Zenaida Karavdi

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Sarajevo
zenaidameco@yahoo.com

Sintaksike osobenosti ciklusa pjesama

Radimlja Maka Dizdara
Saetak

U tekstu se daje iscrpan sintaksiki opis ciklusa pjesama Radimlja

Maka Dizdara. Korpus je analiziran prvo na nivou sintagme, zatim
proste i na kraju sloene reenice. U posebnom poglavlju dat je opis
reda rijei u reenici. Kroz analizu su date sintaksike osobenosti, bilo
kao prisustvo ili odsustvo odreenih sintaksikih pojava, ili kao specifine pojave neuobiajene ili manje uobiajene u standardu. Iako potonje predstavljaju istovremeno i sintaksostileme, ovaj se rad ne bavi
stilistikim komentarima nego se na kraju daje samo popis sintaksikih specifinosti ovog ciklusa pjesama.
Kljune rijei: sintagma, prosta reenica, sloena reenica, Mak Dizdar,
sintaksike osobenosti

Uvod

Analiza sintakse bilo kog teksta vrlo je nezahvalna jer je dugotrajna, naroito
ako je tekst vei (a jedino se na veem tekstu mogu donijeti znaajniji zakljuci,
kakva god vrsta teksta bila u pitanju), budui da je i spisak osnovnih fenomena
u sintaksi znatno vei nego u fonetici, pa i morfologiji, s tim da jo nije ni konaan, a i u analiziranom materijalu procenat uobiajenih (samim tim i nevanih
za ispitivanje) pojava daleko je vei od procenta pojava koje na bilo koji nain
odskau od uobiajenog. To je i razlog to ovakve analize do sada uglavnom
i nisu raene, to ne znai da ih ne treba ni raditi. Iscrpne sintaksike analize
bi sigurno dale dosta novih informacija i o naem jeziku openito, a zatim i
o pojedinim tekstovima. U ovom tekstu dat je primjer jedne takve analize na
malom tekstu ciklusu pjesama Radimlja Maka Dizdara, kao primjer. Prvo
se analizira na nivou sintagme, zatim proste, i na kraju sloene reenice, a kroz
analizu se ukazuje na sintaksike specifinosti samog teksta. Kao model uzet je
pristup I. Palia iz Gramatike bosanskoga jezika (Dom tampe, Zenica, 2000).

321

Z B O R N I K R A D O VA

Sintagme

U ciklusu Radimlja susreu se sve osnovne vrste sintagmi:

S A: Ova ruka, crni zakonici, Ovdje gosti, ue u dveri
V S: vidim ga, Kome zavidjee, za to ne pitah
V ADV: Pa sada Bdijem, tako pobjegoe, ue se u vrijeme
A ADV: Ovdje prisutan, Duboko Sruen
A S: spreman na rijei, pun nade
ADV ADV: tako malo, veoma smjelo
ADV S: vremena malo
ali i sintagma u kojoj je upravni lan uzvik: jao nama.
Od vezanih sintagmi tu su samo one s obaveznim determinatorom: u esti
as, onoga dana, u ovo vee
Takoer, znatan je broj i sloenih sintagmi: trolanih (suncem svoga krsta),
etverolanih (se doskitah u ovo vee kasno) i petolanih (Sa ove mrane strane
vrata nadire).
Verbalne sintagme

Od verbalnih sintagmi prisutne su adverbijalnoodredbene i objekatske.

U adverbijalnoodredbenim zastupljene su one sa zavisnim lanom prilogom (Govori smjerno, Nekad miluje), imenskom rijei u genitivu (od iskoni
voljah, da se s vrata vratim), dativu (silazim k njemu, okreni gradu), akuzativu (prei u krug, Ui u mene), instrumentalu (se penje Zracima, njome
je Zauzet) i lokativu (romorae Na obali, na zemlji govorio nije), zatim
sa zavisnim lanom konstrukcijom kao + nominativ (kao podvig hvalie, kao
ogranienost su dane), glagolskim prilogom (veza Rairivi, sakri Znajui)
i predikatskim apozitivom (skae oajna, Smuen se vraam).
Objekatske verbalne sintagme kao zavisni lan najee imaju imensku rije u besprijedlonom akuzativu ili genitivu (rozgu u otsjei, Ne nae ni
krvi), zatim u dativu (ne pripada meni, Rijeima se divimo), prijedlonom
akuzativu (pogleda na ruke, za njih ne mare), instrumentalu (zamisli se
nad rukama, ne asti piem), lokativu (se misli o vremenu, uli o skrivenosti) te u genitivu koji ne predstavlja blii objekat (se rijei stidimo, niti od
koga da ne krije). Jedna je objekatska verbalna sintagma u kojoj je zavisni lan
vezana sintagma (vremena ima malo).

