HISTORIJA BOSANSKOGA STANDARDNOG JEZIKA

Odgovori!
1. Reformatori arebice su: Ibrahim Berbi, Junus Stovra, Ibrahim Seljubac, Arif
Sarajlija.

2. Krajem 19.st. I po.20.st. snane su tenje uvoenja maternjeg jezika u muslimanske

( vjerske) kole. Bosanki jezik je uao u nastavni plan rudiije 1884.godine.
3. Meu onima koji su se najvie zalagali za uvoenje narodnog jezika u vjerkse kole bili
su: Sejfudin Proho, Omer Humo i Ibrahim Seljubac.
4. Prvi bosansko turski uitelj bio je Ibrahim Edhem Berbi. Znaaj: Prva dvojezina
tursko bosanska i bosansko turska gramatika, objavljena je u Carigradu 1893. Godine.
Namijenjena je naim ljudima za uenje turskoga i Turcima za uenje bosanskoga jezika.
Preuzima gramatike arapske termine, djelomino ih prilagoavajui turskom i
bosanskome jeziku. Prihvata termine iz postojee gramatike tradicije sa itavoga
srpskohrvatskog podruja.
5. Mehmed beg Kapetanovi Ljubuak bonjaki reformator, prvi izvrio
radikalnije duhovno odvanaje od orijentalne tradicije I bonjaku kulturu usmjerio ka
evropskoj modernizaciji. Znaajna je i njegova jezika reforma. Godine, I887.izlazi
Ljubuakovo Narodno blago, prva zbirka bonjakih narodnih umotvorina. Ta knjiga
imala je velikog udjela u prihvatanju latininog pisma kod Bonjaka, kod kojih je arebica
jo bila jaka. I896. i 1897.izlaze dvije sveske Ljubuakovog Istonog blaga,
orijentalnih umotvorina i knjievnosti prevedene na bosanski jezik. Ljubuak je autor i
sakuplja prvih djela tampanih bosanskim jezikom i na latinici. U osnovi mu je maternji
zapadnohercegovaki ikavskotakavski dijalekt, te jezik narodne knjievnsoti.
6. SUPSTRAT leksiki fond koji je popstojao na nekom podruju prije osvajanja.
ADSTRAT leksiki fond koji se dodaoje na postojei fond rijei koji se zatekao nakon
osvajanja odreene teritorije ( novo naslijee).

SUPERSTRAT jeziki fond i mjeavina leksike starosjedioca i osvajaa.

7. Novosadski knjievni dogovor ( 10. decembar 1954, Novi Sad )

Novosadski knjievni dogovor pridonio e jezikom unitarizmu, nazivajui dva jezika
zajednikim imenom hrvatskosrspkim ili srpskohrvatskim jezikom sa dvjema varijantama. Na
osnovi dogovora izgraeni su Pravopis i Rjenik Matice u dva izdanja zagrebakom i
novosadskom.
Potpisnici :
-

IvoANDRI, dr. Aleksandar BELI, ivojin BOKOV, MirkoBOI, Milo

HADI, dr. Josip HAMM, Radovan LALI, Svetislav MARI, Boko PETROVI,
uza RADOVI i mnogi dr.

Zakljuci dogovora:
1. Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i knjievni jezik koji se
razvui na njegovoj osnovi oo dva glavna sredita, Beograda i Zgreba, jedinstven, sa dva
izgovora, ijekavskim i ekavskim.
2. U nazviu jezika nuno je uvijek u slubenoj upotrebi istai oba njegova sastavna dijela.
3. Oba pisma, latinica i irilica, ravnopravna su;
- Zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako naue oba pisma, to e se postii u
prvom redu kolskom nastavom.
4. Oba izgovora, ekavski i ijekavski, takoer su u svemu ravnopravna.
5. Radi iskoritavanja cjelokupnog rjenikog blaga naeg jezika i njegovog pravilnog i
punog razvitka neophodno je potrebna izrda prirunog rjenika

savremenog

srpskohrvatskog knjievnog jezika.

6. Pitanje izrade zajednike terminologije takoer je problem koji zahtijeva neodlono
rijeenje.
7. Zajedniki jezik treba da ima i zajedniki pravopis. Izrada toga pravopisa danas je
nabitnija kulturna i drutvena potreba.
8. Treba odluno stati na put postavljanju vjetakih prepeka prirodnom I normalnom
razvitku hrvatskosrpskog knjievnog jezika.

