada nai ispriao nam je Predrag Peroi, sindikalni povjerenik
i zaposlenik knjinice u Rijeci koji je proteklih osam godina o kulturocidu nad knjigama
obavjetavao nadlene.
Ono to najvie zabrinjava jest injenica da su odgovorne institucije za zatitu kulturnog blaga, Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i tehnologije, upozorava Peroi,
o devastaciji arhivske grae utile punih osam godina, odnosno sporne su prodaje i otpise
knjiga puna dva mandata doputale ravnatelju Jurju Lokmeru. Ravnatelj Lokmer, koji je
poetkom mandata sredinom devedesetih ispraznio prostorije u prizemlju rijeke knjinice,
te ih kao skladini prostor iznajmio privatnim tvrtkama, nije bio voljan komentirati navode
o knjievnom kulturocidu i prijavama. No, doznajemo da je ravnatelj Lokmer uputio prigovor na Ekspertizu o stanju arhiva rijeke knjinice koju su napravili strunjaci Nacionalne
sveuiline knjinice iz Zagreba, temeljem kojeg je Hrvatsko knjinino vijee predloilo
osnivanje novog povjerenstva koje bi trebalo napraviti novi nadzor i nadopuniti ekspertizu.
Tek kad dobiju potpuno izvjee, rekla je Branka ulc iz Ministarstva kulture, moi e se
utvrditi eventualno poinjena teta rijekog fonda.(...)
Dio knjiga je izbrisano iz baze podataka, a nestale su i neke evidencijske kartice. Iz
fonda se smiju otpisivati samo knjige koje su ukradene ili nestale, a takvih je obino 200 do
300 godinje. No, obino nestaju samo knjige koje se posuuju graanima pa ih oni ne vrate,
ali to nikako ne mogu biti knjige iz arhiva. No to se naeg ravnatelja nije ticalo pa je, recimo,
upravo iz arhiva, gdje imamo dva primjerka monografije o glagoljici iz 70-ih godina, koja je
tiskana samo u 500 primjeraka, jedan primjerak prodao. To se jednostavno ne radi objasnio
je Peroi.
Vei dio knjiga i periodike, na sreu, dodijeljen je drugim knjinicama pa je nakon
policijske istrage poelo njihovo vraanje u matinu kuu. Iz knjinice u Puli tako je prije
dvadesetak dana u rijeki arhiv vraen pun kombi primjeraka Glasa Istre, a ravnatelj Bruno
Dobri objasnio je kako su im primjerci slani jer su smetali u skladitu (...)
No kako doznajemo, ako se ekspertizama i utvrdi odgovornost ravnatelja Lokmera, on
bi mogao ostati nekanjen jer su njegova (ne)djela, prema zakonu, otila u zastaru.

Nastojao sam doi do spomenutih ekspertiza, ali bez ikakva uspjeha. Traenje
je uporno ignorirano, o emu svjedoi moja prepiska sa NSK i Knjininim vijeem, da i ne govorim o prepisci s Ministarstvom kulture.181 Ekspertize nisu bile
181

U nekoliko sam navrata traio od NSK, Ministarstva kulture i Knjininog vijea da mi se omogui uvid

188

Knjiga 42.indd 188

2.7.2012. 17:27:25

objavljene, ak ni izvodi iz njih, nisam naiao ni na slubeno data objanjenja,


izostala je i javna informacija o epilogu cijeloga sluaja.
Evo i jedne zanimljive epizode iz Zagreba.
Dolazei na posao jednoga jutra polovinom rujna 1993. godine, neki od zaposlenika SKD Prosvjeta su pred vratima u Berislavievoj 10 (usred Zagreba!)
nali tri vree pune knjiga. Unijeli su ih, izvadili, razvrstali i konstatirali da su sve
bile u upotrebljivom, dobrom ili odlinom, stanju. Raznovrsnost ih je iznenadila,
bilo je tu naravno najvie irilicom odtampanih, od raznih izdavaa objavljenih,
bilo je i latininih izdanja, koja su se nekome mogla initi passe, kako je to fino
za sluaj otpisa knjiga u Vrsaru rekao ravnatelj kole (npr. kapitalno djelo. A.
Hercen, Prolost i razmiljanja, izdano 1949.). Sve u svemu je moglo biti neto
preko dvjestotinjak knjiga. Sve su knjige imale signaturu, inventarski broj i peat biblioteke. Utvrdili su, dakle, odakle su knjige dole: iz kemijskog kolskog
centra Ruer Bokovi u Zagrebu!
Najvei dio knjiga predan je Biblioteci SKD Prosvjeta, a neto je od njih
zadrano u prostoru Drutva. Kad sam bio u posjeti zamolio sam ih da mi, primjera radi, ustupe dvije-tri knjige.
Komentar ljudi koji su knjige nali pred vratima, preuzeli ih i pregledali bio
je da je ovo rijetko poten nain odstranjena nepotrebnih, nepodobnih, suvinih knjiga u usporedbi s onim s kojim smo se gotovo svakodnevno.182
Milorad Novakovi, urednik asopisa Prosvjeta, o ovoj mi je epizodi
i iskustvu s odstranjivanjem knjiga napisao kratku biljeku s naslovom Lijepe
knjige, lijepo gore:
Ne znam je li netko uivao u toj ljepoti, mada se svata moglo uti, pa i vidjeti tih
devedesetih. Svjedoio sam desecima sluajeva, odvajanja i odbacivanja pa i unitavanja
knjiga, a spomenut u dva, samo kao primjer. Iako je prolo podosta vremena, o tom zlu,
crnoj epizodi nae kulturne povijesti, jo se otvoreno ne govori. ute akteri, ute rtve, mi
u Izvjetaje (ekspertize) o spomenutom rijekom sluaju, ali bezuspjeno. Finale bezuspjenih pokuaja da
dobijem mjerodavnu informaciju zavrio je ovako: 17. 12. 2007. dobio sam od NSK (s potpisom ravnatelja
Tihomira Matrovia) odgovor: U svezi vaeg upita o problemima otpisa u Sveuilinoj knjinici u Rijeci,
kojeg ste takoer iitali iz dnevnog tiska, Nacionalna i sveuilina knjinica nije osnovala navedeno povjerenstvo, ve Hrvatsko knjinino vijee kao izvrno tijelo Ministarstva kulture. Stoga bi vaa zamolba u svezi
izvjea strunih povjerenstava trebala biti upuena istom. Pozvavi se na ovaj savjet, obratio sam se 25. 5.
2008. Knjininom vijeu, ali odgovor na taj dopis, kao ni na bilo koji, to sam ga u nizu godina Knjininom
vijeu uputio, poev s prvim iz 1993. godine, nisam dobio. Eto dokle see mo graanina da ostvari pravo
na informaciju koju javnim institucijama nalae Zakon o pravu na pristup informacijama. Pitam se vrijede
li za predsjednicu Knjininog vijea, Davorku Basti, koja je kao i velika veina njegovih lanova profesionalni bibliotekar, barem odredbe Etikog kodeksa biliotekara? I ne bi li nadlena tijela HKD-a morala takvo
ponaanje sankcionirati?
Informaciju o ovome dogaaju dobio sam od ljudi koji su vree s knjigama pred vratima Drutva nali,
koji su ih pregledali i razvrstali. Zahvalan sam im na suradnji, a Miloradu Novakoviu i za biljeku o tom
dogaaju.
182

189

Knjiga 42.indd 189

2.7.2012. 17:27:25

koji smo bili protiv knjigocida i onda i sada, svi ute zbog straha. I ne treba ih nitko uvjeravati
da je strah bezrazloan. I zato u u jednoj prii promjeniti malo, imena i geografiju, to nee
nakoditi, prvo, istini, a nadam se, ni akterima.
Polovicom rujna 1993. tek to je poela kolska godina, iz Kemijske kole, odnosno
Kemijskog kolskog centra Ruer Bokovi sa itnjaka stigla nam je poiljka knjiga, tri
pune vree smea, istovarene su pred naa ulazna vrata u Berislavievoj ulici. Ovo je sjajna prilika da anonimnom donatoru zahvalim. Ne ba sve, ali veina, dvjestotinjak svezaka
ulo je u fond nae biblioteke, kao prvi i pravi dar. Usput reeno, naa biblioteka tada osnovana, sada broji preko deset tisua naslova.
Kada su morali odvojiti, izdvojiti, sa polica skinuti, iz kataloga izbrisati ostalo je jo
jedino da ih bace, najee u kontejner. Bibliotekar u spomenutoj koli, nismo provjeravali,
ili netko drugi iz te kole proitao je po odabiru nepodobnih naslova, ali i pisma, da bi te
knjige mogle biti nae pa je vree sa smeem od knjiga istovario pred naa vrata i odjurio da ga nitko ne bi vidio. Razumjeli smo to odmah. Hvala im.

Iako je veina knjiga odbaenih s polica kolskih i gradskih knjinica spaena darivanjem, preuzimanjem i slinim akrobacijama, dobrim su dijelom obogaivane i privatne biblioteke. Dok su jedni donosili, drugi su neprilagoene,
Vlak u snijegu ili Jeevu kuicu, odnosili. Ipak je jedan, ne mali dio otpisanih knjiga nestao u kontejnerima za smee.
Jedna pria to svjedoi o kontejniranju knjiga, te 93., dolazi nam sa zapadnog dijela grada. Velika osnovna kola, 1.800 uenika, velika moderna zgrada
i u njoj kolska knjinica, u kojoj se izmeu ostalog stjee ljubav prema knjizi.
Nakon to je po usmenoj naredbi bibliotekar krenuo u akciju ienja, jedna
prostorija u podrumu zgrade bila je popunjena. Izdvojena je gotovo 1/3 fonda, toliko je toga bilo za baciti, iako bacanje nitko nije naredio, ni usmeno ni pismeno.
Nakon to se jedan dio nastavnika namirio popunjavajui svoje kune biblioteke
kompletom Ive Andria, sarajevsko izdanje, Miroslava Krlee, takoer sarajevsko izdanje i tako redom sve do Romana o Londonu Miloa Crnjanskog. Ostalo
je u toj prostoriji za umiranje, gotovo 2.000 knjiga nepoudnih autora, nepoudnih izdavaa, nerazumljivog jezika i pisma. Dvije godine kasnije, bibliotekar
je prostoriju naao praznu, bez i jedne knjige. Prialo se po kvartu da Unijin
kontejner za papir nije mogao primiti sve odjednom pa je stotinjak knjiga kisnulo
uz kontejner vie od tjedan dana, sve dok ih komunalci nisu odvezli u nepoznato.
U Osijeku je takoer bilo ienja knjiga, a ne samo unitavanja, ba onako kao to su se i nepoeljni spomenici unitavali slanjem na konzervaciju, a
grad istio nitenjem nepoeljnih graana tako da im se dopusti da demokratski
konzumiraju svoje osnovno ljudsko pravo da odu iz grada. Jedan uvid u taj
problem daje nam i tekst Milana Bariia, pravnika i agronoma, roenog 1933.
u obitelji nadniara, podno Dinare, pod zvonikom Sv. Spasa, na samom izvoru
Cetine, u istoimenom selu koje, nakon olujne pustoi, praktino vie ne postoji,
doivio je vrlo bolno prevrat 1990-ih. Bio je sudac u Osijeku i svjedoio brutal-

190

Knjiga 42.indd 190

2.7.2012. 17:27:25

nim ubojstvima ljudi koje je dobro poznavao. I sam je bio na listi za likvidaciju,
ali ga je spasilo prezime dvojka koja je dola po njega mislila je da je u pitanju
zabuna jer je prezime Barii (po zloincu koji je ubio jugoslavenskog ambasadora Rolovia u vedskoj) tada bilo sinonim patriotskog Hrvata. Zloini to
su se dogaali u Osijeku u velikoj su mjeri javno komentirani, dio je presudom
akterima (Branimiru Glavau i jo nekolicini) jasno okvalificiran i nema potrebe ovdje tu priu rekonstruirati, a u tim je prilikama Milan Barii prije svega
vodio bitku za puko preivljavanje, prikupljajui odbaene stvari, meu kojima
i knjige, i prodajui ih na tzv. buvljoj pijaci. Pokuavajui shvatiti to je to nae
narode snalo tokom prevratnih 1990-ih napisao je obimno djelo od 350 stranica
u stihovima i petnaest poglavlja pod naslovom: Zloin bez kazne. Taj rukopis
je, makar i neobjavljen, takoer vjerodostojan dokument o Hrvatskoj 1990-ih.
Zamolio sam Milana Bariia za informacije o unitavanja knjiga u Osijeku
i bio ugodno iznenaen njegovom spremnou da o tome pie. Taj njegov tekst
integralno prenosim meu prilozima knjizi.183
U Karlovcu je studenog 2004. godine Odbor za ljudska prava Karlovac
organizirao javnu tribinu o unitavanju spomenike batine i knjiga184, potaknut
ne samo pisanjima o postojanju toga fenomena u Hrvatskoj openito, nego i brojnim slinim sluajevima u Karlovcu.
Iz Karlovca sam od jednoga graanina, novinara, o tim dogaanjima dobio
sljedei kratki zapis, karakteristian po tome to je kao razlog za nepotpunost podataka izriito naglasio svoj strah da bi imenovani ljudi zbog istine mogli imali
problema:
Namjerno je minirano oko 500 objekata u vlasnitvu Srba (trgovine, kafii, proizvodni
pogoni, kiosci, automobili, garae, kue, spomenici...), minirana je pravoslavna crkva Svetog
Nikole i zgrada eparhije Gornjokarlovake u najstroem centru grada185, minirana je kapela
i mrtvanica na pravoslavnom groblju, minirano je stotinu i vie spomenika antifaistikoj
Radio Zagreb je u okviru svojih redovitih jutarnjih emisija (jednom tjedno, od 57 sati, pod opim nazivom Znanja i spoznaje, koju dugi niz godina vodi i ureuje novinar Ante Beki) jednu od njih u srpnju
2003. godine, posvetio Knjizi. Tokom emisije samo je nekoliko slualaca spomenulo diskriminaciju ili
unitavanje knjiga, ali je kratka primjedba jednoga od njih, koji se predstavio kao student da je bio svjedokom kad su u Osijeku u prvoj polovini 1990-ih na sredinjem trgu paljene knjige (nije precizirao koliinu, tj.
broj, ni vrstu knjiga...) izazvala ustru i otru reakciju goe emisije (ini mi se da je bila direktorica jedne
zagrebake gimnazije), u kojoj je primjedbu tog studenta oznaila lanom i rekla mu neka se stidi, jer neeg
takvog u Osijeku nije bilo. Obratio sam se voditelju emisije Anti Bekiu s molbom da mi poalje snimak emisije, ali mi je nakon uzastopnih nazivanja rekao: u pravilu emisije snimamo, ali naalost upravo ovu emisiju
nismo snimili.
183

Odravanje Tribine registrirali su: Karlovaki list 22. 11. 2004. tekstom Knjigom u kontejner.
Zaustaviti sustavno unitavanje spomenike i knjievne batine, i Veernji list 22. 11. 2004 kratkom crticom O 700 knjiga u kontejneru.
184

185
O farsi i neistinama o ruenju pravoslavne crkve i zgrade Gornjokarlovake eparhije, u samom sreditu
Karlovca, pisao sam u prvom dijelu knjige.

191

Knjiga 42.indd 191

2.7.2012. 17:27:26

borbi. Ovo su samo neki od primjera to se dogaalo, a da ne govorimo o prisilnim mobilizacijama, prisilnom radu i kopanju rovova na crtama razdvajanja, bilo je otimanja imovine (stanova, kua, automobila), naalost, i desetak i vie sumnjivih nestanaka, smrti i ubojstava.
Od promjene vlasti do kraja 1991. godine na karlovaki Feroteks (poduzee za promet
sekundarnim sirovinama otpad) odvoeno je moda stotinjak, ako ne i vie, velikih kamionskih kontejnera papira-dokumentacije186 i knjiga od bivih drutveno politikih organizacija jer su u njihove prostorije uselili neki drugi politiari HDZ-ovi demokrate.

Od Jelke Glumii, predsjednice Odbora za ljudska prava Karlovac, dobio


sam 5. 2. 2008., sljedeu izjavu:
Dugogodinja sam lanica nae Gradske knjinice i esto sam u njoj i sada, a pogotovo
prije i u toku rata. Sa svoje dvije keri posjeivala sam i djeji odjel knjinice i prisustvovala
svim dogaanjima u knjinici. Tako se sjeam jedne zgode mislim da je to bilo ili krajem
1991. ili poetkom 1992.g. (uglavnom bilo je kino i zima), kada sam na djeji odjel dola sa
kerkom i uoila usred velike prostorije na prvom katu zaista ogromnu hrpu knjiga nabacanih
na podu. Kada sam zaposlenicu knjinice, koja je izdavala djeci knjige, zapitala o emu je tu
rije, ona je samo slegnula ramenima, zabrinuto zatresla glavom i nije nita prokomentirala.
U podrumu nae prekrasne knjinice, pak, smjeten je muziki odjel i u tom prostoru se
odravaju tribine, okrugli stolovi i sl. U tom vremenu (1991./1992.) znam da sam dola na
muziki odjel (vie se ne mogu sjetiti povoda da li je bila rije o tribini ili neto slino)
uglavnom u hodniku prema prostoriji gdje su stolice, takoer je bila nabacana ogromna hrpa
knjiga tako da se jedva prolazilo kroz hodnik i na moje pitanje o emu je tu rije, to e biti
sa tim knjigama, nisam dobila odgovor, osim da mogu uzeti koju god hou od tih knjiga.
Kako mi se urilo, jer je u to vrijeme Karlovac proivljavao uasne dane i strah se mogao
rezati noem, a ve je bio sumrak, uzela sam 4 knjige: Pjesme od Alekse antia (Luksuzno
izdanje Svjetlost, Sarajevo), Tina Ujevia na irilici, Duka Radovia Aforizmi, Dobro
jutro Beograde i Foliranti od Mome Kapora. Znam da mi je bilo ao to nisam uzela vie,
no nisam imala vremena kopati po toj velikoj hrpi, a podilazila me jeza od atmosfere koja je
tada vladala, ne samo u knjinici, nego i u cijelom naem lijepom gradu.
Nikad nisam mogla pojmiti da e faizam o kojem sam do tada samo itala i gledala na
TV ekranu zavladati naim gradom i naim ivotima, a to je od poetka bilo ba to.187
186
Kad se ve spominje dokumentacija, upuujem i na: 1) Jo se trae krivci za spaljivanje dokumentacije
156. brigade HV-a, Vjesnik 12. 1. 2002.; 2) Jasna Babi, Unitili ratnu dokumentaciju iz akcije Oluja,
Jutarnji list 29. 11. 2008. I u povodu nekoliko sudskih procesa o poinjenim zloinima pokazalo se da
manjka dokumentacija (suenja za Paulin Dvor, Medaki dep, ubojstva na Koranskom mostu, spektakularna potraga za topnikim dnevnicima na zahtjev tuiteljstva ICTY-a krajem 2009. kad je u privatnom
posjedu pronaen veliki broj, nekoliko tisua(!) dokumenata koji su se morali nalaziti u arhivi dravnih
institucija) 3) Gordan Mali, Kod osmorice pronali veliku dokumentaciju iz akcije Oluja, Jutarnji list 9.
12. 2009. 4) Ivica iki, Pucanj u prazno. Dnevnici jedne nevjerodostojnosti, Novi list, 5. 12. 2009.). 5)
Snjeana Pavi, Zloin nakon Oluje, Jutarnji list 17. 12. 2009.
Nikada neemo ustanoviti koliko je dokumentacije bivega, mrskoga nam, paklenskog reima (ali uz nju
i knjiga) uniteno. Zato se i moe dogoditi da se u mnogim prilikama iznose poluistine i time potvruje
teza Dubravke Ugrei o bujanju kulture lai na prostorima bive Jugoslavije. I sam sam svjedokom da
je npr. u Koruli takva dokumentacija nemilice unitavana, a oko dokumentacije koju je bivi predsjednik
Opine Korula predao Gradskoj knjinici (a preostala mu je nakon poara u kui) izbio je skandal kojim se
htjelo pokazati da je bezvrijedna (tome je zduno pomogao bivi ravnatelj Dubrovakog arhiva Ivo Orekovi
svojim strunim uvidom u tu grau).
187

Jelka Glumii, kao predsjednica gradskog Odbora za ljudska prava od samoga se poetka prevrata su-

192

Knjiga 42.indd 192

2.7.2012. 17:27:26

Kako sam aktivna i u udruzi antifaista, sjeam se takoer da sam jednom dola u knjinicu da si za komemoraciju u Prkosu, gdje smo svake godine zbog masakra preko 1500
ena i djece 1941. od strane ustaa, posudim pjesme Vladimira Nazora u kojoj e biti Majka
Pravoslavna. Ja, naime, esto recitiram na tim antifaistikim skupovima, jer je poezija moja
strast. Traim ja i traim po policama, naem Nazora sva njegova djela pisana prije NOB-a,
naem nekoliko metara novih blistavih izdanja Nedjeljka Mihanovia, Vinka Nikolia i
vjerovali ili ne djela Rojnice. Kako je tada upravo bio aktualan spomenik Francetiu u
Slunju, posudila sam si Rojnicu da vidim to pie o Francetiu, no pjesama od Nazora nigdje.
Kako sam dugo traila, dugogodinja zaposlenica knjinice me pitala to traim, a kad sam
joj rekla to, ona je samo uzdahnula i rekla da to tu neu nai. Ponudila se da ode u podrum
i pokua nai to to trebam. Nakon vie od pola sata pojavila se sva pranjava iz podruma sa
malom knjiicom Nazora na irilici, za koju mi je rekla da je mogu uzeti, jer je to ionako u
podrumu gdje ljudi nemaju pristup.

