ABC EUROPSKE UNIJE, INTEGRACIJSKIH PROCESA I OBRAZOVNE POLITIKE

EU

Bijela knjiga/Zelena knjiga

Bijela knjiga je vrsta dokumenta Europske komisije koji sadri prijedloge buduih
aktivnosti Unije u pojedinim podrujima. Ponekad bijela knjiga slijedi zelenu
knjigu, koju Komisija izdaje kako bi poela savjetovanje o nekom pitanju na
europskoj razini. U kontekstu pribliavanja drava srednje i istone Europe
europskim integracijama Europska komisija je 1995. godine izdala Bijelu knjigu o
pripremi zemalja srednje i istone Europe za ukljuivanje u unutarnje trite
Europske unije kao vodi pridruenim dravama srednje i istone Europe u
procesu usklaivanja zakonodavstva u podruju ureenja unutarnjega trita. Taj
dokument obrauje 22 od ukupno 31 poglavlja propisa sadranih u sklopu pravne
steevine EU-a. Organizatori inicijative mogu biti svi graani EU-a (dravljani
drave lanice) koji imaju dovoljno godina da imaju pravo glasovati na izborima
za Europski parlament (18 godina, osim u Austriji, gdje je minimalna dob za
glasovanje 16 godina). Meutim, najprije moraju osnovati graanski odbor
sastavljen od najmanje sedam graana EU-a koji ive u najmanje sedam razliitih
drava lanica. Graanski odbor odgovoran je za upravljanje cijelim postupkom
Erasmus +
Erasmus+ je program Europske unije koji financira projekte, partnerstva,
dogaaje i mobilnost na podruju obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta.
Program traje od 2014. do 2020. godine, a financira prilike za kooperaciju u svim
tim podrujima meu zemljama lanicama EU, ali i izmeu europskih zemalja i
partnerskim dravama diljem svijeta.
Erasmus je program Europske unije namijenjen poticanju mobilnosti u podruju
visokoga kolstva. Uveden je 1987. godine radi poveanja mobilnosti studenata
unutar tadanje Europske zajednice, poslije i Europskoga gospodarskoga
prostora, a sada je otvoren i dravama kandidatkinjama te dravama Procesa
stabilizacije i pridruivanja. Studentima visokokolskih ustanova, u dravama koje
u programu sudjeluju, Erasmus omoguuje studij u drugoj dravi u trajanju od 3
do 12 mjeseci. Iako sredinji dio ovoga programa zauzima razmjena studenata
meu sveuilitima drava koje u njemu sudjeluju, on takoer potie razmjenu
profesora, transnacionalni razvoj nastavnih programa te paneuropske tematske
mree, kao i ukupni razvitak Europskoga prostora visokog obrazovanja.
Eurobarometar
Eurobarometar je naziv istraivanj koja Europska komisija provodi u dravama
lanicama kako bi pratila javno mnijenje graana EU-a o proirenju, drutvenim
prilikama, zdravstvu, kulturi, zatiti okolia, euru, obrani i drugim temama.
Pojedina istraivanja Eurobarometra provode se i u dravama kandidatkinjama,
pa tako i u Hrvatskoj.
Europska graanska inicijativa

