You are on page 1of 509

IVO GOLDSTEIN

IRWSKI
iREDNJI
[JEK

NOVI TD

LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1995.

Knjiga 1

Za izdavače
Slavko Goldstein
Nikša Stančić
Urednik Ivan
Lovrenović
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampuš
Prof. dr. Josip Lučić |
Prof. dr. Tomislav Raukar

Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stančić) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Majci Veri
(19301983)

Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikolić
Izrada karata
Božidar Feldbauer

Lektura i korektura
Blanka Pečnik-Kroflin

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo
Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Božidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.
-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044

Sadržaj

I. Uvod
1.
2.
3.
4.

O počecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazište svakog novog pregnuća ...........................................................
Metodska načela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a što "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokušaj periodizacije...................................................................................

11
12
14
16
18

II. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku
1.
2.
3.

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti .............................
Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -određenje prostora.............................

22
27
29

III. Fizička obilježja prostora
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................
Pejzaž i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................

33
36
37
40
43
47

IV. Panonija i Dalmacija u antici
1.
2.
3.
4.
5.
6.

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................
Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, građanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................

50
51
55
56
60
64

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu
priča o Izlasku
1. 2.

Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..

76
87

VI. 7. i 8. stoljeće - suživljavanje s novom okolinom
2.
3.
4.
5.

1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jačeg državnog ustrojstva...........
Opće prilike i običaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih običaja, svakodnevni život........................................................
7. i 8. stoljeće -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Priča o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim događajima .................................................................................

93
98
104
112
115
123
129
135

VII. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća
1.
2.

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

16.
17.

Počeci "konjunkture" - Hrvatska između Bizanta i Franaka .......................
Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine županije ...........................
Titula i ovlasti župana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franačkom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao središte zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije..................................
Društvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve više jača .................................................
Prvi vrhunac hrvatske države-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanička umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje ...................................................
Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena...........................
Prihvaćanje kršćanskog morala..................................................................
Funkcija, položaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Načela nasljeđivanja...........................................................................................

139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske države ....... 252
1.
2.
3.
4.

8

Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................

253
256
260
269

IX. Tomislavovo doba
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Tomislav između mita i stvarnosti...................................................................
Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeću .....................................................................
O naseljenosti zagrebačkog područja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeću .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoličavanju hrvatskih vladara.......................

274
276
278
281
287
289
291
295
297

X. Hrvatska poslije Tomislava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza................................................... 302
Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeću .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, položaj žene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, položaj djece ..................................... 320
Etnički odnosi.................................................................................................... 327

XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljeća -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Držislav i početak oporavka.............................................................................. 332
Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske države -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj eća - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Počeci snažnijeg mađarskog angažmana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istočnojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Društveni položaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368

XII.Vladavina Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
2.
3.

1. Vjerodostojnost i autentičnost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u društvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9

5.
6.
7.
8.
10.
11.

4. Petar Krešimir IV. - širenje na moru i na kopnu,
Zvonimir i Arpadovići .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prošlosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneževina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kršćansko društvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogućnosti raznolikog stvaralaštva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaćanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaćanje i osjećaj vremena.......................................................................

388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlašće, dolazak nove dinastije
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................
Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovići - "osvajači"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebačke biskupije.....................................
Križari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj državnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovića iz perspektive opće povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................

430
434
437
440
441
446
448

XIV. Zaključak.................................................................................. 455
Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Bilješka o piscu ........................................................................................... 511

10

I.
Uvod
2. O počecima
Rani srednji vijek na čitavom je evropskom prostoru doba "tišine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Današnja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadašnjim se seobama miješaju različiti etnikumi i stvaraju
začeci današnjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktički se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i današnja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grčke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve više proučavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja čitava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem određene interpretacije povijesnih događaja. Međutim, motivi kojima su se rukovodili istraživači prošlosti bili su različiti: politički, kulturo loški ili znanstveni. No, značajna je i intrigantna osobitost istraživanja baš
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historičar "uranja" u proš lost do dna, do samih njezinih početaka. Kako su počeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraživač, pa i njegov čitatelj, može često uživati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih općeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istražuje se i o njoj se na
znanstveni način piše već više od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historičara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uopće.

11

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i
polazište svakog novog pregnuća
Iako je zanimanje za hrvatsku prošlost bilo razvijano još od 15. stoljeća,
stvaranjem humanističkih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na početku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji Šest knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Lučića. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljeća po metodološkom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadašnje evropske historiografije.
U više od tri stoljeća, koliko je proteklo od izlaska Lučićeve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedinač nih rasprava narastao je praktički do neizmjerivog, pa se može reći da
danas više nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnuća. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke čak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Račkog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajedničkim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. One su objavljivane u "Radovima JAZU" između
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po važnosti za daljnji razvoj istraživanja, nimalo
ne zaostaju za već spomenutim djelima 2. Međutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budući da ova knjiga nastoji što cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokušaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I među njima ima značaj nijih i manje značajnih, boljih i lošijih, ali se ponajviše po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju četiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smičiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća Vjekoslava Klaića 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
Šišića5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić6.
Tadija Smičiklas je, pišući prije više od sto godina, baštinio nazore
romantičarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne činjenice koje su u stručnim krugovima danas općepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljeća misaono vrlo
svježa. Stoga ju valja čitati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraživa nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kuntič-Makvlć. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lučić Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Račkom opširno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opširnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Također, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.

12

najpotpunijim. 9 Zagreb. Kada je ova knjiga već bila prelomljena za tisak. koja shvata sile -smjernice razvoja i zahtijeva plastičko zrenje kolektivnog života u prošlosti". utvrđivanju pojedinačnih činjenica. objavljena je knjiga N. Bogatstvo podataka. dakle. pri čemu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadržaj često dolaze u drugi plan. Strecha. izd. najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati. Pavličevlć. u: Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. Međutim. Klaićeva se Povijest ovdje spominje ponajviše zato što je danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. ČSPII. 8 M. 1994. Šišić je veći dio knjige posvetio opisivanju. Zagreb 1990. Šišićeva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. 12 Po smrti Nade Klaić izašla je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb. tragično preminuli M. odnosno "životni elan. stoljeću.za njega povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja". Klaić je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno duže razdoblje hrvatske povijesti. 1975. HZ 41. Šišića smatra dijelom "stare historijske škole" kojoj suprotstavlja "novu školu. Knjiga Nade Klaić zaslužuje pozornost već i po tome što je autorica jedini hrvatski historičar posljednjih desetljeća koji je jednom. 67-76. Šišića. Prva stoljeća Hrvatske. autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj. njezina su shvaćanja o metodama istraživanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista. znanstveno i tehnički najdotjeranijim o staroj hrvatskoj državi" (123). 1977. On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". 1988. Zagreb.Uvod I Vjekoslav Klaić je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantičarske historiografije: tekst obiluje književnom naracijom. odgovoriti na pitanje "što se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10. 13 . u čemu ga je možda spriječila skora smrt . naznačuje moderne metodske nazore pri eventualnom pisanju sinteze. 1927. Ona je i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok razvoja hrvatske historijske misli 8. O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. O metodološkim nazorima VjekoslavaKbaića. Stoga o toj. iako njegovo djelo smatra "bez sumnje najboljim. D. No. nedvojbeno je vrhunac genetičkog pravca u hrvatskoj historiografiji. pokušavao je. pa klima i plastika tla". Šufilav. "Zagreb. 1925. SHP I. tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruživao. Iznesene podatke većinom nije moguće provjeriti. odnosno dvjema knjigama (N. iako se nužno bavila i razjašnjavanjem još dvojbenih tumačenja pojedinih događaja ili sklopova događaja 12. 281-97. ali za detaljnije analize Budakovih stavova više nisam imao vremena. 118-23. 2. jer bilježaka nema. 1990) u kojoj je autorica uglavnom sažela tekst dviju već objavljenih knjiga i pri tome samo radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. Ona je ipak otišla korak dalje od Šišića pokušavajući objasniti i neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske. Nasuprot tome. a ima i dosta teza koje su neodržive na današnjem stupnju razvoja historij ske znanosti. Budaka. 10 Šišlćev mladi suvremenik.

Histo rijska znanost. Le Goff. Szabo. Pri tome se nužno suočava s problemima teorije. sous la directlon de J. predstavlja izazov. hrvatskoj historijskoj znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza". te mu se postavlja pitanje: može li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili više savjesne rekonstrukcije povijesnih činjenica i pokušaja da se one 13 Usp. Konačno.od proučavanja pojedinačne činjenice kreće prema razjašnja vanju procesa. Gross. Chartier. 1987. Historijska znanost posljednjih desetljeća širi horizonte . historičar nastoji proniknuti u zbivanja što dublje i što detaljnije objasniti međusobnu uzročnost često raznorodnih čimbenika. posebice socijalne historije -vidi.I. ' 14 . Babič. U povijesnom istraživanju ili. diskusiju T. od interesa isključivo ili. Upravo stoga što je o hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i što postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige. ako u razdoblju od nastanka knjige Nade Klaić. I . kao i filozofije povijesti. izd. temeljene na novim pogledima. Prema hrvatskom građanskom društvu. Goldstein. 717-25. Bertoše. R. Zagreb 1992. Pariš 1978). N. mentaliteta i drugih vidova čovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14. M. Raukara. kao i detaljnije. valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sulć. Pariš 1974. a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige koje su u posljednjih petnaestak godina objavili Ž. lingvistike. ili s Nadom Klaić u polemičnosti i lucidnosti.. etnologije. To bi značilo da se pozornost posvećuje i opisivanju svakodnevnog života. i nisu bitno izmijenjene osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta političke i ekonomske povijesti. J. R. Antički grad. Gross. Gross -A.. čini se da se bitno proširilo zanimanje historičara za rad i rezultate stručnjaka srodnih disciplina . Rapanić. Zagreb 1980. L. M. koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klaić. M.III. sociologije i drugih društvenih i prirodnih znanosti. S druge strane. bolje rečeno. u najmanju ruku.povijesti umjetnosti i knji ževnosti. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave prouča vanjem "antropološke historije". unaprijed sam bio svjestan da bi bilo nemoguće dostizati Šišića. Jakšić. a i neprilično natjecati se s njim u učenosti i sveobuhvatnosti. bez obzira na vrijednost već napisanih. Katičić i drugi. Naime. kao posljednje u spomenutom nizu. Traženje novih putova na njemački način. ponajvećma za politička i ekonomska zbivanja prema povijesti društva koja bi obuhvatila mnoge aspekte društvenog razvoja 13. 2. Gross. demografije. Stančića. N. M. Metodska načela i ciljevi Namjeravajući pisati ovu knjigu. ali donekle i nove metodološko-teoretske domašaje njemačke historijske znanosti. arheologije. Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?. Hrvatski rani srednji vijek 3. Smatrao sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike četvrt stoljeća. antropologije. ZČ 41. 14 Na taj način baštinimo metodološke nazore francuskih analista (vidi. M. LaNouvelle histoire. Revel. Margetlć. interes da se rezultati njihovih istraživanja uklope u opće tijeko ve povijesnog kretanja. 187 i d. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige T. ČSP 3. Zagreb 1985. 197-225. obogaćena novim pogledima. i istraživači u tim znanostima i disciplinama uvećali su svoja znanja i. Zagreb 1992. Raukara. Počeci moderne Hrvatske. nadasve. Faire de Vhistoire. I. traženju.

Treba uvijek kombinirati i održavati ravnotežu između po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnošću. već davno postavljena pitanja i ne mora nužno biti i bitno nov doprinos hrvatskoj medievistici. kada povijest različitih područja društvenog života. već je. iz bogate društvene zbilje prošlih vremena. Znanosti općenito. općenito govoreći. dakle. Gross.Uvod sintetiziraju. primjerice. odabire istraživačka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene odgovore. neprijeporno jest da neki suvremeni meto dološki obrasci omogućuju mnogo dublje. sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena i prostora. 232 i d. stoga nisam to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode uže struke bitno utječu na rad i konačan tekst. Radi se. Pri tome ne mora suvremeni historičar prikupiti veću količinu novih znanja od historičara prošlih generacija. 15 M. pa tako i historiji. s druge strane. isključivo o rušenju. primjerice. moj historičarski credo.o tome je li Tomislav bio okrunjen ili nije. ali je. povijest književnosti ili srodne znanosti i discipline. ali uvijek ostajući unutar okvira koje je nametnula željezna logika historiografske metode? Uistinu je mogućnost spoznavanja povije sne zbilje jedan od važnih problema historičarske struke 15. a ne. odnosno mišljenja. Tada im je teže prigovoriti na netočnosti. ili neka druga. Zato se mora težiti tome da misli budu izrečene s dozom rezerve. je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smrću. jer iza njegovih tvrdnji već stoje mnoga akumulirana znanja. Kao privrženik suvremenih metodoloških nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. Međutim. još važnije da ih integrira u šire spoznaje. Dok je tradicionalna historiografija smatrala da je najvažnije ustanoviti "što se zapravo dogodilo" (po Rankeu . Dakle. za povijest umjetnosti.wie ist es eigentlich geivesen). Iako sam uvjeren da svaki novi. Historijska znanost Zagreb 1980. bez obzira kako ga razriješili. o diskusijama koje traju više od sto godina . cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prošlih zbivanja negoli tradicionalna historičarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrđivanju pojedinačnih. već da se pri tome često potpuno bes potrebno troši energija. Ne radi se. drugim riječima "totalnu povijest" ili povijest društva. suočio sam se s neospornom činjenicom da su još i danas mnoge pojedinačne činjenice i vojno-politička zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora. od nosno. a još manje na neistinitosti. ma kako originalan odgovor na ova. nego o nadopuni. u suvremenoj je historijskoj znanosti općeprihvaćeno mišljenje da historičar sam. ipak se iz načina na koji tumačim pojedina zbi vanja često nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje. prije u obliku pitanja negoli konačnog odgovora. vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam. pa da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraživanja bude bitno siromašnija. nije isključivi cilj da obara postojeća znanja. piše netko tko se specijali zirao za povijest u užem smislu. svaka generacija piše povijest iznova. ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako jest u tome da. Međutim. čini mi se. neponovljivih činjenica. 15 .

kao što to čini Ž.I. želim se kloniti pokušaja da se na stara pitanja odgovara na stari način. akumulira se mnogo podataka. zanimaju tražimo odgovore koji će nas privremeno zadovoljiti. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi istraživači pokušaju na njih odgovoriti. Naime.Konstantinovo preobraćanje na kršćanstvo 313. Goldstein. jednim će dijelom moj zadatak biti ispunjen. Tradicionalna se periodizacija dvoumi između mnogih datuma . pa to valja smatrati samo idealom kojem se teži. postaviti prošlosti. Stoga se u ovim analizama neću libiti iznošenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbačene. jer se tako već isuviše često beskorisno trošila sva erudicija i polemički naboj hrvatske historiografije 16. Beloševića. a praktički postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrađuje i shvaća cjelovito. nova pitanja. počev od 375. O datumu kojim srednji vijek počinje. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatski rani srednji vijek nužno je promatrati cjelovito. 16 . u zamršenom spletu tadašnjih zbivanja. J. kao što su primjerice Starohrvatske nekropole D. godine? Ili čak prekid pomorskih veza 16 Na ovakav je način razmišljao i predlagao nova rješenja i T. Rijetke su u tome iznimke. Svjestan sam tih opasnosti. 1987. pa onda i ne traže. držim da je bitno početi od konkretnih problema: ponajprije. Stoje "rani srednji vijek!'.. polazeći od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti. napretkom historiji srodnih znanosti. Rapanić u svojoj knjizi Predromaničko doba u Dalmaciji. 309-37. dapače bitno. ali nikako neće predstavljati "trajne" istine koje bi morale važiti i za historičare budućih generacija. stoljeću kod talijanskih huma nista koji su njime željeli označiti prijelazno razdoblje između antike i novih vremena renesanse. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata. posebno 316 i d. Pojam totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran. odnosno određenim prošlim pojava ma. godine? Konačni nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. Na pitanja koja nas. kao historičare i intelektualce s hrvatskih prostora. Hrvatsko srednjovjekovlje između tradicionalne i društvene povijesti. Mnogo je važnije. 4. ali svjestan i nečeg drugog: ako se prošlosti ne postavljaju nova pitanja. diskutira se već pola tisućljeća. izgrađivanjem stručnjaka.. ali profesional nom inercijom većine istraživača njihov se posao završava na razini opisi vanja. novi i pravi odgovori. Raukar. Potrebe za sintetičkim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su nužnije nego ikad (iako je očigledno da nedostaju i mnoge rasprave o pojedinačnim problemima). Međutim. HZ 40. ako treba i krivudajući. smatrajući to doba vremenom barbarskog nazadovanja. bez obzira na to koliko to bilo teško. neće biti pravog napretka. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva. a što "hrvatski rani srednji vijek"? Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15.

na valu povećanja trgovine počeli su se organizirati sajmovi. 17 . Udaljcova. šume su se sve više krčile i privodile obrađivanju. Mahomet et Charle- magne. sous la direction de G. Tako se može općenito kraj ranoga srednjeg vijeka stavljati nakon godine 1000. odnosno alto .što bi doslovno značilo "visoki". 1095. Beograd 1950. kada prestaje rani i počinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo točno odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka.Uvod između Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. 21-35... taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajućim povijestima ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20. u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve neposrednije podvlašćivala i udaljene dijelove monarhije. Što se tiče užeg razdoblja kojim se bavim. revolucija robova likvidirala je vlasnike robova . u redakciji A. počeo stvarati grad kao središte gospodarskog života 22. Pariš 1970. 1976-7. 21 Vidi. Mandič. Svi ovi događaji. primjerice. Pariš 1980. Histoire de la France urbaine. u oslobođenje Svetog groba u Jeruzalemu i početak prvog križarskog rata sljedeće godine. ed. Mogu se navesti i druga važna zbivanja: normansko osvajanje Engleske 1066. Srednjovjekovno doba. Bruxelles 1927.. La ville medievale. Brandt. a feudalni se sustav ubrzano razvijao 21 . u skladu sa tim marksističko-lenjinistička periodizacija uzima za granicu između Srednjega veka i Novoga veka događaje koji obeležavaju obaranje feudalizma. napokon.. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s pojmom feudalizma. Vajnštajna. Šidakov zbornik.. Pirenne. t. 130 i d. Bruxelles 1937. Uz problem robovla sničke društveno-ekonomske formacije. dakle "ranoga srednjeg vijeka". godine i početak vladavine Vilima Osvajača. nije nikada ni razvio.. stoljeća i. Pirenne. a u prenesenom značenju "koji je udaljen u vremenu"." 18.. poziv pape Urbana II. ili kada se oko 1000. Pariš 1970. dirige par Jacques Le Goff. J. stoljeća. Međutim. 2. koliko su god za neke evropske zemlje ili za čitavu Evropu bili od presudnog značenja. a to je već drugi problem).. godine da Evropa krene u križarski rat. Les villes du Moyen Age.. HZ 29-30. slično tako i O. 2. 31 i d. 22 Usp. Duby. dočim u francuskom i talijanskom ona glasi haut. u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17 H. epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa . 19 Vidi..eariy ifruh. 20 Ista se riječ upotrebljava u engleskom i njemačkom .. 18 Istorija srednjega veka I. kada se u cijeloj Evropi pokrenuo intenzivniji društveni i gospodarski razvoj. 11-3. kao što su dalma tinske komune. intenzifikacija rekonkviste u Španjolskoj krajem 11. jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo kasno. 3. sigurno je da se srednji vijek ni na koji način ne može poistovjetiti s feudalizmom19. H. stoljeća. Marksistički historičari smatraju da "u osnovi marksističko-lenjinističke periodizacije istorije leži pretstava o progresivnom smenjivanju društveno-ekonomskih formacija . tek od 11-12. Pirenne 17 . Koliko god ova tematika bila komplicirana. i na njihovo mesto postavila feudalni oblik eksploatacije . a u nekim se sredinama. kao što je to tvrdio H. Kosmlnskog i O. Histoire de laFrance..

Konkretno. Značajnijih diskusija o tome nije bilo. pa se o političkim događajima prosuđuje zajedno s drugima.. na početku -doseoba Slavena i potom Hrvata u bivše rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. H istorijska znanost. 239-53. 213 i d. uz nužnu potrebu da se takva objašnjenja prilagode događajima i procesima na evropskom prostoru. 2. ako se pokušaju obuhvatiti gospodarstvo. Iako se Smičiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija. kultura. on karak teristike svakog razdoblja određuje po drugačijem kriteriju od tradicional nog .I. Prema tome. odnosno "kronološko-predmetna konstrukcija složenih povijesnih procesa.. stoljeća. periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih historičara i čitatelja nesporna činjenica.. Hrvatski rani srednji vijek ročno imali utjecaja. njihovo raspoređivanje u pregledna vremenska razdoblja". Iako je. Pokušaj periodizacije Hrvatska je medievistika praktički jednoglasna u stavu da su hrvatsko ranosrednjovjekovlje omeđila dva događaja. 25 Vidi. i drugi vidovi ljudske djelatnosti. naslovivši ga O razdiobi poviesti hrvatske. Jurčević. 1983. takva kakva jest. Naime. HZ 36. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre đivati periodizaciju po nekim specifičnim domaćim događajima i procesi ma. i čini se da je Tadija Smičiklas jedini raspravljao o periodizaciji u uvodu Poviesti hrvatske 23. i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. onda i ovo omeđivanje ranoga srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje. ali. dakle. u tom slučaju valja postaviti određene kriterije periodizacije. Zagreb 1980. rani srednji vijek bi bilo doba Franačke i Bizanta 24. XXIII-XXXII. Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih događaja po nekim shematičnim jedinstvima koja his toričar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog viđenja" 25. pa iznimku čini (ponajprije za povijest književnosti) J. objašnjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. u slučaju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti) mora se voditi računa i o različitim dugotrajnim društvenim procesima 23 Zagreb 1882.po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va. 5. Problem periodizacije hrvatske povijesti. godine. Goldstein. i početkom 7. izd. valja je dovesti u pitanje: jesu li ti događaji ili procesi uistinu od tako presudne važnosti da mogu označa vati početak i kraj čitavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno različita obilježja povijesnog razvoja od onog što se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor može biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politički događaji. u najši rem smislu.. 24 18 . Gr oss.

28 Goldstein. 7-29. društvenu organizaciju. a valjalo bi im odrediti rezultate i domašaje 26. Goldstein.: G. Periodizacija. njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekadaš njeg Rimskog Carstva. odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27. 1941.hrvatskim doseljavanjem početkom 7. situacija koja je stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore određena je s dva bitna čimbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadašnje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa činjenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli sa sobom određenu kulturu. jasno uočavaju promjene. i na samom početku 12. zapravo.. Die Perioden der byzantinischen Ceschichte. Beograd 1969. 19 . 27 I. kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog društva ponajprije u Dalmaciji. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da tim događajima (ili procesima). Prvih dvjesta godina po doseobi bilo je doba mrtvila. počinje i hrvatski rani srednji vijek. povijesne znanosti posljednjih desetljeća sve više uočavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije došlo ni do kakvog radikalnog prekida. Ostrogorski. stoljeća u Hrvatskoj umnogome je bilo određeno događajima što su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. Po svojoj važnosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za važnošću očigledno prevratnih događaja oko 1100. te u prijevodu: Periodizacija vizantijske istorije. Što se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tiče. Naime. Zagreb 1992. čini se. Sve ono što se zbivalo krajem 11. valja datirati drugom polovinom 11.Uvod kojima je teško uočiti početak i nazrijeti kraj. s druge strane. Vladavine te dvojice istaknutih hrvatskih vladara na mnoge su načine odredile zbivanja za dugo vremena. stoljeća. Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna povijest ne bi nužno trebala počinjati 600. stoljeća. neobjavljeno. odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u današnju Hrvatsku. i početkom 12. Historische Zeitschrift 163. i Dimitrija Zvonimira do kraja stoljeća. ne počinje ni slavensko. jer se radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence". on. stoljeća. stoga. stoljeća. stoljeća. godinom. 253. Taj se trenutak može nedvojbeno označiti kao puni početak hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka. ništa se bitno nije događalo i tek se od početka 9. a koje će umnogome određivati njihov život u prvim stoljećima po doseobi. godine i dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. godine 28. usp. ali i u Panoniji. uključujući tu i bitku na Gvozdu 1097. ili 4. bolje rečeno izni mno značajnim događajima i procesima od vladavine Petra Krešimira IV. Dela 3. rasna obilježja i da je. S druge strane. 229-54. Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. 26 U nekim aspektima sličan problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti. Referat na simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja uklopiti i opis društvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji. njega. kao i sve ono što se o Hrvatima i Slavenima zna za njihova boravka u Zakarpaću. koji se odvijaju od 3.

hrvatski prostor i hrvatsko druš tvo prolazili su. hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet 20 . potom se stvara jača državna organizacija. Mnogi su. U isto doba. skloni prihvaćati starija mišljenja i nepovjerljivi su prema novostima. Međutim. Tijekom više stoljeća. i 8. te naposljetku općoj krizi od polovine 6. dapače nužnim. u prvih dvjesta godina boravka na ovom prostoru. oni su se na ovim prostorima i trajno zadržali. pa potom Hrvata krajem 6. Hrvatski rani srednji vijek Možda će poneki čitatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema još dovoljno čvrstih argumenata. Svjestan sam da za neke od ovdje izloženih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajuća objašnjenja. ipak je njihov dolazak bio od presudne važnosti. Razdoblje u kojem počinju procesi važni za rani srednji vijek zapravo je kasnoantičke Radi se o sveobuhvatnim reformama još za vladavine Dioklecijana i Konstantina. stolje ćem nije započela s dolaskom Slavena. Poslije intenzivnog i raznolikog angažmana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros toru. stvorili nikakve nove kvalitete. čak i krize. i početkom 7. stoljeća. kroz razdoblja izrazitijeg napretka. Napokon. ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraživač. uostalom. stoljeća. Teška društvena kriza koja se obično datira 7. pleme Hrvata seli iz kavkaskih područja prema Zakarpaću. i ne manje važno. hrvatsko društvo doživljava bitne promjene. do kojih bi se moglo stići tek u nekim budućim istraživanji ma. ni Slaveni ni Hrvati nisu.I. Drugo razdoblje počinje nakon 800. Za razliku od drugih. području Slavena. do tada pretežno orijentirani na život u zaleđu. Bila je to opća kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila čitavo Carstvo. krajem 3. jer je takvih seoba bilo od 4. Naposljetku. stoljeća i koje određuje dužinu ovoga prvog "vremena događanja" u hrvatskoj povijesti. čini se. čini se važnim. stoljeća. godine. tako da se "pasivni kontinuitet antike" produžava sve do početka 9. stoljeća priličan broj. Goldstein. Sve je to bilo praćeno ujedinjavanjem raštrkanih slavenskih. s kojima kasnije zajedno kreće u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. a Hrvati. pa zatim kroz razdoblja stagnacije. Ta bi razdoblja valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog društva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedeći način (a tome sam i prilagodio podjelu po poglavljima): 1. potom in tenzivnoj građevinskoj djelatnosti. stvaranju pretežno kolonatskih odnosa u poljoprivredi i pokrštavanju. 2. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) miješali. U tome je svakako najvažnije pokrštavanje koje se odvija tijekom čitavog 9. istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja. Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. i početkom 4. već barem pedesetak godina prije. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi barbari koji su došli i prošli budućim hrvatskim prostorom. stoljeća. sve češće i neposrednije izlaze na Jadran i sudjeluju u zbivanjima na njemu. koja se smatraju ranosrednjovjekovnim.

4. stoljeća. Treće se razdoblje proteže od vremena Tomislavovih nasljednika pa do vladavine Petra Krešimira IV. još manje detaljno eksplicirane. i zemlja je dragocjena). Započinje novi krug gospodarske konjunkture. a sve to konačno rezul tira integracijom sjevernijih dijelova bivše bizantske teme Dalmacije u hrvatsku državu.. stoje predstavljalo najviši domet tadašnje hrvat ske politike. u ovom je nastalo vrlo malo natpisa u kamenu. dolazak ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) leže u sljede ćem: čini se da hrvatsko društvo nije moglo duže vrijeme izdržati tako velike izdatke za povećanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi ranje države koja se tek počela čvršće organizirati. godine. što znači i novo snaženje Hrvatske. Ove ću teze. godine predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju. Jedan od primjera takvih poboljšanja jest i sve veća važnost zemlje i njezino in tenzivno kupovanje i darivanje (više se proizvodi. A i postupna feudalizacija još je više pridonijela usklađivanju sa situacijom u Evropi. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja Tomislavove vladavine.Uvod pod specifičnim imenom Hrvati. sudeći barem po prilično lako ostvarenim prodorima Mlečana i Samuilove vojske.papi i Mađarima . nastojati obrazložiti na stranicama što slijede. Potom je došlo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova Hrvatske s panonskima. 21 .samo je potvrda mogućnosti hrvatskog društva da se prilagođava novim uvjetima i da se razvija u ritmu općeevropskih tijekova. otprilike do 1060. Zahvaljujući tome intenzivira se trgovina kojom se bogate određeni slojevi stanovništva. Okretanje novim snagama . a i vojna snaga Hrvatske se smanjila. a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute. 3. a ne neki katastrofični prijelaz iz hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek. To je razdoblje stagnacije. U odnosu na prethodno razdoblje. rijetki su zapisi u kronikama. koja je u suvremenoj Evropi bila uobičajena. Oporavak je započeo otprilike sredinom 11. vjerojatno djelomično i pod utjecajem općeevropskog napretka koji je uslijedio nakon godine 1000. Napokon.

onda to nije vodilo i nekim pouzdano ustanovljenim istinama. Byzantion 17. ništa se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. tako se na temelju spomenutog natpisa na pločama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znači "Sunčev put". i početkom 20. od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje društva tih prvih Hrvata. Drugi su. mnogi su zanemarili autoritativan Šišićev sud. 236 i d. Međutim. Gregoire. kao M. i inozemni i domaći autori. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku J. I to stoje poznato. 1944/5. a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj znanosti važan je. ako čak i jest.II. stoljeća. O tom pitanju iznimno se mnogo pisalo. 88-118. tvrdili da "ime Hrvat obeležava ono pleme slovenskoga naroda koje se naročito isticalo svetlim pigmen tom. Beli Hrvati. ponajviše u 19. Crvena Hrvatska. Budimir. Tek je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju nastalo i odonda se sačuvalo nešto više pisanih izvora i arheoloških nalaza. te je i u posljednjih nekoli ko desetljeća objavljen velik broj historiografskih pokušaja kojima se nastoji odgovoriti na to pitanje. No. Churvatu spada grupi etnikona čije se onomasiologije osnivaju na boji kose ili kože. i za knjigu ovog naslova. Odnosno. Povijest. a još će mnogo više toga vjerojatno ostati vječna nepoznanica. uostalom. Takva su imena npr. 22 . des Croates et des Serbes. Iako su o tome pisali mnogi. odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na čije su se područje doselili.. H. može se tumačiti na različite načine. 1 Šišić. pak. iz toga je razdoblja vrlo malo sačuvanih podataka. Sve su te teorije plod rezultat napora da se nekoliko podataka spretno poreda. s ocjenom obilne literature. ali uglavnom i ništa više od toga -Šišić smatra da treba "pustiti na stranu etimološke igrarije" 1. Odgovori su vrlo različiti. gotovo toliko brojni i različiti koliko ima tekstova na tu temu. primjerice. Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. Da bismo se približili odgovoru. L'origine et le nom. svakako bi najvažnije bilo objasniti što znači i kako je nastalo ime "Hrvat". Kad bi uopće postojala mogućnost da se nešto više sazna o tim tamnim vremenima. prilazeći problemu na različite načine. Ono navodno označuje čovjeka "koji ima svojih privrženih prijatelja".

I. danas ipak prevladava mišljenje da ono potječe iz iranskokavkaskog kulturnog kruga. 7 H. Welt der Slawen 27.es Staatsrecht. Čini se da riječ "Hrvat" potječe s područja istočno od Zakarpaća. 1-60. Hrvat. kao i prije nekoliko desetljeća. 799. 131-6. Povijest. Klaić. Kronika. izd. Ober den Namen der Kroaten. 'bogat vodama. odnosno jesu li se Hrvati od Slavena razlikovali samo po imenu .. kao i iscrpan pregled. Car Konstantin ih nikada ne poistovjećuje.to se više ne može saznati. Neki su istraživači na temelju tog razlikovanja. Viz. Iako je čitav niz istraživača tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla. i to potomci onih Gota koji su se nakon 375. rijekama'. Marčinko. izd. Kunstmann." 2 U najnovijem radu o toj temi M. Podrijetlo imena Hrvat. II. Izvori. Split 1993. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. Hrvate valja u najranijem razdoblju (barem do 7. 5 DA/29-31. 60. 257.. Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda). I danas. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše iz De administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta). stvorili tzv.. 369-84. Zagreb 1929. Marčinko 3. ali i ne ukazuje na razlike između njih 5. Kačić 25.. Koje su to razlike bile. uz citiranje opsežne bibliografije. Povijest. Očigledno su Slaveni po doseobi u buduće hrvatske krajeve u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime. ako ne do 9. 1982. poljski je sociolog H. Zagreb 1990. tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od kojega je načinjena riječ 'Arijac' . neki toponim ili neku imenicu. Gumplovvicz. stoljeća) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na teritorij današnje Hrvatske. moguće je navesti samo manji dio radova 4. ali su se opet u dužem razdoblju te razlike potpuno izgubile.I Počeci hrvatske povijesti Bjelaja Rus. "gotsku" teoriju 6. A. Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje država u Hrvata i Srba tumačio osvajanjem njihovih ratničkih družina 7. izv. Split 1991. Toma. Innsbruck 1907. moguće je da su se Hrvati razlikovali od Slavena po jeziku i drugim običajima. S druge strane. ali s vrlo malo pravih dokaza. a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u značenju: Vodoplodan'. Čini se daje svim autorima zajedničko jedno -bez obzira na to koliko su željeli biti originalni u iznošenju teorija. 4 Vidi. Gluhak.. gdje je boravila jezgra slavenskih plemena. On je na osnovi izvještaja Tome Arhiđakona i Popa Dukljanina neosnovano zaključio da su Hrvati slavizirani Goti. Klaić. Klaić. na raznim mj. sve se obavezno svodi na nekoliko općih konstatacija. Vidi i Šišić. pošto je glavnina Vizigota i Ostrogota prešla Dunav ili odmakla dalje na zapad. ali se ne može ustanoviti njezino značenje: izvorno je mogla označavati osobno ime. kao i činjenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici splitskog arhiđakona Tome Hrvati nazivaju Gotima. Anhang: Die Staatengnindungen der Serben und Kroaten. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad 2 M. 616-7. Zagreb 1930. 3 23 . godine povukli u današnju Galiciju. II. samo najnovije priloge: H." Budući daje bibliografija o ovom historiografskom problemu narasla do nepreglednosti. M. Naime. 2-6. osim V. 6 Mošin. od oblika 'Huri' nastao je u Mezopotamiji najstariji poznati oblik današnjeg hrvatskog imena 'Huravat'. Budimir. do bitno novih saznanja nitko od njih nije došao. Allgemein. Šišićev zbornik. LJPD.

ZKT. a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije nije ostalo zapisano gotovo ništa. ispisana na dvjema nadgrobnim pločama iz 2.naime. Imena "Horoathos" i "Horovathos". 10 O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I. potakla su istraživače da podrijetlo Hrvata potraže na Kavkazu i u Iranu. Zagreb 1925.Normani ili Varjazi. 9 24 . Pariš 1962. Županić ovako sažima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni. pa se morao domišljati. suvremenici su zabilježili da su osvajali neka mjesta. a "Srbi" ili "servi" su već po svojem imenu bili "robovi" 9. gaji iznimnu nesnošljivost prema žiteljima u zaleđu svoga grada. a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. Podrijetlo Hrvata. 11 N. IT . "Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantičarske nazore o »pitomosti slavenske duše. a taj se počeo nazivati Hrvatima" 11. No. i početkom 20. 14 i d. Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "državotvor nosti" i "nedržavotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10. Zagreb 1989. ali iscrpno piše o iranskoj Hrvatskoj 2000-653. Prethodno saopštenje. stoljeća koje su pronađene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov). 291. Warszawa 1955. Na razini puke simbolike. 84 i d. Stoga je do ovakve zamjene i moglo doći. Teza istovjetnosti Harvata . bilo je svejedno hoće li mrske susjede nazvati Slavenima. 170 i d. pos. Hrvatski rani srednji vijek Slavenima. Goti su uništili Salonu.svećenika u istočnojadranskim gradovima 12-14. sv.Sarmata. pregled. Županić je oslonac svojim tezama nalazio u filološkim istraživanjima M. U njima se na osnovi posuđenih riječi i imena mjesta nastoji dokazati da su 8 N. i 3. Znao je da su Goti boravili u ovim krajevima. To bi ukazivalo na činjenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila donekle i prihvaćena u krugu pismenih ljudi . SHP 19/1989. ha genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques. kao Splićanin. Ivan Mužić o podrijetlu Hrvata. stoljeća. ona je na još jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "državotvoran" element: "Protobugari" su zapravo bili Tatari. Katičić.. Vidi. 29-34. o konstruktivnosti Slavena«. Zagreb 1992. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome. Herder (1744-1803). mnogo prozaičnija razloga: prvi. što ih je formulirao još J.navodno su osnovali Skandinavci . odnosno. već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije. pa je sebi podvrglo neki dio puka. Ivlć. Goldstein. što o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka Toma.681. otisak NSD. nije mogao posjedovati rele vantne dokumente. Prvobitni Hrvati. koji živi u prvoj polovini 13. pr. Gotska je teorija bila grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjetskom ratu. Drugi razlog poistovjećivanja Hrvata š Gotima jest da Toma. koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu. H. prvu rusku državu -Kijevsku Rusiju . 243-70. N. Kr. Županić. Toma Arhiđakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva. G. Krajem 19. čini se. neutemeljeno. Hrvatima ili Gotima 8. stoljeća. Dabo Peranić. Mužić. Pop Dukljanin je vjerojatno zbog sličnih razloga došao do istih spoznaja. Vasmera. a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. Domišljanje prošlosti. stoljeća taje teorija bila osobito privlačna za neke historiografske krugove kojima su sitni politički probici bili važniji od znanstvenih obzira .I. Lovvmianski. 2. M.. a potom takve teze razložno analizira R.

Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven. 3. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten. 1952. naravno. Klaić. Skita. Filološka razmatranja. No. Hauptmann. 18 M. kasezi ili kosezi. Također. Filološka razmatranja. kavkaskog roda 14. očigledno nisu slavenskog podrijetla 20. "i ovdje i ondje vidimo odjednom na okupu Ante. P. 19 DAI 30/63-7. II. Lobel. JIČ 3. Brno 1935. 89. 14 Lj. kavkaskom. Histoire et civilisation. Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2. Leipzig 1923. Izvori. Goten und Sarmaten. 313-40. o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 . stoljeća. To su. zato što na Donu (Tanaisu) u vrijeme nastanka već spomenutih ploča obitavaju Sarmati. Hauptmann. Dvornik smatra da se. kao treći argument. nego o području Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u užem smislu ima prilično mnogo etničkih i civilizacijskih sličnosti 18 . jer je očigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji. koji navodno nose ime "jednog od bjelohrvatskih plemena". 56.Počeci hrvatske povijesti svi poznati povijesni narodi na području južne Rusije od Kimerijaca. i početkom 7. 1937. 16 F. dakle. Barada. Germanoslavica III. te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: čerkeške narod ne pjesme (zabilježene u 19. Vjerojatno se ne radi o prostoru današnjeg Irana. 17 Katičić. Vasmer. Iranische Herkunjt des Kroatischen Volksnamens. Možda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje nevjerojatna" 17. zatim. a F. 1. M. T. les Slaves. Stoga je Hauptmann naposljetku zaključio da su Hrvati. a po njemu su identični današnjim Čerkezima (kosezi = kasazi = Čerkez) i. 1. Imena petero braće i dviju sestara . Vasmer. 1937. odnosno. autohtono-balkanskom. Viz. 40 i d. jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znači prijatelj12. onako kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta. Povijest. Hauptmann koji je stvorio vrlo detaljnu i prilično zaokruženu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze13. i Hrvati. 1949. Kroaten. Tuga i Buga. ali je očigledno i to da već u vrijeme seobe. JIČ 3. Sakač. 15 M. Die Iranier in Sudrussland. 15. 7-77. kao drugi. može govoriti. 59-61. Sarmata i Alana do današnjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci. etnografska obilježja koja su u četiri slučaja i u Kavkaziji i u Zakarpaću vrlo slična -naime. 20 Katičić. stoljeća Jordanesa. 13 Lj. izv. gotsko-nordijskom. Dvornik. čini se da se nijedna ne može smatrati čak ni vjerojatnom. 59-82. Seoba Hrvata i Srba. 25 .Klukas. Vidi i Klale. Pariš 1970. ako ništa drugo. Srbi i Kasezi alanskog. postoji određen sloj koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom. hrvatska rodovska organizacija govori 12 M. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. Isti. koji su po jednoj verziji predaje bili vođe pri seobi na jug 19. Muhlo. Seoba Hrvata i Srba. 30. Kasege i Srbe". Leipzig 1923. Die Iranier in Sudrussland. T. S. Kosenic. krajem 6. Orientalia Christiana Periodica. iransko-arijskom. 35-6. stoljeću) o antskom junaku Baksanu koji bi odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. 89. 61. Hrvat. Hrvate. poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom. Barada je pokušao nadograditi Hauptmannove teze dokazujući antsko podrijetlo Hrvata 15 .

O. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim temama. Hauptmann. pokrštenje) napisao je S. ne može se ustanoviti po čemu su se Hrvati razlikovali od Slavena. Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?. prošlosti postavlja drugačija pitanja od onih do sada uobičajenih. T. kroz pricrnomorske stepe. čini se izvjesnim da su u prvim stoljećima naše ere Hrvati bili relativno mala skupina nomada ili polunomada. Međutim. produžilo se još nekoliko stoljeća. Kačić 25. ako to i nisu bili. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. Goldstein. nije zasnovana na znanstvenoj metodologiji 22. Koliko su god razmišljanja istraživača o ovim pitanjima različita. bili su okruženi slavenskom većinom. od Kavkaza prema Karpatima. pr. M. Kronsteiner. st. Split 1993. Kr. Heres. Poljica 15. Vrlo je karakteristično da se ovim problemima mnogo više bavila starija historiografija. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado movina i seoba.to se može zaključiti po karakterističnim imenima mjesta u hrvatskim župama Karantanije. stigli u Dalmaciju 21. Filološka razmatranja. Gab se unter de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? . st. ali ga je zaobilaženje domaće literature i često nekritičko tretiranje izvora (autor nepotvrdive sličnosti nekih imena i imena "Hrvat" često bez zadrške uzima kao dokaz hrvatske nazočnosti u prošlosti) onemogućilo da njegovo marno istraživanje postigne i bolje rezultate. pr. Selili su se. većina priloga. Pantelić. Mainz 1993. 19 78 . Vjerojatno je tada počelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih provincija Dalmacije i Panonije i. a zvala se u domaćem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 . Zagreb 1991. jer bi to pretpostavljalo i veći broj ljudi. ne može se tvrditi. st. Kada su Hrvati došli u kraj oko Krakova. slični onima koji su. vjerojatno ponešto nošeni vlastitom voljom. Kr. 26 . Gluhak. njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpaće. M. ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi interes za iransku teoriju. 81-91. ili su preci Hrvata već u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime. a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe. Hrvatski iranski korijeni I. odnosno. više nije bio od presudne važnosti. 16. poslije Krista. Vidović. kojima su čini se vladali hrvatski ratnici na konjima. 369-84. Kolo 1. odnosno na šire područje koje su nastanjivali Slaveni. a da je Hrvata toliko bilo. a pogoto vu kasnije. ZKT. Bili su dio slavenskog svijeta. Ćurić. Zagreb 1991.. N. 132-43. Hrvatska povijest od 6. ali su oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katičić. kada su došli u Panoniju i Dalmaciju. Poljica 1990. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih. Na temelju arheoloških nalaza u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj. 297-317. prema tekstu Konstantina Porfirogeneta. 21 Lj. Teško je govoriti o "plemenu". u kojima se pronalaze krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske države na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 . Najstarija povijest Hrvata.4000 godina. Jesu li Protohrvati bili iranojezično pleme koje je naknadno poslavenjeno. čini se. U recenziji ovih priloga A. 148-54. I M. Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zagreb 1992.I. odnosno. Taj se supstrat održao samo u najranijim slojevima narodne tradicije koji se očituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. bez uvjer ljivosti traži "prvu poznatu prahrvatsku državu u Mezopotamiji oko pol. Karantanska Hrvatska. 22 Primjerice. Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24. vjerojatno se neće nikada utvrditi. Hrvatski rani srednji vijek slavenskim jezikom i baštinik je slavenske kulture . odnosno krajevima oko Hrvatske. Marčinko. do 10. pokazuje neodrživost takvih teza. 89.

Dnjestra i Južnog Buga. tako da se počeci povijesti Slavena mogu pratiti uglavnom na temelju filoloških proučavanja i arheoloških nalaza. Dakle. Herodot. stoljeću koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima. 102. radi se o porječju srednje i gornje Visle. ali takva teza nije potvrđena čvršćim argumentima 24. Slavenska su plemena do oko 500. Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene. Ono se. No. iako ime nije slavenskog podri jetla. izv. Skoloti (IV. srednjeg i gornjeg Dnjepra. Budini. I -VII. Pripjata i Zapadnog Buga 25. 22. Kelta.Počeci hrvatske povijesti 2. Neki su smatrali da se prostire čak od Dunava na jugu. 1-142) i na raznim mj. 24 27 . a posve malo s iranskim jezicima. (Neuri. 125).Neuri (IV. Skiti "Orači"). godine boravila na prostorima koje su pisci grčko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali. podrijetlo imena Slavena još nije objaš njeno. 119. 21.). 4-5. a to nije jedini izvor u 1. danas se uglavnom prihvaća treće mišljenje . Budini (IV. itd.pradomovina Slavena se određuje područjem sjeverno od Karpata i južno od Baltika. Windische Slovenci. drugi su je pak sužavali na srazmjerno malo i za naseljavanje većih skupina vrlo nepovoljno močvar no Polesje (istočni dijelovi današnje Poljske). Balta. Tračana. naime. Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem. Germana. 102. 105. Tako su. 6). nešto manje sa starim germanskim jezicima. 105. 51. Istraživači su pokušali Slavene poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje još Herodot u 6. Interdisciplinarnim je istraživanjima tek približno utvrđeno gdje se nalazi "pradomovina" Slavena. javlja relativno kasno. Istorija. Ugro-Finaca i drugih26. stoljeću pr. 108. uostalom. itd. tako i osnovne značajke najranije slavenske povijesti. 109. Iako za ovu drugu hipotezu postoje vrlo razložni argumenti. Antropološka istraživanja kostura nađenih u najstarijim slojevi23 Viz. 119-23. i 2. Skoloti. tek početkom 5. između istočnog porječja Odre i srednjega toka Dnjepra. Ilira. pa daleko na sjever. prvenstveno zbog toga što su između Slavena i središta antičke civilizacije bila velika prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima. Kr. pa su stoga u njoj zaostali različiti toponomastički tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja potječu od Iranaca. Usporedna istraživanja indoevropskih jezika pokazala su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca. Slavenska pradomovina nalazila se između ta tri govorna područja. na i. Prusa. 25 Welt der Slcuven. pa su zato često i nepouzdane i dvosmislene. mj. stoljeća vijesti o Slavenima su vrlo rijetke i šture. Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete". stoljeća u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. 136) i Skiti (IV. Podrijetlo i pradomovina Slavena Kao i u slučaju imena "Hrvat". 17. I. Novi Sad 1959 . 12 i d. a u srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski Slaveni. 26 Welt der Slaiven. 100.). gornjeg toka rijeke Prut. Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima. do 6.

. i to vrlo brzo. a Venedi sjeverno od ušća Dunava. narod Venedi Sarmati smješten u područje sjeverno od Dacije (današnje Rumunjske). sredozemnih.I. najvažniji bio onaj dio tamošnjeg miješanog stanovništva koji je u tu novu cjelinu unio temeljne crte budućih slavenskih jezika. a Baltičko more naziva "Venedskim zaljevom". pješače". Od polovine 4. Ptolemej u djelu Zemljopisna uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom". Tako su i druga germanska plemena napustila svoja staništa i krenula prema zapadu i jugu. pa prema Dnjestru.tako je na Tabuli Peutingeriani. iako je nedvojbeno da su nosioci svih tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. Borst. tripoljsku ili lužičku). Danas se općenito tvrdi daje taj dio stanovništva stigao s istočnih obala Kaspijskog mora. a zatim već početkom 6. Život stanovnika na širokom prostoru slavenske pradomovine. zbližavaju i ujednačuju. pa zatim čak do Labe i Saale. Germania. stoljeća čitavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda. Na putu prema jugu valjalo je prijeći Karpate. Vrijeme njihove doseobe nije utvrđeno i mišljenja se razilaze -od 2000. Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su bliži Germanima nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare čitavim teritorijem između Karpata i šuma uz južnu obalu Baltika. Otada se Slaveni iz užeg područja svoga naseljavanja očigledno šire na sve strane . stoljeću izradio K. . J. Stoga su se u 5. Tacitus. Povijest 181-2. Tusculum 1959. Pri tome je. naravno. stoljeća stići će i preko Drave i Save. Goldstein. Sve to dokazuje kako su se na području slavenske pradomovine različiti elementi spajali u novu cjelinu. Do početka 7. 21. Peutinger). Hrvatski rani srednji vijek ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomiješanost različitih humanih tipova (istočnoevropskih. godine pr. a ipak "grade kuće i nose dugolja ste štitove i rado. jer je očigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena bilo vrlo dug proces u kojem su važnu ulogu imali i starosjedioci. pa su oslobodila prostor za naseljavanje. Potom stižu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u današnju Bavarsku. Potom se u sljedećih nekoliko desetljeća obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio. Taj proces završio je u posljednjim stoljećima prije Krista. itineraru koji je nastao vjerojatno u 3. stoljeća naseljavaju dijelove Panonske nizine i stižu na lijevu obalu Dunava. I Plinije svjedoči o Venedima28. od da našnje Njemačke na zapadu do crnomorskih stepa na istoku. pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale. ali je ipak bilo i važnih posebnosti. 27 28 28 R B. hrsg. stoljeću Slaveni mogli proširiti na zapad do Odre. Tadašnji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. nordijskih. Etnogeneza Slavena ne može se isključivo vezivati uz jednu od tadašnjih kultura (primjerice černjahovsku. stoljeću (a čiju je kopiju u 16. odlikovao se mnogim zajedničkim značajkama. Kr. jer se raznorodni elementi različitih materijalnih kultura postupno šire. Arheo loški podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena došlo do nekog loma. kromanjonskih). Šišić. do 500. prekida u kontinuitetu.

veličine u prosjeku 4x4 m. u krugu od pedesetak metara. i početka 7. dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj će slavensko-hrvatski svijet doći u bitno novu situaciju: na njega će snažno utjecati nove prilike. Međutim. Njezina nalazišta svjedoče o životu usklađenom s prirodnim uvjetima: kuće su bile od drveta. odnosno da se hrvatsko etničko ime 29 Welt der Slmven. kada se kroz Karpatska vrata spuštaju prema donjem Dunavu. Nositelji Prag-Korčak kulture obično su pokojnike spaljivali na lomači. dakle s kraja 6. sa seobama Slavena prema jugu preko karpatskih prijevoja širi se i kultura tipa Prag-Korčak kojoj je vrlo srodna grupa Sukow-Szeligi. te nekim elementima mitologije i religije. nasuprot ulazu. na području rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. U jednom od kutova. te su manje-više slučajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju sve stoje ostalo iz toga. ili od oba materijala. nekim običajima. Hrvatska u ranom srednjem vijeku . jer je time okoliš obilovao.Počeci hrvatske povijesti kako ovisno o vremenu. Kuće su bile nepravilno razbacane na nevelikom prostoru. a ostatke pohranjivali u urnama. 3. i prilično je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doći u doticaj s nositeljima te kulture. stoljeća. a stupovi su zabadani u zemlju do 1. i radikalno ga promijeniti. Po načinu gradnje kuća. tako i o prostoru.određenje prostora Prostor što su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili hrvatsko ime ne može se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska zapremala u kasnijim stoljećima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljeća mijenjao je značenje. Očigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljećima naselili mnogo veći prostor nego što je obuhvatila hrvatska država od 9. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim tlom. Zbog tih posebnosti nemoguće je točno opisati život Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u Panoniju i Dalmaciju. do 11. Međutim. bit će privikavanje na drugačije tlo i na izgradnju od kamena. koje će ovdje zateći. stoljeća. nalazilo se ognjište. stoljeća. Stoga se danas može govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu osnovnih obilježja slavenske kulture -jeziku. a čini se logičnim da se podacima o kulturi Prag-Korčak nastoji barem približno oslikati uvjete u kojima su živjeli Hrvati i Slaveni prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju. 37-9. prvog razdoblja hrvatske povijesti. Izvor pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini. a obradivo tlo bilo je posvuda naokolo. Zidovi su bili od drveta ili zemlje. Krov je bio slamnat. Jedna od bitnih promjena u životu onih Hrvata koji stignu u krševite predjele Dinarida. 29 . načinu ukopa i keramici mogu se pratiti od polovine 6. Stoga se valja poslu žiti analogijama. a zatim im se tragovi gube u sjevernim dijelovima Bugarske 29. Iz tog vremena.5 m dubine.

