You are on page 1of 28

Tema i motiv u umjetnosti

Likovni motiv ili tema je obiljeje slikarskog ili kiparskog djela prema prikazanom sadraju.
U likovnim umjetnostima motivi su nekada osnova likovnog djela, naroito onda kada je
uloga djela narativna ili deskriptivna. Svaki istorijski period, ili umjetniko razdoblje, je imao
motive koji su odgovarali njegovom karakteru i koji je nosio njegove glavne karakteristike stil.
Osim umjetnikog razdoblja, izbor motiva zavisi od umjetnikovog karaktera i od likovnog
materijala i tehnike. Svaki vizuelni poticaj moe postati likovnim motivom, no istorijski se
dijele na nekoliko osnovnih:
1.
2.
3.
4.

Istorijski motiv (mitoloki motiv, alegorijski motiv)


Sakralni motiv (biblijski motiv, ikonografski motiv)
Dekorativni motiv (floralni motiv, geometrijski motiv, ornamentalni motiv)
Apstraktni motiv

Portret - vjerni prikaz odreene osobe koji donosi i psiholoku karakterizaciju


lika(Postoji realistian, idealizirani i naturalistiki portret )
Autoportret - portret samog slikara
Karikatura - prikaz ovjeka u groteskno - kominom obliku
Figura- zamiljeni lik, kostimirani ovjek bez psiholokog izraza lica
Akt - prikaz ovjeka bez odjede
Poluakt - prikaz ovjeka do pasa
Interijer - prikaz unutranjeg prostora
anr - prikaz iz svakodnevnog ivota
Pejza - krajolik, prikaz prirode
Panorama - iroki prikaz naselja
Veduta- prikaz grada...
Marina - morski pejza
Ruina - prikaz poruenog objekta
Animalizam - prikaz ive ivotinje, najede u prirodnom ambijentu
Mrtva priroda - vode, cvijede, uporabni predmeti i mrtve ivotinje

Elementi forme

forma odreuje karakter stvari


pomodu nje stiemo predstavu o stvarima
jedan od najbitnijih elemenata likovne ili primijenjene umjetnosti
osnovni elementi: linija i boja

LINIJA
Linija (crta) je likovni oblik koji nastaje kretanjem taaka u nizu na plohi ili u prostoru
VRSTE LINIJA
PO OBLIKU
Tanke/debele
Duge/kratke
Ravne/zaobljene
Valovite
Isprekidane
spiralne

PO KRETANJU
Okomite
Vodoravne
dijagonalne

PO ZNAENJU
konturna
strukturna

VRSTE LINIJA

PSIHOLOKI STATUS LINIJE I SIMBOLINA ZNAENJA


Vodoravna linija djeluje mirno, oputeno. Posebno ako je ravnog oblika. Simbolizuje mir, oputenost,
a u krajnjem sluaju i smrt.
Okomita linija, suprotno vodoravnoj, raste, uzdie se, stoji uspravno, te je simbol rasta i samim tim i
ivota.
Kosa linija ne djeluje stabilno kao prethodne dvije, pa ostavlja utisak kretanja i dinamike. Simbolizuje
pokretljivost i prostornost.
Valovita linija djeluje blago, lagano i elegantno.
Spiralna linija je slobodna krivulja koja ostavlja utisak krunog kretanja i mistine dinamike.
Cik-cak linija je energija i mukost

BOJA
Boja ima dvije definicije:
1. Fizikalna osobina svjetlosti- osjedaj koji u oku stvara svjetlost emitiran iz nekog izvora ili
reflektiran od neke materije
2. Tvar za bojenje
OSNOVNE/ BOJE I. REDA

crvena, plava, uta

SEKUNDARNE/ BOJE II.REDA


Dobivaju se mijeanjem dviju osnovnih boja u istom omjeru.
plava + crvena = ljubiasta
uta + plava = zelena
crvena + uta = naranasta
TERCIJARNE BOJE
Tercijarne iste boje:

Sve boje koje nastaju mijeanjem 1 osnovne i 1 sekundarne boje u razliitim


omjerima

Tercijarne neiste boje

Svjetlost boje, osim toga to je tamnija ili svjetlija, ima svoju specifinu osobinu obojenost
ili hromatinost. U duginom spektru raspoznajemo da bijelu svjetlost sainjavaju obojene
svjetlosti od kratkovalnih preko srednjevalnih do dugovalnih svjetlosti.
U mrenici postoje posebne fotostanice za kratkovalne modroljubiasto,srednjevalne
zeleno i dugovalne svjetlosti narandasto i crveno.Kod sagledavanja svoh ovih svjetlosti vidi
se jo i uta svjetlost.
U kolorometriji govorimo o 3 dimenzije boje:
a) o tonu boje ili hromatinosti, koja zavisi od valne duine svjetlosti
b) o svjetlosti boje, koja zavisi od jaine svjetlosne energije
c) o zasidenosti, koja zavisi od istode

Boje ureujemo u krugu boja na obodu kruga su razmjetene boje u istom rasporedu kao u
dugi. Pravilo zahtijeva da mjeavine dvije boje koje stoje nasuprot daju ahromatinu boju

KONTRASTI BOJA
1. Kontrast boje prema boji
2. Kontrast svijetlo-tamno
3. Kontrast toplo-hladno
4. Komplementarni kontrast
5. Simultani kontrast
6. Kontrast kvaliteta
7. Kontrast kvantiteta

Simboliko znaenje boja


Boje oduvijek imaju i veliku simboliku vrijednost. Npr. zlatna boja (osobito u hridanskom
slikarstvu) predstavlja isijavanje duha i svetost, dok je ljubiasta (purpurna ili porfirna)
vladarska
boja
jer
su rimski
carevi koji
su
naslijedili
titulu
dobivali
dodatak "Porfirogent" (roen u porfiru) zbog rijetkog ljubiastog kamena porfira kojeg su
carevi dovozili iz dalekog Egipta.
Simbolika vrijednost boje mijenja se zavisno u kakvom se okruenju koristi. Crveno je, npr,
boja ljubavi, ali u politikom ivotu ona oznaava komunizam. Zelena je boja nade, ali ujedno
i Islama, i pokreta za zatitu prirode zelenih. U evropskom kulturnom krugu crno je boja
alosti i pokore, meutim na dalekom istoku, npr. u Indiji, to je bijela boja. Ostale boje su isto
tako simboline: uta je boja idovstva, ali i Vatikana; crna je boja faizma i terora uopte;
ruiasta oznauje optimizam, ljubiasta ljubomoru, itd.
U novom vijeku boje su najvanija sastav dravnih zastava. Bojom su oznaeni i sportski
klubovi (Dinamo plavi, Hajduk bijeli). Boja je esto odrednica nekog grada
(u Zagrebu plavi iare, tramvaji..., a u Londonu crveni autobusi i trgovi...). Boje su i sastavni
dijelovi zatitnih znakova pojedinih proizvoda (crvena podloga za bijela slova Coca-Cola,
ljubiasta Milka,
itd.).