Europska graanska inicijativa milijunu graana EU-a iz najmanje sedam drava

lanica omoguuje da pozovu Europsku komisiju da podnese zakonodavni
prijedlog u podrujima u kojima EU ima zakonodavnu nadlenost. To je pravo
utvreno Ugovorima EU-a.
Graanska inicijativa mora biti poziv Europskoj komisiji da predloi zakonodavni
akt u podrujima u kojima je za to ovlatena, primjerice u podruju okolia,
poljoprivrede, prijevoza ili javnog zdravlja.
Europska komisija
Europska komisija jedna je od temeljnih i ujedno najvea institucija EU-a, koja
predstavlja i titi interese Unije. Komisija je politiki neovisna institucija koja
predstavlja i promie interese EU-a u cjelini. Ona je u mnogim podrujima
pokretaka snaga u institucijskom sustavu EU-a: predlae zakone, politike i
programe djelovanja i odgovorna je za provedbu odluka Europskog parlamenta i
Vijea. Predstavlja Uniju u vanjskim odnosima, osim u podruju vanjske i
sigurnosne politike.
Komisija je politiki odgovorna Parlamentu, koji ima ovlasti razrijeiti Komisiju
donoenjem odluke o rasputanju. Komisija je nazona na svim sjednicama
Parlamenta na kojima mora obrazloiti i opravdati svoje politike. Ona redovito
odgovara na pismena i usmena pitanja koja su postavili zastupnici u Parlamentu.
Europska komisija ima etiri glavne uloge:
1. pripremanje prijedloga zakonodavnih akata Parlamentu i Komisiji;
2. upravljanje politikama i proraunom EU-a i njihovo provoenje;
3. provoenje europskog prava (sa Sudom Europske unije);
4. predstavljanje Unije u svijetu
Europska unija
EU se sastoji od drava lanica 28 zemalja koje pripadaju Uniji i njihovih
dravljana. Jedinstveno obiljeje EU-a jest da su sve te zemlje suverene, neovisne
zemlje koje su dio svoje suverenosti ujedinile da bi stekle mo i prednosti koje
donosi veliina. Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat
procesa suradnje i integracije koji je zapoeo 1951. godine izmeu est drava
(Belgije, Francuske, Njemake, Italije, Luksemburga i Nizozemske).
Europska zajednica
Ime Europska zajednica rabilo se u neslubenome govoru (do pregovora o
Europskoj uniji) za tri zajednice utemeljene ugovorima u Parizu i Rimu. Zapravo bi
ispravno ime za zajednicu koja je obuhvaala Europsku zajednicu za ugljen i elik,
Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju bilo
Europske zajednice. No, u slubenom govoru Europske unije spomenute su se tri
zajednice skraeno nazivale Zajednica. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona
pojam Zajednica je ukinut, ime je prestalo razlikovanje izmeu Europske
zajednice i Europske unije
Europska zaklada za izobrazbu (European Training Foundation)
Europska zaklada za izobrazbu je agencija Europske unije ustrojena u svibnju
1990. godine uredbom Vijea. Glavni je cilj ETF-a pridonijeti razvoju sustava
strukovnoga obrazovanja i izobrazbe u dravama srednje i istone Europe, u
dravama nastalim raspadom Sovjetskoga Saveza, te u sredozemnim
partnerskim zemljama i teritorijima. Sjedite Zaklade je u Torinu. U Republici
Hrvatskoj suradnja s Europskom zakladom za izobrazbu odvija se u sklopu
Hrvatske obrtnike komore i Agencije za strukovno obrazovanje.