Navodim ovo samo zato da naglasim kako je izdvajanje i skladitenje knjiga bilo modalitet odstranjivanja ili ienja literature koja se smatrala u najmanju ruku neprikladnom za tzv. javno izlaganje, a pogotovo za tekue koritenje u
okolnostima novog drutvenog poretka.
Povezano s ocjenom Jelke Glumii da nikad nije mogla pojmiti da e faizam o kojem sam do tada samo itala i gledala na TV ekranu zavladati naim
gradom i naim ivotima, a to je od poetka bilo ba to, vrijedi proitati knjigu
Dae Drndi April u Berlinu (Fraktura, Zagreb, 2009.). U svom suoavanju s
iskazima surovosti nacifaizma tokom boravka s ostalim piscima u Wannsee
poznatom dijelu Berlina gdje su bile smjetene nacistike ustanove, a u kojima je
formulirano Konano rjeenje idovskog pitanja Daa Drndi se u nekoliko
navrata dotie i pojava u Hrvatskoj 1990-ih koje upuuju na praksu ve vienu u
nacistikom vremenu. Evo dva fragmenta:
Tamo kod Humboldta, na Bebelplatzu, Vesna mi je rekla, pogledaj, i na tom trgu, na
kojem Goebbels 10. svibnja 1933. spaljivanjem preko 20.000 knjiga zapoinje svoj plan svenacionalnog prosvjetljenja, zurile smo kroz staklenu plou na zemlji i promatrale ukorieni
mrak i ludilo kako nalijeu na redove i redove praznih bijelih polica. Misha Ullman svoju je
podzemnu knjinicu bez knjiga i ljudi smjestio u predvorje pakla. Odmah sam se sjetila kako
mi u Rijeci 1992. nisu dali Lovca u itu da Maa proita, jer bio je iriliki. Knjige na tom
pismu preselili smo u skladite, rekla je knjiniarka s paperjastim brkovima i dlakama pod
pazuhom. Toj knjiniarki onda sam rekla nek sve te knjige odnese na neki lijepi kameni trg
gdje ih moe spaliti. Poslije je ta mala djeja knjinica ukinuta, jer se u bibliotene prostorije
uselio djeji vrti u kojem trogodinjacima prije svakog obroka narede, pomolite se dragome
Bogu. Onda sam se sjetila kako sam takoer 1992., pred ulazom u biblioteku za odrasle, na
protstavljala nacionalizmu i ovinizmu u Karlovcu, predlagana je i za najviu nagradu za mir. Upuujem na
njen lanak Graani, a ne podanici. Razmiljanja i poziv o boljem sutra itateljice Nokta koja eli podijeliti s Vama strah i strepnju, Nokat, 14. 5. 1991., str.6. (Preko tampe (ne sve, naravno), radija i televizije
upravo me se tjera u nacionalni tor i svodi na pripadnika plemena, a ja to ne elim. I ne doputam.) i na lanak Jesmo li rulja ili ljudi?, Karlovaki tjednik 22. 4. 1993., povodom ubojstvo mlade djevojke Davorke
(insistira na pitanju zato o svojim zloinima utimo, a govorimo samo o zloinima druge strane?)

193

Knjiga 42.indd 193

2.7.2012. 17:27:27

kupu baenih rashodovanih knjiga, nala knjiicu sa stihovima Branka Miljkovi, koju sam
odnijela kui (str. 155, 156).
Tada su se spremali predsjedniki izbori u Hrvatskoj. Meu kandidatima bio je i
Miroslav iro Blaevi, koji je u Nacionalu iz travnja 1997. izjavio: Ja neprestano molim
Predsjednika da mi da neku vanu funkciju, kako bih napravio neki Goli otok i na njega poslao neke novinare i urednike. A Borislav kegro, koji se nije kandidirao za predsjednika jer
se bavio drugom, unosnijom rabotom, iste je godine u Hrvatskom dravnom saboru rekao:
Vlada e donijeti mjere za poticanje onog izdavatva koje treba hrvatskoj dravi. Primjerice
financirat e se javne knjinice da se iz njih izbace knjige na srpskom i slinim jezicima
(str. 210).

Da je izluivanja i unitavanja knjiga i dokumentacije bilo posvuda u


Hrvatskoj pokazuje i primjer s Raba. Premda je od tadanjih dogaanja prolo
mnogo godina, premda je zaborav uinio svoje, a osjeaj nelagode i straha da
se sauvaju i objelodane injenice takoer na sve to upuuje kratka biljeka
to sam je (nedavno) dobio od svjedoka tih dogaanja u Rabu, prof. Ive Baria.
Bitno je u toj kratkoj informaciji slijedee: nepoudne (ili nepodobne) knjige su
izluivane i iz institucija i iz privatnih biblioteka, a u velikom broju i bacane na otpad. Za
jednu kolu postoji podatak o izluivanju takvih knjiga, za koje kau da oni nisu bacali knjige ve ih zakljuali u jedan sanduk koga su mi pokazali ali ne i otvorili jer su klju izgubili.
Ali, ovjek koji je radio u Komunalnom poduzeu Vrelo Josip Ivi kae da je u kontejnerima za otpad nalazio vree knjiga na kojima su bile ak i posvete s imenima vlasnika. To je
bilo ope ienje i privatnih biblioteka. Knjige su bile veinom s naslovima partijskih kongresa ali bilo je i drugih od kojih je on neke i sauvao. To su bile knjige nepoeljnih autora.
Njegovi su radnici dobili naredbu od viih organa da na deponiji nekoliko dana pale arhivu
Opinskog komiteta SKH, SSRN, Omladinske organizacije i Sindikata. Ja sam osobno vidio
u ljeti 1991. brdo papira spomenute arhive u hodniku zgrade biveg Komiteta. Nazvao
sam vie slubenika Arhiva iz Rijeke i zamolio ih da preuzmu dragocjenu arhivu ali nije bilo
interesa. Bila je to runa slika. To je bilo ak dostupno svakom prolazniku jer je na ulaznim
vratima brava bila razbijena.Neki su uzimali tue partijske dosjee i kasnije ih koristili protiv
nekih ljudi. Najtee mi je bilo kad sam doznao da su radnici komunalnog poduzea spalili
cijelu jednu vreu fotografija s proslava i komemoracija i fotografije vanih dogaaja iz onog
doba, npr. otvaranja vanih objekata koji su se gradili u sedamdesetim godinama...

Posebno izdvajam njegovu reenicu: U Gradskoj knjinici bibliotekarka


kae da nije bilo bacanja knjiga (ja joj vjerujem) osim redovnog otpisa knjiga.
Uzimajui osnovanim uvjerenje autora biljeke da mimo redovitog otpisa
nije bilo nikakvog izbacivanja nepodobnih knjiga iz Gradske knjinice htio bih
naglasiti da se i na ovom primjeru vidi da su postojali bibliotekari koji se nisu
dali zavesti onom zlokobnom izjavom jedne bibliotekarke na HTV-u kako smo
pri kraju s izluivanjem nepodobne literature.
to se tie ogulinskog sluaja, godinu dana od mog prvog dopisa, uz urgiranje u dva navrata, konano sam dobio odgovor od Marijane Mazor, ravnateljice
Narodne knjinice i itaonice Ogulin od studenog 2000. godine. Njeno pismo
(Ur.br 013012005. od 14. 10. 2005.) donosim u cjelosti:
194

Knjiga 42.indd 194

2.7.2012. 17:27:27

Ja sam Marijana Mazor, ravnateljica Narodne knjinice i itaonice Ogulin od studenog


2000. godine. Prije toga sam bila zaposlenik Pukog otvorenog uilita u ijem sastavu je
djelovala i knjinica. Dopis koji Vi traite, moete moda traiti u upravi Pukog otvorenog
uilita, ali nisam ba sigurna da ete ga i dobiti. Pitam se zato vam ga nije poslala struna
sluba koja ga je uputila na nau adresu.
Ono to Vam ja mogu rei je da ja kao djelatnik knjinice nisam realizirala ono to se
je trailo u tom dopisu. Odbila sam to uiniti, ali ne pismenim putem nego u telefonskom
razgovoru. Nismo otpisali niti jednu knjigu, koju su oni smatrali neadekvatnom knjinom
graom. Ako je neto bilo otpisano to je zadovoljavalo kriterije propisane Pravilnikom o
reviziji i otpisu knjine grae, to ga donosi ministar kulture.
Mogu Vam jo dodati i to, da smo knjige kojih smo imali previe, a budui nam vie
nisu bile potrebne u tolikom broju, poklonili knjinici u mjestu Jasenak, koju je osnovalo
Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta. Moete to i provjeriti kod sadanjeg pomonika ministra
edomira Vinjia.
Nadam se da sam ipak pojasnila neke nedoumice i da ste zadovoljnio mojim odgovorom.

Zahvalio sam ravnateljici Mazor i prestao s dopisivanjem. Bitna je spoznaja


ne samo o namjeri ienja bibliotenog fonda, nego i o izbjegavanju da se
predoi dokumentacija o tome, ali naroito i to da je postojao otpor ienju
bibliotenog fonda.
Evo i jednog detalja koji ukazuje na nelagodu u bibliotekarskim redovima.
Jedna iskusna bibliotekarka je polaui struni ispit kao diplomski rad htjela
obraditi temu o unitavanju knjiga, ali se predomislila:
Iako je jasno to se 90-ih godina dogaalo u svim knjinicama u RH (nisu samo
Korulanke bacale grau u kontejnere), kolege knjiniari ne ele javno govoriti o tome.
O naoj krovnoj knjiniarskoj instituciji da i ne govorim. Prema njima je sve u najboljem
moguem redu, cenzure (knjigocida!) nije nikada ni bilo. Uostalom, znate i sami kakvi su njihovi stavovi Zato sam, u dogovoru s mentoricom odustala od te teme i napisala diplomski koji, na moju veliku alost, ne otkriva nita nepoznata i ne provocira. Parafraziranje
prof. Stipevia, rekla bih. Bez obzira na to, moj interes prema cenzuri u Hrvata 90-ih i dalje
je velik pa nije iskljueno da u dogledno vrijeme krenem u ponovno akanje.

U Istri nismo imali intenzitet nacionalistike iskljuivosti ravan onom u nekim drugim krajevima Hrvatske, ali ipak je i tamo bilo takvih pojava, na to ukazuju primjeri iz Rijeke, Pule, Vrsara o kojima e jo biti rijei u vezi s ienjem
kolskih knjinica. Evo nekoliko fragmentarnih zapaanja Istrijana Vladimira
Kapuralina.
Izvrena je revizija kolskih udbenika, najvie onih iz povijesti, to je za cilj imalo
brisanje povijesnog sjeanja generacija koje dolaze, a izvren je atak i na jezik koji je u upotrebi uvoenjem tzv. novojezika sa apsurdnim arhaikim izrazima. (...) Po obimu, vrijednosti
i volumenu unitenih dobara nakon secesije vjerojatno je najee stradala literatura, openito sva podruja i anrovi. ienje, odnosno progon, paljenje i bacanje knjiga sproveden je
u nekolio navrata, a knjiga je bilo na svakom koraku u kantama, kontejnerima i na smetitu.
(...) Jednog ljetnog dana, ne sjeam se tono koje godine, naao sam se na pulskom gradskom

195

Knjiga 42.indd 195

2.7.2012. 17:27:27

deponiju Katijun, koji se nalazi u neposrednoj blizini mog rodnog sela Vinkuran. Na gomili
je bilo bezbroj knjiga, biljenica i ostalog pisanog materijala. Bilo je tu politike, vojne i
razne druge literature, pa i one iz vlastitih biblioteka, ali i strunih knjiga iz podruja brodogradnje, strojarstva, navigacije. Dio te literature morao je pripadati vojnim bibliotekama,
jer je u impresumu izdavaa bio otisnut ovalni znak, sa sidrom u sredini i zvijezdom petokrakom. Knjige su bile u izvrsnom stanju, neke sam koliko mi je vrijeme doputao prelistao
i uvjerio se kako se radi o vrlo strunoj literaturi. Na toj gomili i okolo nje bilo je, po mojoj
procjeni tada nekoliko kubika knjiga... Uzeo sam nekoliko drvenih kaeta jabuara i napunio
ih s politikom literaturom... namjeravao sam sljedei dan ponovno doi bolje opremljen, sa
jo naih ljudi i pokupiti to se vie da, meutim tokom noi dolo je do ljetnog pljuska, koji
je sve smoio, a kad sam doao nakon toga buldoer je ve bio poravnao cijelu gomilu. (...) U
januaru za vrijeme zimskih praznika ravnatelj nas je zaduio, da napravimo reviziju kolske
knjinice, a izdata je i pismena uputa o postupku. Priznajem da sam bio zateen i zauen,
otkud sad ponovno eljanje, nakon to je HDZ izgubio izbore i na vlasti je SDP sa koalicijskim partnerima. Od knjiniarke sam zatraio obrazloenje te akcije, na to mi je ona dosta
okasto pokuala objasniti da se to odnosi samo na knjige koje su istroene od upotrebe,
a to je stajalo i u pisanim uputama za provedbu revizije, te da knjige koje se izdvoje nee biti
unitene, nego da e biti uskladitene u centralnom skladitu u Puli. (...)Usprkos mojem
neznatnom ometanju postupka, izdvojeno je oko 1.700 ili 1.800 primjeraka (...) to je dalje
bilo s tim knjigama ne znam.

Novinarka Kim Cuculi je u listopadu 2006. opisala i bacanje knjiga u kontejner za smee iz dviju rijekih gimnazija (I to se dogaa u Mjesecu hrvatske
knjige. Kai, Matavulj i inko zavrili u baji za smee, Novi list 17. 10.
2006.). Na tu baju za smee u kojoj su bile knjige upozorio ju je kolega novinar Velid eki, koji je napravio i nekoliko snimaka. Kad sam mu se obratio za
podrobnije informacije odgovorio mi je da je sve rekao kolegici Cuculi, ali mi
je poslao tri snimke te uvene baje za smee, a na slikama pokazuje da se na
samom vrhu odbaenih knjiga nalazi knjiga Jasenovac. U jednoj jedinoj reenici, ali dalekoseno vanoj za ocjenu unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih,
novinar Velid eki je izrazio svoje uenje: Zato baciti knjigu o Jasenovcu
ve i zbog pijeteta prema rtvama se to nije smjelo dogoditi. Prisjetimo li se uz
ovo i ranije spomenute epizode o paljenju knjige Da se ne zaboravi, iz knjige
ede Price Plitvikog bit e nam jasni duh i ideologija koji su politici ubijanja
sjeanja bili temelj.
Ovaj letimini prikaz fragmentarnih javnih odjeka unitavanja knjiga zavrit
u s kratkim tekstovima Gorana Prodana i Rade Dragojevia.
G. Prodan u lanku Prevaziena svinjarija, Glas Istre 24. 2. 2004., reagira na bacanje knjiga na otpad iz osnovne kole u Vrsaru:
Nisu vrsarski bacai knjiga na smetlite prvi u Hrvatskoj. Ako dosad objavljeni lanci
o saniranoj bibliotenoj djelatnosti u Hrvata (Feralova sintagma) ne lau, tu modu ienja kolskih knjinica u samostalnoj Hrvatskoj otvorila svojim naputkom jo poetkom
90-ih ba jedna Istranka tadanja ministrica kulture Vesna Girardi-Jurki. U meuvremenu

196

Knjiga 42.indd 196

2.7.2012. 17:27:27

su revni knjiniari uz blagoslov svojih kolskih ravnatelja to bacili to spalili na tisue i tisue nepodobnih knjiga uzdu i poprijeko Hrvatske, od Velike Gorice i Slatine do Korule.
Neto je od te rabote prodrlo u javnost, ali izvjesno je da je puno toga tijekom godina istrulilo na deponijima ili izgorjelo u kolskim kotlovnicama. Uostalom, to su stare metode novih vlasti, naroito onih diktatorskih, od kojih je primjer spaljivanja nepoudne literature u
Hitlerovoj nacistikoj Njemakoj samo najsvjetliji.
Utoliko vrsarski sluaj nije vijest, iako ostaje ordinarna svinjarija, a ne nedostaje mu
ni ironije. Baciti na smetlite Velog Jou i Medvjeda Brunde Vladimira Nazora, sve
i da su primjerci tehniki neupotrebljivi, a ne ideoloki prevazieni (dva u novinama
citirana opravdanja ravnatelja kole), doista je ironian potez za kolu koja nosi ime tog
slavnog, treba li rei hrvatskog, knjievnika. Teko je, pak, u hrvatskom knjievnom kontekstu jo ironinije ne primjetiti da je ravnatelj kole Ante Cukrov treba li rei: viekratno
idejnopolitiki & nacionalnosvjesno deklarirani Hrvat koji je po hadezeovskoj liniji onajput
bio i ravnateljem poreke osnovke u spomenutoj izjavi upotrebio rije prevazien, koju
znameniti Brodnjakov Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika oznaava kao srpsku.
Dapae, navodi je kao jednu iz skupine onih kojima se od 1918. a osobito u novije vrijeme
u sredstvima javnog priopavanja nastojala istisnuti odgovarajua hrvatska rije (citat iz
Brodnjakovih objanjenja). Drugim rijeima, to je rije koja je u prolosti hrvatskom jeziku
to ideoloki to protuhrvatski nametnuta pa je doista treba prevladati, da ne velim prevazii. Dakako, ne unitavanjem knjiga u kojima je moda upotrijebljena. (O ienju kolske
knjinice u Vrsaru bit e rije u nastavku, u poglavlju o primjerima. Tamo u prikazati i reagiranje Vesne Girardi-Jurki na spominjanje njenog imena u kontekstu ienja knjinica.)