M. sin Predimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku. 18-22. 59. Stoga valja jasno razlikovati termine "Hrvatska". Bj elovučtć. Ipak. 34/1-3. Viz. ali se čini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje štena oko Krakova. more do koga se dolazi kroz 30 dana. 51. a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo Samova država. 61. pa se čini da je najbliži razrješenju problema bio Milan Šuffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre. iz koje su Hrvati i došli u Dalmaciju i Panoni ju. 33/8-10. 64. Na drugom mjestu u LJPD tvrdi se da kralj Tišemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao Prevalitanskom oblašću . skrupulozno istraživanje teško može dovesti do takvog rezultata. u Malu Poljsku oko Krakova. u mješovitoj slovenskoj dukljan30 DM 31/83. 32/5-6. 30 . na raznim mjestima.. Hrvatski rani srednji vijek u kasnijim stoljećima proširilo na mnogo veći prostor nego stoje zauzima la ta ranosrednjovjekovna hrvatska država. Povijest. D. Letopis. Chicago 1957. II. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. Ovom prvom pojmu. Crvena Hrvatska. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo. Barada. II. Povijest.I. od "hrvatskog etničkog prostora". S.7. jer. Sclavorumregnum Grgura Barskog. 456-7. a to je svakako prije krakovski kraj negoli Češka. pokrajina iza Karpata. 49.. N. a uopće neće pripadati Istra. primjerice. Goldstein. koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". isto tako teritorij od rečenog mjesta Dalma do grada Bambalone. Po svemu sudeći. u većem dijelu ranoga srednjeg vijeka neće pripadati teritorij bizantske Dalmacije. "hrvatska država" ili "hrvatski politički prostor" s jedne strane. u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska". II.. Mandlć. Crvena Hrvatska. Split 1991. Viz. pa bude okrunjen za kralja" 32. između ostalog. 36/5.. Peričić.. 170-1. izv. kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje novo ime nekim zemljama: ". Šišić. 7-8. ali se oba područja nedvojbeno mogu smatrati "hrvatskim prostorom". Dubrovnik 1929. iako su neki istraživači sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30. Hrvatska dijaspora. LJPD. pak. izv. Šišič. Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska. II izd. Nijedna se od ovih teza ne može potkrijepiti čvršćim argumentima. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da su "daleko od mora . na Labu u Češkoj. pregledno je Izložio mišljenja o tom problemu. 46. E. Viz. "hrvatskog prostora" ili "hrvatskih prostora" s druge strane.. izv.. koji se sada zove Drač. 46-7 i tamo opsežna lit. vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD. nazvano je tamno"31. Z. 33 DM 32/15-25. njegov. "Bijela Hrvatska" je smještana u istočnu Galiciju. 32 Mošin. To bi značilo da Hrvati moraju stanovati u području koje je bliže ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru. ne može se zanemariti činjenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" živjela u narodnom sjećanju. Međutim. nazove Crvena Hrvatska. Štedimlija. Zagreb 1991. a spominje se u Ljetopisu Popa Dukljanina. često i s unaprijed stvorenim uvjerenjem da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba južno od Cetine 33. Klaić. 31 DM 31/90-1.

od 12. nego jednostavno Sclavi ali koji je tada. pa možda još i dalje na istok 36. 36 Ovako je istočnu granicu Hrvatske odredio još P. Bosendorfer. dakle. U ovoj će se knjizi. Hrvatsko se područje u pri34 M. s podjelom na istočno i zapadno35. hrvatsko je ime obuhvatilo današnji kontinentalni dio Hrvatske. Šišić. ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor. Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I. pa i čitavog jadranskog akvatorija.Počeci hrvatske povijesti skoj zoni pod srpskom političkom vlašću. na svekoliku povezanost odnosa u društvu. bilo elemenata jednakih onima sjevernije hrvatske sfere" 34. stoljeća. Gacku i Krbavu. Napokon. Slavische Alterthumerll. izv. Iako se Hrvatska protezala i na istočnije krajeve. zatim se prostirala u dijelu zapadne Hercegovine.). Leipzig 1847. ali se izlaganje neće sužavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. a i kasnije će biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. jer se taj prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje. naravno. Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. Opsežan pregled svih mišljenja vidi u Viz. SHP 16/1986. Budak. st. Rački. Sclavorum regnum Grgura Barskog. Povijest. Rad JAZU 56. 31 . Bit će to ponajprije u slučaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre. Istočna granica. 35 Usp. krajem 11. Zbog toga se valja baviti ponekada i poviješću krajeva koji u ranom srednjem vijeku nisu pripadali hrvatskoj državi. i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij oblikom podsjeća na potkovu. Zadar. pa u Liku. Šufflav. sve do doline Vrbasa. sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku. Schafarik. 163. 125-40. Tek su na izmaku ranoga srednjeg vijeka. smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do donjeg toka Bosne. 298. Krk i Rab. pod vlast hrvatskog vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova neposredna okolina [ager) . a valja se baviti i slavenskim stanovniš tvom koje se ne naziva "Hrvati". određivali strane svijeta na kojima se one nalaze." i početkom 12.bili su to Split. zapadne i središnje Bosne. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku. Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni opseg i narod. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog područja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. Titograd 1967. 35-6. 450. II. Beograd 1925. 67 i d. iako je ona postala još izraženija tek od vremena turskih osvajanja u 16. stoljeću.. Dakle. Zagreb 1991. "Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeđen zaleđem istočnog Jadrana s jedne strane. a u primorskim krajevima do Vinodola i Labina. E. na vrijeme. 75. 31-43. Peričič. onda se ni povijest Hrvata ili povijest Hrvatske ne može ograničiti jasnim međama. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga srednjeg vijeka su. nužno voditi računa o tim promjenama. J. te na izduženi oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. Trogir. F. središnji. označavajući lokalitete određenim bojama. zatim Osor. stoljeća i kasnije. Ako se povijest shvaća kao splet mnogih međusobno isprepletenih dinamičnih i složenih procesa. dinaridski dio bio je i relativno najuži dio hrvatskog teritorija u odnosu na širinu hrvatskog teritorija na istočnojadranskoj primorskoj fasadi.

Viz. Viz. 41-2. 25. 31-2. Klaić. izv. u porječju Save i Drave. Letopis. rec. Klaić. Izvori. Klaić. Povijest. 37 DAI30/114-6. 41-2. Izvori 4. što govori da su Franci preko svog slavenskog. stoljeća Niketa Honijat naziva prostor između Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" . II. 33-35. Nicetae Choniatae Historia. stoljeću morali držati i taj prostor. U kasnijim stoljećima hrvatski kulturni i etnički prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske. IV.. gdje su prinosi mogli biti relativno visoki. Dekker. Hrvati se naseljavaju i u panonskom prostoru. odnosno u užem smislu. odnosno hrvatskog namjesnika u 9. II. 40 DAJ 30/75-8. Izvori. 140. Činjenica da bizantski pisac 12. 30/116-7. 118-9. "franačka zemlja". a najkasnije do 9. 20. I. I. izv. od Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. Klaić. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da su neki Hrvati još u razdoblju doseljavanja nastanili i područje Duklje 39 . Goldstein. 38 32 . izv. Bonnae 1835. S druge strane. 35. Viz. II. izv.dakle. 170-1. kao i plodnim regijama. Viz. Hrvatski rani srednji vijek morju lepezasto širilo od zapadnih obala Istre. DAT 30/91. pa onda i u Srijem 40 . Usp. 39 Šišić.I. protegnula do Dunava. stoljeća. a na istok granica se vjerojatno već u vrijeme doseljenja. Tako su Hrvati na širem prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od kojeg su mogli imati raznolike koristi.

Međutim. Prilog pitanju historijske geografije. pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske države. Takav neposredan utjecaj prirodne okoline na događanja u društvu mnogo je karakterističniji za predindustrijsko negoli za suvremeno društvo. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i Panoniji određenu društvenu situaciju i prirodne osobitosti koje će biti i te kako značajne i bitno utjecati na svakodnevni život. bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli državnih tvorevina između kasne antike i 11. valja se vratiti u nešto raniju povijest ovih prostora. u većoj opasnosti od raznih prirod nih i društvenih fenomena. tako i evropskih država 12. 33 .A III. Utjecaj okoline na povijesna zbivanja Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku Hrvata u bivše rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. u kojem zbog tehnološkog napretka čovjek umnogome izbjegava neposredan kontakt s prirodom. odnosno u antici i u razvijenom srednjem vijeku. stoljeća. .15. Lučić. iako je to tradicionalna događajna historiografija i suviše često zanemarivala 1 . Fizička obilježja prostora J. pa su na taj način i dio svake nacionalne povijesti. Iako su pojedinca u nepostojanju čvršće države trebali štititi tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni društveni odnosi). HZ 29-30. i nedugo prije njih doseljeni Slaveni. ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku objektivno bio nesigurniji. Naime. Osim što je bio slabo štićen od različitih vanjskih opasnosti. stoljeća. opća tehnička razina bila je viša negoli u ranom srednjem vijeku. donijeli sa sobom određenu kulturu i način života. 61-76. a pogotovo u novom vijeku. i efikasnost čovjekova rada bila je ipak niža negoli u 1 Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja uključuje veći dio ovdje naznačenih tema) pisao s obilnom literaturom. Ustrojstvo. u predindustrijsko doba čovjek se ponajviše suočavao sa ćudi ma prirode baš u srednjem vijeku. J. 1976-7. Očigledno jest da su Hrvati. ali su se morali prilagođavati fizičkim i civilizacijskim obilježjima tla na koje su se doselili. i u starom vijeku. a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju. kako Rimskog Carstva. Nedvojbena je činjenica da su različiti klimatski fenomeni i reljefne osobitosti važan čimbenik u odvijanju društvenih procesa.

Supetarski kartular. fragmentarni i manje-više slučajno zabilježeni podaci jasan su dokaz da se ranosrednjovjekovni čovjek u Hrvatskoj morao neprestano boriti s prirodom. dijelom i iz kasne antike. I ovi. I-III. posebice podizanju i nošenju teških predmeta. Priručnik. a onda i u Hrvat skoj. na raznim mj. potom na osifikaciju pojedinih tetivnih vlakana. Izvori. 107 i d. Hrvatski rani srednji vijek drugim razdobljima. Le Goff. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu nazivaju pestis . i F. na više mjesta Splićanin Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi (dakle.očigledno je roditeljima bio prijeko potreban novac. Pariš 1974. a ni samostani nisu bili toliko moćni kao u zapadnoj Evropi da bi poticali krčenja i privođenje velikih površina poljo privredi. Najnovija antropološka istraživanja na kosturima vrlo jasno ukazuju na čestu pojavu hipertrofiranih mišićnih hvatišta. W. stoljeća. Goldsteln. ali su antropolozi uočili na manjem broju 2 Šišić. 3 r 34 Fizička obilježja prostora kostura (ukupno 3) i promjene karakteristične za koštanu tuberkulozu 9 . Na nekim su kosturima karakteristične promjene od čestog jahanja 6 . Braudel. 64 i d. 89. u doba epidemija kuge nije bilo jake komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad. U vrijeme gladi nije bilo čvrste organizacije koja bi u ugrožena područja dopremala žito. Pariš 1980. 5 Novak .. Čini se da se početkom 6.ručak za obitelj 5. ekonomija i kapitalizam od 15. Klaič. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. a čovjek ih često nije mogao učiniti bezopasnima niti ih držati podalje od svojih staništa. La Pešte dans le HautMouenAge. Me Neill. Nouveaivc objets. 78. 216. Sušne i nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati. 8 Vidi. ali neke vijesti. neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 . Vidi. ed. stoljeća. često se. 157-8.o teškom fizičkom radu. 213-32. posebno I. Materijalna civilizacija. Bizant.. sedam galeta vina i . U Supetarskom kartularu. 7 O tim temama. bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom. što svjedoči o općenito visokom stupnju fizičke aktivnosti . N. Supetarski kartular.I. Les temps de lapeste. do 18. Ili. Zagreb 1992. Država i trgovina bili su isuviše slabi da bi mogli spriječiti ili barem ublažiti nastupe gladi 7. a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan. sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire . Annales ESC 24..J. Prije nekog vremena taj je Zulo prodao Petru nešto zemlje za tri stara žita. Priručnik. 1492-1507. 6 Šlaus. ukazuju da život nije mogao biti lagan ni nekoliko stoljeća kasnije. H. 64-7. Koliko se god čovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju obradi. 145. 2. usprkos naporima.. Tridesetak godina kasnije svećenstvo srednje Bosne žali se kako u njihovu kraju ima mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . U malobrojnim i uglavnom šturim izvorima s ranosrednjovjekovnog hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka."kuga" 8 . pa tamošnji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to spriječi.1 životinjski je svijet bio opasan -životinje su u svakom slučaju bile brojnije. Šišić.Nouveaiuc approches. događalo da na njoj opet . karakterističnima za novija historičarska strujanja zapažene članke napisali su francuski historičari. općenito. 4 Novak -Skok. bio posebno žestoko izložen svim ćudima neprijateljske prirode. stoljeća nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 . Čovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi. nastalom u drugoj polovini 11. Nouveaux problemes. specijalno za kugu: J. 1969.Skok. Goldstein. Biraben . isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju za samo četiri sira i četiri kruha.

van Andel . Beyond the Acropolis {A Rural Greek Past). ali. Zagreb 1982. a veliki broj termi tražio je i velike količine ogrjeva 11. u 6. S ratarstva se prešlo na stočarstvo . van Andel -C.kao i na intenzivan uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao što je limun) 12. 11 A. takve promjene događale su se i događaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. to se čini vrlo vjerojatnim. 10 35 . Mogla se brže negoli u drugim vremenima stvarati golet. II. primj erice negdj e u današ njoj Slavo niji. vrlo slično onome što se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se događalo i u krškim predjelima Hrvatske. H. Negdj e su se i močv are mogle širiti promj enom riječn ih tokov a. da orani ca. to jest na oko 5 st. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba uređenih terasa. zatim doba uništavanja terasa s maslinama. pa opet doba čišćenja i uređivanja. Moguće je daje do smanjivanja kultiviranih površina. H. više ne daje plodo ve zbog dugot rajnih kiša ili stalni h popla va. ali još više zbog nebrige prouzročene manjkom radne snage -jer se procjenjuje daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za pola. H. a potom i do uništavanja terasa i prelaska na stočarstvo. kanali su se s vremenom zatrpali.. naime. Iako nema konkretnih podataka da su se slični procesi uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. pa i manje 13. a poslije pogibli opet ga privesti kulturi. Stanford 1987. 13 V. Runnels. jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantičkih bazilika).donekle zbog prelaska na stočarstvo. erozije zemlje. došlo i u krškim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji vijek . 135 i d. U krški m se predje lima Hrvat ske (pogo tovo uz obalu i na otocima) zasigurno događalo da se brižljivo podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla uslijed nebrige počnu urušavati. Regionalna geografija Jugoslavije. M. Rogić. 89. 817 i d. 12 T. knjiga 1 (prirodna osnova i historijska geografija)./km 2. 71.većinom koze koje nemilosrdno brste makiju . Cambridge 1964. 9 Šlaus. Istraživanje američke ekipe o promjenama u ekosustavu južne Argolide na Peloponezu vrlo su instruktivne: T. Later Roman Empire. Čini se da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba velikih promjena. Stanford 1987. Kraniometrijskaipaleopatološka analiza. ustave urušile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na sve strane.C. kada je Rimsko Carstvo propalo. 143 i d. Čini se da su u istočnoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u slučaju pogibli mogli preplaviti čitav kraj. Tada je nastala poznata močvara Palača {Paludes). Runnels. pa i više. Beuond the Acropolis [A Rural Greek Past). stoljeću u južnoj Argolidi zbog nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u polupustinju. Iako je rimska vlast nastojala zemlju štititi podzidavanjem i ograđivanjem.počne izrast ati šuma. II. Jones. a eroziju je sprečavala sustavnim pošumljavanjem.

Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i krška priroda Dinarskog gorja pojačavaju njihovu međašnju ulogu. Pejzaž i reljef. Supetarski kartular. 221. vode. nego vrlo posredno -jedina zabilježena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je Dubrovnik 850. Međutim. itd. 16 Vidi. Preživjeli su pak vodili i dalje život na egzistencijalnom minimumu16. nesigurnost velika. 2. a istraživanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj tek su započela. stoljeća14. Čini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14 BSsendorfer. komunikacije loše održavane. a vrata između Alpa i Dinarida bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. reljef. društvo dezintegrirano. Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su ovi opći procesi tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka značili mnogo pojedinačnih i kolektivnih borbi. uvijek je privlačilo pitomije Sredozemlje. moguće je bilo preko tih prijevoja održavati svakovrsne veze. uz relativno male varijacije. a tehnika i tehnologija na niskom stupnju. stočarski krajevi južne Like i sjevernodalmatinska zaravan olakšavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno. Prirodni faktori koji utječu na razvoj društva stoljećima ostaju gotovo nepromijenjeni. pojedinačne sudbine siromaha. kretanje ljudi Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo značenje uvjetuju prirodni elementi. Hrvatski rani srednji vijek Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. u današnjoj Hrvatskoj. Goldstein. O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka. sudbina dječaka Zlobe i druge -Novak -Skok. godine bio teško oštećen nevremenom. pobjeda. uz veliku smrtnost dojenčadi i djece. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa. tako i u društvenoj okolini. Rački. primjerice. nekoliko postojećih prijevoja znatno su niži od 1000 metara nadmorske visine. na jugoistoku Dinarsko gorje. Prohodno Pounje. spomenute u Supetarskom kartulani. Stanovnike unutrašnjosti. 356. iako o njima izvori najčešće ne svjedoče direktno. i početkom 20. godinu. patnji i tragedija. Upravo zbog tih kontakata između pojedinih dijelova Hrvatske opravdano je i logično hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. pa je to bila vrlo važna pogodnost i u ranom srednjem vijeku: u razdoblju kada je država općenito slaba. Pri tome ne treba zaboraviti da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -današnja Dalmatinska zagora i Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromašnijih dijelova Hrvatske.I. studeni i bolesti.. Johannis chronicon uenetum. smatrati stanjem koje je vladalo i u ranom srednjem vijeku. Ta ogorčena borba između čovjeka i prirode znala je završiti i smrću mnogih od gladi. kako u prirodnoj. Zato je moguće sadašnju klimu. 18. udarcima mora i vjetra15. 148-50. Documenta. kada ih prodaju u roblje -vidi. Po svim dosadašnjim antropološkim istraživanjima prosječan očekivani životni vijek nije mogao prelaziti 30. a posebice Panonske zavale. 15 36 . VII. Istočna granica.

2. Stoga je cesta od obale prema unutrašnjosti u antici prelazila Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoševaca).Fizička obilježja prostora jede opće pravce pružanja antičkih prometnica 17. Čoralić.. Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom položaju važan prostor. Jakšič. u zaleđu istočnojadranskog priobalja. 123 i d. planinskom barijerom duž obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleđu 20 . 19 Biblija."zemlja bijaše pusta i prazna". bez putova)" . Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. 1991. Bojanovski. stoljeća tvrdi kako je "slavenska zemlja pusta. a te se osobine ne mijenjaju već stoljećima. brdovita i neprohodna (odnosno. 37 I. izme đu suptropskog pojasa visokog tlaka i arktičkog. a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. stoljeću dođe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj državi. nisu stoljećima po propasti Carstva održavani. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina. Hrvatski rani srednji vijek utječu i sredozemne depresije (ciklone). Krševitost značajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je bitna osobina njezina prostora.što donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19. . opširno. na klimu u Hrvatskoj utječu i velika barometarska akcijska središta. Prema tome. mogućnostima za bogat život vrlo je osku dan. L. Šegota. Sarajevo 1974. koja općenito određuju vrijeme u Evropi. na prostoru koji je tradicionalno bio siromašan. Vikić -M. 1. Gorenc. 404 i d. Klima Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj određen je položajem uz Ja dransko more. Usp. Djela ANU BiH. kada putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema. posebice u njezinu dalmatinskom dijelu. s vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom. Zagreb 1960. U evropskoj cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu. otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. ali dijelom i kao podatak koji odražava stanje u onodobnoj Hrvatskoj. 3. u prvom redu Atlantskog oceana. ali. Klimatologija. odnosno subpolarnog pojasa niskog tlaka. M. Antička naselja i komunScacije u Bosni i Hercegovini. ze mljom. Zagreb 1992. E. Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam". N. vidi: Enciklopedija Jugoslavije. Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24. 20 O klimi na hrvatskom prostoru. i: I. Krški dio obuhvaća dobar dio središnjeg prostora i cijelu primorsku fasadu. Goldstein. Osim toga. Sarajevo 1960. a kontinentalno obuhvaća cijel o kopn eno zale đe. Također. 4. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. 47. SHP 14/1984. Sr edoz emn . ali u prometnom vidu izuzetno značajan. Na klimu 17 Konkretno. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija. uništeni). Zagreb 1968. pa su se tako nužno stvarali (ili određivali) novi. kako rimski putovi. Izdanja HAD 15. Jakšić. sv. O tom čimbeniku valja voditi računa kada u 9. 23-40 18 N. godine promet se kanalizira preko Knina 18 . koji su inače bili kolni. do Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak. Postanak. Sredozemno i kontinentalno klimatsko područje podijelili su Hrvatsku: prvo je ograničeno na uzak pojas niskog jadranskog primorja i otoka. Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. 325-46. sv. Upravo zbog te činjenice vrlo je zanimljivo da su se središta hrvatske države u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje. 133 i d. Pašalić. "konj ski" putovi.

iz planinskih predjela u dinarskom rubnom pojasu ljeta su nešto hladnija. To je bura koja znatno snižava prosječne mjesečne temperature. iako su one uvijek bile moguće. a prosječna je zimska temperatura ispod 0 °C. Međutim. Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje više od četiri mjeseca. U cijelom primorju prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 5 °C. kao i djelomično nomadskog načina života tamošnjih stočara. gdje pojačava snagu.najviše četiri mjeseca. Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme današnje. stoljeća (ili do 1125. Hladan kontinentalni zrak može prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja. najbliži su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske. dok cijeli niži dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi. U sjevernom dijelu primorja zna biti i snijega. ali se rijetko održi duže vrijeme. Ovakva je klima bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka. i višestoljetne gradnje u suhozidu i drvetu. do 11. najnaseljeniji dijelovi države. Ove klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na razmještaj stanovništva . jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku vrlo oskudna. u ovoj klimatskoj regiji živjela i većina stanovništva. kontinentalni je dio vjerojatno bio razmjerno rjeđe naseljen negoli neposredno zaleđe obale. pa nije neobično da su se središta hrvatske države formirala na području sredozemne klime. te da je.u klimu obilježavaju blaga i kišovita zima te suho i vedro ljeto s visokim temperaturama. Zimsko je razdoblje u godini kratko . bili su uglavnom pošteđeni tako ekstremnih vremenskih prilika. vjerojatno. moguće je upotrijebiti rezultate istraživanja koja su obavljena u drugim evropskim zemljama. kako klima u Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugačija od klime na širem evropskom prostoru. Međutim. koju karakteriziraju hladna ljeta."što je temperatura bila u nekom razdoblju viša. Druga istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku: nakon relativno toplog . oko današnjeg grada Rijeke pet mjeseci. sama obala i otoci. Zbog strujanja hladnijeg zraka. Kontinentalna klima ima na ovom području više varijanata. a zime nešto toplije negoli u središnjim dijelovima Panonske zavale. i oni od vitalnog znače nja (prijevoji preko Dinarida i prolazi između krških dolina). Po režimu oborina. da je velika većina nalaza pronađena upravo ovdje. vrlo hladne zime i mnogo snijega koji se dugo zadržava. Primjerice. Na sjeveru je područje sredozemne klime znatno suženo zbog klimatske barijere Velebita. godine) došlo do zatopljenja 21 . iako je izostanak značajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom prostoru rezultat. Tako je analiza leda na Camp Centuryju na Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. jer je to prvorazredni pokazatelj smjene "toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prošlosti .po svemu sudeći. između ostalog. mjerila se količina izotopa kisika (0 18) u vječnom ledu. to je više 0 18 u kiši i snijegu T r 38 Fizička obilježja prostora i obratno". Najviši planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku klimu. Za panonsku klimu karakteristična su vrlo vruća ljeta.

Zagreb 1973. u: Fai re de Vhis toire. detaljnije. L'h isto lre de la pluie et du beau temps. Helsinki 1991. u izvještaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku križara kroz Hrvatsku za pohoda 1096. i 18. J. stolje ću22. 481 i d. nije mogla biti bitno različita od klime koja je vladala u čitavoj Evropi. 23 Vidi. 40-2. Historijska čitanka. tada "vinorodne zemlje") 23. Klima u Hrvatskoj. a za to vrijeme doživjeli smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i kretnjom ponešto sa sebe uklanjati"25. stoljeća do Islanda. Koster. bila u ranom srednjem vijeku otprilike slična današnjoj. 21 E. D. 2. a obično se u vojne pohode polazilo u proljeće i vraćalo u jesen. stolje ća klima još više zatopl java. Osim toga. usprkos mogućnosti da postoje regionalne specifičnosti. 3-13. Klimatologija. Klaić. Može se pretpostaviti daje klima na našem kontinentu. Balešić. E. i do kraja 10. sudeći po navodima ljetopisca.Vikinzi stigli tijekom 9. Izvori. da bi do zatopl jenja ponov no došlo u 19. i 20.. 39 . Terra 103. K. stoljeća. 1989. 1 -24. H. Lamb. da bi zatopl jenje doseg lo vrhun ac oko godin e 1300. a sve kulminira "crnom smrću" -najstrašnijom epidemijom kuge 1346-9. Jedini podatak koji bi mogao o tome posredno posvjedočiti jest vijest da Ljudevit Posavski u prosincu 819. Izvori. kada počinju godine gladi. otprilike tri stoljeća zatopljenja koincidira s gospodarskom i općedruštvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko 1000. Klaić. premda se čini da je to ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teško može išta zaključiti. Assessment qf climate change impact in highlatitudinal regions. V. 3-30. Rački. 324. M. Pandžić. Documenta. ed. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i pljačka po njoj 24. može se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se slučajno Normani!) vrlo dobro iskoristili činjenicu daje na tamošnjim morima i obalama bilo manje leda. 17. 25 Šidak.. Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni. Priroda 62. Valja tome pridodati da Ljudevita. The Changing Climate. Katušin. pa se i lakše putovalo. Pariš 1974. Z. pa prema tome i u Hrvatskoj. Čini se da su podac i toga drugo g niza vjerojatniji -povezu li se s općeevropskim događanjima. odnosno daje bila za nijansu toplija nego krajem 20. stoljeća. Meteorologu. Malo ledeno doba. Moran and M. Tada počinj e hladni je razdoblje s vrhun cem u 17. stolje ću.razdo blja do 10. 2. Analiza klima toloških e le mena ta na području SR Hrvatsk e u 1987. Juras. 32-3. London 1968. Nouveaivc objets. godine tvrdi se da su "bili u slavenskoj zemlji gotovo četrdeset dana. H. godini. do otprilike prve polovine 14. 1. nije gonila neka prijeka potreba da kreće u Dalmaciju. u: Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u SR Hrvatskoj. 84. Le Roy Ladurie . 371 i d. Zagreb 1988. 22 Šegota. Nakon toga. Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora ("Vinlanda" -dakle. A. D. 24 ARF ZSL 819. Tako su Normani . godine. Morgan.

koji je nemoguće točnije odrediti. a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku više nisu funkcionirali.. tvrdi da se u Vrbniku na Krku smrzavalo vino u bačvama 27. Čovjek koji osniva naseobine morao je to uzimati u obzir. Riječna mreža crnomorskog sliva. i nestalan tok.. stoljeću. Tako izvor zvan Pseudomaurikije iz 6." 28 Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima. hrvatsko društvo doživljava intenzivan razvoj. Documents historiaues sur les variations de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. pa. opsežniji izvještaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17. ali od 18.. i kasnija stoljeća. Vode U antičko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta. stoljeća i iz kasnijeg vremena. moguće je da su ti tokovi danas na drugim mjestima negoli nekada. Scheffer. meandre. rijeke ili jezera bio uvjet opstanka pojedinca u ranomu srednjem vijeku. baš kao i u drugim evropskim kraje vima. stalno se spominju 26 Šegota. Union Geographique Internationale. 373 . do otprilike 1350.I. Hrvatski rani srednji vijek Vjerojatno je tijekom 11. došlo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja. Inače. prema tome. naročito u nizinskim područjima. Sudeći po dostupnim podacima. dok se prema jugu sve više od njega udaljuje. 372. morao je tražiti stanište u blizini vode. kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina. 139. 28 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. godine). Beograd 1931. Gilić. Viz. Comite National du Rovaume de Yougoslavie. kada se opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije. pa je stalan boravak u blizini izvora pitke vode. ed. ali. činili i Slaveni. Iz Hrvatske vode otječu u Crno i Jadransko more. i 1621. 128. 4. Bilješke o vremenu u 17. stoljeća. pa se čini da se i tome jednim dijelom. A. godin e. ali je teško i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to zaslužna promjena klime. Vujević. J. Klimatologija. Goldstein. a u blizini su im šume ili močvare ili ritovi. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronaći vodu kraj koje bi stanovali. nastojali su se naseljavati uz vodu. Upsaliae 1864. izv. gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora. pa onda i Hrvati. od 850-1950. može zahvaliti tadašnji gospodarski i društveni razvoj 26. Za te je rijeke karakteri stično da imaju mrtve rukave. Klimatologija. Hidrometeorološki glasnik 1. Tijekom sljedećih stoljeća (od 11. vrlo je dobro razvijena. kada se za godine 1620. 40 r h . P. Razvodnica između ta dva sliva pruža se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana. napuštena korita. u kazuj e na značajnu pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama. stoljeća tvrdi da "sela Slavena leže na rijekama jedno do drugog . I. od kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak). 27 Šegota. To su.. uz koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe. Zagreb 1948. 284.primjer količine ubranog grožđa u Badenu u Njemačkoj. kada je klima toplija. potoka. čini se. s druge strane.

Privlaka . SHP. godine do otprilike polovine 13. SHP 10. Nije slučaj no da je i većin a karoli nških mače va i uopće ostata ka prona đena uz Dravu 30 . 39 CD III. 89. VAM. ona na ciglani Daraž u Bošnjacima kod Županje u blizini je Save 32. serija. Medvednica. 30 41 . ser. Documenta. 41 Ž."Gole Njive" (općina Vinkovci) . Sava ili Drava 29 . Zagreb 1991. 42 Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru čju koj e omeđ uju Sava. koja traje od oko 900. 38 ARF za 827. 97. 14/1984. Šmaljcelj. prostor uz rijeku Dravu 36.Sekelj. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . također je uočljiv trend njihova grupiranja uz velike riječne tokove. Novi prilozi vrednovanju ostavštine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II. godine Bugari su s brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamošnjim Slavenima nametnuli svoju vlast 38: kroničar ne spominje nikakve kopnene odrede. iako savska obala jamačno nije bila uz sam zagrebački Kaptol.Kultur in Kroatien. Zagreb 1958. serija. Izvori. Tomičić. od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture. stoljeća u međurječju Dunava. 193. Istočna granica. 333. Zagreb 1992. Ž. 2. Rački. 117-9.209-30. Drava. te Psunj i Papuk -Ž. Kada Bela III. a nekro pole u istočn ijim dijelo vima Hrvat ske nalaz e se takođ er na voda ma ona kod Brods kog Dreno vca u blizin i Orljav e. tako da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno močvarna tla 29 ARFza 819-23. spominje i "biskupa zagrebačkog na Savi" 40. Rački. Drave i Save. Beograd 1973. 3. 320-7. Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. Međutim. 37 Bosendorfer. Naseljeno je i uže područje Osijeka.111. VAM. Stanje istraživanja i statistika. koja dvade setak kilom etara dalje utječe u Savu 31.. Documenta. Vinski-Gasparini -S. Arheološki pregled 15. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. 35 Namentragende Steininschriften. Zagreb 1992.u Sisku i u Kijevcima kraj Bosanske Gradiške 35. 225-39. 1. 123. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . ali je funkcija zagrebačkih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz preko nje. 32 S. Zagreb 1961. Klaić. godine navodi svoje biskupe. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 16-7. dakle. praktično su svi u blizini tih triju rijeka ili njihovih pritoka 41. U najdetaljnijem popisu svih srednjovje kovnih lokaliteta . 40 Klaić. Varaždinski privilegij iz 1209. 11-21. Izvori. Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8. Tomičić. karta 1. 1968. a 827. 33 M. Čini se da postoje vrlo čvrsti arheološki dokazi da se u rimsko doba plovilo Karašicom i Vukom 37. Izvori. spominje čak luke na Dravi39. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. ona u Privlači kod Vinkovaca u blizini Bosuta 33 . 95-118. nije svaka voda bila poželjna -u Panoniji je dobar dio nizina bio močvaran 42. 3. Bulat. karta 1. Tomičič.nekropola VIIIDC stoljeća sistematska iskopavanja. 102. 34 Ž. Tomičić. 31 K. Kalnik i Bilogora. Uglavnom. a ona kod Bijelog Brda istočno od Osijeka nalazi se uz Dravu 34. 123.Kultur in Kroatien. Ne može biti slučajno da su jedina dva ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako im je funkcija nepoznata) nađena u blizini uz Savu . Ercegović. Ercegovlć. 101. 36 M.Fizička obilježj a prostor a Kupa. Klaić. 148 i tamo lit. 1185/6. 129-61. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima.

Nastaju na goletima u vrijeme naglih i jakih kiša ili ubrzanog otapanja snijega. Močvare se u 10. 45 ARF ZSL god. Jakšić. stoljeću koje su u velikom dijelu Slavonije omogućile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. stoljeća. Klaić. a ne u njima. Izvori. Priručnik. 85. 43 P. Documenta. 402-3. Međutim. Codice diplomatico istriano. Šišić.vjerojatno zbog toga što ih nije bilo lako prijeći. Stoga se čini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz obradivo tlo i dijelom nasljeđivala položaje rimskih naselja. daju kraškom po dručju poseban hidrografski značaj. Vilim Tirski koji opisuje put križara kroz Dalmaciju krajem 11. 325. pa su zbog toga u kraškim poljima poplave vrlo česte. stoljeću spominju i u Istri 43. Račkl. To je još jedan razlog zašto su se naselja u zaleđu obale stvarala na prisojnim padinama kraških dolina.I.tako je franačka vojska 820. No. naročito one u primorskom pojasu. Jedan stranac. Kašica i Smilčića. 46 Šišić. Za kraške krajeve. Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Hrvatski rani srednji vijek čak i danas otpada vrlo značajnih 8% ukupnog teritorija. 921. Kule Atlagića i Benkovca. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi ranoga srednjega vijeka . teku po površini. Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam". čini se daje već spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 . Klaić. Goldstein. Ponornice izviru iz kraških vrela. Priručnik. onaj od Nina do Knina. godine prelazeći Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 . Izvori. Kandler. Takva je situacija bitno različita od panonskog dijela Hrvatske. pa čak ni kretati se uz njih. Izvori 63. 402-3. ne povoljno je da u tom području koje se nalazi s obje strane razvodnice voda vrlo često otječe kraškim podzemnim putem. U tome su iznimka relativno dugi vodeni tokovi Zrmanje (69 km). Cetine (100 km) i Neretve (218 km). Za visokog vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike količine vode. na kraškom prostoru rijeke tendiraju stvaranju strmih obala. 85. naročito ponornice. tvrdi daje i Dalmacija "gotovo čitava močvarna. Krke (73 km). Naime. karakteristična je pojava bujica. gdje se ceste često pružaju uz vodene tokove. 47 N. pa se iza kraćeg površinskog toka gube u ponorima. Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. Na području Dinarida ima relativno mnogo oborina. čak i kanjona (primjerice. neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da čine zrak gotovo zagušljivim" 44. pa sve do Knina. Donekle to važi također i za Rašu i Mirnu (41 km) te neke još kraće rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran. Izvori. a. SHP 14/1984. Klaić. pružao od Nina do Islama Latinskog i Grčkog. pa izbija na površinu u niskim krajevima ili na morskoj obali. razmjerno više negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske. 325-46. Ponori se nalaze uz rub kraškog polja ili u samom polju. 17. 44 42 . Klaić. 820. vješto izbjegavajući bilo kakvu vodenu prepreku 47 . Svi ostali kraški vodeni tokovi. kanjon u donjem toku Cetine).

Geografija Hrvatske. To je bilo toliko važno da anonimni notar kralja Bele III. dakle. tvrdi ljetopisac. jer osim općih znanja o nekim pojavama u vezi s florom u prošlosti. Zagreb 1974. Flora Kako je izgledao biljni pokrov i što se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga srednjeg vijeka za sada je nemoguće točnije utvrditi. U Panonskoj se nizini jezera stvaraju u napuštenim dijelovima nekadašnjih riječnih tokova.samo pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i ispiranja plodne zemlje 50. s velikom sigurnošću zaklju čiti kako su stanovnici Dalmacije često oskudijevali vodom. "smetnja bila rijeka Drava" 49. Može se. 324. Šuma je bilo više nego što ih ima danas.. zna se prilično točno kako je izgledao evropski pejzaž u srednjemu vijeku. ljudska djelatnost . stoje bilo vrlo važno u vrijeme kada su mogućnosti prijeno sa vode bile ograničene. Rački. V.ponajprije krčenje.. te promjene ipak nisu korjenito izmi48 49 50 V. To su presječeni riječni zavoji (meandri). Izvori. M.1. Poznato je da su sustavnom sječom i krčenjem od srednjega vijeka do 20. Međutim. 820. Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni život u ranomu srednjem vijeku. Neka kraška jezera za kišnog razdoblja pokriju čitava polja ili samo neke dijelove.). Crveno i Modro jezero kod Imotskog. a drugdje je. Vodostaj im tijekom godine koleba. 17. Ili. Babino jezero u Velebitu. Za ljetne suše veći dio ih presuši ili se voda zadržava samo u nižim dijelovima polja. stoljeća neke šume u Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno uništene. VAHD 82/1989. 14-5. u doba Ljudevita Posavskog franačkoj je vojsci. pa ta jezera imaju više obilježja bara oko velikih nizinskih rijeka. 128. Putove je u Panoniji često određivala mogućnost prijelaza preko rijeke. Zagreb 1882. u Panoniji je trebalo znati kako prijeći (ne izbjegavati!) preko voda i što bolje se njima poslužiti. 5. Slavonija od X do XIII stoljeća. a potom i do Zagreba 48. Šume Dalmacije u antici. kao primjerice na Velebitu. Njihova je površina mala (primjerice. Klaić. pa se i s obzirom na te opće prilike može pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. ARFza god. Dok su putnici u Dalmaciji morali voditi ponajviše računa kako izbjeći planine i pronaći najlakši i najniži prijevoj. ne propušta napomenuti da su na povratku prešli Kupu i stigli do Save. 21-6. Documenta. 43 . ali ona nikada ne presušuju. Međutim. opisujući neku provalu Mađara čak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900. itd. a potom i utjecaj stočarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza .. Klaić.Fizička obilježja prostora Jezera se u Hrvatskoj nalaze većinom u kraškim predjelima. Nikolanci. 157-68. preciznijih podataka nema -sustavna istraživanja do sada nisu provedena. 78. dok stanov nici Panonije na putovanjima često nisu znali kako je priječi.

Vidi. niti je mnogo novih. Goldstein. Jasenica. pašnjaka. opširnije. inovjerci 57. M.Hrastin blizu Osijeka i drugi. Hrvatski rani srednji vijek jenile izgled hrvatskog teritorija. Jablanac. "hrast" . Đ. Zagreb 1990. Jablanica. pričalo se da su u njima bića s onu stranu mašte (vještice. ur. I početkom devedesetih godina 20.Jablan kod Vrbovskog. 105. "lipa" . ur. Les marginaux dans l'Occident medieval. prije otprilike deset tisuća go dina 52 .Grab kod Ljubuškog i Sinja. Borovo. u pejzažu Hrvatske ništa bitno nije promijenilo. "dub" . u: Les marginawc et les exclus dans Vhistoire.95. "bor" . J. "breza" .Dubrava kod Vrbovca i Šibenika. Glogovnica. kao što se to događalo u nekim drugim evropskim zemljama 53. "jablan" . 816. što svjedoči o trajnoj važnosti biljnoga pokrova i posebice drveća. Brestovac Požeški. Šišić. Klaić. razbojni ci. pri mjerice. hrast. dj.tako se ime vrhovnog boga 51 Šume u Hrvatskoj.. Le Goff. i drugdje. "cer" . Još za putnika s kraja 11. "javor" . Izvori. U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus. 85. U njima su se skrivali bjegunci. Brezje kod Donje Stubice i kod Varaždina i drugi. Ili. 44 . Grabrk na Dobri. kao i božanstva slavenskog panteona . 149. Po vrstama drveća koja su rasla pojedi načno ili kao šuma nazivana su mjesta u okolici.Lipik. Đ. Lipa i Protulipa kod Duge Rese. Zagreb 1979. koliko je proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas. Geologija. stoljeća pod šumom je oko 35% površine Republi ke Hrvatske 51. prilagođenijih vrsta postalo dominantno. vilenjaci). stoljeća -n. no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. recimo. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske. Zatim čitav niz "Dubrava" . Stoga se može reći da se u ovih tisuću godina. Rauš. Grabovica kod Duvna. 53 Nažalost. jer su bile uglavnom nepoznate. Orahovica i Vrba. Herak. stoljeća Dalmacija je "prepuna brda i šuma . Grabovci kod Konjica. 54 55 56 57 CD I. Lipice ispod Male Kapele. odmetnici. Takve su šume budile u ljudima srednjega vijeka strah. Rauš.Duba Konavoska. 7. "jasen" Jasenak. tako da ima vrlo malo obrađenih polja"56. 72 i d. najstariji su podaci iz 16. Pariš 1979.. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se mijenjale od posljednjeg ledenog doba. nije došlo do ogoljivanja velikih područja. nadalje.I. Priručnik. na daleko i široko razasutih. "orah" i "vrbu" -primjerice. Korenčić. Stoga još i danas u preostalim šumama Hrvatske pretežu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se miješaju sa srednjoevropskim flornim elementom. Grabovac kod Belog Mana stira i Omiša. Stonska. pa Dubrave. Grabovnica kod Čazme. Pelješka. pa nema čak ni podataka da se. pa je na taj način po drveću dobio ime čitav niz naselja od srednjega vijeka do danas. Zagreb 1992.Cerovac Tušilovički kod Karlovca 55. "grab" .Borik. 107.. Tako.Brest kod Petrinje i kod Buzeta. "brijest" . 90. brijest i pogana arbor 54. crnogorica širila nauštrb bjelogorice ili obratno.Brezovac Daruvarski. Dubravice. M. 402-3. 288. Postoje i toponimi koji spominju "glog".Javorje kod Senja. istr aživanja o sta nju šuma u pr ošlim stoljećima na hr va tskim pr ostori ma nema -u knjizi Šume u Hrvatskoj. 273 52 id.

153. i najviša gora na Braču i na istočnojadranskim otocima uopće (Vidova gora) 59. na raznim mj.Skok. Mihajlu Peruna pojavljuje na samotnim. 15. teritoriji pod močvarnom vegetacijom i stepe u Panonskoj nizini. Uvod u kaštelansku toponimiju. 167. Etimologijski rječnilc II. 92. 95. za razliku od obrađenih 60. Split 1993. Documenta. postojala su i prostrana područja livada. brdovitim i šumovitim mjestima58. pa postoji "Borun" nad Ostrogom u Kaštelima -Šimunović. 45 . 61 Rački. P. pogled prema Sv. između ostalih. kao i ime iznad Mošćenica u Istri. mj. Osim šuma. Pašnjaka je bilo i u primorju -u Diklu kod Zadra 61. 21. predstavljale dio neobrađenih površina nekih posjeda (terrae incultae). između Jesenica i Podstrane. Toponimija otoka Brača. Može se reći daje područje sredozemne klime određeno na neki način područjem 58 Radi se o lokaciji vinograda .. 87. Supetar 1972. Fizička obilježja prostora Slika 1. Od vrsta koje je uzgajao čovjek vrlo je karakteristična maslina. 69. uz Tugare. na i. na padini Učke prema Plominu . 94. u: Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. zajedno sa pašnjacima. Šimunović. nisu sve šume bile daleke i nepristupačne . stoljeća.neke su. 164. a ime staroslavenskog gromovnika Vida. nosi. Documenta. 60 Rački. 172. 205. 59 P. Ipak. Documenta. Rački. Nutarnje stanje. Vinogradi Stonskog polja. Perun je i ime brda kraj Splita (1660 m). 643-4. Šimunović. kamenjara i vriština.Rački. Rad 105. Čini se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik.

430-1. Riri i vinova loza. Godišnjak 13. 193-6. kao i klijeti u vinogradima (cella)71. Rački. vidi. 11. 59. Klaić. 26-7. 88. Izvori. Sarajevo 1976. Codice diplomatico istriano a. Prva knjiga reformacija Trogira. 185. godine da će samostanu sv. Građani Biograda obvezuju se 1076. 70 O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op će . DAT 30/111. Hrvatski rani srednji vijek uzgoja masline koja se na istočnoj obali Jadrana na pojedinim mjestima uzgaja više od 2000 godina. uostalom. Margetlć. 173-4. Zaninović. 12 .I. 150-3. Izvoru 11. 70) na danas zapuštenim jadran skim i prijadranskim površinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno lako ustanoviti. 52. godine kojom je podijelio Varaždinu prava slobodnog kraljevskog grada 69. Izvori. 68 DM 30/137. Spominje se uzgoj maslina u Istri 62. Rad 105. Klaić. Hrvati su najkasnije do vremena kada su prihvatili kršćanstvo morali početi s uzgojem vinove loze. dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske od početka 9. Berket. 146-7. II. na primjer. Documenta. Moguće je da se uzgoj maslina širio u nekim razdobljima. U ispravama se spominju i posude za vino {butte). Klaić. Očito se veći dio vinograda koristio za pravljenje vina. Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali još od brončanog ili željeznog doba. Kao tipična sredozemna kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima.. izv. 200-1. Viz. Klaić. Braču i Hvaru ima mnogo maslinjaka" 63. Uzgoj vinove loze i preradba u vino spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II. 107. 209. Margetić. mnogo prije dolaska Grka u te krajeve. 46.. Korčuli. ali.". Izvori. Nutarnje stanje. 64 CD I. Goldstein. 27. 65 Od brojnih slučajeva. Split 1988. Budući daje vinova loza nezaobilazni dio kršćanske liturgike i simbolike. 89. Izvori. a vino i vinovu lozu potom spominju i mnogi drugi izvori 68. 39. 23. ur. M. 173-4. relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedeći način: kako se maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pašmanu. Viz. a potom da su se stabla uništavala ili da su propadala .. u: Statut grada Trogira. 1209. 932. II. Klaić. a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu. Documenta. Centar na balkanološka ispitivanja. 18. izv."oni koji obrađuju zemlju . no zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. 79. 35. Izvori. jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. jer vojvoda svjedoči kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za dobre ljetine više od 200 vrčeva (amphoras) vina"67. 63 46 . 59. M. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64. Rižanski platit 430-1. 36. Tako su postojale mnoge sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako nauče sve o uzgoju vinove loze i pravljenju vina. 1017. dužni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina. 70. s druge strane. 91. Rižanski platit. stoljeća pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio važan. 67 Placito del Risano.na otočiću Maslinoviku kod Primoštena danas nema maslinjaka. Klaić. gdje se spominju "brojni vinogradi i zasađene masline" -Rački. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u srednjem vijeku. 176-8. 69 CD III. 71 Rački. Cvitanić i V. 59. 66 Vidi. CD I. jer se s vremenom proširila i prema unutrašnjosti 66. 207. Gligo. A. Codice diplomatico istriano a. 99. 62 Placito del Risano. 137. 261-72. 113. u razvijenom je srednjem vijeku očigledno nastojanje da se proširi uzgoj maslina 65..

na Medvednici kod Zagreba već odavno nema medvjeda. Iako u dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pčela. Beograd 1973. Rižanski placit. 52. Požege i Našica. 430-1. Četvrtina. 74 O sustavu tzv. 206. može se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. hmelj. III. 77 Rački. Šećer se nadomještao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo za slađenje. Iako se ne spominje mnogo različitih plodova . 78 Vidi. 430-1. 1017. šljive. Nutarnje stanje. Rad 105. ser. T. 11-2. Nutarnje stanje. VAM. 72 Placito del Risano. Rižanski placit. Nutarnje stanje. 207. VII-1. 172 i d. Ercegović. izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo) ili križara (na primjer. vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih žitarica78. Izvori. 73 Codice diplomatico istrianoa. a nema ni vukova u Vučjoj Gorici kod Krapine. zelje. Zagreb 1977. Margetić. Grmek. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. bademe i limune 77 . a od voća nezaobilazne jabuke. M. kukuruz. marelica). bob. Klaić. premda uglavnom nisu izumrle. Rad 105. krumpir. na raznim mj. višnje. a u Istri 991. trešnje. Zadra. 59-63. stoljeću. Ćirković. duhan). Pojedine životinjske vrste nastavale su prostore s kojih su danas potpuno iščezle . konoplju. 124. Izvori. leću. a širenjem obradivih tla i naselja divlje životinje morale skloniti s najizloženijih mje sta. Nije bilo ni riže ni šećera.. Klaić. u 14. ječam73. godine kruške 76. 59. i 15. Vinodol Istra. 76 Margetić. Rački. 225-39. Stoga se može zaključiti da se jelo uglavnom slično kao i danas. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. mak. 47 .na primjer. na planini Risnjak nema risova. "četvrtina" vidi S. lan. 1963. ali njihov je urod vjerojatno za naše pojmove bio vrlo slab. kruške. Rijeka. 139. Zadar u 15. Margetić. urod je u Dalmaciji bio samo četiri puta veći od količine posijanog sjemena 74. 273-6. 77. krma 72. općenito. 2. nego i važan korigens lijekova. Jaka abrazija zuba kod pokojnika na nekropoli pokraj ciglane Daraž u Bošnjacima kod Županje pokazuje da su jeli mnogo biljne hrane.u Rižanskom se pladtu spominju kostanji 75. pa i lijek sam po sebi. iako su se u posljednjim stoljećima nestajanjem šuma i močvara. Blagojević. i to žito. Rad 105. 75 Placito del Risano. Čak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. stoljeću. 58. pa čak i južno voće kao smokve. Čini se da su od povrća i voća Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali još grah. S.Fizička obilježja prostora Od prehrambenih proizvoda u užem smislu najčešće se spominju žitarice. pa je "više nego vjerojatno da su se Hrvati pčelarstvom zanimali"80. 6. Razvoj medicine. Documenta. te onih koje su dospjele u Evropu nakon otkrića Amerike (rajčica. Klaić. 11. Fauna Na području koje je obuhvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska životinj ski je svijet i danas prilično sličan svijetu ranoga srednjeg vijeka. 79 Rački. orahe. Raukar. kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vučjak" kod Karlovca. Zagreb 1961. crveni i bijeli luk. 204. spominju se voštanice (cerei]79. Izvori. 80 Rački.