Psiholoko djelovanje boja


Crvena - snano, razdraujude djelovanje, popravlja raspoloenje, ubrzava puls, disanje i
miidnu napetost.
uta - djeluje poticajno, izaziva radost i veselje,i predstavlja nadu. Velike je vidljivosti i
upotrebljava se u saobradaju.
Narandasta - djeluje sveano, veselo, izaziva osjedaj zdravlja, ivotne radosti.
Zelena - odmara, djeluje blago, stvara unutranji mir, odmara vid.
Plava - djeluje smirujude, suprotno od crvene, pasivno, hladno, potie koncentraciju i
umiruje.
Ljubiasta - djeluje mistino, tajanstveno, oaravajude i priguuje strasti.
Bijela - umara.

Prostorno djelovanje boja


U ljudskom oku tople boje se ine bliima, a hladne daljima, iako se nalaze na istoj
udaljenosti od oka. Prostorne vrijednosti su ponajbolje iskoristili slikari u umjetnosti
(tzv. koloristika perspektiva), posebno fovisti.

KOMPOZICIJA
Kompozicija (lat. con = sa, ponere = staviti, dakle sastaviti, tj. staviti jedno pored drugoga)
predstavlja raspored i odnos dijelova neke cjeline.
Kompozicija je pojam koji u likovnoj umjetnosti oznaava strukturu koju ine likovni
elementi u svom meuodnosu.
Francuski slikar Matisse zapisao je da je kompozicija umjetnost rasporeivanja "raznih
elemenata kojima slikar raspolae da izrazi svoje osjedaje".
Vrste likovnih kompozicija zavise od rasporeda oblika koje prikazujemo na plohi ili u
prostoru, te tako postoje: vodoravna, vertikalna, kosa, kruna, piramidalna i slobodna
kompozicija. Kombinaciju vie kompozicija na istom djelu nazivamo "dramskom
kompozicijom".
Kompoziciju odreuju i uslovljavaju odreeni faktori:
a) koncept ili ideja
b) materijal kojim se ostvaruje ideja
c) format na kojem se komponuje
d) likovni elementi kojim se ostvaruje kompozicija
Likovna kompozicija ukljuuje vie pojmova, odnosno naina kombinovanja likovnih
elemenata:
1. Ritam
2. Kontrast
3. Harmonija
4. Ravnotea
5. Proporcije
6. Dominacija
7. Jedinstvo

Vodoravna (horizontalna) kompozicija


Strukturni elementi poredani su vodoravno, prate horizontalu okvira i taj niz se moe
razvijati u nekoliko horizontalnih nizova. Djeluje smireno i daje osjedaj kretanja slijeva
nadesno ili od sredinje ose desno ili lijevo.

Vertikalna (okomita) kompozicija


Osnovni raspored likovnih elemenata krede se okomito i ona predstavlja rast oblika,
uzdignude, polet.

Oblici se kredu odozdo prema gore po sredinjoj osi.

Dijagonalna kompozicija
Oblici su postavljeni dijagonalno i predstavljaju proboj oblika i ostavljaju dojam dinamike i
pokreta.

Kruna kompozicija
Oblici tee da obrazuju krug.
Ona centrira na pogled prema sreditu.
Svi elementi izlaze iz centra i ire se prema periferiji ili se kruno gibaju.

Piramidalna kompozicija
Oblici se redaju u oblik piramide, odnosno trougla i postepeno rastu ka gornjoj strani
povrine.

Slobodna kompozicija
Oznaava slobodan raspored oblika u trodimenzionalnom ili dvodimenzionalnom prostoru.

Kompozicijski elementi: Ravnotea


Ravnotea oznaava uravnoteen odnos lijeve i desne strane.
U likovnom izraavanju i stvaranju postoje tri vrste ravnotee:
a) simetrina ravnotea
b) asimetrina ravnotea
c) optika ravnotea
Simetrina ravnotea

Nastaje rasporedom oblika istih veliina i teina u istom razmaku u odnosu na sredinju osu.
Simetrinu ravnoteu moemo najjednostavnije objasniti na primjeru djeje ljuljake
(klackalice).
Kada na vagu stavimo na jedan i drugi kraj dva oblika iste teine i iste veliine dobijamo
simetrinu ravnoteu.
Ona daje osjedaj smirenosti, otmjenosti i dostojanstva. Zbog takvog djelovanja je nazivamo
i statikom ravnoteom.

Asimetrina ravnotea
Ona nastaje rasporedom oblika razliitih ili kontrastnih veliina i teina u razliitom razmaku
u odnosu na sredinju os. Asimetrinu ravnoteu takoe moemo objasniti na primjeru
klackalice odnosno vage.
Nastaje kada s jedne strane klackalice sjedne odrasla osoba, a s druge strane dvoje ili troje
djece koja de biti protivtea odrasloj osobi, ili kada na jednu stranu vage stavimo jedan
kilogram nekog eljeznog oblika, a na drugu jedan kilogram drvenog oblika ili oblika od
siporeksa. Ravnotea je uspostavljena, teine su iste, ali veliine oblika se razlikuju.
Asimetrina ravnotea na klackalici moe se uspostaviti i s jednim vedim i jednim manjim
djetetom, i to tako da vede dijete primaknemo blie sredinjoj osi, a manje posjednemo na
drugi kraj daske. Te se zakonitosti primjenjuju i kod uspostavljanja ravnotee u likovnom
izraavanju na povrini i u prostoru.
Kod oblikovanja na povrini analogno navedenom primjeru manji lik postavljen uz krajnji rub
povrine na kojoj likovno oblikujemo bit de protivtea vedem liku postavljenom blie
sredinjoj osi.
Asimetrina ravnotea daje osjedaj nemira i dinamike, pa je nazivamo
i dinaminom ravnoteom. Osim toga naziva esto je susredemo pod nazivom neformalna i
nepravilna ravnotea.

Optika ravnotea
Posmatrajudi meusobne odnose i djelovanja pojedinih likovnih elemenata neki nam se
optiki ili vizuelno ine teim, neki lakim. Za uspostavljanje ravnotee meu njima
neophodno je paziti na:
a) odreen oblik
b) njegovu teinu vrijednost
c) njegovo mjesto na povrini ili u prostoru
Svaki oblik odreuje svoju imaginarnu teinu, tako npr. trougao i etverougao iste veliine
nede djelovati jednako teko. Trougao de djelovati lake, pogotovo ako mu je vrh okrenut
prema gore. Obli oblici i likovi djeluju tee od uglatih. Za uspostavljanje optike ravnotee
meu njima treba treba voditi rauna o njihovim veliinama. Oblici koji tee djeluju bit de u
kompoziciji manji od oblika koji optiki djeluju lake.
Osnovne boje, a naroito crvena i uta, doivljavaju se kao tee i dinaminije u odnosu na
sekundarne, a pogotovo na tercijarne. Ponekad samo manja mrlja crvene ili ute boje moe
odrati ravnoteu s velikim povrinama sekundarnih i tercijarnih boja s druge strane. Tople
boje djeluju tee od prozranih hladnih tonova, itd.

