IVO GOLDSTEIN

IRWSKI
iREDNJI
[JEK

NOVI TD

LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1995.

Knjiga 1

Za izdavače
Slavko Goldstein
Nikša Stančić
Urednik Ivan
Lovrenović
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampuš
Prof. dr. Josip Lučić |
Prof. dr. Tomislav Raukar

Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stančić) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Majci Veri
(19301983)

Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikolić
Izrada karata
Božidar Feldbauer

Lektura i korektura
Blanka Pečnik-Kroflin

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo
Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Božidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.
-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044

Sadržaj

I. Uvod
1.
2.
3.
4.

O počecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazište svakog novog pregnuća ...........................................................
Metodska načela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a što "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokušaj periodizacije...................................................................................

11
12
14
16
18

II. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku
1.
2.
3.

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti .............................
Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -određenje prostora.............................

22
27
29

III. Fizička obilježja prostora
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................
Pejzaž i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................

33
36
37
40
43
47

IV. Panonija i Dalmacija u antici
1.
2.
3.
4.
5.
6.

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................
Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, građanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................

50
51
55
56
60
64

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu
priča o Izlasku
1. 2.

Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..

76
87

VI. 7. i 8. stoljeće - suživljavanje s novom okolinom
2.
3.
4.
5.

1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jačeg državnog ustrojstva...........
Opće prilike i običaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih običaja, svakodnevni život........................................................
7. i 8. stoljeće -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Priča o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim događajima .................................................................................

93
98
104
112
115
123
129
135

VII. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća
1.
2.

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

16.
17.

Počeci "konjunkture" - Hrvatska između Bizanta i Franaka .......................
Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine županije ...........................
Titula i ovlasti župana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franačkom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao središte zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije..................................
Društvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve više jača .................................................
Prvi vrhunac hrvatske države-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanička umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje ...................................................
Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena...........................
Prihvaćanje kršćanskog morala..................................................................
Funkcija, položaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Načela nasljeđivanja...........................................................................................

139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske države ....... 252
1.
2.
3.
4.

8

Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................

253
256
260
269

IX. Tomislavovo doba
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Tomislav između mita i stvarnosti...................................................................
Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeću .....................................................................
O naseljenosti zagrebačkog područja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeću .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoličavanju hrvatskih vladara.......................

274
276
278
281
287
289
291
295
297

X. Hrvatska poslije Tomislava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza................................................... 302
Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeću .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, položaj žene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, položaj djece ..................................... 320
Etnički odnosi.................................................................................................... 327

XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljeća -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Držislav i početak oporavka.............................................................................. 332
Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske države -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj eća - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Počeci snažnijeg mađarskog angažmana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istočnojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Društveni položaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368

XII.Vladavina Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
2.
3.

1. Vjerodostojnost i autentičnost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u društvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9

5.
6.
7.
8.
10.
11.

4. Petar Krešimir IV. - širenje na moru i na kopnu,
Zvonimir i Arpadovići .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prošlosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneževina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kršćansko društvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogućnosti raznolikog stvaralaštva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaćanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaćanje i osjećaj vremena.......................................................................

388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlašće, dolazak nove dinastije
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................
Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovići - "osvajači"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebačke biskupije.....................................
Križari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj državnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovića iz perspektive opće povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................

430
434
437
440
441
446
448

XIV. Zaključak.................................................................................. 455
Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Bilješka o piscu ........................................................................................... 511

10

I.
Uvod
2. O počecima
Rani srednji vijek na čitavom je evropskom prostoru doba "tišine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Današnja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadašnjim se seobama miješaju različiti etnikumi i stvaraju
začeci današnjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktički se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i današnja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grčke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve više proučavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja čitava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem određene interpretacije povijesnih događaja. Međutim, motivi kojima su se rukovodili istraživači prošlosti bili su različiti: politički, kulturo loški ili znanstveni. No, značajna je i intrigantna osobitost istraživanja baš
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historičar "uranja" u proš lost do dna, do samih njezinih početaka. Kako su počeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraživač, pa i njegov čitatelj, može često uživati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih općeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istražuje se i o njoj se na
znanstveni način piše već više od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historičara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uopće.

11

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i
polazište svakog novog pregnuća
Iako je zanimanje za hrvatsku prošlost bilo razvijano još od 15. stoljeća,
stvaranjem humanističkih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na početku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji Šest knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Lučića. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljeća po metodološkom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadašnje evropske historiografije.
U više od tri stoljeća, koliko je proteklo od izlaska Lučićeve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedinač nih rasprava narastao je praktički do neizmjerivog, pa se može reći da
danas više nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnuća. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke čak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Račkog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajedničkim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. One su objavljivane u "Radovima JAZU" između
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po važnosti za daljnji razvoj istraživanja, nimalo
ne zaostaju za već spomenutim djelima 2. Međutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budući da ova knjiga nastoji što cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokušaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I među njima ima značaj nijih i manje značajnih, boljih i lošijih, ali se ponajviše po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju četiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smičiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća Vjekoslava Klaića 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
Šišića5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić6.
Tadija Smičiklas je, pišući prije više od sto godina, baštinio nazore
romantičarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne činjenice koje su u stručnim krugovima danas općepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljeća misaono vrlo
svježa. Stoga ju valja čitati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraživa nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kuntič-Makvlć. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lučić Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Račkom opširno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opširnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Također, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.

12

To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. objavljena je knjiga N. 12 Po smrti Nade Klaić izašla je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb. 9 Zagreb. pa klima i plastika tla". 1990) u kojoj je autorica uglavnom sažela tekst dviju već objavljenih knjiga i pri tome samo radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. Zagreb. Bogatstvo podataka. 1977. Nasuprot tome. 10 Šišlćev mladi suvremenik. Međutim. Pavličevlć. odnosno dvjema knjigama (N. jer bilježaka nema. izd. SHP I. 118-23. No. odnosno "životni elan. ali za detaljnije analize Budakovih stavova više nisam imao vremena. stoljeću.Uvod I Vjekoslav Klaić je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantičarske historiografije: tekst obiluje književnom naracijom. koja shvata sile -smjernice razvoja i zahtijeva plastičko zrenje kolektivnog života u prošlosti". Zagreb 1990. iako se nužno bavila i razjašnjavanjem još dvojbenih tumačenja pojedinih događaja ili sklopova događaja 12. O metodološkim nazorima VjekoslavaKbaića. Iznesene podatke većinom nije moguće provjeriti. O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. u: Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. 1994. Šišić je veći dio knjige posvetio opisivanju. a ima i dosta teza koje su neodržive na današnjem stupnju razvoja historij ske znanosti. u čemu ga je možda spriječila skora smrt . njezina su shvaćanja o metodama istraživanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista. 8 M. dakle. "Zagreb. Klaićeva se Povijest ovdje spominje ponajviše zato što je danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. D. utvrđivanju pojedinačnih činjenica. Ona je i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok razvoja hrvatske historijske misli 8. Šišića. znanstveno i tehnički najdotjeranijim o staroj hrvatskoj državi" (123). 67-76. Ona je ipak otišla korak dalje od Šišića pokušavajući objasniti i neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske. pokušavao je. odgovoriti na pitanje "što se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10. tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruživao. 281-97. nedvojbeno je vrhunac genetičkog pravca u hrvatskoj historiografiji. najpotpunijim. Prva stoljeća Hrvatske. pri čemu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadržaj često dolaze u drugi plan. On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". 1975. Budaka. ČSPII. tragično preminuli M. naznačuje moderne metodske nazore pri eventualnom pisanju sinteze. Šufilav. Šišićeva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. Kada je ova knjiga već bila prelomljena za tisak. HZ 41. 2.za njega povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja". Strecha. Klaić je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno duže razdoblje hrvatske povijesti. najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati. iako njegovo djelo smatra "bez sumnje najboljim. 1927. autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj. Knjiga Nade Klaić zaslužuje pozornost već i po tome što je autorica jedini hrvatski historičar posljednjih desetljeća koji je jednom. Šišića smatra dijelom "stare historijske škole" kojoj suprotstavlja "novu školu. 13 . 1925. 1988. Stoga o toj.

i nisu bitno izmijenjene osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta političke i ekonomske povijesti. M. te mu se postavlja pitanje: može li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili više savjesne rekonstrukcije povijesnih činjenica i pokušaja da se one 13 Usp. 14 Na taj način baštinimo metodološke nazore francuskih analista (vidi. 187 i d.povijesti umjetnosti i knji ževnosti. M. ako u razdoblju od nastanka knjige Nade Klaić. To bi značilo da se pozornost posvećuje i opisivanju svakodnevnog života.III. ' 14 . Gross -A. diskusiju T. temeljene na novim pogledima. Pariš 1974. ponajvećma za politička i ekonomska zbivanja prema povijesti društva koja bi obuhvatila mnoge aspekte društvenog razvoja 13. Histo rijska znanost. 1987. Margetlć. Gross. Zagreb 1992.I. Pri tome se nužno suočava s problemima teorije. Počeci moderne Hrvatske. Jakšić. Upravo stoga što je o hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i što postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige. Pariš 1978). Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?. U povijesnom istraživanju ili. S druge strane. ali donekle i nove metodološko-teoretske domašaje njemačke historijske znanosti. izd. Hrvatski rani srednji vijek 3. Katičić i drugi. 197-225. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige T. ZČ 41. Le Goff. bolje rečeno.od proučavanja pojedinačne činjenice kreće prema razjašnja vanju procesa. Chartier. traženju. Historijska znanost posljednjih desetljeća širi horizonte . I . kao i detaljnije. Gross. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave prouča vanjem "antropološke historije". etnologije.. lingvistike. R. kao posljednje u spomenutom nizu. valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sulć. Raukara. u najmanju ruku. Zagreb 1980. demografije. a i neprilično natjecati se s njim u učenosti i sveobuhvatnosti. Konačno. Traženje novih putova na njemački način. Gross. 2. Goldstein. LaNouvelle histoire. L. i istraživači u tim znanostima i disciplinama uvećali su svoja znanja i. nadasve. Faire de Vhistoire. Rapanić. koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klaić. I. antropologije. bez obzira na vrijednost već napisanih. Prema hrvatskom građanskom društvu. ČSP 3. historičar nastoji proniknuti u zbivanja što dublje i što detaljnije objasniti međusobnu uzročnost često raznorodnih čimbenika. Metodska načela i ciljevi Namjeravajući pisati ovu knjigu. interes da se rezultati njihovih istraživanja uklope u opće tijeko ve povijesnog kretanja. hrvatskoj historijskoj znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza". M. Zagreb 1985. 717-25. N. Revel. sociologije i drugih društvenih i prirodnih znanosti. R. unaprijed sam bio svjestan da bi bilo nemoguće dostizati Šišića. Antički grad. Babič. N. posebice socijalne historije -vidi. Naime. ili s Nadom Klaić u polemičnosti i lucidnosti. predstavlja izazov. arheologije. Szabo. obogaćena novim pogledima. M. J. Smatrao sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike četvrt stoljeća. čini se da se bitno proširilo zanimanje historičara za rad i rezultate stručnjaka srodnih disciplina . Raukara. od interesa isključivo ili. Zagreb 1992. mentaliteta i drugih vidova čovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14. kao i filozofije povijesti. M.. Bertoše. sous la directlon de J. a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige koje su u posljednjih petnaestak godina objavili Ž. Stančića.

15 . jer iza njegovih tvrdnji već stoje mnoga akumulirana znanja. ili neka druga. za povijest umjetnosti. već da se pri tome često potpuno bes potrebno troši energija. suočio sam se s neospornom činjenicom da su još i danas mnoge pojedinačne činjenice i vojno-politička zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora. Zato se mora težiti tome da misli budu izrečene s dozom rezerve. Historijska znanost Zagreb 1980. Kao privrženik suvremenih metodoloških nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. a ne. ma kako originalan odgovor na ova. još važnije da ih integrira u šire spoznaje. primjerice. pa tako i historiji. odnosno mišljenja. odabire istraživačka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene odgovore. iz bogate društvene zbilje prošlih vremena. ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako jest u tome da. Tada im je teže prigovoriti na netočnosti. pa da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraživanja bude bitno siromašnija. a još manje na neistinitosti. bez obzira kako ga razriješili. 232 i d. Znanosti općenito. Ne radi se. primjerice. Treba uvijek kombinirati i održavati ravnotežu između po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnošću.wie ist es eigentlich geivesen). sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena i prostora. neponovljivih činjenica. cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prošlih zbivanja negoli tradicionalna historičarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrđivanju pojedinačnih. već davno postavljena pitanja i ne mora nužno biti i bitno nov doprinos hrvatskoj medievistici. piše netko tko se specijali zirao za povijest u užem smislu.o tome je li Tomislav bio okrunjen ili nije. ali uvijek ostajući unutar okvira koje je nametnula željezna logika historiografske metode? Uistinu je mogućnost spoznavanja povije sne zbilje jedan od važnih problema historičarske struke 15. s druge strane. Dok je tradicionalna historiografija smatrala da je najvažnije ustanoviti "što se zapravo dogodilo" (po Rankeu . moj historičarski credo. ipak se iz načina na koji tumačim pojedina zbi vanja često nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje. u suvremenoj je historijskoj znanosti općeprihvaćeno mišljenje da historičar sam. je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smrću. Gross. isključivo o rušenju. Dakle. uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode uže struke bitno utječu na rad i konačan tekst.Uvod sintetiziraju. svaka generacija piše povijest iznova. prije u obliku pitanja negoli konačnog odgovora. drugim riječima "totalnu povijest" ili povijest društva. nije isključivi cilj da obara postojeća znanja. vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam. već je. ali je. Iako sam uvjeren da svaki novi. stoga nisam to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. Međutim. općenito govoreći. Međutim. 15 M. Radi se. o diskusijama koje traju više od sto godina . dakle. od nosno. neprijeporno jest da neki suvremeni meto dološki obrasci omogućuju mnogo dublje. Pri tome ne mora suvremeni historičar prikupiti veću količinu novih znanja od historičara prošlih generacija. kada povijest različitih područja društvenog života. nego o nadopuni. povijest književnosti ili srodne znanosti i discipline. čini mi se.

diskutira se već pola tisućljeća. O datumu kojim srednji vijek počinje. dapače bitno. nova pitanja. pa onda i ne traže. Tradicionalna se periodizacija dvoumi između mnogih datuma . izgrađivanjem stručnjaka. godine? Ili čak prekid pomorskih veza 16 Na ovakav je način razmišljao i predlagao nova rješenja i T. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatski rani srednji vijek nužno je promatrati cjelovito. Stoga se u ovim analizama neću libiti iznošenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbačene. Svjestan sam tih opasnosti. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi istraživači pokušaju na njih odgovoriti. HZ 40. novi i pravi odgovori. Mnogo je važnije. ako treba i krivudajući. zanimaju tražimo odgovore koji će nas privremeno zadovoljiti. Potrebe za sintetičkim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su nužnije nego ikad (iako je očigledno da nedostaju i mnoge rasprave o pojedinačnim problemima). polazeći od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti. jednim će dijelom moj zadatak biti ispunjen. Goldstein. akumulira se mnogo podataka. jer se tako već isuviše često beskorisno trošila sva erudicija i polemički naboj hrvatske historiografije 16. a praktički postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrađuje i shvaća cjelovito. držim da je bitno početi od konkretnih problema: ponajprije. bez obzira na to koliko to bilo teško. posebno 316 i d. kao historičare i intelektualce s hrvatskih prostora.. ali nikako neće predstavljati "trajne" istine koje bi morale važiti i za historičare budućih generacija. ali profesional nom inercijom većine istraživača njihov se posao završava na razini opisi vanja. želim se kloniti pokušaja da se na stara pitanja odgovara na stari način. J. odnosno određenim prošlim pojava ma. Na pitanja koja nas. a što "hrvatski rani srednji vijek"? Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15. postaviti prošlosti. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva. Rapanić u svojoj knjizi Predromaničko doba u Dalmaciji. Raukar. počev od 375. napretkom historiji srodnih znanosti. Beloševića.Konstantinovo preobraćanje na kršćanstvo 313. godine? Konačni nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. ali svjestan i nečeg drugog: ako se prošlosti ne postavljaju nova pitanja. neće biti pravog napretka. Stoje "rani srednji vijek!'. Naime. stoljeću kod talijanskih huma nista koji su njime željeli označiti prijelazno razdoblje između antike i novih vremena renesanse. 16 . kao što su primjerice Starohrvatske nekropole D. u zamršenom spletu tadašnjih zbivanja. smatrajući to doba vremenom barbarskog nazadovanja. Međutim. 4. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata. 1987. kao što to čini Ž.. 309-37. Hrvatsko srednjovjekovlje između tradicionalne i društvene povijesti. pa to valja smatrati samo idealom kojem se teži.I. Pojam totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran. Rijetke su u tome iznimke.

sous la direction de G. Brandt. 130 i d. Pariš 1970. Duby. Udaljcova. u oslobođenje Svetog groba u Jeruzalemu i početak prvog križarskog rata sljedeće godine. 17 . dočim u francuskom i talijanskom ona glasi haut. Mogu se navesti i druga važna zbivanja: normansko osvajanje Engleske 1066.. odnosno alto . a feudalni se sustav ubrzano razvijao 21 . Vajnštajna. Mandič. u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve neposrednije podvlašćivala i udaljene dijelove monarhije. 18 Istorija srednjega veka I. Mahomet et Charle- magne. Koliko god ova tematika bila komplicirana. HZ 29-30. Pariš 1980. 2.. Beograd 1950. ili kada se oko 1000. Pirenne 17 . dirige par Jacques Le Goff... Svi ovi događaji. 22 Usp. na valu povećanja trgovine počeli su se organizirati sajmovi. ed. šume su se sve više krčile i privodile obrađivanju. a u nekim se sredinama.. u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17 H.Uvod između Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa . 21-35. godine da Evropa krene u križarski rat. Srednjovjekovno doba.. 20 Ista se riječ upotrebljava u engleskom i njemačkom . koliko su god za neke evropske zemlje ili za čitavu Evropu bili od presudnog značenja. u redakciji A.. 2. sigurno je da se srednji vijek ni na koji način ne može poistovjetiti s feudalizmom19. 19 Vidi. primjerice. stoljeća. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s pojmom feudalizma. u skladu sa tim marksističko-lenjinistička periodizacija uzima za granicu između Srednjega veka i Novoga veka događaje koji obeležavaju obaranje feudalizma. jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo kasno.eariy ifruh. slično tako i O. a u prenesenom značenju "koji je udaljen u vremenu". godine i početak vladavine Vilima Osvajača. J..što bi doslovno značilo "visoki"." 18. nije nikada ni razvio. Kosmlnskog i O. Pariš 1970. 21 Vidi. Bruxelles 1937.. kao što je to tvrdio H. 11-3.. 31 i d. Tako se može općenito kraj ranoga srednjeg vijeka stavljati nakon godine 1000.. kada se u cijeloj Evropi pokrenuo intenzivniji društveni i gospodarski razvoj. počeo stvarati grad kao središte gospodarskog života 22. Histoire de laFrance. Les villes du Moyen Age. poziv pape Urbana II. stoljeća. 1976-7. Bruxelles 1927. t. intenzifikacija rekonkviste u Španjolskoj krajem 11. stoljeća i. kada prestaje rani i počinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo točno odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka. Histoire de la France urbaine. 1095. dakle "ranoga srednjeg vijeka". a to je već drugi problem). Šidakov zbornik. Uz problem robovla sničke društveno-ekonomske formacije. revolucija robova likvidirala je vlasnike robova .. Međutim. Pirenne. taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajućim povijestima ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20. napokon. i na njihovo mesto postavila feudalni oblik eksploatacije . Marksistički historičari smatraju da "u osnovi marksističko-lenjinističke periodizacije istorije leži pretstava o progresivnom smenjivanju društveno-ekonomskih formacija . La ville medievale. kao što su dalma tinske komune. Pirenne. H. Što se tiče užeg razdoblja kojim se bavim. 3. tek od 11-12.

1983. Naime. 25 Vidi. H istorijska znanost.. i čini se da je Tadija Smičiklas jedini raspravljao o periodizaciji u uvodu Poviesti hrvatske 23. 239-53.po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih događaja po nekim shematičnim jedinstvima koja his toričar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog viđenja" 25. stoljeća. kultura. ali. Iako je. odnosno "kronološko-predmetna konstrukcija složenih povijesnih procesa. 5. njihovo raspoređivanje u pregledna vremenska razdoblja". Iako se Smičiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija. Pokušaj periodizacije Hrvatska je medievistika praktički jednoglasna u stavu da su hrvatsko ranosrednjovjekovlje omeđila dva događaja. Hrvatski rani srednji vijek ročno imali utjecaja. rani srednji vijek bi bilo doba Franačke i Bizanta 24. 213 i d. naslovivši ga O razdiobi poviesti hrvatske. O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va. u najši rem smislu. HZ 36. na početku -doseoba Slavena i potom Hrvata u bivše rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. u tom slučaju valja postaviti određene kriterije periodizacije. on karak teristike svakog razdoblja određuje po drugačijem kriteriju od tradicional nog . Prema tome. Zagreb 1980. uz nužnu potrebu da se takva objašnjenja prilagode događajima i procesima na evropskom prostoru. XXIII-XXXII.. 2. izd. takva kakva jest. Gr oss. periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih historičara i čitatelja nesporna činjenica. onda i ovo omeđivanje ranoga srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje.. Konkretno. objašnjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. i početkom 7. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre đivati periodizaciju po nekim specifičnim domaćim događajima i procesi ma. i drugi vidovi ljudske djelatnosti. u slučaju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti) mora se voditi računa i o različitim dugotrajnim društvenim procesima 23 Zagreb 1882. Problem periodizacije hrvatske povijesti. pa iznimku čini (ponajprije za povijest književnosti) J. ako se pokušaju obuhvatiti gospodarstvo. Jurčević. pa se o političkim događajima prosuđuje zajedno s drugima. godine. Značajnijih diskusija o tome nije bilo. valja je dovesti u pitanje: jesu li ti događaji ili procesi uistinu od tako presudne važnosti da mogu označa vati početak i kraj čitavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno različita obilježja povijesnog razvoja od onog što se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor može biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politički događaji. 24 18 . i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. Goldstein..I. dakle.

Prvih dvjesta godina po doseobi bilo je doba mrtvila. i početkom 12.hrvatskim doseljavanjem početkom 7. stoga. 7-29. Zagreb 1992. Po svojoj važnosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za važnošću očigledno prevratnih događaja oko 1100. 26 U nekim aspektima sličan problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti. bolje rečeno izni mno značajnim događajima i procesima od vladavine Petra Krešimira IV. stoljeća. situacija koja je stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore određena je s dva bitna čimbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadašnje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa činjenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli sa sobom određenu kulturu.: G. ne počinje ni slavensko. njega. ili 4. počinje i hrvatski rani srednji vijek. s druge strane. neobjavljeno. Vladavine te dvojice istaknutih hrvatskih vladara na mnoge su načine odredile zbivanja za dugo vremena. 19 . Historische Zeitschrift 163. odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u današnju Hrvatsku. Što se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tiče. Ostrogorski. Beograd 1969. Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja uklopiti i opis društvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji. on. njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekadaš njeg Rimskog Carstva. čini se. jasno uočavaju promjene. Referat na simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". Periodizacija. 229-54. stoljeća. uključujući tu i bitku na Gvozdu 1097. ali i u Panoniji. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da tim događajima (ili procesima). društvenu organizaciju. kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog društva ponajprije u Dalmaciji. Die Perioden der byzantinischen Ceschichte. povijesne znanosti posljednjih desetljeća sve više uočavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije došlo ni do kakvog radikalnog prekida. Dela 3. Taj se trenutak može nedvojbeno označiti kao puni početak hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka. valja datirati drugom polovinom 11.. stoljeća u Hrvatskoj umnogome je bilo određeno događajima što su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. jer se radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence". Naime. zapravo. te u prijevodu: Periodizacija vizantijske istorije.Uvod kojima je teško uočiti početak i nazrijeti kraj. Sve ono što se zbivalo krajem 11. i na samom početku 12. a koje će umnogome određivati njihov život u prvim stoljećima po doseobi. godine i dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. godine 28. Goldstein. rasna obilježja i da je. Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. usp. 253. 28 Goldstein. ništa se bitno nije događalo i tek se od početka 9. stoljeća. koji se odvijaju od 3. stoljeća. 27 I. godinom. kao i sve ono što se o Hrvatima i Slavenima zna za njihova boravka u Zakarpaću. stoljeća. odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27. S druge strane. a valjalo bi im odrediti rezultate i domašaje 26. i Dimitrija Zvonimira do kraja stoljeća. Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna povijest ne bi nužno trebala počinjati 600. 1941.

Goldstein. hrvatski prostor i hrvatsko druš tvo prolazili su. jer je takvih seoba bilo od 4. čini se. istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja. oni su se na ovim prostorima i trajno zadržali. Međutim. i početkom 7. čini se važnim. čak i krize. dapače nužnim. U isto doba. i ne manje važno. skloni prihvaćati starija mišljenja i nepovjerljivi su prema novostima. sve češće i neposrednije izlaze na Jadran i sudjeluju u zbivanjima na njemu. pa potom Hrvata krajem 6. Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. Hrvatski rani srednji vijek Možda će poneki čitatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema još dovoljno čvrstih argumenata. uostalom. 2. Naposljetku. koja se smatraju ranosrednjovjekovnim. Mnogi su. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) miješali.I. a Hrvati. te naposljetku općoj krizi od polovine 6. da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. s kojima kasnije zajedno kreće u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. U tome je svakako najvažnije pokrštavanje koje se odvija tijekom čitavog 9. stoljeća priličan broj. stvaranju pretežno kolonatskih odnosa u poljoprivredi i pokrštavanju. stolje ćem nije započela s dolaskom Slavena. potom in tenzivnoj građevinskoj djelatnosti. krajem 3. Svjestan sam da za neke od ovdje izloženih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajuća objašnjenja. tako da se "pasivni kontinuitet antike" produžava sve do početka 9. Napokon. stoljeća. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi barbari koji su došli i prošli budućim hrvatskim prostorom. stvorili nikakve nove kvalitete. području Slavena. Za razliku od drugih. stoljeća. ipak je njihov dolazak bio od presudne važnosti. ni Slaveni ni Hrvati nisu. Sve je to bilo praćeno ujedinjavanjem raštrkanih slavenskih. i početkom 4. stoljeća. Razdoblje u kojem počinju procesi važni za rani srednji vijek zapravo je kasnoantičke Radi se o sveobuhvatnim reformama još za vladavine Dioklecijana i Konstantina. pleme Hrvata seli iz kavkaskih područja prema Zakarpaću. godine. već barem pedesetak godina prije. Bila je to opća kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila čitavo Carstvo. ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraživač. hrvatsko društvo doživljava bitne promjene. hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet 20 . u prvih dvjesta godina boravka na ovom prostoru. stoljeća i koje određuje dužinu ovoga prvog "vremena događanja" u hrvatskoj povijesti. potom se stvara jača državna organizacija. Drugo razdoblje počinje nakon 800. kroz razdoblja izrazitijeg napretka. Ta bi razdoblja valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog društva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedeći način (a tome sam i prilagodio podjelu po poglavljima): 1. Tijekom više stoljeća. stoljeća. Teška društvena kriza koja se obično datira 7. pa zatim kroz razdoblja stagnacije. do kojih bi se moglo stići tek u nekim budućim istraživanji ma. Poslije intenzivnog i raznolikog angažmana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros toru. do tada pretežno orijentirani na život u zaleđu. i 8.

nastojati obrazložiti na stranicama što slijede.papi i Mađarima . stoljeća. otprilike do 1060. U odnosu na prethodno razdoblje. Ove ću teze. dolazak ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. još manje detaljno eksplicirane.Uvod pod specifičnim imenom Hrvati. sudeći barem po prilično lako ostvarenim prodorima Mlečana i Samuilove vojske. stoje predstavljalo najviši domet tadašnje hrvat ske politike. Potom je došlo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova Hrvatske s panonskima. Napokon. a sve to konačno rezul tira integracijom sjevernijih dijelova bivše bizantske teme Dalmacije u hrvatsku državu. a i vojna snaga Hrvatske se smanjila. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) leže u sljede ćem: čini se da hrvatsko društvo nije moglo duže vrijeme izdržati tako velike izdatke za povećanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi ranje države koja se tek počela čvršće organizirati. 3. što znači i novo snaženje Hrvatske. i zemlja je dragocjena). u ovom je nastalo vrlo malo natpisa u kamenu. A i postupna feudalizacija još je više pridonijela usklađivanju sa situacijom u Evropi. Treće se razdoblje proteže od vremena Tomislavovih nasljednika pa do vladavine Petra Krešimira IV. a ne neki katastrofični prijelaz iz hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek. 21 . koja je u suvremenoj Evropi bila uobičajena. rijetki su zapisi u kronikama. a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute. 4. vjerojatno djelomično i pod utjecajem općeevropskog napretka koji je uslijedio nakon godine 1000. Oporavak je započeo otprilike sredinom 11. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja Tomislavove vladavine. Započinje novi krug gospodarske konjunkture.samo je potvrda mogućnosti hrvatskog društva da se prilagođava novim uvjetima i da se razvija u ritmu općeevropskih tijekova.. godine predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju. godine. Zahvaljujući tome intenzivira se trgovina kojom se bogate određeni slojevi stanovništva. Jedan od primjera takvih poboljšanja jest i sve veća važnost zemlje i njezino in tenzivno kupovanje i darivanje (više se proizvodi. To je razdoblje stagnacije. Okretanje novim snagama .

Beli Hrvati.II. ništa se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. primjerice. pak. Tek je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju nastalo i odonda se sačuvalo nešto više pisanih izvora i arheoloških nalaza. 88-118. Churvatu spada grupi etnikona čije se onomasiologije osnivaju na boji kose ili kože. te je i u posljednjih nekoli ko desetljeća objavljen velik broj historiografskih pokušaja kojima se nastoji odgovoriti na to pitanje. Povijest. kao M. Da bismo se približili odgovoru. tako se na temelju spomenutog natpisa na pločama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znači "Sunčev put". Međutim. stoljeća. Ono navodno označuje čovjeka "koji ima svojih privrženih prijatelja". 236 i d. L'origine et le nom. ako čak i jest. ali uglavnom i ništa više od toga -Šišić smatra da treba "pustiti na stranu etimološke igrarije" 1. uostalom. onda to nije vodilo i nekim pouzdano ustanovljenim istinama. iz toga je razdoblja vrlo malo sačuvanih podataka. i inozemni i domaći autori. Odgovori su vrlo različiti. des Croates et des Serbes. Byzantion 17. s ocjenom obilne literature. Odnosno. Budimir. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku J. može se tumačiti na različite načine. gotovo toliko brojni i različiti koliko ima tekstova na tu temu. I to stoje poznato. odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na čije su se područje doselili.. i početkom 20. prilazeći problemu na različite načine. Sve su te teorije plod rezultat napora da se nekoliko podataka spretno poreda. i za knjigu ovog naslova. O tom pitanju iznimno se mnogo pisalo. Takva su imena npr. Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. svakako bi najvažnije bilo objasniti što znači i kako je nastalo ime "Hrvat". a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj znanosti važan je. 1944/5. No. Iako su o tome pisali mnogi. Drugi su. 1 Šišić. od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje društva tih prvih Hrvata. 22 . ponajviše u 19. H. Kad bi uopće postojala mogućnost da se nešto više sazna o tim tamnim vremenima. mnogi su zanemarili autoritativan Šišićev sud. Gregoire. a još će mnogo više toga vjerojatno ostati vječna nepoznanica. Crvena Hrvatska. tvrdili da "ime Hrvat obeležava ono pleme slovenskoga naroda koje se naročito isticalo svetlim pigmen tom.

izv. Vidi i Šišić. Kronika. ali su se opet u dužem razdoblju te razlike potpuno izgubile. moguće je navesti samo manji dio radova 4. Koje su to razlike bile. poljski je sociolog H. Kunstmann. danas ipak prevladava mišljenje da ono potječe iz iranskokavkaskog kulturnog kruga. 2-6.to se više ne može saznati. S druge strane. 369-84. Gumplovvicz. 7 H. od oblika 'Huri' nastao je u Mezopotamiji najstariji poznati oblik današnjeg hrvatskog imena 'Huravat'. Anhang: Die Staatengnindungen der Serben und Kroaten. Gluhak. Neki su istraživači na temelju tog razlikovanja. Car Konstantin ih nikada ne poistovjećuje. godine povukli u današnju Galiciju.es Staatsrecht. Iako je čitav niz istraživača tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše iz De administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta). 1982. ali i ne ukazuje na razlike između njih 5. Zagreb 1990. Čini se daje svim autorima zajedničko jedno -bez obzira na to koliko su željeli biti originalni u iznošenju teorija. ali se ne može ustanoviti njezino značenje: izvorno je mogla označavati osobno ime. a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u značenju: Vodoplodan'. izd. 'bogat vodama. Zagreb 1930. stvorili tzv. kao i prije nekoliko desetljeća. Naime.. ali s vrlo malo pravih dokaza. Welt der Slawen 27. kao i iscrpan pregled. sve se obavezno svodi na nekoliko općih konstatacija. I. Povijest. Izvori. moguće je da su se Hrvati razlikovali od Slavena po jeziku i drugim običajima. A. pošto je glavnina Vizigota i Ostrogota prešla Dunav ili odmakla dalje na zapad. na raznim mj. gdje je boravila jezgra slavenskih plemena. osim V. 131-6. 257. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. 616-7.. Viz. Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda). 6 Mošin." Budući daje bibliografija o ovom historiografskom problemu narasla do nepreglednosti." 2 U najnovijem radu o toj temi M. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad 2 M.. Allgemein. On je na osnovi izvještaja Tome Arhiđakona i Popa Dukljanina neosnovano zaključio da su Hrvati slavizirani Goti. Čini se da riječ "Hrvat" potječe s područja istočno od Zakarpaća. Šišićev zbornik. M. izd. Innsbruck 1907. Marčinko. Hrvate valja u najranijem razdoblju (barem do 7. Marčinko 3. Zagreb 1929. samo najnovije priloge: H. Podrijetlo imena Hrvat. Split 1993. 3 23 . neki toponim ili neku imenicu.. 1-60. Budimir. do bitno novih saznanja nitko od njih nije došao. Klaić. Klaić. I danas. odnosno jesu li se Hrvati od Slavena razlikovali samo po imenu . ako ne do 9. Hrvat. 60. i to potomci onih Gota koji su se nakon 375. Povijest. Kačić 25.. "gotsku" teoriju 6. LJPD.I Počeci hrvatske povijesti Bjelaja Rus. uz citiranje opsežne bibliografije. 799. Ober den Namen der Kroaten. Split 1991. kao i činjenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici splitskog arhiđakona Tome Hrvati nazivaju Gotima. tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od kojega je načinjena riječ 'Arijac' . II. 5 DA/29-31. Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje država u Hrvata i Srba tumačio osvajanjem njihovih ratničkih družina 7. Toma. II. rijekama'. Klaić. stoljeća) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na teritorij današnje Hrvatske. 4 Vidi. Očigledno su Slaveni po doseobi u buduće hrvatske krajeve u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime.

mnogo prozaičnija razloga: prvi. stoljeća taje teorija bila osobito privlačna za neke historiografske krugove kojima su sitni politički probici bili važniji od znanstvenih obzira . pr.Normani ili Varjazi. Vasmera. pa je sebi podvrglo neki dio puka. Domišljanje prošlosti. 10 O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I. ali iscrpno piše o iranskoj Hrvatskoj 2000-653. stoljeća. stoljeća. sv. što ih je formulirao još J.. G.. 84 i d. a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. Toma Arhiđakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva. pa se morao domišljati. gaji iznimnu nesnošljivost prema žiteljima u zaleđu svoga grada. Stoga je do ovakve zamjene i moglo doći. Na razini puke simbolike. Goldstein. Prethodno saopštenje. Ivan Mužić o podrijetlu Hrvata. ha genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques. a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. Kr. 11 N. o konstruktivnosti Slavena«.navodno su osnovali Skandinavci . ona je na još jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "državotvoran" element: "Protobugari" su zapravo bili Tatari. N. Zagreb 1989. a taj se počeo nazivati Hrvatima" 11.681. Prvobitni Hrvati. 170 i d. a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije nije ostalo zapisano gotovo ništa. Ivlć. koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu. Hrvatski rani srednji vijek Slavenima. Imena "Horoathos" i "Horovathos". Podrijetlo Hrvata. Županić ovako sažima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni. 2. ZKT. 29-34. Mužić. Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "državotvor nosti" i "nedržavotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10. IT . Gotska je teorija bila grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjetskom ratu. otisak NSD. što o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka Toma. suvremenici su zabilježili da su osvajali neka mjesta. neutemeljeno. No. nije mogao posjedovati rele vantne dokumente. i 3. kao Splićanin. Zagreb 1925. Hrvatima ili Gotima 8. 9 24 . čini se. koji živi u prvoj polovini 13. odnosno. Warszawa 1955. H.Sarmata. 291. pregled. stoljeća koje su pronađene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov). Pop Dukljanin je vjerojatno zbog sličnih razloga došao do istih spoznaja. Županić je oslonac svojim tezama nalazio u filološkim istraživanjima M. Krajem 19. 14 i d. U njima se na osnovi posuđenih riječi i imena mjesta nastoji dokazati da su 8 N. Pariš 1962. Teza istovjetnosti Harvata . SHP 19/1989. Drugi razlog poistovjećivanja Hrvata š Gotima jest da Toma. To bi ukazivalo na činjenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila donekle i prihvaćena u krugu pismenih ljudi . "Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantičarske nazore o »pitomosti slavenske duše. bilo je svejedno hoće li mrske susjede nazvati Slavenima. potakla su istraživače da podrijetlo Hrvata potraže na Kavkazu i u Iranu. a "Srbi" ili "servi" su već po svojem imenu bili "robovi" 9. pos. Zagreb 1992.naime. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome. Herder (1744-1803). ispisana na dvjema nadgrobnim pločama iz 2. M.svećenika u istočnojadranskim gradovima 12-14. već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije. a potom takve teze razložno analizira R. prvu rusku državu -Kijevsku Rusiju . Dabo Peranić. Lovvmianski. i početkom 20. Vidi.I. Znao je da su Goti boravili u ovim krajevima. Županić. Goti su uništili Salonu. 243-70. Katičić.

o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 . 1937. kasezi ili kosezi. "i ovdje i ondje vidimo odjednom na okupu Ante. Povijest. kao drugi. Brno 1935. izv. 3. 35-6. Pariš 1970. 20 Katičić. 59-61. Klaić. Kasege i Srbe". jer je očigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji. etnografska obilježja koja su u četiri slučaja i u Kavkaziji i u Zakarpaću vrlo slična -naime. postoji određen sloj koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom. les Slaves. 1. M. To su.Počeci hrvatske povijesti svi poznati povijesni narodi na području južne Rusije od Kimerijaca. Hauptmann. 61. P. onako kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten. 1937. Tuga i Buga. 19 DAI 30/63-7. kao treći argument. koji navodno nose ime "jednog od bjelohrvatskih plemena". 59-82. te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: čerkeške narod ne pjesme (zabilježene u 19. Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2. 16 F. Hrvate. a po njemu su identični današnjim Čerkezima (kosezi = kasazi = Čerkez) i. zato što na Donu (Tanaisu) u vrijeme nastanka već spomenutih ploča obitavaju Sarmati. Goten und Sarmaten. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven. Također. dakle. može govoriti. i početkom 7. jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znači prijatelj12. 18 M. Iranische Herkunjt des Kroatischen Volksnamens. Skita. 56. Die Iranier in Sudrussland. Muhlo. 15. a F. Kosenic. 14 Lj. 30.Klukas. Hauptmann koji je stvorio vrlo detaljnu i prilično zaokruženu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze13. Die Iranier in Sudrussland. 40 i d. stoljeća Jordanesa. JIČ 3. gotsko-nordijskom. 1952. Isti. 89. Stoga je Hauptmann naposljetku zaključio da su Hrvati. Dvornik smatra da se. Dvornik. ako ništa drugo. naravno. 1. iransko-arijskom. Srbi i Kasezi alanskog. Izvori. S. Seoba Hrvata i Srba. II. T. 1949. Histoire et civilisation. ali je očigledno i to da već u vrijeme seobe. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. Barada je pokušao nadograditi Hauptmannove teze dokazujući antsko podrijetlo Hrvata 15 . očigledno nisu slavenskog podrijetla 20. poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom. Viz. kavkaskog roda 14. odnosno. Seoba Hrvata i Srba. Barada. 7-77. čini se da se nijedna ne može smatrati čak ni vjerojatnom. Orientalia Christiana Periodica. JIČ 3. Možda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje nevjerojatna" 17. Germanoslavica III. 13 Lj. nego o području Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u užem smislu ima prilično mnogo etničkih i civilizacijskih sličnosti 18 . kavkaskom. Hrvat. i Hrvati. Filološka razmatranja. stoljeću) o antskom junaku Baksanu koji bi odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. Vasmer. 25 . Sakač. Vjerojatno se ne radi o prostoru današnjeg Irana. Sarmata i Alana do današnjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci. zatim. 89. Filološka razmatranja. Kroaten. autohtono-balkanskom. stoljeća. No. Lobel. Vasmer. Hauptmann. Leipzig 1923. 17 Katičić. Leipzig 1923. Vidi i Klale. T. Imena petero braće i dviju sestara . 313-40. hrvatska rodovska organizacija govori 12 M. 15 M. krajem 6. koji su po jednoj verziji predaje bili vođe pri seobi na jug 19.

st. jer bi to pretpostavljalo i veći broj ljudi. ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi interes za iransku teoriju. pokrštenje) napisao je S. 21 Lj. čini se izvjesnim da su u prvim stoljećima naše ere Hrvati bili relativno mala skupina nomada ili polunomada. odnosno na šire područje koje su nastanjivali Slaveni. Marčinko. 132-43. pokazuje neodrživost takvih teza. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim temama. Bili su dio slavenskog svijeta. Filološka razmatranja. Ćurić. njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpaće. Gab se unter de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? . 148-54. Vjerojatno je tada počelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih provincija Dalmacije i Panonije i. 26 . st. 81-91. ili su preci Hrvata već u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime. 369-84. od Kavkaza prema Karpatima. Hauptmann. 16. bez uvjer ljivosti traži "prvu poznatu prahrvatsku državu u Mezopotamiji oko pol. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih. ZKT. ali su oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katičić.I. odnosno. U recenziji ovih priloga A. Taj se supstrat održao samo u najranijim slojevima narodne tradicije koji se očituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. Gluhak. kroz pricrnomorske stepe. Jesu li Protohrvati bili iranojezično pleme koje je naknadno poslavenjeno. Vrlo je karakteristično da se ovim problemima mnogo više bavila starija historiografija. 19 78 . a da je Hrvata toliko bilo. vjerojatno se neće nikada utvrditi. Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. vjerojatno ponešto nošeni vlastitom voljom. stigli u Dalmaciju 21. Kačić 25. Zagreb 1991. bili su okruženi slavenskom većinom. a pogoto vu kasnije. Selili su se. više nije bio od presudne važnosti. nije zasnovana na znanstvenoj metodologiji 22. a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe. O. u kojima se pronalaze krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske države na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 . I M. M. Najstarija povijest Hrvata. Hrvatski rani srednji vijek slavenskim jezikom i baštinik je slavenske kulture . ne može se tvrditi. odnosno. Zagreb 1992. kada su došli u Panoniju i Dalmaciju. Kolo 1. 22 Primjerice. Međutim.4000 godina. T. prošlosti postavlja drugačija pitanja od onih do sada uobičajenih. slični onima koji su. Koliko su god razmišljanja istraživača o ovim pitanjima različita. do 10. ali ga je zaobilaženje domaće literature i često nekritičko tretiranje izvora (autor nepotvrdive sličnosti nekih imena i imena "Hrvat" često bez zadrške uzima kao dokaz hrvatske nazočnosti u prošlosti) onemogućilo da njegovo marno istraživanje postigne i bolje rezultate. kojima su čini se vladali hrvatski ratnici na konjima. Hrvatska povijest od 6. Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24. a zvala se u domaćem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 . Poljica 15. Teško je govoriti o "plemenu". pr. 89. st. prema tekstu Konstantina Porfirogeneta. ne može se ustanoviti po čemu su se Hrvati razlikovali od Slavena. Karantanska Hrvatska. Mainz 1993. Pantelić. pr. Hrvatski iranski korijeni I. Na temelju arheoloških nalaza u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj. poslije Krista. Kronsteiner. Staroiransko podrijetlo Hrvata. Heres. ako to i nisu bili. Kr. Goldstein. produžilo se još nekoliko stoljeća. odnosno krajevima oko Hrvatske. 297-317. Zagreb 1991. većina priloga.. Vidović. Kada su Hrvati došli u kraj oko Krakova. Split 1993. Poljica 1990. čini se.to se može zaključiti po karakterističnim imenima mjesta u hrvatskim župama Karantanije. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado movina i seoba. M. N. Kr.

No. Dakle. Ilira.). radi se o porječju srednje i gornje Visle. Budini (IV. naime. iako ime nije slavenskog podri jetla. uostalom. Istorija.Počeci hrvatske povijesti 2.pradomovina Slavena se određuje područjem sjeverno od Karpata i južno od Baltika. Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem. tako i osnovne značajke najranije slavenske povijesti. stoljeću pr. Tračana.). tek početkom 5. Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima. do 6. 119-23. 24 27 . Kelta. Slavenska su plemena do oko 500. (Neuri. srednjeg i gornjeg Dnjepra. 108. 105. drugi su je pak sužavali na srazmjerno malo i za naseljavanje većih skupina vrlo nepovoljno močvar no Polesje (istočni dijelovi današnje Poljske).Neuri (IV. Podrijetlo i pradomovina Slavena Kao i u slučaju imena "Hrvat". a u srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski Slaveni. mj. Tako su. Ugro-Finaca i drugih26. Dnjestra i Južnog Buga. između istočnog porječja Odre i srednjega toka Dnjepra. 136) i Skiti (IV. Herodot. Budini. 109. stoljeća u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. 51. Novi Sad 1959 . Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete". 105. tako da se počeci povijesti Slavena mogu pratiti uglavnom na temelju filoloških proučavanja i arheoloških nalaza. gornjeg toka rijeke Prut. 12 i d. Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene. Skoloti. Slavenska pradomovina nalazila se između ta tri govorna područja. Windische Slovenci. danas se uglavnom prihvaća treće mišljenje . javlja relativno kasno. Prusa. godine boravila na prostorima koje su pisci grčko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali. Antropološka istraživanja kostura nađenih u najstarijim slojevi23 Viz. Interdisciplinarnim je istraživanjima tek približno utvrđeno gdje se nalazi "pradomovina" Slavena. prvenstveno zbog toga što su između Slavena i središta antičke civilizacije bila velika prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima. 1-142) i na raznim mj. Germana. ali takva teza nije potvrđena čvršćim argumentima 24. podrijetlo imena Slavena još nije objaš njeno. 22. Skiti "Orači"). Kr. pa su zato često i nepouzdane i dvosmislene. 100. nešto manje sa starim germanskim jezicima. Pripjata i Zapadnog Buga 25. itd. Ono se. 4-5. 21. i 2. stoljeća vijesti o Slavenima su vrlo rijetke i šture. Neki su smatrali da se prostire čak od Dunava na jugu. Iako za ovu drugu hipotezu postoje vrlo razložni argumenti. a posve malo s iranskim jezicima. itd. Balta. 6). na i. a to nije jedini izvor u 1. I -VII. 119. pa su stoga u njoj zaostali različiti toponomastički tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja potječu od Iranaca. 102. izv. Skoloti (IV. pa daleko na sjever. 25 Welt der Slcuven. Usporedna istraživanja indoevropskih jezika pokazala su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca. I. Istraživači su pokušali Slavene poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje još Herodot u 6. 17. 125). stoljeću koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima. 26 Welt der Slaiven. 102.

Na putu prema jugu valjalo je prijeći Karpate. Potom se u sljedećih nekoliko desetljeća obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio. stoljeću izradio K. Stoga su se u 5. Tusculum 1959. itineraru koji je nastao vjerojatno u 3.I. odlikovao se mnogim zajedničkim značajkama. Šišić. nordijskih. Vrijeme njihove doseobe nije utvrđeno i mišljenja se razilaze -od 2000. a ipak "grade kuće i nose dugolja ste štitove i rado. od da našnje Njemačke na zapadu do crnomorskih stepa na istoku. Kr. Peutinger). stoljeća stići će i preko Drave i Save. Borst. Tadašnji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. Etnogeneza Slavena ne može se isključivo vezivati uz jednu od tadašnjih kultura (primjerice černjahovsku. pa zatim čak do Labe i Saale. 27 28 28 R B. i to vrlo brzo.. pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale. narod Venedi Sarmati smješten u područje sjeverno od Dacije (današnje Rumunjske). I Plinije svjedoči o Venedima28. Goldstein. stoljeća naseljavaju dijelove Panonske nizine i stižu na lijevu obalu Dunava. pa prema Dnjestru. do 500. Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su bliži Germanima nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare čitavim teritorijem između Karpata i šuma uz južnu obalu Baltika. Tako su i druga germanska plemena napustila svoja staništa i krenula prema zapadu i jugu. Hrvatski rani srednji vijek ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomiješanost različitih humanih tipova (istočnoevropskih. kromanjonskih). ali je ipak bilo i važnih posebnosti. najvažniji bio onaj dio tamošnjeg miješanog stanovništva koji je u tu novu cjelinu unio temeljne crte budućih slavenskih jezika. jer se raznorodni elementi različitih materijalnih kultura postupno šire. Pri tome je. J. Povijest 181-2. Germania. prekida u kontinuitetu. stoljeća čitavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda. pa su oslobodila prostor za naseljavanje. Potom stižu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u današnju Bavarsku. zbližavaju i ujednačuju. Ptolemej u djelu Zemljopisna uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom".tako je na Tabuli Peutingeriani. stoljeću Slaveni mogli proširiti na zapad do Odre. Tacitus. Otada se Slaveni iz užeg područja svoga naseljavanja očigledno šire na sve strane . a Baltičko more naziva "Venedskim zaljevom". Život stanovnika na širokom prostoru slavenske pradomovine. a zatim već početkom 6. stoljeću (a čiju je kopiju u 16. naravno. hrsg. Do početka 7. godine pr. iako je nedvojbeno da su nosioci svih tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. Danas se općenito tvrdi daje taj dio stanovništva stigao s istočnih obala Kaspijskog mora. tripoljsku ili lužičku). sredozemnih. pješače". 21. Taj proces završio je u posljednjim stoljećima prije Krista. Sve to dokazuje kako su se na području slavenske pradomovine različiti elementi spajali u novu cjelinu. a Venedi sjeverno od ušća Dunava. Arheo loški podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena došlo do nekog loma. Od polovine 4. . jer je očigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena bilo vrlo dug proces u kojem su važnu ulogu imali i starosjedioci.

ili od oba materijala. 37-9. 3. Zidovi su bili od drveta ili zemlje. Međutim. jer je time okoliš obilovao. Jedna od bitnih promjena u životu onih Hrvata koji stignu u krševite predjele Dinarida. Iz tog vremena. prvog razdoblja hrvatske povijesti. stoljeća. dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj će slavensko-hrvatski svijet doći u bitno novu situaciju: na njega će snažno utjecati nove prilike. te nekim elementima mitologije i religije. sa seobama Slavena prema jugu preko karpatskih prijevoja širi se i kultura tipa Prag-Korčak kojoj je vrlo srodna grupa Sukow-Szeligi. do 11. tako i o prostoru. 29 . a stupovi su zabadani u zemlju do 1. Po načinu gradnje kuća. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim tlom. načinu ukopa i keramici mogu se pratiti od polovine 6. Stoga se valja poslu žiti analogijama. Stoga se danas može govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu osnovnih obilježja slavenske kulture -jeziku. a zatim im se tragovi gube u sjevernim dijelovima Bugarske 29.određenje prostora Prostor što su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili hrvatsko ime ne može se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska zapremala u kasnijim stoljećima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljeća mijenjao je značenje. veličine u prosjeku 4x4 m. Izvor pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini. nasuprot ulazu. Nositelji Prag-Korčak kulture obično su pokojnike spaljivali na lomači. stoljeća. nekim običajima. koje će ovdje zateći. Kuće su bile nepravilno razbacane na nevelikom prostoru. Očigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljećima naselili mnogo veći prostor nego što je obuhvatila hrvatska država od 9. a čini se logičnim da se podacima o kulturi Prag-Korčak nastoji barem približno oslikati uvjete u kojima su živjeli Hrvati i Slaveni prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju.Počeci hrvatske povijesti kako ovisno o vremenu. te su manje-više slučajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju sve stoje ostalo iz toga. nalazilo se ognjište. stoljeća. U jednom od kutova. odnosno da se hrvatsko etničko ime 29 Welt der Slmven. kada se kroz Karpatska vrata spuštaju prema donjem Dunavu. Krov je bio slamnat. bit će privikavanje na drugačije tlo i na izgradnju od kamena. dakle s kraja 6. Njezina nalazišta svjedoče o životu usklađenom s prirodnim uvjetima: kuće su bile od drveta. a obradivo tlo bilo je posvuda naokolo. a ostatke pohranjivali u urnama.5 m dubine. i prilično je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doći u doticaj s nositeljima te kulture. Zbog tih posebnosti nemoguće je točno opisati život Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u Panoniju i Dalmaciju. Hrvatska u ranom srednjem vijeku . na području rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. u krugu od pedesetak metara. i početka 7. i radikalno ga promijeniti. Međutim.

. Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska. ali se čini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje štena oko Krakova. Klaić. na Labu u Češkoj. Z. N. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da su "daleko od mora . M. Viz. Hrvatska dijaspora. pa se čini da je najbliži razrješenju problema bio Milan Šuffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre. skrupulozno istraživanje teško može dovesti do takvog rezultata. 34/1-3. Povijest. pokrajina iza Karpata. Barada. II izd. Povijest. Mandlć. a uopće neće pripadati Istra. u većem dijelu ranoga srednjeg vijeka neće pripadati teritorij bizantske Dalmacije. koji se sada zove Drač. 33/8-10. pa bude okrunjen za kralja" 32. Po svemu sudeći. ne može se zanemariti činjenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" živjela u narodnom sjećanju. Split 1991. njegov. Stoga valja jasno razlikovati termine "Hrvatska". Sclavorumregnum Grgura Barskog. To bi značilo da Hrvati moraju stanovati u području koje je bliže ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru. u Malu Poljsku oko Krakova. izv.. Hrvatski rani srednji vijek u kasnijim stoljećima proširilo na mnogo veći prostor nego stoje zauzima la ta ranosrednjovjekovna hrvatska država. u mješovitoj slovenskoj dukljan30 DM 31/83. LJPD. Goldstein. Viz.7. 170-1. 456-7. II. "hrvatska država" ili "hrvatski politički prostor" s jedne strane. 46-7 i tamo opsežna lit. more do koga se dolazi kroz 30 dana. isto tako teritorij od rečenog mjesta Dalma do grada Bambalone. 7-8. 46. izv. 32 Mošin. Štedimlija. koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". 51. nazvano je tamno"31. a to je svakako prije krakovski kraj negoli Češka.. Međutim. primjerice. D. sin Predimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku. na raznim mjestima. Šišić. u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska". Zagreb 1991. a spominje se u Ljetopisu Popa Dukljanina. često i s unaprijed stvorenim uvjerenjem da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba južno od Cetine 33. 31 DM 31/90-1. Letopis. izv. 33 DM 32/15-25. "hrvatskog prostora" ili "hrvatskih prostora" s druge strane.. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora.. II. S.I. između ostalog. kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje novo ime nekim zemljama: ". Bj elovučtć. pak. II. 32/5-6. E. iz koje su Hrvati i došli u Dalmaciju i Panoni ju. 18-22. 36/5. 64. pregledno je Izložio mišljenja o tom problemu. jer. 59. Crvena Hrvatska. Šišič. nazove Crvena Hrvatska. 30 . Ipak. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo. 61. Peričić.. a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo Samova država. od "hrvatskog etničkog prostora".. Nijedna se od ovih teza ne može potkrijepiti čvršćim argumentima. iako su neki istraživači sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30. Dubrovnik 1929. Na drugom mjestu u LJPD tvrdi se da kralj Tišemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao Prevalitanskom oblašću . ali se oba područja nedvojbeno mogu smatrati "hrvatskim prostorom". Chicago 1957. Crvena Hrvatska. Viz. Ovom prvom pojmu. "Bijela Hrvatska" je smještana u istočnu Galiciju. 49. vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD.

298. a i kasnije će biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. Schafarik. Dakle. Istočna granica. nužno voditi računa o tim promjenama. stoljeća. s podjelom na istočno i zapadno35. naravno. Slavische Alterthumerll. 75. 163. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku. st. Sclavorum regnum Grgura Barskog. E. Povijest. Tek su na izmaku ranoga srednjeg vijeka. Napokon. Leipzig 1847. Rački. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga srednjeg vijeka su. Šišić. stoljeća i kasnije. bilo elemenata jednakih onima sjevernije hrvatske sfere" 34. J. onda se ni povijest Hrvata ili povijest Hrvatske ne može ograničiti jasnim međama.). 450. a valja se baviti i slavenskim stanovniš tvom koje se ne naziva "Hrvati". Zbog toga se valja baviti ponekada i poviješću krajeva koji u ranom srednjem vijeku nisu pripadali hrvatskoj državi. 35-6. Budak. dakle. krajem 11. označavajući lokalitete određenim bojama. na svekoliku povezanost odnosa u društvu. Beograd 1925. sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku. te na izduženi oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog područja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. a u primorskim krajevima do Vinodola i Labina. Peričič. U ovoj će se knjizi. Bosendorfer. pa u Liku. 31 .bili su to Split. jer se taj prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje. Rad JAZU 56. 31-43. "Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeđen zaleđem istočnog Jadrana s jedne strane. hrvatsko je ime obuhvatilo današnji kontinentalni dio Hrvatske. Šufflav. Hrvatsko se područje u pri34 M. Ako se povijest shvaća kao splet mnogih međusobno isprepletenih dinamičnih i složenih procesa. stoljeću. 35 Usp. pod vlast hrvatskog vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova neposredna okolina [ager) ." i početkom 12.Počeci hrvatske povijesti skoj zoni pod srpskom političkom vlašću. Zagreb 1991. zatim se prostirala u dijelu zapadne Hercegovine.. 67 i d. pa možda još i dalje na istok 36. izv. od 12. iako je ona postala još izraženija tek od vremena turskih osvajanja u 16. F. II. sve do doline Vrbasa. Krk i Rab. Titograd 1967. ali se izlaganje neće sužavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. Bit će to ponajprije u slučaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre. Gacku i Krbavu. 36 Ovako je istočnu granicu Hrvatske odredio još P. Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni opseg i narod. Iako se Hrvatska protezala i na istočnije krajeve. i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij oblikom podsjeća na potkovu. Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I. nego jednostavno Sclavi ali koji je tada. određivali strane svijeta na kojima se one nalaze. SHP 16/1986. 125-40. središnji. Zadar. smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do donjeg toka Bosne. dinaridski dio bio je i relativno najuži dio hrvatskog teritorija u odnosu na širinu hrvatskog teritorija na istočnojadranskoj primorskoj fasadi. ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor. na vrijeme. zatim Osor. Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. Trogir. Opsežan pregled svih mišljenja vidi u Viz. zapadne i središnje Bosne. pa i čitavog jadranskog akvatorija.

IV. 39 Šišić. "franačka zemlja". Klaić. 40 DAJ 30/75-8.dakle. 41-2. izv. Izvori 4. II. 30/116-7. S druge strane. kao i plodnim regijama. izv. stoljeću morali držati i taj prostor. Viz. protegnula do Dunava. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da su neki Hrvati još u razdoblju doseljavanja nastanili i područje Duklje 39 . I. U kasnijim stoljećima hrvatski kulturni i etnički prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske. 38 32 . Klaić. Bonnae 1835. pa onda i u Srijem 40 . 31-2. Dekker. Klaić. Hrvati se naseljavaju i u panonskom prostoru. Letopis. rec. od Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. 33-35. a najkasnije do 9. Viz. izv. stoljeća. II. Tako su Hrvati na širem prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od kojeg su mogli imati raznolike koristi. 37 DAI30/114-6. Usp. a na istok granica se vjerojatno već u vrijeme doseljenja. 25.I. što govori da su Franci preko svog slavenskog. Klaić. Viz. Goldstein. izv. Činjenica da bizantski pisac 12. Nicetae Choniatae Historia. I. gdje su prinosi mogli biti relativno visoki. Hrvatski rani srednji vijek morju lepezasto širilo od zapadnih obala Istre. Izvori. Izvori. u porječju Save i Drave. 20. 118-9. II. odnosno hrvatskog namjesnika u 9. 170-1. 140. odnosno u užem smislu. stoljeća Niketa Honijat naziva prostor između Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" . 35.. 41-2. DAT 30/91. Povijest. Viz.

bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli državnih tvorevina između kasne antike i 11. Fizička obilježja prostora J. u kojem zbog tehnološkog napretka čovjek umnogome izbjegava neposredan kontakt s prirodom. u predindustrijsko doba čovjek se ponajviše suočavao sa ćudi ma prirode baš u srednjem vijeku. Očigledno jest da su Hrvati. kako Rimskog Carstva. i nedugo prije njih doseljeni Slaveni. ali su se morali prilagođavati fizičkim i civilizacijskim obilježjima tla na koje su se doselili. Iako su pojedinca u nepostojanju čvršće države trebali štititi tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni društveni odnosi). u većoj opasnosti od raznih prirod nih i društvenih fenomena. Prilog pitanju historijske geografije. odnosno u antici i u razvijenom srednjem vijeku. opća tehnička razina bila je viša negoli u ranom srednjem vijeku. 61-76. ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku objektivno bio nesigurniji. i efikasnost čovjekova rada bila je ipak niža negoli u 1 Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja uključuje veći dio ovdje naznačenih tema) pisao s obilnom literaturom. i u starom vijeku. a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju. valja se vratiti u nešto raniju povijest ovih prostora. a pogotovo u novom vijeku. stoljeća. 1976-7. iako je to tradicionalna događajna historiografija i suviše često zanemarivala 1 . pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske države. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i Panoniji određenu društvenu situaciju i prirodne osobitosti koje će biti i te kako značajne i bitno utjecati na svakodnevni život. Lučić. Naime. HZ 29-30. J. donijeli sa sobom određenu kulturu i način života. Takav neposredan utjecaj prirodne okoline na događanja u društvu mnogo je karakterističniji za predindustrijsko negoli za suvremeno društvo.A III. 33 . Međutim. pa su na taj način i dio svake nacionalne povijesti.15. . Ustrojstvo. Osim što je bio slabo štićen od različitih vanjskih opasnosti. Nedvojbena je činjenica da su različiti klimatski fenomeni i reljefne osobitosti važan čimbenik u odvijanju društvenih procesa. tako i evropskih država 12. Utjecaj okoline na povijesna zbivanja Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku Hrvata u bivše rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. stoljeća.

Ili. N. posebno I. Najnovija antropološka istraživanja na kosturima vrlo jasno ukazuju na čestu pojavu hipertrofiranih mišićnih hvatišta. bio posebno žestoko izložen svim ćudima neprijateljske prirode. Čovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi. Le Goff. Supetarski kartular. specijalno za kugu: J. Koliko se god čovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju obradi. a onda i u Hrvat skoj. ali su antropolozi uočili na manjem broju 2 Šišić.. Klaič. Supetarski kartular. Bizant. 3 r 34 Fizička obilježja prostora kostura (ukupno 3) i promjene karakteristične za koštanu tuberkulozu 9 ."kuga" 8 . H. La Pešte dans le HautMouenAge.. stoljeća. 8 Vidi. u doba epidemija kuge nije bilo jake komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad. bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom. Pariš 1980. Sušne i nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati. U malobrojnim i uglavnom šturim izvorima s ranosrednjovjekovnog hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka. Annales ESC 24. Materijalna civilizacija. neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 . događalo da na njoj opet . Braudel. a čovjek ih često nije mogao učiniti bezopasnima niti ih držati podalje od svojih staništa. Izvori. 5 Novak . sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire . Šišić. Država i trgovina bili su isuviše slabi da bi mogli spriječiti ili barem ublažiti nastupe gladi 7. a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan..o teškom fizičkom radu. do 18. Priručnik. na više mjesta Splićanin Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi (dakle.Nouveaiuc approches. često se. I-III.Skok. 145. ed. isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju za samo četiri sira i četiri kruha. 64 i d. Vidi. Na nekim su kosturima karakteristične promjene od čestog jahanja 6 . ekonomija i kapitalizam od 15. Hrvatski rani srednji vijek drugim razdobljima. stoljeća. 6 Šlaus. 157-8. Priručnik. Nouveaivc objets. 7 O tim temama. na raznim mj. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu nazivaju pestis . karakterističnima za novija historičarska strujanja zapažene članke napisali su francuski historičari. Goldstein. 1969. i F.. Prije nekog vremena taj je Zulo prodao Petru nešto zemlje za tri stara žita. 213-32. 2. a ni samostani nisu bili toliko moćni kao u zapadnoj Evropi da bi poticali krčenja i privođenje velikih površina poljo privredi.I. dijelom i iz kasne antike.ručak za obitelj 5. pa tamošnji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to spriječi.J. ukazuju da život nije mogao biti lagan ni nekoliko stoljeća kasnije. sedam galeta vina i . W. Pariš 1974. U Supetarskom kartularu. Me Neill. 64-7. Čini se da se početkom 6. 1492-1507. nastalom u drugoj polovini 11. stoljeća nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 . Biraben . 216. posebice podizanju i nošenju teških predmeta. Nouveaux problemes. I ovi. fragmentarni i manje-više slučajno zabilježeni podaci jasan su dokaz da se ranosrednjovjekovni čovjek u Hrvatskoj morao neprestano boriti s prirodom.očigledno je roditeljima bio prijeko potreban novac. 107 i d. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. općenito. ali neke vijesti. što svjedoči o općenito visokom stupnju fizičke aktivnosti . Les temps de lapeste. 78. Zagreb 1992.1 životinjski je svijet bio opasan -životinje su u svakom slučaju bile brojnije. Tridesetak godina kasnije svećenstvo srednje Bosne žali se kako u njihovu kraju ima mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . potom na osifikaciju pojedinih tetivnih vlakana. U vrijeme gladi nije bilo čvrste organizacije koja bi u ugrožena područja dopremala žito. 89. usprkos naporima. Goldsteln. 4 Novak -Skok.

a eroziju je sprečavala sustavnim pošumljavanjem. vrlo slično onome što se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se događalo i u krškim predjelima Hrvatske. Mogla se brže negoli u drugim vremenima stvarati golet. takve promjene događale su se i događaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. van Andel . Iako je rimska vlast nastojala zemlju štititi podzidavanjem i ograđivanjem.većinom koze koje nemilosrdno brste makiju . 13 V. Kraniometrijskaipaleopatološka analiza. Tada je nastala poznata močvara Palača {Paludes). ali još više zbog nebrige prouzročene manjkom radne snage -jer se procjenjuje daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za pola. Cambridge 1964. II. 10 35 . Runnels.počne izrast ati šuma. H. Čini se da su u istočnoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u slučaju pogibli mogli preplaviti čitav kraj. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba uređenih terasa.C. 71. van Andel -C. više ne daje plodo ve zbog dugot rajnih kiša ili stalni h popla va. S ratarstva se prešlo na stočarstvo . erozije zemlje. to jest na oko 5 st. Negdj e su se i močv are mogle širiti promj enom riječn ih tokov a. 143 i d.donekle zbog prelaska na stočarstvo. naime. ali. zatim doba uništavanja terasa s maslinama. Rogić. stoljeću u južnoj Argolidi zbog nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u polupustinju./km 2. došlo i u krškim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji vijek . pa i manje 13. 817 i d. Beyond the Acropolis {A Rural Greek Past). pa opet doba čišćenja i uređivanja. II. to se čini vrlo vjerojatnim. u 6. Jones. jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantičkih bazilika). 89. U krški m se predje lima Hrvat ske (pogo tovo uz obalu i na otocima) zasigurno događalo da se brižljivo podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla uslijed nebrige počnu urušavati.. kada je Rimsko Carstvo propalo. 11 A. Iako nema konkretnih podataka da su se slični procesi uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Istraživanje američke ekipe o promjenama u ekosustavu južne Argolide na Peloponezu vrlo su instruktivne: T. kanali su se s vremenom zatrpali. Čini se da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba velikih promjena. primj erice negdj e u današ njoj Slavo niji. 12 T. Later Roman Empire. a veliki broj termi tražio je i velike količine ogrjeva 11. ustave urušile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na sve strane. Regionalna geografija Jugoslavije. Runnels. 9 Šlaus. Stanford 1987. 135 i d. H. H. Zagreb 1982. da orani ca. pa i više. a poslije pogibli opet ga privesti kulturi. M. a potom i do uništavanja terasa i prelaska na stočarstvo.kao i na intenzivan uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao što je limun) 12. Moguće je daje do smanjivanja kultiviranih površina. knjiga 1 (prirodna osnova i historijska geografija). Beuond the Acropolis [A Rural Greek Past). Stanford 1987.

Stanovnike unutrašnjosti. Upravo zbog tih kontakata između pojedinih dijelova Hrvatske opravdano je i logično hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka. kretanje ljudi Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo značenje uvjetuju prirodni elementi. tako i u društvenoj okolini. Prirodni faktori koji utječu na razvoj društva stoljećima ostaju gotovo nepromijenjeni. u današnjoj Hrvatskoj. pa je to bila vrlo važna pogodnost i u ranom srednjem vijeku: u razdoblju kada je država općenito slaba. 2. 356. nekoliko postojećih prijevoja znatno su niži od 1000 metara nadmorske visine. Po svim dosadašnjim antropološkim istraživanjima prosječan očekivani životni vijek nije mogao prelaziti 30. na jugoistoku Dinarsko gorje. Rački. uz veliku smrtnost dojenčadi i djece. spomenute u Supetarskom kartulani. Goldstein. pobjeda. Documenta. a istraživanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj tek su započela. stočarski krajevi južne Like i sjevernodalmatinska zaravan olakšavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno. Čini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14 BSsendorfer. pojedinačne sudbine siromaha. i početkom 20. 18. Supetarski kartular. 148-50. smatrati stanjem koje je vladalo i u ranom srednjem vijeku. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa. kako u prirodnoj. Hrvatski rani srednji vijek Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. patnji i tragedija. Pejzaž i reljef. a tehnika i tehnologija na niskom stupnju. uz relativno male varijacije. godine bio teško oštećen nevremenom. godinu. studeni i bolesti. Istočna granica. a vrata između Alpa i Dinarida bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. kada ih prodaju u roblje -vidi. Pri tome ne treba zaboraviti da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -današnja Dalmatinska zagora i Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromašnijih dijelova Hrvatske. Preživjeli su pak vodili i dalje život na egzistencijalnom minimumu16. moguće je bilo preko tih prijevoja održavati svakovrsne veze. primjerice. Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su ovi opći procesi tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka značili mnogo pojedinačnih i kolektivnih borbi. reljef. VII. sudbina dječaka Zlobe i druge -Novak -Skok. komunikacije loše održavane. Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i krška priroda Dinarskog gorja pojačavaju njihovu međašnju ulogu.. 221.I. 15 36 . društvo dezintegrirano. nesigurnost velika. Međutim. uvijek je privlačilo pitomije Sredozemlje. a posebice Panonske zavale. iako o njima izvori najčešće ne svjedoče direktno. Prohodno Pounje. Zato je moguće sadašnju klimu. Johannis chronicon uenetum. stoljeća14. udarcima mora i vjetra15. vode. itd. 16 Vidi. nego vrlo posredno -jedina zabilježena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je Dubrovnik 850. Ta ogorčena borba između čovjeka i prirode znala je završiti i smrću mnogih od gladi.

Osim toga. Djela ANU BiH. Klima Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj određen je položajem uz Ja dransko more. Na klimu 17 Konkretno. ali. Jakšič. Prema tome. vidi: Enciklopedija Jugoslavije. kako rimski putovi. L. na klimu u Hrvatskoj utječu i velika barometarska akcijska središta. 19 Biblija. M. i: I. SHP 14/1984. koji su inače bili kolni.Fizička obilježja prostora jede opće pravce pružanja antičkih prometnica 17.. Zagreb 1968. do Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak. Također. s vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina. Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam". Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Jakšić. izme đu suptropskog pojasa visokog tlaka i arktičkog. Vikić -M.što donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19. Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. stoljeća tvrdi kako je "slavenska zemlja pusta. "konj ski" putovi. Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom položaju važan prostor. 23-40 18 N. sv. O tom čimbeniku valja voditi računa kada u 9. brdovita i neprohodna (odnosno. Krševitost značajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je bitna osobina njezina prostora. kada putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema. nisu stoljećima po propasti Carstva održavani. a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. . Pašalić. bez putova)" . Usp. a kontinentalno obuhvaća cijel o kopn eno zale đe. na prostoru koji je tradicionalno bio siromašan. Šegota. Sarajevo 1960. U evropskoj cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu. u zaleđu istočnojadranskog priobalja. N. posebice u njezinu dalmatinskom dijelu. 37 I. 404 i d. opširno. Čoralić. uništeni). u prvom redu Atlantskog oceana. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. odnosno subpolarnog pojasa niskog tlaka. mogućnostima za bogat život vrlo je osku dan. Bojanovski. Hrvatski rani srednji vijek utječu i sredozemne depresije (ciklone). Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24. Postanak. ze mljom. 133 i d. 1991. koja općenito određuju vrijeme u Evropi.2. pa su se tako nužno stvarali (ili određivali) novi. 1. godine promet se kanalizira preko Knina 18 . 3. sv. Sr edoz emn . planinskom barijerom duž obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleđu 20 . Zagreb 1960. Sredozemno i kontinentalno klimatsko područje podijelili su Hrvatsku: prvo je ograničeno na uzak pojas niskog jadranskog primorja i otoka. 47. Zagreb 1992. 123 i d. Klimatologija. Sarajevo 1974. ali dijelom i kao podatak koji odražava stanje u onodobnoj Hrvatskoj. Goldstein. otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. 4. E. Antička naselja i komunScacije u Bosni i Hercegovini. 325-46. Stoga je cesta od obale prema unutrašnjosti u antici prelazila Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoševaca). Gorenc. Izdanja HAD 15. stoljeću dođe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj državi. Upravo zbog te činjenice vrlo je zanimljivo da su se središta hrvatske države u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija. ali u prometnom vidu izuzetno značajan. 20 O klimi na hrvatskom prostoru. a te se osobine ne mijenjaju već stoljećima."zemlja bijaše pusta i prazna". Krški dio obuhvaća dobar dio središnjeg prostora i cijelu primorsku fasadu.

jer je to prvorazredni pokazatelj smjene "toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prošlosti . koju karakteriziraju hladna ljeta. kao i djelomično nomadskog načina života tamošnjih stočara. oko današnjeg grada Rijeke pet mjeseci. vjerojatno. iako su one uvijek bile moguće. U cijelom primorju prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 5 °C. mjerila se količina izotopa kisika (0 18) u vječnom ledu. a prosječna je zimska temperatura ispod 0 °C. a zime nešto toplije negoli u središnjim dijelovima Panonske zavale. Po režimu oborina. da je velika većina nalaza pronađena upravo ovdje. Hladan kontinentalni zrak može prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja. Najviši planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku klimu. stoljeća (ili do 1125. Kontinentalna klima ima na ovom području više varijanata. i oni od vitalnog znače nja (prijevoji preko Dinarida i prolazi između krških dolina). ali se rijetko održi duže vrijeme. Na sjeveru je područje sredozemne klime znatno suženo zbog klimatske barijere Velebita. gdje pojačava snagu. to je više 0 18 u kiši i snijegu T r 38 Fizička obilježja prostora i obratno". Druga istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku: nakon relativno toplog .najviše četiri mjeseca. kako klima u Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugačija od klime na širem evropskom prostoru. moguće je upotrijebiti rezultate istraživanja koja su obavljena u drugim evropskim zemljama. Primjerice. Međutim. Ove klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na razmještaj stanovništva .u klimu obilježavaju blaga i kišovita zima te suho i vedro ljeto s visokim temperaturama. u ovoj klimatskoj regiji živjela i većina stanovništva. te da je. To je bura koja znatno snižava prosječne mjesečne temperature. pa nije neobično da su se središta hrvatske države formirala na području sredozemne klime. iako je izostanak značajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom prostoru rezultat. kontinentalni je dio vjerojatno bio razmjerno rjeđe naseljen negoli neposredno zaleđe obale. Zimsko je razdoblje u godini kratko . bili su uglavnom pošteđeni tako ekstremnih vremenskih prilika. Međutim. Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme današnje. i višestoljetne gradnje u suhozidu i drvetu. najbliži su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske. sama obala i otoci. jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku vrlo oskudna. Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje više od četiri mjeseca. do 11. dok cijeli niži dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi."što je temperatura bila u nekom razdoblju viša. Tako je analiza leda na Camp Centuryju na Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. između ostalog. Zbog strujanja hladnijeg zraka. iz planinskih predjela u dinarskom rubnom pojasu ljeta su nešto hladnija. Ovakva je klima bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka. vrlo hladne zime i mnogo snijega koji se dugo zadržava. najnaseljeniji dijelovi države. godine) došlo do zatopljenja 21 . U sjevernom dijelu primorja zna biti i snijega.po svemu sudeći. Za panonsku klimu karakteristična su vrlo vruća ljeta.

Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni. Malo ledeno doba. do otprilike prve polovine 14. i 20. stoljeća. 2. u izvještaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku križara kroz Hrvatsku za pohoda 1096. a obično se u vojne pohode polazilo u proljeće i vraćalo u jesen. u: Fai re de Vhis toire. A. ed. Zagreb 1973. Može se pretpostaviti daje klima na našem kontinentu. stolje ća klima još više zatopl java. stolje ću. London 1968. Z. Katušin. usprkos mogućnosti da postoje regionalne specifičnosti. Juras. Terra 103. 3-30. stoljeća do Islanda. Klaić. 1. 24 ARF ZSL 819. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i pljačka po njoj 24. Osim toga. Pariš 1974. Izvori. D. a sve kulminira "crnom smrću" -najstrašnijom epidemijom kuge 1346-9. sudeći po navodima ljetopisca. D. 25 Šidak. Pandžić. pa prema tome i u Hrvatskoj. godine. 1989. Historijska čitanka. J. kada počinju godine gladi. K. Lamb. 371 i d.Vikinzi stigli tijekom 9. H. otprilike tri stoljeća zatopljenja koincidira s gospodarskom i općedruštvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko 1000. tada "vinorodne zemlje") 23. V. 40-2. 3-13. može se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se slučajno Normani!) vrlo dobro iskoristili činjenicu daje na tamošnjim morima i obalama bilo manje leda. Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora ("Vinlanda" -dakle. Klimatologija. odnosno daje bila za nijansu toplija nego krajem 20. bila u ranom srednjem vijeku otprilike slična današnjoj. Jedini podatak koji bi mogao o tome posredno posvjedočiti jest vijest da Ljudevit Posavski u prosincu 819. 39 . Klima u Hrvatskoj. 22 Šegota. H. Documenta. 1 -24. E. a za to vrijeme doživjeli smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i kretnjom ponešto sa sebe uklanjati"25. 84. 17.razdo blja do 10.. stoljeća. i 18. The Changing Climate. detaljnije. da bi do zatopl jenja ponov no došlo u 19. Priroda 62. Koster. pa se i lakše putovalo. premda se čini da je to ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teško može išta zaključiti. Rački. i do kraja 10.. Zagreb 1988. 21 E. Le Roy Ladurie . Meteorologu. Analiza klima toloških e le mena ta na području SR Hrvatsk e u 1987. Nouveaivc objets. godine tvrdi se da su "bili u slavenskoj zemlji gotovo četrdeset dana. 23 Vidi. Balešić. Moran and M. 32-3. Morgan. M. Čini se da su podac i toga drugo g niza vjerojatniji -povezu li se s općeevropskim događanjima. u: Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u SR Hrvatskoj. 2. 324. nije gonila neka prijeka potreba da kreće u Dalmaciju. Helsinki 1991. godini. L'h isto lre de la pluie et du beau temps. 481 i d. Nakon toga. Izvori. da bi zatopl jenje doseg lo vrhun ac oko godin e 1300. Klaić. nije mogla biti bitno različita od klime koja je vladala u čitavoj Evropi. Assessment qf climate change impact in highlatitudinal regions. Tako su Normani . Valja tome pridodati da Ljudevita. Tada počinj e hladni je razdoblje s vrhun cem u 17. stolje ću22.

primjer količine ubranog grožđa u Badenu u Njemačkoj." 28 Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima. koji je nemoguće točnije odrediti. prema tome. gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora. 4. stoljeća. Razvodnica između ta dva sliva pruža se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana. pa. 27 Šegota. hrvatsko društvo doživljava intenzivan razvoj. meandre. Upsaliae 1864. Zagreb 1948. Za te je rijeke karakteri stično da imaju mrtve rukave. 284. i 1621. 40 r h . 372. tvrdi da se u Vrbniku na Krku smrzavalo vino u bačvama 27. 373 . opsežniji izvještaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17. i nestalan tok. Goldstein. Scheffer. stoljeća i iz kasnijeg vremena. Iz Hrvatske vode otječu u Crno i Jadransko more. 28 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. nastojali su se naseljavati uz vodu. uz koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe. došlo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja.I. a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku više nisu funkcionirali. od kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak). Vujević. Inače. ali. potoka. To su. kada se opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije. i kasnija stoljeća. J. A. Čovjek koji osniva naseobine morao je to uzimati u obzir. od 850-1950. ali od 18. činili i Slaveni. Tijekom sljedećih stoljeća (od 11. pa se čini da se i tome jednim dijelom. čini se. I. Riječna mreža crnomorskog sliva.. godin e. Bilješke o vremenu u 17. 128. Viz. dok se prema jugu sve više od njega udaljuje. stalno se spominju 26 Šegota. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronaći vodu kraj koje bi stanovali. kada se za godine 1620. moguće je da su ti tokovi danas na drugim mjestima negoli nekada. Hidrometeorološki glasnik 1. ali je teško i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to zaslužna promjena klime. može zahvaliti tadašnji gospodarski i društveni razvoj 26. stoljeća tvrdi da "sela Slavena leže na rijekama jedno do drugog . ed. godine). pa onda i Hrvati. izv. Union Geographique Internationale. Gilić. Sudeći po dostupnim podacima.. kada je klima toplija. pa je stalan boravak u blizini izvora pitke vode. rijeke ili jezera bio uvjet opstanka pojedinca u ranomu srednjem vijeku. Klimatologija. naročito u nizinskim područjima. vrlo je dobro razvijena. Documents historiaues sur les variations de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. s druge strane. baš kao i u drugim evropskim kraje vima. Klimatologija. P. morao je tražiti stanište u blizini vode. Beograd 1931. Vode U antičko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta.. 139. Comite National du Rovaume de Yougoslavie. Hrvatski rani srednji vijek Vjerojatno je tijekom 11. a u blizini su im šume ili močvare ili ritovi. stoljeću.. kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina. u kazuj e na značajnu pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama. do otprilike 1350. Tako izvor zvan Pseudomaurikije iz 6. napuštena korita.

u Sisku i u Kijevcima kraj Bosanske Gradiške 35.nekropola VIIIDC stoljeća sistematska iskopavanja. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . Zagreb 1992. 39 CD III. praktično su svi u blizini tih triju rijeka ili njihovih pritoka 41. 42 Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru čju koj e omeđ uju Sava. Ercegovlć. također je uočljiv trend njihova grupiranja uz velike riječne tokove. dakle. U najdetaljnijem popisu svih srednjovje kovnih lokaliteta . Šmaljcelj.111. 3. Izvori. Ne može biti slučajno da su jedina dva ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako im je funkcija nepoznata) nađena u blizini uz Savu . Medvednica. nije svaka voda bila poželjna -u Panoniji je dobar dio nizina bio močvaran 42. Arheološki pregled 15. ona u Privlači kod Vinkovaca u blizini Bosuta 33 . Zagreb 1991. 33 M. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 32 S. Izvori. karta 1. 40 Klaić. godine Bugari su s brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamošnjim Slavenima nametnuli svoju vlast 38: kroničar ne spominje nikakve kopnene odrede. a 827. godine do otprilike polovine 13. godine navodi svoje biskupe. Ercegović. 37 Bosendorfer. SHP. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Rački. Zagreb 1961. 3. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . a nekro pole u istočn ijim dijelo vima Hrvat ske nalaz e se takođ er na voda ma ona kod Brods kog Dreno vca u blizin i Orljav e. Klaić. 1968.Kultur in Kroatien. Međutim. 30 41 . Drava. karta 1. Izvori. tako da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno močvarna tla 29 ARFza 819-23. 31 K. Klaić. 1185/6. VAM. spominje i "biskupa zagrebačkog na Savi" 40. 102. prostor uz rijeku Dravu 36. serija. Privlaka . Kalnik i Bilogora. Sava ili Drava 29 . Zagreb 1992. 129-61. 16-7. Rački.Fizička obilježj a prostor a Kupa. 95-118. iako savska obala jamačno nije bila uz sam zagrebački Kaptol. Varaždinski privilegij iz 1209. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. 333. 2. 11-21.Sekelj. 14/1984. te Psunj i Papuk -Ž. a ona kod Bijelog Brda istočno od Osijeka nalazi se uz Dravu 34. Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8. 225-39. Drave i Save. ser. 320-7. ali je funkcija zagrebačkih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz preko nje. Zagreb 1958. koja traje od oko 900. 41 Ž. 97. 89. Novi prilozi vrednovanju ostavštine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II. stoljeća u međurječju Dunava. Čini se da postoje vrlo čvrsti arheološki dokazi da se u rimsko doba plovilo Karašicom i Vukom 37. spominje čak luke na Dravi39. Stanje istraživanja i statistika. 148 i tamo lit. 35 Namentragende Steininschriften. Tomičić. 117-9. Istočna granica. Kada Bela III. Uglavnom.Kultur in Kroatien. Bulat. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. Documenta. 1. 123. Tomičić. 123. 36 M. VAM. ona na ciglani Daraž u Bošnjacima kod Županje u blizini je Save 32.209-30. od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture. Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka. Ž. Vinski-Gasparini -S.. serija. Tomičič. 34 Ž. koja dvade setak kilom etara dalje utječe u Savu 31. Naseljeno je i uže područje Osijeka. 38 ARF za 827. 101. Beograd 1973. Documenta. Nije slučaj no da je i većin a karoli nških mače va i uopće ostata ka prona đena uz Dravu 30 ."Gole Njive" (općina Vinkovci) . SHP 10. 193. Tomičić.

tvrdi daje i Dalmacija "gotovo čitava močvarna. Međutim. stoljeću koje su u velikom dijelu Slavonije omogućile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. 325-46. na kraškom prostoru rijeke tendiraju stvaranju strmih obala. Priručnik. 17. a. Nastaju na goletima u vrijeme naglih i jakih kiša ili ubrzanog otapanja snijega. Klaić. Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam". Račkl. pa izbija na površinu u niskim krajevima ili na morskoj obali. Za visokog vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike količine vode. Stoga se čini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz obradivo tlo i dijelom nasljeđivala položaje rimskih naselja.vjerojatno zbog toga što ih nije bilo lako prijeći. 45 ARF ZSL god. gdje se ceste često pružaju uz vodene tokove. ne povoljno je da u tom području koje se nalazi s obje strane razvodnice voda vrlo često otječe kraškim podzemnim putem. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi ranoga srednjega vijeka . Kandler. Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. pružao od Nina do Islama Latinskog i Grčkog. Takva je situacija bitno različita od panonskog dijela Hrvatske. kanjon u donjem toku Cetine). stoljeća. 85. daju kraškom po dručju poseban hidrografski značaj. Svi ostali kraški vodeni tokovi. karakteristična je pojava bujica. Klaić. razmjerno više negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske. Močvare se u 10. pa su zbog toga u kraškim poljima poplave vrlo česte. 921. neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da čine zrak gotovo zagušljivim" 44. 402-3. stoljeću spominju i u Istri 43. 44 42 . Jakšić.tako je franačka vojska 820. Documenta. U tome su iznimka relativno dugi vodeni tokovi Zrmanje (69 km). Kašica i Smilčića. Izvori 63. čak i kanjona (primjerice. vješto izbjegavajući bilo kakvu vodenu prepreku 47 .I. Na području Dinarida ima relativno mnogo oborina. a ne u njima. 820. Naime. 43 P. Klaić. Za kraške krajeve. naročito one u primorskom pojasu. Donekle to važi također i za Rašu i Mirnu (41 km) te neke još kraće rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran. Izvori. Cetine (100 km) i Neretve (218 km). 402-3. Šišić. 47 N. Vilim Tirski koji opisuje put križara kroz Dalmaciju krajem 11. Codice diplomatico istriano. Hrvatski rani srednji vijek čak i danas otpada vrlo značajnih 8% ukupnog teritorija. SHP 14/1984. 325. Goldstein. Krke (73 km). To je još jedan razlog zašto su se naselja u zaleđu obale stvarala na prisojnim padinama kraških dolina. 85. Ponornice izviru iz kraških vrela. Priručnik. naročito ponornice. Ponori se nalaze uz rub kraškog polja ili u samom polju. Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. 46 Šišić. No. pa se iza kraćeg površinskog toka gube u ponorima. onaj od Nina do Knina. godine prelazeći Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 . pa čak ni kretati se uz njih. Kule Atlagića i Benkovca. čini se daje već spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 . Izvori. teku po površini. Klaić. Jedan stranac. pa sve do Knina. Izvori.

Poznato je da su sustavnom sječom i krčenjem od srednjega vijeka do 20. u Panoniji je trebalo znati kako prijeći (ne izbjegavati!) preko voda i što bolje se njima poslužiti. 128. Zagreb 1974. a drugdje je. Šume Dalmacije u antici.samo pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i ispiranja plodne zemlje 50. "smetnja bila rijeka Drava" 49.. stoljeća neke šume u Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno uništene. Ili. Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni život u ranomu srednjem vijeku. dok stanov nici Panonije na putovanjima često nisu znali kako je priječi. Izvori. Vodostaj im tijekom godine koleba. Geografija Hrvatske. V. pa ta jezera imaju više obilježja bara oko velikih nizinskih rijeka. Slavonija od X do XIII stoljeća. te promjene ipak nisu korjenito izmi48 49 50 V. Neka kraška jezera za kišnog razdoblja pokriju čitava polja ili samo neke dijelove. M. Zagreb 1882. Crveno i Modro jezero kod Imotskog. a potom i do Zagreba 48. a potom i utjecaj stočarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza . Nikolanci. U Panonskoj se nizini jezera stvaraju u napuštenim dijelovima nekadašnjih riječnih tokova. s velikom sigurnošću zaklju čiti kako su stanovnici Dalmacije često oskudijevali vodom. ali ona nikada ne presušuju. 17. stoje bilo vrlo važno u vrijeme kada su mogućnosti prijeno sa vode bile ograničene. Njihova je površina mala (primjerice. VAHD 82/1989. Rački. itd. 43 . 324. 14-5. 820. ljudska djelatnost . u doba Ljudevita Posavskog franačkoj je vojsci. To su presječeni riječni zavoji (meandri). Međutim. To je bilo toliko važno da anonimni notar kralja Bele III. zna se prilično točno kako je izgledao evropski pejzaž u srednjemu vijeku. kao primjerice na Velebitu.Fizička obilježja prostora Jezera se u Hrvatskoj nalaze većinom u kraškim predjelima. Documenta.1.. Flora Kako je izgledao biljni pokrov i što se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga srednjeg vijeka za sada je nemoguće točnije utvrditi. Može se. 157-68. ne propušta napomenuti da su na povratku prešli Kupu i stigli do Save. dakle. Putove je u Panoniji često određivala mogućnost prijelaza preko rijeke. Dok su putnici u Dalmaciji morali voditi ponajviše računa kako izbjeći planine i pronaći najlakši i najniži prijevoj.ponajprije krčenje. Klaić. 5. opisujući neku provalu Mađara čak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900. pa se i s obzirom na te opće prilike može pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj.). Klaić. Šuma je bilo više nego što ih ima danas. tvrdi ljetopisac.. Babino jezero u Velebitu. jer osim općih znanja o nekim pojavama u vezi s florom u prošlosti. 78. preciznijih podataka nema -sustavna istraživanja do sada nisu provedena. ARFza god. 21-6. Međutim. Za ljetne suše veći dio ih presuši ili se voda zadržava samo u nižim dijelovima polja.

72 i d. 107. Pariš 1979. Goldstein. no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. ur. pri mjerice. "javor" . vilenjaci).Javorje kod Senja. Les marginaux dans l'Occident medieval. Postoje i toponimi koji spominju "glog".Brest kod Petrinje i kod Buzeta. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se mijenjale od posljednjeg ledenog doba. "lipa" .Jablan kod Vrbovskog. Šišić. inovjerci 57. Rauš. Grabovci kod Konjica. 149. Zagreb 1992. kao što se to događalo u nekim drugim evropskim zemljama 53. Orahovica i Vrba. Zatim čitav niz "Dubrava" . U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus. Hrvatski rani srednji vijek jenile izgled hrvatskog teritorija. u pejzažu Hrvatske ništa bitno nije promijenilo. stoljeća Dalmacija je "prepuna brda i šuma . Zagreb 1990. M. M. Grabovac kod Belog Mana stira i Omiša. Grabrk na Dobri. pa nema čak ni podataka da se. 816. kao i božanstva slavenskog panteona . Klaić. tako da ima vrlo malo obrađenih polja"56. Đ. 402-3. nadalje. pričalo se da su u njima bića s onu stranu mašte (vještice. "orah" i "vrbu" -primjerice. Po vrstama drveća koja su rasla pojedi načno ili kao šuma nazivana su mjesta u okolici. 105. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske. 288. "cer" .95. Stoga još i danas u preostalim šumama Hrvatske pretežu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se miješaju sa srednjoevropskim flornim elementom. Grabovnica kod Čazme.. pa je na taj način po drveću dobio ime čitav niz naselja od srednjega vijeka do danas. Priručnik.Dubrava kod Vrbovca i Šibenika. nije došlo do ogoljivanja velikih područja. Zagreb 1979. pašnjaka. crnogorica širila nauštrb bjelogorice ili obratno. Dubravice. J. niti je mnogo novih.Brezovac Daruvarski.Borik. Stonska. 90. Borovo. Jablanica. 85. razbojni ci. 44 . Rauš. "bor" . Brezje kod Donje Stubice i kod Varaždina i drugi.. Lipa i Protulipa kod Duge Rese. hrast. U njima su se skrivali bjegunci. Još za putnika s kraja 11.Cerovac Tušilovički kod Karlovca 55. jer su bile uglavnom nepoznate. "jablan" . pa Dubrave. stoljeća -n. I početkom devedesetih godina 20. Herak. Tako. 7.Hrastin blizu Osijeka i drugi. koliko je proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas. Pelješka. "brijest" . Stoga se može reći da se u ovih tisuću godina.Lipik. Izvori. dj. Korenčić. Brestovac Požeški. prije otprilike deset tisuća go dina 52 . Đ. Lipice ispod Male Kapele. 273 52 id. odmetnici.Grab kod Ljubuškog i Sinja. opširnije. i drugdje. Jablanac. najstariji su podaci iz 16. Glogovnica. Vidi. "grab" . Ili. Takve su šume budile u ljudima srednjega vijeka strah. Jasenica. Geologija. na daleko i široko razasutih. 53 Nažalost. "breza" . recimo.I. što svjedoči o trajnoj važnosti biljnoga pokrova i posebice drveća.tako se ime vrhovnog boga 51 Šume u Hrvatskoj. brijest i pogana arbor 54. u: Les marginawc et les exclus dans Vhistoire. Grabovica kod Duvna. "hrast" . 54 55 56 57 CD I.. Le Goff. istr aživanja o sta nju šuma u pr ošlim stoljećima na hr va tskim pr ostori ma nema -u knjizi Šume u Hrvatskoj. "jasen" Jasenak.Duba Konavoska. "dub" . ur. prilagođenijih vrsta postalo dominantno. stoljeća pod šumom je oko 35% površine Republi ke Hrvatske 51.

Šimunović. u: Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Nutarnje stanje. predstavljale dio neobrađenih površina nekih posjeda (terrae incultae). Rad 105. stoljeća. 95. Etimologijski rječnilc II. brdovitim i šumovitim mjestima58. Supetar 1972. na padini Učke prema Plominu . Uvod u kaštelansku toponimiju. 94. za razliku od obrađenih 60. Pašnjaka je bilo i u primorju -u Diklu kod Zadra 61. na raznim mj. Od vrsta koje je uzgajao čovjek vrlo je karakteristična maslina. Documenta. a ime staroslavenskog gromovnika Vida. 164. 172. 61 Rački. i najviša gora na Braču i na istočnojadranskim otocima uopće (Vidova gora) 59. između ostalih. pogled prema Sv. Čini se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik. Osim šuma. teritoriji pod močvarnom vegetacijom i stepe u Panonskoj nizini.. 59 P. 21. pa postoji "Borun" nad Ostrogom u Kaštelima -Šimunović. 153. kamenjara i vriština. kao i ime iznad Mošćenica u Istri.Skok. P. nosi. 87. Toponimija otoka Brača. 643-4. Documenta. Ipak. Može se reći daje područje sredozemne klime određeno na neki način područjem 58 Radi se o lokaciji vinograda . 69. Vinogradi Stonskog polja. 15. Documenta. 167. postojala su i prostrana područja livada. uz Tugare. Perun je i ime brda kraj Splita (1660 m). Rački.neke su. nisu sve šume bile daleke i nepristupačne . 92. na i. 60 Rački. Split 1993. 45 . 205. Fizička obilježja prostora Slika 1. zajedno sa pašnjacima.Rački. Šimunović. između Jesenica i Podstrane. Mihajlu Peruna pojavljuje na samotnim. mj.

Nutarnje stanje. II. a potom da su se stabla uništavala ili da su propadala . Margetić. Moguće je da se uzgoj maslina širio u nekim razdobljima. U ispravama se spominju i posude za vino {butte). Margetlć. 193-6. Braču i Hvaru ima mnogo maslinjaka" 63. 185. 59. Klaić. Građani Biograda obvezuju se 1076. Klaić. Goldstein. 59. mnogo prije dolaska Grka u te krajeve."oni koji obrađuju zemlju . 1017.I. Klaić. Rad 105. Izvori. a vino i vinovu lozu potom spominju i mnogi drugi izvori 68. izv. Korčuli. Kao tipična sredozemna kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima. izv. kao i klijeti u vinogradima (cella)71. 36. 70. vidi. stoljeća pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio važan. 59. jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. 70) na danas zapuštenim jadran skim i prijadranskim površinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno lako ustanoviti. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Gligo. 39. A. Riri i vinova loza. relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedeći način: kako se maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pašmanu.. Izvori. Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali još od brončanog ili željeznog doba. jer se s vremenom proširila i prema unutrašnjosti 66. godine da će samostanu sv. Berket. 99. 137. a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u srednjem vijeku. Klaić. Viz. 107. Cvitanić i V. 63 46 . 209.. Budući daje vinova loza nezaobilazni dio kršćanske liturgike i simbolike. 35. M. Hrvati su najkasnije do vremena kada su prihvatili kršćanstvo morali početi s uzgojem vinove loze. Viz.. 64 CD I. Uzgoj vinove loze i preradba u vino spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II. 91. 66 Vidi. Izvori. gdje se spominju "brojni vinogradi i zasađene masline" -Rački. M. Izvori. 430-1. Godišnjak 13. 173-4. Codice diplomatico istriano a. 26-7. no zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. Centar na balkanološka ispitivanja. Prva knjiga reformacija Trogira. 52. ali. 176-8. jer vojvoda svjedoči kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za dobre ljetine više od 200 vrčeva (amphoras) vina"67. 46. Zaninović. 173-4. Klaić. u: Statut grada Trogira. a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu.. Rižanski platit 430-1. Rački. 12 . Izvori.". 146-7. Rižanski platit. dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske od početka 9. 150-3. 62 Placito del Risano. 89. Spominje se uzgoj maslina u Istri 62. Documenta. 68 DM 30/137. Hrvatski rani srednji vijek uzgoja masline koja se na istočnoj obali Jadrana na pojedinim mjestima uzgaja više od 2000 godina. 67 Placito del Risano. Documenta. 27.na otočiću Maslinoviku kod Primoštena danas nema maslinjaka. godine kojom je podijelio Varaždinu prava slobodnog kraljevskog grada 69. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64. 69 CD III. Izvoru 11. 207. Očito se veći dio vinograda koristio za pravljenje vina. Tako su postojale mnoge sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako nauče sve o uzgoju vinove loze i pravljenju vina. Codice diplomatico istriano a. 88. 65 Od brojnih slučajeva. dužni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina. 932. DAT 30/111. 1209. Sarajevo 1976. CD I. ur. 70 O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op će . 200-1. u razvijenom je srednjem vijeku očigledno nastojanje da se proširi uzgoj maslina 65. s druge strane. 11. Split 1988. 23. 71 Rački. 79. 18. 113. II. na primjer. 261-72. Klaić. uostalom.

pa čak i južno voće kao smokve. S. 204.u Rižanskom se pladtu spominju kostanji 75. Zagreb 1977. mak. Zadar u 15. lan. kruške. 72 Placito del Risano. Margetić. 206. izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo) ili križara (na primjer. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. Izvori. Čak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. premda uglavnom nisu izumrle. Pojedine životinjske vrste nastavale su prostore s kojih su danas potpuno iščezle . Stoga se može zaključiti da se jelo uglavnom slično kao i danas. nego i važan korigens lijekova. trešnje. urod je u Dalmaciji bio samo četiri puta veći od količine posijanog sjemena 74. 52. a širenjem obradivih tla i naselja divlje životinje morale skloniti s najizloženijih mje sta. 79 Rački. 73 Codice diplomatico istrianoa. Rad 105. kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vučjak" kod Karlovca. a u Istri 991. godine kruške 76.. 11-2. krumpir. Zadra. VAM. Klaić. stoljeću. kukuruz. 77. krma 72. bob. Čini se da su od povrća i voća Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali još grah. 74 O sustavu tzv. Grmek. Rijeka. ser. 76 Margetić. 207. Vinodol Istra. Rački. Rad 105. 430-1. Margetić. Beograd 1973. u 14. 80 Rački. zelje. 172 i d. ječam73. vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih žitarica78. 75 Placito del Risano. 47 . 6. višnje. T. Šećer se nadomještao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo za slađenje. a nema ni vukova u Vučjoj Gorici kod Krapine. Rižanski placit. 1963. Documenta. Požege i Našica. marelica).Fizička obilježja prostora Od prehrambenih proizvoda u užem smislu najčešće se spominju žitarice. 2. Klaić. Zagreb 1961. Izvori. Nutarnje stanje. 124. i to žito. i 15. 430-1.na primjer. može se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. šljive. Jaka abrazija zuba kod pokojnika na nekropoli pokraj ciglane Daraž u Bošnjacima kod Županje pokazuje da su jeli mnogo biljne hrane. Blagojević. te onih koje su dospjele u Evropu nakon otkrića Amerike (rajčica. orahe. 78 Vidi. Rad 105. Četvrtina. M. Nutarnje stanje. Iako u dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pčela. VII-1. 139. Ćirković. Izvori. Iako se ne spominje mnogo različitih plodova . Raukar. III. na raznim mj. Klaić. "četvrtina" vidi S. iako su se u posljednjim stoljećima nestajanjem šuma i močvara. 225-39. 273-6. Razvoj medicine. leću. a od voća nezaobilazne jabuke. ali njihov je urod vjerojatno za naše pojmove bio vrlo slab. stoljeću. Fauna Na području koje je obuhvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska životinj ski je svijet i danas prilično sličan svijetu ranoga srednjeg vijeka. 11. 59. bademe i limune 77 . 59-63. crveni i bijeli luk. općenito. Nije bilo ni riže ni šećera. 77 Rački. 1017. Nutarnje stanje. na Medvednici kod Zagreba već odavno nema medvjeda. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. Ercegović. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. spominju se voštanice (cerei]79. pa i lijek sam po sebi. na planini Risnjak nema risova. Rižanski placit. pa je "više nego vjerojatno da su se Hrvati pčelarstvom zanimali"80. 58. duhan). konoplju. hmelj.

Istočnojadranska toponimija. Šimunović. 85 T. 88 J. Hrvatski rani srednji vijek Slavenska toponomastika. Stoka se općenito naziva animalia ipecora 84. Zadar u 15. Vukić. Čini se da je i uzgoj konja bio prilično raširen. transhumantno stočarstvo stoljećima je bila svakogodišnja aktivnost brojnih pastira 88. U grobovima su kosti konja. Selilačko. Vuka. Dugi otok. zeca (Zec. koja u priličnoj mjeri potječe od imena živo tinja govori o suživljenosti čovjeka sa životinjskim svijetom tijekom stolje ća i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena. Jelenska. 89. 131. Spominje se sakupljanje žira. 86 Caseus . 79. 130.mogle su pasti na većem dijelu hrvatskog prostora. 90 Codice diplomatico istriano a. a potom se logično spominju i svinje. a od vune predivo 87. Benkovac 1987. 59. 292-4. Franački putopisac krajem 11. na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na seljač kim posjedima spominju se volovi. Olib i Molat 85 . Vulić. koze. koza. Srnetica. 82 Klaić. Documenta.mogla bi biti dokazom njegove važnosti. 153.). ovaca. u: Benkovački kraj kroz vjekove. 197-206. Oralić). 430-433. jastreba (Oreb). 46. Lučić. Zagreb 1977. medvjeda (Medved). 46. te psi 90 . stoljeću. Zbornik I. 84 Rački. Lijić). 89 Činjenica da se za konja na hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi . ovce. Margetić. teladi. Orlovac. 155. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. 157. vidi. 130. Zadrani u kasnijim stoljećima slali na Kornate. Sokolovac.od ovčjeg se mlijeka pravio sir 86. Klaić. 130. goluba (Golub. mazga. Documenta. opširno. Vidi i Rački. Medvednica. orla (Orlić. U panonskom dijelu zasigurno je bilo više. Kragulj). 70. Rački. Rad 105. vuka (Vuk.I. Za jadranske i prijadranske prostore posebno je bio važan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagođene tom podneblju . itd. Novak -Skok. Izvori. sudeći barem po čestom spominjanju u izvorima . Split 1986. 52. Zato na hrvatskom prostoru postoje mjesta Medviđa. Supetarski kartular. još od ranoga srednjeg vijeka.. Rižanskiplacit. na raznim mj. 207. Zmijštan 81 .cauallus i equus . jarac [tragus] 83. iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu Hrvatske svjedoči da konj u tim krajevima baš i nije bio isuviše čest. Documenta. P. Volf. pijetao. oštrooka sokola ili jastreba (Sokol. 79. 11-13. Izvori. Vučić. PLacito del Risano. Zečević). 83 48 . Goldstein. Lisičar. 101-12. konji. Maun. I uistinu. kosa (Kos. CD I. Nutarnje stanje. Klaić. Raukar. pa su ih. 131. janje (Zanata). Zečić. 89 O tome podrobnije str. Uzgoj ovaca bio je vrlo raširen. Košić). svinja. goveda. 1017. 81 Za jadranske krajeve. 160. 225. na raznim mj. Sokolović. dakle. Košutarica. i stanovnici Dalmacije žive jedino od stada i krda" 82. 55-69. Documenta. nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u ranom srednjem vijeku. 87 Rački. 96. 18. tegleća ili krupna stoka (iumentum). Vidrenjak.Rački. 134. na primjer. Golubović) do lukava lisca (Lisac. Paunović). Ljudi su se kitili raznovrsnim obilježjima životinja: od gizdava pauna (prezimena Paun. 133. Orlović. Izvoru 85. Vučica. Pag. stoljeća tvrdi da "ima vrlo malo obrađenih polja. Sokolić. 95.

godine 98. primjerice. Vinski . 3. flori i fauni samo je niz osnovnih informacija do kojih historičar može doći tradicionalnim meto dama. 49 . jer bi se na taj način mnogo neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje. samostan sv. Izvori 11. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 94 Šišić. opšir n o. vj er oja tn o sr de la ma . vune. Klaić. Sve što je ovdje izneseno o klimi. 25. Basioli. Documenta. tvrdi "da je sav narod zajednički ribario. stoljeća umnožavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje.. a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraživanja.vidi. K. 402. 49-51. To znači da na tim mjestima. 98 Rački. daruje oko 1215. Očito je na ovim prostorima živio i makrokeratni tur. 91 Vidi. a meso divljači vrlo cijenjeno 92. 151. stoljeću. Jelo se i mnogo mesa. 58. što znači da su mnogi ribarili i da se znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. a prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059.Gasparini . Priručnik. pa se čini da je konzum mesa u Hrvatskoj u srednjem vijeku bio prosječno veći negoli u novom vijeku 100. J. Documenta. 123. 61. 99 Rački. Basioli.Fizička obilježja prostora kokoši vrlo česti prilozi 91. Ribarstvo Dalmacije u 18. Pula . početkom 9. a meso nije lako pokvarljivo kao riba i može se sušiti. CD I. 58. Bilo bi dragocjeno da se o tome zna više. Dublje razloge nije teško dokučiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja. 92 Grmek. Izvori 85. Opširno. ribarenje je očigledno bilo jedno od osnovnih privrednih aktivnosti ljudi uz obalu. 97 Rački. stoljeća. Krševana 995. Klaić. VAM. stoljeće). 82-84. na srne. U kriznim vremenima orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. Š. Istočna granica. Lov. 93 Bosendorfer. Povlastice i daće od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima (11 . Jadranski zbornik 13. kože). rimski "urus" (bos primigenius). 219-39. serija. pa tako. Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prošlosti Adriatica maritima I. pri mjerice. godine dobiva podavanja u ribi 97. Potom. Split 1993. Razvoj medicine." te da vojvoda Ivan "posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95. Documenta. Zagreb 1958. Rižanskiplatit. 96 Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi. 157. jer je po njemu Turopolje dobilo ime. Ercegović.18. Zadar 1974. zečeve i veprove bio je uobičajen. 95 Placito delRisano. a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Od kraja 10. Županović. 56-7. Tako se u Rižanskom placitu. primjerice. 428-31. Margetić. nitko nije bez njegove dozvole smio loviti ribu 99.S. godine srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom "ture" i "turice" kojih je onda još bilo u Karpatima 93. Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje morske obale" 94. na raznim mj. 135. Razvoj medicine. 1 00 Grmek. osim onoga koji je stekao to pravo. vodama. 1.Rijeka 1989. 92.. Vidi i J.

a nakon njih Enheleji. Oni su i nositelji kulture mlađeg 50 . Kr. Grci Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi. a nešto istočnije od njih u središnjoj i istočnoj Bosni Desitijati. U krajevima prema Vrbasu živjeli su Mezeji. gospodarskoj i političkoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru. asimilacija. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga. živjeli su Delmati. još neo dređenog plemena na sjevernim granicama klasične Grčke. U području donjeg toka Neretve živjeli su Daorsi. dakle od 1. narod iskusnih pomoraca . etničkoj. južno od njih duž Hrvatskog primorja i dalmatinske obale. posebice jezično i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala današnje Italije. barem djelomično i u nekim predjelima. pa sve do Cetine i Livanjskog. stoljeća pr. Kelti su se ponegdje saživjeli i pomiješali sa starosjedilačkim ilirskim življem (primjerice Japodi). Kr. do rijeke Krke.Iliri. Jaši su nastavali krajeve današnje sjeverozapadne Hrvatske. Duvanjskog i Glamočkog polja. U unutraš njosti se vrlo razvijenom kulturom ističu Japodi koji su naselili područje današnje Like i zapadne Bosne. nekadašnji gospodari Jadrana. živjeli su Liburni. imao je više utjecaja na daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etničke slike.ali oni nisu Iliri). i kasnije. stanovništvo što je živjelo na teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo heterogeno. izmiješano uslijed čestih seoba. očuvalo identitet i do ranoga srednjeg vijeka. kao i na teritoriju u to vrijeme naseljenom Hrvatima. Panonija i Dalmacija u antici J. pa sve do doline Vardara. Kelti. Na primjer. Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). ali u vrijeme kada izvora ima sve više. Međutim. Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. ali samo ušće rijeke bilo je pod vlašću Ardijejaca. civili zaciji. U osvit pisane povijesti . južno od Liburna. a panonsko pleme Breuci živjelo je uglavnom u današnjoj istočnoj Slavoniji i Srijemu. preko današnje Slovenije. Dolazak Kelta na Balkan u 4.IV. Još južnije živjeli su Plereji. živjela su ova plemena: Histri -u današnjoj Istri (po kojima je Istra i dobila ime . ratova. stoljeću pr.za koje nije sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima. pojam je znatno proširio značenje. uz jadran sku obalu. Tada je obuhvatio veći broj etnički. Iliri su najstarije povijesno zajamčeno stanovništvo Balkana koje je.

tek poslije ugušenja velikog i krvavog ustanka godine 6. čija je pojava jedna od karakteristika .. 90. Kr. pr. pali pod neposrednu rimsku vlast. kao prvo pleme na današnjem hrvatskom prostoru. godine pr. većina se ilirskih plemena ujedinila u snažan savez. Lončarsko kolo. Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom završio je teritorijalnim i političkim slabljenjem Ilira. Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovačkim putova njima na sjever Jadrana. Primorski krajevi Ilirika doživljavaju znatan gospodarski. a i društveni preobražaj. Od Gencija su otpali Delmati. Japodi su pokoreni 129. Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grčki gradovi još od 6. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1. Kr. Ona je postala matica nekoliko drugih grčkih gradova na susjednim otocima i obali. a rimska se vlast proširila na jug sve do Neretve. itd. ali neka su plemena nastavila s gusarenjem. konačno raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza. Uspostavom rimske administracije ilirske su 1 Šišić. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu. a članovi njegove obitelji bili su pokazani svjetini 167. nije prodrlo na čitavo ilirsko područje. do 9.Panonija i Dalmacija u antici željeznog doba koja. uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je otpor i konačno skršen. a pogotovo za Pleuratova sina Gencija. 43) piše daje u trijumfu bilo 27 funti zlata. koji su 228. Povijest. Međutim. u južnijim se krajevima za vladavine Teutinih nasljednika. stoljeća pr. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama često su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja. u svim ilirskim krajevima (nositelji su bili Delmati. Dolazak Rimljana . ipak nije u potpunosti zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg željeznog doba. Nekoje vrijeme osnivač tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazočne i vrlo heterogene plemenske interese. Nova faza u jačanju rimskog utjecaja nastupa od 178/7.Panonija i Dalmacija postaju dio rimskog civilizacijskog kruga Pod pritiskom sve snažnije rimske države i drugih. što je neposredno pogađalo jadranske trgovačke gradove. Nakon neuspješnog ustanka. morali prihvatiti diktat pobjednika. iako se snažno manifestira u mnogim krajevima naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save). Ilirska država. Kr. a Delmati 117. Tit Livije (XLV. Kr. godine. pa ima dosta krajeva koji još u klasično antičko doba znaju samo za ručnu obradu keramike. 51 . rimska pacifikacija budućih ilirskih pokrajina neće biti lagan ni brzo izvodljiv zadatak. koja i dalje postoji. jer su se nalazili u blizini naprednih poljoprivrednih. izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju. Gencije je poražen. god. 2. 13. kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri.nazočnosti Kelta ili barem njihova utjecaja. trgovačkih kolonija.000 denara. pr. 19 funti srebra. Pod vodstvom i zaštitom Sirakuze nikla je na Visu dorska kolonija "Issa". No. kulturni.