Izvori. Zadrani u kasnijim stoljećima slali na Kornate. Rižanskiplacit. koja u priličnoj mjeri potječe od imena živo tinja govori o suživljenosti čovjeka sa životinjskim svijetom tijekom stolje ća i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena. stoljeću. Spominje se sakupljanje žira. a potom se logično spominju i svinje. zeca (Zec. CD I. Oralić). teladi. 134. Margetić. Vučica. a od vune predivo 87. medvjeda (Medved). koza. Vuka. Documenta. Orlovac. Olib i Molat 85 . 207. 79. te psi 90 . orla (Orlić. Supetarski kartular. Klaić. Benkovac 1987. 46. 133. itd. 1017. Novak -Skok. 82 Klaić. Izvori. 131. Medvednica. 55-69. Zečević). Lisičar. 96. 11-13. Franački putopisac krajem 11. 79.cauallus i equus . 84 Rački. 18. iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu Hrvatske svjedoči da konj u tim krajevima baš i nije bio isuviše čest. i stanovnici Dalmacije žive jedino od stada i krda" 82. koze. 197-206. Dugi otok. PLacito del Risano.od ovčjeg se mlijeka pravio sir 86.mogla bi biti dokazom njegove važnosti. svinja. Zato na hrvatskom prostoru postoje mjesta Medviđa. Golubović) do lukava lisca (Lisac.. na primjer. tegleća ili krupna stoka (iumentum). Ljudi su se kitili raznovrsnim obilježjima životinja: od gizdava pauna (prezimena Paun. ovaca. Goldstein. I uistinu. 85 T. u: Benkovački kraj kroz vjekove. Košutarica.I. Documenta. 88 J. na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na seljač kim posjedima spominju se volovi. Documenta. Srnetica. Orlović. Vidrenjak. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. Istočnojadranska toponimija. 89 Činjenica da se za konja na hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi . goluba (Golub. Sokolović. Split 1986. 130. P. 46. 87 Rački. 86 Caseus . U grobovima su kosti konja. 130. Selilačko. Zbornik I. pijetao. mazga. goveda. 83 48 . oštrooka sokola ili jastreba (Sokol. dakle. 101-12. Sokolovac. 81 Za jadranske krajeve. 430-433. 160. Paunović). Vidi i Rački. 89. Šimunović. na raznim mj. stoljeća tvrdi da "ima vrlo malo obrađenih polja. jarac [tragus] 83. Vučić. vidi. Zadar u 15. na raznim mj.). transhumantno stočarstvo stoljećima je bila svakogodišnja aktivnost brojnih pastira 88. Rački. Volf. opširno. kosa (Kos. 157. 130. Documenta. Nutarnje stanje. Raukar. Čini se da je i uzgoj konja bio prilično raširen. vuka (Vuk. jastreba (Oreb). Kragulj). Zmijštan 81 . Zagreb 1977. 52. 89 O tome podrobnije str.Rački. 95. 131. Košić). Klaić. još od ranoga srednjeg vijeka. pa su ih. Uzgoj ovaca bio je vrlo raširen. Za jadranske i prijadranske prostore posebno je bio važan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagođene tom podneblju . Maun. 153. Pag. Jelenska. Stoka se općenito naziva animalia ipecora 84. sudeći barem po čestom spominjanju u izvorima . janje (Zanata). 90 Codice diplomatico istriano a. Sokolić. Izvoru 85. Lijić). 59. Vulić. 70. Hrvatski rani srednji vijek Slavenska toponomastika. 155.mogle su pasti na većem dijelu hrvatskog prostora. 225. nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u ranom srednjem vijeku. ovce. Zečić. 292-4. Lučić. U panonskom dijelu zasigurno je bilo više. konji. Rad 105. Vukić.

stoljeću. Opširno.18. Razvoj medicine. godine srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom "ture" i "turice" kojih je onda još bilo u Karpatima 93. na raznim mj. a prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059. Zadar 1974. rimski "urus" (bos primigenius). jer bi se na taj način mnogo neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje. Margetić. daruje oko 1215. 61. početkom 9. a meso nije lako pokvarljivo kao riba i može se sušiti. Vidi i J. nitko nije bez njegove dozvole smio loviti ribu 99. 92. godine 98. a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. 3. a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraživanja. zečeve i veprove bio je uobičajen. Dublje razloge nije teško dokučiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja. Documenta. Klaić. na srne. 82-84.Gasparini . 58." te da vojvoda Ivan "posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95. Vinski . Jadranski zbornik 13. samostan sv. Documenta. 428-31. pa tako. Basioli.Rijeka 1989. Tako se u Rižanskom placitu. 97 Rački. CD I. tvrdi "da je sav narod zajednički ribario. 1. Izvori 11. Krševana 995. 1 00 Grmek. vj er oja tn o sr de la ma . 123. 98 Rački. 95 Placito delRisano. Potom. Š. Split 1993. Povlastice i daće od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima (11 . stoljeće). Očito je na ovim prostorima živio i makrokeratni tur. Jelo se i mnogo mesa. Pula . U kriznim vremenima orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. 94 Šišić.S. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 58. Sve što je ovdje izneseno o klimi. 92 Grmek. Documenta. Od kraja 10. osim onoga koji je stekao to pravo. primjerice. Priručnik. ribarenje je očigledno bilo jedno od osnovnih privrednih aktivnosti ljudi uz obalu. stoljeća umnožavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje. vune. Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prošlosti Adriatica maritima I. Lov.. 219-39. što znači da su mnogi ribarili i da se znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. Istočna granica. 151. Izvori 85. 49-51. opšir n o. J. Bilo bi dragocjeno da se o tome zna više. Rižanskiplatit. pri mjerice. serija. K. Ercegović. Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje morske obale" 94. 96 Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi. 135. Klaić. 402. stoljeća. Zagreb 1958. 91 Vidi. pa se čini da je konzum mesa u Hrvatskoj u srednjem vijeku bio prosječno veći negoli u novom vijeku 100. 157.. 25.Fizička obilježja prostora kokoši vrlo česti prilozi 91. kože). Ribarstvo Dalmacije u 18. vodama. jer je po njemu Turopolje dobilo ime. 99 Rački. To znači da na tim mjestima. VAM. 56-7. Razvoj medicine. a meso divljači vrlo cijenjeno 92. 93 Bosendorfer. Županović. flori i fauni samo je niz osnovnih informacija do kojih historičar može doći tradicionalnim meto dama.vidi. 49 . Basioli. primjerice. godine dobiva podavanja u ribi 97.

stoljeća pr. pa sve do doline Vardara. Iliri su najstarije povijesno zajamčeno stanovništvo Balkana koje je. Kr. etničkoj. živjeli su Liburni. stoljeću pr. asimilacija. Jaši su nastavali krajeve današnje sjeverozapadne Hrvatske.ali oni nisu Iliri). južno od njih duž Hrvatskog primorja i dalmatinske obale. posebice jezično i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala današnje Italije. Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. Kr. kao i na teritoriju u to vrijeme naseljenom Hrvatima. a nešto istočnije od njih u središnjoj i istočnoj Bosni Desitijati. i kasnije. izmiješano uslijed čestih seoba. civili zaciji. Još južnije živjeli su Plereji. dakle od 1. U osvit pisane povijesti . preko današnje Slovenije. Panonija i Dalmacija u antici J. očuvalo identitet i do ranoga srednjeg vijeka. Međutim. gospodarskoj i političkoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru. živjeli su Delmati. stanovništvo što je živjelo na teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo heterogeno. Grci Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi. južno od Liburna. Oni su i nositelji kulture mlađeg 50 . U području donjeg toka Neretve živjeli su Daorsi. do rijeke Krke. U unutraš njosti se vrlo razvijenom kulturom ističu Japodi koji su naselili područje današnje Like i zapadne Bosne. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga. Tada je obuhvatio veći broj etnički. živjela su ova plemena: Histri -u današnjoj Istri (po kojima je Istra i dobila ime . Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). U krajevima prema Vrbasu živjeli su Mezeji. ali u vrijeme kada izvora ima sve više. Dolazak Kelta na Balkan u 4. nekadašnji gospodari Jadrana. Kelti. još neo dređenog plemena na sjevernim granicama klasične Grčke. Na primjer. a nakon njih Enheleji. imao je više utjecaja na daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etničke slike. pojam je znatno proširio značenje.za koje nije sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima. Duvanjskog i Glamočkog polja. barem djelomično i u nekim predjelima. uz jadran sku obalu. ali samo ušće rijeke bilo je pod vlašću Ardijejaca. pa sve do Cetine i Livanjskog. ratova.IV. Kelti su se ponegdje saživjeli i pomiješali sa starosjedilačkim ilirskim življem (primjerice Japodi). narod iskusnih pomoraca .Iliri. a panonsko pleme Breuci živjelo je uglavnom u današnjoj istočnoj Slavoniji i Srijemu.

trgovačkih kolonija. što je neposredno pogađalo jadranske trgovačke gradove. u svim ilirskim krajevima (nositelji su bili Delmati. konačno raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza. koja i dalje postoji. Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grčki gradovi još od 6. Pod vodstvom i zaštitom Sirakuze nikla je na Visu dorska kolonija "Issa". 43) piše daje u trijumfu bilo 27 funti zlata.Panonija i Dalmacija postaju dio rimskog civilizacijskog kruga Pod pritiskom sve snažnije rimske države i drugih. do 9. a Delmati 117. god. jer su se nalazili u blizini naprednih poljoprivrednih. a članovi njegove obitelji bili su pokazani svjetini 167. Uspostavom rimske administracije ilirske su 1 Šišić. a rimska se vlast proširila na jug sve do Neretve. morali prihvatiti diktat pobjednika. godine pr. kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri. Kr. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1. 2.Panonija i Dalmacija u antici željeznog doba koja. Primorski krajevi Ilirika doživljavaju znatan gospodarski. pa ima dosta krajeva koji još u klasično antičko doba znaju samo za ručnu obradu keramike. 51 . Povijest. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu. Nova faza u jačanju rimskog utjecaja nastupa od 178/7. Japodi su pokoreni 129. godine. Kr. ipak nije u potpunosti zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg željeznog doba. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama često su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja. Od Gencija su otpali Delmati. Dolazak Rimljana . Nakon neuspješnog ustanka. Tit Livije (XLV. 90. itd. kao prvo pleme na današnjem hrvatskom prostoru.000 denara. Međutim. Kr. 19 funti srebra. u južnijim se krajevima za vladavine Teutinih nasljednika. pr. Ona je postala matica nekoliko drugih grčkih gradova na susjednim otocima i obali.nazočnosti Kelta ili barem njihova utjecaja. a pogotovo za Pleuratova sina Gencija. Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom završio je teritorijalnim i političkim slabljenjem Ilira. tek poslije ugušenja velikog i krvavog ustanka godine 6. koji su 228. čija je pojava jedna od karakteristika . Gencije je poražen. nije prodrlo na čitavo ilirsko područje. Lončarsko kolo. ali neka su plemena nastavila s gusarenjem. Ilirska država. pali pod neposrednu rimsku vlast. No. iako se snažno manifestira u mnogim krajevima naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save). Kr. većina se ilirskih plemena ujedinila u snažan savez. Nekoje vrijeme osnivač tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazočne i vrlo heterogene plemenske interese. a i društveni preobražaj. 13. uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je otpor i konačno skršen. rimska pacifikacija budućih ilirskih pokrajina neće biti lagan ni brzo izvodljiv zadatak. kulturni. Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovačkim putova njima na sjever Jadrana. pr. izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju.. stoljeća pr.

'EJ. nazivati Dalmacija. Rim je oprezno i inteligentno postupao u provođenju romanizacije. Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. Rendić-Mioćevič. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi hrvatskog naroda. Autohtona ilirska kultura.. Katičič. u simbiozi s importiranom klasičnom kulturom. na i. širio se od primorskih krajeva prema unutrašnjo sti. ili barem jasni autohtoni elementi. već je njime upravljao izravno Senat. da se taj ilirski. ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju. odnosno "vlaški" element asimilira u slavensko-hrvatsku okolinu. Iliri i antički svijet. Još jednom o Mužiću. Panonija je bila zaseb na provincija. Split 1989. nastavljali živjeti po prastarim običajima i uredbama. Većih promjena u etničkoj strukturi bilo je samo u gradovima i administrativnim središtima koja su zahtijevala odgovara jući kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. 52 . Čini se da je moralo proći više stoljeća. 328-34. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). iako nedvojbeno vrlo značajan. i početkom 4. U povodu Katičićeve recenzije. Mužić.. Kupi. iz kojeg su crpljene sve općenite informacije: D. Zagreb 1989. U početku su čak ponegdje ostali i zatečeni oblici društvenog uređenja: na ćelu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domaće aristokracije (principes). R. Kasnije su mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija. 271-84. Podrijetlo Hrvata. stoljeću pr. sve do Majevice. 19/1989. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -južni ili Gornji Ilirik. Bio je razdvojen na dvije dijeceze: Zapadni i Istočni Ilirik. Mužić. 285-7. mj. IV. možda čak i čitavo tisućljeće. izd. te sjeverni ili Donji Ilirik. Kr. Iliri su u unutrašnjosti. Hrvatski rani srednji vijek zemlje doživjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj. Goldstein. Taj je proces tekao polako. ne forsirajući. Rimljani su prvu provinciju na budućem hrvatskom teritoriju osnovali u 1. SHP. 243-70.I. gdje je to god bilo moguće. s manjim ili većim uspjehom. Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2 Vidi djelo bogato podacima: I. području današnje Banje Luke i Doboju. međutim. već polagano slamajući najosjetljivije točke ilirske samo svojnosti. te R. pa zatim davalo građanska prava domaćem. ilirski je element u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata imao važnu ulogu. godine pr. Ilirik je dobio posebnu ulogu i zahvatio širi teritorij. do danas vrlo slabo poznat2. Također. ušću Sane u Unu. Ivan Miižić o podrijetlu Hrvata. Granica između njih išla je od Raše u Istri prema Snježniku. gotovo do kraja antičkog razdoblja. razaznaju se vrlo dugo. 1960. Prije Augusta Ilirik nije imao zasebnu upravu. stoljeća. ljubomorno čuvajući domaće kultove i zadržavajući stara domaća imena.. O Ilirima najpotpunije djelo. još dugo nastavili otpor u svim domenama. na i. Ova nova provincija na jugu počinje se od 27. I. uz obalu Dunava u današnjoj Mađarskoj. Konačnu reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. Kr. koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istočnijim krajevima. a ilirski su mladići novačeni i odašiljani na daleke granice Carstva ili u mornaricu. Nadasve se smišljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj. ilirskom življu. I. Iliri su. mj. domorodačkih) kultova. Međutim. Katičić.

Panonija i Dalmacija u antici tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije. 89-120. u prvom redu na Braču i na području današnjeg Trogira. Aequumu (Čitluk kod Sinja). Postojali su i kamenolomi. Rimski građani. osobito u unutrašnjosti. jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je išla od Tergeste (Trsta). Međutim. stoljeća pr. žitarice. Jedan je krak išao od Emone do Poetovia (Ptuj) i duž dravske 3 I. a u njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija. Zadra. Veći dio obradiva tla ubrzo je prešao u ruke veleposjednika. slani su u gradove u čijoj su im okolici dodjeljivana zemljišta na obradbu. stoka i slično. Za čitavo Carstvo dvije su ceste imale ključno značenje.sedma i jedanaesta. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Rimski građani. Iz njega su za Rim odlazili drvo. Rijeke). a u kasnoj antici koloni. 1982. zapravo. Cavtata i drugih. Salone. Plansko naseljavanje započelo je Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. Naroni (Vid kod Metkovića). Visa. Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo. do Tarsatike (Trsata. Zadra. Bojanovski. Još u predrimsko doba ovo je područje bilo glasovito po prirodnim bogatstvima. Druga se pružala od Emone (Ljubljane). Rimljani su ih gradili i iz vojno-strateških razloga. Epidauru (Cavtatu). Kr. pretežno veterani. stoljeća premještene su u druge pokrajine. čemu su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na razinu proizvodnje u Italiji. Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta. poljoprivredi i stočarstvu. odnosno u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na viši stupanj. 53 ."provincija bez oružja". Narone. proizvodi kojima je i ondašnja Italija bila deficitar na. počeli su već u prvoj polovini 1. intenzivno naseljavati lokacije današnjih gradova Senja. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. a rimski izvori izvještavaju da iz Ilirika stižu srebro i zlato. Od vojnih jedinica na ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije . a zemljište je obrađivalo domaće stanovništvo ili robovi. Takve su kolonije. primjerice. Gospodarsko značenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku državu prilič no. Solina. Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu Save do Cibalae (Vinkovci). Saloni (Solinu). Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma (Beograda). čiji je glavni grad i dalje bila Salona. ona je conditio sine qua non toga razvoja. Skardone (Skradina). postojale u Jaderi (Zadru). Epidaura do Dirahija (Drača) u današnjoj Albaniji. Stočarstvo je bilo važna grana privrede. a po njihovu dolasku eksploatacija rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se željezo na području današnje središnje Bosne. U razdoblju prije Rimljana postoje podaci samo o proizvodnji soli. Posebice se to očitovalo u vinogradarstvu i maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima na obali postavili još grčki doseljenici. Do sedamdesetih godina 1. Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja). pa je Ilirik postao provincia inermis . a ribe iz Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. u prvom redu trgovci.

jer će se od 9. Jedna je cesta išla od Senie. da bi se kod današnjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona .ona se iz 4 O. od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti. Povezivanje obale s unutrašnjošću. Cuntz. planirala se i gradila od 1. Stvarno. ove su prometnice bile i prve izgrađene na prostoru buduće Hrvatske. a da tih činjenica tadašnji Hrvati neće ni biti svjesni. pogotovo u razdoblju od četiri zimska mjeseca. stvaranje vrlo logičnog sustava komunikacija. Bordeaux Itinerarv. Salona. i južno. prvenstveno u vojno-strateškom pogledu. provincija Ilirik . Carina {portorium) plaćala se prilikom uvoza robe iz susjednih oblasti. primjerice. Cestovna mreža. Jedan ogranak kretao je od Narone. Goldstein. kopnene su komunikacije bile i te kako važne . kao Senia. osim za Carstvo u cjelini. kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizična. Druga je išla od Zadra i Salone do područja današnjeg Knina. Najznačajnija je za Rim bila (jer je povezivala dva najveća središta) cesta od Solina prema današnjoj sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do Sirmija. Antonine Itinerarv. odnosno ukupno osam mjeseci godišnje. sa sjedištem u Saloni. Iako je Rim imao neospornu vlast nad Sredozemljem. sa središtem u Naroni. Hrvatski rani srednji vijek obale do Murse (Osijeka). Dinaridski pojas aktivirat će se tek u kasnijim stoljećima.Dalmacija bila podijeljena na tri sudska područja (conventus iuridicus): sjeverno.i njima se mnogo putovalo. a drugi prema Sisciji. zaživjeti ponovno u hrvatskoj državi ranog ili razvijenog srednjeg vijeka. Zbog značenja za čitavo Carstvo. pa preko današ njeg Bosanskog Petrovca. ali i simbolički. Naplata carine vršila se na pograničnim stanicama -jedna od najvažnijih bila je u Poetoviju. do 11. stoljeća.I. Sve su ove ceste.Hrvati prihvatiti. koje će živjeti kroz mnoga stoljeća rimske vlasti. 54 . a s nešto manjim intenzitetom i u panonskom). odnosno od Jadere (sjedinjavala se u današnjoj Lici) do Biviuma na Mrežnici. uspostava isto tako logičnog carinskog jedinstva (na čitavom budućem hrvatskom teritoriju. Tako je. pa opet do ušća Save u Dunav. dolinom Neretve. Čitava Dalmacija s Panonijom bila je jedinstveno carinsko područje. Treća je od Salone prelazila Cetinu i onda se njome preko današnjeg Livanjskog i Kupreškog polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save. Mnogo će toga novi doseljenici . građevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palača . Zapisano je kako su 333. iako u unutrašnjosti nije bilo politički značajnijih i gospodar ski jačih. godine hodočasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4. pa ni stanovništvom brojnijih naselja (tim će se okolnostima dugo morati prilagođavati i srednjovjekovna Hrvatska. kao što su administrativna podjela ili način života. bile vrlo važne i za protok ljudi i roba na užim područjima. mnoga će antička rješenja. što je još više ubrzalo napredak. stoljeća razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru. a otamo jedan krak prema Emoni. neće se nestankom vlasti Carstva na ovim prostorima moći izbrisati. Tako su do izražaja dolazile pogodne luke.Sirmij. koja je gradove na obali povezivala s bližim i daljim zaleđem. ItinerariaRomanal. sa sjedištem u Skardoni. Leipzig 1929. Jadera. dolinom Une do Posavine. srednje.

što ubrzo rezultira podizanjem crkava. te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine kasnije. Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora Jedan od važnih čimbenika koji će dočekati Hrvate i umnogome utjecati na zbivanja u njihovoj državi bit će kršćanstvo. 55 . nimalo slučajno. jer su se primjerno ponašali . J.Panonija i Dalmacija u antici reprezentativne carske palače u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije 305. Bili su vrlo uspješni. godine. ali i glavnih prometnih tokova.Viktorin u Poetoviju. Utjecaji s istoka stižu u Panoniju i Dalmaciju i kopnom i morem . požrtvovno. a za vladavine Dioklecijana i Dujam. Pariš 1906. Sinerot i drugi u Sirmiju. Irinej. evangelizacija nije imala većega zamaha. dakle. Bratož. nije čudno da prvi tragovi kršćanstva sežu tek u drugu polovinu 3. Kršćanstvo. U njima su pale i prve žrtve. Sisciji. u koju je. o spasenju i Kristu 5. Rogošić. izvan gradova. 4. kršćanima je priznato pravo slobodnog propovijedanja. te Stas. ZČ 40/1986. godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije. Kršćanske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli. dolazilo i najviše misionara. danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova učenja koji su poticali sugrađane i sve ostale s kojima su se susretali da prihvate kršćanstvo. Ideje i osobe počele su slobodno kružiti. stoief/a. relativno sporog procesa romanizacije. J. Ivandija. pa se otada kršćanstvo moglo slobodno širiti. Sirmiju.najviše ih je bilo u Saloni. Zeiller. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. i početka 4. krstionica. stoljeća. još je oko 270. J. Zagreb 1962. do smrti 313. Poetoviju. Za prilike u rimskoj Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Također. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine. te zbog toga i zakašnjelog razvitka gradova. 363-96. godine.skromno. Šanjek. memorijalnih kompleksa. obično propovjednici i prvaci kršćanskih općina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje . godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od ključne važnosti za hrvatsku povijest. I tamo je bilo mučenika . Međutim. kao i drugdje u tadašnjem svijetu bile organizirane općine. Kvirin u Sisciji. odnosno iz Rima. Buturac -A. Wilkes. Demetrije. Pariš 1918. Isti. Ravene i Akvileje. U gradovima su. 3. 4 i d. Mreža rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti. Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (današnjoj Sofiji) 311. Zbog nešto kasnije izgrad nje cesta. R.iz Soluna ili Filipija. kršćanske zajednice. u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao 305. Polion u Cibalama. Cibalama (današnjim Vinkovcima). VeWđ Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba. stoljeća. Zagreb 1973. London 1969. Takva transformacija palače u grad jedinstven je slučaj na čitavom evropskom prostoru. jer su tamo ° R. samozatajno.: J. Parentiju. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom širenju kršćanstva djeluje i golemi broj neimenovanih. velikih grobalja. čedno. Dalmatia. do 6. a sve su brojniji s kraja 3. Les origtnes chretiennes dans la province romaine de Dalmatie.

Hijeronim Stridonjanin građanin Tarsatike. Tamošnje nepokršteno sta novništvo zadobiva i naziv pogani . Potpavši pod prefekturu za Italiju i Ilirik. I.vidi. one pak na 12 dijeceza. Ona je podijeljena na četiri prefekture. ali i slovenski i bosanskohercegovački prostori. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima boravio krajem 4. stoljeća "velik broj svetih" 8. potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere. seoba naroda. st. do 7. Izabrane poslanice sv. 14. to ime dobiti čitava pokrajina oko rijeke Neretve -Paganija -kako svjedoči Konstantin Porflrogenet 6. Sv. 213-78. sučeljavala se različita mišljenja unutar kršćanstva. uz akvilejsko i rimsko. pustinjaštva i samostanskog života. II. Jeronimall. 32/21. Tako su biskup Sirmija Anemije i crkva u njegovu gradu bili na čelu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. 49. bit će gorljivi pristaše Arijeve doktrine. izv. primjerice. dapače. Kasnije će. 4. područje današnje države Slovenije. ponekad su se nalazili i u samom središtu sporova. Reforme. U tim mnogovrsnim kontroverzama današnji hrvatski.pagani. Valens iz Murse. Njih nisu bili pošteđeni ni ovi krajevi. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. Zagreb 1976. Izvori. Hrvatske i Bosne i Hercegovine 6 DM 30/104. Goldstein. stoljeću. Suić. 31/56. Menasa u kojima su hodočasnici donosili ulje s njegova groba u svetištu pokraj Aleksandrije. To je vrlo indikativan podatak jer pokazuje kako se proglašenjem kršćanstva za službenu držav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano širila 7. Sagi Bunić. Rad JAZU 426. Vidi i T. 64. 7 O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. 36/14. Markovič. pa onda i Vizigoti i Ostrogoti.I. Zagreb 1986. I izopćenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu. pa i ona koja su se kasnije posve izdvojila 9. Četvrto je stoljeće bilo razdoblje u kojem su se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave. 8 Usp. stanovnici sela {pagusd). koji će se kraće ili duže vrijeme zadržati u našim krajevima. 43-4. 56 . 242.. pošto je njegovo učenje osuđeno na crkvenom saboru u Nikeji 325. treći stalež i Židovi od 5. kao. kriza. 9 Primjerice. židovstvo . Oni su se izdvojili iz svijeta i živjeli samotnjačkim životom. Povijest kršćanske literature I. I. Zagreb 1908. Goldstein. a kasnije i ravensko područje. u 4. a to dodatno potvrđuju nalazi ampula sv. Viz. tj. često sinkretističkoga obilježja. Takve pojave ukazuju na veze Jadrana s egipatskim stranama i Levantom i tamošnjim izvorištima monaštva. stoljeće ustrojstvo rimske države korjenito se izmijenilo. građanski ratovi Na prijelazu iz 3. 1990. Hrvatski rani srednji vijek pretpovijesne i rimsko-helenističke tradicije i lokalni kultovi. Radovi ZHP 23. Klaić. O pustinjačkom životu monaha svjedoči i salonitanski natpis monaha Petra. Nju su u jednom trenutku podržali i neki panon ski biskupi. bili duboko ukorijenjeni. 32/84. Germanski najamnici u rimskoj vojsci. godine. postupno se sve više vezuju uz zapadne krajeve. u 10. posebice mitraizam. 54. 43. a dijeceze na ukupno 120 provincija. 8 i d.

U Srijemu su tako postojali Carnacum. stoljeća barbarsko germansko pleme Vandala. ali njihova nazočnost zasigurno neće djelovati smirujuće na stanovnike panonskih provincija. No. pojačana utvrdama -bio je to limes. tako je uzurpator Ingenuus. Od vladavine Konstantina I. Takav je odnos odgovarao i bivšim robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivšim robovima (sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali određenu količinu ili određeni dio proizvodnje. godine područje Panonije organizirano je u četiri provincije . Dijelovi panonskih granica. godine kod Vinkovaca (Cibalae). godine bitku i život kod Osijeka (Murse). i 4. pa su se granice biskupija i drugih crkvenih okružja usuglašavale s granicama administrativnih jedinica. Veći legijski logori nalazili su se dublje u unutrašnjosti . ali u stvari su i dalje vezani za zemlju. 380. Za sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (početkom 5. Zbog panonske i mesijenske dijeceze izbio je spor između Konstantina Velikog i Licinija. Za razliku od robova koloni su pravni subjekti. koje su se nalazile relativno daleko od vandalskih staništa. baš kao i njihovi potomci. što završava Licinijevim porazom 314. s dopuštenjem cara Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. I kršćanstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom administrativnom sustavu. Sisciji. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stići iz zapadnih u istočne dijelove Carstva. stoljeća dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema zapadu) Vandali će biti mirni. stoljeću pogodili državu. Cuccium.Gornja Panonija podijeljena je. grada za koji nije točno ustanovljeno gdje se 57 . čak ni onih. u zakonodavstvu se sve više afirmirao kolonatski odnos. godine upali su u Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljačkali je sve do Stridona.u Poetoviju. kao što je bio slučaj s prekodravskim i prekosavskim predjelima. Emoni. stoljeću teške udarce. a drugi su ipak osjetno poboljšali svoj položaj u odnosu na ropski odnos.JL Panonija i Dalmacija u antici bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na četiri provincije. da bi njezin južni dio postao Pannonia Savia sa sjedištem u Sisku. koji se pobunio protiv cara Galijena (253-268). No. ova organizacija i uopće takav način života doživljavali su u 3. Zbog zemljopisnog položaja Panoniju nije moglo zaobići nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na evropski zapad. Acumincum i drugi. bili su ujedno i rimska državna granica. godine kod Siska razbio vojsku uzurpatora Magna. Car Teodozije je 388. posebice onih na Dunavu. jer su koloni kao pravne osobe plaćali glavarinu (capitatio). Secunda. i 4. Sirmensis. izgubio 258. to kontaktno područje nisu zaobišli ni neki od neizbrojivih građanskih ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. Isto se zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na južnom dijelu organizirana Pannonia Inferior. sa sjedištem u Sirmiju. Uz njih je. Nakon 297. Još se tridesetih godina 4. izgrađivan lanac manjih ili većih vojnih logora od kojih su neki prerasli u civilna naselja. itd. prirodno. I carska je blagajna profitirala. pošto su ga iz Dacije (današnje Rumunjske) istisnuli Goti.

po utvrdama se nalaze rimske posade. a u Italiji. 213-78. ali su neposredno bili pogođeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili isključivo radili za opskrbu ovih službi 11. Stradala je i Mursa. Zagreb 1986. Later Roman Empire. Kada je tridesetih godina 5. Hrvatski rani srednji vijek nalazio 10. M. II. 455. 520. prilike su se još više pogoršale. neki gradovi na širem hrvatskom prosto ru . u Hispaniju. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt. brzini i udobnosti puta. Međutim. Rad JAZU 426. Suić. konačno. godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod Adrianopola (Jedrena). Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. ne ostavivši u njemu i trajnije tragove. Vizigoti su se počeli naseljavati po čitavom Balkanu pošto su 378. kao posljednji car s tih strana. sustava državnih pošta koji se za tadašnju financijsku situaciju u Carstvu pokazao suviše skup. ali su već nakon bitke na Mauricijakovu polju u istočnoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451. 6 mansiones i 36 mutationes -vidi. Leipzig 1929. Bordeaux Itinerarv. godine zapadnorimski car Avit bezuspješno je pokušavao podvlastiti Panoniju. stoljeća Panonijom zavla dao Hun Atila. potpali i Ostrogoti. 12 Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova. I. Naime. to su morali biti tek slabi odsjaji onoga što je bilo u 4. Antonine Itinerarv. smanjen je broj konja u njima. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za održavanje cursus publicusa. Konstantinove reforme značile su i pokušaj bitnog smanjivanja svih mogućih državnih troškova. Vjerojatno su u tom procesu manje stradali veći i relativno dobro utvrđeni gradovi negoli sela i druga naselja u unutrašnjosti. po gradovima i selima živi romanizi rano stanovništvo. pa će sve veći utjecaj imati Ostrogoti. 58 . O. Tako je smanjen broj postaja. Cuntz. u jednom trenutku. godine Panoniju pljačkaju razna germanska plemena. Taj je čimbenik. Goldstein. krenuli u dalju selidbu prema Italiji i. 830-4. Svoj je vrhunac dosegla u vrijeme Atile (433^154). Emona. Tada im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku.I. Sirmij -postoje i u 6. godine pojedini narodi počeli otpadati od hunske vlasti. 28 mansiones i 53 mutationes. Siscija. od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) čak 42 grada. 10 M. Nedugo potom u Panoniji se učvrstila vlast Huna pod koju su. Gepidi. a do 395. a potom postali i saveznici (foederat§ Istočnog Carstva.Celeia. stoljeću. Hijeronim Stridonjanin -građanin Tarsatike. Heruli i drugi narodi. ItinerariaRomanal. H. premda ni tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 . što se ponajviše osjetilo u Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. uz opću nesigurnost uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antičke krize. stoljeću. Jones. 11 A. morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi stanovništva prema južnijim krajevima. ali su oni ubrzo. Desetljeće kasnije Vizigoti su opustošili čitav Balkan. To se posredno osjetilo u sigurnosti.

Doduše. Peristil 1. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokršćanskoj umetnosti u Dalmaci ji. Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojačane mode ukrašavanja orijentalnim uzorcima. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji. Beograd 1959. odnosno. 10-11. ali je on u Carigrad poslao znakove carske vlasti. preko njega. i 5. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. bronci. Uprava. ona počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 15. La langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite. Karaman. II. Rapanić. također. Zagreb 1985. izv. Pašalić. na i. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegouiina. Materijali 17. ali to u biti ništa ne mijenja 18. 20-3 i tamo navedena lit. pa se. Klaić. 35 i d. stoljeću. 16-8. ali ona nije došla 14. O dalmatinskoj dinastiji. Doba. i jadranske obale 13 . Beograd 1974. pod Istokom 16. Da takav put nije bio nesvakidašnji. terakotama. Za rimsko stanovništvo 13 J. Berlin 1903. 220. Doba. godine. Dalmacija neko su vrijeme bili pod vlašću Zapada. Peć 1978. J. 23-122. Archaeologia Iugoslavica 3. 179 i d. VAHD 63-64.1. moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bježi u Salonu i tamo vlada sve dok nije bio ubijen 480. izv.. mj. Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da se postupno smanjivalo i značenje prometnica u pravcu istok -zapad. U prijeporima. Izabrani spisi. L'amministrazione. Izvori. kasnije. M. I rad D. kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. VAHD 77/1984. Nova knjiga o ranokršćanskoj Saloni. vidnu ulogu imali su i neki dijelovi buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. Split 1961-2. na raznim mjestima. Historg oj Salonitan Christianitu. Škiljana. činjenica jest da helenistički i uopće orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi. skulp turi. primjerice. pak. 39-53. Nikolanci. Excerpta de Isgationibus. 61-73. Split 1954. 125 i d. 69. pa se time odrekao carske titule. nego bili čak i suprotstavljeni. Viz. Ako je unutrašnjost i bila stalno pod vrhovništvom za padnog cara. Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina. staklu. odnosno iz područja Bizanta od vremena Heraklija17. Dvggve. E. Rapanić. svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu Salone. Viz. 17 Dokazuju to mnogi autori. 18 O tome više M. Split 1989. Međutim. pa će se tako sve više isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni -jeg panonskog limesa i dinaridskog zaleđa te. Copenhagen 1950. E. često se događalo da se ni kratkoročni ni dugoročni interesi više nisu poklapali. koji su se javljali između dvojice careva inače jedinstve nog Carstva. Cicarelli. I.Panonija 1 Dalmacija u antici Rimsko se Carstvo 395. ali je očigledno da su se stanovnici njime služili relativno malo u odnosu prema latinskom. Nikolajević. 15 DAJ 29/14-46. tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. 97. a mnogo ih je manje bilo iz maloazijskog i grčkog svijeta. Situacija se na ovom području bitno izmijenila 476. mozaiku. istočna obala Jadrana i njeno zaleđe. 59 . pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj državi.. jadranske obale bile pod intenzivnim utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora. Medini. Isti. 16 Ferluga. 14 Menandar. 10-1. pokazuje postojanje grčkogjezika. 138-142. Radovi IHP 18. 3. na raznim mj. U to su vrijeme. Polemiku ]e nastavio L). godine zauvijek podijelilo na Istočno i Zapadno. K. godine. dakle u 4. godine očekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije. 265-272. Odoakra su na vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci. primjerice. Zaninović. Isti.

područje istočno od Zapadne Morave i Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije pošto je na tim prostorima nakon Atiline smrti 452. Pariš 1949. došlo je do bitke u kojoj su Ostrogoti pobijedili 21. godine. 82-4. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajednički. Istorija. oni su ubrzo počeli vršiti pritisak na stanovništvo i oduzimati mu više zemlje nego što je sporazu mom bilo predviđeno. 5. Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja će se. 22 Ostrogorski. sukladno tome. 20 60 . 21 Šišić. Priručnik. Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili su se u Meziji {Moesia . godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv Odoakra. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis da je u Salonu poslao namjesnika. Na svom su putu Ostrogoti morali prije svega slomiti otpor Gepida. negdje između današnjih Vinkovaca i Vukovara. rapski. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su. U porječju Vuke. 1 5 5 . Histoire du Bas-Empire. pa je to caru bio dodatan motiv da se riješi njegova plemena. Priručnik. 41-2. te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19. sa strogo određenim ovlastima.I. Nakon višegodišnjeg putovanja i pobjeda na Soči. 141. 54-8. a njegovim germanskim vojnicima omogućilo da dobiju zemlju po načelu trećine [tercije). Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara. Tako je stvorena ostrogotska država u Italiji i Dalmaciji 22. bili i jadertinski. epidaurski. Ostrogotska vlast i bizantski odgovor Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju opće značajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. godine utrnula hunska vlast.6 . 140. velikim dijelom odvijati na budućem hrvatskom teritoriju. sa s r e d i št e m u Bi s t u e (Bestoe) Vetus kod Zenice. Hrvatski rani srednji vijek nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktičnom smislu samo carev opunomoćenik. Kronotaksa. ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u njegovo ime. Međutim. 157-64. na kojem su. 23 Bulić -Bervaldi. Opsežno o tome piše E. Odoakru je Carstvo dalo titulu patricija. Šišić. igrom slučaja. zatim i opsade Ravene. bestoenski i martaritanski biskup 23 . čime im je omogućen dalji put na zapad. skardonski. ali je 493. Goldstein. odbacujući svaku podložnost Carigradu20. čak je ugrožavao i Carigrad. u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a š n j u s r e d n j u B o s n u . kod Verone. Stoga je car Zenon nakanio i 488. a čini se da ni u krajevima pod njegovom neposrednom vlašću stanje nije bilo sjajno. naronski. Tekst u: Šišić. I sam je Odoakar počeo prisvajati kompetencija političke vlasti nad italskim stanovništvom. Priručnik. a drži daje "tumačenje imena martaritanske biskupije još uvijek tamno". siscijski. osim salonitanskog. i dalje bile integralni dijelovi Istočnog Rimskog Carstva. ali nije imao snage braniti panonske prostore. raspravlja se 19 Šišić. godine Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. Priručnik. Stein.

njihov je zadatak bio da brane zakonitost. 7. jer bi se na taj način teritorij makarske biskupije na vrlo čudnovat način preklapao s teritorijima drugih novoo snovanih biskupija i same salonitanske. U provinciji Saviji došlo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27. a da većina stanovništva. Goti su preuzeli zatečeni fiskalni sustav i često ga bezobzirno pro vodili 25. na i. godine. pa se s vremenom salonitanska crkva sve više nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura. Naime. U provinciji Saviji bilo je otimačina stoke. m). krađa i ubojstava. Prokopije tvrdi da Rimljani koji su živjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. 31. stoje teško povjerovati. Međutim. proteže od današnjeg Buškog blata pa do današnjeg Stoca. između njih i starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje . Glavna hrana bila je pšenica. Animoziteti između Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina značajka toga vremena. primjerice. Priručnik. zahvatio dalmatinske i panonske krajeve još dok su bili pod ostrogotskom vlašću. 27 Šišić. 25 Suić. nakon kriza koje su zahvatile Carstvo još od 2-3. Priručnik. smanjivanja broja stanovnika. službenici koje je biralo stanovništvo. Unatoč lošem stanju u crkvi. osnovane su još tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u blizini današnjeg Aržana) koja se. koje je bilo vrlo teško. ali na ruku im nisu išle i druge opće okolnosti. I. čini se. izgleda. 26 Prokopije. a potvrđivao kralj. dakle. i prema tome neprijateljski raspoloženi prema crkvi ili joj. Na sljedećem saboru. a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 . 161-4. traži od nje pomoć. tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici (tribimes maritimi) trebali zaštićivati trgovce.čini se da je u prvoj polovini 6. u najmanju ruku.Panonija i Dalmacija u antici o stanju u crkvi i društvu. 61 . umjesto da daruje crkvu. a proizvodilo se 24 Š išić. 146-7. P riručnik. BelLum Gothicum. nisu bili skloni. neprijatelji pravovjerne dogme.prvih barbarskih prodora. zasigurno nije nevažno da su Ostrogoti bili arijanci. te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia). 144-5. tako da se svećenstvo bestoenske biskupije žali da je njihova crkva u velikim dugovima. stoljeća . zbog nemogućnosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano nadzire. tendencije prema sređivanju stanja i centralizaciji bile su očigledne. treća Ludrum (po svoj prilici u blizini današnjeg Knina) s pripadajućim prosto rom od Sinja preko Drniša.. druga Muccur (današnja Makarska). On je. 144. uz O neslinum ( sada O miš) pripada o i De lminense (dana šnje D uvno) i Redditic um ( Riditae. da određuju cijene namirnica. stoljeća došlo do nešto dužeg razdoblja oporavka na čitavom Sredozemlju.između Perkoviča i Šibenika). Grad i selo. vojničkih pobuna. I. 7. 29 Šišić. 35. 10. pa na sjever do današnjeg Glamoča 24. niza epidemija.tako. 533. danas Danilo . Po naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones). ribare i proizvođače soli. 28 Šišić. gospodarskog nazadovanja. da se brinu za blagostanje 29. 156-7. depopulacije gradova i drugih nepovoljnih trendova . tvrdi da je ma kar skoj biskupiji. Priručnik. a to su dobrim dijelom bili baš Goti. da se uzdržava zajmovima od bogatijih ljudi. Šišić.

uzgajale su se ovce i koze. a s druge zatečene municipalne institucije. Bizant 20 i d. Bizantinci su pobijedili u bitki "kod Skardone". ušli u Salonu. pa su se Goti morali povući u nedaleki Burnum (kod današ njeg Kistanja). I. barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedača Prokopija iz Cezareje. 33 Prokopije. O tome detaljnije. Tako Bizantincima. očigledno su bili manjina. vojske su se sukobile. U međuvremenu. Oni nisu mogli bitno izmijeniti etničku sliku Panonije i Dalmacije. 31-3. sudeći barem po dosadašnjim nalazima. prema istoku) 32. godine krenuli u rat protiv Ostrogota u Dalmaciji. Bellum Gothicum. izv. oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne. kada su 535. I. 18 i d. te sjevernije od Save. 408-421. Goti nisu stvorili vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nužno su se osjećale dvojnosti. ni dalmatinski Goti. pa napao i zauzeo Salonu. kako izvještava Prokopije. 62 . I. od Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna. Hrvatski rani srednji vijek i mnogo maslinova ulja. Goti su uz pomoć još jednog pojačanja naposljetku zauzeli Salonu.I. krenuli su na Salonu 33 . nije bilo suviše teško skršiti otpor njihove krhke države. jer. negdje u nje zinoj okolici. gdje su iščekivali glavninu snaga pod vojskovođom Asinarijem. a i domaće je stanovništvo svoje simpatije pokla njalo čas jednoj. Provincia Liburnia. Goldstein. napokon. Bellum Gothicum. odnosno lokacije na kojima su pronađena karakteristična obilježja nji hove kulture. a ni autohtono dalmatinsko stanovništvo. i bitka je završila bez odluke. opet čini se bez borbe. Goldstein. manje svinje i goveda30. vina. a Bizantinci su se. odnosno. Viz. 33. Njihova naselja. a odbjegli Goti su se za sedam dana povukli i otplovili za Ravenu. J. No. 11-6. 30 31 Šišlć.s jedne strane gotski comes. Bizant 16 i d. od Kašica. Zadar 1980. Diadora 9. mnogo je važnije uočiti da u ovim borbama ne sudjeluju. na prostoru od Jadrana do Drave.s jedne strane istočni. I. zatim oko Neretve. Po tome je stanje na istočnojadranskoj obali i u unutrašnjosti bilo bitno različito od onog u Italiji. a čas opet drugoj strani. Osim toga. Kada se i ona sakupila. Medini. ali su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana. Vidi. Otprilike 537/8. Sinja i Salone. Goldstein. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivšim provincijama Dal macijom i Panonijom. odnosno. Bizant. od etničke i vjerske do one u upravi . godine ostrogotski kralj Vitigis šalje još jednu vojsku u Dalmaciju. Prvo je vojskovođa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju. Ostrogota u toj državi nije bilo mnogo. preko Knina do Unešića. gdje se rat između Gota i Bizantinaca odužio punih dvadeset godina. 143 1 d. 32 Prokopije. opet vjerojatno. Goti su vjerojatno ostali u okolici Salone. s druge zapadni utjecaji. baš kao i drugi germanski osvajači na teritoriju bivšeg Zapadnog Rimskog Carstva. grupirana su na tri uže regije: u Dalmatinskoj zagori. s malo udaljenijim Kovačevim Dolom u pravcu Drine i Rakovčanima na Sani 31 . Viz. Goldstein. uopće ih nije bilo zapadno od crte koja vezuje Zadar i porječje Vrbasa. dakle. izv. te u kulturi . 4-7. Priručnik. vratili u Ilirik (dakle. Negdje u okolici Salone.

363-435. Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6. dolini Poa i sjeveru Italije. s istočne obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti svaka točka na talijanskoj obali. pa se može tvrditi: tko drži istočnu obalu Jadrana. 63 . 20 i d. čak i Arapi. u kasnoj antici i poslije. stoljeća bizantsko-franački rat. U ovo je doba funkcija istočne obale Jadrana bila vrlo specifična i vrlo ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to područje imalo u ranom srednjem vijeku. Hrvati. ali su konačno morali odustati i vratiti se u Italiju. jer služe za prijevoz jedinica. na jedan specifičan način i istočnojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju uporišta. koje su kao sklonište i odmorište bile pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili na obalama Tirenskoga mora. Oko tog će se pitanja voditi početkom 9. boravili i vladali barem dijelom Dalmacije i Liburnijc. jer su ta područja teško pristupačna s Tirenskoga mora. i usprkos teškom porazu svoje mornarice (što je vrlo karakterističan podatak) zadržali premoć na kopnu. Za razliku od sjeverne Afrike i Sicilije. valjalo bi ih smatrati logičnima . pa tijekom 9. pa i tijekom četrdesetih godina. gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti praktično iščezao. Provincia Liburnia.nastojanja mnogih evropskih sila (Franci. To je bilo bitno i u ovom slučaju. ali još više osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju. Zadar 1980. i 10. Stoga ne bi trebala iznenaditi u budućim stoljećima -dapače. A i onda kad na njemu nema borbi. Ciljevi takvih pokušaja bili su ovladavanje čitavim jadranskim priobaljem. za proizvodnju hrane i drugih potrepština. Goti su opsjeli grad s kopna i s mora.Panonija i Dalmacija u antici Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrđava" koje su vjerojatno funkcionirale duž kopnenih i pomorskih komunikacija. 207-20 (također u Antoljak. ta se vlast mora često dijeliti s drugim snagama. Stoga je bilo vrlo važno zauzeti strateške točke na moru i uz obale i držati ih. Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove obale. zatim kao područje za odmor vojnika. Dok je u klasično antičko vrijeme Rim imao ničim osporivu vlast nad čitavim Sredozemljem i njegovim zaleđem. taj će vrlo lako vladati (ili u budućnosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom. Medini. 34 S. Vrlo je karakteristično da upravo u ovo vrijeme u Saloni postoji vojna kovnica novca. 1956. 31-45. vidi u: Goldstein. Isti. Venecija. J. iznose teze da su Goti i u kasnim tridesetim. možda i Normani. stoljeća mletačko-hrvatski (ili mletačko-neretvanski) sukobi. Zadar 1973. Pokušaj osporavanja ovih teza. i time zaokružili svoje posjedovanje istočnojadranskih prostora. Da lije Istra upravo 539. Vrijedi i obratno. dakle Liburniju i Istru. potpala pod Bizant ZRV1 4. To je bilo vrlo važno kada su se borbe primakle Raveni. Bizant. istočni Jadran i njegovo zaleđe od ključnog su značenja. Nisu se povlačili duže vrijeme. Time su završene borbe u Dalmaciji i ona je za više stoljeća ostala bizant ska 34 . dakle mjesto iz kojeg se isplaćuju vojnici angažirani u ratu protiv Ostrogota. Diadora 9. Ovi prostori bili su im za vođenje rata u Italiji od izuzetne važnosti. Antoljak. 255-66). Bizant. dakle od vremena velike seobe naroda.

Hrvatski rani srednji vijek Bizantinci su. što će reći prostorom od Jadrana do Save i Drave. započeo je s popravkom zidina koje su bile ruševne36. a isto se događa i u 35 A. Grad. on je nazočan i na bitno višim razinama generalizacije. Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. Arheoloških je istraživanja i nalaza vrlo malo. Naime. nego i općenito. što se događalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske vlasti. razdoblje poleta. 16. jer je prilično izvjesno da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovništvu više nego u Dalmaciji 35. dakle. stoljeća u Italiji bilo 7%.I. Primjerice. po analizi Imena. 38 Suič. iako je taj polet relativno kratko trajao. nameće logično pitanje: što je tim mijenama prvotni uzrok. Grad. Međutim. 31-6. 37 Suić. Bizantska vlast . u usporedbi s vlašću Ostrogota. 64 .polet i propadanje Uspostava bizantske vlasti značila je. da je Gota u drugoj polovini 6. osiguravalo i vlast u unutrašnjosti. Rome 1969. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fičan etnički ambijent na ovom prostoru. Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju područjem nekadašnje provincije Dalmacije i dijelovima nekadašnje provincije Panonije. 4. i u filozofiji. Što se tiče hrvatskog prostora u 6. dakle na jednoj od prvih razina historiografskog posla. Takva je pretpostavka realna. a suvremeni pisani izvori najčešće govore o zbivanjima na obali (primjer tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). Goldstein. upravo zbog brze izmjene političke vlasti. pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi. podataka je vrlo malo.Prokopije. O unutrašnjosti gotovo uopće ne vode računa. Bellum Gothicum. pa do početka 7. stoljeću. u tom trenutku. napokon. ali i da ih vojskovođa Konstancijan poboljšava -Bellum Gothicum. 7. baš kao što se to dogodilo s Ostrogotima u Italiji. No. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo još i manje. 101. 36 Prokopije tvrdi da su zidine slabe . ostat će uglavnom nepoznato. onaj primarni pokretač koji uzrokuje ili dalje potiče sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom razvrstavanja i osmišljavanja povijesnih činjenica u ovom. a isto tako i brze izmjene razdoblja krize i razdoblja napretka. a potrebno ih je promatrati u širem kontek stu sredozemne ili opće povijesti. u teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa. konkretnom zadatku. procjenjuje. da bi konačno stigli Avari. nema podataka da su se gotska naselja održala i po uspostavi bizantske vlasti. V. čim je Konstancijan ušao u Salonu. da su joj davala otpor. Taj se podatak potvrdio i arheološkim istraživanjima 37. stoljeća. 234. odnosno. 234. L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie. Slaveni i Hrvati. U Zadru se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38. Guillou. V. pa zatim Langobardi. zauzeli istočni Jadran i to im je. 6. o procesima koji se odvijaju na njemu. Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle.

V. 1963-5. Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili. 91-5. smješten na kraju otvorenih Konavala. Život na mjestu današnjeg Dubrovnika kontinuira još od pret. Dokleja). Povijest Dubrovnika II (od VII. a nastala je još u ranom srednjem vijeku 46. 44 Thomas. Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. 10 i d. Gubavcu i Lučnjaku kraj Majsana u Pelješkom kanalu. jer se često upotrebljavao svaki materijal koji je bio pri ruci 39. DS II. kvaliteta tih popravaka i nadogradnja dvojbene su. 47 U A n al im a st oj i 74 0. Split 1975. Letopis. Literatura koja spominje takav slijed događaja vrlo je obilna: G. Međutim. š to . Povijest DubrovnUca od najstarijih vremena do početka VH stoljeća (do propasti Epidauruma). dakle u početak 7. II. Vidi i komentar u: Viz. čini se da Epidaur ne nestaje tako brzo. odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. n e mo ž e bi t i to čn o. Ne zna se je li 39 Suić. Novak. Katičić. Krekić. zatim o bijegu preživjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij". opširno. 46 Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi šu Kon s tan tin Po rf ir ogen e t. Foretić. Sličnu su priču o postanku Dubrovnika. Zagreb 1980. Bizant. Epidaur je kao rimska zemljoradnička kolonija. Dub ro vni k 1962 -3. Aediflcaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. 17-8. pa zatim i u Kotoru i u Stonskom polju42. Toma. Međutim. DS I. izv. Taj se događaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji. Tom a Arhiđakon. Pariš 1961. DubrovnVt (Raguse) et le Levant au Mouen Age. Kao što će se središte života na salonitanskom području tijekom dužeg razdoblja seliti iz Salone u Split. a arapskih prodora na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. stoljeća u Saloni 40. Povijest Dubrovnika do 1808. 41 I. 234. Split 1984. izv. Naime. 243-53. Klalć. stoljeća.i protohistorije. Fisković. u: Uz početke. Lučić. Vidi i opširno B. VAHD 65-7. Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i datirati taj događaj dobom naseljavanja Slavena. Kronika. ni Toma ni Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. 131-60. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la cathedrale de Zadar. Nodilo. Vjerojatno su sve verzije priče izrasle iz iste jezgre narodne predaje .legende koja je kružila među stanovnicima Dubrovnika. 318 1 d. godine 47 . Zagreb 1973.1. Sp. 40 65 . za razliku od Konstantina Porlirogeneta. god in e. Anali Dubrovnik 10-11. bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri opće nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. Petricioli. stoljeća do g. Čitav niz crkava obnavlja se oko polovine 6. No. 8-11. 30. Vidi i J. također.Panonija i Dalmacija u antici nekim drugim gradovima (Pula. I. jer je. 7.. 20-1. uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant ič ki h događaja i procesa na dubrovačkom području. Nikolajevlć. prema dubrovačkom Anonimu. Goldsteln. Konstantin Porfirogenet iznio je priču o propasti Epidaura. Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle. Ranokršćanske crkvice na Sutvari. 34-8. 45 Šišić. zabilježili i Toma Arhiđakon 44 i Pop Dukljanin 45. 43 DAI29/217-36. ed. 5. Zagreb 1883. a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. Viz. 42 I. n a ra vn o. II. An n al es r ag us in i anonymi. 151 d. pošto su nedaleki Epidaur (današnji Cav tat) navodno razorili neki došljaci podrijetlom iz Rima. slično se vjerojatno događalo i u slučaju Epidaura i Dubrovnika. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa. 21. Varvarija. Izvori. slično je i u Zadru 41. 1205). Grad. 141-68. 3-84. 37.

ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. stoljeću. R regno degli Slavi. Tako M. Zagreb 1973. Bizant. 180-3. a izbjeglice su navodno 265. Lučić. 127-30. 52 DAI29/230-5. Orbini. Doba. Sažeti p rikaz istraživanja. S. Rapanić. Povijest Dubrovnika. Zagreb 1986. stoljeća. godine. 66 . J. znači da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449. Stošića. 39-50. Lučić. arhiđakon Valentin. slijede ga i J. 53 Goldstein. izv.. U toj tezi. dakle. Pesaro 1601. Peristil 21. Orbini priča da su Goti 260.Ragusium . utemeljile i podigle Dubrovnik 48. Osim toga. Luccari. ali su njegovi zaključci o diskontlnultetu. Foretić. 255-7. Sljedeća rasprava J. Valentin otac protospatara Stjepana . stoljeća. Viz. Vidi opsežan prikaz izvora i literature u J. iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika. Grad.. Ž. Marginalije o "postanku" Dubrovnika. na i. 67. Zagreb 1978. II. ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu postojanja vjerojatno od prve polovine 6.Dubrovnik. jer značajnijih ostataka nema. V. Za gr eb 1988 . pa granitni stup iz istoga razdoblja 51.. 15 -38 . Stošić. višestrukom uništavanju i naseljavanju neprihvatljivi. ali potiče i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55. Pisana povijesna vrela o najranijim stoljećima Dubrovnika. iako su prvi nalazi otkriveni još 1979. 7-39. Košćak. Viktorin. u kojoj s e po ku š av a d a tir a ti ob je kt . taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. Goldstein. i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o počecima dubrovačke povijesti. Dubrovnik 1989. godine do sada je u stručnim publika cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. na i. Anali Dubrovnik 27. Izvoru 7. Hrvatski rani srednji vijek položaj bio naseljen u antičko doba.. Urbanistički razvoj Dubrovnika. sto ljeća 54 . Arsaf. 21.Laus . Klaić. 55 Nažalost. Jedina je neposredna informacija J . Zagreb 1973. Epidaurum . valja. 48 49 M. i tamo lit. 17. Cons 49. Cerva i H.. 50 M.. 16. Iz d an ja H AD 12 . II. i 6. nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. i 283. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićev e po lja n e u Du brov n iku . ali neki dubrovački historičari tvrde da je Dubrovnik utemeljen još u 3. Također su Instruktivne i rasprave V. a otkad se oni iz Salone preseliše u Raguzu do danas ima 500 godina. isti. godine porušili Epidaur. jer je po svojem urbanističkom karakteru Dubrovnik tipično naselje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka 50. ako ništa drugo.na Pustijerni su pronađeni i arheološki ulomci iz starokršćanskoga doba. Budući da se car u svom spisu vrlo rijetko služi takvom apsolutnom datacijom 53. zatim i jedan kasnoantički kapitel. Naselje bez boljih i jačih veza sa zaleđem odjednom se pretvara u jedno od ključnih uporišta bizantske vlasti na ovom dijelu obale. Godišnjak zašti te spomenika kulture Hrvatske 12. Prelog. sva ka ko je b i tan po ma k u 51 tom pravcu. Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo. godine. Vital.I. Otkriće bazilike i drugih nalaza u njezinoj blizini 1979. Na temelju svih podataka može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovačku hrid postalo intenzivnije tek od 4. Iz toga razdoblja ima i više podataka . mj. i Konstantin Porfirogenet priča da su po slavenskom osvajanju i uništenju Epidaura i Salone ove izbjeglice "preselile u Raguzu: Grgur. otprilike iz 5. 9-13. dio.. 37-8. a li s e ne ob ja šn ja va ju tad a šn je d ruš tve n e pr il ike ni po vi je s no značenje takvo g nalaza." 52 S obzirom na to da Konstantin piše 949. 54 Kako to tvrdi Suić. Povijest Dubrovnika. Također. II dio. ili 5. daje Dubrovnik osnovan između 258. 241 -8. mj.

ili u 9..: Ž. Izdanja HAD 12. Ste vovič. stoljeću. 137-154.Panonija i Dalmacija u antici Slika 2. 56-9. 57 Vidi i I. Stošić. 838. pa se intenzivno gradi čitav niz postaja uz istočnojadranski pomorski put (od Drača pa do zapadne obale Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58. 1991. Dubrovački horizonti 29. čini se da se to ipak dogodilo krajem 8. Goldstein. Isti. citta di Ragusa. stoljeću 56. Ostaci utvrde su. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. Diadora 14. Bizant. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. tada otok. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. Opširno. 31 i d. Prospetto della.ponajviše Raveni). novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog Dubrovnika. Zagreb 1988. 67 . 91-6.. La costa. koji je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 . 325-344. Tomičić. i tamo opsežna lit.. Čini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaćeno čitavo istočnojadransko priobalje. Domijan. Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju. stoljeću. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen južni dio grada. ZRVI 29-30. Zagreb 1989. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu Nasuprot prvotnom mišljenju daje dubrovačka bazilika izgrađena u 6. 58 Rapanić. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata počinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima . u: Umjetnost na istočnoj obali. što ne mijenja činjenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u 6. M. najnoviji prilozi s lit. 15-38. To je bio detaljno isplani56 J. Također. 1992.

ali i Bugarske i Grčke) 61. na i. dotle je Bizant u teoriji imao iste. Goldstein. Paraćin. Nosotjin kod Raške. Dok je Rimsko Carstvo bilo ničim osporavani vladar nad čitavim poznatim svijetom. 66-8. a onda i sam Carigrad. Vrlo se malo zna o zbivanjima duž koridora koji su jadransko priobalje povezivali s Panonijom. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. Gunjaca. 68-71. Tako su 59 Budući da bizantski historičar Prokopije u djelu Građevine opisuje izgradnju za Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva. Gradina. Kalić . Momčilov Grad. u današnjoj Srbiji i Bugarskoj. 68 . ranovizantijsko naselje. Ljubljana 1987. valja se poslužiti analogijom s drugih. u: Three Byzantine MtLitary Treatises. Intenzivan proces kastrizacije odvija se i na istočnoalpskom prostoru 63 . lako branjivog mjesta 60. Beograd -Ljubljana 1986. Brmbolić. Viz. stoljeću niz utvrda. I. Ima arheoloških nalaza koji potvrđuju da se u to vrijeme na sličan način organizirala obrana i na teritoriju današnje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske. dakle. da vidi je li pogodno. Jh. Vol. Mrkobrad. Naime. izvoru 6. jer su tendecije kastrizacije na čitavom prostoru Carstva bile manje-više iste ili vrlo slične: tako tvrdi (G. Ciglenečki. središtu bizantske uprave u Italiji. IV. 62 Taj je sustav ocrtao Prokopije. Usp. Njih je ponajviše bilo na obali Jadrana.realistički se postav ljao i želio je kontrolirati samo strateški važne točke. koji je trebao štititi taj prostor. bizantska se strategija vladanja umnogome razlikovala od rimske. 25. limes. 30. O utvrđenjima u BiH u rimsko doba. Te su utvrde služile za prihvat izbjeglog stanovništva. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. valja imati na umu da se u kasnoj antici na području i Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva očituje jasna tenden cija da se život koncentrira oko jednog utvrđenog. II. imale su. translation and notes G. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. Potočac. ali i spasiti se pred bilo kojim neprijateljem". stoljeća. 53-72. T. mj. Dennis. 10. 63 S. od prodora barbara koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62." 61 Vidi. kompletira u 6. poglavlje "O gradnji grada" počinje karakterističnom tvrdnjom: "Tko god namjerava izgraditi grad mora prvo pažljivo ispitati mjesto. ranovizantijsko utvrđenje. Corpus Fontium Historiae Bvzantinae. 124-36. Novi Sad 1986. VVashington 1985. 11. tako da sagrađeni zidovi budu sposobni izdržati opsadu.I. Tako se u istočnijim dijelovima Balkana. Hrvatski rani srednji vijek ran i organiziran sustav gusto izgrađenih utvrda koje su kontrolirale promet. bis 6. Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. 153-63. Međutim. i funkciju zbjega (rejugija). Materijali 22. im Ostalpenraum. ali u praksi bitno manje zahtjeve . Text. na području današnjeg dinaridskog lanca. 4. iako na ovom prostoru ipak nisu branjeni tako važni gradovi kao što su Carigrad ili Solun. 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari. u: Prokopije. Arheološki pregled 25. eh. 60 U Strategikonu. To se događa na čitavom balkanskom prostoru (prostoru bivše Jugoslavi je. U unutrašnjosti. graditeljski polet ipak nije bio tako snažno izražen.. J. M. iako im je prvenstvena namjena bila obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj dio spisa izgubljen ili uopće nije napisan). kojom je tekao put prema Raveni. V..D. a istovremeno bile i pribježište za stanovništvo uže i šire okolice 59. čak i vrlo udaljenih prostora. Građevine. Paškvalin. izv.

Basler. G. 224-38. privremeno i paulikijanci. Ekspanzivna je pravovjerna dogma u zajedničkom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom poticala izgradnju crkava. a vrlo sličnu sudbinu doživjeli su i donatisti. 23-5. D. Beograd -Ljubljana 1986. Karaula. G. Steln. svaka je pobjeda države bila pobjeda kršć a ns ke vj e re i ob ra tn o . desetak kilometara sjevero istočno od današnjeg Bihaća. na i. C a mbr id ge 1 97 7. Naime. n. Gromile. Obje utvrde stajale su na važnim putovima između Panonije i Dalmacije. 1990. 106. Das Buzantinische Jahrtausend. 50-1. H. II. dj. Glasnik Zemaljskog muzeja 34. 105 i d. blizu naselja Brekovica. obavljala je utvrda na brdu Kulišta 65. prema području Prijedora i dalje. kasnoantičke građevine tipa kastron. do 7. Kakanj. mj.. Kakanj. montanisti. 71 I. Goldstein. Ciglenečki. Histoire de BasEmpire 476-565. Bu za n tin e The oc ra cu . stoljeću ubrzano širi prema seoskim sredinama . stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . stoljeća morali biti kršćani. Paškvalin.među žitelje nekih zabačenijih naselja na jadranskim otocima. 58. 54 i d. Dela V. Referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". na obali i u neposrednoj I I i j .vi di . Ostrogorski.i | 64 V. S. Arheološki pregled 25. stoljeću. stajala je utvrda Bugar grad 66 . 30. Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih naselja svjedoči o novom poletu kršćanstva na hrvatskom prostoru u 6. im Ostalpenraum. 72 U sustavu bizantske teokratske vladavine. kasnoantičko utvrđenje.arijancima. Pariš 1949. Ljubljana 1987. u blizini izvora Sane. Pronađene su i kasnoantičke utvrde na jugoistočnim obroncima zagrebačke Medvednice 69. Munchen 1978. Jh. Gradina. 65 S. Sarajevo 1979. Goldstein. baš kao i Ključ na Sani 67 . u blizini sela Gata. Isti. Židovi su se odupirali pritisku crkve i države 71. 370-3. 68 I. Run ci man . So kol . 105-6. a tome su pogodovale i netom sređene političke prilike i barem privremen gospodarski polet 72. 562-3. 70 Vidi. Zagreb 1992. 66 Isto. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1972. a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada. 69 V. 60 i tamo lit. Odnos crkve i države u Vizantiji. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. jer je nekršćansko stanovništvo bilo restriktivnim propisima postupno dovođeno u sve teži položaj. Bizant. Pet do šest kilometara od puta koji od Livna i Glamoča vodi prema sjeveru. Karaula. Kontrolu nad dolinom Une. kao i manihejci. te arijanci 70. E. Poletu kršćanstva na dalmatinskom i panonskom prostoru u priličnoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih Bizantinaca nad Ostrogotima . st. Beck. na desnoj obali Korane. Radovi ZHP 23. Vjerski fanatizam Justinijana i njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekršćanskih i nepravovjernih učenja -pogani su praktički nestali za Justi nijana. 67 Basler. 5-40 i tamo lit.Panonija i Dalmacija u antici postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale dolinu Bosne. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. stanovnici gradova su u načelu već od 5. samaritanci. treći stalež i Židovi od 5. j 69 i . bis 6. Bojanovski. R az dob lj e i zm e đu a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru čju Z agreba . Stoga se kršćanstvo u 6.

Postojanje tih nekršćanskih elemenata očitavalo se oko 1020.2 i Heraklija samo I 80. PriručnOc. Gunjaca. Fiskovtć. stoljeća svjedoče i količine sačuvanog novca na pojedinim dijelovima obale (jer u unutrašnjosti nalaza nema): u Arhe ološkom muzeju u Splitu 65% sačuvanog bizantskog novca je iz razdoblja 491-641. kao prva iz tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. Takvu graditeljsku aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. Marović. Split 1984.2. godine. a tako je. Priručnik.3. godine spominju se "predstojnici samostana" . (565-578) 8. stoljeću. 1989. Zagreb 1982. Jedan dio (ako ne i većina) autohtonog stanovništva štovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove. 74 Z. bosanskih "krstjana". 70 . HZ 42. Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske". O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. stoljeća iznimno je bogato zastupljen. ali otada nema više novca sve do Konstantina V. 119-21. 165-70. No. pronađena crkvica iz 6. 79 L. U toj prvoj grupi novac 6. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. a Justinijanova vladavina iskače -u odnosu na broj godina na vlasti indeks za Anastazija je 1. Tako je sirmijski metropo lit postao običan biskup. DS II. Zadar 1993. Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i redovnici u samostanima na području istočnojadranskih biskupija 76 . 78 Šišić. za Justinijana (527-565) čak 18. Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona. primjerice.I. 198. Arheološki radovi i rasprave 8-9. ali su o tome podaci prilično oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u Ozlju. godine. 80 I. (518-527) 4. Kompleks starokršćanske arhitekture na Srimi kod ŠibenUca. Goldstein. ili o Posedar-ju kod Zadra 75. U drugoj splitskoj zbirci podaci se tek malo razlikuju od opće slike: nakon 13 zlatnika pripisanih carevima do Foke (602-610) postoji čak 14 zlatnika pripisanih Herakliju (610-641). a pod justinijanskog biskupa došao je čitav prostor današnjeg Srijema i Slavonije 78. godine 79 . Margetić. Arheološki Vestnlk 29. 77 O tome još ništa nije objavljeno u literaturi .mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju. o Srimi kod Šibenika 74. bilo i po doseljenju i pokrštavanju Hrvata i Slavena.8. I 73 I. godine nedaleko od svoga rodnog .monasteriipresidentes -Šišić. na desnoj obali Kupe. koji se u izvorima pojavljuju tek krajem 12. stoljeća (s osobitim obzirom na Osor). i u 13. i dio provincije Druge Panonije.6. Tiberija (578-582) 8. Radi se.1993. a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453. 626-40. Maurikija (582602) 3. 293-314. čini se da na većem dijelu buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske kršćanstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaćeno.201-228.8. Delonga. Radovi FF u Zadru 31 (18).samo u Vjesniku 29. 75 A. Uglešić. SHP 11/1981.8. čini se. između ostalih. Hrvatski rani srednji vijek unutrašnjosti 73. Ljubljana 1978. 151-4. (741-775) 81. O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti. O gospodarskom poletu 6. Čini se daje nešto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutraš njost. stoljeća. 76 Na salonitanskom saboru 530. te joj podložio. 81 V. Neobjelodanjeni nalazi prerotnaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. Foku (602-610) 7. Justina II. za Justina I. 159.

83 R. Zagreb 1975. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje. Mlrnik. pa su nešto pokušavali. pa stoga "neka krije mramor grob. oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da bi se sustigle po stupnju razvoja bogate središnje pokrajine Carstva. s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2. ni količinom.. Monetazione bizantina inltalia. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji su novac slali. Zbirka Arheološkog muzeja u Zadru nije toliko bogata. Nakon njegova doba nalaza nema sve do vladavine Konstantina V. iz Italije ili iz Albanije. ona. S. međutim. Tirana. Tako Ostrogot Teodorik. stoljeća iz Kaštel Starog. a posljednji iz 574/5. 84 I. šaljući komeša Šimuna oko 510/11. Beograd 1982. a naredno razdoblje mira bilo je isuviše kratko da se kriza u potpunosti prevlada. 65-90 (n. u: Bizantini. a ni kao izolirana mjera nije omogućavala da se budući hrvatski prostori počnu oporavljati na gospodarskom i općedruštvenom planu. Ostava bizantskog novca s Majsana. Štetnosti takvih običaja bili su svjesni i tadašnji vladari. Primjerice. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. (741-775) 83. svezak IX. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području.Panonija i Dalmacija u antici nalaz brončanog novca (22 primjerka) datiran je isključivo vladavinom Justinijana 82. Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Možda je najkarakterističnija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. godine 84. godine u Dalmaciju. Panvini Rosati. Moser. 146.. da bi se taj novac zaradio. stoljeće gotovo isključivo zastupljeni Justinijan i Justin II. Priručnik. Uostalom.drugim riječima. ABibliographu ofBuzantine Coin Hoards. 71 . Naime. mj. domaće je stanovništvo moralo uložiti određen trud. to se vjerojatno nije plaćalo adekvatno. F. Numismatic Notes and Monographv. 161-6. 1979-80. ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati. 85 H. bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine ipak bio kratkotrajan. 3. (565-578) posljednji vladar uz čiju se ličnost može atribuirati primjerak novca. za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra. Spahiu. Me A. 67. 86 Šišić. ali je karakteristično da je Justin II. NewYork 1935. on se trošio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovišta gdje opet ničemu nije služio. 143. Iliria 9-10. kriza koja je zahvatila ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom. Svjedočanstva iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82 I. a to nije bilo nimalo jednostavno. Numlzmatičar 5. da oni grobovi. ali neka nitko ne meće u grob zlata" 86 . 141-6. Ovi podaci svjedoče (a da oni s nešto šireg prostora. serija. 77-8). ali i opća atmosfera: umjesto da se pridošli novac investira u novu proizvodnju. Jurić. već samo prilična novčana injekcija. kada su se podizale utvrde. Iscrpljeni krizom i ratom. Srednjovjekovni novac na zadarskom području. tvrdi da "zlato oživljuje promet i da je glavna žila države". Zadar 1987. Mlrnik. Očito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi bila rezultat povećane proizvodnje na čitavom budućem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima.. 655-69. tekst na francuskom 357-361. American Numismatic Society. VAM. odakle je novac i dolazio. pripadaju državi. 353-422.

89 Je di n o bi a r hi te kt .vidi primjer S v. Hrvatski rani srednji vijek dati na hrvatskom prostoru: u slučaju donje Armenije car je dao "velike količine novca stanovnicima ovog kraja. Margetić. Kako su u načelu i u izgradnji crkava i drugih objekata očito sudjelovali većinom domaći ljudi 89. nego je kriza trajala već više od pola stoljeća u vrijeme kada su se doseljavali Slaveni i Hrvati. odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio Tri poglavlja". II. kao što se do sada obično prikazivalo u historiografiji. ili one koje su se srušile da budu obnovljene" 87. Iako je u početku "shizma" bila prožeta snažnim religijskim osjećajem. 43. 91 O tim događajima obavještava kroničar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH. vjerojatno domaće stanovništvo. stoljeća nije bio i početak kriznog razdoblja na prostoru njihova naseljavanja. Još je veći otpor carskoj politici bio u Istri. neće 87 Prokopije. 96. godine.I. a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove crkvene politike. Građevine. Bio je to neuspješan pokušaj da se zadovolje monofiziti koji su pretežno nastanjivali istočni dio Carstva. 4. Također.gospodarske i političke . Ili. pothranjeno ili gladno stanovništvo -stoje već prva najava ili mogući poticaj sveobuhvat noj krizi. 2. čini se. sumnjiv zbog nestorijanskih tendencija 90 . ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivničke struje pobjeći u Akvileju 91. Produbljavanje svakovrsne krize . indirek tno je to moglo značiti i slabije žetve. 24 i d. Istorija.oko vrhovništva nad istar skim crkvama. III. Istarski biskupi pružaju otpor sve do 698. koji je ostao na tom položaju od 554. Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i Antemije izTrala -Prokopije. 88 72 . bio je to za njih ozbiljan napor. potakao ih je da posvuda na svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde. 204. u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u Gradežu (Gradu) i langobardskog u Akvileji . Posebnu su ulogu u tome imale Dalmacija i Istra. Goldstein. a u međuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. Naime. pa se ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom". nerodnije godine. stoljeća ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena početkom 7. Građevine. U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. 90 Ostrogorski. Auctores antiquissimiXl. Petar. Prokopije. godine pod Justinijanovim pritiskom osuđen je spis Teodora Mopsuestijskog. do 562. Otpor Petru očigledno je bio značajan.još od polovine 6. pa je po njegovoj smrti izabran Probin. Teodorita Kirskog i Ive Edeškog nazvan "Tri poglavlja". 8. 1. za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu okupljeno je "veliko mnoštvo majstora" 88. oni su nadgledali obične radnike. "koje je iskopalo dugi rov". I. godine.gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mož da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog pr ovinc ijskog sre dišta . 10-11. Građevine. Odnosi Liburnije i Istre. Još je važnije istaći da njihovo doseljavanje. Budući da su ti poslovi jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima. sukob je ubrzo prerastao u stranački.

stoljeća. 21.prvo. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku". ali su im svojim boravkom zasigurno otežavali druge poslove. kako bi se nastavila intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno. a do njega u prvom naletu napadači zasigurno nisu stigli ni blizu) i koliko je njihova nazočnost mogla negativno utjecati na gospodarske tijekove. svjedoči komes Marcelin za 543. još teže. 23. Teško održavana ravnoteža u ponudi i potražnji hrane narušena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da dobije što više novca od domaćeg stanovništva. Dodatne teškoće stvarali su pokreti izbjeglica iz unutrašnjosti prema obali . 21. BellumPeTsiajm. Prvi napad kuge godine 541. Već spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski život gasio gotovo jednakim ritmom. mogli uklopiti u specifične oblike zemljoradnje na kršu (vinogradi. svjedoči o teškom životu. približavanjem kraja 6. kao što je obrambena i kontrolna zadaća. Kriza koja je počela još za Justinijanove vladavine produžila se i za pravo produbila u sljedećih dvjestotinjak godina na čitavom hrvatskom prostoru. i na zbivanja u ostrogotskom ratu . 6-9. po riječima Prokopija. primjerice. koji su ih po funkciji morali primati. bez obzira na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili Hrvati (vrlo je karakterističan već spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu. stigao je iz Egipta i proširio se čitavim svije tom. godinu: "Nije veliki pomor uništio samo Italiju. II. uvijek od obale prema unutrašnjosti 94 . Auctores antiquissimi. kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo neposredno zaleđe. 141-204. nemogu će je ustanoviti 96 . Nekropola u Koritima kod Duvna. maslinjaci) ili. baš kao što se to događalo i zaleđu sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. oni su se sklanjali u refugije (što doslovno znači "pribježište". pomorstvo) 92. u maritimnu privredu (ribarstvo. Osim toga. vrlo bi se teško. nahranila vojska na ratištu u Italiji). uzroci smrti na kosturima). "sklonište"). nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom životnom vijeku 93. Pisac na ovom mjestu ne spominje pojedinačno napadnute zemlje.Panonija i Dalmacija u antici tu krizu značajnije produbiti. što se neposredno odrazilo. 11/2. Posebno je to bilo očito na jadranskim obalama. Neki dijelovi 92 Rapanlć. Nekropola. koji su njegovi dijelovi bili napadnuti i što se u tim krajevima izmijenilo. ali su se opća kriza i bolesti najvjerojatnije širile i u unutrašnjost. a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije kuge. stoljeća. 57-8. barem u prvoj generaciji. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je u Carstvu u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju. 93 73 . 96 Moguće je da bi se nešto više saznalo ciljanim arheološkim istraživanjima i kasnijim antropološkim ispitivanjima (primjerice. 94 Prokopije. ali da se epidemija kuge proširi la po budućim hrvatskim zemljama. u koju se autohtono stanovništvo (prije dolaska Slavena) pokapalo krajem 6. Doba. 107. Mlletić. već su i Istok i Ilirik bili isto tako satrti" 95. zato što samo o njima postoje koliko-toliko sigurni podaci. 95 MGH.baš je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktički bez otpora zauzeo veći dio Italije.

ipak. Mezopotamiji. 9 9 Vidi. Bellum Gothicum. stoljeća. 1. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno područje preko kojeg je istočnjačka trgovina išla prema zapadnoj Evropi. Excerpta de legationibus. što znači daje barem dotakla rubno područje Hrvatske 98. 1 -4.. Grada i Istre. I. Ne može biti slučajno da se baš u to vrijeme posljednji put spominju neki kasnoantički gradovi —tako se na salonitanskim crkvenim saborima 530. Niz epidemija kuge pustošio je Sredozemljem sve do kraja 6. IV. 1950. godine 102. Le Goff. I. Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima."104. 443-77. III. Der Untergang der Romerherschaft inPannonien. Viz. opširnije. vojno-političke. 10. Goldstein. pa je očito daje niz stanica na putu širenja bolesti morao stradati.J.to su bili pokreti kojima se lako mogla širiti bolest. i onda o njemu nema nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. 61.. 13. Pojava kuge krajem 7. II. 104 Prokopije. ZČ IV. godine spominje Siscija 100. stoljeća "grad i njegova okolina sasvim opustjeli . Kuga je dezintegrirala i uništavala kasnoantičko društvo na prostoru buduće Hrvatske. stoljeća. 4. 1 96 9. 1497. Goldstein. koja je tih godina baš na vrhuncu.. tvrdi se da su već u tridesetim godinama 6. Berlin 1903. pa sljedeće godine preko Dalmacije na jug 97 . 160. Za Sirmij. Egiptu. a da to ne bude zabilježeno 99 . Priručnik. dakle. bila samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske. pa je lokalno stanovništvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. Barem prema raspoloživim podacima. Čini se da je Bizantsko Carstvo zapravo već od tog vremena počelo shvaćati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega. 13. a i kasnije su. i 599/600. 11. 18. Anekdota. područje Ravene. pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila područje od Male Azije do Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. Ungarische Bibliothek 10. J. N. 102 B. godine 103. godine. Grafenauer. Langobardi. Bizant 61 i d. 100 Šišić. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanjajužnih Slovanou.1. 88 74 . Alfoldi. 101 A. Vidi. Pavao Đakon. 19. stoljeća. Be rlin-Leipzig 1924. stoljeću. izv. epidemije bile vrlo učestale. i druge dijelove buduće Hrvatske. iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582. i 533. dio stanovništva istrijebio je rat. 18-19.. La peste d ans le Haut Moye n Age . Dobar je primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji 544. izv.. 87-97. potom onemogućavala da se oni djelotvorno brane protiv napada ča. pa 591. Biraben . Sljedeća epidemija pogodila je 559-561. Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana) spominju se prije 587. Na lokaciji grada pronađen je i kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 . 35. kao i budući naleti bolesti pogodili mnogo širi prostor nego što to šturi izvor kazuje. Ona je. Viz. 87. 103 Mena ndar. 164. sve do otprilike polovine 8.. Može se pretpostaviti da su ovaj. opširnije. kuga se na Jadranu ponavlja godine 565. Ann ale s ESC 24. 97 Prokopije. stoljeća zabilježena je u Siriji. a druge bolest i glad. Carigradu i Narboni (Galija).

Viz. Tako je demografska. postajali su pravi gospo dari ravnice. II. Menandar. Coleman. izv. bilo je prijeko potrebno unijeti svježu krv. 108 j viiie tl ć. a s vremenom sve više i Avari. pustu zemlju. Budući da se stanovništvo Rimskog Carstva od 2. Hrvatski je prostor tradicionalno "migracijsko područje". M. J. bez obzira na to što su oni pripadnici druge etničke skupine.Panonija i Dalmacija u antici dakle i područje današnje sjeverne Hrvatske. Naime. Bizantski car Justin II. 95. 13 i d. III-IV. s kojima su u specifičnoj plemenskoj zajednici živjeli Slaveni. barbarskog elementa108. I. godine Gepidi su osvojili Sirmij i okolne prostore. Economic Histonj ofthe World Population. car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po Dalmaciji"106 kako bi doveli pomoć. Annales ESC . pa do 6. Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budućeg hrvatskog teritorija na njega su se. sve do Jadrana. stoljeća. godine zaprijetili Sirmiju. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579. vjerojatno je budući hrvatski prostor bio pod utjecajem tih nepovoljnih kretanja). 315-35. jer je izraže n ra ni m orta li te t ". Russell. pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli grad. 75 . 105 Menandar. stoljeća smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ograničenih poboljšanja. godine Gepidima predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105. L'infanticide dans le HautMogen Age. Bilo bi vrlo važno kada bi se mogli 106 ustanoviti uzroci smrti pokojnika. Pošto su sva četiri jahača Apokalipse složno projahala ovim prostorima i uništavala njegovo stanovništvo. LateAnc ient and Medieval Popidation. U demografskoj je povijesti višekratno potvrđeno da određena grupa ili stanovništvo na nekom području vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje žitelja na tom prostoru premalo ili previše 107. a migracije su. počeli naseljavati Slaveni. ust anovlj a va da su "vre mena bila tešk a. oko 600. dakle. R. dakle putova koji vode prema Solunu i Carigradu. Ha monds worth 1962. obećao je 566. Općenito se može reći da nakon doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljećima uglavnom teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema današnjoj Slavoniji na drugu stranu. onda se iseljavaju. C. C. Excerpta. što vjerojatno označava područje današnje Slavonije. Excerpta. 107 Takve postupke deta ljnije objašnjava E. između ostalog. poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka bilo previše. izv. vrlo teško obraniti. na raz nim mj. Cipolla. Nekropola. Viz. općenito. ali izvori ne spominju daje ona i stigla -uostalom. P ariš 1974. ono je osjećalo potrebu da naseljava novo stanov ništvo na ispražnjenu. Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o dolaska Slavena i Hrvata. još 536. 201 . Sirmij je 582. Langobardi. te da im je strateški interes samo obrana dunavskog limesa. I. ako ih je premalo. i može se uglav nom samo nagađati da je na hrvatskom prostoru s većim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. mikroparazitološka kriza u svakom slučaju pogodovala provali stranog. 87. a zatim i Hrvati. godine pao pod avarsko-slavenskim naletima. u drugoj polovini 6. II. onda željno iščekuju dolazak i nastanjivanje novih doseljenika. Također. 455. Gepidi. Preciznijih podataka nema. 476. Philadelphia 1958. godine.

Najnoviji radovi o 29. pa su ga čak neki historičari doveli do krajnosti.priča o Izlasku 1. za njima su došli i Hrvati1. na tadašnjem hrvatskom teritoriju došlo do dvije seobe: u prvoj su se selili Slaveni. Za nas je. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Solunu) ili u Italiji. seobom Hrvata od zakarpatskih ravnica prema podunavskim prostorima. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu . a potom i N. stoljeća. ili su takvi zapisi izgubljeni. a i suvišno. 2 Margetić.da li samo u imenu . poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15. 18-27. Konstantin. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabilježili sve relevantne suvremene događaje. 3 N. 31-60. te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje. recimo. Zagreb 1990. L. mogli su to biti neki pisci nastanjeni u. Seobom Slavena i.V. otprilike desetljeće-dva kasnije. te dalje. prije četrdesetak godina izgrađena je slika seobe po kojoj je. Zagreb 1952. Budući da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora. 1985. a nedugo potom. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. polazna i neosporna činjenica da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i Hrvati i Slaveni. Sačuvana djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili živjeli u Carigradu ili nekom drugom bizantskom gradu (primjerice. Saloni ili Jaderi). shematski gledano. Klaić. Margetić2. Sisciji. Čak je vrlo teško obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traživači bavili. Klaić3. u ovom trenutku. 1-56. Ista. Naime. HZ 5. i 31.ostaje za sada nepoznato. prema obali Jadrana. tvrdili su kao i većina drugih istraživača da su se Slaveni doselili u prvoj polovini 7. Grafenauer. 76 . Čini se daje takav stav postao s vremenom općeprihvaćen. kao što su približavanje i naseljavanje Hrvata i Slavena (na primjer. bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teško. zasebno od toga. No. iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske povijesti. ali su ostali prilično usamljeni 1 B. ostali su i na periferiji interesa. Seoba Slavena O seobi Slavena i Hrvata na današnje prostore Hrvatske postoji vrlo malo podataka. 30. Koje su to bile razlike .

U isto vrijeme. 3. Konačno je zaključio da "istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaključenim" (n.. Štih. Klaić. HZ 36. tvrdi daje Salijskih Franaka u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najviše 100 -150. 1985. Na Margetićev odgovor. Zgodovinski časopis 38/1984. s iznimkom Mađarske te nekih 4 M. Srednjovjekovno doba. Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928. pa L. S druge strane. Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena). godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5. 89-100. Les invasions germaniaues. tek oko 800. dj. Slavena je bilo više . poput germanskih osvajača. godine. pa tek onda Hrvata. stoljeća. Budući da u načelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7.. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Lot. Nakon dugotrajne. u velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrživost. Hispanije i Galije broji između 5 i 10 milijuna. 6 M. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata. ostavlja mogućnost da vrijeme dolaska Hrvata bude i 670. 1984. ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno analiziraju i većim dijelom odbacuju Margetićeve postavke 6. Bizant. stanovništvo Italije. Ocjena radnje L. vrlo razložnim argumentima pobija Margetićeve teze. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o tom problemu pao. Isti. Margettć. 1983.Košćaka. Košćak. Marginalije uz rad V. 234-40. 227-40. 77 . uzvratio je V. 291-355. detaljne i brojem stranica prilično opsežne diskusije 4 čini se daje i sam začetnik teorije o doseobi Hrvata 800. Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8. a Vizigota je prilikom dolaska u Hispaniju bilo oko 90 000.". Još o dolasku Hrvata. dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata. valja obratiti pozornost prvo na doseobu Slavena. "Pripadnost istočne obale. a još i više teze N. 237-40. ili barem njegov najveći dio. Još o dolasku Hrvata. Karantanija = stara domovina Hrvatov?.u svim zemljama koje su naselili izmijenili su radikalno etničku strukturu u svoju korist (što se za Germane ne može tvrditi). nije bilo više od 20 000 zajedno sa ženama i djecom 8.. Margetić. Lončar. O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. Zadar 1992. te. O problemima stare domovine. nije bio. Suić. barem po općim procjenama. II. Zagreb 1977. 1980-1.. 211-34. ali takve procjene ne daje za druga plemena ili narode. inače langobardskih saveznika i suputnika u osvajačkim pohodima po Italiji..50. i tako je.000. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek bili u golemoj manjini (osim u slučaju Alamana koji u istočnoj Galiji naseljavaju napuštene agri decumantes). Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla Đakona koji tvrdi da Sasa. Košćak. Zgodovinski časopis 41. 4. ali brojke koje istraživači navode mogu biti jedino procjene 7. 128. čini se. 7 Tako F. 2. I na području današnje Francuske galorimski su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izražena većina" 9 . 1985. 239). godina i kraj 8. 537.Seoba Slavena i Hrvata u mišljenju da su Hrvati došli mnogo kasnije. Diadora 14. HZ 33-34. HZ 37. HZ 38. Langobardi.. 9 Brandt. 8 Pavao Đakon. 1987. 5 L. Pariš 1939. HZ 38. Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca. stoljeća. organiziran kao ratnička skupina. Margetića: Konstantin Porftrogenet. 1988. Opširno obrazlažem kritički stav prema Margetićevim tezama. 375-443. 6. ZČ 42. 68. 255-86. Konačno P. 125 i d. V. 253-70. u: Goldstein.

Vizigoti su 410. takav stav može biti samo teza. a tek manji dio stanovništva sudjelovao je u osvajanjima i pljačkama (poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratničke skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. Demografska analiza antropologa i arheologa na širem prostoru pradomovine pokazuje 10 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. 49-54. i arheološki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno rijetki. poistovjećivati s nekim događajima ili etapama u slavenskim seobama. napasaju (svoju stoku) na našim pašnjacima" 11. Za barbarska društva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio je. a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u Evropu stižu iz dubina Azije. Osim toga. izbacili Vandale iz Hispanije. i želja da se stigne na klimatski pogodnija područja višestoljetne antičke civilizacije. Scheffer. istraživači su bili prisiljeni određene posljedice germanskih seoba. u najvećem broju slučajeva selili za današnje pojmove vrlo sporo. godine opljačkali Rim. Tako se stanovnici Istre početkom 9. Goldstein. Nije slučajno da izvor 6. Vandali su tek 429. za razliku od dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici. Doba. J.' 12 Brandt. 430-1. stigli u sjevernu Afriku . izv. Dakle. 130. stolje ća žale da Slaveni "oru naše zemlje i naša neobrađena zemljišta. Arheolozi tome čak i ne mogu pronaći razloge . o kojima su čitali u zapisima suvremenika i provjerili na relativno izdašnim arheološkim nalazima. Austrije i Njemačke. i posljedice njihova doseljavanja na neko uže ili šire područje morale su biti ponešto drugačije. čak ako je i bilo želje za osvajanjem. mogli su biti samo sporiji. 11. Pa čak su se i ti konjanici-osvajači. Klaić. o kojima je mogao svjedočiti samo poneki podatak često dvojbene vrijedno sti. kose naše livade.radi li se uistinu o tome da tih nalaza nema ili su znanja još nedostatna da bi se taj najraniji sloj uopće prepoznao 13. pa i Hrvati. S obzirom na razinu današnjih spoznaja.-osvajači za kratko vrijeme mogli pojaviti na neočekivanim mjestima. de.Pseudo-Maurikijev Strategikon bilježi kako su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. 13 Kapanić. Selidba je vjerojatno bila poticana. 272. a potom u konstantnoj seobi tek 415. ponajprije potragom za novim ispašama i oranicama. 78 . Na primjer. godine stigli do pred Barcelonu. 59. Rižanski placit. jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. Kako bilo da bilo. Srednjovjekovno doba. I. Hrvatski rani srednji vijek dijelova današnje Italije. čini se da su. Slaveni. Pošto su 419. ostalo sve do danas. ali i rezultat demografskog rasta zbog kojeg višak stanovništva mora tražiti nova staništa. Margetić. 70-1.I. Izvori.današnji Tunis 12. između ostalih razloga. Upsaliae 1864. Viz. Zbog razlika između Germana i Slavena i načina njihovih seoba. stoljeća . Može se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva. za razliku od Germana. 11 Plactio del Risano. Slaveni (a uz njih možda i dio Hrvata) bili pretežno poljoprivred nici.

pa prema kraju 6. može. stoljeća. stoljeća bio prosječno 2. kada je langobardski knežević Ildiges morao oko 549. 2. 17-53. III. jer ne može dovoljno precizno registrirati i one koji se iseljavaju s analizom obuhvaćenog područja. pa podaci bizantskih pisaca mogu služiti samo kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji. izv. sve se češće registriraju stalni upadi Slavena u krajeve južno od Dunava (uglavnom u današnju Srbiju i Bugarsku). Actes du XIIe Congres international d'etudes bvzantines. Pleterski. 85-109. stoljeću. raž i pšenicu. To znači daje dobar dio Slavena već tada. stoljeća čini se da su slavenska plemena najžešće nastojala prodrijeti prema jugu na području donjeg Dunava. ponajviše u 6. tvrdi da su uzgajali proso. Budući daje baš u 6.78% 14. 15 B. to povećanje broja stanovnika moglo je biti samo veće. jer njihove su oranice mogle dati plodove tek svake treće godine. po svemu sudeći. Po Prokopijevoj priči. iz bizantskih izvora 6. Evert-Kappesowa. Vidi i B. vrlo je slabo poznato. iako je pozornost koncentrirao na istočnije krajeve Balkana. te na opće prilike: Lj. t. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istočnije od prostora srednjovjekovne Hrvatske. bili u neposrednoj blizini. 18 Prokopije. Vizantija i Južni Sloveni. Kakve su uistinu bile prilike u njima i što se događalo za vrijeme seobe Slavena u nju. 35. osim ranijih sporadičnih vijesti. H. 16-7.1980. I. Rome 1984. ne daleko od 14 A. kada su im Slaveni svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi. I. stolje ću došlo do pojačanog iseljavanja Slavena prema jugu. Ljubljana 1990. Šumovito i močvarno tlo stare postoj bine u današnjoj Poljskoj. Ferjančlč. 79 . 27. Quelques remaraues sur la colonisation slave. II. ječam. I. bilj. dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. na području koje se proteže od Srijema prema istoku. čini se. 17 Vidi komentar u Viz. primijenjena u ovom slučaju. 40. ZRVI 19. pa je logično da i njihov interes naglo raste. a već od tog vremena. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti bili oko 537. Viz. Bellum Gothicum. Ochride 1961. naglo povećao i do 11. a i primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom. 72. 5-7. Detaljno je o tim prodorima pisao. Bellum Gothicum. biti i manjkava. 16-21. 16 Prokopije.53% u posljednjim stoljećima antike. Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suviše plodno 15. godine 18 bizantski plaćenici u ostrogotskom ratu. spominju kontinuirano Slavene od otprilike tridesetih godina 6.. Kada su slavenska plemena prešla iz svoje pradomovine. Maksimović. Beograd 1966. Severni Ilirik u VI veku. "Selidbena analiza".Seoba Slavena 1 Hrvata da se relativno nizak prirast od 1. 79 i d. Collection de l'Ecole Irancaise de Rome 77. 40. Bizantski pisci. Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheoloških raziskav). na istom mjestu Prokopije tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava. postala su susjedi Bizantskog Carstva. preko Karpata u Panonsku nizinu. godine bježati s langobardskih područja u južnijim dijelovima Panonije . izv. Invasions et installation des Slaves dans les Balkans. te da su s Bizantincima ratovali u Italiji."zajedno s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah među Slave ne"16. dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantičkim) društvom. Ferjančič. koji su. Međutim. posredno ili neposredno. u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin. Uostalom. stoljeća.

uostalom. i Menandar. 20 80 . izv. ed. Nekoj vprašanj iz doba naseljevanja južnih Slovanov. 490. Excerpta de legationibus. III. 29. 7. 468-77. a i Teoftlakt Simoka-ta detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "prešavši redom sve ilirske planine. 474. smatra da se otada može govoriti o pokušajima osnivanja stalnih s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j už n o od D u na va . To se. Excerpta de legationibus. I. 38. godine) u kvalitativno novu pojavu -naseljavanje 25. 46. 93. Goldstein. Bizant. 84. Bonnae 1831. 40. de Boor. takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti opće prilike koje su za Carstvo bile nepovoljne . I. teoretski uzevši. premda je to vjerojatno bio više plod slučaja negoli izrazite želje da se stigne baš do tog grada 20. Povijest 209. 22 Vrlo je značajna vijest Menandra Protektora koji tvrdi daje 568. Maksimović. bizantska vojska nije mogla podnositi tegobe ratovanja. izv. ZRVI 8/2. Excerpta de legationibus. Viz. prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (bivša rimska provincija Dacija . godine car Tiberije sakuplja vojsku po Iliriku i Dalmaciji 24 .on samo piše da Slaveni "obilažahu naokolo po miloj volji". prebacio vojsku na dunavski limes i otpočeo rat u kojem se rješavala sudbina Balkana 27. II. što potvrđuje da obrana više nije bila takva da bi zadržala sve napade. ZC 4. I. S druge strane. U jednom dužem procesu čini se da manje-više stalni slavenski upadi na prostore južno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se moglo odnositi ponajprije na upade 578. II. ed. Dindorf. nakon sve izraže19 Prokopije. izv. I. godine 10 000 Kutrigura prešlo Savu i da su pustošili po Dalmaciji 23. I. pa su.rat se otegao. postoje s Perzijom 591. I. izv. 90-7) . godine stigli čak do Drača 19. U početku su Bizantinci imali uspjeha. BeUum Gothicum. 209-10. ed. O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju krajem 70-ih i početkom 80-ih godina VI veka.otprilike današnja Rumunjska) i tamo pobje đivali. I. de Boor. 24 Menandar. 23 Menandar. Napokon. de Boor. I. Viz. Viz. a slične događaje spominje i Ivan Malala. 72 i d. Također. Taj podatak svjedoči o činjenici da nisu svi upadi bili usmjereni točno prema Carigradu ili nekom drugom središtu. a li ta ka v z a klj uč a k ne p r oi z l a z i i z Prokopljeva teksta . 21 Prokopije. de Boor. i 581. iako je car Maurikije (582-602). izv. Viz. 1. 105-7. Slaveni mogli prijeći i Dravu i Savu i doći sve do današnje Bosne i Dalmacije. 100. 90-7. nemoguće je odgonetnuti. 25 Tako tvrdi Lj. pa se ne zna koliko Maksimovićeve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. BeUum Gothicum. godine. Lipsiae 1887. sklopio povoljan mir. izv.I. Istorija. L. 22 Ioannis Malalae Chronographia. Berlin 1903. Viz. III. Berlin 1903. ed. Berlin 1903. 23-126. 3-4. 26 Theophulacti Simocattae historiae. I. Naposljetku. a goleme su slavenske mase i dalje svim silama nastojale stići na teritorij Bizanta. Stoga je logično da su za jednog od tih svojih upada 548. Viz. Situacija se pogoršavala.što bi to značilo u zemljopisnom smislu. 44-7. Grafenauer. 1950. Goldstein. B. 27 Ostrogorski. 442-77. Menandar i Ivan Efeski koji opisuju ove upade obratili su veću pozornost Istočnim dijelovima Balkana. Menan dar izričito spominje Trakiju kao cilj napada. II. i dogodilo već pedesetih godina. stvoriše u Dalmaciji" 21. ed. ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar. iz čega slijedi da u to doba bizantska vlast nad zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka još koliko-toliko funkcionira. pa zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljačkaške upade u Trakiju 26. Hrvatski rani srednji vijek njegovih obala". izv. Ipak. 1964. Primjerice. I. još 579. Šišić. Viz. 263-71. 170-221.

Možda bi se moglo govoriti o djelomičnoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj nezainteresiranosti. odnosno više dana da stigne 33. u prenesenom smislu x t > t pai. od otprilike 582. Tako Menandar spominje Savu i priča o pljački Huna. poneki se put bave i zapadnijim područjima.pr votno znači kolje. U izvještajima bizantskih autora nema decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na područje buduće Hrvatske. godine. ali osim relativne sličnosti imena.Salona. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan. osvojivši ga pomoću ratnih sprava. bUj. Iako neki podaci govore i o mogućnosti drugačijih lociranja grada Bonkea. 73. 74. zaštita.Seoba Slavena i Hrvata nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. Gdje je bio taj Bonke? Šišić logično zaključuje da to mjesto leži na cesti Sirmij -Salona. pa i arheološki nalazi. Ova je datacija prilično važna. Jadranu). ali to je svakako samo dio istine. 33 Xdćpa^ . 225. i na početku 7. obrana. Inače. godine izbila otvore na pobuna zato što vojnici nisu prihvatili da još jednom zimuju sjeverno od Dunava. što će reći negdje u današnjoj središnjoj Bosni 30 . tvrdi da je avarski kagan (dakle. Bizant. Povijest. 121. 31 Viz. pokazuju da Slaveni gotovo pola stoljeća. ni Menandar ni Euagrije. Čini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od onih koje bizantski pisci obično opisuju. i različiti izvori. 12. pa sve do Alpa i čak preko njih. na raznim mj. a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28 Theophaactae Simmocaitae Historia. na magistrali Servicio . čini se. ratuju zajedno. I. poruši 40 tvrđava 29. u tome da vjerojatno većih ili barem po posljedicama dalekosežnijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na današnje hrvatske prostore nije ni bilo. i čini se da su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju na prostore južno od Dunava. znači i "dan hoda" i "konačište". 265. Naime. I. Beograd 1980. pa do 626. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. ne opisuju bilo kakav slavenski upad u savsko-dravsko međurječje ili u krajeve južnije od Save. p. izv. 30 Šišić. 92-240. Drugi je dio. 121. I. ne navodi se neki drugi argument. 122. pa i žive vrlo skladno s Avarima 31. a ni iznimno dobro informirani Prokopije. jugoistočno od Banja Luke. Viz. ne mora značiti da Slavena nije bilo. godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim riječima. utvrda. Maurikije je bio zbačen. odnosno od kolja napra vljen opkop. stoljeća. ni sada pisac izričito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597. Istorija srpskog naroda I. Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i. VII. izv. 81 . izv. to što Teofilakt Simokata spominje samo "avarskog kagana". smatra da se radi o antičkom gradu Baloe.. Fokaje proglašen za cara. a ne i Slavene. Iako je očigledno da su Bizantinci pozornost obratili ponajviše prostorima istočnog Balkana i da bizantski pisci bilježe svaki značajniji slavenski upad na taj teritorij. 29 Viz. a Euagriju je jasan razmještaj barbarskih plemena po čitavom Iliriku i Panoniji. tvrđa va. Vjerojatno i podalje od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konačišta". tamo gdje se nalazi Dalmacija. Ipak. jer se događaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i već se može pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreću prema jugu. čini se da ga valja uistinu tražiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. 32 Goldstein.

Živa antika 32. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju pružen otpor. opširno. quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis . te langobardsko naselje u Kranju. pa se njihovo približavanje očituje i u Maksimovim jadikovkama. Documenta. Papa tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu. vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. toliko o seobi Slavena u krajeve buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske.750). I. 35 82 . B. vrlo vjerojatno zanemariti. Može se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima moru. ali 598.2. godine ruše biskupije u Celju (Celeia) i Ljubljani (Emoni). 288 i d. 11-2. M. No. 2. zbog malobrojnosti i oskudice izvora. Godine 593. Ako je Bonke doista bio u današnjoj Bosni. Margetić. Osim toga. Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung imltalien (540. dokle su točno došli. pak." 38 Rački. Drugi. zapadni izvori isto tako. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII. idu prema Istri. to se čak ne može ni pretpostaviti 38. 258: Et quidem de Sclavorum gente. jer Pavao Đakon 34 Prokopije. Detaljno ovu vijest analizira L. govore o ovom procesu.. (590-604) piše u ljeto 600. kojih je zasigurno bilo (i bili su većina).. Hartmann. Odnosi Liburnije i Istre. Dakle. 1. vrlo šturo. Goldstein. 39 Inter hoc.. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko pravaca koje je. godine Grgur spominje u svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39. Grafenauer. Documenta.u Teurniji i Aguntu na Dravi. zabrinut što su Slaveni "ušavši u Istru već počeli nadirati u Italiju" 36. ne bi se ni po čemu moglo tvrditi da su Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo područje do početka 7. quae vobis valde imminet. stoljeća. Vidi.5 km 34 .I. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u zapadnoj Karantaniji 35. Da nema kasnijih izvješta ja Konstantina Porfirogeneta. Zgodovina slovenskega naroda I. opći pravac seoba bio je prema jugu. 249. Leipzig 1889. Hrvatski rani srednji vijek ka bila je razdaljina od 38. ali je nemoguće ustanoviti jesu li ti Slaveni do Istre stigli preko današnje Slovenije ili s kvarnerskog područja 37.. Epistolae II. godine salonitanskom biskupu Maksimu.Rački. pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije) dolaze preko Učke. Skopje 1982. pa se čini kao da su se Slaveni približili i Saloni. stoljeća. a da će primjere mirnog naseljavanja. moguće tek nazna čiti: očito jest da je većina slavenskih seoba išla iz unutrašnjosti prema obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. a 591. 255. 171. Njegovi izvještaji nisu očuvani. 36 MGH. BellumVandalicum. 37 Margetić. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavještavao papu. Očima bizantskih pisaca. te da su im se koje desetljeće kasnije pridružili Hrvati. Zna se da Slaveni do 587. 47. ovaj Simokatin podatak svjedoči da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da se naseljavanje nipošto nije moglo odvijati samo mirno . jugozapadu ili zapadu. onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i kojima će se kretati u južnije krajeve. S druge strane. 17. godine nestaju na ovom prostoru i posljednje antičke biskupije . jasno je da će suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke.međutim. Papa Grgur I. jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni. i L.

Glavnina Slavena je na teritorij bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazeći Dravu. 48 Tako razmišlja Rapanlć. 42 Pavao Đakon. rušitelji. Brescella. Zagreb 1957. Hrvatska za Branimira. 43 B. potom bizantska crkva sv. Naime. tradicionalnim transdinaridskim putovima. ubivši vojnike. 15. M. bili su prije svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji dolazi"48. Šlausu na ljubazno ustupljenim zaključcima iz još neobjavljenog rada. 41 83 . opljačkali Istru na način dostojan suza" 42. kraniometrijske i paleopatološke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. 24. Foške. čini se da se na samom početku 7. IV. koji su se naseljavali. stoljeća svjedoče o postupnom procesu slavizacije. čini se da je zaključak o sporosti događanja presmion. Bizant 96-7 i tamo lit. n. 45 Goldsteln. Langobardi IV. 47 Pavao Đakon. 46 Marušić. u unutrašnjosti 44. u Žminju. godine. Langobardi. Naime. ipak. nisu bili samo osvajači i pljačkaši. Papa otprilike iste godine u pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoše po Istri 41. stoljeća. pa onda i Savu. Mantove. Mar ušić. 49 Zahvaljujem mr. u više navrata čak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih posjeda u sjevernoj Italiji. tada 40 Pavao Đakon. Ava ro. 40. Račkl. a Pavao Đakon bilježi da su 611. U prva dva desetljeća 7. ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj Italiji. Langobardi IV. Kako su pisani izvori malobrojni. zajedno sa Slavenima. Čini se da je u tom naletu porušena starokršćanska crkva u priobalnom Vrsaru 43 . svi ovi podaci svjedoče samo o seobenim procesima koji su zahvatili periferiju hrvatskog prostora. 36-7. U mnogim kraškim spiljama sjeverne Istre utvrđena je nazočnost čovjeka koji je u to vrijeme u njima tražio i našao privremena skloništa 46. Čini se logičnim da je to bio samo jedan od mnogih slavenskih upada u Istru i da Pavao Đakon druge ne spominje. 28. P er is til 2. Račkl. godine "nitkovi Slaveni. Međutim. dj. jer ga prvenstveno zanima uže talijansko područje. 44 Marušić. 25. a i krajnje šturi. jer se postupno povećava po stotak populacije slavenskih obilježja na nekropolama koje su datirane od najranijeg do najkasnijeg horizonta 49. te dalje nastavila prema jugu. na raznim mj.Seoba Slavena i Hrvata bilježi da su oko 600. Postoji jedan podatak koji možda svjedoči o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba. Documenta. n. Documenta. pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone. stoljeća Avari su. pak. a i Nezakcij je ili porušen ili je napušten zbog nemogućnosti obrane 45 . nema razloga vjerovati da to nisu činili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena negoli sjeverna Italija. 20. otprilike između 601-603.sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loške grade. kao i utvrde Vulturina 47. 258. "Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice Istre i sve su opustošili ognjem i pljačkom" 40. do 9. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Došljaci. 257-8. dj. ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati.