322

SLOVO O MAKU

Supstantivne sintagme

U kongruentnim supstantivnim sintagmama upravni lan je imenica (samo je

u jednom primjeru to zamjenica: o onome svemu, dok nema kongruentnih
supstantivnih sintagmi s upravnim lanom brojem), a zavisni lan je najee
pridjev (u zlatne dveri, strogu istragu), pridjevska zamjenica (Pred njegovim
udom, svoj miris, Neka rije) i adjektivni broj (u esti as, prvi Put, triju
sila, Jedna rije). Isto je i u nekongruentnim supstantivnim sintagmama
upravni lan je imenica (dva su primjera sa zamjenicom kao upravnim lanom:
onima na moru, onih u togama, ali i ove su zamjenice ovdje supstantivizirane, dok nekongruentnih supstantivnih sintagmi s upravnim lanom brojem
nema), a zavisni lanovi su imenice, najee u genitivu (oganj plama, snage
makrokozma), zatim u lokativu (grad na ishodu, Rijei o vinogradu), akuzativu (kljua za vrata, ue u dveri), dativu (na putu stubu, glasa pijetlu) i
jedan primjer u instrumentalu (O vratima pred nogama). Pojavljuju se i sintagme u kojima je zavisni lan prilog (Ovdje gosti), dok nema onih sa zavisnim
lanom u obliku konstrukcije s kao niti u obliku infinitiva.
Adjektivne sintagme

Od adjektivnih sintagmi prisutne su i adverbijalnoodredbene i dopunske.

U adverbijalnoodredbenim adjektivnim sintagmama zavisna rije je prilog
(spreman uvijek, Duboko Sruen), imenica u genitivu (Bajate Poput krzana), akuzativu (podobnu za rije), instrumental (isti slovom) i lokativu
(zateen u gledanju), dok nema adverbijalnoodredbenih adjektivnih sintagmi
sa zavisnim lanom supstantivnom rijeju u dativu, kao ni konstrukcijom poput
+ supstantivna rije u genitivu ili kao + supstantivna rije u N, niti onih s upravnim lanom pridjevom u komparativu, a zavisnim lanom u obliku konstrukcija od + supstantivna rije u genitivu ili nego + supstantivna rije u nominativu.
U dopunskim adjektivnim sintagmama zavisni lan je supstantivna rije u
genitivu (pun nade), i akuzativu (spreman na rijei), a nema onih u ostalim
padeima ili infinitivu.
Adverbijalne sintagme

Od adverbijalnih sintagmi zastupljene su i adverbijalnoodredbene i dopunske

i kvantifikativne.
U adverbijalnoodredbenim adverbijalnim sintagmama zavisni lan je prilog (tako malo, veoma smjelo), i supstantivna rije u akuzativu (Duboko U

323

Z B O R N I K R A D O VA

sebe), dok nema onih u ostalim padeima, niti sintagmi u kojima je upravni lan
u komparativu, a zavisni u obliku od + supstantivna rije u genitivu ili nego +
supstantivna rije u nominativu.
Samo su dvije dopunske adverbijalne sintagme i objema je zavisni lan imenica u dativu (k tomu jo vee, teko onim), dok nema onih sa zavisnim lanom supstantivnom rijeju u ostalim padeima.
I kvantifikativnih sintagmi je samo tri, i svima je upravni lan koliinski
prilog, a zavisni supstantivna rije u besprijedlonom genitivu (istih malo,
vremena malo, vremena vie) (nema onih s upravnim lanom brojevima dva,
tri ili etiri niti zbirnim brojem).
Tipovi veze meu lanovima sintagmi

U ovom ciklusu nema rijei koje bi mogle imati dvojaku kongruenciju.

Rekcijom glagoli uza se veu supstantivne rijei u besprijedlonom genitivu (anela nije ostalo, se rijei stidimo), dativu (Rijeima se divimo, vam
glagoljah), akuzativu besprijedlonom (zube nije imala, nas titi) i prijedlonom (pogleda na ruke, za to ne pitah, za njih ne mare), instrumentalu,
takoer s prijedlogom i bez prijedloga (zamisli se nad rukama, ne asti piem) te lokativu (se misli o vremenu, uli o skrivenosti), a jedan je primjer i
dvojake rekcije (Nita niti od koga da ne krije). Odglagolske imenice rekcijom
uza se veu supstantivne rijei u akuzativu s prijedlogom (ue u dveri, Za nju
ulo) te u lokativu (Rijei o prstu), a ostali padei nisu prisutni, dok pridjevi
veu supstantivne rijei u genitivu (pun nade), akuzativu (spreman na rijei,
podobnu za rije) i lokativu (zateen u gledanju), ali nema primjera za dativ i
instrumental. Prilozi, opet, rekcijom veu supstantivne rijei u dativu (k tomu
jo vee, blago nama) i akuzativu (Duboko U sebe), ali ne i u ostalim padeima. Takoer imamo primjere s rekcijom nakon broja dva i etiri (dva kamena,
ruke dvije, etiri strane) te u kojima ostali glavni brojevi vezuju rekcijom
supstantivnu rije u genitivu (devet odaja, tisuu imena), kao i primjer s
upravnom rijeju uzvikom (jao nama).
Pridruivanjem je prilog dodat linom glagolskom obliku (uli smo sada,
se penje smjelo), infinitivu (ve jednom prei, ovdje pronai), imenici (Ovdje
gosti, tek tada rije), pridjevu (Ovdje prisutan, spreman uvijek) i prilogu
(tako malo, veoma smjelo). Infinitiv je dodat samo glagolu (trebalo bi prei,
Pokuavah pronai), ne i imenici ili pridjevu, a imamo primjera i s pridruivanjem glagolskog priloga (sakri Znajui, davasmo elei).