Istim je povodom i novinar Rade Dragojevi objavio kratku biljeku Osvrt,


Novi list 24. 2. 2004.):
Kartice i kartice teksta ispisali su novinari o praksi domaih bibliotekara da redoviti godinji otpis knjiga iskoriste da usput bace i pokojeg nepoudnog autora na smetlite.
Kriterij za takvu vrstu otpisa uvijek je bio isti knjiga je ili srpskog izdavaa ili srpskog
autora ili je pak autor politiki nepoudan Hrvat. O tome je na naim stranicama prije koju
godinu ne jednom pisao Tomislav Klauki, pisali su i novinari Ferala, a Milan Kangrga
je ak zavrio i na sudu zbog kritike takve aktivnosti na Koruli. I ba kad se pomislilo da
se praksi bibliocida stalo na kraj, sustigla nas je vijest iz Vrsara. U naim novinama tako je
osvanuo lanak u kojem se kae da je tamonja osnovna kola na lokalno smetlite otpravila dobar dio knjinog fonda kole, s tim da su meu odbaenim naslovima i klasina djela
Vladimira Nazora. Da bi stvar bila nevjerojatna, ime kole koja je otpisala Nazora kao pisca
je Vladimir Nazor.
Tom prilikom tamonji ravnatelj kole kazao je da se radi o lektiri koja je passe, o
knjigama koje su tehniki neupotrebljive, odnosno ideoloki prevaziene. E sad, to je to
passe? Prema izvjetaju u relativno dobrom stanju na smetlitu se naao Medvjed Brundo
i Veli Joe. Autor je, naravno, ideoloki krajnje suspektan, to valjda svi znaju, pa bio je
predsjednik komunistikog Sabora, ba kao to je i sumnjiv i Dnevnik Ane Frank. Tu su i
knjige stanovitog Krlee, slabije poznatog pisca iz 20. stoljea, pa nekakav Gorki (tko je uope taj?), onda Aniev i Siliev pravopisni prirunik, naslov koji je odavno postao passe itd.
to rei, nego da je to samo jo jedna karika u tunom lancu domaeg preziranja znanja i
erudicije, samo jo jedan kameni u sad ve poveoj zgradi u kojoj vlada apostolat neukosti
i neznanja.

197

Knjiga 42.indd 197

2.7.2012. 17:27:27

I ova dva komentara ukazuju na bit i trajanje knjigocida u Hrvatskoj, ukazuju da je rije o ciljanom i smiljenom unitavanju knjiga za koje se smatralo da
su nepodobne ili nepoudne ili passe. Fenomen unitavanje knjiga bilo je
izraz stanja duha hrvatskoga drutva 1990-ih i njegove zvanine politike, pa ne
zauuje da je poprimao i zamah i intenzitet.188
***
Nakon pregleda fragmentarnih javnih reakcija, navest u sad i svoja nastojanja
da doem do slubenih podataka o unitavanju knjiga.
Vjerojatno se unitavanjem knjiga istraivaki ne bih bavio da me na to nije
naveo primjer s kojim sam izravno bio povezan, ali koji je dobio na snazi i time
to je knjiga i openito dokumentacija jedan od bitnih alata moje profesije. Rije
je o bacanju u kontejner za smee knjiga iz Gradske knjinice u Koruli, krajem
ljeta 1997. iz knjinice koju sam pomagao obnoviti/osnovati krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina nedavno isteklog stoljea. Osupnula me
bezobzirnost, samovolja, iskazana neprofesionalnost, a naroito jedno, sasvim u
duhu vremena, arogantno i ovinistiki pisano novinsko obrazloenje, zapravo
opravdavanje tog postupka. Ali potakla me je i nekolicina bibliotekara, istih onih
koji su silno, ba entuzijastiki bili pri ruci u obnovi/osnivanju Gradske knjinice. Njihove informacije da je puno primjera unitavanja knjiga (dali su mi i
neke novinske lanke), da vlast na to gleda blagonaklono te da i neki bibliotekari
u tome sudjeluju osupnula me je. A to to su traili od mene da im imena nigdje
ne spominjem jer su osjeali strah, to je za mene bilo posebno uznemirujue.
Tako je poelo moje bavljenje fenomenom unitavanja knjiga u Hrvatskoj 1990188
Kao jednu malu ilustraciju o pomjeranju teita u valorizaciji knjievnih djela, usklaenog sa stanjem duha hrvatskoga drutva 1990-ih godina, upuujem na nekoliko zapaanja Mile Stojia u lanku A.
B. imi s mobitelom. (Jutarnji list 18. 4. 1998.): Sve ee se pie o Tuti i teli, o Barau i kegri, o
Mati Bobanu i Mijatu Tomiu, kao o nacionalnoj nevolji koja nas je pogodila na putu iz komunizma u sreu. Tipizacija ovih raznorodnih ljudskih jedinki razliitih zanimanja i profila odvija se po obrascu jednoga
negativnog stereotipa Hercegovci... Moete li si predoiti Hercegovca koji nije dravotvoran, a uz to jo
pie i ekavski? Stota obljetnica roenja Antuna Branka imia (Drinovci 1898. Zagreb 1925.), jednog od
najveih pjesnika ovoga vijeka na zalasku, u Hrvatskoj prolazi gluho, bez spomena i znaka... Gotovo da i
nema hrvatskoga modernog pisca od dara i ugleda da o njemu nije objavio barem novinski lanak. imi je
bio duh kojemu je bila tijesna Hrvatska, pa je gradio duhovne mostove sa Srbijom, Francuskom, Njemakom
i Europom. Sa cijelim svijetom. Ali, stota godinjica njegove smrti (vjerojatno pogreka, stogodinjica je
njegova roenja opaska A. L.) u Hrvatskoj prolazi gluho. Veui uz svoj revolucionarni hod najee one
Hercegovce koji su rad ruiti mostove, a ne ih graditi, hrvatska je suvremena vlast pripomogla da se ovaj,
ne tako davno omiljeni, pitoreskni naziv u hrvatskom narodu prometne u sinonim novovjekih barbara. Jer,
tu vlast, budui je populistika, ne zanima kultura niti njezini najvei dometi, nego vie, onako, narodna
umjetnost, ganga i tamburice. to bi, doista, Antun Branko imi, on koji se odvaio da rui sve staro, pa i
roditeljsku kuu i krenuo da u tami svijeta trai novog boga, mogao traiti na zagrebakom hercegovakom
sijelu meu grupom svojih dugoprstih i bahatih zemljaka.

198

Knjiga 42.indd 198

2.7.2012. 17:27:28

ih. Poeo sam s prikupljanjem dostupne dokumentacije. Naalost, dokumente o


prvim, po zamahu i intenzitetu unitavanja ekstremnim godinama, mukotrpno
sam pribavljao. Najvie su mi u svemu tome pomagali bibliotekari, ali i niz drugih ljudi koji nisu odobravali unitavanje knjiga, koji su to smatrali zloinom.
Bilo kako bilo, tko se bavio slinim poslom prikupljanja dokumentacije zna koliko je to iscrpljujue. Obraao sam se i nadlenim dravnim i profesionalnim
organima, tijelima i ustanovama radi slubenih podataka ali odaziva nije bilo.
Proitavi lanak Zdravka Zime Profesija rasist, Novi list 5. 5. 2002.
obratio sam mu se s molbom da mi pomogne u ustanovljavanju barem dijela injenica o postupcima s knjigama, koja su u javnosti imala odjek. Bitni motiv da
mu se obratim bila je okolnost to sam, itajui njegov tekst, zakljuio da ve i
profesionalno ima veze s knjigom, ali se i iz lanka moglo nazrijeti da je Zima
veoma obavijeten ovjek i da se trudi nepristrano sagledavati zbilju hrvatskog
drutva 1990-ih. Spremno se odazvao mojoj molbi i naglasio da ima dobre veze
s bibliotekarima i da se nada da mi poneto moe pomoi. Nakon nekoliko
dana javio se rezigniran nekooperativnou s kojom se susreo. Ta je rezignacija
jasno izraena u njegovom lanku Groznica subotnje veeri, Novi list, prilog Mediteran, 2. 6. 2002., koji poinje spomenom ba tog mog telefonskog
poziva za koji bi se, s obzirom odakle dolazi, pomislilo da je u vezi s turizmom:
Ali gospodin iz Solina zove me zbog neeg drugoga. On je u mirovini, katkad mu
je valjda i dosadno, a istrauje sluajeve librocida koji su u ratnim i poratnim godinama
potresali nau zemlju i, tovie, zbunjivali dio puanstva koji vjeruje da Hrvati za takvo to
nisu sposobni. Ideja autodafea, ili masovnog spaljivanja knjiga, najee se vezuje za davna
inkvizicijska vremena. ...
Ali vratimo se mom sugovorniku s Korule ije u ime, zbog diskrecije, ipak preutjeti.
Traio me taj jor da mu pomognem i da ga uputim na izvore, kako bi istraio to se sve
dogaalo s bibliotenim fundusom i gdje su zavrile knjige koje su se po nekom nepisanom
pravilu, ili duhu Novog Poretka, inauguriranom poetkom devedesetih, pokazale nespojivim
s autohtonim i niim okaljanim hrvatskim biem.
U dva-tri telefonska razgovora apostrofirali smo iste knjige i autore koji su se usudili
baviti tom neveselom temom. Meu inima, Dalibor Foreti, Milan Kangrga, Viktor Ivani i
Igor Lasi. Zaklada Heinrich Bll u Zagrebu je organizirala okrugli stol na kojem se raspravljalo o librocidu, iako je isto tako istina da se vlast, jueranja i dananja, ona desnija i ova
ljevija, pred tom injenicom ponaala kao noj. Iako sam unaprijed sumnjao u uspjeh svoje
misije, htio sam se prikazati pristojnim i pomoi mom korulanskom subesjedniku. Obiao
sam nekoliko knjinica, razgovarao s bibliotekarkama i strunim konzultanticama, ali ono
zbog ega sam ih pohodio ostalo je prekriveno debelim zidom utnje. Sve je izvedeno lijepo i
po protokolu. Napio sam se kavica sa lagom, na jednome mjestu poaen sam i whiskijem,
ali o recikliranim i, nedajboe, spaljenim i otpisanim knjigama ni mukajet. Nitko nita ne zna,
sve je isto i nevino kao praskozorje, htjelo me se uvjeriti da su neke knjige otpisane samo
zato jer su dotrajale i memljive, a neke zato jer ih zaljubljeni itai nikada nisu vratili.189
189

O dotrajalosti, memljivost, i nevraenosti knjiga kao razlozima za otpis i ,dakako, otpis bilo je

199

Knjiga 42.indd 199

2.7.2012. 17:27:28

I tko onda koga vue za nos? Knjiga fakat nema, pogotovo onih tiskanih na irilici i pripisanih narodu s kojim smo do juer (da li samo do juer?) bili u ratu, svi se naelno slau s
tim da je kultura jedno, a mrnja i ovinistiko drakanje neto sasvim drugo, no do opipljivih
podataka o bibliocidu i knjigobrisu jednako je teko doi kao i do neke pomno uvane policijske arhive. Ipak, ono o emu smo itali u knjigama i emu nas je uila perfidna Gospoa
Povijest, pokazalo se opet jednom u punoj grotesknosti. Knjige su reciklirane i brisane i o
tome se uredno komi, kao da ih nikada nije ni bilo. Ne dogaa li se neto jednako mrano ili
jo mranije s ljudima koji su bili ivi, onda su reciklirani ili zbrisani s lica zemlje, a ako se
tkogod usudi postaviti pitanje o odgovornosti onih koji su optueni za te radnje, spremno se
aktiviraju deurni trbuhozborci, ponavljajui refren o antihrvatskoj uroti. Naravno, Hrvati ne
ine zloine niti su ih ikada inili, ne lau i ne mau, a kamoli da bi se petljali s neim tako
beskorisnim kao to su knjige. I to onima koje su tiskane irilicom i pisane na jednom od
najnerazumljivijih jezika tokavskog dijasistema.

Pokuao sam doi do zapisa izlaganja na Okruglom stolu o knjigocidu, to


ga je organizirala zaklada Heinrich Bll u Zagrebu ali nisam u tome uspio. Ipak,
sam u jednoj njihovoj publikaciji iz godine 2000. naao o knjigocidu zanimljivu
opasku Nikole Viskovia, koju svakako treba navesti. 190
Sada, odjednom, mediji otkrivaju masovne zloine. Oni jo nisu doli do istine masovnog uea civila u svemu tome. Jo nisu doli do toga kako se pale knjige i kako se segregiraju u ormare. Usputna anegdota iz javne knjinice jednoga grada, moete pretpostaviti
kojega: ovjek trai Vjetar u vrbiku, to je jedna poznata djeja knjiga, i dobije odgovor: nemamo. Imate u katalogu. Nemamo, na irilici je. to to znai? Direktorica je stavila
u ormar i moram traiti dozvolu. Dajte, molim vas. Donese se ta knjiga i kau mu da je
moe i zadrati. Dakle, povuene su knjige na irilici u gradskoj biblioteci. To su stvari do
kojih jo tampa nije dola. Ona se sad kree samo na skandaloznim razinama velikih klanja.
Druga anegdota, opet o knjigama: u u antikvarijatima nekog naeg grada sada ima mnogo
knjiga iz Bosanske Krajine, recimo, s peatima iz Drvara. Pitate antikvara: Dobro, kako je
rijei ve u prvom dijelu knjige. Ipak upuujem itaoca jo i na lanke u kojima se o tome vrlo kritiki govori
i ukazuje kako je to znao biti samo izgovor za ienje knjinica: 1) Nina Domazet, Nacionalni istunci
haraju policama, Novi list 11. 4. 1998.; 2) Davorka Vukov-Coli, Knjinice grada Zagreba. Mievi u koricama, Zarez 16. 4. 1999. i Sudstvo i kultura. utnjom u bezbolno drutvo, Zarez 15. 10. 1999. to
se pak memljivosti i slinih knjikih poasti tie italac e dobiti jasniju sliku koliko je duboko u naem
drutvu prisutna, tj. ukorijenjena cinina obrana tzv. hrvatskog, ali svakako anticivilizacijskog, postupanja s
knjigom, proita li paljivo s nepodnoljivom lakoom pisan tekst Pavla Pavliia: Knjige nitroglicerini i
knjige kliconoe, Veernji list 12. 9. 2005. Nadam se da nisam pogreno razumio ironiju s kojom Pavlii
tretira javne reakcije na fenomen unitavanja knjiga.
Ali nisu samo u nas knjige memljive, nisu samo u nas knjige kliconoe, to ih treba, dakako, unitavati
i unititi da ne bi valjda zarazile one dobre, podobne, korisne, nae... Iskrsnula su ta uda i u
Mostaru, kako nas je informirala u dva-tri priloga Slobodna Dalmacija u veljai 2007. godini, a oslanjala se
na vijest to ju je Emil Karamati objavio na portalu Kliker.info 28. 2. 2007.: Mostar. Bube napale knjige
pisane irilicom. Opisan je otpis bubama zaraenih knjiga iz Narodne biblioteke u Mostaru, izraeno
je zaprepatenje da su se bube okomile samo na iriline i sline knjige, navedeno je i nekoliko ogorenih
reakcija graana... ali je sve demantirano...a onda je sve prekrila utnja... Stupio sam u kontakt s Emilom
Karamatiem u vezi s opisanim sluajem i veoma sam mu zahvalan za sve informacije, koje mi je izvorno
prenio i koje su objavljene.
190
Rije je o knjizi Druga strana rata. Kako je (bilo) civilima. Okrugli stol (saopenja i diskusija), Heinrich
Bll Stiftung, Zagreb, 8. i 9. 12. 2000., str. 50, 51

200

Knjiga 42.indd 200

2.7.2012. 17:27:28

ovo dolo do vas? Pa uzeli smo, nismo mogli odbiti, dva, tri puta dolazio ovjek. Jeste li
ispitali kako je to dolo do vas? Jedan na kraju priznaje da je otkupio nekih dvadeset knjiga
od biveg vojnika, koji je rekao Ovo je jedino to smo uzeli, sve smo ostalo spalili. Nije li
to vijest za novinara, i za policiju, i za Vladu dakako?

Profesoru Viskoviu u raspravi oito nije bilo do anegdota. Njih je koristio


samo kao ilustracija onoga to se u ovinistikim obraunima na naim prostorima dogaalo i to ukazuje na raznovrsnost tih obrauna, a za uvid u te obraune
i njihove rezultate kae:
Politiari se pak u svojoj pragmatici utrkuju u demagogiji da se ne smije dirati u rane
naih rtava i dragovoljaca. Naravno da je teko dirati u rane, ali se u rane dira i onda kad se
rane vidaju, i onda kad se rane lijee. A one se ovdje lijee nadasve istinama.

Od Ministarstva kulture, Nacionalne i sveuiline knjinice (NSK) i od


Knjininog vijea, dakle, od institucija koje su najmjerodavnije, u vie sam navrata izriito traio podatke o reviziji i otpisu knjiga u Hrvatskoj u toku niza godina, ali bez ikakvog rezultata. Pozivao sam se pritom i na Pravilnik o matinim
slubama u biliotekarstvu bez rezultata. Prepiska je pozamana pa u ovdje
navesti samo najosnovnije podatke.
Prva u nizu tih institucija je NSK. Prema Pravilniku o matinim slubama
(l. 7., 13., 15.)191 NSK obavlja Matinu djelatnost na dravnoj razini (...) dok
matinu djelatnost na drugim razinama obavljaju knjinice... koje odrede nadleni ministri. Dio te djelatnosti je i prikupljanje izvjetaja o radu knjinica (uz
ostale, dakako, i narodnih i kolskih), svaka je knjinica duna podnositi redovite izvjetaje o radu (i programe rada), a NSK izraivati analize stanja knjinica
u RH ...na temelju redovitih godinjih izvjetaja i podataka koje dostavljaju
upanijske i sveuiline, odnosno veleuiline matine knjinice; (l. 15.). U
nekoliko sam navrata, stoga, zatraio od NSK sumarne podatke o reviziji i otpisu u narodnim knjinicama, ali ih nisam dobio. Odgovoreno mi je 19. 5. 2005.
da Za niz godina unazad, prije 2001., NSK nema na raspolaganju podatke u
kontinuitetu. Ali cjelovite podatke ni za kasnije godine nisam dobio. Stoga sam
4. 10. 2005.) u odgovoru NSK napisao: Stvar je, stoga, vrlo jednostavna i jasna:
ili sumarni podaci o reviziji i otpisu postoje ili ne postoje. Ako postoje moraju
biti dostupni svakom graaninu ove zemlje. Ako pak ne postoje to znai da
odreene institucije ne rade posao to su ga dune obavljati, ali onda moraju
objasniti javnosti, odnosno zainteresiranim graanima, razloge za to. Ukratko
reeno, nastojanje da dobijem izvorne i mjerodavne podatke o reviziji i otpisu
bilo je sasvim neuspjeno, a na moj dopis od 4. 10. 2005. nisam dobio nikakav
191
Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj
12, 2002. U obavezi prikupljanje podataka o radu knjinica (izvjetavanje o radu knjinica) i izrada cjelovitog pregleda stanja na temelju tih izvjetaja, ne razlikuje se ni Pravilnik o matinoj slubi biblioteka u
Socijalistikoj Republici Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, broj 14, 1977.1978.