9. Komisiju za izradu praopisa i terminologije odredie naa tri univerziteta ( u Beogradu,

Zagrebu i Sarajevu), dvije akademije ( u Zgrebu i Beogradu ) I Matica srpska u Novom
Sadu i Matica hrvatska u Zagrebu.
10. Ove zakljuke Matica srpska e dostaviti Saveznom izvrnom vijeu i izvrnim vijeima:
NR Srbije, NR Hrvatske, NR Bosne i Hercegovine, NR Crne Gore, univerzitetima,
akademijama, te e ih objaviti u dnevnim listovima i asopisima.

8. Znaajnu ulogu u prihvatanju latinikog pisma kod Bonjaka odigrao je zbornik Narodne
pjesme muhamedanaca u Bosni i Hercegovini, objavljen u dvije knjige ( 1878. i 1879.).
Autor je Kosta Herman, austrijski inovnik i osniva Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Sakuplja veliki broj tih pjesama i objavljuje ih u knjizi Pjesme i napjevi iz Bosne i
Hercegovine.
9.
10.

Dva prva bonjaka lista: Bosanski vjestnik i Sarajevski cvjetnik.

List BONJAK

Zemaljska valda je poetkom aprila 1891. Godine dala podrku zahtjebu grupe Bonjaka na
ijem elu je stajao Mehmed beg Kapetanovi Ljubuak, za izdavanje politikog lista
Bonjak . Ovaj list je bio propagator ideje bosanstva koju je zagovarao Benjamin Kalaj, koji
je na taj nain htio suzbiti nacionalistike ideje Srba i Hrvata. Prvi broj Bonjaka, lista za
politiku, pouku i zabavu izaao je 2.jula 1891.godine na etiri stranice. Vlasnik od broja 17.
je bio Mehmed beg Kapetanovi Ljubuak.
Bonjak, list za politiku, pouku i zabavu tampan je latinicom na bosanskome jeziku imao je za
oblast svoga djelovanja ire slojeve stanovnitva, sve one koji su znali itati latinicu. Pojava
Bonjaka obiljeava poetak intenzivnog rada na irenju bosankse nacionalen ideologije.
Trebao je da pie protiv nacionalizacije Bonjaka u vidu prihvatanja srpstva ili hrvatstva, te o
stvaranju rascjepa izmeu Bosne i Hercegovine, s jedne strane, i Srbije i Crne Gore s druge
strane.
Zagovarao je njegovanje bosanskog imena i bosanske narodnosti, te izgraivanju bosanskog
patriotizma meu bonjakim stanovnitvom. Cilj lista Bonjak bio je da Bonjaci prihvate
ideju bonjatva, a kada se to desi onda bi se ideja bonjatva proirila i na druge konfesije.

List BEHAR
Prvi bonjaki knjievni asopis, osnovan 1900.g. tampan latinicom. Odigrava vanu ulogu u
kulturnom jezikom preporodu Bonjaka. Gaji posebnu brinost prema jezikoj izvornosti,
jednostavnosti i jasnoi izraza. Bori se protiv knjiko administrativne leksike stranoga
porijekla. Prema germanizmima se zauzima PURISTIKI STAV, donekle je ispoljen i u odnosu
na turcizme, ali u blaoj mjeri. Listovi kao Gajret i Biser e nastaviti Beharovu jeziku
tenju.
List GAJRET
Godine 1907. Izlazi list Gajret , kao procvat istoimenog drutva. tampan latinicom i
irilicom. U nacionalnom pogledu u to doba drao se opeg junoslavenskog i ntegralnog
srpskohrvatskog tla. 1909. godine GAJRET postaje knji. asopis, a 1913. List Biser
objavljuje prikaz njegovih djela. U ovom listu objavljivana je i kritiko realistika proza, koja
tei narodnim preporoditeljskim ciljevima putem osuivanja negativnih i etikih neekonomskih
pojava meu Bonjacima i isticanje puteva narodnog razvoja u koje su ukljueni s jedne strane
narodna i vjerska tradicija, a s druge prilagoavanje zahtjevima vremena u kome se ivi.