3. zajedno sa Slavenima i Hrva tima. Moguće je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru. ali u krajevima južnije od Save takvi nalazi izostaju.. 51 U obilju literature. tvrdi da im je "izraz lica bio ružan"56. Uz obalu tadašnje Trakije (područje današnje Bugarske uz Crno more) uopće nema otoka. koja zajednički napadaju Carstvo. Ocjena."Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlašću Avara . dakle. Viz. s druge 50 Pavao Đakon. Lončar. u Hrvatskoj još uvijek ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari" 55 . bilj. izv. 30. bez obzira na lokaciju. Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac. Neki su autori pokušavali dokazati daje. 31-60. karakteristično je da Pavao Đakon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski poluotok. Avarski kaganat.. 55 DAT 30/67-71. II. commento Elio Bartolinl. Diskusija o ovom pitanju još ni izdaleka nije završena . Hrvati odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju. 1985. vidi uži izbor i tamo lit. I. itd. te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o "Avarima". 56 Prokopije. očigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija. 10 i tamo opširan komentar. izv. B. IV. bilj.I. 20. na raznim mj. prije svega pisanje Konstantina Porfirogeneta . Margetić. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Najnoviji radovio29. Klaić. vidi Pauli Diaconi.. Zagreb 1992. 10. Zgodovina Langobardov. Langobardi. ZČ 4. Goldstein. Klaić. Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov. 84 . Wlen 1988. Koji bi to otok bio. Grafenauer.. Aivaren. Bellum Persicum. Viz. 52 DAI29/33. i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog aspekta bavio M. SHPIII/15. 20. Beograd 1977. a preostale prinude na pokornost . S druge strane.4.. isto tako mongolski narod. i 31. pa su ih promatrači izvana logično povezivali u jednu cjelinu. u dubinu bivše rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik broj Avara koji su čak neko vrijeme držali i političku vlast u njegovu neposrednom zaleđu 51. Oborovo.Prokopije .. po ljudstvu koje ih je vodilo. Konstantin. zvahu i Avari" 52 . Arheoloških podataka o avarskom življu u Panoniji ima. ali Je kod bizantskih pisaca česta pojava da nekoliko plemena.po današnjim znanjima čini se da o avarskoj nazočnosti na prostorima južno od Save svjedoče tek pisani izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti. za IV knjigu. primjerice.opisuje Hune. II. 10. II. izv. Pohl. 3. činjenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na . 27. 53 Usp. Tako je. 4. N. Takvi su dokazi opravdano osporeni 54.) nastali od "Obar" = "Avar". Hrvatski rani srednji vijek je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. 85. nazivaju jednim imenom. ili pak na neki otok na Dunavu. Izvori. HL. Viz. Izvori. 54 Suić. Međutim. pa nije jasno kako bi trebalo tumačiti Konstantinove proturječne izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjećivanju njih i Slavena.. poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta. kao što su to činili Slaveni i Avari. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest. 1950. 30-1.: J. W. Kada jedan drugi bizantski pisac . Kovačević. Klaić.

takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u Mravincima kod Splita koje je još 1938. Naime. Hrvatska dijaspora. Do d u š e. 64. a cura di G. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10.Avara. 1968. Karaman. Bulat. i Hrvata i Slavena s druge strane. II. I relativno malobrojna antropološka istraživanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo uglavnom stanovništvo s obilježjima sličnima autohtonim Romanima -primjerice. odnosno. Naime. kao u već 57 DAJ 33/4. te da još nije došlo do miješanja s novopridošlim Hrvatima i Slavenima 61 . u nekim se izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji. Zagreb 1968. Različitim se istraživanjima došlo do sličnih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg miješanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije šani naseljavali ove krajeve 64 . godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000 vo j n i k a Ava r a. 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a. 120 (Rački. Jedno od mogućih objašnjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato što su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60. godine otkrio Lj. i 800. izv. 63 Vidi. 260). I. Arheološ ki radovi i rasprave 6. Theophvlacti Svmmocattae Historia. 12. Viz. Kraniometrijska i pateopatološka analiza.Nekropola VIII . II. Međutim. tvrdi da su 601. 66 M. Viz. a u drugima. mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. rukopis. godine.Seoba Slavena i Hrvata strane. Naime. 62 M. DAJ 35/7-8. 38-9. Pilarić. stoljeće) pokapa autohtono dinaridsko stanovništvo. S druge strane. u Istri je stanje malo drugačije: u grobovima etnički heterogenih bizantskih graničara nađeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca već i slavenskih doseljenika 62. Arheološki pregled 15. ali ih se na tim prostorima njihova nazočnost ne može potvrditi arheološkim dokazima . Documenta. Torino 1980. 85 . Pregled povijesti Istre od 6. izv.IX stoljeća 58 sistematska istraživanja. Naime.. izv. II. M. 64 G. 263-91. Barada. 11-21. Viz. Bugara i Franaka 63. 63. VIII. k a o i 8 0 0 0 S la v en a. i u v eć navedenom citatu Pavao Đakon [Langobardi. 61 Ž. Privlaka . Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste. Mikić. Galasso. 65 Šlaus. 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije. pri čemu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod 10% 65 . Bertoša. VAHD 83/1990. 59. SHP 10. 60 M."Gole Njive" (općina Vinkovci) . Šmaljcelj. očigledno jest da su se odnosi Avara s jedne. Materijal s istočnoslavenskih nekropola srodan je materijalu s drugih nekropola s perifernih područja avarske države 66. u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze se tragovi raznih doseljenika .6.vidi. 117-9. 225-32. ser. 59 DAJ 36/7-9. III. stoljeća do godine 1102. Avarski se utjecaji u krajevima južno od Save toliko rijetko uočavaju da ih se može smatrati gotovo slučajnošću (stoga ću u daljnjem tekstu kao o novodoseljenom etnikumu govoriti isključivo o Hrvatima i Slavenima). Beograd 1973. Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka. ustanovljena je etnička heterogenost istočnoslavonske populacije pokopane između 650. IV. Storia d'Italia.

izv. te dolinama rijeka (Morave. 165.. preko područja današnje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji. 5. doseljenici na područje buduće ranosred67 DAI30/67-70. bez obzira što na tim prostorima kasnoantički život više nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljećima ili kao u krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala. od Singidunuma (današnjeg Beograda) na istok. 69 Viz. koji su došli do Carigrada i opsjeli ga. 7. Izvori. Viz. 255. ed. 30. I. Drugim su se pravcem kretali na zapad. daje preuzima la civilizacijske plodove. očito je da se već treća ili četvrta generacija naviknula živjeti na rubu civiliziranoga svijeta. jer čak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je zahtjevan organizacijski i vojnički napor. Također. s pravom računali na bogat plijen u pljački velikih gradova. iskazali su i visok stupanj vojničke zrelosti. Ako se smije suditi po razlikama u ovim izvještajima. u kojoj se posebno ističe težnja za vanjskim efektom. da su Slavenima koji su kraće ili duže vrijeme obitavali u bivšim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih . dakle. I. ali jest za hrvatsku: očigledno je da je krajem 6. II. ed. jer su Slaveni bili više od pola stoljeća u kontaktu (ako ništa drugo. ed. kao i na Italiju. L. izu. 19. 1891. izv. I. a slično svjedoči i Ivan Efeski izvještavajući o slavenskim provalama u Trakiju i Grčku 581-584. Historia ecćiesiastica. stoljeća mnogo Slavena prešlo Savu i krenulo na jug. 25. L. Čini se. Viz. 4-8. Ako su napadači na središnje dijelove Bizanta.67. da su Hrvati zaratili na Avare. 72 Iohannes Ephesius. 70 Prokopije. izv. 38. V I. Vardara. 151-3. 14. izuzev dva-tri kratka koplja " 72. iako jednostavni ljudi koji se ne usuđuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oružje.Solunu. godine: ". bilj. Oni. Marice i drugih) nastaviti spuštanje prema velikim gradovima . i početkom 7. onda barem kao pljačkaši) s kasnoantičkom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su još oko 550. Wiener Studien 13. Viz. godine: "Naučili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji. Goldstein. stoljeća Georgija Piside koji opisuje borbe Slavena protiv Avara. godine Slaveni. ili kod bizantskog pjesnika 7. 71 Analecta avarica.na prvom je trebalo prijeći Dunav u njegovu donjem toku. 158. bili u tom poslu vrlo uspješni 70. Vidi i Viz. i Skit (Avar) ubija Slave na i potom biva ubijen" 68. koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. godinu) 71 . I. izv. Miinchen 1862. Hrvatski rani srednji vijek spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu pomorsku vještinu (njegov tekst odnosi se na 626.. 68 86 . Taje zrelost vjerojatno ponajviše odraz društvenog razvoja. Treći seobeni pravac možda nije tako značajan za cjelinu evropske povijesti. ipak osnovne informacije 69 valja prihvaćati kao vjerojatnije. Schonf elde r. iako bez pravog iskustva u napadima na gradove i njihove zidine. Sternbach. stihovi 78-81.I. Draču i posebice Carigradu. 165. Sternbach. Cracoviae 1900. Georgii Pisidae Restiiuiio crucis. Bellum Gothicum. III. Klaić. Iako se radi o pjesmi (epu).

godine . 32. i 7. u osnovi tvrdi slično: ". II. To bi pretpostavilo organiziranu seobu. Barišić. U Konstantinov tekst prenesena je očigledno hrvatska narodna predaja čiji je posljednji redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istočnojadranskoj obali (vjerojatno Zadar ili Split). a najstarij i prijepis je iz 1568.dakle u istočnijim dijelovima Balkana. sa zatečenom vlašću i svojim sunarodnjacima pronađu i izbore pravo na posjedovanje što bolje zemlje. Goldstein. 238-9. izv. 29-32.86. pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja."Klukasa. pa stoga ni toliko privlačni za pljačku. stoljeća spominju se samo Slaveni. O seobi Hrvata ne svjedoči niti jedan tim događajima suvremen izvor. gdje su sada Bijeli Hrvati" 75. Margetić. Srbi. stoljeću hrvatsko se i me p o či nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima . godine. Tek u 10. barem u prvo vrijeme -u početku 7. taje predaja zapisana u DAJ više od tristo godina po doseobi i u 73 F. kao i samim Hrvatima. 73. čiji or igin al nije sačuvan. Lobela. str. Rački. ali njegova je analiza odmah naišla na oštru kritiku redakcije. Tako je i tekst pisan . Viz. ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao što se to obično čini u literaturi.. Stoga je Slavenima u Hrvatskoj. Čini se da ni u ovim slavenskim napadima. ZRV1 4. stigao sa svojim narodom u Dalmaciju"76.iz aspekta nekoga tko seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora.pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h sabora 925. stoljeća -u izvorima 6.. pa potom u DAI. već "Lingonce pod vodstvom Totile". Seoba Hrvata Nekoliko godina ili desetljeća po slavenskoj doseobi na ovo su područje pristigli (ili -počeli pristizati) Hrvati. došlo je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. Goldstein. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane Bagibarije. Najviše podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta. Thomas. Kronika. 75 O tome što znači i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi. Bizant. 1985. Kosenica. 30. 25. u eventualnim sukobima s autohtonim stanovništvom. Čini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610) nije došlo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73. Međutim. eventualno i Narona i još možda poneki grad ili naselje ni u kojem slučaju nisu bili toliko bogati. te da se jedan dio Hrvata odvojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero braće .vidi. Salona. Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni. na kojem se spominje i knez Branimir. Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge.. Klaić. 77 Toma.. godin e u Trp imiro voj darovnic i. I Toma Arhiđakon. L. 127. izvoru nastalom sredinom 10. iako ne spominje Hrvate. stoljeća -ni u krajevima o čijoj se sudbini mnogo više zna . i 928. 1956. 239-40. kao krajnjom mjerom. HZ 38. 2. a na kamenu na natpisu iz Šopota kod Benkovca. Izvori. 87 .Seoba Slavena i Hrvata njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli. Još o dolasku Hrvata. 76 DAI 30/62-7. 74 Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. ali ne i Hrvati 74. 3. uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da. 3. od poljskih strana . Očigledno je trebalo proći određeno vrijeme da se hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi. CD I.

62-3. II. a tek onda počeli naseljavati otoke. a u kojoj povijest i gdje to konkretno. Viz. II. pograbili oružje. Čini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati suviše kruto. izv. oni te otoke napuste. 5. Viz. Hrvat. 88 . romanski gradovi obrađivali su otoke i živjeli od njih. Postanak. Međutim. Izvori 5. Izvori. prvo su Pagani naselili kopno. 80 Primjerice. 5. ili naseljenja. istjerali iz tih krajeva Avare i naselili se po naredbi cara Heraklija" 83. 3. Wien 1985. stoljeću." 85 Dakle. 33-4 i tamo lit.. jednostavno i pojednostavljeno. II. Također. što se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih naroda 80. vrlo vjerojatno. 79 Biblija. "ovim Hrvatima bio arhont Porga" 81 . izv. čini se da to "osvajanje" nije bilo velika vojnička pobjeda nego postepen proces -vidi. Broj pet susreće se u različitim prilikama u životu nomadskih naroda . T. I. Jošua 1-11. Zagreb 1990. stoje. Klaić. 83 DAT31/17-20. otkada se naseliše spomenuti Slaveni. I. u vrijeme kada su se legende zapisivale . 36. u: Die Bayern und ihre Nachbarn. Langobardi Imaju Gambaru. 82 Katičić. u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da je u vrijeme doseobe. 86 DAJ 30/62. Goldstein. izv. Toponomastički dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo širokom području od srednje Evrope do Egejskog mora prilično su brojni i nipošto ne mogu biti slučajni. Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen". 78 W. majku prvih vođa Ibora i Ajona . Neki drugi podaci svjedoče o tome daje hrvatska seoba istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo širi teritorij od onoga na kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena ranosrednjovjekovna hrvatska država. a jedan od braće.. 39. 3. 85 DAJ 30/119-23. Od Konstantina Porfirogeneta. Klaić. 37-8. Klaić. T/MES . Priča mnogo duguje biblijskom predlošku po kojem je stvaranje naroda poistovjećeno sa stva ranjem porodice 79. rezultat promjena tradicije o seobi i stvaranju države kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u 10. Pošto su ih Pagani stalno zarobljavali i uništavali. Viz. izv. jer različiti podaci svjedoče da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilično sporom procesu. Langobardi. u diobi pašnjaka. Hrvatski rani srednji vijek nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priču: petero braće dobro je poznata kozmologijska predodžba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom središtu i četiri strane svijeta.Pavao Đakon. jest taj najvažniji vođa 78.I. u dvorskim službama. Ne treba stoga postavljati pitanje -je li ova ili neka druga priča legenda ili povijest. Izvori. Pohl.. što se može usporediti s mnogim literarnim opisima zaposjedanja. nego u kojoj je mjeri legenda.. I nešto kasniji opis zaposjedanja prilagođava se općim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati.kneževska se tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82. shematizirano. zauzmu čitavu okolinu Dalmacije. Činjenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 . odnosno vladavine cara Heraklija. pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedočiti o sporosti selidbe i događanja: ".Atlas biblijske povijesti. na zapovijed cara Heraklija.u bojnom redu. Viz. 41-2. 293-8. od kojih je najstariji primjer osvajanja Izraelaca u Kanaanu 84. 84 Po suvremenim historičarsklm spoznajama. 81 DAI31/17-21. Biblija. II.

odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^ Prostor na kojem su Hrvati vjerojatno bili ukontaktu s elementom.(Leipzig) oChurvall (Halle) ° KV vrijeme Hrvati stanovahu^s ane^BaVarske.. Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine . petero braće dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6) Mjesto pronalaska Tanajskih ploča I OOftvata koji su došli u Dalmaciju.a. (DAI 30/61-2) ---—H Bijela Hrvatska ] (MomouA r* A-jedna obitelj .. 1A Karta 1.

što ukazuje na činjenicu da su nazivi vrlo stari). 231 . Krobothen kod Stainza i Krobathen kraj Straganza. Šišić . Uz Muricu je toponim Krawerseck. D. Hr vati i Hrvat ska. Kine erfolgreiche neue Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven. 88 M. Osim toga.IT 1. ZKT. Krobace kod Št. sep. Lj. a uz srednju Muru Krowot kod Weiza. u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama života napisala. na području današnje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjiška gora) kod Konjica i Hrovača kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomično očuvani. kod Poreča na Vrbskom jezeru u 17. Klaić. Seoba Hrvata. Korbetha 20 km zapadno od Leipziga). Sjever i jug u Hrvata i Srba. Hrvatski rani srednji vijek Najbrojniji su takvi tragovi na nekadašnjem (dakle. a neki su od njih doticali i prostore vrlo udaljene od današnje Hrvatske 91. The Croats inAlbania. OKO. 54. vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog značajnijeg seobenog vala s juga na sjever. Chicago 1957. imao i druge. Harvati na Atici i Harvation u području Mikene kod Arga na Peloponezu. stoljeću postoji "hrvatski urad". Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. ot.atii. Phil. u Moravskoj (Charvatv kod Olomouca). B. Vida u Koruškoj. inače današnje Crne Gore 90 . 207-31. Klaić. Hrvati EJ 4. Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa Ch.8. Grafenauer. 300. a potom nekritički prihvatila i N. uglavnom jugoistočni dijelovi današnje Austrije) i današnjem slovenskom teritoriju. B. osim glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaća prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj. Goldstein. Povijest 456-7. kako je ponajviše 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. Abhandlungen der Preussischen Akademie derWissenschaften. Povijest. zatim područje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena. ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna označava prostor Duklje. Hrvati u Karantaniji. potom sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji. 17. Grafenauer. 297-317. 90 Mošin. Vasmer. Kl. Kunstmann. 37-8. 91 Bez obzira na sve nejasnoće i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe Hrvata. Njemačke (čak i 87 V. Lipša. No. stoljeću i onda preko današnje Poljske. postoji tako "Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od Št. 123-75.kod Spittala. lutaju prilično sporo prema svom konačnom odredištu. Die Slaiven in Griechenland. H aupt mann. Churbate. 90 . Ista. 1958-9. stoljeću. Festschrift fur Heinrich Kunstmann. vidi. HZ 11. Još u srednjem vijeku zabilježena su pojedina imena mjesta u Koruškoj -Krobathen. 89 V. U Štajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua). Napokon.rouu. Mandić. Kla ić .106. Markotić.nekoć Chrowat i Croat . Karantanska Hrvatska. selo Hirvati (Kruatje) između rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89. maksimalno usmjerene na ratovanje i pljačku. Berlin 1941. Šišić. hist. odnosno Grawat u 11. ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. Munchen 1988. 12. Harvata kod Kandije na Kreti88. u Slovačkoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87. možda i mnogo drugih pravaca. Tako Langobardi iz Skandinavije kreću još u 1. zatim Kraut . Ars philologlca Slavica. Svi ti toponimi svjedoče o tome da se hrvatsko ime raširilo na većem prostoru. NSB . LJPD. te konačno "Crvena Hrvatska".I. 18-22. Po vij es t. Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. Ime Hrvat očuvalo se i u nekim krajevima uz njemačku rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea. Klaić. Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske i slavenskih općenito i iz njih se vidi kako čak i germanske ratničke skupine.2.

II. 2. jug i zapad. Grafenauer.12. 30-1. stoljeća do stvaranja hrvatske države. pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati naselili i Panoniju. Po Konstantinu Porfirogenetu. Filološka razmatranja. Izvori. što obuhva ća i današnju Crnu Goru i dijelove Srbije. stoljeća. stoljeću.može se pretpostaviti da ih nije bilo više od nekoliko tisuća. 91 . stoljeća opseg Hrvatske i hrvatskog etničkog prostora prilično se mijenjao . stoljeću bili prema granici sa Srbijom). Osim toga. Vojvodini i Crnoj Gori. da bi se prema tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih određenih točaka na istok.od jezgre u dalmatin skom zaleđu odmah po doseobi do današnje sjeverozapadne Hrvatske u doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske. i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. stoljeću glede Panonije nije dogodilo ništa radikalno -vidi. 15 . deislamizacije. kontinuitet imena. u 10. od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. SHP 20/1990. veljača . A na tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emigracija i imigracija. Katičić. pa je HI. od "Protohrvata" 7. odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 92. u 7. ali pitanje je može li se između njih povući etnički kontinuitet. slijedom toga. ponajprije zbog toga što su se ti Hrvati (ili "Protohrvati") asimilirali u etničku sliku svojih susjeda . 79) da se radi o zbivanjima u 10. pa onda. jeziku i običajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda.29. hrvatsko se ime značajno proširilo. 1987. 225-38. godine stižu u Italiju. START 498 . "Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju. 29.teško je da će se naći novi pisani izvori. doseljene Hrvate. uključivo i krajeve s pretežnim ili značajnim postotkom hrvatskog stanovništva u Bosni i Her cegovini. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budućnosti neće znati više negoli danas . stoljeću. i 10. 281-7. a Slavenima su dali svoje ime. 1952. HZ 5. 4. Klaić.Seoba Slavena i Hrvata zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. islamizacije. vjerojatno u zaleđu dalmatinskih gradova. izv. ali i područje nekadašnjeg rimskog Ilirika. a i nešto dublje u unutrašnjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo najkasnije do 12. Katičić. Istraživači su smatrali (B. kada se hrvatska vlast navodno proširila na Panoniju. stoljeću. Bili su pretežno ratnici koji se po kulturi. Hrvati su se naselili u Dalmaciji. 1.Slavena. str. Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti. gdje konačno stvaraju trajniju državnu tvorevinu. 1987. pokrštavanja. prekrštavanja. a ni minuciozna arheološka istraživanja najvjerojatnije neće moći napraviti razliku između Hrvata i Slavena. jer se u 10.499. Viz. jedinom izvoru za tu vrstu obavijesti. a na prostoru nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u slavenskoj i iliroromanskoj većini . Ista.ožujak 1988). Kunstmannove pokušaje krajnje je oštro ocijenio i uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. ali to ne može stajati. 92 DM 30/75-7. A što se tiče ranoga srednjeg vijeka. tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslovnom stablu mogla identificirati te. 31. "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku naciju povezuju kontinuitet povijesti. kontinuitet naseljavanja na istom ili sličnom prostoru. . Kunstmannovi lingvistički dokazi o seobi Slavena sjuga na sjever.

Chorvacia. Međutim. čime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske. treba liju (i može li se uopće?) povezivati s već spomenutom viješću Georgija Piside. Documenta. 93 DAI30/68-9. 97 M. 30. 92 . Corbatia. radi li se o nekom užem području. odnosno Slaveni napredovali i proširivali teritorij na račun Avara (odnosno. Njima se povlačenje većeg dijela iliroromanskog stanovništva prema obali i. iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvještaja. stoljeću. od druge polovine stoljeća. nije jasno. ARF.I. Hrvatski rani srednji vijek čak. Izvori. Chrobatia i si. Graničnu crtu između bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne određuje točno niti jedan izvor. suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti još potpuno jasne posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju. Kasnoantička provincija je sužena na uski priobalni pojas koji će kasnije postati bizantska tema Dalmacija. i ako jest. nestajanje bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutraš njosti nije u prvo vrijeme ni moglo učiniti sudbonosnim za mnoga naredna stoljeća. Konstantin Porfirogenet u DAI piše da su "Hrvati po dolasku nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. stoljeća koji dosljedno preuzimaju antičku terminologiju (vidi. osim što se tvrdi da je 641. i 11. ta promjena još nije jasno izražena u franačkim izvorima počet kom 9. Klaić. 5/1956. Uostalom. 277. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo. stoljeća. što je čak i bitnije. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. izv.). 95 Promjena značenja pojma "Dalmacija" zbila se. jasno. Chroatia. Terenska istraživanja pokazala su da dalmatinski gradovi -primjerice Zadar. ali car Konstantin tvrdi da se "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas čuvaju u gradu Saloni" 96 . 94 ser. Naime. Slaveni su. a ne samo na uzak priobalni dio. SHP. 42. ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju. Split. uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena. na znat niji dio teritorija antičke provincije koja bi sezala čak i do Save. poznavajući tadašnju papinsku i općenito zapadnu terminologiju. Rački. Goldstein. smijemo pretpostaviti. Doduše. Suić. Međutim. barem po vijestima mnogih pisaca. Nije jasno koliku su važnost u napredovanju Hrvata imale njihove pobjede. nego tek s pojavljivanjem imena Croatia.. Suić. Viz. u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija. godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao sužnjeve (taoce)" 94. 96 DAI 31/27-30. II. Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u potpunosti svoj kasnoantički ager 97. 7-19. II. pa i Hrvati. izv. pa tako nisu ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima. na raznim mj. 253 i d. Moguće je da su Hrvati. koji je teritorij Dalmacija obuhvaćala u kasnijim stoljećima 95 . Da lije vijest istinita. u nekim slučajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom. Sveobuhvatnije vidi. i u 7. Viz. Grad. zapremala uski priobalni pojas. i još više 10. novom hrvatskom teritoriju. kao što će to učiniti izvori 9. 3-4. III. oslobađali se njihove vlasti).. krajem 6. a kasnije tema Dalmacija.

VI.
7. i 8. stoljeće - suživljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponašanju autohtonog iliroromanskog stanovništva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom slučaju osjeća strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u bližoj ili daljoj budućnosti.
S panonskog područja, s kraja 6. stoljeća stiže jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati građanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grčkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i čuvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao što je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovništvo bitno smanjilo, kao što su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. Činjenica da se očuvao kontinuitet imena, svjedoči o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Međutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville ništice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovništva izbjegao i cestovnom mrežom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Općenito se može tvrditi da se žitelji povlače iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive položaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas Šćitarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili obližnje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za

1

Cigla se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu -vidi, Šlšlč, Priručnik, 116.
Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bježi iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabričević, Question de (a
datation đu sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a čini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2

93

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

10. stoljeće (Požega, Vuka). 5 Čini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeću 6 .
Na području Dinarida autohtono iliroromansko stanovništvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupačni
-je planinske predjele ili bježalo prema obali. Enklave u unutrašnjosti
očigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevažne, jer
car Konstanta u 10. stoljeću bilježi da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoše u vlasti Romeja, jer im je more
omogućavalo da žive" 7. Toma Arhiđakon dobro uočava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrađuju zemlju, oni, trgujući, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, većina se stanovništva povlači u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim položajima ili bježi
na otoke, baš kao što to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiđakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrđene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opći proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, već
samo osjećajem posvemašnje nesigurnosti 10. Međutim, na istočnojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bježanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiđakona 11, a nije ni naprasno prekinut život.
Međutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon višegodišnje opsade, a
branitelji su očekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije došla, očigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobičajeni, jer o
njima posredno svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine očigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraživača, povezavši ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sužnjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljeće kao
trenutak propasti kasnoantičke civilizacije na čitavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog područja, iako ni na tim prostorima nije došlo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenčevlć, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
Thomas, 29; Toma, Kronika, 36.
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Općenito i vrlo pregledno ove
događaje opisuje F. Bulić, Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opširno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klaić, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margetić, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.

94

7. i 8. stoljeće

bližima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom
antikom bio neusporedivo jači. Iako Toma Arhiđakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-čini se, uostalom, da otoci i nisu doživjeli brojčano veliku imigraciju
romanskog stanovništva. Na istočnojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jači kasnoantički ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojačao
u odnosu na antičko razdoblje (kao stoje to slučaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, još više, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznačajnija otočka
mjesta -nisu doživjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. Štoviše, i
Osor i Rab su čak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili političko značenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili važniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Još je karakterističnije da srednjodalmatinski otoci i otoci današnjeg šibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije povećanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovništvo izbjeglo iz Salone i njezine šire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
Štoviše, neki od otoka ili neki od položaja na njima uopće nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Korčuli,
Braču i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge čija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljeća, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
više stoljeća i da je nenaseljenih gradova i važnih lokacija duž čitave
istočnoj adranske obale bilo i više 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na više ili manje
logične pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15

DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klaić, Izvori, 5.
Za Osor, vidi: E. Imamović, Antička naselja na otočnoj slaipini Cres-Lošinj, Otočki
ljetopis Cres -Lošinj 2, Mali Lošinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljeća,
16

Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.
17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klaić, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opširno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Također, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klaić, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI
stoljeću. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Također, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.

95

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dragocjene, pa i čitavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najvaž nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponašali novopridošli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali društvene odnose, koliko su uzeli od zateče ne kasnoantičke civilizacije, koliko su zadržali od svoga? Nešto o tome,
barem posredno, može reći podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootd^ev...KeA£i5o£i) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uopće mogao bilo što naređivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. Čini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemoguće dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmišljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. Činjenica jest da ovaj podatak vjerno
dočarava način na koji su se bizantski carevi obraćali stranim vladarima,
među njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' što bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, očigledno je da u to doba središnja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantičkim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factcč5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istočnoj
obali Jadrana u stvaranju dugoročnijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21

BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klaić, Izvori, 5.
U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JIČ 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetića i N. Klaić, ali i P. Štih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, ZČ 41,
1987, 3, 537- 8. Štih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvještaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i čitav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. Ćirković, Istorija
srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navođenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klaić, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvještaja, ponajviše na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage đu DAI, na
22

i. mj., 167- 80.
23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u više navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pariš 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katičić, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opširno A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
Čini se da bi ta kva konstatac ija pr ibližno odgova ra la zaklj uč ku Ka tič ića, F ilološk a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratnički rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".

96

7. i 8. stoljeće

Razmišljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode
pravom rješenju. Što bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno oglušili, jer im je to dopuštao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim dopuštenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "ruše"
Salonu. Konstantinov je podatak o "dopuštenju" ideološko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kršćanskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kršćanskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu mišljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa čak i ako je on predstavljao poniženje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideološko-političkim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumačenju situacije. Realnijom se čini pret postavka da se radilo o prešutno poštovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su događaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logično da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i više, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim društvima nema jače kohezione sile, ugovor morao utanačiva ti
sa čelnikom svake uže zajednice. Mogao je to biti i prešutan sporazum, a i
takav je vrijedio čak i nekoliko stoljeća unaprijed. Očita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zaleđe dalmatinskih gradova, a inače
integralni dijelovi hrvatske države, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Međutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutrašnjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantičkog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoći koju su neosporno zadržali. Naime, koncen tracija stanovništva u priobalnim gradovima bila je veća nego u raštrka27

Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije država, Dela 5, 238-63.
O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od početka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podanič ki potč injen caru Rome ja i nikada ne bija še potć inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klaić, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potčinjen caru Romeja i nikada ne
bijaše potčinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istočno od Hrvatske, vidi: M. Ljubinković 28

Ćorovič, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Također, B. Ferjančič, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Suić, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.

97

I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek

nim hrvatskim selima, što je u mogućim sukobima vodilo jednostavnoj
brojčanoj nadmoći koja se teško neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
načinu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoči i Strategikon napisan krajem 6. stoljeća 32 . U njemu se
obrazlaže kako Slavene iznenaditi, kako izbjeći zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uopće mogle stići do vojskovođa na bojištu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao što je to vjerojatno bio slučaj u prijadranskim krajevima. Na područjima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istočnim dijelovima Balkana, logično je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvještiji vojskovođe nisu spašavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istočnoj obali Jadrana da će
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleđu, počiniti izdaju
i prekršiti utanačene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.

2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci
jačeg državnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznačajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraživanja u
tom pravcu već obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
počecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraćati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski početkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. Čini se da se ni u posljednja dva desetljeća
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se događa, iako sve rjeđe, da se
malobrojne arheološke informacije o prva dva stoljeća života Slavena i
Hrvata u novoj domovini podređuju saznanjima iz narativnih izvora.
32

Viz. izv. I, 130-41.
Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
Šlaus, Kraniometrijska i pcdeopatološka analiza; G. Pilarić, Fenotipske značajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe ološ ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; Ž. Mlkić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33

Zagreb 1971, 59.

98

7. i 8. stoljeće

Kako je uistinu vrlo teško odgovoriti na pitanje koje se čini krajnje
jednostavno i logično -što se događalo u prvim stoljećima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugačiji način: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje dopušta i općenitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren današnjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju buduće hrvatske države 36. Na ovo pitanje moguće
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraživanja,
prvenstveno nakon antropološke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da će i tada mnogo više biti onoga nepoznatog, nerješivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim će istraživanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemoguće stvoriti cjelovitu predodžbu o onome što se događalo. Valja se
oslanjati na "slučajne podatke" koji često znaju biti proturječni, a slika o
doseljavanju u velikoj će mjeri ovisiti o tome koji se "slučajni podaci"
pronađu ili odaberu.
Logično bi bilo postaviti prošlosti i druga, danas isto tako teško razrješiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovništva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nužno je da se etničko ne poistovjećuje s
političkim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo još iliroromanskog stanovništva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktički bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zaleđa. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovništva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogućnošću
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati isključivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i miješanja dvaju etnikuma moralo je
doći vrlo brzo - svakako mnogo brže nego što su to smatrali Bulić i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svježa krv", i još će ih dugo biti toliko
malo da će i prilično skromne poljoprivredne mogućnosti zadovoljavati
njihove osnovne životne potrebe. Osim toga, i život na moru ili u njegovoj
blizini omogućavat će posve drugačiju organizaciju života - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
sličnog), pa do pljačke putnika. Čini se da je tako bilo tijekom čitavog
36
Na to pitanje pokušava odgovoriti I. Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka tič ić, Ivan Mužić o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opšir no i kr itič ki
analizira Mužićeve stavove.
37
F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, pošto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palače", do uspostavljanja odnosa došlo
tek u 9-10. stoljeću, što bi značilo da su živjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova života u kojem se svi kontakti,
uključivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo brže.

99

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljeća tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) žive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, što će reći da se primorci ne bave samo
stočarstvom ili da se uopće ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljeća jest da se većina događaja
odigravala na lokalnom planu, a u većini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su događaji zabilježeni, a očigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. Čini se da razloge zašto je neki događaj
zapisan, a drugi pak ne, nije moguće precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj slučajnosti, ali i o tome da li se nešto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleđu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroničare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lakše stizale, dočim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teško su vijesti o tamošnjim zbivanjima uopće mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od mogućih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao Đakon, kroničar koji živi u drugoj polovini 8. stoljeća, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljeća (čini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je događaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato što su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, međutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljeća mnogo puta sučelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inače bilo
nemoguće objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. Čini se da bi realistički pogled nalagao zaključak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) međusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po pričanju istog Pavla
Đakona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljački i paležu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/čak poistovjećuje slavenska plemena s Avarima 44, kao što je i neosporna činjenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i početkom 7. stoljeća zajednički osvajali i pustošili Balka38

Klaić. Izvori, 85.
Pavao Đakon, Langobardt IV, 42; Rački, Documenta, 276; Klaić, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni došli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najbliži na istočnojadranskoj obali. Stoga se te Slavene može
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se događaj može smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao Đakon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 44; Rački, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klaić, Izvori, 4.
39

r

100

7. i 8. stoljeće

nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin
Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopćiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne može jednoznačno utvrditi kakvo je bilo opće stanje čini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s

porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
različ
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ćivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sačuv
anim
izvori
ma
očigle

dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog društva, a i nedovoljni su da bi se bez domišljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokušajima sintetiziranja, jer se ne može prihvatiti stajalište
po kojem je nemoguće spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Međutim, u slučaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljeća, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajviše samo na jedan dio povijesne
zbilje (politički i vojni događaji), a da se o gospodarskim i uopće
društvenim kretanjima valja obavještavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sačuvani podaci neće pružiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumačiti činjenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen slučaj
ili je takvih slavenskih napada i pljački bilo više, ali je nekim
slučajem samo o ovom ostao zapis.
Očigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zaključke i konačna znanja o tim
vremenima nužno valja relativizirati: bilo bi pogrešno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici može govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifičnostima, ličnostima i, vjerojatno, često i o slučaju. Ne
bi valjalo prepričavati događaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifičnost može
iskriviti opću sliku. Valja stoga stvarati "opće slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li će manja
skupina Hrvata napasti i opljačkati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku sličnu akciju odlučivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
užem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se baš u
istraživanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmišlja i sudi na suvremen način. Ustrojstvo države, ako
se o "državi" uopće može govoriti u modernom smislu riječi, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuviše slabašno, nerazvijeno i možda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u druš45

Viz. izv. I, na raznim mj.
DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klaić, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima piše i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46

101

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

tvu, da bi ta država (odnosno, njezina središnja vlast) mogla poticati akcije
koje bi obilježile duže razdoblje ili se manifestirale na širem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska držav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeću. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budući hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju veće "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih težnji i potreba, čak nužnosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi određene odnose po kojima je jedan broj
ljudi čuvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, štoviše, čini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici značili su daje određena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljeća "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se međusobno ne slažu" 48.
Vjerojatno u hrvatskom društvu u 7. i 8. stoljeću nije bilo bitno drugačije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila viša od razine rodova
i porodica, odnosno, od područja koje su u budućnosti u 9. i 10. stoljeću
zauzele pojedine županije u hrvatskoj državi. Dakle, nemoguće je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom društvu", prije bi to bila "hrvatska društva"
koja se na sličan ili istovjetan način razvijaju na području kasnije jedin stvene hrvatske države. Društvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako reći nije ni postojala (arheološki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo slučajeva,
zbog slabosti napadača mogao je pogađati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom općem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeću, pa čak nema napada ni na širem prostoru naseljavanja
Slavena. Na čitavom području od Alpa pa do istočnih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlašćivao Slavene na području današnje
Bugarske, Makedonije i Grčke -to su počeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suviše daleko
na sjeveru i suviše neaktivan prema južnijim područjima, a bizantski
gradovi na istočnom Jadranu bili su nezainteresirani za angažman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno čuvali. Stoga se hrvatskim
društvima i nije nametala potreba za stvaranjem složenijeg društvenog
ustrojstva koje bi moglo izdržavati mnogobrojnu i skupu ratničku družinu
i njihove vođe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i povećana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u drža vne orga nizac ije raspra vljaju Šišić, P ovije st 26; Klaić , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.

102

baš kao što se spuštalo i hrvatsko stanovništvo. Gdje je bila ta. Margetlć. danas je nemoguće ustanoviti. stoljeću. stoljeća) novonastala državna organizacija bila stabilna. ako su i zabilježeni pod svojim plemenskim imenima (Velegeziti. Duljebi. Velegezite i dr. te daje na taj način sebi osiguravala dugotrajnost. a ne zahtjevi njegova vrha koji se ionako tek trebao formirati. a najkasnije u 10. Iako je očigledno da je jezgra hrvatske države u 9. 239-40. a trgovina s vanjskim svijetom je vrlo ograničena. HZ 38. stoljeću. koji se po načinu života vjerojatno nisu razlikovali. za te "Protohrvate" okružene Slavenima (baš kao i za druga slavenska plemena na tom prostoru — Srbe. Rinhince. Krke i Zrmanje. Ovdje izloženi stavovi detaljnije su obrazloženi u članku: Gold-stein. integrira na mnogo višoj. i 8. Filološka razmatranja. Rinhinci. smatra da se Hrvati ne spominju zbog toga što nema razloga da se "spominju federati koji su se. potpuno decentralizirano društvo najbolje bi se definiralo kao "segmentirano". i 11. To je ijedan od razloga zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9. neke je teze iz njega osporavao L. plemenskoj i narodnoj. držali reda. Moguće je. Zahumlju. godine. mnogo su važniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ime. 91. Međutim. svejedno -jest da uz njega postoje i 50 Katičić. U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim stoljećima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. 238-9. utopili u hrvatsku. kada se slavensko društvo.. ali se ne može dokazati. odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj") razini 50. do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krškim dolinama i panonskoj ravnici. Dakle. Još o dolasku Hrvata. da se hrvatsko ime spuštalo prema obali i sve se više na njoj afirmiralo. o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske jezgre svjedoči nepobitno činjenica da su po doseobi na širokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadržali ime koje su donijeli iz pradomovine. da je bila i podalje od obale. Takvo. u porječjima Cetine. ali te njezine značajke ne bi valjalo prenaglašavati. Jest da se u pojedinim dokumentima spominje vrhovni vladar . stoljeće jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe. itd. Ovakav način života određivale su prvenstveno društvene jedinke. Još je to izrazitije kod Konstantina Porfirogeneta. što se prevodi kao "knez" ili "kralj".). sve u svemu. Trabuniji i Duklji). pa onda širila svoje ime na susjedna područja.dux. stoljeću bila u neposrednom zaleđu jadranske obale. ne mora značiti da je tako bilo i u 7. stoljeća ona će se već nazirati u Franačkim analima koji opisuju događaje oko 820. srpsku ili općeslavensku okolinu. i 10. 103 . već u 9. prvotna jezgra hrvatske države. u čijem je tekstu jasno označen prostor koji je obuhvatila hrvatska država.L 7. stoljeću (a stoljeće kasnije i srpsko). rex ili nešto treće. odbijali Avare i ostavljali gradove na miru". Zagreb 1985. jer spominju slavenske (odnosno hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do sličnog izrastanja organizacije došlo i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama: Paganiji. odmah po doseobi. koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom". Srbi. Tu će razinu integracije ocrtati izvori 9. Svi ostali. ubrzo su se.).

Izvori. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uopće radilo o građevinama. a s dinaridskog i panonskog prostora ih uopće nema. jer su na tom lokalitetu otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgrađen i predromanički kompleks52. Branimir. Hrvatski rani srednji vijek župani. da "karizmatski" vođe. pa Petar Krešimir IV. ujedine narod. čak i one izgrađene od kamena. stoljeću. iako nema neposrednih dokaza. da je bilo građanskih ratova. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma ciji. da se u ranomu srednjem vijeku u tim područjima gradi uglavnom od drva. Razlog je u tome što su kuće građene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo. Marasović. Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljeća. zatim i crkvena hijerarhija. 52 T. Opće prilike i običaji . djeluju u jednom zajedničkom interesu. Iz šturih izvora saznaje se da je bilo i prevrata. No. Logično je stoga da većina građevina (osim. jer je. Domagoj. 115-7: Klaić. 108. Rasprave i članci. pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova na starom mjestu. takva su razdoblja bila više iznimka nego pravilo. kao što su bili Trpimir. i svi oni. U panonskom prostoru od građevinskih materijala najlakše je bilo nabaviti drvo. 12.nastambe. nije jasno. bila posve logična. pa je logično pretpostaviti. ali bi to bilo više povremeno i prigodno negoli trajno. i Dimitrije Zvonimir. primjerice. vjerojatno na Klisu 51 i u Bijaćima. crkava i drugih reprezentativnih zgrada). pošto bi stara kuća dotrajala. Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. Međutim. može se uglavnom samo pretpostavljati. i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok vladarev autoritet ne bi bilo moguće izigrati. 3.Katič. ili su za dvorove korišteni postojeći kompleksi antičkih gospodarskih zgrada kakvi su ustanovljeni u Bijaćima. naselja. jer su arheološki nalazi o naseljima i nastambama na priobalnom prostoru vrlo siromašni. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Goldstein. u tom trenutku. svakodnevni život Kakve su nastambe novopridošli doseljenici gradili. da hrvatski vladar često i nije mogao svoju volju nametnuti čak ni relativno slabim bizantskim gradovima u primorju. Split 1978. i ubojstava knezova.I. blato) ili tehnikama koje su prilično nesolidne (suhozid i tome slično). zagrebački Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrščak u 51 Gottschalk govori o "dvoru" . promjena pogrebnih običaja. možda Tomislav. 12. na taj su se način uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije. Događalo se. naravno. izgrađenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku. 22. ali arheološkim istraživanjima još nisu otkriveni njihovi pouzdani ostaci. nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi se očuvale do naših vremena. 104 .v&la . primjerice.

.

Jurja u Radunu 105 kod Kaštel Staroga .r Slika 3. Primjer povezivanja kamena žbukom: crkva sv.

mogao biti prva sredina koja je sebi mogla priuštiti gradnju u kamenu. Mohorovičič. 55 A. Mohorovićić. Stoga nije čudno da se starohrvatska groblja (a onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) često nalaze uz ruševine antičkih rustičkih vila. Zadarsko otočje 1350-1450. stoljeća. Zagreb 1889. u Splitu. 54 Klaić. Glavne značajke. 92. 60 J. Grgin. 173. 43-9. zapravo stoljećima. godine imao dobrim dijelom drvene palisade. Zagreb 1955. da su u krškim predjeli ma oblici pučkih nastamba nastali kombinacijom općih kontinentalnih slavenskih rješenja s konstrukcijom starosjedilačkog ilirskog suhozida -kuće su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne građevine. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovišta ispre miješane trskom i šibljem 55. Analiza razvoja pučkih nastamba na otočkoj skupini Lošinj-Cres. neobjavljeno.primjerice u Dubrovniku u 15. i dalje biti drvene. Vidi. magistarska radnja. mnogo veći nego u kasnijim vremenima. 98. Čini se vrlo vjerojatnim daje priličan broj nastambi. Jelovina. kuće će u njemu još dugo.I. Šimunović. Goldstein. Ljetopis JAZU 60. Mohorovičić. doseljenici iz Salone u Dioklecijanovu palaču nastanjivali su dijelom kule. Da se uglavnom gradilo od drva potvrđuju podaci iz kasnijih vremena . 58 Suić. 85. Prostor. Glavne značajke. Kako je Gradec bio jedan od najvećih i najvažnijih slavonskih gradova. jer se s njih mogao skidati kamen. Jelovina. po tvrdnjama Tome Arhiđakona. Split i Zadar.antičkih ili kasnoantičkih vremena. i Babić. Zagreb. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. po čemu je prednjačio u Slavoniji sve do druge polovine 15. 17. Obrti i usluge u starom Dubrovniku do početka 14. a još je 1242. kao što su Trogir. po svom bogatstvu. stanje je bilo ponešto drugačije . toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu. Grad. pogotovo tamo gdje su to omogućava le relativno bogate šume 59. 248. Nekropole 83-4.primjerice. Supetar 1972. Zagreb 1957. doseljeni na područje Dalmacije. 80. 57 A. Moguće je da su Slaveni i Hrvati. Toponimija otoka Brača. Zagreb 1993. stoljeća 54. 142. 30-1. 59 Vidi. Također. stoljeću. Međutim. u gradovima koji kontinuirano postoje još iz. A. Tkalčić. a dijelom podzemne svodove i kripte 61. No. P. KronOca. K. Također. jer kamenolomi nisu radili. Lučić. 106 . a Dubrovnik je. pa je bilo vrlo teško doći do kvalitetnog kamena 58 . 30-1. 169. izdao I. u većim ili manjim tragovima. 38. prvi je među njima dobio "vrlo čvrst zid" 53 . bio ipak izgrađen od drva ili pruća te potom oblijepljen blatom 57. Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti. Klaič. Izvori. 66. 55. Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske arhitekture. Zagreb 1979. ali je suhozid vjerojatno često bio učvršćivan malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krševitim predjelima ima u izobilju56. 392. Hrvatski rani srednji vijek 12. str. 61 Toma. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je mjesta i sačuvana. 264-5. gradska ranosrednjo53 Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I. nastojali zadržati običaje gradnje u drvu i na tom prostoru. Izvjesno je. stoljeću većina je kuća bila drvena 60 . Peristil 2. usprkos mnogim nepoznanicama. 56 Takvu logičnu pretpostavku iznosi B. Jelovina.

63 D.D. 107 . te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama (Kaštel Sućurac) također sa 130 grobova 71 . t. Jelovina. Takva "izdužena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. stanovalo se na prvom katu kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubištem (tzv. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu. a postojala bi i opasnost od poplava. 9-12. do 13. Galovac . 71 T. sve uz put (gotovo identično ravničarskom naselju). SHP 19/1989. nikada se nisu nalazila u dolini. kao i "izdužena" 63. Vinski. a oblik im je bio različit. kuće i ostale zgrade.7. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma ciji. ponajviše u Dinaridima. Čak i relativno malen broj istraženih grobalja i mogućnost da su neki grobovi uništeni.Greblje -Kataloški opis grobova i nalaza. 8-12. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. te nedaleka nekropola Knin . Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. 142. na i. Knin . Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. naselja generacijama i stoljećima nalazila na istim mjestima također je otežala istraživanja. a kuhinja u potkrovlju. kao i to daje dio stanovništva bio spaljivan. mj. Potom nekropola Galovac u zaleđu Zadra s više od 150 grobova69. ne mijenja u osnovi ovu tvrdnju. 14-39. Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "ušorena" u kuće u redu. jer bi se time uništavalo plodno tlo. Sela su bila relativno mala. Marušič. Etnologija. ali je i ta nekropola primila više generacija pokojnika nedalekog naselja. 70 Lj. stanovnika je u tim selima bilo malo: tome je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronađenih uz seoska groblja. Materijalna kultura. te K. Burić. Činjenica da su se. Split 1978. 63-8. 15-16. Obavijesti HAD 3/1991. a vjerojatno i u Panoniji. Starohrvatska nekropola u Žminju. SHP 14/1984. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Bez obzira na tip. stoljeće vjekovna kuća . 1960-1. 69 J. balatura). Simoni. 68 Z. 17-8/1986-7.kompleks starokršćanske i srednjovjekovne arhitektu re s nekropolom.Crkvina . kojima je teže odrediti točan smještaj. 66 B. Nekropola na "Begovači" u Biljanima Donjim imala je 604 groba -radi se o za sada najvećoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli. 5-73. SHP 11/1981. baš kao i danas. stoljeća) 64. Drljača. a u drugoj u prizemlju konoba ili neka obrtna radionica. SHP 19/1989. u Dinaridima su se ona obično formirala na južnim padinama krških polja. 65 Beloševtć. Histrta archaeologica. I Ždrijac kod Nina s više od 300 grobova (točno 334) 65 ističe se po veličini. zatim na brdu Spas kod Knina sa 228 67 . ali ta južna strana nipošto nije pravilo.1 8. Zagreb 1940. Rad JAZU 268. Belošević. No. a kuhinja je bila na drugom katu 62. Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina. 316.Greblje sa 224 pokojnika 68. Vrsalovlć. 5-125. 121-241. ViUaSanctiGeorgidePutalio. Za njima slijede nekropole u Žminju sa 260 pokojnika 66 .. 55-136. Karaman. ali se u nju pokapalo praktički punih pola tisućljeća (od 8. 67 D. 75-119.radi se uglavnom o uskim višekatnim (od dva do četiri kata) jednoćelijskim građevinama od kamena. Za razliku od naselja u Panoniji. Jelovina . Marasovlć. 64 D. Naselja. na raznim mj. Ipak valja reći da su manje 62 T.

Slika 4. Nekropola na Kosi Donje polje kod Šibenika .

77 Potencijalno najveća ranosrednjovjekovna nekropola (inače bjelobrdskih obilježja) mo gla bi biti "Crkvište" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e. 285304. kao Vilar (potok). To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipičnim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo je smješteno u strateški značajnoj. Dimitrijević. 76 Ž. VAHD (za 1930-4). Humnjane. Arheološki pregled 28/1987. Čini se stoga da je na većini ovih nekropola pokopano više generacija stanovnika nekog naselja. Tako su. U "Barama" kod Sinja pronađeno je 25 grobova 75. osobitostima tla. 194. i 8. čak iz 7. Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja.koja potječu od karakterističnih pojava u neposrednoj okolini . SHP 14/1984. stoljeće nekropole i pronađeni pojedinačni grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg horizonta. možda i stotinjak godina 77. jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80. Ranosrednjovjekovno groblje.Materiza i Nin -Ždrijac otkriveno je 25. 86. Du. Trejčići. Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. 62. 149. Milošević. Materijalna kultura. Karaman. 19-22. Dubravice kod Skradina.to su. i 8. Izdanja HAD 4. procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova. stoljeća. 80 CD I. Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla. 79 CD I. Arheološki pregled 27/1986. a na to upućuju i neka imena ranosrednjovjekovnih sela sačuvana u diplomatičkim izvorima . Ranosrednjovjekovno groblje. Vukići. na primjer. 78 B. Lešane. Izdanja HAD 11. Vinkovci 1979. 75 A. Ljubljana 1989. Marušić. a takav se običaj održao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. Doba. 127-8. i na toj nekropoli su se pokapanja obavljala duže vrijeme. 129-33. 156. Ljubljana 1987. do 9. a na nekropolama Nin . S. Uz već spomenutu nekropolu u "Barama". Materijalna kultura Istre od 5. Kamenjane. 4 km zapadno od Sinja. a na groblju (koje ima 50 grobova) u blizini kaštela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodičnog značenja. stoljeća. SHP 14/1984. iako j e posve devastirana. odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. Vidi i Rapanić. Kokici i drugi79. plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pružala sigurnu gospodarsku podlogu 81 . Jagodnje. baš radilo o rodovima. vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije pronađeno). U ovim se nazivima vjerojatno održalo i ime roda. godine. Vidi i Rapanić. Hraštane. i 1984. potoku). a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronađena su 32 groba. Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica . 76 Na većini tih nekropola ukopi su se obavljali duže vrijeme -pedesetak. čini se. Izdanja HAD 13. Osim takvih imena. 1986. 285-304. sada preoranih i uništenih -ali. 157. 62.L 7. Milošević. Zagreb 1989. 109 .po vodi (rijeci. na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronađeno je 26 grobova 73 . Na širem saloni72 Vidi. 73 Lj. ima i drugih . Tu se. primjerice. Doba. Z.Strance 1983. 81 A. što bjelo dano pokazuje koliko su ona zapravo bila mala.bra. Vidi. a broj kos tura u pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljećima pokapani pripadnici iste porodice" 78. Isti. nego i na drugim područjima. Gunjaca. Cetinić.vice kod Skradina. 160. ali ima još i neistraženih 72. Split 1940. Takvi toponimi. 148-50. ' 74 Belošević. u Dubravicama kod Skradina do sada istražena 44 groba. vegetaciji.

stoljeća 88. 86 Ed. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljeća -na području Bijaća uz crkvu sv. tvrde da Slaveni "nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84. U češkom mjestu Devinska Nova Ves pronađen je slavenski grob iz 10. Marte i njezinoj široj okolici. Jelovina. Jedno selo spominje se i kao vlasništvo stanovitog Petrica83. Šahmatov. O spaljivanju kod poganskih Poljaka postoje podaci čak iz 11. 41. općenitije. 25. bizantski pisac Teodor Sinkel. Starohrvatslte nekropole. godine. Burić. na drugom 12 obitelji. uz samostan na Rižinicama. 58. Čini se da je u doba seobe na Balkan u većine Slavena prevladavao običaj incineracije (spaljivanja mrtvaca). stoljeća 89. Nutarnje stanje. 1. SHP 14/1984. Villa Sancti Georgii de Putalio. Beograd 1951. da "živi nisu stizali spaljivati mrtve"85. Beograd 1952. Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja. 166. Goldstein. 1860. 166. 88 Viz. 15. na uzvisini Gajine nad Kaštel Sućurcem. naime. Analecta avarica. izv. ed. Raćki. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. 172. Vjatići i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike. značio vrlo duboku promjenu koja se odrazila i na one aspekte života koji se smatraju teško promjenjivima.I. 152-3. I. I. Vidi još opširnije. Povest vremmenih letl/1. Documenta. uz crkvu sv. 89 K. izv. A. Čini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor. Općenitije. 83 Rački. 84 Viz. Sternbach. ona postaju važne naseobinske jedinice na hrvatskom prostoru. stoljeću stvorena velika gospodarstva. 87 M. col. Na to upućuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom između 9. Hrvatski rani srednji vijek tanskom području hrvatski se živalj naseljava pretežno na istim položaji ma na kojima su se nekoć nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta. Viz. odnosno. 122-3. izv. u vlasništvu novoobogaćenih pojedinaca i samostana. na uzvišenju Glavičine kod današnjeg sela Mravince 82. T. IstorijaSrbal. Jireček . Vjerojatno je toj promjeni bitno 82 Za okolinu Kaštel Sućurca. vidi. stoljeća s tragovima spaljivanja 87. Starinar 20/2. kao i anonimna Oratio historica. Moskva 1916. a taj se običaj sporadično zadržao kod Litvanaca sve do 14.J. arheološki utvrđeni položaji i njihovi spomenici. Prostor. 85 Viz. Babić. u široj okolici Klisa. 32. stoljeća i. na terasastim padinama okolnih brda i planina. Kada su u 11. Cracoviae 1900. I. 110 . 97. Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme uistinu spaljivali mrtve. stoljeću ukrajinski Krivici. 166-7. kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. i 11. Radonić. a na trećem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do drugog. L. na Majdanu nad Jadrom na padini Mosora. 305-24. 166. Najednom takvom dobru bana Stjepana navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo šest serva i četiri ancile. Jure u Radunu. očito je daje taj običaj napušten relativno brzo te zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Ćorović-Ljubinković. izv. Rad 70. Patrologia graeca 92. 78. i to u vrlo kasna vremena. činili su "selo" (vilici). 22. baš kao i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije. 1361 A.