201

Knjiga 42.indd 201

2.7.2012. 17:27:28

odgovor.192 NSK izrauje redovite godinje izvjetaje o svom radu, govori se u


njima i o visokokolskim, narodnim i kolskim knjinicama, ali se, primjerice, u
dijelu teksta koji se odnosi na narodne knjinice nalazi samo ovakva formulacija: Na temelju izraenog upitnika prikupljeni su podaci obraeni i analizirani
(2001.), ili: Tijekom 2008. godine prikupljali su se statistiki podaci o stanju
narodnih knjinica (usluge, graa, prostor, financiranje, djelatnici, koritenje
korisnikih usluga). ali sumarnih iskaza prikupljanih podataka nema. U tim
Izvjetajima nisam naao nijednu opasku o javnim negodovanjima na fenomen
unitavanja knjiga nevjerojatno bi bilo da su godinama objavljivani lanci i
intervjui promakli profesionalnim bibliotekarima u NSK, da ih nisu registrirali.
Prije e biti da su ih namjerno preuivali. Bilo kako bilo, prema slubenim
Izvjetajima za NSK to nije postojalo.
Sljedea institucija, koja ima nadzor nad radom svih knjinica, pa i NSK, je
Knjinino vijee Republike Hrvatske (do prevrata 1990-ih ime mu je bilo Savjet
za knjinice SRH). Prema Zakonu o knjinicama (NN 105/97, vidjeti i u VBH
broj 34, 1997., l. 32.) Vijee (struno i savjetodavno tijelo pri Ministarstvu
kulture) razmatra stanje knjiniarstva u Republici Hrvatskoj, te predlae i
potie donoenje mjera za unapreivanje knjiniarstva, a takoer predlae
mjere za zatitu knjine grae (uz ostale zadatke). Nijedan od navedena dva zadatka nije mogue obaviti ukoliko se ne raspolae pouzdanim podacima o stanju
na terenu. A to podrazumijeva, uz ostalo, i evidenciju o grai u cjelini (koritenje,
nabavka, struktura, revizija, otpisi itd.). U nizu godina (od 2002.) na moje upite
i traenja podataka o reviziji i otpisu, Knjinino vijee mi nije nijednom, makar i kurtoaznom obavjeu, odgovorilo da su pisma dobili i da traene podatke
nemaju.
Preostalo mi je jo jedino da podatke traim od Ministarstva kulture, dravnog organa koji je nadreen i Knjininom vijeu i NSK. Bilo bi preopirno
navoditi moju prepisku s Ministarstvom, njihovo izbjegavanje odgovora i moje
insistiranje na odgovoru posredstvom Pukog pravobranitelja RH (bez rezultata). Bitno je da su mi odgovorili da podataka nemaju.
Nevjerojatno je da spomenute nadlene institucije nemaju pouzdane sumarNaravno da nemam kapaciteta da bih se uputao u ocjenjivanje cjelokupnog rada NSK. Za to postoje
mjerodavna tijela i pojedinci. Ne sumnjam da i u NSK, kao i u svakom podruju ljudskog djelovanja, postoje
nesavrenosti u radu neto to je normalno i to se s vremenom ispravlja, popravlja, a djelatnost unapreuje. Ipak, mislim da nepostojanje sistematiziranih podataka o reviziji i otpisu ne spada u red rutinskih
manjkavosti, nego da je to jedna od kardinalnih manjkavosti (ak i ako zanemarimo pozitivnim propisima
jasno odreenu obavezu).
Da su vrlo ozbiljne primjedbe na rad NSK ipak i javno izraene, svjedoi u asopisu Gordogan (broj 2/3,
2004.) objavljeni lanak Jelene Berkovi: Upravno vijee ne prepoznaje dubinu problema. Nisam zapazio
da je iz NSK doao bilo kakav odgovor na taj lanak, premda su primjedbe (na rad NSK) bile otro formulirane.
192

202

Knjiga 42.indd 202

2.7.2012. 17:27:29

ne podatke o reviziji i otpisu knjine grae, da ne iskazuju sumarne podatke o


unitenim knjinim fondovima, da nisu registrirali i zauzeli stav o javnim ukazivanjima na unitavanje knjiga. Svi pokuaji da doem do takvih, slubenih informacija bili su, dakle, neuspjeni. Sve tako do jednog, ali i jedinog konkretnijeg
uvida ili podatka do kojeg sam doao sasvim nenadano i neizravno. Naime, kako
u prepisci s HKD-om o sluaju Korula nisam insistirao da mi se poalju bilo
kakvi konkretni podaci o reviziji i otpisu u knjinicama jer prikupljanje i obrada
takvih podataka i nije u njihovoj nadlenosti, tako ni u pismu Alemki BelanSimi, predsjednici HKD, (25. 2. 2005.) nisam spominjao podatke, ali sam upravo njih dobio:
Neposredan povod ovom pismu je tekst Otvorenog pisma o unitavanju spomenike
batine i knjine grae, to su ga potpisala 42 graanina i uputila nadlenim dravnim organima (tri ministarstva: kulture, prosvjete, pravosua i Dravnom odvjetnitvu RH)... Bit u
Vam veoma zahvalan za vae miljenje, ali i osobito za informaciju kakav je slubeni stav
HKD, namjeravate li na bilo koji nain reagirati na Otvoreno pismo, ali i na grau objavljenu u asopisu Prosvjeta (br. 59, novembar 2003.)193

Alemka Belan-Simi mi je odgovorila 10. 3. 2005. opirnim pismom na 23


stranice, od ega 21 stranicu ini ispis iz kataloga nekoliko narodnih knjinica
(za neke pisce i za neke naslove) ime mi je eljela pokazati ...da se u hrvatskim
narodnim knjinicama mogu nai i posuditi knjige na srpskom jeziku. Ali evo
njenog teksta koji prethodi izlistanim katalonim podacima u cjelini:
193
Otvoreno pismo 42 graanina bilo je potaknuto upravo pojavom spomenutog broja asopisa Prosvjeta,
u cjelini posveenog temi unitavanja knjine grae i tematski naslovljenog Kulturocid Knjigocid. Tko
pali knjige, palit e i ljude. Normalno je bilo oekivati da se uz izravno pozvane ili prozvane, oglasi o tome
i profesija, njeno udruenje, prvenstveno stoga to je do izdavanja toga tematskog broja asopisa ve bilo
objavljeno mnotvo, rekao bih ak i glavnina, napisa o unitavanju knjine grae. Kako nije toga bilo, zamolio sam predsjednicu Strunog odbora, Tatjanu Suec i predsjednicu Komisije za slobodan protok informacija,
Aleksandru Horvat da ta tijela HKD razmotre problem i iznesu svoje ocjene, svoje stavove. Rezultat je bio
krajnje nezadovoljavajui. Tatjana Suec nije se udostojila oglasiti ni jednom rijeju. Aleksandra Horvat
postupila je sasvim drugaije: obavijestila je Komisiju o traenju i odmah (3. 9. 2004.) mi poslala obavijest
o stavu Komisije, stavu koji je pokazao ustrajanje na nojevskoj taktici. Taj stav glasi: Komisija se sastala
u ibeniku, istina u krnjem sastavu, jer svi lanovi nisu uspjeli doi. Upoznala sam kolege sa sadrajem Vae
poruke i Otvorenim pismom. Kolege su bili vrlo odluni u stavu da je HKD ve reagirao onako kako to jedno
struno drutvo moe: radom na profesionalizaciji knjiniara. Kolege su istaknuli da smo 1998. na skuptini u Zadru usvojili Izjavu o slobodnom pristupu informacijama, koja je objavljena i u Novostima HKD-a,
da je objavljen poseban broj Vjesnika bibliotekara Hrvatske 2000. godine, posveen u cjelosti slobodnom
pristupu informacijama, da smo inicirali i organizirali tri Okrugla stola o slobodnom pristupu informacijama
(2001., 2002., i 2003.). Prvi je zbornik ve objavljen, a zbornik radova s 2. i 3. okruglog stola je u pripremi.
Neki od priloga u objavljenim publikacijama vrlo su relevantni i za sluajeve neprofesionalnog otpisivanja i
bacanja knjiga koji Vas zanimaju. Izvjetaj posebne komisije koja je bila osnovana da istrai sluaj Korula
objavljen je, kao to znate, u Novostima. Drutvo je, dakle, reagiralo potiui na profesionalno ponaanje,
istiui odgovornost knjiniara za slobodan pristup informacijama i uvanje intelektualne slobode. Moda
Vi neete biti zadovoljni s tim miljenjem, no ja ga prenoosim onako kako sam ga ula i razumjela. To je bio
stav veine kolega u Komisiji. S druge, pak, strane, kao to je vidljivo i iz Otvorenog pisma, postoji jo jedna
strana u cijelom sluaju, a to su tijela javne vlasti, koja su osnivai knjinica i imaju nadzor nad knjinicama.
Otvoreno pismo upueno je njima. Jeste li dobili kakav odgovor.

203

Knjiga 42.indd 203

2.7.2012. 17:27:29

Imala sam strpljenja iitati Vau obimnu prepisku i dokumentaciju koju ste mi poslali,
mada uistinu imam puno drugih obaveza i vrlo u kratko odgovoriti. Vi vjerojatno neete biti
time zadovoljni, kao to niste bili ni u naem posljednjem razgovoru, kada niste bili spremni
prihvatiti ni jednu argumentaciju koju sam, vezano uz redovnu djelatnost revizije i otpisa u
narodnim knjinicama navela.
Mnoge knjige za ije unitavanje optuujete knjiniare, ne prihvaajui argumentaciju
da narodne knjinice, u prostornim uvjetima u kojima rade, trebaju svake godine otpisivati
odreeni broj knjiga kako bi na njihovo mjesto mogli doi novi naslovi, i da po svojoj ulozi
nisu dune uvati svu grau, jer je to zadaa NSK, ipak postoje u narodnim knjinicama, jer
se pri otpisu radi o smanjenju broja primjeraka koji se vie ne koriste u tolikom broju ukoliko
vie nisu obavezna lektira ili ispitna literatura.
Kako ni kod sastavljanja Otvorenog pisma ni pri pripremi tematskog broja Prosvjete (a
u svom ste tekstu netono naveli da Va odgovor nije objavljen u HKD Novostima)194, niste
uvaili miljenje struke vezano uz otpis i reviziju, navest u podatke o prisutnosti nekih knjiga ije se autore spominjalo u napisima. Potraila sam 8. i 9. oujka 2005. nekoliko pisaca i
naslova u elektronikim katalozima narodnih knjinica i preslikala podatke o broju primjeraka i izdanja traenih autora. Moram naglasiti da do 1991. nije bilo elektronikih kataloga
u narodnim knjinicama, da je veina elektronike kataloge poela izraivati zadnjih 5-6
godina, tako da mi se ine relevantnim. I godine izdanja i naslovi pokazuju da se u hrvatskim
narodnim knjinicama mogu nai i posuditi knjige na srpskom jeziku. Vi sve dostupne e-kataloge naravno moete ciljano i sami pregledati.
Iako su navedene dvije tvrdnje: 1) da ja nisam uvaio miljenje struke prilikom pisanja Otvorenog
pisma i pripreme tematskog broja Prosvjete i 2) da netono navodim u svom tekstu da moj odgovor nije
objavljen u HKD Novostima a obe su nebitne za meritum stvari, na koji smjeram ukazati ipak je potrebno rei sljedee:
1) Nisam bio pisac Otvorenog pisma, iako sam ga potpisao, dakle podrao, pa ak i potaknuo neke ljude da
ga potpiu. Pismo je inicirao i napisao Milan Kangrga, a mislim da su zahvaljujui njegovom ugledu pismo
podrali (potpisali) neki ljudi za koje ja ranije nisam znao. Moram dodati da se ponosim to sam se naao u
drutvu ljudi koji su Otvoreno pismo podrali/potpisali. Inae, Milan Kangrga je bio i svojevrsni portparol
potpisnika pa je u tom svojstvu imao i kontakte s Dravnim odvjetnitvom RH. Pogotovo nisam pripremao
tematski broj Prosvjete, ali, kada su mi se iz urednitva asopisa obratili za suradnju, odmah sam izrazio
spremnost da im pomognem onim to sam imao na raspolaganju. Naalost, to je bio samo jedan prilog
Selektivna bibliografija, a moj su lanak, koji je iziao znatno ranije u asopisu Hrvatska ljevica, sami
odabrali, pitajui me, naravno, za odobrenje (taj moj prilog nije ni najobimniji, a ja mislim ni znaajan kao
neki drugi!). I manje upuenom ovjeku bit e jasno (a pogotovo bi to moralo biti jasno bibliotekarki ranga
A. Belan-Simi) da su tematski broj pripremali: urednitvo asopisa Prosvjeta i novinar Boris Raeta, pisac
vrlo kvalitetnog uvodnog teksta: Na poetku bijae rije. Nadam se da ga je A. Belan-Simi vrlo paljivo
proitala! Stoga je nepotrebno meni pripisivati neto to nisam radio.
2) U svom odgovoru Alemki Belan-Simi (8. 6. 2005.) upozoravam je na neistinitost njene opaske da moj
odgovor nije objavljen u Novostima HKD i skreem joj panju na izvorni tekst u kojemu samo tvrdim
da je bila potrebna intervencija sa strane da bi moje reagiranje bilo objavljeno. O emu je rije? Vrlo
kratko: Nakon to je Radna grupa HKD obavila pregled spornog sluaja Korula i napisala svoj Izvjetaj, o
sadraju Izvjetaja napisao sam nekoliko napomena i zamolio urednitvo Novosti HKD da ga objavi. Evo to
o tome kaem u asopisu Prosvjeta (str. 65): Trebalo je ekati punu godinu dana da se primjedbe objave
a uinjeno je to tek nakon to je formirano novo urednitvo Novosti i nakon intervencije Vijea za slobodu
medija HHO i GOLJP-a. Naravno, primjedbe (jasne, konkretne i javno date) nisu ni na koji nain uvaene,
sasvim su ignorirane. To je razlog zbog kojega sam A. Belan-Simi rekao u odgovoru i ovo: Ne vidim
razlog da mi se pripisuje neto to ja nisam rekao. To dakako nije osnova za ozbiljan razgovor o stvarnom
problemu (koji je onakav kakav jest i koji se ne moe nikakvim izmotavanjima zaobii).
O Otvorenom pismu, kao i o Izvjetaju Radne grupe HKD o sluaju Korula bit e jo rijei kasnije.
194

204

Knjiga 42.indd 204

2.7.2012. 17:27:29

Neto vie primjera donosim iz kataloga Knjinica grada Zagreba (www.kgz.hr), jer se
vide katalozi veeg broja narodnih knjinica u Gradu Zagrebu, broj primjeraka pojedinog
naslova te posuuju li se pojedine knjige.195

Navoenje je zavrila s i tako dalje..., a zatim mi je uputila jo i ovu primjedbu:


to se tie sluaja Korula, na to se vie ne bih vraala, ali bih imala jednu primjedbu
vezanu uz Va dopis Gradskom vijeu Korula i tvrdnju Nadam se da se nee nai nitko tko
e tvrditi da knjiga nije kulturno dobro. Pa vjerujem da ete se sloiti sa mnom da svaka
knjiga nije kulturno dobro, jer ako se pozivate na lanak Kaznenog zakona, onda i kulturno
dobro moete tumaiti samo u skladu sa Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. U
nastavku prilaem neke odredbe toga zakona iz kojih je vidljivo da svaka knjiga nije kulturno
dobro u smislu zakona.
Zavrni stav pisma: I za kraj, iako je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim
knjinicama te iako kao i u svakoj drugoj struci ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju,
tvrdim da su veina hrvatskih knjiniara profesionalci, koji svoj posao valjano obavljaju
bez obzira na politike promjene i okruenje. Hrvatsko knjiniarsko drutvo provodi brojne
aktivnosti s ciljem trajnog strunog osposobljavanja svih knjiniara u RH i vjerujem da to
radimo uspjeno. Hrvatsko knjiniarsko drutvo e i nadalje promicati pravo na slobodan
pristup informacijama za sve, na multikulturalnost (prole je godine osnovana i posebna
Radna grupa za manjinske knjinice), prevoditi meunarodne standarde te na svaki nain
nastojati unaprijediti struku.

S obzirom da ovi stavovi iskazuju dominantno shvaanje vodeih ljudi u


HKD-a, jer Alemka Belan-Simi je pismo potpisala dok je obavljala funkciju predsjednice HKD,196 i s obzirom na to da ovo nae dopisivanje nije bilo
195
Izlistane podatke iz e-kataloga sam sumirao, ali tako da italac ima cjelinu informacije, redoslijedom
navoenja u pismu:
1) KGZ: Jeeva kuica, ukupno 172 primjerka (prikazan broj primjeraka u 5 knjinica) Pirgo 68 primjeraka
Dobrica osi 55 primjeraka (10 naslova) Ivan Ribar 15 primjeraka (5 naslova) Milan Kangrga 165
primjeraka (16 naslova),
2) Gradska knjinica Samobor: J. B. Tito 19 naslova (16 Govori i lanci raznih godina izdanja, 3 Vojna djela
iz 1961. god.),
3) Gradska i sveuilina knjinica Osijek: Borislav Peki 11 naslova,
4) Narodna knjinica i itaonica Sisak: B. opi 14 naslova D. osi 3 naslova M. Kangrga 13 naslova
P. Koi 2 naslova,
5) Gradska knjinica Metel Oegovi Varadin: Milo Crnjanski 21 naslov,
6) Gradska knjinica Petar Preradovi Bjelovar: Laza Lazarevi 6 naslova,
7) Narodna knjinica Grad Dubrovnik: Ivo Andri 15 naslova Dubravka Ugrei 12 naslova,
8) Gradska knjinica Zadar: Ivo Andri 105 naslova Andri Aleksandar 1 naslov Andri Dragoslav 1
naslov Tone Selikar 3 naslova Laza Lazarevi 6 naslova Miodrag Bulatovi 12 naslova,
9) Gradska knjinica I. G. Kovai Karlovac: Branko opi 35 naslova Miroslav Anti 5 naslova.
Uz svaku je knjigu (s izuzetkom G. k. Varadin i G. k. Bjelovar, a uz tri naslova i N. k. Zadar) navedena i
godina izdanja najvei je broj naslova-primjeraka (250) izdan do 1990. godine, ali ima i izdanja nakon
toga: Jeeva kuica 18 primjeraka nakon 1990., Pirgo 1 primjerak nakon 1990., naslovi-primjerci knjiga Ive
Andria 6 nakon 1990., naslovi-primjerci knjiga Milana Kangrge 5 nakon 1990., naslovi-primjerci Dubravke
Ugrei 13 nakon 1990.

