Sie sind auf Seite 1von 14

25

Anuka Deranja Crnoki

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i


sadanjost inventariziranja kulturne batine
u Hrvatskoj
Anuka Deranja Crnoki
Ministarstvo kulture RH
Uprava za zatitu kulturne batine
HR 10 000 Zagreb, Ulica Josipa Runjanina 2


Kljune rijei: Registar kulturnih dobara, Web Registar, kulturno


dobro, zatita
Key words: Cultural Property Registry, Web Registry, cultural
property, protection
Objavom Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske u obliku
Web Registra na mrenim stranicama Ministarstva kulture postignut
je dugogodinji cilj dostupnosti njegova sadraja strunoj i iroj
javnosti. Vrijeme, trud i struna znanja generacija konzervatora i
njihovih prethodnika uloeni u formiranje Registra ine navedeni
proces zanimljivim te je u ovom radu prezentiran iscrpan pregled
zakonskog okvira i djelovanja strune slube.

UVOD
Obveza je svakog drutva da nacionalnu kulturnu batinu uva kako za sebe tako i za budue generacije, to je
zajameno Ustavom Republike Hrvatske kroz zatitu dijelova prirode, nekretnina i stvari od osobitog povijesnog i
kulturnog znaenja1. Zatita i ouvanje kulturne batine
spadaju u osnovne djelatnosti Ministarstva kulture, odnosno Uprave za zatitu kulturne batine koja vodi Registar
kulturnih dobara Republike Hrvatske, liste svih zatienih
kulturnih dobara kao javnu knjigu, danas dostupnu online.
Registar je temelj djelovanja slube zatite i jedan od glavnih preduvjeta za dodjelu sredstva iz dravnog prorauna
za zatitne radove na kulturnim dobrima2. No Registar je
prvenstveno iv organizam koji danas, u svijetu napredne
informatike tehnologije, doivljava svakodnevne nadopune i korekcije s obzirom na naprednije postupke utvrivanja
1

lanak 52. Ustava Republike Hrvatske.

2 Sredstva iz Dravnog prorauna za zatitne radove dodjeljuju se putem Poziva za


predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, temeljem lanka 1. i
10a. Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi (NN 47/90, 27/93, 38/09). Predloeni
Programi zatite i ouvanja kulturnih dobara, ako sadre svu potrebnu dokumentaciju,
te detaljno razraeni trokovnik i nezaobilazno miljenje nadlenog Konzervatorskog
odjela razmatra Vijee za kulturna dobra, te se izrauje lista prioriteta.

UDK: 351.853(497.5):004.774
347.787(497.5):004.774
347.787(497.5):930.85
Struni rad/Professional Paper
Primljen/Received: 10. 11. 2014.

svojstva kulturnog dobra, reviziju rjeenja o zatiti kulturnih dobara, brisanje iz Registra radi gubitka svojstava
te promjene ostalih vanih podataka o dobrima. Gotovo
vie od stoljea rada na kulturnoj batini bilo je potrebno
malobrojnim konzervatorima da razviju Registar kulturnih
dobara koji jednostavnim i brzim pretraivanjem odgovara
suvremenim standardima, a broji danas preko 8000 zatienih kulturnih dobara. Registar je istodobno i refleksija
specifinog drutvenog, kulturnog i tehnolokog konteksta u kojem ivimo, a koji krajnjim korisnicima daje uvid
u trenutano stanje kulturne batine s institucionalnom
pouzdanou podataka.
STVARANJE INVENTARA
Zaetke ideje stvaranja inventara spomenika3 kod nas biljeimo ve u razdoblju humanizma kada je pobuen interes
za kulturnu batinu meu ljubiteljima starina i sakupljaa,
osobito za batinu iz vremena antike. Prve inicijative dolaze
od strane pojedinaca, dok se sustavna briga o spomenicima
razvijala postupno kroz sljedea stoljea.
Za vrijeme kratke francuske uprave, poetkom 19. stoljea, javlja se svojevrsna briga za kulturnu batinu koja
se zasnivala na sabiranju, konzerviranju i prezentiranju
povijesnih spomenika4 kao i na idejama proiavanja spomenika od dodataka nastalih nakon razdoblja antike.5
U razdoblju preuzimanja vlasti nad naim prostorima vaan dio politike strategije Habsburkog dvora
bila je institucionalna briga za lokalne starine kao nain
3 Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara iz 1999. godine termin spomenik kulture
ili skraeno spomenik zamjenjuje novim terminom kulturno dobro. U ovom tekstu
termin spomenik kulture koristi se za razdoblja u kojima je bio uvrijeen taj naziv.
4 piki, M. (2007.): Nastanak povijesnog spomenika i problem geneze hrvatske
povijesti umjetnosti u prvoj polovici 19. stoljea, Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb: 22, 373, 374.
5 Horvat, L. A. (1944.): Konzervatorski rad kod Hrvata, Izdanje hrvatskog Dravnog
konzervatorskog zavoda u Zagrebu, br. 1, 26.

26

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

pridobivanja naklonosti u novoosvojenim podrujima6. S


ciljem zatite antikih spomenika u Dalmaciji od unitenja
i sa eljom za otkrivanjem jo uvijek zatrpanih spomenika
Predsjednitvo Vlade za Dalmaciju i Albaniju imenuje Ivana
Luku mlaeg Garanjina 1805. godine kao prvog konzervatora za Dalmaciju.7 Brigu za kulturnu batinu potiu i
austrijski higijenski propisi koji su se primjenjivali prilikom proirivanja i nadogradnje upnih dvorova i crkvi i na
naim podrujima.8
Stvaranje kataloga spomenika u fokusu je rada istraivaa, arhitekta Pietra Nobilea, koji 1818. godine postaje ravnateljem Akademije za arhitekturu u Beu. Godine
1813. Nobile sastavlja nacrt katalogizacije i zatite spomenika u Trstu, Istri i Dalmaciji. Nadalje u tekstu Projet
relatif aux Antiquites Architectonique dIllyrie promilja o
ustroju slube kao i o strunjacima koji bi trebali raditi
na Katalogu, koji se trebao sastojati od dva dijela: prvog
koji obuhvaa predmete od arheolokog ili arhitektonskog
interesa i drugog za prenosive predmete poput skulptura,
reljefa, natpisa i dr.9
U tom razdoblju zapoinje i zakonska zatita spomenika proglaenjem 1818. godine Uredbe o izvozu umjetnikih
djela i rijetkosti i njihovu trgovanju kojom se zabranjuje izvoz
starina.10
No, do osnivanja prvih dravnih tijela za zatitu spomenika s ciljem prikupljanja podataka i obavljanja istraivanja
na spomenicima koji se nalaze na podruju Habsburke
monarhije, kasnije Austro-Ugarske Monarhije, dolazi osnivanjem Carskog i kraljevskog Sredinjeg povjerenstva za
prouavanje i odravanje graevinskih spomenika (K. k.
Central-commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale) 1850. godine u Beu i imenovanjem prvih podrunih konzervatora za Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju
i Istru, odnosno za podruje koje obuhvaa dananju Hrvatsku11. U nastojanjima stvaranja umjetnike topografije
prostora mogu se nazrijeti prvi oblici inventarizacije spomenika koji e se u sljedeim razdobljima transformirati u
Registar kulturnih dobara.
Prve znaajnije akcije inventarizacije spomenika kao
jednog od preduvjeta procesa uvanja spomenika na podruju dananjeg teritorija Republike Hrvatske poinju
osnivanjem raznih povjerenstava i drutava meu kojima
je prvo osnovano Drutvo za jugoslavensku povjesnicu, na
6 piki, M. (2009.): Konzerviranje europskih spomenika od 1800. do 1850. godine, Zagreb: 84.
7 Boi-Buani, D. (1970.): Poeci zatite spomenika i sabiranja umjetnina u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 146 - 147.