324

SLOVO O MAKU

Prosta reenica
Subjekat

U ulozi subjekta su imenice (Jer opaka zvijer rairi krila; To kroza nj progovori
Rije Sama), imenika zamjenica (On mi ree; Jer tako jo nikto Govorio Nije) i
supstantivizirane pridjevske zamjenice (koja raa; da nije sve u Hljebu ovome),
dok se u toj ulozi ne pojavljuju brojne imenice, zbirni brojevi, supstantivizirani pridjevi i redni brojevi, vezane sintagme niti infinitiv. Osim toga, dosta je
reenica u kojima je subjekt sadran (i davasmo vrelu krv i srca gola elei smrt;
odakle sam pun nade i poao), izostavljen (zbog zalihosti) (Jer opaka zvijer rairi
krila i sakri zoru Znajui; Kao niz brzu vodu nekada rijei dou brzo i jo bre
odu), a ima i jednolanih reenica (Vrijeme je; Neka se istina zna o hljebu Inosunome). Takoer, javlja se i subjekat s dva i vie lanova (Pred njegovim udom
zanijemie reci i vojnici; Sunce mjesec i savren ovjek snage su makrokozma).
to se tie slaganja subjekta s predikatom, ono to je specifino jeste jedan sluaj predikata u jednini uz vielani subjekat (Ni ivot ni smrt ne pripada
meni). O slaganju u rodu ne moe se nita zakljuiti jer nema predikata u glagolskom obliku sloenom od glagolskog pridjeva radnog.
Predikat

Od predikata prisutan je prosti (sada mrijem tako na ovom dovratku; I kad se

slovom svojim on ponekad nasmije) i sloeni glagolski (Od ije otrine i gorine
nevidljive ovjek zateen u gledanju Poinje uporno da se pita; Kuah urezat slovo o Slovu)1, zatim imenski kopulativni s imenicom u nominativu (Az esam
loza; Ako su vrata iz rijei samo san) ili instrumentalu (On slovom svojim gorkim
a ne maem i kopljem Uini se i eteocem I snopljem), imenikom zamjenicom
(i rijei upravo nisu nita), pridjevom u nominativu (koji ste isti; Da l postaje
manji), prilogom (Jer je vrijeme blizu), kao i s prijedlono-padenim izrazom
(Gdje rije je od prijeka lijeka; Da carstvo nebesko je u nama) dok nema onih s
pridjevskom zamjenicom, brojem, kongruentnom supstantivnom sintagmom
u besprijedlonom genitivu niti konstrukcijom s linim glagolskim oblikom,
kao ni imenskih semikopulativnih, uslonjenih niti dekomponiranih.
Specifino je izostavljanje predikata (Kad nigdje jo zlatne zrake; kad nigdje
glasa Ni pijetlu navjetenom ni bilo kakvoj hori) to se moe navesti kao jedna od
sintaksikih karakteristika ovog ciklusa.
1 Od ukupno trinaest sloenih glagolskih predikata, sedam ih je s konstrukcijom da +

prezent, a est s infinitivom.

325

Z B O R N I K R A D O VA

Objekat

U ulozi objekta javljaju se imenice (Ostavljam sestru i brata; da rane lijei), zamjenice (Smrt ga traae; kako Da oslovim Tebe) i vezane sintagme (Jer vremena
ima tako malo). Brojevi se u ulozi objekta ne javljaju.
Pored blieg objekta u akuzativu (Ja opet hou tamo da snim Tu slatku Gatku; im ih ugleda novo jutro), slavenskom (Kad nigdje jo zlatne zrake) i partitivnom genitivu (Ne nae ni kosti ni meso ni krvi), tu je i dalji objekat u besprijedlonom genitivu (Oslobodi zato se svijeta; Ima novih rijei o novim i otrim
maima I udnim titima spasenja Budnim za badce bludne) u od + genitiv (Da
nita ni ikoga i niti od koga da ne krije), besprijedlonom dativu (On mi ree;
Rijeima se nekim divimo), na + akuzativ (I pomno pogleda na svoje ruke), za +
akuzativ (kad ga za to i ne pitah), u besprijedloom instrumentalu (Nikada nas
nikto ne asti takvim piem) te o + lokativ (da se misli o vremenu; uli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi) i nad + lokativ (I zamisli se
nad svojim rukama).
Pored pojave blieg i daljeg objekta uz isti predikat (S medom i pelin daje
nam u svojoj ai; od drugog to je stekoh), deava se da objekat bude izostavljen
zbog zalihosti (Najtanjom zlatnom icom iz tog smijeha Nekad nas miluje A
nekada Bije).
Atribut i apozicija