Prije Augusta Ilirik nije imao zasebnu upravu. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). Split 1989. Još jednom o Mužiću. još dugo nastavili otpor u svim domenama. Nadasve se smišljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj.. Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. iako nedvojbeno vrlo značajan. a ilirski su mladići novačeni i odašiljani na daleke granice Carstva ili u mornaricu. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi hrvatskog naroda. U početku su čak ponegdje ostali i zatečeni oblici društvenog uređenja: na ćelu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domaće aristokracije (principes). Konačnu reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. Također. iz kojeg su crpljene sve općenite informacije: D. već je njime upravljao izravno Senat. Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2 Vidi djelo bogato podacima: I.I. ilirski je element u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata imao važnu ulogu. na i. Katičić. Mužić. Autohtona ilirska kultura. Kupi. Taj je proces tekao polako. izd. koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istočnijim krajevima. mj. ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju. I. mj. 1960. do danas vrlo slabo poznat2. 52 . U povodu Katičićeve recenzije. nastavljali živjeti po prastarim običajima i uredbama. 19/1989. međutim. Ilirik je dobio posebnu ulogu i zahvatio širi teritorij. Rendić-Mioćevič. Iliri i antički svijet. I. Međutim. Kr.. širio se od primorskih krajeva prema unutrašnjo sti. Rimljani su prvu provinciju na budućem hrvatskom teritoriju osnovali u 1. SHP. i početkom 4. ili barem jasni autohtoni elementi. O Ilirima najpotpunije djelo. na i. 285-7. da se taj ilirski. IV. Ivan Miižić o podrijetlu Hrvata. gotovo do kraja antičkog razdoblja. uz obalu Dunava u današnjoj Mađarskoj. 271-84. Granica između njih išla je od Raše u Istri prema Snježniku. R. Zagreb 1989. 'EJ. 243-70. već polagano slamajući najosjetljivije točke ilirske samo svojnosti. području današnje Banje Luke i Doboju. Mužić. Podrijetlo Hrvata. Većih promjena u etničkoj strukturi bilo je samo u gradovima i administrativnim središtima koja su zahtijevala odgovara jući kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. Hrvatski rani srednji vijek zemlje doživjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj. Bio je razdvojen na dvije dijeceze: Zapadni i Istočni Ilirik. nazivati Dalmacija. 328-34. u simbiozi s importiranom klasičnom kulturom. te sjeverni ili Donji Ilirik. Rim je oprezno i inteligentno postupao u provođenju romanizacije. sve do Majevice. ljubomorno čuvajući domaće kultove i zadržavajući stara domaća imena. te R. pa zatim davalo građanska prava domaćem. ilirskom življu. Kasnije su mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija. razaznaju se vrlo dugo. Iliri su. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -južni ili Gornji Ilirik. gdje je to god bilo moguće. Kr. Čini se da je moralo proći više stoljeća. domorodačkih) kultova. Iliri su u unutrašnjosti. Goldstein. stoljeća. Ova nova provincija na jugu počinje se od 27. ne forsirajući. s manjim ili većim uspjehom. godine pr. odnosno "vlaški" element asimilira u slavensko-hrvatsku okolinu. možda čak i čitavo tisućljeće.. stoljeću pr. Panonija je bila zaseb na provincija. ušću Sane u Unu. Katičič.

Kr. primjerice. do Tarsatike (Trsata. Do sedamdesetih godina 1. Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo. intenzivno naseljavati lokacije današnjih gradova Senja. pa je Ilirik postao provincia inermis . Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na viši stupanj. poljoprivredi i stočarstvu.Panonija i Dalmacija u antici tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije. Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta. a rimski izvori izvještavaju da iz Ilirika stižu srebro i zlato. Od vojnih jedinica na ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije . Salone. Stočarstvo je bilo važna grana privrede. a po njihovu dolasku eksploatacija rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se željezo na području današnje središnje Bosne. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. a u njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija. Još u predrimsko doba ovo je područje bilo glasovito po prirodnim bogatstvima. Veći dio obradiva tla ubrzo je prešao u ruke veleposjednika. zapravo. proizvodi kojima je i ondašnja Italija bila deficitar na. u prvom redu na Braču i na području današnjeg Trogira. Zadra. odnosno u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). ona je conditio sine qua non toga razvoja. Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma (Beograda). stoka i slično. Naroni (Vid kod Metkovića). Rimski građani. Međutim. Cavtata i drugih. Bojanovski. Jedan je krak išao od Emone do Poetovia (Ptuj) i duž dravske 3 I. postojale u Jaderi (Zadru). stoljeća premještene su u druge pokrajine. Saloni (Solinu). Zadra. Iz njega su za Rim odlazili drvo. čemu su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na razinu proizvodnje u Italiji. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Visa. u prvom redu trgovci. Skardone (Skradina). jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je išla od Tergeste (Trsta). Epidaura do Dirahija (Drača) u današnjoj Albaniji.sedma i jedanaesta. Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu Save do Cibalae (Vinkovci). 53 . a zemljište je obrađivalo domaće stanovništvo ili robovi. Druga se pružala od Emone (Ljubljane). Rimski građani. Postojali su i kamenolomi. a ribe iz Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. Takve su kolonije. Rijeke). Epidauru (Cavtatu). Narone."provincija bez oružja". Rimljani su ih gradili i iz vojno-strateških razloga. počeli su već u prvoj polovini 1. 1982. čiji je glavni grad i dalje bila Salona. stoljeća pr. pretežno veterani. 89-120. Solina. slani su u gradove u čijoj su im okolici dodjeljivana zemljišta na obradbu. Posebice se to očitovalo u vinogradarstvu i maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima na obali postavili još grčki doseljenici. Gospodarsko značenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku državu prilič no. Za čitavo Carstvo dvije su ceste imale ključno značenje. žitarice. Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja). Aequumu (Čitluk kod Sinja). osobito u unutrašnjosti. U razdoblju prije Rimljana postoje podaci samo o proizvodnji soli. Plansko naseljavanje započelo je Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. a u kasnoj antici koloni.

Carina {portorium) plaćala se prilikom uvoza robe iz susjednih oblasti. stoljeća. Zapisano je kako su 333. primjerice. sa sjedištem u Saloni. bile vrlo važne i za protok ljudi i roba na užim područjima.Hrvati prihvatiti. Zbog značenja za čitavo Carstvo. a s nešto manjim intenzitetom i u panonskom). planirala se i gradila od 1. Cuntz. Cestovna mreža. Tako su do izražaja dolazile pogodne luke. pogotovo u razdoblju od četiri zimska mjeseca. pa ni stanovništvom brojnijih naselja (tim će se okolnostima dugo morati prilagođavati i srednjovjekovna Hrvatska. Sve su ove ceste. Jadera. odnosno ukupno osam mjeseci godišnje. Dinaridski pojas aktivirat će se tek u kasnijim stoljećima. Goldstein. Leipzig 1929. odnosno od Jadere (sjedinjavala se u današnjoj Lici) do Biviuma na Mrežnici. dolinom Une do Posavine. zaživjeti ponovno u hrvatskoj državi ranog ili razvijenog srednjeg vijeka. Antonine Itinerarv. mnoga će antička rješenja. Hrvatski rani srednji vijek obale do Murse (Osijeka). Jedan ogranak kretao je od Narone. prvenstveno u vojno-strateškom pogledu.Dalmacija bila podijeljena na tri sudska područja (conventus iuridicus): sjeverno. a drugi prema Sisciji. srednje. Treća je od Salone prelazila Cetinu i onda se njome preko današnjeg Livanjskog i Kupreškog polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save. Iako je Rim imao neospornu vlast nad Sredozemljem. a da tih činjenica tadašnji Hrvati neće ni biti svjesni. Bordeaux Itinerarv.i njima se mnogo putovalo. iako u unutrašnjosti nije bilo politički značajnijih i gospodar ski jačih. sa sjedištem u Skardoni. uspostava isto tako logičnog carinskog jedinstva (na čitavom budućem hrvatskom teritoriju. Stvarno. stoljeća razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru. od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti. jer će se od 9. ItinerariaRomanal. Naplata carine vršila se na pograničnim stanicama -jedna od najvažnijih bila je u Poetoviju. kao što su administrativna podjela ili način života. Druga je išla od Zadra i Salone do područja današnjeg Knina. Tako je. dolinom Neretve. da bi se kod današnjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona . 54 . osim za Carstvo u cjelini. stvaranje vrlo logičnog sustava komunikacija. ali i simbolički. a otamo jedan krak prema Emoni. pa opet do ušća Save u Dunav. kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizična.Sirmij. Jedna je cesta išla od Senie. što je još više ubrzalo napredak. provincija Ilirik . ove su prometnice bile i prve izgrađene na prostoru buduće Hrvatske. Povezivanje obale s unutrašnjošću. građevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palača . kopnene su komunikacije bile i te kako važne . koja je gradove na obali povezivala s bližim i daljim zaleđem. sa središtem u Naroni. pa preko današ njeg Bosanskog Petrovca. kao Senia. Mnogo će toga novi doseljenici . koje će živjeti kroz mnoga stoljeća rimske vlasti.I. do 11. Salona.ona se iz 4 O. Najznačajnija je za Rim bila (jer je povezivala dva najveća središta) cesta od Solina prema današnjoj sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do Sirmija. neće se nestankom vlasti Carstva na ovim prostorima moći izbrisati. Čitava Dalmacija s Panonijom bila je jedinstveno carinsko područje. i južno. godine hodočasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4.

ali i glavnih prometnih tokova. Les origtnes chretiennes dans la province romaine de Dalmatie. do smrti 313. dakle. odnosno iz Rima. nije čudno da prvi tragovi kršćanstva sežu tek u drugu polovinu 3. relativno sporog procesa romanizacije. 363-96. Sinerot i drugi u Sirmiju. 4. Ideje i osobe počele su slobodno kružiti.skromno. nimalo slučajno. Demetrije. Šanjek. R. Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora Jedan od važnih čimbenika koji će dočekati Hrvate i umnogome utjecati na zbivanja u njihovoj državi bit će kršćanstvo. Za prilike u rimskoj Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit. a sve su brojniji s kraja 3. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Mreža rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti. VeWđ Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba. Kršćanske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli. i početka 4. Pariš 1918.iz Soluna ili Filipija. Rogošić. ZČ 40/1986. godine. u koju je. kršćanske zajednice. 3. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine.Viktorin u Poetoviju. danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova učenja koji su poticali sugrađane i sve ostale s kojima su se susretali da prihvate kršćanstvo. stoljeća. Međutim. požrtvovno. Takva transformacija palače u grad jedinstven je slučaj na čitavom evropskom prostoru.najviše ih je bilo u Saloni. čedno. Zeiller. stoljeća. kršćanima je priznato pravo slobodnog propovijedanja. obično propovjednici i prvaci kršćanskih općina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje . Ivandija. J. Cibalama (današnjim Vinkovcima). godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije. 4 i d. te Stas. Dalmatia. Parentiju. Buturac -A. do 6. Kršćanstvo. London 1969. Irinej. jer su tamo ° R. Bratož. Wilkes. Isti. Zagreb 1973. te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine kasnije. stoief/a. Zbog nešto kasnije izgrad nje cesta. godine. a za vladavine Dioklecijana i Dujam. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom širenju kršćanstva djeluje i golemi broj neimenovanih. Zagreb 1962. o spasenju i Kristu 5. Također. J. te zbog toga i zakašnjelog razvitka gradova. velikih grobalja. Polion u Cibalama. memorijalnih kompleksa. U njima su pale i prve žrtve. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od ključne važnosti za hrvatsku povijest. samozatajno. Utjecaji s istoka stižu u Panoniju i Dalmaciju i kopnom i morem . što ubrzo rezultira podizanjem crkava. evangelizacija nije imala većega zamaha. Kvirin u Sisciji.Panonija i Dalmacija u antici reprezentativne carske palače u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije 305.: J. krstionica. Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (današnjoj Sofiji) 311. izvan gradova. Poetoviju. Sirmiju. Bili su vrlo uspješni. Ravene i Akvileje. jer su se primjerno ponašali . U gradovima su. J. I tamo je bilo mučenika . pa se otada kršćanstvo moglo slobodno širiti. 55 . dolazilo i najviše misionara. još je oko 270. Pariš 1906. Sisciji. kao i drugdje u tadašnjem svijetu bile organizirane općine. u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao 305.

Izvori. 36/14. Kasnije će. Radovi ZHP 23. 242. ali i slovenski i bosanskohercegovački prostori. to ime dobiti čitava pokrajina oko rijeke Neretve -Paganija -kako svjedoči Konstantin Porflrogenet 6.vidi. Suić. Viz. Tamošnje nepokršteno sta novništvo zadobiva i naziv pogani . dapače. 31/56. seoba naroda. bit će gorljivi pristaše Arijeve doktrine. stoljeće ustrojstvo rimske države korjenito se izmijenilo. 54. Menasa u kojima su hodočasnici donosili ulje s njegova groba u svetištu pokraj Aleksandrije. 56 . Takve pojave ukazuju na veze Jadrana s egipatskim stranama i Levantom i tamošnjim izvorištima monaštva. Klaić. 8 i d. Goldstein. Ona je podijeljena na četiri prefekture. 4. područje današnje države Slovenije. izv.I. postupno se sve više vezuju uz zapadne krajeve. 49. kao. Nju su u jednom trenutku podržali i neki panon ski biskupi.pagani. pa i ona koja su se kasnije posve izdvojila 9. Hrvatske i Bosne i Hercegovine 6 DM 30/104. one pak na 12 dijeceza. stoljeću. a dijeceze na ukupno 120 provincija. pustinjaštva i samostanskog života. To je vrlo indikativan podatak jer pokazuje kako se proglašenjem kršćanstva za službenu držav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano širila 7. kriza. Rad JAZU 426. pa onda i Vizigoti i Ostrogoti. primjerice. tj. Oni su se izdvojili iz svijeta i živjeli samotnjačkim životom. Sagi Bunić. 64. st. II. Zagreb 1986. Jeronimall. Njih nisu bili pošteđeni ni ovi krajevi. Zagreb 1908. 43. potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere. I. 32/21. 7 O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. O pustinjačkom životu monaha svjedoči i salonitanski natpis monaha Petra. židovstvo . Zagreb 1976. Tako su biskup Sirmija Anemije i crkva u njegovu gradu bili na čelu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. 43-4. pošto je njegovo učenje osuđeno na crkvenom saboru u Nikeji 325. godine. a to dodatno potvrđuju nalazi ampula sv. Reforme. u 10. stanovnici sela {pagusd). I. U tim mnogovrsnim kontroverzama današnji hrvatski. u 4. 213-78. uz akvilejsko i rimsko. Markovič. Povijest kršćanske literature I. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima boravio krajem 4. 1990. Hijeronim Stridonjanin građanin Tarsatike. Vidi i T. Goldstein. 32/84. Četvrto je stoljeće bilo razdoblje u kojem su se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave. Hrvatski rani srednji vijek pretpovijesne i rimsko-helenističke tradicije i lokalni kultovi. Germanski najamnici u rimskoj vojsci. građanski ratovi Na prijelazu iz 3. do 7. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. a kasnije i ravensko područje. Sv. ponekad su se nalazili i u samom središtu sporova. sučeljavala se različita mišljenja unutar kršćanstva. bili duboko ukorijenjeni. 14. često sinkretističkoga obilježja. I izopćenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu. posebice mitraizam. koji će se kraće ili duže vrijeme zadržati u našim krajevima. 9 Primjerice. Izabrane poslanice sv. treći stalež i Židovi od 5.. stoljeća "velik broj svetih" 8. Potpavši pod prefekturu za Italiju i Ilirik. 8 Usp. Valens iz Murse.

godine upali su u Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljačkali je sve do Stridona. prirodno. pa su se granice biskupija i drugih crkvenih okružja usuglašavale s granicama administrativnih jedinica. Isto se zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na južnom dijelu organizirana Pannonia Inferior. Dijelovi panonskih granica. da bi njezin južni dio postao Pannonia Savia sa sjedištem u Sisku. I kršćanstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom administrativnom sustavu. baš kao i njihovi potomci. Takav je odnos odgovarao i bivšim robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivšim robovima (sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali određenu količinu ili određeni dio proizvodnje. No. posebice onih na Dunavu. koje su se nalazile relativno daleko od vandalskih staništa. i 4. godine bitku i život kod Osijeka (Murse). grada za koji nije točno ustanovljeno gdje se 57 . ali njihova nazočnost zasigurno neće djelovati smirujuće na stanovnike panonskih provincija. Car Teodozije je 388. tako je uzurpator Ingenuus. pojačana utvrdama -bio je to limes. Zbog zemljopisnog položaja Panoniju nije moglo zaobići nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na evropski zapad. Acumincum i drugi. koji se pobunio protiv cara Galijena (253-268). No. izgrađivan lanac manjih ili većih vojnih logora od kojih su neki prerasli u civilna naselja. Veći legijski logori nalazili su se dublje u unutrašnjosti . I carska je blagajna profitirala. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stići iz zapadnih u istočne dijelove Carstva. stoljeća barbarsko germansko pleme Vandala. godine područje Panonije organizirano je u četiri provincije . u zakonodavstvu se sve više afirmirao kolonatski odnos. Sirmensis. stoljeću teške udarce. to kontaktno područje nisu zaobišli ni neki od neizbrojivih građanskih ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. Secunda. Od vladavine Konstantina I. čak ni onih. i 4. godine kod Siska razbio vojsku uzurpatora Magna. a drugi su ipak osjetno poboljšali svoj položaj u odnosu na ropski odnos.Gornja Panonija podijeljena je. Za razliku od robova koloni su pravni subjekti. Za sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (početkom 5. Uz njih je. kao što je bio slučaj s prekodravskim i prekosavskim predjelima. Emoni. godine kod Vinkovaca (Cibalae). stoljeću pogodili državu. Sisciji. bili su ujedno i rimska državna granica. 380. U Srijemu su tako postojali Carnacum.u Poetoviju. Nakon 297. jer su koloni kao pravne osobe plaćali glavarinu (capitatio). Zbog panonske i mesijenske dijeceze izbio je spor između Konstantina Velikog i Licinija. izgubio 258.JL Panonija i Dalmacija u antici bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na četiri provincije. s dopuštenjem cara Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. pošto su ga iz Dacije (današnje Rumunjske) istisnuli Goti. što završava Licinijevim porazom 314. stoljeća dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema zapadu) Vandali će biti mirni. ova organizacija i uopće takav način života doživljavali su u 3. sa sjedištem u Sirmiju. Još se tridesetih godina 4. Cuccium. itd. ali u stvari su i dalje vezani za zemlju.

213-78. a u Italiji. Nedugo potom u Panoniji se učvrstila vlast Huna pod koju su. krenuli u dalju selidbu prema Italiji i. stoljeću. Vjerojatno su u tom procesu manje stradali veći i relativno dobro utvrđeni gradovi negoli sela i druga naselja u unutrašnjosti. Taj je čimbenik. 12 Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova. u jednom trenutku. 6 mansiones i 36 mutationes -vidi. Međutim. brzini i udobnosti puta. Leipzig 1929. kao posljednji car s tih strana. Rad JAZU 426. smanjen je broj konja u njima. a potom postali i saveznici (foederat§ Istočnog Carstva. potpali i Ostrogoti. Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. Siscija. po utvrdama se nalaze rimske posade. prilike su se još više pogoršale. II. premda ni tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 . konačno. godine pojedini narodi počeli otpadati od hunske vlasti. Antonine Itinerarv. ne ostavivši u njemu i trajnije tragove. stoljeća Panonijom zavla dao Hun Atila. neki gradovi na širem hrvatskom prosto ru . Hijeronim Stridonjanin -građanin Tarsatike. M. godine zapadnorimski car Avit bezuspješno je pokušavao podvlastiti Panoniju. Tako je smanjen broj postaja. a do 395. 520.Celeia. Naime. sustava državnih pošta koji se za tadašnju financijsku situaciju u Carstvu pokazao suviše skup. 58 . 28 mansiones i 53 mutationes. ali su već nakon bitke na Mauricijakovu polju u istočnoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451. ali su oni ubrzo. Konstantinove reforme značile su i pokušaj bitnog smanjivanja svih mogućih državnih troškova. Suić. Vizigoti su se počeli naseljavati po čitavom Balkanu pošto su 378. pa će sve veći utjecaj imati Ostrogoti. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za održavanje cursus publicusa. Desetljeće kasnije Vizigoti su opustošili čitav Balkan. godine Panoniju pljačkaju razna germanska plemena. Zagreb 1986. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt. To se posredno osjetilo u sigurnosti. to su morali biti tek slabi odsjaji onoga što je bilo u 4. stoljeću. Tada im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku. Cuntz. godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod Adrianopola (Jedrena). Sirmij -postoje i u 6. I. Svoj je vrhunac dosegla u vrijeme Atile (433^154). Heruli i drugi narodi. O. Hrvatski rani srednji vijek nalazio 10. Bordeaux Itinerarv. ItinerariaRomanal. Kada je tridesetih godina 5. Goldstein. uz opću nesigurnost uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antičke krize.I. od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) čak 42 grada. u Hispaniju. po gradovima i selima živi romanizi rano stanovništvo. Stradala je i Mursa. Gepidi. što se ponajviše osjetilo u Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. Emona. 830-4. morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi stanovništva prema južnijim krajevima. 455. H. Jones. Later Roman Empire. 10 M. 11 A. ali su neposredno bili pogođeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili isključivo radili za opskrbu ovih službi 11.

Berlin 1903. Klaić. izv. godine. 35 i d. VAHD 77/1984. Polemiku ]e nastavio L). 61-73. Karaman. Viz. nego bili čak i suprotstavljeni. Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo. 17 Dokazuju to mnogi autori. Da takav put nije bio nesvakidašnji. pa se. pa će se tako sve više isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni -jeg panonskog limesa i dinaridskog zaleđa te. Međutim.. 138-142. izv.. 125 i d. 69. 15 DAJ 29/14-46. moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bježi u Salonu i tamo vlada sve dok nije bio ubijen 480. Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina. J. Doba. 220. 10-11. 10-1. mozaiku. Zagreb 1985. 97. ali to u biti ništa ne mijenja 18. 16-8. godine očekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije. pak. K. bronci. često se događalo da se ni kratkoročni ni dugoročni interesi više nisu poklapali. Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. na i. Pašalić. staklu. 265-272. Cicarelli. mj. VAHD 63-64. L'amministrazione. godine. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojačane mode ukrašavanja orijentalnim uzorcima. pokazuje postojanje grčkogjezika. pa se time odrekao carske titule. I. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da se postupno smanjivalo i značenje prometnica u pravcu istok -zapad. O dalmatinskoj dinastiji. Dvggve. Izabrani spisi. Peristil 1. Split 1989. skulp turi. Izvori. Za rimsko stanovništvo 13 J.Panonija 1 Dalmacija u antici Rimsko se Carstvo 395. 16 Ferluga. 23-122. Uprava. ali je on u Carigrad poslao znakove carske vlasti. I rad D. i 5. 14 Menandar. na raznim mjestima. U to su vrijeme. Radovi IHP 18. Beograd 1959. Nikolajević. Ako je unutrašnjost i bila stalno pod vrhovništvom za padnog cara. Dalmacija neko su vrijeme bili pod vlašću Zapada. godine zauvijek podijelilo na Istočno i Zapadno. Excerpta de Isgationibus. Rapanić. 39-53. činjenica jest da helenistički i uopće orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi. a mnogo ih je manje bilo iz maloazijskog i grčkog svijeta. E. E. II. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokršćanskoj umetnosti u Dalmaci ji. kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. 20-3 i tamo navedena lit. Isti. također. Historg oj Salonitan Christianitu. Split 1961-2. Peć 1978. 59 . stoljeću. Beograd 1974. Situacija se na ovom području bitno izmijenila 476. odnosno iz područja Bizanta od vremena Heraklija17. 18 O tome više M. Archaeologia Iugoslavica 3. Medini.1. Split 1954. odnosno. Isti. Rapanić. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. jadranske obale bile pod intenzivnim utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora. na raznim mj. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji. preko njega. Zaninović. pod Istokom 16. Nikolanci. primjerice. Odoakra su na vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci. istočna obala Jadrana i njeno zaleđe. 179 i d. kasnije. Doba. i jadranske obale 13 . ona počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 15. ali ona nije došla 14. U prijeporima. pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj državi. koji su se javljali između dvojice careva inače jedinstve nog Carstva. Viz. ali je očigledno da su se stanovnici njime služili relativno malo u odnosu prema latinskom. Doduše. Materijali 17. primjerice. Nova knjiga o ranokršćanskoj Saloni. Copenhagen 1950. Škiljana. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegouiina. M. tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. terakotama. svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu Salone. 3. dakle u 4. La langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite. vidnu ulogu imali su i neki dijelovi buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske.

Priručnik. čime im je omogućen dalji put na zapad. bestoenski i martaritanski biskup 23 . sa strogo određenim ovlastima. skardonski.područje istočno od Zapadne Morave i Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije pošto je na tim prostorima nakon Atiline smrti 452. Opsežno o tome piše E. Tako je stvorena ostrogotska država u Italiji i Dalmaciji 22. pa je to caru bio dodatan motiv da se riješi njegova plemena. godine utrnula hunska vlast. došlo je do bitke u kojoj su Ostrogoti pobijedili 21. Međutim. Odoakru je Carstvo dalo titulu patricija. I sam je Odoakar počeo prisvajati kompetencija političke vlasti nad italskim stanovništvom. 20 60 . sa s r e d i št e m u Bi s t u e (Bestoe) Vetus kod Zenice. 23 Bulić -Bervaldi. odbacujući svaku podložnost Carigradu20. 41-2. Priručnik. na kojem su. Istorija. godine Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u njegovo ime. ali je 493. Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili su se u Meziji {Moesia . 54-8. Šišić. U porječju Vuke. velikim dijelom odvijati na budućem hrvatskom teritoriju. godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv Odoakra. 21 Šišić.I. osim salonitanskog. sukladno tome. a njegovim germanskim vojnicima omogućilo da dobiju zemlju po načelu trećine [tercije). Priručnik. rapski. godine. 140. Stein. Kronotaksa. a čini se da ni u krajevima pod njegovom neposrednom vlašću stanje nije bilo sjajno. 157-64. naronski. 1 5 5 . Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja će se. Priručnik. a drži daje "tumačenje imena martaritanske biskupije još uvijek tamno". Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajednički. 82-4. Pariš 1949. raspravlja se 19 Šišić. Stoga je car Zenon nakanio i 488. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su. u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a š n j u s r e d n j u B o s n u . epidaurski. bili i jadertinski.6 . siscijski. Nakon višegodišnjeg putovanja i pobjeda na Soči. Histoire du Bas-Empire. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktičnom smislu samo carev opunomoćenik. 141. Na svom su putu Ostrogoti morali prije svega slomiti otpor Gepida. zatim i opsade Ravene. Ostrogotska vlast i bizantski odgovor Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju opće značajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis da je u Salonu poslao namjesnika. i dalje bile integralni dijelovi Istočnog Rimskog Carstva. čak je ugrožavao i Carigrad. kod Verone. Tekst u: Šišić. 5. igrom slučaja. Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara. 22 Ostrogorski. te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19. oni su ubrzo počeli vršiti pritisak na stanovništvo i oduzimati mu više zemlje nego što je sporazu mom bilo predviđeno. ali nije imao snage braniti panonske prostore. negdje između današnjih Vinkovaca i Vukovara.

zbog nemogućnosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano nadzire. smanjivanja broja stanovnika. vojničkih pobuna.između Perkoviča i Šibenika). Glavna hrana bila je pšenica. Po naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones). uz O neslinum ( sada O miš) pripada o i De lminense (dana šnje D uvno) i Redditic um ( Riditae. koje je bilo vrlo teško. 25 Suić. osnovane su još tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u blizini današnjeg Aržana) koja se. njihov je zadatak bio da brane zakonitost. tako da se svećenstvo bestoenske biskupije žali da je njihova crkva u velikim dugovima. i prema tome neprijateljski raspoloženi prema crkvi ili joj. traži od nje pomoć. da se brinu za blagostanje 29. te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia).prvih barbarskih prodora. Međutim.Panonija i Dalmacija u antici o stanju u crkvi i društvu. Priručnik. umjesto da daruje crkvu. na i. 144. tendencije prema sređivanju stanja i centralizaciji bile su očigledne. niza epidemija. 146-7. nisu bili skloni. druga Muccur (današnja Makarska). U provinciji Saviji bilo je otimačina stoke.tako. zahvatio dalmatinske i panonske krajeve još dok su bili pod ostrogotskom vlašću. Unatoč lošem stanju u crkvi. 35. nakon kriza koje su zahvatile Carstvo još od 2-3.. godine. između njih i starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje . u najmanju ruku. izgleda. 161-4. Priručnik. 156-7. pa se s vremenom salonitanska crkva sve više nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura. 7. a proizvodilo se 24 Š išić. I. 26 Prokopije. ribare i proizvođače soli. jer bi se na taj način teritorij makarske biskupije na vrlo čudnovat način preklapao s teritorijima drugih novoo snovanih biskupija i same salonitanske. Šišić. 61 . m). a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 . čini se. BelLum Gothicum. pa na sjever do današnjeg Glamoča 24. a potvrđivao kralj. stoljeća . 7. 144-5. službenici koje je biralo stanovništvo. da određuju cijene namirnica. da se uzdržava zajmovima od bogatijih ljudi. 533. stoljeća došlo do nešto dužeg razdoblja oporavka na čitavom Sredozemlju. ali na ruku im nisu išle i druge opće okolnosti. Goti su preuzeli zatečeni fiskalni sustav i često ga bezobzirno pro vodili 25. Prokopije tvrdi da Rimljani koji su živjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. proteže od današnjeg Buškog blata pa do današnjeg Stoca. a to su dobrim dijelom bili baš Goti. U provinciji Saviji došlo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27. Priručnik.čini se da je u prvoj polovini 6. On je. Na sljedećem saboru. 31. Naime. P riručnik. dakle. danas Danilo . treća Ludrum (po svoj prilici u blizini današnjeg Knina) s pripadajućim prosto rom od Sinja preko Drniša. gospodarskog nazadovanja. tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici (tribimes maritimi) trebali zaštićivati trgovce. neprijatelji pravovjerne dogme. 10. tvrdi da je ma kar skoj biskupiji. 29 Šišić. 28 Šišić. depopulacije gradova i drugih nepovoljnih trendova . a da većina stanovništva. 27 Šišić. stoje teško povjerovati. zasigurno nije nevažno da su Ostrogoti bili arijanci. I. Animoziteti između Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina značajka toga vremena. Grad i selo. krađa i ubojstava. primjerice.

s jedne strane gotski comes. 32 Prokopije. gdje su iščekivali glavninu snaga pod vojskovođom Asinarijem. 33 Prokopije. a ni autohtono dalmatinsko stanovništvo. mnogo je važnije uočiti da u ovim borbama ne sudjeluju. 11-6. odnosno. a odbjegli Goti su se za sedam dana povukli i otplovili za Ravenu. I. nije bilo suviše teško skršiti otpor njihove krhke države. J. Bizantinci su pobijedili u bitki "kod Skardone".s jedne strane istočni. O tome detaljnije. Priručnik. Osim toga. I. Po tome je stanje na istočnojadranskoj obali i u unutrašnjosti bilo bitno različito od onog u Italiji. I. ušli u Salonu. Diadora 9. Goldstein. 408-421. Prvo je vojskovođa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju. vina. uzgajale su se ovce i koze. sudeći barem po dosadašnjim nalazima. Zadar 1980. Bizant 16 i d. 18 i d. jer. Ostrogota u toj državi nije bilo mnogo. a i domaće je stanovništvo svoje simpatije pokla njalo čas jednoj. manje svinje i goveda30. negdje u nje zinoj okolici. No. ni dalmatinski Goti. Goldstein. 143 1 d. te sjevernije od Save. Sinja i Salone. uopće ih nije bilo zapadno od crte koja vezuje Zadar i porječje Vrbasa. a Bizantinci su se. Bellum Gothicum. Oni nisu mogli bitno izmijeniti etničku sliku Panonije i Dalmacije. te u kulturi . s druge zapadni utjecaji. Bizant 20 i d. Njihova naselja. preko Knina do Unešića. Viz. napokon. vojske su se sukobile. zatim oko Neretve. krenuli su na Salonu 33 . baš kao i drugi germanski osvajači na teritoriju bivšeg Zapadnog Rimskog Carstva. Kada se i ona sakupila. barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedača Prokopija iz Cezareje. kako izvještava Prokopije. a čas opet drugoj strani. Goti su vjerojatno ostali u okolici Salone. odnosno. Tako Bizantincima. od Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna. 31-3. Otprilike 537/8. Provincia Liburnia. a s druge zatečene municipalne institucije. grupirana su na tri uže regije: u Dalmatinskoj zagori. dakle. gdje se rat između Gota i Bizantinaca odužio punih dvadeset godina. od etničke i vjerske do one u upravi . 62 . Vidi. Hrvatski rani srednji vijek i mnogo maslinova ulja. godine ostrogotski kralj Vitigis šalje još jednu vojsku u Dalmaciju. Goti nisu stvorili vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nužno su se osjećale dvojnosti. U međuvremenu. oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne. pa napao i zauzeo Salonu. Bizant. izv. Goti su uz pomoć još jednog pojačanja naposljetku zauzeli Salonu. Bellum Gothicum. ali su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana. prema istoku) 32. 30 31 Šišlć. očigledno su bili manjina. od Kašica. Viz. Medini. na prostoru od Jadrana do Drave. Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivšim provincijama Dal macijom i Panonijom. vratili u Ilirik (dakle. 33. I. i bitka je završila bez odluke. s malo udaljenijim Kovačevim Dolom u pravcu Drine i Rakovčanima na Sani 31 . 4-7. odnosno lokacije na kojima su pronađena karakteristična obilježja nji hove kulture. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". Goldstein. Goldstein. kada su 535. pa su se Goti morali povući u nedaleki Burnum (kod današ njeg Kistanja). godine krenuli u rat protiv Ostrogota u Dalmaciji. izv.I. opet čini se bez borbe. opet vjerojatno. Negdje u okolici Salone.

Isti. Antoljak. Bizant. Da lije Istra upravo 539. Stoga ne bi trebala iznenaditi u budućim stoljećima -dapače. Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6. Medini. ta se vlast mora često dijeliti s drugim snagama. 31-45. Zadar 1973. 63 . 20 i d. u kasnoj antici i poslije.nastojanja mnogih evropskih sila (Franci. U ovo je doba funkcija istočne obale Jadrana bila vrlo specifična i vrlo ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to područje imalo u ranom srednjem vijeku. Goti su opsjeli grad s kopna i s mora. jer služe za prijevoz jedinica. To je bilo bitno i u ovom slučaju.Panonija i Dalmacija u antici Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrđava" koje su vjerojatno funkcionirale duž kopnenih i pomorskih komunikacija. za proizvodnju hrane i drugih potrepština. dakle od vremena velike seobe naroda. 207-20 (također u Antoljak. pa se može tvrditi: tko drži istočnu obalu Jadrana. J. pa tijekom 9. potpala pod Bizant ZRV1 4. Vrijedi i obratno. To je bilo vrlo važno kada su se borbe primakle Raveni. Nisu se povlačili duže vrijeme. i 10. ali još više osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju. 1956. dakle mjesto iz kojeg se isplaćuju vojnici angažirani u ratu protiv Ostrogota. stoljeća mletačko-hrvatski (ili mletačko-neretvanski) sukobi. Za razliku od sjeverne Afrike i Sicilije. Stoga je bilo vrlo važno zauzeti strateške točke na moru i uz obale i držati ih. Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove obale. čak i Arapi. pa i tijekom četrdesetih godina. valjalo bi ih smatrati logičnima . Dok je u klasično antičko vrijeme Rim imao ničim osporivu vlast nad čitavim Sredozemljem i njegovim zaleđem. Diadora 9. i time zaokružili svoje posjedovanje istočnojadranskih prostora. Oko tog će se pitanja voditi početkom 9. Zadar 1980. iznose teze da su Goti i u kasnim tridesetim. dolini Poa i sjeveru Italije. Bizant. na jedan specifičan način i istočnojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju uporišta. s istočne obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti svaka točka na talijanskoj obali. Pokušaj osporavanja ovih teza. Ovi prostori bili su im za vođenje rata u Italiji od izuzetne važnosti. stoljeća bizantsko-franački rat. Hrvati. jer su ta područja teško pristupačna s Tirenskoga mora. Time su završene borbe u Dalmaciji i ona je za više stoljeća ostala bizant ska 34 . ali su konačno morali odustati i vratiti se u Italiju. taj će vrlo lako vladati (ili u budućnosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom. koje su kao sklonište i odmorište bile pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili na obalama Tirenskoga mora. dakle Liburniju i Istru. 34 S. Ciljevi takvih pokušaja bili su ovladavanje čitavim jadranskim priobaljem. 255-66). gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti praktično iščezao. Vrlo je karakteristično da upravo u ovo vrijeme u Saloni postoji vojna kovnica novca. vidi u: Goldstein. boravili i vladali barem dijelom Dalmacije i Liburnijc. istočni Jadran i njegovo zaleđe od ključnog su značenja. zatim kao područje za odmor vojnika. A i onda kad na njemu nema borbi. možda i Normani. Venecija. i usprkos teškom porazu svoje mornarice (što je vrlo karakterističan podatak) zadržali premoć na kopnu. 363-435. Provincia Liburnia.

stoljeća u Italiji bilo 7%. ali i da ih vojskovođa Konstancijan poboljšava -Bellum Gothicum. O unutrašnjosti gotovo uopće ne vode računa. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fičan etnički ambijent na ovom prostoru. napokon. 7. Slaveni i Hrvati. 64 . V. razdoblje poleta. onaj primarni pokretač koji uzrokuje ili dalje potiče sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom razvrstavanja i osmišljavanja povijesnih činjenica u ovom. Taj se podatak potvrdio i arheološkim istraživanjima 37. 101. što će reći prostorom od Jadrana do Save i Drave. Rome 1969. pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo još i manje. V. osiguravalo i vlast u unutrašnjosti. konkretnom zadatku. Primjerice. 31-6. Goldstein. Grad. a suvremeni pisani izvori najčešće govore o zbivanjima na obali (primjer tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). jer je prilično izvjesno da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovništvu više nego u Dalmaciji 35.I. započeo je s popravkom zidina koje su bile ruševne36.Prokopije. nameće logično pitanje: što je tim mijenama prvotni uzrok. Međutim. Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle. Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju područjem nekadašnje provincije Dalmacije i dijelovima nekadašnje provincije Panonije. U Zadru se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38. 234. a isto se događa i u 35 A. dakle na jednoj od prvih razina historiografskog posla. Bizantska vlast . upravo zbog brze izmjene političke vlasti. u usporedbi s vlašću Ostrogota. pa zatim Langobardi. procjenjuje. u teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa. da je Gota u drugoj polovini 6. o procesima koji se odvijaju na njemu. a potrebno ih je promatrati u širem kontek stu sredozemne ili opće povijesti. nego i općenito.polet i propadanje Uspostava bizantske vlasti značila je. stoljeću. Takva je pretpostavka realna. 234. da su joj davala otpor. on je nazočan i na bitno višim razinama generalizacije. u tom trenutku. Hrvatski rani srednji vijek Bizantinci su. iako je taj polet relativno kratko trajao. Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. i u filozofiji. odnosno. po analizi Imena. što se događalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske vlasti. 4. pa do početka 7. Arheoloških je istraživanja i nalaza vrlo malo. nema podataka da su se gotska naselja održala i po uspostavi bizantske vlasti. 37 Suić. baš kao što se to dogodilo s Ostrogotima u Italiji. L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie. a isto tako i brze izmjene razdoblja krize i razdoblja napretka. No. 38 Suič. čim je Konstancijan ušao u Salonu. Guillou. Bellum Gothicum. ostat će uglavnom nepoznato. Naime. Grad. Što se tiče hrvatskog prostora u 6. 6. 16. dakle. podataka je vrlo malo. da bi konačno stigli Avari. 36 Prokopije tvrdi da su zidine slabe . stoljeća. zauzeli istočni Jadran i to im je.

141-68. Bizant. 41 I. Pariš 1961. 3-84. 34-8. ed. a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i datirati taj događaj dobom naseljavanja Slavena.i protohistorije. slično je i u Zadru 41. stoljeća u Saloni 40.. bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri opće nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. Dub ro vni k 1962 -3. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa. Povijest Dubrovnika do 1808. ni Toma ni Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. Goldsteln. Međutim. Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle. Sp. VAHD 65-7.legende koja je kružila među stanovnicima Dubrovnika. Čitav niz crkava obnavlja se oko polovine 6. 47 U A n al im a st oj i 74 0. Gubavcu i Lučnjaku kraj Majsana u Pelješkom kanalu. Zagreb 1883. Dokleja). Toma. opširno. Viz. 21. 40 65 . Aediflcaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. V. u: Uz početke. 8-11. No. Vidi i opširno B. 91-5. Nodilo. a nastala je još u ranom srednjem vijeku 46. n e mo ž e bi t i to čn o. Život na mjestu današnjeg Dubrovnika kontinuira još od pret. Lučić. Taj se događaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji. 151 d. Kronika. Katičić. n a ra vn o. Ne zna se je li 39 Suić. 45 Šišić. 17-8. 1963-5. godine 47 . 43 DAI29/217-36.1. Split 1975. dakle u početak 7. Kao što će se središte života na salonitanskom području tijekom dužeg razdoblja seliti iz Salone u Split. 37. Novak. 131-60. 30. jer je. Povijest Dubrovnika II (od VII. Split 1984. 46 Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi šu Kon s tan tin Po rf ir ogen e t. uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant ič ki h događaja i procesa na dubrovačkom području. zabilježili i Toma Arhiđakon 44 i Pop Dukljanin 45. 318 1 d. 20-1. Zagreb 1973.Panonija i Dalmacija u antici nekim drugim gradovima (Pula. Sličnu su priču o postanku Dubrovnika. Vjerojatno su sve verzije priče izrasle iz iste jezgre narodne predaje . Varvarija. DubrovnVt (Raguse) et le Levant au Mouen Age. Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili. Tom a Arhiđakon. DS II. Krekić. Epidaur je kao rimska zemljoradnička kolonija. pošto su nedaleki Epidaur (današnji Cav tat) navodno razorili neki došljaci podrijetlom iz Rima. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la cathedrale de Zadar. 234. Ranokršćanske crkvice na Sutvari. također. I. izv. Grad. 5. 10 i d. izv. Nikolajevlć. Anali Dubrovnik 10-11. čini se da Epidaur ne nestaje tako brzo. slično se vjerojatno događalo i u slučaju Epidaura i Dubrovnika. 44 Thomas. An n al es r ag us in i anonymi. kvaliteta tih popravaka i nadogradnja dvojbene su. II. smješten na kraju otvorenih Konavala. Međutim. za razliku od Konstantina Porlirogeneta. jer se često upotrebljavao svaki materijal koji je bio pri ruci 39. 7. Literatura koja spominje takav slijed događaja vrlo je obilna: G. 243-53. pa zatim i u Kotoru i u Stonskom polju42. stoljeća. god in e. Zagreb 1980. š to . prema dubrovačkom Anonimu. Letopis. Petricioli. Naime. a arapskih prodora na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. Vidi i J. Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. Vidi i komentar u: Viz. Izvori. odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. 42 I. 1205). Foretić. Klalć. DS I. Konstantin Porfirogenet iznio je priču o propasti Epidaura. Povijest DubrovnUca od najstarijih vremena do početka VH stoljeća (do propasti Epidauruma). stoljeća do g. Fisković. II. zatim o bijegu preživjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij".

Anali Dubrovnik 27. Tako M. Jedina je neposredna informacija J . II. Povijest Dubrovnika. V. godine. utemeljile i podigle Dubrovnik 48. i tamo lit. Doba. Arsaf. 241 -8. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićev e po lja n e u Du brov n iku . mj. Vidi opsežan prikaz izvora i literature u J. 50 M. nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. u kojoj s e po ku š av a d a tir a ti ob je kt . Hrvatski rani srednji vijek položaj bio naseljen u antičko doba.. Iz toga razdoblja ima i više podataka . višestrukom uništavanju i naseljavanju neprihvatljivi. iako su prvi nalazi otkriveni još 1979. Iz d an ja H AD 12 . Viz. 53 Goldstein. 37-8. ali su njegovi zaključci o diskontlnultetu. 48 49 M. Klaić. 7-39. J. isti. Pesaro 1601.Dubrovnik. 67. Otkriće bazilike i drugih nalaza u njezinoj blizini 1979. izv. Na temelju svih podataka može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovačku hrid postalo intenzivnije tek od 4. mj. Bizant. Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo. zatim i jedan kasnoantički kapitel. Osim toga..Ragusium . 15 -38 . U toj tezi. Peristil 21. ako ništa drugo. 66 . dakle.. dio. na i. Zagreb 1986. godine. i 6. sto ljeća 54 . Viktorin. ali potiče i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55.. Cons 49. Orbini. Valentin otac protospatara Stjepana . i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o počecima dubrovačke povijesti. Orbini priča da su Goti 260. 16. Grad. arhiđakon Valentin. Zagreb 1978. Povijest Dubrovnika. jer značajnijih ostataka nema.. Foretić. Košćak. 21. Sljedeća rasprava J. 17. taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. Urbanistički razvoj Dubrovnika. slijede ga i J. Vital. 55 Nažalost. daje Dubrovnik osnovan između 258. II dio. a li s e ne ob ja šn ja va ju tad a šn je d ruš tve n e pr il ike ni po vi je s no značenje takvo g nalaza. 9-13. Također. 255-7. a otkad se oni iz Salone preseliše u Raguzu do danas ima 500 godina. otprilike iz 5." 52 S obzirom na to da Konstantin piše 949. pa granitni stup iz istoga razdoblja 51. stoljeća.. Rapanić.I. i 283. Dubrovnik 1989. 180-3. Stošić. Sažeti p rikaz istraživanja.na Pustijerni su pronađeni i arheološki ulomci iz starokršćanskoga doba. Zagreb 1973. Pisana povijesna vrela o najranijim stoljećima Dubrovnika. II. valja. jer je po svojem urbanističkom karakteru Dubrovnik tipično naselje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka 50. Zagreb 1973. na i. 39-50. stoljeća. Također su Instruktivne i rasprave V. Godišnjak zašti te spomenika kulture Hrvatske 12. Izvoru 7. Prelog. Cerva i H. Lučić. godine do sada je u stručnim publika cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. sva ka ko je b i tan po ma k u 51 tom pravcu. S. ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu postojanja vjerojatno od prve polovine 6. znači da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449. Ž. Epidaurum . Lučić. R regno degli Slavi. 54 Kako to tvrdi Suić. Luccari.. godine porušili Epidaur. stoljeću. Marginalije o "postanku" Dubrovnika. a izbjeglice su navodno 265. 52 DAI29/230-5. Naselje bez boljih i jačih veza sa zaleđem odjednom se pretvara u jedno od ključnih uporišta bizantske vlasti na ovom dijelu obale. ali neki dubrovački historičari tvrde da je Dubrovnik utemeljen još u 3. iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika.Laus . ili 5. Budući da se car u svom spisu vrlo rijetko služi takvom apsolutnom datacijom 53. Goldstein. i Konstantin Porfirogenet priča da su po slavenskom osvajanju i uništenju Epidaura i Salone ove izbjeglice "preselile u Raguzu: Grgur. ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. 127-30. Za gr eb 1988 . Stošića.

Diadora 14. Zagreb 1988. citta di Ragusa. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. u: Umjetnost na istočnoj obali. Prospetto della. novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog Dubrovnika. 325-344. 57 Vidi i I. Bizant. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen južni dio grada. Čini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaćeno čitavo istočnojadransko priobalje. Tomičić. Izdanja HAD 12. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata počinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima .Panonija i Dalmacija u antici Slika 2. ZRVI 29-30. koji je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 . To je bio detaljno isplani56 J. 1992. ili u 9. Zagreb 1989.. 58 Rapanić. tada otok. stoljeću. Domijan. Ste vovič. Također. Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju. stoljeću 56. što ne mijenja činjenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u 6. najnoviji prilozi s lit. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. 56-9. Stošić. 1991.. 31 i d. pa se intenzivno gradi čitav niz postaja uz istočnojadranski pomorski put (od Drača pa do zapadne obale Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58.ponajviše Raveni).. čini se da se to ipak dogodilo krajem 8. 137-154. M.: Ž. 67 . Isti. 91-6. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu Nasuprot prvotnom mišljenju daje dubrovačka bazilika izgrađena u 6. Ostaci utvrde su. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. Goldstein. 15-38. Opširno. stoljeću. La costa. 838. i tamo opsežna lit. Dubrovački horizonti 29.

IV. Mrkobrad. lako branjivog mjesta 60. VVashington 1985. I. 68-71. Međutim. ranovizantijsko utvrđenje. Vrlo se malo zna o zbivanjima duž koridora koji su jadransko priobalje povezivali s Panonijom. graditeljski polet ipak nije bio tako snažno izražen. To se događa na čitavom balkanskom prostoru (prostoru bivše Jugoslavi je. Jh. limes.I. 10. u: Three Byzantine MtLitary Treatises. Građevine. središtu bizantske uprave u Italiji. stoljeća. izvoru 6. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. Materijali 22. da vidi je li pogodno. Text. Brmbolić. Ciglenečki. ranovizantijsko naselje. 62 Taj je sustav ocrtao Prokopije. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. u današnjoj Srbiji i Bugarskoj. Paškvalin.realistički se postav ljao i želio je kontrolirati samo strateški važne točke. jer su tendecije kastrizacije na čitavom prostoru Carstva bile manje-više iste ili vrlo slične: tako tvrdi (G. bizantska se strategija vladanja umnogome razlikovala od rimske. 60 U Strategikonu. koji je trebao štititi taj prostor. 11. Gradina. Corpus Fontium Historiae Bvzantinae. O utvrđenjima u BiH u rimsko doba. 63 S. Dennis. kojom je tekao put prema Raveni. imale su. na području današnjeg dinaridskog lanca. eh. kompletira u 6. Naime. izv. od prodora barbara koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62. Kalić . U unutrašnjosti. Ljubljana 1987. translation and notes G. Potočac. M. Ima arheoloških nalaza koji potvrđuju da se u to vrijeme na sličan način organizirala obrana i na teritoriju današnje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske. Vol. valja se poslužiti analogijom s drugih. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. 66-8. u: Prokopije. iako na ovom prostoru ipak nisu branjeni tako važni gradovi kao što su Carigrad ili Solun.. Intenzivan proces kastrizacije odvija se i na istočnoalpskom prostoru 63 . Arheološki pregled 25. čak i vrlo udaljenih prostora. na i. Nosotjin kod Raške. Te su utvrde služile za prihvat izbjeglog stanovništva. a onda i sam Carigrad. II. Viz. im Ostalpenraum. mj. 53-72. 25. tako da sagrađeni zidovi budu sposobni izdržati opsadu. dotle je Bizant u teoriji imao iste. Tako su 59 Budući da bizantski historičar Prokopije u djelu Građevine opisuje izgradnju za Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva. i funkciju zbjega (rejugija). Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. ali u praksi bitno manje zahtjeve . dakle." 61 Vidi. 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari. ali i spasiti se pred bilo kojim neprijateljem". Novi Sad 1986. Gunjaca. T. J. stoljeću niz utvrda. Momčilov Grad. Usp. 124-36. a istovremeno bile i pribježište za stanovništvo uže i šire okolice 59.. Dok je Rimsko Carstvo bilo ničim osporavani vladar nad čitavim poznatim svijetom. Beograd -Ljubljana 1986. iako im je prvenstvena namjena bila obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. bis 6. V. poglavlje "O gradnji grada" počinje karakterističnom tvrdnjom: "Tko god namjerava izgraditi grad mora prvo pažljivo ispitati mjesto.D. valja imati na umu da se u kasnoj antici na području i Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva očituje jasna tenden cija da se život koncentrira oko jednog utvrđenog. 153-63. Njih je ponajviše bilo na obali Jadrana. 68 . osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj dio spisa izgubljen ili uopće nije napisan). Tako se u istočnijim dijelovima Balkana. ali i Bugarske i Grčke) 61. Goldstein. 4. 30. Paraćin. Hrvatski rani srednji vijek ran i organiziran sustav gusto izgrađenih utvrda koje su kontrolirale promet.

224-38. 68 I. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1972. 106.Panonija i Dalmacija u antici postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale dolinu Bosne. j 69 i . G. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. D. Pariš 1949. st. Kakanj. Isti. stoljeću. 105 i d. stajala je utvrda Bugar grad 66 . 1990. Munchen 1978. Gromile. Kontrolu nad dolinom Une. a tome su pogodovale i netom sređene političke prilike i barem privremen gospodarski polet 72. mj. 72 U sustavu bizantske teokratske vladavine. privremeno i paulikijanci. 71 I. stanovnici gradova su u načelu već od 5. stoljeća morali biti kršćani. Radovi ZHP 23. Ostrogorski. Arheološki pregled 25. na obali i u neposrednoj I I i j . 58. Stoga se kršćanstvo u 6. do 7. Bu za n tin e The oc ra cu . S. Run ci man . So kol . desetak kilometara sjevero istočno od današnjeg Bihaća. Ekspanzivna je pravovjerna dogma u zajedničkom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom poticala izgradnju crkava. treći stalež i Židovi od 5. Obje utvrde stajale su na važnim putovima između Panonije i Dalmacije. te arijanci 70. Referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". a vrlo sličnu sudbinu doživjeli su i donatisti. svaka je pobjeda države bila pobjeda kršć a ns ke vj e re i ob ra tn o . Židovi su se odupirali pritisku crkve i države 71. stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . E. Basler. Steln. Sarajevo 1979. na i. Bizant. kasnoantičke građevine tipa kastron. 67 Basler. Beck. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. prema području Prijedora i dalje. R az dob lj e i zm e đu a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru čju Z agreba . kasnoantičko utvrđenje. 54 i d. Glasnik Zemaljskog muzeja 34. dj. Pet do šest kilometara od puta koji od Livna i Glamoča vodi prema sjeveru. a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada. blizu naselja Brekovica.vi di . 70 Vidi. Das Buzantinische Jahrtausend. kao i manihejci. 65 S. Pronađene su i kasnoantičke utvrde na jugoistočnim obroncima zagrebačke Medvednice 69. Goldstein. Gradina. 69 V. bis 6. im Ostalpenraum. Karaula. Ciglenečki. Histoire de BasEmpire 476-565. 30. Poletu kršćanstva na dalmatinskom i panonskom prostoru u priličnoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih Bizantinaca nad Ostrogotima . Ljubljana 1987. II. jer je nekršćansko stanovništvo bilo restriktivnim propisima postupno dovođeno u sve teži položaj. 66 Isto. Beograd -Ljubljana 1986. Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih naselja svjedoči o novom poletu kršćanstva na hrvatskom prostoru u 6. u blizini sela Gata. G. Goldstein. Zagreb 1992. n.i | 64 V. na desnoj obali Korane. montanisti. baš kao i Ključ na Sani 67 .među žitelje nekih zabačenijih naselja na jadranskim otocima. 370-3. Bojanovski. Vjerski fanatizam Justinijana i njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekršćanskih i nepravovjernih učenja -pogani su praktički nestali za Justi nijana. 50-1. Dela V. 23-5. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. samaritanci. Odnos crkve i države u Vizantiji. Karaula. u blizini izvora Sane. H. stoljeću ubrzano širi prema seoskim sredinama . 105-6. 562-3. Paškvalin. Kakanj.. Naime. 5-40 i tamo lit. obavljala je utvrda na brdu Kulišta 65.arijancima. Jh. C a mbr id ge 1 97 7. 60 i tamo lit.

3. koji se u izvorima pojavljuju tek krajem 12. 80 I.1993. stoljeća (s osobitim obzirom na Osor). U drugoj splitskoj zbirci podaci se tek malo razlikuju od opće slike: nakon 13 zlatnika pripisanih carevima do Foke (602-610) postoji čak 14 zlatnika pripisanih Herakliju (610-641). Foku (602-610) 7.201-228. a tako je. PriručnOc. (565-578) 8. Split 1984. Goldstein. Maurikija (582602) 3. Marović. čini se. a Justinijanova vladavina iskače -u odnosu na broj godina na vlasti indeks za Anastazija je 1. godine nedaleko od svoga rodnog . a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453.8. stoljeća svjedoče i količine sačuvanog novca na pojedinim dijelovima obale (jer u unutrašnjosti nalaza nema): u Arhe ološkom muzeju u Splitu 65% sačuvanog bizantskog novca je iz razdoblja 491-641. 79 L. ili o Posedar-ju kod Zadra 75. Zadar 1993. te joj podložio.mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju. ali su o tome podaci prilično oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u Ozlju. Neobjelodanjeni nalazi prerotnaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije.samo u Vjesniku 29. Tako je sirmijski metropo lit postao običan biskup. Tiberija (578-582) 8. Arheološki Vestnlk 29. No. Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i redovnici u samostanima na području istočnojadranskih biskupija 76 . Gunjaca. primjerice. o Srimi kod Šibenika 74. godine 79 . (518-527) 4. za Justina I. bilo i po doseljenju i pokrštavanju Hrvata i Slavena. 159. O gospodarskom poletu 6. i dio provincije Druge Panonije. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. 76 Na salonitanskom saboru 530. 165-70. 70 .8. Arheološki radovi i rasprave 8-9. za Justinijana (527-565) čak 18. godine spominju se "predstojnici samostana" .6. 74 Z. stoljeću. 77 O tome još ništa nije objavljeno u literaturi . Takvu graditeljsku aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. 81 V. Radovi FF u Zadru 31 (18). I 73 I. Justina II. godine. 119-21. 626-40.2 i Heraklija samo I 80.I. 1989.8. Fiskovtć. Delonga. bosanskih "krstjana". HZ 42. na desnoj obali Kupe. Postojanje tih nekršćanskih elemenata očitavalo se oko 1020. 151-4. Radi se. Kompleks starokršćanske arhitekture na Srimi kod ŠibenUca. pronađena crkvica iz 6. 293-314. Margetić. 198. O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti. 78 Šišić. ali otada nema više novca sve do Konstantina V. a pod justinijanskog biskupa došao je čitav prostor današnjeg Srijema i Slavonije 78. Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske". DS II. Priručnik. između ostalih. Ljubljana 1978. Uglešić.2. Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona. (741-775) 81. stoljeća. O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. Zagreb 1982. Čini se daje nešto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutraš njost. Hrvatski rani srednji vijek unutrašnjosti 73. godine. 75 A. kao prva iz tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. U toj prvoj grupi novac 6. čini se da na većem dijelu buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske kršćanstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaćeno. i u 13. stoljeća iznimno je bogato zastupljen. Jedan dio (ako ne i većina) autohtonog stanovništva štovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove.monasteriipresidentes -Šišić. SHP 11/1981.

s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2.. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji su novac slali. Uostalom. Možda je najkarakterističnija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. Očito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi bila rezultat povećane proizvodnje na čitavom budućem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima. mj. serija. ona. već samo prilična novčana injekcija. Iliria 9-10. 84 I.Panonija i Dalmacija u antici nalaz brončanog novca (22 primjerka) datiran je isključivo vladavinom Justinijana 82. ni količinom. Svjedočanstva iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82 I. pripadaju državi. Spahiu.. kriza koja je zahvatila ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom. stoljeća iz Kaštel Starog. Panvini Rosati. tekst na francuskom 357-361. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Zbirka Arheološkog muzeja u Zadru nije toliko bogata. Me A. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje. NewYork 1935. Priručnik. VAM. 655-69. pa su nešto pokušavali. Nakon njegova doba nalaza nema sve do vladavine Konstantina V. da oni grobovi. a naredno razdoblje mira bilo je isuviše kratko da se kriza u potpunosti prevlada. Mlrnik. Štetnosti takvih običaja bili su svjesni i tadašnji vladari. pa stoga "neka krije mramor grob. (565-578) posljednji vladar uz čiju se ličnost može atribuirati primjerak novca. da bi se taj novac zaradio. iz Italije ili iz Albanije. Monetazione bizantina inltalia. Zagreb 1975. za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra. S. to se vjerojatno nije plaćalo adekvatno. Ovi podaci svjedoče (a da oni s nešto šireg prostora. a posljednji iz 574/5. 77-8). Numismatic Notes and Monographv. domaće je stanovništvo moralo uložiti određen trud. šaljući komeša Šimuna oko 510/11. Srednjovjekovni novac na zadarskom području. stoljeće gotovo isključivo zastupljeni Justinijan i Justin II. F. Moser. 85 H. ali neka nitko ne meće u grob zlata" 86 . ABibliographu ofBuzantine Coin Hoards. u: Bizantini. Zadar 1987. 143. Tako Ostrogot Teodorik. a ni kao izolirana mjera nije omogućavala da se budući hrvatski prostori počnu oporavljati na gospodarskom i općedruštvenom planu. Mlrnik. American Numismatic Society. svezak IX. Primjerice. 83 R. a to nije bilo nimalo jednostavno. međutim.drugim riječima. bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine ipak bio kratkotrajan. odakle je novac i dolazio.. oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da bi se sustigle po stupnju razvoja bogate središnje pokrajine Carstva. Jurić. Naime. Tirana. 67. kada su se podizale utvrde. Numlzmatičar 5. 161-6. ali je karakteristično da je Justin II. Iscrpljeni krizom i ratom. 86 Šišić. 141-6. Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. 353-422. ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati. 146. 1979-80. (741-775) 83. ali i opća atmosfera: umjesto da se pridošli novac investira u novu proizvodnju. on se trošio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovišta gdje opet ničemu nije služio. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. godine u Dalmaciju. tvrdi da "zlato oživljuje promet i da je glavna žila države". 65-90 (n. 71 . Beograd 1982. 3. Ostava bizantskog novca s Majsana. godine 84.

gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mož da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog pr ovinc ijskog sre dišta . 43. sumnjiv zbog nestorijanskih tendencija 90 . godine. Odnosi Liburnije i Istre. Posebnu su ulogu u tome imale Dalmacija i Istra. 1. u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u Gradežu (Gradu) i langobardskog u Akvileji . Budući da su ti poslovi jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima. 24 i d. indirek tno je to moglo značiti i slabije žetve. ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivničke struje pobjeći u Akvileju 91. Auctores antiquissimiXl. za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu okupljeno je "veliko mnoštvo majstora" 88. potakao ih je da posvuda na svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde. "koje je iskopalo dugi rov". Ili. godine. 88 72 . do 562. Još je veći otpor carskoj politici bio u Istri. oni su nadgledali obične radnike. 204. I. nego je kriza trajala već više od pola stoljeća u vrijeme kada su se doseljavali Slaveni i Hrvati. stoljeća nije bio i početak kriznog razdoblja na prostoru njihova naseljavanja. Bio je to neuspješan pokušaj da se zadovolje monofiziti koji su pretežno nastanjivali istočni dio Carstva. Kako su u načelu i u izgradnji crkava i drugih objekata očito sudjelovali većinom domaći ljudi 89. 10-11. Istorija. 8. a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove crkvene politike. U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. Hrvatski rani srednji vijek dati na hrvatskom prostoru: u slučaju donje Armenije car je dao "velike količine novca stanovnicima ovog kraja. 91 O tim događajima obavještava kroničar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH. kao što se do sada obično prikazivalo u historiografiji. Još je važnije istaći da njihovo doseljavanje. neće 87 Prokopije. stoljeća ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena početkom 7. Margetić.još od polovine 6.vidi primjer S v. Petar. 89 Je di n o bi a r hi te kt . Goldstein. Iako je u početku "shizma" bila prožeta snažnim religijskim osjećajem. Građevine. Također. pothranjeno ili gladno stanovništvo -stoje već prva najava ili mogući poticaj sveobuhvat noj krizi. odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio Tri poglavlja". 2. ili one koje su se srušile da budu obnovljene" 87. 4. 96. III. nerodnije godine. a u međuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. Teodorita Kirskog i Ive Edeškog nazvan "Tri poglavlja". Građevine. II. Naime. pa se ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom". pa je po njegovoj smrti izabran Probin. čini se. godine pod Justinijanovim pritiskom osuđen je spis Teodora Mopsuestijskog. koji je ostao na tom položaju od 554.I. bio je to za njih ozbiljan napor.gospodarske i političke . Građevine. sukob je ubrzo prerastao u stranački. Produbljavanje svakovrsne krize . Otpor Petru očigledno je bio značajan. Prokopije. Istarski biskupi pružaju otpor sve do 698.oko vrhovništva nad istar skim crkvama. vjerojatno domaće stanovništvo. 90 Ostrogorski. Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i Antemije izTrala -Prokopije.

"sklonište"). Mlletić. svjedoči komes Marcelin za 543. baš kao što se to događalo i zaleđu sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. kao što je obrambena i kontrolna zadaća. kako bi se nastavila intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno. u maritimnu privredu (ribarstvo. Auctores antiquissimi. Posebno je to bilo očito na jadranskim obalama. oni su se sklanjali u refugije (što doslovno znači "pribježište". ali da se epidemija kuge proširi la po budućim hrvatskim zemljama. Pisac na ovom mjestu ne spominje pojedinačno napadnute zemlje. bez obzira na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili Hrvati (vrlo je karakterističan već spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu. uvijek od obale prema unutrašnjosti 94 . stoljeća. 21. i na zbivanja u ostrogotskom ratu . Nekropola u Koritima kod Duvna. BellumPeTsiajm. 23.baš je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktički bez otpora zauzeo veći dio Italije. godinu: "Nije veliki pomor uništio samo Italiju. a do njega u prvom naletu napadači zasigurno nisu stigli ni blizu) i koliko je njihova nazočnost mogla negativno utjecati na gospodarske tijekove. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je u Carstvu u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju. maslinjaci) ili. 107. pomorstvo) 92.prvo. po riječima Prokopija. Neki dijelovi 92 Rapanlć. 11/2. Teško održavana ravnoteža u ponudi i potražnji hrane narušena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da dobije što više novca od domaćeg stanovništva. a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije kuge. 94 Prokopije. nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom životnom vijeku 93. 96 Moguće je da bi se nešto više saznalo ciljanim arheološkim istraživanjima i kasnijim antropološkim ispitivanjima (primjerice. zato što samo o njima postoje koliko-toliko sigurni podaci. 57-8. 93 73 . Dodatne teškoće stvarali su pokreti izbjeglica iz unutrašnjosti prema obali . još teže. kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo neposredno zaleđe. koji su njegovi dijelovi bili napadnuti i što se u tim krajevima izmijenilo.Panonija i Dalmacija u antici tu krizu značajnije produbiti. Prvi napad kuge godine 541. u koju se autohtono stanovništvo (prije dolaska Slavena) pokapalo krajem 6. približavanjem kraja 6. 141-204. primjerice. II. stoljeća. koji su ih po funkciji morali primati. što se neposredno odrazilo. 6-9. svjedoči o teškom životu. barem u prvoj generaciji. Već spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski život gasio gotovo jednakim ritmom. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku". mogli uklopiti u specifične oblike zemljoradnje na kršu (vinogradi. uzroci smrti na kosturima). nemogu će je ustanoviti 96 . 21. ali su im svojim boravkom zasigurno otežavali druge poslove. Osim toga. Kriza koja je počela još za Justinijanove vladavine produžila se i za pravo produbila u sljedećih dvjestotinjak godina na čitavom hrvatskom prostoru. stigao je iz Egipta i proširio se čitavim svije tom. nahranila vojska na ratištu u Italiji). 95 MGH. Nekropola. Doba. već su i Istok i Ilirik bili isto tako satrti" 95. vrlo bi se teško. ali su se opća kriza i bolesti najvjerojatnije širile i u unutrašnjost.

vojno-političke. Ann ale s ESC 24. sve do otprilike polovine 8.. Le Goff. kuga se na Jadranu ponavlja godine 565. pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila područje od Male Azije do Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. potom onemogućavala da se oni djelotvorno brane protiv napada ča. područje Ravene. stoljeća. Langobardi. izv.. i 599/600. godine. iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582. 1. Pavao Đakon. Dobar je primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji 544. Za Sirmij. kao i budući naleti bolesti pogodili mnogo širi prostor nego što to šturi izvor kazuje. 10. 443-77. Ona je. epidemije bile vrlo učestale. dakle. Čini se da je Bizantsko Carstvo zapravo već od tog vremena počelo shvaćati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega. ipak. godine 103..to su bili pokreti kojima se lako mogla širiti bolest. i 533. 160. Sljedeća epidemija pogodila je 559-561. Ungarische Bibliothek 10. godine spominje Siscija 100. pa sljedeće godine preko Dalmacije na jug 97 . 102 B. stoljeća "grad i njegova okolina sasvim opustjeli . 19. N.. 87.J. stoljeća. 1 96 9. 13. Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana) spominju se prije 587. I.. pa je lokalno stanovništvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. 18-19. a druge bolest i glad. 13. Carigradu i Narboni (Galija). Goldstein. Barem prema raspoloživim podacima. pa je očito daje niz stanica na putu širenja bolesti morao stradati. La peste d ans le Haut Moye n Age . Priručnik. 97 Prokopije. Viz. a da to ne bude zabilježeno 99 . Bellum Gothicum. pa 591. tvrdi se da su već u tridesetim godinama 6. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanjajužnih Slovanou. II. 101 A. Na lokaciji grada pronađen je i kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 . 11. 1 -4. i druge dijelove buduće Hrvatske. izv. Pojava kuge krajem 7. opširnije. III. 88 74 . Mezopotamiji. Može se pretpostaviti da su ovaj. IV. 4. Goldstein. dio stanovništva istrijebio je rat. Be rlin-Leipzig 1924. Grada i Istre. I. Niz epidemija kuge pustošio je Sredozemljem sve do kraja 6. Kuga je dezintegrirala i uništavala kasnoantičko društvo na prostoru buduće Hrvatske.. 9 9 Vidi. 87-97. 18. stoljeću. Der Untergang der Romerherschaft inPannonien. 103 Mena ndar. godine 102. Berlin 1903. 35. Biraben . Excerpta de legationibus. 104 Prokopije.1. 100 Šišić. Viz. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno područje preko kojeg je istočnjačka trgovina išla prema zapadnoj Evropi. Vidi. 1497. 1950. J. 61. Alfoldi. što znači daje barem dotakla rubno područje Hrvatske 98. Anekdota. stoljeća. koja je tih godina baš na vrhuncu. bila samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske. a i kasnije su. opširnije. Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima. i onda o njemu nema nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. Egiptu. Grafenauer. Bizant 61 i d. Ne može biti slučajno da se baš u to vrijeme posljednji put spominju neki kasnoantički gradovi —tako se na salonitanskim crkvenim saborima 530. stoljeća zabilježena je u Siriji."104. ZČ IV. 164.

Preciznijih podataka nema. III-IV. C. te da im je strateški interes samo obrana dunavskog limesa. dakle putova koji vode prema Solunu i Carigradu. Excerpta. Ha monds worth 1962. L'infanticide dans le HautMogen Age. Bizantski car Justin II. II. 476. Budući da se stanovništvo Rimskog Carstva od 2. Coleman. C. općenito. 105 Menandar. ust anovlj a va da su "vre mena bila tešk a. stoljeća smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ograničenih poboljšanja. Nekropola. postajali su pravi gospo dari ravnice. godine. M. pustu zemlju. pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli grad. mikroparazitološka kriza u svakom slučaju pogodovala provali stranog. stoljeća. jer je izraže n ra ni m orta li te t ". Viz. Viz. godine Gepidi su osvojili Sirmij i okolne prostore. Tako je demografska. Gepidi. godine pao pod avarsko-slavenskim naletima. Naime. Pošto su sva četiri jahača Apokalipse složno projahala ovim prostorima i uništavala njegovo stanovništvo. P ariš 1974. Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budućeg hrvatskog teritorija na njega su se. ako ih je premalo. R. a migracije su. Russell. 108 j viiie tl ć. izv. 107 Takve postupke deta ljnije objašnjava E. što vjerojatno označava područje današnje Slavonije. 13 i d. Sirmij je 582. obećao je 566. Cipolla. bez obzira na to što su oni pripadnici druge etničke skupine. I. bilo je prijeko potrebno unijeti svježu krv. ono je osjećalo potrebu da naseljava novo stanov ništvo na ispražnjenu. dakle. između ostalog. barbarskog elementa108. J. onda se iseljavaju. I. na raz nim mj. s kojima su u specifičnoj plemenskoj zajednici živjeli Slaveni. 201 . sve do Jadrana. a zatim i Hrvati. izv. u drugoj polovini 6. 75 .Panonija i Dalmacija u antici dakle i područje današnje sjeverne Hrvatske. Philadelphia 1958. Langobardi. onda željno iščekuju dolazak i nastanjivanje novih doseljenika. 87. počeli naseljavati Slaveni. II. Excerpta. Menandar. Annales ESC . LateAnc ient and Medieval Popidation. 95. godine Gepidima predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105. car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po Dalmaciji"106 kako bi doveli pomoć. poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka bilo previše. Općenito se može reći da nakon doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljećima uglavnom teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema današnjoj Slavoniji na drugu stranu. vjerojatno je budući hrvatski prostor bio pod utjecajem tih nepovoljnih kretanja). godine zaprijetili Sirmiju. ali izvori ne spominju daje ona i stigla -uostalom. Hrvatski je prostor tradicionalno "migracijsko područje". još 536. i može se uglav nom samo nagađati da je na hrvatskom prostoru s većim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. pa do 6. oko 600. Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o dolaska Slavena i Hrvata. a s vremenom sve više i Avari. 315-35. U demografskoj je povijesti višekratno potvrđeno da određena grupa ili stanovništvo na nekom području vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje žitelja na tom prostoru premalo ili previše 107. vrlo teško obraniti. Economic Histonj ofthe World Population. Bilo bi vrlo važno kada bi se mogli 106 ustanoviti uzroci smrti pokojnika. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579. Također. 455.

pa su ga čak neki historičari doveli do krajnosti. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu . Naime. bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teško. prema obali Jadrana. Sisciji. Saloni ili Jaderi). Čini se daje takav stav postao s vremenom općeprihvaćen. ostali su i na periferiji interesa. a potom i N. otprilike desetljeće-dva kasnije. Seobom Slavena i. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15. ili su takvi zapisi izgubljeni. Ista. Klaić.V. 2 Margetić. 30.ostaje za sada nepoznato.priča o Izlasku 1. Grafenauer. za njima su došli i Hrvati1. Sačuvana djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili živjeli u Carigradu ili nekom drugom bizantskom gradu (primjerice. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Klaić3. kao što su približavanje i naseljavanje Hrvata i Slavena (na primjer. Konstantin. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. u ovom trenutku. zasebno od toga. te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje. Čak je vrlo teško obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traživači bavili. prije četrdesetak godina izgrađena je slika seobe po kojoj je. a i suvišno. Budući da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora. Za nas je. seobom Hrvata od zakarpatskih ravnica prema podunavskim prostorima. mogli su to biti neki pisci nastanjeni u. ali su ostali prilično usamljeni 1 B. Margetić2. a nedugo potom. stoljeća. Solunu) ili u Italiji. 3 N. Najnoviji radovi o 29. No. iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske povijesti. Koje su to bile razlike . 1985. na tadašnjem hrvatskom teritoriju došlo do dvije seobe: u prvoj su se selili Slaveni. L. te dalje. Zagreb 1952. 1-56. 76 . tvrdili su kao i većina drugih istraživača da su se Slaveni doselili u prvoj polovini 7. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabilježili sve relevantne suvremene događaje. i 31. 18-27. recimo. Seoba Slavena O seobi Slavena i Hrvata na današnje prostore Hrvatske postoji vrlo malo podataka. 31-60. shematski gledano. Zagreb 1990. polazna i neosporna činjenica da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i Hrvati i Slaveni. HZ 5.da li samo u imenu .

Les invasions germaniaues. 237-40. Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena). barem po općim procjenama. ili barem njegov najveći dio. Opširno obrazlažem kritički stav prema Margetićevim tezama. U isto vrijeme. Zadar 1992.". godine. 1980-1. Margetića: Konstantin Porftrogenet. 537. pa L. 5 L. Još o dolasku Hrvata. Zgodovinski časopis 38/1984. 1985. HZ 38. ali brojke koje istraživači navode mogu biti jedino procjene 7. O problemima stare domovine. u velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrživost. Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca.. tvrdi daje Salijskih Franaka u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najviše 100 -150. Srednjovjekovno doba.000. nije bilo više od 20 000 zajedno sa ženama i djecom 8.. HZ 38.Seoba Slavena i Hrvata u mišljenju da su Hrvati došli mnogo kasnije. ali takve procjene ne daje za druga plemena ili narode. 1985. HZ 37. 68. Zgodovinski časopis 41. "Pripadnost istočne obale. Langobardi. uzvratio je V. Marginalije uz rad V... i tako je. Diadora 14. Slavena je bilo više . HZ 36. inače langobardskih saveznika i suputnika u osvajačkim pohodima po Italiji. 128. O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. Isti. organiziran kao ratnička skupina. Margettć. II. stanovništvo Italije. 234-40. dj. 239). Lot. Još o dolasku Hrvata. Na Margetićev odgovor. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek bili u golemoj manjini (osim u slučaju Alamana koji u istočnoj Galiji naseljavaju napuštene agri decumantes). V. 1987. detaljne i brojem stranica prilično opsežne diskusije 4 čini se daje i sam začetnik teorije o doseobi Hrvata 800. I na području današnje Francuske galorimski su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izražena većina" 9 . 211-34. Budući da u načelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7. 89-100. Bizant. Konačno je zaključio da "istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaključenim" (n. dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata. 2. Klaić. 291-355. 253-70. 1984. a još i više teze N. ostavlja mogućnost da vrijeme dolaska Hrvata bude i 670. 6 M. S druge strane. HZ 33-34. 125 i d. Košćak. 227-40. 8 Pavao Đakon. tek oko 800. Hispanije i Galije broji između 5 i 10 milijuna. te. 1983. Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928. 77 . u: Goldstein. Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8. Karantanija = stara domovina Hrvatov?. valja obratiti pozornost prvo na doseobu Slavena. Štih. Konačno P. godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5.Košćaka. stoljeća.u svim zemljama koje su naselili izmijenili su radikalno etničku strukturu u svoju korist (što se za Germane ne može tvrditi). 1988. a Vizigota je prilikom dolaska u Hispaniju bilo oko 90 000. Margetić. 6. godina i kraj 8. pa tek onda Hrvata. 255-86. Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla Đakona koji tvrdi da Sasa.. ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno analiziraju i većim dijelom odbacuju Margetićeve postavke 6.. 3. Košćak. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Nakon dugotrajne. Ocjena radnje L. s iznimkom Mađarske te nekih 4 M. ZČ 42. Suić. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o tom problemu pao. 7 Tako F. 375-443. čini se. vrlo razložnim argumentima pobija Margetićeve teze. Lončar.50. nije bio. Pariš 1939. 4. poput germanskih osvajača. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata. Zagreb 1977. 9 Brandt. stoljeća.

Pošto su 419. Na primjer. Dakle. stigli u sjevernu Afriku . 59. I. za razliku od Germana. u najvećem broju slučajeva selili za današnje pojmove vrlo sporo. Slaveni (a uz njih možda i dio Hrvata) bili pretežno poljoprivred nici. Demografska analiza antropologa i arheologa na širem prostoru pradomovine pokazuje 10 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. 11 Plactio del Risano. 49-54. Doba. poistovjećivati s nekim događajima ili etapama u slavenskim seobama.I. Za barbarska društva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio je. 78 . jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. ali i rezultat demografskog rasta zbog kojeg višak stanovništva mora tražiti nova staništa. mogli su biti samo sporiji. 130. istraživači su bili prisiljeni određene posljedice germanskih seoba. Može se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva. ponajprije potragom za novim ispašama i oranicama. Scheffer. Srednjovjekovno doba. Pa čak su se i ti konjanici-osvajači. i arheološki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno rijetki. a potom u konstantnoj seobi tek 415.' 12 Brandt. Selidba je vjerojatno bila poticana. Vizigoti su 410. Izvori. Kako bilo da bilo. 13 Kapanić.radi li se uistinu o tome da tih nalaza nema ili su znanja još nedostatna da bi se taj najraniji sloj uopće prepoznao 13. Rižanski placit. Klaić. napasaju (svoju stoku) na našim pašnjacima" 11. 272. o kojima su čitali u zapisima suvremenika i provjerili na relativno izdašnim arheološkim nalazima. 70-1.današnji Tunis 12. godine stigli do pred Barcelonu. Viz. godine opljačkali Rim. a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u Evropu stižu iz dubina Azije.-osvajači za kratko vrijeme mogli pojaviti na neočekivanim mjestima. stolje ća žale da Slaveni "oru naše zemlje i naša neobrađena zemljišta.Pseudo-Maurikijev Strategikon bilježi kako su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. čini se da su. ostalo sve do danas. izv. za razliku od dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici. između ostalih razloga. pa i Hrvati. stoljeća . 430-1. Slaveni. i posljedice njihova doseljavanja na neko uže ili šire područje morale su biti ponešto drugačije. Tako se stanovnici Istre početkom 9. Arheolozi tome čak i ne mogu pronaći razloge . izbacili Vandale iz Hispanije. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek dijelova današnje Italije. kose naše livade. Zbog razlika između Germana i Slavena i načina njihovih seoba. 11. takav stav može biti samo teza. Austrije i Njemačke. J. i želja da se stigne na klimatski pogodnija područja višestoljetne antičke civilizacije. čak ako je i bilo želje za osvajanjem. Upsaliae 1864. Margetić. o kojima je mogao svjedočiti samo poneki podatak često dvojbene vrijedno sti. S obzirom na razinu današnjih spoznaja. de. a tek manji dio stanovništva sudjelovao je u osvajanjima i pljačkama (poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratničke skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. Vandali su tek 429. Osim toga. Nije slučajno da izvor 6.

Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suviše plodno 15. sve se češće registriraju stalni upadi Slavena u krajeve južno od Dunava (uglavnom u današnju Srbiju i Bugarsku). stoljeća.. preko Karpata u Panonsku nizinu. H. stoljeća.1980. Ferjančlč. koji su. Kakve su uistinu bile prilike u njima i što se događalo za vrijeme seobe Slavena u nju. u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin. Invasions et installation des Slaves dans les Balkans. kada je langobardski knežević Ildiges morao oko 549. 2. to povećanje broja stanovnika moglo je biti samo veće. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istočnije od prostora srednjovjekovne Hrvatske. na istom mjestu Prokopije tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava. tvrdi da su uzgajali proso. Uostalom. a i primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom. kada su im Slaveni svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi. Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheoloških raziskav). stoljeća bio prosječno 2. iako je pozornost koncentrirao na istočnije krajeve Balkana. 16-21. posredno ili neposredno. III. 85-109. Vizantija i Južni Sloveni. 79 . 72. Kada su slavenska plemena prešla iz svoje pradomovine. Bizantski pisci. Ochride 1961. 15 B. jer ne može dovoljno precizno registrirati i one koji se iseljavaju s analizom obuhvaćenog područja. Detaljno je o tim prodorima pisao. Evert-Kappesowa. a već od tog vremena. stoljeću. Šumovito i močvarno tlo stare postoj bine u današnjoj Poljskoj. Bellum Gothicum. 16-7. Viz. t. Vidi i B. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti bili oko 537. 17 Vidi komentar u Viz. stolje ću došlo do pojačanog iseljavanja Slavena prema jugu. te na opće prilike: Lj. Međutim. Collection de l'Ecole Irancaise de Rome 77. godine 18 bizantski plaćenici u ostrogotskom ratu. Po Prokopijevoj priči. ponajviše u 6. pa podaci bizantskih pisaca mogu služiti samo kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji. Rome 1984. te da su s Bizantincima ratovali u Italiji. I. Severni Ilirik u VI veku. naglo povećao i do 11. ne daleko od 14 A. Quelques remaraues sur la colonisation slave. 40.Seoba Slavena 1 Hrvata da se relativno nizak prirast od 1. stoljeća čini se da su slavenska plemena najžešće nastojala prodrijeti prema jugu na području donjeg Dunava. Budući daje baš u 6. 18 Prokopije. Maksimović. godine bježati s langobardskih područja u južnijim dijelovima Panonije . II. 16 Prokopije. Ljubljana 1990. na području koje se proteže od Srijema prema istoku. 40.78% 14. 5-7."zajedno s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah među Slave ne"16. pa je logično da i njihov interes naglo raste. iz bizantskih izvora 6. "Selidbena analiza". bili u neposrednoj blizini. 79 i d. Pleterski. može. bilj. osim ranijih sporadičnih vijesti. biti i manjkava. 17-53. čini se. jer njihove su oranice mogle dati plodove tek svake treće godine. I. postala su susjedi Bizantskog Carstva. vrlo je slabo poznato.53% u posljednjim stoljećima antike. dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. raž i pšenicu. izv. Actes du XIIe Congres international d'etudes bvzantines. Ferjančič. Beograd 1966. spominju kontinuirano Slavene od otprilike tridesetih godina 6. primijenjena u ovom slučaju. 35. pa prema kraju 6. po svemu sudeći. ječam. ZRVI 19. I. izv. 27. dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantičkim) društvom. Bellum Gothicum. To znači daje dobar dio Slavena već tada.

nemoguće je odgonetnuti. ed. III. takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti opće prilike koje su za Carstvo bile nepovoljne . još 579. izv. Također. Istorija. Berlin 1903. 38. I. prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (bivša rimska provincija Dacija . de Boor. Berlin 1903. U početku su Bizantinci imali uspjeha. 3-4. smatra da se otada može govoriti o pokušajima osnivanja stalnih s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j už n o od D u na va .otprilike današnja Rumunjska) i tamo pobje đivali. postoje s Perzijom 591. izv. Goldstein. 20 80 . Viz. 490. ed. 22 Ioannis Malalae Chronographia. godine) u kvalitativno novu pojavu -naseljavanje 25. pa se ne zna koliko Maksimovićeve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. Viz. 468-77. ed. Grafenauer. 209-10.što bi to značilo u zemljopisnom smislu. II. Nekoj vprašanj iz doba naseljevanja južnih Slovanov. Primjerice. godine car Tiberije sakuplja vojsku po Iliriku i Dalmaciji 24 . Menandar i Ivan Efeski koji opisuju ove upade obratili su veću pozornost Istočnim dijelovima Balkana. izv. stvoriše u Dalmaciji" 21. Bizant. 23 Menandar. I. de Boor. izv. 7. BeUum Gothicum. 44-7. izv. II. prebacio vojsku na dunavski limes i otpočeo rat u kojem se rješavala sudbina Balkana 27. 72 i d. Bonnae 1831. premda je to vjerojatno bio više plod slučaja negoli izrazite želje da se stigne baš do tog grada 20. Excerpta de legationibus. 263-71. 170-221. de Boor. izv. I. teoretski uzevši. pa su. uostalom. sklopio povoljan mir. 442-77.I.on samo piše da Slaveni "obilažahu naokolo po miloj volji". To se. bizantska vojska nije mogla podnositi tegobe ratovanja. godine stigli čak do Drača 19. 474. I. Dindorf. 105-7. a slične događaje spominje i Ivan Malala. 21 Prokopije. 46. ZC 4. 93. Viz. Lipsiae 1887. I. godine 10 000 Kutrigura prešlo Savu i da su pustošili po Dalmaciji 23. Ipak. L. Napokon. što potvrđuje da obrana više nije bila takva da bi zadržala sve napade. Viz. Viz. III. i 581. 1. I. ed. O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju krajem 70-ih i početkom 80-ih godina VI veka. Excerpta de legationibus. ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar. de Boor. Goldstein. S druge strane. 29. i Menandar. BeUum Gothicum. Stoga je logično da su za jednog od tih svojih upada 548. Naposljetku. Povijest 209. Situacija se pogoršavala. I. nakon sve izraže19 Prokopije. 90-7) . jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "prešavši redom sve ilirske planine. i dogodilo već pedesetih godina. Menan dar izričito spominje Trakiju kao cilj napada. Viz. a goleme su slavenske mase i dalje svim silama nastojale stići na teritorij Bizanta. iz čega slijedi da u to doba bizantska vlast nad zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka još koliko-toliko funkcionira. I. Berlin 1903. 27 Ostrogorski. 84. Excerpta de legationibus. 24 Menandar.rat se otegao. 26 Theophulacti Simocattae historiae. 1964. iako je car Maurikije (582-602). II. a li ta ka v z a klj uč a k ne p r oi z l a z i i z Prokopljeva teksta . 22 Vrlo je značajna vijest Menandra Protektora koji tvrdi daje 568. Taj podatak svjedoči o činjenici da nisu svi upadi bili usmjereni točno prema Carigradu ili nekom drugom središtu. Maksimović. 23-126. I. ZRVI 8/2. Viz. I. 90-7. U jednom dužem procesu čini se da manje-više stalni slavenski upadi na prostore južno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se moglo odnositi ponajprije na upade 578. izv. Hrvatski rani srednji vijek njegovih obala". 1950. 40. Šišić. 100. godine. Slaveni mogli prijeći i Dravu i Savu i doći sve do današnje Bosne i Dalmacije. ed. 25 Tako tvrdi Lj. a i Teoftlakt Simoka-ta detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. B. pa zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljačkaške upade u Trakiju 26.

poruši 40 tvrđava 29. tvrdi da je avarski kagan (dakle. Naime. 121. Tako Menandar spominje Savu i priča o pljački Huna. 29 Viz. Beograd 1980.Salona. osvojivši ga pomoću ratnih sprava. Istorija srpskog naroda I. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. jer se događaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i već se može pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreću prema jugu. ne mora značiti da Slavena nije bilo. 30 Šišić.. izv. ne opisuju bilo kakav slavenski upad u savsko-dravsko međurječje ili u krajeve južnije od Save. izv.Seoba Slavena i Hrvata nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. I. Čini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od onih koje bizantski pisci obično opisuju. 73. i na početku 7. što će reći negdje u današnjoj središnjoj Bosni 30 .pr votno znači kolje. stoljeća. godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim riječima. pa i žive vrlo skladno s Avarima 31. 92-240. Fokaje proglašen za cara. godine. pa do 626. Možda bi se moglo govoriti o djelomičnoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj nezainteresiranosti. zaštita. VII. odnosno više dana da stigne 33. i različiti izvori. jugoistočno od Banja Luke. a ne i Slavene. Gdje je bio taj Bonke? Šišić logično zaključuje da to mjesto leži na cesti Sirmij -Salona. ratuju zajedno. Drugi je dio. 33 Xdćpa^ . 265. tamo gdje se nalazi Dalmacija. poneki se put bave i zapadnijim područjima. p. 225. Bizant. Inače. 121. I. 122. i čini se da su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju na prostore južno od Dunava. ne navodi se neki drugi argument. Jadranu). pa sve do Alpa i čak preko njih. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan. ni sada pisac izričito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597. 31 Viz. Viz. Iako neki podaci govore i o mogućnosti drugačijih lociranja grada Bonkea. Povijest. izv. pokazuju da Slaveni gotovo pola stoljeća. čini se. tvrđa va. Maurikije je bio zbačen. 74. u prenesenom smislu x t > t pai. čini se da ga valja uistinu tražiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28 Theophaactae Simmocaitae Historia. a ni iznimno dobro informirani Prokopije. Iako je očigledno da su Bizantinci pozornost obratili ponajviše prostorima istočnog Balkana i da bizantski pisci bilježe svaki značajniji slavenski upad na taj teritorij. ali osim relativne sličnosti imena. 81 . Vjerojatno i podalje od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konačišta". a Euagriju je jasan razmještaj barbarskih plemena po čitavom Iliriku i Panoniji. od otprilike 582. smatra da se radi o antičkom gradu Baloe. pa i arheološki nalazi. godine izbila otvore na pobuna zato što vojnici nisu prihvatili da još jednom zimuju sjeverno od Dunava. Ova je datacija prilično važna. znači i "dan hoda" i "konačište". Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i. u tome da vjerojatno većih ili barem po posljedicama dalekosežnijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na današnje hrvatske prostore nije ni bilo. bUj. to što Teofilakt Simokata spominje samo "avarskog kagana". U izvještajima bizantskih autora nema decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na područje buduće Hrvatske. ni Menandar ni Euagrije. ali to je svakako samo dio istine. 12. I. na magistrali Servicio . na raznim mj. 32 Goldstein. utvrda. odnosno od kolja napra vljen opkop. Ipak. obrana.

Da nema kasnijih izvješta ja Konstantina Porfirogeneta. Goldstein. 249. 17. jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni. stoljeća. vrlo vjerojatno zanemariti. Zna se da Slaveni do 587. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u zapadnoj Karantaniji 35. 35 82 . No. Godine 593. jugozapadu ili zapadu.. govore o ovom procesu. 2. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII. ne bi se ni po čemu moglo tvrditi da su Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo područje do početka 7. Epistolae II. 171. Vidi. te da su im se koje desetljeće kasnije pridružili Hrvati. Hrvatski rani srednji vijek ka bila je razdaljina od 38. quae vobis valde imminet. vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. 47.Rački. M. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavještavao papu. Papa tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu. Documenta.u Teurniji i Aguntu na Dravi.I. 37 Margetić. opširno. to se čak ne može ni pretpostaviti 38. godine salonitanskom biskupu Maksimu." 38 Rački. Documenta. pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije) dolaze preko Učke. 36 MGH. Grafenauer.. jasno je da će suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke. pa se njihovo približavanje očituje i u Maksimovim jadikovkama. Margetić. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju pružen otpor. godine Grgur spominje u svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39. Papa Grgur I. Ako je Bonke doista bio u današnjoj Bosni. Leipzig 1889.2. Skopje 1982.750). 39 Inter hoc. Živa antika 32. B. Može se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima moru. (590-604) piše u ljeto 600. kojih je zasigurno bilo (i bili su većina). ali je nemoguće ustanoviti jesu li ti Slaveni do Istre stigli preko današnje Slovenije ili s kvarnerskog područja 37. ovaj Simokatin podatak svjedoči da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da se naseljavanje nipošto nije moglo odvijati samo mirno . BellumVandalicum. Njegovi izvještaji nisu očuvani. S druge strane. dokle su točno došli. Drugi. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko pravaca koje je. stoljeća. te langobardsko naselje u Kranju. zbog malobrojnosti i oskudice izvora. 288 i d. 1. godine ruše biskupije u Celju (Celeia) i Ljubljani (Emoni). Dakle. 255. a 591. Detaljno ovu vijest analizira L.. vrlo šturo. Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung imltalien (540. godine nestaju na ovom prostoru i posljednje antičke biskupije . Osim toga. 11-2.5 km 34 . idu prema Istri. Hartmann.međutim. zapadni izvori isto tako. zabrinut što su Slaveni "ušavši u Istru već počeli nadirati u Italiju" 36. toliko o seobi Slavena u krajeve buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske.. i L. Odnosi Liburnije i Istre. moguće tek nazna čiti: očito jest da je većina slavenskih seoba išla iz unutrašnjosti prema obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. 258: Et quidem de Sclavorum gente. Zgodovina slovenskega naroda I. onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i kojima će se kretati u južnije krajeve. Očima bizantskih pisaca. I. ali 598. pa se čini kao da su se Slaveni približili i Saloni. jer Pavao Đakon 34 Prokopije. opći pravac seoba bio je prema jugu. quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis . a da će primjere mirnog naseljavanja. pak.

kraniometrijske i paleopatološke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. Čini se logičnim da je to bio samo jedan od mnogih slavenskih upada u Istru i da Pavao Đakon druge ne spominje. U mnogim kraškim spiljama sjeverne Istre utvrđena je nazočnost čovjeka koji je u to vrijeme u njima tražio i našao privremena skloništa 46. dj. bili su prije svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji dolazi"48. Glavnina Slavena je na teritorij bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazeći Dravu. tada 40 Pavao Đakon. U prva dva desetljeća 7. u unutrašnjosti 44. Hrvatska za Branimira. otprilike između 601-603. Postoji jedan podatak koji možda svjedoči o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba. čini se da je zaključak o sporosti događanja presmion. potom bizantska crkva sv. čini se da se na samom početku 7. koji su se naseljavali. dj. Foške. zajedno sa Slavenima. stoljeća Avari su. 49 Zahvaljujem mr. Langobardi IV. ipak. Čini se da je u tom naletu porušena starokršćanska crkva u priobalnom Vrsaru 43 . IV. godine. ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj Italiji.sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loške grade. Račkl. a Pavao Đakon bilježi da su 611. Kako su pisani izvori malobrojni. 44 Marušić. Račkl. na raznim mj. a i Nezakcij je ili porušen ili je napušten zbog nemogućnosti obrane 45 . u Žminju. ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati. Langobardi IV. pa onda i Savu. 43 B. rušitelji. Documenta. 15. 25. 40. 24. do 9. "Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice Istre i sve su opustošili ognjem i pljačkom" 40. Naime. 28. 48 Tako razmišlja Rapanlć. ubivši vojnike. Ava ro. nema razloga vjerovati da to nisu činili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena negoli sjeverna Italija. Documenta. svi ovi podaci svjedoče samo o seobenim procesima koji su zahvatili periferiju hrvatskog prostora. godine "nitkovi Slaveni. n. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Došljaci. 45 Goldsteln. M. stoljeća. nisu bili samo osvajači i pljačkaši. 41 83 . Naime. jer se postupno povećava po stotak populacije slavenskih obilježja na nekropolama koje su datirane od najranijeg do najkasnijeg horizonta 49. 42 Pavao Đakon. P er is til 2. Mar ušić. Bizant 96-7 i tamo lit. 47 Pavao Đakon. Šlausu na ljubazno ustupljenim zaključcima iz još neobjavljenog rada. 257-8. 258. opljačkali Istru na način dostojan suza" 42.Seoba Slavena i Hrvata bilježi da su oko 600. 36-7. 46 Marušić. pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone. pak. u više navrata čak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih posjeda u sjevernoj Italiji. Brescella. Papa otprilike iste godine u pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoše po Istri 41. Mantove. a i krajnje šturi. Langobardi. te dalje nastavila prema jugu. tradicionalnim transdinaridskim putovima. Međutim. n. 20. Zagreb 1957. jer ga prvenstveno zanima uže talijansko područje. stoljeća svjedoče o postupnom procesu slavizacije. kao i utvrde Vulturina 47.

HL. po ljudstvu koje ih je vodilo. 10. IV. Viz. Zgodovina Langobardov. commento Elio Bartolinl. Arheoloških podataka o avarskom življu u Panoniji ima. 56 Prokopije. na raznim mj. bilj. S druge strane. 84 . Uz obalu tadašnje Trakije (područje današnje Bugarske uz Crno more) uopće nema otoka. i 31. 20. vidi uži izbor i tamo lit. Ocjena. Takvi su dokazi opravdano osporeni 54. Međutim. izv. Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac.. ali u krajevima južnije od Save takvi nalazi izostaju. Hrvatski rani srednji vijek je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. vidi Pauli Diaconi. u Hrvatskoj još uvijek ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari" 55 . karakteristično je da Pavao Đakon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski poluotok. 10 i tamo opširan komentar. poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta. Koji bi to otok bio. izv. 52 DAI29/33. Wlen 1988. ili pak na neki otok na Dunavu. 1950. 54 Suić. isto tako mongolski narod. zajedno sa Slavenima i Hrva tima. nazivaju jednim imenom. pa nije jasno kako bi trebalo tumačiti Konstantinove proturječne izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjećivanju njih i Slavena.. Zagreb 1992. 3. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest. koja zajednički napadaju Carstvo."Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlašću Avara . kao što su to činili Slaveni i Avari. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog aspekta bavio M.. 27. Kada jedan drugi bizantski pisac . II. Klaić. Konstantin. te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o "Avarima". B.I. izv. itd.Prokopije . Izvori. u dubinu bivše rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik broj Avara koji su čak neko vrijeme držali i političku vlast u njegovu neposrednom zaleđu 51. W. Hrvati odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju. pa su ih promatrači izvana logično povezivali u jednu cjelinu. Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov. Goldstein. Klaić..) nastali od "Obar" = "Avar". I. Diskusija o ovom pitanju još ni izdaleka nije završena . s druge 50 Pavao Đakon.opisuje Hune. a preostale prinude na pokornost . Avarski kaganat. Viz. Margetić. 1985.po današnjim znanjima čini se da o avarskoj nazočnosti na prostorima južno od Save svjedoče tek pisani izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti. Lončar. Kovačević. 31-60. Bellum Persicum. II. Tako je. Viz. očigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija. primjerice.4. i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53. II. tvrdi da im je "izraz lica bio ružan"56.. 30. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". 51 U obilju literature. Neki su autori pokušavali dokazati daje. Izvori. bez obzira na lokaciju. za IV knjigu. 53 Usp. prije svega pisanje Konstantina Porfirogeneta . Oborovo. N. dakle..: J. zvahu i Avari" 52 . 85. Moguće je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru. 30-1.. SHPIII/15. 55 DAT 30/67-71. Beograd 1977. bilj. 4. ali Je kod bizantskih pisaca česta pojava da nekoliko plemena. Klaić. Pohl. Grafenauer. Najnoviji radovio29. činjenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na . 10. 3. Aivaren. Langobardi. 20. ZČ 4.

Do d u š e. 61 Ž. Različitim se istraživanjima došlo do sličnih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg miješanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije šani naseljavali ove krajeve 64 . I. 66 M.Nekropola VIII . Bulat. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Beograd 1973.Seoba Slavena i Hrvata strane. 59 DAJ 36/7-9. Bugara i Franaka 63.IX stoljeća 58 sistematska istraživanja. 85 ."Gole Njive" (općina Vinkovci) . a cura di G. II. odnosno. Naime. Torino 1980. stoljeća do godine 1102. SHP 10. Zagreb 1968. u Istri je stanje malo drugačije: u grobovima etnički heterogenih bizantskih graničara nađeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca već i slavenskih doseljenika 62. 263-91. izv. Arheološ ki radovi i rasprave 6. pri čemu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod 10% 65 . Bertoša. Naime. Theophvlacti Svmmocattae Historia. Barada. ustanovljena je etnička heterogenost istočnoslavonske populacije pokopane između 650. Hrvatska dijaspora. ser. III. 64. Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka. 38-9. S druge strane. II. te da još nije došlo do miješanja s novopridošlim Hrvatima i Slavenima 61 . 12.. VIII. Storia d'Italia. Jedno od mogućih objašnjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato što su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60. Arheološki pregled 15. Avarski se utjecaji u krajevima južno od Save toliko rijetko uočavaju da ih se može smatrati gotovo slučajnošću (stoga ću u daljnjem tekstu kao o novodoseljenom etnikumu govoriti isključivo o Hrvatima i Slavenima). rukopis. godine. a u drugima.vidi. Viz. Karaman. 225-32. godine otkrio Lj. Privlaka . Mikić. Viz.6. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10. ali ih se na tim prostorima njihova nazočnost ne može potvrditi arheološkim dokazima . godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000 vo j n i k a Ava r a. Materijal s istočnoslavenskih nekropola srodan je materijalu s drugih nekropola s perifernih područja avarske države 66. 260). Galasso. 64 G. Documenta. 11-21. Naime. 65 Šlaus. 60 M. 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a. 1968. 59. očigledno jest da su se odnosi Avara s jedne. u nekim se izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji. Viz. Šmaljcelj. 63 Vidi. izv. Pregled povijesti Istre od 6. 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije. tvrdi da su 601.Avara. Naime. 120 (Rački. DAJ 35/7-8. Međutim. i 800. kao u već 57 DAJ 33/4. i u v eć navedenom citatu Pavao Đakon [Langobardi. mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. stoljeće) pokapa autohtono dinaridsko stanovništvo. Kraniometrijska i pateopatološka analiza. Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste. u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze se tragovi raznih doseljenika . 63. 117-9. k a o i 8 0 0 0 S la v en a. M. Pilarić. VAHD 83/1990. I relativno malobrojna antropološka istraživanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo uglavnom stanovništvo s obilježjima sličnima autohtonim Romanima -primjerice. IV. takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u Mravincima kod Splita koje je još 1938. 62 M. i Hrvata i Slavena s druge strane. II. izv.

a slično svjedoči i Ivan Efeski izvještavajući o slavenskim provalama u Trakiju i Grčku 581-584. Ako se smije suditi po razlikama u ovim izvještajima. Viz. jer čak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je zahtjevan organizacijski i vojnički napor. ali jest za hrvatsku: očigledno je da je krajem 6. 14. Taje zrelost vjerojatno ponajviše odraz društvenog razvoja. Hrvatski rani srednji vijek spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta. iako bez pravog iskustva u napadima na gradove i njihove zidine. ed. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu pomorsku vještinu (njegov tekst odnosi se na 626. daje preuzima la civilizacijske plodove. izv. koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. 69 Viz. Sternbach. Vidi i Viz. Schonf elde r. Treći seobeni pravac možda nije tako značajan za cjelinu evropske povijesti. izv. godine Slaveni. s pravom računali na bogat plijen u pljački velikih gradova. izuzev dva-tri kratka koplja " 72. 5. izv. Ako su napadači na središnje dijelove Bizanta. 7. I. i Skit (Avar) ubija Slave na i potom biva ubijen" 68. i početkom 7. od Singidunuma (današnjeg Beograda) na istok. II. onda barem kao pljačkaši) s kasnoantičkom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su još oko 550. 19. koji su došli do Carigrada i opsjeli ga. izu. da su Slavenima koji su kraće ili duže vrijeme obitavali u bivšim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih . iskazali su i visok stupanj vojničke zrelosti. 25. I. doseljenici na područje buduće ranosred67 DAI30/67-70.67. iako jednostavni ljudi koji se ne usuđuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oružje. 165. izv. Marice i drugih) nastaviti spuštanje prema velikim gradovima .. 72 Iohannes Ephesius. bez obzira što na tim prostorima kasnoantički život više nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljećima ili kao u krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala. ipak osnovne informacije 69 valja prihvaćati kao vjerojatnije. 158. Cracoviae 1900. Oni. Bellum Gothicum. da su Hrvati zaratili na Avare. Goldstein. te dolinama rijeka (Morave. Izvori.na prvom je trebalo prijeći Dunav u njegovu donjem toku. 30. bilj. Miinchen 1862. Draču i posebice Carigradu. 71 Analecta avarica. 1891. godine: ". 68 86 . u kojoj se posebno ističe težnja za vanjskim efektom. godinu) 71 . Sternbach. Klaić. Viz. Georgii Pisidae Restiiuiio crucis. I. jer su Slaveni bili više od pola stoljeća u kontaktu (ako ništa drugo. ed. V I. dakle. 4-8. ed. I. Iako se radi o pjesmi (epu). Vardara. ili kod bizantskog pjesnika 7. stoljeća mnogo Slavena prešlo Savu i krenulo na jug. bili u tom poslu vrlo uspješni 70. očito je da se već treća ili četvrta generacija naviknula živjeti na rubu civiliziranoga svijeta.I. L. stihovi 78-81. kao i na Italiju. 151-3. 165. Drugim su se pravcem kretali na zapad. 70 Prokopije. stoljeća Georgija Piside koji opisuje borbe Slavena protiv Avara. preko područja današnje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji. Također. Čini se. III. 255. L.Solunu.. godine: "Naučili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji. Viz. 38. Wiener Studien 13. Historia ecćiesiastica.