Europski kvalifikacijski okvir/Hrvatski kvalifikacijski okvir

EQF je zajedniki europski referentni okvir koji povezuje nacionalne kvalifikacijske
sustave, djeluje kao prevoditeljski alat osigurava lake razumijevanje i 'itanje'
kvalifikacija kroz razliite zemlje i sustave u Europi. On ima dva opa cilja:
promicati mobilnost stanovnika meu zemljama i poticati cjeloivotno uenje.
EQF e povezati razliite nacionalne kvalifikacijske sustave i okvire oko
zajednike europske referencije i njezinih 8 referentnih razina. Razine obuhvaaju
cjelokupan raspon kvalifikacija; od osnovne (razina 1, npr. svjedodbe onima koji
naputaju kolu) do napredne razine (razina 8, npr. doktorat).
Osam referentnih razina opisano je u terminima ishoda (rezultata) uenja.
Hrvatski kvalifikacijski okvir (engl. Croatian Qualifications Framework) instrument
je ureenja sustava kvalifikacija u Republici Hrvatskoj koji osigurava jasnou,
pristupanje stjecanju, pouzdano stjecanje, prohodnost i kvalitetu kvalifikacija kao
i povezivanje razina kvalifikacija u Republici Hrvatskoj s razinama kvalifikacija
Europskoga kvalifikacijskog okvira (EKO) i Kvalifikacijskog okvira Europskoga
prostora visokog obrazovanja (QF-EHEA) te, posredno, s razinama kvalifikacija
kvalifikacijskih okvira u drugim zemljama.
Osnovni su ciljevi HKO-a, izmeu ostalog, osiguravanje uvjeta za kvalitetno
obrazovanje i uenje u skladu s potrebama gospodarskog razvoja, socijalne
ukljuivosti i ravnomjernog razvoja, jaanje konkurentske prednosti hrvatskog
gospodarstva koja se temelji na ljudskim potencijalima, osiguravanje uvjeta za
jednaku dostupnost obrazovanju tijekom cijelog ivota te jednostavnost
prepoznavanja i priznavanja inozemnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj i
hrvatskih kvalifikacija u inozemstvu.
Europski ombudsman

Europski ombudsman istrauje pritube o sluajevima loeg ili neispravnoga

upravljanja (nepravilnosti u postupanju) institucija EU-a. Ombudsman zaprima i
istrauje pritube graana EU-a, rezidenata, poduzea i institucija EU-a.
Ombudsman bira Europski parlament na obnovljivi petogodinji mandat.
Zaprimanjem i istraivanjem pritubi Ombudsman pomae otkriti nepravilnosti u
postupanju europskih institucija i drugih tijela EU-a, drugim rijeima, kada
institucija EU-a propusti uiniti to je trebala uiniti, ili to uini na pogrean nain,
ili uini to se ne smije uiniti. Primjeri nepravilnosti u postupanju jesu:
nepotenost; diskriminacija; zloporaba ovlasti; nedavanje ili odbijanje davanja
informacija; nepotrebno kanjenje; nepravilni postupci. Svaki graanin ili
prebivatelj drave lanice EU-a moe podnijeti pritubu Ombudsmanu, kao i
svaka udruga ili poduzee.

Europski parlament

Europski parlament je predstavniko tijelo 500 milijuna stanovnika Europske

unije. Zastupnici se u Parlamentu od 1979. godine biraju izravnim glasovanjem
na mandat od 5 godina, a broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj dravi lanici
razmjeran je udjelu stanovnika te drave u ukupnom broju stanovnika EU-a.
Parlament ini 766 zastupnika iz svih 28 drava lanica. Slubeno sjedite
Europskog parlamenta je u Strasbourgu (Francuska), iako ta institucija djeluje u
tri grada: Strasbourgu, Bruxellesu i Luxembourgu. Glavna zasjedanja cjelokupnog
Parlamenta, poznata kao plenarne sjednice, odravaju se u Strasbourgu 12
puta godinje.
Europski parlament ima tri glavne uloge: 1. dijeli zakonodavne ovlasti s Vijeem
donosi zakone. injenica da je on neovisno izabrano tijelo pomae jamiti
demokratsku legitimnost europskog prava; 2. demokratski nadzire sve institucije
EU-a, posebno Komisiju. Ima ovlasti odobriti ili odbaciti imenovanje predsjednika
Komisije i povjerenika te pravo izglasati nepovjerenje Komisiji u cjelini; 3. s
Vijeem dijeli ovlasti nad proraunom EU-a i stoga moe utjecati na potronju. Na
kraju postupka donoenja prorauna prihvaa ili odbacuje proraun u konanom
obliku.
Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne faze:
1) priprema za plenarnu sjednicu: time se bave zastupnici u 20
parlamentarnih odbora specijaliziranih za odreeno podruje djelovanja
EU-a. Na primjer, ECON, Odbor za ekonomska i monetarna pitanja, ili INTA,
Odbor za meunarodnu trgovinu. O temama za raspravu raspravlja se i u
politikim klubovima;
2) sama plenarna sjednica: plenarne sjednice na kojima sudjeluju svi
zastupnici obino se odravaju u Strasbourgu (jedan tjedan u mjesecu),
dok se u Bruxellesu ponekad odravaju dodatne sjednice. Na plenarnim
sjednicama Parlament preispituje predloeno zakonodavstvo i glasa o
izmjenama prije donoenja odluke o tekstu u cjelini. Druge teme dnevnog
reda mogu biti komunikacije Vijea ili Komisije te pitanja o tome to se
dogaa u EU-u i svijetu openito.