Od kongruentnih atributa prisutni su kvalitativni (Na teke tezge, glasom glasnim), kvantitativni (triju sila, Jedna rije), posesivni (Pred njegovim udom, uz
psei lave), referencijalni (ovog plama, Rijeima nekim) i diferencijalni (pravog
kljua). Kao obavezni determinator javlja se onaj u vremenskom genitivu (onoga dana) i akuzativu (u ovo vee).
Nekongruentni atribut javlja se kao posesivni s besprijedlonim genitivom
(snage mikrokozma, Na obali mora) i dativom (glasa pijetlu) te u na + lokativ
(rozgu na meni), zatim kao kvalitativni u lokativu s prijedlogom u (onih u togama) i o (rijei o hljebu), namjenski sa za + akuzativ (kljua za vrata, o titima za
badce) te mjesni sa sred + genitiv (um sred njih), od + genitiv (od ruke istragu), do
+ genitiv (do kljuanice istragu), iz + genitiv (vrata iz rijei), s(a) + genitiv (gomile sa ulice), u + akuzativ (za vrata u stepenita), na + akuzativ (onima na moru),
pred + instrumental (O vratima pred nogama) i u + lokativ (o prstu u krstu).
Od apozicije samo su dva primjera (guja adahaka, Ja Niti).

326

SLOVO O MAKU

Adverbijalne odredbe

U ulozi adverbijalne odredbe mjesta nalazimo priloge (to sam tek doao Tamo)
i prijedlono-padene izraze u lokacionom (opem: Da zbaena bi na zemlju
otrovna guja adahaka; i znaenju tipa pravca kretanja: I silazim k njemu Kroz
to bijelo Lozje), orijentacionom (opem: to nas oko nas Od iskoni titi; i u odnosu na dva lokalizatora: ostavljam oca i majku izmeu zvijeri i ljudi), ablativnom
znaenju (Sa ove mrane strane vrata nadire vjetar hudi) te u znaenju granine
(Do nas stigle i kroz brenija; A neka se glavato i glasito epuri do na vrh bunjita)
i negranine direktivnosti (I silazim k njemu Kroz to bijelo Lozje).
Adverbijalna odredba vremena javlja se u obliku priloga (Kakve ranije jo
nikto Govorio nije), glagolskog priloga (Govorei tako ja vam ne govorih sam od
sebe nita), padenog izraza uz obavezni determinator (Kako se u ovo vee sva
ostrva razbjeae), te prijedlono-padenog izraza u lokacionom (ne umjeh Na
kraju nita Ja Niti) i ablativnom znaenju (On eka me od vijeka).
Adverbijalna odredba naina najee je u obliku priloga (On tako toplo i
meko govorae) te u prijedlono-padenom izrazu (Vlasnici ih u naramku nose) i u
obliku konstrukcije s kao (I kao podvig hvalie as tvog munog i mukog rastanka).
Adverbijalna odredba uzroka je takoer u obliku priloga (Oslobodi zato se
svijeta), glagolskog priloga (I sakri zoru Znajui da vremena ima malo) te prijedlono-padenog izraza u od + genitiv (pa vatasmo jezike svoje od bola) i pred
+ instrumental (Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici).
Adverbijalna odredba sredstva je u obliku besprijedlonog instrumentala
(neka i dalje nepravdom prijeti), na + akuzativ (koji na moja usta tada ree), kroz
+ akuzativ (To kroza nj progovori Rije Sama).
Adverbijalna odredba popratne okolnosti javlja se u obliku glagolskog priloga (Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Rairivi ruke od prsta do prsta),
prijedlono-padenog izraza u uz + akuzativ (to ih istraga crna proliva Uz kri
i kale uz pale i psei lave) te s + instrumental (S medom i pelin daje nam u
svojoj ai).
Adverbijalna odredba namjene se javlja u prijedlono-padenom izrazu u
za i na + akuzativ (Ove rijei su stvorene Za ista Prenija; Da svaka rije je na
ranu reena).
Adverbijalna odredba namjere je takoer u prijedlono-padenom izrazu
na + akuzativ (izvuci ma na svoje gonie), adverbijalna odredba posljedice u
do + genitiv (Jer trule do besvijesti bazdi sa smrti gnjile), adverbijalna odredba doputanja u kroz + akuzativ (Od takve rijei kroz usahlost kroz oholosti I