List BISER
Uzor ovom asopisu bio je list Behar . U asopisu se nalazi folklorna graa i bonjaka lirika.
Prvi broj Bisera izaao je 1.6. 1912. i zakljuio prvo godite 12. 5. I913. godine. Sve do 7.
broja, Biser je ureivao i potpisivao Redakcijski odbor, a do broja 8. s januarom 1913. godine na
njegovom elu, u svojstvu glavnog i odgovornog urednika, najistaknutiji pjesnik bonjakog
pjesnitva preporodnog razdoblja Musa azim ati. Pisan je latinicom.
11. Gramatika iz 1850. godine ( 5 fonetskih osobina )
- Poznaje novi glas gj = , abeceda zavrava sa d
- Za slova se koristi naziv pismena, podmet i prirok= subjekt i predikat
- Slova se dijele na konsonante i vokale ( nema sonanata)
- Poseban dodatak koji obrauje stsl.samoglasnike ( jer) (jor), y, en, on i jat
Kao i dodatak koji se bavi pravopisom, fonetskim i etimolokim, obrauje grafiju
pravila pisanja , , dj, d, rastavljanje na slogove, pokraeno pisanje rijei.
12. Uvod u Kalajevu vladavinu predstavljao je Hercegovaki ustanak iz 1872. Godine.

13. Posljedica ovog ustanka je donoenje zakona 4.11.1881. g. gdje je za BiH vaio vojni
zakon a sultanu da se ponudi suverenitet u BiH.
14. Obiljeja etvrte faze razvoja bosanskoga jezika
-

ukinut naziv bosanski jezik

nema nikakvog spomena o nazivu bosanski jezik
normiranje jezika nije bilo kao ni gram.literature
privrenost jeziku nova linija pisaca H.Humo, H. Kiki, Z. Dizdarevi, A.

Muradbegovi, A. Nametak, E. olakovi i mnogi dr.

Novosadski knji,dog.1854. kasnije pravopis 1860.god. sr./ hr. jezika
Zanemaruju kako bosanski tako i crnogorski prostor
Pravopis nije bio rijeen za bos.jezik, Renik Matica, nije dobro obraena uloga glasa
h, transk. imena i prezimena nije dobro objanjena.

15.
U vremenu izmeu 1970. i 1980. godine u BiH dolazii do pojaane aktivnosti u raspravama o
bosanskome jeziku, o jezikom zajednitvu, toleranciji i knjievnojezikoj politici. Vode se
razgovori u vidu jezikih anketa, razliitih lingvistikih skupova ( Mostarsko i Trebinjsko
savjetovanje i sl.). Godine 1970. Zvanino se utvruju I Principi knjievnojezike politike u
Bosni i Hercegovini. Ali bosanski jezik se i dalje ne spominje, niti mu se kao nacionalnom jeziku
priznaje pravo na postojanje. Naziva se bosanskohercegovakim standardnojezikim izrazom
posmatranog kao dio, tj.podvarijanta srpskohrvatskog jezika. Samim tim se predvia I najbitnija
razlika izmeu knjijezikog izraza bh.Srba i Hrvata, s jedne strane i Bonjaka, s druge strane.
Bh. Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalne i jezike matice van BiH, dok Bonjaci nemaju.

16. Znaaj pete faze razvoja bosanskoga jezika

-

1984. godine Jahi objavljuje sintetski rad o jezikim izvorima i identitetu Bonjaka i
o samom bosanskome jeziku ( rad objavljen u Sveskama Instituta za prouavanje
nacionalnih odnosa u Sarajevu).
1991.godine izlaze dvije knjige o bosanskome jeziku: Bosanski jezik Senahida
Halilovia i Jezik bosanskih Muslimana Devada Jahia.
Na popisu stanovnitva 1991.godine 90% njih se izjanjava da govori bosanskim
jezikom

Na svim nivoima upotrebe vraa se naziv bosanski jezik; bila su lutanja i nedoumice
da li se njime imenuje jezik u Bosni i Hercegovini ili samo jezik Bonjaka.
U toku rata, prvi komleti rjenik bosanskoga jezika Rjenik karakteristine leksike u
bosanskome jeziku Alije Isakovia ( 1993). Daje karakteristinu grau iz jezika
bonjakih pisaca.
1996. Pojavljuje se i Pravopis bosanskoga jezika autora Senahida Halilovia
ire nauno utemeljenje bosanskoga govornoga I pisanoga jezika dato je u Trilogiji o
bosanskome jeziku autora Devada Jahia, koja je tampana 1999.godine ( 1.
Bonjaki narod i njegov jezik, 2. Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora i 3.
kolski rjenik bosanskoga jezika).