poticaj Ivana Kukuljevia Sakcinskog 1850. godine. Cilj


lanova Drutva bilo je sakupljanje, otkrivanje, uvanje i
prouavanje svih vrsta spomenika od pisanih i materijalnih,
kulturno-povijesnih, arheolokih do etnografskih i drugih.
Sa eljom za to veom dostupnosti irokoj javnosti pokrenut je i asopis Arkiv za povjestnicu jugoslavensku koji je
izlazio od 1851. do 1875. godine.
U narednom razdoblju osniva se 1903. godine Povjerenstvo za Dioklecijanovu palau s don Franom Buliem na elu.
Isto tako, zaslugom don Frane Bulia, ve od 1913. godine,
Split postaje sredite konzervatorstva za Dalmaciju osnivanjem Pokrajinskog konzervatorskog ureda za Dalmaciju.
Ovaj ured je obavljao istraivanja, iskapanja i popravke na
znaajnim spomenicima, na temelju ega su izdane brojne
knjige, broure i lanci.12
Kraljevska zemaljska vlada je 1910. godine odobrila
osnutak Zemaljskog povjerenstva za ouvanje umjetnih i historicistikih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Za
prvog predsjednika imenovan je Tadija Smiiklas. Osnovno
poslanje Povjerenstva bilo je prikupljanje dokumentacije, istraivanje, odnosno evidentiranje spomenika kao i
publiciranje spoznaja o spomenicima. Struno djelovanje
obiljeava rad svestranih i upornih pojedinaca, inicijatora
zatite13 koji putuju raznim krajevima s ciljem prikupljanja
podataka o spomenicima i njihovom spaavanju kako od
ruenja tako i od pretjeranog restauriranja. Zaslugom Gjure
Szaba i niza njegovih suradnika ouvani su brojni pokretni
i nepokretni spomenici.14 Fotografija kao sredstvo izrazito
dokumentarne snage koristi se uz mnogobrojne arhivske
crtee i grafike prikaze spomenika, o emu svjedoi bogata
konzervatorska dokumentacija toga vremena pohranjena
u raznim muzejima te u Odjelu za dokumentaciju kulturne
batine Ministarstva kulture, kao i u pojedinim konzervatorskim odjelima. Iz ouvanih izvjetaja, dopisa mogu se
iitati podatci o djelovanju Povjerenstva i odnosu prema
spomenicima.
Iako vei dio europskih drava ve krajem 19. stoljea
donosi zakone o zatiti povijesnih graevina, Austro-Ugarska ga donosi 1911. godine. Zakonom se decentralizira rad
Sredinjeg povjerenstva za prouavanje i odravanje povijesnih
i umjetnikih spomenika te formira Pokrajinski konzervatorski ured za Dalmaciju15. Donoenjem Zakona uspostavljaju
se i naela budue zatite spomenika od kojih je osnovno
utvrivanje dobara koja su zatiena temeljem zakona. Za
vrijeme Prvog svjetskog rata zatita spomenika, uslijed rekvizicije predmeta od metala (bronce, bakra i kositra), vie

8 Lupis, V. (1998.): O sakralnom graditeljstvu Konavala u 19. stoljeu, Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1, Dubrovnik: 299.
9 piki, M. (2007.): nav. dj.: 22.
Detaljnije u piki, M. (2007.): Od arheologije do kulturne politike: Pietro Nobile i dalmatinski spomenici, Peristil 50: 195-208.
10 piki, M. (2009.): nav. dj.: 90.
11 Ivan Kukuljevi Sakcinski za podruje Hrvatske i Slavonije, Petar Kandler za Istru,
Vicko Andri za splitski i zadarski okrug i dr.

12 Horvat, L. A. (1944.): nav. dj.: 28.


13 Napose doajeni konzervatorstva kao npr. Tadija Smiiklas, Gjuro Szabo, Josip Brun
mid, Emilije Laszowsky, Gjuro Manojlovi, Viktor Hoffiller, Martin Pilar, Vjekoslav Nori,
Branko enoa, Vladimir Tkali. Horvat, L. A. (1944.): nav. dj.: 32.
14 Horvat, L. A. (1944.): nav. dj.: 32-33.
15 Krsti, B. (2006.): Zakonodavstvo arhitektonske batine, Beograd : 49.

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

se usmjerava pokretnim spomenicima, zbog ega u prvi


plan dolazi djelovanje istaknutih muzealaca.16
Od kraja 1918. godine podruje dananje Republike
Hrvatske bilo je u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevina nije donijela zakon o zatiti spomenika,
niti uspostavila slubu zatite, no svoje djelovanje na ovim
podrujima nastavljaju ve formirana drutva i ustanove za
zatitu spomenika kao to je Konzervatorski ured u Zagrebu17, Konzervatorski zavod u Splitu te novoosnovano Nadletvo za umjetnost i spomenike u Dubrovniku, pokrenuto u
proljee 1919. godine.18 Na podruju Istre konzervatorske
poslove obavljala je Sopraintendenza ai monumenti u Akvileji, odnosno Trstu.19 Ovo razdoblje takoer karakterizira rad
svestranih i upornih pojedinaca na ouvanju spomenika.
Tako dr. Artur Schneider u ime Akademije u Zagrebu provodi popisivanje i snimanje spomenika za konzervatorsko
djelovanje.20
Nakon osnivanja Banovine Hrvatske kao autonomne
teritorijalne jedinice unutar Kraljevine Jugoslavije, 1939.
godine donesena je Uredba o uvanju starina i prirodnih spomenika. Tom Uredbom titili su se svi pokretni i nepokretni
kulturno-historijski te prirodni spomenici te se Povjerenstvu mijenja naziv u Konzervatorski zavod pod vrhovnim
nadzorom Banske vlasti, koji kao takav djeluje sve do kraja
rata. Popisivanje spomenika, odnosno evidentiranje, propisano Uredbom, velikim je dijelom, kao i danas, ovisilo o
financijskom stanju koje tada nije bilo povoljno te je dodatno usporavalo proces.21
Tijekom Drugoga svjetskog rata, za vrijeme Nezavisne
Drave Hrvatske (1941. 1945.) proglaen je itav niz
zakonskih akata koji su se odnosili na zatitu spomenika meu kojima i Zakonska odredba o hrvatskim kulturnim
spomenicima.22 Dr. Ljubo Karaman obnaa elnu poziciju
tadanjeg Hrvatskog dravnog konzervatorskog zavoda u
Zagrebu, nakon to za talijanske okupacije naputa elno
mjesto Konzervatorskog zavoda u Splitu (1926. 1941.).
Uslijed ratnih djelovanja, brojni spomenici su uniteni ili
su pretrpjeli znaajna razaranja.
USPOSTAVA SLUBE ZATITE I ZAKONODAVNOG
OKVIRA NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Nakon Drugoga svjetskog rata temelje zatite spomenika i nastavak skrbi o batini na podruju novostvorene
16 Horvat, A. (1979.): O djelovanju Povjerenstva za uvanje spomenika u Zagrebu
(1914 1923), Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 4/1978 5/1979, Zagreb
22-23, 30.
17 Povjerenstvo 1918. godine mijenja naziv u Konzervatorski ured.
18 Krsti, B. (2006.): nav. dj.: 97.
19 Spis: Sluba zatite spomenika kulture u SR Hrvatskoj i njeni aktualni problemi,
Zbirka zakona 1949-1976, MK UZKB/SA.
20 Horvat, L. A. (1944.): nav. dj.: 34.
21 Dopis broj 39-1941, Pripomo Zavodu, MK UZKB/SA.
22 Juranovi-Tonejc, M. (2012.): Zakonska regulativa u zatiti pokretne batine u
doba Nezavisne drave Hrvatske, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 33/342009/2010, Zagreb: 16.

Federativne Narodne Republike Jugoslavije ini Odluka o


zatiti i uvanju kulturnih spomenika i starina iz 1945. godine.
Dopunjeni Opi zakon o zatiti spomenika kulture i prirodnih
rijetkosti Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 4. listopada 1946. godine u lanku 1. sve nepokretne i pokretne
spomenike zbog naune i estetske vrijednosti proglaava
opim narodnim dobrom23. U istom propisu, lankom 3,
ovlateni su nadleni zavodi da odluuju koji se predmeti
smatraju zatienim te da donose rjeenje o zatiti. Djelovanje zatite poinje onim danom kad je vlasnik ili dralac, ili
njegov pravni predstavnik, obavijeten od strane nadlenog
zavoda za zatitu da se predmet smatra zatienim. Tim
Zakonom propisano je i obvezno dostavljanje pravomonog
rjeenja nepokretnina nadlenom zemljinoknjinom sudu
radi upisa u zemljinu knjigu.
Radi provedbe u praksu donesenog Zakona i potrebe za
obnovom te naglog vala industrijalizacije drava osniva
strune slube za zatitu spomenika. Uredbom o osnivanju
zavoda za zatitu i nauno prouavanje spomenika kulture24
iz 1948. osnivaju se na teritoriju Narodne Republike Hrvatske Konzervatorski zavodi u Zagrebu, Splitu i Rijeci.
Konzervatorski zavod u Zagrebu obavlja dunost sredinjeg
ureda i usklauje rad podrunih konzervatorskih zavoda
u Splitu i Rijeci, osnovanih 1947. godine25 pod neposrednim nadzorom Ministarstva prosvjete. Pomonu mreu u
radu zavoda inili su imenovani stalni izaslanici i poasni
konzervatori, ija je uloga bila osobito znaajna u mjestima
bogatim spomenicima kulture.26
Strunjaci (povjesniari umjetnosti, arheolozi i dr.) po
pojedinim zavodima zapoinju unoenje svih dostupnih
podataka o spomenicima u inventarizacijske obrasce, stvarajui inventare spomenike batine, odnosno popise27 kao
jedan od preduvjeta vrjednovanja i daljnjeg prouavanja
batine. Intenzivno se pristupa konzervaciji i restauraciji
najvanijih kulturnih spomenika Hrvatske (Zadar, Trogir,
Kraljevica) koji su stradali tijekom rata, a ija je obnova
bila urgentna.
Na razini Narodne Republike Hrvatske Zakon o zatiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti (NN 84/1949)
23 lanak 1: Svi nepokretni i pokretni kulturno-historijski, umjetniki i etnografski spomenici, kao i prirodne rijetkosti zoolokog, botanikog, geoloko-paleontolokog, mineralokopetrografskog i geografskog karaktera ili naroite ljepote, bez obzira na to ije su vlasnitvo
i u ijem se posjedu nalaze, stoje pod zatitom drave. Nauna i estetska vrijednost ovih
predmeta su ope narodno dobro.
24 l. 1 navedene Uredbe o osnivanju zavoda za zatitu i nauno prouavanje spomenika kulture, 18. lipnja 1948. g.
25 Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Hrvatske od 9.
travnja 1949. NN 1949/29.
26 Temeljem l. 4. i 6. Uredbe o osnivanju zavoda za zatitu i nauno prouavanje spomenika kulture donesen je Pravilnik o unutranjoj organizaciji i teritorijalnoj nadlenosti
konzervatorskih zavoda u Zagrebu, Splitu i Rijeci u kojem l. 6. govori o imenovanju
mjesnih poasnih konzervatora.
27 Zbog neujednaenog metodolokog pristupa Inventar, odnosno popis registriranih spomenika kulture u pojedinim zavodima nazivani su kao osnovna evidencija
spomenika kulture, drugdje kao atlas, katalog ili topografija spomenika kulture. Uvoenjem Registra kulturnih dobara kao jedinstvene knjige 1999. godine definiran je
postupak i upis kulturnih dobara na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.