Dakle, da bi se uspostavila optika ravnotea, treba pripaziti na vizuelno djelovanje pojedinih


oblika, boja, svjetla i tame, itd., i na njihov smjetaj na povrini ili u prostoru.

RITAM
Osobina svakog likovnog djela je da ima sastavne dijelove koji su jedaki ili razliiti, te da se ti
dijelovi niu u ravnomjernim ili nejednakim razmacima. Taj redoslijed elemenata i njihov
meusobni odnos nazivamo ritam.
Ritam se u likovnoj umjetnosti primjenjuje od najvedeg urbanistikog planiranja do
najsitnijeg detalja na nekom ukrasu.
Ritam u crteu je ostvaren kroz nizanje linija u kontrastu s plohom. U slikarstvu postoji vie
ritmova.
Ritam je najlake pojasniti na arhitekturi, jer je strogo ravnomjeran ritmiki odnos meu
dijelovima osnovna osobina arhitektonskog djela.
Ritam ine dva lana: puno-prazno.
Npr. na proelju grkog hrama ravnomjerno se niu volumeni kamenih stubova jednake
debljine s jednakim razmacima praznog prostora. Tako se mogu posmatrati i arkade u
rimskoj arhitekturi, prozoridi na romanikom zvoniku, mase i upljine proelja savremenih
stambenih viespratnica, itd.
Ritmiki se mogu nizati i cijele graevine (slavonski or, ili kudice u amerikim predgraima).

KONTRAST
Kontrast je sinonim za suprotnost, odnosno naglaena razliitost.
To znai da najmanje dva ili vie elemenata moramo postaviti u odnos.
Koloristiki kontrasti ine zasebnu grupu.
Prema Ostwaldovom krugu kontrastne su boje na suprotnim stranama kruga.
Sistematizaciju kontrastnih osobina dao je Johanes Itten prema kojem razlikujemo:
a) kontrast boje prema boji
b) kontrast svjetlo - tamno
c) kontrast toplo - hladno
d) komplementarni kontrast
e) simultani (istovremeni) kontrast
f) kontrast kvaliteta
g) kontrast kvantiteta

PROPORCIJA ( latinski odnos )


Razmjerni odnos pojedinih dijelova umjetnikog djela jednih prema drugima i u odnosu na
cjelinu. Da bi se dobili vrsti estetski razmjeri, definisane su zakonitosti na matematikogeometrijskoj ili matematiko-muzikoj osnovi ( npr. Zlatni presjek ) Jo u antici je za idealni
prikaz ljudskog tijela nainjen razmjer, kanon. U srednjem vijeku su eljene proporcije
izraunavane uz pomod kvadrata, krugova ili ravnostranih trouglova. U renesansi se to inilo
uz dodatno koridenje antikog kanona.

SLIKARSKE TEHNIKE
Pod tehnikama podrazumijevamo materijal i nain upotrebe materijala.
Razlikujemo slikarske tehnike u uem smislu rijei, kod kojih je boja u prahu (pigment)
vezana razliitim vezivnim sredstvima, i druge slikarske tehnike kod kojih su nosioci
boje razliiti materijali (kamen, staklo itd.)
Za sve slikarske tehnike osim grafikih kaemo da su direktne jer slika nastaje tako da se boja
neposredno nanosi na dvodimenzionalnu podlogu. Pod pojmom slikarskih tehnika uopteno
se smatraju i crtake, kao i grafike tehnike, obzirom na dvodimenzionalni karakter crtea,
slike i grafike. Ipak sve umjetnike kole i Akademije likovnih umjetnosti razdvajaju
odsjeke slikarstva i grafike, obzirom na likovne tehnike i vrste materijala (medije) u kojima
nastaju likovni radovi.

Slikarske tehnike:

Pastel
Akvarel
Gva
Tempera
Akrilne boje
Uljane boje
Enkaustika
Batik
Freska
Kola
Mozaik
Vitraj ili Vitra
Tapiserija
Crtake tehnike:

Olovka
Srebrenka
Ugljen
Kreda
Flomaster
Hemijska olovka
Tu

Grafike tehnike:
Drvorez
Bakrorez
Bakropis
Litografija
Akvatinta
Mezzotinta
Suha igla
Kartonski tisak
Monotipija
Sitotisak ( Sitotampa )
Kompjuterska grafika

PASTEL
Pastel je bijela kreda pomijeana s bojom u prahu. Postoje razne vrste pastela,
npr. votani ili uljni pastel, ali samo suhi pastel je pastel u pravom smislu rijei.
Obino se oblikuje u tapide.
Njihov se suhi trag moe razmazati prstima, trljaima od papira ili nekim drugim sredstvom.
Kao slikarska tehnika pastel se izvodi suhom bojom u obliku tapida obino
na papiru posebno fine vlaknaste strukture koja odlino prihvada fini obojeni pastel prah.

AKVAREL
Akvarel (lat. aqua "voda") slikarska je tehnika koja upotrebljava vodene boje, tj. boje koje su
vezane ljepilom koje se razgrauje u vodi. Tehnikom akvarela slika se prozirno da se vidi
podloga. esto se prije slikanja crta olovkom ono to se eli naslikati, pa se onda to vidi ispod
prozirne (prozrane) boje.
Prilikom slikanja akvarelom podloga ima izutetno vanu ulogu jer se vidi ispod prozirnog
(lazurnog) tankog sloja boje, stoga se pri radu esto koristi poseban akvarelni papir sa
zrnatom teksturom.
Akvarelom su slikali poznati impresionistiki slikari meu kojima su najpoznatiji: Claude
Monet, Pierre-August Renoir, Edgar Degas,

GVA
Gva je vrsta vodenih boja. Priprema se tako da se napravi tutkalna otopina te
doda kreda kao punilo i odgovarajudi pigment. Tako nastaje guda boja koja nema vie onu
prozirnost akvarela. Boje budu svjetlije pod utjecajem bijelog pigmenta. Gva (gouache) se
kao termin poeo koristiti u Francuskoj u 18. vijeku, ali tehnika se upotrebljavala u Evropi ved
u 16.vijeku.