327

Z B O R N I K R A D O VA

lasti Procvjetae iz pustih mladica zeleni jeleni i mlijei), a adverbijalna odredba

koliine prilog (I ree k tomu jo vee).
Sloena reenica
Nezavisnosloene reenice

Sastavne reenice su s veznikom i (On slovom svojim kri pute I put otvori Zori),
i to s istovremenim (Traim i naem) i s klauzama u vremenskom slijedu (Pa i
na one ovdje izreene Praina je ve gusta pala I odvela ih na kolovoze Do kala I
praina ta jo vee pada), a ima ih i s intenzifikatorom i (I davasmo ruke svoje i
davasmo vrelu krv i srca gola elei smrt), ovdje kao odlikom biblijskog stila za
koji je poznato da ga je Mak Dizdar koristio u Kamenom spavau. Pored toga,
ima i sastavnih reenica s veznikom pa, u uzrono-posljedinom znaenju (I
kuga bi i rat i glad pa vatasmo jezike svoje od bola; Ja ne znam jo uvijek dakle
Pa ostah na svome hudome Be i Be Be I Be) te implicitnih sastavnih reenica (Sa
ove mrane strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi; Ostavi zato oca i
majku ostavi brata i sestru Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet Ostavi grad na
ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu) u funkciji stilskog sredstva asindeta kao jo jedne sintaksike odlike Makove poezije.
Suprotne reenice javljaju se samo s veznikom ali (Sve zvijezde su nam se
javile, ali sve zvijezde zaoe; Rijei su dakle sve, ali i kao ogranienost su svega
dane) i a (Budite tako u meni, a ja u svakako u vama; Rijeima se nekim divimo
a nekih se rijei opet stidimo), a rastavne su samo dvije, obje s veznikom ili (One
su nemute ili Imaju Glas; Da l postaje manji Il postaje Vei).
Zavisnosloene reenice

Objekatske klauze koje se pojavljuju u ovom ciklusu pjesama su izrine (s veznikom da: i sakri zoru Znajui da vremena ima malo; kako: koji na moja usta
tada ree Kako se u ovo vee sva ostrva razbjeae I gore se vie ne naoe; i to:
Boe Oprosti mi to sam tek doao Tamo), (ope)upitne (Od ije otrine i gorine
nevidljive ovjek zateen u gledanju Poinje uporno da se pita Da l postaje manji
Il postaje Vei) i implicitne (Koji po vjernom oitovanju ree Az esam loza istinia;
On mi ree Ja sam ta porta).
Atributske klauze su (ope) odnosne s veznikom to: (Ova ruka Nemuta
je to iz kama nie), koji (Ovdje je prisutan onaj Koji po vjernom oitovanju ree)
te, kao karakteristino, veznikom a (I vsaku rozgu na meni, a plod ne da, ja u

328

SLOVO O MAKU

otsjei)2, zatim odnosne s kvalitativnim znaenjem i veznikom kakav (uli smo

eto sada neke nove rijei Kakve ranije jo nikto Govorio nije) te s prisvojnim znaenjem i veznikom iji (da vrijede samo jo neke male rijei Od ije otrine i gorine nevidljive ovjek zateen u gledanju Poinje uporno da se pita), kao i s osamostaljenom atributskom klauzom (Pa kto ini nepravdu, neka i dalje nepravdom
prijeti; Kto pogan jest, neka se jo pogani). Jedan je primjer implicitne atributske
klauze (Do nas stigle i kroz brenija Ove rijei su stvorene Za ista Prenija).
Mjesne klauze su svega dvije, od kojih je jedna uvedena predikatom (to
spreman je uvijek na rijei na djelo Gdje rije je od prijeka lijeka A djelo kao vrelo
Gvozje), a druga kataforinim mjesnim prilogom (to sam tek doao Tamo odakle sam pun nade i poao).
Vremenske su klauze u odnosu potpune istovremenosti s glavnom klauzom,
bilo da je u njoj glagol svrenog (A kad se slovom svojim on ponekad nasmije
Najtanjom zlatnom icom iz tog smijeha Nekad nas miluje A nekada Bije) ili
nesvrenog vida (Jedna te ista rije Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulita),
te anteriornosti (Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici Kad veza ih za
zemlju suncem svoga krsta Rairivi ruke od prsta do prsta; Kada se doskitah u
ovo vee kasno On mi ree) i neposredne anteriornosti (Bajate su olinjale i jalove
Poput starih krzana im ih ugleda novo jutro im ih dotakne Bistro oko Dana).
Prisutna je i jedna kontrastna klauza s veznikom kad (On ree mi tako kad ga za
to i ne pitah) koji je, kao primarno vremenski veznik, ovdje izrazito stilski obiljeen.
Uzrone klauze su samo s veznikom jer (Ui u mene jer ja sam ta vrata sjajna; Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trule do besvijesti bazdi sa smrti gnjile),
namjerne samo s veznikom da (koja raa da polje bude bolje; Da svaka rije je
na ranu reena da rane lijei), a pogodbene samo realne s veznikom ako (Rije je
tek tada rije ako Za nju i ulo steknemo). Poredbene klauze su s veznikom kao
da (govori on nekada Kao da fijue biem) i kao to (a ja u svakako u vama Kao
u onim to sam), a imaju i dva specifina primjera s izostavljenom rijecom kao,
to ostavlja samo da kao veznik (On govorae glasom i glasnim i jasnim Da nita
ni ikoga i niti od koga da ne krije; Ovako jo nikto govorio ranije nije Da svaka rije
je na ranu reena).