27

28

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

1 Kartica osnovne evidencije


spomenika kulture - lice (MK-UZKB/SA)
Card of main records of monuments of
culture - obverse (Ministry of Culture
- Directorate for the Protection of
Cultural Heritage/Central Archives)

donesen je godine 1949. te je bio na snazi sve do 1960.


godine. Ovim Zakonom, lankom 8. propisuje se voenje
evidencije spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od strane zavoda za zatitu na ijem se podruju nalaze, dok je u
Optim uputstvima o postupku evidencije spomenika kulture
FNRJ28 detaljnije definiran objekt zatite, ope postavke
evidencije, cilj evidencije, privremena evidencija (od 1968.
preventivna zatita), trajna evidencija i drugo. Iz navedenih
zakona i uputa razvidno je da se pojam evidencije poistovjeuje s popisom pravno zatienih spomenika kulture jer se
trajna evidencija obrazlae kao evidencija koja omoguuje
prepoznavanje objekata koja ga kao naunu i estetsku vrijednost trajno registrira i prati29. Pojam evidencije bit e u
uporabi gotovo pola stoljea, no donoenjem danas vaeeg
Zakona potpuno izlazi iz uporabe.
Podaci o spomenicima unose se u inventarizacijske
obrasce te dolazi do formiranja popisa zatienih spomenika kulture temeljem rjeenja, koji e ezdesetih godina
20. stoljea prerasti u Registar spomenika kulture kakav
danas poznajemo. Dokumentacija Rjeenja i ostalih vanih
dokumenata i prepiski konzervatorskih odjela iz tog razdoblja uva se u Sredinjem arhivu Uprave za zatitu kulturne
batine, Slube za dokumentaciju, registar i promociju kulturne batine Ministarstva kulture30. Naalost, navedena
dokumentacija danas jo uvijek nije u cijelosti arhivistiki

obraena, no svakako brojnou dokumenata predstavlja


vrijedan izvor podataka za neka budua istraivanja.
U ovom poratnom razdoblju radilo se na unaprjeenju
zakonodavstva o zatiti spomenika, a u novi Zakon o zatiti spomenika kulture iz 1960. (NN br. 18/60) i Pravilnik
o registraciji spomenika kulture (NN br. 1/61), unesene su
odredbe proistekle iz iskustva slube prilagoene suvremenim principima zatite. Zakon po prvi put uvodi pojam
Registra spomenika u koji se upisuju spomenici na osnovi
rjeenja kotarskog31, odnosno republikog zavoda za zatitu
spomenika (l. 37.). Republiki zavod za zatitu spomenika u Zagrebu, dotadanji Konzervatorski zavod, dobio je
funkciju strunog i dijelom upravnog republikog tijela za
zatitu spomenika kulture koji prikuplja evidenciju zatienih spomenika s podruja cijele republike.32
Navedenim Zakonom o zatiti spomenika kulture (NN
18/1960)33 modeliran je pravni sustav zatite te je kao takav preuzet i primjenjuje se kao Zakon tadanje Federativne Republike Hrvatske (NN 7/67, 51/71) koji je uz izmjene
i dopune bio na snazi idua tri desetljea.
lankom 2. istog Zakona proirena je dotadanja definicija spomenika kulture na nepokretne i pokretne predmete kao i grupe predmeta, koji su zbog svoje arheoloke,

28 Samardi, T.; Malbaa, P. (2008.): Kultura i pravo, Knjiga 1 stari propisi, Kotor:
132-136.

32 Prema l. 31. Zakona, stavak drugi, Republiki zavod obavezan je na osnovi podataka koji mu dostavljaju regionalni zavodi voditi evidenciju svih spomenika kulture.

29 Isto: 133.

33 Na temelju vie izmjena i dopuna ovog Zakona iz 1965. i 1966. godine, Zakonodavna komisija Sabora Republike Hrvatske je 1967. godine utvrdila proieni tekst
istog (NN 7/67).

30 Nekadanji Odjel za informacijsko-dokumentacijske (INDOK) poslove kulturne


batine, Uprave za kulturni razvitak Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

31 Zakon o podjeli Narodne Republike Hrvatske na kotare, gradove i opine, od 24.


travnja 1952. (NN VII CXIV broj 16) te izmjenama Zakonom o podrujima kotara i opina
u Narodnoj Republici Hrvatskoj, od 5. kolovoza 1955. (NN XI CXVII broj 36) ureena je
teritorijalna podjela na kotare, opine i mjesta.

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

2 Kartica osnovne evidencije


spomenika kulture s uloenom
karakteristinom fotografijom - nalije
(MK-UZKB/SA)
Card of main records of monuments
of culture with inserted characteristic
photograph - reverse (Ministry of
Culture - Directorate for the Protection
of Cultural Heritage/ Central Archives)

povijesne, socioloke, etnografske, umjetnike, arhitektonske, urbanistike, tehnike i druge naune ili kulturne
vrijednosti od znaenja za drutvenu zajednicu34. Venecijanska povelja iz 1964. godine potakla je na unoenje
novina u zakon. Temeljem lanka 6. Povelje, kojim se pri
konzervaciji spomenika treba voditi rauna o okolini spomenika, u Zakonu se u lanku 28. iri zatita spomenika i
na njegovu neposrednu okolinu, to e u posljednjem Zakonu o zatiti i ouvanju kulturnih dobara biti izostavljeno,
ime se izravno ugroava zatita vizure i estetski doivljaj
samog kulturnog dobra.
Kroz poglavlje III: Registriranje spomenika i druge
upravne mjere, detaljno se ureuje pravni postupak zatite spomenika upisom u Registar spomenika kulture (lanci
30.36.). lankom 30. stavkom 4. uveden je po prvi put
pojam preventivne zatite za predmete za koje se pretpostavlja da imaju svojstvo spomenika kulture. Za vrijeme
dok se predmet ne upie u Registar, nadleni regionalni
zavod za zatitu spomenika kulture moe donijeti rjeenje
o njegovoj preventivnoj zatiti.
Svaki regionalni zavod vodio je zasebno javnu matinu
knjigu spomenika kulture, a Republiki zavod za zatitu
spomenika kulture, na osnovi podataka koji su mu dostavljali regionalni zavodi, vodio je evidenciju svih spomenika
kulture. Knjige Upisnika regionalnih zavoda uvaju se danas u konzervatorskim odjelima koji su pravni sljednici
bivih zavoda, dok se pojedini Upisnici uvaju i u Odjelu
34 Mladineo, V. (1995.): Zbirka propisa iz podruja zatite kulturne i prirodne batine,
Zagreb: 5.

za Registar kulturnih dobara Uprave za zatitu kulturnih


dobara Ministarstva kulture.
Zavodi su intenzivno radili na programskom zadatku
sistematske evidencije kulturno-povijesnih vrijednosti, odnosno istraivanja s ciljem dobivanja osnovnih podataka o
svim objektima za koje se pretpostavlja da se mogu tretirati
kao spomenici kulture.
Na osnovi terenskih uviaja i dotadanje dokumentacije
podatke o nepokretnim i pokretnim spomenicima upisivali
su u kartice regionalni i opinski zavodi za zatitu spomenika, a koje su inile Kartoteku osnovne evidencije spomenika kulture, Kartoteku osnovne evidencije grupe spomenika, Kartoteku o zatitnim zahvatima na spomenicima i
Kartoteku o zatitnim zahvatima na grupama spomenika.
Nain voenja evidencije za svaki pojedinani nepokretni
ili pokretni spomenik propisan je u Strunom uputstvu o
voenju evidencije i dokumentacije spomenika kulture iz 1967.
godine35. Kartice su bile oblikom i sadrajem ujednaene,
kartonske, veliine 21 x 17 cm s 29 rubrika obostrano tiskanih i mjestom za lijepljenje karakteristine fotografije (sl. 1,
2). Kopije evidencijskih kartica dostavljane su Republikom
zavodu, koje danas ine Zbirku kartica osnovne evidencije
spomenika kulture nastale u razdoblju od 1968. do 1992.
godine, a koja sadri 6582 kartice osnovne evidencije te 300
kartica o zatitnim radovima, s mogunou pretraivanja
topografskim redom36. Najvei broj kartica nastao je odmah
35 Struno uputstvo o voenju evidencije i dokumentacije spomenika kulture donio
je Savjet za zatitu spomenika kulture Hrvatske 8. prosinca 1967., a stupio je na snagu
1. sijenja 1968.
36 Danas se Zbirka uva u Sredinjem arhivu Ministarstva kulture.