TEMPERA
Rije tempera dolazi od srednjovjekovne latinske rijei temperare, to znai mijeati.
Oznaava slikarsku tehniku u kojoj boja nastaje mijeanjem boje u prahu (pigmenta) s
otopinom ljepila i vezivnog sredstva umanjka ili bjelanjka jajeta, gumiarabike,
smokvinog mlijeka, kazeina itd. Tako dobivena boja je gusta te se pri upotrebi jo
razrjeuje vodom, ali kad se na podlozi sui, postaje u vodi netopiva. To je stari recept po
kojem su se te boje izraivale. Danas se koriste, posebno za rad u osnovnoj koli, ved
pripremljene pastuozne boje u tubama. Temperom se moe slikati na raznim podlogama:
na drvetu, papiru, staklu, platnu. Po zavretku rada slikari su sliku premazivali tankim
slojem ulja radi zatite i sjaja, jer je inae tempera suha tehnika bez sjaja. Tempera je
neprozirna pokrivna boja. Njome se ne smije slikati u debelim namazima jer se tada ljuti i
puca. Zbog svoje neprozirnosti i pokrivajudeg svojstva moe se slikati sloj na sloj, ime se
prethodno naslikano moe prema elji prekriti. Stoga je manje osjetljiva od akvarela te se
njome lake slika nego akvarelom. Temperom se mogu jednolino obojiti vede plohe, stoga
je pogodna za dekorativno oblikovanje i oblikovanje u podruju primijenjene umjetnosti, kao
to je izrada idejnih rjeenja opreme knjiga,ambalae, scenografski rjeenja, plakata itd.

AKRILNE BOJE
Akrilik je univerzalna slikarska tehnika. Posjeduje obiljeja raznih slikarskih
tehnika: tempere - postojanost, vodenih boja - lazurnost akvarela, punoda i pastelnost gvaa,
te uljanih boja - dubinska svjetlost boje. Tehnika se sastoji od pigmenta pomjeanog
s akrilatima (esterima poliakrilne i metakrilne kiseline) kao vezivnim sredstvom. Boje su
topljive u vodi i relativno se brzo sue, pa su zato vrlo praktine.

ULJANE BOJE
Uljane boje nastaju kad se pigment mijea s razliitim suivim uljima. Uljane boje su masne,
polagano se sue, donji slojevi proziru se kroz gornje namaze. Slikanje uljanom tehnikom
doputa tanak, proziran namaz (lazurni), ali i nanoenje boje u debelim slojevima (impasto),
mijeanje boja i postavljanje boje iznad boje. Omoguduje postizanje najboljih izraajnih
sredstava te omoguduje neogranieni broj tonova. Njome se takoe postiu vrlo jaki
kontrasti chiaro-scuro(svijetlo-tamno), sjajna je (efekt vedeg volumena)i transparentna.
Niz efekata postignutih uljem nije otkriven odjednom, niti ga je otkrio jedan jedini ovjek, oni
se prepisuju sjevernjakim majstorima rane Renesanse. Oni tehniki usavravaju slikanje
uvoenjem kombinacije boje i ulja. Tako itav kolorit postaje topliji, svjetliji, raznolikiji i
istinitiji; stare oporosti nestaje, a omoguduju se mekani prijelazi, istanane nijanse i
jedinstven izraz. Tako su izvrili tehniku reformu svjetskog znaaja i promijenili slikarstvo iz
korijena te uticali na sve slikare poslije njih, prije svega na svoje kolege iz renesansne Italije.

Ovi majstori zasluuju da nose ime oeva modernog slikarstva jer je ulje od tada osnovni
medij slikarstva.
Za promociju ovog slikarskog medija su najznaajniji redom: flamanci Majstor iz Flmallea,
brada van Eyck - naroito mlai brat Jan van Eyck, Rogier van der Weyden, Hugo van der
Goes i talijan Domenico Ghirlandaio.

ENKAUSTIKA
Enkaustika je stara, zaboravljena tehnika i jo uvijek se pokuava saznati nain postupka. Tek
se nagaa kakav je mogao biti postupak.
Slina je uljanoj tehnici, ali razlikuje se po tome to boje nisu sastavljane od ulja niti se
mijeaju lanenim uljem ili terpentinom, i ne polau se na platnenu podlogu kistom, nego se,
vezane voskom, postavljaju metalnim tapidem na drvenu podlogu, na mramornu ili ploicu
od slonovae.
Nakon slikanja vjerovatno je umjetnik ohlaeni vosak ponovno
eljezom da bi spojio plohe razliitih boja.

zagrijavao

usijanim

Enkaustika je neobina tehnika. U al Faiyumu, u donjem Egiptu, bilo je vrlo popularno


postavljati portrete pokojnika na grobovima. Te su boje neobino otporne.
Nekad su bile koritene i za slikanje Bogorodica s Isusom djetetom u ranom
vizantijskom razdoblju. Nakon toga se poinje koristiti tempera te tako nestaje ta neobina
tehnika.

BATIK
Batik je dekorativna tehnika pomodu voska; kombinirana tehnika tafelajskog slikarstva.
Papir - batik - poznata tehnika u tradiciji dekoracije tekstila. Ovdje se crte votanom kredom
premazuje akvarelnom bojom - hidrofilna boja se prima samo na mjestima gdje nije masno
(vosak), tako da linije premazane voskom ostaju intaktne. Ovo se jo zove i reserve tehnika.

FRESKA
Freska je tehnika zidnog slikarstva. Slika se bojama otpornim na kre, koje se rastapaju u
vodi, po svjeem sloju maltera.
Boja se sui istovremeno s podlogom i tako se nerazdvojno povezuje s njom. Rad na svjeem
malteru zahtijeva brzinu i sigurnost jer se naknadne promjene mogu izvriti tek tako da se
ukloni itav sloj maltera i da se zamijeni novim slojem. Zato su slikari prethodno

izraivali crte na kartonu koji se u mjeri slagao s konanim djelom i prenosili obrise na svje
malter.
Postoji jo jedna varijanta fresko-tehnike, a ona se zove al secco (tal. na suho). Boja se nanosi
na osuen malter, koja se prije slikanja osvjei gaenim kreom. Stapanje boje s podlogom
nije tako potpuno i zato dolazi do znatnih otedenja.

KOLA
Kola (od francuskog: collage) oznaava slikarsku tehniku kojA se koristi na raznim nivoima
(kolskim, zanatskim, umjetnikim itd.) i sastoji se od lijepljenja raznih materijala
(papira, kartona, fotografija, novinskih izrezaka i sl.)
S vremenom se taj pojam po poeo koristiti za umjetnika djela koja se sastoje od raznih
materijala umjesto za samu tehniku.
Kola je danas u potpunosti usvojen u obrazovnoj praksi i u kolama kao rekreativna i
nastavna aktivnost.
Tehnika kolaa usvojena je poetkom 20. vijeka za izradu avangardnih djela, prvenstveno
kod kubista. Umjetnici kod kojih imamo najvanije primjere su Georges Braque i Pablo
Picasso koji je kola upotrijebio jo 1912. u tzv. papiers colls, a osim papira ubrzo je poeo
koristiti i kutije cigareta, kutije ibica i igrae karte. Stvorila se jedna vrsta polimaterijalizma
koja je dovela do jedne struje klasinog kolaa u futurizmu iapstraktnoj umjetnosti s tenjom
ka geometrinosti te do jo jedne struje kolaa u tri dimenzije, nazvanom assemblage koju
nalazimo u pokretima kao to su novi dadaizam i novi realizam.