76 DAI 30/62-7. Tako je i tekst pisan . pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja. uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da. stoljeću hrvatsko se i me p o či nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima . ali ne i Hrvati 74. kao i samim Hrvatima. Salona.."Klukasa. 29-32. stoljeća -u izvorima 6. Još o dolasku Hrvata. Međutim. str. 239-40. 32. Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni. na kojem se spominje i knez Branimir. CD I. Viz. 2. 73. izvoru nastalom sredinom 10. ali njegova je analiza odmah naišla na oštru kritiku redakcije. Barišić. Očigledno je trebalo proći određeno vrijeme da se hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane Bagibarije. 87 . 3. i 7. Rački. Klaić. I Toma Arhiđakon. To bi pretpostavilo organiziranu seobu. Goldstein. Čini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610) nije došlo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73.. 25. godine. Thomas. stoljeća spominju se samo Slaveni.iz aspekta nekoga tko seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora. od poljskih strana . 1985. sa zatečenom vlašću i svojim sunarodnjacima pronađu i izbore pravo na posjedovanje što bolje zemlje. 77 Toma. taje predaja zapisana u DAJ više od tristo godina po doseobi i u 73 F. U Konstantinov tekst prenesena je očigledno hrvatska narodna predaja čiji je posljednji redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istočnojadranskoj obali (vjerojatno Zadar ili Split).. Goldstein. Srbi. već "Lingonce pod vodstvom Totile".86.vidi. O seobi Hrvata ne svjedoči niti jedan tim događajima suvremen izvor. a na kamenu na natpisu iz Šopota kod Benkovca. godine . izv. Bizant. u osnovi tvrdi slično: ". stoljeća -ni u krajevima o čijoj se sudbini mnogo više zna .pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h sabora 925. 3. II. pa stoga ni toliko privlačni za pljačku. kao krajnjom mjerom.Seoba Slavena i Hrvata njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli. Lobela. eventualno i Narona i još možda poneki grad ili naselje ni u kojem slučaju nisu bili toliko bogati. u eventualnim sukobima s autohtonim stanovništvom. Kronika. i 928. 127. iako ne spominje Hrvate. Margetić. ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao što se to obično čini u literaturi.. L. ZRV1 4. stigao sa svojim narodom u Dalmaciju"76. 74 Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge. a najstarij i prijepis je iz 1568. barem u prvo vrijeme -u početku 7. godin e u Trp imiro voj darovnic i.dakle u istočnijim dijelovima Balkana. Stoga je Slavenima u Hrvatskoj. Čini se da ni u ovim slavenskim napadima. 1956. 30. 238-9. gdje su sada Bijeli Hrvati" 75. čiji or igin al nije sačuvan. HZ 38. Tek u 10. Kosenica. Izvori. Seoba Hrvata Nekoliko godina ili desetljeća po slavenskoj doseobi na ovo su područje pristigli (ili -počeli pristizati) Hrvati. došlo je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. Najviše podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta. pa potom u DAI. te da se jedan dio Hrvata odvojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero braće . 75 O tome što znači i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi.

majku prvih vođa Ibora i Ajona . stoje. Hrvat. 3. I. 84 Po suvremenim historičarsklm spoznajama. Izvori 5. odnosno vladavine cara Heraklija. u vrijeme kada su se legende zapisivale . I. Klaić. 33-4 i tamo lit. istjerali iz tih krajeva Avare i naselili se po naredbi cara Heraklija" 83. Viz. jednostavno i pojednostavljeno. 5. rezultat promjena tradicije o seobi i stvaranju države kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u 10. 80 Primjerice. 78 W. Langobardi Imaju Gambaru. Hrvatski rani srednji vijek nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priču: petero braće dobro je poznata kozmologijska predodžba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom središtu i četiri strane svijeta. izv. stoljeću.. Ne treba stoga postavljati pitanje -je li ova ili neka druga priča legenda ili povijest. a u kojoj povijest i gdje to konkretno. Jošua 1-11. Pohl. 36. na zapovijed cara Heraklija. pograbili oružje. 79 Biblija. II. što se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih naroda 80. 3. 88 . II.u bojnom redu. 86 DAJ 30/62.I. Neki drugi podaci svjedoče o tome daje hrvatska seoba istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo širi teritorij od onoga na kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena ranosrednjovjekovna hrvatska država. 293-8. 62-3.Pavao Đakon. Priča mnogo duguje biblijskom predlošku po kojem je stvaranje naroda poistovjećeno sa stva ranjem porodice 79. a jedan od braće. a tek onda počeli naseljavati otoke. Viz. Pošto su ih Pagani stalno zarobljavali i uništavali. Klaić. u dvorskim službama. Postanak. 5. u: Die Bayern und ihre Nachbarn. 83 DAT31/17-20. oni te otoke napuste. Od Konstantina Porfirogeneta.kneževska se tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82. Viz. od kojih je najstariji primjer osvajanja Izraelaca u Kanaanu 84. T/MES . 41-2. Klaić. zauzmu čitavu okolinu Dalmacije. Goldstein. izv. Izvori. I nešto kasniji opis zaposjedanja prilagođava se općim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati. pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedočiti o sporosti selidbe i događanja: ". prvo su Pagani naselili kopno. Zagreb 1990. 37-8. romanski gradovi obrađivali su otoke i živjeli od njih. što se može usporediti s mnogim literarnim opisima zaposjedanja. u diobi pašnjaka. ili naseljenja. čini se da to "osvajanje" nije bilo velika vojnička pobjeda nego postepen proces -vidi. II. u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da je u vrijeme doseobe. jer različiti podaci svjedoče da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilično sporom procesu. Činjenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 . shematizirano..Atlas biblijske povijesti. 85 DAJ 30/119-23. Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen". nego u kojoj je mjeri legenda. Broj pet susreće se u različitim prilikama u životu nomadskih naroda . Čini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati suviše kruto.. izv. izv. 39. Biblija. II." 85 Dakle. "ovim Hrvatima bio arhont Porga" 81 . Toponomastički dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo širokom području od srednje Evrope do Egejskog mora prilično su brojni i nipošto ne mogu biti slučajni. jest taj najvažniji vođa 78. vrlo vjerojatno. 81 DAI31/17-21. Langobardi. T. Viz. 82 Katičić. Međutim. Wien 1985. Također. Izvori. otkada se naseliše spomenuti Slaveni..

petero braće dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6) Mjesto pronalaska Tanajskih ploča I OOftvata koji su došli u Dalmaciju.a. odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^ Prostor na kojem su Hrvati vjerojatno bili ukontaktu s elementom. 1A Karta 1..(Leipzig) oChurvall (Halle) ° KV vrijeme Hrvati stanovahu^s ane^BaVarske.. Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine . (DAI 30/61-2) ---—H Bijela Hrvatska ] (MomouA r* A-jedna obitelj .

The Croats inAlbania. selo Hirvati (Kruatje) između rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89. a potom nekritički prihvatila i N. ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. Chicago 1957. Krobace kod Št. Šišić.106. Ime Hrvat očuvalo se i u nekim krajevima uz njemačku rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea. Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa Ch. Lj. Markotić. LJPD. 89 V. Vasmer. Povijest. U Štajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua). a uz srednju Muru Krowot kod Weiza. Phil. Die Slaiven in Griechenland. H aupt mann. Napokon. Kl. HZ 11. odnosno Grawat u 11. Još u srednjem vijeku zabilježena su pojedina imena mjesta u Koruškoj -Krobathen. Harvata kod Kandije na Kreti88. Abhandlungen der Preussischen Akademie derWissenschaften.rouu. B. u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama života napisala. Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. 12. 90 Mošin. ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna označava prostor Duklje. te konačno "Crvena Hrvatska". Karantanska Hrvatska. Festschrift fur Heinrich Kunstmann. Povijest 456-7. Ista. Kine erfolgreiche neue Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven. sep. Lipša. što ukazuje na činjenicu da su nazivi vrlo stari). 17. Berlin 1941. Klaić. Po vij es t. postoji tako "Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od Št. D. kod Poreča na Vrbskom jezeru u 17. 91 Bez obzira na sve nejasnoće i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe Hrvata. OKO. Svi ti toponimi svjedoče o tome da se hrvatsko ime raširilo na većem prostoru. hist. uglavnom jugoistočni dijelovi današnje Austrije) i današnjem slovenskom teritoriju. 88 M. NSB . Osim toga. Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske i slavenskih općenito i iz njih se vidi kako čak i germanske ratničke skupine. Šišić . 297-317. stoljeću i onda preko današnje Poljske. 90 . stoljeću postoji "hrvatski urad". Klaić. zatim Kraut . stoljeću. No. Tako Langobardi iz Skandinavije kreću još u 1. Kla ić . Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek Najbrojniji su takvi tragovi na nekadašnjem (dakle. Hr vati i Hrvat ska. Munchen 1988. Njemačke (čak i 87 V. u Moravskoj (Charvatv kod Olomouca). Kunstmann. Uz Muricu je toponim Krawerseck. 54. Hrvati EJ 4. potom sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji. Krobothen kod Stainza i Krobathen kraj Straganza. lutaju prilično sporo prema svom konačnom odredištu.8. osim glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaća prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj. ot. Seoba Hrvata. 123-75. vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog značajnijeg seobenog vala s juga na sjever. 37-8.nekoć Chrowat i Croat . vidi. Churbate. kako je ponajviše 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. Hrvati u Karantaniji. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. Sjever i jug u Hrvata i Srba. ZKT. u Slovačkoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87. Klaić. Grafenauer.I. na području današnje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjiška gora) kod Konjica i Hrovača kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomično očuvani. a neki su od njih doticali i prostore vrlo udaljene od današnje Hrvatske 91. Harvati na Atici i Harvation u području Mikene kod Arga na Peloponezu. Mandić. Vida u Koruškoj. Korbetha 20 km zapadno od Leipziga). Grafenauer. 231 . 300. možda i mnogo drugih pravaca. maksimalno usmjerene na ratovanje i pljačku. B.IT 1. 18-22. inače današnje Crne Gore 90 . 207-31. 1958-9. Ars philologlca Slavica. imao i druge.atii.2. zatim područje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena.kod Spittala.

kontinuitet imena. pokrštavanja. jug i zapad. Vojvodini i Crnoj Gori. stoljeću.Slavena. i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. Kunstmannovi lingvistički dokazi o seobi Slavena sjuga na sjever. Po Konstantinu Porfirogenetu. 31. ponajprije zbog toga što su se ti Hrvati (ili "Protohrvati") asimilirali u etničku sliku svojih susjeda .12. II. stoljeću. Ista. A što se tiče ranoga srednjeg vijeka. 91 . Katičić. 1. u 10. stoljeću bili prema granici sa Srbijom). 4. 79) da se radi o zbivanjima u 10. izv. a Slavenima su dali svoje ime. START 498 . a ni minuciozna arheološka istraživanja najvjerojatnije neće moći napraviti razliku između Hrvata i Slavena. odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 92. veljača .Seoba Slavena i Hrvata zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. deislamizacije. stoljeća do stvaranja hrvatske države. Osim toga. 1952. kada se hrvatska vlast navodno proširila na Panoniju. ali to ne može stajati. i 10. vjerojatno u zaleđu dalmatinskih gradova. a i nešto dublje u unutrašnjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu. što obuhva ća i današnju Crnu Goru i dijelove Srbije. tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslovnom stablu mogla identificirati te. prekrštavanja. jeziku i običajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda. Bili su pretežno ratnici koji se po kulturi. 1987. stoljeću glede Panonije nije dogodilo ništa radikalno -vidi.29. Viz. pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati naselili i Panoniju. Izvori. gdje konačno stvaraju trajniju državnu tvorevinu. od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. "Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju. jedinom izvoru za tu vrstu obavijesti. godine stižu u Italiju. Filološka razmatranja. 2. Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima. SHP 20/1990. Katičić. ali i područje nekadašnjeg rimskog Ilirika. uključivo i krajeve s pretežnim ili značajnim postotkom hrvatskog stanovništva u Bosni i Her cegovini. Klaić. . pa onda. Hrvati su se naselili u Dalmaciji. Istraživači su smatrali (B. kontinuitet naseljavanja na istom ili sličnom prostoru. u 7. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budućnosti neće znati više negoli danas . 30-1. Kunstmannove pokušaje krajnje je oštro ocijenio i uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. stoljeća. 92 DM 30/75-7. pa je HI. 1987. str.od jezgre u dalmatin skom zaleđu odmah po doseobi do današnje sjeverozapadne Hrvatske u doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske. 15 .499. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. da bi se prema tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih određenih točaka na istok. 225-38. stoljeću. hrvatsko se ime značajno proširilo. A na tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emigracija i imigracija. 281-7. stoljeća opseg Hrvatske i hrvatskog etničkog prostora prilično se mijenjao .ožujak 1988). "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku naciju povezuju kontinuitet povijesti. HZ 5. islamizacije. ali pitanje je može li se između njih povući etnički kontinuitet. Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo najkasnije do 12. 29. Grafenauer.može se pretpostaviti da ih nije bilo više od nekoliko tisuća. jer se u 10. od "Protohrvata" 7. slijedom toga.teško je da će se naći novi pisani izvori. doseljene Hrvate. a na prostoru nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u slavenskoj i iliroromanskoj većini .

Da lije vijest istinita. 5/1956. Kasnoantička provincija je sužena na uski priobalni pojas koji će kasnije postati bizantska tema Dalmacija. SHP. smijemo pretpostaviti. poznavajući tadašnju papinsku i općenito zapadnu terminologiju. novom hrvatskom teritoriju. treba liju (i može li se uopće?) povezivati s već spomenutom viješću Georgija Piside. barem po vijestima mnogih pisaca. Goldstein. koji je teritorij Dalmacija obuhvaćala u kasnijim stoljećima 95 . Viz. u nekim slučajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom. 93 DAI30/68-9. Sveobuhvatnije vidi. i ako jest. stoljeća. izv. 97 M. na znat niji dio teritorija antičke provincije koja bi sezala čak i do Save. Chrobatia i si. Chorvacia.. pa tako nisu ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima. i u 7. 42. 94 ser. Documenta. na raznim mj. Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u potpunosti svoj kasnoantički ager 97. izv. suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti još potpuno jasne posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju. kao što će to učiniti izvori 9. a kasnije tema Dalmacija. Moguće je da su Hrvati. Grad.. Corbatia. ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju. Konstantin Porfirogenet u DAI piše da su "Hrvati po dolasku nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. Doduše. osim što se tvrdi da je 641. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. Slaveni su. radi li se o nekom užem području.). Rački. Nije jasno koliku su važnost u napredovanju Hrvata imale njihove pobjede. u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija. od druge polovine stoljeća. III. Chroatia. ali car Konstantin tvrdi da se "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas čuvaju u gradu Saloni" 96 . krajem 6. Split. 95 Promjena značenja pojma "Dalmacija" zbila se. II. što je čak i bitnije. Terenska istraživanja pokazala su da dalmatinski gradovi -primjerice Zadar. Hrvatski rani srednji vijek čak. čime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske. Suić. Izvori. nije jasno.I. 7-19. 277. jasno. Viz. odnosno Slaveni napredovali i proširivali teritorij na račun Avara (odnosno. stoljeću. Uostalom. Njima se povlačenje većeg dijela iliroromanskog stanovništva prema obali i. Međutim. Klaić. zapremala uski priobalni pojas. Suić. 30. nego tek s pojavljivanjem imena Croatia. 92 . i još više 10. a ne samo na uzak priobalni dio. Naime. 96 DAI 31/27-30. 3-4. ARF. i 11. iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvještaja. uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena. Međutim. II. nestajanje bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutraš njosti nije u prvo vrijeme ni moglo učiniti sudbonosnim za mnoga naredna stoljeća. 253 i d. ta promjena još nije jasno izražena u franačkim izvorima počet kom 9. stoljeća koji dosljedno preuzimaju antičku terminologiju (vidi. oslobađali se njihove vlasti). Graničnu crtu između bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne određuje točno niti jedan izvor. godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao sužnjeve (taoce)" 94. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo. pa i Hrvati.

VI.
7. i 8. stoljeće - suživljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponašanju autohtonog iliroromanskog stanovništva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom slučaju osjeća strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u bližoj ili daljoj budućnosti.
S panonskog područja, s kraja 6. stoljeća stiže jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati građanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grčkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i čuvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao što je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovništvo bitno smanjilo, kao što su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. Činjenica da se očuvao kontinuitet imena, svjedoči o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Međutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville ništice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovništva izbjegao i cestovnom mrežom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Općenito se može tvrditi da se žitelji povlače iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive položaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas Šćitarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili obližnje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za

1

Cigla se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu -vidi, Šlšlč, Priručnik, 116.
Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bježi iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabričević, Question de (a
datation đu sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a čini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2

93

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

10. stoljeće (Požega, Vuka). 5 Čini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeću 6 .
Na području Dinarida autohtono iliroromansko stanovništvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupačni
-je planinske predjele ili bježalo prema obali. Enklave u unutrašnjosti
očigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevažne, jer
car Konstanta u 10. stoljeću bilježi da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoše u vlasti Romeja, jer im je more
omogućavalo da žive" 7. Toma Arhiđakon dobro uočava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrađuju zemlju, oni, trgujući, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, većina se stanovništva povlači u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim položajima ili bježi
na otoke, baš kao što to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiđakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrđene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opći proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, već
samo osjećajem posvemašnje nesigurnosti 10. Međutim, na istočnojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bježanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiđakona 11, a nije ni naprasno prekinut život.
Međutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon višegodišnje opsade, a
branitelji su očekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije došla, očigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobičajeni, jer o
njima posredno svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine očigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraživača, povezavši ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sužnjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljeće kao
trenutak propasti kasnoantičke civilizacije na čitavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog područja, iako ni na tim prostorima nije došlo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenčevlć, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
Thomas, 29; Toma, Kronika, 36.
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Općenito i vrlo pregledno ove
događaje opisuje F. Bulić, Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opširno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klaić, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margetić, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.

94

7. i 8. stoljeće

bližima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom
antikom bio neusporedivo jači. Iako Toma Arhiđakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-čini se, uostalom, da otoci i nisu doživjeli brojčano veliku imigraciju
romanskog stanovništva. Na istočnojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jači kasnoantički ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojačao
u odnosu na antičko razdoblje (kao stoje to slučaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, još više, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznačajnija otočka
mjesta -nisu doživjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. Štoviše, i
Osor i Rab su čak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili političko značenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili važniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Još je karakterističnije da srednjodalmatinski otoci i otoci današnjeg šibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije povećanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovništvo izbjeglo iz Salone i njezine šire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
Štoviše, neki od otoka ili neki od položaja na njima uopće nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Korčuli,
Braču i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge čija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljeća, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
više stoljeća i da je nenaseljenih gradova i važnih lokacija duž čitave
istočnoj adranske obale bilo i više 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na više ili manje
logične pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15

DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klaić, Izvori, 5.
Za Osor, vidi: E. Imamović, Antička naselja na otočnoj slaipini Cres-Lošinj, Otočki
ljetopis Cres -Lošinj 2, Mali Lošinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljeća,
16

Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.
17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klaić, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opširno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Također, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klaić, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI
stoljeću. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Također, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.

95

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dragocjene, pa i čitavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najvaž nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponašali novopridošli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali društvene odnose, koliko su uzeli od zateče ne kasnoantičke civilizacije, koliko su zadržali od svoga? Nešto o tome,
barem posredno, može reći podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootd^ev...KeA£i5o£i) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uopće mogao bilo što naređivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. Čini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemoguće dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmišljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. Činjenica jest da ovaj podatak vjerno
dočarava način na koji su se bizantski carevi obraćali stranim vladarima,
među njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' što bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, očigledno je da u to doba središnja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantičkim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factcč5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istočnoj
obali Jadrana u stvaranju dugoročnijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21

BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klaić, Izvori, 5.
U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JIČ 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetića i N. Klaić, ali i P. Štih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, ZČ 41,
1987, 3, 537- 8. Štih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvještaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i čitav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. Ćirković, Istorija
srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navođenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klaić, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvještaja, ponajviše na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage đu DAI, na
22

i. mj., 167- 80.
23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u više navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pariš 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katičić, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opširno A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
Čini se da bi ta kva konstatac ija pr ibližno odgova ra la zaklj uč ku Ka tič ića, F ilološk a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratnički rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".

96

7. i 8. stoljeće

Razmišljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode
pravom rješenju. Što bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno oglušili, jer im je to dopuštao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim dopuštenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "ruše"
Salonu. Konstantinov je podatak o "dopuštenju" ideološko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kršćanskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kršćanskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu mišljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa čak i ako je on predstavljao poniženje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideološko-političkim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumačenju situacije. Realnijom se čini pret postavka da se radilo o prešutno poštovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su događaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logično da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i više, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim društvima nema jače kohezione sile, ugovor morao utanačiva ti
sa čelnikom svake uže zajednice. Mogao je to biti i prešutan sporazum, a i
takav je vrijedio čak i nekoliko stoljeća unaprijed. Očita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zaleđe dalmatinskih gradova, a inače
integralni dijelovi hrvatske države, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Međutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutrašnjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantičkog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoći koju su neosporno zadržali. Naime, koncen tracija stanovništva u priobalnim gradovima bila je veća nego u raštrka27

Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije država, Dela 5, 238-63.
O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od početka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podanič ki potč injen caru Rome ja i nikada ne bija še potć inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klaić, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potčinjen caru Romeja i nikada ne
bijaše potčinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istočno od Hrvatske, vidi: M. Ljubinković 28

Ćorovič, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Također, B. Ferjančič, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Suić, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.

97

I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek

nim hrvatskim selima, što je u mogućim sukobima vodilo jednostavnoj
brojčanoj nadmoći koja se teško neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
načinu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoči i Strategikon napisan krajem 6. stoljeća 32 . U njemu se
obrazlaže kako Slavene iznenaditi, kako izbjeći zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uopće mogle stići do vojskovođa na bojištu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao što je to vjerojatno bio slučaj u prijadranskim krajevima. Na područjima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istočnim dijelovima Balkana, logično je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvještiji vojskovođe nisu spašavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istočnoj obali Jadrana da će
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleđu, počiniti izdaju
i prekršiti utanačene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.

2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci
jačeg državnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznačajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraživanja u
tom pravcu već obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
počecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraćati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski početkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. Čini se da se ni u posljednja dva desetljeća
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se događa, iako sve rjeđe, da se
malobrojne arheološke informacije o prva dva stoljeća života Slavena i
Hrvata u novoj domovini podređuju saznanjima iz narativnih izvora.
32

Viz. izv. I, 130-41.
Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
Šlaus, Kraniometrijska i pcdeopatološka analiza; G. Pilarić, Fenotipske značajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe ološ ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; Ž. Mlkić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33

Zagreb 1971, 59.

98

7. i 8. stoljeće

Kako je uistinu vrlo teško odgovoriti na pitanje koje se čini krajnje
jednostavno i logično -što se događalo u prvim stoljećima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugačiji način: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje dopušta i općenitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren današnjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju buduće hrvatske države 36. Na ovo pitanje moguće
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraživanja,
prvenstveno nakon antropološke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da će i tada mnogo više biti onoga nepoznatog, nerješivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim će istraživanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemoguće stvoriti cjelovitu predodžbu o onome što se događalo. Valja se
oslanjati na "slučajne podatke" koji često znaju biti proturječni, a slika o
doseljavanju u velikoj će mjeri ovisiti o tome koji se "slučajni podaci"
pronađu ili odaberu.
Logično bi bilo postaviti prošlosti i druga, danas isto tako teško razrješiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovništva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nužno je da se etničko ne poistovjećuje s
političkim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo još iliroromanskog stanovništva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktički bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zaleđa. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovništva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogućnošću
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati isključivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i miješanja dvaju etnikuma moralo je
doći vrlo brzo - svakako mnogo brže nego što su to smatrali Bulić i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svježa krv", i još će ih dugo biti toliko
malo da će i prilično skromne poljoprivredne mogućnosti zadovoljavati
njihove osnovne životne potrebe. Osim toga, i život na moru ili u njegovoj
blizini omogućavat će posve drugačiju organizaciju života - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
sličnog), pa do pljačke putnika. Čini se da je tako bilo tijekom čitavog
36
Na to pitanje pokušava odgovoriti I. Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka tič ić, Ivan Mužić o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opšir no i kr itič ki
analizira Mužićeve stavove.
37
F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, pošto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palače", do uspostavljanja odnosa došlo
tek u 9-10. stoljeću, što bi značilo da su živjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova života u kojem se svi kontakti,
uključivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo brže.

99

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljeća tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) žive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, što će reći da se primorci ne bave samo
stočarstvom ili da se uopće ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljeća jest da se većina događaja
odigravala na lokalnom planu, a u većini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su događaji zabilježeni, a očigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. Čini se da razloge zašto je neki događaj
zapisan, a drugi pak ne, nije moguće precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj slučajnosti, ali i o tome da li se nešto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleđu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroničare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lakše stizale, dočim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teško su vijesti o tamošnjim zbivanjima uopće mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od mogućih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao Đakon, kroničar koji živi u drugoj polovini 8. stoljeća, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljeća (čini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je događaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato što su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, međutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljeća mnogo puta sučelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inače bilo
nemoguće objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. Čini se da bi realistički pogled nalagao zaključak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) međusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po pričanju istog Pavla
Đakona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljački i paležu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/čak poistovjećuje slavenska plemena s Avarima 44, kao što je i neosporna činjenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i početkom 7. stoljeća zajednički osvajali i pustošili Balka38

Klaić. Izvori, 85.
Pavao Đakon, Langobardt IV, 42; Rački, Documenta, 276; Klaić, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni došli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najbliži na istočnojadranskoj obali. Stoga se te Slavene može
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se događaj može smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao Đakon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 44; Rački, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klaić, Izvori, 4.
39

r

100

7. i 8. stoljeće

nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin
Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopćiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne može jednoznačno utvrditi kakvo je bilo opće stanje čini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s

porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
različ
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ćivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sačuv
anim
izvori
ma
očigle

dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog društva, a i nedovoljni su da bi se bez domišljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokušajima sintetiziranja, jer se ne može prihvatiti stajalište
po kojem je nemoguće spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Međutim, u slučaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljeća, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajviše samo na jedan dio povijesne
zbilje (politički i vojni događaji), a da se o gospodarskim i uopće
društvenim kretanjima valja obavještavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sačuvani podaci neće pružiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumačiti činjenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen slučaj
ili je takvih slavenskih napada i pljački bilo više, ali je nekim
slučajem samo o ovom ostao zapis.
Očigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zaključke i konačna znanja o tim
vremenima nužno valja relativizirati: bilo bi pogrešno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici može govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifičnostima, ličnostima i, vjerojatno, često i o slučaju. Ne
bi valjalo prepričavati događaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifičnost može
iskriviti opću sliku. Valja stoga stvarati "opće slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li će manja
skupina Hrvata napasti i opljačkati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku sličnu akciju odlučivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
užem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se baš u
istraživanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmišlja i sudi na suvremen način. Ustrojstvo države, ako
se o "državi" uopće može govoriti u modernom smislu riječi, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuviše slabašno, nerazvijeno i možda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u druš45

Viz. izv. I, na raznim mj.
DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klaić, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima piše i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46

101

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

tvu, da bi ta država (odnosno, njezina središnja vlast) mogla poticati akcije
koje bi obilježile duže razdoblje ili se manifestirale na širem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska držav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeću. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budući hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju veće "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih težnji i potreba, čak nužnosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi određene odnose po kojima je jedan broj
ljudi čuvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, štoviše, čini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici značili su daje određena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljeća "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se međusobno ne slažu" 48.
Vjerojatno u hrvatskom društvu u 7. i 8. stoljeću nije bilo bitno drugačije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila viša od razine rodova
i porodica, odnosno, od područja koje su u budućnosti u 9. i 10. stoljeću
zauzele pojedine županije u hrvatskoj državi. Dakle, nemoguće je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom društvu", prije bi to bila "hrvatska društva"
koja se na sličan ili istovjetan način razvijaju na području kasnije jedin stvene hrvatske države. Društvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako reći nije ni postojala (arheološki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo slučajeva,
zbog slabosti napadača mogao je pogađati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom općem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeću, pa čak nema napada ni na širem prostoru naseljavanja
Slavena. Na čitavom području od Alpa pa do istočnih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlašćivao Slavene na području današnje
Bugarske, Makedonije i Grčke -to su počeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suviše daleko
na sjeveru i suviše neaktivan prema južnijim područjima, a bizantski
gradovi na istočnom Jadranu bili su nezainteresirani za angažman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno čuvali. Stoga se hrvatskim
društvima i nije nametala potreba za stvaranjem složenijeg društvenog
ustrojstva koje bi moglo izdržavati mnogobrojnu i skupu ratničku družinu
i njihove vođe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i povećana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u drža vne orga nizac ije raspra vljaju Šišić, P ovije st 26; Klaić , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.

102

koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom". 238-9. do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krškim dolinama i panonskoj ravnici. ako su i zabilježeni pod svojim plemenskim imenima (Velegeziti. jer spominju slavenske (odnosno hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do sličnog izrastanja organizacije došlo i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama: Paganiji.).dux. Zagreb 1985. plemenskoj i narodnoj. Margetlć. svejedno -jest da uz njega postoje i 50 Katičić. Duljebi. Ovdje izloženi stavovi detaljnije su obrazloženi u članku: Gold-stein. Jest da se u pojedinim dokumentima spominje vrhovni vladar . Još o dolasku Hrvata. u porječjima Cetine. To je ijedan od razloga zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9. Takvo. 91. stoljeću. stoljeća ona će se već nazirati u Franačkim analima koji opisuju događaje oko 820. Rinhince. pa onda širila svoje ime na susjedna područja. integrira na mnogo višoj. srpsku ili općeslavensku okolinu. sve u svemu. Iako je očigledno da je jezgra hrvatske države u 9. Međutim. utopili u hrvatsku. ali se ne može dokazati. držali reda. Svi ostali. a najkasnije u 10. i 11. stoljeću bila u neposrednom zaleđu jadranske obale. kada se slavensko društvo. danas je nemoguće ustanoviti. a ne zahtjevi njegova vrha koji se ionako tek trebao formirati. koji se po načinu života vjerojatno nisu razlikovali. prvotna jezgra hrvatske države. itd. Srbi. stoljeća) novonastala državna organizacija bila stabilna. neke je teze iz njega osporavao L.. stoljeće jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe. 239-40. Rinhinci. baš kao što se spuštalo i hrvatsko stanovništvo. a trgovina s vanjskim svijetom je vrlo ograničena. potpuno decentralizirano društvo najbolje bi se definiralo kao "segmentirano". Krke i Zrmanje. Ovakav način života određivale su prvenstveno društvene jedinke. odmah po doseobi. da je bila i podalje od obale. ali te njezine značajke ne bi valjalo prenaglašavati. da se hrvatsko ime spuštalo prema obali i sve se više na njoj afirmiralo. HZ 38. rex ili nešto treće. Moguće je. Velegezite i dr. smatra da se Hrvati ne spominju zbog toga što nema razloga da se "spominju federati koji su se. Filološka razmatranja. Dakle. Trabuniji i Duklji). što se prevodi kao "knez" ili "kralj". i 8. odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj") razini 50. već u 9. odbijali Avare i ostavljali gradove na miru".L 7. U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim stoljećima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. Zahumlju. u čijem je tekstu jasno označen prostor koji je obuhvatila hrvatska država. ubrzo su se. godine. mnogo su važniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ime. stoljeću. te daje na taj način sebi osiguravala dugotrajnost. za te "Protohrvate" okružene Slavenima (baš kao i za druga slavenska plemena na tom prostoru — Srbe. stoljeću (a stoljeće kasnije i srpsko). 103 . o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske jezgre svjedoči nepobitno činjenica da su po doseobi na širokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadržali ime koje su donijeli iz pradomovine. i 10. Još je to izrazitije kod Konstantina Porfirogeneta. Gdje je bila ta.). Tu će razinu integracije ocrtati izvori 9. ne mora značiti da je tako bilo i u 7.

da je bilo građanskih ratova. čak i one izgrađene od kamena. i Dimitrije Zvonimir. u tom trenutku. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uopće radilo o građevinama. 115-7: Klaić. Opće prilike i običaji . 52 T. i svi oni. primjerice. Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. pa Petar Krešimir IV. a s dinaridskog i panonskog prostora ih uopće nema. pošto bi stara kuća dotrajala. blato) ili tehnikama koje su prilično nesolidne (suhozid i tome slično).v&la . da "karizmatski" vođe. zatim i crkvena hijerarhija. jer su arheološki nalazi o naseljima i nastambama na priobalnom prostoru vrlo siromašni. ili su za dvorove korišteni postojeći kompleksi antičkih gospodarskih zgrada kakvi su ustanovljeni u Bijaćima. crkava i drugih reprezentativnih zgrada). u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. jer su na tom lokalitetu otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgrađen i predromanički kompleks52. pa je logično pretpostaviti. Izvori. Branimir. ujedine narod. da se u ranomu srednjem vijeku u tim područjima gradi uglavnom od drva. vjerojatno na Klisu 51 i u Bijaćima. 108. promjena pogrebnih običaja. U panonskom prostoru od građevinskih materijala najlakše je bilo nabaviti drvo. nije jasno. Događalo se. 3. Split 1978. stoljeću. svakodnevni život Kakve su nastambe novopridošli doseljenici gradili.nastambe.I. djeluju u jednom zajedničkom interesu. 104 . Iz šturih izvora saznaje se da je bilo i prevrata. 12. 22. zagrebački Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrščak u 51 Gottschalk govori o "dvoru" . takva su razdoblja bila više iznimka nego pravilo. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma ciji. da hrvatski vladar često i nije mogao svoju volju nametnuti čak ni relativno slabim bizantskim gradovima u primorju. 12. Hrvatski rani srednji vijek župani.Katič. Međutim. na taj su se način uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije. može se uglavnom samo pretpostavljati. i ubojstava knezova. možda Tomislav. primjerice. bila posve logična. Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljeća. pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova na starom mjestu. Rasprave i članci. Logično je stoga da većina građevina (osim. naravno. kao što su bili Trpimir. i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok vladarev autoritet ne bi bilo moguće izigrati. iako nema neposrednih dokaza. Goldstein. jer je. nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi se očuvale do naših vremena. No. Domagoj. ali arheološkim istraživanjima još nisu otkriveni njihovi pouzdani ostaci. naselja. izgrađenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku. Marasović. ali bi to bilo više povremeno i prigodno negoli trajno. Razlog je u tome što su kuće građene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo.

.

Jurja u Radunu 105 kod Kaštel Staroga . Primjer povezivanja kamena žbukom: crkva sv.r Slika 3.

Split i Zadar. Međutim. Mohorovičič. kao što su Trogir. Analiza razvoja pučkih nastamba na otočkoj skupini Lošinj-Cres. po čemu je prednjačio u Slavoniji sve do druge polovine 15. Moguće je da su Slaveni i Hrvati.primjerice. 98. izdao I. A. Mohorovičić. u većim ili manjim tragovima. 173. Zagreb. Klaič. 248. 56 Takvu logičnu pretpostavku iznosi B. i dalje biti drvene. da su u krškim predjeli ma oblici pučkih nastamba nastali kombinacijom općih kontinentalnih slavenskih rješenja s konstrukcijom starosjedilačkog ilirskog suhozida -kuće su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne građevine. u Splitu. Stoga nije čudno da se starohrvatska groblja (a onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) često nalaze uz ruševine antičkih rustičkih vila. Zagreb 1955. stanje je bilo ponešto drugačije . jer se s njih mogao skidati kamen. mnogo veći nego u kasnijim vremenima. 43-9. KronOca.primjerice u Dubrovniku u 15. po tvrdnjama Tome Arhiđakona. 57 A. 92. 264-5. 169. 59 Vidi. stoljeća. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovišta ispre miješane trskom i šibljem 55. zapravo stoljećima. 106 . Mohorovićić. Grgin. a još je 1242. kuće će u njemu još dugo. Jelovina. Lučić. Izvjesno je. Grad. 85. Ljetopis JAZU 60. Šimunović. Vidi. pa je bilo vrlo teško doći do kvalitetnog kamena 58 . mogao biti prva sredina koja je sebi mogla priuštiti gradnju u kamenu. jer kamenolomi nisu radili. 58 Suić. pogotovo tamo gdje su to omogućava le relativno bogate šume 59. K. godine imao dobrim dijelom drvene palisade. po svom bogatstvu. Izvori. u gradovima koji kontinuirano postoje još iz. bio ipak izgrađen od drva ili pruća te potom oblijepljen blatom 57. doseljenici iz Salone u Dioklecijanovu palaču nastanjivali su dijelom kule. Jelovina. 30-1. stoljeću većina je kuća bila drvena 60 . a dijelom podzemne svodove i kripte 61. Zagreb 1889. Jelovina. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je mjesta i sačuvana. P. Da se uglavnom gradilo od drva potvrđuju podaci iz kasnijih vremena . 30-1. Hrvatski rani srednji vijek 12. usprkos mnogim nepoznanicama. Peristil 2. 60 J. Zagreb 1993. Zadarsko otočje 1350-1450. 55 A. Nekropole 83-4.I. Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti. Glavne značajke. 17. a Dubrovnik je. Kako je Gradec bio jedan od najvećih i najvažnijih slavonskih gradova. str. i Babić. Zagreb 1957. doseljeni na područje Dalmacije.antičkih ili kasnoantičkih vremena. Obrti i usluge u starom Dubrovniku do početka 14. nastojali zadržati običaje gradnje u drvu i na tom prostoru. gradska ranosrednjo53 Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I. magistarska radnja. Čini se vrlo vjerojatnim daje priličan broj nastambi. Također. neobjavljeno. 142. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Goldstein. Tkalčić. Zagreb 1979. Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske arhitekture. Toponimija otoka Brača. No. stoljeću. prvi je među njima dobio "vrlo čvrst zid" 53 . Prostor. Glavne značajke. toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu. Supetar 1972. ali je suhozid vjerojatno često bio učvršćivan malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krševitim predjelima ima u izobilju56. 80. 66. 392. 61 Toma. 54 Klaić. stoljeća 54. 38. 55. Također.

68 Z. Galovac . a u drugoj u prizemlju konoba ili neka obrtna radionica. 17-8/1986-7. t.radi se uglavnom o uskim višekatnim (od dva do četiri kata) jednoćelijskim građevinama od kamena. Nekropola na "Begovači" u Biljanima Donjim imala je 604 groba -radi se o za sada najvećoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli. Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "ušorena" u kuće u redu. Za njima slijede nekropole u Žminju sa 260 pokojnika 66 .D. 142. Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina. Split 1978. Burić. Jelovina . a postojala bi i opasnost od poplava. te K.7. Histrta archaeologica. Knin . stanovalo se na prvom katu kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubištem (tzv. 63 D. 107 . 75-119. Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. Za razliku od naselja u Panoniji. na i.kompleks starokršćanske i srednjovjekovne arhitektu re s nekropolom. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. a vjerojatno i u Panoniji. Potom nekropola Galovac u zaleđu Zadra s više od 150 grobova69. Naselja. baš kao i danas. Čak i relativno malen broj istraženih grobalja i mogućnost da su neki grobovi uništeni. 121-241. stanovnika je u tim selima bilo malo: tome je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronađenih uz seoska groblja. Drljača. 1960-1. Ipak valja reći da su manje 62 T. Simoni. Vrsalovlć. 55-136. Rad JAZU 268. 64 D. Činjenica da su se. SHP 11/1981. te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama (Kaštel Sućurac) također sa 130 grobova 71 . Jelovina. kao i to daje dio stanovništva bio spaljivan. mj. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma ciji. 14-39. u Dinaridima su se ona obično formirala na južnim padinama krških polja.1 8. na raznim mj. Karaman. 67 D. SHP 14/1984. Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. Belošević. 9-12. Obavijesti HAD 3/1991. ali se u nju pokapalo praktički punih pola tisućljeća (od 8. ponajviše u Dinaridima. Starohrvatska nekropola u Žminju. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. 69 J. Vinski. 63-8. Sela su bila relativno mala. ali je i ta nekropola primila više generacija pokojnika nedalekog naselja. nikada se nisu nalazila u dolini. Marasovlć. kojima je teže odrediti točan smještaj. 316. 71 T. balatura). Takva "izdužena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. a kuhinja u potkrovlju. ali ta južna strana nipošto nije pravilo.Greblje sa 224 pokojnika 68. 5-73. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu.Crkvina . 8-12. SHP 19/1989. kao i "izdužena" 63. 15-16. ViUaSanctiGeorgidePutalio. 5-125. do 13. sve uz put (gotovo identično ravničarskom naselju). No.Greblje -Kataloški opis grobova i nalaza. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. 66 B. Etnologija. SHP 19/1989. naselja generacijama i stoljećima nalazila na istim mjestima također je otežala istraživanja. te nedaleka nekropola Knin . 65 Beloševtć. Bez obzira na tip. stoljeća) 64. a kuhinja je bila na drugom katu 62. kuće i ostale zgrade.. Zagreb 1940. ne mijenja u osnovi ovu tvrdnju. Marušič. I Ždrijac kod Nina s više od 300 grobova (točno 334) 65 ističe se po veličini. zatim na brdu Spas kod Knina sa 228 67 . stoljeće vjekovna kuća . Materijalna kultura. jer bi se time uništavalo plodno tlo. 70 Lj. a oblik im je bio različit.

Nekropola na Kosi Donje polje kod Šibenika .Slika 4.

to su. Ranosrednjovjekovno groblje. Ranosrednjovjekovno groblje. Doba. sada preoranih i uništenih -ali. Isti. stoljeće nekropole i pronađeni pojedinačni grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg horizonta. 78 B. Ljubljana 1987. Cetinić. Kamenjane. odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. i na toj nekropoli su se pokapanja obavljala duže vrijeme.vice kod Skradina. jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80. Milošević. čini se. U "Barama" kod Sinja pronađeno je 25 grobova 75. U ovim se nazivima vjerojatno održalo i ime roda. 127-8. Uz već spomenutu nekropolu u "Barama". 73 Lj. Lešane. ' 74 Belošević. Vidi i Rapanić. Trejčići. VAHD (za 1930-4). Čini se stoga da je na većini ovih nekropola pokopano više generacija stanovnika nekog naselja. 109 .L 7. čak iz 7. Izdanja HAD 11.koja potječu od karakterističnih pojava u neposrednoj okolini . Materijalna kultura Istre od 5. godine. 76 Na većini tih nekropola ukopi su se obavljali duže vrijeme -pedesetak. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. ima i drugih . Du. Gunjaca. SHP 14/1984. a na to upućuju i neka imena ranosrednjovjekovnih sela sačuvana u diplomatičkim izvorima . na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronađeno je 26 grobova 73 . Kokici i drugi79. Karaman. Marušić. Dubravice kod Skradina. Hraštane. 148-50. Na širem saloni72 Vidi. iako j e posve devastirana. Doba. 194. 62. baš radilo o rodovima. stoljeća. ali ima još i neistraženih 72. 156. 62.bra. Tu se.Materiza i Nin -Ždrijac otkriveno je 25. Zagreb 1989. procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova. do 9. 77 Potencijalno najveća ranosrednjovjekovna nekropola (inače bjelobrdskih obilježja) mo gla bi biti "Crkvište" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e. 1986. Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica . i 8. Milošević. 75 A. 19-22. potoku).po vodi (rijeci. Vinkovci 1979. 285304. 157. Vidi. Ljubljana 1989. To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipičnim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo je smješteno u strateški značajnoj. kao Vilar (potok). Vukići. Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla. a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronađena su 32 groba. Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina. Osim takvih imena. 80 CD I. SHP 14/1984. plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pružala sigurnu gospodarsku podlogu 81 . Jagodnje. 81 A. Split 1940. osobitostima tla. Izdanja HAD 13. a na nekropolama Nin . Izdanja HAD 4. 76 Ž. možda i stotinjak godina 77. Arheološki pregled 28/1987. 86. a takav se običaj održao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. primjerice. Humnjane. i 8. Vidi i Rapanić. S.Strance 1983. 129-33. i 1984. Takvi toponimi. 285-304. u Dubravicama kod Skradina do sada istražena 44 groba. a broj kos tura u pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljećima pokapani pripadnici iste porodice" 78. Z. vegetaciji. 79 CD I. što bjelo dano pokazuje koliko su ona zapravo bila mala. Dimitrijević. Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja. 149. vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije pronađeno). na primjer. stoljeća. a na groblju (koje ima 50 grobova) u blizini kaštela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodičnog značenja. 160. nego i na drugim područjima. 4 km zapadno od Sinja. Tako su. Arheološki pregled 27/1986. Materijalna kultura.

78. 110 . Jireček . godine. Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja. U češkom mjestu Devinska Nova Ves pronađen je slavenski grob iz 10. Moskva 1916. O spaljivanju kod poganskih Poljaka postoje podaci čak iz 11. izv. 41. stoljeća i. Čini se da je u doba seobe na Balkan u većine Slavena prevladavao običaj incineracije (spaljivanja mrtvaca). ona postaju važne naseobinske jedinice na hrvatskom prostoru. 89 K. 166-7. 1. u široj okolici Klisa. L. Nutarnje stanje. Patrologia graeca 92. 88 Viz. arheološki utvrđeni položaji i njihovi spomenici. Sternbach. Jure u Radunu. col. Općenitije. SHP 14/1984. uz crkvu sv. 84 Viz. Hrvatski rani srednji vijek tanskom području hrvatski se živalj naseljava pretežno na istim položaji ma na kojima su se nekoć nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta. općenitije. bizantski pisac Teodor Sinkel.I. 122-3. izv. Jedno selo spominje se i kao vlasništvo stanovitog Petrica83. Šahmatov. I. Najednom takvom dobru bana Stjepana navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo šest serva i četiri ancile. činili su "selo" (vilici). Raćki. Rad 70. stoljeća s tragovima spaljivanja 87. baš kao i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije. u vlasništvu novoobogaćenih pojedinaca i samostana. naime. 166. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. stoljeću ukrajinski Krivici. ed. I. 85 Viz. vidi. A. 166. T. na terasastim padinama okolnih brda i planina. na Majdanu nad Jadrom na padini Mosora. 1860. Documenta. izv. 87 M. Kada su u 11. uz samostan na Rižinicama. tvrde da Slaveni "nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84. Analecta avarica. 166. na uzvisini Gajine nad Kaštel Sućurcem. 86 Ed. Vidi još opširnije. a taj se običaj sporadično zadržao kod Litvanaca sve do 14. Prostor. Povest vremmenih letl/1.J. 25. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljeća -na području Bijaća uz crkvu sv. i 11. 305-24. 152-3. 15. Babić. 58. Starinar 20/2. izv. I. IstorijaSrbal. Vjerojatno je toj promjeni bitno 82 Za okolinu Kaštel Sućurca. Radonić. 22. Beograd 1952. 83 Rački. Čini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor. Goldstein. na uzvišenju Glavičine kod današnjeg sela Mravince 82. na drugom 12 obitelji. Starohrvatslte nekropole. Ćorović-Ljubinković. da "živi nisu stizali spaljivati mrtve"85. Viz. stoljeća 89. odnosno. kao i anonimna Oratio historica. značio vrlo duboku promjenu koja se odrazila i na one aspekte života koji se smatraju teško promjenjivima. Na to upućuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom između 9. 32. Beograd 1951. Villa Sancti Georgii de Putalio. a na trećem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do drugog. Marte i njezinoj široj okolici. 1361 A. Burić. 97. stoljeću stvorena velika gospodarstva. 172. Vjatići i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike. Cracoviae 1900. stoljeća 88. Jelovina. očito je daje taj običaj napušten relativno brzo te zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme uistinu spaljivali mrtve. kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. i to u vrlo kasna vremena.

Beloše vić je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen. očito je na hrvatskom prostoru bilo mnogo vrlo specifičnih situacija. i 8. 46-8. a 90 Lj. Čini se da bi slučajno otkriveni tragovi pepela izmiješani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kašica kod Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru barem neko vrijeme održao obred spaljivanja. utjecali i na to da dio autohtonog stanovništva prihvati poganske pogrebne običaje97. do 9. prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. Tako u Istri nekropola s miješanim slavensko-romanskim pučanstvom i s karakterističnim poganskim pogrebnim običajima upućuje na zaključak da su novodošli Slaveni prihvatili od starosjedilaca mnoge tekovine razvijene sredine. Vinski datira spomenuti nalaz u 8. Paljevinskih bi grobova trebalo biti još i više (sada ih je jedva 10%). D o sada su u istraživanj ima 1986-8. 93 B. u bilj . pa svako uopćavanje valja primati s rezervom. 97 B. Karaman. čuvaju one značajke društvenog života koje nužno nisu morali mijenjati: tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. a groblje bi. Obrede vezane za smrt Hrvati vrlo brzo prilagođavaju običajima koje su zatekli . 91 Beloševlč. 96 Katićić. 1940. Marušić. Iz tog. Vinskog. Histria Archaeologica 17-8/1986-7. 161-70. pa se može pretpostaviti da su drugi uništeni čovjekovim aktivnostima. Glavne značajke. 111 . stoljeće. 92 Lj. kultno mjesto. stoljeće pridonio i jak utjecaj kasnoantičke i bizantske baštine. ognjila i raznih okova. ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili drugih vrijednih predmeta. 24. Kultura. po njegovu mišljenju. 1986. Izdanja HAD 11/1986. S druge strane. zbog nedvojbene brojčane pre moći. ali su. 66. 95 Jelovina. stoljeća. Karaman. Marušić. a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u sjevernijim krajevima nije bilo 90. čini se da je u Dubravicama kod Skradina pronađen čvrst dokaz: radi se o četiri paljevinska groba 94. baš kao ni nalaz groba s paljevinom iz Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog koštanog češlja 93 . prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. 94 Vidi lit. godine. SHP 16/1986. Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. ali su ova četiri pronađena na dubini od 15-30 cm. igala. moglo biti biritualno. jasno očituje pravna tradicija praslavenskog prava. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. 29. str. Wiesbaden.7. Međutim. ali zato ima mnoštvo drugih predmeta koji služe u svakodnevnoj upotrebi i svjedoče o skromnim uvjetima života. Jelovina. Rad JAZU 268. iako se to ne smije pri hvaćati kao definitivna potvrda 91. u odnosu na 9. srpova. 100. 67-9. 22. kao i Avara koji su samo pokapali svoje mrtve. Materijalna kulturalstre od 5.preuzimaju obred pokapanja. pređica. sjekira. grobnu arhitekturu 95 . Zagreb 1940. 200-1. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. odnosno u njegov kraj ili početak 9. 28). što su istraživači prihvatili s rezervom (vidi. i kasnija stoljeća. stoljeća. Rad JAZU 268. stoljeće. godine pr onađe na ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. i 8. šila. stoljeća ponajvi še je noževa. što je potaklo kritiku Z. Starohrvatska nekropola u Žminju. u: Uz početke. 72. Glavne značajke. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. No. Od kovinskih predmeta 7. Belošević je nalaz pepela izmiješanog s fragmentima zemljanih lonaca pr otumačio ka o otkriće obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7. 109.

Razmišljati i pisati o tim pojmovima. a koliko "nastavljanja" kasnoantičkog života. izlažu nove teorije. u dužem razdoblju zapravo prestala postojati". kada bi se radilo samo o izdvojenom slučaju Hrvatske. 19 70 . M a ho me t e t C h ar l e ma gn e . a odgovor ne može biti ni jednostavan ni jednoznačan. i 5. 27. došlo je do zamiranja sredozemne trgovine. revue dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13. godine. prosirivši se po svim obalama Sredozemlja. kulture u užem smislu. 87. Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions. stoljeća hrvatske povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog supstrata u stvaranju državne organizacije. Boston 99 112 . kako se do tada općenito smatralo. Problems in European Civilization. Međutim. po Pirenneovu mišljenju. bilo bi relativno lako. Analtjsis. A. ključno pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se i zbog čega to dogodilo? Dvadesetih i tridesetih godina 20. i 8. o Pirenneovoj se tezi već desetljećima diskutira 100. baš kao i za cjelinu evropske povijesti.I. Za Hrvatsku. Na taj se način Sredozemlje podijelilo na arapski i kršćanski dio. a vrlo je teško nazrijeti kraj diskusije . pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida". Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek. stoljeću. i 8. Iznimni nalazi staklenog posuđa potvrđuju daje to bio rijedak luksuz u skromnim životnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98. i z d. stoljeće . i s time povezana pitanja. stoljeću i padom Zapadnog Carstva 476. 4. materijalne kulture. Goldstein. Budući da je grčko-rimska (antička) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija. P i r e n ne . Bruxe lle s 1927. v i d i : A. uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome. B r u xe l l e s 19 37 . Copen ha ge n 19 52. sporna su u evropskoj medievistici već nekoliko desetljeća. To je.kontinuitet ili diskontinuitet? Pitanje koje se logično nameće pri istraživanju 7. pa onda i do početka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom. drugim riječima. 128-31. Materijalna kultura. Glavne značajke. zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. Zbog zanimljivosti. Hrvatski rani srednji vijek od kosti i rogovlja pronalaze se češljevi. Classica et Medievalia. iglenici. Valja na taj 98 Belošević. ITavln ghurst. 7. R i i si n g. recipijenti za sol. a t e z a se ve ć poja vila i u: H. 100 L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i . Pire nne. stoljeća belgijski historičar Henri Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antičkog svijeta. nego tek širenjem islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. došlo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4.130. razlozi kasnoantičke i ranosrednjovjekovne dekadanse. a i neosporne važnosti takvih zaključaka. F. pišu se nove rasprave i knjige. Jelovina. a metodo loški bi bilo potpuno pogrešno. kontinuitet i diskontinuitet. 2. i 8. Les villes duM oy enAge.stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci. Criticism and Revision. tako postupiti praktički je nemoguće. The Pirenne Tliesis. T he F a t e o f H. ona je ovim promjenama izgubila bitnu osobitost i. H.

. Whitehouse. 103 I. Naime. davni romanski živalj .. Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova.. Strohal. Mohammed." 102 F. Zagreb 1941. Darmsta dt 1968. navodno. stoljeće način razmišljati i u slučaju hrvatskog prostora. a u hrvatskoj se historiografiji smatralo daje rušilačka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan čimbe nik u najavi novog doba.. i kasni jim stoljećima mnoge su se stvari. 101 Od takvih se stavova razlikovala analiza A. Račkog ("uz novi gospodujući živalj hrvatski sačuvao se samo u njekih primorskih gradovih . stoljeće bio obilježen katastrofom koja je za mnoga stoljeća odredila sudbinu Hrvatske i drugih slavenskih područja. Ra d 57.. Charlemagne and the Origins of Europe. uništavali sve čega su se dočepali i ubijali koga su stigli. Hrv atska prije XII. pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo složen: u najmanju se ruku može govoriti o 1958. Osnovka razvitku pravne povijesti dalmatinskih gradova. London 1983. o kojima će biti riječi 104.. E. R. Iako su u tom smjeru donekle vodili i zaključci istraživanja F. prosvjetnih i državnih rimskih uredaba. stoljeća. iste vinovoj lozi. Rad 270. Wege der For schung. tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice. vol. Malobrojne izbjeglice. Zagreb 1913. 104 Vidi. U 9. morale izgrađivati od samih početaka. Bizant. P.. 113 . pri čemu je vrlo važno uočiti da historičari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine zapravo govore o prekidu komunikacija. neovisno o baštinjenoj civilizaciji koja je već ionako izumrla 101. 9. Hubinger (ed. ali se i dalje općenito prihvaća stav da je prijelaz iz 6. Primjeri preživljavanja ili prestanka života u nekim kasnoantičkim gradovima. 110 i d.. Dabinovića u pomalo zaboravljenom radu Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom carstvu. iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu. u 7.D. 67 i d. kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog pučanstva" utvrdio da su "Avari i Slaveni imali sad prilike uništiti i posljednje ostatke romanskoga pučanstva na istočnoj obali Jadranskog mora".7. 115-23. vieka glede na zemljišni obse g i na rod. takve je teze razvio i do krajnosti doveo I. Trogir. brojni su historičari nestanak antike i početak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofično razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustošili. Hodge s . Rač ki. ali i opće g sta nja u koje m se Ca rstvo našl o. smatraju da je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. koje su to bile prije seobe naroda. i 8. koji je dugo ostao nosiocem društve nih.). a kasnije iznosi i tezu 103 da su Nin. Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum Mittelalter. 202. prvenstveno ka o posljedica J ustinijanovih uništavajuć ih ratova. čuvari starih civilizacijskih tekovina. Iz toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantičkih zasada na daljnju povijest hrvatskih krajeva bio praktično bez većeg značenja. Vidi i Goldstein. 46-8.. 52-3. 50 i d. stoljeću. 1881. Zadar.") 102. iako i on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije. str. Historiografija posljednjih desetljeća takve nazore postupno odbacuje. Pravna povijest dalmatinskih gradova I. po tim su se mišljenjima sklonili u nepristupačnije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. 102-49. Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9.

kontinuitet naseljenosti ili etničkog stanja. i primorskog. Beitrag. izrazitiji na obalnom prostoru nego u bližoj unutrašnjosti. a razlozi zašto je tako ostaju nepoznati: primjerice. ali u Panoniji jači negoli na području Dinarida. Rab. Goldstein. došlo novo stanovništvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etnički sastav. Vidi primjere u Smiljanić. neprekinutost. Šimunović. P. trebat će dosta vremena. te je kopanje. ali je na krševitom tlu u bližem jadranskom zaleđu bilo teže: na tom se prostoru samo iznimno može odmah orati. To iz današnje perspektive. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi život osobitostima različitih dijelova hrvatskog prostora . od kojih su neke poznate. stalnost kasnoantičke civilizacije" na hrvatskom prostoru. da bi se ti doseljenici privikli na život uz more. Pruta.i panonskog. kao "neprekidnost. a zatim. i nije mnogo. Hrvatski rani srednji vijek dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etnički i topićki kontinuitet (Krk. i dinaridskog. 151-65. negdje samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik)105. Osor. u unutrašnjosti sve slabiji što je obala dalje. Split 1986. kako je često znala isticati starija historiografija.). Dakako. na maritimnu privredu. Može li se govoriti o kontinuitetu ako je. panonski prostori). Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na širem prostoru (na primjer. već prema tome razmatra li se kontinuitet političke vlasti ili vojne nazočnosti ili. i u 8. ali je. bez obzira na to što i ovakvo razjašnjenje može poticati nova pitanja i iziskivati nova objašnjenja. sličan onome u prapostojbini (oko Visle. neke se mogu tek naslutiti. Prvenstveno zbog toga što je on očigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. jer se mogao oponašati zemljoradničko-stočarski oblik proizvodnje. kontinuitet je bio izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali. pak. 66-81. 371-4. organizirali su život na vrlo sličan način kao i autohtono stanovništvo. . Također. ali za novopečene primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teško vrijeme prilagodbe. nejednakom snagom. Nije u tome bilo nikakvih bitnih razlika. Napokon. Trogir i Kotor). istočnojadranska obala. itd. "kulturni pejzaž" ostao manje ili više sličan. i u ovom ima "nepravilnosti". nakon 1300 i više godina. 257. zatamnjuje sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. Ni omjer autohtonog stanovništva koje se zadržalo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105 106 107 114 Suič. more samo po sebi otvara mnoge nove mogućnosti kontakata i razvoja. str. a možda i kasnije. Zadar. Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budući hrvatski teritorij. Županije koje su se stvarale u procesu jačanja i širenja Hrvatske imale su granice gotovo identične granicama antičkih administrativnih okruga107. s druge strane. toponomastička istraživanja pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jači negoli na susjednom Rabu106. Dublje u dinaridskoj unutrašnjosti bilo im je lakše. Stoga "kontinuitet" valja shvaćati općenito. i tada je moguće višeznačno razumjeti te pojmove. Istočnojadranska topontmija. stoljeću. krčenje i uklanjanje kamena moralo prethoditi oranju. Čini se da se zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata spušta neki zastor koji prvo zakriljuje Panoniju. Grad.I. No. primjerice.

Zagreb 1962. 108 I. izv. 93. u: Legende i kronike. Split 1977. zaključuje se sudbina Dalmacije u njenim kasnorimskim okvirima" 111... 455-8. London 1971. Kronika. Istorija. tom se događaju mora posvetiti posebna pozornost. Viz. kako se do sada sma tralo 108 . 2189.. 110 F. kao i Jakšić. koji su u načelu relativno dobro obaviješteni o zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u drugoj polovini i krajem 6. 27-9. Obolensky. Constantine. 65-71. 119 Ž. ali taj je opis očigledno preuzet od Tome Arhiđakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. to su zapisi Konstantina Porfirogeneta iz 10. 37. D. 1-2. "razorena je Salona . ili. Braciae insulae descripUo. godine) u djelu Opis otoka Brača. Doduše. konačno. 115 DAJ 29/1-46. 254 i d. sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109. 117 D. "snažni slavensko-avarski naleti na Balkan oko g. u 7. 315-26. u: Lex0con des Mittelalters.. odnosno 600 godina nakon opisanih događaja. 81.. 111 Ferluga. za koje se prije kratkog vremena vjerovalo da su bile napuštene i tek u 9. 116 Rački. 109 115 . time je u zapadnom delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapeča ćena" 112. Rapanić. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Iako se o padu Salone piše kao o neprijeporno utvrđenoj činjenici. i 8. Šišić. II. 615 iz temelja su promijenili političku. Podrijetlo Hrvata. Arhite ktura. 118 Trebalo bi se tu raditi ponajprije o različitim papinskim izvorima ili Pavlu Đakonu. ekonomsku. Vidi i Klaić. Documenta. nastali.. 24-8. isti. kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona .115iTomeArhiđakonaiz 13. Izvori. Byzantine Commomvealth. samo dva izvora svjedoče o tom "padu".. Za crkve u unutrašnjosti. da bi se objasnilo što se uistinu događalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i Slavena. Thomas. 350. Uprava. Pregled povijesti hrvatskog naroda. 35.as njome i vlast Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110. Hranković. Jurković. stoljeće -Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu. Stoga. 114 Primjerice. Dritter Band. L'amministrazione. Ispravci i dopune 2. Rački. stoljeća 116. 208-9. Toma. 31-5. Mužić. Dalmatien. i kasnijim stoljećima obnovljene. 110. etničku i kulturnu strukturu Dalmacije" 113. 76. Zagreb 1989. odnosno "padom Salone .11. 112 Ostrogorski. Slično pišu i drugi autori 114. Mtinchen -Zurich 1984. 5. dakle. Opširno. 9. te na samom početku 7. a nema ni izravnih arheoloških nalaza koji bi potvrđivali tezu o "padu" 119. stoljeća.7. 113 Gunjaca. stoljeće pronalazila u priči o "padu" Salone i u nestanku drugih gradova. o padu Salone i događaji ma koji su po njemu uslijedili piše i Dujam Hranković (umro 1421/2. Većina je historičara ključni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu iz 6. Drugi pisani izvori takav razvoj događaja ni implicitno ne spominju 118. 30/5-56.

Bulić. Klaić. Iako ih razdvaja tri stoljeća. navodno. te daje varka odlučila. Domišljanje prošlosti (Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti}. Sulianno della distruzione di Salona. a da se događaj zbog kojeg je 120 F. iako su to djela različitog karaktera. bezrezervno vjeruje da je priča o padu u osnovi točna. 12-3. Izabrani spisi. Suić. Mogućnosti 3-4. Kako su Solinjani zgriješili.I. smatra daje u DAI relativno točno opisan pad Salone. Ne razlikuje se ni gotsko od tobožnjeg slavenskog osvajanja Salone. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedočili o padu. miješaju se događaji koji su se zbili krajem 5. 11-26. čiju je vjerodostojnost često nemoguće provjeriti. Vidi i E. stoljeća. 123 Katičić. u: Spisi. Zagreb 1992. Toma tvrdi da "zbog mnogih grijeha zajednički i pojedinačno počinjenih po sudu višnje osvete grešni će grad neprijateljskim mačem morati da bude uništen"124. Hrvatski rani srednji vijek O padu Salone iznimno je mnogo pisano. Split 1989. 2. Povijest Trogira kn). Nova post vetera -ponovnipad Salone. 1. Goldsteln. U odjeljku u kojem Toma Arhiđakon. O Tominu te kstu ka o knj iže vnom dje lu piše opširno N. a čini se da je na formiranje mišljenja o katastrofičnom svršetku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas već klasična rasprava F. Književna smotra 84. Dvggve. 329-36. čini se da su i carev opis. i dalje tvrdi daje došlo do pada. u: Spisi. Toma često iskićuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u smislu njegova opinionem sequentes123. 122 N. nego se u potpunosti oslanja na povijesne dokumente. odnosno. i. prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. a u kojoj utjecaja nekih drugih činilaca. Kronika. I u novijem prilogu M. 116 . 20 i d. jer arheoloških nema. koliko je potrebno da se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja. Memoriae. te narodnom predajom. Bulić. a Slaveni se proglašavaju arijancima. Pri tome ocjenjuje tekst Tome Arhiđakona o padu dvostrukim kriterijima . Ivić. baš kao i Tomin. Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko. Domišljanje prošlosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma napravio svoju salonitansku historiju). 1991. Bulića 120. 299. početkom 7. Split 1988. u dobrom dijelu više prepričavanja ili čak nagađanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja konkretnih podataka122. ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je uistinu mogla teći opsada i propast grada. sv. Često se brkaju Goti i Slaveni. Sull'anno della distruzione di Salona. kao što je to običavao. 291-332. a s druge ipak piše: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. a Tomin opis drži ma nje pouz danim. Čitav Tomin opis pada sadržava u sebi tipičan motiv povijesne krivnje. tako moraju biti kažnjeni. Takvo je razmišljanje vrlo često u kršćanskim i srednjovjekovnim spisima. 34. Isti. 124 Toma.s jedne strane. 121 F. Donosimo ga ovdje više radi kurioziteta nego bilo kojeg povijesnog interesa"121. U njoj Bulić ne kombinira rezultate arheologije i historije. Trogir 1985. opisuje pad Salone ima mnogo netočnosti i nelogičnosti. On je tako općenit da ono što se u njemu nalazi moglo bi se reći za bilo koji opsjednuti grad. Tvrdi se da su ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrživi" . nego samo prilično neodredivim i posrednim podacima. Javni život grada i njegovih ljudi. 105 i d.

Osim priče o "padu".Toma zato što piše o Splitu. sadašnji Tomin grad . izv.poganstvo.Split. Obje priče nedvojbeno potječu iz iste narodne predaje. Postanak. Viz. po glavlju da su se "Slaveni naselili. Memoriae . 19). pa se potvrđuje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji na autentič nim tekst ovima biz antskih kancela rija". 117 . grčkom kulturnom krugu. 39 i d. i tako zapisane u DAI. 29. može lako konstruirati takvu priču. Salonitanci su morali platiti za svoje grijehe . pa obrazovan čovjek. Klaić. a u 30. To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja može namiriti "dugovanja"? U kršćanstvu patnja otvara mogućnost isku pljenja i konačnog spasenja. te s "rađanjem" Splita. u principu. Nadalje. po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom u Split. Herodot. SHP 2. bio je potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji. u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo zajedničkog.. lišen svih tih grijeha 126. Salonitanci su morali biti krivi zato što kršćanstvo općenito. uoča va ka ko se ključni izrazi u Tominoj priči podudaraju s onima u Čudima Dimitrija Solunskog (što ne znači da je Toma morao znati za Čuda). Izvori 4. a i Toma kao tipičan njegov pred stavnik. stoljeće narod morao "patiti" uopće nije ni trebao odigrati 125. Tomina misao da će se izbjegli narod vratiti na prvobitna o g n j i š t a i n a k o n d u ž e g v r e m e n a . O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita raspravlja G. ali se sličnosti time ne iscrpljuju. Jeremija. 35 i d. Primjerice. ali one tek u bizantskom. II. poslije kratkog vremena počeli pljačkati Romane. detaljnije. tako je i Lot s kćerima uspio pobjeći u nedaleki Soar. p r i s u t n a j e j o š u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u ž idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo. i 8. 12. II. a Konstantin jer piše o Dalmaciji i tamošnjoj bizantskoj vlasti. na poseban način uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". 128 DAI 30/56-8.. jer je bio pravedan i dobar. Jedino se takvom kata strofom. progon svetaca i mučenika. možda 125 Vidi. Bizant. 1928. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. Viz. kao što su neki Salonitanci pobjegli na otoke. odnosno općom scenom katastrofe grada.7. Tako i jedan i drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju . izv. a li i povrata k zasnova n na u v j e r e n j u d a ć e B o g p o v r a t i t i s r e ć u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du iskupljeni [Biblija. 127 DAI 29/46-9. O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta. moglo doći do katarzičnog stanja u kojem se otvara nov. 28-36.5. 126 p r edložak ovom tekstu je biblijsko uništenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika -oholosti i negostoljubivosti [Biblija. dobro primjećuje kako je Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slično ulozi Mojsija u izba vljenju Židova iz Egipta do ula ska u Kanaan. to i nisu morala biti korjenita prekrajanja. Klaić. Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. 29-33). poglavlju su Slaveni "ovladali čitavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. 87-8. a zatim. na poprilično sličan način. Pisci iz čijih su djela neki motivi posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer. nije morao naškoditi općem karakteru priče. kako Toma opisuje "pad". kakav je Toma bio. Katičić. Izvori. loci communes iz literature. bivaju obogaćene nekim detaljima. 3. unište ih i zavladaju njihovim zemljištem" 127. upoznatom s grčkim književnim naslijeđem. Goldstein. Novak.

Doba. Blokadom prometnica u bližem i daljem zaleđu Salona gubi gospodarsku funkciju. Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa sudbinom Salone. do 10. njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedište provincijalne uprave. jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli raštrkana sela. Konstantin. međutim. Rački. 28. Fisković. Naposljetku. 197-206. bio moguć samo katastrofičan kraj tako velikog grada. 131 Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logično". Goldstein. izv. Nutarnje stanje. naime. pa tako i u mentalitetu srednjovjekovnog stanovništva. bizantski pisac 6. 418. stoljeća. C. 130 Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4. 269-304. pa se i sudbina provincije s njim poistovjećivala 132. Lončar. jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi. Svi drugi kasnoantički procesi. 118 . U njihovu je mentalitetu. u njemu je bilo opasno živjeti. 60. navodi mnoge primjere s istočnojadranske obale iz 17. detaljnije. sto ljeća129. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i iscrpno izložio svoje mišljenje M. stoljeća. Kako Carstvo do njegova doba. Diadora 14. Rapanića koji tvrdi. nasuprot do sada uvriježenom mišljenju. Stoga se valja prikloniti mišljenju Ž. 189-217.. Viz. pa onda priča o padu Salone. Razlozi "napuštanja" ili "odumiranja grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije više mogao u vrijeme kasnoantičke dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovništvo. Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131. bili su im nepoznati ili. tvrdi da titulari pojedinih crkava. na istom mjestu nagovještava da će opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena".9. Goldstein. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Vidi M. Split 1952. Kontinuitet. Hrvatski rani srednji vijek Dionizije Halikarnaški i Prokopije iz Cezareje. da "doseljavanje u palaču nije prekinulo stvarni kontinuitet. Marasović-Alujevič. 129 Vidi. 132 O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o š e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a naselja. vjerojatnije -neshvatljivi.. događaje iskrivljava po svojim sklonostima i načinu pučkog razmišljanja i u bitno kraćem razdoblju nego stoje 300 ili 600 godina (koliko je prošlo od "pada". II." a "Salona je propadala više zato stoje bila napuštena nego što bi bila porušena"133. osobito oni vezani uz imena mučenika i apostola ukazuju na kasnoantičke i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. 83-95. koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i još nekih drugih naselja na obali. Klaić. VAHD 53. Zadar 1992. Bizant. 1985. čini se da takav "pad" demanti ra ju novij a is tra ž iva n ja p o koj ima s e ži vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo žnj e g pa da . Rušenje i raznošenje solinskih spomenika. 177. SHP 15. 133 Rapanić. nije zadržalo vlast nad područjem od Drača do Istre. Hagionimi srednjovjekovnog Splita. i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronaći trenutak kada je sjajna kasnoantička civilizacija na ovom prostoru nestala. Rapanić. Rad 116. Izvori. pa do careva i Tomina pisanja). Narodna predaja ili tradicija.I. te ju je u dužem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su i oni manje-više živjeli. 3. te zaključuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj". a na sjever sve do Dunava130.

140 Menandar. Kozličić. Tako se u slučaju Salone i Splita radi o preseljavanju života na pogodnija mjesta. ali se eventualnom napadu ne može pridati ključno ili presudno značenje. Dvggvea. efikasno braniti 138. ali su se i oni utvrđivali i prihvaćali izbjeglice iz okolnih. manje sigurnih područja 135. 246. ed. 105 -vidi i M. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grčkih vremena sve do danas. Viz. 1955- 6. I. da bi se mogao. Berlin 1903. Ka ra ka 1. U Saloni je to bilo nemoguće postići. Osim toga. ali čini se da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. I.. de Boor. obrambene konstrukcije na otocima Mrkanu i Bobari 137. 233. u: Izabrani spisi. godine 141 veze gotovo prekinute. odbaciti mogućnost da je uistinu došlo do nekog napada Slavena ili Avara. 138 Radi se o urbs orientalis E. a još bi manje bilo opravdano uspješan završetak takvog napada smatrati "padom" 134 . u već postojećim gradovima neki su dijelovi opustjeli. 139 Vidi. Osim toga. Primjera kastrizacije na teritoriju buduće Hrvatske bilo je još -navodno je i srušeni Epidaurus (današnji Cavtat) bio okružen kasnoantičkim refugijima i utvrdama -Gradac. Nova post vetera . 1988. ili Hrvata na Salonu. Excerpta de legationibus. Fisković. a potom i neprohodne. po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije očekuju branitelji Sirmija 140.7. naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. 137 I. M. 141-204. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt ič k o. Pomorska orijentacija antičke Salone. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim pljačkašima. jer je grad bio suviše velik. Split 1980. 97. 141 Rapanić.m og uć e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j uć i relativno dobro očuvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti. 16-7. stoljeće Ne može se. 119 . 3 5) . Komunikacije u unutrašnjosti postajale su sve nesigurnije. a najvažniji je među svima njima Dubrovnik. pa onaj manji. s očevid nom tendencijom kastrizacije. Split 1989.24. Mogućnosti 3-4. Prirodno je da se u takvim uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljećima: nije se više 134 N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a č i o p l j a č k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a " (R a č k i. čak i kada je podijeljen na istočni i zapadni dio. Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zaleđa u sljedećim desetljećima 142.2/1988. Raslcršće antič kihput eva. Suić. usprkos svim argumentima. Toma . Opisima o padu Salone i navodnoj barbarskoj agresivnosti proturječi i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih središta u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. baš kao i nešto mlađi Zadar.ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a grad. 330 i d. 220. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjećati vrlo nesigurno i nastojali su naći bolja skloništa. napušten od većine stanovnika.1 8. Kontinuitet. za usporedbu. Spilan 136. Iz danja HAD 5. Salona je u ovo vrijeme sve više gubila na ekonomskoj i administrativnoj važnosti 139. Marović. O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja. 24 . izv. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika. Anali Dubrovnik IV-V. 207. K ron ik a . Th om as . 135 Zah val juje m I. 136 I. 142 O t ome p osredno s vjed oči i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju: Miletlč. ili Slavena i Avara. Nekropola.ponovni pad Salone.

Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni. Subotić. Š. godina 145. tzv. Bulić. Belošević. Vjerodostojnost. Vidi. Split 1984. pa su stali i mlinovi na vodeni pogon143. Pećici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim. Matijević-Sokol. pogotovo stoga što nije bio neposredno ugrožen. 254 i d. čini se logičnijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz Salone. 478. Gabričević. U Ninu ima. "Heraklijev novčić" 146). 149 O značenju relikvija za opstanak ili napredak kršćanskog grada u srednjemu vijeku. 146 I. 96-101. Spisi. pa je izvjesno da je netko. Međutim. Nin. 147 Mber pontificalis I. godinu. godine je naposljetku općenito pri hvaćeno144. ali ni za takve tvrdnje nema dokaza. 88-90.I. problemi arheoloških istraživa nja. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt. 110. nestalo je i vode. i 551. a gradsko je stanovništvo bilo isuviše brojno da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim količinama. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti iskovana najmlađa kovanica. živio u gradu i nakon njegova tobožnjeg pada. tko je bio relativno dobrostojeći. 148 Katlć. U Saloni je pronađena ostava novca koja je pohranjena najranije 631. 144 120 . 102. 213-36. DS I. Zagreb 1988. a posjedovanje relikvija jest prestiž i pitanje identiteta gra dova 150 . Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane. Iako literatura tumači kako su kosti salonitanskih mučenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148.Bulić je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja čitati kao 612. 87-8. u odnosu na klasično antičko razdo143 Vidi. 151 Peričić. opširnije. Marovič. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 15. O tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve. Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona. onda se sveci-zaštitnici mogu odnositi. Batović. Bulićevo mišljenje da se to dogodilo 614. 330. danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju pobijaju . 320-32. 11-26. vidi: G. Goldstein. Bizant. Kada grad prestane postojati ili počne zamirati. srušen i spaljen. 150 J. Le Goff. detaljnije objašnjenje: Goldstein. godine sakuplja relikvije dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposvećenu i sagrađenu crkvu u Rimu 147. Rasprave i članci.: M. J. Bizant. Smatralo se da je i Nin doživio sudbinu sličnu Saloni 151. 293-314. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni pohraniti slučajan stanovnik koji bi ostao živjeti u njemu pošto je grad opljačkan. Split 1975. DS II. Beograd 1973. ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i 506. 1982. 145 B. Čini se daje misija opata Martina. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je razvijena. Isti. koji 642. ZRVI 21. s bogatom lit. Suić. jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. Hrvatski rani srednji vijek mogla dopremati ni hrana. Goldstein. M. Nin. Većina je autora pokušala odrediti točnu godinu "pada" Salone. argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofičnom kraju kasnoantičke civilizacije na ovim prostorima. Zadar 1968. pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao.

156 Ž. 121 . 245-53. 58. godine (N. 361-8. Bruslć. 269. Radovi Za dar 19. Isti. 153 Goldstein. pa je to svakako bio jedan od činilaca u slabljenju. stoljeću autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovništvo u Ninu nije bilo uništeno ili nije u potpunosti izbjeglo. također. izgleda. Split 1980. Podmorska arheološk a istraživanja k od Nina. nalaza je sve manje. za Hrvate će Nin biti mnogostruko značajan. Bizant. a da samo naselje povoljno stoji na pomorskom putu uz obalu. N. a na j ka sni je ih se da tir a poče tk om 7. Doba. jer će predstavljati siguran izlazak na more i omogućiti Hrvatima da se približe Zadru. administrativnu.6. Stoga će Nin postati jedno od važnih središta hrvatske države. 155 Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530. Život se u Naroni i njezinoj okolici postupno gasio. 96. 1984-5. Iz bizantske perspektive bilo je na istočnom Jadranu i povoljnije smještenih luka nego što su to bili i Nin i Salona. a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. kao i za neke druge gradove na Jadranu. ili čak krajem tog stoljeća. 14-7. Klaić . Bizant. 154 Beloševlć. Sličan je slučaj Narone: smještena u delti Neretve. prometnu). Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasn oj antici Ra dovi FF. Split 1993. Marin. a zatim i u depopulaciji i napuštanju Nina (i Salone) kao značajne uporišne točke Bizantskog Carstva. pa možda i više stoljeća. raspravlja o amforama koje su slične onima iz Grčke i Male Azije u razdoblju 4. E. stoljeća 156 . Hi sto ria Salonitana Maior. Arheološka topografija Poganije . Vidi o Naroni općenitije. Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve više suviš nom. nametao se problem: mogu li oni svoju prvotnu antičku funkciju (gospodarsku. na prometnici koja povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu.a u Za dr u 24/ 11. Iz danja HAD 5. dokazi za to postoje u pisanim izvorima kasnijih stoljeća 153 . 80. stoljeće bije. ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. st ol je ć a . Vidi i : V. Gra d N in i naš e pomorstvo. a kako se približavao rani srednji vijek. Rapanić. E.). vrlo slična etnička situacija zadržala na području Nina dva. Kultura 23. Čini se da u 7. 59-60. a stanovništvo seli prema obali. Kačić 25. Ni novo slavensko-hrvatsko stanovništvo nije zasigurno tada još u većem broju ni pristiglo do obale. stoljeća do v remena Domagoja?. Marin. ta kođer. Zada r 1969. Ukapanja na velikoj nekropoli na Ždrijcu kod Nina počela su u drugoj polovini 8. Krstionica u Naroni od V. Refe rat na simpoziju "Rađa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaža" . Neki rušilački napad 152 Isto. Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni. Zagreb 1992. trans formirati u poziciju pogodnu za obranu. Z. Za ova dva mjesta. Cambi. stoljeća. Tako se. i početkom 7. i 533. relativno malo kasnoantičkih nalaza 152. ali ostaci kostura svjedoče o tome da je većina pokopanih bila antropološkim karakteristikama vrlo bliska autohtonom življu 154. 1972. 95 i d. godinom. 81 i d. i 8.7. U to vrijeme Nin postupno gubi obilježja antičkog grada. kao važno kršćansko sre dište ona 155 gubi na značenju onoga trenutka kada se Slaveni počinju naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju. a pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili bližoj okolici naseljavaju Slaveni. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od relativno male važnosti. Osim kontinuiteta imena. Ma št r ovi č . pa se vjerojatno pretvara u tipičnu utvrdu toga razdoblja. u njemu polako zamire život. ali da nakon toga nije "dokumentirana neposredna destrukcija". Goldstein.

157 Ecclesia Ravennatis. Sa raj e v o 1 9 73 . a to bi trebala potvrđivati ekvacija Ravenskog geografa . Prilog poznavanju kasnoantičkog Ne zalccija. Tako locira Parduu M. 8 . a da su to bili Hrvati . ipak. c. 122 . 160 "S ta ri je Ag ruvi j prop a o poč e tk om 7. dakle. nego je vjerojatno odumirao polako. Anali Dubrovnik 10-11.. a još manje o njihovu rušilačkom pohodu. Čak i da su Slaveni osvojili Nezakcij. početkom 7. SHP 16/1986. Može se pretpostaviti (sic!) da su pri istraživanju iskopani također predmeti materijalne kulture. 161 Goldstein. 43-4. 159 A. općenito. međutim.Pardua id est Stamnes 157. stoljeća 162. Marušić citira izvore 13-15. Isti. Situla 14/15. nisu privukli pozornost kopača (radi se o ranijim istraživanjima). Međutim. Čini se daje u isto vrijeme. na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva željezna trokrilna vrška strelica. 117 -24. 5 km jugoistočno od Ljubinja u istočnoj Hercegovini. Hrvatski rani srednji vijek mogao je taj proces samo ubrzati. Bojanovski.I. P. VAHD 83/1990. stoljeća koji svjedoče o postojanju 158 naselja u to doba. 26. Medini. te I. a i u unutrašnjosti (na mjestima gdje se očuvao kasnoantički kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161. Običn o se uzima godina 638. Milošević. pa se moglo i pomiješati s pridošlicama. a na južnijem području središta života iz stare se župe Grbalj na visoravni premještaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom prvi put spominje u 7. 57 i d. k nj . tvrdi da "prostor bazilike gemine doživljava određene promjene. naknadne dogradnje i dvije strelice. 163-73. 208. iako su opće prilike bile ponešto drugačije. vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. stoljeća. Rimska cesta Narona . ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni.ili se autohtono stanovništvo zadržalo. Zagreb 1970. 489. koji. 14. Adriatica praehistorica et antiqua. što bi čak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. baš kao ni drugi gradovi. dočim J. 1 37 . naselje i utvrda na pomorskom putu. Antička osmatračnica kod Stona. Dubrovnik 1962-3. l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t Gradac. Bizant. 162 Vidi. da tragovi vatre.. Goldstein.. ili se vratilo. 96. nisu dovoljan dokaz o nazočnosti Slavena. 83 i d. Bizant. U to se vrijeme već afirmira Ston. 63 i d. 208. Teritorijalni razvitalc Kotora. zamro život i u gradu Colonia ClaudiaAequum (današnji Čitluk kod Sinja) 159 . Limitacija Stonskog polja. Pojedini zazidani ulazi i ostaci običnih ognjišta zidanih kamenjem svjedoče rječito o profaniranju sjeverne i dijela južne crkve u razdoblju kada su bili crkveni zidovi još srazmjerno dobro očuvani. Novak dicata. čak i da su ga djelomice spalili. IV. Zaninović. Ni Nezakcij nije "propao". što opširno objašnjava Goldstein.Slaveni. Čini se da j e Zaninoviće va pretpostavka logičnija. Naposljetku. kao godina propasti ovoga grada" -vidi. 72-5. Na čitavom jadranskom prostoru. možda čak tijekom čitavih dvjesta godina do početka 9. Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne brončane matrice iz Arheo loškog muze ja u Zagrebu." Čini nam se. Značajke.Leusinum kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. to bi valjalo tek dokazati. 63-70. čije podrijetlo nije pobliže objašnjeno. Butorac. Iako je slavenska kolonizacija na istarskom području bila osjetno intenzivnija negoli prema južnijim dijelovima obale. isti autor u: Prilog poznavanju. 379. jer se Stamnes vjerojatno odnosi na Stonsko polje i zaljev 158.8 7. istarski grad Nezakcij (kod Vizače) doživio je vrlo sličnu. život se na tom mjestu mogao održati . teško je na osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao netko naseliti pošto su ga napustili starosjedioci. Marušić . i isti. Godišnjak Centra za ba lk an o l oš ka i st r a ž i va nj e. stoljeću u djelu Ravenskog Kozmografa 160. Vidi i Ecclesia Ravennatis. s.. V. Ljubljana 1974. G. Slavenski.

Kelevoei i TCpOGtd^ei Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki načelni sporazum o naseljavanju 167. nego i mogućnošću da ostanu na područjima koja su bila barem malo slična onima u postojbini. Beograd 1984. 30-1.. Dakle. AAHung. Činjenica jest da na po dručju omeđenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazočnosti sve do kraja 8. Stoga se može pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i Slavena u zaleđe Jadrana do njihova širenja i zaposjedanja većeg dijela obale moralo proći barem dvije stotine godina. ser. 1985. dakle s prostora što su ga zauzeli Avari i Slaveni od 568. Mirnik. Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. izv. Male i rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji. 30.31-60. D. VAM. i Heraklija Konstantina. Stoga je moguće da se većina Hrvata (baš kao i Slavena općenito) u prvom razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako su neki Slaveni. dj.. od 6 folisa . 23. 38-40. Viz. Popović. Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. Izvori 5. Zagreb 1990. 235-50.. i 8. jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika. stoljeća s jadranskog priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede Čini se da su se Hrvati i njima pridruženi Slaveni relativno sporo spuštali od bivše granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu. Mirnlk. 164 123 . VAM. kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta područja. n. nastaje i mala ostava u relativno dalekom Caričinu gradu u istočnoj Srbiji. Klaić. čini se da se gospodarski život gasio postupno. valja preuzimati s mnogo rezerve 166. ser. Izvoru 3-4. Čini se da ne može biti baš slučajno. stoljeće 6. Klaić. 2/1952. Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje. II. Csallany. 167. godine izašli na more i uspjeli kod Siponta doseći talijansku obalu) i da se ono "naredio" .9. poglavlju u djelu De administrando imperio. zakopana 613. 165 I. odnosno Hrvati. SHP 111/15. zakopan nakon 668. 57-90. N. do 679. već 642. Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje. 167. Da se život nije baš odjednom ugasio na tom prostoru svjedoči i nešto pronađenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronađen u Sisku 163 . i 31. II. Vidi. Po Mimiku. Zbog toga i priču cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara. izv. Viz.7. Zagreb 1990. godine 165. cara Konstantina Porfirogeneta. 23. Klaić. o kojoj raspravljaju i najnoviji historiografski prilozi. te konačno jedan Heraklijev solid iz Nerežišća. Postoje i doduše rijetki nalazi novca s početka 7. stoljeća. sačuvano je 6 komada novca Mauricija Tiberija. 166 DAT 30/67-72. 167 DA/31/17. V. Pri tome su pretežno šumoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli krše vito jadransko zaleđe. Najnoviji radovi o 29. 7 Foke. Numizmatičar 71. od čega je značajan dio krivotvorenih 164. da u isto vrijeme u koje se datira Fokin novac u Sisku.Foke 2 i Heraklija 4. godine -vidi. jer im se 163 I. godine. 3. Ne mora se takva situacija tumačiti samo sporazumom s Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile. a sa čitavog panonskog područja. Resume: L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu. 3. te 12 Heraklija I.

121-32. Kultura. Stoga će se vjerojatno veći interes ljudi iz zaleđa za životom na obali javiti nešto kasnije -u 9. ili početku 9. valja pretpostaviti. Kasnoantički 169 124 . Gunjaca. Dubravice kod Skradina. Nešto kasnijem vremenu. Ranosrednjovjekovni grob iz Lišana Ostrovičkih kod Benkovca. Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja tražiti u arheološ kim nalazima. 32-3. Korošec. a možda čak kraju 8. Tada će se to manifestirati i u politici njihovih država . 174 Z. zemljoradnici i stočari postanu vješti klesari i ribari. pripada nešto kasnijem vremenu (kraju 7. i početku 9. stoljeća pre168 DAI30/133-8. Usp. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina moguće je datirati čak i u kraj 7. koje će prisiliti primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo će po bizantske.I. a pronađeni su noževi. Isti. njegovi rezultati mogu poslužiti i za rani srednji vijek . Arheološki pregled 27/1986. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod Knina nedvojbeno pripada 7. Z. J. Jakšića: iako analizira primjere iz kasnijih vremena. otprilike u 8. Ljubljana 1987. stoljeću.. GZ. Dubravice kod Skradina. Ljubljana 1989. Napokon. III. U 9. serija.Draga svetog Krševana u Dildu o tisućitoj obljetnici osnutka samostana. vršak strelice. stoljeća. 171 Z.. te jedan rimski i jeda n bizantski prim jerak novca. Diadora 10. Kultura.Sklavinija. 173 Belošević. 148-150. Dakle. 46-8. izv. Ranosrednjovjekovno groblje. SHP. stoljeću. 205-28. 1952. 127-8. do 12. Radovi FF u Zadru. Nau šnic e zvje zdolikog tipa u Arhe ološk om muze j u u Z ag rebu s pose bni m osvrtom na naušnice srebrnog nakita Čađavica. stoljeća pripada i veliko groblje Ždrijac kod Nina 173. 175 O granici do koje su stigli Hrvati mogu poslužiti istraživanja N. Isti. dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je. III. Za dar 1986. 36. Hrvatski rani srednji vijek teško bilo privići na kamen i na život uz more. SHP 2. bila prilično dale ko171. godine. Goldstein. 172 R. Trebalo je proći dosta vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari. pripada i grob u Lišanima Ostrovičkim 172. II. ser. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. uglavljen prije dva stoljeća. stoljeće. stoljeću nastalo je starohrvatsko groblje na položaju Kosa u šibenskom Donjem Polju 174. Na primjer. 67-9. 6/1958. da bi od 9. stoljeće. Čini se daje tako rani dolazak Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio moguć. 176 Z. Isti. Zadar 1988. Za gre b. a dokaza o boravku Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve više 175. stoljećem isključivo je mediteransko-bizantskih obilježja 176 . 200-1. 17-8.. ali zasigurno u 8. Gunjaca. Ostava brončanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina. Grobne su rake bile obložene drvetom.29-44. 185-91. Jurić. Razdio povijesnih znanosti 12. Izvori. SHP 16/1986. Arheološki pregled 28/1987. Trogir ili Zadar kao najbliža. refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ". Vinski. u to se vrijeme Hrvati spuštaju barem na neke dijelove obale. Vin ski. stoljeća) 170. Ranosrednjovjekovno groblje. i 8. 27. udaljenog oko 25 km od Zadra i bližeg obali. nalaz iz Kašica. nakit koji je datiran 7. Istraživanja u Dubravicama kod Sk radin a (ra dni na slov). možda čak i njegovoj prvoj polovi ni169. kraju 8. Viz. Klaič. 170 Belošević. 95-139. jer su sjedišta bizantske vlasti. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. sije č nja 1989. i na prostoru današnjih Kaštela postoje jasni dokazi o radikalnoj etničkoj promjeni oko 800.

stoljeća. Sta rohrva tske nek ropole. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. tijekom koje se još manje nego prije postavljao problem etničke različitosti. a "druga" kolonizacija događala se oko 800. Etnički sastav ostao je nepromijenjen jedino na najjužnijem dijelu Istre. U tom se procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije. stoljeće). a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. n. manje nego prije. 179 Rapanić. ali u ovom je slučaju riječ o utvrđenoj luci) izgrađuje relativno daleko od mora. Isti. B. a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada. 5-61: R. 91. gladi.7. zbog iseljava nja (bježanja). 171-6. 78. u Puljštini 181.. 58. VAHD 69 (1967). tih je starosjedilaca bilo. općenito. S druge strane. 16. bitne su bile razlike u kulturi. 32. Jelo vi na. kada to bude i otvorena nakana ojačale kneževske vlasti. Marušić. 136-7. stoljeća gradi se čitav niz naselja na padinama brda koja su okruživala prostor između Splita i Trogira 178. odnosno lukama" 179. Benussi. a za prostore južnije i sjevernije podataka je mnogo manje. 1. 180 Vidi. godine. Materijalna kultura Istre od 5. d]. Istra u ranom srednjem vijeku. Marušić. Skopje 1982. Pula 1960. upravo primjer šire trogirske i splitske okolice pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin. otprilike jedan ili čak više kilometara. posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata. 53-82. Živa antika 32. Srednjovjekovni nalđt u Kaštelima. Margetić. Međutim. Živa antika 32. Upravo od 9. Prvo je bilo oko 600.. Izdanja HAD 11. Tako je zid Pucinum . 2. Doseoba i stalni boravak Hrvata-Slavena potiče starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i mrežu kaštela 180. Kultura. Rižanski platit. U takvim je procesima donekle iznimka Istra. stoljeće vladavao "ranohrvatski nakit izrađen prema kasnoantičkim i bizantskim uzorcima u domaćim radionicama" 177. 41. 82). Nel medio evo /Pogine di storia Istriana. do 9. Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. Čedad) trebao štititi ulaz u Italiju. stoljeća. Isti. L. Split 1974. 177 Jurić. koji je nastao 804. 101-33. 91 i tamo lit. Hrvatsko stanovništvo "teži k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondašnjim dal matinskim (bizantskim) gradovima. stoljeća nadalje. 178 Babi ć. daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u već objašnjenim slučajevima u Dalmaciji) ipak kasnoantički strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo prije dolaska Hrvata i Slavena. ipak. i 8. 181 Marušić. Pula 1987. a to će biti još očiglednije od 9. epidemija. ili neku godinu kasnije. bilježi događaje po "drugoj" kolonizaciji. Kultura. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. B. stoljeća. Burić. pa oni smišljeno naselja vaju pridošle Hrvate na opustjele teritorije. koji su za nekadašnje bizantske podani ke bili potpuna novost. Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. 137. Spuštanje iz prenapučenog i siromašnog krškog zaleđa prema obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća. O nas elj avanj u sućuračkog prostora: T. stoljeća (vidi kartu. Jurić. godine. Zagreb 1992. O spuštanju Hrvata prema obali postoje svjedo čanstva za prostor od Zadra do Splita. 125 . ili ih uopće nema.Forum Iulii (Cividale. P rostor. osim što je došlo do sukoba zbog uvođenja feudalnih odnosa. Parenzo 1894. Čini nam se. Također. Split 1992. Hrvatska za Branimira. Skopje 1982.

Rački. Ta se različitost također postupno gubi po franačkom osvajanju na prijelazu iz 8. do 9. c. vidi u: Vita Ka roli Magni. Marušić. Rački. K a t i ć s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u .I. stoljeća Aachenski ugovor Bizan tu ostavlja civitates maritimae. pa čak i čitavo stoljeće). barem što se tiče zaleđa Zadra. 15. Možda su ovaj proces bržeg i snažnijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali čimbenici o kojima se može samo nagađati. 325.29. a sada franačkih gradova u priobalju s jedne. Documenta. Skradin. gospodarski i kulturni prostor. a car Konstantin da su "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186. Trogira i Splita. Moguće je. stoljeća. stoljeće. da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi. II. te slavenskog zaleđa s druge strane. B i j a ć i m a i l i P od s t r a n i u P oljič kom primor ju. Možda bi za pobliže određivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture općenito na nekom teritoriju mogla poslužiti toponomastika: Karin. Franci su. na primjer. kao i vrlo pogodnim izlazom na more. 100. Iako je neosporno da su sve datacije prilično dvojbene (mogu varirati nekoliko desetljeća. 185 K a t i ć . 334-6. Aserija. doduše. G ot t sc h a l k . 1 0 . Pula 1987. čak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetički duh. Samo nekoliko desetljeća kasnije množe se izvori koji svjedoče da su se Hrvati spustili na more 184 . u dužem razdoblju. a Hrvati (izvor. Trilj. Viz. izv. ali se ka o neprijatelj spominje samo "narod Grka". uspjeli integrirati pretežni dio Istre u jedinstven politički. gd j e ć e se t o ob r a d i t i kr o n ol oš ki m redom -vidi.Gottschalk tvrdi da je Trpimirov dvorac bio na samoj granici budućeg rata 185. kaže . što znači da su se u 9. u ranomu srednjem vijeku. Hrvatski rani srednji vijek darstvu između nekada bizantskih. Materijalna kultura Istre od 5. primjerice planinama Svilaje i Promine. Constantine. što se čini vjerojatnim. Dicmo i Klis 187 sačuvali su 182 B. 183 Tekst Aa chenskog ugovora. u 9. odnosno 10. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Knin. tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu obale i gradu na njoj (primjerice Zadru). naseljavanje Hrvata (i Slavena) teče. 126 . Sinj.Slaveni. Bribir. Nadin. Izvori. stoljeću Hrvati približili Splitu na samo koji kilometar. 42. ali se podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franačkim vrhovniš tvom drže zaleđe183. 186 OAJ31/26-30. Klaić. Također. 315. Goldstein. riječnim dolinama Krke. početkom 9. 363-6. Napokon. a potom i vlasti koje su slijedile za njima. 6. Cetine i Zrmanje i prohodnijim krajevima mnogo brže prema morskoj obali nego prema teško pristupačnim krajevima.. Documenta. 187 Jakšić. 182 Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traženi. djelomičan i prenese n. Izdanja HAD 11. ukoliko se napada o Split ili Trogi r. 19. Osim toga. 184 O t i m d oga đ a j i ma op se ž no na d r u go m m j e s t u. nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinačnih nalaza. autor ne postavlja pitanje: "Što bi takav podatak značio u cjelini povijesti toga vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni. 374. iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni. Promina.

Siscia . Savu. antička imena mogla održati. Rapanić . 189 Vidi. Bosond) -Bosna. Nin. ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime.7. 192 Peričić. a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i dr ušt ve nu orga niz i ranost koja će i m omogućiti da se ka o sa mos voja n č i mbe ni k poja ve na istočnojadranskoj obali. pa do navod nog pada Salone koje desetljeće kasnije 189 . pa su se i stara.iwn -Duvno. gdje su već od 9. a velika većina drugih toponima kasnijeg je postanka. Čini se stoga da je ipak vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u većem broju Cetinu i Zrma nju te da se spuštaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom razinom190 umnogome približavaju primorskim gradovima i romanskom elementu. Bathinus. Delm.Krka (u Sloveniji). stoljeća. naime. granica između bizantskog i hrvatskog teritorija nije značila i etničku jednoobraznost. Osim toga. Constantine. VAHD 74. 191 Rapanić. Vjerojatno je na obali i na otocima još dosta dugo bilo i manje Hrvata (i Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. to bi. prvo je bilo zahva ćeno neposredno zaleđe i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mično ili potpuno bili sačuvani sakralni objekti. i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stižu sa sjevera do Cetine. otprilike krajem 6. Colapis -Kupa. 848-50. dakle na području koje je čak postalo i središte hrvatske države 192 . Corcora . a da se potom. naravno. i početkom 7. kao što su. Drinus . značilo da se sva imena na tadašnjim slavenskim područjima slaveniziraju u tih 10-20 godina. Dravu i Dunav (Savus. La costa. Jakšić.Srijemska Mitrovica. stoljeća. Bosina. utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao je i dalje iznimno jak 188. Strmium . u trenutku kada je proces pokrštavanja bio intenziviran.Drina. I u salonitanskom ageru. Basanius (Basinus. i 8. Naime. Takvih 188 Ž. pa je ostalo i kršćanskog stanovništva 191. jaka prisutnost kasne antike održala se u priobalju i na otocima zahvaljujući i tradicijama (ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. relativno je malo toponima koji su očuvali antička imena između Dinare i Drave. stoljeće antička imena. Takvu je tezu vrlo teško prihvatiti. 107-8.in. Zato i priobalna područja koja zaposjedaju ne preživljavaju potrese slične onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od početka 7.Sisak. Split 1980. Radi se prvenstveno o imenima rijeka. 190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r š ć a n s t v o. Time se opet mogao nametati i latinski jezik čak i Hrvatima (Slavenima). No. bilo s jedne. pa zatim Urpanus — Vrbas. Dravus i Danubius). Neki su istraživači smatrali da je očuvanje antičkih imena mjesta uz Cetinu dokaz da se duž ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica. detaljno. 127 . bilo s druge strane granice. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazočnosti latinskog elementa u Ninu. kada Slaveni prijeđu na prostor južno od rijeke. Uostalom. koliko je navodno granica bila na Cetini. 189-217. Prilog prouč av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u ranom srednjem vijeku. stoljeća zasigur no naseljeni Hrvati. uz. primjerice.

jer slučajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni. kao i vijesti Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoĆTepa) 193. ZRVI 14-5. zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. izv. ovi podaci ipak mogu poslužiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni. G. ZRVI 24/25. 11-6. Veljanovska. Đurić. Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita. 113-22. pak. gornjodalmatski te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj međusobnoj jezičnoj komunikaciji. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj Aziji. gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske Dalmacije. II. srednjodalmatski. F. 194 P. s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima starosjedilaca s doseljenicima 198.mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova. 236-91. Također. i 8. 225-32. Ž. 117-21. drugi. 1973. 197 DAI29/289-90. Osim toga. etnička i društvena situacija bile različite od sredine do sredine. slavenskih doselje nika195. Guillou. ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u 7. Istorija. 195 Belošević. Skok. na teritorij Ravenskog egzarhata i na druge prostore. No. VAHD 83/1990. Arheološki radovi i rasprave 6. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine u vrijeme kada je hrvatsko društvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati. Mikić. što uključuje i Duklju.čak i na južnijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata. Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle. Izvoru 43. jer se u njima utjecaj helenskih. Ostrogorski.neki posjeduju antropološke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca. Činjenica da romanski jezik istočnojadranske obale ima više dijalekata -južnodalmatski. 198 A. 196 Vidi. 25. slična već spomenutoj u Istri. Međutim. 61. Klaić. latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo. Iako antropološke razlike ne znače odmah i etnič ke. Šlaus. Slaveni su doseljavali i u Italiju. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Dolazalc Slovena na Mediteran. Pilarić. 233-55. Hrvatski rani srednji vijek podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika . Naprotiv. stoljeću 196. Ta ih činjenica ne čini manje značajnima za hrvatsku povijest. Moglo je biti čak upravo suprotno . Viz. Kultura. VAHD 83/1990. Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. središnjih dijelova Bizantskog Carstva ipak jače osjećao.I. 132. a i on je bio derivat latinskog.grčkog. Takvo je stanje bilo na južnijim dijelovima istočnojadranske obale. 1986. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Split 1934. o tome da jedan određeni krug ljudi poznaje grčki svjedoče i ostaci u toponomastici Dubrovnika (ime vrata "ntXr\" točno odgovara istoznačnoj grčkoj imenici). Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nužno morala imati agresivno obilježje. kao i o činjenici da su jezična. Goldstein. I. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. dvojbe oko prvenstva grčkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo . antropološka istraživanja svje doče o izmiješanom stanovništvu . Zagreb 1968. 128 . 193 vidi. 145 i d.

čini se. ova s e epizoda bez rezerve može uklopiti u hrvatsku povijest. Ajon. 28. stoljeće Uostalom. 32/149-51. Viz. Izvori. i 8. godine200. stoljeću su i mali. 129 . napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. polagani pomaci u razvoju društva koji postaju vidljivi tek u događajima bogatom 9. stoljeću. time ih zbunio. 7. izv. 58. stoljeća) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija. i presudan čimbenik koji je održavao Hrvatsku u posvemašnjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih događanja. a najbliži Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala. 34/19. Klaić. Plod tih veza u 7. trgovina. Langobardl IV. stoljeću) da postoje utvrde -motpa -i da ih je najviše u Hrvatskoj. 200 Taj je događaj zabilježen u djelu Pavla Đakona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne zna za posebna plemenska ili narodna imena. 33/21-2. 199 DAI31/68-70. Kasnije je došao njegov brat Radoald. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. bez obzira na to što su ti prostori stoljećima omogućavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost prihoda (rudno bogatstvo.20. 35/12-3. a one su u prvo doba samo kontrolirale komunikacije. razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku. Bez obzira na to što su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti životu na novonaseljenim prostorima. ali da ih ima i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama. 63-4. Štoviše. Formiranje i postupno jačanje državne organiza cije (od 9. te se oni na tim prostorima više nisu pojavljivali 201. opća situacija u 7. u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao središta trgovine. 61. koristi od blizine mora ili života na samoj obali). kako su ti Slaveni očigledno došli sa suprotne obale Jadran a. II. pa ubrzo na njih i navalio. Hrvati kao susjedi Bizanta. šume. Međutim. i 8. 44. Otprilike tada je zapisano (ili možda u 10. bila je. logično je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. iskrcali se i utaborili. Jedan od langobardskih moćnika. Po Pavlu Đakonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma stigli u blizinu Siponta. 43. crkvene i državne vlasti. 201 Pavao Đakon. Langobarda i Avara Kako je stanovnicima zaleđa istočnojadranske obale bilo vrlo teško kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima. Čini se da bijedan događaj iz toga razdoblja mogao poslužiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj što se općenito moglo događa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642. Ukupno ih je nabrojeno čak 30 199 . i 8.7. stoljeću nije pogodovala razvoju hrvatskog društva. da bi s vremenom preuzimale i druge funkcije. a ostale natjerao u bijeg. stočarstvo i ratarstvo. Neke je ubio.

Istorija." Nasuprot tome. Hrvatski rani srednji vijek U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sučeljavanja na Apeninskom poluotoku logično je pretpostaviti da su Slaveni djelovali. 178-9. a ni u jednom izvoru nema ni naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata. Čitava priča odgovara pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovništvom (jer Carstvo uistinu ima moćnu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu). sigurni u postupcima. 207 Vidi. 130 .. baš kao što su u prvoj polovini 7. u: Viz. 165. čini se da su Hrvati-Slaveni na istočnojadranskoj obali mogli relativno brzo naučiti ploviti. Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove koji vode od grada prema unutrašnjosti Apulije i Beneventa. Goldsteln. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sužnjeva" . Sudeći po spomenutoj priči. te Katičić. u Pavlovu pričanju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv. Vidi. a nisu se ni sakrivali od pogleda stanovnika grada.. Međutim. A.na talijansku su obalu Slaveni mogli prijeći samo uz suradnju stanovnika bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana ili na njihovim brodovima. Goldstein. Sternbach. Guillou. 206 H. stoljeća neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljačkali 204. ZRVI 14-5. čini se da su oni vrlo jaki.redemp202 Tako tvrdi Šišić. Bizant. car Heraklije dopustio da se nasele.1 Teodor Sinkel. Povijest 287. L. II. 204 Jireček. Goldstein. Cracoviae 1900. 146 i d. pak. 13. 203 Vidi. Viz. 12. I. Stoga su Langobardi morali napasti. na putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem. Bila je to važna luka i uporišna točka na putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. Istonja. Analecta avarica. ed. nego autohtono sredozemno stanov ništvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . Antoljak. Goldstein. I. 205 Homilija O mahnitom nasrtaju bezbožnik Avara i Perzijanaca. Koliko se dade zaključiti iz pripovijedanja Pavla Đakona. 56. Bizant samo nije bio protiv takve akcije. Dakle. opširnije. ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas).. 90. izv.. 14. kao što su stoljeće-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili dvije generacije) naučili pomorsku vještinu i Vandali ili Arapi 206. Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle. Bizant 146 i d. ako ne pod vrhovništvom. Nije slučajno cilj napada bio Sipont. detaljno. I zbivanja na Jadranskom moru općenito odgovaraju sredozemnima . Le Byzance et la mer. izv. Bizant. pretpostavlja "da napad nije izvršen u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor. Poluotok Gargano i Sipont na njegovoj jugoistočnoj strani nisu se mogli zaobići.. opširnije. i tako ga odsjekli od moguće pomoći 203. povezuje ove podatke s izvještajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili dalmatinsku obalu zato što su ih s nje potjerali Hrvati. 59-60. kojima je. 40. a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu korist 202. Pohod. tvrdi da su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uđoše u poslove Romeja" 205. a izvode je Slaveni (čije ratovanje karakteriziraju iznenađenje i lukavstvo). 11-4. godine. u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. Ahnveiler. Može se pretpostaviti da ti vješti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci vandalskih ili arapskih osvajača. I. Filološka razmatranja. Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala.I. a sličnog je mišljenja i Jireček. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se. Pariš 1966.