29

30

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

3 Upisni list knjige Registra pokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda Osijek (MK-UZKB)
Registration form of the book of the Register of movable cultural monuments of the Regional Institute in Split (Ministry of Culture - Directorate
for the Protection of Cultural Heritage)

po donoenju Strunog uputstva te se s godinama njihova


izrada smanjivala.
O samom sadraju rubrika Registra na razini Federativne Republike Jugoslavije rasprave su voene jo davne
1959. godine s ciljem da se unificiraju obrasci/kartoni. Na
savjetovanju konzervatora te godine jedna od tema bila je
i koritenje podataka o evidenciji koji bi trebali biti pristupani svim javnim radnicima, a ujedno otvoreno je i pitanje
autorstva navedenih podataka37.
Godine 1968. Savjet za zatitu spomenika kulture Hrvatske donosi Pravilnik o registraciji spomenika kulture (NN
8/68) kojim je poblie ureen sm postupak registracije
spomenika kulture. Spomenike kulture prema Pravilniku
registrirali su regionalni zavodi za zatitu spomenika kulture u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.38 U tom periodu
zapoinje sreivanje postojeih rjeenja, odnosno izrada
takozvanih prijevoda, dodjeljivanje novih brojeva ve registriranim spomenicima kao i izrada novih rjeenja temeljem Zakona o zatiti spomenika kulture iz 1967. godine.
Zavodi su vodili sljedee javne knjige: Registar nepokretnih
37 Belagi, . (1959.): Novi opti Zakon o zatiti spomenika kulture i zadaci slube
zatite spomenika kulture u FNRJ, Referat na IV savjetovanju konzervatora FNRJ u Sarajevu, 27-28.
38 Uz regionalne zavode djelovali su i zavodi za zatitu spomenika u Dubrovniku,
Zadru i Splitu te Restauratorski zavod Hrvatske sa sjeditem u Zagrebu. Mladineo, nav.
dj.: 181. Regionalni su zavodi vodili registar spomenika na podruju svog djelovanja,
izraivali konzervatorsku dokumentaciju za urbanistike i druge prostorne planove te
obavljali nadzor nad arheolokim lokalitetima. Podruja njihove djelatnosti odredila je
Vlada Socijalistike Republike Hrvatske 1968. godine.

spomenika kulture i Registar pokretnih spomenika kulture.


Registar se vodio u obliku ukorienih knjiga s numeriranim
stranicama, proivenih listova, veliine 21 x 46 centimetara, a ovjeravao ga je na unutranjoj strani korica direktor
zavoda (sl. 3, 4).39 Upisi su se obavljali runo, tintom, dok
su se ispravci unosili crvenom tintom uz precrtavanje pogrenog unosa. Radi boljeg pretraivanja uz redni broj upisa
spomenika dodijeljene su oznake: Regionalnom zavodu u
Zagrebu RZG, Splitu RST, Rijeci RRI i Osijeku ROS.
Imenik registriranih spomenika vodio se u obliku kartoteke
abecednim redom. Za svaki spomenik upisan u Registar
osniva se i zbirka isprava na temelju kojih je izvren upis.
Prema lanku 9. navedenog Pravilnika pokretni predmeti
i zbirke muzeja, arhiva, biblioteka, galerija i drugih slinih
ustanova upisuju se u Registar kao cjelina pod jednim registarskim brojem.
I danas je u kolektivnoj memoriji ouvana kategorizacija
spomenika kulture na spomenike 0. kategorije svjetskog
znaaja, 1. saveznog znaaja, 2. republikog znaaja,
3. regionalnog znaaja, 4. lokalnog znaaja i 5. ambijentalnog znaaja koja je na podruju Hrvatske propisana
donoenjem Strunog uputstva o voenju evidencije i dokumentacije spomenika, dok je sm proces kategorizacije
obavljen 1969. godine te djelomino revidiran 1980. godine. Navedena kategorizacija nije uvedena u Zakon o zatiti
39 lanak 4. Pravilnika o registraciji spomenika kulture (NN 8/68).

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

4 Ovjera na unutranjoj strani korica knjige


Registra od strane direktora Regionalnog
zavoda (MK-UZKB)
Verification on the inside cover of the book
of the Register by the Director of the Regional
Institute (Ministry of Culture - Directorate for
the Protection of Cultural Heritage)

spomenika Hrvatske, ve jedino u Zakonu o zatiti prirodne


i kulturne batine u Bosni i Hercegovini 1974. godine.40
Poetkom 1971. godine broj evidentiranih nepokretnih spomenika u Hrvatskoj, prema Izvjetaju Republikog
zavoda za zatitu spomenika kulture u Zagrebu, brojio je
10948 evidentiranih spomenika, od kojih je 2018 spomenika upisanih u Registar.41
Kopije Rjeenja upisanih u Registar nastalih u zavodima
dostavljale su se Republikom zavodu u Zagrebu. Tijekom
vremena broj je rjeenja rastao te je formirano vie zbirki:
Zbirka rjeenja registriranih nepokretnih spomenika kulture, koja zakljuno s 2000. godinom broji 2802 rjeenja,
Zbirka rjeenja preventivno zatienih nepokretnih spomenika broji 3399 rjeenja, Zbirka pokretnih spomenika
kulture s 884 rjeenja (od toga 577 zbirki i 307 pojedinanih predmeta) i preventivno zatienih pokretnih spomenika 28142. U svrhu zatite navedene arhivske grae 2008.
godine zapoeta je sustavna i planska digitalizacija koja
omoguuje krajnjim korisnicima slobodno koritenje grae
bez mogueg oteenja izvornika.
Sedamdesetih se godina prolog stoljea Regionalni zavod u Zagrebu, potaknut eljom za usklaivanjem s europskim praksama i temom urbanizma i prostornog ureenja,
ukljuio u prvu akciju inventarizacije graditeljske batine
kao dijela dugorone politike Savjeta za ovjekovu sredinu
i prostorno ureenje Savezne vlade i vlad republik.43 U
posebno izraene listove, odnosno obrasce44, unosili su se
40 Krsti, B. (2006 ): nav. dj.: 71.
41 Zatita spomenika kulture u SR Hrvatskoj, 1971., Zagreb, str. 11, registrator Zakoni
1949.-1976. MK UZKB/SA.
42 Podaci Sredinjeg arhiva Ministarstva kulture.
43 Podrobnije u: Krsti, B. (1990/2010): Spomenika batina svjedoanstvo i budunost
prolosti, Beograd: 23-24.
44 Obrasci, odnosno upitnici ZSK-1 su sadravali 21 toku kojima je tono odreen
naziv, lokacija, vrsta, podgrupa i tip spomenika, povrina kulturnog dobra, vrijeme
nastanka, stupanj ouvanosti, sadanje stanje, sadanja namjena i je li sauvana prvobitna namjena i ugroava li ista sam spomenik. Ispunjeni obrasci i Izvjetaji uvaju u
Topografskoj zbirci (1986. godine) MK UZKB/SA.

podatci o registriranim nepokretnim spomenicima i to za:


spomeniko podruje (cjelina), spomeniko podruje unutar irih registriranih spomenikih podruja, pojedinani
spomenik u sastavu registriranog spomenikog podruja
(ako je posebno registriran) i za pojedinani spomenik kulture izvan spomenikog podruja (cjeline). Popisni listovi
i izvjetaji obraeni su u Saveznom zavodu za statistiku
Republikog zavoda45. Provedena su dva popisa spomenika,
prvi 1976., drugi 1986. godine, s ciljem da se utvrdi ukupno stanje graditeljske batine, no zbog koritenja razliite
klasifikacije spomenika podatke je bilo teko usporediti i
obraditi. U prvom popisu na podruju Hrvatske ukupno je
bilo 2696 registriranih spomenika i 319 preventivno zatienih, dok je novi popis nakon deset godina brojio 3138
spomenika, odnosno 2662 spomenika nakon provedene
revizije46. Podatci nam govore da u desetogodinjem razdoblju nije dolo do kvantitativnog porasta broja zatienih
spomenika, do ega e doi u devedesetim godinama prolog stoljea, nakon osamostaljenja Hrvatske, zbog potrebe
definiranja kulturne batine kao jednog od temelja nacionalnog identiteta.
Do poveanja broja registriranih spomenika tradicijske
batine nije dolo unato uspostavljanju dugotrajnog zadatka pod nazivom Istraivanje i fiksiranje stanja etnolokih
spomenika u cilju prikupljanja dokumentacije i prouavanja
mogunosti njihove zatite na podruju Hrvatske 1969. godine od strane Republikog zavoda za zatitu spomenika
kulture u Zagrebu. Konzervatori, muzealci i studenti bili
su ukljueni u akciju sustavnog evidentiranja, istraivanja
i snimanja kako graevina tradicijskog graditeljstva tako i
etnolokih predmeta spomenikog znaenja, u cilju njihova
dokumentiranja i zatite. No, usprkos velikom angamanu
45 Izvjetaji za godine 1976. i 1986. o inventaru registriranih spomenika kulture za
podruje djelatnosti nadlenih konzervatorskih odjela nalaze se u Sredinjem arhivu
Ministarstva kulture.
46 Krsti, B. (1990/2010.): nav. dj.: 34-35.