28). Zagreb 1940. 97 B. Materijalna kulturalstre od 5. očito je na hrvatskom prostoru bilo mnogo vrlo specifičnih situacija. Jelovina. 1940. i kasnija stoljeća. 22. Beloše vić je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen. šila. 24. zbog nedvojbene brojčane pre moći. Belošević je nalaz pepela izmiješanog s fragmentima zemljanih lonaca pr otumačio ka o otkriće obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7. Od kovinskih predmeta 7. 109. Rad JAZU 268. Tako u Istri nekropola s miješanim slavensko-romanskim pučanstvom i s karakterističnim poganskim pogrebnim običajima upućuje na zaključak da su novodošli Slaveni prihvatili od starosjedilaca mnoge tekovine razvijene sredine. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. što su istraživači prihvatili s rezervom (vidi. ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili drugih vrijednih predmeta. što je potaklo kritiku Z. stoljeće. prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. Glavne značajke. Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. sjekira. u odnosu na 9. 95 Jelovina. 93 B. utjecali i na to da dio autohtonog stanovništva prihvati poganske pogrebne običaje97. D o sada su u istraživanj ima 1986-8. a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u sjevernijim krajevima nije bilo 90. u bilj . Kultura. 96 Katićić. čuvaju one značajke društvenog života koje nužno nisu morali mijenjati: tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. S druge strane. godine. moglo biti biritualno. u: Uz početke. pa se može pretpostaviti da su drugi uništeni čovjekovim aktivnostima. Starohrvatska nekropola u Žminju. No.7. 29. ali zato ima mnoštvo drugih predmeta koji služe u svakodnevnoj upotrebi i svjedoče o skromnim uvjetima života. igala. 67-9. kultno mjesto. ali su. ognjila i raznih okova. stoljeće. Marušić. Vinskog. stoljeća. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. do 9. str. Iz tog. i 8. pa svako uopćavanje valja primati s rezervom. prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. Paljevinskih bi grobova trebalo biti još i više (sada ih je jedva 10%). i 8. 92 Lj. iako se to ne smije pri hvaćati kao definitivna potvrda 91. Histria Archaeologica 17-8/1986-7. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. 111 . Izdanja HAD 11/1986. ali su ova četiri pronađena na dubini od 15-30 cm. srpova. 161-70. pređica. baš kao ni nalaz groba s paljevinom iz Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog koštanog češlja 93 . 91 Beloševlč. stoljeća ponajvi še je noževa. a groblje bi. 100. 66. kao i Avara koji su samo pokapali svoje mrtve. Wiesbaden. a 90 Lj. godine pr onađe na ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. Rad JAZU 268. Obrede vezane za smrt Hrvati vrlo brzo prilagođavaju običajima koje su zatekli . stoljeće pridonio i jak utjecaj kasnoantičke i bizantske baštine. 1986. po njegovu mišljenju. stoljeća. jasno očituje pravna tradicija praslavenskog prava. 94 Vidi lit. čini se da je u Dubravicama kod Skradina pronađen čvrst dokaz: radi se o četiri paljevinska groba 94. Karaman. SHP 16/1986. 72. Vinski datira spomenuti nalaz u 8. Čini se da bi slučajno otkriveni tragovi pepela izmiješani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kašica kod Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru barem neko vrijeme održao obred spaljivanja. 46-8. grobnu arhitekturu 95 . Marušić. Međutim. Glavne značajke. 200-1.preuzimaju obred pokapanja. Karaman. odnosno u njegov kraj ili početak 9.

zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. stoljeće . M a ho me t e t C h ar l e ma gn e . bilo bi relativno lako. ITavln ghurst. stoljeću. i 8. Valja na taj 98 Belošević. pa onda i do početka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom. nego tek širenjem islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. kako se do tada općenito smatralo. a i neosporne važnosti takvih zaključaka. u dužem razdoblju zapravo prestala postojati". 19 70 . baš kao i za cjelinu evropske povijesti. razlozi kasnoantičke i ranosrednjovjekovne dekadanse. i 8. Iznimni nalazi staklenog posuđa potvrđuju daje to bio rijedak luksuz u skromnim životnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98. R i i si n g. Bruxe lle s 1927. The Pirenne Tliesis. 100 L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i .I. Budući da je grčko-rimska (antička) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija. došlo je do zamiranja sredozemne trgovine. uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome. Međutim. ključno pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se i zbog čega to dogodilo? Dvadesetih i tridesetih godina 20.stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci. izlažu nove teorije. po Pirenneovu mišljenju. Materijalna kultura.130. iglenici. 2. Analtjsis. a metodo loški bi bilo potpuno pogrešno. T he F a t e o f H. tako postupiti praktički je nemoguće. Problems in European Civilization. Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek. materijalne kulture. Jelovina. došlo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4. recipijenti za sol. Classica et Medievalia. 7. To je. a odgovor ne može biti ni jednostavan ni jednoznačan. Criticism and Revision. 4. Goldstein. Za Hrvatsku. Na taj se način Sredozemlje podijelilo na arapski i kršćanski dio. a t e z a se ve ć poja vila i u: H. Pire nne. godine. o Pirenneovoj se tezi već desetljećima diskutira 100. Glavne značajke. a koliko "nastavljanja" kasnoantičkog života. i 8. revue dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13. kulture u užem smislu. ona je ovim promjenama izgubila bitnu osobitost i. i 5. P i r e n ne . pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida". a vrlo je teško nazrijeti kraj diskusije . Copen ha ge n 19 52. 128-31. v i d i : A. stoljeća hrvatske povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog supstrata u stvaranju državne organizacije. A. stoljeću i padom Zapadnog Carstva 476. stoljeća belgijski historičar Henri Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antičkog svijeta. F. Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions. Boston 99 112 . H. 87. kada bi se radilo samo o izdvojenom slučaju Hrvatske. i s time povezana pitanja. kontinuitet i diskontinuitet. B r u xe l l e s 19 37 . Razmišljati i pisati o tim pojmovima. pišu se nove rasprave i knjige. Hrvatski rani srednji vijek od kosti i rogovlja pronalaze se češljevi. Zbog zanimljivosti. sporna su u evropskoj medievistici već nekoliko desetljeća. prosirivši se po svim obalama Sredozemlja. 27.kontinuitet ili diskontinuitet? Pitanje koje se logično nameće pri istraživanju 7. drugim riječima. i z d. Les villes duM oy enAge.

7. Strohal. Rad 270. Ra d 57. P. stoljeće bio obilježen katastrofom koja je za mnoga stoljeća odredila sudbinu Hrvatske i drugih slavenskih područja. iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu.") 102.. Zadar.. vieka glede na zemljišni obse g i na rod. ali i opće g sta nja u koje m se Ca rstvo našl o. tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice. 102-49. stoljeću. 113 . iako i on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije." 102 F. E. 1881. Zagreb 1941. i kasni jim stoljećima mnoge su se stvari. 110 i d. 103 I. 115-23. 9. vol.. po tim su se mišljenjima sklonili u nepristupačnije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. prvenstveno ka o posljedica J ustinijanovih uništavajuć ih ratova. Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova. morale izgrađivati od samih početaka.. pri čemu je vrlo važno uočiti da historičari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine zapravo govore o prekidu komunikacija. navodno. brojni su historičari nestanak antike i početak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofično razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustošili. Wege der For schung. Iako su u tom smjeru donekle vodili i zaključci istraživanja F. Vidi i Goldstein. a u hrvatskoj se historiografiji smatralo daje rušilačka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan čimbe nik u najavi novog doba. takve je teze razvio i do krajnosti doveo I. o kojima će biti riječi 104.D. prosvjetnih i državnih rimskih uredaba. Iz toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantičkih zasada na daljnju povijest hrvatskih krajeva bio praktično bez većeg značenja. Darmsta dt 1968. 52-3. neovisno o baštinjenoj civilizaciji koja je već ionako izumrla 101. smatraju da je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. U 9.. str. ali se i dalje općenito prihvaća stav da je prijelaz iz 6. koje su to bile prije seobe naroda. Rač ki. Zagreb 1913. Charlemagne and the Origins of Europe... Hodge s . Pravna povijest dalmatinskih gradova I. stoljeća. stoljeće način razmišljati i u slučaju hrvatskog prostora. Dabinovića u pomalo zaboravljenom radu Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom carstvu. Bizant. Primjeri preživljavanja ili prestanka života u nekim kasnoantičkim gradovima.). Naime. a kasnije iznosi i tezu 103 da su Nin. London 1983. i 8. 101 Od takvih se stavova razlikovala analiza A. Hubinger (ed. 67 i d. davni romanski živalj . u 7. Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9. Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum Mittelalter. uništavali sve čega su se dočepali i ubijali koga su stigli. čuvari starih civilizacijskih tekovina. Hrv atska prije XII. Trogir. Račkog ("uz novi gospodujući živalj hrvatski sačuvao se samo u njekih primorskih gradovih . 202. 46-8.. Mohammed. R. pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo složen: u najmanju se ruku može govoriti o 1958. 50 i d. kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog pučanstva" utvrdio da su "Avari i Slaveni imali sad prilike uništiti i posljednje ostatke romanskoga pučanstva na istočnoj obali Jadranskog mora". koji je dugo ostao nosiocem društve nih. iste vinovoj lozi. Malobrojne izbjeglice. Historiografija posljednjih desetljeća takve nazore postupno odbacuje. Whitehouse.. 104 Vidi. Osnovka razvitku pravne povijesti dalmatinskih gradova.

Grad. i u 8. izrazitiji na obalnom prostoru nego u bližoj unutrašnjosti. Goldstein. . stoljeću. stalnost kasnoantičke civilizacije" na hrvatskom prostoru. a možda i kasnije. To iz današnje perspektive. kao "neprekidnost. sličan onome u prapostojbini (oko Visle. Dakako. Dublje u dinaridskoj unutrašnjosti bilo im je lakše. ali za novopečene primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teško vrijeme prilagodbe. jer se mogao oponašati zemljoradničko-stočarski oblik proizvodnje. a zatim. organizirali su život na vrlo sličan način kao i autohtono stanovništvo. P. Hrvatski rani srednji vijek dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etnički i topićki kontinuitet (Krk. 371-4. i primorskog. bez obzira na to što i ovakvo razjašnjenje može poticati nova pitanja i iziskivati nova objašnjenja. 66-81. Istočnojadranska topontmija. ali u Panoniji jači negoli na području Dinarida. krčenje i uklanjanje kamena moralo prethoditi oranju. neprekinutost. ali je. itd. trebat će dosta vremena. već prema tome razmatra li se kontinuitet političke vlasti ili vojne nazočnosti ili. s druge strane. 257. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi život osobitostima različitih dijelova hrvatskog prostora . nakon 1300 i više godina. od kojih su neke poznate. Može li se govoriti o kontinuitetu ako je. na maritimnu privredu. ali je na krševitom tlu u bližem jadranskom zaleđu bilo teže: na tom se prostoru samo iznimno može odmah orati. primjerice. zatamnjuje sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. Zadar. i nije mnogo. da bi se ti doseljenici privikli na život uz more. došlo novo stanovništvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etnički sastav. toponomastička istraživanja pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jači negoli na susjednom Rabu106. panonski prostori). Šimunović. Županije koje su se stvarale u procesu jačanja i širenja Hrvatske imale su granice gotovo identične granicama antičkih administrativnih okruga107. Čini se da se zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata spušta neki zastor koji prvo zakriljuje Panoniju. Također. i dinaridskog. Split 1986. kako je često znala isticati starija historiografija. str. i u ovom ima "nepravilnosti". Beitrag. kontinuitet naseljenosti ili etničkog stanja. Trogir i Kotor). istočnojadranska obala. negdje samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik)105. Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na širem prostoru (na primjer. Osor. u unutrašnjosti sve slabiji što je obala dalje. "kulturni pejzaž" ostao manje ili više sličan. Nije u tome bilo nikakvih bitnih razlika. No. Stoga "kontinuitet" valja shvaćati općenito. Vidi primjere u Smiljanić.I. Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budući hrvatski teritorij. Napokon. Pruta. Rab.). neke se mogu tek naslutiti. a razlozi zašto je tako ostaju nepoznati: primjerice. kontinuitet je bio izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali. pak. 151-65.i panonskog. Prvenstveno zbog toga što je on očigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. te je kopanje. nejednakom snagom. i tada je moguće višeznačno razumjeti te pojmove. Ni omjer autohtonog stanovništva koje se zadržalo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105 106 107 114 Suič. more samo po sebi otvara mnoge nove mogućnosti kontakata i razvoja.

as njome i vlast Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110. 1-2. koji su u načelu relativno dobro obaviješteni o zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u drugoj polovini i krajem 6. 208-9. Slično pišu i drugi autori 114. Toma. ali taj je opis očigledno preuzet od Tome Arhiđakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. dakle. odnosno 600 godina nakon opisanih događaja. izv.. 350. ekonomsku. 110. 119 Ž. Dritter Band. Byzantine Commomvealth. "razorena je Salona . Zagreb 1989. kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona . 117 D. Zagreb 1962. i kasnijim stoljećima obnovljene. kao i Jakšić. 93.. Obolensky. te na samom početku 7. Drugi pisani izvori takav razvoj događaja ni implicitno ne spominju 118. 37. 114 Primjerice. 30/5-56. 27-9. Rapanić. London 1971. Ispravci i dopune 2. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Iako se o padu Salone piše kao o neprijeporno utvrđenoj činjenici. 2189. Viz. Istorija. konačno. Braciae insulae descripUo. Stoga. Većina je historičara ključni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu iz 6. Hranković. 108 I. 24-8. 111 Ferluga. "snažni slavensko-avarski naleti na Balkan oko g. Uprava. u 7. stoljeća 116. Pregled povijesti hrvatskog naroda. Mužić. Kronika. Rački. Vidi i Klaić. za koje se prije kratkog vremena vjerovalo da su bile napuštene i tek u 9. isti. 65-71. 254 i d. stoljeće -Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu. 116 Rački. godine) u djelu Opis otoka Brača.. i 8. Doduše. 118 Trebalo bi se tu raditi ponajprije o različitim papinskim izvorima ili Pavlu Đakonu. Arhite ktura. odnosno "padom Salone . tom se događaju mora posvetiti posebna pozornost. 112 Ostrogorski. Split 1977. etničku i kulturnu strukturu Dalmacije" 113. stoljeća. sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109.11. Jurković. Opširno. to su zapisi Konstantina Porfirogeneta iz 10. o padu Salone i događaji ma koji su po njemu uslijedili piše i Dujam Hranković (umro 1421/2. Podrijetlo Hrvata. 76.. kako se do sada sma tralo 108 . u: Legende i kronike. 455-8. 115 DAJ 29/1-46. samo dva izvora svjedoče o tom "padu".. a nema ni izravnih arheoloških nalaza koji bi potvrđivali tezu o "padu" 119. 315-26. 615 iz temelja su promijenili političku. u: Lex0con des Mittelalters. da bi se objasnilo što se uistinu događalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i Slavena. Šišić.. 109 115 . zaključuje se sudbina Dalmacije u njenim kasnorimskim okvirima" 111. 113 Gunjaca.7. 81. 35. L'amministrazione. Za crkve u unutrašnjosti. D. 5. 31-5. ili. nastali. Mtinchen -Zurich 1984. Izvori. Documenta.115iTomeArhiđakonaiz 13. 110 F. 9. Dalmatien. Thomas.. stoljeće pronalazila u priči o "padu" Salone i u nestanku drugih gradova. II. Constantine. time je u zapadnom delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapeča ćena" 112.

a Tomin opis drži ma nje pouz danim. Takvo je razmišljanje vrlo često u kršćanskim i srednjovjekovnim spisima. odnosno. 299. Suić. Iako ih razdvaja tri stoljeća. O Tominu te kstu ka o knj iže vnom dje lu piše opširno N.s jedne strane. sv. Bulića 120. Domišljanje prošlosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma napravio svoju salonitansku historiju). Sull'anno della distruzione di Salona. Bulić. Povijest Trogira kn). jer arheoloških nema.I. On je tako općenit da ono što se u njemu nalazi moglo bi se reći za bilo koji opsjednuti grad. miješaju se događaji koji su se zbili krajem 5. nego samo prilično neodredivim i posrednim podacima. u: Spisi. te narodnom predajom. ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je uistinu mogla teći opsada i propast grada. Književna smotra 84. smatra daje u DAI relativno točno opisan pad Salone. 20 i d. U odjeljku u kojem Toma Arhiđakon. Kronika. kao što je to običavao. Pri tome ocjenjuje tekst Tome Arhiđakona o padu dvostrukim kriterijima . Zagreb 1992. Memoriae. te daje varka odlučila. Split 1988. Kako su Solinjani zgriješili. 123 Katičić. 116 . Toma tvrdi da "zbog mnogih grijeha zajednički i pojedinačno počinjenih po sudu višnje osvete grešni će grad neprijateljskim mačem morati da bude uništen"124. čiju je vjerodostojnost često nemoguće provjeriti. a da se događaj zbog kojeg je 120 F. 11-26. Čitav Tomin opis pada sadržava u sebi tipičan motiv povijesne krivnje. stoljeća. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedočili o padu. Često se brkaju Goti i Slaveni. a s druge ipak piše: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. Domišljanje prošlosti (Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti}. I u novijem prilogu M. bezrezervno vjeruje da je priča o padu u osnovi točna. iako su to djela različitog karaktera. navodno. Ivić. Ne razlikuje se ni gotsko od tobožnjeg slavenskog osvajanja Salone. 121 F. prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. Nova post vetera -ponovnipad Salone. a u kojoj utjecaja nekih drugih činilaca. Javni život grada i njegovih ljudi. čini se da su i carev opis. Vidi i E. Mogućnosti 3-4. Klaić. Trogir 1985. Isti. Hrvatski rani srednji vijek O padu Salone iznimno je mnogo pisano. u dobrom dijelu više prepričavanja ili čak nagađanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja konkretnih podataka122. 34. 329-36. i. Dvggve. a Slaveni se proglašavaju arijancima. Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko. Izabrani spisi. 1991. početkom 7. koliko je potrebno da se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja. a čini se da je na formiranje mišljenja o katastrofičnom svršetku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas već klasična rasprava F. baš kao i Tomin. Tvrdi se da su ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrživi" . 124 Toma. Split 1989. nego se u potpunosti oslanja na povijesne dokumente. 105 i d. 2. U njoj Bulić ne kombinira rezultate arheologije i historije. Toma često iskićuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u smislu njegova opinionem sequentes123. Sulianno della distruzione di Salona. 1. Bulić. i dalje tvrdi daje došlo do pada. 122 N. 12-3. Goldsteln. opisuje pad Salone ima mnogo netočnosti i nelogičnosti. tako moraju biti kažnjeni. u: Spisi. 291-332. Donosimo ga ovdje više radi kurioziteta nego bilo kojeg povijesnog interesa"121.

a i Toma kao tipičan njegov pred stavnik. O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita raspravlja G. Katičić. progon svetaca i mučenika. Izvori. u principu. Tako i jedan i drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju . 127 DAI 29/46-9. te s "rađanjem" Splita. sadašnji Tomin grad . Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. dobro primjećuje kako je Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slično ulozi Mojsija u izba vljenju Židova iz Egipta do ula ska u Kanaan. tako je i Lot s kćerima uspio pobjeći u nedaleki Soar. O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta. Herodot. poglavlju su Slaveni "ovladali čitavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. a zatim. izv. Nadalje. loci communes iz literature. 126 p r edložak ovom tekstu je biblijsko uništenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika -oholosti i negostoljubivosti [Biblija. stoljeće narod morao "patiti" uopće nije ni trebao odigrati 125. Goldstein. 12. Jedino se takvom kata strofom.Split. Klaić. može lako konstruirati takvu priču. odnosno općom scenom katastrofe grada. Osim priče o "padu". Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29.Toma zato što piše o Splitu.poganstvo.7. 117 . 128 DAI 30/56-8. poslije kratkog vremena počeli pljačkati Romane. Tomina misao da će se izbjegli narod vratiti na prvobitna o g n j i š t a i n a k o n d u ž e g v r e m e n a . kakav je Toma bio. Viz. detaljnije. Izvori 4.. možda 125 Vidi. Bizant. 29-33). 1928. na poseban način uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". Jeremija. nije morao naškoditi općem karakteru priče. Klaić..5. ali se sličnosti time ne iscrpljuju. 3. 39 i d. Obje priče nedvojbeno potječu iz iste narodne predaje. grčkom kulturnom krugu. SHP 2. To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja može namiriti "dugovanja"? U kršćanstvu patnja otvara mogućnost isku pljenja i konačnog spasenja. Salonitanci su morali biti krivi zato što kršćanstvo općenito. pa obrazovan čovjek. a u 30. 87-8. a li i povrata k zasnova n na u v j e r e n j u d a ć e B o g p o v r a t i t i s r e ć u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du iskupljeni [Biblija. Primjerice. lišen svih tih grijeha 126. unište ih i zavladaju njihovim zemljištem" 127. i tako zapisane u DAI. 29. p r i s u t n a j e j o š u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u ž idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo. II. uoča va ka ko se ključni izrazi u Tominoj priči podudaraju s onima u Čudima Dimitrija Solunskog (što ne znači da je Toma morao znati za Čuda). kako Toma opisuje "pad". Novak. Postanak. Viz. izv. ali one tek u bizantskom. kao što su neki Salonitanci pobjegli na otoke. a Konstantin jer piše o Dalmaciji i tamošnjoj bizantskoj vlasti. Salonitanci su morali platiti za svoje grijehe . jer je bio pravedan i dobar. upoznatom s grčkim književnim naslijeđem. pa se potvrđuje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji na autentič nim tekst ovima biz antskih kancela rija". po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom u Split. Pisci iz čijih su djela neki motivi posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer. 35 i d. u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo zajedničkog. II. to i nisu morala biti korjenita prekrajanja. bio je potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji. bivaju obogaćene nekim detaljima. po glavlju da su se "Slaveni naselili. 19). na poprilično sličan način. 28-36. i 8. Memoriae . moglo doći do katarzičnog stanja u kojem se otvara nov.

te zaključuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj". sto ljeća129. II. 131 Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logično". te ju je u dužem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su i oni manje-više živjeli. stoljeća. koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i još nekih drugih naselja na obali. Klaić. C. Goldstein. da "doseljavanje u palaču nije prekinulo stvarni kontinuitet.I. u njemu je bilo opasno živjeti. Rad 116. Goldstein. 269-304. pa onda priča o padu Salone. Izvori. bizantski pisac 6. Zadar 1992.. njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedište provincijalne uprave. 118 . Hrvatski rani srednji vijek Dionizije Halikarnaški i Prokopije iz Cezareje. stoljeća. Svi drugi kasnoantički procesi. 60. Rušenje i raznošenje solinskih spomenika. Vidi M. Nutarnje stanje. bili su im nepoznati ili. bio moguć samo katastrofičan kraj tako velikog grada. 132 O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o š e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a naselja. Kako Carstvo do njegova doba. jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli raštrkana sela. nasuprot do sada uvriježenom mišljenju. Split 1952. 3.9." a "Salona je propadala više zato stoje bila napuštena nego što bi bila porušena"133. Kontinuitet. SHP 15. Stoga se valja prikloniti mišljenju Ž. Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa sudbinom Salone. navodi mnoge primjere s istočnojadranske obale iz 17. 418. Doba. Bizant. pa do careva i Tomina pisanja). Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131. pa se i sudbina provincije s njim poistovjećivala 132. tvrdi da titulari pojedinih crkava. na istom mjestu nagovještava da će opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena". 129 Vidi. i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronaći trenutak kada je sjajna kasnoantička civilizacija na ovom prostoru nestala. 197-206. Konstantin. 28. detaljnije. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. 83-95. događaje iskrivljava po svojim sklonostima i načinu pučkog razmišljanja i u bitno kraćem razdoblju nego stoje 300 ili 600 godina (koliko je prošlo od "pada". Marasović-Alujevič. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i iscrpno izložio svoje mišljenje M. Naposljetku.. izv. Blokadom prometnica u bližem i daljem zaleđu Salona gubi gospodarsku funkciju. pa tako i u mentalitetu srednjovjekovnog stanovništva. čini se da takav "pad" demanti ra ju novij a is tra ž iva n ja p o koj ima s e ži vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo žnj e g pa da . 189-217. 1985. nije zadržalo vlast nad područjem od Drača do Istre. Rapanić. Rapanića koji tvrdi. jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi. 133 Rapanić. 177. osobito oni vezani uz imena mučenika i apostola ukazuju na kasnoantičke i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. naime. Hagionimi srednjovjekovnog Splita. Narodna predaja ili tradicija. 130 Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4. Lončar. a na sjever sve do Dunava130. vjerojatnije -neshvatljivi. Viz. VAHD 53. do 10. Rački. Diadora 14. Razlozi "napuštanja" ili "odumiranja grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije više mogao u vrijeme kasnoantičke dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovništvo. Fisković. U njihovu je mentalitetu. međutim.

čak i kada je podijeljen na istočni i zapadni dio. manje sigurnih područja 135. ili Hrvata na Salonu. Nova post vetera . odbaciti mogućnost da je uistinu došlo do nekog napada Slavena ili Avara. 137 I. 105 -vidi i M. Split 1989. Toma . ili Slavena i Avara. 1988. K ron ik a . Pomorska orijentacija antičke Salone. Ka ra ka 1. izv. 119 . stoljeće Ne može se. ed.ponovni pad Salone. Excerpta de legationibus. usprkos svim argumentima. 139 Vidi. za usporedbu. 141 Rapanić. obrambene konstrukcije na otocima Mrkanu i Bobari 137. Raslcršće antič kihput eva. 330 i d. O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja. Komunikacije u unutrašnjosti postajale su sve nesigurnije.2/1988. a još bi manje bilo opravdano uspješan završetak takvog napada smatrati "padom" 134 . ali se eventualnom napadu ne može pridati ključno ili presudno značenje. 140 Menandar. Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zaleđa u sljedećim desetljećima 142. Spilan 136. naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. 246. da bi se mogao.ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a grad. 142 O t ome p osredno s vjed oči i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju: Miletlč. 1955- 6. I. I. po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije očekuju branitelji Sirmija 140. Osim toga. 3 5) . Tako se u slučaju Salone i Splita radi o preseljavanju života na pogodnija mjesta. Dvggvea. 207. 233. ali su se i oni utvrđivali i prihvaćali izbjeglice iz okolnih. Primjera kastrizacije na teritoriju buduće Hrvatske bilo je još -navodno je i srušeni Epidaurus (današnji Cavtat) bio okružen kasnoantičkim refugijima i utvrdama -Gradac. a potom i neprohodne. 141-204. Marović. Nekropola. de Boor. jer je grad bio suviše velik. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim pljačkašima. Iz danja HAD 5. ali čini se da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. Anali Dubrovnik IV-V. 138 Radi se o urbs orientalis E. Viz.24. a najvažniji je među svima njima Dubrovnik. Fisković. u: Izabrani spisi. Mogućnosti 3-4. napušten od većine stanovnika. 135 Zah val juje m I. Salona je u ovo vrijeme sve više gubila na ekonomskoj i administrativnoj važnosti 139. 24 . s očevid nom tendencijom kastrizacije. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika. 220.7. Th om as . efikasno braniti 138. Suić.. Kontinuitet. 97. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grčkih vremena sve do danas. Prirodno je da se u takvim uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljećima: nije se više 134 N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a č i o p l j a č k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a " (R a č k i. Kozličić. 16-7. U Saloni je to bilo nemoguće postići. u već postojećim gradovima neki su dijelovi opustjeli. pa onaj manji.m og uć e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j uć i relativno dobro očuvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti. 136 I. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjećati vrlo nesigurno i nastojali su naći bolja skloništa. baš kao i nešto mlađi Zadar. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt ič k o. godine 141 veze gotovo prekinute. Split 1980. M.1 8. Berlin 1903. Opisima o padu Salone i navodnoj barbarskoj agresivnosti proturječi i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih središta u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. Osim toga.

Batović. s bogatom lit. Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane. 149 O značenju relikvija za opstanak ili napredak kršćanskog grada u srednjemu vijeku. 110. Bulić. a posjedovanje relikvija jest prestiž i pitanje identiteta gra dova 150 . Subotić. U Ninu ima. 11-26. Suić. Iako literatura tumači kako su kosti salonitanskih mučenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148. Pećici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim. DS I. tzv. Zadar 1968. Belošević. 96-101.Bulić je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja čitati kao 612. 478.: M. danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju pobijaju . godine sakuplja relikvije dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposvećenu i sagrađenu crkvu u Rimu 147. O tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve. detaljnije objašnjenje: Goldstein. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt. vidi: G. opširnije. Kada grad prestane postojati ili počne zamirati.I. Le Goff. Spisi. Matijević-Sokol. jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149. Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni. Vidi. Čini se daje misija opata Martina. 146 I. 150 J. Zagreb 1988. ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i 506. Beograd 1973. a gradsko je stanovništvo bilo isuviše brojno da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim količinama. godine je naposljetku općenito pri hvaćeno144. Vjerodostojnost. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. pa je izvjesno da je netko. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 15. onda se sveci-zaštitnici mogu odnositi. M. 88-90. u odnosu na klasično antičko razdo143 Vidi. srušen i spaljen. Split 1975. tko je bio relativno dobrostojeći. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je razvijena. Split 1984. Gabričević. 147 Mber pontificalis I. Bizant. Rasprave i članci. 330. Većina je autora pokušala odrediti točnu godinu "pada" Salone. Bizant. 1982. koji 642. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni pohraniti slučajan stanovnik koji bi ostao živjeti u njemu pošto je grad opljačkan. 213-36. čini se logičnijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz Salone. godinu. DS II. 293-314. argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofičnom kraju kasnoantičke civilizacije na ovim prostorima. 144 120 . pa su stali i mlinovi na vodeni pogon143. Bulićevo mišljenje da se to dogodilo 614. "Heraklijev novčić" 146). Goldstein. 87-8. 254 i d. Š. ali ni za takve tvrdnje nema dokaza. ZRVI 21. i 551. J. pogotovo stoga što nije bio neposredno ugrožen. godina 145. 320-32. 145 B. pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao. Goldstein. Nin. živio u gradu i nakon njegova tobožnjeg pada. Smatralo se da je i Nin doživio sudbinu sličnu Saloni 151. 102. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti iskovana najmlađa kovanica. Isti. U Saloni je pronađena ostava novca koja je pohranjena najranije 631. problemi arheoloških istraživa nja. 148 Katlć. 151 Peričić. nestalo je i vode. Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona. Hrvatski rani srednji vijek mogla dopremati ni hrana. Međutim. Marovič. Nin.

Goldstein. 1984-5. administrativnu. Stoga će Nin postati jedno od važnih središta hrvatske države. a pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili bližoj okolici naseljavaju Slaveni. u njemu polako zamire život. ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. Refe rat na simpoziju "Rađa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaža" . U to vrijeme Nin postupno gubi obilježja antičkog grada. E. Split 1980. Bizant. a da samo naselje povoljno stoji na pomorskom putu uz obalu. Marin. Kačić 25. 96. Iz bizantske perspektive bilo je na istočnom Jadranu i povoljnije smještenih luka nego što su to bili i Nin i Salona. jer će predstavljati siguran izlazak na more i omogućiti Hrvatima da se približe Zadru. Cambi. dokazi za to postoje u pisanim izvorima kasnijih stoljeća 153 . nalaza je sve manje. E. Radovi Za dar 19. a zatim i u depopulaciji i napuštanju Nina (i Salone) kao značajne uporišne točke Bizantskog Carstva. Iz danja HAD 5.a u Za dr u 24/ 11. nametao se problem: mogu li oni svoju prvotnu antičku funkciju (gospodarsku. vrlo slična etnička situacija zadržala na području Nina dva. izgleda. Arheološka topografija Poganije . Z. Podmorska arheološk a istraživanja k od Nina. 14-7. na prometnici koja povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu. stoljeća. Zada r 1969. 361-8. stoljeću autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovništvo u Ninu nije bilo uništeno ili nije u potpunosti izbjeglo. a kako se približavao rani srednji vijek. Zagreb 1992. a stanovništvo seli prema obali. Krstionica u Naroni od V. Za ova dva mjesta. ali ostaci kostura svjedoče o tome da je većina pokopanih bila antropološkim karakteristikama vrlo bliska autohtonom življu 154. Vidi o Naroni općenitije. prometnu). Ma št r ovi č . godinom. a na j ka sni je ih se da tir a poče tk om 7. 80.). Klaić . relativno malo kasnoantičkih nalaza 152. Bruslć. i početkom 7. i 533. 245-53. Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni. godine (N. pa se vjerojatno pretvara u tipičnu utvrdu toga razdoblja. 153 Goldstein. 59-60. 155 Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530.6. N. ili čak krajem tog stoljeća. 1972. stoljeće bije. Život se u Naroni i njezinoj okolici postupno gasio. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasn oj antici Ra dovi FF. 269. Čini se da u 7. 156 Ž. ali da nakon toga nije "dokumentirana neposredna destrukcija". za Hrvate će Nin biti mnogostruko značajan. st ol je ć a . Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve više suviš nom. Bizant. također. Rapanić. Neki rušilački napad 152 Isto. raspravlja o amforama koje su slične onima iz Grčke i Male Azije u razdoblju 4.7. ta kođer. Isti. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od relativno male važnosti. Sličan je slučaj Narone: smještena u delti Neretve. trans formirati u poziciju pogodnu za obranu. Marin. Split 1993. Vidi i : V. 154 Beloševlć. 95 i d. 81 i d. Osim kontinuiteta imena. Doba. kao i za neke druge gradove na Jadranu. pa možda i više stoljeća. Hi sto ria Salonitana Maior. Gra d N in i naš e pomorstvo. pa je to svakako bio jedan od činilaca u slabljenju. stoljeća 156 . kao važno kršćansko sre dište ona 155 gubi na značenju onoga trenutka kada se Slaveni počinju naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju. 58. Ukapanja na velikoj nekropoli na Ždrijcu kod Nina počela su u drugoj polovini 8. stoljeća do v remena Domagoja?. i 8. Tako se. 121 . a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. Kultura 23. Ni novo slavensko-hrvatsko stanovništvo nije zasigurno tada još u većem broju ni pristiglo do obale.

a to bi trebala potvrđivati ekvacija Ravenskog geografa . Medini. Isti. 14. pa se moglo i pomiješati s pridošlicama. k nj . Zaninović. Pojedini zazidani ulazi i ostaci običnih ognjišta zidanih kamenjem svjedoče rječito o profaniranju sjeverne i dijela južne crkve u razdoblju kada su bili crkveni zidovi još srazmjerno dobro očuvani. Sa raj e v o 1 9 73 . Značajke. 489. početkom 7. Bojanovski. stoljeću u djelu Ravenskog Kozmografa 160. Vidi i Ecclesia Ravennatis. Prilog poznavanju kasnoantičkog Ne zalccija. Na čitavom jadranskom prostoru. čak i da su ga djelomice spalili. dočim J. Čini se da j e Zaninoviće va pretpostavka logičnija. zamro život i u gradu Colonia ClaudiaAequum (današnji Čitluk kod Sinja) 159 . Zagreb 1970. što bi čak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva željezna trokrilna vrška strelica. Godišnjak Centra za ba lk an o l oš ka i st r a ž i va nj e. Milošević. U to se vrijeme već afirmira Ston. Limitacija Stonskog polja. 159 A. P. ili se vratilo. 117 -24. Običn o se uzima godina 638. l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t Gradac. i isti. Iako je slavenska kolonizacija na istarskom području bila osjetno intenzivnija negoli prema južnijim dijelovima obale. nego je vjerojatno odumirao polako. istarski grad Nezakcij (kod Vizače) doživio je vrlo sličnu. tvrdi da "prostor bazilike gemine doživljava određene promjene. to bi valjalo tek dokazati. nisu dovoljan dokaz o nazočnosti Slavena. iako su opće prilike bile ponešto drugačije. stoljeća. 208. što opširno objašnjava Goldstein. 57 i d. Može se pretpostaviti (sic!) da su pri istraživanju iskopani također predmeti materijalne kulture. isti autor u: Prilog poznavanju. Goldstein. a još manje o njihovu rušilačkom pohodu. Butorac. Antička osmatračnica kod Stona. Hrvatski rani srednji vijek mogao je taj proces samo ubrzati. 96. možda čak tijekom čitavih dvjesta godina do početka 9. Bizant. 163-73. Situla 14/15. 83 i d. Čini se daje u isto vrijeme.. Naposljetku. c. baš kao ni drugi gradovi. 63-70. teško je na osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao netko naseliti pošto su ga napustili starosjedioci. 63 i d. V. Novak dicata.Leusinum kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. naselje i utvrda na pomorskom putu. te I. VAHD 83/1990. Rimska cesta Narona . jer se Stamnes vjerojatno odnosi na Stonsko polje i zaljev 158. 122 . Adriatica praehistorica et antiqua. općenito. 1 37 .Pardua id est Stamnes 157. Anali Dubrovnik 10-11. Bizant.ili se autohtono stanovništvo zadržalo. SHP 16/1986. ipak. Dubrovnik 1962-3. nisu privukli pozornost kopača (radi se o ranijim istraživanjima). da tragovi vatre. 157 Ecclesia Ravennatis.I. dakle. ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni. IV. čije podrijetlo nije pobliže objašnjeno. 162 Vidi. koji. s. 43-4. Međutim. Čak i da su Slaveni osvojili Nezakcij. Teritorijalni razvitalc Kotora. 379.. Slavenski. Marušić . Ni Nezakcij nije "propao". stoljeća 162. Marušić citira izvore 13-15. naknadne dogradnje i dvije strelice. a na južnijem području središta života iz stare se župe Grbalj na visoravni premještaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom prvi put spominje u 7. a i u unutrašnjosti (na mjestima gdje se očuvao kasnoantički kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161. 161 Goldstein. 26. 160 "S ta ri je Ag ruvi j prop a o poč e tk om 7.. 8 .. a da su to bili Hrvati . život se na tom mjestu mogao održati .Slaveni. G. Ljubljana 1974. međutim.8 7." Čini nam se. kao godina propasti ovoga grada" -vidi. stoljeća koji svjedoče o postojanju 158 naselja u to doba. 72-5. Tako locira Parduu M. vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne brončane matrice iz Arheo loškog muze ja u Zagrebu. 5 km jugoistočno od Ljubinja u istočnoj Hercegovini. 208.

godine 165. i 8. 30. zakopan nakon 668. već 642. te 12 Heraklija I. 57-90. 164 123 . nastaje i mala ostava u relativno dalekom Caričinu gradu u istočnoj Srbiji. Viz.. i 31. Klaić. izv. II. 30-1. 38-40. kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta područja. Najnoviji radovi o 29. V. godine -vidi.Kelevoei i TCpOGtd^ei Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki načelni sporazum o naseljavanju 167. Izvori 5. valja preuzimati s mnogo rezerve 166. SHP 111/15. 235-50. Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. 3. Pri tome su pretežno šumoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli krše vito jadransko zaleđe. cara Konstantina Porfirogeneta. da u isto vrijeme u koje se datira Fokin novac u Sisku. Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje. Male i rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji. 23. stoljeće 6. 166 DAT 30/67-72. godine. stoljeća s jadranskog priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra. Beograd 1984. i Heraklija Konstantina. zakopana 613. II. Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje. od čega je značajan dio krivotvorenih 164. ser. Čini se da ne može biti baš slučajno. Po Mimiku. izv. 165 I. AAHung. N. dj. Mirnlk. godine izašli na more i uspjeli kod Siponta doseći talijansku obalu) i da se ono "naredio" . Postoje i doduše rijetki nalazi novca s početka 7. sačuvano je 6 komada novca Mauricija Tiberija. VAM. jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika. 3. Mirnik. ser.. jer im se 163 I. Viz. Numizmatičar 71. Zagreb 1990. dakle s prostora što su ga zauzeli Avari i Slaveni od 568. 167. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede Čini se da su se Hrvati i njima pridruženi Slaveni relativno sporo spuštali od bivše granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu.. a sa čitavog panonskog područja. Dakle. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu.7.31-60. 1985. Popović. do 679. 2/1952. Ne mora se takva situacija tumačiti samo sporazumom s Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile.Foke 2 i Heraklija 4. Csallany. 7 Foke. Resume: L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares. Klaić. 167 DA/31/17. Zagreb 1990. Stoga se može pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i Slavena u zaleđe Jadrana do njihova širenja i zaposjedanja većeg dijela obale moralo proći barem dvije stotine godina. Stoga je moguće da se većina Hrvata (baš kao i Slavena općenito) u prvom razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako su neki Slaveni.9. o kojoj raspravljaju i najnoviji historiografski prilozi. 23. Zbog toga i priču cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara. Vidi. te konačno jedan Heraklijev solid iz Nerežišća. od 6 folisa . Činjenica jest da na po dručju omeđenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazočnosti sve do kraja 8. Izvoru 3-4. stoljeća. čini se da se gospodarski život gasio postupno. nego i mogućnošću da ostanu na područjima koja su bila barem malo slična onima u postojbini. Klaić. D. VAM. odnosno Hrvati. Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. n. Da se život nije baš odjednom ugasio na tom prostoru svjedoči i nešto pronađenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronađen u Sisku 163 . poglavlju u djelu De administrando imperio. 167.

udaljenog oko 25 km od Zadra i bližeg obali. Napokon. stoljeću. izv. Gunjaca. pripada i grob u Lišanima Ostrovičkim 172. 67-9. 46-8. Dubravice kod Skradina. 148-150. i 8.I. koje će prisiliti primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo će po bizantske. stoljeću nastalo je starohrvatsko groblje na položaju Kosa u šibenskom Donjem Polju 174. 176 Z.. i početku 9.29-44. 173 Belošević. Tada će se to manifestirati i u politici njihovih država . J. Grobne su rake bile obložene drvetom. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. 171 Z. 170 Belošević. 172 R. Nešto kasnijem vremenu. Jurić. Ranosrednjovjekovno groblje. uglavljen prije dva stoljeća. Gunjaca. njegovi rezultati mogu poslužiti i za rani srednji vijek . 205-28. stoljeća) 170. GZ. Isti. 127-8. 17-8. Razdio povijesnih znanosti 12. Arheološki pregled 27/1986. stoljeću. nalaz iz Kašica. nakit koji je datiran 7. 121-32. 1952. Vin ski. kraju 8. Vinski.. Arheološki pregled 28/1987. Trogir ili Zadar kao najbliža. 36. SHP. 6/1958. Z. Ranosrednjovjekovno groblje. stoljećem isključivo je mediteransko-bizantskih obilježja 176 . Zadar 1988. Isti. stoljeće. otprilike u 8. 32-3. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. III. Istraživanja u Dubravicama kod Sk radin a (ra dni na slov). ali zasigurno u 8. III. Viz. jer su sjedišta bizantske vlasti. i na prostoru današnjih Kaštela postoje jasni dokazi o radikalnoj etničkoj promjeni oko 800. 200-1. 185-91. a možda čak kraju 8. Nau šnic e zvje zdolikog tipa u Arhe ološk om muze j u u Z ag rebu s pose bni m osvrtom na naušnice srebrnog nakita Čađavica. ser. valja pretpostaviti. SHP 16/1986. Čini se daje tako rani dolazak Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio moguć. da bi od 9. 27. Trebalo je proći dosta vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari. U 9. stoljeća pripada i veliko groblje Ždrijac kod Nina 173. Dubravice kod Skradina. a dokaza o boravku Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve više 175. Ljubljana 1989. do 12. SHP 2. 175 O granici do koje su stigli Hrvati mogu poslužiti istraživanja N. te jedan rimski i jeda n bizantski prim jerak novca. pripada nešto kasnijem vremenu (kraju 7. refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ". II. Za dar 1986. serija. Goldstein.Draga svetog Krševana u Dildu o tisućitoj obljetnici osnutka samostana. Dakle. u to se vrijeme Hrvati spuštaju barem na neke dijelove obale. Stoga će se vjerojatno veći interes ljudi iz zaleđa za životom na obali javiti nešto kasnije -u 9. sije č nja 1989. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina moguće je datirati čak i u kraj 7. stoljeće. stoljeća. Na primjer. a pronađeni su noževi. dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je. ili početku 9. Diadora 10. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod Knina nedvojbeno pripada 7. Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja tražiti u arheološ kim nalazima. 174 Z. stoljeća pre168 DAI30/133-8.Sklavinija. možda čak i njegovoj prvoj polovi ni169. Klaič. Ranosrednjovjekovni grob iz Lišana Ostrovičkih kod Benkovca. Korošec. Izvori. Hrvatski rani srednji vijek teško bilo privići na kamen i na život uz more. Kasnoantički 169 124 . Radovi FF u Zadru. zemljoradnici i stočari postanu vješti klesari i ribari. bila prilično dale ko171. vršak strelice. Za gre b. Ostava brončanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina. Isti. Usp. Kultura. godine. Jakšića: iako analizira primjere iz kasnijih vremena. Ljubljana 1987. 95-139. Kultura..

178 Babi ć. Isti. 82). Etnički sastav ostao je nepromijenjen jedino na najjužnijem dijelu Istre. 2. 125 . ali u ovom je slučaju riječ o utvrđenoj luci) izgrađuje relativno daleko od mora.Forum Iulii (Cividale. Burić. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20.. 1. u Puljštini 181. stoljeće vladavao "ranohrvatski nakit izrađen prema kasnoantičkim i bizantskim uzorcima u domaćim radionicama" 177. O nas elj avanj u sućuračkog prostora: T. B. Hrvatska za Branimira. Živa antika 32. Isti. ili ih uopće nema.. godine. bitne su bile razlike u kulturi. 16. Prvo je bilo oko 600. stoljeće). Spuštanje iz prenapučenog i siromašnog krškog zaleđa prema obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. Nel medio evo /Pogine di storia Istriana. Zagreb 1992. upravo primjer šire trogirske i splitske okolice pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin. U tom se procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije. 136-7. L. tih je starosjedilaca bilo. a za prostore južnije i sjevernije podataka je mnogo manje. kada to bude i otvorena nakana ojačale kneževske vlasti. Pula 1960. Split 1992. Doseoba i stalni boravak Hrvata-Slavena potiče starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i mrežu kaštela 180. Tako je zid Pucinum . osim što je došlo do sukoba zbog uvođenja feudalnih odnosa. Parenzo 1894. Pula 1987. gladi. Sta rohrva tske nek ropole. manje nego prije. Kultura. do 9. O spuštanju Hrvata prema obali postoje svjedo čanstva za prostor od Zadra do Splita. stoljeća gradi se čitav niz naselja na padinama brda koja su okruživala prostor između Splita i Trogira 178. S druge strane. 41. i 8. Marušić. Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. Skopje 1982. Rižanski platit. tijekom koje se još manje nego prije postavljao problem etničke različitosti. 171-6. Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. Margetić. B. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. 181 Marušić. Jurić. stoljeća. Marušić. 177 Jurić. 101-33. Istra u ranom srednjem vijeku. bilježi događaje po "drugoj" kolonizaciji. 91 i tamo lit. U takvim je procesima donekle iznimka Istra. Kultura. ili neku godinu kasnije. stoljeća. Živa antika 32. 91. 5-61: R. Upravo od 9. koji su za nekadašnje bizantske podani ke bili potpuna novost. pa oni smišljeno naselja vaju pridošle Hrvate na opustjele teritorije. 58. 32. a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća. Jelo vi na. Također. VAHD 69 (1967). posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata. stoljeća nadalje. Čedad) trebao štititi ulaz u Italiju. stoljeća. epidemija. Srednjovjekovni nalđt u Kaštelima. 179 Rapanić. 78. odnosno lukama" 179. 180 Vidi. koji je nastao 804. Hrvatsko stanovništvo "teži k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondašnjim dal matinskim (bizantskim) gradovima.7. 53-82. Benussi. Split 1974. P rostor. zbog iseljava nja (bježanja). a to će biti još očiglednije od 9. Čini nam se. stoljeća (vidi kartu. ipak. Međutim. Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u već objašnjenim slučajevima u Dalmaciji) ipak kasnoantički strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo prije dolaska Hrvata i Slavena. Izdanja HAD 11. n. a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. 137. otprilike jedan ili čak više kilometara. općenito. Materijalna kultura Istre od 5. godine. Skopje 1982. a "druga" kolonizacija događala se oko 800. d].

do 9. Promina. u 9. što znači da su se u 9. čak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetički duh. Klaić. doduše. Samo nekoliko desetljeća kasnije množe se izvori koji svjedoče da su se Hrvati spustili na more 184 . Možda bi za pobliže određivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture općenito na nekom teritoriju mogla poslužiti toponomastika: Karin. a sada franačkih gradova u priobalju s jedne. Napokon. stoljeća. Izdanja HAD 11. na primjer. naseljavanje Hrvata (i Slavena) teče. II. Sinj. Cetine i Zrmanje i prohodnijim krajevima mnogo brže prema morskoj obali nego prema teško pristupačnim krajevima. stoljeću Hrvati približili Splitu na samo koji kilometar. Hrvatski rani srednji vijek darstvu između nekada bizantskih. B i j a ć i m a i l i P od s t r a n i u P oljič kom primor ju. Documenta. a potom i vlasti koje su slijedile za njima. kao i vrlo pogodnim izlazom na more. 182 Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traženi. 6. stoljeće. autor ne postavlja pitanje: "Što bi takav podatak značio u cjelini povijesti toga vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni. Nadin. vidi u: Vita Ka roli Magni. Možda su ovaj proces bržeg i snažnijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali čimbenici o kojima se može samo nagađati. Izvori. ali se podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franačkim vrhovniš tvom drže zaleđe183. kaže . iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni. riječnim dolinama Krke. da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi.Slaveni. Marušić. 15. 186 OAJ31/26-30. nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinačnih nalaza. Goldstein. što se čini vjerojatnim. u dužem razdoblju. K a t i ć s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u . Iako je neosporno da su sve datacije prilično dvojbene (mogu varirati nekoliko desetljeća.29. Knin. tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu obale i gradu na njoj (primjerice Zadru). 100. odnosno 10. Franci su. Materijalna kultura Istre od 5. pa čak i čitavo stoljeće). 1 0 . te slavenskog zaleđa s druge strane. barem što se tiče zaleđa Zadra. 334-6. Aserija. a car Konstantin da su "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186. Skradin. uspjeli integrirati pretežni dio Istre u jedinstven politički. Documenta. gospodarski i kulturni prostor. 183 Tekst Aa chenskog ugovora. 19. ali se ka o neprijatelj spominje samo "narod Grka". Trogira i Splita.. 185 K a t i ć . 374. 184 O t i m d oga đ a j i ma op se ž no na d r u go m m j e s t u. Rački. Trilj. primjerice planinama Svilaje i Promine. Ta se različitost također postupno gubi po franačkom osvajanju na prijelazu iz 8.Gottschalk tvrdi da je Trpimirov dvorac bio na samoj granici budućeg rata 185. 187 Jakšić. početkom 9. Bribir. 42. ukoliko se napada o Split ili Trogi r. stoljeća Aachenski ugovor Bizan tu ostavlja civitates maritimae. Moguće je. a Hrvati (izvor. Dicmo i Klis 187 sačuvali su 182 B. izv. G ot t sc h a l k . djelomičan i prenese n. Također. 126 . c. 325. Osim toga. u ranomu srednjem vijeku.I. 363-6. gd j e ć e se t o ob r a d i t i kr o n ol oš ki m redom -vidi. Rački. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Pula 1987. Viz. 315. Constantine.

I u salonitanskom ageru. pa je ostalo i kršćanskog stanovništva 191. detaljno. 191 Rapanić.Krka (u Sloveniji). bilo s druge strane granice. Corcora . Drinus . dakle na području koje je čak postalo i središte hrvatske države 192 . naravno. Vjerojatno je na obali i na otocima još dosta dugo bilo i manje Hrvata (i Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. Prilog prouč av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u ranom srednjem vijeku. 107-8. a velika većina drugih toponima kasnijeg je postanka.7. Dravu i Dunav (Savus. Delm. jaka prisutnost kasne antike održala se u priobalju i na otocima zahvaljujući i tradicijama (ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. pa zatim Urpanus — Vrbas.Drina. antička imena mogla održati. Dravus i Danubius). a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i dr ušt ve nu orga niz i ranost koja će i m omogućiti da se ka o sa mos voja n č i mbe ni k poja ve na istočnojadranskoj obali. Takvih 188 Ž. 189-217. 192 Peričić. utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao je i dalje iznimno jak 188. uz.Srijemska Mitrovica. i početkom 7. VAHD 74. Time se opet mogao nametati i latinski jezik čak i Hrvatima (Slavenima). gdje su već od 9. bilo s jedne. Rapanić . Constantine. Takvu je tezu vrlo teško prihvatiti. Strmium . ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime. Uostalom. La costa. 848-50. pa do navod nog pada Salone koje desetljeće kasnije 189 . stoljeća. pa su se i stara. naime. Neki su istraživači smatrali da je očuvanje antičkih imena mjesta uz Cetinu dokaz da se duž ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica. Jakšić. kada Slaveni prijeđu na prostor južno od rijeke. Bathinus.Sisak. relativno je malo toponima koji su očuvali antička imena između Dinare i Drave. No. 189 Vidi. stoljeća. Bosond) -Bosna. Siscia . Basanius (Basinus. Nin. značilo da se sva imena na tadašnjim slavenskim područjima slaveniziraju u tih 10-20 godina. a da se potom. Osim toga.in. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazočnosti latinskog elementa u Ninu. 127 . Čini se stoga da je ipak vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u većem broju Cetinu i Zrma nju te da se spuštaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom razinom190 umnogome približavaju primorskim gradovima i romanskom elementu. Split 1980. i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stižu sa sjevera do Cetine. Bosina.iwn -Duvno. prvo je bilo zahva ćeno neposredno zaleđe i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mično ili potpuno bili sačuvani sakralni objekti. granica između bizantskog i hrvatskog teritorija nije značila i etničku jednoobraznost. Zato i priobalna područja koja zaposjedaju ne preživljavaju potrese slične onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od početka 7. Radi se prvenstveno o imenima rijeka. u trenutku kada je proces pokrštavanja bio intenziviran. stoljeće antička imena. koliko je navodno granica bila na Cetini. to bi. Naime. Colapis -Kupa. otprilike krajem 6. 190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r š ć a n s t v o. stoljeća zasigur no naseljeni Hrvati. primjerice. Savu. i 8. kao što su.