Byzance avant l'Islam.. Tridesetak godina kasnije. odnosno Carigrad i središnje pokrajine.7. pa će trebati velik anga žman u 9. godine. Istorija. vol. stoljeća. Goubert. na kojem je. 212 G. Bizant 112 i d. Latinski je postupno bio istiskivan. 520. stoljeće tio captivorum. 214 O saboru Izvještava Mihael Sirijac.monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove naravi) smirio se polovinom 7. Tim se problemima najopsežnije bavio P. što će se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. gubili utjecaj na svojim istočnojadranskim posjedima. Prevalitanom i Dalmacijom.vidi. Veze između pojedinih dijelova Carstva sve će više slabiti i dezintegracija prostora. osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup 208 Rački. t. godine u Nikeji. Ostrogorski. godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama. Byzance et VOccident II. (717-741) 732. Bizantsko je Carstvo. ne navodeći gradove iz kojih dolaze . što njima najvjerojatnije nije bilo po volji 214. slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na Šestom općem saboru 754. kada su pretežno monofizitske istočne bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa. Rad 79. 213 Šišić. Ni stanje u kršćanskoj crkvi neće biti povoljno. 210 Vidi. koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove krajeve 208. Stoga odluka cara Lava III. pa čak i samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni. Documenta. Osim toga. zauzet vrlo čvrst ikonoklastički stav. 2. Pariš 1901. u tom trenutku nije bila od velikog značenja. 123-5. tipična pojava kasne antike. O odnosu hrvatske crkve prema istočnoj i zapadnoj. 170 i d. stoljeću da se on obnovi. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. Chabot. na crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup Ivan. 787. spor koji je potresao crkvu još od polovine 5. stoljeća središnjim dijelovima Carstva (Balkanu. 211 Ostrogorski. 164-81. Goldstein. na raznim mj. Ipak. Istorija. sada će sve više postajati opća karakteristika. 289-90. Pariš 1965. zapadnoj Maloj Aziji. rapski biskup Urso. RimiVizantijauborbizakultikona. (741-775). ovaj put oko kulta ikona. pa je razlog za svađu nestao sam od sebe 211. II. 277. da bi sukob kulminirao praktički do raskola između Rima i Carigrada 212. 78 i d. stoljeća . Povijest. među ostalima i Ilirikom. Rački. Nutarnje stanje. pa će i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija. Perzijanci i Arapi209. a i Carstvo u cjelini. Goldstein. Do polovine 8. stoljeća izbio je novi spor. koji svjedoči o "dalmatinskim biskupima". s vremenom postajalo sve više grčka država s grčkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. Avari. Rome. i 8. 209 131 . Dela 5. Još od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno sve manje angažira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na obalama Jadrana i u Italiji. B. ali bit će bitan preduvjet za akcije u 9. Time su bizantska crkva. stoljeću 213. i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i starosjedilaca pod bizantskim vrhovništvom s druge strane. vidi opširno. na raznim mj. Bijzance et Carthage. I. ha chronique de Michel le Syrien. pod pritiskom cara Konstantina V. Bizant. Ostrogorski.

132 . Vidi 11. ipak ih oni koji obavještavaju o lokalnim prilikama zovu "Grci". 715. 45. 25-35. Solinski pečat egzarha Pavla (723-726). 290. 13. Goldstein. dakle carevi podložnici. o čemu bi mogao svjedočiti danas izgubljeni pečat ravenskog egzarha Pavla (723-726) koji je pronađen u Solinu 216. I grčki izvori. 222 Tako proizlazi iz DAI29/272-3. dakle s jadranske stra ne. Isti. Te je poda t ke obr a dio J. Za na še pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R. Uprava. tako papa Hadrijan I. Revue des etudes bvzantines 33. 218 Iako stanovnici istočnojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov ništvom po mnogo čemu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamoš njem kulturnom krugu. otkuda je za okolni svijet i Evropu općenito bila najpristupačnija.7 6. I m e na d al m a ti ns k i h bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7. Epistolae III. u : U z početke. Nikolajević-Stojković. Rasprave i članci 109. međutim. 136 i d. 366. Uamministrazione. II. 120 i d. umnogome su ometali Langobardi. 217 Šišič. 732. Čini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po dručju. 108. odnosno njihove državne tvorevine na Apeninskom poluotoku. dakle samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri godine po Justinijanovoj smrti. potisnuli italorimsko stanovništvo iz gradova u unutrašnjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na 215 J.4. što potvrđuje da termin "Grci" označava samo političku. (772-795) u jednom pismu piše o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219. Komunikaciju s Hrvatskom s južne i zapadne. Viz. a ne etničku pripadnost. Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio. Fire nca 1 Mleci 1759-1798. Ferluga. izv. Ma nsi. 373. Ka tl č i ć a . 284. 5. Listes episcopales du concile de Nicee (787). Darrouzes. jezik kojim se služe u Zadru nedvojbeno je latinski 222. 219 MGH. Povyest. U sljedećem navodu. 117 i d. s v. Goldstein. 218 Šišić. ZRVI 7. 117 i d. 220 Katić. Pitanje je samo jesu li dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamošnjem egzarhatu. Povijest. što znači "već bijaše" -a to je latinski. a benediktinac Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens Graecorum) misleći nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. 723 -4. Gottschalk spominje "ljude Latine podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221. 23. Hrvatski rani srednji vijek Ivan215. 183. ponajprije po tome što nisu govorili grčkim ili nisu bili dio grčkog (helenskog) naroda. 1961. 61-6. svjedoče o tome da se stanovništvo istočnojadranske obale razlikuje od stanovništva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji". 216 I. Da su neke veze Dalmacije s Ravenom postojale svjedoči i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji je bio rodom iz Dalmacije. U samo nekoliko desetljeća osvojili su najveći dio sjeverne Italije. Đurić. godine.8. Rasprave i članci. odnosno Konstantin Porflrogenet.I. D. 221 Katić.. Beograd 1986. ili su bili posve samostalni 217 . ZRVI 24-5. 19 75 . 387-8. 139 -42. jer se tvrdi da ladera dolazi od iam erat. Langobardi su doselili u Italiju 568. Bizant. Romejski govor ijeziia Konstantina VII Porfirogenita.

jer u to vrijeme razlike između slavenskih narječja gotovo da i nije bilo. Langobardi IV. pa čak i Rimu samom. 28. primjerice. A odnosi Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni. pa onda i pojavom i cjelokupnom djelatnošću Karla Velikog (768-814). gdje se langobardsko i slavensko etničko područje dodirivalo. Langobardi. pa se čini daje takvo znanje bilo iznimno. ali taje teza ubrzo odbačena i zaboravljena 225 . stoljeću. Mogućnosti 224 10/11. Međutim. Strzygowskl. Na sjevernom su Jadranu Langobardi mogli naučiti slavenski. povjesničar umjetnosti J.s istoka će Arapi pritisnuti sam Carigrad. osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili prekidom kopnenog kontakta između Rima i Ravene. Tako će akcija papinstva u Hrvatskoj izostati sve do 9. čak da su te odnose i uspostavili. i 8. Jest daje langobardski moćnik Radoald razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. 226 M. ne bi mnogo dobili. No. Split 1980. godine sa Slavenima na njihovu jeziku 224. 7.j. i 8. koji stižu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale. 28. (788-806). Munchen 1940. (741-775) u ratovima protiv Arapa. Slaveni ubijali rimske vojnike i pljačkali u dogovoru s Langobardima. to je ipak svjedočanstvo da kontakti postoje. Pavao Đakon. ali Hrvati u 7. a vjerojatno se ostvaruju plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana. ili je bilo vrlo malo. 225 J. do 1097. kao i na području Istre i sjeverne Italije. ekonomskih dobara. godine226. Zasnovavši svoju teoriju na očiglednoj zemljopisnoj blizini i na postojanju određenih kontakata. nije jasno je li pronađen zlatnik sredstvo 223 Pavao Đakon. iako njihovo značenje i njihov intenzitet ne bi trebalo prenaglašavati. kada će langobardska vlast već biti daleka prošlost. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo našlo u krizi -moralo se braniti od nadirućih Langobarda. jer jednostavno nije bilo. Die Kunst der Langobarden. stoljeća. Naime. Potom su prodrli i do srednje Italije. mogli su uspostaviti kontakt.969. IV. koji bi mogao svjedočiti o postojanju trgovačkih odnosa. Strzygowski je pretpostavio da je predromanička umjetnost u Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem. Trogir u povijesnim izvorima od 438. 133 . godine. Što se tiče Langobarda. stoljeće relativno uski priobalni pojas. a na zapadu će doprijeti čak do Poitiersa. Stanje će se početi korjenito mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V. i 792. a Slaveni. 223 Čini se da su Slaveni i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali. pa je bilo nemoguće djelovati na istočnojadranskoj obali i u još nepristupačni)em zaleđu. i 8. Negdje u blizini Trogira pronađen je zlatnik langobardskog vojvode Grimoalda III. Ivaniše vić. ne zna se ni točno mjesto ni okolnosti nalaza. kulturnih zasada ili nečega trećeg što bi mogli jedni drugima posredovati. stoljeće je razdoblje duboke krize kršćanske Evrope koja se našla u okruženju islama . 7. ali su Slaveni ostali zbunjeni. iskovan između 788. Izvori pretežno obavještavaju o langobardsko-slavenskim (hrvatskim) sukobima ili zajedničkim vojnim pohodima kao što su. oni jesu djelomično sprečavali Hrvate da kontaktiraju s evropskim središtima. 40.

. kao što je konjanička grob na brežuljku Brežac kod Buzeta 229 . samo stoje crkva terete. A u najranijem razdoblju. Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. 81-3. premoćan položaj. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. Izdanja HAD 11. 1955. Parenzo 1897.. osim dugoročnih političkih i vjerskih. Isti. Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezre lost pri stvaranju većih jedinica koje su bile nužne da bi se zauzeli prostori južno od središta avarske države. a Avari oko 660. a to se ponajviše uočava na grobnim 227 B. Marušić.. Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi hrvatski susjedi puna dva stoljeća. ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i samostalno. godine. Isti. kada je podvlašćuju istovremeno s Ravenom. dočim je u Panoniji hrvatsko stanovništvo prihvaćalo neke avarske običaje i kulturu. tvrdeći da su Slaveni bili uključeni u zajednicu s Avarima. 229 B. stvaraju se samostalne slavenske plemenske i državne cjeline. Bi zantski su činovnici uklonjeni i Istra je uređena kao dukat kojemu je na čelu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227. 91 i d. godine. Zagreb 1962. dakle. Grafenauer. ali samo kao kolektivna jedinica. kao plemena. i to od 751. Povijest. godine počeo se raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. Do otprilike 630. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovanov. niže svećenstvo i istarsko žiteljstvo moralo je snositi nove izvanredne poreze. 228 134 . Dok su biskupi pristajali uz novu vlast. Pogine di storia istriana. Bertoša. 29 i d. Materijalna kultura Istre od 5.I. Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i ikonoklastičke krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u Gradežu. dakako. Demetrii. jer su novi gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponašali. stoljeća do 1102. u rukopisu. Na taj se način Istra u crkvenom pogledu našla pod jurisdikcijom oba patrijarha što je. 230 Šišić. imalo i teške gospodarsko-socijalne posljedice. Pregled povijesti Istre od 6. Avari su imali u tom savezu. smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. Nel medio evo.Istrom. Benussi. Arheološki radovi i rasprave 2. Langobardsko osvajanje pogoršalo je opće prilike. uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomoravlje 230. st. godine obnavljaju svoju državu u Panoniji koja se povremeno širi još u gornje Posavlje do Furlanije. M. Goldstein. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. kojima ju je opteretila nova vlast. Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. Pula 1987. Za svoje vladavine Langobardi su ostavili vrlo specifične kulturne biljege. prebacila na leđa donjih slojeva 228. Porez na stoku i zemlju plaćali su i seljaci i crkva. jer je pomagala u ostvarivanju njihovih ambicija. Hrvatski rani srednji vijek bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo način plaćanja u razmjeni nekih trećih? Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora . 453 i d. do 9. Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je relativno malen. 243. još tijekom seobe. ali je tu i slične teze razložno osporio B. ZČ 1950. 105 i d. pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha.

VAHD 65-7. ali kako je vrijeme pretjecalo. Zagreb 1940.. 451-4. Rapanić. tvrdi da je sarkofag nemoguće točno datirati. Sta rinar 3. 8. stoljeće nalazima: baš kao i u slučaju Langobarda.IX. izlišno je dokazivati 232. čije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu. Arheološki radovi i rasprave. te I. Zagreb 1958. pogotovo postoje Avarski kaganat nakon 796. onako kako je iznesena u kronici Tome Arhiđakona. kao i mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici. Priča o Ivanu Ravenjaninu . Kronotaksa. niti ga se može uvjerljivo likovno valorizirati. VIII . M. isto kao što je vrlo teško poistovjetiti nadbiskupa Ivana. 234 Toma. Usprkos takvim a rgumentima. Ival^ Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije. 271-321. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove palače. Karaman. 199-209. godine nestao. i sve to uklopiti u događa je ve zane za obnovu me trop olije i pokrštenjem Hrvata. VAHD 62. ubrzano je nestajalo avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. 1928. jer je teško zgrije šilo time što se "klanjalo lažnim idolima" 234 . 187-92. Jakšić. 232 To su već dokazali Bulić i Bervvaldi. Također.1 tobožnje idolopoklonstvo Splićana odraz je biblijskog predloška (usp. Beograd 1925. Barada. 131. Vidi i G. i 8. s Ivanom iz Tomine priče 233. 135 . Način na koji strani čimbenici utječu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se ogleda u priči o Ivanu Ravenjaninu. iznesenoj u kronici splitskog arhiđakona Tome. Isti."padnu u idolopoklonstvo" ). Ercegović. VAHD 72-3. 69-70. VAM. Nadvratnik VII. Izlazak. ser. Serta Hoffilleriana. Vinskl-Gasparini -S. 233-58. Dva arheološka objekta u pogrešnoj primjeni na historijsku problematiku. III. 209-49. 401-18. u: Ispra vci i dopune I. Za pregled mišljenja starije historio grafije. ser. Doba. 25 . priču o zlatnom teletu . Ostojić. VAHD 70-1. Dokazano je da Ivan nije 231 K. bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa sućuračkim nadvratnikom koji je vrlo teško preciznije datirati. Gabričević. Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili općenito . Klaić. 1. To se događalo i zbog toga što se avarski utjecaj poslije pokrštavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prošlosti. Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga. Još o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima.7. 32. navodno. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita.Biblija. 15 i d. posebno 271-89. 233 N. 1968-9. N. 3. SHP 2. B.. Sarkofag Ivana Ravenjanina. S. Zagreb 1979. Gunjaca. Ž. Split 1967. koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. stigao u Dioklecijanovu palaču i tamo pokrštavao stanovništvo koje je nakon propasti Salone ponovno prešlo na poganstvo. stoljeća iz Kaštel Sućurca. Daje priča o Ivanu Ravenjaninu. zapravo legenda. upravo je konjanički grob iz Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231. Split 1971.od legende prema stvarnim događajima Ivan je. Još o čitanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao još jednom kazniti nekadašnje salonitansko stanovništvo (pošto su već pretrpjeli razorenje Salone).. Novak. godinu.slavensko) zaleđe. 41. prič u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka pokušal o se povezati. Očito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih kulturnih i političkih domašaja. Zagreb 1982. vidi Lj. 87-104. Kronika. 43-4.

To se događa najkasnije 925. Moguće je. stoljeću i u prvoj polovini 8. jasno je da se kršćanski život unutar palače održao i da "Ivan" nije morao u njoj pokrštavati. sta vio je Iva novu smr t u 680. da je Ivan Ravenjanin simbol misionarskog djelovanja koje je pokrštavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovništvom u bližoj i daljoj splitskoj okolici. S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. III. pa do pada Ravene pod vlast Langobarda 751. No. Klaić je pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925. a narodna mu predaja nadjenula određeno ime i pripisala stanovite rezultate.splitska nadbiskupija. međutim. godine. 241 CD I. 136 . papa Ivan VIII. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. govori o "solinskom kleru" . Ispravci i dopune 2. godine.. Po Tominu pripovijedanju. N. 35. koja je rodom bila iz Ravene i zvala se Ivan. 42. godine. dakle.u Trpimirovoj darovnici 852. Hrvatski rani srednji vijek mogao djelovati ni u 7. Klaić. godinu.. 295. pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija. koji smatra daje Ivan stigao u Split 642.Toma Arhiđakon tvrdi da se "sami nadbiskupi nisu nazivali splitski. Goldsteln. Kronika. stoljeća. ttlyricum sacrum. 236 Opširno o mišljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca. jer se u 9. O svemu tome ostao je samo pola tisućljeća mlađi Tomin zapis. godine 873. S druge strane. 207 N. ali bez većih su uspjeha završavali pokušaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan" uistinu živio i stoje učinio 236. (1198-1216). uistinu bila nositelj tog misionarstva. godine. nego solinski. Venezia 1765. od vremena kada propada Salona a sve važniji postaje nedaleki Split. 240 CD I. Odbacivši dijelom Tominu priču. 10. pritisnuto Langobardima. papinstvo je. godine splitska se crkva još naziva Salonitana ecclesia 240. 77-126. a to su mogli biti jedino Hrvati. Naime. u dubokoj krizi. 238 Takvu pr e tposta vku iz nos i Š išič . Gradeći teze pretežno na teško dokaz ivim pre tposta vka ma. teško je reći." 239 Međutim. P ov ije st. ili 30. Čini se daje tom činu pridavano suviše veliko značenje. stoljeću. Crkva u Splitu zadržava neko vrijeme salonitansko ime kao tradicionalno . 209-49. Farlati. Da lije neka osoba. godine 235 D. stoljeću u izvorima pretežno pojavljuje solinsko ime . čiji je najistaknutiji predstavnik Inocent III. godinu nje gova djelovanja.clerus Salonitanus 241. kao stoje mislio Farlati 235. pri tome je odbacila jedini podatak koji bi u priči trebao biti najmanje dvojben -a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj čak i živio 238. 239 Toma. A Ravena je mogla biti značajna za istočnu obalu Jadrana u 7. dogodilo se to vjerojatno onda kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena hijerarhija sele u Split. jer on živi u doba vrlo jakog papinstva. kasnije se salonitansko (solinsko) ime napušta i crkva postaje ono što zapravo jest . te dr ž i da j e I va n bi o bj e guna c iz Ravene na kon njena pada 751. Split 1971. Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko šire događanje koje je iz Rima potaknuo papa. Podatak da Ivana šalje papa i ne mora biti točan i možda je Tomin anakronizam. ni u 8. godine osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 . 4-6. VAHD 65-7.I.

Slika 5. Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjećivali s Ivanom Ravenjaninom .

ovaj se dokument datira 886/7.I. Hrvatski rani srednji vijek 887/8. . Goldsteln. piše o "solinskoj crkvi" 242.ecclesia Spalatina 243. 21 . Bio je to formalan čin u nepoznato vrijeme. Stoga ne bi trebalo "osnutak" splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima. 22. a gotovo istovremeno i o "splitskoj crkvi" . ni s bitnim povećanjem broja vjernika. 242 243 138 CD i. godinom. papa Stjepan VI. CD I.

85.Hrvatska između Bizanta i Franaka U 7. koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domašaje. Čimbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo vrijeme više vanjski negoli unutrašnji. Posrednici. Počeci "konjunkture" . a arheološki nalazi takve su prirode da je vrlo teško stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". Sve se to bitno mijenja početkom 9. stoljeću uključuje u evropske političke. stoljeću hrvatsko se društvo vrlo malo mijenjalo. 14-5. stoljeća. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. čini se. stvore na je crkvena organizacija. Le Goff. i 8. Beograd 1974.. stoljeću Hrvati i Slaveni su se počeli spuštati iz dinaridskog zaleđa prema istočnojadranskoj obali te se polako uklapaju u maritimnu privredu. i 8. ipak prvenstveni uzrok zbivanja na evropskom prostoru 1 . iako u nešto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju". koja su je u prethodnom razdoblju ponajvećma mimoilazila. pisani izvori su malobrojni i vrlo oskudni. Došavši u neposredan dodir s evropskim događanjima. kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog svijeta . jer se hrvatsko društvo počelo ubrzano razvijati. Tada podižu nova naselja na mjestima antičkih. Te relativno brze promjene trajat će otprilike nešto više od stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno društvo koje se može zvati tipično ranosrednjovjekovnim: veći dio Hrvatske je pokršten. Hrvatska se mnogo više počela povezivati s okolnim svijetom. bili su u prvoj 1 O sličnim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. stoljeća na području naseljenom Hrvatima (pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim južnoslavenskim plemeni ma. 139 . Doduše." 2 O tome raspravlja i Rapanić. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.. ali teško prepoznatljivi napredak 7. Hrvatska za Branimira. ali su toj "konjunkturi zbivanja". stoljeća 1. i 8. stoljeća postupno integrira u evropski civilizacijski krug. državna organizacija jača.raspravlja i J. Hrvatska se u 9.VII. u 7. iako po mnogim vanjskim odlikama dramatičan."vanjski izazov ili unutrašnji polet" .. i tako dalje. To znači da su naslijeđe antike i polagani. pa čak i gospodarske tokove 2. . Sve su to bili preduvjeti da se Hrvatska od 9. kulturne.. uopće bude moguć. ili je to buđenje koje valja pripisati tehničkom napretku koji povećava obradive površine i prinose.

proces pokrštavanja). Nazočnost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja preciznije definirati. stoljeća Bizantsko i Franačko Carstvo. stoje to što dokazuje njihovu nazočnost? U toj analizi valjalo bi lučiti tri. bilo franačka vlast postoji na ovim prostorima 3 .I .bilo bez doprinosa Bizanta. Njegova blistava vladarska karijera počinje 768. G o l d s t e i n .. U takvim se akcijama vrlo često nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz središta države. različite razine zbivanja: prva bi bila poje dinačan događaj ili kraće vrijeme intenzivnog događanja (npr. a treća bi razina bila spoznaja koju stanovnici hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo duže). Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao državom. Istraživanja i razmišljanja u ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine: mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno. ali se čini da je jedan zaključak neprijeporan . otišao u samostan. kada mu je umro otac. bilo bez doprinosa Zapada. godine. a po franačkim je običajima državu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. Iako . ratni po hod). a potom Venecija i Rim. Karloman je ubrzo abdicirao. traju godinama i desetljećima i obično ih nazivamo procesom (npr. po dužini i posljedicama trajanja. kralj Pipin Mali. Za vladavine Karla Velikog Franačka je uspjela hrvatske prostore staviti pod svoje vrhovništvo. ono što se danas naziva hrvatskom kulturnom bašti nom bilo bi nemoguće zamisliti. druga bi razina bila mnogo manjih događanja koji čine jedinstvenu cjelinu. iz Carigrada ili Aachena. Što ih to uistinu predstavlja na ovom području. već od krugova ili čak pojedinaca s rubnih područja dvaju carstava. a ubrzo i skončao život pod nejasnim okolnostima. H r v a t s k i r a n i s r e d n j i v i j e k polovini 9.

Isti. Čini se da je Karlova strategija bila jasna: ojačati pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj državi. čijeg je kralja Deziderija papa optužio za kršenje prije uglavljenih ugovora. Radovi IHP 24. tijekom tridesetogodišnjih pohoda Karlo ih je jasno naznačio: njegova ambicija da obnovi Zapadno Rimsko Carstvo značila je da će nastojati zaposjesti i značajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu svoje države do Soče. Benevent i Korzika. zauzeti ju. TOurzburg 1994. 3 I. 140 .nigdje nisu izričito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West. Goldstein.Arapima i Bizantskim Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proširi utjecaj dalje na istok. Spoleto. Stoga je Karlo prvo pošao na kraljevstvo Langobarda u Italiji. u tisku. svrgnuo Deziderija i 774. U dva je pohoda zauzeo sjevernu Italiju. odnosno. stoljeća. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. Godine 776. 1991. a istovremeno postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. Napulja i Sicilije. Približili su se i Hrvatskoj i području naseljenom drugim južnoslavenskim plemenima. godine proglasio se kraljem Langobarda. a četiri godine kasnije osvojeni su Toskana. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom. 5-12. Time bi se mogao nositi s dvjema velikim sredozemnim silama .

missi imperij. 428-9. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. stoljeća. 426-37. 413. 5 141 . iako je već tada na istarskom području živjela slavenska (odnosno. 7 Placito del Risano. popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovništvo. Rižanski placit. Margetić. Potom su uslijedila osvajanja u krajevima preko Rajne . 11-2.. Za carsku se blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novčano podavanje u ukupnoj visini od 344 zlatnika. dakle na prostor današnje srednje Evrope. Pićna. a magister militum Grecorum vjerojatno se birao iz redova domaćih ljudi. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno. čini se da se u Istri nisu provodile ikonoklastičke odredbe 6. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. odnosno franačkom vlašću. Klaić. pokoriti i pokrstiti Sase. U dugotrajnoj borbi i poslije žestokog otpora Franci su uspjeli pobijediti. 4 Margetić. ali je očigledno da su na tom području živjeli Slaveni kao bizantski podanici. 9-13. godine. na raznim mj. a vlast u Carigradu istaknutim Istranima podjeljuje počasnu titulu konzula [ypatus . Naime.hipat).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. hrvatska) većina. 57-8. Rižanski placit. 428-9. Najviši vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum. Motovuna i Labina 4. Iako je nastao već za franačke vladavine. Rižanski placit. Tada je državna blagajna dobivala porez iz Buzeta.nesugla sice između biskupa i dvojice patrijarha (gradeškog i akvilejskog) su prestale. Rižanski placit daje mnoge obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. Prva je meta Franaka bila Saska i tamošnja saska plemena. Izvori. pa se time na toj strani i trajno osigurati. Naime. a od stanovništva su se tražili i posebni (počasni) darovi za cara (exenia). Epistolaelll. Rižanski placit. MGH. 412-3.788. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. nisu baš bili rado viđeni gosti . 712-5. Donekle je uspostavljeno staro stanje . Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija. neki drugi podaci svjedoče da baš i nije bilo tako. Kada bi očito rijetki carski izaslanici došli u Istru. 413-4. Klaić. Izvori. Izvori. dok se druga polovina ishrane osigurava la podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7. 11. 6 To proizlazi iz pisma gradeškog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi. 55-69: Margetić. Placito delRisano. iako su i kasnije morali pokretati kažnjeničke pohode. Klaić. već je bila pod neposrednom bizantskom. Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki državni posjed [fischo publico) s više od 200 zakupnika 5. stoljeća U isto vrijeme franačka je država krenula i u širenje prema istoku i jugoistoku. I ovdje je strateška zamisao bila jasna: skršiti otpor vječno nemirnih germanskih i drugih plemena i država. Posebno je za bizantsko-franačko sučeljavanje na hrvatskim prostori ma karakterističan slučaj Istre. jer su se Sasi konačno smirili tek početkom 9. Margetić.crkva se obvezala da će im osigurati stan i da će snositi polovinu troškova. za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok. Iako se po svemu ovome čini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka. u Istru dolaze carski izaslanici [missi imperiales.

Goldstein. očigledno knez panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da se oslobodi avarske opasnosti. Goldstein. većina istraživača ju je prihvaćala bez diskusije . 5-24. a ovaj se obraća Karlu potičući ga da osveti zločin. Koper-Milje 1994. Bizant. Documenta. Margetić. a zarobljeno je 150 Avara 9 . dio. 11 Rački. i 791. Mauricije je uspio pobjeći i potužiti se papi. Epistolae Carolinae. I. Povijest 306. vidi i L. a lokalne su snage bile preslabe 8. da pripada slovenskoj povijesti. pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. Povijest institucija. godine -bizantska vojska iz središnjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi mogla intervenirati. 298. MGH 349. a neki su odredi došli i preko današnjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. franačka vojska kretala na Avare. Oni imenuju biskupe i opate na visoke funkcije. Patrijarsi Gradeža i Akvileje priklanjaju se novim moćnicima. Šišić. Tim činom bivšeg avarskog vladara i njegovih podložnika po tadašnjem franačkom shvaćanju bila je predana čitava avarska država pod carsko vrhovništvo. Opširno o tom razdoblju istarske povijesti B. Suko bi između pristaša Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u Istri sve otvorenije forme. Glavnina snaga stigla je do srca avarske države dolinom Dunava. 295-7. 10 Fidus per aevum .Rački.I. Povijest. 175 i d. dakle. a profranačku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. Ovim su događajima Hrvati stigli ne samo u sferu franačkog utjecaja. Nel Medio Evo (pagine di storia istriana). No. Godine 791. franačka je vojska krenula u rat protiv Avara.. a ponekada i 791. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti I. Povijest 303. pa je bilo logično da i dalje promiču svjetovnu moć pape i klera. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje ciljeve ostvarili uz pomoć crkve. godine pridonio je i Vojnomir.bilo je to između 787.naime. Zagreb 1902. pokrstivši se sa svim prvacima (comes) i obvezavši se na vječnu vjernost 10. Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima. 719-92. postoje podaci koji takvu dataciju posredno potvrđuju: kada je 791. 9 Rački. 142 . 299. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog biskupa Mauricija imenovao ubiračem prihoda s patrimonijalnih dobara rimske crkve u Istri. Hrvatski rani srednji vijek U isto se vrijeme franački utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve više širio u Istru. Klaić. Iscrpno. Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. Prošlo je desetak godina do trenutka kada je franačka vojska osvojila Istru i pripojila je italskom kraljevstvu . otela i oslijepila. Documenta. Acta Histriae II. Berlin 1867). Čini se da je on bio prethodnik Ljudevita Posavskog11. 150 i d. nego je i jedan dio stanovništva na hrvatskom etničkom teritoriju 8 Najčešće se franačko osvajanje datiralo 788. istarski se dux ubraja u "vjerne" Karlu (vidi. ali točnog podatka o padu Istre u franačke ruke nema. zbog sumnje da Istru namjerava predati Francima. 13. 608-9. Manojlović. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na čelu svoje vojske. nego su sudjelovali u borbama: konačnom pokoravanju Avara 795/6. B. argumentirano pobija teze daje Vojnomir bio slovenski knez. Parenzo 1897. 121 i d. ali ga je probizantska struja. ep. Pregled mišljenja: G. 6. godinom. Šišić. Beuc. Benussi. Jadransko pomorje 9. u: Monumenta Carolina. Documenta.. godina.. Inače. CMH. Rad JAZU 150. iako je ugrabljen velik plijen. Čini se da avar ska država nije u tom naletu i srušena. Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora čije se ime očuvalo u izvorima. 167. 9. Hrvati nisu bili samo pasivni promatrači. Kari der Grosse.

granica Franačke po makla se daleko na istok.vidi. i na hrvatskom teritoriju. Moguće je daje već 797. 238-9. u t v r d a n a u š ć u Rječine. Goldstein. 13 143 . 22. c. Godine 800. Naime. Docu menta. za širenje vlastite države. franački kroničari toga vremena skloni su uporabi antičkih. na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava s u v r e m e n i k r o n i č a r s m a t r a d a j e t a d a j oš p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a . papa i Langobardi sporili oko sudbine bivšeg bizantskog posjeda .Ravenskog egzarhata. Čini se da nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izražavao franačke želje da se vlast proširi niz jadransku obalu prema jugoistoku. stoljeća već bio unutar granica franačke države. Vinodol. 15 Šišić. prema gradovima bizantske Dalmacije. zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi. Rijeka. 19 Margetlć. stoljeća tvrdi da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)". 16 Margetlć. 32. 20 Elnhard. na ovaj ili onaj način. posredno. stoljeća. pa se time i Hrvatska uključuje u ratna zbivanja 19. što su posjedovali. 15 Međutim. Vjerojatno su među tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske. Bizant i Franačka bili su već tada na protivnim stranama. a to bjelodano govori o priličnom interesu Franaka za događanje na ovom prostoru i. Bizant. Rački. 306. Posljedice ovog sučeljavanja osjetile su se vrlo brzo. koji su se ponovno pobu nili. te su se sa svim. 28. godine talijanski kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj. zajedno s nekim bavarskim i langobardskim četama. kada su se Franci. Karlo.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Povijest. Rijeka. 799. Iako su Trsaćani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici. Izvori. kako kaže nešto kasniji izvor. Napokon su 803. Historičari općenito sumnjaju u to daje takva interpretacija događaja vjerodostojna. 32. Istra. Rački. 18 Životopis Karla Velikog. prema središnjim dijelovima Hrvatske i. Beuc. stavivši mu za vrijeme proslave Božića u crkvi sv. Istra. Srbi. Petra krunu na glavu. 300.14 Sukob Franačke s Bizantom naslućivao se još od polovine 8. Annales Laurissenses . 15. isto tako su vjerojatno bili i Hrvati-Slaveni. ako nije bila određena Dunavom. Međutim. pa išla prema Mohaču i Fruškoj gori 12. onda je dosezala ušće rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio današnje Mađarske). što baš i nije uobičajeno. Vinodol. izgleda. jer je 12 Klaić. čemu se. Einhardovi anali. a kasnije se stanje sve više zaoštrava. Karlo protivio 20. pokušao. Rijeka. 305. p. ali je "ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. proći cestom od Senja prema zapadu 16 . Erikovu pogibiju spominju.. mnogi franački izvori 18. godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj skupštini. Istra. Klaić. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III. Documenta. podvrgli carevoj vlasti" 13. a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvišenju. stoje čini se još važnije. godine furlanski je markgrof Erik na povratku s kažnjeničkog pohoda protiv Avara. Povijest institucija. 14 Rački. 168. 305. jer kroničar iz samostana Laubach iz druge polovine 10. 17 Margetić. Documenta. Vinodol. 95. 13. Povijest.

predao papi svjetovnu vlast na Zapadu -Brandt. Povijest. te su ova područja došla praktički pod franačku vlast. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje države. o odnosu stanovnika Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je mletačka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove. 306-9. preselivši prijestolnicu Carstva 330. Vodili su je i privremeno uspješno okončali patri jarh Gradeža Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije. Documenta. novi dužd Obelije rije i njegov brat i sudužd Beat jasno iskazuju tadašnje franačke težnje koje će za nekoliko desetljeća postati i mletačke (kada od 30-ih godina 9. Bizant. sinu Pipinu prepustio Dalmaciju. Činilo se tada da je Zapadno Carstvo i konačno pobijedilo. godine car Nikefor na Jadran šalje flotu pod zapovjedništvom patricija Nikete.I. ideja je propala.Annales regni Francorum . u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije srijemske mučenice sv.Rački. te Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima. o tim događajima. 23. posebice u Rižanskom placitu. Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu. II. razradilo što dalje činiti. zadarskog duxa Pavla i biskupa Donata. 310. valja pribrojiti i relikvije sv. Pošto su pobijedili. pa je početkom 806. stoljeća. stoljeća Mlečani krenu u zaposjedanje istočnojadranske obale) i kreću s mletačkom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franačku stranu prido bili dalmatinske gradove. 150-5. Šišić. tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije. ili koju godinu kasnije. Anastazije 23. Za razliku od istarskog slučaja. godine. godine stigle u Veneciju. možda još 804. Jedini izvor o tim zbivanjima . pa se protivnici nisu više trebali libiti otvorenih neprijateljstava. Marka koje su iz Aleksandrije 828. Goldstein. Rački. No. 24 DAI 29/269. 309-10. 150. godine u Carigrad. Anastazije" . istovremeno s franačkom prevlašću čini se da još postoje bizantski privrženici. Documenta. a Karlo je s još više ideološke samouvjerenosti mogao krenuti u konačno zaokruživanje tridesetogodiš njih osvajačkih uspjeha. 144 o n u C | Bizantska flota 805. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad. izv. 23 Tekst "Prijenos relikvija sv. Stoga je papa okrunio Karla. posebice na Jadran. Papine pretenzije na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajviše na falsificiranoj Konstantinovoj darovnici 21. pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike. Srednjovjekovno doba.ništa ne kaže o neposrednim 21 U tom dokumentu. godine došli na Karlov dvor i postali njegovi vazali 22. te su njih dvojica 805. a u Kotor relikvije sv. O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne. Hvar . U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastičan plan ujedinjenja carstava svojim vjenčanjem s tadašnjom bizantskom caricom Irenom (797-802). Trebalo je proći neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuću Irene stigle do zapadne Evrope i kako bi se. u skladu s tim. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva. Hrvatski rani srednji vijek očigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. Stoga je već 803. 22 ARFza 805. na tadašnjem bizantskom teritoriju. godine izbila pobuna u oblasti Venecije. Veneciju i Istru. inače falsifikatu iz druge polovine 8. pri novoj diobi države. Tripuna 24. Ubrzo je došlo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. Goldstein. stoji da je rimski car Konstantin. Viz. računajući da će preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj.

B u g a r s k o b r o d o v l j e 8 2 7 . I p r o v a l j u j e D r a v o m ^ .

iz d ola z e srednje do .Karta 2. Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7. stoljeća Slaveni Da lm a cije Siponta _____________________ vjerojatno 64 2 . do početka 9.

Pošto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti sjedište franačke vlasti Commachio. Bizantsko je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem". pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu. 49. pošto je sklopio mir s Pipinom. Pipin je bio osuđen na poraz stoga što nije imao snažnije mornarice. Documenta. Niketa se. Bizantinci ma je trebao mir na zapadu. stoljeću. naposljetku. godine 27. A to će se sučeljavanje odvijati na području na kojem su se njihovi utjecaji sučelili već u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom području. a i Karlo je računao na ustupak. Aachenski mir 812. a da Franci nisu pružili nikakav ili možda tek vrlo slab otpor. i 815. već sljedeće godine nova bizantska flota pod vodstvom "prefekta" Pavla stiže na Jadran 26 . njegov je kraj označio i početak drugačijeg i bizantskog i franačkog angažmana. 312.I. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje. Oni će se od sada suko bljavati na političkom.od visoke evropske politike prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj Kada su ratne operacije završile na opisani način. ARFza 807. Uprava. krenuli su natrag prema Carigradu. (813-820) i Ludovik Pobožni 814. Konačno su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. Do takvog je preokreta došlo. a oni brodovi koji su prije neku godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju. Documenta. Vidi i Ferluga. da će mu Bizant konačno priznati carski naslov. ali Franke s većeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. Karlo. Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo skršio otpor Mlečana. još iste godine vratio u Carigrad 25. 28. vjerojatno su ili pobjegli ili se pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili. Raćki. Vjerojatno i zbog molbe Mlečana koji su se bojali eventualnog Pipinova protunapada. Bizantinci su bili nadmoćni na moru. Einhard. Pomorje. godine . pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. Hrvatski rani srednji vijek rezultatima ovog pohoda. pristupilo se prego vorima. po svemu sudeći. Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali. jer su uvidjele da je rat nemoguće dobiti. ali čim je njegovu brodovlju dojavljeno da stiže bizantska mornarica. . kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih Bugara. a cijeli je ugovor sadržavao osnovnu ideju o slozi "braće careva" i o miru ustanovljenom uz pomoć jedinstvene crkve. Goldstein. u Dalma ciji. odrekao spornog mletačkog teritorija. Osim toga. Time je i bizantsko-franački rat na Jadranu bio završen. godine. 2. 320. Manojlović. 311. To će bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9. ono se povu klo. ARFza 812. 33 i d. Karlo se. Raćki. Šutnja se može smatrati potvrdom da je u Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. 25 26 27 146 ARFza 806. Pokušao je krenuti i na Dalmaciju. tj.

kao i Slaveni koji žive istočno od Bavarske"28. 316. 147 . iako su se Karlo Veliki i središnja vlast čak i neposredno uključivali u rješavanje pojedinih prijadranskih problema. c. sinu Ludovika Pobožnog. strateški. prepuštena "Bavarska. Documenta. gospodarski i kulturno bitno važnija od zaleđa. godine na tri dijela koja će se u budućnosti formirati kao Francuska. primjerice. 318. očigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokružena. Kranjci. 15. Godine 803. i opet je središnja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj.što bi značilo da su Franci dobili sve "osim primorskih gradova" koji su pripali Bizantu. pa tako i u ovim krajevima. Čini se da im snage nisu bile dostatne. Naime. Einhard. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i Hrvatima. Njome se željelo minorizirati bizantski uspjeh u pregovorima i u konačno uglavljenom sporazumu. No. Godine 815. s druge strane. ali daje. bile su poticane i ostvarivane ili iz regionalnih središta sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava i Rajne. godine. Karlo. stoljeća Aachenski je mir bio kompromis . U tekstu se naglašava ono što su Franci na hrvatskom prostoru dobili ("Istra. Dalmacija"). Documenta. Takva je praksa. a sklapanje sporazuma između dvaju carstva trebalo je garantirati stabilnost. Documenta. "Životopis Karla Velikog" je jedino. uostalom. Aachenski je mir za duže vrijeme. a umnogome je odredio i tokove hrvatske povijesti u narednom razdoblju. bilo Bizanta. jer kada se franač ka država definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. godine sve su jače centrifugalne težnje u Franačkom Carstvu. Česi i Avari.vrlo vjerojatno se radi o ljudima s 28 29 30 Račkl. odredio interesne sfere dvaju carstava. car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi vrhovništvo nad istarskom biskupijom. No. a zanemaruje važnost onoga stoje ostalo u posjedu Bizanta 29 . fraza u istoj rečenici vrlo je neodređena -exceptis maritimis civitatibus . a bilo ih je uistinu mnogo. ali i prilično tendenciozno svjedočanstvo o odredbama sporazuma.. u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814. kada je Ludoviku. 315. nema naznaka da su Franci namjeravali širiti područje svoga utjecaja dalje na istok i na jug. dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali. Liburnija.Franci nisu mogli Bizantincima preuzeti niti prevlast na Jadranu. Ove "Slavene" valja tražiti u Panoniji. Rački. Rački. jer su područja oko gradova. čak i za nekoliko stoljeća unaprijed.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Unatoč dotadašnjoj agresivnosti. One onemogućuju Franačku da planira i realizira jedinstvenu politiku na čitavu evropskom prostoru. niti preoteti većinu posjeda uz njegove obale. Italija i Njemačka. na opći sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i "prvaci i poslanici istočnih Slavena" 30 . iako relativno mala. ako ne i u Dalmaciji. bila i definitivno potvrđena podjelom Carstva 817. Od ključne je važnosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad čitavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast bilo Franaka. da je bizantski utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teško ukloniti.

Ahnveiler. jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9. Klaić. Izvori. gradovi su: xb. x6 Texp&YYo'upw . Aeicđiepa -Kotor. Suić. dva međusobno najbliža bizantska grada.Krk i xa "Oi|/apa . bizantska se vlast ponajprije očitovala na moru. 35 H. ako su se i očuvale do ovog vremena. Istraživanjima je utvrđeno da su gradovi Poreč. II. čitavim agerom polukružnog oblika od Dikla na sjeverozapadu do Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 . što potvrđuje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali. 42. Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije. izv. Rimske ceste. Izvori. 5. III. SHP. Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu. ser. pa je logično da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako "Romani nađu spas u primorskim gradovima i drže ih sve do danas". barem u tom segmentu. 13.Zadar. II.. Viz. ali vjerojatno i relativno blizu obali. TO 'AanđXa. Tako bi se moglo reći da su se bizantski teritoriji našli u okruženju hrvatske države pod franačkim vrhovništvom.. valjalo je prijeći preko hrvatskog teritorija.. Prven stveno zato što gradovi vjerojatno i nisu bili vojnički inferiorni.Trogir. prilično daleko od obale. Čini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proširiti dublje u unutraš njost. Bizantsko-hrvatski odnosi imali su karakter stalnosti. Pula. što znači da se isto stanje održalo oko 350 godina 34.."&ov . vladao najvećim područ jem. na raznim mj. što znači da je grad Split vladao vrlo uskim područjem. Zadar. Viz.Rab. odnosno. 7-19. stoljeća teritorij teme Dalmacije. nego ostado31 DM29/49-53. Klaić. x6 'Paotioav -Raguza.. 5. xoc Ai&Scopa . zatim zato što su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi) počeli odmah po hrvatskoj doseobi.OC . Byzance et la mer. Osim toga. i Gottschalkov opis bitke konjice. Hrvatski rani srednji vijek hrvatskih i južnoslavenskih prostora. izv. 34 DM 29/50. 12-13. M. u koju kreću Hrvati u vrijeme Trpimira. drže vlast u primor skim gradovima . 32 148 . čiji se stanovnici do danas nazivaju Romani" 31. izv. Konstantin Porfirogenet tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33. dočim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridošlim Hrvatima. Goldstein. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici. sto ljeća morala biti neosporna 35. f| 'Ap(3r| . odnosno od 70-ih godina 9. 5. Očigledno između teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo neposredne veze .Osor.da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita. II. pružale su se u unutrašnjost.I. Granice je vrlo približno opisao Konstantin Porfirogenet ovim riječima: "Romani . 33 DM 31/28-9. praktično samo koji kilometar od zidina. Viz. x\ BĆKA. i bile su čvrsto pod hrvatskom kontrolom. ali zapravo neke prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojnički pobijede i nije bilo.Split. Pariš 1966. da su neki od njih uspjeli sačuvati ager koji su imali još iz antičkog razdoblja. čime se potvrđuje njihova pripad nost Franačkom Carstvu. Izvori. Osim toga. 5/1956. u usporedbi s drugim gradovima. Zadar je. Klaić.

" 40 Biskupima se prigovaralo da opterećuju raznim davanjima. opširno. proganjaju ribare. posrednik između istarskih gradova i cara). Bizanta. Na polju u dolini rječice Rižane. godine Istrani tvrde da u Veneciji i Dalmaciji imaju "rođake" {parentes). ali o biskupima imamo mnogo toga reći . u biti je samo jedna vojna vlast (bizantska) zamijenjena drugom (franačkom) 38. U Rižanskom placitu iz 804. 428-9. Uostalom. krivotvore isprave o običnom i nasljed nom zakupu (em/iteuza). Labin. 39 Tekst vidi u: Placito del Risano. za razliku od dalmatinskih gradova.. Klaić. da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon treće generacije.. Franački je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome društvu i nametnuo mu neke njemu dotad nepoznate oblike. U tekstu se ne spominju svi gradovi zastupljeni na skupštini. povećavaju davanja od vino grada za trećinu. 434-5. te biskupi i vojvoda Ivan. Najteži i najoštriji prigovori upućeni su bili vojvodi Ivanu. stoljeća do godine 1102. Opširno diskutira o Placitu i M. Profranački orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije građana i zato je na skupštini pošteđen oštrih kritika: "Mi doista ne možemo ništa više reći o patrijarhu. Dolaskom Franaka. 9-13. vjerojatno. ionako velik dio svakovrsnih kontakata odvijao morem. jer se. judices primates). Izvori 3. Klale. zatim gradeški patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i. Viz. Pićan.. Izvori. što znači da su toliko intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili među sobno vjenčavali ili selili iz kraja u kraj. 37 149 . Poreč. Margetić. sprečavaju ribolov. sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172 predstavnika istarskih gradova i kaštela (homines capitanei. dodijeljena Francima.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Bertoša. Pregled povijesti Istre od 6. rukopis. stoljeća še u vlasti Romeja. 175 i d. tj. zatim da se nezakonito (ili nekršćanski) ponašaju.. 36 DAI30/59-60. Klale. osporavaju žirovinu i travarinu. već samo oni koji su plaćali podavanja (Pula. Buzet. u ono je doba poprilično nevažno to što između gradova nema neposredne kopnene veze. te su promjene u Istri izazvale konflikte i nezadovoljstva. Rižanski placit. zbog nepostojanja ili lošeg stanja cesta u unutrašnjosti. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politič kom ustrojstvu franačke države. II. Za razliku od "vremena Grka".svećenik Izzo i grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru da razmotre pritužbe gradova. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Rižani koji je održan 804. a to je bilo moguće isključivo morem37. pošto im je more omogućavalo da žive" 36. Odnosi Liburnije i Istre. nedaleko od Kopra. Povijest. 29. Istra je po Aachenskom miru. jer su oni sačinjavali povezan niz postaja na obali i na otocima. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici . izv. trgaju mreže. 40 Margetić. Stoga bi se samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruženju hrvatskih teritorija. 38 Vidi. glavnom predstavniku franačke vlasti. Rovinj. Margetlć. Rižanski placit. podnositelji pritužaba. Motovun i Novigrad).

praktički je vlasnik i drugih imanja diljem Istre. nazvan u izvoru "prvakom toga područja". ipak su postavljani uzusi koji se mogu nazivati obostrano snošljivima. odnosno. Documenta. Goldstein.. Može se samo pretpostavljati daje do ovog spora došlo u blizini Zadra ili Splita. volova i nametanje čitavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta. Vjerojatno su to uvjetovali političko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio u tijeku franačko-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u interesu očuvati lojalnost Istrana.I. malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca. Iako je moguće da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova vlast samovoljno proširili. što je sastavni dio franačkog feudalnog sustava. a s franačke su strane za taj posao bili određeni Albagarije. itd. konja. oružanih čarki ili čak ratova. pa im je ukinut čitav niz podavanja. Hrvatski rani srednji vijek kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad. jer su i nakon uviđaja na licu mjesta obje stranke (Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama. gdje po nekoj logici valja tražiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije. Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema stabilnosti odnosa. zapadali u proturječje -dok na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaćali samo novčane poreze. sada se moglo i pregova rati. odnosno civiliziranima. 41 150 ARF za 817. Umjesto sporova. uživa državna dobra u vladarevo ime. činjenica jest da mnogi opisani postupci nisu "zlouporaba" ili "nasilje". očito je da su istarski građani u svojim žalbama ponekad i pretjerali. nameće gradovima tlaku. nije sve tako jednostavno. ubire velike prihode od ulja. zapravo su rezultat njihova suočava nja s novim feudalnim ustrojstvom. tvrde građani. Predbacuju mu se i razna "nasilja" {forcia) — oduzimanje šuma. obvezu prijevoza tereta. radi se o tome da su javna i vladareva prava prešla na njegova službenika u Istri. Rački. vina. odno sno iz vremena bizantske vladavine. pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije polučilo vidljiviji uspjeh. 317. kestenja. Vojvoda zadržava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za službu koju vrši. s obitelji živi na velikom državnom imanju u okolici Novigrada. Možda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadržali Istru. Mnogi primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristična samo po dobru. Naime. kolonisti i težaci. ima najbolje ribolovne zone i "sve to". već dosljedna provedba franačkog sustava vlada vine. Na kraju skupštine vojvoda Ivan je pristao uvažiti zahtjeve istarskih građana. dočim su Venecija i Dalmacija vraćene pod bizantsko vrhovništvo. vraćeni su podložnici. te furlanski markgrof Kadaloh. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obilježja novog sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao. kojima su se vjerojatno do tada rješavali ovakvi sporovi. Tako je 817. godine car Lav V. žita. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istočnojadranskom zaleđu precizno definiraju 41 . pod novom vlašću vojvoda zadržava taj novac za sebe. Ipak. Lamentacije građana o kršenju "starih prava". "vojvoda drži za sebe". poslanik u Dal maciji. . a franačka samo po zlu. Iako ni prvo.

No. na koje su po starom "običajnom pravu" smjeli dolaziti 44. osim odbačenih (lopovi. Dublje u unutrašnjosti prevladavale su šume. 43 151 . Kuda idu "Horvatski nomadi". Ono ne vodi računa o realnostima ranoga sred njeg vijeka.zimi u niže i toplije krajeve (zdig). baš kao što to čine već tisućljećima . Zbornik I. Povijest. da periferija ostane k središtu dovoljno pritegnuta. Vol. Benkovac 1987. Između njih prostirala su se podru čja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (krš. Zagreb 1989.bila su to zajednička dobra. i ove vrlo približne granice sigurno su se mijenjale. omeđenim čvrstim granicama. Predstavnik vlasti bi došao sakupiti porez i eventualno proći tim područjem u vojnom pohodu prema udaljenijim oblastima. T. bez obzira što opisu županija Konstantin Porfirogenet posvećuje dosta pozornosti. 128. 101-12. njezine županije Čini se. tvrdi da " središnja vrhovna drža vna vlast ne očituje se u onolikoj sili.u prvom su krugu to bile obradive površine. primjerice. ljeti na bogate planinske pašnjake (izdig). Formiranje Hrvatske . Vinšćak. Ra d 99.. primjerice) kojima je ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zaleđa obilovala (bili su zasi gurno značajan dio teritorija). Lučić. Ni granice između županija. u: Benkovački kraj kroz vjekove. Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teško precizno odrediti. Njih nitko nije posjedovao. 1.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a u druga vremena taj je kraj živio manje ili više samostalno. Studia ethnologica. niti boravili na rubovima države -bili su to. Nutarnje stanje . 79-98. Bilo je i ljudi koji se nisu saživjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom. daje i samo pitanje -gdje je točno bila granica? -u osnovi pogrešno pitanje. kolika je bila potrebita. Zato i nije pogreška zaključiti da su teritoriji pojedinih županija i država počinja li i završavali iskoristivim tlom . U pograničnim i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja -neka su se područja mogla odmetati od Hrvatske. Slabašna središnja vlast koju su predstavljali vladar. pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. 653-4. barem 42 O čestim promjenama hrvatskih granica -Šišić. posebice na hrvatskom prostoru 42 . Rač ki. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek označavaju samo strelice. u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omogućena svakome . u drugom područje ispaše. nije moguće točnije odrediti. pasišta ili izvori. Nisu živjeli na siromašnom tlu kraških dolina. bjegunci)." 44 O transhumantnom stočarstvu raspravlja J. a druga su pak. međutim. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. I to zato što su između županijskih središta u pravilu bili nenaseljeni i neobrađeni prostori. skitnice.njezin opseg. koji je bio osnova egzistencije za velik dio Hrvata u ranom srednjem vijeku. kao. i pastiri-nomadi koji su se selili svake godine. njegovi župani i njihove ratničke družine na nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjećala 43. a nitko ih nije računao kao sastavni dio države. zrake iz kojih se središnja vlast širi prema rubovima države. stoljeća 3..

Bribir.Primorje. To nije slučajno. 33-5. I. Sjeveroistočna granica bila joj je Dinara. 42. više od 200 km daleko od mora. 46 152 . od rijeke Cetine počinjd Hrvatska i pruža se prema Primorju do granica Istre. 307-9. te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru. xf)v AIT^OCV KOCI xf]v Tovariaicđ) . 51 O županiji Imotski bez bitno novih momenata. odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri pruža se i dalje od provincija Istre. Priručnik. 41-2. graničila je sa županijom Knin. Hrvatska upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutrašnjost Dinarida (barem kako je opisao car Konstantin) . 50 DAI 30/119. r\ X?ie(3iava -Livno. Činjenica da car jednom uključuje Imotski u Hrvatsku 49. Beuc. Prilog proučavanju starohrvatske županije Imota. Središte županije Livno bilo je na Livanjskom polju. Od Sinjskog polja i središta županije do mora najbrže se stizalo putem preko Klisa. Sinjsko polje. Ova je komunika cija iz unutrašnjosti bila jedna od glavnih žila kucavica za funkcioniranje ranosrednjovjekovne hrvatske države 48. 41. Povijest.Pesenta. Muć. II. Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv. 285-7. DAT 30/90-117. f) Ndva . r\ neaevia . nego i Duvanjsko. a preko prijevo ja Vaganj povezivala se sa županijom Livno. što bi značilo daje područje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i da je na tom prostoru stvorena nova županija.op.) bijaše podijeljena u jedanaest županija. a uključivala je ne samo Livanjsko. vjerojatno je rezultat dvaju različitih izvještaja iz različitih vremena 51.karakterističan je primjer županije Imotski ili Bosne u 10. a prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom" 46. T | Tvf|va . 51-5.sve do porječja Plive. Županija Cetina pružala se duž toka rijeke Cetine. II. Županija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graničila sa županijom Pset 47. Imotski 1994. detaljnu analizu svih vijesti: Šlšić. Čini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka. Izvori. 48 Činjenica jest da na tom potezu postoje važni lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske. mogla priznavati hrvatsko vrhovništvo . 34. f| T^ev£r|va -Cetina.. Viz. Povijest. gdje je počinjao teritorij Paganije. Klaić. r\ nTižpa . f| Bpe|Jćpr| . Na taj je način dosezala do planina Vitorog.. Klaić.Imotski. izv. Viz. Na jugozapadu županije bila je Dinara. Na sjeverozapadu. ali s bogatom bibliografijom: P.I.Nona.Pliva. a na liniji od današ njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Aržana graničila je sa župani jom Imotski. izv. To se čini vjerojatnijim nego mogućnost daje ta vijest novijeg postanka. kao što su Klis.oxa . naime. f] napatfcdaoola . Goldstein. Šišić. II. f| Zi8paya . 71-88. pa sve do toka Tihaljine. str. 446-58. Izvori. U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno nabrajaju županije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate . 33-5.Sidraga. Viz. a vjerojatno i Glamočko polje.Knin. Oreč. Klaić. rj Nivoe . G. xoc "H|a. Klaić. negdje na prostoru između izvora Cetine i Krke. 47 Vidi. II. 49 DAI 30/91. odnosno daje županija 45 Vidi. Viz. Hrvatski rani srednji vijek privremeno. Treća u slijedu je županija Imotski koja se protezala od porječja Cetine kroz Imotsko polje. Cincar i Ljubuša sa čije je druge strane bila županija Pliva. izv. izv.Nin. a njihov ban drži pod vlašću Krbavu. stoljeću 45. 33. a drugi put izričito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50. Imotski zbornik 2. 152-3. jer zbog lakoće komuniciranja. Povijest institucija. 651-3. dakle. Izvori.

Klaić. Plana. Središte joj je bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. opširno. Solin. 19. a kako joj i samo ime kaže. stoljeću Hrvat ska je prema jugu graničila s Neretvanskom kneževinom i to tako da su Poljica bila još u Hrvatskoj. Srinjine. Povijest. Pružala se i preko Kupreškog polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem. Dugopoljem i Gornjim Poljicima" 56. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje. gornjeg toka Vrbasa (između današnjeg Bugojna i Jajca). Documenta. Viz. ili u prijevodu . Vjerojatno je "sezala uz more od istočnih granica prastarog trogirskog teritorija. Tugare u srednjim Poljicima.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 335-6. Proces integracije hrvatskih teritorija u jedinstvenu državno-političku. 55 Vidi. potom Ključu i Mrkonjić-gradu te do Jajca i doline Plive. nalazila se u zaleđu Splita i Trogira. Žrnovnicu.Primorje. moguće je. u porječju Plive i. Povijest. DM 36/14-23.Srb). Klaić. 65. II. obuhvaćajući uz drugo zastalno današnje Kaštela. stoljeća Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti. 53. U srednjem je vijeku tekao neprekidno. zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. a prema 52 Rački. Izvori. Županija Pliva nalazila se sjeverno od Livna. Feudalizam. Na priobalnom prostoru u 9. Mlinica. postojao je vrlo logičan i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u davnini: iz doline Une prema današnjem Bosanskom Petrovcu.Pantana. poznato kao Primorska Poljica. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila 53 ! I • 1 153 1 . zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima. k tomu prelazila je Kozjak. 23. 43-44. a preko područja današnjeg Donjeg Lapca i s Krbavom. Šišić. Izvori. pa porječjem Une i Unca do ličke Plješivice na sjeve rozapadu 55. 448. 286. odnosno sa županijom Livno. na nekim je mjestima dopirala i do obale. Ova je županija logično komunicirala s Livnorn (preko Grahovskog polja). 56 Barada. 54 Šišić. Hvarom i Visom53. s Kninom (koridorom kojim se danas pružaju ceste Knin . kao i glavno bilo Mosora s današnjim Konjskim. Beuc. Ovakvo razgraničenje između Hrvata i Neretvana potvrđuje i Konstantin Porfirogenet. sve dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. Unatoč dojmu daje iz županije Pset teško stići do županije Pliva. a vrhunac je bio za Ludovika Anžuvinca u 14. izu. ali je opći i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo -praktično je taj proces završen tek polovinom 20. stoljeća. stoljeću bio je to Sokol-grad). Županija Parathalassia. Povijest 650. Županija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog polja na jugoistoku. jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletačkim duždom. stoljeću. i tamo lit. a područje jugoistočno od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlašću.Bosansko Grahovo i Knin . Klaić. bilo je čini se i nazadovanja. do 11. Povijest institucija. od 7. jer je to bila najlogičnija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske. stoljeća. štoviše. jer tamo stoluje neretvanski vladar Družak 52 . Blata . Mravince. Smokvice i Labištice. U historiografiji se već duže vrijeme vodi polemika o tome kojoj je jedinici pripadalo područje iz među ušća Cetine na istoku i Žrnovnice na zapadu. Klis. jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima Bracem.

stoljeća županija županije vjerojatno nastale do kraja XI. stoljeća SIDRAGA KRAPINA DRID županija u Hrvatskoj od IX. Županije na hrvatskom prostoru od 9. do 11. stoljeća nepoznata lokacija županija ZATINJE? ZASTOBRINJ? ZAGORJE? .Karta 3.

taj prostor od 11. Na zapadu je granica bila negdje u Zagori. stoljeća ovaj je prostor. 73-122. Naseljenje starohrvatske Podmorske župe. Barade postoji mišljenje (Barada. 1988. otprilike oko današnjeg Perkovića. pa je logično pretpostaviti da je kliski župan. Gunjaca. 7. Središte joj je vjerojatno bio Klis. Bribirska utvrda sjeverozapadu se pružala duž dolina Vrbe i Čikole. Ljubljana 1960. Poljička. Opširno o tome raspravlja Gunjaca. 57 Bribirska je utvrda bila sjedište istoimene županije. 84. Ispravci i dopune 3. na zapadu Nona.Parathalassia. zapravo primorski župan. u samostalnu župu.Slika 6. Klaić. L. prema jednima. otkuda se na sjeverozapad pružala županija Bribir. svojini većim dijelom bila u sastavu županije Primorje. 1960. Primorska. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Documenta. 155 . A. ZČ 14. 159. 117. ser. III. stoljeća priznavao vlast neretvanskog. ako ne prije. Županiji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga. SHP. a na sjeveru Nin. smatra daje ista županija nazivana s tri imena . prema današnjem Drnišu. spomenut u dokumentu iz 892. a od M. Problem Slanca i neretvanske kneževine. Poljica su. 57 Rački. po svemu sudeći. N. Ispravci i dopune 3. do 11. 16. bio dio županije Primorje. 96-136) daje. Također. a ne hrvatskog vladara. Radovi ZHP 22. Međutim. Bila je to površi nom jedna od najvećih županija -na jugoistoku je graničila s Primorjem. godine. gdje je počinjala županija Knin. Dinastičko pitanje. Laušić.. Katić. a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od županije Knin. 23-48.

Njezine je granice teško točnije utvrditi. Također. 325-7. Stoga je najvjerojatnije linija razgraniče nja ovih dviju županija morala ići sjevernije od razgraničenja između Sidrage i Lučke županije. Plavno i Strmica . Bubnjanima. Od Tinja je granica Lučke i Sidraške županije išla na Vransko prigorje. Teritorij županije Knin mijenjao se protokom stoljeća. Smiljanić. Jedanaesta i posljednja županija nosila je ime Nin. prema Jošanima. Goldsteln.Smoković .Karinsko ždrilo. Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani. 319-33.Badanj . Zagreb 1992. Hrvatski rani srednji vijek Nin je bio sjedište županije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih županija obuhvaćala najveći teritorij koji je otprilike bio omeđen graničnim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjačko blato .I. Sidraga. u pravcu sjeverozapada. 60 Detaljno. opširno. vjerojatno je bila susjed Ninske županije. uključujući Novigrad. Teritorij i granice kninske županije u srednjem vijeku. To bi zapravo značilo da se Nin dva puta 58 CD III. Kas nije. Ono -draga u imenu pokazuje da se županija nalazi uz more. Neki su historičari smatrali da to i nije posebna županija. Smiljanić. Rad JAZU 288. 106-8. kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema Galovcu. Zagreb 1952. selo Mirlović Polje na Čikoli bilo je posljednje prema županiji Primorje. 156 . U ranom srednjem vijeku. F. 59 Vidi. V. pa sve do Tinja. pravcem kasnoantičke ceste Zadar -Zaton kod Šibenika. Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro kontrolirali. Miranje i Jagodnja bila su već u Lučkoj županiji 61. Sidraga. F. U razvijenom srednjem vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas. i 13. a sela Polača. zatim su granicu prema županiji Bribir određivale Čikola i Krka. 61 Smiljanić. Vjerojatno joj je središte bilo u Biogradu. već samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona". kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. Zadar 1990. 135-149. 176.jugoistočno od Suhovara . Biograd ski zbornik 1. jer joj je u zaleđu bila Lučka županija 60 . Granice ninske županije. Zadar 1987/8. visoravan oko sela Polače bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj županiji. međutim. Viterincima. Tako je Ninska županija graničila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom. Lišanima. Valčić.Briševo . Sidraga je graničila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub. Vidi kartu u: Isti.sela prema današnjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema županiji Pset. graničila je sa županijom Bribir. jer Lučke županije tada nije bilo.57. Podrijetlo imena županije Sidraga je slavensko. a kod Ervenika na Zrmanji graničila je sa županijom Nona 59. Izdanja HAD 15. ali je ona uvijek zauzimala gornje tokove Cetine. 62 Smiljanić. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja u srednjem vijeku. u 12. sjeverniji se dijelovi županije izdvajaju kao posjedi posedarskih knezova 58 . a u unutraš njosti. stoljeću. iako se čini vjerojatnijim daje to područje obuhvaćala Bribirska županija. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27. Na jugu i jugoistoku dosezala je možda čak do Šibenskog kanala 62 . 330-1.

U isto vrijeme spominju se i županije Zagorje. županije Primorje i županije Bribir 68. iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga bana 65 . 66 Klaić. Lika i Krbava. Split 1932. 149. stoljeća i kasnije zove Počitelj 66.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. godine župan "zatinscicus". župan "Sagorsticus" -razlika je prilično velika da bi se mogla smatrati pogreškom u grafiji. pa vjerojatno i prostor do današnje Korenice. 674. 67 L. preko plitvičkog područja. 70 Rački. izv. ima i drugačijih mišljenja. 151. 33. Povijest. a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz 1080. Documenta. a središte joj je teško odrediti. 65 Šišlć. Povijest. stoljeća postoji županija Smina na području današnjeg Muca 67. uz već navedenu Krbavu. ili da su bile u nastajanju. Katić. Katić. Leipzig 1847. smještena na crti od Gackog do Ličkog polja (s gradovima Kosinjem. smještena na trogirsko-šibenskoj granici. stoljeća spominje se u izvorima i županija Drid. i županije Modruš i Srb na prostoru od današnje granice između Like i Gorskog kotara. 296. 652. spomenuta oko 1070. Čini se da Šišić sma tra da su Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista županija koju dva izvora različito pišu ali je Vilčina (Vučina?) iz 1070. godine. Novigradom. te Bribir na jugu. Viz. Osim što su se zasigurno nalazile na istoimenim današnjim lokalitetima. Po zemljopisnim i geostrateškim osobitostima županije su mogle biti i Gacka. sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. a da ih car Konstantin nije spomenuo zbog neobaviještenosti ili iz nekog drugog razloga. te komentar Rapanić. Starohrvatska župa Smina. 74-84 (također. 132. a zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru. Međutim. VAHD 50/1928-9. Moguće je da se radilo o gradu koji se u ispravama 12. Slatvische Alterthumer U. 674. 88. Krbava je obuhvaćala današnje Krbavsko polje. koji smješta županiju s obje strane Zrmanje. Ona bi na taj način vrlo skladno zaokruživala cjelovitost hrvatskih zemalja: graničila bi sa županijama Knin na istoku. u području Dinarida županije su bile grupirane u dva pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. odnosno na tromeđi trogirskog agera. 389-400). Naime. stoljeću. postojale i druge županije na hrvatskom prostoru. P. Priručnik. Lovre Katić. u 9. Na sjeveroistoku. J. uz Gacku i Liku. U jednoj je skupini. Povijest 285. 69 Rač ki. Šišić. Krbav63 Klaić. još i županija Bužane. Klaić. stoljeća spominje 63. Documenta. Čini se da su već tada. 287. Documenta. Povijest. Šišić. Središte Gacke bio je vjerojatno Otočac. 48. zbog vrlo pogodnog položaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad širom okolicom. Krajem 11. bez rezerve ih uvrštava među županije. Ostrovicom i Perušićem) 70. i 10. 64 157 . 288-9. Zastobrinj i Zatinje kojima položaj nije moguće us tanoviti69. Rasprave i članci. Nin na zapadu. 149. čini se da od 11. II. Povijest. a vrlo uvjerljivo djeluje stav Schafarika 64. Napokon. Schafarik. 68 Rački. Lika je zauzimala prostor od Gacke. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da je središte toga prostora bilo naselje na mjestu današnje Udbine. 82. a paralelno s njom kasnije se spominju. pa sve do granica s tadašnjim županijama Knin i Pset (do današnjeg Srba i Sučevića).

Teritorij Kninske županije {karta izrađena prema F. SmiLjanić. Građa za topografiju kninsko drniškog kraja u srednjem vijeku. 57) . Izdanja HAD 15.KNIN (DRNIŠ) Nečven ^ ^ iy//v3 F!*p3 liiSŠJ T ■ središte županije današnja naselja utvrde područje najkvalitetnijeg obradivog tla područje najgušćeg naseljavanja najvažniji ranosrednjovjekovni lokaliteti i crkve najvažnije nekropole CETINA naziv županije Karta 4.

non. geografski smještena u Slavoniju. 320-1. Korane. i početka 13. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se državni teritorij pružao do Cetine. 74 Naime. koja se navodno protezala od Vrulje do ušća Neretve 76. Documenta. Stoga ne stoji da je jedna od ranosrednjovjekovnih županija bila Maronia (Primorje). Bekker. možda oko današnjeg Karlobaga (do kuda se izgleda prostirala županija Nin) 75. Račkl. Klaić. Vidi i Viz. rec.Račkl. čini se vrlo vjerojatnim daje to bilo baš u prvoj polovini 9. Bonnae 1835. Documenta. Naime. 25. a čini se daje u donjem toku Kupe granica j>reko područja današnje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku. 653. Vidi 1 Šišić. 72 159 . Priručnik. Drave na sjeveru. Granice ninske županije. pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae atque Liburniae73. Kons tan tin Porfirogenet. Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog teritorija tek od 12. spominje "<t>payyo%ct)piov" . 106-8. stoljeća. str. stoljeća. označavalo je na sjeveru područje do Istre 74 (i poklapalo se vjerojatno s tadašnjom hrvatskom granicom).Vinodol 72 . 118-9. Niketa Honijat. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drežnička županija. I. a na jugu je graničilo s Dalmacijom. 394-9. Ljudevit je bio dux Pan. 325. Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku."franačku zemlju". te na istoku sve do u Srijem. i 10. 78 Rački. d oduše . Izvori. stoljeća. Rad JAZU 288. kao "grad u Liburniji" . kao stoje to bilo u antici.Šišić. Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe. smještenu "između rijeka Save i Istra".Valdevino . teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istočnojadranskog zaleđa graničio je s državom Hrvata u Panoniji. Hrvatska država. Zagreb 1952.1 tamo komen tar. Documenta. te Kupe i Siska na jugu 78. stoljeća skog polja do Srba i današnje Bosanske krajine. IV. Liburniae civitas . 76 Šišić. Naime.iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu. 373-5. Ranosrednjovjekovno područje Liburnije vjerojatno nije uključivalo skradinski distrikt. Valčić. Iako ni Franci. Slijedeći riječi cara Konstantina da se Hrvatska pruža sve do Labina. izv. pisac s kraja 12. kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi izvori 9. a pogotovo njihova oružana 71 N. 79 Nicetae Choniatae Historia. nego je završavalo negdje u podvelebitskom primorju. Iako se ne može točno utvrditi u kojem je razdoblju nastao taj toponim.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. sve do pred kraj 11. stoljeća. pri čemu se očito misli na Srijem 79. 296 i 306. 73 ARFza 821. Unutar tih granica bilo je i područje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali po uzoru iz antike Liburnijom. Tarsatika je opisana 799. Povijest.1. Panonska Hrvatska bila je jasno omeđen teritorij. ali dok se rabilo. stoljeća Neretvanska je kneževina bila samostalna 77. Ne spom in je ga . može se tvrditi kako su i današnje Hrvatsko Primorje . LJPD. 75 V. te Ćićarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom. 77 Vidi. 450. Zagreb 1975.Thorsatica. 300. ali je politički ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71. u porječjima Kupe. a li zato to č ini Pop Dukljan in kao pogranični kraj Hrvatske . makar i teoretskom vlašću bana u prekovelebitskim krajevima. 18. dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do tog prostora osjećao njezin utjecaj). Klalć. Une i Vrbasa. Mrežnice. Na sjeveru.

ali su njihovi stanovnici bili pretežno stočari i ratari. Zadar 1990. U prvo vrijeme. često na lokaciji starog kultnog (starokršćanskog) mjesta. dakle. Isti. Zagreb 1962. kako to pokazuju primjeri iz 80 Vidi. stoljeća. U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi poticale uzgoj i upotrebu konja. stoljeću. Krapina (Zagorje). Diadora 12. odnosno na zemljoradnju i stočarstvo logična. a imale su pristup i u visinske planinske predjele (čak i do 2000 m nadmorske visine). Uz njih je postojalo i groblje. 371-89. Ivanić. Izdanja HAD-a 11. Varaždin. No. doduše. i u prvoj polovini 9. 83 F. slijedom toga. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta.Ordnung in Sklavinien Kroatien. stoljeća. Povijest 674. nema ni mogućnosti za osvajanja. čini se. Materijali 20/1985. Dubica.K. 65. Moguće je da su u 10.. Osobina većine spomenutih županija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja duž kojeg se pružao riječni tok. i 11.Svilaj zauzeli Mađari80. mjesto groblja u pejzažu bilo je vrlo različito. stoljeću područje istočno od linije Podravska Moslavina . do 9. Ercegović. Novaki (kod Virovitice). Zagreb.S. Križevci. Materijalna kultura Istre od 5.73. 143-71. zadugo očuvala svijest da je to nekoć bila "franačka zemlja". stoljeću jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju.KN I (D F Ne č I. Hrvatski rani srednji vijek t i Cl j sila na tim prostorima duboko na istoku. st. S. Vinski-Gasparini . Županije su imale prostor zimske i ljetne ispaše. To su: Čazma. Zapravo. Pula 1987. velik broj plemenskih županija u Slavoniji u 12. kao i u Istri (Za Istru. Stoga je orijentacija na poljoprivredu. i 13. zaposjedale su. i to prema obrascu koji nudi antika. kako ih ne bi ugrožavale poplave. 82 Konjanički su grobovi pronađeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca . O smještavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi jest. Vrbas. ona je i jedino moguća kada se naseljavaju već uređeni kasnoantički poljoprivredni prostori koji potiču novu. Rovište. Gorica. a i da se ne bi uništavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lakše branilo od eventualnog neprijatelja. 81 160 . 71. Kalnik. ali otada se većina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84. barem u 9. Kultura. Podgorje (kod Jastrebarskog). Osim toga. cesta. Garić. Grđevac. vidi: B. 81-3). iako su. ipak se. Nekropola u prostoru zajednice. što svjedoči o specifičnosti hrvatskog društva (ili hrvatskih društava) u zaleđu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove Hrvatske. od 32 groba u čak 3 su pokopani konj i muškarac zajedno). Šišić. Brodski Drenouac. konjanik je skup. u 8. slavensku teritorijalnu organizaciju. vrlo rijetko konjanici82. nizinske. Turovo polje. Moravče. iscrpno objašnjenje u B6sendorfer. Goldsteln. Gora. Smiljanić. a koji se sastoji od sljedećih elemenata: kasnoantički kaštel. naselje uz kaštel. 453-67. Naselja su bila smještena na padinama. Iako o županijama na prostoru između Gvozda i Drave nema podataka iz 11. pa bi se. Marušič. Virovitica. Čače. nisu bili nazočni duže vrijeme. uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti. Istočna granica. a u Dalmaciji ih nema. villa rustica83. taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji. pronađene ostruge. Sana i Sanica81. Arheološki radovi i rasprave 2. 84 Belošević. Beitrag zur Erforschung der Županien .

Slika 7. Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija .

.

44-5. stoljeća "g ■^ :» •§ 53 Istre. jedno uz Čikolu (Kovačić). dok se županija Pset formirala u okviru teritorije Ludrumske biskupije86. Viz. Karničac). a tek od početka 9. važnost vodenih putova ne valja prenaglašavati.Scardona. nego vozili87. županija Imota nasljeđuje poziciju parohije Sarsenterum. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja. Margarita nedaleko od Buja).Siscia Servitium. U 7. Bribirska županija leži uz cestovni pravac Jader -Asseria . županije Cetina i Livno na cesti Salona . U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima brežuljaka (Mejica pokraj Buzeta. 163 .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vrh pokraj Brkača.Tilurius . Ninska uz pravac Jader .Salona . pa su i obični putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadašnjeg prometa. izv. Izdanja HAD 15. stoljeća do godine 1102. Bertoša. jer je zbog mnogih vodopada prohodnost otežana. a u principu putovi uz rijeke ne postoje. Krke i Cetine moglo se brodicama doseći vrlo mnogo hrvatskih naselja u unutrašnjosti. II. na osamljenim padinama ponad dolina (Veli Mlun) i u blizini antičkih i kasnoantičkih ruševina (Čelega kod Novigrada. te jedno uz Butižnicu (Strmica). odnosno županije. Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na padinama Promine. F. Županije Pset i Knin smjestile su se na pravcu antičke ceste Burnum .Novae Narona . Mihovil nedaleko od Kaštela)85. povezivala sa susjednima. podalje (oko 8 km) od značajnijih vodenih tokova 88. Mali Vrh iznad Sovinjskog brda. rukopis. Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logično proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i strateških potreba. Bogočin. Tako se županija Cetina formirala na teritoriju crkvene općine (parohije) Aequum. a Sidraška uz pravac Jader . pri formiranju nekih hrvatskih županija bitna je bila kasnoantička crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske metropolije. Tako su se na strateški važnim mjestima smještale utvrde i kontrolirale komunikacije. 43. Vjerojatno se nisu očuvale sve antičke ceste.Aequum .Salona.Ulcirus . 371-4. Izvori.Scardona .Salvia Servitium. Klaić.Nona.Hadra. županija Knin na teritoriju parohije Magnioticum. stoljeću manji su prostori živjeli odvojenim životom. Grada za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kroja. a županija Imota stoji na cesti Salona . riječnim tokovima Zrmanje. Osim toga.Knin. i 8. Sv. Važnost riječnih prometnih koridora potvrđuju i topografska istraživanja kninsko-drniškog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrđenih naselja (castruma) čak njih sedam nalazi uz rijeke: jedno kod izvora Krke (Mokro Polje). jer onda pobožnog čovjeka Martina ne bi nosili. tri u donjem toku Krke (Nečven. jedno uz Zrmanju (Keglević). DAJ 31/45. i 85 86 87 88 M. Osim toga. pa i samo zemljopisno sjedište Hrvatske . Pregled povijesti Istre od 6. ali i povijesnog naslijeđa. Polačine nedaleko od Ferenci i Sv. Zagreb 1992! 55-63. Smiljanić. Beitrag. Međutim. Smiljanić. županija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum. Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno.

Klaić. jer su se smjestile i organizirale na vrlo važnim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja. pa onda tom logikom i Hrvat. pa čak možda i gospodarsku važnost. kontrolirani su putovi prema Panoniji.vidi. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga" -Zagreba. i to je. 90. 17 i d. Izvori. stoljeća. 33-5. I te su četiri županije zatvorene zemljopisne cjeline. bilo jedino razdoblje u ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada će se ona bitno povećati i protegnuti od Jadrana do Drave. zapravo. Hrvatsko društvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo neće biti dovoljno snažno da ujedini oba ova prostora. IV. Panonska je Hrvatska obuhvaćala široki prostor od porječja Kupe. po priči Konstantina Porfirogeneta. II. također naselili Hrvati. onako kako ju je predstavio Konstantin Porfirogenet 89. odnosno hrvatskih uporišta. Historičari općenito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti . protezala sve do ušća Save u Dunav. jer istočna Slavonija sa Srijemom čini logičnu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan podatak Nikete Honijata o "franačkoj zemlji" između "Save i Dunava" 91. izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje su. ali o svemu tome ima još manje podataka negoli o krajevima uz obalu. ali da su te utvrde u 10. posebice na gradove (nedaleki Split. stoljeću hrvatski se etnički prostor počinje čvršće povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlašću jednog čovjeka. jer se na taj način uključivala u maritimnu privredu -pomorski promet.Požege i "Vuke" . Nalazile su se na raskrižjima važnih putova i imale kako stratešku tako prometnu. Trogir i Zadar). To će uspjeti tek hrvatskim vladarima u drugoj polovini 11. Goldstein. Grahovsko. već ustrojila po određenim strateškim interesima.današnjeg Vukovara. Bribira. 41-2. te dolinama Like. sačuvana u kronici anonimnog notara Bele III. Gacke i Krbave. Moguće je i daje istočno od Vukovara bilo još slavenskih. stoljeću uistinu postojale . odnosno kraškim dolinama koje su se nalazile u tim županijama (Livanjsko. Naime. proiz vodnju soli i lišavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik. Klaić. današnjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. Doduše. Sidrage i Nina . Viz. iako im se u središtu ne nalazi karakteristična plodna dolina. I tu su postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici vlasti. Kupreško polje). 91 Viz.I. Preko četiri hrvatske županije . Hrvatski rani srednji vijek u 10. ujedinit će se dva prilično velika 89 DAI30/90-117. Vijest da su Mađari u 10. 90 164 . izu.stvarala se hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vršila pritisak na bizantski teritorij. što bi značilo da se vlast franačkog panonskog upravitelja koji je bio tradicionalno Slaven. "Posege" . Duvanjsko. stoljeću zauzeli spomenu te.Primorja. Preko županija Pset i Pliva.o tome uopće ne treba dvojiti. 118-9 i tamo bilj. Zagreb. odnosno da se Hrvatska. izu. I sam način na koji su popisane županije pokazuje da postoji među njima određena centralizaci ja. utvrde ne mora biti točna. ribolov.

O županu (i njegovu položaju u drugih Slavena) opširno Rački. Župani iz Trpimirove darovnice teško da mogu živjeti uza svog vladara. župan komornik (camerarius). nema podataka o njiho vim zaduženjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa statusom kraljevih dostojanstvenika u tadašnjoj Franačkoj 95 . stoljeću bio osoba po moći odmah do vladara. Titula i ovlasti župana Usporedo sa stvaranjem županija na hrvatskom se prostoru. Pariš 1977. Documenta. na i. Duby.župan palatin (patatinus). neki od župana bili su vlast na čelu županije. III. 198). 14-7. 126. O ovim drugima svjedoči i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom župana u dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. 687-8). U Muncimirovoj se darovnici iz 892. daje bez obzira na bogatstvo drugačijih mišljenja "župan" riječ slavenskog podrijetla 93. 93 Šišić. Nutarnje stanje. a s vremenom su njihove titule počele označavati osobe na visokim državnim dužnostima. stoljeća prostora koji su zbog dugih stoljeća razdvojenog života nužno bili politički i gospodarski uglavnom samodostatni. Položaj i funkcija župana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali su se. Zagreb 1990. marechali. a nastaju i izvedenice u hrvatskom (špan) (Skok. a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuću. 51-3. Međutim. župan buzdovanar (maccechario). Povijest. a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduženja . Hrvatskoj susjed nim krajevima. kneginjin župan [iupanus comiiissae). 197-8.maricus . a da su Hrvati taj naslov za rodovskog starješinu prihvatili od u Hrvatskoj naseljenih Slavena i sačuvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje države. 95 Histoire de laFrance. jer je njegov dvor polovinom 9. ipak. župan peharnik {pincernarius). Teško je pretpostaviti da je u samo četrdesetak godina hrvatski dvor toliko ojačao i razvio se da bi mogao održavati tako brojnu svitu. Izdanja HAD 15. iako je župan (ili župani) nedvojbeno u 9. Kasnije se termin "župa" i "župan" javlja i u drugim. Na franačkom dvoru postoje majordomi. u prvo vrijeme župan je bio gospodar nad užom cjelinom.župan. odnosno prvak društvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem ljudi. ali i u susjednim zemljama. župan konjušnik (cauallarius). sve do Srbije i Crne Gore (Skok.). Čini se. izvodi takav za ključa k iz činjenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog izvangradskog magistrata susreću nazivi maricus i iupanus. Povijest. godine 96 pojavljuje čak sedam župana kao svjedoci. Marafor . stoljeća bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. 92 Na južnoslavenskom prostoru "župan" se prvi put spominje u Sloveniji još u 8. kada se stvaraju županije. 107. Rad 91. mj. Čini se također da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior®4. Etimologijski rječnik. seneschali koji su u prvo vrijeme bili službenici (bolje rečeno sluge).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. sous la direction de G. stoljeću (Šišić. Stoga je vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve.30. Kasnije. afirmira "župan" 92. 165 . 96 Rački. župan štitonoša [armigefj. Suić. 94 M. ali i u drugim jezicima (češki -pari).

pojavit će se napukline u tom izvan Hrvatske zamišljenom poretku. Povijest. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. godine) jednostavno nije više nametalo kao problem. Godiše n zbornik 19. Ali župani su i dalje važne osobe. Panonija i Hrvati u 9. Klaić. u Muncimirovoj se darovnici spominje još jedan župan kojem se pripisuje i određeni teritorij -kliski 97. 352. Izdanja HAD 1."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i svjedoči da su Franci Hrvatima ostali u vrlo lošoj uspomeni: "Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102. stoljeća 98. a to se dogodilo najkasnije polovinom 10. Prvi izazov bizantsko-jranačkom poretku -buna Ljudevita Posavskog Red stvari. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo često spominju 99 . 129-39. 120 i drugdje. Izvori. 72. Povijest. Povijest. tako se za vladavine Petra Krešimira IV. Sokol. bio podčinjen. Vidi. Šišić. Goldstein. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini između Jadrana i Panonije. kako su ga zamislili Bizant i Franci. 113 i drugdje.). N. Dvanaestorica župana pomažu Petru Krešimiru IV. Za greb 1990. Župana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban. Bilo bi to logično nastojanje u počecima procesa feudalizacije. 119-25. ali se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102. 16. 208-12. 189-197. Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. 99 Rački. 114. Zagreb 1974. po svemu sudeći. Genealoški prilozi 46. 310-16. stoljeća te hrvatske težnje i neće posve ostvariti. 102 DAI30/78-87. Skopje 1967. a njegov konačan slom dogodit će se u drugoj polovini stoljeća. 199. Zagreb 1978. Bara da. 118. Klaić se u više navrata bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku. 193-5. god. 320. Klaić. II. Izdanje HAD 10. 306-7. Viz. 4. stoljeću. Izvoru 14. Težnje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su neusporedivo jače od bizantskih i franačkih snaga koje su ih u tome mogle sputavati. Prvo je iskušenje zadesilo franačko vrhovništvo samo koju godinu po zaključenju Aachenskog ugovora. Protiv franačke vlasti pobunio se 818. Izdanja HAD 2. 98 166 . izv. da se obrani od optužbi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 . Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311. Antolja k. 106. Od opsežne literature koja se bavila Ljudevitom valja izdvojiti: Šišić. Documenta. a čini se oslabili kraljevu. 97 Rački. CD I. Documenta. 1957. nije mogao dugo trajati. Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Rač ki. moguće je da su postojale tendencije da se određen broj župana konstituira kao visoko i značajno tijelo u hrvatskoj državi. 101 AEFza 818. 32. Iako se oni zajedno više ne spominju. 78. Za greb 1986. Klaić. 16. Također V. Klaić. Docume nta. Izdanja HAD 14. 117. čime su oni ojačali svoje pozicije. 100 M.I. Vjerojatno su povod pobune (prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit. str. Ako se u prvoj polovini 9. 223-9. S.

odnosno na drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae. jer je na granicama imao mnogo opasnijeg i stalnog protivnika . A s bizantskim su podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugrožavali hrvatske pozicije na istočnojadranskoj obali i u neposrednom zaleđu. naime. Račkl. Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. Rač ki. Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika. Vrlo je važan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova. 421. godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo. Čini se da je središte prostora kojim je vladao bilo u Lici 108. Klaić. Očigledno nije uspio pobuniti Bornu. do 820. 17. su se ponovno pokorili caru 104. Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. dakle dalmatinski i liburnski knez 107 . Documenta. a još teže izvodilo vojne pohode. jer je njegovo područje Francima bilo teško pristupačno. nazvanog dux Guduscanorum 106 -što bi najvjerojatnije značilo da je on bio "knez Gaćana". a da se tek po Borninoj smrti. 17. U vrijeme kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo čak i njegov tast Dragomuž. uz rijeku Dravu. gradeškog su patrijarha Fortunata optužili daje bodrio Ljudevita. 322. hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova. Odnosi Liburnije i Istre. jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu. dakle do vladavine Mislava i Trpimira. Zgodovina slovenskega naroda I. Međutim. Izvori. Rački. izvjesno je da se pobuna širila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. čini se. Documenta. B. S druge strane. pa se i zbog toga teško putovalo. Izvori. 2. stoljeća Čim je digao ustanak. Ako su to Timočani. Documenta. 18. 104 167 . Izvori. godine 821. ali se 103 Takvo mišljenje argumentirano podržava Katičić. 326. nije niti pokušao obraniti od optužbi. 85. čini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omogućila relativno lako prodiranje franačkih vojski na po dručja pod Ljudevitovom vlašću. između pokornosti franačkom caru (jer gaje pohodio 820. 17. Nadalje. No. 48-50. iz d.. 324. Ljubl ja na 1964. 325. Nasuprot tome. Borni je vjerojatno bilo u interesu čuvati franačko prijateljstvo. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a. Klaić. L 820. Klaić. nego je pobjegao na bizantski teritorij -u Zadar 105. Izvori. Grafenauer. 105 Aw z a 821. Borna je. 320. čini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio pristao uz Ljudevita. Rački. dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istočnoj Srbiji. 107 ARFza 819 i 821. 108 Margetić. ali ako se to i dogodilo.bizantsku Dalmaciju. Zašto je tako odlučio može se samo nagađati: nije se morao suviše bojati upada franačke vojske. On se.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sačuvale (jer nisu bile održavane) rimske ceste. Documenta. pa se čini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. Filološka razmatranja. Pitanje je jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruške. Klaić. kako je u tom kraju. 106 ^Rp z a 818.

godine. stoljeća do oko 1050. Documenta. Documenta. Klaić. Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima uspjeli nanijeti teške gubitke 110.I. pak. Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. pokazuje koliku je važnost Car stvo pridavalo gušenju Ljudevitova ustanka. 67. u rukopisu. Klalć. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja poduzeti protiv Ljudevita. ili. Izvori. 325. istočne Franačke. 115 Katičić. 7. U zimi 820. preko današnje Furlanije. ali činjenica da stižu čak iz Saske. Ljudevit se sklonio u "utvrđeni grad na strmom brdu". Izvori 17. 112 Tako pretpostavlja Šišić. Vjerojatno one nisu bile i brojčano velike. Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema jugu. pa se zatim čak tri puta sukobio s drugom. Goldstein. neki brežuljak podno Medvednice (Gradec . Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i 300 i više otetih konja pretjerane u tipičnoj maniri srednjovjekovnih izvora (a ovdje je franački ljetopisac i dodatno motiviran da uveliča uspjeh svojeg saveznika). Rački. I historiografija Ljudevitovu ustanku daje veliku važnost: ugledna CMH III. Sljedeće godine. nego su pljačkom i paljevinom onemogućavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrđivanje. Izvori. Alamanije. opet su tri vojske pustošile "polja izdajnika" i vratile se kući. 113 Opširnije I. Documenta. dolinom Une. Postojnskih vrata. Povijest 315. smatra takvo tumačenje "posve nevjerojatnom pretpostav kom". Rački. Stigli su i Bornini izaslanici. pošto im nitko nije pružio priliku za borbu 114. Ljudevit je pokušao pružiti otpor prvoj vojsci. Pretorijanci. Novaković i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome 111 168 .. U cjelokupnim ARF nema opisanog pohoda u koji su uključene vojske iz tako udaljenih krajeva države -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije. Ljubljanske kotline prema Slavoniji).jezgra današnjeg Zagreba. Goldstein. Međutim.3. Ta im se nakana ostvarila već sljedeće godine. Moguće je da Franci i nisu namjeravali napadati utvrde. Klalć. a treća "preko Bavarske i Gornje Panonije" (vjerojatno današnja zapadna Mađarska). Štoviše. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustošio. Hrvatski rani srednji vijek predomislio (ili je od početka hinio stvarne namjere). 114 ARF za 821. druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruške i okolice današnjeg Maribora). pa je 822.6. Račkl. R. 17. Bavarske i Italije. 821. godine Ljudevita napokon i ubio. i Ljudevit je pobijedio. ali Bornu nije uspio uhvatiti. ili prema Dinaridima (primjerice. nemoguće je ustanoviti. nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija. ili nedaleki Susedgrad?) ili Papuk (Požega?). 322. Koji je to "grad" bio. 819. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna. na mjestu gdje se nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113. U proljeće su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije preko Noričkih Alpa" (dakle. 18. a zatim se vratile kući. 324. ali su one ipak stigle do Panonije i pustošile. za vladavine Ludovika Pobožnog 1 n. na Zrinjskoj gori) 112. slabljenja Carstva. kada je u Panoniju stigla nova vojska. ali se može pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice. a potom i Borna osobno. u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamošnjih knezova. Dakle. ARF za 820. 110 ARF za 819. spominje jedino ovaj događaj iz hrvatske povijesti u razdoblju od 9.

32. To su i prva svjedočanstva u izvorima da postoji čvršća hrvatska državna organizacija i u Panoniji i u Dalmaciji. dolazi 821. 118 Vidi. primjerice. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije. Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac. "na molbu naroda i uz carev pristanak". 169 . pošto je pobjegao pred franačkim vojskama iz Panonije. Srbi. čini se daje hrvatska narodna tradicija uljepšala događaje i da su na takav način preneseni informatoru cara Konstantina. stoljeća Budući da se nalazio nedaleko od izvora Une. II. Klaić. stoljeća. Franački anali mu posvećuju dužnu pozornost. pa je Ljudevitov ustanak teško ocijeniti kao pobjedu Hrvata. 821. bio slavenskog podrijetla. Jedan od razloga zašto se to nije da su Srbi naselili veće prostore bivše rimske provincije Dalmacije. Klaić. II. kao i njegova nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene. pak.. Povijest Hrvata I. kao Slovenac J. nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine. 14." te da su "ostali nezavisni i samo stalni". Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi baš na Ljudevitov ustanak. čini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili sve Franke i njihova arhonta Kočila. neki su to. zbog toga ne treba umanjivati značenje ustanka koji je vodio. Međutim. Gruden krajem 19. a s Francima se. iz grada Srba obavještava cara daje spreman doći pred njega. V. Priča o Ljudevitu time i završava. Goldstein. Bilo je to nedvojbeno najvažnije zbivanje tih godina u Car stvu. jer je otac njegove žene Dragomuž također bio Slaven. primjerice. odnosno bio je dio upravnog aparata franačke države. kao što je. koji je bio zahvaćen ustankom. u: Sisačka bitka 1593. Izvori. U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge griješili su oni koji su ga smatrali hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to činila javnost negoli histo ričari)118. odnosno. 117 ARFza god.područnih gospodara . Viz. Tamo ga je ugostio Ljudemisl. odnosno Hrvat. produžio je za Dalmaciju. bio je Hrvat. čini se. Izvori. Documenta. Povijest. ocjenjivali kao "obsežen in moćan odpor Jugoslovanov proti frankovskem gospostvu" . 64-8. Karolinško je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke). dok su Klaić. zatim Borne. izv. na najboljem putu prema jugu. sudeći po imenu. zabilježenoj u izvorima 14.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. godine) 117. 116 DAJ 30/85.. ali ga je potom na prijevaru i ubio. jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim osjećajem 119. 119 Zbog širokog prostora.Ljudevita u Panoniji. Takvo rodbinsko povezivanje. pa zbog toga. Zagreb -Sisak 1994. ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. Ljudevit je. a car bez odlaganja šalje vrlo jaku vojsku. 243-4 i tamo lit. V.. U priči o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova . Zagreb 1975. stoljeća. izd. Pomen bitke pri Sisku v luči historiografije in zgodovinskega spomina. 198. 211-2.. 325-6. Klaić. pa onda u dužem razdoblju asimilacija u franački milieu. Hrvati će još nekoliko desetljeća na mnoge načine biti ovisni o Francima. pa je tako i Ljudevit bio jedan od oblasnih gospodara. smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj županiji i plemićkoj općini. karakteristično je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru Franci. 18. Simoniti. Saska. Rački. koje su ujedinile teritorije većeg broja županija. Bio je obvezan redovno se javljati caru. Bez obzira na to.vidi.

vrela i putevi saznanja. 17. morao je potražiti pomoć Bizanta ili je morao djelovati Bizantu u korist. roda. Dalmacija u spisu "De administrando imperio" . ili između pojedinih pripadnika susjednih rodova. 123 yyy? z a 819. stoljeća teško se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili "Hrvatska". str. zapisana otprilike u prvoj polovini 10. jer ono ne pomaže kao differentia specifica 122. nema logike spominjati "hrvatsko" ime. oblikovan nakon slavenskog dolaska 121.na hrvatskom prostoru. kada su svi Hrvati. a potom u Carigrad 124 . predslavenski. 391-400. Iz perspektive onoga koji želi izvijestiti o događajima u zemlji koja će se u budućnosti zvati Hrvatska. Uostalom. Srbi. ako je želio zaratiti na Franke i osloboditi se potpuno ili dijelom njihove vlasti. Slično postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava termin "Dalmacija" naizmjence.Franačke i Bizanta . Čini se da nije mogao ništa učiniti zanemarujući odnose dviju velikih sila . Documenta. kada Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franačkom caru. M. antičkim nazivima . da bi označio dva teritorija -jedan širi. Napokon. 322. 121 170 . on bježi u Zadar. Liburnija. Možda je Ljudevit želio imati povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranična zemlja Franačkog Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovništvom. ne mijenja ništa na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na više stoljeća stara hrvatska narodna predaja. 238-9. Stoga će ovaj prostor za inozemne pisce još dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja". stoljeća. Rač ki. Hrvatski rani srednji vijek dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome što su Hrvati nastavali Francima prilično udaljene zemlje kojima su oni teško mogli neposrednije ovladati. Razlog tome je vjerojatno što se oni služe starim. Klaić. Panonija. Zatim. 120 Vidi. i početka 7. Lončar. S druge strane. kada se hrvatsko ime već međunarodno afirmiralo. ukazu ju i neke činjenice: prvo da su Timočani raskinuli savez s Bugarima. 124 ARFza 821. Izvori. Diadora 12. stoljeća.naime. 325. Pokušao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima iz prijeke potrebe. koji su bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123. 143.Dalmacija. i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teško moglo prevladati jedno zajedničko ime na širem prostoru . u bizantsku Dalmaciju. drugi uži. Ferjančlć. Do polovine 9. 1991. sav se život i svi kontakti odvijaju između pripadnika uže zajednice. 9-21.6. Rački. jer državne organizacije na šireni teritoriju nije ni bilo. franački izvori uopće ne spominju Hrvate. O Dalma ciji u Porflrogenetovu djelu opširno piše i B. Tarsatica 120.I. Zadar 1990. Documenta. O Porfirogenetovoj Dalmaciji. 122 Goldstein. a njezini stanov nici "Slaveni". slično je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski) praktički tijekom cijelog 9. primjerice. Klaić. u potrazi za saveznicima. niti govore o "Hrvat skoj". Naime. O uzrocima bune može se samo nagađati. Goldstein. Štoviše. Da su takve pretpostavke realne. stoljeća. Izvori 18. Stoga nema ni potrebe da se oni služe svojim narodnim imenom. Činjenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" već i za događaje s kraja 6. ZRVI 29-30.

II. neovisnu i od Bizanta i od Franaka. koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 . Bio je to ' rezultat djelovanja vanjskih faktora . i da je postojala "rodovska aristokracija". Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. Da su rodovski odnosi bili vrlo važni u prvim stoljećima hrvatske povijesti.na panonskom prostoru prvenstveno Franaka. Documenta. a ako i nisu bili. odnosno | sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji. 125 O razdoblju Ludovlka Pobožnog: CMH III. pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena. pa stoga i vrlo malo . 823. središnja vlast više nije tako jaka kao prije. uspjele su ujediniti prvake na 1 prostoru od Gradeža do Timoka. u svakom mu je slučaju Ljudevitova buna bila i dobrodošla. Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se odigrava od iznimnog značenja i po tome što je čitav hrvatski teritorij od jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. Izvori. stoljeća . Međutim. Njezina slabost i neke njezine greške i zloupotrebe. 325. s vremenom su se rodbinski odnosi između njih mogli uspostavljati brakoi vima. Naime. 127 DAI30/63-7. Viz.o hrvatskom društvu s početka 9. Tako. stoljeća možda i sama činjenica da Ljudevit iz Siska bježi prema Jadranu znači da je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. koji su naselili j neki uži teritorij. 17-8. izv.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kao i Bornin nasljednik . U vrijeme doseobe Hrvata oni. 328. govore o tadašnjem društvenom razvoju.županije. ako Bizant i nije bio nepo sredno upleten u zbivanja. Napokon. ali j nezaustavljive promjene. Moguće je da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franačkom Carstvu nakon smrti Karla Velikog 814. Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni. hrvatsko je društvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na vrijeme seobe u jednoj stvari: počinje se afirmirati ranosrednjovjekovna utvrda ili "grad". Rački. 1-22. na čelo tih jedinica dolazit će I "rodovski prvaci". 30. zatvorenim zajednicama nužno je doživljavao. Oni su svi povezani rodbinskim odnosima. 322. Zato je o toj temi . 126 AR FZZ 8 1 9 .nećak Vladislav. mogli su biti međusobno rođaci. za što su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude■ vitova ustanka. Proći će još neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu počeli voditi samostalnu politiku. godine. spore. 171 . stoljeća neće imati dovoljno snage. a ističu se I Ljudevitov tast Dragomuž.moguće jedva nešto reći. Klaić. Izvori 3. 821. jer Hrvati za takva pregnuća sve do 11. Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale kao župe koje će tek u kasnijem razvoju prerasti u veće organizacijske | oblike . potvrđuje i jedna od verzija hrvatske narodne predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode petorica braće i dvije sestre 127. dovoljno snažnih da integraciju takve vrste dosljedno i provo| de. Dotadašnji život T u relativno malim. Kako se logikom razvoja unutar takvog društva morala i stvoriti neka struktura koja će garantirati stabilnost odnosa. Klaić.

Izvori 17. tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvrđeni grad na strmom brdu"128. Hlijevnu. 820. Lapčani Rad JAZU 300. 135 M. Biogradu. koje se zbiva od 9. se stoljeću događaju na hrvatskom prostoru. Vidi i L. Antoljak. što bi se doslovno trebalo prevesti kao "kaštel". stoljeća. a u kontinentalnom dijelu. Neki su historičari taj izraz prevodili kao "gradovi". U 9. Radovi FF-a u Zadru 24/11. 129 ARFza. bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". izv. Povijest. stoljeća. France urbaine. pa možda čak i kasnije 131 . formiranje i postupno jačanje državne organizacije. Grad u historiji Zagreb 1968. a radi se o Ninu. pa i na širem južnoslavenskom. ili su neposredno s njime povezani. Tako i F. Nadalje. Stoga je M. 133 M.da je "grad aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. Manuel de sociologie. na primjer. Izvori 43. a ville j e ono naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovačku funkciju. 357. Zadar 1981. Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28. Veličinu. Zagreb 1954. Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta. Goldstein. Barada prevodio castrum kao "posebno utvrđeno mjesto" ili samo "utvrda" 133. 134 S. Međutim. odvijaju se u nekom utvrđenom i lako hranjivom mjestu i oko njega. J. u to vr ij eme pos toje samo c ite. Klaić. Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X. Klaić. 1984-5. Le Goff. stoljeća. M. Pariš 1950. Međutim. Šišić. kao i u njegovu zaleđu. 98. Radovi FF-a Zadar 10. Po njemu. Štoviše. kada prevode Franačke anale. stoljeća stvaraju se i 128 Vidi. Uobičajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom srednjem vijeku naziva "gradom". 315. 132 A. Suić smatra da grčku riječ Koćoipov ne treba prevoditi kao urbs . Rački. 44. stoljeća nadalje. a slično je činio i S. 131 Tako. 119 i'd. Smiljanić. primjerice. Naime. Po kriterijima koji su općenito prihvaćeni za evropski rani srednji vijek. II. 484-5. Mumford. Kninu. 13. je li to uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom smislu. Antoljak 134. Vidi i F.I. ha ville medievale. 324.dakle "grad". što je značilo da nema uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta trgovine i vlasti (crkvene ili državne). do tada je u hrvatskom društvu dominirao ruralni način života (kao i u drugim slavenskim društvima). negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. vrlo je teško prihvatiti i prilično prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi . Pariš 1980. i 10. stoljeću i spominje mcipa u Hrvatskoj. 130 DM 31/68-70. Od 9. na bizantskom i na hrvatskom teritoriju. Grad kao središte zbivanja Sva opisana zbivanja i procesi. Cuvillier. Skra dinu. "utvrda". 1971-2. Šišić i N. uz Jadran. Suić. u Slavoniji. "grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11. Stupinu. nametalo je i kao preduvjet i kao posljedicu kontrolu prostora i komunikacija. 274 i d. Konstantin Porfirogenet piše u 10. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. u: Histoire de lo. Viz. sve do Panonije. već kao castrum ili civitas135. Konju i Klobuku 130. Hrvatski rani srednji vijek 5. 8. 172 . sve otprilike do 13. Klaić. što j e siroma šna i utvr đena r ez id encija biskupa . Barada. Documento. iako u originalu piše castellum129.

jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu okolicu. ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoši po Dalmaciji. stoljeća. Ako se nastamba hrvatskog vladara uistinu može smatrati gradom. izrazito vojnička organizacija.od spomenutih 9 više od polovice (5) ih je uz obalu. Nestaje bizantska. F. Rasprave i članci. 61. Isti. Od kraja 8. gradovi su potiskivani s njihovih nekadašnjih agera. što bi se vjerojatno najbolje prevelo kao "dvorac". a na južnoslavenskom prostoru. Goldstein. Bizant 169 i d. a protivnik Borna se sklanja u castra. ipak smatra da su kninski i bribirski. 137 Goldstein. Istarska gradska općina. 173 . Documenta. Čini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka Istra. Radovi FF-a Zadar 24/11. 3 3 / 2 1 .3. 31 /6 8 . Viz. 43. 3 2 / 1 4 9 . Klaić. u vrijeme Ljudevita Posavskog ima ih i u Panoniji. stoljeću. stoljeća tvrdi da je Trpimir živio u villa140.7 0. Može se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inače živio. pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja franački vojvoda. No. 140 Katlć. te se nastojalo promijeniti upravno ustrojstvo vlasti u njima. Međutim. sudeći barem prema tome što pod tim pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. Izvori. Bizant 99 i d. naime. stoljeću. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom hladnog dijela godine.njih 9 u Hrvatskoj. povezivati s etnikumom. nastavlja borbu za očuvanje svojih pravno-političkih posebnosti. 141 Vidi.5 1 . a ne vojnički predstavnici vlasti. 10. Klaić. to će se očitovati tek u idućim stoljećima. pa ti njihovi "gradovi" počinju funkcionirati slično ili na isti način kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138. Bilo je to doba intenzivnog spuštanja Hrvatske i drugih Sklavinija na Jadran 137. sa čime se teško složiti. 63-4. u zaleđu Jadrana. Rački. Činjenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz obalu . 108. nabraja ih još 21 136 . Gottschalk. 139 ARpza 819. kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz more.2 . 44. Klale. 34/19-20. odnosno romanskim elementom. Smiljanić. 58. na ra znim mj. stoljeća "gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljeće kasnije . odnosno gradove 139. pri čemu se razlike između vladarske i obične seljačke kuće očituju i u veličini i u posjedovanju neke fortifikacije. gradovi se osnivaju i u unutrašnjosti. Stoga se "grad" ne bi smjelo. kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kao što je radila starija historiografija. izv. 35/12-3. 136 To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M . 22. kada je franačka vlast zamijenila bizantsku. onda je to najbolji dokaz društvene (klasne i staleške) diferencijacije. iako tvrdi da župa nijska središta "imaju istaknuti položaj i naslijeđenu konstantu naseljenosti". 1984-5. Izvori. jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju prvoga hrvatskog kulturnog pejzaža u 9. ponajprije zbog političkog okvira u kojem se našla. tribuni su sve više članovi gradskog patricijata. Gradovi postaju karakteristično obilježje čitavog hrvatskog prostora. opširno. 322. pa se u tom slučaju "grad" može poistovjetiti s nastambom vladara. Gottschalk polovinom 9. 17. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. koja je gubitkom agera znatno gospodarski oslabljena. II. 138 Vidi. 120. AR F. Izvori. dok se priprema za pohode u pr oljeće.

kao i u zapadnoj i središnjoj Bosni 144. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Jedan od takvih nizova ili sustava. praktično je nestao. Pri tome su više bili pogođeni gradovi u Panoniji (primjerice. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije. Bizant. a hrvatski je prostor djelomično pripadao Bizantu -vidi.262. pose bice. Siscia ili Sirmij) koji su bili ugroženiji . Transformations in Early Btjzantine Urban Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e. ali i branili uži prostor oko sebe. Prožima nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Geo graphic App roach to the Topic. G. J IČ 3. u kasnu antiku. Goldstein. jer imaju gradsku tradiciju i razne administrativne funkcije 142. 145 Suić. str. tko u njemu živi? U kakvom su međusobnom odnosu gradovi na hrvatskom prostoru.ili su čak i stradavali pod udarima barbarskih plemena od 4-6. postavljaju se različita pitanja: što se u gradu na hrvatskom prostoru događa. ali i duboko u unutrašnjosti. 87-103. 144 Vidi. ali se takvima ipak smiju smatrati. tercijarni. 201-10. 248. Ist o. Beo grad 1970. postupno se njegove funkcije sužavaju na obrambenu i crkvenu . 1975. vrlo snažan u antici. Ma jor Pa pers.on postaje utvrda.. gdje su nadgledali putove koji su obično vodili iz Panonije prema Jadranu.I. The 17th Inte rnati onal B yz anti ne Congr ess. Kode r. pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina mogućnost. Bizant. Dubrovačke te me.negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak donekle zaštićenoj Dalmaciji. O odnosu grada i sela na na še m pr ost oru piše N. Grad. 143 Usp. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovništva na selo. valja se vratiti dublje u prošlost. 100.. u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku. zabave i svečanosti 145. mj. Ostrogorski. Istovremeno. Russe ll. 62-89. koji će kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog značenja. 65-71. Kla ić . stoljeća. 33 i d. pa onda i sekundarni sektor gradske privrede. i tamo lit. Dumbart on Oa ks 19 86. T he Ur ban Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt. 227 i d. Kasnoantički grad na hrvatskom prostoru doživljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antičkim razdobljem: umjesto da bude središte trgovine i obrtništva u kojem se odvijaju teatarske predstave. ali ponajviše za razvijeni srednji vijek J. 65-70. Radovi Instituta J AZU Zadar 21. 137-154. kada se tipično antičko društvo na tom prostoru uglavnom rastrojilo i nestalo . Mnogo podataka daje. grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija) očigledan proces. Naime. siguran zaklon za svoje stanovnike i stanovništvo uže okolice te siromašna rezidencija biskupa. Goldstein. Vizantijski gradovi uran&m srednjem veku.4. istoriografije i prosopogralije). 174 . 142 To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu. Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme. igre u amfiteatru. protezao se duž istočne obale Jadrana 143 . Zadar 1974. na i. Lučić. kako bi ih kontrolirali. J. a u kakvom prema selima koja ih okružu ju? Koji bi kriteriji trebali biti ključni pri klasifikaciji gradova i njihovu razlikovanju od sela? Čini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zaslužila. Goldstein. Najnovi ji radovi: J.. Odnos g rada i sela na istočnoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u. kada se zbog opće nesigurnosti stvaraju nizovi utvrda duž komunikacija. 155-87. Takvih je utvrda bilo i sjeveroistočno od Zagreba.

opširan popis.to je posjedovanje zidina. Trogir se zove. gradovima (bilo na teritoriju bizantske teme Dalmacije. 175 . Uostalom. Činjenica jest da do sada nije pronađeno. 1. Govoreći o Splitu. Konstantin Porfirogenet 146 Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji. Krk.m . kao što su Zadar. Sekelj. pak. Viz. Srednjovjekovna nalazišta. 22-3. pošto je ukratko ispripovjedio povijest grada.u svakom slučaju teško ih je usporediti sa značenjem prostora uz obalu (vidi. u sva kom slučaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146. Split. jer je sam otok malen kao krastavac" . s kopnom povezan kao most uistinu uskim zemljouzom.ka:" is-H Slika 9. Ni izvori takvo naselje pobliže ne opisuju. Trogir. Rab. II. izv. a još manje cjelovito is traženo.DAI29/258-62. Osor. 205). U onim. bilo na teritoriju pod vlašću hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje još iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki. kojim stanovnici prelaze u sam grad.i. "Grad Trogir je malen otok u moru. a prije nego što će dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palači. Čini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom slučaju jednu zajedničku karakteristiku . ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istoćnojadranske obale pa sve do Drave. na tim pro storima nije bilo značajnijih središta naseljenosti .

a Ljudevit mu ne može nauditi (nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv. 148 176 . 21-22. 88. Suvremenici nisu mogli drugačije ni doživjeti Dioklecijanovu palaču. 30. a 1066. Račkl.naime. Documenta.3. "on je sa svojima samo tamo boravio". Krajem 10. dužine jednog hvata a često i do dva i širine do jednog hvata. 286-7. nego od kamenih tesanika. Documenta. franački je ljetopisac svjedočio o iskustvu vlastite zemlje. 152 Tako tvrdi Prokopij e. CD I. Hrvatski rani srednji vijek ovako opisuje splitski zid: "Nije sagrađen od cigala. građani su "učvrstili dobro vrata. Documenta. da se lako može braniti . Uostalom. No. Ni Koloman nije pokušavao 147 DM29/246-50. Desetke postaja i refugija duž istočnojadranske obale i u unutrašnjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina. cisterne ili bunare s vodom. 17. Izvori. 66. Borna i njegovi ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155. Bellum Gothicum. Grad. Mum f o r d . Dokleji. otprilike polovinom 6. Strategikon. stoljeća. 154 In arduo monte . trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog izvora bez obzira na moguću opsadu. 17. L . Viz. Klale. Tako se u Justinijanovo doba. 56. 149 Rački. Arheološka potvrda Prokopijeva iskaza -Suić. odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od svakog napada. suvremeni slikovni prikaz grada u Fr a n a č k oj . Izvori.ARF za 820. a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. stoljeću obrambena je funkcija bila od presudne važnosti: za franačkog je Ijetopisca najvažnije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154. i oni se sklapaju i međusobno povezuju željezom. te je općeprihvaćena još od kasne antike. ne poduzimajući ništa. 322. koja se u međuvremenu pretvorila u ranosrednjovjekovni grad. CD I. nego kao utvrdu. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna se sa svojim ljudima sklanja u utvrde. pogl. 45. Bizant. Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda".vidi. 14. Napokon. 10 2. Varvariji153. Rački. Izvori. bila je prisutna na hrvatskom prostoru. g od i n e. G r ad u h is to r i j i. k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e đ u b r a ć o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. reducira ga isključivo na zidine .. jer velike su ljetne suše ostavljale čitave krajeve bez vode. Rački. 22. izv. Svijest da gradovi trebaju imati zidine. Goldstein. 10. te su se razmjestili s oružjem okolo po zidinama"156. 324. stoljeća spominje se gradski zid u Zadru148. 150 O toj nasušnoj potrebi za vodom svjedoči i bizantski spis Strategikon iz 6. Za gr eb 1 9 68 . Izvori 42. bizantski gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine još iz kasne antike i trebali su ih samo popravljati. 234. koje je zaliveno olovom"147. 153 Suić. 156 Toma. stoljeća ugarsko-hrvatski kralj Koloman stiže pred Split. 155 A RF za 8 1 g. 27 8 i d. II. Klaić. Klaić. Puli. popravljaju zidine u Saloni152. 16. kada na samom početku 12. Vidi. niti pomoću maltera. 151 Tako su to shvaćali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi. Kronika. ali i mnogo šire151. Goldstein.I. Grad. Beograd 1976. Rani srednji vek. u: Treatises. I u 9. I. d ef in ir a to ka o " po t r eb a za zaštitom". dakle. kao i u Zadru. stoljeća. te eventualno nadograđivati ili proširivati. 234. a ako ih nije bilo. Klaić. Osim zidina. a potom tek neke druge karakteristike. Documenta. 101. trebalo je unutar gradskog areala imati izvore.