MOZAIK
Mozaik je odavno poznata slikarska tehnika, koja se izvodi slaganjem raznobojnih, manje ili
vie
pravilnih
kockica kamena,
obojenog stakla,
glazirane keramike.
Poznate
su talijanske mozaike kockice (teserae) proizvedene u muranskim staklarnicama u vie
dimenzija i velikom broju razliitih boja i tonova. Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem
(ekidem,klijetima, itd.) razliitih vrsta obojenog kamena. Tako usitnjene, kockice se koriste
ovisno o svom obliku i boji. Kockice se utiskuju u svjeu malter, cement, masu na bazi
disperzije umjetne smole, razna ljepila, poliesterske smole (od koje se mogu praviti i kockice)
i slino. Mozaikom se oslikavaju zidne, podne ili svodne povrine. Podni mozaici su uglavnom
od kamenida, a zidni mogu biti i od drugih materijala. Zlatno razdoblje mozaik je doivio
u Vizantiji (prije toga je iroku upotrebu imao u Grkoj i Rimu), pa iako se kasnije koristio,
manje je bivao zastupljen nego neke druge, jednostavnije slikarske tehnike. Jo od drevnih
(antikih) vremena poznata su nam dva naina izvedbe mozaika:

opus tesselatum - sastavljen od kamenih kockica (nisu uvijek istih dimenzija) a izmeu
kockica vidljiv je vezivni materijal (tzv. fuge)
opus vermiculatum - sastavljen od sitnijih kockica, meusobno tijesno povezanih, tako da se
jedva vide ivice i meuprostori izmeu njih. Kockice su uglavnom iste veliine, a izraene su
od kamena, stakla ili glaziranih odlomaka keramike.

VITRA
Vitra (franc. vitrail) je posebnim nainom oslikano staklo, najede na crkvenim prozorima,
povezano olovnim trakama.
Kada su ljudi uspjeli uz pomod hemijskih spojeva, oksida, bojiti staklo (manganov oksid boji
modro, a eljezni oksid crveno), umjetnici su doli na misao da sastavljaju slike od komadida
obojenog stakla.
Slikar - staklar zvan vitraer radi slino kao mozaiar. Ali njegovi su komadidi stakla iri od
mozaiarevih staklenih tapida i kamenida. Osim toga vitraer ih ne ugrauje u zid, nego
uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na prozor umjesto na zid, vitra kroz sebe
puta suneve zrake i stvara najblistavije boje meu svim slikarskim tehnikama. Najljepe
primjere
tehnike
vitraja
nalazimo
na gotikim francuskim
srednjovjekovnim
katedralama: Chartres, Notre Dame u Parizu i Bourgesu.

TAPISERIJA
Tapiserija je posebna slikarska tehnika.
Tapiserija je vrsta kleanog dilima. Izmeu niti osnove provlae se niti potke koje oblikuju
motive. Provuene niti pritiskuju se "eljem" i tako nastaju gusti, jednolini, paralelni radovi.
Tapiseriji je osnova u ljepoti linije i boje koje su po materijalnom sastavu vunene ili svilene.
Tapiser iz prirode tih materijala izvlai specijalnu ljepotu mekih kontura i jo
mekih ploha boje. Srodna tapiseriji je tehnika pod nazivom goblen.
Tapiserija je disciplina koja svojom sloenodu dotie vie drugih disciplina primijenjene i
likovne umjetnosti. Tapiserist se ne moe definisati jednom rijeju, jer je slikar, dizajner,
arhitekt, kipar, scenograf, ilustrator, crta i odlian poznavalac tehnolokih postupaka, prije
svega tkanja koje je u istorijskom i tehnolokom smislu osnova tapiserije.
Danas je tapiserija otila mnogo dalje od pukog tkanja pa je tako i tapiserija danas
dizajnersko i arhitektonsko djelo, skulptura, scenografija, ilustracija, crtea i pria.

CRTAKE TEHNIKE
OLOVKA
Olovka spada u slikarske tehnike, grupa crtadih tehnika. Kroz istoriju se bitno mijenjala. Prvi
materijal od kojeg se izraivao materijal uloka olovke bio je srebro. Srebro je ostavljalo sivi
trag, no problem je bio u skupodi materijala. Zatim ga zamjenjuje olovo. Ono je meke pa je
olakalo pisanje i ostavljalo je postojaniji trag od srebra. No, olovo je teko pa su ljudi
ponovo bili prisiljeni pronadi materijal za pisanje. I pronali su ga. Rije je o grafitu. Grafit se
mijea s glinom pa moe biti razliitih tvrdoda - od jako mekanog do tvrdog, stoga danas
razlikujemo mekane i tvrde olovke. Olovka se u slikarstvu koristi za skice, a crtei olovkom su
cijenjeni i kao samostalna umjetnika djela.
U poreenju sa srebrenkom, grafit se bre troi jer je mekan. Olovka moe ponuditi debelu,
tanku, svjetliju i tamniju liniju.
Ona daje vie mogudnosti i ona je neujednaena.
Ona je jedna od daleko irih mogudnosti nego srebrenka, ba zbog toga to je grafit meki. S
olovkom jako lako sjenimo, tako da se brzo postie punoda oblika. istoda daje olovci suhi
trag.

SREBRENKA
Srebrenka je metalna olovka sastavljena od legure olova i srebra. Olovo ostavlja trag, a
srebro daje vrstodu.
Srebrenka je analitika slikarska tehnika. Umjetnici na analitiki nain prikazuju motiv do
zadnjeg detalja, te pokuavaju ostvariti naunu tanost. Crte napravljen srebrenkom zato
moe biti savreno ist, i veoma detaljan. Srebrenka je i ujednaena jer se ne troi.
Umjetnik koji koristi srebrenku je racionalan i svoje stvaralatvo bazira na nauci. tavie, za
cijelu renesansu moemo redi da je racionalna, ali de Leonardo da Vinci neobino dobro
objediniti racionalni spoj elementa s emotivnim.

UGLJEN
Ugljen za crtanje ili slikarski ugljen dobija se suhom destilacijom (karbonizacijom), odnosno
sagorijevanjem uz minimalnu koliinu kisika. Karbonizuje se npr. vrbino ili brezino prude.
kolski ugljen za crtanje dobiva se karbonizacijom praine. Ugljen ostavlja suhi, mekani i
pranjavi trag na hrapavom papiru, omoguduje razmazivanje, ali ne omoguduje crtanje dugih
i tankih linija. Na kraju se crte nacrtan ugljenom mora fiksirati.