Europsko vijee

Do stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona (1. prosinca 2009.) Europsko vijee

nije bilo institucija Europske unije ve pojam koji je oznaavao praksu susreta
elnika drava ili vlada drava lanica EU-a tijekom kojih su se odreivali politiki
ciljevi razvoja Unije i njezinih politika. Ugovorom iz Lisabona Europsko vijee
uspostavljeno je kao institucija EU-a, koju uz navedene elnike sainjavaju jo
predsjednik Europskog vijea (kojega bira samo Europsko vijee na mandat od
dvije i pol godine, uz mogunost reizbora) i predsjednik Europske komisije.
elnici na sastancima konsenzusom donose odluke o openitom usmjerenju i
prioritetima Unije te daju nune poticaje za njezin razvoj. Europsko vijee ne
donosi zakone. Na kraju svakog sastanka ono donosi zakljuke koji sadravaju
glavne poruke proizile iz rasprava te prati njihovu provedbu. U zakljucima se
navode glavne teme kojima se Vijee, odnosno sastanci ministara, moraju
pozabaviti. U njima se moe pozvati Europska komisija da pripremi prijedloge o
posebnim izazovima ili prilikama za Uniju.
Eurostat
Eurostat je statistiki ured Europske unije koji prikuplja i obrauje usporedive
statistike informacije iz drava lanica EU-a, koje se upotrebljavaju kao podloga
za pripremu i provedbu zajednikih politika EU-a. U pojedinim kategorijama
prikupljaju se i podaci iz drava kandidatkinja.
Kriteriji iz Kopenhagena
Kriteriji iz Kopenhagena su uvjeti za lanstvo u EU-u. Ti su kriteriji postavljeni na
sastanku Europskoga vijea u Kopenhagenu 1993. godine kako bi se odredili
uvjeti koje drave kandidatkinje moraju ispuniti ele li postii lanstvo u EU-u. To
su redom: (1) politiki stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju,
vladavinu prava, potovanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaanje
politikih ciljeva Unije; (2) gospodarski postojanje djelotvornoga trinoga
gospodarstva te sposobnost trinih imbenika da se nose s trinim pritiscima
unutar EU-a; (3) pravni usvajanje cjelokupne pravne steevine EU-a, to
ukljuuje i sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz lanstva, ukljuujui
provedbu ciljeva politike, ekonomske i monetarne unije.
Lisabonska strategija
Lisabonska strategija oznaka je za skup zajednikih stratekih ciljeva usvojenih
na sastanku Europskoga vijea odranome u oujku 2000. godine u Lisabonu,
prema kojima bi Europska unija do 2010. godine trebala postati najkonkurentnije i
najdinaminije gospodarstvo svijeta temeljeno na znanju, sposobno za odrivi
gospodarski rast, s najveom stopom zaposlenosti i snanom gospodarskom i
socijalnom kohezijom. Lisabonska strategija ujedno je i program aktivnosti koji
povezuje politike inicijative i gospodarske reforme, a godine 2005., nakon
revizije dotadanjih rezultata, pokrenuta je tzv. obnovljena Lisabonska strategija s
posebnim naglaskom na gospodarskome rastu i zapoljavanju. Od godine 2010.
Lisabonsku strategiju nadomjeta nova strategija Europa 2020., iji su ciljevi
oporavak od recesije, rast zaposlenosti, produktivnosti i drutvene kohezije, uz
postizanje visoke kvalitete ivota i ouvanje europskog socijalnog modela.