KNIN važni gradovi Stupin gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na zadarskom području trn izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi — vjerojatno glavni putovi u ranom sredn/em vi Gradovi i utvrde na hrvatskom .

Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru .važni gradovi gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostom opustjeli gradovi na zadarskom području izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku Karta 5.

443-8. 158 Z. Rački. Viz. Tako su se gradovi u unutrašnjosti smještali na ključ nim položajima u kraškim poljima. iz nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada napadao čete kneza Ljudevita. 163 A RFZZ 819. Benediktinci. unatoč nedostatku čvršćih argumenata. dočim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa. Izvori. Dvama gradovima teško je odrediti točan položaj . nije podlegao opsadi napadača . godine nije završilo tako daje napadač ušao preko zidina u grad. Skok. odnosno mjesta koja nisu držali Bizantinci. P odm ors ka a rheo lošk a is tr až iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u ninsku luku. izv. ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronađen bolji smještaj . 160 Šišić. nego je pljačkao po okolici.Biograd. na križanjima putova s obale u unu trašnjost. dva starohrvatska broda napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta. Klaić. Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc -Nin. 43. I ne samo to -naselja su se na sličan način pokušavala štititi i s mora . a ne odraz onoga što se uistinu dogodilo. Izvori. 159 DM 31/68-70. Osim toga. 322. hrvatski se grad smještao na ključne točke pomorskih i kopnenih komunikacija -u priobalju je to učinjeno već za bizantske vlasti u 6. II. možda neka druga lokacija 162. Zagreb 1992. izv. 76-7) tvrdi da su križari i Mlečani osvojili Zadar na juriš. 450. Zadar 1969. Goldstein. 43-4. Smiljanić.3. 57. Povijest.Skradin. Toma Arhiđakon (Toma. Klaić. pa se čini da i to dokazuje kako su ti gradovi morali imati vrlo dobar strateški položaj 163. xo STOAJIOV . 108. kada je stvorena bizantska istočnojadranska magistrala. godine.stratešku važnost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objašnjava ti.tako su."Velicin" (TO BeAit^iv) bi se. Documenta. Tako se može reći da nijedan ranosrednjovjekovni hrvatski grad. Izdanja HAD 15.Stup (Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv .) postoje mnogi prijedlozi -možda Ostrovica 161. Čak ni glasovito križarsko osvajanje Zadra 1202.svima su njima zidine bile i zalog sigurnosti. to Eicćp8ova . II. mogao locirati u današnje Bilice kod Skradina160. kako bi se zagradio ili barem bolje čuvao ulaz u ninsku lagunu 158. Klaić. 178 . Viz. barem koliko je zabilježeno u izvorima i koliko se razaznaje iz arheoloških ostataka. 285-6. jer castmma samo na kninskom području ima osam164. Livno (TO X^ef$£voc) pak kontrolira čitavu livanjsku županiju.I. T6 Be/\iypoc8ov . uz koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale strateške potrebe i trgovački razlozi. a kada spominje napuštene gradove na teritoriju bizantske Dal157 P. 162 Usp. stoljeću. Osim toga. II.. 44. Radovi Zadar 16-7. Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. Konstantin Porfirogenet očito ne spominje sve gradove na hrvatskom političkom prostoru. Zagreb 1951. Hrvatski rani srednji vijek frontalni napad na grad. Izvori. Ostojić. 83-99. Klaić.Karin159 zauzeli one položaje na istočnojadranskoj obali koji su još bili slobodni. 277. Kronika. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja. 164 F. Povijest. nego su se poslije žestokog petodnevnog napada i bušenja zidina Zadrani predali 157. 161 Šišić. Zvonimir. 17. Povijest. Razloge tome vidi -Goldstein. B rusi ć. 450. 41. što je Splićane prisililo na pregovore i kompromis. ali se čini da je njegov opis prilagođen općim shemama. čini se.

izu. 179 . U priči o prijenosu relikvija sv. Anastazije spominju se i oppida.to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pašmanu. Na hrvatskom području.pco). Molat (Metex5) te Sestrunj i Iž (EaxtownQ. Tako je za franačkog ljetopisca Sisak civitas. Documenta. ali 165 DAI29/290-3. Bizant. Premuda (rh)poxijj. Rački. stoljeća macije.oori7c). gdje dominira latinski. Olib (AA. 327. Ćaska i Škrda (Sicr|p5diaooa).oc). Slika 10. Pizuh (Ili£oi5x) na Dugom otoku. Silba (EeA. radi se isključivo o gradovima na relativno malom području oko Zadra . 166 ^Rp z a 822. 18. logično je pretpostaviti da ih duž istočnojadranske obale ima na desetke. Goldstein. 25-6 i tamo kom. 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko. isto kao i utvrda župana iz Srba od kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166.. 138. Škarda (ZKep8đ). a zajedno s njima i villae i dvitates167. 167 Rački. urbs se počinje zamjenjivati drugim izrazima.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Documenta. Klaić. II. Viz. Izvori. Skradin Već su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u njihovo doba nema više naselja koje bi se po bogatstvu života i funkcija moglo uspoređivati s antičkim polisom. 307.

22. jer se današnje značenje tih riječi ne može usporediti s onovremenskim. Veli Varoš u Splitu po kojim kriterijima ne može raditi o gradu171. Izvori. Da su kriteriji nazivanja nestalni. 4. Tako Konstan168 Klaić. 19.naime. Kirsten.) razlikuje <|>poi3piov od 180 . Vrlo se često govori o castra i castella . Goldsteln. 171 Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum. 28 i d.naime. Hrvatski rani srednji vijek je dvojbeno mogu li se ti izrazi prevesti kao "utvrde". Uostalom. Castrum se čak krajem 11. "sela" i "gradovi". U grčkom jeziku odvija se sličan proces . u kasnoj antici i ranomu srednjem vijeku počinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima moTpov.I. ni u ranomu srednjem vijeku nije bilo dosljednosti u upotrebi termina . godine napadaju Arapi. ali istovremeno su i civitas. Ra čki. "■' u Mošin. 149. potvrđuje i Ivan Đakon koji neku neidentificiranu utvrdu na Braču naziva urbs. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss. Documenta. iako se vjerojatno ni Slika 11. VTI. Berichte zum XI. 172 Vidi. Miinchen 1958. kada je 872. LJPD. quod nunc est casteUumJadrae. Strategikon (Treatises.tako je u Ljetopisu Popa DuMjanina casteUum postao čak i Zadar169. stoljeća nazivaju Šibenik i Biograd170. Nikola.a. 88. 365. Documenta. a villaje i nastamba (da li i dvor?) kneza Trpimira168. Sv. E. Die Buzantinische Stađt. o%-6pco(j. 54: Arausonam. 170 Rački. (^pcupiov. u drugim slučajevima civitas je prije utvrda negoli grad. pa čak i sa %a>pa ili %copiov172.

33. ali se može pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu. kada pripovjeda o njezinoj propasti početkom 7. bilo je vrlo teško graditi ili samo popravljati. Izvori. Prvenstveno zbog toga što je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik financijski i radni napor za stanovništvo koje ga zasigurno. Klaić. 602-4. izme đu ostal og. A da se riječ "grad" naširoko upotrebljava u hrvatskom. Sav se život nije mogao skučiti u relativno malen prostor unutar zidina. Etimologijski. i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara riječ. U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme đu "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae). Orseolu prigodom njegova dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih kaštela". Nije također poznato u kojim su "gradovima" ovi službenici obavljali svoj posao. Život se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono važno. V. unatoč relativ noj konjunkturi od početka 9. ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanistič kih razlika među njima nema -vidi. zapravo staroslavenska. Izvori. a u kojem ne 178. 181 . Goldstein. I. 174 I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad". 177 Mažuranić. Iz teksta nije jasno koja je funkcija tog službenika bila. stoljeću pogodila kriza). II. Documenta. Opsežno raspravlja o gradu. Documenta. Documenta. 103. Iako je nema u ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is ključivo latinske termine). dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od rcoA. Anić. stoljeća (gradštik. na duže vrijeme nije moglo podnositi (pa je hrvatsko društvo u 10. stoje očigledan anakronizam. Prinosi.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.. grašćik) 176. primjerice.potvrda tome je. jer je Salona po svim kriterijima zasluživala naziv ra5A. ali u kasnijim razdobljima. jer grada u današnjem smislu riječi nije ni bilo 174. 175 Vidi i druge primjere . Naime. "zamak" ili "tvrdi grad". Čini to čak i u slučaju Salone. kako bi se jasno razgraničilo u kojem naselju može stolovati biskup. primjerice. I. dokazuje i titula "gradštak" spominjana u drugoj polovini 11. Bizant. znač i i " zama k" i "tvrdi grad" -Vidi.Skok. Prinosi.i<. Napokon. Klaić.kaštelan (castellanus) 177 . ali ne i tamošnjih sela i drugih naselja 179. 96. "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti mogao označavati jedino "utvrđeni grad". 48. 179 Rački. stoljeća i dotoku novca. kninske K 6X I C . 424-8. 82. 353.i<. izv. Zagreb 1991. već sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktički razlike i nije bilo. Rječnik hrv atskogajezika. stoljeća tin Porfirogenet. a zapravo "gradom" . kada spominje dalmatinske gradove. "grad Ključ" i "varoš Podključ" 175. 176 Rački. Tek se kasnije značenje riječi prenosi i na naselje koje se razvija pod utvrdom. i Mažuranić. čuvar grada .173.. 173 DAJ 29/26. stoljeća. 191. 178 Rački. "utvrdu na brdu koja kontrolira širi prostor". Viz. Tako su mletačkom duždu Petru II. Međutim. 176. 11. 338-51. I. gradšćik. i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima.

što je mogao biti privilegij isključivo sređenih zajednica . pa i da. T. tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je život dobro organiziran. Zekan. 182 Naime. u Historia translationis s. Documenta. koji su naslijedili i koliko-toliko očuvali antički urbani raster. Materijalna kultura 22-43. Anastazije.radi se. nužnošću uklo pljene u gradsko tkivo i život. 180 Goldstein. a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se predgrađe na zapadnoj strani palače 181. 306-9.Nin . a to je bio grad. Dalmatinski gradovi.dobiti biskupiju i po tome se najviše približiti onome što su nedaleki bizantski gradovi već odavno imali. ipak se takve jedinice. pa zatim do potpunog zamiranja. Čini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veličini u 9. stoljeća 180. a on je uvijek bio izvan zidina182.kataloški opis grobova 181 i nalaza. stoljeća i onda dekadansom potkraj istog tog stoljeća i od početka 7. nikako ne o selu. očigledno da slične promjene proživljavaju i neki drugi bizantski gradovi. U 9. a bilo je i drugih gradova te crkava koje je trebalo ili popravljati ili graditi od temelja. ni teatar. Anastasiae. Knin . Hrvatski rani srednji vijek zidine na visokom brijegu. Očito je u nekom od dalmatinskih gradova početkom 9. Dakle. 121-241. ni druge gradske funkcije. Simoni. stoljeću počinju odskakati od sebi susjednih sela .Greblje . stoljeća postojao leprozorij. Može se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. Jest da im nisu bili potrebni ni forum. u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade. SHP 12/1982. ali one su postojale. jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870. i time su stvorene neizmjerne prednosti u odnosu na sredine bez antičkog kontinuiteta. dakle. SHP 19/1989. logično. Bizant. mogli su se organizirati na posve drugačiji način u odnosu na novostvorene gradove i utvrde.naime. 122. Splićani već u kasnoj antici grade crkve izvan zidina. Goldstein.Ždrijac je kraj Nina. SHP 19/1989. Mihovila "na obali" u Splitu. K.. stoljeća. 182 . D. organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani okolina i koja predstavljaju središta šireg prostora. Bez obzira na to kako se iz današnje perspektive ocjenjivala moralnost takvog postupka. i početkom 9. Unatoč činjenici da se i u hrvatskom društvu. ta naselja (grado vi) dobivaju na značenju. nastavlja isti izvor. dvije najveće i najznačajnije do sada pronađene i istražene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznačajnija i vjerojatno najveća hrvat ska grada . Istraživanje ranosrednjovjekovne crla>e sv.M. No.I. kada je došlo do intenzivne izgradnje raznih objekata. Marasovič . duševni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili pričvršćeni lancima. Ukopavanje na ovim nekropolama počelo je krajem 8. spominju se čudo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v. 75-120. U tim sredinama. leprozoriji. a čak dvije nekropole nalaze se uz brdo gdje se nalazio Knin 183. 17 i d. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. Jelovina. što bi moglo ukazivati da se baš u to vrijeme stanovništvo naselja u blizini povećava. odnosno 877. tako i u unutrašnjosti. će stoljeću samo jedan hrvatski grad . 183 Belošević. Rački. kako na jadranskoj obali. godine. o gradu.

stoljeća u historijskoj znanosti obično nazivane gradovima. Ni Konstantin Porfirogenet. nakon 867. štoviše na cijelom bizantskom Zapadu. Također. II. 79. godine pala Ravena. Fedalto. Stoga je logično da će se ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mlečanima. koje će se nastojati i osamostaliti. neovisne o bizantskom vrhovništvu 185. A Maritime Republic. stoljeća. Torino 1980. Mlečani praktički sve više samostalno nastupa ju. 183 . Carlle -G. Baltlmore London 1973. Trabunjam. e d. Venice. stoljeća situacija se u kontinentalnom dijelu Hrvatske primirila. stoljeća između Franačke i Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mlečani su iskorištavali samo da bi izborili što veću samostalnost. 14. Theo phan ne s Continuat us. V. Mletačku samosvijest još će više 184 DAI 30/58 -68. Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. Hrvatski će grad početi dostizati dalmatinske gradove tek u 11. ali je nedvojbeno da su istočnojadranska plemena stvorila prilično jake teritorijalne jedinice -Sklavinije. koja je na razne načine došla u kontakt s Hrvatima. Braunsteln et R. A. Be kker us. 288. 6. Viz. portrait historique d'une cite. 389 i d. koja će omogućiti trgovački i privredni uspon grada. 1 tamo lit. svjedoči da se sve više afirmira svijest o samostalnosti Venecije. ni bilo koji drugi izvor ne objašnjavaju detaljnije te događaje. Od početka 9. iako su nominalno bili i dalje bizantski podanici. na cijelom Jadranu. C. izuzetno značajno bizantsko uporište na sjevernom dijelu talijanske obale. Lane. Delort. Konstantin Porfirogenet svjedoči da su Hrvati. koji se počinje upotrebljavati polovinom 9. Zbivanja na Jadranu pogodovala su jačanju Venecije. Kada je 751. jer je ona zajedno sa širom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovništvom. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije Dvadesetih godina 9.9. ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. a onda će svi zajedno primati impulse općeevropskog razvoja koji će ih postupno učiniti gradom u pravom smislu. teško mogu u bilo kojem pogledu uspoređivati s naseljima pod bizantskim vrhovništvom smještenima uz obalu u kojima stoljećima postoji tradicija organiziranog gradskog života. dakle. Prijepore koji su se javili početkom 9. dtretta da Giuseppe Galasso. Zahumljani. Termin Patria Venetia. djela općeg karaktera: Ph. godine.. Ko navljani. vol. Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. 185 Storia d'Itcdia. Pariš 1971. Bon na e 1838. Bologna 1978. Venise. stoljeću. dakle trgo vačkim i proizvodnim središtem šireg prostora. Le origiiiidi Venezia. trgovi na između Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronaći novi koridor za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istočnim mori ma. stoljeća. I. izv. F. baš kao i druga plemena uz istočnu obalu Jadrana (Srbi. I: Longobardi e Bizantini. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.

1912-3. Međutim. barem u prvo vrijeme. a pogotovo s Hrvatima. Marka evanđelista. Izraz "mir koji je malo vrijedio" bio je zaključak Ivana Đakona temeljen na gotovo 200-godišnjem iskustvu. Bologna 1901-19. XII.14. Hrvatski rani srednji vijek osnažiti zadobivanje relikvija sv. Niero. valja reći da se čini kako su se u 9. a sama plovidba i pomorska trgovina bile su im ipak manje važni. sječa šuma. Novak. Pokušavajući pomiriti ova dva krajnja gledišta. Rerum italicarum scriptores. 187 184 r Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vel. II. Studi veneziani. k. smatralo se da Mlečani imaju pravo nesmetano ploviti Jadranom. vjerolomni. 189 To se događa po Andreae Danduli Chronica. stoljeću Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu. 334. Tako je prestižnost Venecije postala veća od bilo kojeg drugog evropskog grada 186. godine sklopila s talijanskim ("Mlečani i njihovi susjedi") i istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franački podanici.. 71-96. prvenstveno gusarenje. t. što gaje Venecija 840. sklopio je Ivan s njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi što sigurnije plovili Jadranom. 187 Narasla mletačka samosvijest očitovat će se ponajprije na istočnoj obali Jadrana. 3-27. Dakle. jednostavno. koje su u grad stigle 828. Raccolta degli storici Italiani. Rački. Otrantom i dalje 188. koje je u Italiji imalo značajne i Veneciji bliske posjede. jer je po zaključenju svakog mira dolazilo do novih prepada i borbi. svaka mletač ka lađa koja prolazi. pljačkali ih i ubijali posadu. 19.I. ugovor {Pactum Lotharii). često su se bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s jedne strane. itd. valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Tekst ugovora: MGH. Klaić. Slaveni i Venecija. od tridesetih je godina. t. Questioni agiografiche su San Marco. Iako su načini da se taj cilj postigne bili različiti. Moguće je da gaje pridodao prerađivač Ivanove kronike Andrija Dandolo koji živi u 13 . Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od čimbenika koji joj je u tom razdoblju donio i bitan napredak. 132 i d. Goldstein. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su svojim prirodnim pravom da pljačkaju brodove koji plove uz obalu što je oni nastavaju i posjeduju. s druge se isticalo da je Jadran. pokazuje kako dvije strane približavaju zajednički poslovni interesi: ugovaraju se trgovačke povlastice. dolazilo do sukoba u kojima su najčešće Slaveni napadali mletačke lađe. 148. Prema tome. Za Slavene. Documenta. plovidba. u vrijeme dužda Ivana Particijaka (829-836). Taj su spor i suvremenici i historiografija različito tumačili. 188 O tome raspravlja G. kao i za Hrvate. stoljeća ba takve pomorske orijentacije bila je. Stoga su suko bi između Mlečana i Hrvata i drugih Slavena učestali o čemu obavještava Kronika Ivana Đakona (pisana oko godine 1000. ali će njezinu afirmaciju još neko vrijeme donekle sprečavati Franačko Carstvo. ot. a pogotovo ona s osvajačkim ambicijama. Legum sectio II. pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena na gotovo 500-godišnjem iskustvu Mlečana s istočnojadranskim slaven skim plemenima. Sep. pa možda i prije. Osim toga. Realke u SpIJetu. paša. prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara. stoljeću. a gusarenje na moru je logičan nastavak . Slaveni (i Hrvati) bili su. Prva takva vijest u njoj potječe s početka tridesetih godina: "Oko tog vremena došao je poslanik Slavena s neretvanskih otoka gospodinu duždu Ivanu . Hannover 1897. smatrala se napadačem i mogla je biti napadnuta i opljačkana. potreba siromašnijeg društva bila je da na taj način priskrbljuje nužna materijalna dobra. proved186 A. pogotovo istočna obala. Izvori. godine iz Aleksandrije.. iz Programa c.). 1970. 12.

stoljeću uočio da su "pod upravom Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni. dakle talijanske obale) stiglo do Venecije. 24. taje obala pred talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car Konstantin je u 10. 192 N. oko godine 834. taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova protivnika.općes laven skog. 291-2. Odnosi liburnge i Istre. More je bilo u pravnom pogledu res communis . pa onda i hrvat skog način a ratov anja iskaz anog u bitkama na kopn u u kojim a je najva žnije iznen aditi protiv nika19 0 . a pogotovo da ga prisvajaju ili pljačkaju tuđe brodove. "zarobe Slaveni Neretvani Mlečane koji su se s trgovanja vraćali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. Documenta. ali dublji je uzrok svakako slabljenje Franačkog Carstva koje je započelo pod Ljudevitom Pobožnim. u pravilu se plovilo duž istočnoja-dranske obale. 43. II. Ni Neretvane. izv. Margetić. Ova vijest otkriva koliko je značenje istočno-jadranska obala imala za Mlečane. a opća sloboda pod zaštitom države zapravo se pretvara u imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe samo za pripadnike tog naroda192. jer one idu duž istočne obale 190 Vidi. jer da je "vjerojatno odlučujući udarac franačkoj vlasti na zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. Mlečani rado pozivali na njega. Klaić. pa čak i s jugoistočnih jadranskih obala (Beneventa. godine". Izvori. Mlečani su prihvaćali bizantsko pomorsko pravo. jer su oni sve slabije osjećali franačko vrhovništvo. kada im je odgovaralo. Takav odabir itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu. iako su se. Klaić. Da bi se s istočnog Sredozemlja. Katičić. pa je s vremenom i stvarna franačka vlast slabila i nestajala191. Naime. Izvori. Ta ko već trides etih godin a na jadra nski m obala ma stasaj u snage koje se više ne obaziru na dotadašnje bizantsko-franačke sporazume. a ni Hrvate. nominalnog bizantskog podanika Veneciju. Samo nekoliko godina po sklapanju mira. 191 185 . 19. Viz. 24.. S druge strane. pa su i Mlečani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da plove po tom. Documenta. 49. po kojem je Bizant baštinio i dalje razvijao rimsko shvaćanje prava nad morem. Zagreb 1953. navodno njihovom posjedu. a onda se naglo i nezadrživo nastavilo". 193 Rački. More i vlast obalne države. U Rimu se Sredozemlje smatralo unutrašnjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". 335. godine (Rački. U Bizantskom Carstvu to pravo evoluira u isključivu vlast države nad njezinim morem. tako da se brodovi tamo nikada ne plaše bure" 194. tvrdi da je "franačke vlasti nestalo u Dalmaciji svakako nešto prije 828. Aachenski ugovor ničim nije obvezivao. Ravene i njihove okolice.zajedničko dobro. 194 DAI29/285-7. str. Naime. 333).

To potvrđuje i činjenica da Petar Krešimir 1069. 198 186 . Osor . Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju. I. Martin na Punti Luna. Šonje. jugo istočno od Splita.Apsarus iz aspekta antičkog pomorstva. pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne može zanemariti 196. uvijek biti sposobni napadati mletačke lađe. Anastasiae. dočim su Poljica u središtu događanja . kada je stigao do Sv. Čini se da ni Hrvati. pokušava dokazati da se to odnosi na Sv. smatraju toliko značajnim uspjehom svoje vanjske politike da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dužd Mlečana i Dalmatinaca"199. 197 EncOdopedya Jugoslavije. Hrvatski rani srednji vijek prema sjeverozapadu. Legum sectio II. 217-35. GZ. 1988. Nostro dalmatico mari . 163-72. 428 (Jadransko more). Očigledno je u vladajućim mletačkim krugovima prevladalo mišljenje da se jedino konfrontacijom neće postići ništa i da će hrvatski. bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jaču morna ricu i brojnije pješaštvo.blizu Cetine. HZ41. 334.Veneticorum atque Dalmaticorum dux. ili 195 196 294. 4. dužd Petar Tradenik krenuo je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru piše Sclavonia -Sklavinija). Izvori. Isto tako i duždevi iz kuće Orseola osvajanje Dalmacije godine 1000. "Prešao je zatim do neretvanskih otoka (radi se o Braču. u blizini Splita. po riječima pisca. G. stigla u Zadar" 197. 132 i d. pa onda i utjecaj na Sredozemlje.I. 32-5 . Documenta. t. vjerojatno 839. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840). Ranosrednjovjekovni izvor bilježi još jednu pogodnost istočnojadranske obale: laga ni južni vjetar. sklopio je mir s tamošnjim knezom Mislavom 200. na sjeverozapadnom rtu otoka Paga. a potom ni drugi Slaveni.Rački. 201 Rački. Zadar 1980 Historia translationis s. sv.) i sklopio također savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno Družak). Klaić. a pogotovo njegov sjeverozapadni rt. Međutim. tjerao je brodove na sjeveroza pad. lađa s relikvijama sv. Martina u Poljicima. otok Pag. Anastazije početkom 9. Solina i puta preko Klisa u unutrašnjost. što znači da je dalmatinska obala toliko važna da je dala ime čitavom moru. izdanje.. pa i drugi slavenski gusari. A. godine) sklopljen je i već spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih odredbi bila da će dužd na carev zahtjev pružati pomoć protiv zajedničkih neprijatelja . 19. Margetić. Potkraj tridesetih godina. na periferiji su hrvatske države. u: Račkl. Međutim. a nedugo potom (840. 202 MGH. Faber. Opširno o ugovoru: L. primjerice. I. Documenta. 73. 308. stoljeća "vođena povoljnim vjetrovima. 199 Rački. koji vrlo rijetko iznenađuje. "malo vrijedio" 201. pa je tako. Hannover 1897. Documenta. Diadora 9. a duž talijanske se spuštaju prema jugoistoku 195 . Martina u kojoj je sklopljen mir između Hrvata i Mlečana. Goldstein. Iz svih navedenih primjera logično proizlazi da ona sila koja vlada istočnim Jadranom ima velik utjecaj nad čitavim jadranskim akvatorijem i priobaljem. Hvaru i Korčuli -op. pa onda ni Neretvani. 200 A. O ubilcaciji crkvice sv. godine Jadran naziva "našim dalmatinskim mo rem" 198 . II. Documenta."slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202. I taj je savez. Zagreb 1960.

bizantska je mornarica i u 9. ipak cvjetala karolinška 203 Johannis chronicon veneturru VII. ali je očito da je to bio vrlo složen i međusobno ovisan splet političkih. u neposrednu blizinu ili u same istočnojadranske Sklavinije.u 9.. 11. Le Goff. a u Franačkoj je.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. na ruku im je morala ići unutrašnja situacija. a pogotovo još veći. Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. a na obalama je ostala bilo bizantska. nije mogao sagraditi čovjek koji nema novaca. IstoHja. pa i u drugoj polovini 8. 105 i d. pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji. Kako su se interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega. jer slavenska društva na taj način najlakše traže i pronalaze svoju. 205 J. 7. Documenta. 25. CMH. stoljeća barem dobar dio te populacije. Izvori. gospodarski i vojno ojačao . odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovništvom. Klalć. kazuje podatak Ivana Đakona po kojem je mali brod onaj na kojem plovi 14 osoba. 204 187 . pa joj čak umanjivali i značenje 205 . kulturnih i drugih događanja. s jačanjem hrvatske i općenito slavenske nazočnosti na Jadra nu nameće se problem njihova uključivanja u taj poredak i time problem slobodne plovidbe. odnosno. bilo franačka vlast. ali je u osnovi morala biti gospodarska. Bvzantion VIII. Naime. stoljeću bila neosporno najjača od svih (iznimka su Arapi koji dolaze izvana). Zagreb 1983. Intelektualci u srednjem vijeku. Međutim. trebali su. čini se da je bitan događaj bio dolazak bizantske i franačke vojske na Jadran ili u njegovo zaleđe. Gregoire. prvenstveno. odnosno da bi se oni kontinuirano pljačkali. 365. ma kako je tumačili. Ostrogorski. 203 Takav brod. relativno stabilna politička situacija. t IV. Neovisno o svim nejasnoćama. morao je i napadač imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod. koja će se održati nekoliko de setljeća. postojati načini da se na neki način omogući "prvobitna akumulacija kapitala". Te su vojske sa sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine. Nemoguće je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi". dakle. stoljeća -vidi. More je i dalje bilo bizantsko. Društvena i gospodarska konjunktura Do otprilike 820-830. 515-50. Etudes sur neuvieme siecle. H. stoljeću ostvaren je značajan društveni pomak. afirmaciju i priskrbljuju bogatstva. tako su se i ona trsila da daju pečat razvoju hrvatskog društva. Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom planu. Bizant je nedvojbeno bio društveno. da bi se opljačkao mletački brod. godine stvara se na jadranskim obalama nova.. odnosno da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. Što bi to moglo značiti. nisu više poštovali obveze koje im je nametalo franačko vrhovništvo. Da bi se ove dvije države uopće upustile u takva pregnuća u Hrvatskoj i oko nje. vojnih. ali se znaci jačanja Bizanta očituju i u prvoj polovini 9. 1933. poznat kao makedonska renesansa 204 . (867-886). Također. 174 i d. Rački. 19.

The Dollar oj the Middle Ages. daje tog novca bilo i mnogo više. Beograd 1982. Tirana 1979-80. 293-314. Spahiu. 208-15. 209 R. jer je bizantska privreda bila neusporedivo jača od franačke. I. 141-6. Novac odaslan u većoj mjeri iz Bizanta. 9. Američki ekonomist J. S. a krizu srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala. 514-38. 208 Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. DS II. takav izraz suzio bi ovo događanje samo na gospodarski aspekt. New York 1951. VAM. Prirodno je da bizantskog novca ima mnogo više. Vidi i I. a bizantski je zlatnik . 65-90. stoljeću. Mirnik. Dolazak Franaka i Bizantinaca očituje se i u povećanom priljevu novca. ser. što samo svjedoči o isprepletenosti utjecaja 208. 353-422. pronađeni u nekom grobu ne mora značiti da su u njega stavljeni još za careva života. Tako bi se i napredak 9. pa potom u zaleđe. 35-6. Ostava bizantskog novca s Majsana. Vilar. 3 -sv.es des Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Hrvatski rani srednji vijek renesansa 206 koja je snažno utjecala na suvremene društvene tijekove. Monnaie byzantin. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. R. a u manjoj s franačkih prostora stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije. Marovič. A treatise on money. Razgovori o nekim problemima domaće historije. Hrvati su od ovog dvostranog angažmana svakako imali najviše koristi.cc) bio pravi "dolar srednjega vijeka". Lj. M. kao i u materijalnoj kulturi u 9. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po obilju bizantskog novca Hrvatska nipošto nije iznimka: H. "povećana gospodarska aktivnost" ili tome slično. Numizmatičar 5. stoljeću: pronađeni novac pretežno je bizantski i potječe od mnogih careva. Split 1984. veličinu Atene laurionskim sre brom.nomizma (v6uiau. Iz ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi širili prema Hrvatskoj -češće preko Jadrana do priobalnih gradova. Jurić. a rjeđe preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima. od Konstantina V. neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209. Međutim. 1957-9. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području.I. Sukladno tome hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka može uistinu podijeliti na razdoblja "konjunkture" i "krize". Lopez. Srednjovjekovni novac na 207 zadarskom području. Karaman. arheologije i historije umjetnosti. F. 41-73. 188 . stoljeća iz Kaštel Starog. Kevnes predložio je historičarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom. Journal of Economlc Historv XI. iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet". u: Bizantini in Italia. Beograd 1990. Monetazione bizantina in Italia. Tih nalaza novca ima još -ima i nešto franačkog novca. teško bismo samo njime mogli sveobuhvatno objasniti što se dogodilo u Hrvatskoj u 9. 161-6. (741-775) i njegovih nasljednika na prijestolju 207. 2. Zagreb 1975. Međutim. Rejlexions about Year oj the Destruction oj Salona. London 1930. Vidi i P. Panvini Rosati. Rima uzastopnim pljačkama maloazijskih i istočnih riznica. Činjenica da su zlatnici Konstantina V. Isti.209-34. Zlato i novac u povijesti. što on ni u kojem slučaju nije. M. Goldstein. Keynes. Mirnik. Zadar 1987. Iliria 9-10. stoljeća mogao smatrati "konjunkturom". Anali Dubrovnik VI-VII. 210 J. t. 150. Tiniensia numismatica. Kninski zbornik. 655-69. 206 Vrlo detaljno o tome: CMHIII. Zagreb 1993. Milano 1982. ali čini mi se da to može biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210.

postoji obilna građa za kasnija vremena. Tako se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za poljoprivredne proizvode. kada je samostan sv. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Raukar. povećavala i trgovina solju. kada ostrogotski kralj Teodorik naređuje komesu Šimunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike željezne rude te da odjeljuje željezo 189 . u ovoj razmjeni jamačno imala sol. Voje. Dugom otoku. Zagreb 1977. I. Može se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine (tako su na zadarskom području u 14/15. Iz već citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje praktički "svaka pojedina kuća" proizvodila sol. pa zasigurno i za robove. Zadar u 15. Zadar u 15. kožu.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Sarajevo 1976. stoljeća ili na prostore pod franačkim vrhovništvom. pa je slabio i njihov interes da održavaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. jer je ona osiguravala trajnije očuvanje namirnica. Budući da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10. primjerice. ponajprije zlata i srebra 214 . Međutim. 213 O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka. 214 O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka. ali postoje i na Ugljanu. vunu. T. ali s obzirom na činjenicu da je proizvodnja bitno ovisila o sunčanom ili nesunčanom ljetu. a moguće je da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih rudnika željeza i drugih metala. Proizvodnja. Krševana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212. stoljeću najveće solane bile na Pagu. stoljeća dosegla i krajeve u današnjoj središnjoj Bosni. Documenta. Raukar. 175. Ižu. u nju je odlazila i sol (što se potvrđuje dokumentima iz kasnijih stoljeća srednjega vijeka). luksuzna roba) 211.6. Doduše. Za unutraš211 Iako o toj trgovini svjedoče neki arheološki nalazi. te da će biti dobara i za razmjenu. CD I. vidi. stoljeću. kako je 9. s intenzifikacijom trgovine. da bi potom na razne načine bio distribuiran prema unutrašnjosti . dugoročan trgovački interes mogao je potaknuti razvoj poljoprivrede. Molatu. 206-7. Hrvatska i nije mogla ponuditi velike količine vrijedne robe. godinom. Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i izvjesne količine soli. o njoj u ranom srednjem vijeku nema pisanih izvora. Škardi). stoljeća. tako su i Bizantsko i Franačko Carstvo slabili. 497. Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. Čolak. nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljećima i bila jedan od strateških proizvoda istočnojadranskog primorja 213. Posebno je mjesto. Pašmanu. stoljeće pretjecalo. morala se i uvoziti. stoljeću. a da se. gotovo stratešku važnost. Tada je "konjunktura" počela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije i mirnije razdoblje. T.u Hrvatsku. a morala ju je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala. zatim za usluge (najamni rad). ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja ili za prekomorski uvoz (sol. 205. pa su je vjerojatno i mnogi (ako ne svi) i prodavali. to često nije bilo dovoljno za čitav hrvatski prostor. Zagreb 1977. Međutim. jer najkasnije informacije o njima stižu s početka 6. 212 Rački. Međutim. stoje značilo da će u nekim segmentima proizvodnja ipak narasti. niti je proizvodnja mogla brzo rasti.

Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico. Vinski. 216 DAI30/132-42. stoljeća) dalmatinski se gradovi obvezuju plaćati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleđu u visini od ukupno 710 nomizmi. I. može se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. što je značilo akumulaciju kapitala . Trogir. slučajno otkrivena u jednom ženskom grobu u Trilju kod Sinja 219 . u: R Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo. vidi.vidi bogate izvore i lit. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta bogatstva. ali su i oni dobivali od vremena do vremena određen novac na Ime danka. Izvori. jedina na potezu između Jadranskog i Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. VI. 251 i d. Srbi. i zlato i srebro -vidi. Bugari. izu. Settimane Spoleto. Ferluga. 40. Zadar.. 217 U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom uključivali i drugi slavenski narodi . 26. ne računajući ostala podavanja. SUP 2.Tuzla. Prag 1879. stoljeće najbolji je pokazatelj određenog gospodarskog i općenito društvenog napretka.Soli . 218 Z. Također. Bojanovski. Historisch-geographlsche Studie. u 9. J. Sve je to mogao biti oblik značajne akumulacije u Hrvatskoj 217. jer je samo Du brovnik plaćao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu Trabunije216. 105. Nalazi ostataka iz 7.I. Stoga su usporedbe s antičkim razdobljem opravdane. Band Nr. stoljeća. njoj susjednih Sklavinija.: DAI na raznim mj. pa je prema tome mogla izvući više novca od bizantskih podanika. kao što je nalaz naušnica sredozemno-bizantskih obilježja iz početka 7. Klalć. između ostalih. Split 1976. Hrvatski rani srednji vijek njost čitave jugoistočne Evrope morala je biti značajna i proizvodnja soli u području Salines .Rusi. očigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti) na teritoriju Hrvatske. Osim toga. Jelovina. stoljeće proiz vedena je zlatna garnitura nakita. Folge. Priručnilc 143. Glavne značajke. 1993. Na prijelazu iz 8. Istovremeno su izrađene i pohranjene u grobove mnogobrojne naušnice sa zvjezdolikim privjeskom. 29-30. izrađene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od primjesa (a to su. Ne treba zanemariti ni prihode od već spomenutog gusarenja. 219 S. Viz. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provin čije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. Istonja. Šišić. što svjedoči ili daje u to doba Hrvatska bila bitno jača i razvijenija od drugih. odnosno na ušnice tzv. Rab i Krk. III. 1982. II. Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. od kojih je hrvatski vladar dobivao novac. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Osor. 146). grozdolikog tipa. Kako se poimence spominju Split. 36. 89-120. 190 . 10. a treba 36. Jelovina. ali u apsolutnim iznosima. stoljeća sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. otprilike pola stoljeća kasnije (negdje sedamdesetih godina 9. Usporedba relativnog siromaštva materijalnih ostataka 7. 215 C. stoljeća iz groba u Golubiću kod Knina 218. 457 i d. barem sudeći po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka. ili pak da su priobalni gradovi. i 8. Jirećek. 27 -gdje greškom stoji da se zahumskom arhontu plaća 21 nomizma. Ostrogorski. ser. Starohrvatska baština. Zagreb 1952. Kako su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna oruđa i relativno mali broj ljudi. vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova. bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u južnijim krajevima. i 8. Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu. J.. Gunjaca . relativno su rijetki.D. 32. Goldstein. a ona su bila i veća od novčanih plaćanja.

Isti. primjerice. Isti. Iz 9. Spas u selu Cetini kod Vrlike. 161-71. Još očitiji dokaz konjunkture (jer valja utrošiti više novca) jest po pravak kasnoantičkih crkava te izgradnja novih. 1. kao što su. stoljeća sve je više luksuznih predmeta u grobovima. M. zatim bogato ukrašene i pozlaćene ostruge datirane 9. godine Dubrovnik 220 Beloševlć. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. Dragičević.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a datira iz 9. stoljećem iz Biskupije kod Knina 222. Split 1986. 222 D. 221 191 . Nekoliko fragme nata tekstila iz grobova nekropole sv. Zagreb 1990. Nekropole. vidi. SHP 11/1981. Izdanje HAD 15. 15-29.99. Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza . stoljeća Slika 12. Naušnice trojagodnog tipa. 124. Izgradnja u 9. Pošto je 850. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (katalog). 9. i kasnijih stoljeća 221. Jelovina. fragmenti macramea. stoljeće od plemenite kovine 220. 88-90. to jest tekstila koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika. sv. stoljeću nije bila ograničena samo na crkve. Materijalna kultura. do 12. 20. 191. 4 fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova. Ista.s Istoka. SHP 12/1982.

Može se pretpostaviti da sve to nije mogao sam steći za svoga života. Doba. ali je većinu dobara zacijelo imao već otprije.I. stoljeća. Gr gur. itd. 162. Petar. Povijest Dubrovnika. Rapanlć. srebrni mač. zatim svilena ruha i tkanine. Documenta. Dubrovčani su se. 159-79. II dio. ubrus. pa je i njegovo bogatstvo zapravo rezultat konjunkture 9. za što je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. srebrni vrč. CD I. Priručnik. Lubomir. 118. zemlju. Rapanlć. 148-52. tako i natpisi na kamenu. Rapanić. 1984. vino. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobičajenih potreba prosječnog ranosrednjovjekovnog čovjeka. godine. Istočna obala. Goldstein. Zbog ovakvih aktivnosti na istočnojadransku obalu stižu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku. Nemira. Gadua. srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . brod. 228 Rački. Istovremeno oslobađa ukupno 21 roba i robinju. 20 ili 100 godina. 226 Ž. daruju ih ili ukrašavaju ostale su zabilježene na zabatima oltarnih pregrada: Gostiha. nego daje i dosta toga morao naslijediti. Ako na hrvatskom teritoriju u užem smislu riječi nema neposrednih pisanih svjedočanstava o naraslim bogatstvima. jer se dva puta ženio. skokovite pomake nabolje i da se svaki napredak morao mjeriti desetljećima. 17-9. ili se uopće nije osjetio? Izvjesno je da konkretni društveni i gospodarski odnosi nisu dopuštali nikakve iznenadne. ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije. te zbog uzastop223 Račkl. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se većinu stanovništva nije neposredno iskazivao u osjetno višem životnom standardu. žito. Zagreb 1973. Širi su slojevi mogli u 9. 226 Mnogo je natpisa sličnih ovome227: GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit). vladajućeg i trgovačkog sloja hrvatskog društva. ali relativno imućan sloj. oko 800 komada što sitne što krupne stoke. Može se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" širila prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5. 356. SHP 14. osjetili ponukanima da učvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i teže kušnje 224. 224 192 . kako u poveljama. 225 Collegia lapidariorum -vidi. vinograda. Priština. 29. Ono što se vjerojatno u tih nekoliko desetljeća promijenilo. Hrvatski rani srednji vijek stradao pod udarcima mora i vjetra 223. jest da se stvorio uzak. stoljeću živjeti bolje nego prije više zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemioloških prilika. Marina. nego izraz narasle moći i bogatstva jednog. Istovremeno se širi pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici. Lučić. jer se njihov život i prije i kasnije svodio uglavnom na svakodnevnu borbu za preživljavanje. 225 Osobe koje podižu crkve. Godećaj. Documenta. čini se. Donare et dicare. Andrija je podario nasljednicima više kuća. doduše uskog. 227 Šišić. Andrijina imovina vjerojatno je uvećana i mirazom. 23. J. 26-8.

naselja i uopće čitav krajolik izgledaju drugačije od poganskog. Naime. 230 To je običaj vojnika toga doba i spominje se u Franačkim analima svake godine. te eventualno za održavanje komunikacija. sedmod nevni ritam života i godišnji ritam po svetkovinama. primjerice.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. određenom sjetvama i žetvama. Račkl. Budući da su se stanovnici pokrstili. No. Organiziraju se županije. odnosno zaleđe dalmatinskih gradova. 325. počela su se i naselja drugačije oblikovati . Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora biti i groblje. najkasnije do Božića. 324. 9. Izvori.kršćanska sela. kršćansko se naselje smješta oko crkve ili se crkva svojim položajem na neki način ističe u odnosu na naselje. Rački. Klaić. 18. Documenta. 193 . stoljeća nih plodnih godina. 17. Čini se da je polet sličnih obilježja zahvatio samo djelomično i kratkotrajno i 0. pokrštavanje je pučanstvu donijelo dugotrajne probitke. stoljeće Ojačana središnja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je investirati u izgradnju dvora (bolje rečeno -nastambe. učvršćuje državna struktura. Naušnice trojagodnog tipa. Osim toga. negoli zbog gospodarskog n a pr e t k a p ot a k nu t o g iz jadranskih gradova. kao i ritmu vojničkih pohoda. do 12. a vraća se u jesen. Documenta. a i u drugim izvorima -vidi. Klaić. Sve će ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je zahvatila južnu Hrvatsku. nameće dnevni ritam molitvi.230 Slika 13. ARFza 821. Izvori. taj se kršćanski ritam mogao samo skladno nadograditi na ustroj života bivših pogana i nužno prilagoditi ritmu seljačkog života. jer se u rat kreće u proljeće kada ima dovoljno krmiva za konje229. malo veće kuće) za kralja i utvrda za njegove župane.

Povijest. niti se iz smisla rečenice to može ustanoviti (. 233 Namentragende Steininschriften. stoljeća dijelom i zanemarivali. godine. Ratimirov je otpor ubrzo skršen -838. 235 Rački. novi bugarski vladar Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina.I. quod in arduo morite construxerat. Svi ovi podaci. 231 Iako se ne kaže kada je grad sazidan. detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju područja oko rječice Sloboštine. Moguće je da su jednim dijelom tog područja upravljali Pribina i Kocelj. Documenta. ARFza 820. 333. Bizantski car Nikefor poginuo je 811. a zatim je 827. 336-7. a potom sljedeće godine stižu u njegov kraj artifices i murarii . 232 ^Rfza 821.. Klale.. 396. godine. Hrvatski rani srednji vijek sjevernije krajeve. vjerojatno da bi obnavljali stare i podizali nove utvrde 232.gospodarska zbivanja kroničari 9. pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome morao mimoići "konjunkturni" val koji je zahvatio zaleđe dalmatinskih gradova. 324-5. posve ćujući pozornost isključivo političkim zbivanjima i vojnim pohodima koji su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilično intenzivni. Documenta.. No. 324. Franački anali za 820.. Klaić. odnosno slavenskih knezova u Panoniji otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljeća 236. tamošnje Slavene "uništio mačem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj Panoniji234. Vidi. Izvori 17. koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na prijadranskom prostoru.). čini se. 236 Šišić. 325. 234 Einhardi annales za 828. 194 .Liudeivitus nihil molitus. Šišić. stoljeća. Documenta. godine u bici protiv bugarskog vladara Kruma. 101. munitione tantum castelli. jer je to učinio sam Ljudevit. Goldstein. očigledno jest da nije prošlo mnogo vremena od završetka gradnje. baš kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita. Vidi. a kada je i Krum umro 814. 237 Šišić. Povijest 342-4. No. kada se na cjelokupnom panonskom prostoru razvija bjelobrdska kultura. godinu tvrde daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 . 281-7. jer je 846. Rački. Izvori. pa su Franci. str. Opširnije. oko rijeke Vuke 237. Stoga je prvo pokorio Timočane i Braničevce koji su mu nekoliko godina ranije otkazali poslušnost. Kao čovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira. Njegova je ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proširi svoj teritorij prema sjeverozapadu. Povijest. moguće je da su kulturološko. Imena hrvatskih. godine pobijedio ga je grof istočne marke Ratbot i opet uspostavio franačku vlast 235. Nakon toga nema nikakvih podataka o sličnim djelatnostima u Panoniji. Documenta. Procesi.majstori i zidari. 18. odnosno Panoniju. zapravo. stoljeću. Rački. poslavši Dravom riječnu flotu. lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca. imali nepokorni teritorij na svojoj istočnoj granici. gospodari Blatnograda u današnjoj Mađarskoj. kralj Ludovik darovao Pribini 100 selišta. Rački. se quosque continuit. dopro do Srijema. Nije sačuvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronađen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek slabašan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. svjedoče o nesređenim političkim prilikama i općoj nesigurnosti u Panoniji u 9. počet će se odvijati u panonskim dijelovima Hrvatske od početka 10.

primjerice sa Splitom. Documenta. Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru Oko godine 840. Konstantin Porfirogenet piše polovinom 10. vrlo često svodilo na pljačku ili barem iznuđivanje naknade za pravo prolaza. 405. priredio i preveo J. slijedili xb MĆKpov —Mokro. 17. jer su. Lastovo i Vis 239. xb"O0xpa>K . čime se višestruko osigurava središte Neretvanske kneževine . Neretvanska kneževina obuhvaćala je i važne dijelove obale.Ostrok. kada se snaga tog prvog poticaja istrošila. otkuda se kontrolira promet Bračkim ka nalom prema Splitu. Dubrovnik 1989.čini se do polovine 9. što se. Viz. valja tražiti u činjenici da su oni na more prvi i izašli. na Jadranu opet do izražaja dolazi snaga Neretvana. suvereno kontrolirali plovidbu duž istočnojadranske obale. Stoga se njihovo društvo u prvoj polovini 9. 241 DAJ 36/14-5. koja uključuje i pokrštavanje i druge kon takte s kršćanskim sredinama (kao što je bio slučaj s Hrvatskom). 30. 240 Vrulja se spominje u dubr ova čkom Carinskom statutu iz 1277. a to se dogodilo vrlo brzo . današnji Makar ili Makarska. II. u dolinu Cetine (okolina današnjeg Zadvarja). prepisao. stoljeća razvija ne zbog sveobuhvatne "konjunkture".1).a(31vex^a . godine.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Klalć. Međutim. 65. na istočnoj strani otoka Brača (rt Lašćatna). II. izu. kao i Mljet. Viz. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. prema jugoistoku. oni su pod vodstvom Ljudislava još jednom porazili Mlečane i. Neretvani su očito bili suviše dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati. Zagreb 1979. današnji Zaostrog i Slavineca -f| 2A. M. VII. odnosno utvrda uz nekadašnje naselje Vrulja 240. Korčulu. stoljeća . 65. Vrulja se pojavljuje i u popisima stanovništva 1880. pobili ih više od stotinu 238. a arheološki nalazi u potpunosti izostaju. Lučić. DAI30/109. Razloge zbog kojih se Neretvani među istočnojadranskim Sklavinijama ističu (uz Hrvatsku) pomorskom snagom. držeći te strateške točke. izv. stoljeća 8.11. sudeći po sačuvanim izvorima. nego isključivo zbog snažnog impulsa koji je dao izlazak na more. Izvori 43-4. Brzu i uspješnu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i činjenici da se nisu neposredno suočavali sa snagom bizantskih gradova na obali . Klaić. odnosno zbog svakovrsnih mogućnosti djelovanja na njemu. Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne važnosti. a svakako do početka 9. stoljeća da Neretvani drže srednjodalmatinske otoke .Hvar. Izvori. a danas je uključena u na selje Donja Brela -vidi. nalazio se na strateškom mjestu trostruke važnosti: na zavoju obale od pravca istok-zapad prema jugoistoku. 238 Johannis chronicon venetum. 36/15-9. grad xo BepoiSXia . Trogirom i Zadrom. Na otoke najbliže obali Neretvani su se naselili možda već u 7. 336.ušće Neretve i okolica. kako tvrdi Ivan Đakon. Račkl.današnji Gradac 241. 34-5.Verulia. 44. 239 195 . godine ka o gra nič no područje dometa dubrovač ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovačke carinar niče 1277. te prijelazu u unutrašnjost..pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjeđe. u čemu su bili u prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. Brač. Korenčić. Potom su. stoljeća. kako kneževinu naziva car Konstantin.

iz vremena onog arhonta koji je prebjegao caru Herakliju" 243. Naime. I od polovine 9. 374-5. Arheološka topografija Konstantinove Poganije. u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. Kandijan šalje vojsku protiv "Slavena Neretvana". Svakovrsni kontakti s primorskim gradovima. Klaić. godine: novopostavljeni mletački dužd Petar I. 196 . ali daje ta vlast bila privremena 246. Klaić. ali je dužd "ponovno nastojao da isto toliko (brodova) 242 Ž. od trgovine do dolaska misionara i graditelja. tako i u zaleđu. Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. da bi sudjelovala u takvim događanjima. Naime. Kandijan (942-959). Razloge duždeve ekspedicije . Arentani (Neretvani). u vezi s datiranjem ovih vijesti. 54. u pratnji 12 brodova. Izdanja HAD 5. Paganija je bila na vrlo lošem položaju -daleko i posve periferno. N.objašnjava postupak s neretvanskim lađama kojih se njegova vojska dočepala: jedno stavno su uništene sjekirama. stoljeća glavnu će ulogu na ovim prostorima. u Paganiji gotovo i nema predromaničke arhitekture 242. godine dužd Petar III. Split 1980. Klaić. 177-8. 1971. sve više imati Hrvatska. Makarski zbornik 1.. kako na Jadranu. inače sin Petra I. čini se daje prilična udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost. Viz. Historijska uloga neretvanske kneževine u stoljetnoj borbi za Jadran. 245 DAI32/84-5. Viz.potreba da se dokine neretvanska moć na moru . Neretvansku pak povijest i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga što se od kraja 11. i tamo opsežan komentar bilj. Povijest 212 i d. iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani vode podrijetlo od nekrštenih Srba. Goldstein. ali.I. Čini se da je početkom 10. 267-70. 246 U tekstu upotrijebljena riječ TĆTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme". donosili su istočnojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi. Rapanič. 121-68. stoljeća Paganija bila "u vlasti arhonta Srbije"245. dobivši zbog toga i osebujna imena: Mariani (primorci). Klaić. Došao je do "slavenskog brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo. ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. poslao na Neretvane 33 gumbarije. Oni se tada ne mogu smatrati ni Srbima ni Hrvatima. Hrvatski rani srednji vijek Za razliku od drugih područja uz obale istočnog Jadrana. "Oni su se vratili bez uspjeha". dužd je krenuo osobno. iskrcao se kod mjesta Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspješnog okršaja s Neretvanima. 64. Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih etnogenetskih jezgri koje su se već afirmirale ili će se tek afirmirati na istočnom Jadranu i na evropskom prostoru uopće. II. 243 DM 36/3-5. Neretvani su se vrlo rano afirmirali kao samostalan čimbenik. izv. stoljeća taj prostor vrlo brzo inkorporira u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo). II. Vidi. 28-9. 43-4. Konačno je 948. Documenta. tvrdi Ivan Đakon. Izvori. izv. 244 Rački. Pagani (pogani). a kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (očito su se Neretvani pritajili). Izvori.

te u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovije sti do 20. prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u Dalmaciji. O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti čn os ti" mo ra razmatrati drugačije negoli do sada. Bez obzira na prijepore oko vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu.51. stoljeća. 5. Klaić. a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. VII. 249 Rački. 1993. stoljeća protiv njih pošalje.radi se o Trpimirovoj darovnici 249. 20-1. u dru gi m svojim raspravama. pa je u tom razdoblju došlo do promjene na hrvatskom pri jestolju252. godine. Stoga se čini da se većina podataka iz darovnice može upotrebljavati bez rezerve. a ne. godine. neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice. Mir sklopljen 948. osjetno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. Klaić. Povijest. Izvori. Mislav se posljednji put spominje 839. osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju. au torica j e ip ak. 248 197 . Bilješke uz Trpimirovu ispravu [CD I. Jezični slojevi Trpimirove isprave. godine označio je i početak nove. VAHD 62. 335-6. Izvori. 251 Rački. 22. kako se obično misli. i početkom 11. 225. CD I. Iako smatra da se neki događaji zabilj ež eni u do kumentu zapr avo nisu zbili. Zagreb 1937. 250 O vjerodostojnosti i autentičnosti Trpimirove darovnice vidi: M. Očigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su i Mlečani imali stalne interese. Margetić. 19. U njoj je zabilježeno kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. godine 251. dakle. Skopje 1984. N. 105-56. Izvori. 252 Klaić. Documenta. 17. Rački. 247 Johannis chronicon venetum. 335-6. Osim toga. 3-6. postoje utvrđen mir. Živa antika 34. vratile kući" 247. O. 93-100. Mislavova zadužbina. Croatia sacra 13-14. Documenta. 165-70. krajem 10. navodi u dokumentu nastalom na hrvatskom tlu . Jurja na Putalju. VII. 399-400. stoljeća. Gottschalk. 1-96. Klaić. iz 852.Hrvatska sve više jača U razdoblju Mislavove vladavine počinje se nazrijevati buduća snaga Hrvatske. št o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti ča n. Povijest. Documenta. Izvori. Bila je to. Dvije naše vladarske isprave. 3-8). a Trpimir prvi put oko 846-8. Važnost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome što su tada nazna čena osnovna obilježja zbivanja u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima. Njega spominje Ivan Đakon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mlečanima 248. 1-2. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. 30/1.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Katić. Barada. A te su se (lađe). Klaić. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. Mislav i nasljednici . dokazuje daje predložak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843. Mislav je i prvi hrvatski vladar čije se ime. 8. čini se da onaj dio o Mislavu ne bi trebao biti sporan 250. 233-7). Split 1992. 47. 23-4. Documenta. U najnovijem prilogu L. 45. Klaić. ustanovljava u ovom dokumentu više slojeva (barem d va ) r a z l i č i t o g v r e me ns ko g po s t an k a. 19. osim u nekoj inozemnoj kronici. Klaić. 9. Perić. Rački. Johannis chronicon venetum. god. Klaić. Split 1967. Izvori.

N. a možda čak i punih četvrt stoljeća. Tada još Hrvatska nije bila kraljevina. Klaić. sklopljen 840. godine. Prirodno je da su se domašaji ovih procesa međusobno nadopunjavali. 43. u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovijesti do 20. Kaštela 1993. Documenta. ulazak u krug evropske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. Klaić. tvrdi da oni brodovima "obilaze od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259. Documenta. a ni drugih Slavena s istočne obale Jadrana na mletačke brodove koji uz nju prolaze. 5. godine kada su "Slaveni . 388. 234 Račkl. već se regnum upotrebljava u smislu države općenito. Izvori 24-5. II. Viz. poticali i uvjetovali. bili su dakle stanovnici širokog prostora od zapadne Istre pa do Cetine. Documenta. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stići s nekog područja naseljenog Hrvatima. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256. jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuviše udaljene. Prvi vrhunac hrvatske države . VII. Goldstein. 363. Goldstein. Očigledno se za Trpimirove vladavine počinje afirmirati hrvatski državni identitet. Split 1992. izu. a prve jasne naznake o njezinu postojanju potječu upravo iz vremena Trpimira.Trpimir Za vrijeme Trpimira. Naime. čini se da ne može biti slučajno kako u cijelom tom pretpostavljenom razdoblju nisu zabilježeni napadi ni Hrvata. 58-63. 258 Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum. Konstantin Porfirogenet. Documenta. Hrvatska doživljava intenzivan razvoj i dostiže prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. dakle. ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865. 4. Rad 91. 125. 255 Rački. Documenta. Jines255. Posljednji se put Trpimir spominje 852. 3-5. Klaić. iz noseći tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata. Izvori 45. 257 Johannis chronicon venetum. pa je do smjene došlo u širokom rasponu od 13 godina. koja je bila svega šezdesetak kilometara udaljena od Venecije. Rački. godine257. Uostalom. Hrvatski rani srednji vijek 10. 18-19. O. 256 Rački. 221-38. Domagoja i Branimira. VII. stoljeća. Iako je. dakle od četrdesetih do osamdesetih godina 9. Trpimir mogao vladati samo četiri godine. Budak. 259 DAJ 31/55-7. 364.. provtncia. pa ih se ni u kojem slučaju ne može promatrati odvojeno 253. Hrvatska u doba Trpimira. Kaštelanski zbornik 3. Posljednji se napad zbio oko 846. Također. 198 . Već spomenuti Pactum Lotharii.Trpimiru i njegovu dobu. 196. U tome su ključni događaji bili ubrzano pokrštavanje. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle su sezali hrvatski trgovački interesi. Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska država spominje kao regnum Chroatorunf 54. 18. vjerojatno nije mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih) 253 O tome opširno. CD I. I. 20-1.. 187. Sve je to donijelo probitak u političkom i gospodarskom pogledu. stoljeća. Izvori.I. Dokaz pokrštavanja jest širenje predromaničke umjetnosti. opljačkali tvrđavu Caorlea" 258. Rački. Rački. 292. Nutarnje stanje. U drugim prili kama osim riječi regnum u istom će se značenju upotrebljavati izrazi terra.

činjenica jest da je. teško je vjerovati da su ti napadi potpuno prestali.Slika 14. moguće je. Dio tegurija s imenom kneza Trpimira iz crkve u Rižinicama kod Solina napada zbog toga ne bi bilo.dakle. moralo dolaziti do sukoba na kopnu. a to je pojava Arapa. Iako su. 199 . u obilju doga đaja i događanja. Iz priče proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila. knez Slavena. Trogira ili Zadra. Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o napadima mogao mnogo više pridonijeti jedan drugi faktor. Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru. ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili važnost. a mjesto odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita. arhonta tadašnje arhontije Dalmacije)". Do jednog takvog sukoba (logično je pretpostaviti da ih je moralo biti i više) došlo je "kada je naime Trpimir. polazio s vojskom protiv naroda Grka i njihova namjesnika (pairicium eorum . za Trpimira hrvatski brodovi manje napadali one koji su prolazili.

.

. kao što se u historiografiji tvrdi. zbog očiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio. godine. nemilosrdno progonila. na čelu sa čuvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom. Gottschalk. ali je 846. opširnije."260 Upravo zbog zanimljiva načina na koji je bitka opisana. Le Goff. Klaić. Katić. CMH III. Izvori. jedan od vođa profranačkog puča u Veneciji Obelijerije uhvaćen je i poslan na sud u Carigrad. Zagreb 1983. J. kako ga naziva suvremeni izvor265. nego. Trpimiru čak nadijeva i titulu rex . da ne uzima oružja niti da jezdi zajedno s vojskom. 533. Manojlović. 8. Zakleh ga strašnom zakletvom . Stoga Gottschalk bježi u Italiju. neka pomnjivo prati kakve će biti kretnje onoga našega konja. Po nedavnim naime događajima posve sigurno sam znao da će pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu veselo stupali i svojim pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. Klalć. Izvori. 8. 5. na dvor furlanskog grofa Eberharda. Propovijedao je putujući. 55 i d.. a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). godine na sabor u Mainzu. kao što je bio Ivan Skot Eurigena koji piše protiv Gottschalka 851. Mnogi se s tim učenjem nisu slagali. 22. ne bi trebala postojati. u zaleđe istočnog Jadrana. 37. Na svojstven način tumačio je djela sv. Gottschalk. Norik i Bugarsku. osim stoje bio istaknuti pjesnik 261. jer je kasnije otišao u Panoniju. mnogo važnijom činjenica da su dalmatinski krajevi u 9. godine i otamo prognan. vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je on postao očevidac. propovijedao je nauku o predestinaciji (predodređenju). Dilema je li došao u Hrvatsku zato što je ovdje našao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere. Živio je u samostanu Orbais.. 529. Katič. Vidi. jašući za njima. Pomorje. a katolička ga je hijerarhija. Intelektualci u srednjem vijeku.. Gottschalk. ali je to mogao činiti i iz zahvalnosti (čini se. a stigao je 848. naime. Moguće je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo 260 261 262 263 264 265 266 Katić.. Možda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan među slavenskim vladarima na Balkanu. naime. Augustina i tvrdio da je Bog već pri rođenju svakom čovjeku odredio hoće li se spasiti ili biti proklet. Takvo razmišljanje moglo je Gottschalkove slušatelje i čitatelje navesti na zaključak da su dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se čovjekova duša spasila262. stoljeću bili mjesto kamo su protjerivane nepoželjne osobe. 22. pa je stigao na Trpimirov dvor. Gottschalk je bio gyrovagus monachus . pa je zbog toga Gottschalk došao na hrvatski dvor. Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869).■ "* ". stoljeća 2 ■° .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Primjerice. u biskupiji Soissons i."lutajući monah". jedan od istaknutih predstavnika karolinške renesanse prve polovine 9."kralj"263. Gottschalk. 201 . Tako se doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je veselo poigravao. stoljeća.. U ovim je krajevima bio jedan od prvih vjesnika karolinške renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doživjelo s golijardima u kasnijim stoljećima266. CMH III.

iako su bili nepismeni. Jadrijević. Nije slučajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u Čedadski evanđelistal 272. Svećenik Martin. očito je polovinom 9. No. stoljeća. Akvileja je u 9. a preostala se petorica navode bez titule. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269. Počeci filozofije u Hrvatskoj. osim toga. VAHD 60. Split 1963. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. uključujući mnoge hrvatske župane i samog Trpimira. Gisilbert i drugi. Priručnik. stoljeću bila središte iz kojeg su odlazili misionari u pokrštavanje hrvatskih prostora. Putovanja su se odvijala u oba smjera.Gumpert. pa onda i kasnijih stoljeća potvrđuje kako su H rvati poznavali zamršenu latinsku metriku i analizira kako su se služili heksametrom i distihom. dakle. Hrvatski rani srednji vijek . Stipišič. cancellarius. 1-2. Izvoru 21. Izvori 22-3. bez obzira na to što se pismenost sporo širila. usmeno svjedočanstvo počelo gubiti pravnu važnost. posred no. u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed. Na taj se način. dakle. Documenta. jer su 827. bili su nepismeni. Goldsteln.. stoljeća nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve". godine predstavnici istarskog svećenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti 267 J. 270 Rački. pa osnovnu tezu čine krajnje dvojbenom. jer su u Furlaniju u kasnijim desetljećima pristizali mnogi slavenski prvaci. Čini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog vladara nije bio opismenjen ni u stoljećima koja tek dolaze. osnovano u Čedadu {Cividaleu) visoko učilište uz benediktinski samostan 271 . A. 1-16. 87. koji je sastavio Trpimirovu darovnicu 852. stoljeća. t vrdi da se po natpisima 9. širila i pismenost. jer su od 16 poznatih pisara [capellanus. Teudebert.. 5. 24. te je neumitno dolazilo doba u kojem se pismeni dokumenti sve više poštuju. Krstić. dokazuje da već postoje pismeni ljudi. Prilozi za istraživanje hrvatske lilozofske bašti ne I. većina -njih jedanaest -bili crkvene osobe.I. Zagreb 1975. ali i da ima mnogo onih. gdje se tvrdi da se evanđelistar u drugoj polovini 9. godine. jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zateći. 272 Rački. Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi svećenici iz zemalja pod franačkom vlašću . 271 K. Gottschalk. kojom će se. stoljeća i za visoke državne dužnosnike. Istočna obala. što će reći da su i oni vjerojatno bili svećenici ili redovnici. Zagreb 1972. Akvilejska je crkva. Klaić. ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere". točnije godine 825. ali je u svakom slučaju mogao prilično pridonijeti njezinu nastajanju 268. 125. 383. 77 -92. Klaić. koji su samo ostavili "znak" (signum)270. 268 202 . Documenta. Odolbert. Time se dugoročno i vrlo pozorno planirala franačka aktivnost na ovim prostorima. Šišić. Nekoliko desetljeća prije Trpimirove vladavine. pretežno u drugoj polovini 9. prilagodbe tekstova koje je autor učinio da bi ga mogao pročitati u nekom od klasičnih metara vrlo su velike.karolinu. Također. Međutim. zajedno s beneventanom. odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka Lotara I. notarius) koji na hrvatskom dvoru rade do pred kraj 11. od Moravske pa sve do Bugarske. u sljedeća 3 do 4 stoljeća pisati svi rukopisi 267. 269 Rapanić.

275 Absarensem civitaiem incendio devastant . te J. 17. datira ove događaje 866. a 867. Rose i Kotor donji" 276. II. 355. Opširno o Arapima na Jadranu piše J. razdvaja Konstantlnov izvještaj na 2 dijela: 841.Johannis chronicon venetum. 17. J 2. Istorija. jer se inače ne bi odlučivali na tako daleke putove. Rački. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru Arapi su 20-ih godina 9. 329. Bizant. VAmministrazione. zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje. 346. stoljeća osvojili Kretu (bizantski posjed). Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena. Međutim. godinom te bi oni prethodili 15-mjesečnoj opsadi Dubrovnika.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Uprava. Isto. godine zauzet i bizantski Brindisi. Dubrovačke teme. izv. Dubrovčani na jadranskom prostoru od 7. pa i oni sami. jer su vrlo brzo reagirali. završava opsada Dubrovnika. Povijest Dubrovnikall. taje flota pretrpjela težak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaćeni i ubijeni 274. bili već stoljećima stanovnici sredozemnih obala koji su od plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi. stoljeća ukidanje podložnosti istarskih dijeceza Gradežu i njihovo vraćanje pod jurisdikciju patrijarha u Akvileji. Mlečani su očigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju. stoljeća do godine 1205. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili. Rački. pa čak nisu morali biti ni muslimani. Omnes Venetici capti et interfecti sunt . Lučić. to jest neposredni potomci došljaka iz dubina Arapskog poluotoka. te je naposljetku otprilike 837/8. 3-38. Osim toga. 17. 29. ali je ova reforma ojačala i svjetovnu moć akvilejske metropolije i označila početak njezina više stoljetna uspona na istarskom prostoru. Vidi opširan komentar u Viz. Naposljetku su 273 Ostrogorski. 165. Rad JAZU 369. VII. Moguće je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju. Nijedan mletački poraz u sukobima protiv istočnojadranskih Slavena nije bio ni približno toliko strašan. poslavši prema Tarantu šezdesetak brodova. ugroženo je bilo i talijansko kopno. 65 i d.. Slično Manojloviču tvrdi i Šišić. 23. Documenta. pa je shvatljivo zašto izvještaji o borbama protiv Arapa dobivaju toliko na značenju.8. Dvojbu izaziva i 274 203 . pa je vrlo vjerojatno da su s njima u ekspedicije kretali i domaći ljudi. Isti. Pomorje. dočim Manojlović. a u isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlašću na Si ciliji273. Lučić. ali je ovaj pohod označio i njihov ulazak u Jadran. 178-81. U prvom su naletu Arapi doprli čak do Osora te ga zapalili 275. to su morali biti iskusni pomorci. a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena. Zagreb 1973. analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski zemljopis bio i te kako dobro poznat. 5-49. Naime. 1975. 276 Ferluga. Kalfis razara ove gradove. 335. a zatim opustošili gradove "Budvu. Vidi i Goldstein.Johannis chronicon venetum. Potom su prešli na talijansku obalu. Izvori. 68. VII. Documenta. Klaić. Povijest. 209. "Arapi" i nisu nužno morali biti arapske narodnosti. Bilo je to u interesu franačke politike (jer je gradeški patrijarh bio mletački štićenik).

Vojni Moguća provala Mađara oko 900: Mletačko-arapska bitka kod . do 925.Karta 6. Budvn i Dubrovnik pohodi na hrvatskom prostoru 840. | Arapski napad na Bol Arapski napad na Rose. godine . arapski napad na Osor i AJriju Put dužda Petra Tradenika 839.

Sp. stoljeću. jer kako inače tumačiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima. 279 Šišić. nego otprilike stotinjak godina kasnije. jer se arapski napadi nisu mogli događati u 8. II. II. Lučić. Krekič.u ušć u r ije ke P o. Byzance e t les Arabe s. 291-2. Općenito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma. Arapi su u toj bici pobijedili. La dy nastie m acedonienne (867-959). B. 17. II. što bi morao biti Sušak . 17. a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su već 740. DAI 29/97-8.: J. Bruxelles 1968.. izv. Documenta. 355. Vidi i lit. Zagreb 1883. godine navodno je neki signor Francese imenom Orlando. Les Slaves. uz pomoć dubrovačkih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. Zagreb 1883. 8-11. odnosno sljedeća dva-tri desetljeća. Arapi su 866. Ferluga. sve dok novi bizantski car Bazilije I. Vizantijsko Carstvo ijužnoslovenske države IX . Lučić. Krajem šezdesetih godina situacija se počela rasplitati. 205 . 10-21. 29 i d. 17-8. godine još jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju. koji živi u Dubrovniku. nebitno iz mijenjena . Čini se da su pljačkaške ekspedicije sljedećih godina. 217 i d. dok Ferluga. Rački. 187-8. Byzance et Rome au IXe siecle. Dvornik. u Vita Basiliil u De thematibus. Pariš 1926. Povijest Dubrovnika II. Annales ragusini anonumi ed. Mlečani su navalili na njih u blizini Suska 278. VII. te su punih 15 mjeseci opsjedali Dubrovnik. u DAI . Izvori. VII. Uprava i L'amministrazione. ZRVI 13. a ubrzano je tražio i saveznike. 15 i d. Sp. izv. Iz bizantološke. Viz. Documenta. Povijest Dubrovnika. Theophanes Continuatus V. Njega su opsjeli i ubrzo osvojili. Vasilie v. a Mlečani su se morali povući. Vidi i opširno. te Klalć. ali su se. 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku. 277 A driane nse m portuni . ali i evropske perspektive ove su događaje iscrpno analizirali F. LPD. te Viz.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. vratili na jug. A. otkuda su i došli. godine Dubrovčani sagradili tvrđavu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da 782. pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Naposljetku. po Račkom. Kada su sljedeće godine Arapi opet stigli do Kvarnerskog zaljeva. Iere par tie. Documenta.X veka. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica ragusina Iunii Restii. osobito datiranje. godine Saraceni srušili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu. 23-4. 23. Viz. 17. ed. da su 754. 783. "Kralj (misli se na franačkog cara Ime drugog grada: r\ Pwaaa . Ljetopis Popa Dukljanina informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279. Iste godine Arapi su osvojili i Bari. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bježalice) kako bi se borili protiv saracenskih brodova. stoljeća krenuli prema sjeverozapadu i približili se Adriji 277. izv.J ohannis c hron ic on venetum. Klaić. (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u pomoć Dubrovniku. 354 (ali i J..Johannis chronicon venetum. tvrde da se radi o Risnu. MSHSM 25. 280 pj-jča o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se . Klaić. Izvori. to se ne može brkati s 'Pi'ceva). iako neki podaci nisu precizni. 278 Govori se o mjestu "Sansag". A. 76 i d. t.Račkl. Nodilo. II. 356. Nodilo. 29. 318. 1971. Za greb 1973. učestale. Annali diRagusa diNicolo diRagnina. Pariš 1961. Zagreb 1893. pa je Bizant počeo pripremati vojsku za napad na grad. J. a nikako ne o Risnu (jer. u bliz ini Venec ije . 79-80. Dubrovnik etleLevant auMoyen Age. Rački. Vidi. Čini se da im se nitko iz nedugo ojačalih slavenskih država istočnog Jadrana nije odupro. ne napavši. Izvori 23.

Viz. kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima. opustošili neke gradove Dalmacije. Dubrovčani zajedno s vojskovođom iz Nauplija Nikeforom teško porazili u pomorskoj bici Arape. izv. 19. Izvori. Još su jednom.bilo je to početkom 871. 19 i ta mo koment ar. Otada će Arapi za duže vrijeme iščeznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti. Hrvatski rani srednji vijek Ludovlka II. Documenta. prvi je napad završio neuspje hom. U originalu "Kronike" Ivana Đakona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt. G. navalili na neko mjesto na otoku Braču (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kući s neprocjenjivim plijenom 283. godine) oni su pošli s Krete. Documenta. Klaić. Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su sve nepogodniji. II. . 283 Johannis chronicon venetum. Descriptio. pridruživši se vojsci koju je car poslao. ali Rački. a ne neki "grad". I. jer Hranković. Andreae Danduli Chronica. 219. svjedoči i činjenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi. odnosno pljačka velikog otoka kao stoje Brač čini se malo vjerojatna. 284 Johannis chronicon venetum. 24. Da j e to bio samo dio j ednog šire zamišljenog plana. VII. 365. a dalmatinski dio Hrvatske orijentiran prema sjeveru i zapadu više negoli prema moru.) i papa." 281 Prema tome. Zbog udalje281 DAI 29/62-66. čini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara Domagoja. da će biti bliže istini da su Arapi napali otok. XIII. 437. II. jer postoji samo još jedan podatak Georgija Kedrena iz 1023. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872. Usprkos pozornom planiranju akcije.op. godine: tada su. Arapi prodrli do Gradeža.. izv. 365. dotadašnji arapski napadi na istočnu obalu Jadrana bili su očigledno kratkotrajni i neko opsežno osvajanje. c. jer su Arapi do istočnojadranske obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. komentira vijest i smatra da bi riječ insulam više odgovarala od urbem.. 18-9. usprkos činjenici da u njoj sudje luje. 21. Takva pretpostavka vjerojatno nije točna. DAI 29/115. Snažniji izlazak. Viz. Osim toga. dakle u vrijeme vladavine Ljudevita i Borne. Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine. Rački. Goldstein. a Ludovik je u sljedećem napadu zauzeo Bari . sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazočni po carevoj zapovijedi) prijeđoše u Langobardiju i opsjednu grad. dođoše obojica s velikom silom i. 12. DAI 29/66. 210. 5. odnosno. spominje neke gusare s istočnih strana koji su razorili grad na mjestu današnjeg Bola. Bizantska je flota otplovila za Korint. navodno. 285 Rački. te je većina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285. 16 a.I. zajedno s Hrvatom i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Ragužanima. pristavši na carev zahtjev. c. Documenta. godine. Afirmacija Hrvatske na Jadranu Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla spriječiti Hrvatsku da se sve neposrednije orijentira na Jadran. 875. godine 282. oko 400 brodova. ali su ih stanovnici potjerali 284. s bizantske strane. 282 206 .215.

od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj više od polovice . Arheološki nalazi svjedo če o tome da baš u 9. brodovima krstare tamo-amo po moru" 288. stoljeću nije bila prekinuta. a njih su zasigurno Hrvati naseljavali i naselili još u 9. biti prepuštene vlastitoj snazi i snalažljivosti. Viz. . 20. Raćki. Kronika. Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu. stoljeću Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove obale ili se miješaju s autohtonim stanovništvom. godine primorski dio Hrvatske došao pod suverenitet talijanskog kralja. bit će sve slabije. Biograd. 333-4. tako i ona u Panoniji. jer je još 817. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9. stoljeća bugar ski utjecaj proširio sve do panonskih dijelova Hrvatske. Centrifugalne sile su u sve anarhičnijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i više se nije moglo voditi računa o tome što se događa na njegovim dalekim istočnim granica ma. Klalć.pa su trgovci. 44. 29.tako Toma Arhiđakon tvrdi da su se Solinjani nakon katastrofe njihova grada počeli baviti novim poslovima: "jedni obrađuju zemlju. kako ona u Dalmaciji. Izvori. Stupin i Karin .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Thomas. Povijest institucija. Beuc.nalaze se na moru 289 . u nedostatku jake središnje vlasti. Tako sada. Očito je da se život na nekim lokacijama obnavlja. Toma. koji su djelovali na hrvatskom prostoru. ni u 8. pa se u Trpimirovo vrijeme. očigledno se povećava u 9. stoljeća nosti tih dvaju prostora i teško prohodnih komunikacija tako intenzivni odnosi nisu se mogli dugo održavati. izv. a hrvatski prostor u zaleđu jadranske obale bio postupno zahvaćen konjunkturom. a kasnije samo formalno na vrhovništvo franačkog cara 286. Kada se počne živjeti uz more. Primorska orijentacija Hrvatske očituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom . Klfiić. Franačka je bitno oslabila od vremena vladavine Ludovika Pobožnog i njegovih sinova koji su silnu energiju trošili na to kako da podijele golemu državu. a veze između njih. Skradin. na 286 287 288 289 RačkI. povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze. na skupštini u Aachenu odlučeno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad Istrom.Nin. 17-8. Kranjskom i Donjom Panonijom. Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktički bila neovisna. što bi značilo daje on u Hrvatskoj imao određena prava 287. a i kasnije. II. Documenta. trgujući. 43. drugi. Documenta. pa je tako zavladao domaći vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku. Tako će postupno obje hrvatske države. 207 . DAJ31/69-70. Izvori. morali pronaći najbolje putove kako da proizvodi prevoženi morem i sva potrebna morska blaga (riba. možda i nešto ranije. To će biti sve izraženije što će vrijeme odmicati. 3. a Pano nija pod vlast Ludovika Njemačkog. stoljeću. iako se u dataciji Trpimirove darovnice spominje franački vladar Lotar koji vlada u Italiji. sol i drugo) stignu u dotadašnje središnje dijelove Hrvatske. 36. Iako trgovina duž istočnojadranske obale ni u 7. prirodno je da se po njemu plovi i trguje . Kako se franačko vrhovništvo zapravo nije osjećalo.

I. pa povoljnim putovima transportirati u unutrašnjost. Goldstein. stoljeća. prije svih Nin. odnosno Krke. Ana. Su. Petar u Priku kod Omiša primjer. 208 . postaju važni Omiš i Skradin na ušću Cetine. a vjerojatno sve značajnija postaje i pozicija šibenske utvrde sv. Na ovim se mjestima roba prevožena Jadranom mogla prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na kola i tegleću stoku. koja će svoju punu afirmaciju doživjeti u drugoj polovini 11. Hrvatski rani srednji vijek Slika 16. koja su smještena u široj okolini ušća Zrmanje. Važnija postaje nekolicina naselja.

Brodovi postaju lakši i manji. 62. 291 209 . Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budući da je taj kraj ravan. čak sa tri strane dosegnuti samo zemljopisno središte Hrvatske . a u druge do 20 ljudi 295. preduvjet upotrebe kola je pogodnost terena. II. Settimane Spoleto 1993. 394. 1978. ali se sve više grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je hrvatska mornarica imala sagene i kondure. postojala je i grippa. 293 Također. Le navi nelle documentazione archeologica. VII. 455. dj. jer se samo po sebi podrazumijeva da dobrih cesta nema. Na hrvatskom prostoru razvoj je bio sličan. 296 Vidi. stoljeća nadalje izgrađuje značajan broj plovila koja prometuju duž istoč noj adranske obale. pak. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logično središte događanja u hrvatskoj državi i. 19. 365. 25. loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo. Documenta. a istovremeno se inače skroman kapacitet brodova povećava za značajnih 10%. Viz. Do kraja 9. te daje u prve stalo po 40. M.dakle. a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova Cetine. Bragadin. 35. sam Knin. izv. izuzev nekoliko nezgodnih slapova. 19. Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle. Cagiano de Azevedo. Zato se na hrvatskom prostoru od 9. Zbog toga nepostojanje ili nestanak. Stoga je logičan preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje čamaca. Klaić. 295 DAT 31/68-70. izv.. nedaleka Biskupija i tamošnjih pet crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku vrlo intenzivno živjelo. 335. te neodržavanje antičkih prometnica nije moralo biti od dalekosežno negativnog zna čenja. Ferluga. Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo. n. Johannis chronicon venetum. 290 Johannis chronicon venetum. jer se vino. u skladu s time. primjerice. Uz te veće brodove bilo je i mnogo manjih. 413-27. stoljeća 290. odnosno brodica. s jednom razlikom: čini se da relativno slaba središnja vlast nije bila u mogućnosti isfinancirati izgradnju većih brodova. Općenito govoreći. VII. U ranomu srednjem vijeku došlo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. Izvori. stoljeća izrađena su bolja jedra. Sv. Klaić. Viz. Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 . Čamcima se relativno lako moglo. 40. Documenta.71. Rački.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a Ivan Đakon. Le navi. Izvori. J. mjesto u kojem se sklapa mir između Hrvata i Mlečana 30-ih godina 9. jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put preko Klisa. 294 pei-iuga_ Navigation. Bvzantinische Forschungen 5. Osim navicule. kao i Cetina kojom se može krenuti u unutrašnjost. mj. Doduše. Klaić. Također. Amsterdam 1977.. Settimane Spoleto 25. Isti. na i. 292 M.Knin i njegovu bližu okolicu. DAI34/17-8. Izvori. tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14 osoba296. Krke i Zrmanje. stoljeća Stoga je. Naime. a ne više u amforama294. II. žito i ulje počinju prevoziti u bačvama. A. 41. rani srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih skokova od velikih lađa rimske ratne mornarice do galija talijanskih republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . Rački. 17. Nalazi se na raskrižju putova.

Rižanski placit. da bi od nedavno prispjele franačke vlasti zadobili što više privilegija.naseljavanje radne snage na crkvene posjede i zemljišta veleposjednika.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom. Zadar 1969. Veći je dug 9 m. U arheološkim su istraživanjima pronađeni samo čamci manjih dimen zija . 300 Placito del Risano. trgovačka lađa za žito. Goldstein. Rački. Klaić. S druge strane. II. što nikada nismo činili" 300. a vjerojatno označavaju oporavak trgovačkih aktivnosti na istarskom po dručju. Izvori. 301 Z. 432-3. jer ih se naziva nauigium frumentum deferens 298. 43. Jurfć.op. Čini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim društvima ja dranskog zaleđa bilo u osnovi isto ili slično: spuštanje prema obali bio je opći proces. izv. Zavod za zaštitu spomenika kulture. s kojim se vjerojatno moglo upuštati i u duža putovanja. Brusić. Vidi. Do početka devedesetih otkri vena su na dalmatinskom području još 2 starohrvatska broda sličnih karakteristika . Hrvatski iseljenički zbornik 1992. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske. Hrvatski rani srednji vijek Zadarski prior Andrija 918.I. G. Na sličan način piše i Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima . godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297. dakle. Documenta. predstavnici istarskih gradova na saboru na Rižani 804. kao i sitne stoke (primjerice. Košćak. jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti. Nejasno je zašto to smatraju negativnim. ali i krupne. Naseljenici u tom smislu traže i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva. Moguće objašnjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u činjenici da oni glorificiraju bivšu bizantsku vlast. Stoga i Istra u 9. i 10. 299 DAT 31/54-7. 303 piacito delRisano. stoljeća Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje bivših bizantskih podanika. obilazeći od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. Vinodol. Zbog toga se vjerojatno i služe argumentima koji su zapravo bez osnove. 56-68. prva hrvatska prijestolnica. Rižanskiplacit. što je bilo dovoljno za prijevoz većeg broja ljudi ili robe. godine žale se da moraju "lađama ići do Venecije.vidi. 1968/1973/1974-5. 45. Viz. Podmorska arheološka istraživanja brodova na ulazu u ninsku luku. Depopulaci ja Istre iziskivala je colligere extranei . i početkom 9. Dalmacije i po rijekama. o prilika ma u Istri zna se više nego o prilikama u ostalim područjima. 302 O toj temi piše polazeći od drugačijih pretpostavki i V. Istra. Klaić. Nin. 210 . Također. 443-8. 597-629. Zahvaljujući Rižanskom placttu 303. O nekim pitanjima Rižanskog placita. 66. ovce i koze na otočku ispašu). Margetić. i 298 L. Klalć. 77. Ravene. Margetić. Radovi Zadar 16-7. sigurnosti. Izvori. god. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje između 905-961. pa događanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. Zagreb 1969. 8. 121 i d. Izvori. u: Rijeka. 65-71. Izvori svjedoče o posebnim brodovima za trgovinu. Tako se u 8.. stoljeću doživljava slavensko spuštanje na obalu i intenzivniju 297 CD I. Ministarstvo kulture i prosvjete. I. 426 i d. Arhivski izvještaj. R. uključujući konje. 9-13. 27.dva od njih izvađena su iz ninske lagune i konzervirana. Forum 17. stoljeća301. 12. Margetić. s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili koncem 11.

stoljeća. kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s današnjeg slovenskog područja305. Najjužnije nalazište mačeva nalazi se u istočnoj Hercegovini. ipak su mnogostruke mogućnosti maritimne privrede privlačile nove naseljenike. sv.. pak. Kasnoantička i ranosrednjovjekovno groblje kaštela Dvigrad. kod Stoca. Valjalo je donijeti "svježu krv". 109-24. na i. u Trabuniji pet i u Duklji tri grada 306. Klaić. stoljeća kolonizaciju304. Isti. I. 33. ali autohtono stanovništvo i tamošnja vlast isto tako imaju interesa. god. 211 . 305 V. ipak je neraz mjer u broju gradova suviše velik (s obzirom na površinu teritorija) da bi se mogao tumačiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa. Valjalo je naseliti otočke i prijadranske dijelove istočnog Jadrana. Također. 307 DAI 34/12-14. Histria Archaeologlca. Hrvatska na razmedi svjetova . 36/32-6. II. do 12. Isti. jer su se i tu središta naseljavanja pomaknula bliže obali. izričito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku Slavena znači "utvrđeno mjesto". nego dublje u zaleđu. zaleđe primorskih gradova i laguna. Vidi i najnoviji rad. Marušić. 304 B. na kojima se često osjećao manjak stanovni štva. 306 DAI32/149-151. izv. Iako su plitka i malena krška polja bila (kao što su i danas) limitirajući faktor intenzivnijeg naseljavanja. Slausen in Ostfhaul (Italien). Cetine i Krke. Balcanoslavica 2. 7 i d. u Lici. Općenitije. Ako se po rasprostranjenosti ar heoloških nalaza može suditi o domašajima franačkih utjecaja. I. Istovremeno se sličan proces odvijao u južnijim dijelovima istočnojadranskog zaleđa. baš kao i primorski dijelovi Furlanije. u Zahumlju pet.isprepletanje utjecaja Spuštanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutrašnjošću. jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307. 41. u samom središtu hrvatske države. 13. Izvori. Šribar. do 9. 1958. oni su se najintenzivnije manifestirali u zaleđu dalmatinskih gradova. II. a ova. izv. 108-38. Nasuprot tome. a vjerojatno i dio Bribira 308. Materijalna kultura Istre od 10. iako površinom mnogo manji. Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i boljim izgledima za preživljavanje. II. 58-65. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Pula 1987. Pula 1970. Isti. Po zapisima cara Konstantina u unutrašnjosti Srbije postoji šest gradova. Pula 1960. Materijalna kultura Istre od 5. teritoriji bliži moru. Sidraga. 62. Izdanja HAD 11. istra u ranom srednjem vijeku. izv. a u Bosni su samo dva grada. Viz. oko gornjeg toka i izvora Zrmanje. I u Hrvatskoj su neke županije i njihova središta bile uz more: Nin. Viz. imaju razmjerno više gradova: u Paganiji (kneževini Neretvana) četiri. stoljeća. Štoviše. ali ne uz obalu. 308 DAT 30/90-4. mj. Iako su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno više znali o prostranstvima bliže obali negoli o onima u unutrašnjosti. Nađeni su u dolinama Drave i Save.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Viz. arheološkim nalazima: karolinški mačevi su dragocjen artefakt franačkog kulturnog i proizvodnog kruga. Primorje. 81-107. zatim velik broj (čak 13) na prostoru od Zadra do ušća Cetine.

bizantski su se utjecaji širili prema hrvatskom prostoru i nakon što je bizantska vlast na tim područjima ili u neposrednoj blizini nestala. Vicelja. 71. Vinski. Međutim. 316 M. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. Peristil 1. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in Dalmatia. 31X Z. ZRVI 7. odnosno nakita čija se izvedba vezuje koliko uz antičku baštinu. 69. Vinski.postoji. serija -sv. područja današnje sjeverozapadne Hrvatske. 315 Općenito o bizantskoj politici. Maksimović. Ista. 10-11. SHP 15/1985. Corsi d'arte ravennate e bizantina. S druge strane. 314 Lj. Konačno. Primjerice. 1961. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi SHP 15/1985. Vinski. U tome je iznimka bila Panonija. zahvaljujući ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom području sa središtem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316. ZRVI 29-30. 5-8. L'arte bizantina in Dalmazia. Abramić. Radovi ZHP 24. J. Z. i u 10. Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri. gdje su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronađeni i mnogobrojni karolinški mačevi310. Karaman. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali od 6. Margetić. do 12. očigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava313. D. Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji VAM. Vinski. Goldstein. 5-14. Siculorum gimnasium39. 312 Goldstein. 85-96. Beograd 1969. J. Belošević. onaj koji daruje čini to iz određenog interesa -vojnog. Također. Model u slonovači zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske skulpture. u: Z. Goldstein. Resummes des Communicati ons. Također. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo. XIIe Congres international des etudes bvzantines. stoljeća.I. 41-2. političkog. Hrvatski rani srednji vijek a na njezinim perifernim područjima mnogo manje309. karta I. sv. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi. 3. Zbornik Svetozara Radojčića. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Općenito su o utjecaju bizantske umjetnosti raspravljali još M. gospodarskog ili nekog drugog. 313 L. Justinijanski modeli u skulpturi od 9. 1-44. SHP 14/1984. T. sloj koji ima novaca da kupuje mačeve. nedvojbeno. Ovi su mačevi i neposredan dokaz društvene diferencijacije u hrvatskom društvu . Ochride 1961 (Beograd 1964). "starohrvatskih" naušnica 314. Također. Katalozi. J. Split 1986. 11. 1-2. toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleđem315. 1. Starine JAZU 59/1984. veka. bizantski su se utjecaji na hrvatsko društvo ostvarivali na razne načine i često ih je teško uopće razlikovati od kasnoantičke baštine na hrvatskom tlu312. Z. Tomičić. do 11. Catania 1986. 309 vidi. Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije. 1977-8. 23-7. 59-72. L'amministrazione. Vie e metodi dell'espansione politica e culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI. Ferluga. Zagreb 1954. stoljeću. isti. Radovi FF Zadar 10/1983-4. 310 Ž. Čak ako se i prihvati pretpostavka daje riječ o poklonu 311. 212 . 16 i d. Ti se utjecaji očituju u Istri i u 9. 1991.. Marasović. O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981. 65. Bizant na raznim mj. Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na području Dalmacije. 41-52. Jelovina. 163-72. 209-30. Ravenna 1955. točnije.

Karaman. a ne samo Bizantinci). Vrela i sudbine.sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljeća. nego je stanje u nekim regijama bilo kudikamo kompleksnije. Srednjoigekovni novac na zadarskom području. Sekelj.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ali je njihovo čvorište na ma lom prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi. Osim toga. Jurić. 115-30. dinarske i podunavske (panonske). vidi i I. 97-114. intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine Hrvata s okolnim područjima. čini se da će tome najbolje poslužiti nalazi novca. osim još dva zlatnika Konstantina V. te u Albaniji319. na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji Bizanta s jedne i Franaka s druge strane. Umjetnost na istočnoj obali.. stoljeća Kako neki drugi arheološki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristični da bi označili narav. pa kod Trilja na Cetini. (741-775). naime. Tiniensia numismatica. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre. Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave. na i.binja318. Tirana 1979-80. i Konstantina (829-842).. Razgovori o nekim problemima domaće historije. 323 Čini se da je isprepletanje utjecaja obilježje cjeline hrvatskog prostora. 213 .Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323. Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani vremenom vladavine Konstantina V. Iliria 9-10. Tome 2. 208-15. 180 id. 321 T. te ketlaško-karantanske. U Arheološ kom muzeju u Zadru postoje. Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Od franačkog je novca sačuvan samo jedan primjerak. kod Tre. Međutim. iz vremena Lotara I. 78. a najzastupljenije su naušnice dalmatinsko-starohrvatske skupine. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stižu s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na dalmatinski 322 . Anali Dubrovnik VI-VII. ali i razmjerno dalje od tadašnjeg hrvatskog teritorija .. (840-855)320. 41-73.9. sredoze mne. 320 R. arheologije i historije umjetnosti. odno sno bizantske tradicije 321. 287-306. jer su na starohrvatskim lokalitetima pronađeni 317 Lj. a samo u manjoj mjeri mediteranske. Mirnik.. Zadar 1987.u blizini Bileće. i zlatnik s imenom Teofila. Usporedba količine bizantskog novca s količinom franačkog vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne. mj. zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne. zatim još jedan iz vremena Lava VI. 318 N. Kninski zbornik. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Jurić. i kasnijih stoljeća očituju se i odsjaji antičke baštine. Spahiu. tako i prema zaleđu . (886-912). Tako su naušnice pronađene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla. kao pravi "dolar srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi. 319 H. što bi se moglo definirati kao utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada". 353-422. Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. Mihajla II. Prilog definiranju naušnica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova šireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja. 1957-9.. u materijalnoj kulturi Hrvata 7. te s Franačkom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu.). ali posebice prostora na potezu sjeverno Primorje . na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji četiriju tradicijskih kultura -istočnoalpske. Zagreb 1993. Pronađeni su u pet grobova u Biskupiji nedaleko od Knina 317. Miletlć. Ovakvo isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenošću kako prema moru. 322 R.

ipak zaključili da nastaj nak ovog pravca valja tražiti u novonastalim.I. 324 Beloševtć. Od Donata do Radovana. i djelomična vezanost s praslavenskom kulturnom baštinom.osebujan proizvod hrvatskog ranosrednjovjekovlja Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nička umjetnost. kao što su. 326 Vidi detaljnu analizu opsežne bibliografije . Split 1990. u kasnoantičkoj umjetnosti 327. koliko je plod utjecaja različitih vanjskih čimbenika. Petricioli. a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i citirani). 9-58. Glavne značajke. kama na hrvatskim prostorima. 325 HOid. To se ponajprije odnosi na zemljano posuđe. Zagreb 1930. po tom mišljenju. jer se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka: koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska. odnosno kasnoantičkih umjetničkih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu? Povjesničari su umjetnosti. 109-15. Starohrvatske nelcropole. Beloševič. Nju je. formulirao teoriju o postojanju izrazitog kontinuiteta na području Dalmacije. Glavne značajke. Međutim. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 325. Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena organizacija u gradovima.. 7 i d. smatrajući da treba istaći sličnosti između kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti. Oslo 1951. osim u pojedinim slučajevima. Predromanička umjetnost . Materijalna kultura. analizirajući stilske osobine ili detalje izvedbi itd. Dvggve je. a poticaj graditeljskom poletu misionarska djelatnost u područjima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. E. \ Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna. Split 1989. 19-50. Jelovina. 14. što je u vezi sa zagrobnim vjerovanjima. ponajviše Hrvata. primjerice. 328 E. Jelovina. ranosrednjovjekovnim prili■. Hrvatski rani srednji vijek predmeti od kosti i roga. Materijalna kultura. Histonj ofSalonitan Christianity. Historičar o njoj ne može suditi na način kako to čini povjesničar umjetnosti.Rapanić. ali i historičara predromanička umjetnost mora zanimati. 27-8. što je još kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena. 327 Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Jelovina. nakon višestrukih pokušaja da se izvori ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronađu u umjetničkim nai stajanjima manje ili više udaljenih područja 326 . a isto je tako teško pronaći uzore. to jest. Očigledna je. Dvggve. Doba. 123-4. 131-4. Goldstein. 27-8. I. vrlo teško uspoređivati sa suvremenim razvojem u Bizantu i na Zapadu. 214 . Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj. Isti. koštani dvostrani češljevi s raznim geometrijskim ukrasima. napokon. M. pa na drvene vedrice (bardake). Izabrani spisi.

Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u kontinuitetu od 6-9. ne odričući svakoj od ovih hipoteza određenu točnost. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3. Konačno je Ž. Ra p an i ć . I crkve koje su izgrađivane u Raškoj. Miletić. Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljeća iz Zadra. te M. a dekorativni ukrasi i obrada fasade bliži zapadnim uzorima. 175-95. 107-113. 1988-9. D ob a . SHP 15/1985. smatra da se radi o ranokršćanskom naslijeđu i kontinuitetu. Jurković. po nekim općim obilježjima mogu se uspoređivati s predromaničkom umjetnošću u Hrvatskoj. 331 I. Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. i 8. Rapanić formulirao vlastite stavove. 133-63. Jedan je od njih svakako činjenica daje Hrvatska područje na razmeđi Istoka i Zapada. stoljeća. Zadar 1960. i Rapanić naglašava kako za nastanak predromaničke umjetnosti nije važna samo kasnoantička tradicija. 332 M. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I. 85 . Diadora 1. smatra daje predromanika u Bosni ponajviše pod bizantskim utjecajem. Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i klesarstva tijekom 7. 5-14. crkve raške škole nastaju neko329 M. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11. dekomponiranje antičkih oblika i prenošenje antičkih rješenja u slobodnije kombinacije koje nisu odraz kreativnosti već pada graditeljske kulture 329. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. Jurković 332 . Petricioli. Prelog. pa time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta. gdje po njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora. stoljeća i time potvrđuje povezanost s kasnoan tičkom tradicijom 330. Posljednji su o ovim problemima pisali I. On polazi od pojava u umjetnosti. Međutim. ni po stilskim ni po drugim obilježjima. te u Hrvatskoj. Peristil 1. Rapports du lile Congres international d'archeologie slave. Fisković. 41-8. ali pokušava što cjelovitije objasniti "predromaničko doba". stoljeća Prelog je potražio neka rješenja analizirajući samu prirodu predromaničke arhitekture.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine. Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitelđure na južnom Jadra nu. Bratislava 1980. koji odvaja razvoj u bizantskoj Dalmaciji. Zagreb 1987. Jurković. ali dublje u bosanskoj unutrašnjosti situacija je nešto drugačija 333 . U nizanju čimbenika koji su pridonijeli nastanku predromaničke umjetnosti posljednji je ujedno i najvažniji. Tako je umjetnička produkcija u glamočko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko područje. u isprepletanju utjecaja . Zagreb 1954. dočim M. Fisković 331. već i mnogi drugi čimbenici. a osnovna su joj obilježja opadanje tehnike rada. 330 215 . primje rice. 333 N.7 . koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domaće prilike uz nadovezivanje na neka opća isku stva kasne antike. Nepobitna je činjenica daje ta umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema ničeg sličnog. Međutim.tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti. 287-306. Između antike i romanike. "raška škola". a ni po broju novoizgrađenih ili rekonstruiranih crkava. pa su se u tom graditeljskom naporu isprepletali raznorodni umjetnički utjecaji. oslonjen na paleobizantsko naslijeđe. Njegov je zaključak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike".

danas se čini nedvojbenim da je Sv. Goldstein. ovi se 334 Vidi. arhitrav). ili početkom 9. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet. Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra. Također. Ako se uzmu u obzir moguća mala odstupanja. Tvrdilo se daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. po ugledu na crkvu sv. stoljeću. Trojstva). Durmanu na ovom podatku. 336 I. jer su. B. Međutim. stoljeću. VAHD 56-59/1. Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili događaj. I. stoljeća. Čini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske. Radovi ZHP 21. dobivenom na temelju istraži va nja d o lje ta 1994.I. Radovi Zadar 11. 8-9/1983. Od Donata do Radovana. dr. stoljeća 334. Die Kunst der Langobarden. a potječu iz Furlanije 336. Donat osnovni oblik dobio još u 6. Deroko. 338 Prokopije.. 7-10. Trojstva (sv.. 136. Obelić. Slijepčević. Tek se osamdesetih godina pojavljuju radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokušava preciznije odrediti redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer. I. t- . stoljeću. Prilog uz br. stoljeća ponajviše je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stižu pomorskim putovima . Hrvatski rani srednji vijek liko stoljeća kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. Osim općih sličnosti. stoljećem. 335 D. Deroko. Donat izgrađen ili na samom kraju 8. Munchen 1940. god ine . Pr e thodna su istr a ž iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k. 216 *. Petricioli. 1988. 337 Rapanić. Sergija i Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339. Doba. Lik Zadra u srednjem vijeku. Zadar 1960. "langobardske" umjetnosti. Vežić. 340 Zahvaljujem se doc. kao i bibl. i u 8. on može biti relativno čvrst oslonac za dataciju predromaničkih spomenika. 175-95. Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom prostoru u 9. utvrđeno je da se radi o 750. Schaffran. iako su i tada moguća sporenja. Antoljak. stoljeća 337. A. dok su D. A. ali njegove analize nisu imale odjeka. i 9. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. Zagreb 1985. Crlcva sv. Split 1954-7. 1965. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962. U tim se aktivno stima po mnogo čemu ističe zadarska crkva sv. oltarna pregrada. no taje hipoteza vrlo brzo odbačena. A. na kon jednog. Donata (tada još crkva sv. Srdoč. Diadora 1. pa i u ranijim stoljećima. pa je ustanovljavanje kronologije predromaničke umjetnosti vrlo kompliciran i nezahvalan posao. A. dijelovi namještaja u zadarskoj katedrali datirani 8. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano između 6. Graditeljski polet 9. Donata) u Zadru. Zagreb 1987. većina natpisa ne sadrži takve podatke. Petricioli. Građevine. Pregled literature o sv. najopsežnije. Petricioli. ■Doba. Vidi i Rapanić. iako skromnijih razmjera. Split 1990.stoga je logično da se prvi objekti podižu u priobalnim. Donatu daje i S. godine 340. uspoređuje ove pojave. 4. 3. P. Specijalna su istraživanja pokazala da su neki dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko 788. 85-7. godini. 252-60. 698-701. ali su za sada ti rezultati prilično nesigurni i možda podložni reviziji. te je pala u zaborav 335. dalmatinskim gradovima. 339 I. primjerice. 148. Deroko nije ustanovio ništa preciznije. primjerice. 40. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra.

I Slika 17. Donat u Zadru / ■ ■ • . Su.

€ 1*Š Slika 18. Donata u Zadru . Unutrašnjost crkve sv.