Ugljen odn. ugljeni tapidi prave se od granica lipa ili lijeske i ostavljaju debeo trag. Ugljen se
troi jako brzo. On je pranjav, maglovit i to daje posebnu mekodu, toplinu i njenost toj liniji.
Umjetnik koji koristi ugljen je emotivan. Praina je sastavni dio crtea. Lako se sjeni.
Crte izgleda na kraju kao da kroz maglu gledamo. Linija sva treperi u toj praini bila ona ua,
ira ili veda.
Papir ne bi trebao biti gladak.

TU
Tu spada u crtake tehnike.
Crte tuem se izvodi metalnim ili ptijim perom (od guske, gavrana ili labuda).
Ptija pera imaju otar i elastian iljak koji je osjetljiv na pritisak ruke. Za crtanje tim perima
potrebna je vjetina i virtuoznost.
Metalna pera ostavljaju otar i jasan trag, a crte djeluje otro, jasno, isto, puno kontrasta i
napetosti. Zbog spontanosti treba izbjegavati prethodno crtanje olovkom.
Linijama i takama mogu se izraziti strukture i teksture razliitih materijala.
Kao materijal u crtanju najede slui crni tu, zatim tu u boji, tinta, sepija (boja od sipe).
Kao podloga slue finije vrste glatkog papira.

KREDA
Kreda (mletaki tal. creda < lat. creta, po grk. otoku Kreti) je sedimentna stijena, zemljasti
prirodni najede sitnozrni kalcit(kalcijev karbonat; CaCO3).
Ima iste osobine kao i ugljen, ali je kreda tvra pa pomodu nje moemo vudi otre i tanke
linije.
Sangvina kredom se crtao ljudski inkarnat (boja ljudske puti).
Zbog pranjave strukture i crtei kredom se moraju fiksirati na podlogu.

FLOMASTER
Flomasteri ili markeri vrsta su tintanih olovaka. Spadaju u crtaku tehniku tinte. Proizvode se
u razliitim bojama i razliitim debljinama.
Naziv je nastao prema amerikoj firmi Flo-Master iz druge polovine 20. vijeka.

Za razliku od ugljena i olovke, flomaster uvijek ostavlja trag iste debljine, bez obzira na jainu
pritiska.
Podloga za flomaster je gladak papir.

HEMIJSKA OLOVKA
Hemijska olovka je vrsta pisadeg pribora za pisanje i crtanje.
Koristi se u cijelom svijetu.
Sastoji se od spremnika, punjenja i mehanizma s kuglicom za nanoenje tinte. Kuglica se u
dodiru s papirom pri kretanju poinje vrtjeti ime se sadraj spremnika prenosi na
povrinu papira.

GRAFIKE TEHNIKE
Grafike tehnike su
umjetnike grafike.

svi

materijali

nain

njihovog

koritenja

pri

oblikovanju

Kod grafikih tehnika najprije se izrauju matrice, s kojih se slika otiskuje na papir ili na neku
drugu podlogu.

Drvorez
Drvorez je grafika tehnika visoke tampe.
Drvorezu dolazi ime od drveta kruke ili trenje koja mu slui kao podloga ili matrica.
Drvorezac naini drvorez tako da noidem izree drvenu plou. Cijelu povrinu podloge
izdubljuje i noidem obilazi a ostavlja netaknuta ona mjesta koja de mu posluiti pri
otiskivanju drvoreza na papiru kao nosioci boje za konturu. Kasnije, kada ta izboenja
prevue bojom i stavi u presu, dobiva na papiru crte.
Drvoresci kada otiskuju drvorez u linijama, ponekad joj naknadno otiskuju na gotovom listu
neke dijelove u boji. To urade tako da uzmu novu plou na kojoj oznae isti crte koji im je
sluio kao pomagalo kada su noidem izrezivali drvorez u istim crtama. Ali tada ne izrezuju
kao ranije svaku konturu, nego samo onoliku povrinu koja je potrebna da se bojom ispuni
oblik.
Dok suevropski majstori svom drvorezu davali oznaku brutalnosti, Japanci su mu davali
oznaku prefinjenosti. Zato je evropski drvorez blii crteu, a japanski slici.

Linorez
Linorez predstavlja svojevrsnu alternativu tehnici drvoreza. Za razliku od drvoreza, gdje se
upotrebljavalju drvene ploe, linorez se realizuje urezivanjem u plou linoleuma. Kao i
drvorez, linorez je mogude tampati runo ili na grafikim presama za visoku tampu.
Povrina koju elimo odtampati, a koja predstavlja crte, se ne izrezuje, ved se otrim
noevima (u obliku slova "V") uklanjaju povrine koje pri tampi ostaju nenabojene, odnosno
bijele. Linorez se mnogo lake izrezuje nego drvorez, meutim, pritisak u procesu tampanja
troi plou znatno bre i tee je stvoriti vedi broj otisaka zbog krhkosti materijala. Izrezana
ploa se boji valjkom i tamparskom bojom i zatim se otiskuje.
Upotrebom vie ploa linoleuma mogude je ostvariti i linorez u boji, tzv. viebojni linorez, pri
emu se za svaku od eljenih boja izrauje jedna ploa. Viebojni linorez se moe dobiti i
koristedi se samo jednom ploom i to tako da se reu i tampaju sukcesivno jedna po jedna
boja.
Zbog svoje lakode u izradi, linorezom se esto slui u kolama da se djeca upoznaju sa
grafikom, tj. cijelim procesom umnoavanja crtea pomodu jedne matrice.

BAKROREZ
BAKROREZ je najstariji postupak duboke tampe.
U njemu se uz pomod dlijeta za urezivanje obrnutim prikazom urezuje u dobro uglaanu
bakarnu plou.
Nakon to se uklone metalni obodi koji pri tome nastaju, u metalnu plou se utrljava
tamparska boja.
Poslije sljededeg kruga poliranja, tamparska boja ostaje samo jo u urezanim kanalima
ploe.
tampanje se izvodi uz pomod prese na ovlaenom papiru.
Bududi da je bakrorez prije svega linearna tehnika, on se naziva i linijskim manirom.
Bakrorez se razvio oslanjajudi se na umjetnost zlatarstva neposredno poslije 1400. godine u
junoj Njemakoj, a proirio se ubrzo i na Italiju i Holandiju.

BAKROPIS
BAKROPIS - Postupak duboke tampe pri emu se crte nagriza kiselinom na metalnoj ploi (
za razliku od bakroreza gdje se crte urezuje, i za razliku od hladne igle, gdje ce crte
grebanjem nanosi na plou ).
Za tu svrhu se ispolirana i odmadena bakarna ili cinkana ploa premazuje slojem otpornim
na kiselinu, tzv. slojem za nagrizanje. On se sastoji u vedini sluajeva od smole, voska i
asfalta.
Po tom sloju umjetnik crta zailjenom elinom iglom, pri emu probija sloj za nagrizanje i
oslobaa metal koji se nalazi ispod njega. Metal na tim mjestima moe da nagriza kiselina, u
koju se ploa poslije crtanja potapa ( to je due potopljena, nagrizanje je dublje ). Tako
nastaje crte sa ugraviranim crtama.
Nakon to se odstrani preostala osnova, plia se zagrijava i u nju se utrljava tamparska boja,
koja se zadrava u nagruzenim udubljenjima.
Prije poetka tampe povrina ploe se temeljito brie.