Prava europskih graana

Sukladno Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, imate pravo:
slobodnog preseljenja i stanovanja unutar EU;
glasovati za kandidate i kandidirati se za Europski parlament i tijekom
lokalnih izbora;
na zatitu koju pruaju diplomatske i konzularne vlasti bilo koje druge
zemlje EU;
podnositi peticije Europskom parlamentu i aliti se europskom pukom
pravobranitelju.
Ova prava odnose se na sve graane EU.
Graani EU imaju i druga prava ukljuujui i:
pravo stupanja u kontakt i dobivanja odgovora od bilo koje EU institucije,
na jednom od slubenih jezika EU;
pravo pristupa dokumentaciji Europskog parlamenta, Europske
komisije i Vijea pod odreenim uvjetima; i
pravo ravnopravnog pristupa Dravnim slubama E
Ugovor takoer zabranjuje diskriminaciju na temelju nacionalnosti
Lisabonskim je ugovorom uveden novi oblik javnog sudjelovanja europskih
graana, Europska graanska incijativa. Ona omoguuje jednom milijunu
dravljana velikog broja drava lanica EU da izravno zatrae od Europske
komisije uvede odgovarajuu zakonodavnu inicijativu u okviru svojih ovlasti.
Schengenski sporazum
Schengenskim je sporazumom, sklopljenim u lipnju 1985. izmeu Belgije,
Francuske, Luksemburga, Njemake i Nizozemske, dogovoreno postupno ukidanje
unutarnjih graninih kontrola izmeu drava potpisnica te uvoenje slobode
kretanja za sve fi zike osobe dravljane drava potpisnica Sporazuma, drava
lanica EU-a ili treih zemalja unutar granica obuhvaenih Sporazumom.
Schengensku konvenciju potpisalo je 1990. godine tih pet drava. Konvencija je
stupila na snagu 1995. godine, a njome se ureuju pitanja i ustanovljavaju
jamstva za slobodu kretanja. Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s
deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvrnom odboru, ine
tzv. schengenski acquis, odnosno dio pravne steevine EU-a jer se bavi jednim
dijelom unutarnjega trita slobodnim kretanjem osoba. Uz iznimku
Ujedinjenoga Kraljevstva i Irske, sve drave lanice EU-a su s vremenom postale
lanicama schengenskoga prostora.

Stupovi EU
Izraz stupovi europske unije koristi se kako bi se to bolje predstavila trojaka
struktura Europske unije koja sainjava tzv. Grki hram.
Prvi je stup nadnacionalni stup i sastoji se od Europske zajednice i Europske
zajednice za atomsku energiju, a odnosi se na carinsku uniju, monetarnu uniju,
jedinstveno trite, zajedniku poljoprivrednu politiku, strukturalnu politiku.
Drugi se stup odnosi na zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku opisanu u V.
dijelu Ugovora o Europskoj uniji.
Trei je stup pravosudna suradnja u pitanjima kaznenog prava opisana u VI. dijelu
Ugovora o Europskoj uniji.
Najvanija razlika meu stupovima odnosi se na metode odluivanja. Za politike
koje se odnose na prvi stup koristi se tzv. nadnacionalna metoda koja umanjuje
utjecaj drava i nacionalnih vlada, a poveava poloaj institucija Europske unije.
Naime, vlade drava lanica mogu sudjelovati samo u obliku i procedurama
odreenima u ugovorima. To znai, npr., da niti jedan akt ne moe u okviru prvog
stupa, donijeti od Vijee Europske unije (institucija koja najvie predstavlja
interese drava lanica), ako zakonodavni postupak nije pokrenula Komisija.
Osnivaki ugovori predviaju da jedino Komisija moe pokrenuti zakonodavni
postupak.
Suradnja u druga dva stupa je meuvladina suradnja, to daje vee ovlasti
odluivanja samim dravama lanicama, tj. ne obvezuje dravu da provede
donesene odluke.
Sud Europske unije