S obzirom na to da je veznik a nezavisni, to znai da ni u kom sluaju ne bi smio uvoditi

zavisnu klauzu, ovu bismo reenicu moda trebali tretirati kao suprotnu, ali u tom sluaju ona
ne bi imala smisla (*Ja u otsjei vsaku rozgu na meni a plod ne da.)

329

Z B O R N I K R A D O VA

Reenina kondenzacija

Infinitivizirane su izrine klauze (I trebalo bi ve jednom prei u krug svjetlosti;

to nam umiju Neto novo rei), adverbijalizirane vremenska (Govorei tako ja
vam ne govorih sam od sebe nita), uzrona (i davasmo vrelu krv i srca gola elei
smrt), dopusna (Govorei tako ja vam ne govorih sam od sebe nita) i popratnookolnosna (Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Rairivi ruke od prsta do
prsta), nominalizirane objekatska (uli o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi) i uzrona (Pred njegovim udom zanijemie reci i vojnici),
a kondenzirane predikatskim apozitivom popratnookolnosna (odakle sam pun
nade i poao), uzrona (i rida oajna I mala) i dopusna (Jer Mada kazane tek
sada One u hipu postaju uvele i stare).
Red rijei u reenici

to se tie enklitika, javljaju se i iza prve naglaene rijei u reenici (Jedina je rije
Ona; U kojoj bi od rijei da se Uznemiri ie), ali i nakon prve sintagme (Neka
krhka rije se penje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao siuna puzavica),
pa ak i nakon glagola (Ova ruka kae ti) ili imenskog dijela predikata (Ova ruka
Nemuta je). Tako npr. enklitiku se imamo i neposredno nakon veznika (Neka
se istina zna o hljebu Inosunome), ali i nakon glagola (da ue se u ovo vrijeme).
Subjekat se esto nalazi iza predikata (Ovdje je prisutan onaj; Sa ove mrane
strane vrata nadire vjetar hudi), kao i blii objekat ispred predikata (a plod ne
da; i prvi Put za neto smrt zube nije imala). U sluaju dva, blieg i daljeg objekta, oba puta blii je ispred, a dalji iza predikata (Da hljeba valja dati svakome; I
put otvori Zori).
Takoer imamo primjera adverbijalne odredbe iza predikata kada je izraena prilogom kojim se obiljeava svojstvo radnje (Neka krhka rije se penje veoma
smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao siuna puzavica; Govori on nama dakle i
smjerno i vjerno I silno), kao i ispred kada je izraena prilogom kojim se izraava
okolnost radnje, ili kad je u prijedlono-padenom izrazu (to iz kama nie; Kroz
cvijetja proljetja kroz kose smrti traim ue u te zlatne dveri), meutim, kada je
izraena zamjenikim prilozima i prilonim izrazima kao deiktikim rijeima
uvijek se nalazi na uobiajenom mjestu na poetku reenice (I eto tako sva
ostrva pobjegoe; Ovako jo nikto govorio ranije nije). Kad u reenici ima vie adverbijalnih odredbi, iako bi predikatu najblia trebala biti adverbijalna odredba
mjesta, zatim adverbijalna odredba vremena, pa onda ostale, imamo primjera u
kojima je predikatu blia adverbijalna odredba naina od adverbijalne odredbe
vremena (sada mrijem tako na ovom dovratku; i iznose kao svaku robu Na teke