Litografija
Litografija je ravna tampa.
Po krenjakoj ploi crta se masnom kredom ili litografskim tuem, pri emu se stvara kreni
sapun.
Zatim se ploa prekrije azotnom kiselinom pomijeanom s arapskom gumom rastopljenoj
u vodi.

Kreni sapun odbija zakiseljenu otopinu te su tako njenom djelovanju izloeni samo
neiscrtani dijelovi kamena.
Nakon toga se kamen ovlai vodom i prijee valjkom premazanim tamparskom bojom.
Vlana ista povrina ne prima masnu boju, prima je jedino crte (kreni sapun) koji nije upio
vodu.

Akvatinta
Akvatinta je tehnika slina bakropisu, ali prua mogudnost dobivanja vedeg broja tonova. To
se postie premazivanjem ploe kolofonijem, koji ostavlja zrnastu povrinu.

MECOTINTA - Mezzotinta (franc. Manire


noire, njem. schabkunst, engl. mezzotint), grafiki postupak duboke tampe pri kojem se
matrica izrauje mehanikim putem.
Tehnika se zasniva na granuliranju metalne ploe pomodu specijalnog alata koji ima
kanaliranu otru reznu povrinu, pokretima u etiri smjera.
S ovako ravnomjerno granulirane povrine preciznim se mjestiminim uklanjanjem zrna
postiu tamniji ili svjetliji tonovi. Ploa se boji i brie kao kod duboke tampe,a tampa se na
presi za duboku tampu.
Ova spora tehnika koja zahtijeva preciznost i strpljivost grafiara danas se rijetko koristi.

Suha igla
Suha igla je grafika tehnika duboke tampe, dobijena mehanikom metodom direktnog
graviranja u metalnu plou, karakteristina je po svojim barunastim linijama.
Graviranje suhom iglom poznato je jo u XV vijeku.
Kao samostalna tehnika pojavljuje se oko 1480. godine. U poetku je sluila kao poetna faza
u bakrorezu. Umjetnici esto koriste suhu iglu u kombinaciji sa drugim tehnikama, iz razloga
to matrica izraena suhom iglom ne prua mogudnost velikog tiraa.
Iglom se urezuju linije na bakarnoj ploi, ime se dobija plitki reljefni trag. Jaim ili slabijim
pritiskom igle ostvaruje se dublja ili plida linija.
Izraajnost zavisi i od ugla graviranja. S obzirom da se trag brzo zgnjei s ploe je mogude
odtampati desetak grafikih listova. Ova tehnika nalazi svoju primjenu i kao dopuna pri
oblikovanju i korekciji drugim tehnikama duboke tampe.

Kartonska tampa
Kartonska tampa grafika je tehnika visoke tampe koja imitira linorez i drvorez.

Na kartonsku se podlogu lijepe komadi kartona koji de na sebe primiti boju. Otiskuje se
runo.
Olovkom se nacrtaju zamiljeni oblici koji se zatim izrezuju iz kartona i lijepe se na tvrdu
podlogu.
Na vrstu se ploicu, posudu ili paletu istisne boja s neto glicerina, ime se sprjeava
prebrzo
isuivanje.
Boja
se
razvalja
valjkom
i
dalje
nanosi
na
matricu valjkom ili kistom. Papir se stavi na matricu i pritisne rukom ili oblim predmetom.
Gotovi se otisak podigne, a postupak se moe ponavljati mnogo puta, prilikom ega se svaki
put nanosi boja, zavisno od kvaliteta kartona. Na kraju se otisak oznai signaturom, tj.
oznakom ili potpisom, stavlja se znak koji zamjenjuje ili likovno predstavlja ime autora nekog
djela, redni broj otiska, ukupni broj otisaka i godina nastanka.

Monotipija
Monotipija je vrsta grafike tehnike.
Kod monotipije je karakteristino to to se moe napraviti samo jedan otisak (mono=jedan).
Upravo zato mnogi negiraju monotipiju kao grafiku tehniku, jer ne omogudava
umnoavanje, kao jednu od osnova grafike.
Postupak:
nanesemo eljene boje/sliku na npr. ploicu (pozadina moe biti i kartonska, plastina...)
ploicu snano pritisnemo na papir
pomodu drvenog valjka se moe prijedi preko papira ne bi li se prizor bolje oslikao
podignemo papir i rad je gotov

Sitotampa
Sitotampa (serigrafija, svilotisak) spada u direktnu tehniku propusne tampe s mogudnodu
tampe na razliite materijale. Smatra se najstarijom tehnikom tampe.
tampa se ostvaruje na nain da se bojilo strugaem (rakelom) potiskuje kroz tamparsku
formu koja je izraena od svile koja je zategnuta na drveni ili aluminijski okvir . Svila moe
biti razliite gustine, zavisno od materijala na kojem se tampa i od bojila kojim se tampa.
Zavisno od gustine niti svila proputa vie ili manje bojila. Sila pritska strugaa, brzina tampe
te vrsta podloge na kojoj se tampa takoe utiu na debljinu nanosa bojila.
Osim runog naina tampe, postoje i strojevi za sitotampu, kako jednobojni tako i
viebojni, te poluautomatski i automatski. tampa se moe raditi na ravnim oblicima, a zbog
fleksibilnosti tampane forme i na zakrivljenim oblicima, te raznim materijalima, tako da
sitotampa ima iroku primjenu, posebno kod gotovih proizvoda.

U tekstilnoj industriji je praktino nezamjenjiva tehnika tampe na tekstilne predmete, kako


direktno na tekstil tako indirektno na transfer papir s kojega se poslije otisak termo presama
prenosi na tekstil pod uticajem visoke temperature.
Zavisno od vrste materijala na koji se tampa, koriste se bojila pogodna za taj materijal. Tako
postoje bojila za umjetne materijale, metal, staklo, tekstil (tzv. plastisoli i vodena
bojila), gumu, itd.
Za tampu na podloge koje odlikuje svojstvo upijanja boja koriste se jednokomponentna
bojila u koja se dodaje razrjeiva ime se regulie i viskoznost bojila, a za tampane podloge
koje su neupijajude koriste se dvokomponentna bojila sa svojstvom brzog suenja uz
dodatak katalizatora.
Forma za tampu se priprema na nain da se na svilu nanosi fotoosjetljiv sloj emulzije. Nakon
suenja emulzije, fotoosjetljivi sloj se osvjetljava preko matrice na filmu. Ispiranjem sloja
emulzije koji nije osvjetljen stvara se tampana forma na svili (u negativu), kroz koju kasnije
(u procesu tampe) prolazi bojilo. Osvijetljeni dio emulzije ini svilu nepropusnom za bojilo, i
na tom dijelu svile bojilo ne prolazi na predmet koji se tampa. Uz pravilan nain rada forma
za tampu moe biti dugotrajna.