31

32

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

strunjaka i institucija koji su vodili projekt, rezultati nisu


poluili eljeni rezultat, spomenici nisu struno obraeni,
niti objavljeni.47
Zatita se, osobito zbog ouvanja i zatite tradicijskog
graditeljstva, krajem ezdesetih i u sedamdesetim godinama prolog stoljea iri na etnografske prostore tzv. etnozone koje su obuhvaale podruja cijelih katastarskih jedinica
s vie naselja i njegovih dijelova. Iznimnim zalaganjem Beate Gotthardy Pavlovski48 evidentiran je vei broj etnozona
na podruju sjevernog Jadrana dvadeset i etiri etnozone.
Meutim, unato sveobuhvatnoj zakonskoj zatiti, praksa
je pokazala brojne propuste budui da je danas veina prostora navedenih etnozona pretrpjela vee promjene te se
one u velikoj mjeri smanjuju ili briu iz Registra kulturnih
dobara RH.
Osamdesetih godina prolog stoljea konzervatorska
sluba usmjerena je na izradu popisa spomenika, valorizaciju i kategorizaciju spomenika kulture, kadrovsku politiku te analizu rezultata provedenih akcija. Fiksirano stanje
registriranih spomenika kulture dana 31. prosinca 1985.
godine iznosilo je 750 pokretnih spomenika, 3049 pojedinanih nepokretnih spomenika i 280 spomenikih cjelina,
to je ukupno brojilo 4079 spomenika kulture.49
REGISTAR U DOBA INFORMATIKIH TEHNOLOGIJA
Registar spomenika kulture Socijalistike Republike
Hrvatske vodio se dugi niz godina iskljuivo u obliku ve
navedenih ukorienih knjiga, no razvojem informatike
tehnologije osamdesetih se godina prolog stoljea javila
potreba za stvaranjem raunalne baze podataka, a konkretno stvaranje Inventara spomenike batine u obliku
raunalne baze zapoeto je potkraj 1980-ih. Kao polazite
posluila je baza podataka spomenika kulture razvijena u
dbase IV formatu.
Inventare kulturnih dobara tada izrauju ustanove za
zatitu kulturne batine koje u tu svrhu imaju organizirane
informacijsko-dokumentacijske slube, tzv. INDOK-centre,
u kojima se spomenik kulture tretira kao nositelj kulturne informacije.50 Za izradu Sredinjeg inventara kulturne
batine u Hrvatskoj bio je zaduen INDOK-centar koji je
djelovao u sklopu Zavoda za kulturu Ministarstva kulture.51
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske te donoenja Ustava Republike Hrvatske, (NN 56/90) lankom
47 Bogata dokumentacija stvorena tijekom 17 godina provoenja ove akcije vrijedna
je graa i polazite za mnoga istraivanja; nikada nije sustavno obraena niti objavljena
premda se Izvjetaji o realizaciji akcije uvaju u Sredinjem arhivu Uprave za zatitu
kulturne batine, Slube za dokumentaciju i registar te promociju kulturne batine.
48 Detaljnije u lanku: Gotthardy Pavlovski, B (1983.): Etnozoniranje ruralnog prostora
kao metoda i sredstvo njegove zatite, ovjek i prostor 6, Zagreb.
49 Ukrainik, V. (1987.): Zatita spomenika kulture u SR Hrvatskoj od 1981. do 1985. godine,
Zagreb: 16.
50 Maroevi, I. (1993.): Uvod u muzeologiju, Zagreb, 57.
51 Vidi: Kriaj, L. (2002.): Inventari spomenika kulture: standardi i smjernice za njihovu
izradu, Arhivi, knjinice, muzeji, Hrvatsko knjiniarsko drutvo, Zagreb: 125.

52. zajamena je osobita zatita kulturne batine52. No i


dalje na snazi ostaje Zakon o zatiti spomenika kulture
iz 1967. godine, a radi usuglaavanja s Ustavom donose se odreene izmjene i dopune53 kojima se djelokrug
poslova regionalnih zavoda prenosi na Dravnu upravu
za zatitu kulturne i prirodne batine, u sklopu dravne
uprave54, osobito poslovi registracije spomenika kulture.
Dakle, sada spomenik kulture registrira Dravna uprava
za zatitu kulturne i prirodne batine upisom u Sredinji
upisnik zatienih spomenika kulture (lanak 30.), odnosno Sredinji upisnik nepokretnih spomenika kulture
i Sredinji upisnik pokretnih spomenika kulture, ime se
naputa dotadanja praksa voenja zasebnih registara zatienih spomenika u pojedinim regionalnim zavodima
kao i u Gradskom zavodu za zatitu i obnovu spomenika
kulture i prirode u Zagrebu. Zbog navedenih izmjena za
spomenike upisane u registar do donesenih izmjena rjeenjima se utvruju novi registarski brojevi jedinstvenog
registra koji vodi Dravni zavod.
Jedan od prvih potpunih popisa spomenika je Inventar spomenika kulture na podrujima djelatnosti regionalnih
zavoda (ROS, RRI, RST, RZG) iz rujna 1990. godine koji se
uva u Ministarstvu kulture55. Spomenici su iskazani po
vrstama spomenika kulture, prema abecednom redu opina
i lokaliteta te rastuem broju registracije. Sljedeih nekoliko godina izraeni su i Privremeni popis spomenika kulture
u Republici Hrvatskoj za internu upotrebu (1991. godine) i
Popis registriranih i preventivno zatienih spomenika kulture
na podruju Republike Hrvatske (1992. godine).
Godine 1997. Dravna uprava se pripaja Ministarstvu
kulture kao jedna od njegovih ustrojstveno-organizacijskih
jedinica te postaje Uprava za zatitu kulturne i prirodne
batine, u sklopu ijeg djelovanja se nastavlja daljnji razvoj
Registra spomenika.
S pojavom suvremenih informatikih tehnologija, pristupilo se Projektu izgradnje jedinstvenog informacijskog
sustava kulturne batine koji je definiran 2000./2001. godine, a u jesen 2002. godine Ministarstvo kulture zapoelo
je s njegovom provedbom. Postojei digitalni podatci o spomenicima kulture prebaeni su u MS ACCES aplikaciju te
na novi server, razvijeno je sasvim novo korisniko suelje
te sada jedinstvena baza podataka prerasta u Informacijski sustav kulturne batine Teuta. Informacijski sustav
je razvijen u skladu s Glavnim standardima za podatke u
52 More, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od
osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekolokog znaenja, za koje je zakonom
odreeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zatitu.
53 (NN 19/91 26/93 52/94).
54 lankom 47. Navedenog Zakona ureena je djelatnost i zadaci Dravne uprave,
odnosno slube zatite spomenika kao ustanove koja prouava, istrauje i znanstvenim
metodama obrauje sva pitanja zatite spomenika kulture, obavlja strune, upravne i
druge poslove zatite spomenika kulture u sklopu svojih ovlasti.
55 MK UZKB/SA.

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

5 Suelje Registra kulturnih dobara RH u


sklopu informacijskog sustava kulturne
batine Teuta
Interface of the Cultural Property Register
of the Republic of Croatia as part of the
Teuta information system

arheologiji i arhitekturi propisanim od Vijea Europe za dokumentaciju i inventarizaciju kulturne batine56, a izraen s
namjerom da prui uvid u cjeloviti spomeniki fond Republike Hrvatske. Jedna od kljunih baza ISKB Teuta 57
bila je i baza Registra s podatcima o zatienim kulturnim
dobrima Republike Hrvatske (sl. 5). Sustav je u konanici
bio namijenjen strunoj zajednici, s namjerom da u perspektivi i najiroj javnosti postane dostupan na Internetu,
to se u sljedeim godinama pokazalo neizvedivim zbog
tehnikih nedostataka.
56 Core data standards for archaeology and architecture for the documentation and
inventory-making of cultural heritage.
57 Informacijski sustav Teuta obuhvaao je programsku izvedbu niza baza podataka s podruja zatite kulturne batine koje su grupirane u pet skupina na lokalnoj
informatikoj mrei:
1. Sredinji inventar kulturne batine (Graditeljska batina, Povijesne cjeline, Arheoloka
topografija, Pokretna batina, Mozaici, Orgulje);
2. Administrativne baze (Zatitni radovi, Registar kulturnih dobara RH, Evidencija kraa
umjetnina);
3. Dokumentacijske zbirke (Fototeka, Mikroteka, Planoteka, FotoCDteka, Hemeroteka,
Sredinji arhiv);
4. Ratne tete;
5. Pomone baze (slubeni popis naselja RH, Adresar osoba i ustanova, Tezaurus spomenikih vrsta).