236-91. 11-6. 196 Vidi. 195 Belošević. Hrvatski rani srednji vijek podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika . središnjih dijelova Bizantskog Carstva ipak jače osjećao. 1973. Šlaus. Ta ih činjenica ne čini manje značajnima za hrvatsku povijest. 128 . kao i o činjenici da su jezična. srednjodalmatski. Međutim. Iako antropološke razlike ne znače odmah i etnič ke. 225-32. 1986. ovi podaci ipak mogu poslužiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni. F. drugi. 198 A. Pilarić. zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. Istorija. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj Aziji. gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske Dalmacije. s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima starosjedilaca s doseljenicima 198. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. No. Arheološki radovi i rasprave 6. latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo. Mikić. 113-22. Guillou. Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita. o tome da jedan određeni krug ljudi poznaje grčki svjedoče i ostaci u toponomastici Dubrovnika (ime vrata "ntXr\" točno odgovara istoznačnoj grčkoj imenici). Klaić. dvojbe oko prvenstva grčkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo . Moglo je biti čak upravo suprotno . stoljeću 196. Dolazalc Slovena na Mediteran.I. što uključuje i Duklju. Osim toga. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Činjenica da romanski jezik istočnojadranske obale ima više dijalekata -južnodalmatski. II. jer slučajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni. I. Skok. Kultura. 233-55. Zagreb 1968. ZRVI 24/25. 194 P. na teritorij Ravenskog egzarhata i na druge prostore. Takvo je stanje bilo na južnijim dijelovima istočnojadranske obale. etnička i društvena situacija bile različite od sredine do sredine. VAHD 83/1990. slična već spomenutoj u Istri. izv. gornjodalmatski te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj međusobnoj jezičnoj komunikaciji.čak i na južnijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata. 197 DAI29/289-90. Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nužno morala imati agresivno obilježje. Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle.neki posjeduju antropološke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca. 61. 117-21. 145 i d. iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine u vrijeme kada je hrvatsko društvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati.mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova. 193 vidi. slavenskih doselje nika195. Slaveni su doseljavali i u Italiju. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. VAHD 83/1990. ZRVI 14-5. Također. Naprotiv. Goldstein. 25. Viz. Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. Đurić. Ž. kao i vijesti Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoĆTepa) 193. Izvoru 43. G. antropološka istraživanja svje doče o izmiješanom stanovništvu . a i on je bio derivat latinskog. jer se u njima utjecaj helenskih. i 8. Split 1934. 132. Ostrogorski.grčkog. ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u 7. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Veljanovska. pak.

bila je. čini se. godine200. Jedan od langobardskih moćnika. logično je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. Neke je ubio. stoljeća) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija. stočarstvo i ratarstvo. a ostale natjerao u bijeg. da bi s vremenom preuzimale i druge funkcije. Plod tih veza u 7. razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku. Ukupno ih je nabrojeno čak 30 199 . Štoviše. ova s e epizoda bez rezerve može uklopiti u hrvatsku povijest. 63-4. 35/12-3. Klaić. pa ubrzo na njih i navalio. Bez obzira na to što su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti životu na novonaseljenim prostorima. i 8. izv. i 8. 43. opća situacija u 7. 34/19. napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. ali da ih ima i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama. stoljeću nije pogodovala razvoju hrvatskog društva. te se oni na tim prostorima više nisu pojavljivali 201. 199 DAI31/68-70. iskrcali se i utaborili. 129 . trgovina. a one su u prvo doba samo kontrolirale komunikacije. 58. Izvori. Hrvati kao susjedi Bizanta. i presudan čimbenik koji je održavao Hrvatsku u posvemašnjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih događanja. Kasnije je došao njegov brat Radoald. 201 Pavao Đakon. stoljeću su i mali. Ajon. Međutim. stoljeću) da postoje utvrde -motpa -i da ih je najviše u Hrvatskoj. 33/21-2. Formiranje i postupno jačanje državne organiza cije (od 9. Viz.20. u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao središta trgovine. Otprilike tada je zapisano (ili možda u 10. 32/149-51. Langobarda i Avara Kako je stanovnicima zaleđa istočnojadranske obale bilo vrlo teško kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima. kako su ti Slaveni očigledno došli sa suprotne obale Jadran a. koristi od blizine mora ili života na samoj obali). bez obzira na to što su ti prostori stoljećima omogućavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost prihoda (rudno bogatstvo. 200 Taj je događaj zabilježen u djelu Pavla Đakona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne zna za posebna plemenska ili narodna imena. Po Pavlu Đakonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma stigli u blizinu Siponta. 28. Čini se da bijedan događaj iz toga razdoblja mogao poslužiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj što se općenito moglo događa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642. Langobardl IV. polagani pomaci u razvoju društva koji postaju vidljivi tek u događajima bogatom 9. crkvene i državne vlasti. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. 7. II. stoljeće Uostalom. i 8. 44. a najbliži Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala.7. stoljeću. šume. time ih zbunio. 61.

205 Homilija O mahnitom nasrtaju bezbožnik Avara i Perzijanaca. 206 H. 11-4. Može se pretpostaviti da ti vješti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci vandalskih ili arapskih osvajača. Filološka razmatranja. detaljno. u Pavlovu pričanju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv. Povijest 287. Pariš 1966. I zbivanja na Jadranskom moru općenito odgovaraju sredozemnima . Nije slučajno cilj napada bio Sipont. Bila je to važna luka i uporišna točka na putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. nego autohtono sredozemno stanov ništvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala. Viz. a izvode je Slaveni (čije ratovanje karakteriziraju iznenađenje i lukavstvo). Cracoviae 1900. povezuje ove podatke s izvještajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili dalmatinsku obalu zato što su ih s nje potjerali Hrvati.. II.. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sužnjeva" . Goldstein. I. i tako ga odsjekli od moguće pomoći 203. I. Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle. Stoga su Langobardi morali napasti.. opširnije. 207 Vidi. 165. 90. Istonja. ZRVI 14-5. 203 Vidi.redemp202 Tako tvrdi Šišić. Bizant. u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. Istorija. tvrdi da su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uđoše u poslove Romeja" 205. Čitava priča odgovara pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovništvom (jer Carstvo uistinu ima moćnu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu). 204 Jireček. 13. Bizant. 40. 130 . te Katičić. Dakle. 59-60. Antoljak. a ni u jednom izvoru nema ni naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata. Međutim. 178-9. Bizant samo nije bio protiv takve akcije. car Heraklije dopustio da se nasele.. izv. a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu korist 202. A. baš kao što su u prvoj polovini 7. a nisu se ni sakrivali od pogleda stanovnika grada. u: Viz.na talijansku su obalu Slaveni mogli prijeći samo uz suradnju stanovnika bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana ili na njihovim brodovima. 56. kao što su stoljeće-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili dvije generacije) naučili pomorsku vještinu i Vandali ili Arapi 206. 14. Koliko se dade zaključiti iz pripovijedanja Pavla Đakona. 146 i d. na putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem. stoljeća neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljačkali 204. 12. I. čini se da su Hrvati-Slaveni na istočnojadranskoj obali mogli relativno brzo naučiti ploviti. ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas). Analecta avarica. pretpostavlja "da napad nije izvršen u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor. ed. Ahnveiler. Poluotok Gargano i Sipont na njegovoj jugoistočnoj strani nisu se mogli zaobići. Sudeći po spomenutoj priči. Hrvatski rani srednji vijek U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sučeljavanja na Apeninskom poluotoku logično je pretpostaviti da su Slaveni djelovali. a sličnog je mišljenja i Jireček. Goldstein. Guillou. Sternbach.. kojima je.I. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se. ako ne pod vrhovništvom. Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove koji vode od grada prema unutrašnjosti Apulije i Beneventa. čini se da su oni vrlo jaki. Bizant 146 i d. godine. Goldstein. pak. sigurni u postupcima. Vidi. Pohod." Nasuprot tome.1 Teodor Sinkel. Goldsteln. izv. Le Byzance et la mer. L. opširnije.

pod pritiskom cara Konstantina V. Goubert. Latinski je postupno bio istiskivan. pa čak i samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni. kada su pretežno monofizitske istočne bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa. stoljeću da se on obnovi. 164-81. 209 131 . godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama. 2. godine u Nikeji. ne navodeći gradove iz kojih dolaze . Ostrogorski. sada će sve više postajati opća karakteristika. na crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup Ivan. osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup 208 Rački. Rački. zauzet vrlo čvrst ikonoklastički stav. Rad 79. stoljeću 213.. (741-775). u tom trenutku nije bila od velikog značenja. Dela 5. godine. odnosno Carigrad i središnje pokrajine. O odnosu hrvatske crkve prema istočnoj i zapadnoj. II. Istorija. pa je razlog za svađu nestao sam od sebe 211. Još od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno sve manje angažira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na obalama Jadrana i u Italiji. B. stoljeća središnjim dijelovima Carstva (Balkanu. s vremenom postajalo sve više grčka država s grčkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. 210 Vidi. rapski biskup Urso. pa će trebati velik anga žman u 9. Tim se problemima najopsežnije bavio P. na raznim mj. 787. Byzance avant l'Islam. i 8. Bizant 112 i d. stoljeća izbio je novi spor. ovaj put oko kulta ikona. stoljeće tio captivorum. Pariš 1965. ha chronique de Michel le Syrien. Bizantsko je Carstvo. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. pa će i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija.7.vidi. Prevalitanom i Dalmacijom. 214 O saboru Izvještava Mihael Sirijac. Stoga odluka cara Lava III. stoljeća. 289-90. 211 Ostrogorski. I. RimiVizantijauborbizakultikona. zapadnoj Maloj Aziji. Chabot. što će se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i starosjedilaca pod bizantskim vrhovništvom s druge strane. 170 i d. Veze između pojedinih dijelova Carstva sve će više slabiti i dezintegracija prostora. što njima najvjerojatnije nije bilo po volji 214. na raznim mj. Ni stanje u kršćanskoj crkvi neće biti povoljno. među ostalima i Ilirikom. Istorija. Time su bizantska crkva. Ipak.monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove naravi) smirio se polovinom 7. koji svjedoči o "dalmatinskim biskupima". koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove krajeve 208. spor koji je potresao crkvu još od polovine 5. na kojem je. Ostrogorski. Nutarnje stanje. Osim toga. slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na Šestom općem saboru 754. Tridesetak godina kasnije. Rome. a i Carstvo u cjelini. Bijzance et Carthage. 213 Šišić. 520. 78 i d. Bizant. Povijest. 212 G. 123-5. ali bit će bitan preduvjet za akcije u 9. tipična pojava kasne antike. stoljeća . Avari. vidi opširno. Byzance et VOccident II. Goldstein. t. gubili utjecaj na svojim istočnojadranskim posjedima. Perzijanci i Arapi209. 277. Goldstein. Documenta. Pariš 1901. (717-741) 732. da bi sukob kulminirao praktički do raskola između Rima i Carigrada 212. Do polovine 8. vol.

139 -42. Viz. Te je poda t ke obr a dio J. Revue des etudes bvzantines 33. ZRVI 7. 25-35. 715. tako papa Hadrijan I.I. Ka tl č i ć a . 13. Goldstein. Povijest. međutim. Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio.4. 117 i d. Bizant. Komunikaciju s Hrvatskom s južne i zapadne. dakle carevi podložnici. 219 MGH. dakle samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri godine po Justinijanovoj smrti. U sljedećem navodu. 221 Katić. otkuda je za okolni svijet i Evropu općenito bila najpristupačnija. Đurić. D. 723 -4. Solinski pečat egzarha Pavla (723-726). a ne etničku pripadnost. 216 I. Ferluga. 732. odnosno Konstantin Porflrogenet. ponajprije po tome što nisu govorili grčkim ili nisu bili dio grčkog (helenskog) naroda. 290. Langobardi su doselili u Italiju 568. Rasprave i članci. 217 Šišič. Uprava. što znači "već bijaše" -a to je latinski.. s v. Fire nca 1 Mleci 1759-1798. 117 i d. 108. (772-795) u jednom pismu piše o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219. Pitanje je samo jesu li dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamošnjem egzarhatu. 373. 23. što potvrđuje da termin "Grci" označava samo političku. Romejski govor ijeziia Konstantina VII Porfirogenita. u : U z početke. 284. 132 . 5. odnosno njihove državne tvorevine na Apeninskom poluotoku. 183. svjedoče o tome da se stanovništvo istočnojadranske obale razlikuje od stanovništva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji". 19 75 . II. 136 i d. 45. Gottschalk spominje "ljude Latine podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221. 120 i d. dakle s jadranske stra ne. I grčki izvori. 1961. 218 Iako stanovnici istočnojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov ništvom po mnogo čemu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamoš njem kulturnom krugu. Za na še pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R.7 6. o čemu bi mogao svjedočiti danas izgubljeni pečat ravenskog egzarha Pavla (723-726) koji je pronađen u Solinu 216.8. umnogome su ometali Langobardi. 387-8. 222 Tako proizlazi iz DAI29/272-3. Vidi 11. 220 Katić. Darrouzes. Isti. Hrvatski rani srednji vijek Ivan215. ZRVI 24-5. Beograd 1986. ili su bili posve samostalni 217 . Uamministrazione. I m e na d al m a ti ns k i h bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7. jezik kojim se služe u Zadru nedvojbeno je latinski 222. Ma nsi. Čini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po dručju. ipak ih oni koji obavještavaju o lokalnim prilikama zovu "Grci". 366. 61-6. Epistolae III. Rasprave i članci 109. godine. Goldstein. izv. jer se tvrdi da ladera dolazi od iam erat. potisnuli italorimsko stanovništvo iz gradova u unutrašnjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na 215 J. Povyest. Nikolajević-Stojković. a benediktinac Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens Graecorum) misleći nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. Listes episcopales du concile de Nicee (787). Da su neke veze Dalmacije s Ravenom postojale svjedoči i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji je bio rodom iz Dalmacije. 218 Šišić. U samo nekoliko desetljeća osvojili su najveći dio sjeverne Italije.

Jest daje langobardski moćnik Radoald razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. i 8. oni jesu djelomično sprečavali Hrvate da kontaktiraju s evropskim središtima. i 8. kao i na području Istre i sjeverne Italije. 7. godine sa Slavenima na njihovu jeziku 224. koji stižu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale. 7. stoljeće relativno uski priobalni pojas. Split 1980. Strzygowskl. do 1097. čak da su te odnose i uspostavili. stoljeća. Trogir u povijesnim izvorima od 438. Slaveni ubijali rimske vojnike i pljačkali u dogovoru s Langobardima. godine226. 133 . Stanje će se početi korjenito mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V.969. ekonomskih dobara. iskovan između 788. jer u to vrijeme razlike između slavenskih narječja gotovo da i nije bilo. Die Kunst der Langobarden. Potom su prodrli i do srednje Italije. Munchen 1940. Mogućnosti 224 10/11. pa onda i pojavom i cjelokupnom djelatnošću Karla Velikog (768-814). ne zna se ni točno mjesto ni okolnosti nalaza. povjesničar umjetnosti J. ili je bilo vrlo malo. i 792. i 8. Tako će akcija papinstva u Hrvatskoj izostati sve do 9. Međutim. a Slaveni. nije jasno je li pronađen zlatnik sredstvo 223 Pavao Đakon. Što se tiče Langobarda. Na sjevernom su Jadranu Langobardi mogli naučiti slavenski. 28. pa je bilo nemoguće djelovati na istočnojadranskoj obali i u još nepristupačni)em zaleđu. Ivaniše vić. pa se čini daje takvo znanje bilo iznimno. to je ipak svjedočanstvo da kontakti postoje. gdje se langobardsko i slavensko etničko područje dodirivalo. (788-806). 28. Naime. a vjerojatno se ostvaruju plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana. Izvori pretežno obavještavaju o langobardsko-slavenskim (hrvatskim) sukobima ili zajedničkim vojnim pohodima kao što su. Negdje u blizini Trogira pronađen je zlatnik langobardskog vojvode Grimoalda III. 225 J. kulturnih zasada ili nečega trećeg što bi mogli jedni drugima posredovati. koji bi mogao svjedočiti o postojanju trgovačkih odnosa.s istoka će Arapi pritisnuti sam Carigrad. Zasnovavši svoju teoriju na očiglednoj zemljopisnoj blizini i na postojanju određenih kontakata. 40. stoljeću. A odnosi Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni. primjerice. pa čak i Rimu samom. Langobardi. Strzygowski je pretpostavio da je predromanička umjetnost u Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem. iako njihovo značenje i njihov intenzitet ne bi trebalo prenaglašavati. 223 Čini se da su Slaveni i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali. jer jednostavno nije bilo. osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili prekidom kopnenog kontakta između Rima i Ravene. mogli su uspostaviti kontakt. stoljeće je razdoblje duboke krize kršćanske Evrope koja se našla u okruženju islama . Langobardi IV. ne bi mnogo dobili. ali su Slaveni ostali zbunjeni.j. No. kada će langobardska vlast već biti daleka prošlost. IV. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo našlo u krizi -moralo se braniti od nadirućih Langobarda. a na zapadu će doprijeti čak do Poitiersa. Pavao Đakon. 226 M. (741-775) u ratovima protiv Arapa. ali Hrvati u 7. godine. ali taje teza ubrzo odbačena i zaboravljena 225 .

godine. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomoravlje 230. kao plemena. Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je relativno malen. 91 i d. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovanov. Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II. Bi zantski su činovnici uklonjeni i Istra je uređena kao dukat kojemu je na čelu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227. još tijekom seobe. i to od 751. Dok su biskupi pristajali uz novu vlast. imalo i teške gospodarsko-socijalne posljedice. Pregled povijesti Istre od 6. Bertoša. Hrvatski rani srednji vijek bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo način plaćanja u razmjeni nekih trećih? Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora . Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i ikonoklastičke krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u Gradežu. 243. 29 i d. 453 i d. samo stoje crkva terete. Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi hrvatski susjedi puna dva stoljeća. premoćan položaj. Nel medio evo. Grafenauer. Benussi.I. niže svećenstvo i istarsko žiteljstvo moralo je snositi nove izvanredne poreze. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. M. godine. jer je pomagala u ostvarivanju njihovih ambicija. stoljeća do 1102. 228 134 . Do otprilike 630. Povijest. godine počeo se raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez. Marušić. dakle. Demetrii. a to se ponajviše uočava na grobnim 227 B. Porez na stoku i zemlju plaćali su i seljaci i crkva. dakako. ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i samostalno. ZČ 1950. Materijalna kultura Istre od 5. Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. st. osim dugoročnih političkih i vjerskih. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. Pogine di storia istriana. godine obnavljaju svoju državu u Panoniji koja se povremeno širi još u gornje Posavlje do Furlanije. tvrdeći da su Slaveni bili uključeni u zajednicu s Avarima. kada je podvlašćuju istovremeno s Ravenom. Na taj se način Istra u crkvenom pogledu našla pod jurisdikcijom oba patrijarha što je. Avari su imali u tom savezu. Langobardsko osvajanje pogoršalo je opće prilike. dočim je u Panoniji hrvatsko stanovništvo prihvaćalo neke avarske običaje i kulturu. Za svoje vladavine Langobardi su ostavili vrlo specifične kulturne biljege. Pula 1987. Arheološki radovi i rasprave 2. 81-3. stvaraju se samostalne slavenske plemenske i državne cjeline. kojima ju je opteretila nova vlast. ali samo kao kolektivna jedinica.. Goldstein. 230 Šišić. jer su novi gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponašali. 105 i d. 1955. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. Izdanja HAD 11. do 9. pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha.Istrom. Zagreb 1962. kao što je konjanička grob na brežuljku Brežac kod Buzeta 229 .. Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezre lost pri stvaranju većih jedinica koje su bile nužne da bi se zauzeli prostori južno od središta avarske države. Isti. A u najranijem razdoblju. u rukopisu. 229 B. a Avari oko 660. Parenzo 1897. Isti.. ali je tu i slične teze razložno osporio B. prebacila na leđa donjih slojeva 228.

i sve to uklopiti u događa je ve zane za obnovu me trop olije i pokrštenjem Hrvata. Zagreb 1958. ser. Usprkos takvim a rgumentima. tvrdi da je sarkofag nemoguće točno datirati. Sarkofag Ivana Ravenjanina. 32. u: Ispra vci i dopune I. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. i 8.IX. Klaić. 69-70.slavensko) zaleđe.. 451-4. 25 . čije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu.7. Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili općenito . 8. Split 1971. Još o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima. ser. navodno. Novak. To se događalo i zbog toga što se avarski utjecaj poslije pokrštavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prošlosti. Ercegović. Barada. niti ga se može uvjerljivo likovno valorizirati. 233-58. jer je teško zgrije šilo time što se "klanjalo lažnim idolima" 234 .od legende prema stvarnim događajima Ivan je. 199-209. 1928. VIII . ubrzano je nestajalo avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. 131. godine nestao. vidi Lj. Još o čitanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana. koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. Sta rinar 3. posebno 271-89. Za pregled mišljenja starije historio grafije. Priča o Ivanu Ravenjaninu . 1968-9. 41. 234 Toma.Biblija. Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga. zapravo legenda. stoljeće nalazima: baš kao i u slučaju Langobarda. Ostojić. 43-4. Način na koji strani čimbenici utječu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se ogleda u priči o Ivanu Ravenjaninu. SHP 2. priču o zlatnom teletu . 87-104. Serta Hoffilleriana. 233 N. Očito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih kulturnih i političkih domašaja. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao još jednom kazniti nekadašnje salonitansko stanovništvo (pošto su već pretrpjeli razorenje Salone). 3. 135 . onako kako je iznesena u kronici Tome Arhiđakona. isto kao što je vrlo teško poistovjetiti nadbiskupa Ivana. M. Jakšić. stigao u Dioklecijanovu palaču i tamo pokrštavao stanovništvo koje je nakon propasti Salone ponovno prešlo na poganstvo. VAHD 72-3. Doba. 232 To su već dokazali Bulić i Bervvaldi. Gunjaca. Dokazano je da Ivan nije 231 K. pogotovo postoje Avarski kaganat nakon 796. Kronotaksa.. Rapanić. upravo je konjanički grob iz Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231. te I. Zagreb 1979. III. Vinskl-Gasparini -S. Dva arheološka objekta u pogrešnoj primjeni na historijsku problematiku."padnu u idolopoklonstvo" ). 187-92. prič u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka pokušal o se povezati. izlišno je dokazivati 232. Ž. iznesenoj u kronici splitskog arhiđakona Tome. kao i mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici. Ival^ Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije. stoljeća iz Kaštel Sućurca. B. Karaman. 1. 401-18. bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa sućuračkim nadvratnikom koji je vrlo teško preciznije datirati. 271-321. Isti. Split 1967. VAHD 70-1. VAHD 65-7. Zagreb 1982. ali kako je vrijeme pretjecalo. s Ivanom iz Tomine priče 233. godinu. Gabričević. VAM. Izlazak. N. Kronika. 209-49. Daje priča o Ivanu Ravenjaninu. Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove palače. Zagreb 1940.. Vidi i G. Nadvratnik VII. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Arheološki radovi i rasprave. Beograd 1925.1 tobožnje idolopoklonstvo Splićana odraz je biblijskog predloška (usp. S. Također. 15 i d. VAHD 62.

To se događa najkasnije 925. 77-126. Gradeći teze pretežno na teško dokaz ivim pre tposta vka ma. jer se u 9. Naime. da je Ivan Ravenjanin simbol misionarskog djelovanja koje je pokrštavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovništvom u bližoj i daljoj splitskoj okolici." 239 Međutim. godine. godinu. O svemu tome ostao je samo pola tisućljeća mlađi Tomin zapis. dakle.u Trpimirovoj darovnici 852. stoljeću. III. papa Ivan VIII. Po Tominu pripovijedanju. P ov ije st.. Kronika. kao stoje mislio Farlati 235. pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija. ali bez većih su uspjeha završavali pokušaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan" uistinu živio i stoje učinio 236. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. Farlati. Čini se daje tom činu pridavano suviše veliko značenje. Klaić. papinstvo je. godine 235 D. S druge strane.clerus Salonitanus 241. godine 873. a to su mogli biti jedino Hrvati. Crkva u Splitu zadržava neko vrijeme salonitansko ime kao tradicionalno . ttlyricum sacrum. godinu nje gova djelovanja. 10. 42. uistinu bila nositelj tog misionarstva. Moguće je. godine. Venezia 1765. pa do pada Ravene pod vlast Langobarda 751. A Ravena je mogla biti značajna za istočnu obalu Jadrana u 7. ni u 8. međutim. S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. stoljeću i u prvoj polovini 8. nego solinski. No. dogodilo se to vjerojatno onda kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena hijerarhija sele u Split. stoljeću u izvorima pretežno pojavljuje solinsko ime . 236 Opširno o mišljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca. 238 Takvu pr e tposta vku iz nos i Š išič . Da lije neka osoba. 240 CD I. jasno je da se kršćanski život unutar palače održao i da "Ivan" nije morao u njoj pokrštavati. stoljeća. Podatak da Ivana šalje papa i ne mora biti točan i možda je Tomin anakronizam. jer on živi u doba vrlo jakog papinstva. 239 Toma. 209-49. Hrvatski rani srednji vijek mogao djelovati ni u 7. pritisnuto Langobardima. teško je reći. 295.I. od vremena kada propada Salona a sve važniji postaje nedaleki Split. kasnije se salonitansko (solinsko) ime napušta i crkva postaje ono što zapravo jest . sta vio je Iva novu smr t u 680. Goldsteln. 241 CD I. Split 1971. Ispravci i dopune 2. VAHD 65-7. godine splitska se crkva još naziva Salonitana ecclesia 240. godine. koji smatra daje Ivan stigao u Split 642.splitska nadbiskupija. 4-6. Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko šire događanje koje je iz Rima potaknuo papa. godine. N. Odbacivši dijelom Tominu priču.Toma Arhiđakon tvrdi da se "sami nadbiskupi nisu nazivali splitski. (1198-1216). u dubokoj krizi.. čiji je najistaknutiji predstavnik Inocent III. godine osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 . 35. a narodna mu predaja nadjenula određeno ime i pripisala stanovite rezultate. govori o "solinskom kleru" . pri tome je odbacila jedini podatak koji bi u priči trebao biti najmanje dvojben -a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj čak i živio 238. 207 N. Klaić je pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925. te dr ž i da j e I va n bi o bj e guna c iz Ravene na kon njena pada 751. ili 30. koja je rodom bila iz Ravene i zvala se Ivan. 136 .

Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjećivali s Ivanom Ravenjaninom .Slika 5.

papa Stjepan VI.I. godinom. Bio je to formalan čin u nepoznato vrijeme. a gotovo istovremeno i o "splitskoj crkvi" . 242 243 138 CD i. Goldsteln.ecclesia Spalatina 243. CD I. 22. Hrvatski rani srednji vijek 887/8. Stoga ne bi trebalo "osnutak" splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima. ni s bitnim povećanjem broja vjernika. . piše o "solinskoj crkvi" 242.ovaj se dokument datira 886/7. 21 .

Tada podižu nova naselja na mjestima antičkih. iako po mnogim vanjskim odlikama dramatičan. 85. Doduše. jer se hrvatsko društvo počelo ubrzano razvijati. Sve su to bili preduvjeti da se Hrvatska od 9. Došavši u neposredan dodir s evropskim događanjima. pisani izvori su malobrojni i vrlo oskudni. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope.. čini se.. ali teško prepoznatljivi napredak 7. Hrvatska se u 9. Posrednici. stoljeću uključuje u evropske političke. stvore na je crkvena organizacija. Beograd 1974. državna organizacija jača. . uopće bude moguć. stoljeća. To znači da su naslijeđe antike i polagani. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. i 8.. Te relativno brze promjene trajat će otprilike nešto više od stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno društvo koje se može zvati tipično ranosrednjovjekovnim: veći dio Hrvatske je pokršten. Le Goff.VII. 14-5."vanjski izazov ili unutrašnji polet" . stoljeća na području naseljenom Hrvatima (pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim južnoslavenskim plemeni ma. kulturne. ili je to buđenje koje valja pripisati tehničkom napretku koji povećava obradive površine i prinose." 2 O tome raspravlja i Rapanić. koja su je u prethodnom razdoblju ponajvećma mimoilazila. Čimbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo vrijeme više vanjski negoli unutrašnji. a arheološki nalazi takve su prirode da je vrlo teško stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". stoljeća 1. ipak prvenstveni uzrok zbivanja na evropskom prostoru 1 .. ali su toj "konjunkturi zbivanja".raspravlja i J. stoljeća postupno integrira u evropski civilizacijski krug. stoljeću hrvatsko se društvo vrlo malo mijenjalo. iako u nešto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju". 139 . pa čak i gospodarske tokove 2. stoljeću Hrvati i Slaveni su se počeli spuštati iz dinaridskog zaleđa prema istočnojadranskoj obali te se polako uklapaju u maritimnu privredu. bili su u prvoj 1 O sličnim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. i 8. i tako dalje. Hrvatska se mnogo više počela povezivati s okolnim svijetom. u 7. kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog svijeta . i 8. Sve se to bitno mijenja početkom 9.Hrvatska između Bizanta i Franaka U 7. Hrvatska za Branimira. koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domašaje. Počeci "konjunkture" .

bilo bez doprinosa Bizanta.. H r v a t s k i r a n i s r e d n j i v i j e k polovini 9. Nazočnost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja preciznije definirati. Za vladavine Karla Velikog Franačka je uspjela hrvatske prostore staviti pod svoje vrhovništvo. ono što se danas naziva hrvatskom kulturnom bašti nom bilo bi nemoguće zamisliti. stoje to što dokazuje njihovu nazočnost? U toj analizi valjalo bi lučiti tri. Iako . kada mu je umro otac. traju godinama i desetljećima i obično ih nazivamo procesom (npr. Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao državom. druga bi razina bila mnogo manjih događanja koji čine jedinstvenu cjelinu. U takvim se akcijama vrlo često nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz središta države. a ubrzo i skončao život pod nejasnim okolnostima. već od krugova ili čak pojedinaca s rubnih područja dvaju carstava.I . bilo franačka vlast postoji na ovim prostorima 3 . Njegova blistava vladarska karijera počinje 768. bilo bez doprinosa Zapada. otišao u samostan. a potom Venecija i Rim. ali se čini da je jedan zaključak neprijeporan . kralj Pipin Mali. iz Carigrada ili Aachena. godine. G o l d s t e i n . ratni po hod). stoljeća Bizantsko i Franačko Carstvo. proces pokrštavanja). različite razine zbivanja: prva bi bila poje dinačan događaj ili kraće vrijeme intenzivnog događanja (npr. a treća bi razina bila spoznaja koju stanovnici hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo duže). a po franačkim je običajima državu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. Karloman je ubrzo abdicirao. Istraživanja i razmišljanja u ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine: mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno. po dužini i posljedicama trajanja. Što ih to uistinu predstavlja na ovom području.

Napulja i Sicilije. TOurzburg 1994. svrgnuo Deziderija i 774. Približili su se i Hrvatskoj i području naseljenom drugim južnoslavenskim plemenima. u tisku. a četiri godine kasnije osvojeni su Toskana. odnosno. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. Spoleto. zauzeti ju. godine proglasio se kraljem Langobarda. Radovi IHP 24. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West. Goldstein.Arapima i Bizantskim Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proširi utjecaj dalje na istok. 5-12.nigdje nisu izričito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja. stoljeća. Čini se da je Karlova strategija bila jasna: ojačati pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj državi. Stoga je Karlo prvo pošao na kraljevstvo Langobarda u Italiji. tijekom tridesetogodišnjih pohoda Karlo ih je jasno naznačio: njegova ambicija da obnovi Zapadno Rimsko Carstvo značila je da će nastojati zaposjesti i značajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj. 3 I. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu svoje države do Soče. U dva je pohoda zauzeo sjevernu Italiju. Time bi se mogao nositi s dvjema velikim sredozemnim silama . Isti. Benevent i Korzika. a istovremeno postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. čijeg je kralja Deziderija papa optužio za kršenje prije uglavljenih ugovora. 1991. 140 . Godine 776.

5 141 . 11. Klaić. 9-13. Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija. popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovništvo. Rižanski placit. pokoriti i pokrstiti Sase. već je bila pod neposrednom bizantskom. 712-5. Donekle je uspostavljeno staro stanje . missi imperij. a magister militum Grecorum vjerojatno se birao iz redova domaćih ljudi. odnosno franačkom vlašću. Klaić. za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok. Rižanski placit. 428-9.crkva se obvezala da će im osigurati stan i da će snositi polovinu troškova. iako su i kasnije morali pokretati kažnjeničke pohode. Potom su uslijedila osvajanja u krajevima preko Rajne . 412-3. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. 413. na raznim mj. Epistolaelll. Motovuna i Labina 4. Izvori. Rižanski placit daje mnoge obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. 4 Margetić. 426-37. iako je već tada na istarskom području živjela slavenska (odnosno. Najviši vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum. 6 To proizlazi iz pisma gradeškog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi. a vlast u Carigradu istaknutim Istranima podjeljuje počasnu titulu konzula [ypatus . Margetić. Iako je nastao već za franačke vladavine. Tada je državna blagajna dobivala porez iz Buzeta. stoljeća.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. hrvatska) većina. Klaić. ali je očigledno da su na tom području živjeli Slaveni kao bizantski podanici. 57-8. Naime. 428-9. Naime. 55-69: Margetić. neki drugi podaci svjedoče da baš i nije bilo tako. u Istru dolaze carski izaslanici [missi imperiales. nisu baš bili rado viđeni gosti . Izvori. Kada bi očito rijetki carski izaslanici došli u Istru. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno. čini se da se u Istri nisu provodile ikonoklastičke odredbe 6.. Rižanski placit. Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki državni posjed [fischo publico) s više od 200 zakupnika 5. dok se druga polovina ishrane osigurava la podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. dakle na prostor današnje srednje Evrope. pa se time na toj strani i trajno osigurati. a od stanovništva su se tražili i posebni (počasni) darovi za cara (exenia). 413-4. Pićna. 7 Placito del Risano. Margetić. Iako se po svemu ovome čini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka. MGH.788. U dugotrajnoj borbi i poslije žestokog otpora Franci su uspjeli pobijediti.nesugla sice između biskupa i dvojice patrijarha (gradeškog i akvilejskog) su prestale. I ovdje je strateška zamisao bila jasna: skršiti otpor vječno nemirnih germanskih i drugih plemena i država. jer su se Sasi konačno smirili tek početkom 9. godine. Prva je meta Franaka bila Saska i tamošnja saska plemena.hipat). Rižanski placit. stoljeća U isto vrijeme franačka je država krenula i u širenje prema istoku i jugoistoku. Za carsku se blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novčano podavanje u ukupnoj visini od 344 zlatnika. Izvori. 11-2. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. Placito delRisano. Posebno je za bizantsko-franačko sučeljavanje na hrvatskim prostori ma karakterističan slučaj Istre.

naime. istarski se dux ubraja u "vjerne" Karlu (vidi. nego su sudjelovali u borbama: konačnom pokoravanju Avara 795/6. Hrvati nisu bili samo pasivni promatrači. a profranačku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. 9.. očigledno knez panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da se oslobodi avarske opasnosti. pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. godina. Suko bi između pristaša Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u Istri sve otvorenije forme. da pripada slovenskoj povijesti. Čini se da je on bio prethodnik Ljudevita Posavskog11. 299. argumentirano pobija teze daje Vojnomir bio slovenski knez. 11 Rački. Glavnina snaga stigla je do srca avarske države dolinom Dunava. Nel Medio Evo (pagine di storia istriana). pokrstivši se sa svim prvacima (comes) i obvezavši se na vječnu vjernost 10. 719-92. Prošlo je desetak godina do trenutka kada je franačka vojska osvojila Istru i pripojila je italskom kraljevstvu . Šišić. Oni imenuju biskupe i opate na visoke funkcije. dakle. godinom.Rački. i 791. Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima. Manojlović. godine -bizantska vojska iz središnjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi mogla intervenirati. ali točnog podatka o padu Istre u franačke ruke nema. Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora čije se ime očuvalo u izvorima.I. Povijest institucija.. Kari der Grosse. Jadransko pomorje 9. No. Acta Histriae II. Godine 791. franačka vojska kretala na Avare. Goldstein. postoje podaci koji takvu dataciju posredno potvrđuju: kada je 791.. Beuc. ep. 121 i d. a lokalne su snage bile preslabe 8. iako je ugrabljen velik plijen. Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. 6. 295-7. godine pridonio je i Vojnomir. Opširno o tom razdoblju istarske povijesti B. većina istraživača ju je prihvaćala bez diskusije . 167. Šišić. 298. a ovaj se obraća Karlu potičući ga da osveti zločin. Hrvatski rani srednji vijek U isto se vrijeme franački utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve više širio u Istru. otela i oslijepila. 10 Fidus per aevum . a zarobljeno je 150 Avara 9 . 13. franačka je vojska krenula u rat protiv Avara. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje ciljeve ostvarili uz pomoć crkve. zbog sumnje da Istru namjerava predati Francima. Margetić. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. Bizant. 9 Rački. Inače. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti I. a ponekada i 791. 142 .bilo je to između 787. Documenta. dio. Povijest. Povijest 306. a neki su odredi došli i preko današnjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. Goldstein. Povijest 303. nego je i jedan dio stanovništva na hrvatskom etničkom teritoriju 8 Najčešće se franačko osvajanje datiralo 788. MGH 349. 5-24. pa je bilo logično da i dalje promiču svjetovnu moć pape i klera. Koper-Milje 1994. Ovim su događajima Hrvati stigli ne samo u sferu franačkog utjecaja. vidi i L. Epistolae Carolinae. Patrijarsi Gradeža i Akvileje priklanjaju se novim moćnicima. 150 i d. Čini se da avar ska država nije u tom naletu i srušena. 175 i d. Klaić. B. Berlin 1867). ali ga je probizantska struja. Rad JAZU 150. Benussi. Pregled mišljenja: G. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na čelu svoje vojske. I. Mauricije je uspio pobjeći i potužiti se papi. Documenta. Zagreb 1902. Tim činom bivšeg avarskog vladara i njegovih podložnika po tadašnjem franačkom shvaćanju bila je predana čitava avarska država pod carsko vrhovništvo. CMH. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog biskupa Mauricija imenovao ubiračem prihoda s patrimonijalnih dobara rimske crkve u Istri. Parenzo 1897. u: Monumenta Carolina. Iscrpno. 608-9. Documenta.

Međutim. 15. prema gradovima bizantske Dalmacije. zajedno s nekim bavarskim i langobardskim četama. Rijeka. p. Annales Laurissenses .Ravenskog egzarhata. 14 Rački. Izvori. jer je 12 Klaić. Historičari općenito sumnjaju u to daje takva interpretacija događaja vjerodostojna. ali je "ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. Karlo protivio 20.. stoljeća već bio unutar granica franačke države. stoje čini se još važnije. Moguće je daje već 797. posredno. 20 Elnhard. 28. 13 143 . kada su se Franci. mnogi franački izvori 18. pa se time i Hrvatska uključuje u ratna zbivanja 19. Klaić. c. 95. Rački. Bizant. Vjerojatno su među tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske. Istra. a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvišenju. Vinodol. papa i Langobardi sporili oko sudbine bivšeg bizantskog posjeda . granica Franačke po makla se daleko na istok. Čini se da nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izražavao franačke želje da se vlast proširi niz jadransku obalu prema jugoistoku. Vinodol. Povijest institucija. Erikovu pogibiju spominju. 305. 16 Margetlć. pokušao. Naime. izgleda. Beuc. Einhardovi anali. stoljeća. Istra. Rački. godine talijanski kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj. Godine 800. Povijest. i na hrvatskom teritoriju. stoljeća tvrdi da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)". 32. a kasnije se stanje sve više zaoštrava. ako nije bila određena Dunavom. Goldstein. isto tako su vjerojatno bili i Hrvati-Slaveni. koji su se ponovno pobu nili. godine furlanski je markgrof Erik na povratku s kažnjeničkog pohoda protiv Avara. 15 Šišić. na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava s u v r e m e n i k r o n i č a r s m a t r a d a j e t a d a j oš p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a . podvrgli carevoj vlasti" 13. 168.14 Sukob Franačke s Bizantom naslućivao se još od polovine 8. 19 Margetlć. na ovaj ili onaj način. 15 Međutim. 799. Istra. Rijeka. 238-9. 306. 18 Životopis Karla Velikog. Karlo. 300. pa išla prema Mohaču i Fruškoj gori 12. Docu menta. što su posjedovali. 22. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III. u t v r d a n a u š ć u Rječine. Srbi. Vinodol. Iako su Trsaćani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici. zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi. za širenje vlastite države. 305. proći cestom od Senja prema zapadu 16 . prema središnjim dijelovima Hrvatske i. godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj skupštini. kako kaže nešto kasniji izvor. Bizant i Franačka bili su već tada na protivnim stranama. jer kroničar iz samostana Laubach iz druge polovine 10. Povijest.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Napokon su 803. Petra krunu na glavu. franački kroničari toga vremena skloni su uporabi antičkih. 17 Margetić. a to bjelodano govori o priličnom interesu Franaka za događanje na ovom prostoru i. te su se sa svim. Rijeka. čemu se. Posljedice ovog sučeljavanja osjetile su se vrlo brzo. Documenta. 13. što baš i nije uobičajeno. 32. Documenta.vidi. stavivši mu za vrijeme proslave Božića u crkvi sv. onda je dosezala ušće rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio današnje Mađarske).

Stoga je papa okrunio Karla. stoljeća Mlečani krenu u zaposjedanje istočnojadranske obale) i kreću s mletačkom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franačku stranu prido bili dalmatinske gradove. sinu Pipinu prepustio Dalmaciju.Annales regni Francorum . zadarskog duxa Pavla i biskupa Donata. a u Kotor relikvije sv. te su ova područja došla praktički pod franačku vlast. Za razliku od istarskog slučaja. Trebalo je proći neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuću Irene stigle do zapadne Evrope i kako bi se.I. Anastazije" . godine u Carigrad. Papine pretenzije na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajviše na falsificiranoj Konstantinovoj darovnici 21. 23 Tekst "Prijenos relikvija sv. Jedini izvor o tim zbivanjima . Tripuna 24. istovremeno s franačkom prevlašću čini se da još postoje bizantski privrženici. možda još 804. godine došli na Karlov dvor i postali njegovi vazali 22. stoji da je rimski car Konstantin. 306-9. Vodili su je i privremeno uspješno okončali patri jarh Gradeža Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije. te su njih dvojica 805. Bizant. Povijest. Šišić. stoljeća. 150. Rački. O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne. Anastazije 23. U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastičan plan ujedinjenja carstava svojim vjenčanjem s tadašnjom bizantskom caricom Irenom (797-802). godine car Nikefor na Jadran šalje flotu pod zapovjedništvom patricija Nikete. ili koju godinu kasnije. Documenta. 144 o n u C | Bizantska flota 805.ništa ne kaže o neposrednim 21 U tom dokumentu. godine stigle u Veneciju. pa se protivnici nisu više trebali libiti otvorenih neprijateljstava. inače falsifikatu iz druge polovine 8. u skladu s tim. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva. Goldstein. o odnosu stanovnika Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je mletačka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove. posebice u Rižanskom placitu. razradilo što dalje činiti. predao papi svjetovnu vlast na Zapadu -Brandt. No. Hrvatski rani srednji vijek očigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije. godine. 310. Veneciju i Istru. o tim događajima. u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije srijemske mučenice sv. 309-10. valja pribrojiti i relikvije sv. novi dužd Obelije rije i njegov brat i sudužd Beat jasno iskazuju tadašnje franačke težnje koje će za nekoliko desetljeća postati i mletačke (kada od 30-ih godina 9. Goldstein. Ubrzo je došlo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. izv. 23. računajući da će preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj. Marka koje su iz Aleksandrije 828. 22 ARFza 805. Srednjovjekovno doba. na tadašnjem bizantskom teritoriju. Viz. Stoga je već 803. pa je početkom 806. a Karlo je s još više ideološke samouvjerenosti mogao krenuti u konačno zaokruživanje tridesetogodiš njih osvajačkih uspjeha. godine izbila pobuna u oblasti Venecije. pri novoj diobi države. II.Rački. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje države. Hvar . Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu. Documenta. posebice na Jadran. Činilo se tada da je Zapadno Carstvo i konačno pobijedilo. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad. pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike. te Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima. 150-5. 24 DAI 29/269. ideja je propala. Pošto su pobijedili. preselivši prijestolnicu Carstva 330.

I p r o v a l j u j e D r a v o m ^ .B u g a r s k o b r o d o v l j e 8 2 7 .

Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7. iz d ola z e srednje do .Karta 2. do početka 9. stoljeća Slaveni Da lm a cije Siponta _____________________ vjerojatno 64 2 .

2. 311. 28.I. po svemu sudeći. 312. ono se povu klo. u Dalma ciji. krenuli su natrag prema Carigradu. pristupilo se prego vorima. Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo skršio otpor Mlečana. Bizantinci ma je trebao mir na zapadu. stoljeću. 320. To će bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9. Konačno su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. ARFza 807. njegov je kraj označio i početak drugačijeg i bizantskog i franačkog angažmana. a cijeli je ugovor sadržavao osnovnu ideju o slozi "braće careva" i o miru ustanovljenom uz pomoć jedinstvene crkve. tj. 33 i d. Raćki. ali Franke s većeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. Pokušao je krenuti i na Dalmaciju. 25 26 27 146 ARFza 806. vjerojatno su ili pobjegli ili se pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili. Aachenski mir 812. Pošto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti sjedište franačke vlasti Commachio. ali čim je njegovu brodovlju dojavljeno da stiže bizantska mornarica. Documenta. Documenta. Oni će se od sada suko bljavati na političkom. da će mu Bizant konačno priznati carski naslov. Bizantsko je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem". pošto je sklopio mir s Pipinom. Osim toga. naposljetku. ARFza 812. A to će se sučeljavanje odvijati na području na kojem su se njihovi utjecaji sučelili već u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom području. a da Franci nisu pružili nikakav ili možda tek vrlo slab otpor. Pomorje. i 815. Manojlović. Pipin je bio osuđen na poraz stoga što nije imao snažnije mornarice. Einhard.od visoke evropske politike prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj Kada su ratne operacije završile na opisani način. Bizantinci su bili nadmoćni na moru. Goldstein. već sljedeće godine nova bizantska flota pod vodstvom "prefekta" Pavla stiže na Jadran 26 . odrekao spornog mletačkog teritorija. jer su uvidjele da je rat nemoguće dobiti. kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih Bugara. (813-820) i Ludovik Pobožni 814. Do takvog je preokreta došlo. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje. Šutnja se može smatrati potvrdom da je u Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali. Vidi i Ferluga. . pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. godine 27. Uprava. Karlo. godine . Vjerojatno i zbog molbe Mlečana koji su se bojali eventualnog Pipinova protunapada. godine. Hrvatski rani srednji vijek rezultatima ovog pohoda. Niketa se. pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu. a oni brodovi koji su prije neku godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju. Raćki. a i Karlo je računao na ustupak. Time je i bizantsko-franački rat na Jadranu bio završen. još iste godine vratio u Carigrad 25. 49. Karlo se.

ali daje. Ove "Slavene" valja tražiti u Panoniji. 316. Njome se željelo minorizirati bizantski uspjeh u pregovorima i u konačno uglavljenom sporazumu. Rački. Unatoč dotadašnjoj agresivnosti. 315. ako ne i u Dalmaciji. car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi vrhovništvo nad istarskom biskupijom. a umnogome je odredio i tokove hrvatske povijesti u narednom razdoblju. godine sve su jače centrifugalne težnje u Franačkom Carstvu. uostalom. 318. Naime. Documenta. fraza u istoj rečenici vrlo je neodređena -exceptis maritimis civitatibus . Einhard. bile su poticane i ostvarivane ili iz regionalnih središta sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava i Rajne. prepuštena "Bavarska. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i Hrvatima. nema naznaka da su Franci namjeravali širiti područje svoga utjecaja dalje na istok i na jug. pa tako i u ovim krajevima. Documenta.Franci nisu mogli Bizantincima preuzeti niti prevlast na Jadranu. Godine 803. dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali. Kranjci. Liburnija. One onemogućuju Franačku da planira i realizira jedinstvenu politiku na čitavu evropskom prostoru. Italija i Njemačka. kao i Slaveni koji žive istočno od Bavarske"28. a zanemaruje važnost onoga stoje ostalo u posjedu Bizanta 29 . a sklapanje sporazuma između dvaju carstva trebalo je garantirati stabilnost. No. 147 . jer su područja oko gradova. Karlo. iako relativno mala. primjerice. niti preoteti većinu posjeda uz njegove obale. godine na tri dijela koja će se u budućnosti formirati kao Francuska. No. Čini se da im snage nisu bile dostatne. 15. s druge strane. Dalmacija").što bi značilo da su Franci dobili sve "osim primorskih gradova" koji su pripali Bizantu. u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814. da je bizantski utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teško ukloniti. Aachenski je mir za duže vrijeme. bilo Bizanta. Rački. odredio interesne sfere dvaju carstava. stoljeća Aachenski je mir bio kompromis . "Životopis Karla Velikog" je jedino.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.vrlo vjerojatno se radi o ljudima s 28 29 30 Račkl. kada je Ludoviku. ali i prilično tendenciozno svjedočanstvo o odredbama sporazuma. Česi i Avari. strateški. a bilo ih je uistinu mnogo. jer kada se franač ka država definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. gospodarski i kulturno bitno važnija od zaleđa. i opet je središnja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj. iako su se Karlo Veliki i središnja vlast čak i neposredno uključivali u rješavanje pojedinih prijadranskih problema.. bila i definitivno potvrđena podjelom Carstva 817. U tekstu se naglašava ono što su Franci na hrvatskom prostoru dobili ("Istra. Documenta. sinu Ludovika Pobožnog. na opći sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i "prvaci i poslanici istočnih Slavena" 30 . očigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokružena. Godine 815. Od ključne je važnosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad čitavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast bilo Franaka. čak i za nekoliko stoljeća unaprijed. godine. Takva je praksa. c.

III.OC . Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije. Klaić. prilično daleko od obale. vladao najvećim područ jem. Izvori. zatim zato što su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi) počeli odmah po hrvatskoj doseobi. praktično samo koji kilometar od zidina. Konstantin Porfirogenet tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33. odnosno od 70-ih godina 9. u usporedbi s drugim gradovima. Rimske ceste. Izvori. ali vjerojatno i relativno blizu obali. Bizantsko-hrvatski odnosi imali su karakter stalnosti. pa je logično da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako "Romani nađu spas u primorskim gradovima i drže ih sve do danas". Viz. II. 13. što znači da je grad Split vladao vrlo uskim područjem. Čini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proširiti dublje u unutraš njost. i Gottschalkov opis bitke konjice. Suić. pružale su se u unutrašnjost. nego ostado31 DM29/49-53. Prven stveno zato što gradovi vjerojatno i nisu bili vojnički inferiorni. Pula. ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici. čime se potvrđuje njihova pripad nost Franačkom Carstvu. M. što znači da se isto stanje održalo oko 350 godina 34. stoljeća teritorij teme Dalmacije. 5. Viz. Pariš 1966. Hrvatski rani srednji vijek hrvatskih i južnoslavenskih prostora.Split.Osor. Klaić. II."&ov . Izvori. Očigledno između teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo neposredne veze . Klaić. SHP. Ahnveiler. x6 'Paotioav -Raguza. izv. Granice je vrlo približno opisao Konstantin Porfirogenet ovim riječima: "Romani . f| 'Ap(3r| . što potvrđuje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali. i bile su čvrsto pod hrvatskom kontrolom. 5. na raznim mj. dočim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridošlim Hrvatima. 12-13. jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9.Zadar. Osim toga. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. x\ BĆKA. xoc Ai&Scopa . Zadar. da su neki od njih uspjeli sačuvati ager koji su imali još iz antičkog razdoblja. ako su se i očuvale do ovog vremena. Istraživanjima je utvrđeno da su gradovi Poreč. izv.. gradovi su: xb. dva međusobno najbliža bizantska grada. Tako bi se moglo reći da su se bizantski teritoriji našli u okruženju hrvatske države pod franačkim vrhovništvom. Byzance et la mer. 7-19. 34 DM 29/50. Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu. bizantska se vlast ponajprije očitovala na moru.Rab.. Viz. Goldstein.I. čiji se stanovnici do danas nazivaju Romani" 31. Osim toga.. 32 148 . barem u tom segmentu. Aeicđiepa -Kotor. čitavim agerom polukružnog oblika od Dikla na sjeverozapadu do Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 . II. Zadar je.. 33 DM 31/28-9. odnosno. 5. 35 H. ser. u koju kreću Hrvati u vrijeme Trpimira..Trogir. sto ljeća morala biti neosporna 35.Krk i xa "Oi|/apa . ali zapravo neke prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojnički pobijede i nije bilo. 5/1956. valjalo je prijeći preko hrvatskog teritorija. x6 Texp&YYo'upw . TO 'AanđXa.da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita. drže vlast u primor skim gradovima . 42. izv.