17. Rjenik bosanskoga jezika Devada Jahia

Nastao kao rezultat desetogodinjeg rada. Rjenik predstavlja ispunjenje jenog od dugoronih
zadataka Simpozija o bosanskome jeziku pri standardizaciji i normiranju bosanskoga jezika.
Prvobitni plan bio je izraditi rjenik u 10 tomova, meutim bit e ih i vie. Do sada su iztampe
ispraeni I, II, III, IV i V tom dok je VI u razradi.Za realizaciju ovog projekta posluilo je 470
djela 240 autora sa 80.000 rijei i 350.000 jezikih jedinica.
Prvi tom je tampan

18.
Godine 1991. Izlaze dvije knjige, a to su: 1. Bosanski jezik Senahida Halilovia
2. Jezik bosanskih Muslimana D. Jahia
19.
Pravopis Senahida Halilovia izlazi 1996.godine, sainjen prema odlukama Pravopisne komisije
od 18 lanova, iji je predstavnik bio Alija Isakovi. To je zasada najvaniji izvor za
standardizaciju bosanskoga jezika.

20.

U septembru 1998. g. u Bihau je odran Simpozij o bosanskome jeziku, prvi te vrste u historiji
na kome su se okupili vodei bonjaki i bosanskohercegovaki filozofi i lingvisti. 7. i 8.
septembra 1998. g.

Kratkoroni zadatak izrade:

a. Gramatike bosanskoga jezika za osnovnu i Gramatike za srednju kolu ( 2000.)
b. kolskog pravopisnog prirunika ( Buli, 2001.)
c. Jednostavnog rjenika bosanskog standardnog jezika ( 1999.)
Dugoroni zadatak izrade:
a. Gramatike bosanskog jezika
b. Velikog rjenika bosanskog jezika ( 2010.)
c. Pravopis bosanskog jezika ( 96 , 99.)

Potpisnici: Mustafa Ajanovi, Ismet Smajlovi, Jovan Vukovi, Herta Kuna, Devad Jahi,
Hanka Glibanovi Vejzovi,Ahmet Kasumovi, Senahid Halilovi, Hasnija Murtagi Tuna,
pjesnik Mak Dizdar, knjievni historiari Muhsin Rizvi, Alija Isakovi, autori prvih knjiga o
bonjakoj naciji: Muhamed Hadijahi, Kasim Suljevi.
21. Trilogija Devada Jahia
- Bonjaki narod i njegov jezik
- Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora
- kolski rjenik bosanskoga jezika.

22.

Rjenik Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

Autor ovog rjenika je leksikograf Abdulah kalji. U uvodu svog rjenika kalji objanjava
metod svog rada u prikupljanju podataka. Navodi kako je krucijalno razumjeti odakle turcizmi
potjeu, ta se uope smatra turcizmima te opisuje odnos srpskih i hrvatskih lingvista prema
ovom fenomenu. U rjeniku kalji navodi 8742 rijei za 6878 pojmova. Podijeljen je na dva
dijela. U prvom dijelu kalji se pozabavio pitanjem porijekla turcizma u naem jeziku. Navodi
primjere o pred-turskom periodu i rijeima turskog porijekla koji su nali put do naih krajeva. U
drugom dijelu rjenika navodi natuknice sa objanjenjem, akcente za rijei i u nekim
sluajevima i etimologiju rijei. Jedina zamjerka ovog rijenika bila je jer nije otkucano nego
litografisano. Profesori koji su dali pozitivne kritike ovom djelu su: Jova Vukovi, Cvjetko
Popovi, .ikiri, F. Bajrektarevi i mnogi dr.

kalji je uoio sljedee nepravilnosti u znaenju orijentalizama, npr: ( raja = klasa, jedan narod,
ejvalah = tumaeno kao rije e hvala, kanta = orijentalizam, pita = dom.bos.izraz /
orijentalizam, veresija = od rijei vjera).
Sfere od kojih se sastoji graa ovog rjenika su:

23.