330

SLOVO O MAKU

tezge malih i velikih tragova trzana) ili mu je blia adverbijalna odredba vremena od adverbijalne odredbe mjesta (to nas oko nas Od iskoni titi).
Primjera za inverziju supstantivne rijei i kongruentnog atributa, svojstvenim za poeziju, ima dosta (loza istinita, obris znameni), kao i primjera inverzije s nekongruentnim atributom (za neto zube, od ruke do kljuanice
istragu), meutim, nema primjera za promjenu uobiajenog poretka vie kongruentnih atributa dosljedno se potuje pravilo da se neposredno uz supstantivnu rije nalaze oni s uim znaenjskim opsegom (blagodetna proljetna kia,
Najtanjom zlatnom icom), da se pridjevske zamjenice nalaze ispred pridjeva
i rednih brojeva (Neka krhka rije, svoj sanjani as), pa ak i kad su atributi u
inverziji (Iz tijela ovog golog, klju taj plavi). I u apoziciji se takoer potuje uobiajeni poredak, pa se tako ona nalazi ispred imenice (Da zbaena bi na zemlju
otrovna guja adahaka), ali iza zamjenice (ne umjeh Na kraju nita Ja Niti).
I zavisne klauze (osim atributskih) uvedene kataforinim rijeima u osnovnoj klauzi dolaze neposredno iza tih rijei (to sam tek doao Tamo odakle sam
pun nade i poao), dakle, ni tu nema inverzije. Meutim, ona se deava s atributskim klauzama koje se esto ne nalaze neposredno iza rijei kojom su uvedene,
bilo da se izmeu njih nalazi dio glavne (Ova ruka Nemuta je to iz kama nie)
ili zavisne klauze (Kao u onim to sam od iskoni koje voljah). Iako inverzije u
kojima su objekatske, mjesne, nainske, poredbeno-nainske i namjerne klauze
ispred osnovne klauze nisu tako neuobiajene, samo su dva, istovrsna primjera
(Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna; Da carstvo nebesko je van nas Neka
se spozna), dok je neto vie primjera inverzije vremenske (Pred njegovim udom
zanijemie reci i vojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Rairivi ruke
od prsta do prsta; Jedna te ista rije Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulita;
Bajate su olinjale i jalove Poput starih krzana im ih ugleda novo jutro im ih
dotakne Bistro oko Dana) i pogodbene klauze (Rije je tek tada rije ako Za nju i
ulo steknemo). Nema primjera za inverziju uzronih klauza uvedenih veznikom
jer sve su dosljedno iza osnovne klauze (Ui u mene jer ja sam ta vrata sjajna).
Zakljuak

Nakon ovakve podrobne sintaksike analize dolazimo do sljedeih zakljuaka o

sintaksikim osobenostima ciklusa Radimlja Maka Dizdara:
1. javlja se sintagma u kojoj je upravni lan uzvik (jao nama);
2. nema supstantivnih sintagmi s upravnim lanom brojem, kao ni onih
sa zavisnim lanom u obliku konstrukcije s kao niti u obliku infinitiva,
nema adverbijalnoodredbenih adjektivnih sintagmi sa zavisnim lanom

331

Z B O R N I K R A D O VA

supstantivnom rijeju u dativu, kao ni konstrukcijom poput + supstantivna

rije u genitivu ili kao + supstantivna rije u N, niti onih s upravnim lanom
pridjevom u komparativu, a zavisnim lanom u obliku konstrukcija od +
supstantivna rije u genitivu ili nego + supstantivna rije u nominativu, nema
dopunskih adjektivnih sintagmi iji je zavisni lan u dativu, instrumentalu
ili lokativu ili u obliku infinitiva, nema adjektivnih adverbijalnoodredbenih
sintagmi u genitivu, dativu, instrumentalu ni lokativu, niti sintagmi u
kojima je upravni lan u komparativu, a zavisni u obliku od + supstantivna
rije u genitivu ili nego + supstantivna rije u nominativu, nema dopunskih
adverbijalnih sintagmi sa zavisnim lanom supstantivnom rijeju u
padeima osim dativa, kao ni kvantifikativnih sintagmi s upravnim lanom
brojevima dva, tri ili etiri niti zbirnim brojem;
3. odglagolske imenice rekcijom uza se veu samo supstantivne rijei u
akuzativu s prijedlogom, pridjevi ne veu supstantivne rijei u dativu i
instrumentalu, a prilozi supstantivne rijei u genitivu, instrumentalu i
lokativu, infinitiv se ne pridruuje imenici ili pridjevu;
4. u ulozi subjekta se ne pojavljuju brojne imenice, zbirni brojevi,
supstantivizirani pridjevi ni redni brojevi, vezane sintagme niti infinitiv;
5. jedan je predikat u jednini uz vielani subjekat (Ni ivot ni smrt ne pripada
meni);
6. nema imenskih predikata s pridjevskom zamjenicom, brojem, kongruentnom
supstantivnom sintagmom u besprijedlonom genitivu niti konstrukcijom s
linim glagolskim oblikom, kao ni imenskih semikopulativnih, uslonjenih
niti dekomponiranih;
7. javlja se izostavljanje predikata (Kad nigdje jo zlatne zrake; kad nigdje glasa
Ni pijetlu navjetenom ni bilo kakvoj hori);
8. brojevi se ne javljaju u ulozi objekta;
9. ima primjera sastavnih reenica s intenzifikatorom i (I davasmo ruke svoje i
davasmo vrelu krv i srca gola elei smrt), ovdje kao odlika biblijskog stila;
10. este su implicitne sastavne reenice (Sa ove mrane strane vrata nadire vjetar
hudi razdire vjetar ludi; Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi
se svijeta prezri njegov cvijet Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu) kao stilsko sredstvo asindet;
11. jedan je primjer atributske klauze s veznikom a (I vsaku rozgu na meni, a
plod ne da, ja u otsjei), kontrastne klauze s veznikom kad (On ree mi tako
kad ga za to i ne pitah) te pogodbene klauze s izostavljenom rijecom kao,
to ostavlja samo da kao veznik (On govorae glasom i glasnim i jasnim Da