Odgovorio sam na njeno pismo 8. 6. 2005. Izrazio sam nezadovoljstvo to mi ni na jedno od postavljenih
pitanja nije odgovorila, a zatim sam joj uz odgovor na njene primjedbe ipak uputio neka pitanja vezana uz

196

205

Knjiga 42.indd 205

2.7.2012. 17:27:29

privatne naravi, nego naprotiv, korespondencija o jednom aktualnom javnom


pitanju izmeu vodeeg funkcionera profesionalnog udruenja i aktivnog uesnika u javnoj raspravi o javnom pitanju, sadraj te korespondencije je dio
javne debate pa bih htio rei sljedee:
1) Prva primjedba koja mi je upuena tie se neprihvaanja argumenata struke
kad je rije o nunosti revizije i otpisa i s tim u vezi da se treba svake godine
otpisivati odreeni broj knjiga. Smatram da sam sasvim jasno pokazao kako je
problematika revizije i otpisa u naem bibliotekarstvu, historijski i aktualno gledano, sloena i kako postoje mogunosti njene zloupotrebe. Alemka Belan-Simi
nigdje ne navodi te argumente struke (mnoina!), osim ako to nije navoenje
da su revizija i otpis dio redovnog bibliotekarskog posla i da je otpis potreban
zbog skuenih prostornih uvjeta (da na police mogu doi novi naslovi).
Pitam se, kako se to odjednom, ba sa razdobljem prevrata 1990-ih poklopila takva revnost i masovnost u otpisivanju radi prostornih uvjeta da bi na police mogli doi novi naslovi? I to ba u vrijeme kad je izdavatvo bilo krajnje oskudno,
pa se ne moe govoriti o navali naslova koje je trebalo zaprimiti!197
sluaj Korula (o emu e jo biti rijei): S formalne strane zaista ste mi vrlo kratko odgovorili: od 23
stranice svega se dvije izravno dotiu onoga zbog ega sam Vam pisao, a ostatak od 21 stranice (popisi nekih
naslova u nekim bibliotekama, kao dokaz da se proskribirani naslovi ipak nalaze u naim bibliotekama)
ni na koji nain ne dovodi u pitanje javno opisane primjere unitavanja knjine grae. No, bez obzira na tu
okolnost, popisi su za mene dragocjeni pokazatelj i hvala Vam na uloenom trudu.
to se pak sadraja Vaeg odgovora tie nisam dakako zadovoljan, ali ne iz razloga to ga Vi navodite (da ne
prihvatam ni jednu argumentaciju u vezi sa revizijom i otpisiom...), nego najprije zato, i samo zato, to ni na
jedno od mojih pitanja niste odgovorili. Da vas podsjetim:
1. Niste mi odgovorili na pitanje: da li postoji i, ako postoji, kakav je slubeni stav HKD o Otvorenom
pismu 42 graanina o fenomenu unitavanja knjine grae (knjigocid), a takoer i o grai to je o tome
objavljena u asopisu Prosvjeta (broj 59, novembar 2003.)?
Ostale tri toke tiu se posebno sluaja Korula, a o sadraju toga bit e rijei kasnije, uz prikaz toga
sluaja.
197
Moram ovdje navesti dva apsurdna primjera o tome to se htjelo smjetati na police biblioteka umjesto
omrznute nepodobne literature: Prvi je primjer lijepo sroeno pismo (3. 9. 1998.) Zavoda za unapreenje
kolstva, to ga potpisuje Pomonik ministra dr. sc. Mijo Cindri (ima sve oznake slubenog dokumenta,
Republika Hrvatska i Ministarstvo prosvjete i porta su u zaglavlju dakle radi se o vjerodostojnom memorandumu, za razliku od odbaenog Naputka za kolske knjinice, to ga je potpisala Veronika eli-Tica, a
koji je ondanja ministrica Girardi-Jurki estoko napala ba po toj osnovi, u Saboru 1992. Predmet je
dokumenta: Papa u Hrvata miljenje i potpora knjizi: Knjigu Papa u Hrvata preporuujemo vrtiima, osnovnim i srednjim kolama, knjinicama i pojedincima kao vrijedno i rijetko djelo, kao knjigu koja
moe posluiti u nastavi hrvatskoga jezika, povijesti, vjeronauka, likovnog odgoja te kao knjigu za osobno
zadovoljstvo.
Knjigu preporuujemo i za darivanje prilikom znaajnijih dogaaja za kolu, opinu, upaniju i za svaku
priliku kada elimo naglasiti vanost dogaaja ili osobe koju elimo darivati.
Sam in tako autoritativne preporuke, a onda i razlozi za preporuku, zaista bi zasluivali posebnu obradu,
a ovdje tek pitanje: Zato vrtii?! I zato nije predloena i za spavau sobu, posebno branim parovima ?!
A na drugi nas primjer upozorava novinarka D. Vukov-Coli u lanku: Knjinice grada Zagreba. Mievi u
koricama (Zarez I/5, 16. 4. 1999.) citirajui razgovor s ravnateljicom KGZ-a (o mogunostima i politici
nabave knjiga, ocjenjujui negativnom osobito praksu Gradskog ureda za kulturu): Svaki as dobivala sam
zagovor za kupnju neke knjige koju kolegij za nabavu nije prihvaao. Kada nismo dopustili da nam diktiraju

206

Knjiga 42.indd 206

2.7.2012. 17:27:30

A zatim, ukoliko je prigovor upuen samo meni, kao pojedincu, sasvim je


neumjesan iz dva razloga. Jedan se tie moje suradnje s bibliotekarima, za koju
sam joj u pismu rekao: ...zapitajte svoje kolegice u Matinoj slubi koliko sam
im se obraao za savjet za gotovo svaku pojedinost kad smo osnivali Narodnu
knjinicu opine Korula? I uvijek sam naglaavao da usprkos tome to se bibliotekarstvom bavim nekoliko desetljea, ja nisam profesionalni bibliotekar i
zato moram traiti savjet od profesionalaca i od njih uiti. Mislite li da bi sujetan ovjek, ovjek nesklon uvaavanju argumenata, tako jasno, otvoreno i bez
ustruavanja priznavao da tota ne zna i da zbog toga trai savjet? A onda sam
dodao i sljedee: Pretpostavljam da ete se sloiti da ipak nisam toliko priglup
da nakon dugog niza godina suradnje s bibliotekarima i uenja bibliotekarstva ne
razlikujem redoviti postupak revizije i otpisa od postupka unitavanja knjine
grae motiviranog iskljuivou (nacionalnom, rasnom, politikom, ideolokom
etc.), a to nam se prodaje pod firmom revizije i otpisa. A drugi je razlog to
sam se, osobnim iskustvom u radu na osnivanju jedne narodne knjinice, vrlo
temeljito upoznao koji sve uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se obavila korektna
revizija, a dakako i otpis knjine grae. Ovim osobnim oitovanjem elio sam
se suprotstaviti onoj paualnoj i mistifikacijskoj a olako izgovaranoj, obranakoj
zamjeni teza da laici ne znaju i ne razumiju to su to revizija i otpis pa poto
ne razumiju bibliotekarski posao, to se onda u to petljaju! Dodao sam jo i ovo:
Nikako ne pretendiram da su sva moja zapaanja u svemu ispravna cjelokupan moj
struni znanstveno-istraivaki rad razvio je veliku dozu skepticizma i opreza u baratanju s
injenicama, da sada ne spominjem i sve ostalo. Ali ete mi dozvoliti da kao graanin, koji se
zalae za kritiko miljenje (i nikakvim izvanjskim autoritetom uvjetovanim, osim nespornih
injenica i istine koja je u njima sadrana), imam dunost i pravo ne zatvarati oi pred javno
dostupnim injenicama i s tim u vezi od nadlenih organa drutva traiti potvrdu ili demanti
javno dostupnih injenica.198

S obzirom na navedeno ini mi se nedvojbenim da je prigovor A. BelanSimi neosnovan, olako izreen i ne pridonosi podsticanju ljudi da se javno
izbor, od ove je godine opet odlueno da Gradski ured sam izravno otkupljuje 10 posto svezaka. Na taj su
nain navodno kupljene neke knjige koje mi nikada ne bismo izabrali. Kaem navodno, jer mnoge od njih
nismo ni vidjeli, budui da nikada nisu dole do nas, jer su slubenici u Uredu rekli da nam ne ele slati
smee. Navodi D. Vikov-Coli zatim neke naslove i autore kao ilustraciju (M. Freundlich, Z. Canjuga,
pater V. Lasi, A. Mijatovi, I. Kordi, D. Jeli...). A istovjetan problem opisuje i u drugom svom lanku:
Financiranje kulture Zagreba. Obraun kod O. K. kulture (Zarez 16. 3. 2000.).
Naravno, nisu to jedini novi klasici koji su zauzeli mjesta na policama biblioteka u nas. Smijem li
pretpostaviti da je A. Belan-Simi znala za ove informacije? Dakako da smijem, jer je u pitanju neto to se
izravno tie bibliotekarstva, njegova svakodnevnog funkcioniranja! A zato na ovakav agresivan napad
na knjininu nabavu knjiga nije odgovorila, javno mu se oduprla, a nala je za shodno dovesti u sumnju
konstatacije brojnih graana koji su registrirali unitavanje knjiga, pa makar eto i tih vrajih srpskih?
198
I odmah dodao tome: To je bio razlog to sam i u lanku (Hrvatska ljevica, a zatim Prosvjeta) rekao:
Da su nakon kritikih osvrta u novinama javnosti podastrti slubeni i istiniti podaci, brojni bi se nesporazumi, nejasnoe i mistifikacije izbjegle. Zato mi je apsolutno nerazumljiva ignorancija kojom su od nadlenih
dravnih i strukovnih organa popraene javno dostupne injenice o knjigocidu.

207

Knjiga 42.indd 207

2.7.2012. 17:27:30

izjanjavaju o javnim aspektima cehovskih problema. Naalost!


2) Drugi njen stav, izreen onako uzgred, na samom poetku i na samom kraju
pisma, od bitne je vanosti: Mnoge knjige za ije unitavanje optuujete knjiniare... ipak postoje u narodnim knjinicama (...) I za kraj, iako je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim knjinicama te iako kao i u svakoj drugoj
struci ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju, tvrdim da su veina hrvatskih knjiniara profesionalci, koji svoj posao valjano obavljaju bez obzira na
politike promjene i okruenje (kurzivi A. L.).
Velika je stvar da je Alemka Belan-Simi, u svojstvu predsjednice HKD-a
konstatirala/priznala da je bilo nepravilnosti u otpisima grae u narodnim knjinicama i da je konstatirala/priznala da ima kolega koji se neprofesionalno ponaaju. Ostavimo po strani njen pokuaj, po mom sudu neumjesan, da to opravda time to neprofesionalizma ima i u svakoj drugoj struci, kao i ustrajanje
samo na kategoriji narodne knjinice. Ova njena konstatacija/priznanje trei je
takav iskaz potekao iz bibliotekarskih redova. Prvi put ga nalazim u HKD-ovom
Miljenju o sluaju Korula, a drugi put ga je izrekla Mirjana Vuji. I to
je jo, osim istovjetne konstatacije/priznanja, karakteristino za sva tri iskaza?
Samo to da su openiti, bez ikakvog navoenja primjera unitavanja knjiga, bez
navoenja konkretnih mjesta i imena, bez navoenja koliine i sadraja ukratko bez iega za to bi se ovjek mogao uhvatiti! Nije li neprofesionalno, da ne
kaem i licemjerno, priznati da neto nije kako treba, izbjegavati to konkretizirati, a u isto vrijeme prigovarati drugima koji barem pokuavaju konkretno o tome
govoriti, iako s rizikom pogreke, jer im cjeloviti podaci nisu dostupni ili su im
pak dostupni samo parcijalno?!
Podsjetio sam tada, u pismu Alemku Belan-Simi i na Izvjetaj IFLA-e za
2003. godinu (citiran je u prvom dijelu knjige) i upitao postoji li ijedan primjer
sankcioniranja knjiniara, kolega koji se neprofesionalno ponaaju, koji ona
ili pak HKD moe navesti?
Jo neto i o prigovoru da optuujem knjiniare. Prigovor je dalekoseno
osjetljiv i teak jer je rije o ljudima, rije je o tome da je potrebno izbjegavati
paualne, kolektivne optube i nastojati odgovornost individualizirati. U svakom sluaju, A. Belan-Simi nije napravila potrebnu distinkciju imputirajui generalno osuivanje svih knjiniara. A to je notorna neistina i insinuacija najgore
vrste. Evo zato. Ni u jednom od tekstova to sam ih prikupio nisam naao da su
optueni svi knjiniari, najee se govorilo o fenomenu unitavanja knjiga i s
tim u vezi o odgovornostima za to, ali ne samo knjiniarske struke. Kad su se
spominjale neke konkretne situacije spominjana su i konkretna imena, ali opet ne
samo ona iz knjiniarske struke! To se moe vidjeti iz dosad navedenih javnih
napisa, a vidjet e se i iz prikaza javnih reagiranja to slijede.

208

Knjiga 42.indd 208

2.7.2012. 17:27:30

A alac upuen meni osobno (optuujete knjiniare) tjera me na nunu obranu koju, nadam se neu prekoraiti. U viegodinjoj, ali ne ba ugodnoj prepisci s Ministarstvom kulture, jer nije obilovala uzajamnim simpatijama,
Ministarstvo mi je u dva navrata odalo priznanje za moj rad na pokretanju bibliotekarstva u Koruli, ali je moj odgovor bio da nikakva priznanja nisu potrebna
za ono to radim kao graanin, a izreena priznanja nisu nikakav razlog da se
ignoriraju upozorenja na nezakonitosti i samovolju (s ime smo bili suoeni ne
samo u sluaju Korula). To napominjem samo zato da pokaem da i oni koji
teko podnose moja ustrajna zanovijetanja priznaju moju privrenost bibliotekarima i njihovom poslu. Vrlo rano, jo tamo od 1953., a naroito od 1958.,
zanimao sam se za bibliotekarstvo kao nadasve vaan drutveni posao, uvijek se
suprotstavljajui svakom podcjenjivanju. Osim toga, cjelokupni moj profesionalni rad kao istraivaa u Institutu, a zatim i kao profesora na Fakultetu bio je
najue vezan uz bibliotekarstvo. Kao penzioner i Korulanin, volonterski sam
se 1990. aktivno angairao na formiranju Narodne Knjinice opine Korula i
susretao se opet s omalovaavanjima bibliotekarske profesije (ali ovaj put to je
bilo pojaano i agresivnom iskljuivou lokalnih ZNA SE jurinika. Tada
sam razvio i vrlo intenzivnu suradnju s Razvojnom slubom NSB-a, a naroito
s Matinom slubom KGZ-a i Regionalnom matinom slubom u Splitu traei
od njih savjete za konkretne probleme. Ta mi je suradnja bila i ostala jednim od
najboljih radnih iskustava, a uspostavio sam i vrlo bliske odnose sa zaista velikim brojem bibliotekara. A onda se kao prekretni moment dogodilo bacanje u
kontejner za smee knjiga iz Gradske knjinice u Koruli, ujesen 1997., dogaaj
koji me je ogorio, ali su me zapravo bibliotekari upozorili da to nije jedini sluaj, upozorili su me na irinu tih dogaanja i na specifine pritiske kojima su
izloeni u posvemanjoj nacionalistikoj histeriji koja je dominirala. Tada sam se
odluio aktivno suprotstaviti, a bez pomoi bibliotekara to bi mi bilo nemogue.
Prema tome, da zakljuim ovu digresiju osobne naravi, sve moje angairanje bilo
je i jeste usmjereno, uz ostalo, i na obranu bibliotekarske struke ukazivanjem na
pogubnost neprofesionalizma koji nju dovodi u pitanje.
3) to rei o nastojanju Alemke Belan-Simi da se parcijalnim izlistavanjem ekataloga pokae kako u naim narodnim knjinicama ipak postoje tzv. srpske
knjige (knjige na srpskom jeziku i/ili knjige izdane od izdavaa izvan Hrvatske
i/ili knjige srpskih autora, Srba autora ili autora iz Srbije)? Zaista sam bio zahvalan to mi je uputila te podatke, to se potrudila da ih ciljano prikupi jer bili su
to prvi, u neku ruku slubeno iskazani podaci te vrste koje sam dobio od nekoga
tko se bibliotekarstvom bavi profesionalno. Ipak smatrao sam ih, i jo uvijek
tako mislim, nepotpunim prikazom pravoga stanja, a pogotovo stvarnog toka dogaanja. Popisi nekih naslova u nekim bibliotekama ni na koji nain ne dovode
u pitanje javno opisane primjere unitavanja knjine grae. Tri su razloga ovoj
209

Knjiga 42.indd 209

2.7.2012. 17:27:30

mojoj tvrdnji. Prvo, primjere otpisivanja i/ili unitavanja knjiga, ako su javno
objavljeni i ni od koga nisu demantirani moramo smatrati istinitim i nikako ne
mogu razumjeti zato ih je A. Belan-Simi ignorirala, zato ih ni jednom rijeju
nije spomenula, zato barem dio njih nije opovrgla?! Drugo, fenomen diskriminacije i/ili unitavanja knjiga ne moe se reducirati samo na tzv. srpsku knjigu
jer veliki broj javnih reagiranja i konstatacija navodi arolikost naslova, a naroito one iz kategorije tzv. ideoloke, pa i nepotrebne, zastarjele literature,
odnosno literature koja nije primjerena demokratskim promjenama u naem
drutvu. Problem je dakle daleko iri i redukciju na samo jedan tip literature, kao da bi samo ona bila predmet spora, smatram bijegom od suoavanja sa
cjelinom fenomena. Tree, ovdje se govori samo o narodnim knjinicama, a ne
i o kolskim i drugim vrstama knjinica, premda bi Alemka Belan Simi morala
znati da je i to reduciranje problema, da su naroito kolske knjinice masovno
izluivale knjige. Podaci Dravnog zavoda za statistiku pokazuju da su tokom
1990-ih prvenstveno knjinice osnovnih kola imale golemu redukciju knjinog
fonda, vie od milijun jedinica, (vidjeti ovdje u III poglavlju) i da do 2004. godine jo nisu bile dosegle kvantitativnu razinu koju su imale 1989. godine, dok
su narodne knjinice u tom razdoblju umanjile svoj knjini fond za neto vie
od dvije stotine tisua jedinica i da su tek 1998, godine dostigle, odnosno i nadmaile ukupan fond kojim su raspolagale 1989. godine! (A nije li se limitiranost
prostora i potreba za oslobaanjem mjesta za nove naslove navodila kao alibi za
redukciju?)
Nadalje, upozoravam da nitko nije tvrdio, ili ustrajao na tvrdnji, da su diskriminirane i/ili unitavane samo tzv. srpske knjige, ili da su sve, u smee
ili na neki drugi nain baene knjige imale nekakvo srpsko obiljeje (autor,
jezik, pismo, izdava, mjesto izdanja). Vjerojatnim razlogom to se neto vie
spominje takva literatura moe biti okolnost da je bila najmasovnije zapaena
na mjestima gdje je odlagana (kontejneri za smee, poduzea za otkup staroga
papira, ponegdje i smetlita). Ali postavljam pitanje kako navedene okolnosti, tj.
cjelinu problema, moe zanemariti iskusni bibliotekar kao to je A. Belan-Simi?
Postoji, meutim, jo neto to izaziva nevjericu. Kako je mogue da A.
Belan-Simi zanemari i ne spomene (makar da demantira, opovrgne) izriite
izjave koje su dole iz redova biliotekara ili izjave onih koji su biblioteke imali pod kontrolom: ve smo poetkom devedesetih odstranili iriline knjige
(direktor kole u Vrsaru, direktor kole u Splitu), postupili smo prema naputku
za iriline knjige (opravdanje bibliotekarke za bacanje knjiga u kontejner iz
Gornjogradske gimnazije), iriline i na srpskom odbacivane knjige kasnije e
biti teko nadoknaditi (izjava bibliotekara iz Pule). Ili primjerice izjavu jednog
ministra da e financirati knjinice da se oslobode knjiga na srpskom i slinim
jezicima (k vragu srpski, ali koji li su to, prosvjetli me Gospodine, jezici
210