Mehmed beg Kapetanovi Ljubuak

Rodio se 19.decembra 1839.g. u Vitini kod Ljubukog. Potie iz stare plemike porodice.
Osnovno svjetovno i vjersko obrazovanje stekao je u Mostaru i Ljubukom. Knjievni rad
Ljubuaaka uglavnom je vezan za sakupljanje i obraivanje bonjake narodne mudrosti.Jo od
prvog djela Pouka o lijepo i runom ponaanju vidljiva je njegova nakana; sabrati usmenu
mudrost bonjakog naroda da bi se ona sauvala od zaborava i da bi mlade pouila lijepo i
estitom ponaanju.
NARODNO BLAGO je najznaajnija Ljubuakova kniga, objavljena 1887.g. latinicom, da bi
ve sljedee godine godine objavljeno i njeno irilino izdanje. Sastavljena od narodnih
poslovica, priica, popjevki, pjesama, itd.. knjiga je predstavljala mudosti bonjakog naroda.
Posebno su znaajne poslovie pored koji je davao objanjenje njihovog porijekla.
Godine 1896.izaao je prvi svezak, a godinu kasnije i drugi svezak ISTONOG BLAGA.
Namjera mu je bila da ovim djelom pokae mudrost, batinu i ljepotu obiaja istonog blaga
( Arapa, Turaka i Persijanaca). U tu svrhu preveo je sa orijentalnih jezika mnoge poslovice, prie,
pjesme, savjete, ilahije, kaside, anegdote, itd.

24. Rjenik Muslimanskih imena orijentalnog porijekla u BiH

Autor ovog rjenika je Ismet Smailovi. Svoj rjenik pisao je u istim uslovima kao i kalji. U
uvodu svog rjenika objanjava odabir naslova za rjenik koji treba da sugerira da se radi o
imenima orijetalnog porijekla, jer kako navodi ovjek musliman, ne mora nuno imati
orijentalno ime. Naveo je i detaljno opisao 3073 imena. Imena je podlegao 1.) fonetskoj; 2.)

akcenatskoj; 3.) morfolokoj; 4.) etimolokoj i 5.) semantikoj analizi. Knjiga je sastavljen od 2
dijela. Prvi dio: studij o muslimanskim imenima orijentalnog proijekla u BiH, a drugi dio: imenar
ili rjenik muslimanska imena orijentalnog porijekla u BiH, neka od pitanja: Kako nastaju lina
imena, O predislamskim imenima muslimanskih predaka, Pojava imena orijentalnog porijekla u
BiH?

NAIN OBRADE
U prvom djelu knjige autor najprije objanjava razliku izmeu muslimanskih linih imena i
linih imena Muslimana , zatim slijede poglavlja u kojima se opirnije prikazju muslimanska
imena orijentalnog porijekla u BiH te popis literature.
U drugom dijelu abecednim redom su navedena muka i enska imena, hipokoristici
prikupljeni na podruju FBiH. Svako od njih ima svoju fonoloku, morfoloku, akcenatsku,
etimoloku i semantiku obradu.
25.

Rjenik karakteristine leksike

Nakon osamostaljenja bosanskoga jezika, neposredno nakon izbijanja nesretnoga rata u Bosni
i Hercegovini, 1992. godine iz tampe izlazi Rjenik karakteristine leksike u bosankome jeziku
autora Alije Isakovia. Znaaj ovoga rjenika je u tome to posveuje panju karakteristinoj
grai jezika bonjakih pisaca i knjievnika. Takoer, znaaj za process standardizacije i
prihvaanja bosanskoga kao samostalnog standardnog jezika je neupitan.
Isakovi je posebnu panju posvetio zaobienim i preutkivanim fenomenima bosanskoga
govorvnoga podruja u djelima srpskohtvatske leksikografije.
Treba napomenuti da je ovaj rjenik individualni project autora, nepodran od strane bilo kakve
institucije. Takoer, je vano napomenuti da je jezik u rjeniku naveden ne kao srpskohrvatski ili
hrvatskosrpski, ve kao bosanski jezik.

26. Arebica najznaajniju reformu arebice izvrio je prevodilac Kurana na bosanski jezik

Demaludin auevi koji na dosta jednostavan nain arapsko pismo prilagodio

bosanskome jeziku. Njegova reforma zove se matufovaa / matufovica. Dolazi do

upotrebe interpunkcijskih znakova uzetih iz latinice. Reformu arebice svjedoe o snanoj
tenji da se ouva arapsko pismo, ali i da se to bolje prilagodi zahtjevima maternjeg
bosanskoga jezika na kojem se nikad nije prestalo pisati.