Split 1990. Donata u Zadru metodom radioaktivnog ugljika. Donata u Zadru podaci vrlo dobro slažu s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341. a možda je rađena po uzoru Mjerenje starosti drvene građe iz crkve sv. Radovi na izgradnji Sv. crkva je nastala vjerojatno po dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na područje Hrvatske. 17-20. Donata logično se uklapaju i u jadranska događanja toga vremena. Rad 116. Petricioli. 341 I. Anastazije stižu iz Bizanta u Zadar. u središtu arhontije. Nutarnje stanje. jer se u njoj očituju franački umjetnički utjecaji. Od Donata do Radovana.Slika 19. Peristil 16-7. 203 i d. barem posredno. +-25 godina. Usprkos svemu tome. logično je pretpostaviti da je gradnju. a u isto doba relikvije sv. tvrdili daje starost dijela grede iz poda crkve (godina obaranja) 710. 219 . Zagreb 1973-4. štoviše. Budući da se crkva sv. Rački. Kupola crkve sv. a kasnije teme Dalmacije. financiralo Bizantsko Carstvo. Donata nalazila na teritoriju bizantske Dalmacije. na neki su način svakako u vezi s bizantskim i franačkim vojnim akcijama na Jadranu. ili s vrlo širokom diplomatskom aktivnošću biskupa Donata koji putuje franačkom caru. 7.

a u ranoromaničkom stilu izgrađene su crkve sv. Goldstein. 344 Mozaik bi kao opća forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku. Vidi i Rapanić. 16.. Zadar 1976. II. 1963. Božanlć-Bezič. sa zelenim i bijelim stupovima. dio. 1968. Pariš 1959. Anastazija. a nemoguće je utvrditi kada je sagrađena . 117-22. Nediljice 346. sagrađena i Sv. nego ni u evropskoj umjetnosti (bilo bizantskoj. da izgrad nja S v. Documenta. Klaić -1. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i na antiku. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. što označava prekid s antikom. Izgradnja u Zadru očito nije slučajnost . Lovre. Zadar u srednjem vijeku do 1409. Simbolički i stvarno. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma i okolnih građevina. Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art. U Zadru je. 224-324. Donata iznimna je i po svojoj veličini -ne samo da se u većini gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9. Viz. 4. njegov je pod od divnog mozaika" 343. I. osim Sv. 15. odnosno "slike" {vXoypć^xm. Marasović. u temeljima Sv. Donata. dio. koja je nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromaničkih spomeni ka na hrvatskim prostorima. 343 DAI29/276-9. 17. stoljeću grade bitno manje crkve (osim donekle crkve sv. 24. 220 . a pogotovo za 9. iako je mo gu će. Dvorska kapela u Aachenu osjetno je niža od Sv.smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne krugove 9. odnosno. 17.I. Anastazije je bazilika. sličan hramu Halkoprateja. Svi ti majstori . 306-44. dakle i sintagma "stare ikone". sv.ako i nije stizao iz Carigrada. stoljeća u Dalmaciji. pa ova zadarska crkva simbolizira ono što u umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest: isprepletanje bizantskih i franačkih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti. 592. 1966.351-77. Prošlost Zadra II. Petra i sv. Crkva sv. znači da hrvatski rani srednji vijek više nema osjećaja za iznimne umjetničke domašaje antike. stoljeća 344? Velika graditeljska aktivnost produžava se u Zadru i u kasnijim stoljećima -do 918. Također. Istočna obala. ćtp^otioa) teško da može išta određenije kazati o datumu njihova nastanka. Donata. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . dio. Hrvatski rani srednji vijek na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. Spasa na vrelu Cetine). Tako se može zaključiti da se na Sv. Petricioli. na raznim mj. zanemarivo malo u odnosu na kasnija stoljeća) u: N. godine izgrađena je crkva sv. jer mu srušeno kamenje služi ponajprije kao kameno lom. izv. Osim toga.tu je bilo sjedište bizantske administracije i dotok novca iz kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran . bilo zapadnoj) nema tako velikih građevina. Donatu na vrlo specifičan način isprepleću zapadni (franački) i istočni (bizantski) utjecaji. Crkva se nije očuvala.graditelji sustavno su popisani (iako ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje. III. lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog 342 Tako tvrdi T. jer se spominje te godine u oporuci priora Andrije 345. Sv. stoljeće. N. Možda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike. 345 Račkl. a potom možda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. Majstori od 9-19. II. s dru ge st rane. sav oslikan starim ikonama. 346 Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda. Konstantin Porfirogenet tu crkvu uspoređuje sa sličnima u Carigradu: "Hram sv.

221 . datira natpis početkom 9. Materijali 4. Sv. stoljeću) u Rabu se gradi crkvica sv. Gradilo se i u krajevima izvan užeg hrvatskog prostora. Spas na vrelu Cetine). u isto vrijeme. ili 11. stoljeća 347. godine.u njima su postojale i funkcionirale kasnoantičke crkve. i na obali. 96-7. Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. No. Zagreb 1987. U relativno nedalekom Ulcinju sačuvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V. na hrvat skom teritoriju. koji ne pripadaju užem hrvat skom prostoru. J. Napokon. Isti. 41-8. valja datirati i podizanje bizant ske crkve u Dubrovniku 348. 350 J. 665 i d. 149-50. J. 23. o kojoj su podaci vrlo oskudni. te u unutrašnjosti. uz rijetke iznimke (kao što je Sv. U isto vrijeme (dakle. njegova suvladara i sina Konstantina. iz predromaničkog doba sačuvale su se. graditeljski polet pokazuje tipološku raznovrsnost zajed ničku obama područjima. ali su vrlo vjerojatno građene i 347 Likovna enciklopedija Jugoslavije 2.. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. samo male crkve. Dubrovački horizonti 29. Istočna obala. Kovačević. Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore. Izdanje HAD 12. pa to ostaje ipak specifično hrvatski fenomen. 349 Namentragende Steininschriften. Beograd 1967. ali isto tako na teritoriju bizantske Dalmacije. smatra daje razvoj umjetnosti bio različit na bizantskom teritoriju od onog na hrvatskom. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje građena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. 39-48. Arhitektura) Isti. 351 Rapanić. Martina. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. smatra daje Nikifor samo ime darovatelja. No. dok Pctricioli. zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog graditeljskog i gospodarskog poleta. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. na bizantskom teritoriju. stoljeću. Jurković. godine 350. Arheološka Istraživanja u Dubrovniku 1 dubrovačkom području. stoljeća stanovništva. Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1. 1988-9. 56-9. Tripuna u Kotoru. 118. stoljeća Kotoranin Andrea Saracenis zajedno sa ženom Marijom financira izgradnju crkve sv. iako s drugačijim stilskim obilježjima. Datiranje. čak se ne zna ni gdje se nalazila. Početkom 9. Beograd 1963. Marginalije uz probleme arheolo gije i umetnosti ranoga srednjega veka. Kovačević. ovaj polet u izgradnji i predromanička umjetnost nisu intenzivnije širili prema zaleđu. Zagreb 1988. Stošić. u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe . Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. jer su bili bogatiji i spremni na veće izdatke. stoljeća. Marija u Budvi podignuta je 840. činjenica jest da se iz južnijih dijelova istočnojadranske obale. Iznimke su neki gradovi gdje su crkve veće. što bi značilo da se ciborij ili čitava crkva grade između 813. i 820. Usporedba broja crkava u gradovima i u zaleđu pokazuje naime da ih ima više u zaleđu. Napokon. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 348 12-3. Zagreb 1989. a daje natpis nastao u 10. Osim toga. Međutim. u 9. Ako takva teza i stoji. 15-38.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a od nje su ostali sačuvani ulomci pluteja i stupica oltarne pregrade s tipičnom ornamentikom 9. Neke očiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put.

bivše katedrale u Ninu. Jurja na Putalju 357. 147-61. 85-109. 1984. 421-3. 3/1954. 114. Gunjaca. 67. PriručnUc 122. Isti. Rižinicama. možda čak i sačuvani čitavi zidovi. 107. 201-16. Šišić. I na "Begovači" u Biljanima Donjim starokršćanska je bogomolja obnovljena u 9. Burić. str. Istočna obala. Opširna kronologija nastanka predromaničke umjetnosti postoji i u: Od Nina do Knina. V. Burić. Iz kolijevke hrvatske prošlosti. koji za razliku od prethodnih istraživača (Marun. odnosno daje za njegove vladavine podignuta ili nadograđena neka crkva. 355 . Lj. Karaman) i njihove vrlo široke datacije. SHP 20/1992. Za Nin. čini se. crkve u gra dovima. stoljeća. kao i crkva sv. Zagreb 1930. 357 T. što bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359." . Burić. U ranoj fazi pokrštavanja manje su crkve mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrštenih. upravnu) elitu koja je prva prihvatila kršćanstvo. SHP 15/1985. međutim. Goldstein. Arhitektura. vidi. Napokon. 358 N. ser. Za Bribir. ostale u funkciji ili barem u takvu stanju da ih se moglo prilično lako privesti svrsi 353. bile podložnije propadanju nakon čega su stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen. Jakšić. prvenstveno druš tvenu (državnu.one su. i tamo slike.24. Priručnik. Namentragende Steininschrijten. Karaman. 1983. SHP 16/1986. Žažviću. 37. Također. Delonga... Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra. Split 1985.. Zadar 1989. u 352 Rapanić. Pridrazi. Vjerojatno je i ovdje određenu ulogu odigrala povećana gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omogućila manje investicije. stoljeću 354. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. Na Kapitulu kod Knina nađen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir. 66. SHP 15/1985. Čini se da su crkve u Galovcu. Do tog vremena već postoje crkve sv.. T. Izdanja HAD 8. 359 Šišić. Jurja na Putalju iznad Kaštel-Sućurca. SHP. 23.vidi. Sklop župne crkve sv. Hrvatski rani srednji vijek velike . Arhitektura. 122. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nelcropola. Bribiru. 224. do polovine 10. 356 S. Marte u Bijaćima te sv. Vežić. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora na Bolu na Braču. 354 N. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. a tek kasnije i skuplje pothvate. SHP 13. 52. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25. Datiranje. pRO D UCE TREPIMERO. 198. 353 Jurković. a potom se graditeljski polet počeo širiti prema unutrašnjosti. III. Petricioli. Za Žažvić. a čini se da je i crkva na Lopuškoj glavici u Kosovu polju kod Knina (barem djelomično) građena otprilike u isto vri jeme 356. a tek se kasnije grade novi objekti na mjestima bez kontinuiteta 352. P. U predromaničkim crkvama sačuvan je priličan broj skulptorskih rado va na crkvenom namještaju koji se mogu relativno precizno datirati. Jakšić. zatim više njih u Ninu. Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira.I. stoljeća 355. Marije na Crkvini u Biskupiji 358. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. Diadora 11. U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se. 25 i d. Fragment s imenom Trpimira iz Rižinica kod Solina morao je nastati polovinom 9. Kameni namještaj bazilike u Žažviću. 165-81. Asela. 18. pa čak i stoljeća. Jurković. 222 . 80. T. smatra da skulptura u bazilici nastaje od početka 9. Suklad no povećanju broja vjernika mogla je i izgradnja većih crkava pričekati nekoliko desetljeća. Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje već postoje kasnoantički temelji.

Polukružne kontrafore su upravo specifičnost uskog teritorija hrvatske države. Documenta. 363 A. 75-86. 116. 361 223 . a u priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovništvom ih nema 364. stoljeća. Napokon. sela trogirskog zaleđa na prisojnoj strani Vilaje potje ču i slučajni nalazi predromaničke skulpture 9. 362 T. 253-63. 364 Petricioli. Izdanja HAD 8. Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay. Uglešić. Ž. 114-5.Rački. Fragment s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. stoljeća. 20. u Ljubačkim Stanovima i u Posedarju . Klaič. 9. SHP 17. Burič. Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta Cecilija) i "četvrta" crkva u Bukurovića podvornici. podignute su crkve u Ninu. Radovi FF u Zadru 31 (18). Šopotu kod Benkovca. Podataka o gradnji crkava i sakralnih objekata općenito u darovnicama i drugim pisanim dokumentima nema mnogo. pa je ovaj o Trpimiru time još značaj niji. a i u zadarskom su zaleđu . Zadar 1993. Ždrapnju kod Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi što se danas mogu datirati Branimirovim vremenom. Split 1984. Iz Blizne. dakle otprilike osamdesetih godina 9. Luke u Uzdolju u Kosovu 360 Constnvd monasterium . 147-50. Petricioli. do 11. vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363. U vrijeme Branimira. Datiranje. Gunjaca. po vrlo karakterističnim polukružnim kontraforama i "unište na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont. Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. vjerojatno tako đer iz Branimirova vremena 362. Po nekim stilskim obilje žjima čini se da bi se i nastanak crkve sv. Muću.na Crkvini u Žeravi. datira crkvu sv. stoljeće. stoljeće svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . obje u Biskupiji kod Knina361. Spasa u 9. ili najkasnije u 10. 3. O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima.Karta 7.pronađeni ulomci kamene plastike. Lokacije važnijih crkava na hrvatskom prostoru. Izvori. Datiranje. 1987.

Čini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanička umjetnost proširila i do panonskih prostora. ali nije sigurno daje tada izgrađena i crkva. kraljice Jelene. čini se. Nikole 365. Jur ković. Tako je ustanovljeno da je u crkvi sv. a pruža se do područja Splita na jugoistoku te Zadra i Nina na sjeverozapadu. 209-16. Jurkovič. stoljeću. stoljeća četiri puta mijenjan liturgijski namještaj 367. Izdanja HAD 12. 1982. stoljeću i više se neće ponoviti. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. dakle u 10. ne postoji pred romanička arhitektura. stoljeća. jer ne postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade pronađene u Kapitulu kod Knina. Prostor na kojem se intenzivno grade predromaničke crkve omeđen je Dinarom na sjeveru. 366 N. SHP 12. Jakšić. stoljeća širi prema krajevima koji su podalje od središta hrvatske države . volji pojedinaca. Goldstein. Vjerojatno u isto vrijeme. Dvije predromaničke crkve u Trogiru. 369 M. što znači da se crkva gradi ili natpis kleše samo koju godinu nakon Branimirovih. U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava. Izdanja HAD 13.I. što svjedoči o relativno brzom širenju ovih stilskih oblika. Burić. u Trogiru je sagrađena predromanička crkvica sv.dubrovačkom području dobiva velik zamah 369. Naime. otok Krk. Jakšić. Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. a otprilike u to doba građena je. 224 . Zagreb 1988. i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366. njezin se nastanak može staviti u drugu polovinu ili u sam kraj 10. Budući da je u njoj isklesano ime Stjepana Držislava. Istom vremenu pripada i nadgrobna ploča Držislavove majke. mnogo je toga ovisilo o improvizaciji. a i na Cresu predromaničke su crkve atipične i ne pokazuju karakteristike uobičajene za dalmatinsku predro maniku 368 . Moguće je da razloge tome valja tražiti i u činjenici da za daljnju izgradnju više nije bilo potrebe. jer je ubrzo broj novoizgrađenih crkava značajno opao. stoljeća. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21. na primjer. na kojem ne postoji nijedna crkva iz 9. Međutim. Split 1962. Split 1984. dolazi do određenog zastoja u izgradnji. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina. C . Predromanika se u drugoj polovini 10.110. u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili tadašnje hrvatske države ili hrvatskog etničkog prostora. 368 M. Majstor koljanskog pluteja. 121-8. 367 N. Dujma. 50. Zagreb 1989. za vladavine Muncimira. Predromanička skulptura u Trogiru. nasušnoj potrebi za rekonstrukcijom. koja je danas u ostacima u podu crkve sv. 97. Izdanja HAD 8. Takav je slučaj.tako radionica na stonsko. godinom. u narednom razdo blju. stoljeću. Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14. Vjerojatno je da nakon ovih pregnuća u 9. do 11. ili je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploča. 243-52. Split 1980. ili intervencije u njima. Flsković. Osim što su Ljudevitu Posavskom stigli "majstori" i "zidari" (artifices et murarii). O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji. T. doduše da bi izgrađivali tvr365 VKJJ . Hrvatski rani srednji vijek polju datiranje 895. jer su izgrađene crkve bile dovoljne da prime sve novopokrštene ili barem većinu njih. 142.

Spas na izvoru Cetine . Sv.Slika 20.

.

iako se oni tada ne zovu benediktinski374. A . Documenta. ili 10. 9-10. pa se čini kao da podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370 ARFza 821. 61-2. Izvori. Pokrštavanje je za hrvatsko društvo značilo prelazak iz gentilne u univerzalnu religiju. 15. vjerojatno sa sisač kog područja. Stoga ne bi valjalo smatrati slučajnošću da se istovremeno sa svim opisanim događanjima u Trpimirovoj Hrvatskoj. 6. u: Karan. dakle do osamdesetih i devedesetih godina 9. to bi značilo da je predromanička umjetnost ocrtala granice budućeg cjelovitog hrvatskog prostora više negoli ijedan drugi društveni fenomen. Rad 79. 42-3. H or va t. Goldstein. 372 Općenito je o pokrštavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. Izvori. Pokr štavanje jest. 163. Budak. ser.ien una der Alpen . Ako ih se uistinu može datirati u 9. godine ili nešto prije. Fruhes Christentum in Kroatien. postoje dijelovi pleterne kamene skulpture. dakle.otprilike od vladavine Mislava tridesetih godina. 377 DM 31/40-2. stoljeća 372. od 852. benediktinci su pokrštavanju Hrvata mogli dati snažan poticaj. 376 Rački. Izvori. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom društvu 9. "ako neki drugi pogani pođu protiv zemlje ovih Hrvata i zarate. 20. pa do odlaska Branimira. neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata i štiti ih i pobjedu im donese Petar Kristov učenik" 377. nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokršten u to vrijeme . stoljeća dave 370 . Kako bilo da bilo. 1954. Wien -Koln -Weimar 1993. Rački. stoljeće. Moguće je da su samo stani osnivani na području Hrvatske u 6. 16. pa da su oni formirali neko zajedničko tijelo 376. Klaić.Rački. najvjerojatnije benediktinaca na istočnom Jadranu i onda. što bi moglo značiti da je na hrvatskom prostoru bilo više samostana. Nutarnje stanje. 373 Ibique cateruas fratrum adhibui . Klaić. godine u kojoj se spominje izvjesni Žitalj. središnji i najvažniji događaj hrvatske povijesti 9. gradi samostan (na nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373. 374 Ostojić. što je i prvi nedvosmisleni podatak o boravku nekog reda. kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom zagorju 371 . O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe ološk ih nalaza.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 97. Klaić. naravno. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon svog pokrštavanja zavjetovali papi kako će. 18. stoljeća. Viz. superpositus monasterij? 75. izv.tan. na teritoriju Hrvatske. 375 Rački. 3. 325. kako se smatra. Bizant.Raum im Friihmittelalter. Benediktinci II. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz 892. III. 371 227 . stoljeću. Sudeći po broju arheoloških nalaza i pisanih izvještaja. II. Documenta. bilo je pokrštavanje. stoljeća.. 223-34. SHP 3.Adria . usporavao ih ili ubrzavao. Documenta.

II.judejskoj) osnovi382. 380 Rački. Povijest. 386. što po njegovu mišljenju onemogućuje "dalekosež ne zaključke o tragovima poganskih shvaćanja u Hrvata. nastojali da do pokrštenja Hrvata dođe što prije. i obratno: budući da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova crkva "matica crkva. "Ovo nije originalan zaključak suvremene historiografije. a utemeljeno na antičkoj (grčko-rimsko. 4." (n. da ne bi zadržali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383. 298-9. Pokrštavanje je označavalo i ulazak dotadašnjih barbara u rimski (franački.25. Tako je pokrštenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog društva s kršćanskim sredinama. Dalmaciji i susjednim oblastima. nije postojala nikakva alter nativa pravu. smatra da je ova vijest odraz prepiske između kneza Branimira i pape Ivana VIII. 47 i d. kršćanstvo je. Ho ton Hrobaton Theos. ed. Hrvatski rani srednji vijek ta" zamjenjivala kršćanska dogma 378. 10... nije to bila osobina samo kršćanstva u to vr ije me . Viz. Goldstein.. 5. bilo prozelitska vjera par excellence. -to bi moglo biti točno. pa nema razloga ove Porfirogenetove navode smatrati a priori nevjerodostojnima. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu Život Baziltja I. zapadni) ili bizantski civilizacijski krug. pa su sve kršćanske države ili kršćanska središta. većina njih odstupi i od svetog krštenja. Rim 1965. stoljeća.. Izvori. jer je to upravo vrijeme intenzivnog pokrštavanja Hrvata. Uostalom. pokoravajući se isključivo svojim arhontima. država je pomagala učvršćivanju crkve. 13-23. 379 Rački. 21. a ž idovs tvo ć e se poč e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika postupno. od 6. D. "da Hrvate Bog brani i štiti".-7. itd. polovinom 9. povodeći se za Moravcsikom i Jenkinsom. osim onoga što je stizalo preko kršćanstva. [Vita Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji. 79. relativizira ovakav prijevod i predlaže da se čita. a i kasnije. izv. čime je i tada. mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i Dukljani i Neretvani. Na svom putu na vje šć ujte : Bliz u je kraljevstvo nebesko" [Mate] . 383 Theoptianes Continuatus. U osnovi se ista vijest nalazi i u DAI. U teokratskom društvu kakvo se stvorilo diljem Evrope. II. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti. Genealoški prilozi. pismenosti.. 378 Šišić. V. 14. Mandićev zbornik. iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova. izv. pa i u Hrvatskoj. odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. Documenta. odnosno daje "nadbiskup čitave Hrvatske i Dalmacije"380. jer je ljudima koji su živjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrštavanja neodvojivo povezan s intenzitetom drugih kontakata između kršćanskih i nekršćanskog društva.. Klaić. Kačić 25. 381 " idite . i zapadno i istočno (ako ga se u ovo vrijeme uopće tako može dijeliti). Šimundža. 382 Vidi. šire. kulturi. dj. Viz. Documenta. 6-7). Međutim. stoljeća. koja je i riječima samog Isusa bila poticana da pridobija nove vjernike 381. zajedničkom jeziku. i to akcijom njihovih misionara. "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta.I. nemjerljivo koristio probitku hrvatske države. u: Uz početke. Naime. 108. 22). ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kršćanstvo: DM 29/60-6..461-72. postoje podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi. Bonnae 1838. zbaciše sa sebe davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni. Markotić. Split 1993. čiji je utjecaj dopirao do Hrvatske. Katičić. Šišić. koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj državi (regnurri) hrvatskoj"379. Vidi i V. I.ta ka v je bio i isla m. 228 . Uostalom. Bekkerus. Pokazujući potpuno odvajanje.

324. razmišljali prilično shematski -tražili su točan trenutak kada je do pokrštavanja došlo. Bulić. Za greb 1992. Povijest 193. Međutim. godine bila podjela novostečenih područja između crkvenih središta Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava). Papa Ivan IV Solinjanin i pokrštavanje Hrvata. kada ga je franačka vojska pobijedila te je morao izraziti pokornost caru. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum. U čitavoj priči. Klaić. Bizant. Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka došao k duždu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio. 7 i d. Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i. pokušavajući razriješiti problem. jer inače ne bi mogao doći u audijenciju caru Ludoviku 385. te franačkih pokušaja da stignu u Dalmaciju389. (772-795). 300. Rački. naizgled smušena priča o pokrštenju Hrvata -životopis Ursa Confessora napisan čak 1493.da bi se s njima moglo intenzivnije surađivati. kako bi se stvorili bolji institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost. Često 384 Ra č ki. ali očigled no i "takav izvor zna sačuvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387. Međutim. D oc um e n ta . kao i I. Povijest. ali i siromaštvo drugih (prvenstveno arheoloških) podataka. Karlo. tražili su ijedno središte iz kojeg su misionari krenuli (Franci.. 334. Cr oatica Christiana Periodica 29. Tako je avarski kagan Tudun 796. Split 1910. D. vremensko poklapanje vladavine Karla Velikog i pape Hadrijana I. god. ed.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Documenta. Farlati. Čini se da su mnogi istraživači. osnažuje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. kada se govori o pokrštavanju. 17. U franačku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ući samo kršćanin.53. 389 Rački. Izvori. 15-6. VII. a tek potom sklopio mir 386. Suppl. Karlo Veliki i njegovo doba. smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka.) 388. Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. 19. 308-9. u: D. Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokršten. 388 Acta S. Tome je pridonijela malobrojnost i šturost pisanih izvora. bilo je poželjno primiti evanđelje. Klaić. Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma . Goldstein. I u prvim kontaktima s Mlečanima pokrštavanje je bilo preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg kontakta. Rački. Ovu tezu potkrepljuje i još jedna. Documenta. možda Akvileja ili Rim). Klaić. Documenta. godine. mnogo je važnije da franački pisac pokrštenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv kršćana. 16. godine. 45. u: Einhard. 2 99 . svjedoči i podatak da je jedan od prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i širih prostora 803. Bullettina 1902-10..vidi ARF. uspio je pokrstiti tamošnjeg kralja i njegov narod (quofacto rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum. 387 Šišić. 386 Johannis chronicon venetum. Mandić. 385 ^RFza 820. Ursii. "primio kršćanstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. 229 . Izvori. 19. koja se kao izvor vrlo rijetko upotrebljava. Koliko je Francima bilo stalo do toga da se poganski narodi pokrste. stoljeća Na isti su način djelovali i Franci .u s luč a j u pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadašnjem Franačkom Carstvu . nakon borbi. Annales qui dicuntur Einhardi.

što je svakako bilo pribli žavanje monoteizmu. Povijest Rusye u srednjem vijeku. 143 i d. V. na perifernim se područjima održavaju nekršćanska.u grobovima su pronalaženi različiti kovinski predmeti (noževi. 131-4. da je uključivao širok krug raznovr snih i proturječnih kretanja.. Brandt. Osim toga. još očitiji primjer je članak: J. općenito. zna se neosporno više negoli o pokrštavanju Hrvata. a kao vrhovno božanstvo bio je postavljen Perun.I. Kultura. Nekropole. izd. Također. A Historu of Christianitu in the Balkans . Povijest 84-7. II. Moskva 1952. odnosno daje nametanje kršćanskih običaja potrajalo duže svjedoče i pogrebni običaji . 1914. stoje sve u vezi sa zagrobnim vjerovanjem. 394 Jelovina. izv. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret. D. Izvori. zatim zemljano posuđe. 16. Klaić. Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vidi. 132 i d. F. jer ova priobalna područja imaju u zaleđu slavenska društva) pravio je i Ferluga. ali je analizirano samo pokrštavanje Bugara. 109-15. U os t a l o m . Srba i područje Bosne). Izvori zla. 41. Poljičkl zbornik 2. Goldstein. stoljeću.21 tamo lit. Viz. ka ko bi se bolje shvatilo pokr šta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M. Daje pokrštavanje u Hrvatskoj. Šlšić. Grekov. kao i drvene vedrice (bardaci). nego dugo vremena ostadoše nekršteni" 391. Jelovina. 392 Metodološki slične usporedbe (tema Herson . srpovi. j e d n o k o mp a r a t i v n o istraživanje pokršta vanja istočne E vrope te k bi trebalo napisati. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 394. pređice.41. Bio je to proces koji je trajao punih 150 do 200 godina. Hrvatski rani srednji vijek je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim ljudskim prostorima. itd. ve ć p os ve op r a vd a n e . Bromlej.). Crkva. Radovi IHP 14. Ispravci i dopune 2. Šanjek. Također. 43-6. Vidi i M. na trenutke se činilo da Rusi u potpunosti prihvaćaju kršćanstvo. Uprava. stoljeća ukazu390 O pokrštavanju Hrvata postoji bogata bibliografija. Glavne značajlce. Belošević. Zagreb 1971. II.. Tako je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda.. Zagreb 1989. Bilo je i vrlo osebujnih pojava. Krestjane na Rusi. veka. Viz. 1982. Napokon. 15-25. što znači da su imali prilike to učiniti. Šanjek. 230 . daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone. O tome kako su se Rusi pokrštavali i konačno pokrstili. 391 DAJ 29/68-9. B. Chicago 1933. izv. L'amministrazione. dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9. O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela ma. stanje na Hersonu i stanje u Dalmaciji. 46-52.A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs. "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se").. uzrokovao socijalno-psihološke promjene 390. 56-8 i d. Gunjaca. sjekire. 1. revolucija. VHAD 13. Također. 23-33 (ali se ne govori o pokrštavanju). Klaić. 28. Kršćanstvo. S drevnejših vremen do 17. što pokazuje da t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u ć e . Spinka . ovakve zaključke. poganska ili dualistička vjerovanja duboko u srednji vi jek393.tema Dalmacija ili. 393 M. šila. Zagreb 1981.. ali nisu htjeli Ili većina nije htjela. gdje se izričito govori o "dugom i složenom procesu". Također. Isti. pa čak i potvrđuje. 126-37. Dualističke dileme na rusko-jinskom dodirnom području u l i . 262-306. Dobar bi primjer moglo biti pokrštavanje Rusa 392. 1. da bi ga potom odbacili. Isti. na raznim mj. U prilog shvaćanju da je pokrštavanje bilo proces svjedoči i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Veći na ovih Slavena ne pokrsti se. Brandt. 14. Usporedba s drugim suvremenim slavenskim društvima i spoznaja kako se u njima pokrštavanje odvijalo učvršćuje. igle.

Karaman. Croatia Sacra I. godine slično se događa i u Istri 398. a sve više nakit400. Nakit u srednjem vijeku. SHP. 121-42. Međutim . n. Starohrvatsko groblje uŽminju u Istri. stoljeća je na poganske običaje . Materijalna kultura Istre od 9. 53-61. Spas i Sim oni. CD II. 111. Šldak. Takva se praksa primjenjivala obično na protivnicima (vidi. Jurić. 397 J. Nije rijedak ni običaj dekapitacije 396.na žrtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili obratno395. Vidi i L.. 6. stoljeća 399. nastupio baš otprilike polovinom 9. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi. mj. stoljeća. 45 i d. Zagreb 1986.1186. 1989. iscrpno. dakle kršćanstva 401. B. stoljeća (s osobitim obzirom na Osorj. VAM. Izdanja HAD 11. Također. do 12. 395 K. Zadar 1993. ser. jer je vrlo snažno nazočna svijest da i latinaši 1 glagoljaši pripadaju istoj crkvi. 49-51. F. Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Gheerbrant. Zagreb 1943. Zagreb 1989. Zagreb 1931. Margetić. stoljeća u Dalmaciji. Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. 202-3. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina. Ishodi pete kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra. HZ 42. 400 R. objašnjava da se radi o sukobima pristaša "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. 231 . Isti. Z agreb 1975.. 1. kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti.. Barada. ostaje nejasno zašto se to radilo. 1958.budući da prilikom istraživanja ovih nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju. Umjetnost na istočnoj obali. Činjenica jest daje taj "prijelom". 3. Šanjek. godine koja očito spominje neku pobjedu križa.S. 77-92. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. što bi značilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u izvorima.. J. što ukazuje na doba kada je proces pokrštavanja bio u najjačem zamahu. 398 Lj. Episcopus Croatensis. Zagreb 1958. Margetić smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima.. Šanjek. Bačić. stoljeća. Živastarina. 399 B. 120 i tamo lit. od 521 groba pronađena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom vidljiv poganski kultni običaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni život pokojniku 397. oružje i keramika) koji izostaju već od 9. Isti je slučaj i s prilozima u grobovima (na primjer. ali mogućnost različitih tumačenja ovog teško shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da s e ra di i o po gani ma. Zadar 1981. dj. Rječnik simbola. a oko 1000. U Istri je proces pokrštavanja završen do kraja 10. u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnoštvo životinjskih kostiju koje s vremenom postaju sve rjeđe 1. 396 Vins ki-G asparinl. dj. Chevalier . Radovi FF u Zadru 31 (18). što je svakako vjerojatnije. n. 143. O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. 197 i d. 131. stoljeća. J. Marušič. 118-21. Napokon. Knin G reblje. Belošević. Zagreb 1975. Vinski-Gasparinl . Može se pretpostaviti daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljeći ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila bliža dualistička hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402. Primjerice. Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kršćanstva mogla bi svjedočiti stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 402 Šanjek. Ercegović. Sredrijovjekovni nalat na našem primorju između Cetine i Istre. naim e. na i. serija.A. pobj edu n ad gla go lj aš im a ip a k je neobičn o op isi vati kao "pobjedu križa". 448-9) . 116. 401 Tekst je dešifrirao M. Bosansko-humski (hercegovački) krstjani i kotarsko dualistički pokret u srednjem vijeku. Čini se ipak da u cjelini nalazi prežitaka poganskih običaja nisu bili suviše česti.

Supetar 1972. 407 Isto. Materijalna kultura. tako je još najednom mjestu na Braću. Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava. 404 Te predmete. Kršćanstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom. 405 Skok. na Hvaru. na padini Učke prema Plominu. Bekkerus. što ukazuje da se radi o poganskim običajima kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriličavala gozba (da ća) 403 . Goldstein. godini. ed. 409 DM 29/63-66. na raznim mj. zapravo su kršćanski prikazi. na ušću Mure u Dravu 408. čini se da su se neki poganski običaji održali i više stoljeća u kršćanskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifičnog krš ćanskog rituala na lokalnom ili širem hrvatskom prostoru. uz neizbježnu slavensku ili općenito indoevropsku simboliku.6. Na nekropoli u Šopotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka nađene su uz grobove i brojne životinjske kosti. 406 P. što znači da se kršćanstvo koristi već formiranim simbolima ili slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404. između ostalog i u toponimima tipa Perun. Mjesto "Perun" postoji i u nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. Čini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kršćan skim svecem. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. SHP 16/1986. I. Viz. Bonnae 1838. 288-9. 125-7. za razliku od manje uvjerljivog. i 1986. 14. Zagreb 1884 i kasnije). Izdanja HAD 15. Šimunović. zatim brdo iznad Mošćenica u Istri. II.4. 35. u: Belošević. Etimologijski rječnik II. i vrijedno djelo N. što znači daje gromovnik iznad krošnji svoje dubrave i svojega duba u njoj. Jelovina. 79. 408 Katičić. Po Perunu je nazvano brdo između Podstrane i Jesenica kod Splita.I. Stara vjera Srba i Hrvata. Zagreb 1992. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u 1985. na raznim mj. ali druge činjenice bi prije svjedočile o suprotnom. Vrlo su česti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid". dakle. Rački. izv. iako nije jasan odnos biljke prema kultu tog^božanstva. na taj način objašnjava P. a crteži na dva predmeta od jelenjih parožaka. zatim u Poljicima. na istočnoj Medvednici kod Zagreba. Usp. pronađene na Ždrijcu kod Nina i u Ivoševcima kod Knina. Ispod brda nazvanih po Perunu. Documenta. kao prisjećanje na vrhovno božanstvo slavenskog panteona. odraz su poštovanja starog slavenskog gromovnika -tako je najviši brački vrh Vidova gora 406. Vojvoda. Mnogi običaji i ideje iz poganske prošlosti očuvali su se na različite načine u narodnoj kulturi i sjećanju. Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova JAZU 77-102. Odjek poganskih slavenskih kultova na Braču vidljiv je i u toponimima Kapišće. U doba intenzivnog pokrštavanja Hrvata nema 403 D. Theophanes Continuatus. Tršćenik i Trišćenok 407. na Pagu. Od Konstantina Porfirogeneta. ali su Hrvati mogli i dobrovoljno uz njega pristajati. 232 . Očigledno od "Perun" potječe i naziv biljke perunika. 141. 643-4. Nodila. Podatak Teofanova Nastavljača i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istočnojadranskih plemena od "svetog krštenja"409 mogao bi potvrđivati tezu o prisili. 241. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. koji drži da s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u š a m a n i s t i č k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u primjenu". 153. Postoji i izvor Perunuša kod Smiljana u Lici. I na drugim lokalitetima diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prošlosti. Toponimija otoka Brača.

stoljeća da se pokrste Sasi. ali bilo je zasigurno i mnogih drugih čija su imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. 62-3. Pokrštavanje u Hrvat skoj u odnosu na. str. U načelu nijednu od vijesti o pokrštenju Hrvata. Na natpisu te krstionice. i početkom 9. a krstionica je izrađena za njegove vladavine. Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9.Slika 22. primjerice. Misionari su slobodno dolazili (primjerice. koja se ubrajala u najvažnije 410 Moguće je situaciju usporediti s franačkim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima krajem 8. Sasku olakšavalo je i postojanje antičkih crkava ili mogućnost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik dio starohrvatskih crkava uistinu je građen na temeljima kasnoantičkih. ma kako bile raznoro dne. One samo svjedoče o neprestanim i upornim naporima različitih sredina da pokrste Hrvate. Einhard. Teudebert i drugi čije je ime ostalo zapisano u kamenu. Karlo. cap. stoljeća. 233 . kada su ti Sasi "obećavali kako će napustiti štovanje demona i dobrovoljno se podvrći kršćanskoj vjeri" (vidi. još je manje bilo nekih opsežnijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrštavanja 410. ne bi trebalo odbaciti. Višeslavova krstionica nikakve prijetnje kršćanske vojske prema hrvatskom teritoriju. komentar 122-3). 7.

Izvori. Tekst na krstionici. Documenta. 137-41. Bibliografija radova N. 255-64. poglavlju tvrdi da su i Srbi bili pokršteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. Zbog mnogih nejasnoća.. 1-84. godine u pismu caru Konstantinu IV. Split 1960. Šeper. O vremenu krstionice kneza Višeslava. 414 M. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. ne može upotrebljavati kao podatak o pokrštavanju Hrvata.. 415 DAI31/21-25. Janeković-Romer. 119-20. Ispravci i dopune 2. 17-9. 40-1. izv. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan tina Porfirogeneta..potječe iz Nina). 87. Povijest. M. 413 Rapanić. II.I. smatra da je vijest o pokrštenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina Porfirogeneta. i 31. 412 Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS . Doba. vjerojatno u l i . a zdenac služi da "slabi postanu prosvijetljenima". papa Agaton (678-681) 680. a ni sam knez nije spomenut ni u jednom povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. tvrdi da "usred poganskih naroda. Hrvatski rani srednji vijek spomenike o pokrštenju Hrvata 411. SHPIH/15. VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. Konstantin Porfirogenet u 31. zna se daje mnogo naših suslužbenika. 194-5. samo. HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOgVE SVO. pa se čini da bi taj podatak 411 Šišić. 39. Lj. 181-2. 376-7. Sakač. a vjerojatno -samo vjerojatno . i na hrvatski prostor 418. a onda barem među ostalim. Šeper. stoljeća. 31-60). Ispravci i dopune 2. Viz.. posebno S. 234 . 49. a ni tada se u Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Višeslav. 92 i tamo lit. poglavlju tvrdi da su Hrvati pokršteni već u doba Heraklija 415. II. izv.96. Erlangen 1957-8. stoljeću 414. HZ 42. Ista. 5-6.. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. Goldstein. u: Uz početke. 1224. 1985. 308 i tamo lit. posebice Klaić. Erlangen 1957-8. 107-9. da "postanu kršćani spasonosno ispovijedajući sveto Trojstvo" 412. Karaman. Budak. dakle. ovaj se spomenik. N. Goldstein. Međutim. Rapanić. 30. a ta se vijest osnažuje činjenicom da se u 32. Klaić (vidi. Slijedi ga u mnogim radovima i N. 418 Katlčić. spominje se "prezbiter Ivan" koji živi u vrijeme "kneza Višeslava". Grafenauer. vidi u: Šišič. HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE ." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. Zagreb 1931. 417 Migne. Rački.. Klaić. Drugi su podaci upotrebljivi. 14. Najnoviji radovi o 29. osebujnom i veličanstvenom kamenom zdencu nije utvrđeno točno mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije. Namentragende Steininschriften. Gunjaca. Osim toga. Priručnik. Methodiidoctrina. Patrologia Latina 87. Klaić. Croatia sacra 1. Povijest. 416 DAI32/27-9. Z. to više stoje analiza stilskih obilježja krstionice uvjerljivo pokazala da je izrađena mnogo ka snije od početka 9. Doba. iako često fragmentarni i proturječni. Viz. Toma Arhiđakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin došao u Split pokrštavati po naputku pape iz Rima. 196-8. I. Prilog kritici 27. 679). Gunjaca. kako kod Langobarda tako i kod Slavena . Peristil 3. Zato se ne može ni pretpostaviti u koje je vrijeme živio i vladao Višeslav. Klaić. Povijest.

gdje se navodi pregled mnogih mišljenja. Taj se Porin u historiografiji ponajviše poistovjećivao s Bornom. Viz. ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna pojava. I. kao i logične pretpostavke da su već opisani prvi doticaji autohtonog stanovništva -Romana i novodoseljenih Hrvata u 7. u 29. Međutim. u najmanju je ruku pokrštena vladarska obitelj i uzak krug prvaka oko nje. godine. Podaci o Ljudevitovu uklju čivanju u franačku hijerarhiju. ali je izvjesno da su ih na hrvatski prostor morali donijeti ili sama slavenska braća Ćiril (do smrti 869. Moguće je. i 8. Viz. Klaić. godine) i Metodije na svojim putovanjima od šezdesetih do osamdesetih godina (dakle. 14. 419 Vidi. II. 387. stoljeća mogao svjedočiti o tome da je u 7.De administrando imperio. 14. nisu suglasni niti o vremenu. poglavlju stoji da su se plemena na istočnoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. Viz. da pisani izvori. DM 29/ 63-66. Očigledno je. o odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krštenja" dvadesetih godina 9. Izvori. (867886). izv. 16. II. Konstantin Porfirogenet u 30. 24. te ne dopuštaju bilo kakve jednoznačne zaključke. stoljeću morali imati za posljedicu određen broj pokrštenih Hrvata. izv. ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo odjeka u širim slojevima. 288-9. Gisilbert 424. što bi bila još jedna potvrda da se intenzivno pokršta vanje odvijalo početkom 9. o Borninu odlasku franačkom caru. izv. kao Gumpert. Tipična franačka (ili germanska) imena svećenika ili misionara. Doba. Povijest. 422 Šišlć. Također. dakle. I drugi podaci prilično su raznorodni. 194-5. stoljeću. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u vrijeme arhonta Porina 421. Isti. bilj. Razlog postojanja tako raznorodnih vijesti valja tražiti u činjenici da je s vremenom nastalo nekoliko redakcija rukopisa. ed. nije se preseli lo prema gradovima i dalmatinskim otocima). 79. stoljeću i Rim pokušao ili pokušavao pokrštavati na hrvatskom prostoru 419 . Theophanes Continuatus. a kršćanski su se misionari eventualno brinuli da očuvaju crkve od propadanja i da štite autohtono kršćansko stanovništvo koje je i po dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno. 420 235 . II. kada je on poslao "predstavnike sa svećenicima" 423. Izvori. Bonnae 1838. 118. Istočna obala. ili 8. II. a i te informacije dobivene su vjerojatno s više strana. Nasuprot vijestima o pokrštavanju u 7. ako ne i vjerojatno.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Klaić. Klaić. stoljeća 422. o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogoslužju prve informacije potječu tek iz doku menata splitskih sabora 925. 136-8. 41-2. 14. Doduše. Na temelju svih ovih vijesti. i 8. Teudebert. 32-3. Međutim. pa čak i kada se radi o vijestima u jednom djelu . Bekkerus. stoljeća jedan dio Hrvata bio pokršten. 424 Rapanić. upravo u vrijeme vladavine Bazilija I. Vidi i Viz. str. 37.) ili njihovi učenici. Povijest. stoljeća 420 jasno pokazuju daje početkom 9. 423 DM 29/68-78. jasno je da je pokrštavanje Hrvata bilo pokrenuto praktički u trenutku njihove doseobe. Odolbert. izv. da se ova vijest poveže s djelatnošću solunske braće Ćirila i Metodija i njihovih učenika na hrvatskom prostoru. a niti o sredini iz koje je pokrštavanje krenulo. 421 DM 30/85-90.

135 i d. otvorene u unutrašnjem dijelu obično poput galerije. 169 i d. T. 44-6. Viz. smješta Martina oko godine 933. iscrpno. Documenta. Pariš 1959. bili bi praktički nezamislivi.oni su značajno pridonosili ugledu kršćanstva. Još jedan argument u prilog franačkoj akciji pokrštavanja je i pojava Westwerka u Hrvatskoj. kakav je obdarivanje crkve.. Autor komentara B. Petricioli. Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. o Furlaniji. 425 DA/31/45-52. Hrvatski rani srednji vijek te konačno Gottschalk govore o akciji Franaka. Klaić. Zagreb 1992. Doba. otkuda su na istočnojadransku obalu stizali mnogi misionari. II. Očita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne dopušta bilo kakve sigurnije zaključke. Isti. Ferjančič smatra da se ti događaji odvijaju polovinom 9. izv. Bilo je to. Šišić. Povijest. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena. vrlo pobožnog kneza"428. u tisku. bilj. 236 . ali ne i dokazivo. Izvori. 124. Datiranje. koja je između Hrvatske i Venecije". a on je propovijedao i dijelio blagoslove425. Ipak.. u narodnoj se predaji očigledno nije moglo ni zaboraviti ni ispustiti sjećanje na intenzivno pokrštavanje za Trpimirove vladavine. 433-4. čini se vjer ojatnij om. izv. a tome se priklanja i Klaić. specifične nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim dijelom crkve sa zapadne strane. Tomislavova nasljednika i oca Krešimirova. Jurković.I. pa je moguće da su se pokrstili kao odrasli. Arhitelđura. Radi se.. Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia. Trpimir je nedvojbeno u sjećanjima mlađih suvremenika ostao zabilje žen kao zaštitnik kršćanstva. Gottschalk. stoljeća427. Westwerk u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". 15. 426 Q jviartjriu. stoljeća. Tvrdnja Ferjančiča.) i ta mo de ta lj na li t. koja je karakteristična za karolinšku arhitekturu 9. Naime. pa i Katića. S druge strane. Barem po podacima iz Trpimirove darovnice. R asprav e i č lanc i. Tako bi se vijest odnosila na Trpimira II. te je pokrštavanje dobilo snažan poticaj. isti. Goldstein. kaže pisac. Po svemu sudeći — o tome svjedoči i početak obnove i izgradnje crkava 429 -čini se daje to bio početak najintenzivnijeg razdoblja pokrštavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. 428 Trpimiro piissimo duce -Rački. Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. a može se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike pedesetih i šezdesetih godina. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokršten i dio hrvatskog stanovništva. negoli oko 930. u vrijeme Trpimira 426. Izvori. godine spominje kao "Trpimira.iz "Franačke. 29 ( ta kođe r. njihova nazočnost i svjedočenje pri jednom kršćan skom činu par excellence. 44-5.. pa nije čudno što ga se 892. u vrijeme Trpimira I. 429 Rapanić. Otprilike u istom smislu svjedoči i priča Konstantina Porfirogeneta o pobožnom čovjeku imenom Martin. p oist ovj eć uje Mar tina s Gottschalkom. stoje moguće. stoljeća. Takvoj kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve. 43. kršćanstvo su u njegovo vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja. II. jer o tome svjedoče i drugi podaci. ako i nisu sami krstili. 112-27. nosili su ga. i 10. 114 i d. Viz. 43. da su ostali pogani. Bio je bez nogu.. 427 Vidi. jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na sličan način mogle utjecati na društvena zbivanja . Marasović. a Katić. 65 i d. godine. nesumnjivo. a vjerojatno je točno upamćeno i mjesto iz kojeg je Martin stigao . jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne predaje.

" 431 Očigledno se ta bizantska akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina de Dalmazia. pokazao i nedostatke kada se počela širiti bizantska alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom. 432 Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrštavanju Hrvata i drugih Slavena istočnojadranskog zaleđa. Iz Trpimirove darovnice. (886-912) 432. Viz. 79. Histona Salonitana Maior. na primjer. uzevši u strogo formalnom pogledu. tako i onih u Sklavinijama zaleđa. poluprimitivnog rodovskog društva irskih Kelta kod kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. 237 . Documenta. II. S tim se prednostima Bizant uključio u pokrštavanje Slavena na istočnojadranskoj obali. 95-8. No. Stoga i bizantski doprinos u pokrštavanju Hrvata valja protegnuti na mnogo duže razdoblje od onog koje je zabilježeno u pisanim izvorima. Pri ocjeni doprinosa drugih kršćanskih centara u procesu pokrštavanja Hrvata mora se svakako računati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me određuje stvarnost . nasuprot franačkoj akciji. Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaćanja kr šćanstva. u jednom trenutku. od sedamdesetih godina pa nadalje. Viz.. S druge strane. 14. Beograd 1967. (867-886) i za njegova nasljednika Lava VI. N. 431 DM 29/72-8. vrlo detaljno i razložno objašnjava da crkva na ovim prostori ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovništvo Carigrada. Klaić. Klaić. Administrativna podjela i ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tičkog Carstva. Klaić. kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovništvom bizantskog cara. II. iako općenito prihvatljiv za Slavene. nego je uvijek bila pod Rimom. 16. 190 i d. Stoga se može zaključiti daje. 291-2. Izvori. naročito hrvatsko. Perl. bila su na relativno visokom stupnju razvoja. izv. Padova 1982. estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece. to ni na koji način ne prejudicira odgovor na pitanje pod čijom je jurisdikcijom bila tamošnja crkva. izv. pokrštavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9. odvijala pod 430 Rački. V. stoljeću na teritoriju bivšeg Zapadnog Carstva. 271-348. pa i Hrvatskoj. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii. za ra zliku od. 32-5. a pogotovo iz akata splitskih sabora 925. stolje ća. i 928.. X-XII". kao i iz drugih suvremenih dokumenata. teoretski.. postaje očito daje razvitak crkve u Hrvata vrlo sličan razvitku crkve u germanskim državama stvorenima u 5. mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaženi i svijetle uspomene car Bazilije poslao carskog predstavnika sa svećenicima i pokrsti sve one koji se kod već spomenutih plemena zatekoše nekršteni. Theophanes Continuatus. stoljeća Slavenska društva istočne obale Jadrana. iako se kršćanstvo zasigurno i ranije kontinuirano širilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu trašnjosti. takav je koncept.80.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a tek u kasnijim vremenima smišljenom misionarskom djelat nošću. Tako je u njima moglo funkcionirati institucionalizirano kršćanstvo što uključuje razvijenu hijerarhiju.a to je odnos snaga Bizanta i Franačke. stoljeća bili integralni dio Bizant skog Carstva. Budući da su Rim i Rimski dukat početkom 7. "svećenici iz Rima". i 6. godine 430 . Izvori. autor naglašava politički utjecaj Bizanta i izraziti je pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazočnosti.

a njegovi prethodnici Petar Krešimir. 20-1. privedu kršćanskoj vjeri. LJPD.od Stjepan) ima tipičan hrvatsko-slavenski sufiks {-uša). Tako je Svetopeleg dobio slavensko (hrvatsko) ime. Klaić. Naime. Isto tako. Ljudevit. Na prvi bi pogled moglo izgledati neobično da će svi hrvatski vladari u budućnosti nositi narodna imena. pa potom Nemistl. 51. njihova nametanja latinskog jezika i pismenosti. Tomislav. a oni su bili Hrvati. Vidi. Naime. Mošin. Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435. Međutim. 383. Rački. Izvori. 51. I imena serva su hrvatska. koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna. Iako nema mnogo takvih i sličnih podataka. pa čak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju. Iako se u literaturi Zvonimir često naziva Dimitrije Zvonimir. Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena Čini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domašaje franačke akcije pokrštavanja i.I. općenito kršćanska -Dominik. Mošin. dobivali i drugi vladari436. Komićaj. 47 i d. 3-5. str. na kojem je u nazočnosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj Svetopeleg. Ozamil. odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje. ukoliko je već spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu potaknuo neku akciju pokrštavanja. kao stoje slučaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici. Documenta. Izvori 23. Žutomistl. odnosno Stjepan Držislav. Documenta. dakle hrvatska ili općenito slavenska imena. Martin433. stoljeća O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljećima svjedoče i običaji u nazivanju tadašnjih hrvatskih vladara. svećenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo su jedan od kotačića koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske narode na svojim istočnim granicama. ili. nose slavenska imena -Trpimir. to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom. a ne kršćanska. čini se da već u drugoj generaciji. Klaić. povijesna opravdanost takvog nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. a ne kršćanska. Goldstein. posebice. Hrvatski rani srednji vijek carevim vrhovništvom. Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti može se pretpostaviti da je sama jezgra čitave priče (legende) istinita. Goldstein. a ne kršćanska. odnosno da su se krunidbe uistinu odigravale uz značajan utjecaj svjetovnih elemenata u državi. Vitolja. crkvene osobe redom nose ili franačka imena. od Baltika do Jadrana. dopušteno je pretpostaviti da je to pokazatelj polaganog širenja kršćanstva. LJPD. a jedino kršćansko medu njima (Stjepuša . Zašeta. pak. Damnana. Hrvati nose kršćanska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434. vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti narodnog sabora. Potekan. 433 434 435 436 Rački. 297-301. Ciprijan. 238 Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ali svi ostali svjedoci. odnosno slavenska: Gojko i Gortin. S druge strane. Njeguča. ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru. Žulj. ni u jed - nom se izvo ru hrva tski vlad ari . a onda su takva imena. Razloge takvim obi čajima valja tražiti u sljedećem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski. onda i nju treba smatrati sastavnim dijelom bizantskog pregnuća u kristijanizaciji pogana na istočnoj obali Jadrana. Precilja.

Bez obzira na to što ovaj dio I. Kl alć . kada u svojoj zavjernici papi kaže ego Demetrius. pa se i pravne odredbe uglavljuju na temelju kršćanskih kategorija. D oc u m en ta. narodno ime. on uključuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim akcijama i čovjekovoj djelatnosti uopće. a prije i kasnije ne? Naime. qui et Suinimir nuncupor . koji se i Zvonimir zovem". tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita" 438. u veliku gustu šumu" 440. pa mu je ona nadjenula ime. pa zbog toga gradi samostan i daruje ga zemljom. onda bi se logično moglo zaključiti da su jedno dobili prilikom krštenja. jer su to očigledno tipično kršćanski izrazi poniznosti439.dakle. Iz vo ri. Takvo bi se stanje moglo usporediti s crkvenim osobama. 68 -9. 239 stolj eća i mog ućn ošć u da nov opo kršt eni Hrv ati odla ze u udal jene . za koji čovjek ne zna. Ali ta se imena nikada ne navode zajedno. Kada bi provodio vlast nad laicima ili je morao iskazati i prema njima. a daje drugo narodno. Trpimirov čin je. 10 34. Postavlja se pitanje: zašto ih krajem 10. Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobožnosti u 9. a to bi se sve poklapalo s intenzivnim pokrštavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9. pa je sastavljen od formula koje upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati općekršćanske formule. osim što on sam tvrdi da je kao pustinjak živio 42 godine. vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu opaziti i u dokumentima. ipak ne treba sumnjati u motive Trpimi-rova postupka i općenito ponašanja. Goldstein. "ja Dimitrije. Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog. Hrvatski rani srednji vijek (arenga) uvijek govori o višim ciljevima i motivima ljudske djelatnosti. Kl aić . odnosno narodnog postanka. u kojima se spominje da se između 873. Iz vo ri 20 . 3. Dakle. mogli bi posredno svjedočiti tadašnji češki izvori. kaže sljedeće: "Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono stoje od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje. odnosno sviješću kršćanina da stalno preispituje sebe i svoje postupke. koje kada stupaju na visoke položaje dobivaju i nova imena. sudnji dan) i čas. motiviran spasom duše. da bi obrazložio zastoje ovo darivanje trebalo zapisati. Najbliži je tome Zvonimir. ali je činjenica da se ona uvijek spominju odvojeno. godine "pustinjak Ivan. Prihvaćanje kršćanskog morala dok ume nta 437 Ra čkl . Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac dokumenta. veoma zabrinut za spas svoje duše". onda bi se upotrebljavalo ono drugo. sin kralja hrvatskoga" sklonio u češke "gore. Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izražaja dolazila njegova crkvena funkcija. dakle. kao da tobože govori sam Trpimir: "Iako sam grešnik. budući da ne znam (kad bude došao] posljednji dan (tj. Ne zna seje li taj Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato išta više o njemu. Kršćanstvo postaje i ideologija po kojoj se vlada i po čijim se načelima živi. 438 S prihvaćanjem kršćanstva događaju se u društvu i druge. Jedan od mogućih odgovora jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao i glavni zaštitnik crkve. stoljeću hrvatski vladari dobivaju. ali i to znači da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva imena437. i u 11. Ra čkl . a drugo krš ćanskog.ne imenuju s oba imena. Potom nastavlja. i 894. stoljeću. da se dva imena spominju stalno. D oc u me nt a.

bilo bi lakše odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u Trpimirovoj darovnici već u prvoj verziji dokumenta ili su nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. 444 P. Croatica Christiana Periodica 29.. 16. 932. jer su ovaj put Mlečani pružili pomoć za "spas". U ugovoru koji su 932. a koliko proizvod pravno-religijske terminologije. kao i splitski prior Petar krajem 11.krajeve u potrazi za mirom i samoćom. oslobađa ukupno 21 roba i robinju. Kada su se 933. Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog stanja. ali on ima i trajnije značenje . Codice diplomatico istriano ad a. "Spasom" su bili obuzeti i zadarski prior Andrija početkom 10. stoljeća 443. dolazi do sukoba. 441 P. 27. ni ovaj se put ne iskazuju konkretni interesi. M. 377-8. najviše prema onima koji uvijek bez nagrade pružaju pomoć za spas" 441. Brković. Iz teksta proizlazi da se ne radi o materijalnim interesima. Valja "vratiti". već se djelatnost objašnjava u formulama arenge koje odražavaju istinsku prožetost društva kršćanskom osjećajno-šću. 210. koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese. Izvori. Međutim. dakle odužiti se za djela koja nisu bila potaknuta koristoljubljem. 2332. koji. Klaić. 240 L . 443 CD I. stoljeća 442. čak i da 439 Vidi. Documento. 38. Klaić. Ovako je teško odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva. nagovorio gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir. između ostalog. 442 CD I.a to je kršćanski spas općenito. 40... Kandler. Izvori. Tako se kaže: "za ljubav Svemogućeg posreduje . Možda se taj "spas" odnosi na neku konkretnu situaciju. Codice diplomatico istriano ad a. koji za "spas duše" oslobađa neimenovane robove. 440 Rački. o arengi u ovom razdoblju. potrebnima za kontemplaciju. Zagreb 1992. 933. Kandler. godine Istrani i njihov markgrof Vinterij pobunili protiv mletačkog presizanja na Istru. godine potpisali građani Kopra i Venecije kaže se da "djela potekla iz poštovanja i plodovi potpune dobrovoljnosti treba da dušu kojoj se ugađa potaknu na vraćanje.. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Dakle. ali ubrzo i do sklapanja mira. a koliko samo puka pravno-teološka forma." 444. god.

odnosno "malo" [pro parvis). 1984. zajedno sa svojom suprugom i našim kćerima izgradili smo ovaj hram i . Međutim. Titula 445 P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e .. 447 Ž. stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi političar pragmatično ponašanje prenosi u duhovni svijet. Moguće je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se rada u Evropi oko 1000. Naizgled. kada se Bog od naredbodavca transfor mira u čovjekova partnera. 449 Uz navođenje teksta. Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). 450 Vidi. zorno se otkriva i naličje toga kršćanskog čina par excellence. i ja Gadua. Čini se da klasna diferencijacija i staleška samosvijest rastaču strah. Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju. Ž. privatne. Funkcija. Doba.. području koje komunicira s Hrvatskom i Hrvatima. sasvim različite od onih skupnih investicija ranokršćanskoga doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima. 336-9.. stoljeća obdaruje crkvu sv.. 148.. 450 16. izvanprirodno 446 . 152-3.. Grgur skrušeno izjavljuje kako sv.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. Doba. SHP 14. Već u 9. suzdržanost i poniznost što su krasile prvotno poimanje čovjeka i Boga 449. Petru daje "mali dar" (munusculurri). grešnik. str. pjesnički lijepo izražena. stoljeća u tim frazama nema mnogo iskrenosti.. 1984. 159-79. Prema tome. godine. SHP 14. U darovnici koju je navodno izdao Trpimir 852. 448 Rapanić. o tome opširno. pa onda i Hrvati općenito. 241 . Također. stoljeća hrvatski vladar nazivao na latinskom jeziku. nepoznato. prema onome stoje nedostupno. ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om etničkom prostoru. S druge strane. Te investicije bile su osobne. položaj i titule hrvatskih vladara Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Rižinica nazvao dux\ to je jedinstveno svjedočanstvo o tome kako se polovinom 9. 150.. može se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno različito od kopar skog. Rapanić. intimne. i 10. ali za to očekuje "velike darove" (magna munera). Kopar pripada "kulturnom okolišu Hrvatske". Skromnost. Od brojnih primjera 447 karakterističan je ovaj splitski: . -". nepobitno jest da je karakter tog natpisa bitno različit od skromnih tekstova prijašnjih stolje ća. 446 Rapanić. razmišljali i djelovali na sličan način kao i Koprani. vidi."448. otkriva i onu životnu. Male su crkve iskaz osobnog doživljaja vjere. Rapanić. onaj posebni odnos pojedinca prema Bogu. on je također imenovan dux uz dodatak Croatorum. stoljeću javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. et peccator Gadua una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et . da su i stanovnici hrvatskih gradova. stoljeću uistinu drže do kršćanskih zasada 445. Rapanić. Doba. 176. njihovo spominjanje pokazuje da Hrvati u 9. Donare et dicare [O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku).

6-14. Ž iv a starina. Documenta. Vjero jatno je. Ka r a ma n. pretpostaviti ga drugima. Hrvatski rani srednji vijek dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu. 43. često upotrebljava i ima vrlo široko značenje. 458 Goldstein. Tek u l i . 126. ipak se može reći da su taj naslov češće nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad kojima su imali vrhovnu vlast. 454 Kački. papa ga ipak prvo zove princeps. Opširno. odnosno commes 453. Kako je Hrvatska i tada bila pod franačkim vrhovništvom i njegovim snažnim utjecajem. Ako išta drugo. stoljeću kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odlučujuća prednost. Naposljetku. stoljeću ustalit će se rexkao hrvatska vladarska titula. Da bi se legalizirali pred svojim podanicima. na latinskom govornom području. logično je pretpostaviti da su Hrvati titulu dwc dobili posredništvom Franaka 451. vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisućljeća svoju vlast temeljili na vjeri. stoljeću stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. Titule. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa. Međutim. Klaič. Titule. Šišlć. a na vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. jer za takvo rješenje nema pravih historiografskih argumenata458.I. vidi str. S druge strane. kao stoje već rečeno. što je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455. to što Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima. Priručnik. ili za njega tražiti neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku. Muncimir je na kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps. 53. Goldstein. Documenta. Zato se svaki 451 Goldstein. Ili. Izvori. ali u isto vrijeme u jednom dokumentu i dux. To što je papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Branimir se na kamenom natpisu nazvao comes. 1943. suparnicima ili neprijate ljima. Pet natpisa kneza Branimira. 274 i d. samo je zahvaljujući hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno prevedeno s "kralj". 154 i d. 141 i d. Klaić. 457 Toma. 456 Lj . Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra . 14-6. 46-7. Titule. Ovakve brze i neočekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. Goldstein. Gottschalk je privatna osoba. ali Toma ipak tvrdi daje on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski vladari nazivani kraljevima 457. jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne može smatrati "kraljem" 452. 27-8. 412-3. Izvori. Kronika. 158. Očigledno je da u 9. Držislav je dux magnus na kamenom natpisu 456. Iako su Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare. i 10. na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na određenom području na zemlji (posjeduju vlast "milošću Božjom"). 455 Rački. Također. pa tek kasnije comes 454. te da je njihovo kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog. Gottschalkov odabir motiviran zahvalnošću Trpimiru na gostoprimstvu i pruženoj sigurnosti. 453 Vidi objašnjenje u: Zekan. i 10. 452 242 .

462 Katić. franački car nije pretendirao na apsolutnu vlast. Byzantine Theocracy. ona je počela proizlaziti iz vlasti. Nutarnje stanje. Odnos crkve i drža ve u Vizantij i. pak. S druge strane. iscrpan prikaz Runcimanove knjige u HZ 33-4. odnosno "državom" (regnum. 154 i d. No. 73. Ra nobis dvdt regnum. Ostro go rs ki. Izrazi. 3 i d. 11 i d. 465 Rački. Izvori. uobičajene su diplomatičke formule i ne može ih se povezivati ni s bizantskim ni s franačkim utjecajem. što bi bilo bliže bizantskom shvaćanju pojma vladara. Pariš 1923. Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo vladalačkih odnosa u Hrvatskoj. 29. 109: Fuimus ad regnum. Takav je bio carski položaj u bizantskom društvu praktički tijekom čitave bizantske povijesti.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 459 G. 463 Rački.464. Karlovo približavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu očituje se u provođenju sudskih reformi i nekim drugim odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaša 461. jer se ipak radi o latinskim frazama. Mango. Les rois traumaturges. 466 Rački. nadalje. ali i da su se i u pradomovini i tijekom seobe stvarali odnosi između vođe i podanika. 460 M. Bloch. S. La civilta bizantina. 1980-1. Život i doba Karla Velikog. 461 I. upravu nad državnim aparatom i zaštitu crkve. predstavljao kao čovjek kojem je od Boga dana vlast. jesu izrazi kojima su čašćeni rimski carevi. Klaić. Isti. 20. Rasprave i članci. Goldstein. Dakle. odno sno. Cambridge 1977. Documenta. Stoga je nemoguće odrediti što se neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka . te I. u: Einhard. 224 -237. Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teško je odrediti kakav je bio Trpimirov položaj u državi: je li bio bliže bizantskom ili franačkom uzoru. Najnoviji prilog tom pitanju: C. deigratia ("milošću Božjom") i iuvatus numere divino ("obdaren božanskim darom") 466. Documenta. Rad 91. kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima. izrazi kao što je "kraljevsko veličanstvo" [maiestas regfia)463 ili "naša kraljevska čast" (nostra regia dignitas]. impervum)482. Karlo.zapovjedništvo nad vojskom. a odande su ga posredništvom latinskog preuzeli franački i drugi zapadnoevropski vladari 465. On je posjedovao tri bitne funkcije . a može biti i emanacija Boga -Bog i Car su najviši stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459.podanici su Trpimira poistovjećivali s "kraljevstvom". 243 .. Stetimus ante imperium. stoljeća vladar. A ti su odnosi u ponečemu mogli nalikovati franačkom. 175 -91. Gottschalk. 464 Rački. a ponečemu bizantskom modelu. ali je isto tako smatran kao osoba od Boga posvećena 460. nego samo s najširim utjecajem Zapada. a na kršćanskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije to važi za bizantskog cara. "pomazanik". On je. 8-9. Ita nobis loauutum est imperium. Dela V. ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -kršćane. 413-21. kako sebe naziva Petar Krešimir IV. izabranik. Roma -Ba ri 1991. Runciman. Goldstein. vođa roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti. Documenta.

a više od sto godina kasnije papinski poslanik istražuje da lije Petar Krešimir IV. dočim se Zenonu 475. 695. jer je una ka ženo lice bilo diskva li fika cij a za vrš enje carske dužnosti. pa su potom prognani. 351-2. O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zašti ćeni u društvu. postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m. Goldstein. Bogata bizantska povijest pruža vrlo raznorodne primjere. Za hrvatski rani srednji vijek. ali se čini da je ubijanje cara bila posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472. isti taj Krešimir namjenjuje kaznu svakome tko bi povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. Nutarnje stanje.oni. Žestokih je sukoba bilo. 468 . kada prigrabljuje Hrvatsku. Documenta. stoljeća. 73. te da bi vazda tuđu jaziku podložni bili". (zajedno s malim sinom). Izvori. i to od samih početaka. Klale. govori o specifičnom. S druge strane. ali su u društvima s razvijenim samostanskim životom bivši vladari bili sklanjani u samostan 471. Konstans II. Rački. tipičnom za srednjovjekovna teokratska društva 470. Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima između crkvene hijerarhije i državne vlasti . ne bi mno go razj asnila .. nije ništa dogodilo. Klaić. pa se može zaključiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom. mogla bi svjedočiti i činjenica da Zdeslav. jer se ponovno vratio na prijestolje 476. i Justinijanu II. ubojstvo kralja Zvonimira koje su navodno počinili Hrvati jest zločin za koji oni moraju platiti vječnim prokletstvom . uostalom. Tiberije III. a 802."da nikada više ne bi imali vladara svoga jazika. ali su carevima Herakloni 641. Možebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. primjerice. Rad 91. Hrvatski rani srednji vijek Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD." 467. 154-5. Povijest. 713.Einhard. godine vidi. ali ponekad i osobito omrznuti. a i na vod no s amoin ic ij ati vn i odlazak u samostan Karlova brata Karlomana . Domagojeve sinove ne ubija. je Irena samo prognana. Documenta. Leontije 698. odrezani nosevi. 191. 11. ali to nije imalo nikakvih posljedica na Krešimirov položaj koji je tada već postao hrvatski kralj468. Čini se daje Gojslav bio ubijen. nedodirlji vom položaju vladara. 467 Rački. Foka 610. 469 Rački. Apsimar 705. godine: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje. opširno. prije bi bio karakteri stičan sklad između crkvene i svjetovne vlasti. 470 Vidi.kao posveć en e osobe carevi (i drugi vladari) bili su osobito štovani. Justinijan II. 471 Vidi. ubio svog brata Gojslava. i nisu karakteristični za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. kao i svi drugi. Istorijcu na raznim mj. već ih šalje u progonstvo. ali su se odvijali između različitih opcija u crkvi ili između dva ili više vladara. Ostrogorski. Vjerojatno ni posebna studija zašto su neki carevi doživje li ovakvu. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio više time što su oni bili u posvećenom položaju negoli kršćanskim moralom koji mu je zabranjivao ubijati. Filipik je oslijepljen. a drugi onakvu sudbinu. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa i nije bilo tako često..I. primjerice. 472 Ubijeni su. 668. Tako su hrvatski vladari bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom. a njoj Hrvatska s vremenom sve više nalikuje. slučaj posljednjeg Merovinga. I ovaj posljednji podatak. jer su bili pomazanici Božji. Karlo. 711. 33.

13. cara u Carigradu.. pa da spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za čitavo ranosrednjovjekovno razdoblje. s jedne strane. ili 11. vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti. Nasuprot tome.. u: The Orthodox Churches and The West. mj. kao što misli Klaić. Zagreb 1983. Postojala su mišljenja da je. Naime. a na štetu Hr vata. Bareljef iz splitske krstionice za istraživače je mnogostruko zanimljiv. a za ovo razmatranje posebno. O značenju bas-relijefa u splitskoj krstionici. ali to su zaključci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu čitavog društva. lijevo od nje stoji druga. Klaić. Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The Earhj Middle Ages. na teritoriju bizantske arhontije ili teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu).može se pretpostaviti da se položaj hrvatskog vladara nije značajnije mijenjao tijekom ovog vremena. Oxford 1976. Bez obzira na prijepore. mj. 474 Rački. osim vladara. Petriciolije va se argumentacija čini razložnom. 19 i tamo lit. ZKT. 475 O diplomatičkim elementima. Povijest. Tragom srednjovjekovniii umjetnika. Kako su oni garantirali provedbu ugovora. Datiranje.ali se čini da je prevladalo prvo rješenje. vidi J. najčešće župan 474. sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži kuglu. Documenta. na r. stoljeću svjesno iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije. na bareljefu su prikazane tri muške figure -jedna. mj. Vidi i Lj. 117. bizantske carske "zlatne bule" (krisobula) potpisuje isključivo car. 148 i d. Zagreb 1972. na r. Svakako mu je bio bliži od njegova vrhovnog gospodara. ali za naše razmatranje to i nije toliko bitno 476 . okrunjena. CD I. godine. prije negoli neki drugi slavenski. Istraživači dvoje je li bareljef nastao u 9. formuli poniznosti (formula humilitatis]. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i pralcsi. Vol. čini se daje iz užeg historičarskog aspekta rješenje relativno jednostavno: budući daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom području. i kruna na glavi. 91-119.. uobičajenoj u srednjovjekovnim pismima. U hrvatskim vladarskim ispravama. stoljeća U Trpimirovoj se darovnici naglašava vladareva skromnost i ovisnost o splitskoj nadbiskupiji. Studies in Church History. vrlo precizno smješta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. Stlpišić. Radi se o tzv. stoljeću. kao i o autentičnosti koroboracije isprave475. te 473 Čini se malo vjerojatnim daje prepisivač dokumenata u 12.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. Krist . 476 Pctricioli. ili 13. sa mo zato što je te Hrvate mrzio. Isti. a u desnoj križ. najbliži mu je vladar bio hrvatski. s druge. 225. Slijedom ove analize položaj hrvatskog vladara bio bi bliži franačkom uzoru. na r. 391-412. Nelson. ali bi ona mogla odavati i prijateljstvo i želju da se splitskom nadbiskupu prida značenje koje on u tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 . Izvori. može se pretpostaviti da su morali imati i nekog udjela u vlasti. za istraživače je bio sporan identitet središnjeg lika. Uostalom. Osim toga. Karaman. L. O razlikama između istočnog i zapadnog obreda ustoličenja. ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena svjedoka navodi se i njihova titula. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: J. u svojstvu svjedoka potpisuju se i drugi dostojanstvenici u državi. prikazan kralj ili.. 10. a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze. jer se s njega mogu iščitati podaci koji vrlo skladno nadograđuju znanja o društvenom položaju hrvatskog vladara. 245 . Neki su predstavljeni samo kao svjedoci.

Slika 23. Bareljef iz splitske krstionice .

a žezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. čini se. 535-6. a u srednjem je vijeku.Ž. a treći lik se našao u stavu proskineze koja je dio uobičajenog carigradskog dvorskog ceremonijala. 373-4. inače simbol pobjede. Titule."kralj" (na Bašćanskoj ploči) izvodi se iz imena "Karlo". Naposljetku. Gheerbrant. Documenta. što upućuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481. 21. Chevalier -A. Logično je da papin vazal dobiva zastavu (ona je obično obilježena križem). 482 Rački. Izdanje HAD 3. označavao plemenito oružje vitezova i kršćanskih junaka. 823. u: Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. Klaić. prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku "kral" . 68-9. koji ima višestruku simboliku 479. kugla. Ž. Goldstein. kao i mač. Kako se na bareljefu bizantski i franački motivi isprepleću. te razlike u Zvonimirovu slučaju nisu proturječne. Zvonimir je dobio i zastavu -znak daje papin vazal. 1992. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. dj. Također. Ni u prilično opširnoj 477 Rački. Rapanić. 1976. 3. Izvori. 478 247 . Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipično franačkih obilje žja. Pravno-povyesni rječnik. između ostalog. Izvori. Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm. godine od pape 477. 481 Mažuranić. Brković. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Izvori. stoljeća kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim što će kralj Zvonimir dobiti 1076. J. n.. Zagreb 1992. tako su se. Klaić. Doduše. odnosno od Karla Velikog. 480 O ulozi vladara . 77. Simbolika vladarske kugle (pitanje je radi li se uopće o kugli?) i žezla nije posve različita: kugla bi označavala sveobuhvatnost vlasti. J 7. stoljeća načela nasljeđivanja na prijestolju još nisu bila potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina naslijedio Domagoj. 159-62. Ceremonijal na dvoru je obično rezultat dugotrajnih. 23. Documenta. Zagreb 1989. Načela nasljeđivanja Polovinom 9. 103-4. 483 Rački. 383. Documenta. Dakle. Bili su to žezlo i kruna. U Trpimirovoj se darovnici spominje Mislav kao "predšasnik" 483. Iako je to u ponečem različito od onoga što je ucrtano na bareljefu (kruna. 479 Rječnik simbola. te mač. Jiroušek. Klaić. 484 M.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a u Čedadskom je evanđelistom zapisano da je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. križ). Radovi HAZU Zadar 34. 83-90. Rječnilc simbola. ali se ne kaže da su rođaci. Čini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484. nasljeđuje ga netko za koga se ne zna u kakvom je srodstvu s njim i je li uopće u kakvom. unatoč tome što je Trpimir imao sina. bizantski i franački utjecaj isprepletali i na teritoriju prijadranske Hrvatske. O bareljefu iz splitske krstionice. pa čak i više stoljetnih utjecaja 480.

325. Račkl. O ovom problemu raspravlja 1 Šišić. moglo je biti i obrnuto. da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. DA/31/44. dakle u 9. stoljeću. stoljeću.) u vladalačkoj dužnosti mogla bi značiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema nikakvih vijesti). to znači da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara međusobno sklapali brakove i daje vlast u pojedinim područjima prelazila na pobočnu lozu. Klaič. Hrvatski rani srednji vijek priči o Ljudevitovu ustanku. Izvori. to se načelo sukobljavalo s načelom da neka druga osoba. Kada je Borna umro. Vidi. 72. "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. stoljeća 490. 426. Residente paterno solio . Račkl. No. Tako je umrlog Bornu "na traženje naroda i uz carev pristanak" naslijedio Vladislav 491. Povijest 664-5. stoljeća počinje u Hrvatskoj sve češće događati da vlast prelazi s oca na sina. a kada je Zdeslav zauzeo vlast. a Ljudemisl je bio brat Bornine majke. bllj. Klale. u kojoj se navodi više imena slavenskih knezova. 373. . Izvori 7. nema podataka o direktnom srodstvu. i Konstanta Porfirogenet datira neke događaje u "doba arhonta Trpimira. stoljeća. Unatoč činjenici da o tom razdoblju ima malo podataka. bez ikakvih potresa. str. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir. što ne znači i direktan potomak. Iako se opisani događaj . poznati su slučajevi svrgavanja. pa da je ovdje spomenuti Krešimirov otac Trpimir zapravo nasljednik Tomislava koji vlada tridesetih godina 10. Kada se spominje "tast" ili "ujak". pa je čak moguće da je bio i uzurpator. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman. II.Rački. U ranijem razdoblju. Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast. 236. Bio je iz roda Trpimirova. što dokazuje da je opet zavladala porodica Trpimirovića. i 11. a njega očito nisu takvim smatrali. ali su očigledno bili pretendenti na prijestolje. Documenta. a relativno brza izmjena nekih drugih spominjanih vladara (Mislav.I. vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjača. ima razloga vjerovati daje informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena događaja. Družak i dr. Documenta.5. Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu još drastičniji: Zdeslav je zauzeo vlast u Hrvatskoj. pa se čini da je nasilno zauzimanje prijestolja još jednom pretpostavljeno nasljeđivanju po rodbinskom pravu 486. kada Petar Krešimir IV. Documenta. Izvori. tvrdi da su od njegova pradjeda Krešimira hrvatske vladare nasljeđivali sinovi 488. Ne zna se tko vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska. To bi značilo da se u prvoj polovini 10. Čini se da se običaji potpuno ustaljuju tek u 10. Osim toga. 62. preuzme vlast. 18. naslijedio ga je nećak Vladislav. 15. Viz. čini se. Documenta. značilo bi daje Branimir bio uzurpator. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata. Goldstein. Moguće je da su nestabilnosti 485 486 487 488 489 490 491 248 Račkl. 44. 43. izv. ARFza 821. Klalć. Tako je Dragomuž dao Ljudevitu svoju kćer za ženu. te stoluje na "očinskom prijestolju" 487 .dolazak pobožnog čovjeka Martina u Hrvatsku -vjerojatno dogodio još polovinom 9. oca arhonta Krešimira" 489.

Viz. ali gaje "prevario" brat 495. sjedne strane. 134-5. izv. jer je. Ovaj navod omogućuje barem dva tumačenja: ili je mlađi brat pretekao na prijestolu starijeg. stoljeća došlo je uistinu do "dinastičkog rascjepa" 497 koji se smiruje za Petra Krešimira IV. stoljeća pridonosila i neriješena ili različita načela nasljeđivanja. -vidi. odnosno njezina ustro492 To je franački utjecaj -kada je 511. 497 Barada. stoljeća (kako bi se moglo očitovati iz Baradina teksta). 158-170. što je bila bizantska institucija i. Dinastičko pitanje. Nutarnje stanje. Čini se daje. kasnijem zetu mletačkog dužda i ocu Petra Krešimira IV.Svetoslava Suronje. moguće je da su se suparnici u borbi za prijestolje rukovodili različitim načelima nasljeđivanja i po tome mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno. Tako sinovi-nasljednici čak vode i ratove: Miroslav protiv Mihajla Krešimira. činjenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. 494 Šlšič. U prvoj polovini 11. kod makedonskih Slavena od četvoro braće na životu ostaje samo Samuilo 494. običaja majorata. 249 . Strojimir i Gojnik 493. Potom slijede brojne podjele države između sinova Ludovika Pobožnog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. 493 DM32/42-4. 60 i d. 51-2. izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon stričeva. pa daje u to vrijeme prevladalo načelo starješinstva. O sukobu sinova Stjepana Držislava . godine merovlnški kralj Klodvig umro. Rad 91. Međutim.. Svetoslav Surinja protiv Krešimira i Gojslava. i čini se da konačno razrješava sve dvojbe (vidi i tamo lit. Slično se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore Mutimir. s druge. 427.. O identitetu Suronje raspravlja Barada.fraierno doto deceptus regni amiserat diadema . bez obzira na sve prijepore i ratove. II. bilo provođeno načelo suvladarstva. Čini se također da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe čitavog kraljevstva između sinova-nasljednika. 225 i d. 495 Sclavorum etiam regisjfater.. godine zapisuje daje Suronja trebao zauzeti prijestolje. a ovaj posljednji preuzeo je vlast u čitavoj državi tek po odlasku Karlomana u samostan. Documenta. država je podijeljena na ravnopravne dijelove Između njegova četiri sina. pri kojem najstariji sin nasljeđuje oca. 158-64.. Građanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Držislava svje doče da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu presudni u priskrbljivanju prijestolja. čini se. Krešimira i Goj slava svjedoči i mletački kroničar Ivan Đakon kada 997/8. 143 1 d. itd. kao da je ono privatna svojina kraljevske obitelji 492. Srednjovjekovno. radi o Stjepanu. ali i Franačkoj.): Suronja je zapravo Svetoslav.. u to doba hrvatsko društvo doživjelo značajan napredak. Dinastičko pitanje. ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496. stoljeću zasigurno je i rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj. Braća su se nemilosrdno borila za prijestolje. 471-2. 57-60. Surigna nomine .Rački. godine. zatim u Češkoj i Rusiji. Brandt. Povijest. 496 Rački. Kako se. kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobožnog (814-840).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. dakle ravnopravnog položaja više nasljednika. Snaženje i bogaćenje hrvatskog društva u l i . Kako su se vjerojatno tada hrvatski običaji počeli miješati s utjecajem bizantskog i franačkog prava i uopće običaja i kulture. Pipin Mali je ostavio državu Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki).

502 Raćki. u drugoj polovini 11. jer će se u svakoj situaciji moći pronaći legalnog i legitimnog nasljednika. Napokon. U stalnoj izmjeni 498 Račkl. 68. Dinastičk o pitanje . Karlo. 103. Einhard. 208 i d. koje su oni htjeli i izabrali. a potom da "im postavi tada arhonte. Feudalno društvo. Zagreb 1956. izv. Izvori. iako bi povremeno znalo prevladati načelo izbornosti. a Zvonimir je bio jak čovjek (ban) u državi. KronOca. naime. nasljeđivanje po starješinstvu često je bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498. Bloch. 501 Raćki. stoljeća običaji se ostvaruju na ponešto specifičan način -Petra Krešimira je naslijedio Zvonimir. Documenta. da po Zvonimirovoj smrti nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata504).134-5. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja spominju se polovinom 11. jer je njegova sestra Jelena bila udata za Zvonimira. 148. Petar iz loze Snačića (Svačića) postao je vladar na nepoznat način (jer očito kraljevskoj obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiđakon tvrdi. Čini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara. Čini se da Krešimir nije imao djece. To će pridonijeti tome da različita načela nasljeđivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i obrnuto: postojanje različitih sustava nasljeđivanja pridonijeti će stabili zaciji vlasti i poretka.9. 79. Naime. pokrstio Slavene uz obale istočnog Jadrana. Hrvatski rani srednji vijek javanja sukladno suvremenim evropskim društvima. 499 250 . 16. Klaić.CD I. stoljeća. a Stjepan II. od roda od koga su oni željeli i voljeli. 56-7. Toma.I. I u Evropi su se ta načela sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje će od njih prevladati 499. 504 Thomas. Izvori.4. te će se suprotstaviti Arpadoviću Ladislavu koji pretendira na hrvatsko prijestolje po ženskoj liniji. Izvori. pa je kralj postao izborom 503 . Rad 91. bez obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom. ali su isto tako bili izabirani na "skupštini čitava naroda". prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je vladar stekao pravo na prijestolje po ženskoj liniji. iz kojeg su Franci birali svoje kr alje ve" . Klaić. I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. tvrdi da "gaje pravednost Božja uz odobravanje svih plemića Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. Documenta. Koliko se zna. što znač i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i već na slje dstvom imaju pravo na prijestolje. a dvojbeno je da li mu je bio u rodu. Vidi. tijelo koje bi odgovaralo "svim plemićima" u Hrvatskoj . Dvojbe oko toga nazočne su i u Einhardovu Životu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga. Goldstein. 171-4. II. ' M. dakle. Konačno će ta načela nasljeđivanja postati dije lom feudalnog sustava koji će se u Hrvatskoj razvijati od 11. Klaić. šo ° DAJ 29/74-8. mogla povezati s po krštavanjem. sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va Suronje. 503 Ba rada . Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda" 501. Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. Viz. stoljeća kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinačno spome nute župane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju. stoljeća pretežno su nasljeđivali kraljevstvo po ocu. 81. Tako se i u Hrvatskoj poštovala muška linija nasljeđivanja. 48. Nutarnje stanje. 71. 54-5. No.

budući da ono. zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du šu"505. Naime. a to nikako ne može biti točno. 412. Klaić. 505 506 Klaić. koji su svjesni krivnje. što počine mnogi ostaje nekažnjeno. u tim se krugovima smatralo logičnim da sin nasljeđuje oca. 7 1 . moraju oni. moglo bi poslužiti svjedočanstvo iz Ljetopisa Popa Dukljanina. 99-102. stoljeća načela nasljeđivanja treba vjerojatno vidjeti i želju za političkim kompro misom te nastojanje da se ugodi jačem i time izbjegne destabilizacija zemlje. Izvori. Šišlć. strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je i sudionike splitskih sabora 925. Klaić. Historici Salonitana Maior. U njemu stoji daje Zvonimir Krešimirov sin 506. 251 . Dakle. LJPD. uglavnom svećenici.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. godine i oni predviđaju kazne: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje. Izvori . 33. Kao potvrda načina na koji su razmišljali oni što su prenosili narodnu predaju. dakle.

izv. ne mogavši ništa učiniti. arhont Bugarske. obdarivši Hrvate i primivši od Hrvata darove" 2. Općenito se može reći da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila mnoge atribute suvremene evropske države. stanje na Jadranu i oko njega bitno se mijenja. Za vladavine dužda Petra Tradenika (836-864) vještim diplomatskim potezima Venecija je sve više stjecala neovisnost od Bizanta. nemoć Mihajla Borisa da bilo što učini svjedoči o snazi hrvatske države. 1 2 3 252 Rački. . Šezdesetih godina. Pošto je 864. 24. Izvori. naslijedio gaje Urso I. Klaić. Petar nije vodio računa o sve moćnijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokušavajući vladati bez njihova utjecaja. a prema franačkom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner.VIII. 23. Documenta. koji su tradicionalno bili bizantski činovnici. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar čije je ime zapisano u Čedadskom evanđelistani. što mu se ubrzo i osvetilo. te s njime podijelio vlast u gradu i u državi. Priručnik. Izvori. 22. II. DM 31/60-4. 43-4. Rački. 383. Branimira ponajviše. Venecija je opet počela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju. Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris.iudex. pođe i zarati na Hrvate i. Koliko je god to bilo na korist mletačkom građanstvu. Ivan Đakon piše da se Urso "požurio povesti mornaricu protiv slavenskog vladara Domagoja" 3. Izvori. Klaić.procvat hrvatske države Trpimir je prvi hrvatski vladar uz čije se ime može vezivati gradnja crkava. ona biti očigledno još intenzivnija. Urso je ukinuo čast tribuna. ali će za vrijeme njegovih nasljednika. Šišić. Klaić. Iako sudeći po ovom navodu. kada je otprilike na hrvatskom prijestolju Trpimira zamijenio Domagoj. 125. 364-5. dakle. i uveo titulu suca . Viz. godine). Iako još nije došao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima. zaključi s njima mir. ipak je bilo nezadovoljnika. Da bi zadovoljio aristokraciju. Badoer (do 881. kao potvrda da se horizonti hrvatske države šire osjetno preko granice neposrednih interesa 1. godine ubijen zajedno sa svojim sumišljenicima. Od Trpimira do Branimira . nije došlo do otvorene bitke između Hrvata i Bugara. Documenta.

ni papinski) ne bilježi nastojanja drugih sredina da u Hrvatskoj šire kršćanstvo. pogotovo se to nije više moglo događati uz njegov pris tanak ili barem prešutno odobravanje . Čini se da su u tadašnjem hrvatskom društvu postojale dvojake ten dencije .njegovo se ime ne spominje na kamenim natpisima. Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franačkoj koaliciji protiv Arapa koju je. vjerodostojna ili ne. ali izostanak bilo kakve potvrde o Domagojevim pokušajima da i dalje širi evanđelje ili da samo podrži crkvu u takvim naporima. koju je on potpisao. kada se posljednji put spominje Trpimir. i očigledan razlog zašto se i vanjski čimbenici. Zdeslava . Documenta. da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine 4 Rački. godine. i l i . Izostanak jedne vrste podataka može se tumačiti slučajnošću 5 . primjerice pape. Domagoj Domagoj je došao na vlast između 852. nije ostala sačuvana niti jedna darovni ca. 157 i tamo komentar. 7 Vidi. Vladao je do 878. te pokrštavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim svijetom. drugi su pak željeli intenzivirati suradnju. za Domagojeve vladavine množe se vijesti o tome kako su Hrvati napadali mletačke brodove. ne može biti slučajan. pokušali zatrti njegovo ime i da su sustavno uništavali njegove natpise. jer iz te činjenice logično proizlazi zaključak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje između Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane. stoljeću više nema vijesti o pljačkama uz onaj dio istočnojadranske obale koju kontrolira hrvatski vladar. 6-7. Nijedan izvor (ni bizantski. misleći da će se iz toga pribaviti koristi na duži rok. Priručnik. Viz. piše pismo Domagoju u kojem ga opominje da spriječi napadače 6. godine pljačka bizantski brod pun zlata 7). 382-4. godine. čini se. Za razliku od prethodnika ili nasljednika . moguće je. 125.Od Trpimira do Branimira . S druge strane. Documenta. Nema podataka da je Domagoj gradio ili izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu građevinu . -kada se datira spomenuti Ursov napad. ni franački. Branimira i njegove supruge Maruše.. predvodio i sam Domagoj.neki su smatrali da je kao kratkoročna taktika i dugoročna strategija najbolja upotreba sile. koji su ga ubili. pljačka. skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedećim desetljećima izgubila na utjecaju i praktički nestala (u 10. Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne čini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove.Trpimira. 6 Rački. III. ali je to samo nagađanje koje se ne može potkrijepiti argumentima. Trpimirova sina Petra. 22-3. kako Mlečani moraju intervenirati. Izvori.procvat hrvatske države 1. 5 253 . Domagoj je bio. Možda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici. Šišić.kao što se događa u slučaju dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. Klaić. Izvori. Klaić. Očigledno je.Domagoj nije posjetio Akvileju i nije upisan u Čedadski evanđelista! 4. Braslava i njegove supruge Ventescele. uostalom. izv.. To je. najednom počinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII. stoga. i 864. 26.

Povijest. carska je flota intervenirala i na drugoj obali Jadrana. 350-1. 165 i d. Međutim. Kotor 1959. ali s bitnom razlikom. pa je. Vjerojatno su napadi na mletačke lađe koje prolaze uz istočnojadransku obalu učestale.I. Domagoj se nije upuštao u otvorenu bitku protiv Mlečana . Isti. Postojanje flote koja može prevesti priličan broj vojnika. barem za nekoliko godina. stoljeća opet našla u glavnim tokovima evropske politi ke. u skladu s tadašnjim običajima. Šišić. nadjačao konačni obračun Arapa sjedne. Rački. Dakle. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8. zatražio i dobio taoce te otplovio kući. Goldstein. nego i u susjednom Kotoru 11. II. Viz. njihovo oružje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) još je jedan dokaz gospodarske konjunkture 9.naziru se i druge tenden cije u njihovu ponašanju. izv. Iako će ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga buduća stoljeća. Radovi Zadar 16-17. 360-1. 8 Vidi. a one će doći ponajviše do izražaja u doba Branimira. to nije učinio bez ikakva povoda. ali se on ni taj put nije održao duže vrijeme. jer im je mnogo bliži bio "partizanski" način ratovanja. stoljeća. Dok je prije šezdesetak godina bila tek objekt nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etničkom prostoru. za 869. 443-8. čini se. u 9. str.uostalom. Zadar 1969. godinu. Konstantin Porfirogenet obavještava da "hrvatske i ostale slavenske arhonte stanovnici grada Raguze prevezoše na svojim brodovima u Langobardiju"10. se stoljeću gradi veći broj brodova ne samo u Dubrovniku. Uprava. Documenta. Pars altera. Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin sku lulcu. Uzimanje talaca trebalo je osigurati mir. jer je Domagoj već neko vrijeme bio na vlasti. 229. Dabinović. Izvori 24. s druge strane 8 . nego. ubrzo su mletačko-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi plan. 203-6. 12 Z. 9 254 . Brusić. 14 Rački. to nisu činili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici. ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12. vjerojatno zbog toga što su Neretvani 869. 19. Naime. činilac koji poziva ne samo bizantski car. kada je Urso krenuo na istočni Jadran. Može li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. Zato je lukavo sklopio mir. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme . 11 A. Hrvatska se prvi put nakon početka 9. 13 Annales ecclesiastici. Zahvaljujući tome što je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija. Ni dužd nije vidio posebnog razloga za daljnji angažman. L'amminis trazione. 11-33. Coloniae Agrippinae 1540. Klalć. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14. Annalium Baronium Epitomes. 10 DAI29/113-5. sada ih je. gdje je napala neretvansku oblast. i franački car Ludovik 9. Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa. godine (slavenski gusari) opljačkali posla nike Svete Stolice 13. Fcrluga. 69. sada hrvatska vojna sila postaje subjekt. do danas?. te Bizanta i Franaka. 361-2.

Izvori. radikalno je prekinuto za Domagojeve vladavine. ubio i onog urotnika koji mu je otkrio zavjeru. 24. Priručnik. 6. 365-6. Izvori. 18 Rački. Iako papa kaže da se "može vjerovati da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje". Moguće je da je Domagoj ne samo znao za gusarenje. bez sumnje.. navijestivši time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budućnosti. godine. Klaić. sam ih vrši". ljudski život nije smio uništavati. to jest -Umag. nego kaznom progonstva" 18. 25. Documenta. dvadesetogodišnje primirje koje je. 26. u skladu s kršćanskom dogmom. 26. bila pod franačkim vrhovništvom 15. barem nominalno. Andreae Danduli Chronica VIII. Povijest 351. a manje uvje renjem da je doista tako. Oko godine 875. Sipar i Rovinj". sakriveni. da ga strani izvori ne simpatiziraju. jer "tko ne ispravlja zločine kada ih može popraviti. Klaić. Činjenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno. Prethodno su." 19 diplomatski tvrdeći da su opačine tih napadača potamnile Domagojev dobar glas te zahtijeva da vladar spriječi ovakve rabote. kreću i na Gradež. 25. njegov iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnošću.. c. Povijest 247. pa bi to pretpostav15 Šišić. jer se nadao da će time spasiti život 17. svladali posadu i poubijali je 21. dobar i lak izvor prihoda za društvo u kojem ni težak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu donosili ništa više doli preživljavanje. 16 255 . Documenta. iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletačku lađu. Nin. Rački. Klaić. c. Documenta. Documenta. Klaić.gusare koji "pod okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na kršćane. Područje pljačkanja se čak proširilo i daleko na sjeverozapad. Izvori 26. 365-6. saznaje se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. pa je čak. 201. su "najgora plemena Slavena i Dalmatinaca počela pljačkati istarsku pokra jinu. 6. ali im ni to nije pomoglo. 20 Johannis chronicon venetum. 5. Klaić. Bio je to. ili stiglo prekasno. Izvori. po svjedočenju svećenika Ivana koji to dojavljuje papi. Documenta.Od Trpimira do Branimira . možda čak i još dalji Omiš?) otisnuli dalje nego ikada. Domagoj se nemilosrdno obračunao s neprijateljima. Usprkos činjenici da ovi događaji pokazuju kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica Šibenika. 16 b. ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno oglušio. 6. . Dakle. Tako je papino upozorenje da "ako uistinu saznaš . ali ih dužd pobjeđuje 20 . Logično je pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima. 17 Šišić. koja je i dalje.procvat hrvatske države Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske. iz pisma pape Ivana VIII. tamo su naime poharali četiri grada. Biograd. 21 Rački. Kazna progonstva trebala se općenito primjenjivati zbog toga što se. Novigrad. vladalo u vrijeme Trpimira. mogao je biti doda tan razlog. 19 Rački. Naime. U drugom dijelu pisma papa se tuži na Hrvate . (872-882). koje se datira između 873-876. uza sve već navedene. sudeći barem po izostanku bilo kakvih vijesti o napadima.. Rački. da ti neki rade o glavi nemoj ih kazniti smrtnom kaznom. sve do zapadne obale Istre. nego gaje čak i poticao. Izvori. Klaić.

I. Rački. Dogodilo se to 876-878. pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rješenje i u zaleđu obale. gdje su. međutim. Klaić. Odatle brodeći prema Istri. ali to će ostati nepoznato. Izvori. sljedeća epizoda svjedoči. 25 Ferluga. Uprava. da ipak nije bilo baš posve tako. Documenta. Koju godinu potom Domagoj je umro. Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na čijem se čelu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti. teško je procijeniti što su mislili njegovi podanici i kako se to dugoročno odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. Isti. Naime. 2. 26. 168 i d. 68 i d. 366. između ostalog. 45 i tamo navedena 23 256 . a već je "Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova. Documenta. naime. to bi i nas približilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara. jer podataka koji bi poslužili u takvoj analizi gotovo da i nema: je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilična bogatstva pljačkom ili se. osnivanje teme Dalma cije25. pa je on s trideset lađa došao do prije navedenog grada. Izvori 25. javljeno je gospodinu duždu Ursu da bi Slaveni htjeli prijeći do grada Gradeža. Ako su Mlečani o Domagoju mislili sve najgore. Documenta. pa se čini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno snažni da se suprotstave Mlečanima u otvorenom sukobu. nadati dugoročnom boljitku kao rezultat smirivanja situacije i povećanja trgovine? Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije još ni izabran. te ovlasti bile razdvojene. 25. dakle nakon 751. pa i eventualne suparnike i neprijatelje. Tek po njegovoj smrti dužd Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima (Hrvatima). hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uništi da nitko od njih nije mogao pobjeći ni vratiti se u domovinu. Hrvatski rani srednji vijek ljalo da su snažni i sigurni u sebe. Valjalo bi. 366. Ivan Đakon nastavlja priču: ".. Naime. potpomognut carskom zaštitom. To je već razložnim argumentima osporio Ferluga. na onom prostoru gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo. To je bio bitan pomak od kasnoantičke provincije."najgori knez Slavena" 23. godine. Osnutak teme Dalmacije Vrhunac bizantskog angažmana bio je. Starija je historiografija smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata.. prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24. znati što je za Hrvatsku dugoročno bilo isplativije. Izvori. Uprava. « 24 Rački. ovakav izvještaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je pobijedio. uvažavajući saveznike. L'amministrazione. promičući interese crkve i potičući pokrštavanje." 22 Iako se može pretpostaviti da je mletački kroničar nastojao uveličati mletački uspjeh. 373. Teme su se u Carstvu osnivale još od 22 Rački. Goldstein. godine. Klaić. ali Mlečani i dalje ratuju protiv Neretvana.. Klaić.. ipak. došavši iz Carigrada.. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovođenjem Zdeslava na prijestolje. U pamćenju Mlečana ostao je zabilježen kao pessimus Sclavorum dux .

Posedel. Dela III. stoljeća. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omogućavaju lit. HZ 3. 165. 27 Opširno. Bizant.. Uprava. 150 i d. Za razliku od središnjih dijelova Carstva. ZRVI 29-30.. datirao 843. potaknuto nužnošću samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina. 26 Ostrogorski. Marginalije uz rad V.. ta mošnjih tema Kefalenija.. Košćaka "Pripadnost istočne obale. Istorija. [Le Traite de Philothee) 101. Pri tome im je poslužio i pečat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. Povod tome bila je stalna prijetnja od arapskih napada s mora. Prema tome.procvat hrvatske države vremena Heraklija (610-641). Uostalom. u zapadnijim dijelovima Carstva. vojnici postali i zemljoposjednici 28. 90-156. 98. pa tako i u Dalmaciji. 65 i d. stoljeća. prvo u Maloj Aziji. godinom. 1983. 257 . Ostrogorski. navodi sve slučajeve spominjanja stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc. u kojima su početkom 7. Pariš 1884. Postanalc tema Helada iPeloponez. Isti. Dela III: O datumu sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji. HZ 36. iz Carigrada. 217-9. tvrdili daje Bizant na arapske napade početkom četrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme. logično se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri osnivanje teme poticano iz državnog vrha. Osnivanje teme značilo je daje bizantska vlast čvrsto preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg. Sigttlographie de l'Empire byzantin. Taj je pritisak značio da su mogući napadi i na kopnu i na moru. stoljeća čitavo je područje današnje Grčke i Albanije bilo uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. godine. Oikonomides. L'amministrazione.Od Trpimira do Branimira . Zakint i Drač 27.. odnosno. Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema. Goldstein. ali je Ferluga. te uvažavajući konkretne odnose na teritori ju bizantske Dalmacije. I u najnovijem radu L. Makar je do osnivanja teme došlo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu snagu i moć. u principu. "Provincijalni arhonti" Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije).". Za opstanak bizantske vlasti na hrvatskom prostoru najvažnija je bila uspostava bizantskog sustava vladavine na priobalnom području Jonskog mora. 1950. Uzimajući u obzir tu tvrdnju. N. Margetić. a potom i u zapadnijim dijelovima države 26. 139-40. zatim "axpaxr\y6c. te L. Ostrogorski. Schlumberger. 267. 1991. Također.". Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema. 264 i d. na temelju intere sa čitavog Carstva. jer će Jadran pričekati bizantsku akciju još punih 50 godina. 283. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je. manje ili više neposredno. ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8. 242 i d. uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogućnost formiranja bizantske teme u to doba. Les listes de preseance buzantines des IXe et Xe siecles. Pariš 1972. neposredno brani interese cara u Carigradu.". 139. Upravo povodeći se za logikom "uvida u cjelovitu situaciju" još su J. 205-6. Vreme postanka tematskog uređenja. s razlogom takvu dataciju osporio. a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem. bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost. Pitanje dalmatinskog temata u prvoj polovici 9. uspostavom temat skog sustava. Tema je ujedno bila i oblik državne organizacije u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna ličnost mogla promp tno donositi sve ključne odluke bitne za održanje bizantske vlasti na tom području. Margetlć. zemljoposjednici su postajali vojnici. te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjača i najopasnija) iz istoćnojadranskog zaleđa. 105. logično je bilo da se stvori i tema na području Dalmacije. (Taktikon Beneševiča) 247. Do druge polovine 9. 112 i d. 46-8.. zainteresira nih da se brane. u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama.. 28 G.

Povijest. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili tradicije o boravku solunske braće ili njihovih učenika. da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i Ljubljanskoj kotlini. Šišić. a jasno je da se plaćenička vojska po kasnoantičkom uzoru više nije mogla izdržavati. te š k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l ič i t a mišljenja. 24-6. jer se zemljoradničko-stočarsko stanovništvo uz jadransku obalu već i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo koje strane. 69. Na putu se zadržaše duže vrijeme u Blatnom gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduševljeni pristaša. Documenta. a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku čast 33. Do Rima su došli vjerojatno ne mogavši mimoići panonske dijelove Hrvatske 32. 370. Stoga je na spomenuto pitanje teško odgovoriti. Uprava. 31 DAI30/128-9. Naime. Ferluga. 97-110. ali zasigurno do osamdesetih. u: Antoljak. vrlo je vjerojatno da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili možda već u šezdesetim godinama. Hrvatski rani srednji vijek detaljniju analizu u tom pravcu. a ni historičari takva pitanja nisu postavljali. L'amministrazione. izv. Andronikom. Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije. godine širi u Morav skoj. 8. U kompliciranim političko-vjerskim zapletima sljedećih 29 Rački. godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim učenikom sv. godine 864. Klaić. 32 Šišić. Klaić. Izvori 27. značilo na lokalnoj razini. Izvori. učeći ih glagoljicu i potičući ih na upotrebu crkvenoslavenskog u liturgiji. i napadi iz zaleđa kao onaj u doba Trpimira 30 . 170. 357-64. I Sklavinije su se okoristile . Hrvati. 36. Gottschalk. Napokon. Goldstein. 373. 33 Rački. ali se čini da su tematski sustav. čini se. Rački. 388-9. 258 . Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1. Vjerojatno je toj akciji značajno pridonosilo i učenje Ćirila i Metodija koje se od 864. a spriječeni su. U kakvoj je neposrednoj svezi plaćanje t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me . braća su iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrštavala pučan stvo. 367. 30 Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije. dakle promjena na globalnoj razini. Šišić. Na pritužbe pridošlog njemačkog svećenstva. Antoljak. a oni se spremno odazivaju kako bi razjasnili nastale probleme. Povijest.dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu počeli pre davati vladarima u zaleđu 31. II. Izvori 22. U priči o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje. papa Nikola I. Moguće je. iz priobalnih prostora gdje nastaje tema širi se prema unu trašnjosti baš u to vrijeme kršćanstvo. Documenta. 370-1. ali ima mnogo razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj širili samo koju godinu ili koje desetljeće pošto su nastali. Klaić. ostaje krajnje nejasno stoje osnivanje teme. Katić. Povijest. ali se takva pretpostavka ne može i potvrditi. Viz. naime. odnosno bolja organizacija obrane donijeli bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se više ne spominju žalbe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29.. Opširno o putovanjima solunske braće piše S. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim. Usp.I. Documenta. Isti.

Katlčić. doživjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. utjecala. godine Metodije umro. otkupljuje Metodijeve učenike na mletačkom sajmištu robova iz židovskog ropstva) 37. prema Dalmaciji.Od Trpimira do Branimira . izabrali ovo drugo i očigledno se uputili u Makedoniju i na hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 . Slovo 2. . s vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju oštriji stav. Međutim. (872-882). a s vremenom i na hrvatski politički teritorij. 259 . uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i zamolio Zdeslava da mu olakša put kroz zemlje kojima vlada 38. sada stižu i vijesti o novim putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. jer je bizantska vlast po državala njihovo učenje (primjerice. na razvoj svih slavenskih društava istočnojadranskog zale đa. a sam Metodije bude uzdignut u čast moravskog nadbiskupa.") 34. težile smirivanju. Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih. 18. u vrijeme Zdeslavova nasljednika na Branimirovu prijestolju. njitranskog biskupa Wichinga. Štcfanić. 224. ponovno zaoštrio stav. Tako pretpostavlja Šišlć. Hrvatska je osamdesetih godina. papa izdaje strogu i odlučnu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. a tek potom na slavenskom jeziku. Šišić. crkveni obred na slavenskom jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore. papa Ivan VIII. Godine 881/2. poslanik cara Bazilija I. iste je godine papa Ivan VIII. 38 Rački. vođe germanske stranke. Klaić. godine za ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni jezik još jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice. prvo na teritorij pod vlašću bizantskog cara. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćirila i Metodija. koja je dobrim dijelom išla preko gradova teme Dalmacije.vjerojatno iz mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar. V. 26. Izvori. Na taj su način. 7.procvat hrvatske države godina papa Hadrijan II. Metodije je otputovao u Carigrad na poziv cara Bazilija. Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka . Documenta. najkasnije do 885. prven34 35 36 37 MGH. čini se. 373. može se tražiti u činjenici da su na bizant skom teritoriju mogli očekivati dobar prijem.dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. Povijest 374-5. godine. čime se u Moravskoj stvara specifično stanje . piše: "I baš ništa ne smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku. Razlog za odlazak prema jugu. Međutim. jer je u pismu knezu Svatopluku naredio da se služba Božja mora držati najprije na latinskom. pa se čini daje do takvog razvoja moralo dijelom doći i pod utjecajem Bizanta. i to vrlo pozitivno. neposredna ili posredna bizantska aktivnost. U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj. jer se tvrdi da se iz broda iskrcao u Draču i do bizantske prijestolnice nastavio kopnom35. iako prvotno benevolentni prema slavenskom bogoslužju (Ivan VIII. (867-872) i Ivan VIII. birajući između napuštanja svojih uvjerenja i napuštanja Moravske. a morao je proći i preko hrvatskih prostora.. Kada je 885. Naime. Tako je sve intenzivnija. Metodije je 879-880. Zagreb 1963. 76. u: Uz početke. Methodii doctrina. Stoga su Metodijevi učenici. na nagovor njegova supar nika. Epistolac 7. Povijest.

logično u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. Svjedočanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru.Hrvatska u punom sjaju Iako je Branimir došao na vlast nasilno i u suprotnosti s općeprihvaće nim načelima nasljeđivanja u to doba. VII. 3. Rapanić. Goldstein. Stoga ni vrlo jaka bizantska nazočnost nije bila prijeko potrebna. u vrijeme vladavine Tomislava. Carigradskoj se administraciji zasigurno činilo dovoljnim što je osnovana tema Dalmacija. što je stvoren jedan vojno-politički sustav koji je očigledno osposobljavao lokalno stanovništvo da samo osigurava vlastiti teritorij. 24. Rački. dakle. ništa nije sa sigurnošću ustanovljeno. mletački dužd Urso I. stolje ća. Hrvatski rani srednji vijek stveno zbog toga što je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku suradnju s bizantskom temom Dalmacijom. Prvenstveno zbog toga što micanjem slabog bizantskog čovjeka. a za vrijeme Zdeslavljeve vladavine. To je konkretno značilo da će doći do intenzivnog pokrštavanja širih slojeva i njihova uklapanja u kršćanski način života. Tako je već 879. Ponovno je papa pisao hrvatskim vladarima tek pola stoljeća kasnije. 179-190. bila dovoljno udaljena od njihovih središta da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti. Hrvatska za Branimira. VII. i drugdje. 384. dakle. O Branimiru i njegovu dobu vidi. tako i njegovu prethodniku Domagoju. Povijest.I. jer Bizant nije imao ni toliko snage. a 39 Johannis chronicon venetum. i da je taj mir potrajao. Papalvan VIII. 20. 250-60. ali to i nije pitanje od suviše velike važnosti. stoljeća. Badoer i njegov sin Ivan 876. Drugi je čimbenik bio taj stoje franač ki politički utjecaj bitno oslabio. 1979. njegova je vladavina obilježena mirom. egzistirajući na rubovima tih carstava. Tome je dokaz i činjenica da su po smrti Domagojevoj. umorivši Zdeslava prisvojio njegovu kneževinu" 39. 40 Marulić 12. Iako se. Documenta. Mnogo je važnije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doći i do određenih promjena u vanjskopolitičkom položaju Hrvatske. Zelić-Bućan. Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve veće zanimanje različitih crkvenih središta za nju. 374. o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo. 41 Šišić. 495-9. u usporedbi s prvom polovinom 9. Klaić. Do takve bi promjene vjero jatno došlo i da Zdeslav nije bio zbačen. Documenta. dakle više od sto godina. kakav je bio Zdeslav. 6. Neki su historičari pretpostavljali daje Branimir bio "možda i Domago jev sin" 41. pa ni toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vještinu troši u udalje nim zapadnim krajevima. praktički do kraja 10. Povijest. i hrvatski vladar Branimir. Klaić. 366. Rački. Sa svoje strane. graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog društva. 260 . 27. a i morali biti oprečni. Branimir . a interesi susjeda su vrlo često mogli. Johannis chronicon venetum. Hrvatska je i do tada. godine "neki Slaven. Intenzivna bizantska akcija sedamdesetih godina na Jadranu i na širem priobalnom prostoru nije mogla potrajati duže vrijeme. barem što se tiče Hrvatske. Bilješka. odnosno moglo bi se čak ustvrditi daje definitivno nestao. imenom Branimir. B. godine sa "Slavenima uspostavili mir" 40. Izvori. zatim Rapanić.