Sud Europske unije (Sud) osigurava tumaenje i primjenu zakonodavstva EU-a na

isti nain u svakoj dravi lanici. Drugim rijeima, da je ono uvijek isto za sve
stranke i u svim okolnostima. U tu svrhu Sud provjerava zakonitost djelovanja
institucija EU-a, osigurava da drave lanice ispunjavaju svoje obveze i tumai
pravo EU-a na zahtjev nacionalnih sudova.
Sud ima ovlasti rjeavati pravne sporove izmeu drava lanica, institucija EU-a,
poduzea i pojedinaca. Kako bi mogao rijeiti tisue predmeta koje zaprima, Sud
je podijeljen u dva glavna tijela: Sud Europske unije, koji rjeava zahtjeve
nacionalnih sudova za prethodnom odlukom, odreene tube za ponitenje i
albe i Opi sud koji donosi odluke o zahtjevima za ponitenje koje podnose
osobe i trgovaka drutva te o nekim tubama koje su pokrenule drave lanice.
Poseban sud, Slubeniki sud, odluuje u sporovima izmeu EU-a i njegovih
dravnih slubenika.
Sud Europske unije sastoji se od 28 sudaca, jednog iz svake drave lanice, da se
osigura zastupljenost svih nacionalnih pravnih sustava EU-a. Sudu pomae osam
neovisnih odvjetnika koji iznose obrazloena miljenja o predmetima predanima
Sudu. Oni to moraju initi javno i nepristrano. Zajedniki ih imenuju vlade drava
lanica. Svaki od njih imenuje se na mandat od est godina. Suci Suda biraju
predsjednika na mandat od tri godine. Sud Europske unije moe zasjedati punom
sastavu, u velikom vijeu od 13 sudaca, ili u vijeu od pet ili tri suca, ovisno o
sloenosti i vanosti predmeta
Ugovor Europske unije (Rimski ugovori, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz
Lisabona, ....)
Europska unija temelji se na vladavini prava. To znai da je svako djelovanje EU-a
utemeljeno na ugovorima koje su u okviru dobrovoljnog demokratskog postupka
odobrile sve drave lanice EU-a. Sve drave lanice EU-a pregovaraju o
ugovorima i za njih daju suglasnost, a nakon toga ih potvruju njihovi parlamenti
ili se o njima glasuje na referendumu. U ugovorima su propisani ciljevi Europske
unije, pravila koja se primjenjuju na institucije EU-a, nain donoenja odluka i
odnos izmeu EU-a i njegovih drava lanica. Izmijenjeni su svaki put kada su se
pridruile nove drave lanice. S vremena na vrijeme mijenjani su radi reforme
institucija Europske unije te kako bi se proirila podruja njezine nadlenosti.
Povijest ugovora EU-a
Kada je Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, 1950. predloio
integraciju industrija ugljena i elika zapadne Europe, njegove su ideje sljedee
godine ugraene u Pariki ugovor i roena je prethodnica EU-a Europska
zajednica za ugljen i elik. EU je od tada redovito aurirao i proirivao ugovore
radi osiguranja uinkovite politike i odluivanja:
Pariki ugovor, kojim je utemeljena Europska zajednica za ugljen i elik,
potpisan je u Parizu 18. travnja 1951., a stupio je na snagu 1952. Njegova
je valjanost istekla 2002.
Rimski ugovori, kojima su osnovane Europska ekonomska zajednica (EEZ) i
Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom), potpisani su u Rimu
25. oujka 1957. i stupili su na snagu 1958. godine.
Jedinstveni europski akt (JEA) potpisan je u veljai 1986. i stupio je na
snagu 1987. Njime je izmijenjen Ugovor o EEZ-u i otvoren put ostvarenju
jedinstvenog trita.
Ugovor o Europskoj uniji Maastrichtski ugovor potpisan je u