Nakon vie od trideset godina donesen je novi Zakon o


zatiti i ouvanju kulturnih dobara 1999. godine58 koji je u
potpunosti prilagoen Ustavu i pravnom poretku Republike
Hrvatske, provedbi zatite i ouvanja kulturnih dobara na
cijelom teritoriju Hrvatske kao i naelima zatite kulturnih
dobara koja se temelje na normama meunarodnog prava,
meunarodnih konvencija i preporuka.
Stupanjem na snagu novog Zakona prestaju vaiti odredbe Zakona iz 1967. i njegove izmjene. No prijelaznim i zavrnim odredbama (lanak 120.) utvreno je da spomenici
kulture koji su stavljeni pod zatitu po propisima starog Zakona ostaju i dalje pod zatitom i nakon stupanja na snagu
novog Zakona te da je nuno usklaivanje, odnosno revizija
svih dotadanjih rjeenja o registraciji spomenika kulture s
odredbama novog Zakona.59 Time zapoinje dugogodinji
proces revizije kao i unoenje novina propisanih Zakonom.
58 NN broj 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12 i 157/13.
59 U treem stavku lanka 120. Zakona Ministarstvo kulture propisuje rok od godine
dana potreban za usklaivanje (revizija) svih dotadanjih rjeenja o registraciji spomenika kulture s novim odredbama novog Zakona, te da se u istom roku objave podatci
o zatienim kulturnim dobrima sukladno lanku 16. novog Zakona.

33

34

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

Jedna od kljunih promjena je koritenje termina kulturno dobro umjesto starog termina spomenik kulture.
Presudna injenica za uvoenje ovog termina je uvoenje
nematerijalnih kulturnih dobara60 uz pokretna i nepokretna
kulturna dobra, s obzirom na to da se pojam spomenika vee
uz materijalno dobro61. No, odreenje kulturnog dobra bitno
se ne razlikuje od odreenja spomenika kulture u ranijim zakonima62. Valja napomenuti da su jo uvijek prisutne rasprave i podijeljenost u europskim konzervatorskim krugovima,
jer se u srednjoeuropskim zemljama i dalje koristi termin
spomenik kulture, dok se u romanskim i anglosaksonskim
zemljama sve vie koristi termin kulturno dobro63.
Kao to je ve navedeno, Zakon uvodi nematerijalno kulturno dobro kao novu kategoriju kulturnih dobara. Prva
rjeenja o zatiti nematerijalnih kulturnih dobara donesena
su 2004. godine, dok je danas u Registar upisano 137 nematerijalnih kulturnih dobara od kojih je 14 upisano na dva
UNESCO-ova popisa nematerijalne batine svijeta.
Nadalje, uvodi se jedinstveni Registar kulturnih dobara
sastavljen od tri liste (Liste zatienih kulturnih dobara, Liste preventivno zatienih kulturnih dobara64 i Liste kulturnih dobara nacionalnog znaenja).65 Utvrivanje svojstava
kulturnog dobra provodi se prema Uputi za vrednovanje kulturnih dobara predloenih za upis u Registar kulturnih dobara
Republike Hrvatske66.
Prema preporukama relevantnih meunarodnih tijela
o zatiti kulturne batine u kojima je izraena potreba za
prouavanjem i zatitom ljepote i karaktera krajolika novi
Zakon, uz definirane vrste kulturnih dobara, uvodi i kategoriju kulturni krajolik67 kao jednu od vrsta kulturno-povijesne cjeline68. No nakon ratificiranja Konvencije o europskim
60 Konvencija za zatitu nematerijalne kulturne batine prihvaena je na 32. Opoj
skuptini UNESCO-a u listopadu 2003. godine, a Republika Hrvatska ratificirala ju je
ve 2005. godine. U Ministarstvu kulture je osnovan Odsjek za nematerijalnu kulturnu
batinu koji je centralno tijelo za provoenje aktivnosti radi bolje zatite i ouvanja
nematerijalne kulturne batine, na nacionalnoj i na meunarodnoj razini.
61 Antolovi, J. (2009.): Zatita i ouvanje kulturnih dobara, NL, Zagreb: 231.
62 Maroevi, I. (2007.): Spomenik kulture ili kulturno dobro. to je primjerenije povijesti
umjetnosti?, Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb: 17.
63 Maroevi, I. (2003.) Nacionalno odreenje kulturne batine, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 26/2000 27/2001, Zagreb: 10.
64 Za dobro za koje se predmnijeva da ima svojstva kulturnog dobra rjeenje o preventivnoj zatiti donosi nadleno tijelo prema mjestu gdje se dobro nalazi. Preventivno
zatieno dobro upisuje se u Listu preventivno zatienih dobara u sastavu Registra
kulturnih dobara Republike Hrvatske. Preventivna zatita ima privremeni karakter i
prema Zakonu ne moe trajati dulje od tri godine (osim za arheoloka i podvodna
arheoloka nalazita, kada traje najdulje do est godina). Ako se u zakonski odreenom roku ne donese rjeenje kojim se utvruje svojstvo kulturnog dobra rjeenje o
preventivnoj zatiti prestaje vaiti.
65 Na temelju lanka 14. stavak 4. Navedenog Zakona ministar kulture donio je
Pravilnik o Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 37/01).
66 Uputa za vrednovanje kulturnih dobara predloenih za upis u Registar kulturnih dobara
Republike Hrvatske (NN /04) donesena je temeljem lanka 27. Pravilnika (NN 37/01).
67 U hrvatskom jeziku rije krajolik / krajobraz (jednoznani pojam) oznauje ono
to se prua pri pogledu na prirodu nekog kraja: predio, okoli, pejza, krajina, krajobraz
(Ani, 2000: 628).
68 Pojam krajolik izrekom se navodi u l. 2. i u lanku 7. Zakona, bez precizirane
definicije: krajolik ili njegov dio koji sadri povijesno karakteristine strukture, koje svjedoe
o ovjekovoj nazonosti u prostoru.

krajobrazima69 od strane Hrvatske 2002. godine, nije propisana jedinstvena metodologija za identifikaciju, inventarizaciju, valorizaciju, klasifikaciju i zatitu krajolika na strunoj
nacionalnoj razini70, a posljedica toga je da danas na podruju
Republike Hrvatske postoji svega 12 zatienih kulturnih
krajolika71.
Objavom Pravilnika o obliku, sadraju i nainu voenja
Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 89/11),
lankom 8. propisana je klasifikacija kulturnih dobara u
Registru kao i neto saetija klasifikacija za objavu na Internetu72. Ovim Pravilnikom kulturni je krajolik, dotada podvrsta kulturno-povijesne cjeline, izdvojen kao zasebna vrsta
kulturnog dobra bez valjanog obrazloenja i konzultiranja
strunih krugova. U postupku utvrivanja svojstva kulturnog krajolika kao dio obavezne dokumentacije propisana
je izrada plana zatite i upravljanja kulturnim krajolikom/
krajobrazom, no naalost bez detaljnog definiranja samog
sadraja plana.
U postupku registracije vaei Zakon za nepokretna kulturna dobra propisuje, uz ostalu obveznu dokumentaciju,
opis prostornih mea s popisom svih katastarskih estica
podruja na koje se odnosi zatita i katastarsku opinu te
izvod iz zemljinih knjiga na osnovi kojih se radi zabiljeba
u zemljinim knjigama73. Zbog estih nerijeenih imovinsko-pravnih odnosa dolazi do zaustavljanja procesa uspostavljanja zatite nad kulturnim dobrom, to predstavlja
veliki problem u praksi.
Preciziranje smjetaja kulturnoga dobra definirano je u
lanku 8. Pravilnika te se uz naziv upanije, opine, grada,
mjesta, lokaliteta, adrese, topografskog naziva zahtijevaju
i geografske koordinate kulturnog dobra koje su polazite
za izradu interaktivne karte kulturnih dobara Republike
Hrvatske.
Postojei Registar kao dio administrativne baze Teuta
kontinuirano se nadopunjavao novim upisima i revidiranim
kulturnim dobrima te u trenutku stvaranja novog sustava
Registra broji 8874 upisa, 3845 preventiva, 4981 zatienih spomenika, 42 od nacionalnog znaenja te 6 brisanih
kulturnih dobara. Prema pregledu broja registriranih spomenika, odnosno kulturnih dobara moe se konstatirati da
69 Konvencija o europskim krajobrazima, Strasbourg, 2000. Prigodom prevoenja
Konvencije engleska rije landscape prevedena je kao krajobraz.
70 Za valorizaciju krajolika primarni kriterij uz ostale kriterije su kulturno-povijesne
vrijednosti, krajobrazna raznolikost, prepoznatljivost prostora, poeljnost vizura, doivljaj
prostora, te odnos izgraenog i neizgraenog prostora.
71 Poljoprivredni krajolik zapadna padina ulice Donji Brezinak (Z 1532), Kulturni
krajolik otoka Daksa (Z 2465), Arhitektonsko-pejzani kompleks fortifikacijskog sustava
Paravia-Barbariga (Z 2591), Kulturni krajolik Starogradsko polje (Z 3827), Kulturno-povijesni krajolik Jankovac (Z 4090), Kultivirani krajolik na podruju dvoraca Bela I i Bela II (Z
4433), Kultivirani krajolik Bucavac (Z 5379), Kulturni krajolik otoja Palagrua (Z 5937),
Kulturni krajolik umberak Samoborsko gorje Pleiviko prigorje (P 4345), Kulturni
krajolik otoja Brijuni (Z 5983), Kulturni krajolik poluotoka Marjana (Z 6401).
72 lanak 8.: Vrsta kulturnoga dobra (nepokretno kulturno dobro: pojedinano, kulturnopovijesna cjelina, kulturni krajolik/krajobraz; pokretno kulturno dobro: pojedinano, zbirka,
muzejske zbirke; nematerijalno kulturno dobro).
73 Nadleni sud upisuje zabiljebu o svojstvu kulturnog dobra odreene graevine
ili podruja sukladno Zakonu o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, l. 12. i 36.