Documenta. 8-9. Čini se da o tome svjedoče ponajviše dva procesa: prvo.7. On se. da dođe u Rim na posvećenje. svoj položaj u posljednjih nekoliko desetljeća osnažio i akvilejski patrijarh. I zato nije slučajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kršćanstvo najbrže prodiralo u Hrvat sku. poslan je u misiju u Bugarsku. P ov ije st. stoljeća. već posvetio akvilejski patrijarh 45. kao njegov metropolit. Izvori. Šišlć. od regije do regije. jer je rok za posvećenje bio pre kr a ta k. ali i zbog vanjskih razloga. a drugo jest činjenica da se među novim kršćanima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije šitilo i hrvatsko ime. nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena. CD I. Branimirova je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske države. 28. stoljeća hrvatsko društvo uglavnom pokrstilo. zahvaljujući svojoj funkciji. osim tradicionalno jakih veza s istočnom crkvom. 46 CD I. tamošnjem kralju Mihajlu. da se odvijao ubrzan proces etnogeneze. 43 261 . 45 Šišić. To potvrđuje i činjenica daje pronađeno čak pet kamenih natpisa na kojima je uklesano Branimirovo ime. ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se održao na tom 42 Rački. stoljeću nije posvuda teklo jednako brzo. (872-882) u pismu Branimiru kaže kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 . 209-10. 19-20. Logično je pretpostaviti da pokrštavanje hrvatskog društva u 9. 44 Šišić. 62-3. Rački. če mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u čast splitskog nadbiskupa . Povijest. 204. činjenica jest da.CD I.procvat hrvatske države potom tek u drugoj polovini 11. drugim riječima. vrhunac procesa kristijanizacije. što znači daje moralo biti i novca i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati. Teodozije je kasnije ipak stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja . 15. 19. Papinstvo je željelo ojačati utjecaj na hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je. 56-7. iako postoji mnogo vijesti o pokrštavanju Hrvata. Međutim. uključio u komplicirana događanja na širem jadranskom i balkanskom prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i država (Hrvatska) nad kojima on stoluje afirmirali. Klaić. Tom se pozivu Teodozije nije odazvao 44. S upr otn o mi sli Kla ić . ali nije polučio nikakav značajniji uspjeh 46. U njemu nalaže Teodoziju. Priručnilc.naime. Međutim. Stoga papa Ivan VIII. pa se čini da se do otprilike kraja 9. Documenta. čini se zbog toga jer gaje. CD I. 12. Branimirova Hrvatska. smatra da Teodozije nije otiša o. više od svih hrvatskih vladara ranoga srednjega vijeka zajedno. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava. 385-6. 19-22. Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata imena . Priručnik. Nije moguće da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII.ninskog biskupa Teodozija. 252. svoje treće pismo prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "časnog đakona i izabranog ninskog biskupa Teodozija" 43.Od Trpimira do Branimira . Prvenstveno zbog unutarnjih. Konačno je Teodozije zasjeo na položaj splitskog nadbiskupa. Branimirova Hrvatska. kao što je već rečeno. te da su moguće vrlo različite situacije. u skladu s odredbama časnih otaca.

Spor izme đu hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit će se i u 10."Hrvati". Uz stvaranje i Slika 24. Najednom od njih. Goldstein. od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita. Hrvatski rani srednji vijek položaju. DUXCRUATORVM COGIT(avit) Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum . logično je i da se hrvatsko ime neuspore divo lakše širi među okolnim Slavenima. stoji sljedeće: BRANIMIRO COM(es) .. razlog je vjerojatno u jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu željeli postati sufragani bivšeg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. dakle. koji se sastoji od kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca jačanje crkvene organizacije. čini se da je samo tako i moglo biti. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio. ukrašeni karakterističnim pleterom. nađenog u Šopotu kod Benkovca. a nastali su očito u njegovo vrijeme. Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava. O tom širenju hrvatskog imena svjedoče i mjesta na kojima su nađeni kameni natpisi s Branimirovim imenom. 262 . stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu Evrope. stoljeću.I. koja nameće u svakodnevnom životu sve prisutniji kršćanski svjetonazor. Ne može biti slučajno da su se pokrštavanje i etnogeneza odvijali paralelno. dapače. na prostoru dugom blizu 200 km..

navodno. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca Iako su arhitrav i zabat nađeni zajedno. Rapanić nadalje zaključuje da se titule COM(ite) i Dl« ne mogu odnositi na istu osobu 47. Zekan. Pet natpisa kneza Branimira. a onda bi se logično moglo zaključiti da postoji i neka druga osoba koja se naziva dux Croatorum. ima istovrstan pleterni ornament sa šopotskom pregradom. a onda ni što u cjelini znači natpis. pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). Tako bi se prvi dio natpisa morao pročitati kao 48: BRANIMIRO COMMES 47 48 Rapanić. te se logično nastavlja na nju. u Benkovcu je pronađen ulomak grede sa slovima . dakle "naumio". a živi i vlada u doba Branimira. Pronađen je i dio desne oltarne pregrade s 263 . Međutim. te je nešto cogitavit. Bilješka.. Naime. po novijim čitanjima natpis na arhitravu bi bio u ablativu..MEX5 koji. nije potpuno jasno kako bi se morao nadopuniti natpis koji nedostaje između njih.Slika 25. 185. Ž. 412-3. Jer. BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza Branimira".

. O tumačenju trećeg i četvrtog dijela natpisa ne može biti velikih dvojbi: radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje duše. neka moli za mene grešnika".(?).. mj. 257. B(EATI) PETRI... Tko čita neka moli za me grešnika" 50.. Šlšlć.... Zekan. Goldstein... Međutim. a zatim. ako se natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logično) od početka quis l(EGIZT)... 393. Bilješka. na i.. se mogao pročitati ovako49: /T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/ ORITHU.. BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI) SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT) S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO) natpisom .. Dakle. 52 Šišić.. Pet natpisa kneza Branimira. 1969. kao dio arhitrava oltarne pregrade.... može se pročitati da "onaj tko čita. Zekan. Priručnik. i glasi 52: (tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione) U istraživanjima od 1975.. a na onom iz Nina kao dominus (domnus) i dwč l. 51 Rapanić.NTI SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE). Ambroza) u Ninu. te slučajnim nalazima. Klaić. Tako bi Branimir na natpisu iz Šopota bio tituliran i comes i dux. Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka. u više su navrata pronađeni novi ulomci koji su se potom mogli sklopiti u sljedeću cjelinu 53: + INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R. 49 I. 412.. prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira.... natpis bi . prvi dio natpisa moguće je čitati i tumačiti na više načina: uobičajilo se da se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom.. . ali se taj ulomak za sada ne može ni prevesti ni protumačiti -vidi. Povijest.. 185... 411-2. EGO TEUDEBERTUS ABBA(S) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG(AUI). Povijest... 50 Zekan.... Pet natpisa kneza Branimira. do 1987.RER.PROVIDEN. 336. godine na istom lokalitetu. Nakon različitih pokušaja njegove restitucije.. Treći natpis iz Branimirova doba nađen je u Muću. 264 . Mihovila (sv. 53 Zekan. /QUIS/ (L)EGET ORET PRO ME PEC(C)ATOR(E)..I. Pet natpisa kneza Branimira. Ja opat Teudebert dadoh ovo načiniti za spas duše svoje. kneza Slavena . 123.VTVS VENIAT.. Radovi Zadar 16/17.. Petricioli.. 407-11 i tamo lit. koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT). Hrvatski rani srednji vijek Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronađenih u zidovima crkve sv.

prijevod bi glasio: "Osvrni se.. 1 Zekan. (u doba) Branimira.Od Trpimira do Branimira . Crkva sv.. (?) . Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja -888. i nebo . Kriste. i 6. godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo 888. indikcija" 54.. stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik. Križa u Mnu Dakle.procvat hrvatske države Slika 26. Pet natpisa kneza Branimira.. 265 . 411.

. od pretpostavljenog imena do danas je sačuvan samo ulomak ANNI.. Ruševine Sv. stoljeću. 56 266 . Svetoga Jurja.EVTD MA(RIE) BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/ Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza Slavena. Svetoga Martina. godine57...spominje ga L.. pa bi se na to logično nastavljalo MERCP8: + IN N(OMINE) D(OMI)NI. izgubljen .. 413-8. Ja župan Priština sa . Ja C. Svetoga Križa"59. ako se pod tim terminom podrazumijeva širenje hrvatskog imena.or učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije. EGO C. Iako je etnogeneza neprekidan proces.. proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao 55 Zekan. pa se čini kao da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena.. Marun. S(AN)C(T)I GRISOGONI. Hrvatski rani srednji vijek Četvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronađen je u Ždrapnju kod Bribira. selu između Benkovca i Bribira... 412... Marun još 1927.. 412. dakle "slavenske rodove". 59 Zekan. Pet natpisa kneza Branimira. dočim je ulomak koji bi mu mogao prethoditi (a glasi BR). S(AN)C(T)I GEORGII. Pet natpisa kneza Branimira.. a posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao.. upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni". kada govore o stanovnicima istočnojadranske obale i njezina zaleđa.I..OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. Peti natpis na kojem je čini se uklesano Branimirovo ime nađen je u Otresu. očigledno se on u 9. mojom. Zekan. te da mu je ninski natpis možda služio i kao predložak 55: /IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS C(VM)... sto ljeća inozemni izvori. Svetoga Stjepana. u prvoj polovini 9... 417. kojima očigledno odriče bilo kakvu višu razinu društvene organizacije. 57 L. Pet natpisa kneza Branimira. SHP 1/1927. Svetoga Krševana. Posvetni sadržaj natpisa te spominjanje Branimira kao vladara Slavena upućuje daje isklesan u sličnoj prilici kao i ninski natpis. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. Pet natpisa kneza Branimira. Sudeći po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronađeni. S(AN)C(T)E CRVCIS Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza.MEA (A)EDIFICAVIM/VS/. S(AN)C(T)I MARTINI. 305-6. S(AN)C(T)I STEFANI. jer Poctum Lotharii iz 840.. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/ DVCI.. godine spominje generationes Sclavorum. Naime./? Blažene Marije za mene grešnika?/" 56. doduše.. 58 Zekan. Goldstein. I ne samo to: oni uopće ne uočavaju da postoje istočnojadranske države. sagradismo .

Iako to hvalisanje splitskih sastavljača isprave potječe vjerojatno iz druge polovi ne 12. koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62.) kraljevstvo" 60. godine. mnogi su historičari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konačnim dokazom da je Hrvatska međunarodno priznata država 65 . izv. Branimirova Hrvatska. Klaić.. Documenta. Činjenica jest da u to vrijeme nema niti 60 61 62 63 64 65 Katić. lipnja 879. 250 i d. da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneževinom. Rasprave i članci. 192. Izvori.. pokušaji da se integriraju i osjetno veći teritoriji nisu u ranom srednjem vijeku uvijek bili uspješni. kamo se uputio. G. stoljeća prema njegovu kraju sve rjeđe upotrebljava termin "Slaveni". stoljeća i ne treba ga prihvaćati zdravo za gotovo. Izvori. Izvori 34. 109. DM 30/75-8. a sve češće "Hrvati". Međutim. U ranom srednjem vijeku bili su rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijeći Dinaride. Osim toga. II. takvi termini ne postoje. I ovim se navodom potvrđuje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra u Panoniji uvijek bila prilično izražena. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaćati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. Documenta. po svjedočanstvu Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata" 63. Klaić. naime.procvat hrvatske države prilično velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porječja Zrmanje i okolice Zadra. Iako nije sačuvano. 267 . Međutim." 64 Cijelo pismo. Petra. 28. 4. Primjerice. a istovremeno obavještava: ". digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju. Isti. Povijest 363 i d.Od Trpimira do Branimira . 31. Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom svećeniku Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. I ovi su imali nezavisnog arhonta. Klaić. vodeći strogo računa o kategorijama ranoga srednje ga vijeka. proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. 9. godine 61... 50-1. Rački. ipak valja uočiti koliko su za hrvatski prostor karakteristične granice što su ih oni odredili za "kraljevstvo Hrvata". a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspješno jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije. Šišić. Viz. u pismu Branimir vjerojatno izražava vjernost i pokornost papi. To. Rački. a pogotovo citirani dio. Međutim. Documenta.kada smo služili misu na žrtveniku sv. u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9. 8-9. Izvori 21. Ovaj će prostor i u sljedećim stoljećima biti središte i jezgra hrvatske države. Klaić. 5. Povijest. a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom. Papa moli Branimira da njegova izaslanika svećenika Ivana sprovede prema Bugarskoj. Klaić. i zavladati nad oba prostora. Gottschalk. Rački. čini se da..

stoljeća polako i postupno nestajalo bizantsko i franačko političko vrhovništvo nad Hrvatskom. X. Povijest institucija. pa i na čitavom evropskom prostoru. koji "postavlja narodima prvake po čitavoj zemlji"67. "Neovisnost" se u današnjim kategorijama usko povezuje s pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali još pravnici 16. kao onaj koji je iznad naroda i kraljevstva. stvoren odašiljanjem pisama. u analizi kloniti tih termina . Zagreb 1986. kao autokrat. niti da ima. 268 . "sluga slugu Božjih"). odnosno suverenitet. naime. 66 U tom smislu raspravlja i Beuc. 68 Rački. 16. Valja se. Budući da ono nije formalno moglo stići ni od kojeg međuna rodnog subjekta (pa ni od pape). Detaljno o tadašnjoj situaciji: J. 582-4. On je to činio u skladu s Konstantinovom darovnicom. Činjenica da papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje samom činu još veće značenje od obostranog dopisivanja. Lučić. Hrvatski rani srednji vijek potpuno samostalnih država u smislu pravne terminologije 20. a i papa je samo servus servorum Dei . kao samosvojna politička jedinica.dakle. Uostalom. odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela Jadrana idu prema zapadu (području današnje Italije). stoljeća (jer i bizantski car. djeluje u "suradnji s Bogom". god. takvo "međunarodno priznanje" bilo je rezultat specifičnog odnosa snaga u određenom trenutku. Izidorovim Dekretalijama i tadašnjom praksom.I. uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" što nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kršćanskog poglavara i vladara kao kršćanina (katolika).stoga se može reći da je tijekom cijelog 9. usporediv s drugim vladarima. Papa je. Neovisnost. 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare". 62-3. I to je zapravo bit "međunarodnog priznanja". stoljeća. a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo značenje kao danas. Goldsteln. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92). afirmirala u okolnom svijetu. 9. priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum terrenum) i logično je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira naziva princepsom. Naime. pogotovo ih nekritički prenositi u vrlo specifične odnose druge polovine 9. sjeveru (Panoniji) i istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim dijelovima Evrope. s druge strane. Time se Hrvat ska. pa i u čitavoj Evropi. Croatica Christiana Periodica 17. paralelno s time. Drugim riječima. to znači da "međunarodno priznanje" stiže kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim područji ma. Opasno ih je apsolutizirati. 1-16. Branimirova Hrvatska. Papa je bio jedina osoba do čijeg se priznanja takvog faktičnog stanja i držalo. stoljeća. 67 Enciclopedia cattolica VI. Hrvat ska za Branimira. Naime. dakle. dakle. ali ubrzo potom stanje se promijenilo. O tome raspravlja i Rapanić. da Hrvatska postoji kao čimbenik na Jadranu i na panonskom prostoru. ali p apa nije bio običan feudalac. osvajač najčešće nije imao snage da neposredno i stalno utječe na zbivanja u krajevima koji su mu pripali. potpuno pokorenih teritorija 66. u jednom od sljedećih pisama papa se opet obraća Branimiru sa zahtjevom da mu čitav njegov narod obeća vjernost. Hrvatska se tog vrhovništva sporo oslo bađala i. Documenta. kategorije su koje u različitim razdoblji ma znače različito.

već za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem. stoljeća. s Branimirom je u neku ruku prijatelj. barem u teoretskom smislu. štoviše. Branimira hvali. godine kao hrvatski vladar spominje Tomislav. Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim što se u hrvatskoj historiografiji do sada o ovom razdoblju općenito mislilo. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoče o hrvatskoj samostalnosti. Muncimir je postao hrvatski vladar između 888. može se reći. CD I. Muncimir i prvi vjesnici krize Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne države u doba Branimira prirodno je moralo doći do određenog zastoja u razvoju ili. stoljeća.. Primjerice. 16.. godine. i 892. Vidi i Rapanić. ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno važnu ulogu . kada je u izvoru zabilježen kao vladar71. a Domagoja upozorava. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj". 18-9. promatra li se cijelo 10. ali će se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih nasljednika. koja se vjerojatno produžava i u prvo desetljeće 10. vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima. 207-8. za njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oči gledniji. 14-17.. kao što će se desetljeće kasnije obraćati Branimiru. kada se po sljednji put spominje Branimir. Documenta. na hrvatskom prostoru pod njegovom vlašću nije bilo 69 70 71 Šišić. koji su tome uzroci? Nakon Branimirove vladavine. Za Muncimirove vladavine. da je za tu bojazan imao i valjane razloge69.papa jasno priznaje svojim pismima da na istočnojadranskoj obali i u njenom zaleđu postoji vladar i pripadajuća mu država dostojni njegova obraćanja. stavljajući sebe u poseban odnos prema Bogu." 70. ništa se nije dogodilo odjednom i mnogi su događaji prethodili ovome što je dosegnuto u doba Branimira. jer se tek 914. u kojem hrvatski vladar s Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. dok s Domagojem to zasigur no nije. i do određene krize. hrvatski knezovi iskazivali već od Trpimira. 4. pa čak i kudi. i prva polovina 11. Samostalnost su. 12. pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o tome govore? Naposljetku. CD I. Doduše. a sve što mu bude potrebito u hrani i odjeći da mu za ljubav Božju pripremile. To potkrepljuje i činjenica da preko Branimirove države šalje poslanika u Bugarsku.Od Trpimira do Branimira . a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika kojega šaljemo k narodu Bugara da živog i zdravog propustite . Priručnik. godine. Hrvatska za Branimira. Prema tome. Rački.. 269 . očigledno se papa bojao da se Branimir neće pridržavati vazalske prisege.procvat hrvatske države Budući da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati riječ nego je kasnije ne održati.

a zatim se uputio prema Italiji. što je i nova titula. p ot vr đuje nje z inu vje r odost oj nost. Mar un. 62-5. Klaić. 9. u: Rački. OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J . 124. 14-7. 74 Rački. Povijest. O Kar lu: CM H II I. 75 Za Račkog. Luke na U zdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. Br a ndt.. 284 i d. Ruševine crkve Sv. Sredn jov je k ov no doba. godine je ovo zdanje podigao Muncimir . HZ 18. Potom je Arnulf. nema ni napada Hrvata na brodove uz istočnojadransku obalu. Hrvatski rani srednji vijek dramatičnih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom dijelu Hrvatske. Dvije naše v ladarske isprav e . 259-61. Documenta. SHP 1/1927.. dočim Klaić. Cr oa tia sac r a 7. 379. Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona 270 .. Goldstein. krenuo je na Moravsku. 264. Nasuprot zatišju u prijadranskim krajevima. 78 Rački. u ovo vrijeme izvori pono vno izvještavaju o zbivanjima u Panoniji. 77 Annales Fuldenses. ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9. koji je u to vrijeme držao vlast između rijeka Drave i Save . između ostalih.. 408. ali je događaja koji su zabilježeni mnogo manje: nema papinih pisama. 247. zatim se preko Kranjske otputio u Italiju"76. prestrašivši se sve veće opasnosti od Mađara. Documenta. M. stoljeća. Sačuvana je i darovnica o čijoj vjerodostojnosti postoje različita mišlje nja75. s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom slučaju vodi o" . Za sada je s Muncimirovim imenom pronađena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istražene u Uzdolju kod Knina72. 1937. Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku sličnu Branimirovoj. Priručnilc.. Documenta. prepustio Braslavu i 72 Tekst je rekonstr uira o L. Na putu je prešao preko zemlje "kneza Braslava. Povijest. 395. e sha tokol . godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73. Šišić. 895. Jurja na Putalju 74. Barada.1.. nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske. Posljednji karolinški vladar Karlo (Debeli) godine 884. o tome je presudio Muncimir. a i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom negoli u Branimirovo doba.nazvao se princeps. 14. 73 Rački. 59-62. Fuldenški anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. Pošto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko posjedovanja crkvice sv. Šišić. Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I. 1965." 76 Ra č ki. Povijest. (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR Dakle. isprava nije nimalo sumnjiva. I. s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr še ta k. Documenta. 243-6. 380. D oc ume nta. Ista.. već je papa 879. koju sam sebi nadijeva hrvatski vladar (doduše.

166-7]. 408. Arnulfovo je poslanstvo 892. stoljeća nisu slučajna 82 . intenzivno komunicirao desetljećima. Bio je to i posljednji spomen Braslava u političkim zapletima pred konačno mađarsko zaposjedanje Panonije. Vrlo detaljno poznavanje područja na južnim obodima današnjeg Zagreba. bilježe ih i kronike.procvat hrvatske države područja Panonije sjeverno od Drave. Priručnik. a ono pobuđuje nova pitanja. itd. Klaić. To je bitna razlika u odnosu na 9. Br andt. u Evropi se odvijaju značajni događaji. godine došlo "rijekom Odrom sve do Kupe. dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da bi se udala za slavenskog kneza. u 10. Rački. Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle. 125. čini se. kao što ih je većina u Panoniji (primjerice. dolaskom Mađara takvi su se procesi praktično odjednom prekinuli. o njegovu povezivanju s plemenima u današnjoj istočnoj Srbiji. Prihvatili bilo koje od dva rješenja. stoljeće. To je zapadnoevropsko. 380. Ratimir. barem značajnu prometnu funkci ju.a sve to početkom 9. Documenta. stoljeću utonuo u mrak neaktivnosti. baš kao i Trpimirov i Branimirov 80. Dimitrije. 265-9. a ni tipično kršćansko (kao Petar. ' 79 Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na ušću Sale u Balaton -Szalavar vidi. pa je hrvatski prostor izme đu Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu. Rački. 64."Hrvatske" i "Dalmacije" . O Arnulfu: CMH III. govori daje ono ipak imalo. ali o na Muri u Štajerskoj. No.. S druge strane. 82 Vidi.ne može se smatrati slučajnošću to što je pisanih podataka vrlo malo i što vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. str. jer nije ni hrvatsko (slavensko). 243-6. franačko ime s romanskim sufiksom. Documenta. jer će to sprečavati čvrsta granica mađarske kolonizacije prema Dravi i sve jača vlast germanskih vladara u krajevima Štajerske. zajedno s gradom Paludarum -gradom na močvarama 79. stoljeća . 22-3. s kojima je. 271 . koje kao mjesto događanja ranosrednjovjekovni izvori inače vrlo rijetko spominju. ako ništa drugo. stoljeće. Što se tiče južnih dijelova Hrvatske . pod pritiskom franačkog pokrštavanja i kul ture općenito. o kretanju franačkih vojski na njega. 383.pa je tako Braslav otišao u Akvileju. a njegov je posjet zabilježen u Čedadskom evandelistaru. Obrana dotadašnjih slavenskih prostora nije uspjela. Izvori. Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom. 80 Rački.). o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji . 81 Annales Fuldenses. pa su moguća dva rješenja: ili je Ventescella Hrvatica (Slavenka) kojoj su roditelji. I nalazi karolinških mačeva u Podravini svjedoče o intenzivnom prome tu na tom području. a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. I. 381. pa i u 11.Od Trpimira do Branimira . kada je Panonska Hrvatska bila unutar franačkog interesnog područja . Srednjovjekovno doba. Takav razvoj pridonijet će krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10. Ljudevit. Documenta.svjedoče da ova zbivanja krajem 9. Braslav). ono svakako pokazuje da je hrvatsko društvo u Panoniji bilo intenzivno i duboko povezano s okolnim krajevima. u Austriji. Šišić.

godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83. niti stižu neki cijenje ni pojedinci. razlika između njih bit će velika. stoljeća značio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu. i početkom 10. akumulirati više novca nego što su bili realni prihodi. ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. a pojavljuju se nove sile -Mađari i Bugari. a i danas su. i samo Carstvo nestaje. niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u međunarodnoj prepisci. Uostalom. vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski čimbenici: krajem 9. stoljeća stvara se oko Hrvatske bitno nova situacija. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle tačke lađe. Sva aktivnost Hrvatske. Iako se razdoblje od polovine 9. Nestaje bizantske i franačke aktivnosti. 83 272 Ostrogorski. Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. Međutim. jasno izražavana tijekom 9. trgovinom. odnosno gospodarski napori kakve siromašno hrvatsko (pa i općenito druga slavenska) društvo istočnojadranskog zaleđa nije moglo izdržati u dužem razdoblju. Bukovica i Cetinska krajina . niti preko Hrvatske idu neka poslanstva. pa je moralo doći do određene stagnacije. Međutim. očigledan u pokrštavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog društva. za hrvatsku su povijest važniji porazi na Zapadu: ako je Bazilije I. pa i poniženje za bizantsku državu. ali ga je svrgnula aristokracija. . Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van. Armenija i Kilikija bile su izložene arapskim napadima. On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva. Krajem 9.međutim. stoljeća ta zemljoradnička proizvodnja (uključujući pri tome i Panoniju) neusporedi vo važnija od pomorstva. Istorija. kako dalmatinskih. Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraženija. ali mu se ono uspješno odupiralo. pokr štavanjima. što se na Hrvatsku moralo negativno odraziti. za čije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosiže vrhunac. usmjerivši znatne snage na obranu od Bugara. izgubio je tijekom desetljeća svoju prvotnu snagu. arapska mornarica je osvojivši Abidos stigla čak na domak Carigradu. stoljeća postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927).oduvijek su bila. Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju. ta prostranstva -današnja Dalmatinska zagora. stoljeća do smrti Bazilija II. početak 10. sada je počela zamirati. Iako su Hrvati izašli na more. Središnje područje hrvatske države u to je doba praktički bez nekog većeg naselja i luke na moru. Međutim. tako i panonskih krajeva. i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana. njegov nasljednik Lav VI. najsiromašniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija. 212 i d. Hrvatski rani srednji vijek zbivanjima u Hrvatskoj nema ni riječi. što je značilo da praktično nestaje utjecaj Karolinškog Carstva u Hrvatskoj . pa se čak može reći i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu.I. Goldstein. Problem je bio u tome da je trebalo osigurati. stoljeća. Početni polet potaknut novim kontaktima. 1025. Dopušteno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuviše veliki financij ski. dotle su se Mađari i Bugari pojavili ponajviše kao osvajači. Odmah je poveo rat protiv Carstva. Potom je na teritoriju bivšeg Carstva formirano sedam drža va s izbornom kraljevskom vlašću. Karolinško je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887).

Mađari krenuše dalje na zapad i doseliše se u krajeve u kojima je i danas njihova država. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala uloženi vojnički napor i novac. doduše. 273 . a mađarizacijom autohtonog stanovništva mijenjaju i etničku sliku Panonije. pala je i Taormina. To će se neposredno odraziti i na južnoslavenskom prostoru na kojem će Bugari poraziti Srbe i bezuspješno ratovati protiv Hrvata 84. stoljeća zaprijetio Simeon. Međutim. posljednje tamošnje bizantsko uporište. Sva ova previranja iskoristio je Simeon i 913. Simeon je iz pricrnomorskih stepa pozvao ratoborne Pečenege da istisnu Mađare. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. mnogo manje značilo od "cara Romeja" ili samo "cara"). Iako nije ni pokušao osvojiti grad.Od Trpimira do Branimira . porazili ih više puta i opljačkali sjeverne bugarske pokrajine uz Dunav. 289-90. Hrvatska u doba Tomislava obranila se od njihovih pokušaja da prodru dalje na jug. Mudrog 912. godine vlast je načelno preuzeo njegov sedmogodišnji sin Konstantin VII. a zatim se povukla. Po smrti Lava VI. Pošto su bili poraženi. Obećanje nije ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi odužit će se sve do Simeonove smrti. a obećano mu je i da će se malodobni car Konstantin VII.procvat hrvatske države Godine 902. Kada je Bizantu krajem 9. car Lav VI. Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito opljačkala Solun. ustupci bizantske vlade bili su vrlo veliki: Simeon je proglašen "carem Bugara" (stoje. (umro 959). Mađari su napali Bugare s leđa. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima. poziva u pomoć Mađare koji su tada naseljavali prostor između Dnjepra i Dona. oženiti njegovom kćerkom. drugi po veličini i značenju grad u Carstvu. Godinu je dana umjesto njega kao regent vladao stric Aleksandar. str. a po njegovoj smrti stvara se regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na čelu. zaustavili pretpostavljeni germanski prodor prema istoku i jugu. Mađari su zavladali tim prostorom. 84 Vidi. pa su u dužem razdoblju južnoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku.

raspravama. Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj." -Tamislao duce. poglavlje djela Historia Salonitana splitskog arhiđakona Tome. rege Chroatorum 3." . sile pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa. daje siromašnu i beznačajnu hrvatsku državu. Tomislav između mita i stvarnosti U takvoj je situaciji Muncimira oko 910.peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2... Tomi slav je. izvori o Tomislavu govore čak i manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. do Drave. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu. U katalogu splitskih nadbiskupa. ljubljenom sinu Tomislavu. Izvori su ovi: U intitulaciji pisma pape Ivana X. godine naslijedio Tomislav. u vrijeme kneza Tomislava . Razlozi stvaranja takvog mišljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani. Isti papa šalje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup . za Tomislava se ne bi ni znalo. 4 U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav . prodro s vojskom daleko na sjever. Međutim. prvo su historičari.. značenje toga ne smije se prenaglašavati. Goldstein.... Tomislavovo doba 1. navodno." consulatu. razbacanih po izvorima iz različitih vremena. detaljno. slavili veličinu Tomislava i njegove vladavine. Da nema nekoliko više ili manje uzgrednih podataka. Tomislav. što je 13."u vrijeme presvetog pape Ivana. Zapravo. Iako je Tomislavova vladavina značila i privremeno jačanje Hrvatske.IX. kralju Hrvata .. Nastojat ću ih izložiti prilično detaljno.. proširio na priobalni pojas i otoke. Prvi zaključak koji se nameće jest da su izvori o Tomislavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego što bi se očekivalo da će ostaviti razdoblje takva svestrana jačanja države. hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili nešto više godina ispisala više stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru. stiješnjenu u dalmatinskom i primorskom zaleđu. stoji: "Nadbiskup Ivan bio je godine 914. U nebrojenim člancima. stoljeću ostali u mnogo slabijem sjećanju. 274 Tomislavovo doba krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav. Tomislava i njegovu vladavinu valja smjestiti u realne okvire unutrašnjih prilika u Hrvatskoj i vanjskopolitičke situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili mogući. dok je u pokrajini Hrvata i u 1 r Vidi. iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. bio i utjecajan faktor na splitskim saborima. Naposljetku. samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću . te daje u velikim bitkama pobijedio Mađare i Bugare. pa zatim publicisti i drugi.Tamislao. i 20. namijenjenog dalmatinskom svećenstvu. zato da bi bila jasnija razlika između općih vjerovanja i onoga što se može ustanoviti iščitavanjem izvora 1. (914-928). novinskim napisima.

De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. caput VI.. uputi vojsku na Hrvate i. liber II. 30. a djelomično i u 10. Tako veliku moć i množinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera. 57-8. Izvori 31. Spominju se i podaci koji govore o vremenu Tomislavovih nasljednika: "Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Izvori 41. LJPD. 56. J. izv. 32-43. Klalć. a tijekom vremena sve češće reges . 95.. Na sagenama imaju po 40. slabo sjećanje o zbivanjima u 10. Ni Ivan Tomašić. HSM."6. ali ne tako kao njego v brat.. Izvori 30. a potom njegove navodne uspjehe uopće ne spominje. stoljeća. Toma izričito tvrdi kako su tek Držislav (od oko 970. Za Tomi slavo va vlada nja pokre ne kralj Ugra imen om Atila vojsk u da ga svlad a. Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav važan samo kao osoba kojom 914. a kondurama po 20.kraljevi. 45. 4 Rački. a na manjim kondurama po 10 ljudi.. uopće ne spominju Tomislava. I rodi Tomislav sinove i kćeri. 1973. Lučić spis splitskih sabora smatra falsifikatima 8 . Hrvati ih ondje sve poubijaju . Alije kralj Tomi slav. Lučić. 7 DAT31/71-6." 7 Splitski arhiđakon Toma. HSM. zametnuvši s njima bitku. Amsterdam 1666. Rački nastoji odgo2 Klalć. 3 Klaić. pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16. 5 Mošin. godine datira vrijeme Ivanova biskupovanja.. nazivaju duces -knezovi. godine) i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. vladar Bugarske. hraba r mladi ć i snaža n ratnik . Klaić. Kralj Tomislav i njegovo doba. Klaić. Izvori. i Konstantin Porfirogenet u DM govori o Hrvatskoj Tomislavova vremena. Ovdje je consulatu samo uvjetno preveden kao "kon zul". 6 DM 32/126-8. i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5. 96.. S druge strane. 29. 8 Ioannis Lucius. Tomislavovo ime iz zaborava iznio je Franjo Rački potaknut činjenicom da se hrvatski vladari u 9. stoljeću. 275 . Thomas 36.. Također. jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje. Kronika 42. Klaić.. Nastava povijesti 2. II. ni Ivan Lučić. Viz. pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. Izvori.koji je bio snaža n. ali njega uopće ne spominje: "U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom Alagoboturovom. Klaić. Izvori 29-30. Simeon. Viz. Osim ovih izvora. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. poražen posvema izgubi sve svoje čete .. Toma. vodio s njime mnog o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. izv. stoljeću. kao prvi historičar-kroničar koji spominje Tomislava svjedoči daje za njegova života (12001268) postojalo nejasno. II. Klaić.

na primjer. a 925. 9 Pri tome mu je ključni podatak da je Tomislav 914. što se danas. godine u papinu pismu rex. D. 10 I.potrebno je doslovno prevesti i shvatiti . Ivan Kukuljević je želio "popuniti podatke. 11 Vidi. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom Rečenica iz izvještaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu. Kukuljević Sakcinski. Hrvatski rani srednji vijek voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao čovjek svog vremena. 186. Iz vremena kralja Tomislava. Međutim. Zagreb 1871. Naravno. što ih je Rački priopćio. točno objašnjenje. U cijeloj raspravi dokazni postupak Račkog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jačim argumentima. jačanje hrvatske države i Tomislavova snaga kao vladara. Goldstein. 1-52. i nadovezati svoje misli o tome predmetu". neovisno o tome kakvu je titulu dotični vladar nosio. godine bio još dux. Tomislav je bio "kralj Hrvatske i Dalmacije". Tomislav. Proglasio se kraljem ili sam. Isti. pa je današnji "kralj Tomislav". pobjede nad Mađarima i Bugarima. a prije njih održanje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. Rad JAZU 17. Kukuljević-Sakcinski. prvi kralj Ivvatski. Stoga je zaključio da je u međuvremenu Tomislav morao postati kralj. daje I. Uprava. 13 Kcrluga. Zagreb 1879. L'amministrazione.I. na temelju analize izvora. 1-52. plod spleta političko-historiografskih okolnosti i zbiva nja u posljednjih stotinjak godina. Dakle. 10 Pokušao je dokazati kako se Hrvatska upravo u ovo vrijeme proširila do Drave i Dunava. Zagreb 1879. Nakon Račkog i Kukuljevića čitav je niz pisaca propagirao. bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe. ili je to učinio papa.upravnika njihova teritorija."vladao je u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija". ZKT. 12 Nema potrebe ni za kakvim domišljanjem ili konstrukcijama 13 . prodrla duboko u Bosnu. Gruber. može reći o Tomislavu? 2. to je bio sabor na Duvanjskom polju. Proglašenje Tomislava -Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara. Rad JAZU 58. Genitiv plurala "Dalmacija" mo9 F. Tomislav je bio i iznimno važna ličnost na splitskim saborima. krajnje je dvojbeno može li se iz nje zaključiti kako su hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula. Naime. 318-41. Rad JAZU 58. 276 . 12 Takvo. proširivao i obogaćivao ove teze 11. peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazila u kraljevinu?". a priključila i Zahumlje. a vladao je i cijelom bivšom bizantskom Dalmaci jom. Rački. Kada i kalco se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu. 80-2. consulatu u tadašnjem jeziku može označavati samo vlast na nekom teritoriju. kako je konstruiran u svijesti Hrvata. 70-89. a okrunjeni se kralj zvao Budimir. Tomislav. Budući da neposrednog dokaza o krunidbi nema. smisao rečenice nije jasan. odnosno prokon zula . Po priči iz Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina. prvi kralj hrvatski.

u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se izvorima hrvatski vladari spominju isključivo kao arhonti... a što. Izvori. Nadalje. S. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. to su "oni koji vladaju" ili "vladari". što bi to značilo "pravi vladar". Međutim. Uostalom.. 267-284. Hrvati. August nema nikakve veze s titulom rex. nalažemo da služi jedino u skradinskoj crkvi. 23-4. te u latinskoj i grčkoj terminologiji ima vrlo jasno. Možda se tada Tomislav i okrunio za kralja. pa nije baš suviše sigurno pozivati se na njihovu šutnju. po bizantskoj vladalačkoj ideologiji. konačno ukida ninsku biskupiju. Dakle. Zadar 1976. područje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar Carstva. ako se misli na bizantsku temu . čak i na dio zapadne Srbije i Crne Gore. 196. Drugim riječima. godine u kojem papa Leon VI. ipak se čini da nema cezure koja bi značila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. Odnosno. samo carevi vazali kojima car isključivo može "nare đivati". nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica. tj... jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad čitavim prostorom . što bi značilo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do Drača.prvi.dakle. protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena Hrvatskoj svjedoči i sam tekst o splitskim saborima iz 928. Documenta. Ovo je dobio od Bizanta." Nije uopće jasno otkuda podatak daje bizantski car dao "kodikil ili povelju"."hoćemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji . 37. a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. Klaić.Tomislavovo doba že se tumačiti na dva načina . Bez obzira smatra li se da termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u bizantsko.naime. Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepuštena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15. Antoljak. Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Uostalom. Sintagmom injinibus Dahnatiarum željelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija Dalmacija. u: Antoljak. postao biskupom u zemlji Hrvata. on je i kao kralj i konzul vladao Hrvatskom i Dalmacijama." Iako su sačuvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni. da se odnosi na područje tadašnje bizantske teme. postoje samo dvije kasnoantičke Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana. pravim vladarom. Druga je mogućnost da se misli na kasnoantičku provinciju Dal maciju. "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih kombinacija. Antoljak zaključuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta. pri čemu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom. također.. Za Bizantince su arhonti. iskoristivši pogodno vrijeme. na primjer. na Donju i Gornju. Dakle. 14-5. U njemu on jasno razli kuje splitsko područje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politička entiteta 14 . kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela. pa zatim.ona se dijeli na Inferior i Superior . pokušao je riješiti ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog časa se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom'. 15 277 . Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliža tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. otkuda se najedanput pojavljuje naslov august. a Grguru koji je. nedvosmisleno značenje: svakako ne može značiti "pravi vladar". Takav potez protivio bi se 14 Račkl.

mislim da je od početka promašen posao.I. Jedini se put u DAI spominju zajedno te dvije titule u slučaju vojskovođe Konstantina Libosa. autor zaključuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom području. Klaić te L. itd. ali da ni u kojem slučaju ne prepušta dijelove svog teritorija 16. dakle. te drugi komparativni materijal. godine i što se Tomislavu tamo dogodilo. ali sve što se događalo na splitskim saborima 925. Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru. L. Viz. 3. miroljubivi su . u vrlo kompliciranim međunarodnim okolnostima. povodio za kasnoantičkom administrativ nom podjelom i smatrao bivšu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem. Dela V. izv. Iako se teško složiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopćavanjima. u cjelini su krajnji zaključak i sve što iz njega proizlazi. na razne načine prevodivog i tumačivog ablativa apsolutnog i konfrontirati ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih činjenica. Na saboru se moralo odlučiti koji će od biskupa na području bivše rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku čast. ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa čak i sukobu) u nekom izvoru zasigurno ostala zabilježena. ti se sabori održavaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoći papinstva. apsolutno prihvatljivi. Štoviše.ne izazivaju rato ve. Documenta. Moguće je pretpostaviti da Tomislav nije ništa pitao bizantsku vlast. Uistinu. Hrvatski rani srednji vijek tisućgodišnjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje počasnim naslovima i formalnim častima strane vladare. Primjerice. 18 Uostalom. pa bi se iz toga moglo zaključiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima. Ostrogorski. 263-278. Takvim se kombinacijama protivi očigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se pokorili Herakliju. Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija.. Goldstein. raščlanjuje vijesti o pripadnosti naše obale u doba Tomislava. 275-81. Tada se još papa. oni dobivaju danak. II. Ferluge. inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog. još ju je proširio i pridodao joj sisačku biskupiju. ali nema nikakve potvrde da mu je prepušten neki teritorij 17. moralo se 16 G. koje govore suprotno. Nakon eruditske i sustavne analize. svjedoči da nije imao vlast nad tim gradovima.uloga Grgura Ninskog Tomislav je bio nazočan na splitskim saborima.). bio je vrlo neprijateljski 18. sigurno je da nikakvih simpatija ne bi bilo. Marginalije uz rad V. (914-928) je postao 278 . 17 Rački. 393. za kojeg se Tomislav otvoreno založio. Stoga je na splitskim saborima Tomislav doživio. DAI 43/44. Ivan X. Košćaka "Pripadnost istočne obale. može se reći -poniženje. Mihajlu Viševiću nadjenute su visoke bizantske titule anttpata i patricija. osobe careva povjerenja -vidi.. N. 60. DAI 33/16. Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale. pa i velik dio crkvene organizacije. Stoga nakon radova J. 1983. i 928. Splitski sabori . HZ 36.". Pri tome je Margetić upotrijebio i akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore. Margetić. Ni činjenica da se na splitskim saborima odlučuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju država (bizantske Dalmacije i Hrvatske) ništa ne dokazuje. Margetića pitanje pripadnosti istočnojadranske obale u doba Tomislava valja smatrati riješenim.

Naime. Odno šaji pape Ivana X. Klaić. uključujući Grgura. dobio je samo skradinsku biskupiju. (također. odlučeno je da "ona crkva i grad. 214-5. ostao bez metropolije. ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov . osnovna manjkavost obje teorije jest u tome što akti splitskih sabora ni implicitno ne određuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani. da se Grgur borio za narodni jezik i glagoljicu. mnogi su historičari preuzimali mišljenje koje se razvilo u atmosferi otočentističke romantike da je središnji problem bilo pitanje jezika u liturgiji 21. dj. Katić. 215. 279 . Barada. Dujma. Kauč. i tamo lit. a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju "Metodijeve nauke" . željeli postati metropoliti. 23 M. sisačku ili omišku. 34. L. Povijest. 19 Rački. jer mu ni u kojem slučaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa susjednog bizantskog teritorija. 128-64. 20 Rački. Croatia sacra I.. No. Drugim riječima. on je pridonio sklapanju sporazuma između Bizantin ac a i Bu gara. podložan našoj metropolitskoj crkvi" 19. te je konačno u jednoj od b rojnih spletki bio i ub ijen. Međutim. kao i svi mi.. jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i čuvanjem kostiju sv. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan samo jednom. 22 L." 20. Grgur se potom žalio Rimu. O Ivanu X. Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa. Barada. Srebrnić. Klaić. 190. Klaić.. Čini mi se da su historičari jednostavno pokušali prenijeti odnose iz spora oko zadobijanja metropolitske časti u navodni spor oko slavenskog obre da. Split 1929. Po naknadnoj odluci pape. 36. Članci i rasprave. Tako je hrvatski biskup. iako iz dostupnih izvora uopće ne proizlazi da je na saborima bilo nekog spora oko toga. neka biskup Hrvata zna daje. neka uzme sve tri.slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice. Barada. Documenta. 1931. jer je u njoj najmanje smetao nastojanjima splitskog metropolita da proširi svoje crkveno područje. iako je stolovao na mnogo većem području. Documenta. prema Bizantu i Slavenima. Katić se udaljio od takvog tradicionalnog razmišljanja i pokušao Grgura smjestiti u realne odnose 22. dočim su M. papa Ivan kori sve svećenike. i izv. Ničim skrivene ironične primjedbe na Grgurov račun nisu bile i kraj njegovih nevolja.jer "ninska crkva nije od starine imala biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" . Iako su svi biskupi. 195. Iako je očigledno u središtu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske časti. koje su sada bile vakantne..i to u bilo koju od nekadašnjih biskupija: skradinsku. a drugi su biskupi bili glagoljaši. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom. k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad .Tomislavovo doba riješiti pitanje crkvene jurisdikcije. a potom i N. Episcopus croatensis. Izvori. Izvori. n. žene papinskog vestijara. ali je i tu odlučeno da on mora otići . 24 M. Klaić 23 tvrdili obrnuto smatrajući daje Grgur "postao vođa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije Farlatija" 24. a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajući latinski obred. 21 Šišić.. ZKT. gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma. 71-97). te da je zapravo Grgur bio borac za latinštinu. Povijest 416 i d. op širno piše J . 300. uključujući i p apa zato što je bio ljubavnik Teodore.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Grgura, da se po njihovim biskupijama širi glagoljica a oni ne samo da
šute (tacentibus), nego se i slažu [consentientibus] 25 s načelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svađali oko metropolitske časti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogućnosti, taj je pro blem valjalo zaobići. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu oštrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogoslužja. Dopuštaju da glagoljaši
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno svećenika vičnih la tinskom jeziku, tražit će papu da i glagoljašima odobri vršenje službe Božje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogoslužja, jer su ih svi tolerirali. Politička granica između bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom slučaju, zaustavljala, a još
manje onemogućavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajući ih na opasnosti zbog širenja glagoljaštva na
njihovim područjima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji način ne usudite udaljiti i u čemu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vrše žrtvenu
službu prema običajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, već sva područja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovništva. Naime, Toma Arhiđakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni žarište opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je središte tog pokreta
bilo u krčkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najvećom brzinom istjerao
krčkoga biskupa" 28, a Krk je stoljećima bio na bizantskom političkom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogoslužje širili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom političkom teritoriju.
Nemoguće je utvrditi gdje se to događalo prije, a gdje je uzelo više maha.
Možda na bizantskom teritoriju, podložnijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, možda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
učenici mogli stići nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljaštva na splitskim saborima, njihov se pobornik suočava s
teško objašnjivim činjenicama. Ako je Grgur bio latinaš, kako se moglo
dogoditi da papa potvrđuje smjenjivanje i degradaciju svog čovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinaši i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaša, kako
25

Rački, Documenta, 188; Klaić, Izvori, 31.
Rački, Documenta, 189; Klaić, Izvori, 31.
27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upućuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klaić, HSM, 95; Rački, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Rački, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opširno, Katičić, Methodii doctrina, u: Uz
početke, 77-8.
26

280

Tomlslavovo doba

su mogli u zaključcima sabora biti pomirljivi prema glagoljašima? 29 Na to
se nadovezuje još jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je također bio latinaš?" 30 Moguće
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka svećenika - činjenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici svećenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili različitost
jezika nije baš previše uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadašnjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se nameće kao sudac koji je nadređen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zaključci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikaši hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o čemu zbog njih bude trpjela nauka kršćanske vjere..."32. Papa se neće uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
će smatrati da je za to nadležan svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
načelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristična odredba: "Neka u
crkvi, na čijem je području ubijen svećenik, nitko ne služi misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljštinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znači pastva, ali onda i "narod" i "politički narod". To
znači da je unutar hrvatskog društva morala postojati neka struktura
(modernim rječnikom bi se reklo "policija") koja održava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.

4. Panonski prostori u 10. stoljeću
Na splitskim je saborima Grguru ponuđeno biskupovanje i u sisačkoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno nameće
pitanje što se događalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske države? Siromaštvo izvora je
očigledno, ali valja poći od činjenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . Štoviše, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je važnost splitskih sabora nedvojbena, teško je složiti se s mišljenjem V. Dclonga,
Ranoromaničlti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri došlo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog područja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Događaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvažniji važnije je bilo pokrštavanje u 9. stoljeću i sazrijevanje hrvatskog društva u l i . stoljeću.
30
Nastavljajući raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja Ž. Rapanić,
Lovre Katić, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Rački, Documenta, 192; Klaič, Izvori, 34.
32
Rački, Documenta, 192; Klaić, Izvori, 34.
33
Rački, Documenta, 192; Klaić. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historičari (vidi, primjerice, V).

281

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje
Slavonije. Kako je sisačka biskupija bila vakantna, dopušteno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na području Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisačkom području, pa da
nije bilo ni političke povezanosti između Hrvatske u dalmatinskom zaleđu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraćena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak može značiti i da mu se nudi nešto što
praktički i ne postoji, odnosno što se i ne može dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konačno se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kaže da su
ugarski vojskovođe u 10. stoljeću zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Požegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilično
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i mađarska historiografija,
ipak se može vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Mađari napali, osvojili i barem privremeno držali neke utvrde u Slavoniji.
Možda to i nije bilo klasično zaposjedanje teritorija, nego samo pljačka, pa
povlačenje. No, čak i da su Mađari zadržali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograničena na držanje tih mjesta. U
ravničarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog značenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Važno je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, može se pretpostaviti da su bili neovisni o
Mađarima. Da su zauzeli još koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribilježio. Iako je prva polovina 10. stoljeća bilo doba najvećeg
zamaha mađarskih osvajanja i pljački, njihova vlast ni na području da našnje Mađarske, što im je i tada bio centar države, nije bila čvrsta.
Njihovo društvo tada još nije počivalo na ustaljenoj zemljoradničkoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stočarstvu, kao i na pljački okolnih krajeva.
Prodor Mađara u Panonsku nizinu počinje kada se slavenske pokrajine
konačno ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlašću
okrunjenog franačkog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, što znači djelomično
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaćali Mađare kao savezničku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Mađari su se učvršćivali. Još od osamdesetih godina
Klaić, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sišić, Povijest, 403-5; Opširan pregled
mišljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), štoviše, ona se prenosi u mnoge udžbenike i postaje
dio povijesnog znanja širokih slojeva. Međutim, još je S. Ljubić, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, već "od Tomislava do Petra Krešimira";
Barada, Dinastičko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugačiji način, ali se više bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeću.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Također, N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.

282

T
Tomislavovo doba

vlast "između Save i Drave" držao je knez Braslav 38. On je bio
vjeran franački vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokušao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumađarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skršen. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Mađara 906.
godine, a već su sljedeće godine Mađari strahovito porazili
franačku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je

završi
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Mađa
ri
nisu
prošir
ili na
središ
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamoš
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
eštava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bježal
i
"Hrva
tima,

Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budući daje
propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
središnjim dijelovima Panonske nizine i na istočnim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod mađarsku vlast, u dužem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se način Hrvati u Slavoniji
našli na samom rubu slavenskog svijeta, praktički odsječeni od
češkog i slovačkog prostora koji im je u 9. stoljeću vrlo mnogo
značio 40 . S druge strane, Mađarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljeća do jeseni, pljačkali njemačke zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa čak i Španjolske. Za takve su
pohode Mađari bili vrlo dobro organizirani -još su živjeli
uglavnom nomadskim životom. Međutim, u jednom dužem
procesu mađarsko se društvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomično uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su živjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budući
njemački car Oton I. u bici na Lechfeldu (Leškom polju) 41.
Ne može se tvrditi da su Slavoniju nastavali isključivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamošnje
stanovništvo u većini nije bilo mađarsko. Antropološke
analize pokazuju da se u načelu radi o miješanoj populaciji,
što je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljećima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
može razvrstati u 6 skupina pod specifičnim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasični ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38

Račkl, Documenta, 379-83; Šišić, Povijest, 396-7.
DAJ. 41 /25. Moguće je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se baš u 10. stoljeću slavensko pučanstvo naseljava u Dvigrad, značajni kaštel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marušlć, Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje Kaštela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim što su tim putovima širili svoj nauk Ćiril i Metodije i njihovi učenici
od šezdesetih
godina 9. stoljeća , čita v niz hr va tskih odnosno slove nskih riječ i u
pojedinim slova č kim
dijale ktima mogao je po mišljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadašnjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va običaja
polaženika o Božiću, slične kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna sličnost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
Šišić, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39

283

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se može smatrati
nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija

!

\
ne mogu se izjednačiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konačni rezultati istraživanja jesu sljedeći: na nekropoli u
Privlači na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -

j

;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovništva 44.
I klasični arheološki ranosrednjovjekovni nalazi iz današnje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima šireg prostora, odnosno potvr
đuju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronađen na tom području vjerojatno
potječe iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukčije) radi se
očito o slavenskom imenu 45. Kako je već rečeno46, moguće je da su Mađari
'■
u jednom trenutku držali neke utvrde u Slavoniji, možda i jedan veći ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etničku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Mađari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili južni susjedi Mađara 47, a kuda je išla ta hrvatsko-mađarska granica, ako je uopće u tim ravničarskim krajevima i bila točno
ustanovljena, može se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je očigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski živalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristično je da je upotrijebljen imperfekt (et^ov ap%ovta ar>xeŠotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala duže 50. Konstantinovo izlaganje potvrđuje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zaključiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavještava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje došlo do neke promjene, dopušteno je pretpostaviti da do neke bitne
43

Opširnije, Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 14-16.
Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 110.
45
J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klaič, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klaić, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Suić, Ocjena radnje L. Margetića: Konstantin Porfiroge
44

net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.

284

Tomislavovo doba

promjene nije ni došlo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeću
postojala neovisna hrvatska arhontija. Središnja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u načelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj čvršćoj vlasti, zbog već navedenih zemljo pisnih obilježja, a i instrumenti državne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budući da je Slavonija na periferiji kako mađarske tako i one
hrvatske države sa središtem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage čvršće podvlastiti ovo područje; ono je bilo "ničija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljeća 51. U izvorima nisu
zabilježena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeću područjem koje Mađari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljeća Mađari su konačno uspjeli, ali još prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljeća, to su zakratko uspjeli učiniti Hrvati iz Dalmacije.
Međutim, to će se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etničkom i kulturnom sjedinjenošću u sljedećim stoljećima.
Konstantin Porfirogenet obavještava da "Turci žive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, između rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina graniče s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Mađare, pa su
istraživači pokušavali na temelju ovih podataka ustanoviti madžarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljeća. Dok su mađarski historičari, na
primjer Gy. Pauler, "graničnim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Plješivica)55, dotle ih je F. Šišić tražio u nizu Macelj - Ivančica - Kalnik
-Bilogora, a slično tvrdi i Š. Ljubić, protežući tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", misleći pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubićevo je mišljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snažna prepona..." te daje istočna hrvatska granica
išla linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio mađarski teritorij 57. No, ni Šišićevo ni Bosendorferovo mišljenje
nije baš uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraćem
putu između Jadrana i središnjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva dosežu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istočnije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo viši, a i mnogo širi. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oči uvjeriti u veličinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klalć, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
Bosendorfer, Istočna granica, 166.
56
Š. Lj ub ić , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istočna granica, 166-7.

285

I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek

Iako je, dakle, mnogo logičnije da se "granične gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji piše u 13. stoljeću u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , čini se realnim pretpostaviti da promatrač s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeću, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao što mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su pretežno vladali Mađari. Područja pod vlašću nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s mađarskim zane mariva, smještena na rubu nizine. Zato je i carev izvještač mogao staviti
mađarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogriješio.
Prema tome, čini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije
proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutrašnjost, u Bosnu. Moguće je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakterističan za hrvatsko društvo 9.
stoljeća, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Međutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve većoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko još više
činjenica da se protjecanjem godina pod zajedničkim vladarem, zemlja i
prirodno na razne načine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji priča daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na našeg Tomislava, teško se u nju pouzdati, jer se očigledno u neodredivom omjeru u
njoj isprepleće povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
čitavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonačelnika dinastije Arpadovića - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajaći broj, a ne točan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladić i snažan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspješno vođenim ratovima, ne treba uzimati suviše ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-mađarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljećima 10. stoljeća, kada je i mađarska opasnost po Evropu bila
najveća. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugačije
svjetlo. Mletački kroničar Dandolo spominje mađarske pljačke u vrijeme
dužda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i Češkoj, a zatim i njihova
58

Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
Mošin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M ošin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objašnjava E. Peričić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59

286

Tomislavovo doba

pustošenja "Hrvatske" i Štajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su
se u Panoniju", zaključuje Dandolo 61 . I već spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Mađari podložili Rašku ...
krenuvši odavle dođoše do mora, te podvrgoše sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevši još grad Split predobiše cijelu Hrvatsku" 62.
Očigledno se radi o pretjerivanju, a moguće je da je kroničar mađarske
uspjehe 12. stoljeća prebacio u početak 10. stoljeća 63 . Međutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije mađarske pljačke
padaju upravo u početak 10. stoljeća. Čini se da su Mađari uistinu
pokušavali i uspijevali prijeći Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleđu obale. Ni podatak da su
Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglašavati značenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima mađarskih pljački: jednostavno, moglo se raditi o više kratnim pokušajima Mađara da nešto opljačkaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih dočekali, kao i opterećenosti Mađara plijenom, što bi im otežavalo
borbu, te o postignutom iznenađenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroničara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
mađarskih provala podastiru suvremene njemačke, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije mađarskih invazija vidljivo je da tadašnji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno značenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teško moglo stići, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Moguće je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.

5. O naseljenosti zagrebačkog područja
u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovođe zauzeli castrum Zabrag® 4. Iako se
u općenitu vjerodostojnost ovoga izvora može (i mora) sumnjati, u točnost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljeća naselje na po61

Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teško je u sve to povjerovati, pa su i mađarski historičari
bili skeptični prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klaić, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62

287

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dručju današnjeg Zagreba, odnosno susjednih brežuljaka Griča i Kaptola,
moralo je narasti do prilične veličine, jer se inače u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebačkom Gradecu pronađeni su predmeti iz brončanog doba 65.
Uža lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu današnjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
održalo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 Čini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije održalo, ali je uži i širi
zagrebački prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se može s priličnom
sigurnošću tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budućeg Zagreba. Neki ostaci drveta pronađeni u bedemu prema
istočnoj strani brda (prema današnjim ulicama Radićevoj i Tkalčićevoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronađeni dvadesetak
metara jugoistočnije, na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Doduše, nije pronađena ni kasnoantička ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logično pretposta viti da su jednostavno uništeni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljećima. Na taj su način praktički
demantirane teze N. Klaić o tome daje utvrda bila "najugoistočnom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilično pouzdan, jer su odstupanja mogu ća za samo nekoliko desetljeća, ipak se ništa pouzdano ne može reći o
utvrdi na zagrebačkom brdu Grič. Može se samo nagađati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podižu se utvrde na čitavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istražene dvije kasnoantičke utvrde u istočnijim dijelo vima Zagrebačke gore, desetak kilometara sjeveroistočno od gradečkog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeću, a potom su izgleda napuštene 72 ..
Moguće je da su utvrde slične namjene već tada izgrađene i na mjestu
buduća dva zagrebačka brežuljka. Možda bi se određene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna događanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65

J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagrebpnje početaka, Zagreb 1989, 90 i d.
N. Majnarić-Pandžić, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraživanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnarićPandžić, prof. Marija Šmaljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja još nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klaić, Zagreb, 22.
70
I. Kampuš, Prilog pitanju postanka varoši Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampuš -I. Karaman. Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o općeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje između antike i ranog srednjeg vijeka na području Zagreba, referat
na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", Zagreb 1992.
66

288

Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrđivati novim arheološkim nalazima.. 75 Vj. Poči nju se graditi utvrde na uzvišenim mjestima. Nije jasno zašto je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uopće krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad. Klaić je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala povodom za bugarski napad 80. 80 Klaić. 258. 139. godine nije postao biskupsko središte. N. i I. stoljeća Zagreb imao funkciju utvrde protiv Mađara 75 . kao povod odbacuje "osve73 ARFza 819.Tomlslavovo doba lja franačka vlast. Moguće je da su Franci ojačavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni teritorij. posredno potvrđuje taj sta v tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje između VII. Lovrenčevlć. Istorija. Viz. a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. 77 Ostrogorski. pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebačka brežuljka moglo odigr ati značaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . MCZI. činjenica jest da su doseoba Mađara u Panonsku nizinu krajem 9. Za greb 1934. 9 i d. Klaić. sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i. gr adine ož ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7. bavila N. I dok Sišić tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78. Srednja Evropa se. Zagreb 1091-1913. i 11. uz navođenje obilne arheološke građe. izd. Rački. ali o njoj najpreciznije izvještava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme dođu isti Bugari. Documenta. str. 74 289 . stoljećem. stoljeća i njihovi pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrđivanja. izv. već na sadašnjem stupnju znanja nije dvoj beno da je početkom 10. Opširno se ovi m problemima. Izvoru 30. 6. Ostrogorski je smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica Hrvatske" 70. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. 283. 56. pak. zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu poubijani svi od Hrvata" 76. Klaić. tada još vrlo skromne veličine. ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u kasnoj antici 74. Zagreb. Povijest. Izvori 11. 76 DAT 32/126-8. 253-8. Klaić. kao što je moguće i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju posjeduje Ljudevit Posavski baš ta zagrebačka. VIII-DC. Usp. i IX. Klaić. opet našla ugrožena. stoljeća" (u ovom razmatranju nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba". Povijest. Zlatarski. u vrijeme kada je Simeonu bio prvenstveni cilj zadobiti važne pozicije u Bizantu ili čak osvojiti sam Carigrad77. Izdanja HAD 14. 78 Šišić. Naposljetku. Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronađena uz kaptolski brijeg datirana 10. Zagreb 1990. 79 Ostrogorski. razlike iz među dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom pogledu nije bilo. Istorija. 2. Tkalčić. II. 8-9. 422. nakon otprilike tristo godina relativnog mira.. stoljeću. 325. jer dok "Zagreb" 1094. Z. Srednjovjekovne gradine uBilogori.

Opsežna analiza vijesti u: Ferluga. Povijest 422. Isti.I. 400-401. Zagreb 1930. Povijest. 45-55. vek. Bljgarsko-hrvatskg otnošenija prez prvata polovina na 10. godine. a kako njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio očevu ratobornost. 194-5.može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije. Zetom. stoljeća te Teofanova Nastavljača čak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla povezati s porazom njegove vojske82. 87 I. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska . 927. XV. Nasuprot svim ovim mišljenjima. Historičari su općenito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u Bosni84. 392. ili čak u Srijemu85. 81 V. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na područje BiH. već smatra da je "Simeon bio prinuđen na taj rat samim stjecajem prilika i kritičnim položajem u kojem se taj čas nalazio" 81. Sarajevo 1970. Njih će obnoviti tek Samuilo. n. N. 88 Rački. dj. Po kazivanju kroničara Georgija Hamartola iz 11. "prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. a i teže prohodan. Bojanovski. bilo je logično da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima više nije bilo. Simeon iznenada umro. opširno i Zlatarski. 87-8. 290 . L'amministrazione. Svesla venski zbornik. Zlatarski. iako bi rezolutan zaključak u tom smislu bio neuvjerljiv i nategnut83. Izvori. papa Ivan X. u LJPDje zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj. Klaić. Hrvatski rani srednji vijek tu". Goldstein. baš kao i "davanje utočišta Srbima" ili "osvajačke težnje Simeonove". 85 Tako stoji na ploči na kojoj je izložena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. 51. morao se prvo sukobiti s Hrvatima. Međutim. 86 Mošin. 422. 82 Rački. Centar za balkanološka istraživanja.87 Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu. LJPD. Documenta. Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske. Klaić. Godišnjak ANUBiH. Bugari su se sukobili s Hrvatima. poslao je u Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspješno "završio pregovore između Bugara i Hrvata"88. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. 13. Ubrzo je. knj. 130 i d. 83 Šišić. da bi došao do nekih gradova bizantske Dalmacije. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. kad pola stoljeća kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva. Izvori 30. Documenta. 191-2. čini se da je dopušteno pretpostaviti kako je Simeonova zamisao bila da napadne očigledno slabo branjene bizantske teritorije na zapadu. knj. 36. 84 Šišić. Vidi. Eventualni put preko Srijema i sadašnje Bosne za bugarsku je vojsku mnogo duži. Samo. mnogo prije nego da sebi nametne još jednog neprijatelja -Hrvate. Uprava.

stoljeća pojedine evropske zemlje u slučaju rata mogle mobilizirati samo 7-8%. Klaić. 31. ali bez bitno novih elemenata S. 41.". koliko se dade zaključiti po Skilicinu podatku. Komunističke koncepcije o "naoružanom narodu" 90 291 . ako se zna daje na teritoriju istočne franačke države bilo oko 2 500 000. i to je svakako bila jedna od osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90. broj stanovnika bi se prepolovio 95. bilj. nepovoljnim mjestima" 89. Ivan Skilica.Hrvati. jer je to u ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887.Tomislavovo doba 7. ili "u brdima". Klaić. Taj podatak ne pomaže u točnijem smještavanju bitke. ono se ostvaruje ne samo na taktičkom planu nego i na strateškom. Koristan pregled. 19. na kondurama po 20. s velikom vjerojatnošću srljali u poraz. "za područje Tomislavove Hrvatske jedva možemo u to doba računati na više od pola milijuna stanovnika". dakle. 92 Johannis chronicon venetumVll.ćv %axq TĆOV x«p5v Sio/copiocu. Prema tome. Zagreb 1994. 222. Hrvati su način borbe (kada bi se osuvremenjivao ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se . 28-9. jer. 1952. Kako je u tim borbama iznenađenje očigledno bilo jedan od glavnih čimbenika pobjede. a ako se ona izuzme. kao što su to činili krajišnici u Hrvatskoj. 25. ili "na brdovitim. Documenta. Tomislavu nije bila potrebna neka iznimno "jaka" vojska. nego je način ratovanja prilagođavao činjenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoćniji.poznavanju zemljišta. da bi pobijedio Bugare. 2.. Već je B. Izvori. da na sagenama imaju po 40. primjerice.vojna koncepcija i doktrina) prilagođavali konkretnim uvjetima ." 93 . 22. II. 94 B. jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto i način borbe. Thurn. Izvori. stoljeća. Grafenauer je u tom proračunu područje hrvatske države protegao i na Slavoniju. Ivan Đakon svjedoči o borbama Mlečana i Hrvata za Domagoja. na "nepovoljnim mjestima brda". kada Hrvati iznenada napadaju mletačku lađu 91 . Hrvati su ostvarili iznenađenje. Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. predstavlja zaseban entitet. 45. 365. pa zatim o tome kako su Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani . Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da. Organizacija hrvatske vojske Bizantski pisac iz 11. ali i dodaje da je "Simeon pobijeđen . Izvori. ubili mletač kog dužda 92. HZ 5. ali navodi na zaključak da su Bugari u trenutku kada je bitka započela bili u vrlo nepovoljnom položaju. Hrvatska vojna i ratna poviest. Grafenauer. Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata. po svemu sudeći. 93 DAT31/71-4.. Berolini -Novi Eboraci 1973. izv. što im je sve pred protivnikom donosilo odlučujuću pred nost. Viz. a na manjim kondurama po 10 ljudi. 95 Postoje podaci da su polovicom 19. Klaić. Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum. 97. i nedostižan im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovništva. prenosi izvještaj o bici između Bugara i Hrvata iz starijih izvora. Documenta. 374-5. a na teritoriju današnje Poljske oko 900 000 stanovnika. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. Hrvatsko 89 I. izd. Pavičić. Rački. 91 Johannis chronicon venetumVll. odabiru tre nutka napada. Rački. Zagreb 1943. ovaj njegov izvještaj valja svesti u realne okvire. Tako su i Bugari.

46. bez težih posljedica po funkcioniranje privrede. 101 Novak -Skok. Žunec. Za gre b 199 4. 292 . Documenta. Izdanja HAD 15. 28-9.Skok. 15. Era smus 7. Pastourea u.I. 97 Tako ni na j ve ć a n i na j ja č a e vr op s ka z e ml ja . Međutim. 181-193. godine. Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214. Očigledno je to. 17. čiji teritorij nije uopće bio prikladan za uzgoj konja. jednu od najznačajni jih u srednjemu vije ku. 104 odr az su pos ve ma šn je milita rizac ije dr ušt va. što višestruko nadmašuje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemljiš nu česticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaća za roba (između 1 i 40 solida). Naime. a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103. ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajući općenito preuveličavanje). Verbruggcn. 322. više od 1300 vitezova. kada 887. a novčani dio najčešće nije prelazio svotu od 1-4 solida. J. Dakle. Documenta. M. pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du nema više od 8% stan ovništva — vidi. po kroničarevu sudu. Tamo se tvrdi daje u borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pješaka i 300 konjanika Ljudevita Posavskog. Zagreb 1990. 374-5. 22. 98 Rački. godine dužd Petar Kandijan kreće na Neretvane. a kroničar Ivan Đakon posebno naglašava daje zajedno s njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. O broju konja nika u odnosu na pješaštvo mogli bi svjedočiti suvremeni izvori. 1200 slu gu na konjima i 5000 pješa ka -vidi. 20. 100 CD II. Documenta. Revue du Nord 31. oni ga ubijaju. D. Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta. Stvarnom stanju prije će odgovarati odnosi spomenuti u jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. ni mletačka vojska nije bila velika. Izvori. 99 Novak . a Petar Crni je za čitav zaselak ili selo [curlis) u Žrnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu dao samo jednog konja 99. F. Tako župan Sidrage Jurana prodaje posjed samostanu sv. 166. Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru Krešimiru IV. 104 ARF z a 820. bio velik gubitak. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva.Fr a n c u s ka . Ivana Biogradskog za konja 98 . O. Račkl. 130. Supetarski kartular. čak i u kraćem roku. a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o "općoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima društva. 1949. 102 Račkl.3. Klaić. 96 Johannis chronicon venetum. relativno visok postotak stanovništva posveti obra ni z emlje. La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps de s chevaliers de la Table Ronde. Documenta. Izvori.63. Goldstein. a posebno za hrvatsko društvo dalmatinskog zaleđa. Uostalom. Račkl. U De admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. odnos bi bio 1 : IO. jer je posjedovati konja i jahati ga mogao sebi priuštiti samo uski sloj najbogatijih.ni u vr i j e m e ne os p o r n o g procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214. odnosno na mogućnosti da se. 227. Jelovina. Pariš 1976. Supetarski kartular. u posl je dnjim dese tljećima zbog ubojitosti oru žja ni je p otre bna br ojna vojska . Jedan konj vrijedi od 6 pa čak do 40 solida 100. 103 O tome svjedoči i izuzetan nalaz pozla ćenih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi. Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman. konja s momkom102. Dio cijena bio je plaćan u naturi (poljopri vredni proizvodi). Klaić. Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno društvo 97. Hrvatski rani srednji vijek f srednjovjekovno društvo bilo je gospodarski isuviše slabo da izdržava veći broj vojnika. VII. 162. 213 i d.

» /& Slika 27. Zagreb 1981. Autor pretpostavlja daje "mir".. ali se iz drugih 105 M. Može se pretpostaviti da je hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratničku družinu poznatu iz ruske povijesti. 19. Brandt. Reljef konjanika. Čini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govoreći pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedničku. 293 . Martina u Pridragi kod Novigrada Izvori koji bi neposredno svjedočili o organizaciji hrvatske vojske gotovo i ne postoje. Documenta. crkva sv. 322.exercitus Liudeivili 106. pa u tom slučaju hrvatska vojska ne može biti mnogobrojna: nju uzdržava društvena zajednica. Rački. 819. Povijest Rusije u srednjem vijeku.■. Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva "vojskom" Ljudevita Posavskog . a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju. zajednica od 500-800 stanovnika. mogla podići na oružje stotinjak ratnika. a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog društva da bi se mogli izvoditi i posredni zaključci. Određena skupina mladih ljudi bila je privremeno oslobođena redovnih radnih dužnosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 . što bi značilo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo.

I. Ra č ki. Pretarijanci 70-81. Nuta rnje stanje . je r post oj e sumnje u njezinu vjerodostojnost -vidi. Katićić. Documenta. Stoga se čini da bi tu vojsku najbolje bilo nazivati "družinom". Goldstein. 109 Vid i. uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e . Ostruge opisa može zaključiti da se radi o manjem broju ratnika. 322-3. Ra d 99. 102-4. opšir n o. ruskim). o "oružanoj pratnji" -protectus suonimpraetorianorum. 169-70 i tamo lit. Hrvatski rani srednji vijek Slika 28. 108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom. CD I. validamanus. godine svjedoči pri pravnom činu cum suis militibus. odnosno sa svojom vojnom družinom108. nego i zbog toga što se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. ne samo stoga što se ta riječ pojavljuje i u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim. Ona je 107 Račkl. dakle. delecta manus107. magnae copiae. Neretvanski knez Jakov nešto prije 1080. 294 . "sa svojim vojnicima".

Teze za raspravu o knezu Borni. Novaković 116 zamjera Prvanovi-ću "što se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez". narodu za koji se kaže da zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zaključio kako su u 9. 101. stoljeću U "Analima franačkog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je. i "knez Gaćana i Timočana koji su nedavno napustili savez s Bugarima". 170-88. Rad 99.Tomislavovo doba sredstvo pomoću kojeg je Borna pokorio Gaćane 110 . 326. Documenta. 118 R. istoriju i folklor 37. 258-9. Pribaković. SHP 14/1984. Račkl. 322. III. Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. 209-30.301-11. Prilog hronologiji naoružanja Slavena u VI i VII veku. te potom zaključuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. 113 Rački. 24-57. Novaković. a Zvonimir ratuje protiv Karantanaca1} *. Povijest 674-5. 23-38. nego i brojni arheološki nalazi 113..imali su dugo koplje. osim "knez Gačana" i "dalmatinski knez". Međutim. 17. 135-58. Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istočne Srbije). a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i "nepoznavanje literature"115. Vesnik Vojnog muzeja 11-2. Z. 1957. ili ih treba tražiti na području splitske nadbiskupije" 118. Documenta. komentirajući vijesti iz akata splitskih sabora. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej. kao i o sve izrazitijoj društvenoj diferencijaciji 112. 8. 112 D. jezik. R. mogu svjedočiti o stranim utjecajima (primjerice. 1971. ali su ti pokušaji ocijenjeni "nedozrelima". 117 ARFza 822. U jednom radu. Račkl. neki su istraživači smatrali da je Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gačana) došao na zapad i u Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114. Nutarnje stanje. Te su teze krajnje nategnute 110 ARFza 819. tako i oni iz 9. 114 M.. Klalć. Novaković smatra da Srbe "treba tražiti ili na teritoriju tadašnje hrvatske države zajedno s trima županijama (Lika. 115 Bilješka N. Rački. Također. i kasnijih stoljeća. I. Još jednom Serborum ili Urborum. Tomičić. 18. Zagreb 1974. Warszava 1970. Kulturni radnik 3. 3-4. Isti. godine). 1957. Vinski. Beograd 1981. Oprema hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih vojnika toga vremena . Izvori. Nalazi oružja. 474. Prvanović. Zbog različitih mogućnosti tumačenja ovog posljednjeg izričaja. Novaković. Documenta. mač. Prilozi za književnost. Gacka i Krbava) . Novaković je podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima. Izvori. što potvrđuju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz 1074/5. Ž. kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. Klaić. vol. i 10. Rad JAZU 33. kacigu i oklop. Beograd 1966. Klaić u HZ 10. 185-93. sv. pa do Grmeča i Kozare. 111 295 . luk i strelice. franačkim). 116 R. Šišić. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždin skoj regiji. stoljeću Srbi zapravo živjeli na širokom prostoru od Like. Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka.

srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala treće deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim. 125 Rački. logikom susjedstva. jer je krajem 10. karakterističnim za drugu deklinaciju. kada je ona sezala duboko u teritorij današnje Bosne i Hercegovine. 56. 122 ARF z a 82 2. Viz. Čini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru nisu bile tako neuobičajene. bilo sukladno već spomenutim podacima o bježanju Srba u Hrvatsku. i zahumski knez Mihajlo. onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih knezova -op. a stvar je ipak mnogo jednostavnija. pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba". o tome. Ra č kl . Ispravci i dopune 2. izv. D ocu men t a. što bi. Značenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa Ivana III.I. mjesno stanovništvo (Srbi) mora se etnički razlikovati od onoga na širem prostoru . Hrvate i Srbe ujedinila politička nužda . kada je u Srbiju provalila bugarska vojska" 123. stoljeća. Klaić. zajedno s Tomislavom. Naposljetku. 23. I zv ori 18 . Također. Povijest. uz navođenje literature. u hrvatskom ranosrednjovjekovnom i općenito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasičnih vrlo su česti i nisu nipošto iznimka 126. I. 126 Vidi.) knezova" 122. Katlčić. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek i očigledno nevjerojatne. nije sporna tvrdnja franačkog ljetopisca da su Srbi kao narod živjeli na većem dijelu Dalmacije. mogli biti i sudionici tih split119 Klaić. ipak se valja prikloniti izrazu Serborum. dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti urborum. uostalom.borba protiv zajedničkog bugarskog neprijatelja. na raznim mj. Na splitskim saborima bio je. Goldstein. 120 296 . 67. Documenta. usp: Goldstein. ali se tu ipak radi o Dalmaciji u njezinim kasnoantičkim rimskim okvirima. pa se čini iz filološkog aspekta da je logičniji prijevod "prvaci Srba". Srbi. nema pri mjera u "vulgarnom". jer o tome svjedoči na više mjesta i car Konstantin. Naime. 190. Gunjaca. pošto mu je zadavljen otac. izvlačili su se dalekosežni zaključci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske države. Spomenuti Srbi nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. 124 Rački. kao što su. Na temelju jednog odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125. 253-67 i tamo opsežna lit. Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija. Uostalom. Pretorijanci.a to su bili Hrvati. stoljeću (današnji Srb) 119. 33. Da bi neko mjesto dobilo ime Srb. 121 O tome opširnije. II. Izvori. Obja š nje n je da je 1 Ka ti či ć . u prvoj polovini 10.70. S. S druge strane. 123 DAI 32/119-20. Pretorijanci. zajedno s braćom i sestrom i svojom djecom stigao u Držislavljevu državu 124. 69. A Srbi su onda uistinu živjeli u njezinim istočnijim dijelovima 121. kao vjerojatnijem i zaključiti daje u jednom trenutku. a zatim i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku. dijelom Crne Gore i Srbije 120. stoljeća i Bugarin Penćo iz grada Trnova. G. Inače. 211. 32 6. Kla ić .

Viz. stolj eća oživotvoren u zajedničkoj državi. 127-8. 393. Go ld stein. kada se to i u kojim okolnostima dogodilo. a Hrvati su čini se u Duklji morali doći u doticaj sa Srbima nastanjenima u susjednim krajevima. jer su Zahumlje. U Evropi se kralj ili vojskovođa oduvijek proglašavao na javnoj ceremoniji. Na taj se način može utvrditi i ono što je nedvojbeno mnogo važnije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili običaji vezani za krunidbu u Hrvata. 29 -3 3. koji se mijenjao ovisno o zemlji i razdoblju. Tomi slav. stoljeću. Rački. a vjerojatno je tako bilo na području današnje Bosne i Hercegovine. Erazmus 1. bilo odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. niti čini.Tomlslavovo doba skih sabora. bilo daje dizan na štit. Brandt. 129 Annales Barenses ad a. Paganija. Izvori. te ih je u pravilu dobivao od svećenstva 131. bilo je doticaja između Hrvata i Srba. ili 15. Documenta.vid i. Klale. O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUčavanju hrvatskih vladara Kada su historičari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem. uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. 127 DM 33-36. a i u 14. terminološki je kriterij presudio. bez obzira na specifičan položaj i dužnosti pojedinaca. Gol ds te in . upravo su tako mnogi autori objašnjavali te epizode u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja općenito srozava li n a slu ž en je dne vn oj p ol it ic i . 131 U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est vizigotski kralj Vamba godine 672. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove. II. 9. izu. dakle. U 10. Međutim. 54-5. Upo treba pov ijesti. Opć en ito o ta kvim postupc ima u hrvats koj politici 19. Dinastičko pitanje. 60-2. bila obred ustoličavanja vladara u njegovu dužnost. te konačno i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima. kraljevske vlasti. u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja dosljedni. 98. valja utvrditi što je zapravo krunidba u ranom srednjem vijeku. 130 Barada. Svakovrsni doticaji. usp. Gottschallc 8. 59-65. I. 297 . stolj eća. stari poganski običaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. 928. Srbi u ličkom Srbu bili su okru ženi Hrvatima. pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbježni. Krunidba je. I franački kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao simbol "regnuma". Opširnije. jer su na mnogim područjima bili susjedi. te kako protumačiti onaj rex iz papina pisma. ključan im je argument bio onaj rex iz papina pisma. Srednjovjekovno doba. Izvori. kao i zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129. Trabunija i Konavle uistinu blizu127. postavljen na sveti kamen. Zagreb 1993. 128 Katić. Nakon pokrštenja. dakle. jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128. i kršćanski je vladar. Time se značenje kraljevstva mijenja. 52-62. Klaić. 22. stoljeću. naime. ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim savezništvom koji j e u dij elu 20. a to nitko nije činio. Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen. i 20.

Vol. 135 Rački. D . Hadžijahlć. slične su se kamene stolice koj e su imale. 13. Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages. Gacka i na Neretvlcl (vidi. Vol. 133 O razlikama između zapadnog i istočnog obreda ustoličenja. 134 Vidi. S oprezom valja prihvaćati i mogućnost usporedbe. da Uje ta skupština na hlivanskom polju sbilja držana. 91-119. LJPDje. 8. pretežno u 19. Primjerice. u: The Orthodox Churches and The West. Goldstein. Od njih je svakako najvažniji jak i konstantan franački utjecaj i gotovo potpuni nedostatak bizantskog 133 . Po vijest. kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice. Međutim. Pregled mišlj enja donosi Ši šlć. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: Janet L. 194-213. Jellć. a prva okrunjena osoba bio bi tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. stoljeću. Studies In Church Historv. n. Rački 1888. Autor je zadržao takve stavove i u. prva ovjenčana osoba koju se može nazivati kraljem jest Stjepan Držislav. D. Centar za balkanološka istraživanja. Stoca. Sarajevo 1970. M. poistovjećivali Budimira s Tomislavom. čini se. ANUBiH. utjecaji na položaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u Hrvatskoj očigledno su se isprepletali. T. približno iste f unkcije (ustoličavanje. 6. 108). a da nema presudnog činitelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvođenju u kraljevsku ili neku drugu čast (kneževsku. Izvori. Mandić. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju. godine ogradio od raspravljanja o tome da li se skupština uistinu dogodila ili nije i tko je okrunjen 136. gdje se čitav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvrđuju papa i njegov izaslanik135. 103-4. godine. jer su krunidba ili obred ustoličenja tako široki i neodređeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvođenja u različite časti.. Janković. 201-61. 136 Rački. vrlo nepouzdan izvor. 149-50: "Neupuštajućl se ovdje u razglabanje pitanja. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als 298 . Podaci o ustoličavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne dopuštaju nikakvo sigurnije zaključivanje. Rim 1963. Istorga države i prava naroda FNRJ. neki su pisci. L. str. U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobožnjeg hrvatskog vladara Budimira na Duvanjskom polju. X. Oxford 1976. primjerice.. R asprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski rani srednji vijek Ukoliko se ovakav uopćeni model krunidbe može usporediti s pribilježenim događajima iz hrvatske povijesti. Nelson. S druge strane. VHAD. 126-44. poznati opis ustoličavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Koruškoj ne može biti od velike pomoći. Documenta. odnosno istočni i zapadni. Beograd 1948. 1908-9. narodne skupštine) očuvale na više mjesta u Bosni i Hercegovini . Rad 91. ipak je proizvod spleta nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih činitelja 132. primjerice). sudovanje. bizantski i franački. Nutarnje stanje. ser. Iako zemljopisno i etnički vrlo blizak.I. Iako se još F. Duvanjski sabor. 245-7. Klaić.. izvjesno je da postoje i argumenti na temelju kojih je logično zaključiti da se već i prilikom Trpimirova uvođenja u vladarsku čast obavljao svojevrstan obred ustoli čenja. 68-9." 137 Vidi. 135-45. pa su historičari svaki 132 Međutim. Vidljivo je to na bareljefu s oltarne pregrade u splitskoj krstionici 134. ali su takve teze danas gotovo u potpunosti odbačene137.kod Blagaja. naime.

. Iako se u historiografiji i publicistici uvriježio termin "krunidba na Duvanjskom polju". ali particip prezenta valj a prevesti nesvršeno. dočim za ranija razdoblja kronologija uopće ne postoji (vidi. unatoč velikoj konfuz nosti priče historičari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi. 138 LJPD je nastao polovicom 12. 10. nekih 20 godina. LJPD. preveo je advenientes kao "došavši". Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja se navode u vjerodostojnim dokumentima. AlmLsium za Omiš. Mošin. krunidbe. 51. 141 M.). LJPD. krunidba kralja Svatopluka . U Hrvatskoj redakciji piše sljedeće: "I tako prišadše rečeni gardinali i biskupi.Tomislavovo doba podatak iz njega preuzimali s oprezom.. Zagreb 1991. nedostaju zemljopisni.. Jedino su Barada 141. a za 10. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Peričić. a održan je i crkveni sabor. Zagreb 1991. Povijest. pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama. Naime. 299 . i si. Almissium. 140 Mošin. Munchen 1983. Dijele ih možda i stoljeća. Međutim. stoljeća. 195 1 d. gdje je krunidba opisana opširnije. 51. jer se planitie prevodi s "planina"!). kao i županije Livno. gdje bi bilo to Omiško polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti. pogreške u vremenskom slijedu kod opisivanja događaja iznose za prvu polovicu 12. Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokršteni. Duvno je u 10. TopograjyaPorfirogenetove Poganije. stoljeća. Na to upućuju i jezik i rječnik pisca. SHP. II. Siid-ost Forschungen.. territoricdes Substrat. Historičari su općenito poistovjećivali Hlivaj = Hlijevno = Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium. U Hrvatskoj redakciji. E. pa prihvatiti Duvanjsko polje kao mjesto nekog događanja (pokrštavanja. a Hrvatska redakcija. U latinskoj verziji LJPD stoji da su "dolazeći tako kardinali i biskupi. ove nejasnoće ili čak pogreške nisu i jedine u opisu krunidbe u LJPD. što je antičko ime za Duvno.Svetopelega . što je sve još karakterističnije za Hrvatska redakciju138. pa čak i 11. 11-60.. najdoše kralja na planini. nema većih samostana. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum. Također. 18. Mošin. stoljeću samo dio županije Livno. naziv Dalma identificirali kao Omiš. stoljeću. za prethodno 11. Marko Marulić prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna appellatur140. da li se sabor uopće održao na Duvanjskom polju. Dahnasium. da ono ne leži podalje od većih središta hrvatske države 9. ka še diše Hlivaj" (]oš jedna potvrda nepouzdanosti HR. 1928. 47 i d. on ne odgovara onome što se uistinu dogodilo. ne pokušava smjestiti događaj u povijesni kontekst. Peričić. na raznim m]. stoljeće čak do 100 godina. 142 Klaić. ima lingvističkih argumenata. a za cijelo područje županije Cetina. Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno. naime. Pitanje je. Ljetopis popa Dukljanina. Band XLII. primjerice. 139 Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae . N. Ipak. odnosno Duvanjsko polje. stoljeća 2 godine. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji arheološki nalazi je Muć. crkvenog sa bora ili nečeg drugog). Barada.Budimira. a za njim i N. E. 19.. ser. Klaić142. najvjerojatnije čak u 15.. Sclavorum Regnum Grgura Barskog.). našli kralja na polju Dalmi"139. LJPD. ljetopis popa Dukljanina. glagolskim pridjevom sadašnjim. na raznim mj. stoljeće.

145 Prokopije. 26. na primjer. 250. već i drugima. 38. Naime. te drugih osoba). VI. Santšfaller. jer. Bellum Gothicum." ili cara. (1073-1085). 14. kada je očigledno ime glavnog. 144 300 . Zagreb 1879. I. pišući na grčkom. Tomislav. koji je podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima. a do njihove krunidbe nikada nije došlo. kao i njegovi mlađi suvremenik Odoakar. ustoličili Karla 800. Jahrhunderts. a za careve su pape Leon III. Da li se Tomislav uopće mogao okruniti i tko bi to učinio? Jedna je od pretpostavki da se okrunio sam. Simeon se nije okrunio sam. Titula rex nadijevala se kroz stoljeća po najrazličitijim kriterijima. a sam naziva rex čak i vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su često upotrebljavali i barbari i Bizantinci. i to po vrlo teško ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snažnog i utjecajnog vladara. I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. prvi kralj hrvatski. 146 Prokopije. po uzoru na bugarskog cara Simeona 144. ZČ VI-VII. Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis zumEnde des 11. godine priznao Pipina Malog za franačkog kralja i odobrio njegovo pomazanje. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske vladare općenito arhontima. i Otona I. niti ga je papa mogao imenovati (proglasiti). ključnog lika izmišljeno. prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog kralja143. Bot>A. rexi "kralj" nisu identične i istoznačne titule. pape se sve do posljednje trećine 11. Rad JAZU 58. stoljeća naslov rex. Međutim. 1. Slavenski je knez 143 O krunidbi na Duvanjskom polju. Hrvatski rani srednji vijek Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodološki: je li dopušteno proglašavati u nekoj priči vjerodostojnima imena epizodista (carevih i papinih poslanika. Do radikalnog zaokreta u toj praksi došlo je u doba Grgura VII. označavajući time vladara nižeg ranga od "pocoiTis'oc.yapćov" nema ništa zajedničko s Tomislavovom titulom rex. Jasno je da u svim takvim slučajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu bili i okrunjeni 147. V. Osim toga."bič Božji" nazivan u kronikama kraljem. godine. Tomislav.I. papa Stjepan VI. (885-891) tako naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka. odnosno Ivan XII. Čak je i Atila .. Goldste in. Poznata su samo tri prijašnja slučaja -papa Zaharija je 751. detaljni je . njegova titula "fiaaikevc. svjedoči da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja života (jer su tako barbari običavali nazivati svoje vođe)" 145. Bellum Gothicum. dokazujući da ne zna ni za kakvu krunidbu ili titulu. I Prokopije iz Cezareje. Ako je tvorac ili zapisivač želio priču učiniti uvjerljivom. ali ni to se ne može smatrati pravilom. Goldstein. 962. Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape. Uostalom. već je to učinio carigradski patri jarh. 147 L. Kukuljević-Sakcinski. 34. 47-50. stoljeća nisu politički vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali kraljevske znakove ili ih samo imenovali. Tako se može zaključiti da se titula rex u ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu. 1952-3.

kada se insistiralo na "krunidbi". a podanici su ga i dalje mogli nazivati knezom148. 2 3 i d. Međutim. vlast. Sedamdesetih godina 9. valja prihvaćati s rezervom. 1967. gospodstvo. Ra čki. stoljeća prvo je Domagoj bio nazvan dwc. "kneževine" i svih drugih titula. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od bitno veće važnosti činjenica da su hrvatske vladare njihovi podanici oslovljavali s regnum i imperium . Ra d 17. a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku učinilo najprikladnijim 152. a pogotovo ovakva povijesna činjenica od iznimne političke važnosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske okvire150. koji je izložio Šišić. 162. čini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku nisu gotovo uopće poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni kroničari (uostalom. To stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Pamletnik Slowlanski XVIT. jer je on neprijeporni vladar koji je u posebnom odnosu prema Bogu. us p. i 928. kada se društveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadržajem. a titula postaje mnogo važnija od stvar ne vlasti151. 413-4. Povijest. Zagreb 1871. to i nisu mogli saznati). samo je historiografski dogovor da se prevodi kao "kralj". također. Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja očigledno je za prošle generacije bilo i pitanje specifičnog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka. 151 F. u: ZKT. Goldst ei n. hrvatski se vladari nazivaju rex. Geneza Tutulu "Rex Chroatorum". Titule. Tomis la v.Tomlslavovo doba mogao biti u stranim kronikama nazvan rex. Osim toga. 152 O tome . pa Zdeslav i Branimir comes. Uostalom. a samo tri godine kasnije i princeps. 149-160. a zatim u dokumentima splitskih sabora 925. Goldste in. opširn o. nije im bilo posebno važno kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima. pa da je papa zato naslovio pismo sa rex. 301 . 148 T wasilewski. Kada se nekog tako naziva. nesvjesno se dolazi pod utjecaj kasnog feudalizma. 150 O k onk re tn im sit uac ij a ma . papinska je kancelarija u razdoblju od šezdesetak godina upotrijebila čak četiri naziva za hrvatske vladare. "kralju" kao bitnoj različitosti od "kneza". Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k nežev in a u kra lj ev in u. 149 I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem". onda on ne mora uopće razmišljati kako ga se titulira u njegovoj državi ili izvan nje. a da bi se u onom rex tražili formalno opravdani razlozi 149. Time je papinska kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuviše veliku nedo sljednost.dakle "kraljevstvo".

jedini čvrst podatak za 1 2 3 4 5 302 DA731/42-51. Theophanus Continuatus V. Tomislava je po svemu sudeći naslijedio Trpimir II. II. Oni su tako oskudni da je nasljednicima moguće samo sa sigurnošću utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed. I sljedeća tvrdnja. stoljeća .) ni sagene ni kondure (tj. koji je. Pošto je Krešimir umro. Viz. Izvori 45. 45. 79. s područja oko Akvileje i Grada. izv. Krešimir je bio Trpimirov sin i naslijedio ga je na prijestolju oko godine 935. Viz. 288-9. poslužila je tadašnjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. DAI31/75-8. "Bio je obučen u svjetov no odijelo. Izvori. DA/31/58-74.5. pisac DAT tvrdi daje Hrvatska imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika. I. a čini se da je on prije djelovao polovinom 9. II. Hrvatska poslije Tomislava 1. stoljeću 2. ukoliko netko baš protiv njih ne zarati". Povijest. mj. Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo nekoliko podataka. II. 100 000 pješaka. ali ne i mnogo više od toga. Napokon. izv. pričaju isti Hrvati. Izvoru 44. koja je između Hrvatske i Venecije". II. 45. Viz. on Hrvatima ponovno preporuči da do kraja svoga života čuvaju ovu zapovijed njegove svetosti pape. i komentar Šišić.X. II. 41. izv. očigledno je car tu priču koja je kružila po Hrvatskoj iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kršćan stvu i prije uglavljenim savezima. 43. Viz. Klalć. Dakle. dakle.. na i. izv. negoli u 10. Klaič. o "miroljubivosti" Hrvata.. "njegov sin Miroslav vladao je četiri godine i bio je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . Usp.ona su zbacila sa sebe "davnašnju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krštenja" 3. činio mnoga čuda . Klalć. . brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga. Iako historicitet ovog Martina nije utvrđen. G. za razliku od Hrvata i drugih plemena istočnojadranskog zaleđa u prvoj polovini 9. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smješta priču o dolasku "pobožnog čovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franačke. 80 sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i množinu vojske imala Hrvatska do arhonta Krešimira" 4. Viz. podijelivši im blagoslov sličan papinom" 1. nastavlja Konstantin Porfirogenet. izv. 433-4.

onako slabašnih privrednih i političkih potencijala. Ranosrednjovjekovno hrvatsko društvo nije moglo. Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pješaštvo i sagene i kondure u državi Hrvata. Izvoru 45. Klaić. pothranjeno ili gladno stanovništvo . Klaić. dakle. podizanju utvrda i revitalizaciji antičkih cesta. pa se čini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Krešimir je vladao do otprilike 945. gradili su uglavnom seljaci. 45. 126. ako čak i nisu bili presudni. Sada imaju 30 sagena. Jedan od uzroka. datira podatak Konstantina Porfirogeneta o 6 Rački. Doba. Klaić. izdržati napore koje je pred njega postavljala suvremeno koncipirana država -to je značilo pove ćan napor u pokrštavanju. Povijest. i u kojoj se spominju njegovi preci. samo je majstor mogao doći izvana. ukazuje samo na jednu stranu problema.Hrvatska poslije Tomislava utvrđivanje vladarske kronologije jest podatak o četverogodišnjoj Miroslavljevoj vladavini. 42-3. morala se osipati.9. "u zemlji su nastale svađe i mnoge razmirice" 9 . morala je biti i dotadašnja snaga hrvatske vojske. Viz. Priručnik. Tekst i komentar u: Šišić. Iz toga vremena. Izvori. teško održavanu ravnotežu u ponudi i potražnji hrane mogla je ponajprije narušiti totali tarna vlast u nastojanju da izvuče od svojih podanika što više kako bi nastavila gradnju objekata nužnih za opstanak. godine izdao Petar Krešimir IV. krizi su značajno pridonijeli i gospodarski uzroci. koju je 1062. Njezine je uzroke na prvi pogled lako uočiti —teški unutrašnji sukobi koji prerastaju u građanske ratove uništavaju ili onemogućavaju funkcioniranje vlasti. stvaranju sve većih ratničkih družina. Dakle. godine. od pradjeda Krešimira i njegova sina Držislava 6. Osim toga. Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlađem bratu Mihajlu Krešimiru II. Kronika. ponajviše od seljaš tva. indirektno je to moglo značiti i slabije žetve. Documenta. II. 10 DA731/79-82. Napor se prvenstveno tražio od aktivnog stanovništva.što može biti poticaj svako vrsnoj krizi ili već njezino značajno obilježje. a zatim i od posljedica takvog stanja. izv. 62. 142. Sve što se gradilo. kondura velikih i malih ***. 9 DA/31/78-9. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo. obnovi i gradnji crkava. 8 Toma. dakle oko polovine 10. i vijesti s ploče kraljice Jelene 7 . godine na prijestolju već bio Stjepan Držislav 8. bez obzira što su brojke Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveličane. upotpunjava se slika. a to je na svaki način pridonosilo anarhiji. kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. nerodnije godine. izv. Za Držislava će Hrvatska doživjeti privremeno razdoblje mira. odnosno iz djela Tome Arhiđakona. godine. 7 303 . Kako se tolika sila nije mogla u dužem razdoblju izdržavati. Viz. 45. Rapanić. odnosno slabiti. nema razloga sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. Toma Arhiđakon tvrdi da je 970. i konjice *** i pješaštva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svađa i mnogih razmirica". Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima. 45. ali do tada je kriza potresala državu. II. stoljeća. 320.

u: Migne. 13 Opširno. na duži rok. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751. napisano je baš u DAT 29/290-3. pa onda krađa i otimačina. njoj je svakako pridonijela i kriza na širem području. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek "nenaseljenim" otocima i položajima na njima u okolici Zadra. jer je označavala općenito prihvaćenu vječnost carskog vrhovništva 15 . sed langobardiestis -vidi.I. II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII. bezvlašće. odnosno. Viz. što znači da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. a potom. Le Goff. Godine 968. izv. L'ItaliaJuorid'Italia. 205. stoljeća vrlo intenzivno djelovao. 14 Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I. gospodarska kriza. PL 89. pothranjenosti. te je možda do smanjivanja broja stanovnika došlo pod utjecajem nepovoljnih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj 12. Nakon što je Bizant tijekom čitavog 9. Međutim. Kada bi u Carigradu bio postavljen novi car. Radovi ZHP 24. a civilizacijska nazočnost bit će sve slabija 13. stoljeću bizantski dvor ljubomorno održavao običaje i iskazivao svoje pravo na teoretsko vrhovništvo nad cijelim Zapadom. već Langobardi 16. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. Reiskius. Vidi. 518. Još je u 8. I. 2. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi. inače ambasadoru cara Otona I. 137 i d. njegova bi slika bila odaslana u Italiju. L'Italia nello specchio del Medioevo. 1939. u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doživjelo je posljednju redakciju. Diehl. II. 12 304 . mogao je prouzročiti povećanje broja ili intenzifikaciju bolesti. stoljeću Iako se očigledno radilo o unutrašnjoj krizi. grubo do znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji). gladi. stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. (717-741). car Nikefor Foka dao je biskupu Cremone Liutprandu. o tome. uslijedili bi demografski pad. stoljeća. J. u Galiju. 1991. izv. tako i na širem području oko nje. Bizant. Iako formalnost. Goldstcin. 78. Bonnac 1829. 16 Vos non romani. Pariš 1888. Ch. I. 691. pismo pape Grgura II. ili da bi se što više radilo. u: Storia d'Italia. (715-731) caru Lavu III. kako u Hrvatskoj. do 10. Nije nevažno da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont spominje ispred srpskog i drugih arhonata južnoslavenskih Sklavinija. u Hispaniju. Viz. ed.. Torino 1974. Goldstein. Također. i to bi već bio dobar povod i uzrok građanskog rata. Može se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na društvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -državni pritisak da bi se dalo što više plodina. u narednim će stoljećima bizantske akcije uglavnom izostajati. U. oko Hrvatske. stoljeća stanje se korjenito izmijenilo. Doduše. 5-13. ali i "ostali gradovi koji leže na kopnenom dijelu provincije i koje drže rečeni Slaveni. bila je neobično važna. 25-6. 15 Vidi.

17 Kako stoji u DAI29/234-5. godine značila je da je Hrvat ska dobila novog. 303-16. Time posredno iskazuje osvajačke namjere. 213-28. I. što je stoljeće prije donijelo izuzetne koristi. Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972. 18 305 . niti je glagoljica odbačena. a nove će se sile pojavljivati i sve više jačati od oko godine 1000. Jahrhunderts. Nation. Iako je papina aktivnost pridonijela učvršćivanju crkvene organizacije. I papinstvo je u krizi -u 10. 1990. S druge strane. u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha -niti je narodni jezik izbačen iz liturgije. 45/101-2. 23-4. i 928. stoljeća. Tako je do kraja 10. dovele ga do vrhunca moći za Grgura VII. mogu izmijeniti tu sliku 18 . još manje izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina Romana II.oni nisu snažnije isticali ambicije da se na ovim teritorijima šire prema istoku. 1994.. SHP 20. stoljeća ojačale papinstvo. Na Hrvatsku u 10. Prilog istraživanju kronologije srednjovjekovnog groblja na položaju Lijeva bara u Vukovaru. jer je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na papiru20. O vrlo osebujnim odnosima i razgraničenjima između Istoka i Zapada. stoljeću započele su clunvjevska i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11. nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede. Goldstein. odlučuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije . Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca najvažniji izvor za hrvatsku povijest do 10. stoljeću više ne utječe ni franački kulturni krug. Oriente e Occidente nell'altoMedioevo.. Vidi i objašnjenje u Viz. 20 Usp. 33-4. činjenica jest daje Hrvatska tada. na raznim mj. 111-89.. Prvi od takvih pokušaja bio je 996. Padova 1968. 2-3. stoljeća (oko 949/50. ili barem na rubu. godine. Regensburg 1992. moćnog susjeda. Pićnu i Tarsatici". (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara. kao uostalom i oduvijek. da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovića i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102. Istra. bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo raču na. 19 Usp. nego joj sve više vojnički prijete Bugari i Mađari. Rovinju.. P. Vinodol. godine kada car Oton III. bizantskog kulturnog kruga 19 . u: Giinther Lottes (hrsg. ali su aktivnosti njemačkih careva prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna opsega . a oni u to vrijeme ne mogu donositi ništa drugo doli destrukciju.Hrvatska poslije Tomislava polovinom 10. Wurzburg. vidi. Hrvatska povijest između Istoka i Zapada. Lamma. u tisku. II. Radovi 27. Tomičić. Ž. izv.. godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u tadašnjoj Hrvatskoj. isti. Margetić. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. Rijeka. pa je neko vrijeme bila i unutar. stoljeću jest intervencija na splitskim saborima 925. Kroatien zutischen Ost und West. Isti. Region.). Europa. stoljeća s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj čimbenika koji su na njemu djelovali duže od stotinu godina. Ni titule eparha i patricija koje je Držislav dobio od bizantskih careva. ono ipak ne može biti potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba. u Novigradu. Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und West 6-12.

Klaić. Božeteh i Stjepan Praska. izv. senechaim majordome. Kako se vlasi hrvatskog kralja širila u 9. 23 Rački. Viz. Ban je'na području koje je kontrolirao "vršio jamačno svu upravnu. CD I. Komentar tog podatka u: Šišić. Goldstein. II. ban Pribina odlučuje o tome tko će vladati: ubija Krešimirova sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Krešimira II. stoljeća ojačali i nadjačali merovinške vladare. 672. 90. 313. u zemlji između Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji. Šišić. stoljeću dublje u dinaridsko zaleđe. Hrvatski rani srednji vijek 3. i 10. 33. dakle oko polovine 10. Povijest. kao što su marechal. kada je ona bila dio hrvatske države. baš kao i po hrvatskim vladarima 10. Kako na hrvatskom dvoru u načelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na. Klaić. stoljeća dosegla i današnju Slavoniju.I. Katičić. Tako je i ban u hrvatskom društvu svoj utjecaj i moć ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. 672. ali je moguće daje u tome. te u osmanlijskom turskom kao apelativ u značenju "imućan. za titulu bana sigurno jest da je turkijskog podrijetla. točan podatak kako su bili izabirani iz šest rodova ili bratstava [generaLiones). 26 DA/30/93. Pojava banova Oko polovine 10. Klaić. što bi 21 Beuc. Filološka razmatranja. Tatara. Klaić. stoljeću. a u drugoj polovini 11. a čini se da to nisu dopuštale ni opće prilike. ta nova ličnost bit će ban 22 . Osim toga. tako su imeno vani i banovi određenih krajeva. u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva autoriteta morala se nametnuti nova ličnost 21 . postojao samo jedan ban: Pribina je zadržao bansku čast sve do vladavine Držislava. a potom i kasnije značenje nekih franačkih titula. 113-4. izv. Povijest. Kao osobno ime taje riječ osim u Avara potvrđena još u Protobugara. No. 22 306 . Očigledno je hrvatski vladar u ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je. Da jačanje banova i osvajanje značajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoče i prvotno. 311 i d. II. a potom ga je naslijedio Godemir. Povijest. 45. 486. Povijest institucija. Povijest. Budući da su župani bili međusobno ravnopravni i jednaki. Iz 14. Kirgiza i Mongola. Izvori 45. Za razliku od nejasne etimologije riječi "župan". stoljeća nije bilo istaknutije vladarske ličnosti koja bi ujedinila državu. 62. Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kuće" ili "dvora". Etimologijski rječnik.25. Čini se da ih je u 11.. 104-5. datirale isprave koje su izdane stoljeće kasnije 23. Documenta. U ranijem je razdoblju. stoljeća postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 . sudačku i vojničku vlast" 24 . Viz. Povijest 672. Opširnije. A ugled i autoritet bili su mu doista značajni . 24 Šišić. stoljeću bilo najmanje tri -u užoj Hrvatskoj između Gvozda i Neretve. Izvori. primjerice. stoljeća. da bi u drugoj polovini 7. Viz. U vrijeme Držislavovih sinova banovi su bili Gvarda. barem u 10. te u Bosni. izv. Rački. 27 Usp. Liku i Gacku" 26. stoljeća. I. 75.po tadašnjim su se banovima. a potom zavladali kao prvi iz kuće Karolinga. II. značenje riječi u stranim jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora značiti da je isto značenje riječi bilo u hrvatskom i da je stvarni položaj bana u hrvatskom društvu bio isti. 88-9. 25 DA/31/76-9. Documenta. bizantski dvor. 41. barem načelno. Skok. 44-5. bogat". 33-4. "držao pod vlašću Krbavu.