Maastrichtu 7. veljae 1992. i stupio je na snagu 1993. godine. Njime je

osnovana Europska unija, Parlament je dobio vee ovlasti u postupku
donoenja odluka i dodana su nova podruja za suradnju.
Amsterdamski je ugovor potpisan 2. listopada 1997. i stupio je na snagu
1999. godine. Njime su izmijenjeni prethodni ugovori.
Ugovor iz Nice potpisan je 26. veljae 2001. i stupio je na snagu 2003.
godine. Njime je reorganiziran institucionalni sustav EU-a da se ouva
uinkovitost nakon novog vala proirenja 2004.
Lisabonski je ugovor potpisan 13. prosinca 2007. i stupio je na snagu 2009.
godine. Njime su pojednostavnjene metode rada i pravila glasanja,
stvorena je institucija predsjednika Europskog vijea i uvedene su nove
strukture kako bi EU postao snaniji imbenik na globalnoj razini.
Vijee Europe
Vijee Europe je meunarodna organizacija koja u dravama lanicama promie
demokraciju, potovanje ljudskih prava i pravnu dravu, a njegovo je sjedite u
Strasbourgu. Obrana i promicanje tih vrijednosti u Vijeu Europe nije tek
unutarnja stvar drava, nego zajednika odgovornost svih drava lanica. Vijee
Europe takoer je aktivno u odravanju i promicanju europskoga kulturnoga
nasljea. Vijee Europe osnovalo je 1949. godine deset europskih zemalja
(Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Norveka, Nizozemska,
Ujedinjeno Kraljevstvo i vedska), a danas ima 47 lanica. Sve lanice Europske
unije lanice su i Vijea Europe.
Vijee Europske unije
Vijee je glavno tijelo za donoenje odluka u EU-u. Ono obavlja svoj posao u
obliku sastanaka Vijea na kojima se sudjeluje po jedan ministar iz nacionalnih
vlada svih drava lanica EU-a. Svrha tih okupljanja jest raspravljanje,
dogovaranje, mijenjanje i, na posljetku, donoenje zakonodavstva, usklaivanje
politike drava lanica i definiranje vanjske politike EU-a. O temi sastanka ovisi
koji e ministri sudjelovati to se naziva sastavom Vijea. Ako, na primjer, Vijee
raspravlja o pitanjima zatite okolia, na sastanku e sudjelovati ministar zatite
okolia iz svake drave lanice EU-a i to se vijee naziva Vijeem za okoli. Za
razliku od Europskog vijea, sve se drave lanice EU-a izmjenjuju u
estomjesenom predsjedavanju Vijeem. Drava koja predsjedava Vijeem
organizira razliite sastanke Vijea i njima predsjedava.
Vijee ima pet temeljnih ovlasti:
1. donoenje europskih zakona. U veini podruja ono donosi zakone
zajedno s Europskim parlamentom;
2. usklaivanje politika drava lanica, na primjer u podruju
gospodarstva;
3. razvijanje zajednike vanjske i sigurnosne politike EU-a na temelju
smjernica koje je odredilo Europsko vijee;
4. sklapanje meunarodnih sporazuma izmeu EU-a i jedne ili vie drava
lanica ili meunarodnih organizacija;
5. donoenje prorauna EU-a zajedno s Europskim parlamentom.
Sve su rasprave Vijea i glasovanje o zakonodavnim aktima javne. Sastanci se
mogu pratiti uivo na internetskim stranicama Vijea. Cjelokupnu dosljednost
rada razliitih sastava Vijea osigurava Vijee za ope poslove, koje nadzire
uinkovito praenje sastanaka Europskog vijea. Njega podupire Odbor stalnih

predstavnika (Coreper)