Knjiga 42.indd 210

2.7.2012. 17:27:31

slini srpskom!?). Ili primjerice biser-izjavu svoje kolegice, a tada joj i efice da ionako imamo previe srpskih knjiga...
4) Mislim da se nema potrebe ovdje podrobnije zadravati na spornom tumaenju je li knjiga kulturno dobro ili nije. Prepustio bih to osobnoj procjeni ili ocjeni
svakoga tko je za knjigu zainteresiran, ali i sredinama u kojima je ponekada
i najmanji javno dostupni fond knjiga znaajna kulturna injenica.199 Procjena
vrijednosti, bolje rei drutveni znaaj, ali i dostupnost knjige rapidno se mijenja
s tehnolokim razvojem, ali ipak smatram da se tretman knjige kao kulturalne injenice, da ne upotrebim rijei kulturno dobro, ne moe tretirati onako redukcionistiki kao to je to uinila A. Belan-Simi u citiranom pismu.200 Rasprava
o tretmanu knjige u drutvu bila bi zamana tema, kao i tema profesionalizacije
bibliotekarske struke u vezi s time, koja je itekako potrebna, ali u koju se ovdje
nije mogue uputati.
U pismu od 8. 6. 2005., svoju polemiku s Alemkom Belan-Simi saeo
sam ovim stavom :
to se, dakle, uvaavanja ili neuvaavanja argumenata struke tie nije problem
u mojoj nesklonosti da sasluam i posluam, problem je u tome to mi govorimo dva
Novi list je, primjerice, u nekoliko navrata donio omanje lanke o djelovanju tzv. malih biblioteka u
selima ili naseljima Gorskog kotara i Primorja iz kojih se moe naslutiti od kolikog je golemog znaaja svaki,
ma i najmanji, knjini fond. A koliko su, to se bibliotekarstva i openito knjige kao drutveno relevantne
kulturne injenice tie, radikalne promjene na naim prostorima nastupile, italac moe donekle sebi doarati proita li poneto o nastajanju tzv. Slavjanskih itaonica iz razdoblja Narodnog preporoda (polovina 19.
stoljea), pa preko studija o bibliotekarstvu u Kraljevini Jugoslaviji i zatim u gotovo pedesetgodinjem razdoblju postojanja SRH (i SFRJ) i usporedi to s dananjim poimanjem bibliotekarstva njegovim funkcijama,
naelima i oblicima djelovanja.
199

Moj odgovor A. Belan-Simi na iznesenu opasku bio je: Zahvaljujem to ste mi citirali dio Zakona o
zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Meutim, ao mi je to ne mogu prihvatiti Vae obrazloenje... (ovdje
ve citirano) vrlo je formalistiko i redukcionistiko i ne mogu mu se nauditi. A udim se takoer i tome
da me niste uputili na Haaku konvenciju o zatiti kulturnih dobara... (iz 1949. godine) sa pripadajua joj dva
Protokola i moda na jo neke studije o tumaenju njenih odredaba tumaenja izravno vezana uz dogaaje
na naim prostorima u razdoblju nakon 1990. godine... A pretpostavljam da ste ih takoer paljivo itali...
Definicija kulturnog dobra ne moe se dakako svesti na citirani Zakon mislim da se i tokom historije
pokazalo, ali i naroito je naa drutvena zbilja posljednjih dvadeset godina pokazala, da postoje raznoliki
zakoni, da znaju zastariti, biti priglupi, nepravedni i vrlo, vrlo jednostrani, prilagoeni ak i kriminalnim
poduhvatima (npr. pljaka narodne imovine, fenomen o kojemu se tako mnogo govori u Hrvatskoj!), a da
ne govorim o zloupotrebama u primjeni zakona itd., itd. Naravno, time ni na koji nain ne elim rei da
se pozitivni zakoni ne bi trebali potovati dok su u vanosti. Naprotiv! Ali u isto vrijeme treba prema njima
imati i kritiku distancu, kao i prema svemu to ovjek stvara. Kao kolovana sociologinja znate da su svi pozitivni zakoni uvijek, bez izuzetka, izraz dominantnih drutvenih interesa i shvaanja... pa se moraju, dakako, i
odmjeravati s obzirom na drutvenu situaciju iz koje su ponikli. Jasno je dakle da se fenomen unitavanja
knjine grae, na kojemu insistiram, ne moe ni prouavati ni razumjeti, pa ni objektivno valorizirati bez uvida u cjelinu drutvene situacije s kojom se suoavamo ve dvadeset godina. Ukratko, Va stav izaziva brojne
dvojbe i nedoumice i nikako nije u skladu s potrebom da se primjereno suoimo s postupcima unitavanja spomenike batine, unitavanja knjiga i druge dokumentarne grae (osobito ruenja spomenika NOB, ali i druge
kulturne batine cijelog jednog naroda, ili narodnosti, ili pak neke druge grupe koja je objekt diskriminacije).
Kulturna batina, kao dio kulture nekog drutva, nikako se ne moe administrativno ukalupiti.
200

211

Knjiga 42.indd 211

2.7.2012. 17:27:31

razliita jezika: ja insistiram na tome da se mora priznati postojanje fenomena knjigocida u


Hrvatskoj, da se moraju jasno utvrditi i ocjeniti razlozi nastanka, sadraj, obim i odgovornost
za pojave knjigocida u mjeri u kojoj je postojao (ili postoji). Vi oito smatrate da pretjerujem
u svom insistiranju, a ja se opet usuujem rei da Vi cijeli problem svodite na eventualni eksces, pojedinaan sluaj koji nije vrijedan velike buke, ili barem buke koju die taj Leaja
. Daj dragi boe da grijeim u ovoj svojoj ocjeni! 201

U istraivanju fenomena unitavanja knjine grae i u traganju za podacima


o tome obavio sam zaista brojne razgovore s bibliotekarima. Svi su mi bili od koristi, ali mi je jedan od tih razgovora iz druge polovine 1990-ih ukazao na rijetko
spominjani aspekt koji se svakako mora imati na umu u razmatranju problema.
U razgovoru mi je jedna od bibliotekarki iz NSK rekla da zna za sluajeve unitavanja tzv. nepodobnih knjiga, ali da su razmjeri i punktovi toga unitavanja
u najveem dijelu rezultat formirane politike i duhovne klime, kao i pritisaka
dominantnih politikih faktora u raznim sredinama, a u nekim posebnim situacijama rezultat i poticaja i zahtjeva dijela dravnog aparata (naroito kad je rije o
kolama). Razliitost biliotekarskih iskustava je tako ovisila i od toga koliko su
bili izravno izloeni pritiscima pa su i njihove reakcije, izuzmemo li bibliotekare
koji su samoinicijativno postupali mimo profesionalnih naela, bile razliite
od veeg ili manjeg potivanja pravila struke i s tim u vezi raznolikog tretiranja
knjinih fondova ili dijela tih fondova, do nastojanja da se knjige skriju u skladita i tako sauvaju. Zato se ne moe govoriti o unitavanju knjiga u Hrvatskoj
linearno, kao o fenomenu koji je bio dravnim dekretom, nekim aktom dravne
prisile ili nekim obavezujuim propisom slubeno inauguriran. Nije postojao (tj.
ta osoba za takvo to nije znala) neki popis nepoeljnih, ili za unitavanje odreenih knjiga, kao to je bio sluaj u nacistikoj Njemakoj ili u NDH, ali upozorila
me je da je, naalost, i bez toga nacionalistika histerija nanijela goleme tete
knjinim fondovima, a bibliotekare dovela u krajnje delikatnu poziciju, u poziciju punu straha i nedoumica.
Doista, nisam naiao na neki dravni dekret: zakon, uredbu, odluku, opi
propis te vrste ili tog ranga, koji bi nareivao ienje knjinica, svih ili taksativno navedeno samo nekih knjiga za odstrel. Ali treba rei da i ak ni nacistika mainerija, dravnim dekretima pojaana, nije bila u stanju unititi doslovce
sve ono to je smjerala i najavljivala. Nije to uspjela ni ustaka mainerija.
Stoga u ocjeni ienja tzv. nepodobne kulturne prtljage nekoga drutva i nisu
toliko, ili nisu prvenstveno, bitni formalno inauguralni dravni dekreti, ak
Na ovo moje pismo odgovor nisam nikako dobio, usprkos ponovljenih molbi. Kako sam u drugom dijelu
toga pisma uputio i neka pitanja koja se tiu sluaja Korula ustrajao sam na traenju odgovora o tome i to
traenje uputio (8. 10. 2006.) i novoj predsjednici HKD, Zdenki Sviben (koja je naslijedila A. Belan-Simi).
Obeala mi je razgovor, kao i odgovor na upuena pitanja, ali se to nije evo ve treu ili etvrtu godinu dogodilo. Apsolutni muk usprkos mojih brojnih intervencija da mi se odgovori! To je poruka o vjerodostojnosti,
pouka o tome kakvo je i koliko razilaenje izmeu proklamacija o pravu na slobodan protok informacija i
ponaanja onih koji takve proklamacije ponavljaju kao dokaz svoje navodne otvorenosti javnosti!
201

212

Knjiga 42.indd 212

2.7.2012. 17:27:31

nisu presudni ni razmjeri onoga to je uniteno, nego sama injenica da se neto


takvo moglo dogaati, da je bilo dijelom dominantne politike, da se nije rigorozno spreavalo, da se toleriralo, izravno i neizravno podsticalo... A time je svako
takvo postupanje identino onome to se oznaava nacistikim (u nas ustakim).
Odmah treba dodati da ni za ruenje nepodobnih spomenika, tj. objekata
nepodobne kulturne batine (naroito i prvenstveno, ali ne i iskljuivo, one
posveene NOB-u) nije donesen neki opi, za sve obavezujui dravni propis
kojim bi se izriito nalagalo ruenje tih spomenika. Pa ipak, ruenje nepodobne
spomenike batine imalo je nevjerojatne, drastine razmjere i tono je izraavalo filozofiju/ideologiju novog poretka, tzv. demokratskog poretka, imalo je
i preutnu podrku reima to je temeljito dokumentirano i ne treba se sad na
tome zadravati.
Upravo ovo pa ipak vrijedi i za fenomen diskriminacije i/ili unitavanja
nepodobne knjine grae, samo u jo izrazitijoj mjeri nego je to bio sluaj
s unitavanjem spomenike batine. U prvom dijelu knjige naveo sam brojne
elemente, postupke, odluke ovih ili onih dravnih ili paradravnih organa koji
su bitno pridonosili klimi iskljuivosti i bili poticajem ienju knjinica, a neki
od njih su takvo ienje i izriito nalagali. Bile su to zloduhe skice mogueg
opeg dravnog akta te vrste, koji se nije ostvario u prvom redu jer mu okolnosti
nisu bile naklonjene, kao to mu jesu bile naklonjene u razdoblju nacistikog ili
ustakog nastupanja, na koje se povijesno naslanja, u kojemu ima svoje ishodite, svoje uporite, svoj uzor i svoje nadahnue. Podsjetimo se na poneto od
takve parcijalne legislative:
Podsjeam na Saborske debate iz razdoblja druge polovine 1990., 1991.,
1992. o udbenicima.
Podsjeam na konfrontacije oko jezika, na pokuaj uvoenja Dravnog tijela
za purifikaciju i zatitu jezika (uvena tzv. Vukojevieva komisija), a u vezi s
tim i na nasilno nametanje novogovora koji je u javnosti izvrgavan ruglu.
Podsjeam na Uredbu Valentieve Vlade o pohrvaivanju (kroatizaciji) naziva firmi.
Podsjeam na javni skandal kad se otkrio dokument nastao u okrilju
Predsjednikih dvora o posebnom Uredu za nadzor javnih medija (tzv.
Grubiiev eleborat).
Podsjeam na odluke i naredbe Ministarstva prosvjete iz 1992. o zabrani
upotrebe irilice, o zabrani koritenja odreenih udbenika, o uvoenju vjeronauka u kole.
Podsjeam na brzo povueni, ali ipak u praksi primjenjivani, Naputak o ienju kolskih knjinica od nehrvatske literature.

213

Knjiga 42.indd 213

2.7.2012. 17:27:31

Podsjeam da je taj skandalozni Naputak hitno zamijenjen jednako tako


skandaloznim Obvezatnim naputkom Ministarstva prosvjete za kolske knjinice, koji nikada nije slubeno povuen.
Podsjeam da je i Zakon o bibliotekarstvu iz 1997. godine uveo spornu, nikada obrazloenu, objanjenu ili preciziranu kategoriju zastarjela knjiga, koju
je svatko mogao tumaiti kako ga volja.
Podsjeam da je naveliko reklamirana kategorija nepotrebna knjiga, koju
je takoer svatko mogao i moe tumaiti kako ga je volja.
Popis podsjeanja svaki bi italac mogao i sam nadopuniti, ali ima ih dovoljno da ukae na prirodu, sadraj i usmjerenost i djelovanja i akata koji su
bitno pridonosili razmahu unitavanja knjiga, a koji su neodoljivo podsjeali na
ustaluk. Stoga se moe rei da je i bez postojanja opeg dravnog akta mnotvo parcijalnih akata ili postupaka vodilo u istom smjeru u kojemu bi vodio i
eventualni opi dravni akt, iako tono je da bi ovaj potonji, da je mogao biti
inauguriran, cijelu stvar jo intenzivirao u odnosu na ono to smo imali prilike
vidjeti i doivjeti.
Za kraj ovog dijela u cjelini prenosim kratko, ali vrlo vano pismo uglednog bibliotekara dr Sinie Mariia upueno polovinom 1968. urednitvu Feral
Tribunea, a objavljeno pod naslovom Lomae pisane misli.202:
Potovani g. urednie,
U Feralu od 30. oujka (1998.) Milan Kangrga pie o neemu to ni nas obinjake ne
moe ostaviti indiferentnima. Radi se o lomaama pisane misli.
Kangrga ne vidi sam kriterij ovog barbarskog divljanja po kulturi unitavanjem knjiga iz knjinica. Zar bi neki kriterij odozgo promijenio injenice? Ta barbarima nikakvi kriteriji nisu ni potrebni, osim gesla uniti sve to ti je strano, makar i ne znao to unitava.
Kangrga citira lanak 46. Zakona o knjinicama od 19. rujna 1997., koji de facto potie na
unitavanje fonda knjinica bez ikakve kontrole. Bit ove pojave je u tome to je takav propis
sa stajalita knjiniarske struke apsolutno suvian! Ukoliko je, naravno, knjiniarska
profesija jedan od (trebalo bi tako biti) autonomnih segmenata drutva. Autonoman svakako
u pitanjima struke, ali i vrsto moralno-autonoman kad struku treba braniti na njenom drutvenom planu. A tomu, ini se, nije tako.
U knjiniarskoj je struci poznato, a u strunoj literaturi viestruko zabiljeeno, da se
knjinice, naroito ope i manje, pa neke usko strune, povremeno tucaju (ili trijebe),
poglavito zbog kroninog manjka prostora. Zato je l. 43 tog zakona suvian, a eto pokazuje
se i tetan. No taj zakon nije valjda doneen bez sluha za struku? Ili jest? Bilo kako bilo, ja
ne znam da se strukovna udruga Hrvatsko bibliotekarsko drutvo do sada o tome oglasila. Hoe li sada? (Nju Kangrga nije naveo u svom popisu onih koji su trebali reagirati.) Da
li je previe oekivati od HBD-a da se javnosti predoi potpuni prikaz ove domae metode
sreivanja knjinica i svog stava o tome? (kurziv A. L.)

202

Objavljeno u Feral Tribune 6.4.1998.

214

Knjiga 42.indd 214

2.7.2012. 17:27:32

***
Pored ovih fragmentarnih primjera, bilo je i kompleksnijih prikaza fenomena
unitavanja knjiga koje u prikazati u nastavku ovog II. Poglavlja.
Posebno je uoljivo da s izuzetkom jednog, onog Kangrginog, nijedan od
objavljenih reagiranja, nije naiao, doslovce, ni na kakav odaziv ni osporavanje, ni demanti, ni polemiki osvrt; nije se o njima izjasnila nijedna, za knjine
ili knjiniarske boljetice nadlena, institucija ni dravna, ni profesionalna,
izuzmemo li one dvije, od novinara iznueni izjave (obje od I. Lasia u vezi sa
sluajem Korula, 1998., za ministrovanja B. Bikupia i 2002. za ministrovanja A. Vujia)!
Prikazati u ovdje (redosljedom objavljivanja) reagiranja to su ih potpisali:
Anton Lukei, Dubravka Ugrei, Alen Ani i Igor Lasi, a zatim Igor Lasi
sam, Amir Muzur, Nina Domazet, Milan Kangrga, Vladimir Primorac, Dalibor
Foreti, Tomislav Klauki, uesnici Tribine o unitavanju knjiga (Zvonko
Makovi, Branko egec, Ante Leaja, Bojan Munjin, organizator i moderator),
Davorka Vukov-Coli, Ante Leaja, Viktor Ivani (i urednitvo tjednika Feral
Tribune), Slobodan najder, Vinko Grgurev, intervenciju HND-a i PEN-a, a
takoer u spomenuti i tematski broj asopisa Prosvjeta.203
Prvo cjelovitije i razmjerno opirno javno reagiranje objavljeno je 1994. godine.204 Graanin Anton Lukei iz Rijeke uputio je pismo Novom listu, a ovaj
ga je 12. 7. 1994. objavio pod naslovom Nije problem u knjigama ve u ljudima. Tko pali knjige, palit e i ljude.
U naem Saboru nedavno je zastupnica HDZ-a Vera Stani pokrenula pitanje prodaje
i koritenja nepodobnih knjiga i konkretno se okomila na Ani-Siliev pravopisni prirunik
hrvatskog ili srpskog jezika te Anglicizmi akademika Rudolfa Filipovia. Dodue u tom
visokom domu ve etiri godine traje kriarski rat protiv nepodobnih knjiga. U tim bojevima nastradao je i prvi na ministar za prosvjetu i kulturu ( prethodnik ministrice Girardi)
knjievnik i akademik dr. Vlatko Pavleti. Ako me sjeanja ne varaju egzekutor nad ovim
ministrom bio je gospodin Vice Vukojevi. Ministrica gospoa Vesna Girardi-Jurki vjerojatno pouena ovim iskustvom na otru opomenu gospoe Stani iz saborske klupe odjurila
je u svoj ministarski kabinet i razaslala naredbe na sve strane drave Hrvatske za neopozivo
povlaenje iz prodaje i svih biblioteka anatemizirane udbenike. (...) Sluajui neke nerazborite ljude-usijane glave i to ponajvie na sjednicama Sabora za pojedince mogu tvrditi da u
njihovom mentalnom sklopu ui Gebels. To me zaista zabrinjava. Kod ovakvih zastupnika
203
Imena oponenata navoditi u uz ono to je bilo predmet njihovog kritikog procjenjivanja (Dalibor
Brozovi, Aleksandar Stipevi, ura Jurea, Milan Jajinovi, Anka Kati-Crnkovi, Mirjana Jurii)
204
Javna reagiranja sam svrstao u tri grupe. Prvo, na grupu reagiranja na pojedinane signale ili zapaanja o
postojanju toga fenomena, drugo, grupu reagiranja koja registriraju primjere ili sluajeve unitavanja knjiga
(uglavnom su to novinari) i tree, na grupu javnih reagiranja u kojima se cijeli problem unitavanja knjiga
smjeta u iri drutveni kontekst.