Do međusobnog rata unatoč tomu nije došlo. slikovito se izražava: "vladari 2 države počinju pružati ruke prema toj oblasti".naime. jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne Bugarske. Trabuniji. kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura ranije počela. moguće je uspon Srbije povezati s krizom u Hrvatskoj. 456-63. stoljeću ponovno ojačati Neretvanska kneževina. 43. bio osjetno slabije prohodan negoli hrvatski. Prva je svakako Srbija. Zahumlju snaga je poče28 O tome: Rački. stoljeća. stoljeću nije poput Hrvatske našla na području gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila . baš kao što se to događalo i s titulama u drugim državama 29 . Razlozi uspona Srbije polovinom 10. 4. Istorija srpskog naroda. Pariš 1970. Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile duž jadranske obale kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema Panonskoj nizini.. a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. ed.Hrvatska poslije Tomislava značilo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28. Nutarnje stanje. Jireček . No. primjerice. Vidi. Beograd 1981. 79 i d. tek će u 11. što znači u principu i jaču vojsku. Les institutions de VEmpire byzantin. dok je sa Srbijom bilo obrnuto. Zakašnjenje u Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat činjenice da su se središta države nalazila podalje od mora. itd. Istorija Srba T. Iako su se na širokom prostoru istočnojadranskog zaleđa Sklavinije mogle razvijati neovisno i neometano jedna od druge. to je ipak tema unutar srpske povijesti. u svakom slučaju dalje negoli hrvatska središta. Srbija se. 30 O tome piše i Šišić. Stoga se čini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo značenje u državi.Bizanta i Franačke. Beograd 1952. Oko polovine 10. a za hrvatsku povijest važna utoliko što su se u jednom trenutku hrvatski i srpski interesi isprepleli na području Bosne 32. Radonič. 2. Tek u 10. osim toga. u 9. ili barem na većini.J. stoljeća isti su ili slični onima u Hrvatskoj polovinom 9. slučaj Bizanta: L. Brehier. Hrvatska je vjerojatno imala više snage. razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti viša. izd. Hrvatska. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. str. ili barem o njemu u izvorima nema spomena. 143-4. te sukob interesa vanjskih sila na širem području Srbije 31 . Rad 91. dočim je Srbija bila dublje u zaleđu i istočnije na prostoru koji je na svim pravcima. već i na širem prostoru . stoljeću za područje tadašnje Srbije počeo se sve više zanimati Bizant.. 23 307 . Za takav angaž man jednostavno nije bilo previše interesa. Srbija i Bosna Slabljenje države nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj. 31 Vidi. bolje održavane komunikacije. 139 i d. Zagreb 1882. 2. a manje interesa. stoljeća .gospodarska konjunktura. 32 V. u neposrednoj su se blizini Hrvatske počele afirmirati i druge Sklavinije. vidi i K. Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjače istočnojadranske Sklavinije. a još manje snage. stoljeća Srbija sve više jača 30. potom Bosna. Naime. Klaić. Povijest. Paganiji.

a potom "Krešimir zauzme čitavu Bosnu i zavlada njom". 308 j it i . Mandić. 54. Istortja Srba I. Jireček . Međutim. čini se. izv. Na zapadu je vjerojatno dugo vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila između rijeka Bosne i Drine 36 . S druge strane. Luku. Povijest. 316-7. Također. Beograd 1952. drugi izvori govore drukčije: Pop Dukljanin jadransko zaleđe naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije . 55 i d. Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi unutar pokrštene Srbije" 37 . i Plivu" 42. 305-6. Hrvatski rani srednji vijek la definitivno opadati. da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. 42 Šišić. Sudeći po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Krešimira II. 59. vje rojatno u prvoj polovini 10. što je Raška 39. u: Uz početke. Srbi iHrvati dva stara različita naroda. Bizantski pisac 12. 36 K. Ćirković. 40 Viz. 35 Taj teritorij pokušao je definirati. Neretvanska je kneževina u jednom trenutku. Goldstein. On je na očevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljačkao "Uskoplje. je autentično). 302. na Bosnu navalili i Ugri 34. LJPD. stoljeća Ivan Kinam tvrdi. stoljeću bila značajan i neovisan faktor na Jadranu. 436. LJPD. stoljeća. i tamo komentar. II. ali gaje i pretjerano skueio D. 39 Šišič.prva se širi od velike "rijeke Drine na zapad do Borove planine". U Ljetopisu Popa Duki)crnina priča se i o Tišemiru koji se oženio kćerju brata Čudomira iz Bijele Hrvatske. Bosna nije podčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravlja nja" 40 . 34 Šišić. Katičić. a druga "od iste rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata". a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio Krešimir. 37 DAI32/151. stoljeća. bježi ugarskom kralju.I. godine. osjetno proširile svoje teritorije. Od Konstantina Porflrogeneta. kada su. 38 Šišić. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva . IV. izv. kraće vrijeme potpala pod vlast Srbije ("tada u vlasti arhonta Srbije") 33. izv. Za vladavine Časlava Srbija je. što je Bosna. čini se da su i Hrvatska i Srbija u kraćem razdoblju zaposjele 33 DAI 32/82-86. 42. II. S. Ćirković. Istorija srednjovekovne bosanske države. 58. 28.J. Viz. LJPD. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan. Radonić. 40. Zagreb 1990. Beograd 1964. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre čija se snaga iskazala u kasnijim stoljećima. Beograd 1964. Viz. Čini se da su u jednom trenutku. na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. 41 S. otprilike u prvoj polovini 10. obuhvaćala relativno malen teritorij i počela se širiti nauštrb Bugara 35 . opisujući događaje 1150. što bi moglo značiti da je u vrijeme vladara Časlava Klonimirovića Srbija zauzela krajeve oko današnje Tuzle (Soli) 38. ali i o postojanju svijesti o nekadašnjoj vladavini Srbije na području zapadno od Drine.zbog dobrog položaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. Ovaj podatak svjedoči o vlasti domaćih banova pod vrhovnom vlašću Ugarske 41. Istorija srednjovekovne bosanske države. zahvaljujući snazi i moći izgrađivanima tijekom stoljeća. ali je i u 10.

461. Čini se daje bilo učinkovito samo sklapanje dinastičkih brakova. 45 DAT 30/117. LJPD. a potom "Zagorje" dijeli na "Bosnu" i "Rašku" 43. II. izv. bila je svaka neslobodna osoba. odnosno servus ili ancilla. 58. Prvenstveno stoga što su 43 Šišić. Povijest. No. Zagreb 1989. Šišić. otprilike do tjesnaca Vranduk50. prevedeno je kao "oblast". 58-9. stoljeća ulazi u državno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova država s duboko ukorijenjenom tradicijom" 48 . zajedno sa širenjem kasnije banovine i kasnije kraljevine Bosne (od 12.Hrvatska poslije Tomislava Bosnu. Državna je organizacija jačala. Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom prostoru bila daleko najunosnija trgovina. posebice 13. stoljeća). 44 309 . Naime. Vojna akcija. 5. izv. 46 Vidi. Klaić. 51 O robovima: opširno. Viz. Klaić. 42. Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Beograd 1964. Rački. Ćirkovića. a Hrvatska možda ni pretjerano interesa da zadrže Bosnu. Sarajevo 1972. Bosna je već u prvim stoljećima po doseobi Slavena bila određena državna cjelina. s opširnim komentarom i lit. 154-75. Izraz "xo ^coptov" u Porfirogenetovu tekstu označava manju prostornu jedinicu 44. izv. Rad 70. slobodni su ljudi nazivani ingenuus. 31/14-5. Prvotni teritorij Bosne u 10. pa se s pravom može zaključiti da Bosna početkom 12. Robovi Jedan od važnih razloga za stalan interes vanjskih čimbenika (pogotovo Mlečana) za istočnojadransku obalu jest i prodaja robova. DAJ 32/151. vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I. N. Babić. Zagreb 1953. 50 Usp. Iiber51. Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i Desnik 49. Nije utvrđeno na koje se lokalitete ova imena odnose. stoljeću bio je vrlo malen. 48 A. kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. Istorija srednjovekovne bosanske države. II. Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium. preko gornjeg toka rijeke Bosne. 49 DAJ 32/151. 58. do 15. ali je očigledno da se radi o središnjoj Bosni -porječju Vrbasa kao najzapadni joj mogućoj granici. jer ni jedna ni druga nisu imale ni dovoljno snage. izv.. II. bez obzira na to koliko u prvom trenutku bila uspješna. Povijest 461. paralelno s teritorijalnim širenjem. Nutarnje stanje. a za razliku od njih. baš kako navodi Pop Dukljanin.. Viz. dočim se za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa". 39. gdje se Bosna razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba". a ne samo zemljopisni pojam 46. 31/40. zauzeće i nije moglo biti dužeg vijeka. Izvori 5. polemizira u tom smislu s mišljenje m S. Viz. odmah po odlasku pobjednika kući. 47 Šišić. Ime "Bosna" širilo se postupno. 36. "Rob". mogla se vrlo brzo. 5 i d. njih je većina zastupala mišljenje. 305-6. 79-80. II. što se prevodi kao "zemlja" 45. Srednjovjekovna Bosna. a tek za turskih osvajanja konačno se formirao i današnji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47. pokazati i beskorisnom. Viz.

Izvori 63. zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu robljem. ili su vjerojatno svojim dobavljačima u slavenskim zemljama plaćali vrlo malo. Guillou. a posebno crkva. Codice diplomatico istriano. godine 53 . zapisan u Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u ropstvo. Doduše. Ponajprije se radi o Italiji. 18-19. Kandler. Izvori 68.o njihovu otkupu sačuvani su podaci čak iz 7. ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara. a i Petar Crni iz nedalekog 52 Usp. 56 Rački. Rad 70. P. kao i mletački dužd. nabavljali ih besplatno. obvezatna isprava o kupoprodaji kojih će iz kasnijih stoljeća biti sačuvano vrlo mnogo. 227. Nutarnje stanje. a pošto Lutic (Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida. tretira kao stvar.. 58 Usp. 57 Tada je po nalogu pape Ivana IV. Izvori 46. Izvori. 221. stoljeća. pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. Documenta. gdje su imigracija i nazočnost Slavena i posebice slavenskih robova stoljećima praktički neprekidni 58. opat Martin išao u Dalmaciju otkupljivati slavenske zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Rački. Klaić. 60 Rački. tj. 53 310 . Hrvatski rani srednji vijek trgovci hvatali robove. siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. dakle. Mnogi srednjovjekovni vladari. Nutarnje stanje. a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u sužanjstvo 56 . a. Robovi će se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku kada ih se oslobađa. naravno) i udaljenijih krajeva.I. 157. Supetarsld kartular. Osim toga. Klaić.radi se o tome da još ne postoji notarijat. Zvonimirovi suvremenici iz Šibenika nesmetano i javno trguju robljem. 61 Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada između društvene prakse i crkvenog zakona koji se protivi praksi da se čovjek. u izvorima postoji posvemašnja šutnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju predmet trgovine između istočnojadranskih Sklavinija (uključujući i Hrvatsku. primjerice u Zadru i okolici 52. Tako Zvonimir u svojoj zavjernici iz 1074/5. nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala. Međutim. godine u Solinu tvrdi da će se "protiviti prodaji ljudi" 60 . oporuku priora Andrije iz 918. 55 Novak . postoji već spomenuta naredba mletačkog dužda iz godine 960. stoljeća kada ropstvo u masovnom smislu nestaje 61. jer o njoj svjedoče izvori zemalja u koje su robovi stizali. a takve se zabrane ponavljaju praktično do 15. Tamo su ih prodavali vrlo skupo. jer nije mogao platiti očev dug od 40 solida. iako se to događalo i zbog nemogućnosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus Petra Crnog. 54 Neke primjere navodi Rački. biće stvoreno na sliku i priliku Božju.Skok. 104. 11-6. 57 Međutim. kao stoje slučaj u Istri 921. Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle. ZRVT 14-5. 921. o zabrani trgovine robljem na istočnojadranskoj obali 59. da bi uhićenike odvodili u udaljene krajeve u kojima više nije bilo ratova i vojnih pohoda. A. 158-60. Bilo je i slučajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje slučaj dječaka Zlobe. "prodao se za roba") 55. Goldstein. 220. Rad 70. Klaič. 1. Izvori s hrvatskog i nešto šireg prostora relativno rijetko spominju robove . 43. unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je bila najčešći način dolaženja u ovisnost od gospodara. ili poklanja. Klaič. Documenta. Usprkos relativnoj šutnji doma ćih izvora. 59 CD I. Documenta. godine -Rački.

nabavivši za potrebe samostana 59 serva. ali ga daje obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti. 192. a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti druge perspektive. postojala je i manje-više dobrovoljna ponuda.. sa sinovima i kćerima. 220-1. Teško je presuditi da li su vladari. ali crkva se i tome protivila. 446. događalo se u kasnijim stoljećima da se pojedinac sam prodavao u roblje. pogotovo otmici -usprkos tome. godine -Splićanin Petar Crni kupuje od nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa ženom Dabrinom. Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. o čemu svjedoče podaci iz Supetarskog kartularaiz 1080. razdvajanja obite lji koje.An Anahjsis ojIts Historical Geography. Budak. iako je položaj srednjovjekovnog serva bitno različit od položaja antičkog roba. jer Petar ponekad kupuje čitavu obitelj. a s druge strane.onima koji prodaju donosi prijeko potreban novac ili dobra. u načelu. 67 Rački. 35. Zaharija. Toma. I zaključci splitskih sabora iz 925." Rački. Supetarski kartular. 347-59. pa ako je u njihove stare domovine uspijevala stići poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest). SHP 14. Uostalom. Izvori. 61 3 Klaić. onda je odlazak 62 Novak -Skok. Kronika. jer mu je ropstvo u dalmatinskom gradu omogućavalo bolji život nego u gladnom zaleđu. pogotovo ako nisu bili kršćani. godine potiču takve postupke 68. kršćanski je vladar ili moćnik držao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike. do kojih je uglavnom došao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 . proda u roblje. točan se broj kupljenih serva ne može izračunati. nužna kako bi se zadovoljila crkva. Novak -Skok. W. Serut 264. 220-1. 32. Izvori. Documenta. Osim dječaka Zlobe koji na taj način kreće u škole. Petar istodobno kupuje i nejakog dječaka Zlobu od njegova oca. bili stvarni protivnici ropskog rada. Uostalom. Teško je ovim suhoparnim podacima dočarati svu dramatičnost ljudskih sudbina. u: Cartulanj. 65 N. 64 Određen pokušaj prilagođavanja jest i pretežna orijentacija u kasnijim stoljećima na patarensko roblje. Međutim. Čarter. 63. Supetarski kartular. Eleventh Centunj Poljica . osim života na rubu egzistencije.. Događalo se da i neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog člana. i hrvatski vladar posebice. Documenta. F. 68 Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god žele postati svećenici. Cartularu. a broj članova se u tom slučaju ne navodi -Budak. 78. postoje valjani argumenti za zaključak da robovski odnos u dalmatinskim gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz čitav srednji vijek 65. Marije). 1984. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija dobro snašli u udaljenim zemljama. te s njegovim vinogradima. Klaić. 63 311 . samostan sv. I samostani su ponekad omogućavali svojim robovima da se školuju (primjerice.Hrvatska poslije Tomislava Splita time se naveliko bavi 62 . Postojala je potražnja u društvu za robovskim radom. stoljeća šalje jednog serva da izuči zlatarski obrt čak u Antiohiju 67. To se očituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara traži da "daju na nauke one svoje robove koji god žele da postanu svećenici". 48. Međutim. nose i nešto dobrog . a da su zapravo bili svjesni društvene potrebe za robovima 64. i nadbiskup Lovro u drugoj polovini 11. ali su oni ostali obični servP 6. zarobljavanja i nasilnog odvođenja slobodnih ljudi ili su njihove riječi bile fraza. kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije. Rakana i Dabreša su također prodali svoje sinove.

vitlam servorum uocatam. Documenta. Izvori 63. Roba se moglo i pokloniti. Naime. nego kao svoje. jer Andrija ostavlja tri serva svojem sinu. CD I. Klaić. kraljevih servd' [terra servorum regis). Serui. 260. koje je. 26-8. spominje se "zemlja . Očito je daje uz slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila. Servi 261. 162. Zagreb 1889. navodno. Izvori. Rački. što ih bitno razlikuje od ostalih slobodnih kaptolskih podložnika [alii nostri liberi subditi) 77. Zaključci splitskih sabora iz 925. K. Izdao I. Rački. Usp. Codice diplomatico istriano. godine nametali su norme ponašanja robovima i njihovim gospodarima. Rački. nego da su na izvjestan način predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70. godine 75. da joj služi 72 . Povjestni spomenici slob. grada Zagreba. na primjer. Iako je relativno lako odrediti položaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom društvu. Rad 70. Tkalčić. U ispravi j * iz 1235. Čini se da su serui bili smatrani ne samo nekom nižom kategorijom stanovništva. 35. Svi poznati dokumenti o robovima tiču se jadranskih i prijadranskih jf dijelova Hrvatske -za unutrašnjost nema podataka. godine zagrebačkog biskupa Stjepana II.pojavljuju se. 167-8.. nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovništvu. prilikom darivanja 1112. devet robova. P. Kandler. tri para volova i dvadeset i četiri krave" 71. Serui.I.. 25. a robovi neka ih rado slušaju" 73. Klaić. ima kasnijih svjedočanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. u oporuci priora Andrije i očito su bili u kolektivnom vlasništvu. odnosno pridvornim gospodarstvima. ali je nemoguće ustanoviti koliko su se oni toga pridržavali: "Gospodari neka robove oštro kore ne kao strance. dok nekog Ominika s djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. Documenta. Tako Ivan Arhiđakon gorički tvrdi da je već utemeljitelj zagrebačke crkve kralj Ladislav | J J zadobio u zagrebačkom podgorju selo. daruje ancillu. 192. Budak. kralj. Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz obrađivanje zemljišta. Hrvatski rani srednji vijek prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gućnost da krene u bolji život. 9. ali o njima u pravilu nema iz ranog srednjeg vijeka pismenih svjedočanstava. Međutim. Nutarnje stanje. Robova je bilo i u gradovima gdje su vjerojatno radili kao kućna posluga . 69 70 71 72 73 74 75 76 77 312 CD I. godine spominje se "dvije stotine ovaca. pa onda i na zaključak o njihovoj važnosti ili nevažnosti 74. odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebačkom kaptolu 76. pa tako sokolar Apric Petru Krešimiru IV. 267. Goldstein. CDU. a. kao što svjedoči darovnica iz Istre iz 921. 26-8. kćeri i njezinoj majci. odnosno bili su izjednačivani sa stokom. odnosno njegovoj supruzi. . Budak. Budak. 921. pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na velikim vlastelinstvima. Vjerojatno ih je bilo i na manjim posjedima.

arapska su osvajanja bila na izmaku. istakli se i kao vojnici. Documenta. Stoga je 980. ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke položaje. Moguće je daje Carigrad bio tržište ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije. o čemu svjedoči neobičan dokument s polovine 10. Iako su podaci o sakatibima. saklabima teško provjerljivi80. dovedenih iz ratova i vojničkih pohoda. možda i pisanih. Čudno je da mletački izvor spominje samo Bizant. godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na robljem: Mlečani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji. Slavenski robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja. 2 6 6 . 81 Rački. jer je očigledno važno odredište slavenskih robova bila muslimanska Španjolska. No. a zatim bi ih odvozili u Bizant 78 . 75. što hrvatski krajevi u zaleđu jadranske obale uistinu i jesu 82 . neka se ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" . čini se logičnim da ta riječ u ovom kontekstu označava Hrvatsku. 80 U s p . a Evropa je u ovo vrijeme. Gebel na arapskom znači "stijena". O p a sk e k č l a n k u : M e l e k " J a ša Dubrovčanin". Mažuranić. Neki od onih koji su bili oslobođeni uspjeli su se i obogatiti. postali trgovci. Opaske k članku: Melek "Jaša Dubrovčanin". ZKT. B u d a k . 82 V. Bilo ih je koji su doživjeli tužnu sudbinu kastriranja. Oni tvrde da su do njih stigli glasnici "kralja Gebalima" [regis Gebahm). seoba naroda je minula. čini se da se oni na osebujan način povezuju s hrvatskom poviješću i Hrvatima. Ver l in d e n . Isakova sina. a daje on sam poruku nosio tom kralju. "kamen" i ne može se neposredno dovesti u svezu s Hrvatskom. neki su stekli i vlastite robove. izaslanika muslimanskih vladara Španjol ske zemljama na istoku Evrope. . 46.. ZKT. stoljeća. proživljavala razdoblje mira. potom u Rusiju i konačno u Bugarsku 81. Robovski je rad bio potreban.Hrvatska poslije Tomislava Mletački dokument iz 960. zatim 6 087. Drugge 1955. a najlakši je i najbliži izvor bio hvatanje ljudi u djelomično ili pretežno nekršćanskim slavenskim zemljama79. uz iznimku relativno kratkih pljačkaških provala Mađara. A prijevod riječi Gebalim morao bi biti "planinska zemlja". Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka. Takvih je mletačkih zabrana. ni u Dalmaciji . moralo biti i prije ove. S e r v i . V. pa da ih se tek potom odvodilo na zapad. 656-72. jer se inače ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na svoju lađu ukrcati trgovca ili Židova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao. 656-72.. Klaić. Izvori. L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e medievale. o p ć e n ito : C h . Naime. pa čak 13 700. 79 Vid i . U Španjolskoj se jedna vrsta robova nazivala sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). jer je preko nje išao najbliži put od mora prema Mađarskoj i dalje prema Rusiji. godine provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. 420-1. o o vo m e u Š p a n j o ls ko j . stoljeću u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova. Zabilježeno je da je u 9. pa zatim u zemlju Mađara. Tak o đ e r. 43. Radi se o pismu rabina Hašdaja. pa čak postali i veziri.CD I. ova se priča o španjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku 78 "Brodovlasnik ne smije u svoju lađu ukrcati roblje ni u Istri. i 10. 313 . M a ž u r a n i ć . kako bi Mlečani bili izuzeti krivice.

Goldstein. ona ipak pruža obilje dragocjenih podataka 88. 86 Karaman. Ploča s njezina groba pronađena je. Jelovina. 437. 87 Ž. H. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sačuvano. napokon. zna nešto više. 88 Različite prijedloge za čitanje natpisa vidi -Šišić. Štefanić. ali su je istraživači ipak uspjeli rekonstruirati. A HistoruoftheJeivishPeople. doduše. prema Moravskoj. može se računati daje otprilike u to doba (koju godinu prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila započeta i barem donekle dovršena. Povijest. najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. Šišić. 6. Kečkemet. Rad 70. a stalno su mogli biti nastanjeni isključivo u primorskim gradovima gdje su se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. kraljici Jeleni. a u njoj je bila pokopana i Jelena. Povezivanje Židova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omogućila im je da imaju značajnog udjela u evropskoj trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve. Katič. L. H. 177-8. Može se pretpostaviti da su se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palaču. u podatak da su u trgovini robljem na mletačkim brodovima na istočnom Jadranu sudjelovali i Žido vi.D.I. ali se zato o njegovoj supruzi. 7 i d. VAHD 70-71. Iako na njemu nema. 126-9. Slovo 2. Revizija istraživanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. To je. a njih su Židovi mogli kupiti (dobiti) ili na istočnom Jadranu ili dublje u unutrašnjosti. Split 1977. Ben-Sasson. 83 V. otkupljuje iz židovskog ropstva učenike slavenskog apostola Metodija na mletačkom sajmi štu robova. Kraljica Jelena. Priručnik. Rapanić . D. Ona je već i po tome iznimka u hrvatskoj povijesti 10. Nutarnje stanje. To nije i jedini podatak o sudjelovanju Židova u trgovini robljem na ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. Zadužbine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. 18. 393 id. u fragmentima. 85 Rački. na prostoru gdje se širila "Metodijeva nauka" 83. Živa starina. podataka koji bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaćanje ovoga razdoblja. novijim je istraživanjima utvrđeno da je podignuta samo jedna 87 .. detaljno. 314 . Hrvatski rani srednji vijek slavenskog robija u Španjolsku i. stoljeća. Harvard 1976. 107-35. a još više po činjenici da tako dobro poznatih ženskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. ed. ni po kojem prijedlogu čitanja. Kako je Jelena umrla godine 976. položaj žene O Mihajlu Krešimiru II. Crkva je služila kao grobnica hrvatskih vladara. Split 1971. 56. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćinla i Metodija. U Jelenino vrijeme sagrađen je memorijalno-kongregacijski kompleks na Otoku u Solinu. pa bi prema tome solinsko-splitska židovska zajednica očuvala kontinuitet od antičkog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86. Židovi u povijesti Splita. uz Bašćansku ploču. 84 Vidi. Zagreb 1963.

Tuge i Buge . kada je zajedno s mužem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalište (Procopius. 9. općenitije. Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. /epacta/ XVII. carica Teodora.Hrvatska poslije Tomislava In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM /fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/ /quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI IND/ictione/ IV. te zbornik radova Byzanz zwischen Ost und Abendland. (973-983) i bila majka Otona III. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/ REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/ ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS Jelena je bila. Izvori. Vidi i. CIC/lo/ L/unari/ V. Rapanić. 15-39. Beograd 1976. . Međutim. Vizantijska civilizacija. Doba. Ulogu sličnu Jeleninoj imala je u Carigradu. supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske žene i druge uglednice imale mnogo više mogućnosti da iskažu javno svoje kvalitete. da se izobražavaju i da javno djeluju 90 .vidi. muškarac je suprugu mogao otjerati kada je htio. 23-6. 91 DM30/65. Ž. Opsežna biblio grafija i novi prijedlozi -D. supruga Justinij ana (527-565). Brak kao kršćanski sakrament nije postojao. Brehier. 142. Zagreb 1982. Wiirzburg. Brandt. Takva funkcija kraljice nije bila baš uobičajena u barbarskim društvima srednjega vijeka. Rapanić. Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga doba. I. S obzirom na to da su stari narodi društvene Rad JAZU 306. Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. 45. LUN/a/ V. Muškarac je u tim društvima. imao neusporedivo veća prava negoli žena. 90 L. Zagreb 1980. bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na njemačku kulturu . Posebno je važna činjenica da je na ploči Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za života. II. (983-1002). 219. A. a kasnije i društvom Hrvata. 316-20. Arheološki radovi i rasprave 8-9. 88. 3. Rapanić. a pokopana je godine 976. Ni položaj vladarskih žena i dvorskih dama nije bio mnogo bolji. a daje u smrti postala "zaštitnicom siročadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. Klaić. SHP 14/1984.svjedoči da su i žene imale važno mjesto u seobi i u hrvatskom društvu općenito ili im je tradicija takvu ulogu pridavala (što nije manje bitno} 91. Izdanja HAD 3. 141-4. 197. nema govora o tome da je u to vrijeme postojala i neka kneževska obitelj koja je upravljala seobom. Već spominjana priča o seobi Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre . Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. Zagreb 1955. VAHD 60. M. No. mogao je potpuno legalno imati ljubavnice. 497. dakle. Rendić-Miočevlć. Povijest. Split 1958. Viz. Svakako je bliži. a ni u tadašnjem kršćanstvu. u tisku. reci mo. u hrvatskom je društvu žena uživala specifičan položaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski utjecaj. a možda i karakterističniji primjer bizantske princeze Teofane koja se udala za njemačkog cara Otona II. /conc/URRENTE VI. 30. 89 Klaić. De aedificiis. Suič. /ciclo solari/ V. izv. koja su i dalje umnogome oponašala odnose karakteristič ne za permanentna ratna stanja i osvajanja. Doba. 1-10). Izvori. Klaić. Srednjovjekovno doba. Jadrijević.

Documenta. 84. a na drugom se zabatu. 377. stoljeća sestra bana Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. Goldstein.I. 94 Rački. primjerice. Hrvatski rani srednji vijek odnose zamišljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji. Osim toga.. što znači daje kneževa žena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu titulu kao i njezin suprug. 58-60. a s njima su odlazile i njihove supruge ili kćeri. Krševana u Zadru 93. Documenta. I supruga djeda Hrvata. odnosno mirazom 98. Titule. Priručnik. De longa. godine spominju se kao svjedoci i iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 . Muž tek s dopuštenjem svoje žene daruje dio svoje imovine prilikom ulaska u samostan 97. 125. bilo je prirodno da u pričama društvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 . i kasnijim stoljećima brojni drugi primjeri o ta kvom načinu nasljeđivanja. CD I. sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak. 86. 31. To je i jedini primjer. 24. Nutarnje stanje. 66-7. 95 Rački. Ivana Biogradskog 94 . Documenta. mora 1070. iznimka. Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatslđh arheoloških spomenika u Splitu. postoje u 11. Zabat oltarne pregrade. iz Bugarske) odlazili su na hodo čašće u Akvileju (gdje se tada čuvao Čedadski evanđelistar) 99. 92 Usp. 153-4. Priručnik. 125. CD I. 28. jer je početkom 11. vladari i hodočasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje". uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena je i njegova žena Mariosa (vjerojatno Marija. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u Čeprljanima samostanu sv.Bogorodice moliteljice. Osim navedenih primjera. kada se uz žensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanđelistara. U Čedadskomje evanđelistaru uobičajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius. Rački. ali nije jasno na koji ih je ona način dobila. objašnjenje u: Šišić. bile su sedamdesetih godina 11. Rad 105. 157. što se potvrđuje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 . a datiran je u drugu polovinu 11. Goldstein. 99 Usp. Međutim. 36. 101 Rački. Hrvatski. 98 Buda k. Documenta. 214. 96 Rački. GZ. Šišić. 382-4. 93 316 . ali i drugi. Do spomenutih su posjeda žene vjerojatno dolazile nasljedstvom od roditelja. Zemlje kraljice. 102 V. Žene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i slobodno njome raspolagati. 100 Rački. stoljeća. U zadruzi je žena posve ravnopravna u odlučivanju o zajedničkoj obiteljskoj imovini: njezin se glas sluša 96. 97 Rački. kad se radilo se o hodočasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". 10. ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100. 16. Documenta. Ivana. Elementi razvoja. Maruša). ima kao središnji motiv prikaz Madone . u ispravi kneza Muncimira iz 892. Documenta. supruge Petra Krešimira. Krševana 95. stoljeća u vlasništvu samostana sv. nađen na Crkvini u Biskupiji.

Zagreb 1992. Ranoromanički natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske. Izdanja HAD-a 15. 485-6. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice također s Biskupije. 104 Leksikon ikonografije. kao i Veličanstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. 168. nalazi prikaz Veličanstva Djevice (Maiestas Virginis)103. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice.Slika 29. 31 7 . Inten103 V. 83. Delonga.

Pariš 1980. Hrvatski rani srednji vijek zivnije iskorištavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poče lo je tek od 13. Čini se daje u hrvatskom društvu u 11. S p l i t 1 9 8 9 . Goldstein. Supetarski kartular. Povijest. Supetarslđ kartular. 318 . u tisku. Petra u Selu 107 . S druge strane. Izvori. P e r n ou d . 213 i d. mala zajednica roditelja i djece. stoljeća. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. s t o l j e ć u . GZ. Laici brak i obitelj smatraju isključivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugrožava njihov društveni red. Crkva zabranju je ženidbu svećenika. Položaj žene u društvu bitno je bio određen njezinim položajem u bračnoj zajednici. asketskog života i potrebe za biološkom reprodukcijom. sinovima i kćerima 110. ali se uopće ne radi o salonitanskom biskupu (Sišić. D u b y. 111 Novak -Skok. 886. u Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje zajedno sa ženom. 107 Novak -Skok. Petar Crni i njegova supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. Gunjaca. Janekovtć .Romer. 220. J a n e k o v i č . kralj hrvatski". a potom i vrlo uglednu osobu. ž e n a . Zbornik "Zvonimir. Izvoru 78. zbog razloga koji nisu posve razjašnjeni. Klaić. 108 Z. godine prekorava ninskog biskupa Teodozija zato što nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105 G . nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108. U ranom srednjem vijeku u evropskom su društvu postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena. položaj žene u društvu počeo radikalno mijenjati 105. pa te informacije ne treba uzimati u obzir. u tisku. 110 Novak -Skok. Vit e z . stoljeća. a ne kolektivno kao što je to slučaj u zadrugama 109 . Spomen Anina imena i naglašavanje zajedničkog pothvata ne označava samo lijepu formu.R o m e r. a druga laička. I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeću112: tako već papa Stjepan VI. 185-6] u kojem ima podataka o bračnim odnosima. 106 Z. Zbog skromnog broja podataka vrlo je teško usporediti položaj žene u Hrvatskoj s položajem žene na evropskom Zapadu ili Istoku. 121-31.I. lovca. a Petar Crni otkupljuje nekog Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braća i sestre budu servi11!. utemeljena na braku kao sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i političkih ciljeva. L a f e m m e a u te m p s d e s cathedrales. i kasnijim stoljećima postojala obitelj. zabranjuje otpuštanje žena i rastavu braka. O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u š t v u u l i . i kasnijih stoljeća u kojima pojedinci slobodno raspolažu patrimonijem i matrimonijem -to znači daje vlasništvo bilo individualno. Z b o r n i k "Zvonimir. Postojanje obitelji posredno potvrđuju brojne oporuke i darovnice iz 11. stoljeća. a taj predmet obilježava borca. R . zasnovana na kompromisu između ideala kontemplativnog. kada se. 78. stoljeća na lokali tetu Kosa u šibenskom Donjem Polju pronađen nož 106. s v e ć e n i k . 682). kralj hrvatski". Činjenica jest daje u grobu jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. (858-867) navodno upućuje biskupu salonitanske crkve pismo (Rački. Supetarski kartular. Documenta. Klaić. 109 Z. a paralelno s njome i patrijarhalni zadružni tip. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. Čini se da je autarkično društvo ranoga srednjeg vijeka davalo ženi veća prava negoli privredno razvijenije društvo kasnoga srednjeg vijeka. 112 Papa Nikola I. 226.

a kada to i bude. Osim toga. Izvori. prije popis lijepih želja za jednom novom. Belamarić. tko već otpustio svoju ženu. Documenta.Romer. Rad JAZU 311. bez razlike nametao svim evropskim vladarima. Uviđalo se da se baš sve ne može radikalno mijenjati. a navedene su u njegovoj zavjernici. svećenici. ali još nije uvjet njegove valjanosti. i 928.corrumpi non permittam. Budući da se izričito zabranjuje samo vjenčanje između rođaka. moglo bi se pretpostaviti da se radi o slučaju bigamije 118 . ali su otpori tome i dalje bili veliki. 117 Rački. druga bi pak bila "priležnica". 104 . Katalog galerije Gospe od ZvonUm. Zbornik "Zvonimir. Split 1988. 116 Rački. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. čini se da otpuštanje žena nije sastavljaču teksta toliko važno. 68. nego jedino zbog preljuba". jer se u njoj spominju dvije njegove žene.Hrvatska poslije Tomislava jenio poligamiju koja se proširila među svećenstvom 113. Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo. negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075). 119 Rački. 115 M. Izvori. 185-6. U dokumentima splitskih sabora 925. stoljeća. 103-4. No. Kralj Zvonimir se 1074/5. Zagreb 1957. Magi i Bite. pa tako i onih unutar obitelji.Z. Jedno od logičnih objašnjenja bilo bi da jedna riječ znači zakonitu ženu. 103. Hrvatsko društvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistički trend . iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopačiti" 117. značit će da je ustanova braka nametnuta kao crkveni sakrament. ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom. u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da riješi pitanje ženidbe svećenika i endogamije115. stoljeću. Documenta. 34. Klaić. Documenta. na duži rok i na hrvatskom će se prostoru stvari mijenjati. u tisku. što je naviještanje jednog od središnjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski pokret) koji kulminira u l i . koji je papa Grgur VII. (1061-1073). godine u zavjernici papi obvezuje da će "poništavati nedopuštenu vezu među rođacima. 118 J. idealnom situacijom. jer kršćanski obred posvećuje brak. pa se dopušta "da ako je pak. Rački. 114 319 . đakoni i podđakoni živjeli "pobožno i pravilno" [časte et regulariter] 119. Klaić. Čini se da ovim odredbama brak počinje dobivati kršćanska obilježja. neka tako ostane" 114 . Situacija se nije bitno izmijenila ni čitavo stoljeće i pol kasnije. što znači da celibat nije bio potpuno prihvaćen čak niti u vrhovima crkvene hijerarhije. Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila živa. 192. Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s bogatim komparativnim podacima iz Evrope . koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom poslu. Zvonimir je obećao da će poduzeti sve kako bi biskupi.kršćanski moral i zakon počinju značajno utjecati na oblikovanje društvenih odnosa. Sakrament braka kao 113 Rački. kralj hrvatski". Barada. Documenta. Documenta. jer u vrijeme pape Aleksandra II. godine određuje se "da se vlastite žene ubuduće ne otpuštaju. a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači" 116. 186-7. Janeković . Potvrda tome možda bi mogao biti podatak iz isprave splitskog priora Firmina (1088/9). prema izvještaju Korčulanskog kodeksa.

Ponajprije zbog nedostatka ili škrtosti podataka. stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im više potrebna zaštita velike zadruge ili feudalca). 3. Vitez. jer je ta predaja vrlo vjerojatno živjela u puku. položaj djece U suvremenim je društvima moguće obavili vrlo raznolika demografska istraživanja. pa i u tom smislu. te o mogućim i vjerojatnim intervencijama samog sta novništva da se stanje promijeni. 10. Dopušteno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima idealna obitelj bila ona koja ih je. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne rodonačelnike: Noa ima 3 sina od kojih potječu svi narodi . o prosječnoj i očekivanoj dužini života. Demografsko stanje i stanje zdravlja. a u kasnijim će stoljećima (od 12. Šema i Jafeta 122. Izvori. a kako je praksa često umnogome bila različita od norme. Hrvatska se općenito s određenim zakašnjenjem uključivala u općeevropska zbivanja. taj se brak mogao lako razvrgnuti 120. žena. poticati organizaciju malih društvenih jedinki. 7.Hama. izv. i 13. Stoga ne čudi da se hrvatski sinodalni spisi 12. ili barem u njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to priča o petero braće i dvije sestre 121. a mala obitelj upravo je bila takva. Stoga su učestala vjenčanja između daljnjih rođaka. pa i njezin položaj u društvu općenito. 30. To je osnaživalo koheziju bračne zajednice i položaj žene u njoj. 320 122 Biblija. ali ako bi se za to srodstvo saznalo ili se supružnici nisu slagali. ne čudi da su u Dubrov niku još u 14. Izričito spominjanje zabrane braka među rođacima dio je nastojanja da brak dobije kršćansko obilježje. Duby. . pa sve do 14. za Evropu. posebice za Francusku: G. demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj moguće je proučavati samo parcijalno. Klaič. Šišič. ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123. po narodnoj predaji. Postanak. II. Langobardi samo Ibora i Ajona. 250. stoljeću zabilježeni pokušaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekršćanske elemente iz obreda vjenčanja. Split 1987. Ipak se čini vjerojatnim da je otpuštanje žena bilo već potpuno prokazano kao praksa. Hrvatski rani srednji vijek dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno društvenim promjenama.) opći gospodarski polet. stoljeća stiže sve do 120 121 123 Usp. DM 30/63-7. na temelju često nepotpunih i indirektnih podataka. s mnogo djece. svećenik. Hrvatska legenda umnogome sliči bugarskoj legendi o Krobatu (ili Kubratu). jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. predvodila u vrijeme seobe. stoljeća redovito obaraju na nikolaizam klera i ženidbene nepravilnosti što kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove vladavine nije bitno popravilo. Čini se daje relativno najlakše iznijeti neke pretpostavke o broju djece i o veličini obitelji. Povijest.I. Viz. Goldstein. bilo i u stvarnosti: Bugarin Penčo koji iz Trnova krajem 10. Rimljani imaju samo Romula i Rema. Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji.

bilo je i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv.. najčešće ih je samo dvojica. 127 Rački. Naravno. Rački. 91-2. Documenta 135. Boa k. 222. 124 Rački. U tom trenutku braća su imala ukupno osmero djece. dakle čak i prije dosezanja spolne zrelosti. Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. Isto tako i neki rob Ciprijan ima "sinove i kćeri". I. pa se čini da su mu to jedini. 129 Rački. Klaić. Desimir. 17-19. Međutim. u Evropi u prosjeku djevojke do 16.Hrvatska poslije Tomislava Klisa ima još četiri brata i sestru 124 . a momci do 18. Od spomenutih 19 muških robova u oporuci priora Andrije iz 918. Izvori. kada se u hrvatskim ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braća. 128 Novak -Skok. 1958. jer se u brak stupalo u pravilu vrlo rano. pa su to i dalje prilično brojne obitelji. 48. To pokazuje sljedeća tabela iz koje se vidi da su njihov kraći životni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. Međutim. u načelu. a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i kćeri". iscrpljene višekratnim porodima. Journal of Roman Studies. ali je mnoge u tome sprečavao visoki mortalitet djece ili rana smrt supružnika. Documenta. te da takvu mogućnost mnogi muškarci na hrvatskom etničkom prostoru nisu imali. 130 A. Izvori. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara. imao je pet sinova ijednu kćer 125. godine u Ninu braća Sovina. godine čak njih sedam je neoženjeno. što će reći daje u tom braku bilo najmanje četvero djece 127 . Klaić. pogotovo žene. M. godine života. godine života vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da. Finlev. a kada je Penčo umro. R. (recenzija Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica: 10-22 22-32 32-42 42-52 52-62 Smrtnost M 15% 11% 16% 11% 11% Smrtnost: Z 27% 19% 7% 8% 11% Dob 321 . 125 London 1955. činjenica jest da se obitelj mora izdržavati. Po nekim istraživanjima s kasnoantičkih sjevernoafričkih nekropola žene žive kraće. 1072. Documenta.130 Osim toga. Documenta. 126 Rački. Petra. Zadarski se prior Andrija nakon smrti prve supruge oženio drugi put i iz dva braka imao ukupno šestero djece 129. pa je onda zajednički i prodaju ili daruju. nije uvjerljivo razloge takva stanja tražiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti. 23-4. Documenta. 225. Nadalje. 78. a od devet spomenutih žena dvije nisu udate. Rački. 78. 135. Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West. Supetarski kartular. Također. ovakva su razmatranja ograničena skromnim brojem primjera pa se logično postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipični za cjelinu? Uopće nije sporno da je svatko želio imati mnogo djece. a ne djecom. Budući da su smatrani odraslima. 156-64. Petar. Documenta. Krševana 126 . E. 31. a u principu najviše trojica koji zajednički posjeduju zemlju. a neimenovana kći Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128.

. I način nasljeđivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti jedan od pokazatelja demografske situacije. ženskih i dječjih kostura na različitim nekropolama od Dalmacije pa sve do istočne Slavonije. vrlo zanimljiv brojčani odnos između pronađenih muških. Hrvatski rani srednji vijek Stoga se čini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju obitelj131. podatke određene vrste pružaju i analize grobaljskih nalaza. barem po podacima. spominju se "Domagojevi sinovi" koji po očevoj smrti idu u progonstvo 134. Čini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova -točnije 2 513). Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomično objašnjavati i manjkavostima arheoloških istraživanja i neprimjerenošću metode utvrđivanja spola (jer u većini 131 O tim e konomskim razlozima iscrpno piše Coleman. dvojba između izbora i nasljeđivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razriješena. podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i kćeri" više liči na legendaran negoli na vjerodostojan podatak. 373. 30. muških je kostura gotovo 30% više. na ukupno 22 nekropole. imao samo jednog brata. Vinfanticide dans te HautMoyen Age.Svetoslava. jedine velike vladarske obitelji. stoljeću postajao još veći. Goldstein. Doduše.7% više muških kostura od ženskih. vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis. kao uostalom i neka druga.I. ali bi moglo biti znakovito daje Petar Krešimir IV. Kronilca. a da bi podatak mogao biti slučajan. a Držislav ima tri sina . a na najvećoj. Daje Petar Krešimir imao još braće. osim pisanih izvora. Naime. tipična naseobinska groblja koja bi trebala zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . U tome je. a sin Radovan umro je očigledno prije njega. Naime. barem po podacima koji danas postoje. Gojslava. na "Begovači" u Biljanima koja kao nekropola traje praktično 500 godina. O Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se kći Klaudija udala za karinskog župana Vinihu Lapčanina. na Ždrijcu kod Nina. i dalje je 18% više muških. baš kao ni u srednjovjekovnoj Evropi. 134 Rački. bez obzira na ravnotežu na pojedinim lokalitetima (primjerice. jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po pravu naslijedio" 133. Knin -Spas) izbrojano je za 15. III-IV. Pariš 1974. Među tim. 55. 26. Documenta. Priličan broj crkvenih osoba. Povijest. posebice ostataka kostura. zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu. 133 Toma. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini podatak o smrti djeteta prije roditelja. jer su to. kojeg je čini se dao ubiti 132. 350-2. čini se da je takav događaj mogao biti vrlo čest. pa za mnoge vladare i zbog toga nije jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. Izvori. što se ne može smatrati samo slučajnošću. Klaić. čini mi se. na jednoj od najvećih nekropola. O demografskom stanju. Nedostaju i detaljnije obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece. 315-35. Na ova dva najveća groblja veličina bi uzorka morala biti reprezentativna. i to su. 132 Korčulanski kodeks. Klaić. 322 . Annales ESC. S druge strane. Krešimira i Gojslava -koji međusobno ratuju.

28% i 50%. Annales ESC. što znači da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije.. 94% i 66% u odnosu na broj žena. dočim se radikalno mijenja u kasnijim stoljećima u gradovima. Pariš 1974. da su siromašni ljudi. D. Z agre b 1988. bilo žena. 44%. pa ako rodiš žensko moraš ga odnijeti daleko od kuće. jest da je veliki broj umrlih žena omogućavao da se rađa veći broj djece. pa ih je logično i više umiralo. pa čak i ubijanjem (pretežno ženske) djece 135. na prvi pogled neobičnu ali prilično pravilnu pojavu. pa je trebalo manjak nadoknaditi povećanim rađanjem. ostavljanjem. a razlika u broju odraz je situacije u kojoj su muškarci kao robovi poželjniji. To se nije smatralo lošim postupkom".naime. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog društva" koje je osjećalo daje ljudi. On je 142 (117+25). izlagali djecu na otvorenom. ali ne i obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smišljenoj demo grafskoj politici. Vjerojatno se to činilo na način sličan onom u drugim evropskim područjima . Andrija kao svoje serve spominje 19 muškaraca i 9 žena. mj. 122 i 116. s mnogo nejake čeljadi. Kašić-'Grede". U ovom slučaju govorimo o broju žena. muških pokojnika je redom samo 60%. moguće je daje takvo stanje bilo normal no. Moguć je i drugačiji odgovor: uobičajenije višak muškaraca nestao u ratovima ili borbama.pobačaji ma. To je bio običaj još dok je u čitavoj zemlji vladalo poganstvo. Islandske sage i prič e. u određenom trenutku na nekom prostoru ili previše ili premalo.nemoguće je da mnogi arheolozi griješe samo u prepoznavanju ženskih grobova i određuju ih kao muške. godine mogao bi se smatrati karakte rističnim. Takođ e r.5:1. kada su pretežno žene kao senn bile zapošljavane u kućanstvu 137. 121. Ma če k. 135 E. Vrlo je značajno uočiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj pokopane djece -umjesto prosječnih 25% pokojnika dječje dobi. 315-35. Knin-Spas i Bošnjaci) broj ženskih pokojnika ponešto prelazi broj muških . a vrijednosti su redom 100. n a i. Coleman. Mogući odgovor na ovu. III-IV. na ovim se lokalitetima pokapa 40%. a ako bude dječak othranit ćemo ga. Takve strašne događaje potvrđuju i mnoge ranosrednjovjekovne priče 136. 323 . Podatak iz oporuke priora Andrije iz 918. Napokon. 46. što se na tako drastičan način očituje na nekropolama. navodi karakterističan detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosiš dijete. 265. da umru. 77%. ili od bolesti (epidemije). Njihov prevelik broj opterećivao je slabašno srednjovjekovno gospodarstvo. onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek.. Ovakav odnos u broju posredno svjedoči o karakteru poslova kojima su se servi u ranom srednjem vijeku bavili. 137 Usp. Serui. Budak. Stoga im je na neki način valjalo smanjiti broj. ali takva je razlika ipak isuviše velika . dakle. R. da se ni na koji način nije pokušavalo regulirati broj stanovnika ili brojčani odnos među spolovima.Hrvatska poslije Tomislava slučajeva nisu obavljena stručna antropološka istraživanja). ili brodolomu. bilo muškaraca. Kada se zbroji prosječna vrijednost u odnosu pokopanih muškaraca i žena (117%) i prosječni postotak dječjih kostura na nekropolama (25%). L'infanticide dans le Haut Moyen Age. U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih muškaraca i žena bio je 3. Na nekim nekropolama (Varvarija. 136 Coleman .

"Grede" Varvarija Lopuška glavica Biograd n/m Mravince . Materijalna kultura i nav.54 1 Belošević . 3.Razbojine Biljane Donje Smilčić . Šmalcelj. scr. Beograd 1973.71 1 (2.Kataloški opis grobova i nalaza. 16. F. Knin . ser. Jelovina D. Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju.. K. 225-39.. 117-9.Materiza Nin . Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici. na i. 6. 1952. Uk. 9.Split Izvori podataka za tablicu 1. 69-92.Lepin Mastirine .45 1 Belošević . 121-60. 285-304. Zagreb 1968. 19. 10. 22532.Vinkovci "Begovača" . Zagreb 1961. .. 14. 7-63.18 _148 (25) 74 604 6 8 0.. Privlaka .20 13 6 2(15) 5 1. ser. 3. Ž.57 54 9(17) 12(?) 1 3 2(66) 18 9 2.. A.58 38 260 98 (38) 28 36 0. 13 25 40 11 355 58 9 36 3 5 2 5 1.Kulica Stankovci Smilčić . D. J.Ercegović. sv. 12.Spas Knin . 10. 113-4.Lepin" u Bijaćama kod Trogira.sv. SHP 19/1989.Biljane D. Milošević. Zaštitna istraživanja starohrvatski}! nekropola u Smttčiću i Biljanima Donjim kod Zadra. Ercegović. Vrsalović. Pokusno istraživanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Pišćina . Simoni. 125-48.66 1 12 6(50) 8 3 21 5 1.22 1 Belošević .75 16 44 14 (33) 45 43 1. SHP 11/1981.9) ravnomjerno ? Nep. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima.. Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu..Biljane Pišćina . Mikić.91 33 7(21) 5 2 3 0. D. Histria arhaeologica 17-18/1986-7. sv. 55-136. 7. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. 18.. D. Gunjaca. SHP III ser. III. Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kašicu kod Zadra. 233-55 i Starohrvatski Solin. 15. D. 11. J..20 1 Belošević .. 13. 1954. 217-25. 35-66. VAHD 54. . Razdio povijesnih znanosti 12. SHP 15/1985.33 8(38) 76 48 1..26 1 Belošević . Sinj zapadni dio Salone Žminj Kašić . 121-242. Antropološki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita..Maklin. 2..00 27 816 705 1.Nekropola VIIIDC stoljeća -sistematska iskopavanja. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja.. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina.81 7 2..94 29 230 65 (28) 76 54 1. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Vrsalović.Greblje . Jelovina.60 5(20) 10 21 3 3.11 i_14J25) 56 207 175 1. Starohrvatska nekropola u Žminju. S. 8. 7-30. Split 1992. B. M.. SHP 19/1989. Zadar 1986. Vinski-Gasparini.05 26 137 23(17) 27 45 0. 2. VAM. Križ Ždrijac Kašić . VAM. VAHD 83/1990.60 6 23 8 4(17) 20 18 1.77 19 149 66 (44) pretežno Ž i D (?) (122) 12 21 0.4) 357 2513 LOKALITET Nin . D.Greblje Brodski Drenovac Bošnjaci Bare. Zagreb 1958. Radovi FF u Zadru 25. VAHD 83/1990. D. SHP 14/1984. mj. Radman.27 65 (18) 26 0. 202-3. S. Jelovina. 5 i d.49 1 Belošević .. brdo Kašić . 247-50. 75-120. Marušić. M.Kašić Varvarija Knin . Arheološki pregled 15. Privlaka .40 46 224 48 (21) 10 11 0. 3. Belošević. SHP.16 635 (25. . str.AUTOR 1 Belošević . SHP 12/1982. Veljanovska. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kašicu kod Zadra. Jelovina. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija.55 2 Belošević 3 Šmalcelj 4 Jelovina-Vrša lo vic 5 Jelovina 6 Jelovina 7 Jelovina 8 Jelovina 9 Simoni 10 Vlnski-Gasparinl 11 Ercegović 12 Milošević 13 Veljanovska 14 Marušić 15 Vrsalović 16 Vrsalović 17 Gunjaca 18 Radrnan 19 Mikić UKUPNO N< Statistički prikaz pokopanih muškaraca. 17.60 2 123 49 (40) 66 70 0. S. 4. I.Vrsalović D. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra.67 ravnomjerno ? 110 1. SHP 20/1992. III."GoleNjive" (općina Vinkovci) . Jelovina.52 1 Belošević . Belošević. žena i djece na starohrvatskim nekropolama M 8 140 21 19 D (%) 3 1 (4) 2... S.. K.

nije isključeno da su se drastične intervencije u demograf sku situaciju događale prilično rijetko i samo na pojedinim mjestima. 325 .D. lako je na tabeli (stranica lijevo) broj dječjih kostura priličan (preko 25%) u apsolutnim omjerima. ser. od ukupno 149 pokojnika 139. Čini se da srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posvećuje po sebnu pozornost. Toma Arhiđakon piše u 13.1981. Sup et arsk i kart ul ar. 220. jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska. djece ukupno 148.30 od ukupno 66 dječjih (do 15 godina starosti).. U Evropi općenito nema interesa za dijete i za djecu sve do kraja srednjega vijeka. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime. VAHD 83/1990. Janeković-Romer. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. jedva ga i zapaža.6% 138. opisujući stoje radio 138 p Velja novska. a svih kostura zajedno ima 604 140. u "Begovači" kod Biljana i na nekropoli Knin . Starohrvatski Solin. tako da se obiteljski odnosi tek od 17. 248.Hrvatska poslije Tomislava Naposljetku. na Ždrijcu. SHP 11. Le Golf. ima samo malih odraslih 141. Car tula nj . za teritorij bivše Ju goslavije kreću između 22. 175: Također 1 Ph. jer je u nekropoli u selu Kašicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenčadi . stoljeća temelje na osjećajima 142. kada kaže. on je još uvijek za nijansu prenizak od očekivanog. 247-50. 139 D. a ne osjećajna. SHP 10. Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje: srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznježuje nad njim. Jel ovi na . Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. Vrsalović. 1989. jer su se ponegdje držali običaja da se oni koji su umrli nekršteni ne pokapaju na kršćanskim grobljima. a vrijednosti se. Uobiča jeno je. III. naime. Nema djece u srednjem vijeku. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije. Beogra d 1966. Čini se daje slično bilo i u Hrvatskoj: malog je Zlobu otac prodao u roblje. sekularizacije i kontrole rađanja. S obzirom na u globalu nešto niži broj dječjih grobova od očekivanog. 1968. 55-136. Aries. 140 D. Vrlo je karakteristično da je uključivanjem dojenčadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kašićkoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%). primjerice.1 i 42. pa da se one očituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer između muškaraca i žena najveći . 113-4.primjerice. a kada te dojenčadi ne bi bilo. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medievistici HZ 42. 143 Novak -Sk ok . O odnosu društva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka. 142 Z. može se pretpostaviti kako na nekim grobljima dio dojenčadi nije bio sahranjivan. Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone. taj bi se postotak približio nižim vrijednostima (29%) koje su zabilje žene na drugim nekropolama. a da u dokumentu nisu iskazani nikakvi loši osjećaji 143. 141 J.Greblje. Vrsa lović . 63 . s obzirom na specifične ranosrednjovjekovne prilike. stoljeću. S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov ač i'' u se lu Bil ja ni ma Donjim kod Zadra. 335. Split 1992. a u nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojenčeta. ali vjerojatno prenosi animozitet prema djeci još iz 11.. da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne trećine kostura bude dječjih. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraživana groblja. Pariš 1973.

Do sličnih se rezulta ta došlo daljnjim istraživanjima na istoj nekropoli. a njih šestero umrli su u dobi između 50. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Starohrvatsko groblje u Žminju u Istri. VAHD 83/1990.5 godina.I."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je pridonijela i ideološka nesnošljivost prema njihovu ocu. što znači da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije baš potvrda neke iznimne brige o djeci. 149. Rijeka. 148 B. Starohrvatski Solin. a prosječni životni vijek odraslih samo 47. Goldstein. III.36. u nadbiskupskoj palači.5 148. 113-4. 6. Kronilca. 233-55. Od ukupno 41 pokojnika iz Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doživio 60.ali.. 5 i d . Pula 1987. Mihovila u Puli 1068. 152 Moguće je. godine daje dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s tog zemljišta "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin. daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomič no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu. Antropološke analize omogućavaju i spoznaje druge vrste. jer se računalo da ti ljudi više ne mogu 145 326 . 146 F. godinu. ali se čini da to i nije presudno. Bačić. 147 B. SHP. samo je jedan stariji od 55 godina. što u postocima. očekivani životni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26. a samo jedan muškarac oko 60 147 . Veljanovska. kao što je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to vrijeme. Među osobama koje su sahranjene na nekropoli u Žminju samo su 3 žene (od ukupno 21) i 4 muškarca (od ukupno 21) doživjeli dob od oko 50 godina. osim cviljenjem djece i svađama služav ki. i 54. VAHD 83/1990. 65-68. Marušić.. Starohrvatska nekropola u Žminju. stoljeća: "Imao je ženu i djecu kao laik . 1958.. pribrojivši i 50% sahranjene djece u starosti do 15 godina.5%). Istra. 46. Vinodol. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. 81. 150 p Veljanovska. Ako bi se uključila djeca. Od ukupno 162 odra sla pokojnika samo ih je 9 u staračkoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5. o dužini života. Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. U Privlači i Starim Jankovcima prosječni je životni vijek bio nešto duži (jer tu nisu uključena djeca) . 144 Toma. kada bi se uzela u obzir i djeca. 65-8. a čitav episkopi] nije bio ničim ispunjen. međutim. ser. Hrvatski rani srednji vijek antireformistički opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11. Margetić. one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno. Histria archaeologica 17-18/1986-7. Čini se da je i na hrvatskim nekropolama prosječni životni vijek bio ispod 30 godina. 149 Šlaus. 151 Šlaus. 233-95. Split 1992. a kada se pribroje i djeca postotak pada na 3. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u 21 istraženom grobu nije pronađen pokojnik stariji od 60 godina 146. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone..5 godina 150. 151. odnosno 40 godina151 . godine149. kazuje da je manje od 10% populacije moglo očekivati da će doživjeti 50 godina. onda bi se prosječni životni vijek spustio do uobičajenih vrijednosti 152..

Rad 105. Međutim. pa i u kasnijim razdobljima. Način ubijanja bio je čini se različit: pošto navrši 60 godina. stoljeća s druge strane nije značajnije povećao. čini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu. Čini se da su se i u Istri odvijali slični procesi. Mosora i donje Cetine spominje se toliko sela da se smije zaključiti kako je taj predio onda bio "napučeniji nego danas". najčešće pošto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova iskustva . stoljeću označio je početak višestoljetnih procesa mije šanja. Nutarnje stanje. n. Ponegdje su naseljenici. Gurana. Etnički odnosi Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i Dalmacije u 7. što znači da su "razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je očigledno stvoreno no vim naseljavanjima.Hrvatska poslije Tomislava U svakom slučaju. što bi moglo značiti da u njima ima i više stanovnika. tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovništva iz unutraš njosti.Gavazzi. gusto naseljene bile" 153. Moguće je daje natalitet bio relativno visok. bacanjem u jamu (Hercegovina). stoljeću sve je značajnija i uloga gradova. kako u područjima bliže obali. Sve ove naznake u izvorima logično potiču na zaključak daje ipak do nekog povećanja broja stanovnika došlo. Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme isti čovjek. Ti su se procesi odvijali tijekom čitavoga ranoga srednjeg vijeka. te da su "hrvatske župe. 8. dokumentu iz 1275. asimilacije i akulturacije između romanskog i slavenskog etnikuma. Do depopulacije istarske unutrašnjosti dolazi zbog prodora Mađara. U l i . starac biva nahranjen kukuru znom kašom. 327 . o "razvodi ma" između Vodnjana. 203. godine o razgraničenjima barbanske i guranske seoske općine. spominju isprave iz godine 1025. ubijani su lopatom ili loparom (Lika). i 9. Kasnije je došlo do napuštanja tradicijskog ubijanja staraca. 220 i d. iako je i to upitno. drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. dj. jer mnogi se zbog siromaštva nisu mogli vjenčati i imati djecu. međusobnih utjecaja. Savičente i Golčana i 1058. 153 Rački. očigledno stoga što nisu imali dovoljno zemlje. godine. Uostalom. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi. bijega starosjedilaca u utvrđene gradove i kaštele te povremenih epidemija (sačuvao se spomen o kugi u Istri 1006. Oskudni podaci ponekada osvijetle neko područje u određenom trenutku. tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je društvo sazrijeva lo. 222-3. odnosno daje prirodni prirast bio malen. rušili granice i međe seoskih općina. a potom zadugo nema sebe prehraniti. a zatim ubijen nakon što mu je na čelo stavljen debeo komad pusta. Primjerice. stoljeća naseljavani priobalni prostori. Tako se u Istarskom razvodu. to potvrđuje i broj dječjih grobova .oko četvrtine u ukupnom broju. Budući da je mortalitet bio relativno visok može se pretpostaviti da se broj stanovnika na hrvatskom prostoru između 7. osobito primorske. godine). stoljeća sjedne i l i . Vrela i sudbine.. očigledno je da su u drugoj polovini 11. tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. jer između Splita.

Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku. Međutim. a južnije romanski toponimi. etnički procesi poklapali s političkom stvarnošću. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo različit način. te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu. naime. a toponimija svjedoči o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko paške Privlake. 137-77. Suić . Toponomastička istraživanja pokazuju da romanskih toponima ima po čitavom otoku Krku. 77-81. ovisno o prostoru. 159 A. Šimunović. III. Jadranska obala i posebice otoci. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom. Skračić. stanje je drugačije .Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba. 1989. svijet su za sebe. Toponimija. Neka Skokova istraživanja nadopunjuje. ToponimijaKornatskog otočja. to jest Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji. Kretanje broja stanovništva na zadarskim otocima. kao zatvorene sredine. ide od Punle Pelove pa do Bašćanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski. 118. Izdanja HAD 14. Iz otočne toponomastike. također. Slavenstvo I. 135-144. Slavenstvo I. 47-9. 4-5/1958-9. gdje su se najdulje održali arhaični čakavski govori 158. 12. Split 1971. Povijest. U gradu je čak dolazilo do asimilacije hrvatskog življa u romanski kulturni ambijent. osim uokolo samog grada Krka 156. Čak i krajem 12. Muljačić. 19-28. B. hrvatskih toponima na čitavom otoku ima neus poredivo više. Prilozi studiji o Dugom otoku. Radovi JAZU u Zadru 31. 158 Šimunović. RabuiPagu. 66-77. stoljeća od 27 imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . Na susjednom Pagu. 81-6. a i drugi su nazivi uglavnom romanski. Zagreb 1990. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Vidi i P. Zagreb 1987. Na Cresu prevladava slavenska toponomastika . I na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovništvo. 279-318. kao i o vremenu. Stanje na susjednom Rabu bitno je drugačije . dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima. pak. Valun i Lubenice). 39. Hrvatski rani srednji vijek nikakvih podataka. te konačno. Čakavska rič II. na srednjodalmatin154 Skok. što znači da su se Romani opirali hrvatskoj jezičnoj penetraciji i da su se romanske jezične enklave mjestimično očuvale prilično dugo. Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. U južnijim su se krajevima. Šimunović nadalje argumentirano pobija vrlo često spominjanu crtu koja po Skoku. čini se. Šimunović. Onomastica Jugoslavica. a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. Ž.od šesnaest toponima za naselja dva su predrimska (Cres i Osor). U takvu se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Lošinju: svi su toponimi slavenski. a na selu je postojao romansko-hrvatski bilingvitet.ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko ime. Skok. ali u bitnim zaklj učcima ništa ne mije nja i M. Klaić. 155 156 328 . barem u nekim slučajevima. V. Goldstein. Slavenstvo I.I. Filipi. 157 Šimunović. ali da u tom događanju ima i vrlo specifičnih epizoda. R. serija 10/1968. postajali većina i preuzimali od autohtonog stanovništva samo najvažnija imena. 6-7/1960. Toponimija. 165-79. s vremenom poči nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159. Toponimija. tri romanska (Merag. a romanski su vezani samo uz susjedne otočiće 155. SHP. Finka. 22. Činjenica da se čuvaju predrimska i rimska imena dvaju najvećih naselja i tri vrlo značajna još je jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok. 5-14.

stoljeća. Čini se da je tada. 59. 329 .Slika 30. stoljeća. Takva se situacija na neki način očuvala sve do početka 13. došlo do imigracije Slavena . jer iz dokumenata iz 1205. a na zapadnom rabu otoka forama se komuna. i vjerojatno te krajeve nastanjuje pretežno autohtono stanovništvo.hrvatsko stanovništvo.Neretvana. godine 160 jasno proizlazi da na središnjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji slavenska županska vlast. možda već od 7. Crfcua su. 160 CD III. 53. pa i u sljedećim stoljećima. Nikole naLopudu skim je otocima vrlo rano. i 1206. a na zapadnom se dijelu jače osjeća antički kontinuitet. na istočnom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko .

Klaić. stoljeća. 161 Naime. 291-336. Toponimija.u oporuci priora Andrije stoji da je tribun izvjesni Dabro. Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja 12. nego se zasigurno odnosi i na današnji grad Hvar. Benedilctinci II. Marta de Hvare a Cittavechia. dalra. 502-3. 162 Radi se o pečatu opata benediktinskog samostana sv. Etnič ki odno si 99 -166. Lučić. Čini se da su Hrvati polako kroatizirali (slavizirali) zadarsku okolicu . godine pronađen je pečat s natpisom S(igillium) Abbaiis S(an)c(la)e Mar(a)e de Lešina de Choaro. Kako je u 10. 195-215. 163 U kasnijim stoljećima. Documenta.6% (2 od 30) 168 . Slavenstvo I. Bilo je. 1974.91. Također. a očituje se najkasnije barem od 10. Rački. naročito su obilježeni grčkim toponomastičkim ostacima 165.I. 67.. stoljeću hrvatsko stanovništvo sve intenzivnije stizalo u Zadar i druge gradove. nema uopće razloga dvojiti. stoljeća sve ih je više -vidi. stoljeća 166. Marije koji se nalazio na mjestu današnje katedrale.otoke i zaleđe. Tribuni i consules zadarskih isprava 10. u što je posumnjala N. 164 Skok. Najraniji dokument koji o tome svjedoči je oporuka priora Andrije iz 918. Toponomastički dokazi dragocjeni su u dokazivanju postojanja odre đenog stanovništva na nekom području. ZRV1 11. to je samo prvi slučaj poja vljivanja slavenskog imena Dabr o -pre ma kraju 11. godine). SUP 10. Prošlost elafitskog otoka Sipana (do 1300. e stor. 1968. ali dokumenti druge vrste po trebni su da bi se preciznije odredilo kako su se odnosi mijenjali u kraćim razdobljima. stoljeć a. Sigillo dell' abbate di S. 156 i d. 183. Slavenstvo I.Ce starić pokazalo je da je Andrijina oporuka u osnovi vje rod ostojan dokument. 307. Bullet. godine . stoljeću broj Romana neznatan -jer romanskih imena ima samo 7. Broj hrvat skih imena u tom dokumentu iznosi 6. ali je utjecaj Hrvata očigledno vrlo jak.radi se uistinu o simbiozi hrvatsko-slavenskog i bizantsko-romanskog društva. nasuprot 124 slavenska (hrvatska) 167. Inače. 323. Zagreb 1968. Antroponomastička analiza zadarskog priora Andrije s početka 10. Ja kić-Cestarić. 40-1. i iznimaka . ime. Radovi Zadar 21. 165 Skok. stoljeća. opet će pre vladati autohtono ime Hvara. Onoma stica J ugoslavica 6.Lešina. di archaol. 17-9. i 11. 251-2. scr. Goldstein. Za greb 1976. Bizant. Zbog toga je logično pretpostaviti daje naseljavanje Hrvata i u sam grad Zadar moralo početi i 161 Opširno. 1888. 91-120. 1906. V. Bulić F. 166 Šimunović. Hrvatski rani srednji vijek Za otok Hvar u cjelini u ranom srednjovjekovlju sve se češće rabi naziv Lijesno . 170 J akić . naravno. Doc ume nta. Ja kić. hrvatsko-slavenski i romanski zbog toga sve više miješaju. Istraživanje V. Za dobivanje tako važnih funkcija valjalo je. 169 Rački. III. provesti u gradu duže vrijeme i steći određen ugled. logično je da se dva svijeta.. od Lastova i Mljeta do Elafita. ali postoje i vijesti o "Hoari" (ra Xcoapa) što nije samo naziv za otok. Goldstein. novac 170. ali da su sporije i teže ulazili u sam grad i još teže u društvene vrhove. a da se kći priora Andrije zove Dobroša 169. 167 J. zahvaljujući i mletačkoj dominaciji. 162 330 . Jakić-Cestarić. Tako je na Šipanu u 13. 164 Dubrovački otoci. 168 V. 163 Ostojić.

Hrvatska poslije Tomislava nekoliko generacija ranije. Naime. itd. 331 . ipak je. Jakić. radi se o tome daje u 10. onda barem imena -Siscija. ali se ne može osporiti daj e većina imena ipak bila slavenskog. Dravi. u 12. popis svih imena. stoljeća u višim slojevima zadarskog stanovništva može se napraviti slje deća tablica: stoljeće romanska hrvatska 10 11 3 11 10 44 12 13 23 36 103 247 % romanskih 23.. 171 Znatno manji broj romanskih nastavaka mogao bi se tumačiti time daje pisar ime od hipokorističkog romanskog oblika svodio na njegov osnovni latinski oblik. kada se te brojke malo drugačije prikažu. Marinović. vrlo je malen broj predslavenskih toponima. Naime. sve je to nedostatno da bi se napravila detaljna analiza koja bi pokazala kako se na tom teritoriju mijenjala etnička situacija. pogotovo u kasnijim stoljećima. Dunavu. liječnici (od 12-13. 172 Međutim. ili o velikim antičkim gradovima koji su očuvali kakav-takav kontinu itet. ako ničeg drugog. Slični su se procesi odvijali i u drugim dalmatinskim gradovima. Dubrovnik 1962. deminutivnih.Savi.7%). 4:1. pa bi i eventualna istraživanja polučila skromne rezulta te. 173 A. odnosno hrvatskog podrijetla -vidi. u nekim se slučajevima. ali oni ipa k nisu mogli korjenito promijeniti etničku sliku tih društava. Dubrovačka revija 1 -2. augmentativnih i hipokorističkih nastavaka u osobnim imenima od 10-13. Bosni. Sve je manje informacija što se dublje ide u unutrašnjost. stoljeća) koji su govorili talijanski ili spe cifične r omans ke j ezike. Sirmij. pis ali l atinski. a ni u Panoniji situacija ne bi bila bolja..1 20 18. Etnički odnosi. Tako je proces postupne kroatizacije zadarskog društva u kasnijim stoljećima nedvojben172. Neretvi. Čak kada u nekom kraju i ima toponima takve vrste. podataka praktički nema. Po nekim podacima čini se da su već i 10. iako za kasnija vremena 173.7 Iako se smanjivanje postotka romanskih imena ne čini tako dramatič nim (sa 23. Kupi.1 na 12. Uni. 5:1. a u većini slučajeva radi se o značajnijim zemljopisnim nazivima . Poetovio. ako nisu bili i u većini. stoljeću odnos 3:1. u masiv Dinarida. 125. u 11. a u 13.3 12. događalo i obrnu to: stizali su u ta već kroatizirana društva pojedinci i skupine stranaca. O tome kako se mijenjala etnička slika jadranskog zaleđa.36. primjerice za Dubrovnik. najčešće određenih zanimanja -majstori klesari. 82-90. notari. iz cjelokupnog pregleda antroponimijskih. Podaci postoje. O etničkom sastavu starog dubrovačkog društva. stoljeću 7:1 u korist hrvatskih nastavaka 171 . pad velik: naime. a pogotovo u kasnijim stoljećima Hrvati u Zadru i u drugim jadranskim gradovima morali predstavljati značajan dio stanovništva.

. Documenta. pa onda umetnuti u ispravu. naime. Kraj 10. nije doživio. Razloge stabilizacije stanja valja tražiti.prema novim dosezima 1. 1 Rački. stoljeća. Kako iz njegova vremena nema mnogo kronoloških podataka. a na drugoj slijedi nastavak: IRZISCLV DUCE (m) MAGNU(m). i u uspostavljanju prisnih odnosa sa susjednom bizantskom Dalmacijom. 316-7. na prvoj ploči stoji: CLV DUX HROATOR(um) IN TE(m)PUS D. stoljeća . a nosio je i naslov prokonzula Dalmacije 3. ovo su prvi datirani kameni natpisi na hrvatskom prostoru. Kraljica Jelena je. Držislav i početak oporavka Opisanom procesu kroatizacije pridonosi i rodbinsko povezivanje dal matinskog patricijata i hrvatske vladarske kuće. 85. dakle još od prije sto godina. Čini se daje u tom razdoblju Hrvatska doživjela uspon i prevladala. 21. pa gotovo do kraja tisućljeća. Tako se nešto pamti. između ostalog. podatak o Jeleni morao bi biti vjerodostojan. Madije je 986. krizu u kojoj se našla još od vremena neposrednih Tomislavovih nasljednika. Povijest. Klalć. i prva polovina 11. 67. Šlšić. Od vremena Branimira i Muncimira. Na Držislavovu natpisu. vrlo je teško odrediti točne godine njegove vladavine . Documenta. ne zaboravlja se i teško je izmisliti. bila rodom iz zadarske patricijske porodice Madijevaca 2. Činjenica da se hrvatska vladarska kuća orodila sa zadarskim patricijatom bila je suvremenicima s obje strane bizantsko-hrvatske granice od iznimne važnosti. sudeći po vjerojatno falsificiranoj darovnici hrvatskih vladara za Tukljaču1. Jelenin i Krešimirov sin bio je Držislav.. 3 Rački. Genealoški prilozi. 2 332 . Iako ima razloga sumnjati u vjerodo stojnost nekih drugih informacija. ali da godinu 1000. a jedan od važnih dokaza prevladavanja krize mogao bi biti već analizirani Jelenin natpis te Držislavov natpis pronađen na Kapitulu kod Knina. barem za kraće vrijeme.XI. godine bio zadarski prior.smatra se da vlada od kraja šezdesetih godina 10.

" 6 4 Tekst u: Šišić. a primjera u 10. tako je. općenito se smatralo daje Jelenin nadgrobni natpis stariji od Držislavova. Doduše. 5 To je bila stalna praksa carigradskog dvora. O Držislavovim titulama postoji i podatak Tome Arhiđakona. 6 Toma. 197. 156 i d. Stjepan Držislav je dux magnus. Goldstein. primjerice. i smrti njegove majke. Izvori. čini se. Stoga nema razloga ovom slučaju pripisivati posebnu važnost i težinu. stoljeću ima još -vidi. pa bi se tako promjena vladarskog naziva magnus dux u rex mogla vrlo precizno datirati između Držislavova stupanja na prijestolje godine 970. i 10. Kronika. Istorija.. najvjerojatnije njegov sin. stoljeća svjedoče da su titule hrvatskih vladara bile prilično nedosljedno upotrebljavane u izvorima. Primahu naime znakove kraljevske časti od konstantinopolskih careva i nazivani su njihovim eparsima ili patricijima. stoljeću Konstantin VII. iz čega bi proizlazilo da je Držislavov natpis mogao biti isklesan i prije smrti njegove majke Jelene. Postojala su u historiografiji neka mišljenja da bi 333 . Porlirogenet nosio carsku krunu i bio suvladar punih 33 godine. godine nazivala regina . a njezin sin dux magnus -dakle "veliki knez". 268. Kako podaci iz 9. 325. Ovakva podjela titula i razdioba vlasti vrlo je bliska bizantskim običajima i vjero jatno su pod bizantskim utjecajem ti običaji na hrvatskom dvoru i pri hvaćeni 5. Ostrogorski. HNJl. stoljeća.dakle "kraljica". Povijest. Držislavov natpis s Kapitala kod Knina Po svemu sudeći. Međutim. 43. 126. u 10.. i prva polovina 11. Titule. Klaić. ali je.Kraj 10. Objašnjenje vidi. učinjeno i u slučaju kamenih natpisa iz 9. a nepoznata osoba. stoljeća Slika 31. suvladar i nasljednik Svetoslav dvod. Klaić. po kojem su "od tog Držislava ostali njegovi nasljednici nazivani kraljevima Dalma cije i Hrvatske. 46-7. Priručnik. nameće se još jedna nedoumica: kako to da se Jelena 976.

bitno su drugačije. Povijest. 205-19. 334 . Tako ni bizantski carevi nisu mogli podijeliti nekome znakove za titule koje za njih nisu ni postojale. 8 Frategno dolo deceptus.I. S druge strane.kako to da. Da bi mu stvar izgledala jasnija. budu nazivani eparsima i patricijima. 141 i d. i 11. Ostrogorski. Zapravo. a znao je da su u vrijeme Držislava dobili i titulu eparha i patricija. 12 Vidi. Titule. u drugu je rečenicu ubacio enim regie. Goldstein. ali i "znakove te časti". ali tu su titulu nosili i Belini prethodnici -vidi. 427. 7 Detaljno opisuje ceremoniju Dabinović. ali o njihovu postojanju svjedoči i Držislavovo drugo. doduše. bio je to carski ovu vijest valjalo tumačiti kao da su od Držislava Hrvati dobili kralja. Naime. Dela 3. Povijest. Dabinović. iako se u grčkom jeziku bizantskog razdoblja spominje. ponovno dobije od pape. Iako je točno zapisao Držislavove titule dobi vene iz Bizanta. Pogotovo je to tako u 10. 77-8. 10 Manuel Komnen. str. "znakovi časti" odnose na tvrdnju u prvoj ili na tvrdnju u drugoj rečenici? Očito je Toma u izvorima pronašao dva podatka i neuspješno ih pokušao spojiti u jedan. Ostale titule. nije poznato 9. po Dabinoviču. ono što se nadovezuje ne izgleda baš posve logično . (1172-96). IV. 11 Vidi. 121. Koji su točno znakovi eparha i patricija bili. uvodi u kraljevsku čast ugarsko-hrvatskog vladara Belu III. riječ je o tome da se znakovi časti [dignitatis insignia) odnose na čast eparha i patricija. Klaić.Rački. nakon što su primili znakove kraljevske časti. stoljeća bilo nepojmljivo da bi se vladar Hrvatske i Dalmacije mogao drugačije zvati negoli rex. 102. titula eparha označavala je u 10. Patricij je oduvijek bila poča sna titula i postati "patricij" nije značilo i dobivanje neke stvarne vlasti. Šišic. 241-2. odnosno. jer Ivan Đakon tvrdi da je jedan od Držislavovih sinova lišio drugog (Suronju) "dijademe" 8. Među njima su i eparh i patricij. 323. Urum-despot. izu. Da su u pitanju bili znakovi kraljevskog dostojanstva. No. stoje povezalo rečenice i unijelo zabunu. titula rex u bizantskoj titulaturi uopće ne postoji 10. pa je zato i mijenjao smisao izvještaja. ali prenesena iz latinskog 11. drugi su je pak. Tomi je kao čovjeku 13. koji su smatrali da je još Tomislav bio prvi hrvatski kralj. primjerice. stoljeću. Čini se da se radi o "dijademi" (da li o "kruni"?). u skladu s bizantskim običajima 7. Čini se da je Toma pobrkao dva odvojena događaja i u tekst unio neke dodatke koji su pridonijeli nesuvislosti. regnis amiserat diadema . pokušali različitim argumentima obesnažiti. Da li se. pa ga je nemoguće provjeriti. kojih s protokom stoljeća ima sve više i sve su kompliciranije 12 . 9 Dabinovićev opis ceremonije ne poziva se ni na jedan izvor ili literaturu. jer su i za te titule postojali vanjski znakovi dostojanstva. dakle. Hrvatski rani srednji vijek Prva Tomina tvrdnja da su "vladari nazivani kraljevima" uistinu nije sporna. Pregled povijesti. Documenta. Goldstein. Povijest. Uočio je da se od Držislava hrvatski vladari dosljedno nazivaju rex. stoljeću prefekta grada. kršćansko ime -Stjepan. ne bi imalo nikakvog smisla da ih hrvatski vladar Zvonimir 1074/5. Viz. 77-8. Kao patricij bi Držislav. Vidi. Bez toga bi one smislom bile odvojene svaka za sebe. što znači ovjenčan. počeci despotskog dostojanstva u Vizantiji. kao uvođenje u čast patricija. preuzeo vlast nad dalmatinskim gradovima.

vjerojatno i zbog dezorganizacije uzrokovane ratom između braće Svetoslava s jedne i Krešimira i Gojslava s druge strane. 305-6. Povijest. Uprava. stoljeća činovnik vrlo visokog ranga 13. stoljeća. opet joj je zaprijetila jedna sila s istoka. mogao je imenovati Držislava za namjesnika ("eparha") Dalmacije. 89. pa i sela i cijelu oblast opustoši tako. Baš kao ni Simeonovoj. Istorija. 88 i d. Michel Psellos. 21 Stoga je teško složiti se s Klaić. Opširan komentar. Pariš 1926. stoljeću (kada su Arpadoviči vladali čitavim teritorijem priobalja i zaleđa) -prenio i na kraj 10. Par iš 1970. čini se 997. misleći pri tome na teritorije izvan bizantske teme. kada je stanje bilo bitno drugačije 17. Šišić. LJPD. Uprava. 468. Samuilo je napao Ulcinj. 247-9. Tako su hrvatski vladari dobili dvije titule koje im nisu donijele nikakvu stvarnu vlast nad dalmatinskim gra dovima 15. i prva polovina 11. Samuilo se s vojskom potom vratio u domovinu preko Bosne i Raške. jer mu je u to vrijeme Bizantsko Carstvo bilo prvenstveni neprijatelj 21. svoje je snage usmjeravao 13 L. 20 Mošin. čini se da ni Samuilovoj vojsci nije bio prvenstveni cilj napasti Hrvatsku. Ferluga. Očigledno se Samuilovoj vojsci nitko u Hrvatskoj nije suprotstavio. kao i zagorske oblasti sve do Jadra (Zadra)" 20. Na samom kraju tisućljeća. Povijest. An tolja k. koji argumentirano dokazuje da se radi o posljednjim godinama prvog tisućljeća. godine -vidi. ed. Istorija. i poče rušiti. a titule predaj om počasnih znakova -vidi. Vidi i Ostrogorski. S kopj e 1969. 80. 15 Šišić. 14 Funkc ije su ta da dodjelj iva ne pove lj om o posta vljenj u. 87-8. daje na najdaljem pohodu što ga je uopće 335 . 2. Ovaj je put to bila Samuilova država makedonskih Slavena koja je od bugarskih careva zahvalno preuzela državnu i carsku tradiciju 18. 469. Sam uilov ata držav a. pređe car primorske. Klaić. 287-8. Uprava. O tom pr oble mu iscr pn o j e pisa o S . 17 Ferluga. E. 242-3. 16 Ostrogorskl. Ostrogorski. Stoga je logično i zaključiti da Držislav nije bio okrunjen. Bazilije II. ne mogavši ga osvojiti. te se činilo da je zemlja bez stanovnika. 153. 19 Šišić. Renauld. O str ogorskl. Istorija. a potom. Srpsko poslanstvo VasUijuIl DelalV. ali u slučaju Držislava nije mogla nikako značiti više od počasne titule 14.u 13. Čini se daje Toma pojam "Hrvatska i Dalmacija" koji je postojao u njegovo vrijeme . Povijest 323. Budući da je očigledno bio isuviše slab da bi napao Carigrad. 30. "odande se diže gnjevan. paliti i pljačkati cijelu Dalmaciju. Les institutions de l'empire byzantin. 326. ili 998. i većina starije historiografije smatra da je do napada došlo ubrzo nakon 986. Ferluga. Chronographie I. Ista knuti histor ičar 11. godine 19. stoljeća Mihaj lo Pse l tvrdi da je "da je to carska funkcija. gradove pak Dekatar (Kotor) i Lauzij (Dubrovnik) spali.Kraj 10. Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci Nekoliko desetljeća postoje bugarska vojska za vladavine cara Simeona napala Hrvatsku. Br ehier. On je napao bizantsku temu Dalmaciju. LJPD. prido dajući počasnu titulu patricija 16. Ovako pustošeći. 333. 18 Pitanje postanka i karaktera Samuilova carstva izaziva mnogo diskusija i neslaganja. kojoj nedostaje samo porfira". Povijest.

uistinu. možda bi analiza pojedinih događaja i procesa na određenom užem području i u budućem razdoblju govorila i suprotno. Duby. Primicanjem godine 1000. htio on to ili ne. Hrvatski je vladar u toj borbi bio. kao što pretpostavlja S. stoljeća. Iljovski. "Tisuću je godina prošlo. već. stoljeća. Carstvo je u doba Bazilija II. Tako je i zemljopisnom nužnošću. 24 O tome iscrpno. tijekom 11. No. 65-6. nije bila kraj svijeta. godine. Suvremenici su opisali godinu 1000. vek protiv Samuil i njegovi naslednici. doba kada se živjelo u nesigurnosti 24 . želio osigurati prijestolje Krešimiru i Gojslavu i osvojiti mletački Zadar. 75-99.I. krenulo je hrvatsko društvo u novo razdoblje napretka. I. pušten iz svojeg zatvora. Novi polet nakon godine 1000. čime se njegov pohod još bolje objašnjava u okvirima evropske politike. Možda je te pojave teško uočiti u kraćem razdoblju. 283-300. Hrvatski rani srednji vijek na osvajanje drugih područja.tisućita godina i tisućita godišnjica Kristove smrti. godina 1000. a Samuilo je do Zadra stigao oko 997/8. u zapadnoj Evropi kao vrijeme intelektualnog mraka i posvemašnje letargije. Vizantisko-ungarski sojuz vo početokot na 11. kada ih je Samuilova vojska napala. 336 . Antoljak. jer je vojnički bila tako jaka daje pobjeđivala sve svoje mnogo brojne protivnike 22. Vidi i R. ZRVI 29-30. i da je bez ikakvih katastrofa prošla i 1033. bizantski saveznik. UAn MU. ali je napredak nedvojben za cjelinu 11. stoje za kršćane značilo mnogo više . Pariš 1972. Pristizala je tisućita godišnjica Isusova rođenja i potom njegove smrti i žrtvovanja za čovječanstvo.spasenje. Istonja. Tako snažna država nema nikakve potrebe davati teritorijalne ustupke. Samuilovata država. Skopje 1969. 1991. Goldstein. G. i Satana. to savezništvo Hrvatska i neće moći iskoristiti. moglo se s više optimizma gledati u budućnost. (975-1025) bilo na vrhuncu moći i teritorijalnog opsega. propovjednici su plašili puk. pa u dužem razdoblju. pobjedu života nad smrću. 3. Stoga se kao neizbježan očekivao Sudnji dan. Stoga Baziliju uopće nije bilo potrebno da preda hrvatskom vladaru Držislavu dijelove bizantske Dalmacije. 468-9. Povijest. jer je Držislav umro oko 995-997. da bi došao do bizantskih posjeda u Dalmaciji. tvrdi suvremenik Raoul Glaber. U svim svetim knjigama Apokalipsi je pridavana najveća pozornost. 22 Ostrogorski. godina . Nema previše osnove ni povezivati dobivanje tih titula s eventualnom Držislavovom pomoći bizantskim gradovima 23. krenut će u pridobivanje naroda na sve četiri strane svijeta". Međutim. Naime. pove zujući relativno malobrojne podatke o zbivanjima u Hrvatskoj s onime što se događa u Evropi (hrvatska je povijest dio evropske i ne može se proma trati izdvojeno iz nje) u svakom se slučaju može stvoriti realnija slika o procesima na hrvatskom tlu. Otprilike od tog vremena. 23 Šišlć. dugoročno poduzeo. Moguće je da je tada Samuilo ratova o s Ugarskom. kada su vidjeli da se te godine nije ništa dogodilo. morao prijeći dijelom Hrvatske i sukobiti se s Hrvatima.

Karta 8. Biograda. u dolazak do Splita.Kolomanov pohod 1102-7. put preko Osora. . Vojni pohodi od oko 1000. Zadra. na putu za Palestinu . Korčule i Majsana Križarska vojska 1096/7. Splita. Križarska vojska 1096. Samuijov pohod oko 1000. Trogira. napadaju Rab Dužd Petar Orseolo na istoćnojadranskoj obalV oko 1000. Vrgade. do 1102. Trogira. Zadra i Raba Normani 1075.na jnitu za Palestinu Biograda.

Razvojem gradova već od 12. stoljeća on se ponajviše odvija u samostanima. 195 i tamo lit. osim stoje bila psihološka prekretnica. stoljeću u Francuskoj 26. stoljeću. Romanička skulptura u Francuskoj. stoljeću. Intelektualci u srednjem vijeku. kao primjerice u Flan driji. odnosno koliko je od tog evropskog oporav ka doteklo do Hrvatske? Neće biti lako odgovoriti na to pitanje. pa zato ona. Neuville. Ponegdje su se. niti je iz tog aspekta proučavao izvore. izolirano od vanjskog života. Činjenica jest da su svi pozitivni trendo vi razvoja pokrenuti još u 10. dolazi do renesanse života u gradovima koji opet postaju središta trgovine i obrtništva. 338 . isušivale močva re i zemlja se otimala moru. Primjerice. stoljeća značajno porastao broj stanovnika u Hrvatskoj. Mađara i Saracena i oko 900. krajevima oko zaljeva Wash u Engleskoj. SHP 20/1990. Tako su se osnivala i nova naselja (u to vrijeme učestala su spominjanja karakterističnih imena . One će ubrzo prerasti u prva sveučilišta. U nekim područjima nešto ranije. na raznim mj. godine već je dosegla približno 30 milijuna stanovnika. stoljeća javlja se i srednjovjekovni intelektualac koji u Parizu. 13-16.Hrvatska je u 11.pojavljuju se u drugoj polovini 10. Zagreb 1983. ali tada općenito evropsko gospodarstvo i društvo doživljavaju novi procvat koji se neće prekinuti sve do početka 14. Mosora 25 Usp. Gladne su se godine logično prorijedile. Svi ovi ključni kulturni i civilizacijski procesi nalaze svoje ishodište u "oporavku Evrope" oko godine 1000. Crkvena reforma i ranoromanička arhitelctura na istočnom Jadranu. Goldstein. Oko 1000. Jacques Le Goff. Nieuvvpoort). vrlo je vjerojatno daje do kraja 11. stvoriti slika o napretku hrvatskog društva u l i .romanike u arhitekturi i skulpturi . te daje predio između Splita. 27 O tome. Smatram da će se nizanjem argumenata u prilog ovoj tezi. ali i najznačajnijih pokretača oporavka još u 10. Jurković. u nekima nešto kasnije. predstavlja i značajan trenutak u kronologiji oporavka evropskog Zapada 25 . stolje ća. Do tada je Evropa bila izmučena provalama i napadima Normana. Prve osobitosti novog općeevropskog stila . Do sredine 11. Kao posljedica tog poleta javljaju se poljoprivredni viškovi koji su zatim poticali osnivanje i rast sajmova.. stoljeću doživjela ubrzan razvoj koji djelomično mora zahvaliti i općeevropskim procesima. čini se da odgovor mora biti potvrdan . 26 B. stoljeću bilo je privođenje obradi novih površina. M. trgovišta i gradova. Koliko su zbivanja u Evropi bila slična ili identična onima u Hrvatskoj.. počeli su cirkulirati ljudi i dobra. Hrvatski rani srednji vijek gledano. Međutim. Neustadt. Bourgneuf. No.I.Newport. jer ga nitko od historičara do sada nije postavio. godine imala je vjerojatno najmanje stanov nika od propasti Rimskog Carstva. dolini Poa. ali su se jasno iskazali tek nakon 1000. najviše je zemlje osvojeno mučnim krčenjem golemih i neprohodnih šuma. a slijedom toga u sljedećim će se stoljećima osnivati gradske komune. Rupreht. blistava zora rađanja novog. a posebice na priobalnom prostoru. Oxfordu i više talijanskih gradova osniva škole. Beograd 1979. Knjiga za one malobrojne koji uopće znaju za nju. prestaje biti ukrasni predmet i postaje sredstvo za učenje i širenje znanja 27 . Istodobno je počeo veliki preobražaj duhovnog života. Jedan od prvih.

Krševan u Zadru. sv. stoljeća. Kasijana u Poreču. Mihovil nedaleko od Pule. čak usporedivim s drugom polovinom 9. 117-8. stoljeća izgrađeni su samostani na Pašmanu i Susku. valja se vratiti kronološkom slijedu događaja iz kojih se tek po sredno može dokučiti daje 11. osnovan Sv. te se oni od tog vremena postupno pretvaraju u komune. stoljeću mletački trgovci poslovali uglavnom po sjevernoj Italiji. stoljeću 28. Potom postoji još jedna. U to doba nastaje ciborij prokon zula Grgura u Zadru. u gradovima je pokrenuta nova faza gospodarskog razvoja. Stoga se može utvrditi da je razdoblje oko godine 1000. u koju spadaju namještaj crkve sv. "zadarsko-kninska" skupina spomenika. godine Sv. neki dijelovi namještaja u crkvi sv. Svi ti spomenici čine prvu polovinu 11. sv. kreću preko Furlanije i Istre prema jugu i izlaze na Sredozem lje. Oko godine 1000. zatim još jedan ciborij iz Zadra. 1030. osnovani su Sv. Početkom 11. Dok su u 8. Jedan od temeljnih preduvjeta za napredak bilo je organizacijsko jača nje crkve. Leksikon ikonografije. zatim je 986. stoljeće bilo doba oporavka. stoljeća.Kraj 10. u 9. 1023. 1050. 997/8. i u 11. 514. Rad 105. Lovre u Zadru i tranzena iz "Crkvine" u Biskupiji 29. ipak bilo vrijeme u kojem su se tek pripremali preduvjeti novog poleta. a benediktinke stižu 1044. i prva polovina 11. a sve bi to istovremeno trebao biti i pokazatelj razvoja hrvatskog društva. Stjepan i Sv. nastala otprilike u isto vrijeme. stoljeća i donje Cetine bio napučeniji tada negoli u 19. Petronila u Primorju. godine u Kopar31. Već 975. Petra i Mojsija u Solinu. da bi se od druge polovine 10. samostan sv. stoljeća razdobljem intenzivne gradnje. namještaj crkve sv. 4. Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici Sve značajniji čimbenik zbivanja u Hrvatskoj od druge polovine 10. što se pripisuje sv. Mihovil u Limskoj Dragi i Sv. 990. 70-71. Maksim na Korčuli. Romualdu (973-1027) 30. Petra u Osoru. stoljeća postaje Venecija. bareljef iz splitske krstionice s prikazom kralja. sada se oni ubrzano osnivaju. Sv. Datiranje. O njemu će mnogo bolje svjedočiti svakovrsni razvoj hrvatskog društva i domašaji u drugoj polovini 11. tzv. Od otprilike 1030. godine postoji Sv. 1044. 276. stoljeću Venecija afirmirala kao 28 29 30 31 Račkl. I dok je samostana u 9. 339 . godine na Lokrumu pokraj Du brovnika. Silvestra na Biševu kod Visa. Petricioli. Nediljice u Zadru. No. a to se nije događalo ni slučajno ni neočekivano. Crlcva. Šanjek. Marija u Solinu (kojima te godine kraljica Jelena predaje crkve "da se mole za hrvatske vladare pokopane u atriju crkve sv. Nutarnje stanje. javljaju se prvi znaci feudalizacije. godine intenzivno rade umjetničke radionice u Zadru i Splitu. Stjepa na"). Društvo doživljava i gospodarski polet. stoljeću na hrvatskom prostoru bilo vrlo malo. 203. i 10.

a dužd je stekao pravo da u Kopru postavi svojeg predstavnika. sporazum je odgovarao Mlečanima -oni su mogli slobodno trgovati.bili su samo 32 J. Petrus I Orseolo und seine Zeit. 36 G. što je značilo da nema novih pokušaja pokoravanja. Klaić. Mlečanina. stoljeća najava su nove i znatno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. Druga se strana obvezala da će štititi mletačke interese i Mlečane osobno. Kandler. 693.I. Codice diplomatico istriano a. Za Mlečane je iznimno povoljna okolnost bila da Istrani nisu poklekli zbog mletačke vojno-političke nad moći. godine obvezali da će Mlečanima godišnje prodavati 100 amfora vina 34. cap. Izvori. Stoga će biti logično da Mlečani nastoje proširiti i učvrstiti vlast na istočnoj obali Jadrana 33. navijestio već i sam dužd u istom dokumentu tražeći "da se ne vraća zlo za zlo". Mlečani sporazumom s istarskim markgrofom Vinterijem osiguravaju svoje trgo vačke brodove koji plove duž istarskih obala. Ortalli. jer je istarski markgrof Vinterij smatrao da se Mlečani s nepravom upleću u istarske prilike. 34 P. Klaić. Već sljedeće. godine. što dijelom zahvaljuje i prvim trgovačkim ugovorom s Bizantom 992. stoljeća i sklapanje mira s Neretvanima nisu bili slučajni . poklanja Veneciji istarski grad Izolu. Taj potez nije ostao bez odjeka. 35 P. dugoročno gledano. Već opisani mletački napadi na Neretvansku kneževinu polovinom 10. Naime. Codice diplomatico istriano ad a. Aninerkungen zur GeschicMe der Beziehungen ziuischen Venedig und dem Ottonischen Reich. godine. a u trenutku kada bi ojačali. 33 O Veneciji općenito: CMH III. Međutim. Hrvatski rani srednji vijek glavni (uz velikog konkurenta Genovu) posrednik u trgovini između evrop skog Istoka i Zapada 32. koji je trebao nadzirati provođenje ugovora. Nato je dužd Petar II. Ovi događaji tridesetih i četrdesetih godina 10. Istituto della Encidopedia Italiana. Kandler. 933. Venezia 1990. Goldstein.. 933. a dobivaju čak i pravo da interveniraju na područjima koja su u markgrofovoj vlasti ("neka vaše gospodstvo s vašim vjernima pođe protiv samih kmetova. Kandijan (932-939) zabranio svaku trgovinu između Venecije i Istre. 38-9. a već 976/7. 1992. svoje posjede u Istri ("vla sništvo treba da uvijek ostane u vašoj vlasti. 340 . što im je bilo najpreče."). 932. Koparski su se građani 932. godine Venecija sklapa novi ugovor s Koprom koji predstavlja početak sustavne ekspanzije. hvatati mletačke lađe i ubijati Mlečane. 36 Dobrovoljno i vremenski ograničeno davanje iz prethodnih isprava pretvoreno je u neograničenu obve zu i služenje (servitium). V. te su zajedno zaključili kako će "Mlečani s Istranima trgovati kao što su prije običavali činiti". u: Stona di Venezia I. Ferluga. 40-7. godine njemački car Oton II. stoje. Izvoru 39-41. Veneziani fuori Venezia. kao što se dogodilo s Koprom. uostalom. Došlo je do blokade trgovine koja je na prvi pogled završila kompromisom. O sve većoj mletačkoj ekspanzivnosti u prvoj polovini 1(X stoljeća svjedoči i podatak o njihovu pridobivanju Kopra (Justinopola).. već zbog trgovačkih koristi. Stoga je zajedno s podanicima počeo napadati mletačke posjede u Istri i sprečavati da se sakupljeni porez odnese u Veneciju. Mlečani su prešutno prihvatili status quo ante. mogli su i politički djelovati..") 35. 170. 972.

godine pod vodstvom dužda Petra II. jedan od sinova Petra II. U do tada najsveobuhvatnijoj akciji u pokušajima da ovladaju čitavom istočnojadranskom obalom 40. Kandijan (959-976) oženio nećakinjom Otona I. Ubrzo je planuo sukob koji je prerastao u građanski rat između Svetoslava i njegove braće Krešimira i Gojslava. Povijest. Uz Svetoslava je bio njegov ban Barda. sina svrgnutoga hrvatskog kralja Svetoslava. na čiju je naklonost i podložništvo računala. II 36. Novak. Orseolo (991 -1002) vrlo vješto taj krug širi na istok do Bizantskog Carstva i na sjeveroistok sve do Ugarske. Orseola postaje i patrijarh Grada. stoljeća najava prvih trajnijih zaposjedanja dijelova istočne jadranske obale što će uslijediti pedesetak godina kasnije. ili barem njezinim ključnim dijelovima. Kandijana postaje patrijarh. Konačno je u ratu pobijedila stranka Svetoslavove braće Krešimira i Gojslava. stoga. "osloboditi" pritiska "Hrvata Slavena". Venecija je svoj položaj učvršćivala i dinastičkim brakovima.. pri čemu su se Krešimir i Gojslav mogli pozivati na franačke običaje po kojima očevinu sinovi raz djeljuju na jednake dijelove. pa su oni preuzeli vlast. kada se dužd Petar IV. mletački patricijat zauzima povremeno i istaknute položaje u crkvi. ili 1000. 327. Klaić. a drugi biskup Torcella38. jer se Petrov sin Ivan oženio nećakinjom Bazilija II. dužd "prvi zabranio da im daju uobičajeni danak"41. 424-9. 38 341 . pa im je. jer dužd u principu nema pravo ukinuti carsku uredbu 43 . obratili su se za pomoć duždu Petru Orseolu. 472-3. inače kumče cara Otona III. Pretpostavlja se daje dužd prekinuo plaćanje danka uvedenog možda još za Domagoja ili 37 O evropskim razmjerima te politike: CMH III. 41 Rački. Povijest. a uz njihove protivnike pristali su dalmatinski gradovi 39 . Njegov povod mogla su biti i nejasna načela nasljeđivanja. U takvoj općoj situaciji Držislava je u Hrvatskoj naslijedio njegov naj stariji sin i suvladar za života . mletačka je vojska 998. duždeva kći Hicela udat će se za Stjepana. potom su im prišli i Neretvani. Viz. Osim toga.Kraj 10. izv. Slaveni i Venecija. i prva polovina 11. Documenta. prvog cara obnovljenog Svetog Rimskog Carstva. 39 Šišić..Svetoslav koji je dobio i nadimak Suronja (ili Surinja). G.. (867-886)42. Izvori. 43 Klaić. (1002-1024) 37. Čini se da se tu ne može raditi o novcu koji su gradovi bizantske Dalmacije plaćali vladarima u zaleđu još od vremena Bazilija I. godine. U isto su vrijeme krizu pokušali isko ristiti Mlečani. Kako su ovi drugi bili očito slabiji. Marijom. stupa u brak sa sestrom ugarskoga kralja Stjepana I. Naposljetku. 215 i d. 42 DAJ 30/132-42. a drugi sin Oto. Tako se Hrvatska našla u središtu mletačkih interesa i presezanja. pa tako sin Petra IV. Orseola nakanila bizantske gradove na dalmatinskoj obali. 177. Separatni otisak Iz Programa Velike Realke u Spljctu 1912-3. 40 CMH III. 27. Marija je bila i rođakinja novog njemačkog cara Henrika II. a Petar II.

Mletačka je vlast bila relativno kratkotrajna . Nakon toga je vrlo lako prisilio na pokornost stanovnike Vrgade. i 1352. stoljeća do godine 1205. grad koji nije bio pod bizantskom vlašću. Trogira i Splita. Goldstein. ali sve to ostaje na razini pretpostavke. Lučić. Uprava 90-1. D ubrovč ani na jadransk om prostoru od 7. L. gdje se iz očiglednih diplomatskih obzira nije diralo u suverena prava njemačkih vladara. a Andrija Dandolo. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom do početka 15. Zagreb 1964. Hrvatski rani srednji vijek Branimira44. udaljiti ih i od hrvatskih vladara u zaleđu. svjesni da Slaveni u zaleđu postaju sve jači i prijete njiho vim gradovima. Kako bilo da bilo. posebnim se ugovorima nastojalo privući pojedine gradove. koji piše između 1344. Ovako je pisao Ivan Đakon. čini se. Margetić. grad-državu koja je i dalje formalno bila pod njihovim vrhovništvom. gdje mu se pokorilo lokalno pučanstvo zajedno sa stanovnicima susjednih romanskih i slavenskih kaštela.potrajala je samo koje desetljeće. ali se ipak na druge načine pokušavalo uspostaviti prevlast i na tom odsječku obale. napravio i više. ZRVI 19. Klaić. Moguće je da su Bizantinci. Vidi i Ferluga. Biograđani su se na kraju sami predali i položili zakletvu. Stoga se Petar Orseolo na putu zadržao i u Poreču i u Puli. 470. ako je i dobio carsko dopuštenje. da zaštiti interese Carstva. neplaćanje danka moglo se u tom trenutku odnositi. Dogodilo se to već 1018. nedaleki i strateški izvrsno položen Biograd. osobito mu je smetao hrvatski grad. potom i Korčulu. gdje su mu tamošnji biskupi. samo na jedan grad -Zadar -za kojeg suvremenik Ivan Đakon tvrdi da je jedini bio pod vlašću Mlečana. Vjerodostojnost vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u 11. To pitanje i dalje ostaje otvoreno. D ub rovačke teme 27-28. Dok je boravio u Zadru. Osim toga. Mlečani su se u pohodu na osvajanje vlasti u istočnojadranskim grado vima služili silom i diplomatskom vještinom. dužd je. Zbornik "Zadar". Iako se pripremao da ga zauzme. jer ni Ivan Đakon. pozvali Veneciju. a niti bilo koji drugi suvremeni izvor to ne spominje. jasno je iskazao mletačke interese i za zapadnoistarsku obalu. Bila je zasnovana na trenutnom autoritetu dužda i snazi njego va oružja.I. godine. 118-22. godine i "dužd je bio prisiljen ponovno potvrditi u 44 J. U tome su ponešto bili iznimka istarski gradovi. podložnici su vrlo brzo ili čak odmah zaboravili svoje prisege. a naposljetku je razorio Lastovo. jer je osvojio na primjer i Biograd. 45 Te vijesti analizira N. svećenstvo i građani "iskazali mnoge (znakove) poštova nja". Iako taj posjet nije bio od većeg političko-gospodarskog značenja. niti je Bizantu ili Veneciji plaćao danak. a nakon toga je isti posao obavio na Krku i na Rabu. pridodao je Ivanovim poda cima i informaciju daje Petar II. naposljetku i u Zadru. krenuo na Dalmaciju uz dopuštenje i po nalogu bizantskog cara 45. Povijest. a kada se on maknuo s istočne obale Jadrana. 13. Šišić. Potom je Petar Orseolo stigao u Osor. stoljeća. 148. kao što je to bivalo mnogo puta u raznim prilikama i na mnogim stranama u srednje mu vijeku. stoljeću. 342 . 1980. izazvati razdor između njih (ako je postojala neka suradnja]. mletački dužd (13431354).

Documenta.. sve dok bizantska Dalmacija ne bude inkorporirana u Hrvatsku. posebno nad Dalmaci jom (dužd se "vjenčavao" s Jadranom. I. Hrvatski prostori izvan hrvatske države . Međutim.Kraj 10. Godine 1001. stoljeća. 475-7. godine svjedoči kako 46 47 48 49 50 Rački. Documenta. i počinje nova faza stoljetnih hrvatsko-mletačkih borbi za istočnojadransku obalu49.. Rački.primjer Istre Ako je stanje u Istri bilo u prvim stoljećima po doseobi u bitnim značajkama vrlo slično onome u južnijim i istočnijim dijelovima Hrvatske. CMHIV /1. S druge strane. 431. 267-70. sačuvani su dokumenti iz kojih se vidi da su se te godine duždu Otu Orseolu (1008-1026) ponovno zakleli biskupi i drugi viđeniji ljudi Raba.. tadašnji hrvatski vladari. od tog se vremena stvara mletačka samosvijest o vlasniš tvu nad Jadranskim morem i njegovim obalama. Šišić." 50 Za razliku od nedavne vladavine Držislava. i Otona II. G. godine Orseoli izgnani iz Venecije. 5.) vlast". ovo je prvi pokazatelj da se u tome nešto mijenja. kao simbolom mletačke vlasti). potvrdio mletačkom duždu sve posjede koje su Orseolo i njegovi prethodnici dobili od careva i kraljeva u italskom kraljevstvu. Documenta. braća Krešimir i Gojslav. Nije slučajno da je sljedeće godine Oton III. Krka. "uznemiravali su Zadar i ostale dalmatinske gradove u dnevnim navalama. Uistinu. pa ih zato treba smatrati vrlo značajnima: utjecali su na odnose Venecije s drugim susjedima. posebno sa Carstvom. u Veneciji te sklopili sporazum koji je označio zadugo podjelu interesnih sfera 48. Istra je postala rubno područje Franačkog Carstva . Hrvatska iskazuje agresivnost prema susjednim bizantskim teritorijima. 1018. i car Oton III. a pripaja postupno i teritorije u posjedu Bizantskog Carstva. Osora na redovno godišnje podavanje 47. Povijest. Rački. godine. U tijeku svih tih događaja. 343 . sastali su se dužd Petar II. piše Andrija Dandolo 46. tako je to njihovo prvo osvajanje brzo propalo. Usp. mletački uspjesi u Dalmaciji oko godine 1000. a možda i neki drugi istočnoj adranski gradovi. stoljeća njima (dalmatinskim gradovima -op. 431. pogotovo pošto su 1026. kada su bizantsko-hrvatski odnosi bili vrlo skladni. što je i posljedica njezine nara sle snage. 32-6.već Rižanski platit iz 804. a pogotovo u kasnijim stoljećima. osobito darovnice Otona I. ipak su osta vili traga i na druge načine. u Istri (i Veronskoj marki). a ni realne vojno-političke snage. razvojni se putovi ra zilaze: Hrvatska se osamostaljuje. Naposljetku.. Kako Mlečani nisu imali nikakvu pravnu os novu da podvlaste dijelove istočnojadranske obale. od početka 9. i prva polovina 11. te se može tvrditi da će tako biti praktički neprekidno tijekom 11.

Pregled povijesti Istre od 6. Car Oton III. rukopis. a kasnije s koruškim vojvodinama. Opširno o tome: M. Doduše. Tinjan. a istovremeno će se početi uplitati i faktori sa sjeverozapada. a porečka biskupija je do kraja 10. i 933. stoljeću. Nigrinjan (kod Kaštelira). pa je zajedno sa slovenskim pokrajinama pretvarana u obrambeno područje protiv Mađara. da bi s vreme nom potpuno izostali. Kastav. ona po staje kotač u politici sve jače njemačke države koja će desetak godina kasnije prerasti u Carstvo. nametanja i ubiranja poreza i globa. Međutim. stoljeća u Istri će sve neposredniji utjecaj ostvari vati Mlečani (pogotovo se to odnosi na ugovor s Koprom iz 932. godine u Torinu). Bertoša. Hrvatski rani srednji vijek vojvoda Ivan uživa sve javne prihode. stoljeća do godine 1102. Trviž. Vrsar. 52 344 . već se i nadalje. Rožar (pokraj Vižinade). godine tršćanskoj biskupiji nekadašnju biskupiju Sipar-Umag. Goldstein. Time su Istru dopale nevolje koje su bile neminovna posljedica dezintegracije Franačkog Carstva u 9. odnosno gradeški patrijarh koji je bio pod izravnim mletačkim patronatom. Rovinju i Pićnu i time jasno iskazao neposredan interes za istarski prostor. stoljeća. (umro 950. t