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

6 Suelje internog Registra kulturnih dobara RH


Interface of the internal Cultural Property Register of the Republic of Croatia

se u razdoblju od osamostaljenja Hrvatske pa do uspostave


novog Registra broj registracija udvostruio, to ukazuje
na postojanje brojnih i raznovrsnih kulturnih dobara koja
su jo uvijek neregistrirana, te na njihovu rasprostranjenost na cijelom dravnom teritoriju. Iz navedenog razloga
otvoren je prostor za rast broja registriranih dobara koji je
konstantan, ali svakako sada ve usporen.
Dakle, zbog zastarjele IT programske platforme na kojoj
je razvijen sustav Teuta, ogranienosti koritenja sustava
iskljuivo unutar Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture, nemogunosti pohranjivanja podataka
te nemogunosti online dostupnosti registra zainteresiranim korisnicima kao i nemogunosti njegova unaprjeenja,
2010. godine pristupilo se projektu izrade novog sustava
Registra kulturnih dobara. U njegovoj realizaciji sudjelovali
su strunjaci Ministarstva kulture, prvenstveno Uprave za
zatitu kulturne batine, kao i djelatnici konzervatorskih
odjela, uz tehniku podrku suradnih informatikih tvrtki.
Nakon skeniranja poslovnih procesa vezanih za proces
registracije kulturnih dobara, slijedila je izrada internog sustava Registra kulturnih dobara RH koji ine etiri osnovne
podatkovne baze: Postupci, Registar, Brisano i Izvjetaji i

njihovih korisnikih suelja. Navedene baze su operativni


programi koji omoguuju djelatnicima Uprave za zatitu
kulturne batine provoenje postupka zatite kulturnih
dobara, a iji je krajnji rezultat generiranje Web Registra.
Proces registracije u novom Registru zapoinje u raunalnoj aplikaciji Postupci u kojoj je omoguen izravan
rad slubenika danas 19 konzervatorskih odjela. Podatci
o predloenom dobru za upis u Registar kao i propisana
dokumentacija upisuju se u podbaze: Osnovne informacije, Podaci o dobru, Registarski podaci i Dokumentacija.
Nakon upisivanja potrebnih podataka i provedbe propisane
procedure74 te donoenja rjeenja od strane Strunog povjerenstva za utvrivanje svojstva kulturnog dobra, svakom kulturnom dobru dodjeljuje se oznaka Z i jedinstveni
broj registracije nakon ega se podatci o kulturnom dobru
automatski prenose u bazu Registar. Na osnovi rjeenja o
preventivnoj zatiti donesenog od strane nadlenog tijela,
preventivno zatieno dobro upisuje se u Listu preventivno
zatienih dobara Registra, oznake P. Ova cjelina takoer,
74 Prijedlog za utvrivanje svojstva kulturnog dobra priprema konzervatorski odjel na
temelju prijave podnesene u skladu s lankom 4. stavak 3. Zakona o zatiti i ouvanju
kulturnih dobara ili po slubenoj dunosti.

35

36

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

7 Suelje Web Registra kulturnih dobara RH


Interface of the Web Cultural Property
Register of the Republic of Croatia

uz ve navedene baze, sadri sljedee podbaze: albeni postupak, Praenje stanja i Dodatni upisi, proizale iz zakonskih odredbi i potreba slube (sl. 6). Zavretkom procedure
samo odreeni podatci o registriranom kulturnom dobru
generiraju se iz interne aplikacije Registra u aplikaciju javnog Web Registra, i to svakodnevno, te postaju vidljivi na
slubenim stranicama Ministarstva kulture dostupnim
najirem krugu korisnika.
Kulturna dobra se upisom prema propisanoj klasifikaciji
kulturnih dobara dijele na osnovne vrste: NEM nematerijalna kulturna dobra, NEP (C) nepokretna kulturna dobra,
kulturno-povijesne cjeline, NEP (K) kulturni krajolik, NEP
(P) nepokretna pojedinana kulturna dobra, POK (M)
pokretna kulturna dobra, muzeji, POK (P) pokretna
pojedinana kulturna dobra, POK (Z) zbirke, dakle u 7
osnovnih vrsta kulturnih dobara koje se dalje klasificiraju
padajuim izbornikom koji nudi 40 i vie podvrsta kulturnih dobara.
Ovdje primijenjena jednostavna klasifikacija vjerojatno e doivjeti dopune s obzirom na to da su pojedine
vrste kulturnih dobara izostavljene, kao npr. privredne

graevine, industrijski kompleksi, stambeno-gospodarski


kompleksi, a kategorija Ostalo ne doprinosi tonosti razvrstavanja dobara te ju je nuno izbaciti kako bi pretraivanje
bilo to uspjenije.
Kulturna dobra koja izgube svojstva kulturnog dobra
briu se iz Registra temeljem Rjeenja o prestanku svojstva
kulturnoga dobra, uz prethodno miljenje Hrvatskoga vijea za kulturna dobra, te dobivaju status brisanog kulturnog
dobra pod evidencijskom oznakom B i upisuju se u bazu
Brisano. Isto tako kulturna dobra kojima se ne utvrde svojstva kulturnog dobra do isteka preventivne zatite briu
se iz Registra.
Pojedina kulturna dobra za koja se nakon postupka
vrjednovanja utvrdi da su od najveeg nacionalnog znaaja, odlukom Strunog povjerenstva za utvrivanje svojstva
kulturnog dobra od nacionalnog znaaja, upisuju se u posebni dio Registra na Listu dobara nacionalnoga znaenja,
kojoj se dodjeljuje oznaka N.
Dobra koja nisu zakonski zatiena moe proglasiti zatienim dobrom od lokalnog znaaja predstavniko tijelo
upanije, grada ili opine u skladu s lankom 17. Zakona,

Nastanak Registra kulturnih dobara povijest i sadanjost inventariziranja kulturne batine u Hrvatskoj

to ujedno podrazumijeva i financijsku odgovornost za


stanje tih dobara. Uprava za zatitu kulturne batine vodi
evidenciju dobara od lokalnog znaaja pod evidencijskom
oznakom L, kao posebni dio Registra75. Meutim, s obzirom
na to da je danas mali broj upisanih dobara od lokalnog
znaenja (oko 40 dobara), potrebno je unaprijediti suradnju lokalnih i regionalnih jedinica samouprave i nadlenih
strunih tijela s ciljem poveanja njihova upisa, a u svrhu
odrivog gospodarskog koritenja dobara i ekonomskog
unaprjeenja regija.
Posljednja baza pod nazivom Izvjetaji sastoji se od redefiniranih izvjetaja i UniReporta. Redefinirani izvjetaji nastali su temeljem identificiranih potreba u radu, a u
praksi su se pokazali kao koristan alat (kao npr. ispisi za
Javnu objavu, Ispis lista kulturnih dobara, Lista za praenje
stanja, Istek preventive, Registarski list i dr.). Za razliku od
redefiniranih izvjetaja, UniReport izvjetaji kreirani su kao
dodatna mogunost pretraivanja prema eljenim ili traenim podatcima do kojih se dolazi proizvoljnim slaganjem
postavki i parametara.
Slubenom objavom Web Registra 13. oujka 2012. godine na stranicama Ministarstva kulture76 ostvaren je i jedan
od najvanijih ciljeva Strategije zatite, ouvanja i odrivog
gospodarskog koritenja kulturne batine Republike Hrvatske
za razdoblje od 2011. do 2015. godine kao zaetak razvoja
cjelokupnog informatikog sustava kulturne batine, emu
e svakako doprinijeti i izrada Propisa o nunoj razini i dokumentacijskim standardima za pojedine vrste kulturnih dobara,
te uvjete, nain i postupak za njeno uvanje i koritenje77.
Web Registar omoguuje svim zainteresiranim, putem
web trailice (sl. 7), uvid u relevantne podatke o kulturnom
dobru:
- naziv kulturnoga dobra,
- oznaka liste na koju je kulturno dobro upisano,
- registarski redni broj kulturnoga dobra,
- oznaka vrste kulturnoga dobra (nepokretno, pokretno,
nematerijalno kulturno dobro),
- klasifikacija kulturnoga dobra (prema l. 8. Pravilnika
o obliku sadraju i nainu voenja Registra kulturnih
dobara RH),
- smjetaj kulturnoga dobra (adresa, naselje, opina/
grad, upanija),
- autor/autori kulturnog dobra,
- vrijeme nastanka (datacija),
- nadleni konzervatorski odjel,
- saeti opis kulturnog dobra,
- karakteristina fotografija kulturnog dobra.