KOMPJUTERSKA GRAFIKA - Kompjuterska umjetnost se pojavila sedamdesetih godina


20. vijeka.
Pojam oznaava sve vrste tonske i likovne umjetnosti, koje se u potpunosti ili djelimino
proizvode pomodu kompjutera.
Pomodu kompjuterske umjetnosti se ponovo uspostavlja ideja o spajanju nauke i umjetnosti,
koja je nastala u renesansi. Meutim, pri tom koncepciji umjetnosti pripada rang
umjetnikog djela zgog mogudnosti reprodukovanja.
Kao nekada video, tako danas mladi umjetnici koriste kompjuter kao umjetniki medijum.

VRSTE SLIKARSTVA
S obzirom na razmjetaj slika moe biti:

SAMOSTALNA
VEZANA ZA ARHITEKTURU
VEZANA ZA PISANI TEKST
VEZANA ZA POSUDU

SLOBODNA SLIKA
TAFELAJNA Kada se slika i izlae sobodno,
Radi se na tafelaju ili stalku.
OLTARSKA Je djelimino slobodna, slika se obino po narudbi, a stoji na oltaru.
a) Diptih ( dva dijela )
b) Triptih ( tri dijela )
c) Poliptih ( vie dijelova )

SLIKA VEZANA ZA ARHITEKTURU


FRESKA ( slika na zidu )
a ) Al fresko ( na mokro )
b) Al seko ( na suvo )
MOZAIK raznobojni komadidi kamena, stakla, zlata koji se utapaju u malter
VITRA raznobojni komadidi stakla koji se uklapaju u olovne okvire
MURAL slika na nekom objektu, obino raena na fasadama

SLIKA VEZANA ZA TEKST


MINIJATURA, slika vezana za pisani tekst. Obino je integrisana u knjige (kodekse) ili svitke
(rotuluse). U funkciji je teksta,ali ima i samostalne likovne kvalitete. Naroito bilo razvijeno
od srednjeg vijeka na ovamo.

INICIJALI, su posebno ukraena poetna slova neke rijei u tekstu. Njihov razvoj pratimo od
srednjeg vijeka kroz itavo kasnije ukraavanje knjinih tekstova.

SLIKA VEZANA ZA POSUDU


Slikarstvo kojem je funkcija da dekorie zadanu formu nekih predmeta, koji su najede sluili
za svakodnevnu upotrebu.
Njegov razvoj moemo da pratimo od vremena neolita, ali je svoju najkvalitetniju
manifestaciju doivio u periodu grke umjetnosti.
U novije vrijeme, razvila se itava grana savremenog dizajna koja se bavi ovom
problematikom, u okviru primijenjene umjetnosti.

SKULPTURA
Skulptura (latinski: sculpare = oblikovati)
Plastika (grki: plassein = oblikovati)
Je svaka trodimenzionalna forma kreirana u cilju umjetnikog izraza.
Vedina skulptura ima isto estetski cilj.
Kada trodimenzionalni objekat ima osim umjetnikog i funkcionalni aspekt, moemo ga
nazvati skulpturom samo ukoliko je umjetniki aspekt predominantan.
Kada su funkcionalni i umjetniki aspekt balansirani, nazivamo ga funkcionalnom
skulpturom.
Skulpturu moemo doivjeti na vie naina: kako vizuelno tako i taktilno (opipom).
Skulptura nastaje oblikovanjem volumena u prostoru, a glavna izraajna sredstva
su masa, ploha, linija, povrina,svjetlo i sjena te boja.
Skulptura sama po sebi moe biti figurativna ili apstraktna.

Skulptura prema stepenu plastinosti


Puna plastika statua (kip) ili slobodno stojeda skulptura, mobil
Arhitektonska plastika npr. karijatide
Reljef visoki, niski i ulegnuti.

Puna plastika (statua) ili slobodnostojea skulptura je tijelo koje slobodno stoji u
prostoru. Trodimenzionalno je pa tako je za puni doivljaj moramo pogledati sa svih strana.

Mobil je pak pokretna puna plastika. Masa mobila je neznatna, a konstruisan je tako da se
pomie i na najmanje strujanje vazduha (poput zvonca kojeg demo objesiti za vrata). Za
razliku od statue koju moramo obilaziti da bismo je sagledali, mobil se sam okrede, te na taj
nain dobivamo pun utisak umjetnikog djela.

Arhitektonska plastika je skulptura u kojoj je jasno izraena funkcionalnost i


povezanost s organizmom graevine
skulpture ili primijenjenog kiparstva.

(npr.

karijatide)

vrsta funkcionalne

Reljef je plastika oblikovana s prednje i bonih strana, dok zadnja strana najede nije
oblikovana, ved zaravnjena.
Visoki (duboki) reljef je reljef kod kojeg se prostor i masa meusbno "ispreplidu", tj. pojedini
dijelovi reljefa su toliko izboeni od okvira reljefa prema nama da prodiru kroz prostor, dok
se on pak zavlai u udubljenja nastala oblikovanjem izboenja. On je slian statui u punoj
plastici, tako da se za pun utisak i njega treba sagledati sa vie strana.
Niski (plitki) reljef je za razliku od visokog ispunjen manjim izboenjima, iako se i tu javlja igra
sa svjetlom i sjenom. Zbog sjena stvorenih razlikama u visini pojedinog dijela reljefa dolazi do
izgleda plastinosti reljefa.
Ulegnuti (ucrtani) reljef nema nikakvih izboina, ved udubljena koja su uklesana u kamenu
plou. Udubljenja su plitka i uska, sve su plohe ravne, a odnos mase i prostora je manje
primjetan nego kod visokog i niskog reljefa. Ulegnuti reljef promatramo samo iz jednog
pravca, za razliku od posmatranja visokog reljefa, a primjer za njega su mnoge nadgrobne
ploe i sarkofazi. Upravo zbog toga ulegnuti reljef se vizuelno pribliava osobinama slike.

SKULPTORALNE TEHNIKE
Pod skulptoralnim tehnikama podrazumijeva se vajarski rad u razliitim materijalima.
Postoji tradicionalni materijali koji se upotrebljavaju od praistorije do danas: kamen, glina,
drvo, metal, a u savremenom dobu koriste se i materijali koji se industrijski proizvode: ica,
ploe, plastine mase, poliuretanske mase, staklo itd.
Rad u pojedinim materijalima je razliit i podrazumijeva drugaiji pristup.
Tvrdoda kamena, oblik, boja i struktura drveta, mekoda gline, topivost i sjaj metala itd.
Umjetnik moe iskoritavati, izraziti, naglasiti, a isto tako moe specifine osobine svakog
materijala i negirati.