215

Knjiga 42.indd 215

2.7.2012. 17:27:32

zapazio sam proturjenosti u njihovim istupima. Naprimjer gospoi Veri Stani e aplaudirati
zbog pokretanja pitanja lova na sve to nosi sintagmu srpski, a istovremeno e napasti
kolegu iz oporbe koji svojim istupom dovodi u sumnju Zagrebaki sporazum izmeu Hrvata i
Srba. (...) Da ne bih bio preopiran u obrazlaganju ovog razmiljanja posluit u se samo sa
dva primjera. Ne tako davno u emisiji HRT Hrvatska danas bilo je rijei o stanju biblioteka
(javnih) u gradu Zagrebu i voditeljica jedne takve biblioteke izjavi: Pri kraju smo u odstranjivanju nepodobnih knjiga sa polica u naoj biblioteci. Drugi primjer pratio sam ove zime
na stranicama Novog lista. To je bio sluaj iz neke Osnovne kole u Bribiru gdje je mlada
nastavnica (da li nesmotreno ili namjerno) upotrijebila kao pomono sredstvo u nastavi u vezi
bontona nekakvu knjiicu tiskanu na ekavici u Beogradu. To je maltene trajalo mjesecima
preko stranica Novog lista izmjenjivana su pisma upotrebom i tekih rijei lanova svih
moguih stranaka. Tada sam se upitao: Pa, za Boga, tko danas nastanjuje Vinodolsku dolinu
kolijevku hrvatskih intelektualaca i velikana na elu s obitelji Maurani. Kakvi su to sada potomci istinskih domoljuba, kozmopolita, antifaista drevnog Bribira. Da li je mogue da takva
naslijea moe ugroziti jedan zaista beznaajan udbenik i tek stasala mlada nastavnica.
Kakva su to vremena dola i u ove nae kulturne i europske prostore?

I dodaje da, iako nije ljubitelj irilice (koja mu je neto slino kao gotica ili
glagoljica), iako mu kao ikavcu ne odgovara ekavica, pa i unato toga i Srbije
kao agresora nisam pristalica da zapalimo lomae knjiga koje nisu tiskane na
istom hrvatskom slubenom jeziku ili nose u naslovima nekakve nepodobne
sintagme. U kvizu Kolo sree (pred oko mjesec dana) na semaforu su otkrivena slova i pojavila se poruka ovog sadraja: TKO PALI KNJIGE PALIT E
I LJUDE... Proitavi ovu poruku moja razmiljanja vratila su se u neka prohujala vremena i pred oima odvijale su se stravine slike jednog dokumentarnog
filma... Na kraju se dim iz visokih dimnjaka-krematorija i dim sa lomaa knjiga
spajaju i tvore veliki tamni oblak iz kojega izranja silueta i onda potpuni lik efa
Hitlerove promibe Josepha Goebbelsa. Dri histerine govore bacajui anateme na idove, komuniste i sve to napredno misli i pie, a veliajui poltrone
naklonjene nacistikoj ideologiji. I obrazlae kako je ...jo negdje pedesetih
godina u doba najdubljeg mraka kupio u Antikvarijatu u Rijeci djela tiskana
u vrijeme NDH (1943. i 1944.) u izdavako tiskarskim zavodima u Zagrebu na
korienskom jeziku uz otisnutu cijenu u ondanjim kunama i ja tu nisam naao
nita neobino nepodobno. Jo ih imam u svojoj biblioteci, pa zatim, navodei
to je sve itao (i Hitlerov Mein Kampf, i Fadejeva, i Ostrovskog i Kapital I i
II i Kratki kurs historije SKP(b) i Milu Budaka i Bibliju i itao Glas Koncila itd.)
naglaava: ...nisam postao boljevik i informbira... nisam postao nacista niti
rasista... nisam prihvatio ustaku ideologiju... do danas sam ostao ateista (to sam
postao jo u 12. godini starosti kada nisam znao za znaenje te rijei, a bogme
niti za materijalizam i marksizam znai nije to bila komunistika indoktrinacija
ve moje vlastito uvjerenje)..., iznosi i sekvencu svojega kontakta sa kardinalom F. Kuhariem, i onda zakljuuje: elim ovime rei DA NIJE PROBLEM U
KNJIZI VE U OVJEKU. ... Ukoliko pak prihvatimo razloge nekih usijanih
216

Knjiga 42.indd 216

2.7.2012. 17:27:32

glava kojima opravdavaju da su etnici inili zloine (ja vidim da ih jo ine) pa


zato ne bi uzvratili milo za drago, tada emo prihvatiti naci-faaistiku ideologiju koju provodi sadanji reim u svim srpskim zemljama. Pristati emo na
agresiju, genocid, vandalizam i KULTUROCID sastavnice ove ideologije.
Zavrna mu je misao:
Na kraju da ipak netko od nerazboritih ne bi ovaj moj napis shvatio kao nedomoljuban istiem da kada bih imao ulogu zastupnika digao bih obje ruke za odredbu da se naa
djeca slue udbenicima tiskanim na slubenom hrvatskom jeziku bez varijanti i sintagmi. Ali isto tako bih se otro suprotstavio zakonima koji bi nalagali da se iz prodaje i polica
javnih biblioteka odstranjuju knjige bez obzira na sadraj i jezik kojim su napisane. Ve sam
naprijed istakao neka itatelj procijeni to vrijedi a to ne, a nikako nekakva cenzura.

Sve bitno o problemu unitavanja knjiga tu je reeno. I o pogromakoj


atmosferi koju je inaugurirala dominantna politika, i o refleksu te politike na
biblioteke, kole i ljudi, i o odgovornosti pojedinca za svoja djela i o besmislenosti svake vrste cenzure. Sve je to bilo razlogom da ovaj njegov tekst prihvatim
gotovo kao programatski i da mi on bude jednim od bitnih poticaja da se i ja
ukljuim u suprotstavljanje razmahanoj ideologiji i praksi knjigocida. A na to
Lukeievo otvoreno pismo nije bilo nikakvog odziva.
***
Dubravka Ugrei je u svojoj izvanrednoj knjizi Kultura lai. Antipolitiki eseji, BastardArkzin, Zagreb 1996., a i u intervjuima, 205 esto govorila i o sudbini knjige u vremenu duhovne konverzije. Knjigu ine eseji pisani od 1991.
1994. objavljivani su u evropskim asopisima i novinama... U hrvatsko izdanje
uvrtena su dva eseja napisana kasnije (ivot kao soap opera i Konfiskacija
pamenja). Kako je ivjela u inozemstvu, informacije o odstranjivanju knjiga
dobivala je kroz medije (Od vas osobno saznala sam o spaljivanju knjiga 17.
9. 2000.; Ne zaboravite da mojih knjiga nema ve jako dugo u knjiarama, da
su neke biblioteke u Hrvatskoj bacile moje knjige na smee, tako barem tvrde
novinari, da ja za hrvatskog itatelja postojim vie kao osoba koja tu i tamo daje
pokoji intervju, a ivi u inozemstvu, nego kao knjievnica. 3. 11. 2002.).
Moda je puki sluaj htio da je ba 1996. godine objavljen lanak o primjeru
bacanja knjiga na smetlite kao zorna potvrda njenih osnovnih teza u knjizi
Kultura lai. Antipolitiki eseji!206
Zabiljeio sam tri njena priloga o tome, dana u formi intervjua: 1) Sluaj Levar je metafora hrvatskog
desetogodinjeg ivota, Novi list prilog Mediteran, 17. 9. 2000. (razgovor vodio novinar Rade
Dragojevi); 2) Politiki sistemi se mijenjaju, ali sredina ostaje takva kakva jest, Novi list, 3. 11. 2002.
(razgovor vodio novinar Rade Dragojevi); 3) Mislim da u Hrvatskoj nikada nitko nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika, Hrvatska ljevica, broj 78, 2004. (razgovor vodila novinarka Mira uvar).
205

206

Rije je o lanku Tatjane tambuk: Hamlet na smetlitu, Glas Istre, 11. 3. 1996. Kasnije, knjige

217

Knjiga 42.indd 217

2.7.2012. 17:27:32

Svoj stav osude unitavanja knjiga izvodila je iz ocjene cijelog procesa drutvenog prevrata koji se na podruju SFR Jugoslavije dogaao, njegovih motiva i
aktera koji su ga formulirali kao politiku volju. Iz te cjeline je po prirodi stvari
proizlazilo dokidanje ili brisanje memorije o prolom, pa i unitavanje svega to
je na to prolo, ali dojueranje moglo podsjeati. Za nju broj unitenih knjiga
nije prioritetno mjerilo prirode tog fenomena pa stoga ni temeljni motiv osude
postupaka unitavanja knjiga, nego sama injenica da se to dogaalo kao kulturna i moralna regresija, da je bilo na razne naine podsticano, da nije nailo na
primjereno suprotstavljanje, a naroito da nije bilo odgovarajue sankcionirano.
Cititirajui jednu opasku Danila Kia iz 1979. godine ...da za intelektualce
ovoga veka, ovog naeg doba, postoji samo jedan ispit savesti, i postoje samo
dva predmeta iz kojih se pada ne na godinu, nego zbog kojih se gubi pravo (moralnog) glasa jednom zauvek: faizam i staljinizam, D. Ugrei dodaje:
Zajedniko kulturno naslijee djela Ive Andria, Miroslava Krlee, Mee Selimovia,
Danila Kia, koja su odavno artikulirala pretpostavke danas realizirane zbilje u ovom asu
je mrtvo, ba kao i njegovi autori. Bive jugoslavenske kulturne sredine utonule su u tupost
kulturnog autizma, zrak je ondje teak ne samo od agresivne nesree nego i od agresije gluposti i banalnosti neunitive poput plastine boce (Kultura lai, str. 173).
A u temelju toga je manipulacija nacionalnim identitetom. Identitet, nacionalni,
eto kljune rijei rata... U ustanovljenom vrijednosnom sustavu borba za nacionalni identitet
prihvatljiva je ideoloka floskula koja ratnom kriminalu, ludilu, mrnji, kolektivnoj i pojedinanoj patologiji, uitku ubijanja, profiterstvu, osvajakim idejama, ali i rodoljublju i pravu
na odbranu daje politiki legalitet (ibid. str. 206, 207).
Rat, ruenje jedne drave i uspostava novih, destrukcija jednog identiteta i konstrukcija novoga, promjena jezika, ruenje jednoga ideolokog i opega vrijednosnog sustava
i uspostava novoga rvanj je u kojem se u posljednje tri godine obreo graanin bive
Jugoslavije (...) Povijest knjige, predmeta, dramatina je povijest tinte, olova i vatre. Nad
Njemakom je tridesetih godina lebdio miris kvalitetne praine. Gorjele su knjige. Dok gledate kako vatra saie ove ne-njemake knjige, neka se u vaim srcima zapali plamen ljubavi
za Domovinu, rekli su spaljivai knjiga uenicima okupljenim oko lomae u Mnchenu,
9. svibnja 1933. Pritom su gorjele neke od najljepih stranica njemake knjievnosti. (...)
U Hrvatskoj se knjige pisane na irilici sklanjaju u stranu. irilica, kau, vrijea hrvatskog
ovjeka. Iz kolskih programa izbacuju se srpski pisci. U Srbiji se knjige pisane na latinici
sklanjaju u stranu. Latinica, kau, vrijea srpskog ovjeka. Iz kolskih programa izbacuju
se hrvatski pisci. (...) Hrvatskosrpski (ili srpskohrvatski) donedavno jedan, zajedniki jezik,
podijeljen je na zaraena dva: na hrvatski i srpski. Borba za izdvajanje treeg, bonjakog,
je u toku (str. 165167).
Za samo pet godina uspjeno je ostvarena prva pretpostavka na putu prema zavrnoj
idiotizaciji naroda. A prva pretpostavka je kolektivna amnezija. I zaista, graani novih drava, pa tako i hrvatske, zaboravili su i opu i svoju osobnu povijest (ibid. str. 224).
Moja omiljena djeja knjiga bila je, naime, Jeeva kuica. Mala, topla, bezazlena
Dubravke Ugrei su objavljivane i u Hrvatskoj, iako jo i danas, ba kad je o njoj rije, razmiljanja Nenada
Popovia iz teksta Knjievnici koji nestaju, Vijenac, 7. 5. 1998. su poprilino aktualna.

218

Knjiga 42.indd 218

2.7.2012. 17:27:33

knjiga postala je svojinom generacija djece koja su se raala u Jugoslaviji. Njezin autor
je Branko opi. Znala sam krug zagrebakih studenata, koji su marljivo studirali Lacana,
Foucaulta i Derridu, ali su glupu i dragu Jeevu kuicu proglasili svojom kultnom knjigom i zabavljali se recitirajui stihove napamet. Bila je to slobodna nostalgina gesta, mali
test iz generacijskog pamenja. Branko opi, inae bosanski Srbin, prije dvadesetak godina
izvrio je samoubojstvo, prethodno predvidjevi u mranu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve to e se kasnije izdogaati. Danas je Branko opi zaboravljen pisac. Svoje
e mjesto jednoga dana kada se uklone ruevine, ve prema svojoj krvnoj grupi, nai u povijesti srpske knjievnosti. Moda i bosanske, zavisi od velikodunosti trenutka. U Hrvatskoj
Branko opi vie ne postoji. Iz trostrukoga, ini se, razloga. Prvi lei u samom ratu koji je
sam po sebi amnestika ljudska djelatnost. Drugi u injenici da je opi bio Srbin. Trei pak
razlog lei u injenici da Branko opi pripada bivoj, jugoslavenskoj kulturi: Da postoji,
za njegovom knjigom mogla bi posegnuti ruka nostalgiara itaoca. A svaka i najbezazlenija
nostalgija u vremenu brisanja jednog pamenja i konstruiranja novoga (ili vremenu prisilne
amnezije i prisilna pamenja) smatra se, s pravom, opasnom (ibid. str. 236237).

S takvom dijagnozom prevrata 1990-ih, a suoena s brojnim primjerima


i diskriminacije, i unitavanja, pa i paljenja knjiga, suoena s nespremnou da
se jasno utvrde i brojni i teki zloini poinjeni u ime nacije ili nacionalnog,
ali suoena i sa spremnou da se likvidiraju i oni koji su o zloinima (ili dijelu
zloina) spremni svjedoiti (ubistvo Levara) ona je knjigocid razumijevala kao
izniman simboliki in.
To to se dogaalo u hrvatskoj kulturi apsolutno je neodvojivo od politike jer je
politika bila krvava da krvavija ne moe biti. To to se dogaalo, i jo uvijek se dogaa,
dogaalo se u Njemakoj za nacizma, samo su opsezi i vrijeme bili drugi.To to su hrvatski
bibliotekari, na primjer, spalili tisue knjiga ne razlikuje ih nimalo od Karadia koji je spalio
sarajevsku biblioteku. Niti se praksa Karadia i hrvatskih bibliotekara razlikuje od prakse
nacistikih paljevina. Hrvatski knjievnici i intelektualci su o tome i mnogo emu drugom
utjeli. Ja nisam utjela. Valjda je to neoprostivo (intervju 17. 9. 2000.). 207

etiri godine kasnije, u ve donekle izmijenjenim, pozitivnijim i tolerantnijim okolnostima dva su njena stava zanimljiva.
Na pitanje Mire uvar: Koliko su se, po vaem miljenju, stvari u Hrvatskoj
danas promijenile u odnosu na situaciju iz prethodnih godina, kada su i protiv vas
U svom pismu objavljenom u Novom listu 11. 10. 2000. (U povodu razgovora s Dubravkom Ugrei:
Nisu svi utjeli o spaljivanju knjiga) rekao sam: Podravajui i va izbor sugovornika, kao i ocjene D.
Ugrei, ipak smatram da je potrebno upozoriti na neke injenice kojima se korigira ocjena D. Ugrei o
tome da su intelektualci u Hrvatskoj utjeli o unitavanju tisua knjiga i da je za to, umjesto od njih, morala
doznati od novinara. Treba naglasiti da se u Hrvatskoj u proteklim godinama, usporedo sa utnjom, pa i podrkom unitavanju knjiga (ali i druge kulturne batine!), javio i otpor tome jasan i javan. Moe se i mora
postaviti pitanje: da li je taj otpor mogao biti obimniji, snaniji i kakve je rezultate postigao ali, bez obzira
kako e se na to pitanje odgovoriti, injenica jest da je otpor postojao, da je bio i ostaje ustrajan. Naveo sam
zatim nekoliko lanaka, odranu javnu tribinu u Zagrebu, a naroito i jedan broj ljudi koji su pisali protiv
unitavanja knjiga. Posebno sam jo upozorio na apsurdne tube protiv onih koji su javno ukazivali na zloin
unitavanja knjiga (protiv Milana Kangrge i protiv Feral Tribunea) i zakljuio: ...iznesene injenice pokazuju da se u naoj javnosti nije utjelo o unitavanju knjiga, ali je s obzirom na utnju nadlenih organa
kritika napomena Dubravke Ugrei sasvim opravdana.
207

219

Knjiga 42.indd 219

2.7.2012. 17:27:33

pokretane hajke i prireivane medijske lomae? kae:


to se medija tie, promjenila se retorika, to se obinih ljudi tie, vrue glave su se
ohladile, ljudi su doli k sebi. Umorili su se od mrnje, okrenuli su se sebi i svojim ivotima.
Meutim, imam osjeaj da su temelji ostali isti. Isti ljudi su na vie manje istim mjestima,
vie manje isti ljudi dre vlast, a javnost ne pokazuje previe volje da kopa po nedavnoj prolosti. Kao da su svi pristali na strategiju netalasanja. Zanimljivo je da se itajui novine i gledajui televiziju stalno spotiem na neku vrstu opeg verbalnog tika, koji se moe podvesti
pod devedesete godine. Tako itam ili sluam reenice: to to se dogaalo devedesetih
godina, ili davnih devedesetih godina, ili ideologija i sentimenti devedesetih godina.
Te devedesete godine su stalno u opticaju, i udim se da netko od mlaih ljudi konano nije
viknuo: Pa dobro, bogamu, to ne kaete to su bile te devedesete godine i to se to zaista
dogaalo tih devedesetih godina!?. Jezik, kao i uvijek, odaje. Ta verbalna floskula devedesete godine govori o tome da iako je mnogo toga izreeno, nita zapravo nije izreeno, i
da oni koji upotrebljavaju floskulu svjesno ili podsvjesno rade na tome da gurnu tu prolost u
prolo stoljee i veselo zaive dvadeset i prvi vijek bez moralnog optereenja.