332

SLOVO O MAKU

nita ni ikoga i niti od koga da ne krije; Ovako jo nikto govorio ranije nije Da
svaka rije je na ranu reena);
12. U inverziji su subjekat + predikat, blii objekat + predikat (u sluaju dva,
blieg i daljeg objekta, oba puta blii je ispred, a dalji iza predikata), predikat +
adverbijalna odredba kada je izraena prilogom kojim se obiljeava svojstvo
radnje, adverbijalna odredba + predikat kada je odredba izraena prilogom
kojim se izraava okolnost radnje ili kad je u prijedlono-padenom izrazu,
predikat + adverbijalna odredba naina + adverbijalna odredba vremena,
predikat + adverbijalna odredba vremena + adverbijalna odredba mjesta,
supstantiv + kongruentni atribut, nekongruentni atribut + supstantiv;
atributske sintagme ne dolaze uvijek neposredno nakon rijei kojom su
uvedene; ima primjera s objekatskim klauzama ispred te vremenskim i
pogodbenim iza osnovne klauze.
Syntactic characteristics of Mak Dizdars cycle of poems Radimlja

Abstract
This article gives a detailed syntactic description of Mak Dizdars cycle of poems Radimlja. The corpus was analised first at the level of phrase, then simple
sentence and finally complex sentence. In a separate chapter gives a detailed
description of word order in a sentence. Through the analyses are given syntactic features, either as the presence or absence of certain syntactic phenomena,
or as specific phenomena unusual or less common in the standard language.
Although these features are also the syntactic stylemas, this paper does not deal
with stylistics comments, but in the end only gives a list of syntactic characteristics of this cycle of poems.
Key words: phrase, simple sentence, complex sentence, Mak Dizdar, syntactic
characteristics

Literatura
Bari, Lonari, Mali, Pavei, Peti, Zeevi, Znika (1997), Hrvatska gramatika, kolska
knjiga, Zagreb
Brabec, Ivan, Mate Hraste, Sreten ivkovi (1968), Gramatika hrvatskosrpskoga jezika,
kolska knjiga Zagreb
Jahi, Devad, Senahid Halilovi, Ismail Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Dom
tampe, Zenica
Karavdi, Zenaida (2006), Tipovi strukturno nepotpunih prostih reenica u bosanskom
jeziku, Pismo IV/1, 115-129.

333

Z B O R N I K R A D O VA

Katii, Radoslav (2002), Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, HAZU, Zagreb

Kordi, Snjeana (1995), Relativna reenica, Hrvatsko filoloko drutvo, Matica Hrvatska,
Zagreb
Kordi, Snjeana, Milo Kovaevi (1992), Kroz sintagme i reenice, Svjetlost, Sarajevo
Kovaevi, Milo (1998), Sintaksa sloene reenice u srpskom jeziku, Raka kola, Beograd
Pali, Ismail (2007), Sintaksa i semantika naina, Bookline, Sarajevo
Pali, Ismail (2010), Dativ u bosanskome jeziku, Bookline, Sarajevo
Pranjkovi, Ivo (1984), Koordinacija u hrvatskom knjievnom jeziku, Hrvatsko filoloko
drutvo, Zagreb
Pranjkovi, Ivo (2001), Druga hrvatska skladnja. Sintaksike rasprave, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb
Radovanovi, Milorad (1990), Spisi iz sintakse i semantike, Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia
Stevanovi, Mihajlo (1974), Savremeni srpskohrvatski jezik II. Sintaksa, Nauna knjiga,
Beograd
Znika, Marija (1988), Odnos atribucije i predikacije, Institut za filologiju i folkloristiku,
Zagreb
Znika, Marija (2002), Kategorija brojivosti u hrvatskome jeziku, Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, Zagreb
Sili, Josip (1984), Od reenice do teksta, SNL, Zagreb

Sili, Josip, Ivo Pranjkovi (2007), Gramatika hrvatskoga jezika, kolska knjiga,
Zagreb

334