75 Prema Pravilniku o obliku, sadraju i nainu voenja Registra kulturnih dobara


Republike Hrvatske (NN 89/11), lanak 8.
76 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212
77 Prema lanku 51. vaeeg Zakona.

Istodobno puten je u rad i GIS preglednik kulturnih dobara Republike Hrvatske u kojem su snimljene koordinate
kulturnih dobara, za sada samo s podruja Meimurske
upanije. Cjelovit Geografski informacijski sustav (GIS)
nepokretnih kulturnih dobara omoguavao bi, koritenjem
interaktivne karte, uvid u prostorne podatke o traenom
kulturnom dobru, njegovom smjetaju i obuhvatu s ciljem
imovinskog upravljanja i upravljanja resursima.
Svakako je potrebno uloiti dodatne financijske resurse
za tehniku opremu i raunalni sustav kao i sustavnu izobrazbu slubenika te je nuno uspostaviti vodoravnu meuresornu koordinaciju s Dravnom geodetskom upravom
za izradu cjelovite i iscrpne GIS podloge kulturnih dobara,
osobito kulturno-povijesnih cjelina, to bi poboljalo uvid
u obuhvat cjelina, poloaj i odnose u prostoru, a time i rad
na izdavanju uvjeta, miljenja i dr.
Nakon veim dijelom provedene revizije propisane zakonskom odredbom78, s danom 31. prosinca 2014. godine
Registar kulturnih dobara broji ukupno 8863 kulturna dobra, to ukazuje na brojnost kulturnih dobara na podruju
Republike Hrvatske te podrazumijeva odgovornost drutva
prema njima.
Nepokretna
kulturna
dobra
Pokretna
kulturna
dobra

Pojedinana nepokretna
kulturna dobra
Kulturno-povijesne cjeline
Kulturni krajolik
Pojedinana pokretna
kulturna dobra
Zbirke
Muzejske zbirke

Nematerijalna
kulturna
dobra
UKUPNO

5 911
545
12
1 241
848
169
137
8 863

Tablica 1. Zatiena kulturna dobra, stanje s danom


1. studenoga 2014. godine
Protected cultural properties, the situation on the date
of November 1st, 2014

ZAKLJUAK
Registar kulturnih dobara RH, u dananjem online obliku
dostupnom javnosti, plod je dugogodinjeg rada konzervatorske slube te kao takav predstavlja ostvarenje osnovnih
naela meunarodnih odredbi i preporuka za odgovornu zatitu kulturne batine. Njegovo formiranje sukus je strunog
znanja velikog broja konzervatora ije djelovanje tijekom
vie od sto godina ini svojevrsnu memoriju konzervatorske
slube u sasvim novom mediju. Povijest nastajanja Registra
u sebi sadri tragove procesa razvoja konzervatorske misli
koji prati stvaranje zakonodavnog okvira s ciljem postizanja
to bolje zatite kulturne batine.
78 Prema prijelaznim i zavrnim odredbama Zakona o zatiti i ouvanju kulturne
batine (NN 69/99,151/03,157/03, 87/09, 88/10, 61/11 l. 120, 25/12, 136/12, 157/13).

37

38

Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014

Osobito je vano istaknuti da je Registar ivi organizam


koji se svakodnevno razvija, no do postizanja njegove konane cjelovitosti nuan je daljnji razvoj GIS sustava kulturnih dobara, kao i povezivanje Registra s ostalim Inventarom
kulturne batine Ministarstva kulture i srodnih institucija
kao temeljnog instrumenta zatite kulturnih dobara kroz
provedbu zbira zatitnih mjera, upravljanja i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine. Transparentnost
kao i vjerodostojnost popisa zatienih kulturnih dobara
doprinosi i procesu revitalizacije kroz financiranje projekata putem strukturnih fondova u vremenskoj projekciji od
2014. do 2020. godine, ime se eli poboljati vidljivost i
prepoznatljivost hrvatske kulturne batine u europskom
kontekstu.
KRATICE U TEKSTU
MK-UZKB - Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu
kulturne batine
MK-UZKB/SA - Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu
kulturne batine, Sredinji arhiv
LITERATURA
Ani, V. (2000.): Rjenik hrvatskog jezika, Zagreb.
Antolovi, J. (2009.): Zatita i ouvanje kulturnih dobara,
NL, Zagreb.
Belagi, . (1959.): Novi opti Zakon o zatiti spomenika kulture i zadaci slube zatite spomenika kulture u
FNRJ, Referat na IV savjetovanju konzervatora FNRJ
u Sarajevu.
Boi-Buani, D. (1970.): Poeci zatite spomenika i sabiranja umjetnina u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti
u Dalmaciji.
Brguljan, V. (1985.): Meunarodni sistem zatite kulturnih i
prirodnih dobara, Zagreb Beograd.
Gotthardy Pavlovski, B. (1983.): Etnozoniranje ruralnog
prostora kao metoda i sredstvo njegove zatite, ovjek
i prostor 6, Zagreb.
Horvat, L. A. (1944.): Konzervatorski rad kod Hrvata, Izdanje hrvatskog Dravnog konzervatorskog zavoda u
Zagrebu, br. 1.

Horvat, A. (1979.): O djelovanju Povjerenstva za uvanje


spomenika u Zagrebu (1914 1923), Godinjak zatite
spomenika kulture Hrvatske 4/1978 5/1979, Zagreb.
Juranovi-Tonejc, M. (2012.): Zakonska regulativa u zatiti
pokretne batine u doba Nezavisne drave Hrvatske,
Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 33/342009./2010., Zagreb.
Kekemet, D. (1993.): Vicko Andri, arhitekt i konzervator
(1793. 1866.): 166.
Kriaj, L. (2002.): Inventari spomenika kulture: standardi
i smjernice za njihovu izradu, Arhivi, knjinice, muzeji,
Hrvatsko knjiniarsko drutvo, Zagreb.
Krsti, B. (1990/2010): Spomenika batina svjedoanstvo i
budunost prolosti, Beograd.
Krsti, B. (2006.): Zakonodavstvo arhitektonske batine,
Beograd.
Lupis, V. (1998.): O sakralnom graditeljstvu Konavala u
19. stoljeu, Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti 1
Maroevi, I. (1993.): Uvod u muzeologiju, Zagreb.
Maroevi, I. (2003.): Nacionalno odreenje kulturne batine, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 26/2000
27/2001, Zagreb.
Maroevi, I. (2007.): Spomenik kulture ili kulturno dobro.
to je primjerenije povijesti umjetnosti?, Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb: 17.
Mladineo, V. (1995.): Zbirka propisa iz podruja zatite kulturne i prirodne batine, Zagreb.
Samardi T, Malbaa P. (2008.): Kultura i pravo, Knjiga 1
stari propisi, Kotor.
piki, M. (2007.): Nastanak povijesnog spomenika i problem geneze hrvatske povijesti umjetnosti u prvoj polovici 19. stoljea, Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb: 22.
piki, M. (2007.): Od arheologije do kulturne politike: Pietro Nobile i dalmatinski spomenici, Peristil 50: 195-208
piki, M. (2009.): Konzerviranje europskih spomenika od
1800. do 1850. godine, Zagreb.
Tomi, S. (1958.): Pravna zatita spomenika kulture u Jugoslaviji, Beograd.
Ukrainik, V. (1987.): Zatita spomenika kulture u SR Hrvatskoj od 1981. do 1985. godine, Zagreb.

Summary
CREATION OF THE CULTURAL PROPERTY REGISTRY THE HISTORY AND PRESENT
OF INVENTORYING CULTURAL HERITAGE IN CROATIA
The publication of the Cultural Property Registry in the form of
Web Registry on the web pages of the Ministry of Culture enabled the achievement of the long-time goal of availability of its
content to the professional and general public. The time, efforts

and professional skills of generations of conservationist and their


predecessors invested in creating the Registry make this process
interesting and this paper presents an exhaustive overview of the
legal framework and of the functioning of the professional service.