A na sljedee pitanje: Nedavno je etrdesetak uglednih hrvatskih intelektualaca uputilo otvoreno pismo ministrima kulture, prosvjete i pravosua, te
glavnom dravnom odvjetniku, traei da se dravni organi oituju o spaljivanju
knjiga, odnosno ienju biblioteka od nepoudnih knjiga (meu kojima su
bila i vaa djela), kao i ruenju partizanskih spomenika u proteklom desetljeu.
Mislite li da e dobiti odgovor (do sada nisu), a i da e netko u ovoj zemlji uope
odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika? kae:
Mislim da nitko nikada nee odgovarati za knjigocid i ruenje spomenika. Kao prvo,
ljudi e se pozivati na famozni prioritet, kao zato da se bavimo sitnicama kao to su neki
spomenik i dvjestotinjak knjiga na smeu. Hrvatska je mala drava, u Hrvatskoj i to ne
samo iz perspektive Kineza zaiste svi sve poznaju, svi su u rodjakim odnosima, svi
ive u nekoj vrsti socijalnog promiskuiteta. U tako organiziranoj zajednici veoma je teko
izvesti stvari na istac. Nedavno sam na televiziji gledala neku mladu pjevaicu, to li, koja
je otprilike rekla sljedee: Nisam za to da se blati Severina. Jer, Severina je naa, hrvatska,
i zato da se doputamo da se uvijek pljuje po neemu to je hrvatsko. Mislim da je ta pjevaica izrekla stav veine. I Norac je hrvatski, i Severina je hrvatska, i knjigocid je hrvatski,
i zato da hrvatske stvari stalno blate, zar ne? U Hrvatskoj i dalje vlada iritacija bilo kakvom
kritikom, i tom to dolazi iznutra, i onom izvana. Za knjigocid i ruenje spomenika nitko nee
odgovarati jer veina Hrvata misli da su te stvari u redu: drava je nova, a nova drava treba
nove knjige i nove spomenike.

Stavovi Dubravke Ugrei o situaciji na cijelom postjugoslavenskom prostoru dosljedni su u nizu godina. Ona fenomen unitavanja knjiga promatra kao
jedan od izraza moralne i kulturne regresije drutva, a na tu kvalifikaciju ne
utjee ni opseg unitavanja, 208 ni nain kako se to izvodi, nego je bitno da se
208
U pogledu moguih prigovora, odnosno sporova oko broja unitenih knjiga, kao bitnoga kriterija koji se
moe isticati, vrijedi opaska to sam je dao u prvom dijelu knjige, citirajui formulaciju Jovana Miria iz njegove knjige Zloin i kazna. Politoloko-pravni ogledi o ratu, zloinu, krivnji i oprostu, Prosvjeta, Zagreb,
2002.

220

Knjiga 42.indd 220

2.7.2012. 17:27:33

takvo to uope moe dogoditi. Smatram da treba naglasiti da njene kritike opaske nisu naile ni na kakvu reakciju ni profesionalnih ni dravnih organa
***
Alen Ani i Igor Lasi su na samom kraju 1997. godine objavili lanak koji
moemo smatrati svojevrsnim uvodom u glavninu diskusije o unitavanju knjiga
koja se zatim vodila tokom 1998. i 1999. godine, premda se, vjerujem, tada nije
moglo naslutiti da e se takva diskusija razviti. I povod lanku i reagiranja na taj
povod iskazali su tada sva bitna stanovita i diferencijaciju u ocjeni znaenja i opsega fenomena unitavanja knjiga pa je zato vano pratiti i unutarnju logiku. 209
Povod je bila izjava ministra financija Borislava kegra u Saboru koju je prigodom zavrnih rasprava o dravnom budetu (proraunu) za 1998. godinu, kao
odgovor na benigno pitanje zastupnice Marije Bajt (HDZ):210 Da li e knjiga
(ipak nije roba poput ostalih) biti izuzeta od PDV-a ili e je drava subvencionirati. Odgovor na to pitanje, kako ga donose Izvjea... bio je:
Da, PDV e se primjenjivati i na knjigu, odgovor je ministra dr. Borislava kegre,
to je utvreno u razgovorima s predstavnicima nakladnika i uvaenih kulturnih institucija.
No, drugim e se mehanizmima urediti da se poloaj knjige ne pogora. Prema podacima, u
Hrvatskoj je 2 tisue registriranih nakladnika, i nikada nije bila tako bogata nakladnika djelatnost. Trokovi proizvodnje knjige iznose 20,00 kuna, da bi cijena porasla na 120,00 kuna.
Namjera je pojaati nakladniku djelatnost, ali onih izdanja koje e Vlada i Sabor ocijeniti
potrebnim, primjerice, obnoviti prijevode kolske lektire, izdati knjige hrvatskih autora. Nije
svaka tiskovina kultura niti umjetnost te ne znai da mora biti izuzeta od poreza.

Ali novinari Novog lista, I. Vuki i Lj. Bratonja-Martinovi, uli su i pribiljeili i neto to su Izvjea... izostavila:
Promjene nee biti ni kod primjene PDV-a na nakladnike. Vlada e donijeti mjere za
poticanje onog izdavatva koje, kako je rekao kegro, treba hrvatskoj dravi. Primjerice,
financirat e se javne knjinice da se iz njih izbace knjige na srpskom i slinim jezicima,
odnosno, na neprikladnim i zastarjelim prijevodima. Antun Vuji (SDP) je pokuao odmah
replicirati tvrdei da proraunom javne knjinice uope nee dobiti vie novca, ali polemika
nije doputena.

Upravo je formulacija koju donosi Novi list (27. 11.) zakotrljala lavinu.
Navodim ovdje sve naslove u kojima je rije o onome to je predmet obrade Ani-Lasievog lanka.
Redom objavljivanja to su: 1) Igor Vuki, Ljerka Bratonja-Martinovi, Aktualni sat. kegru usreila
graja transkih trgovaca, Novi list, 27. 11. 1997.; 2) Amir Muzur (Opatija), Otvoreno (oprotajno)
pismo Borislavu kegri. Anatomija jedne destruktivnosti, Novi list, 4. 12. 1997.; 3) Izvjea Hrvatskog
Sabora, broj 204 od 8. 12. 1997.; 4) Alen Ani i Igor Lasi, Ministar voli cenzuru, Tjednik 12. 12. 1997.
209

Vano je spomenuti: Marija Bajt (HDZ) je, prije nego je postala zastupnica, bila u Slavonskoj Poegi
bibliotekarka Gradske knjinice. U nekoliko je navrata birana za zastupnicu na listi HDZ-a u Poegi. Njeno
pitanje, kao i odgovor B. kegra na to pitanje, navodim prema Izvjea Hrvatskog Sabora, broj 204 od 8.
12. 1997., str. 5

210

221

Knjiga 42.indd 221

2.7.2012. 17:27:33

Na izjavu je reagirao vrlo brzo (4. 12.) i vrlo otro graanin Amir Muzur, a zatim
joj je posveen lanak A. Ania i I. Lasia u Tjedniku (12. 12.), u kojemu su i
etiri bibliotekarska oitovanja. kegrina izjava je tako postala javna injenica
koja je, svojim sadrajem, mjestom na kojemu je izgovorena i razinom dravnog
slubenika koji ju je izgovorio, izazvala zgraanje i osudu. S obzirom na obje
okolnosti, na teinu izjave i otrinu osude, bilo je za oekivati ili ispravak formulacije ili njen demanti jer je od prvog objavljivanja prolo petnaest dana. Ni
jedno ni drugo se nije dogodilo i stoga se moe uzeti da je formulacija iz Novog
lista autentina. Je li izostanak ispravka ili demantija rezultat poslovine arogancije, koju je ministar kegro i inae iskazivao (to da se on bavi tamo nekim
novinarskim izvjetajima!), ili je ta izjava zaista (i to nehotino) priznanje onoga
to je bilo u zraku, to je bilo program (ienje nepodobne literature) nije
odluno izjava je postala injenicom prema kojoj se trebalo odrediti.
Graanin Amir Muzur iz Opatije vrlo je otro intonirao svoje otvoreno pismo (Novi list, 4. 12. 1997.):
Gospodine kegro,
(primjetit ete da Vas ne zovem ni dragi ni potovani, jer bi to bilo doista licemjerno s moje strane). Ne odlazim ja nikud ve mi je jasno da ete Vi biti tako ljubazni pa
napustiti svoju funkciju nakon Vaeg najnovijeg poziva na kriarski rat protiv knjiga na srpskom i slinim jezicima i neprimjerenih prijevoda. Ujedno upozoravam da svoje informacije baziram na izvjetajima Novog lista (pa neu valjda na HRT-u); ukoliko su oni iskrivili
smisao Vaih rijei, a ja se u to najtoplije nadam, onda ete, demantirajui Novi list, najbolje
demantirati i mene.

Napominje nakon toga da mu ne moe spoitavati brojne njegove postupke,


ali ono za to ete morati odgovarati pred forumom daleko znaajnijim od publike ovog lanka pred forumom vremena jest autodafe na koji ste osudili knjige.
Navodei zatim razne unitavae knjiga u historiji, kae:
Ali Vaa ideja, ideja unitavanja knjiga samo zato to pripadaju jeziku jednog drugog
naroda, u povijesti je ipak rjea. I zatim navodi vei broj imena prekodrinskih pisaca
za koje dri da su klasici, a s lingvistike pak strane, interesantno je to u vaoj famoznoj
paroli znai i drugi slini jezici? Nabrajajui slavenske jezike dodaje: ...pa Vi ete morati
poizbacivati iz (Vae) knjinice i Dostojevskog, Tolstoja, olohova, Cankara, Selimovia,
Dumhura... Pravo im i budi kad se nisu rodili kao Hrvati.

Pismo zavrava:
Unato mojim naivnim nadama, ovaj lanak po svoj prilici nee promjeniti nita; uostalom, milijun Hrvata, unato svim argumentima, sa sedmogodinjom tvrdoglavou uvijek
iznova glasa za HDZ. Ja ne znam da li ste uperili pitolj u novinarku. Ali Vaim obraunom
s knjigama okinuli ste, u pravoj goebbelsovskoj maniri, na kulturu. U bajkama o kojima ja
sanjam, poinitelji ovakvih pogreaka kojima uspijeva shvatiti svu njihovu teinu, povlae
se dobrovoljno u trapistiki samosatn u sreditu Amazonije i ondje do kraja ivota meditiraju
nad sramotom kojoj su otvorili vrata u eter.

A onda je slijedio lanak Alena Ania i Igora Lasia:

222

Knjiga 42.indd 222

2.7.2012. 17:27:33

(...)Prije desetak dana, u Saboru, potpredsjednik Vlade i ministar financija mr Borislav


kegro izjavio je da e Vlada ubudue poticati oni izdavatvo koje je potrebno hrvatskoj dravi, to je, recimo, cenzura na svoj nain. Javne e knjinice dobiti novac da izbace knjige na
srpskom i slinim jezicima, odnosno, na neprikladnim i zastarjelim prijevodima, to je opet
cenzura na svoj nain. Sve je to prenio samo Novi list. (...) Dodue, ono to Borislav kegro
nudi ni izdaleka nije opako kao to je bilo tridesetih i etrdesetih godina u Njemakoj i Italiji,
kad su se knjige spaljivale ili bacale u smee. (...) U hrvatskoj povijesti knjige nisu pretvarane
u pepeo, ali je zato prije dvije godine u Splitu gorio Feral Tribune. A sada bi se po uputi s
visokoga mjesta trebale proeljati knjinice. (...) Ako se to ranije nije dogaalo, kao to ljudi
iz knjinica tvrde, onda je kegrina izjava poetak nove prakse u hrvatskim knjinicama.
Ideja o izbacivanju knjiga opasnija je tim vie to je kegro visokopozicionirani lan HDZ-a,
pa njegova izjava ima veu teinu nego da su to rekli, primjerice, Ivan Gabelica ili Mladen
Schwartz. Takva kakva jest ona govori mnogo o ministru, ali i o anticivilizacijskoj osnovi
vlasti i njezinoj netoleranciji, to se oitovalo i drugim zahvatima od unitavanja kolstva,
ponienja znanosti, do proganjanja medija. Uostalom, oni koji oekuju da e HDZ biti bolji
prema knjigama nego to je prema ljudima varaju se. (...) Zato je Antun Vuji, koji je pokuao odgovoriti kegri za vrijeme saborskog zasjedanja, ali mu nije bilo doputeno, samo dijelom u pravu kad za Tjednik kae da se izjava ministra ne moe protumaiti kao dio gotovog
programa, nego da je posrijedi ispad kojega niti on nije osobno predvidio. Program moda
nije gotov, ali je ve time to je kegro to rekao, postao mogu. (...) Oni koji se tome mogu
suprotstaviti su knjiniari211, jer oni vie od svih sudjeluju u manipulaciji knjigama koju provodi drava. Ako pitate knjiniare je li to tako, svi e rei da nije. Autocenzura iz ideolokog
i nacionalnog uvjerenja ili strah od gubitka radnog mjesta, to je ponekad teko razdvojiti,
stvarna je sjena koja odluuje to je potrebno, a to nije. Pritisak na knjiniare, to je pravi
smisao kegrine izjave, sam po sebi moe potaknuti realizaciju ideje ukoliko knjiniari nisu
postali hrabriji da to onemogue. (...) U Hrvatskoj jo uvijek postoje priueni cenzori, iako
to nikada ne bi priznali. U Gradskoj knjinici se, primjerice, list srpke manjine Identitet ne
moe nai, jer su ga odbili uzeti. Knjiniari ponekad postaju cenzori ak i onda kada ih nitko
na to ne tjera. U tom smislu, nacionalne i vjerske predrasude mogu postati izvor selekcije.
(...) Autocenzura je sastavni dio vladajue ideologije i za razliku od savjesti radi kao urica.
A kegro bi zbog svoje izjave, da smo kojim sluajem normalno drutvo, podnio ostavku.

Vidljivo je da su do tada ve bila registrirana barem dva primjera ideoloki


i nacionalistiki motiviranog unitavanja knjiga, u Podravskoj Slatini (1993.) i
u Puli (1996.), da je bilo reagiranja na intenzivno voenu kriarsku vojnu u
Saboru protiv nepodobnih knjiga (Lukei, debata o udbenicima u Saboru
1992. i dva uvena Naputka... o ienju kolskih biblioteka), da su i unutar knjiniarskih redova jasno naznaena ienja knjinica (pre)vrednovanjem fondova (D. Katalenac), da je tada objavljeno i jedno krajnje ovinistiko
opravdanje unitavanja knjiga o bacanju knjiga u kontejner za smee iz Gradske
211
Kako sam znao da je Marija Bajt bibliotekarka (iako tada u rezervi, budui da je bila zastupnica u
Saboru, na listi HDZ-a) smatrao sam da bi bilo interesantno doznati kako je ona doivjela izjavu B. kegre. U
tom smislu sam joj se (15. 4. 2002.) obratio pismom i zatraio njeno miljenje o tome. Nije mi odogovorila.
Ali to nije jedini sluaj da od tzv. zastupnika (kaem tzv. jer mi nije jasno to i koga takvi zastupaju), ali ni
od nekih dravnih tzv. slubenika (kaem tzv. jer je oito da nisu ono to ta rije podrazumijeva) nije mogue
dobiti odgovor na upueno im pitanje.

223

Knjiga 42.indd 223

2.7.2012. 17:27:34

knjinice u Koruli (lanak . Petkovia) itd. A to se tie priuenih cenzora, ni 2008. se u Gradskoj knjinici Zagreba ne moe nai nijedno od tri najvanija glasila srpske zajednice, a koja izlaze u Zagrebu (asopisi Prosvjeta i
Identitet i tjednik Novosti), injenica je to koju sam osobno provjerio! Kao
da ta (srpska) zajednica ne postoji to je ono to bi iz toga mogao zakljuiti svaki
od korisnika Knjinice.
Znaajan dio lanka je pet izjava o kegrinoj inicijativi: Antuna Vujia, tada
samo zastupnika u Saboru, a nakon sijeanjskih izbora 2000. ministra kulture,
Anke Kati-Crnkovi, ravnateljice Gradskih knjinica Zagreb, Josipa Stipanova,
v. d. ravnatelja Nacionalne i sveuiline biblioteke, Vlade Marteka, ravnatelja
knjinice Dubrava i Aleksandra Stipevia, profesora na katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Antun Vuji, kome na sjednici Sabora nije bilo doputeno da potanje komentira ni kegrinu izjavu ni pohvalu toj izjavi Vlatka Pavletia, potpredsjednika
Sabora, kae:
da je svima prisutnima, ako su to eljeli shvatiti, bilo jasno da je rije o grubome
anticivilizacijskom inu, kojemu se treba suprotstaviti. Ne vjerujem da je Borislav kegro
izjavio neto to se moe protumaiti kao dio gotovog programa, nego da je posrijedi ispad
kojega ni on osobno nije predvidio. Moda se kegro istrao, moda se opustio s obzirom
na njemu naklono okruenje, no budui da se radi o potpredsjedniku Vlade RH i ministru
financija, njegova izjava u svakom sluaju ima veliki znaaj, i drim da je u tom svjetlu treba
promatrati (kurzivi A. L.)

Vuji je tipinom opozicionarskom otrinom vida zaista dobro naciljao u


sredinu mete, ali da je spori metak promaio cijelu metu, potvrdio je on sam,
drhtavim relativiziranjem demantirajui samog sebe etiri godine kasnije, kad
je postao resorno odgovoran za peglanje HDZ-ove guve s knjigama. Vujieva
retorika osmica tipina je za onodobno hrvatsko opozicionarstvo, kao uostalom i za onodobno hrvatsko drutvo. Godinu dana kasnije Vladimir Primorac je
takoer upotrijebio rije program, u istom kontekstu, ali s punim uvjerenjem
da zna to govori.212
Anka Kati-Crnkovi novinarima je pak rekla:
212
I Milan Jajinovi se izjasnio o tome da li je unitavanje knjiga bilo ili nije bilo program. Uinio je
to povodom rasprave potaknute sudskim progonom Milana Kangrge u lanku: Korulanska ideologija
(Veernji list, 11. 4. 1999.). Cijeli je lanak zapravo relativiziranje postupka bacanja knjiga u kontejner
za smee: Kao i kada se knjiniarka odluila dio bibliotenog fonda odnijeti na smetlite,