Stoga bi se samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruženju hrvatskih teritorija. nedaleko od Kopra. zatim da se nezakonito (ili nekršćanski) ponašaju. Margetlć. Za razliku od "vremena Grka". Franački je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome društvu i nametnuo mu neke njemu dotad nepoznate oblike. Klaić. jer su oni sačinjavali povezan niz postaja na obali i na otocima. Bertoša. Istra je po Aachenskom miru. Buzet. Izvori.. U tekstu se ne spominju svi gradovi zastupljeni na skupštini. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politič kom ustrojstvu franačke države. Margetić. Viz. Rovinj. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici . 37 149 . te su promjene u Istri izazvale konflikte i nezadovoljstva. Opširno diskutira o Placitu i M. krivotvore isprave o običnom i nasljed nom zakupu (em/iteuza). osporavaju žirovinu i travarinu. Pićan. glavnom predstavniku franačke vlasti. 38 Vidi. dodijeljena Francima. Bizanta. povećavaju davanja od vino grada za trećinu. stoljeća še u vlasti Romeja. posrednik između istarskih gradova i cara). u ono je doba poprilično nevažno to što između gradova nema neposredne kopnene veze. u biti je samo jedna vojna vlast (bizantska) zamijenjena drugom (franačkom) 38. U Rižanskom placitu iz 804. za razliku od dalmatinskih gradova. sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172 predstavnika istarskih gradova i kaštela (homines capitanei. pošto im je more omogućavalo da žive" 36. Rižanski placit. Rižanski placit. Poreč. vjerojatno. Pregled povijesti Istre od 6. da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon treće generacije. sprečavaju ribolov. 36 DAI30/59-60. judices primates). godine Istrani tvrde da u Veneciji i Dalmaciji imaju "rođake" {parentes). Dolaskom Franaka. stoljeća do godine 1102. te biskupi i vojvoda Ivan. već samo oni koji su plaćali podavanja (Pula. Odnosi Liburnije i Istre.svećenik Izzo i grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru da razmotre pritužbe gradova. Najteži i najoštriji prigovori upućeni su bili vojvodi Ivanu. Povijest. 428-9. ali o biskupima imamo mnogo toga reći .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Rižani koji je održan 804." 40 Biskupima se prigovaralo da opterećuju raznim davanjima.. 434-5. tj. opširno. rukopis. a to je bilo moguće isključivo morem37. jer se. što znači da su toliko intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili među sobno vjenčavali ili selili iz kraja u kraj. Na polju u dolini rječice Rižane. Izvori 3. proganjaju ribare. Uostalom. 40 Margetić. II. zatim gradeški patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i. Klale. Klale. 29. ionako velik dio svakovrsnih kontakata odvijao morem. 39 Tekst vidi u: Placito del Risano. Motovun i Novigrad). 9-13. podnositelji pritužaba. zbog nepostojanja ili lošeg stanja cesta u unutrašnjosti. 175 i d.. Labin.. trgaju mreže. Profranački orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije građana i zato je na skupštini pošteđen oštrih kritika: "Mi doista ne možemo ništa više reći o patrijarhu. izv.

konja. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obilježja novog sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao. ipak su postavljani uzusi koji se mogu nazivati obostrano snošljivima. jer su i nakon uviđaja na licu mjesta obje stranke (Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama. nije sve tako jednostavno. itd. pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije polučilo vidljiviji uspjeh. pa im je ukinut čitav niz podavanja. sada se moglo i pregova rati. Documenta. Vjerojatno su to uvjetovali političko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio u tijeku franačko-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u interesu očuvati lojalnost Istrana. nameće gradovima tlaku. praktički je vlasnik i drugih imanja diljem Istre. a s franačke su strane za taj posao bili određeni Albagarije. . tvrde građani. ima najbolje ribolovne zone i "sve to". dočim su Venecija i Dalmacija vraćene pod bizantsko vrhovništvo. 317. poslanik u Dal maciji. pod novom vlašću vojvoda zadržava taj novac za sebe. 41 150 ARF za 817. Hrvatski rani srednji vijek kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad. obvezu prijevoza tereta. Mnogi primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristična samo po dobru. Ipak. ubire velike prihode od ulja. s obitelji živi na velikom državnom imanju u okolici Novigrada. Naime. kestenja. volova i nametanje čitavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta. radi se o tome da su javna i vladareva prava prešla na njegova službenika u Istri. te furlanski markgrof Kadaloh. vraćeni su podložnici. Možda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadržali Istru.. odnosno civiliziranima. kojima su se vjerojatno do tada rješavali ovakvi sporovi. Tako je 817. Iako ni prvo. Na kraju skupštine vojvoda Ivan je pristao uvažiti zahtjeve istarskih građana. malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca. Može se samo pretpostavljati daje do ovog spora došlo u blizini Zadra ili Splita. zapadali u proturječje -dok na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaćali samo novčane poreze. a franačka samo po zlu. kolonisti i težaci. Vojvoda zadržava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za službu koju vrši. očito je da su istarski građani u svojim žalbama ponekad i pretjerali. Predbacuju mu se i razna "nasilja" {forcia) — oduzimanje šuma. gdje po nekoj logici valja tražiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije. zapravo su rezultat njihova suočava nja s novim feudalnim ustrojstvom. odno sno iz vremena bizantske vladavine.I. Rački. činjenica jest da mnogi opisani postupci nisu "zlouporaba" ili "nasilje". vina. Lamentacije građana o kršenju "starih prava". Iako je moguće da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova vlast samovoljno proširili. odnosno. godine car Lav V. nazvan u izvoru "prvakom toga područja". "vojvoda drži za sebe". Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema stabilnosti odnosa. oružanih čarki ili čak ratova. što je sastavni dio franačkog feudalnog sustava. Umjesto sporova. žita. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istočnojadranskom zaleđu precizno definiraju 41 . uživa državna dobra u vladarevo ime. već dosljedna provedba franačkog sustava vlada vine. Goldstein.

Njih nitko nije posjedovao. njegovi župani i njihove ratničke družine na nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjećala 43. Lučić. i pastiri-nomadi koji su se selili svake godine. Studia ethnologica. skitnice. 79-98. U pograničnim i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja -neka su se područja mogla odmetati od Hrvatske. a nitko ih nije računao kao sastavni dio države. Zbornik I. T. Ono ne vodi računa o realnostima ranoga sred njeg vijeka. Kuda idu "Horvatski nomadi".bila su to zajednička dobra. Slabašna središnja vlast koju su predstavljali vladar. koji je bio osnova egzistencije za velik dio Hrvata u ranom srednjem vijeku. u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omogućena svakome . Predstavnik vlasti bi došao sakupiti porez i eventualno proći tim područjem u vojnom pohodu prema udaljenijim oblastima. Benkovac 1987. a druga su pak. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek označavaju samo strelice. u: Benkovački kraj kroz vjekove. Nisu živjeli na siromašnom tlu kraških dolina. baš kao što to čine već tisućljećima . 128. No. niti boravili na rubovima države -bili su to. bjegunci). ljeti na bogate planinske pašnjake (izdig). međutim. omeđenim čvrstim granicama. 101-12. Zato i nije pogreška zaključiti da su teritoriji pojedinih županija i država počinja li i završavali iskoristivim tlom . pasišta ili izvori.. 653-4. nije moguće točnije odrediti. kao. barem 42 O čestim promjenama hrvatskih granica -Šišić. osim odbačenih (lopovi. Povijest. Vinšćak. i ove vrlo približne granice sigurno su se mijenjale. bez obzira što opisu županija Konstantin Porfirogenet posvećuje dosta pozornosti. u drugom područje ispaše. Ra d 99." 44 O transhumantnom stočarstvu raspravlja J. Zagreb 1989. stoljeća 3. daje i samo pitanje -gdje je točno bila granica? -u osnovi pogrešno pitanje.njezin opseg. Nutarnje stanje .u prvom su krugu to bile obradive površine.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teško precizno odrediti. I to zato što su između županijskih središta u pravilu bili nenaseljeni i neobrađeni prostori. da periferija ostane k središtu dovoljno pritegnuta. zrake iz kojih se središnja vlast širi prema rubovima države. na koje su po starom "običajnom pravu" smjeli dolaziti 44.. Ni granice između županija. primjerice) kojima je ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zaleđa obilovala (bili su zasi gurno značajan dio teritorija). tvrdi da " središnja vrhovna drža vna vlast ne očituje se u onolikoj sili. kolika je bila potrebita. primjerice. Dublje u unutrašnjosti prevladavale su šume. posebice na hrvatskom prostoru 42 .zimi u niže i toplije krajeve (zdig). Formiranje Hrvatske . O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. 1. njezine županije Čini se. a u druga vremena taj je kraj živio manje ili više samostalno. Bilo je i ljudi koji se nisu saživjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom. 43 151 . Vol. Rač ki. Između njih prostirala su se podru čja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (krš.

a na liniji od današ njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Aržana graničila je sa župani jom Imotski. 33-5. DAT 30/90-117. Viz. Oreč. 285-7. II.op.Nona. od rijeke Cetine počinjd Hrvatska i pruža se prema Primorju do granica Istre. dakle. xoc "H|a. Izvori. 47 Vidi. 33-5. odnosno daje županija 45 Vidi. odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri pruža se i dalje od provincija Istre.) bijaše podijeljena u jedanaest županija. Čini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka. a prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom" 46. Prilog proučavanju starohrvatske županije Imota. Klaić. izv. 41-2. a uključivala je ne samo Livanjsko. Šišić. Treća u slijedu je županija Imotski koja se protezala od porječja Cetine kroz Imotsko polje. stoljeću 45. f) Ndva .. To nije slučajno.. Povijest. Muć. xf)v AIT^OCV KOCI xf]v Tovariaicđ) . r\ neaevia . Županija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graničila sa županijom Pset 47. 71-88. 49 DAI 30/91. Klaić. Županija Cetina pružala se duž toka rijeke Cetine. a vjerojatno i Glamočko polje. 651-3.Imotski. f| T^ev£r|va -Cetina. II.Knin. jer zbog lakoće komuniciranja. Imotski zbornik 2. 34. Na jugozapadu županije bila je Dinara. Viz. 41. II. Povijest.I. f] napatfcdaoola . 42. Izvori. Sinjsko polje. Goldstein. Viz. vjerojatno je rezultat dvaju različitih izvještaja iz različitih vremena 51. 46 152 . Cincar i Ljubuša sa čije je druge strane bila županija Pliva. ali s bogatom bibliografijom: P. r\ nTižpa . r\ X?ie(3iava -Livno. te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru. Od Sinjskog polja i središta županije do mora najbrže se stizalo putem preko Klisa. a njihov ban drži pod vlašću Krbavu. više od 200 km daleko od mora. nego i Duvanjsko. I.Bribir. a preko prijevo ja Vaganj povezivala se sa županijom Livno. Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv. 51-5. 50 DAI 30/119. T | Tvf|va . 446-58.Pliva. II. naime. mogla priznavati hrvatsko vrhovništvo .karakterističan je primjer županije Imotski ili Bosne u 10. Hrvatski rani srednji vijek privremeno. G. Na taj je način dosezala do planina Vitorog. Izvori. 48 Činjenica jest da na tom potezu postoje važni lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske.sve do porječja Plive. str. detaljnu analizu svih vijesti: Šlšić. a drugi put izričito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50. Beuc. f| Bpe|Jćpr| . što bi značilo daje područje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i da je na tom prostoru stvorena nova županija. Činjenica da car jednom uključuje Imotski u Hrvatsku 49. Priručnik. Imotski 1994.Nin. Središte županije Livno bilo je na Livanjskom polju. izv.Pesenta. Sjeveroistočna granica bila joj je Dinara. Na sjeverozapadu. negdje na prostoru između izvora Cetine i Krke. rj Nivoe . Viz. 51 O županiji Imotski bez bitno novih momenata. pa sve do toka Tihaljine. graničila je sa županijom Knin. gdje je počinjao teritorij Paganije. To se čini vjerojatnijim nego mogućnost daje ta vijest novijeg postanka. f| Zi8paya . Povijest institucija. Klaić. 307-9. izv. 152-3.oxa . izv. Ova je komunika cija iz unutrašnjosti bila jedna od glavnih žila kucavica za funkcioniranje ranosrednjovjekovne hrvatske države 48.Sidraga. Hrvatska upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutrašnjost Dinarida (barem kako je opisao car Konstantin) .Primorje. Klaić. 33. U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno nabrajaju županije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate . kao što su Klis.

Županija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog polja na jugoistoku. s Kninom (koridorom kojim se danas pružaju ceste Knin . od 7.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. izu. Tugare u srednjim Poljicima. Povijest institucija. Vjerojatno je "sezala uz more od istočnih granica prastarog trogirskog teritorija. na nekim je mjestima dopirala i do obale. sve dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. 19.Bosansko Grahovo i Knin . ili u prijevodu . u porječju Plive i. Blata . Mravince. stoljeću. II. Plana. Klaić. nalazila se u zaleđu Splita i Trogira. 65. Solin. jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima Bracem. Središte joj je bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. Documenta. potom Ključu i Mrkonjić-gradu te do Jajca i doline Plive. štoviše. zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima. 43-44. U historiografiji se već duže vrijeme vodi polemika o tome kojoj je jedinici pripadalo područje iz među ušća Cetine na istoku i Žrnovnice na zapadu. k tomu prelazila je Kozjak. 286. DM 36/14-23. Županija Pliva nalazila se sjeverno od Livna. Pružala se i preko Kupreškog polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem. Unatoč dojmu daje iz županije Pset teško stići do županije Pliva. jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletačkim duždom. Povijest. odnosno sa županijom Livno. Ovakvo razgraničenje između Hrvata i Neretvana potvrđuje i Konstantin Porfirogenet. Mlinica. Šišić. stoljeću Hrvat ska je prema jugu graničila s Neretvanskom kneževinom i to tako da su Poljica bila još u Hrvatskoj. Žrnovnicu. Hvarom i Visom53. Viz. Proces integracije hrvatskih teritorija u jedinstvenu državno-političku. stoljeća. Klis. opširno. 55 Vidi. gornjeg toka Vrbasa (između današnjeg Bugojna i Jajca). Dugopoljem i Gornjim Poljicima" 56. Povijest.Srb). stoljeća. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila 53 ! I • 1 153 1 . Povijest 650. 448. bilo je čini se i nazadovanja. U srednjem je vijeku tekao neprekidno. a preko područja današnjeg Donjeg Lapca i s Krbavom. jer tamo stoluje neretvanski vladar Družak 52 . a vrhunac je bio za Ludovika Anžuvinca u 14. i tamo lit. a prema 52 Rački. do 11. stoljeću bio je to Sokol-grad). kao i glavno bilo Mosora s današnjim Konjskim. zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje.Primorje. Beuc. a kako joj i samo ime kaže. a područje jugoistočno od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlašću. 53. 56 Barada. Ova je županija logično komunicirala s Livnorn (preko Grahovskog polja). Srinjine. Feudalizam. poznato kao Primorska Poljica. Klaić. Klaić. pa porječjem Une i Unca do ličke Plješivice na sjeve rozapadu 55. moguće je.Pantana. Županija Parathalassia. Na priobalnom prostoru u 9. ali je opći i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo -praktično je taj proces završen tek polovinom 20. jer je to bila najlogičnija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske. Izvori. postojao je vrlo logičan i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u davnini: iz doline Une prema današnjem Bosanskom Petrovcu. 335-6. obuhvaćajući uz drugo zastalno današnje Kaštela. 54 Šišić. 23. stoljeća Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti. Smokvice i Labištice. Izvori.

do 11. stoljeća županija županije vjerojatno nastale do kraja XI. stoljeća SIDRAGA KRAPINA DRID županija u Hrvatskoj od IX.Karta 3. stoljeća nepoznata lokacija županija ZATINJE? ZASTOBRINJ? ZAGORJE? . Županije na hrvatskom prostoru od 9.

a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od županije Knin. otkuda se na sjeverozapad pružala županija Bribir. u samostalnu župu. Naseljenje starohrvatske Podmorske župe. Primorska. taj prostor od 11. Središte joj je vjerojatno bio Klis. ser. Također. Bribirska utvrda sjeverozapadu se pružala duž dolina Vrbe i Čikole. L. prema današnjem Drnišu. ZČ 14. 57 Bribirska je utvrda bila sjedište istoimene županije. na zapadu Nona. Gunjaca. Klaić. Na zapadu je granica bila negdje u Zagori. Županiji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga. Bila je to površi nom jedna od najvećih županija -na jugoistoku je graničila s Primorjem. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. pa je logično pretpostaviti da je kliski župan. 16. A. 159. SHP. Laušić.Parathalassia. zapravo primorski župan. 73-122. gdje je počinjala županija Knin. stoljeća ovaj je prostor. svojini većim dijelom bila u sastavu županije Primorje. 84. spomenut u dokumentu iz 892. Problem Slanca i neretvanske kneževine.Slika 6. 57 Rački. Poljica su. 96-136) daje. Barade postoji mišljenje (Barada. prema jednima. ako ne prije. N. Međutim. otprilike oko današnjeg Perkovića. III. bio dio županije Primorje. 1988. Ljubljana 1960. 117. 1960. 155 . po svemu sudeći. Katić. a od M. Poljička. do 11. a na sjeveru Nin. godine. Opširno o tome raspravlja Gunjaca. Ispravci i dopune 3. smatra daje ista županija nazivana s tri imena . stoljeća priznavao vlast neretvanskog. 7. a ne hrvatskog vladara. 23-48.. Documenta. Radovi ZHP 22. Ispravci i dopune 3. Dinastičko pitanje.

međutim. 60 Detaljno. Goldsteln.Briševo . Granice ninske županije. 319-33.Karinsko ždrilo. 176. Sidraga je graničila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub. Teritorij i granice kninske županije u srednjem vijeku. u pravcu sjeverozapada. a u unutraš njosti. 135-149. Teritorij županije Knin mijenjao se protokom stoljeća. Jedanaesta i posljednja županija nosila je ime Nin. Ono -draga u imenu pokazuje da se županija nalazi uz more. Također. Hrvatski rani srednji vijek Nin je bio sjedište županije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih županija obuhvaćala najveći teritorij koji je otprilike bio omeđen graničnim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjačko blato . pa sve do Tinja. Od Tinja je granica Lučke i Sidraške županije išla na Vransko prigorje. a kod Ervenika na Zrmanji graničila je sa županijom Nona 59. uključujući Novigrad. 59 Vidi. Smiljanić. Zadar 1990. Bubnjanima. jer Lučke županije tada nije bilo. Zagreb 1992. V. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani. Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku. U ranom srednjem vijeku. i 13. Plavno i Strmica . Miranje i Jagodnja bila su već u Lučkoj županiji 61. a sela Polača. pravcem kasnoantičke ceste Zadar -Zaton kod Šibenika. 61 Smiljanić. 156 . stoljeću. Njezine je granice teško točnije utvrditi. kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema Galovcu. Stoga je najvjerojatnije linija razgraniče nja ovih dviju županija morala ići sjevernije od razgraničenja između Sidrage i Lučke županije. U razvijenom srednjem vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas. Podrijetlo imena županije Sidraga je slavensko. 62 Smiljanić. ali je ona uvijek zauzimala gornje tokove Cetine. Smiljanić.sela prema današnjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema županiji Pset. 325-7. Neki su historičari smatrali da to i nije posebna županija. Valčić. F. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27. Viterincima. već samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona". u 12. Zadar 1987/8.I. Izdanja HAD 15. kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. 106-8. vjerojatno je bila susjed Ninske županije. Vjerojatno joj je središte bilo u Biogradu.jugoistočno od Suhovara . graničila je sa županijom Bribir.57. Sidraga. Sidraga. Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro kontrolirali. prema Jošanima.Smoković . Biograd ski zbornik 1. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja u srednjem vijeku. selo Mirlović Polje na Čikoli bilo je posljednje prema županiji Primorje.Badanj . Na jugu i jugoistoku dosezala je možda čak do Šibenskog kanala 62 . zatim su granicu prema županiji Bribir određivale Čikola i Krka. F. visoravan oko sela Polače bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj županiji. iako se čini vjerojatnijim daje to područje obuhvaćala Bribirska županija. jer joj je u zaleđu bila Lučka županija 60 . Zagreb 1952. 330-1. Kas nije. To bi zapravo značilo da se Nin dva puta 58 CD III. Tako je Ninska županija graničila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom. Vidi kartu u: Isti. opširno. Rad JAZU 288. Lišanima. sjeverniji se dijelovi županije izdvajaju kao posjedi posedarskih knezova 58 .

88. a zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru. Središte Gacke bio je vjerojatno Otočac. Čini se da su već tada. Zastobrinj i Zatinje kojima položaj nije moguće us tanoviti69. 33. Priručnik. još i županija Bužane. 66 Klaić. Nin na zapadu. uz Gacku i Liku. u 9. II. 74-84 (također. smještena na trogirsko-šibenskoj granici. 674. izv. Povijest. Documenta. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da je središte toga prostora bilo naselje na mjestu današnje Udbine. pa sve do granica s tadašnjim županijama Knin i Pset (do današnjeg Srba i Sučevića). preko plitvičkog područja. ili da su bile u nastajanju. Katić. Moguće je da se radilo o gradu koji se u ispravama 12. Krbava je obuhvaćala današnje Krbavsko polje. Schafarik. stoljeća spominje 63. stoljeća i kasnije zove Počitelj 66. Međutim. Klaić. a vrlo uvjerljivo djeluje stav Schafarika 64. P. godine. 296. uz već navedenu Krbavu. a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz 1080. zbog vrlo pogodnog položaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad širom okolicom. smještena na crti od Gackog do Ličkog polja (s gradovima Kosinjem. županije Primorje i županije Bribir 68.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga bana 65 . U jednoj je skupini. u području Dinarida županije su bile grupirane u dva pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. godine župan "zatinscicus". 65 Šišlć. župan "Sagorsticus" -razlika je prilično velika da bi se mogla smatrati pogreškom u grafiji. Čini se da Šišić sma tra da su Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista županija koju dva izvora različito pišu ali je Vilčina (Vučina?) iz 1070. odnosno na tromeđi trogirskog agera. Documenta. VAHD 50/1928-9. 151. 68 Rački. Povijest. 82. stoljeću. Na sjeveroistoku. i 10. Leipzig 1847. Krbav63 Klaić. Naime. 69 Rač ki. Lovre Katić. Povijest 285. a središte joj je teško odrediti. sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. Documenta. Split 1932. Slatvische Alterthumer U. 287. Napokon. 652. Lika i Krbava. 48. 288-9. Šišić. bez rezerve ih uvrštava među županije. stoljeća spominje se u izvorima i županija Drid. 132. a paralelno s njom kasnije se spominju. koji smješta županiju s obje strane Zrmanje. Povijest. Ona bi na taj način vrlo skladno zaokruživala cjelovitost hrvatskih zemalja: graničila bi sa županijama Knin na istoku. te Bribir na jugu. J. 70 Rački. ima i drugačijih mišljenja. Povijest. Novigradom. Katić. Ostrovicom i Perušićem) 70. Lika je zauzimala prostor od Gacke. Starohrvatska župa Smina. 67 L. postojale i druge županije na hrvatskom prostoru. te komentar Rapanić. Šišić. Viz. 389-400). a da ih car Konstantin nije spomenuo zbog neobaviještenosti ili iz nekog drugog razloga. 149. Rasprave i članci. 149. stoljeća postoji županija Smina na području današnjeg Muca 67. pa vjerojatno i prostor do današnje Korenice. i županije Modruš i Srb na prostoru od današnje granice između Like i Gorskog kotara. Krajem 11. 674. Osim što su se zasigurno nalazile na istoimenim današnjim lokalitetima. 64 157 . Po zemljopisnim i geostrateškim osobitostima županije su mogle biti i Gacka. čini se da od 11. U isto vrijeme spominju se i županije Zagorje. spomenuta oko 1070.

Građa za topografiju kninsko drniškog kraja u srednjem vijeku. Izdanja HAD 15. Teritorij Kninske županije {karta izrađena prema F.KNIN (DRNIŠ) Nečven ^ ^ iy//v3 F!*p3 liiSŠJ T ■ središte županije današnja naselja utvrde područje najkvalitetnijeg obradivog tla područje najgušćeg naseljavanja najvažniji ranosrednjovjekovni lokaliteti i crkve najvažnije nekropole CETINA naziv županije Karta 4. SmiLjanić. 57) .

Thorsatica. stoljeća. dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do tog prostora osjećao njezin utjecaj). Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe. Naime. 78 Rački.Vinodol 72 . Zagreb 1952. 79 Nicetae Choniatae Historia. 118-9. spominje "<t>payyo%ct)piov" . 653. Bonnae 1835. stoljeća skog polja do Srba i današnje Bosanske krajine. Račkl.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Povijest.1 tamo komen tar. pisac s kraja 12. ali dok se rabilo. ali je politički ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71. Iako ni Franci. stoljeća. 75 V. i početka 13. izv. Izvori. teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istočnojadranskog zaleđa graničio je s državom Hrvata u Panoniji. Klalć. Ne spom in je ga . pri čemu se očito misli na Srijem 79. d oduše . Granice ninske županije. 73 ARFza 821. Naime. Zagreb 1975. Rad JAZU 288. Korane. te Kupe i Siska na jugu 78. 296 i 306. Niketa Honijat. Tarsatika je opisana 799.non. Kons tan tin Porfirogenet. Priručnik. a li zato to č ini Pop Dukljan in kao pogranični kraj Hrvatske . 450. Documenta. 394-9. Na sjeveru.1. 325. koja se navodno protezala od Vrulje do ušća Neretve 76. nego je završavalo negdje u podvelebitskom primorju. Slijedeći riječi cara Konstantina da se Hrvatska pruža sve do Labina. 373-5. Vidi i Viz. Drave na sjeveru. smještenu "između rijeka Save i Istra".iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu. Vidi 1 Šišić. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se državni teritorij pružao do Cetine. stoljeća. str. Ranosrednjovjekovno područje Liburnije vjerojatno nije uključivalo skradinski distrikt. 320-1. 18. Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. 74 Naime. kao "grad u Liburniji" . rec. može se tvrditi kako su i današnje Hrvatsko Primorje . Documenta. 76 Šišić. 72 159 . Valčić. u porječjima Kupe. a pogotovo njihova oružana 71 N. sve do pred kraj 11. 300. Mrežnice. LJPD. možda oko današnjeg Karlobaga (do kuda se izgleda prostirala županija Nin) 75. 77 Vidi. Iako se ne može točno utvrditi u kojem je razdoblju nastao taj toponim. te na istoku sve do u Srijem. te Ćićarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom. Klaić. Hrvatska država. kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi izvori 9. čini se vrlo vjerojatnim daje to bilo baš u prvoj polovini 9. IV. Bekker. Ljudevit je bio dux Pan. Liburniae civitas . pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae atque Liburniae73. stoljeća Neretvanska je kneževina bila samostalna 77. makar i teoretskom vlašću bana u prekovelebitskim krajevima. a čini se daje u donjem toku Kupe granica j>reko područja današnje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku.Valdevino . Une i Vrbasa. Stoga ne stoji da je jedna od ranosrednjovjekovnih županija bila Maronia (Primorje). I. kao stoje to bilo u antici. Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog teritorija tek od 12."franačku zemlju". a na jugu je graničilo s Dalmacijom. stoljeća. Documenta. i 10.Račkl. Panonska Hrvatska bila je jasno omeđen teritorij. geografski smještena u Slavoniju. 25. 106-8.Šišić. Unutar tih granica bilo je i područje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali po uzoru iz antike Liburnijom. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drežnička županija. označavalo je na sjeveru područje do Istre 74 (i poklapalo se vjerojatno s tadašnjom hrvatskom granicom).

Uz njih je postojalo i groblje. Goldsteln. 82 Konjanički su grobovi pronađeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca . i 11. ali su njihovi stanovnici bili pretežno stočari i ratari. i to prema obrascu koji nudi antika. No. 81 160 . 81-3). zadugo očuvala svijest da je to nekoć bila "franačka zemlja". nisu bili nazočni duže vrijeme. konjanik je skup.73. Istočna granica.Ordnung in Sklavinien Kroatien. 84 Belošević. Dubica. Osim toga. Grđevac. 65. Marušič. pronađene ostruge. a imale su pristup i u visinske planinske predjele (čak i do 2000 m nadmorske visine). a u Dalmaciji ih nema. Moravče. Vinski-Gasparini . nizinske. stoljeću područje istočno od linije Podravska Moslavina . Kalnik. Gorica. od 32 groba u čak 3 su pokopani konj i muškarac zajedno). Moguće je da su u 10.K. nema ni mogućnosti za osvajanja. ona je i jedino moguća kada se naseljavaju već uređeni kasnoantički poljoprivredni prostori koji potiču novu. Diadora 12. ipak se. taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji. kako to pokazuju primjeri iz 80 Vidi. Nekropola u prostoru zajednice. Garić. stoljeća.Svilaj zauzeli Mađari80. To su: Čazma. Beitrag zur Erforschung der Županien . dakle. zaposjedale su. iscrpno objašnjenje u B6sendorfer. stoljeću jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju. O smještavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi jest. U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi poticale uzgoj i upotrebu konja. Zagreb. naselje uz kaštel. 71. Županije su imale prostor zimske i ljetne ispaše. Osobina većine spomenutih županija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja duž kojeg se pružao riječni tok. Arheološki radovi i rasprave 2. Gora. vidi: B. velik broj plemenskih županija u Slavoniji u 12.KN I (D F Ne č I. Ercegović. i 13. odnosno na zemljoradnju i stočarstvo logična. U prvo vrijeme. čini se. Turovo polje. Izdanja HAD-a 11. Kultura. Iako o županijama na prostoru između Gvozda i Drave nema podataka iz 11. a koji se sastoji od sljedećih elemenata: kasnoantički kaštel. Sana i Sanica81. kao i u Istri (Za Istru. villa rustica83. Ivanić. Povijest 674. 453-67. vrlo rijetko konjanici82.S. često na lokaciji starog kultnog (starokršćanskog) mjesta. Naselja su bila smještena na padinama. Materijalna kultura Istre od 5. cesta. do 9. st. stoljeću. kako ih ne bi ugrožavale poplave. Novaki (kod Virovitice). uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti. Čače. Zagreb 1962. Hrvatski rani srednji vijek t i Cl j sila na tim prostorima duboko na istoku. Krapina (Zagorje). Vrbas.. pa bi se. Isti. 83 F. Smiljanić. doduše. a i da se ne bi uništavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lakše branilo od eventualnog neprijatelja. što svjedoči o specifičnosti hrvatskog društva (ili hrvatskih društava) u zaleđu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Zadar 1990. slijedom toga. S. 143-71. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. Virovitica. Stoga je orijentacija na poljoprivredu. Križevci. stoljeća. Materijali 20/1985. Zapravo. iako su. ali otada se većina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84. slavensku teritorijalnu organizaciju. Rovište. Šišić. Pula 1987. 371-89. mjesto groblja u pejzažu bilo je vrlo različito. Varaždin. Brodski Drenouac. barem u 9. i u prvoj polovini 9. Podgorje (kod Jastrebarskog). u 8.

Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija .Slika 7.

.

povezivala sa susjednima. Bribirska županija leži uz cestovni pravac Jader -Asseria .Salvia Servitium.Salona . jer je zbog mnogih vodopada prohodnost otežana. Bertoša. II. stoljeća "g ■^ :» •§ 53 Istre. Tako se županija Cetina formirala na teritoriju crkvene općine (parohije) Aequum. Tako su se na strateški važnim mjestima smještale utvrde i kontrolirale komunikacije. 371-4. Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na padinama Promine. jedno uz Zrmanju (Keglević). županija Imota nasljeđuje poziciju parohije Sarsenterum.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.Knin.Tilurius . 43. Izvori. Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno. pri formiranju nekih hrvatskih županija bitna je bila kasnoantička crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske metropolije. Izdanja HAD 15. Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logično proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i strateških potreba. F. Sv. Grada za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kroja. stoljeća do godine 1102. Smiljanić. odnosno županije. jer onda pobožnog čovjeka Martina ne bi nosili. važnost vodenih putova ne valja prenaglašavati. i 85 86 87 88 M. U 7. Karničac). Smiljanić. Beitrag. Vrh pokraj Brkača. županija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum.Scardona . 163 . Polačine nedaleko od Ferenci i Sv. Županije Pset i Knin smjestile su se na pravcu antičke ceste Burnum .Aequum . dok se županija Pset formirala u okviru teritorije Ludrumske biskupije86. DAJ 31/45.Scardona. Osim toga. rukopis. županije Cetina i Livno na cesti Salona . pa i samo zemljopisno sjedište Hrvatske . 44-5. stoljeću manji su prostori živjeli odvojenim životom. nego vozili87. Međutim. pa su i obični putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadašnjeg prometa. U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima brežuljaka (Mejica pokraj Buzeta. Vjerojatno se nisu očuvale sve antičke ceste. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja. tri u donjem toku Krke (Nečven. riječnim tokovima Zrmanje.Siscia Servitium.Nona. podalje (oko 8 km) od značajnijih vodenih tokova 88. Mali Vrh iznad Sovinjskog brda. jedno uz Čikolu (Kovačić). na osamljenim padinama ponad dolina (Veli Mlun) i u blizini antičkih i kasnoantičkih ruševina (Čelega kod Novigrada. izv. a u principu putovi uz rijeke ne postoje. a županija Imota stoji na cesti Salona . Margarita nedaleko od Buja). županija Knin na teritoriju parohije Magnioticum. Pregled povijesti Istre od 6. Osim toga. Važnost riječnih prometnih koridora potvrđuju i topografska istraživanja kninsko-drniškog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrđenih naselja (castruma) čak njih sedam nalazi uz rijeke: jedno kod izvora Krke (Mokro Polje).Ulcirus .Novae Narona . a tek od početka 9. Klaić. a Sidraška uz pravac Jader . i 8. Ninska uz pravac Jader . ali i povijesnog naslijeđa.Salona. Bogočin.Hadra. Krke i Cetine moglo se brodicama doseći vrlo mnogo hrvatskih naselja u unutrašnjosti. te jedno uz Butižnicu (Strmica). Zagreb 1992! 55-63. Viz. Mihovil nedaleko od Kaštela)85.

To će uspjeti tek hrvatskim vladarima u drugoj polovini 11. ribolov. odnosno kraškim dolinama koje su se nalazile u tim županijama (Livanjsko. Viz. Doduše. stoljeću uistinu postojale . ujedinit će se dva prilično velika 89 DAI30/90-117. 91 Viz. Sidrage i Nina . 17 i d. posebice na gradove (nedaleki Split. I tu su postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici vlasti. po priči Konstantina Porfirogeneta. Hrvatski rani srednji vijek u 10. Panonska je Hrvatska obuhvaćala široki prostor od porječja Kupe.Primorja. kontrolirani su putovi prema Panoniji. izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje su. Bribira. odnosno hrvatskih uporišta.Požege i "Vuke" .o tome uopće ne treba dvojiti. Izvori. II. Preko županija Pset i Pliva. također naselili Hrvati. Vijest da su Mađari u 10. Preko četiri hrvatske županije . Nalazile su se na raskrižjima važnih putova i imale kako stratešku tako prometnu. 90 164 . izu. jer istočna Slavonija sa Srijemom čini logičnu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan podatak Nikete Honijata o "franačkoj zemlji" između "Save i Dunava" 91. Kupreško polje). onako kako ju je predstavio Konstantin Porfirogenet 89. Grahovsko. ali o svemu tome ima još manje podataka negoli o krajevima uz obalu. Trogir i Zadar). 118-9 i tamo bilj. zapravo. iako im se u središtu ne nalazi karakteristična plodna dolina. IV. današnjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga" -Zagreba. jer se na taj način uključivala u maritimnu privredu -pomorski promet. stoljeću zauzeli spomenu te. "Posege" . protezala sve do ušća Save u Dunav. stoljeća. sačuvana u kronici anonimnog notara Bele III. izu. jer su se smjestile i organizirale na vrlo važnim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja. 41-2. Gacke i Krbave. Zagreb. Duvanjsko. Hrvatsko društvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo neće biti dovoljno snažno da ujedini oba ova prostora.I. ali da su te utvrde u 10. već ustrojila po određenim strateškim interesima. Moguće je i daje istočno od Vukovara bilo još slavenskih. Historičari općenito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti .stvarala se hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vršila pritisak na bizantski teritorij. 33-5. pa čak možda i gospodarsku važnost. što bi značilo da se vlast franačkog panonskog upravitelja koji je bio tradicionalno Slaven. pa onda tom logikom i Hrvat. te dolinama Like. proiz vodnju soli i lišavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik. Klaić.vidi.današnjeg Vukovara. i to je. I sam način na koji su popisane županije pokazuje da postoji među njima određena centralizaci ja. Klaić. stoljeću hrvatski se etnički prostor počinje čvršće povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlašću jednog čovjeka. utvrde ne mora biti točna. I te su četiri županije zatvorene zemljopisne cjeline. odnosno da se Hrvatska. bilo jedino razdoblje u ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada će se ona bitno povećati i protegnuti od Jadrana do Drave. Naime. 90. Goldstein.

O županu (i njegovu položaju u drugih Slavena) opširno Rački. 198). Titula i ovlasti župana Usporedo sa stvaranjem županija na hrvatskom se prostoru. odnosno prvak društvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem ljudi. Čini se. ali i u susjednim zemljama. Položaj i funkcija župana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali su se. jer je njegov dvor polovinom 9. župan konjušnik (cauallarius). Rad 91. župan buzdovanar (maccechario). 14-7. Documenta. Župani iz Trpimirove darovnice teško da mogu živjeti uza svog vladara. ipak. stoljeća bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. župan komornik (camerarius). Teško je pretpostaviti da je u samo četrdesetak godina hrvatski dvor toliko ojačao i razvio se da bi mogao održavati tako brojnu svitu. župan štitonoša [armigefj. Pariš 1977.župan. daje bez obzira na bogatstvo drugačijih mišljenja "župan" riječ slavenskog podrijetla 93.župan palatin (patatinus). Kasnije. Međutim. U Muncimirovoj se darovnici iz 892. godine 96 pojavljuje čak sedam župana kao svjedoci. Povijest. stoljeću bio osoba po moći odmah do vladara. Kasnije se termin "župa" i "župan" javlja i u drugim. 51-3. Izdanja HAD 15.maricus . Na franačkom dvoru postoje majordomi. a da su Hrvati taj naslov za rodovskog starješinu prihvatili od u Hrvatskoj naseljenih Slavena i sačuvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje države. 126. na i. stoljeću (Šišić. III. seneschali koji su u prvo vrijeme bili službenici (bolje rečeno sluge). 197-8. 92 Na južnoslavenskom prostoru "župan" se prvi put spominje u Sloveniji još u 8. iako je župan (ili župani) nedvojbeno u 9.). župan peharnik {pincernarius). O ovim drugima svjedoči i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom župana u dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. 94 M. kada se stvaraju županije. Čini se također da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior®4. sve do Srbije i Crne Gore (Skok. neki od župana bili su vlast na čelu županije. 165 . Zagreb 1990. Stoga je vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve. Hrvatskoj susjed nim krajevima. nema podataka o njiho vim zaduženjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa statusom kraljevih dostojanstvenika u tadašnjoj Franačkoj 95 . izvodi takav za ključa k iz činjenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog izvangradskog magistrata susreću nazivi maricus i iupanus. afirmira "župan" 92. a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuću. a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduženja . 96 Rački.30. Povijest. stoljeća prostora koji su zbog dugih stoljeća razdvojenog života nužno bili politički i gospodarski uglavnom samodostatni. 107. kneginjin župan [iupanus comiiissae). Etimologijski rječnik. u prvo vrijeme župan je bio gospodar nad užom cjelinom. 95 Histoire de laFrance. Nutarnje stanje. Suić. a nastaju i izvedenice u hrvatskom (špan) (Skok. 687-8).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Marafor . a s vremenom su njihove titule počele označavati osobe na visokim državnim dužnostima. mj. marechali. Duby. 93 Šišić. ali i u drugim jezicima (češki -pari). sous la direction de G.

moguće je da su postojale tendencije da se određen broj župana konstituira kao visoko i značajno tijelo u hrvatskoj državi. S. Godiše n zbornik 19. Skopje 1967. a to se dogodilo najkasnije polovinom 10. Vidi. Panonija i Hrvati u 9."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. Izvori. tako se za vladavine Petra Krešimira IV. 306-7. Dvanaestorica župana pomažu Petru Krešimiru IV.). Za greb 1990. bio podčinjen. Od opsežne literature koja se bavila Ljudevitom valja izdvojiti: Šišić. Documenta. 114. 16. Klaić. 1957. Sokol. 101 AEFza 818. Klaić. Vjerojatno su povod pobune (prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit. Izdanja HAD 1. Također V. Povijest. 106. 320. 117. Antolja k. 102 DAI30/78-87. 118. 113 i drugdje. 199. 223-9. Za greb 1986. izv. 16. N. Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i svjedoči da su Franci Hrvatima ostali u vrlo lošoj uspomeni: "Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102. Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311. Docume nta. Klaić. II. stoljeća te hrvatske težnje i neće posve ostvariti. Iako se oni zajedno više ne spominju. 4. Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. godine) jednostavno nije više nametalo kao problem. Documenta. Izvoru 14. čime su oni ojačali svoje pozicije. 97 Rački. 193-5. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. 208-12. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo često spominju 99 . Klaić se u više navrata bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku. Prvo je iskušenje zadesilo franačko vrhovništvo samo koju godinu po zaključenju Aachenskog ugovora. Zagreb 1974. Zagreb 1978. Bilo bi to logično nastojanje u počecima procesa feudalizacije. Izdanja HAD 2. Viz. Izdanje HAD 10. Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. 98 166 . Protiv franačke vlasti pobunio se 818. Ali župani su i dalje važne osobe. stoljeću. 72. 32. 120 i drugdje. po svemu sudeći. 78. Ako se u prvoj polovini 9. 100 M. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini između Jadrana i Panonije. Genealoški prilozi 46. Župana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban. Povijest. kako su ga zamislili Bizant i Franci. stoljeća 98. da se obrani od optužbi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 . nije mogao dugo trajati. pojavit će se napukline u tom izvan Hrvatske zamišljenom poretku. a čini se oslabili kraljevu. Izdanja HAD 14. 310-16. Klaić. 352. 99 Rački. ali se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102. god. CD I. 119-25. Rač ki. a njegov konačan slom dogodit će se u drugoj polovini stoljeća. Povijest. Šišić. Težnje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su neusporedivo jače od bizantskih i franačkih snaga koje su ih u tome mogle sputavati. str. Bara da. u Muncimirovoj se darovnici spominje još jedan župan kojem se pripisuje i određeni teritorij -kliski 97.I. 189-197. Goldstein. 129-39. Prvi izazov bizantsko-jranačkom poretku -buna Ljudevita Posavskog Red stvari.

106 ^Rp z a 818. S druge strane. Zgodovina slovenskega naroda I. dakle dalmatinski i liburnski knez 107 . Nadalje. Klaić. Rački. jer je njegovo područje Francima bilo teško pristupačno. čini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio pristao uz Ljudevita. 17. 421. pa se čini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. godine 821. 105 Aw z a 821. 325. A s bizantskim su podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugrožavali hrvatske pozicije na istočnojadranskoj obali i u neposrednom zaleđu. Documenta. Klaić. nije niti pokušao obraniti od optužbi. Klaić. a da se tek po Borninoj smrti. 320.bizantsku Dalmaciju. Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika. ali ako se to i dogodilo. čini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omogućila relativno lako prodiranje franačkih vojski na po dručja pod Ljudevitovom vlašću. Rač ki. pa se i zbog toga teško putovalo. Izvori. Filološka razmatranja. hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova. jer je na granicama imao mnogo opasnijeg i stalnog protivnika . 48-50. iz d. Zašto je tako odlučio može se samo nagađati: nije se morao suviše bojati upada franačke vojske. Borni je vjerojatno bilo u interesu čuvati franačko prijateljstvo. do 820. 322. Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. naime. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a. Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sačuvale (jer nisu bile održavane) rimske ceste. izvjesno je da se pobuna širila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo. Documenta. između pokornosti franačkom caru (jer gaje pohodio 820. kako je u tom kraju. stoljeća Čim je digao ustanak. a još teže izvodilo vojne pohode. Izvori.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. su se ponovno pokorili caru 104. Documenta. Izvori. dakle do vladavine Mislava i Trpimira. 107 ARFza 819 i 821. Račkl. Borna je. Međutim. 18. On se. ali se 103 Takvo mišljenje argumentirano podržava Katičić. Vrlo je važan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova. L 820. Čini se da je središte prostora kojim je vladao bilo u Lici 108. 17. Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. Ljubl ja na 1964. Documenta. Odnosi Liburnije i Istre. dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istočnoj Srbiji. U vrijeme kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo čak i njegov tast Dragomuž. čini se. nazvanog dux Guduscanorum 106 -što bi najvjerojatnije značilo da je on bio "knez Gaćana". 326. Ako su to Timočani. gradeškog su patrijarha Fortunata optužili daje bodrio Ljudevita. Očigledno nije uspio pobuniti Bornu. 17. B. Pitanje je jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruške. Izvori. nego je pobjegao na bizantski teritorij -u Zadar 105. onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. 324. Nasuprot tome. Klaić. odnosno na drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae. 85. uz rijeku Dravu. Rački. Grafenauer. No. 104 167 . 2. jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu.. 108 Margetić.

3. U zimi 820. a potom i Borna osobno. Goldstein. ARF za 820. Novaković i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome 111 168 . Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema jugu. Sljedeće godine. Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. a treća "preko Bavarske i Gornje Panonije" (vjerojatno današnja zapadna Mađarska). 325. ili prema Dinaridima (primjerice. smatra takvo tumačenje "posve nevjerojatnom pretpostav kom". Pretorijanci. ili. Hrvatski rani srednji vijek predomislio (ili je od početka hinio stvarne namjere). dolinom Une. R. na mjestu gdje se nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113. Rački. Ta im se nakana ostvarila već sljedeće godine. za vladavine Ludovika Pobožnog 1 n. Documenta. 112 Tako pretpostavlja Šišić. godine. slabljenja Carstva. Documenta. ali Bornu nije uspio uhvatiti. u rukopisu. i Ljudevit je pobijedio. pokazuje koliku je važnost Car stvo pridavalo gušenju Ljudevitova ustanka. 17. 322. pa je 822. preko današnje Furlanije. 7. pošto im nitko nije pružio priliku za borbu 114. 67. ili nedaleki Susedgrad?) ili Papuk (Požega?). Izvori. ali se može pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice. istočne Franačke. Izvori 17. Koji je to "grad" bio. Ljudevit je pokušao pružiti otpor prvoj vojsci. Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i 300 i više otetih konja pretjerane u tipičnoj maniri srednjovjekovnih izvora (a ovdje je franački ljetopisac i dodatno motiviran da uveliča uspjeh svojeg saveznika). opet su tri vojske pustošile "polja izdajnika" i vratile se kući. Stigli su i Bornini izaslanici. 819. Goldstein. Klalć. ali su one ipak stigle do Panonije i pustošile. Račkl. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustošio. Izvori. kada je u Panoniju stigla nova vojska.jezgra današnjeg Zagreba. druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruške i okolice današnjeg Maribora). 110 ARF za 819. Ljubljanske kotline prema Slavoniji). Documenta. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna.I. 18. spominje jedino ovaj događaj iz hrvatske povijesti u razdoblju od 9. na Zrinjskoj gori) 112. 324. neki brežuljak podno Medvednice (Gradec . 821. nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija. Ljudevit se sklonio u "utvrđeni grad na strmom brdu". Dakle. pak. godine Ljudevita napokon i ubio. Međutim. ali činjenica da stižu čak iz Saske. Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima uspjeli nanijeti teške gubitke 110. pa se zatim čak tri puta sukobio s drugom. Rački. nego su pljačkom i paljevinom onemogućavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrđivanje. Bavarske i Italije. 114 ARF za 821. u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamošnjih knezova. Postojnskih vrata.. nemoguće je ustanoviti. Povijest 315. U proljeće su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije preko Noričkih Alpa" (dakle. Klalć. 113 Opširnije I. I historiografija Ljudevitovu ustanku daje veliku važnost: ugledna CMH III. Štoviše. 115 Katičić. Vjerojatno one nisu bile i brojčano velike.6. U cjelokupnim ARF nema opisanog pohoda u koji su uključene vojske iz tako udaljenih krajeva države -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja poduzeti protiv Ljudevita. Klaić. stoljeća do oko 1050. a zatim se vratile kući. Alamanije. Moguće je da Franci i nisu namjeravali napadati utvrde.

18. dolazi 821. zabilježenoj u izvorima 14.. kao što je.Ljudevita u Panoniji. stoljeća Budući da se nalazio nedaleko od izvora Une. 325-6.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pa zbog toga. primjerice.. To su i prva svjedočanstva u izvorima da postoji čvršća hrvatska državna organizacija i u Panoniji i u Dalmaciji. ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. pa je Ljudevitov ustanak teško ocijeniti kao pobjedu Hrvata. zbog toga ne treba umanjivati značenje ustanka koji je vodio. Franački anali mu posvećuju dužnu pozornost. Karolinško je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke). Simoniti. u: Sisačka bitka 1593. Takvo rodbinsko povezivanje. izv. ocjenjivali kao "obsežen in moćan odpor Jugoslovanov proti frankovskem gospostvu" . stoljeća. odnosno Hrvat. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije. 169 . Priča o Ljudevitu time i završava. dok su Klaić. ali ga je potom na prijevaru i ubio. a car bez odlaganja šalje vrlo jaku vojsku. Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi baš na Ljudevitov ustanak. čini se daje hrvatska narodna tradicija uljepšala događaje i da su na takav način preneseni informatoru cara Konstantina. pak. Rački. 198. Gruden krajem 19. Saska. izd. nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine. V. a s Francima se. II. Hrvati će još nekoliko desetljeća na mnoge načine biti ovisni o Francima. Zagreb -Sisak 1994. II. 243-4 i tamo lit. Ljudevit je. Bilo je to nedvojbeno najvažnije zbivanje tih godina u Car stvu. Povijest. smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj županiji i plemićkoj općini. 119 Zbog širokog prostora. odnosno. karakteristično je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru Franci. bio je Hrvat. kao Slovenac J. 14. Zagreb 1975. Međutim." te da su "ostali nezavisni i samo stalni". pa je tako i Ljudevit bio jedan od oblasnih gospodara.vidi.. U priči o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova . sudeći po imenu. 32. bio slavenskog podrijetla. Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac. Documenta. Pomen bitke pri Sisku v luči historiografije in zgodovinskega spomina. neki su to. jer je otac njegove žene Dragomuž također bio Slaven. koji je bio zahvaćen ustankom. 64-8. 118 Vidi. 116 DAJ 30/85. jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim osjećajem 119. odnosno bio je dio upravnog aparata franačke države. 211-2. koje su ujedinile teritorije većeg broja županija. pošto je pobjegao pred franačkim vojskama iz Panonije. Viz. pa onda u dužem razdoblju asimilacija u franački milieu. Klaić. Izvori. stoljeća. Goldstein. Izvori. godine) 117. Povijest Hrvata I. zatim Borne. čini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili sve Franke i njihova arhonta Kočila.. na najboljem putu prema jugu. Bio je obvezan redovno se javljati caru. 821. Srbi. Klaić. U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge griješili su oni koji su ga smatrali hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to činila javnost negoli histo ričari)118. Bez obzira na to. 117 ARFza god.područnih gospodara . kao i njegova nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene. V. Tamo ga je ugostio Ljudemisl. primjerice. Klaić. "na molbu naroda i uz carev pristanak". Jedan od razloga zašto se to nije da su Srbi naselili veće prostore bivše rimske provincije Dalmacije. čini se. iz grada Srba obavještava cara daje spreman doći pred njega. produžio je za Dalmaciju.

vrela i putevi saznanja. Stoga će ovaj prostor za inozemne pisce još dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja". stoljeća.na hrvatskom prostoru. Lončar. str. drugi uži. Srbi. 143. koji su bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123. 121 170 . kada se hrvatsko ime već međunarodno afirmiralo. Goldstein. Zadar 1990. on bježi u Zadar. stoljeća teško se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili "Hrvatska".Franačke i Bizanta . franački izvori uopće ne spominju Hrvate.naime. Činjenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" već i za događaje s kraja 6.6.Dalmacija. Čini se da nije mogao ništa učiniti zanemarujući odnose dviju velikih sila . Razlog tome je vjerojatno što se oni služe starim. jer državne organizacije na šireni teritoriju nije ni bilo. Panonija. Tarsatica 120. Pokušao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima iz prijeke potrebe. zapisana otprilike u prvoj polovini 10. Rač ki. Napokon. Klaić. 238-9. stoljeća. 1991. nema logike spominjati "hrvatsko" ime. 322. 124 ARFza 821. O uzrocima bune može se samo nagađati. ZRVI 29-30. Hrvatski rani srednji vijek dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome što su Hrvati nastavali Francima prilično udaljene zemlje kojima su oni teško mogli neposrednije ovladati. i početka 7. stoljeća.I. Do polovine 9. Naime. oblikovan nakon slavenskog dolaska 121. S druge strane. 391-400. Dalmacija u spisu "De administrando imperio" . Klaić. Izvori. u potrazi za saveznicima. ako je želio zaratiti na Franke i osloboditi se potpuno ili dijelom njihove vlasti. niti govore o "Hrvat skoj". Izvori 18. Documenta. Možda je Ljudevit želio imati povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranična zemlja Franačkog Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovništvom. a njezini stanov nici "Slaveni". kada Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franačkom caru. 17. M. Zatim. Documenta. kada su svi Hrvati. 9-21. Diadora 12. roda. antičkim nazivima . sav se život i svi kontakti odvijaju između pripadnika uže zajednice. Uostalom. ne mijenja ništa na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na više stoljeća stara hrvatska narodna predaja. u bizantsku Dalmaciju. Rački. Da su takve pretpostavke realne. Iz perspektive onoga koji želi izvijestiti o događajima u zemlji koja će se u budućnosti zvati Hrvatska. slično je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski) praktički tijekom cijelog 9. a potom u Carigrad 124 . jer ono ne pomaže kao differentia specifica 122. i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teško moglo prevladati jedno zajedničko ime na širem prostoru . morao je potražiti pomoć Bizanta ili je morao djelovati Bizantu u korist. O Porfirogenetovoj Dalmaciji. primjerice. ili između pojedinih pripadnika susjednih rodova. Štoviše. 122 Goldstein. 123 yyy? z a 819. ukazu ju i neke činjenice: prvo da su Timočani raskinuli savez s Bugarima. 325. Ferjančlć. Stoga nema ni potrebe da se oni služe svojim narodnim imenom. 120 Vidi. O Dalma ciji u Porflrogenetovu djelu opširno piše i B. da bi označio dva teritorija -jedan širi. Liburnija. predslavenski. Slično postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava termin "Dalmacija" naizmjence.

za što su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude■ vitova ustanka. Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. Viz. 823. stoljeća . Tako. neovisnu i od Bizanta i od Franaka. odnosno | sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji. Zato je o toj temi . pa stoga i vrlo malo . II. izv. dovoljno snažnih da integraciju takve vrste dosljedno i provo| de. Documenta. Kako se logikom razvoja unutar takvog društva morala i stvoriti neka struktura koja će garantirati stabilnost odnosa.nećak Vladislav. jer Hrvati za takva pregnuća sve do 11. s vremenom su se rodbinski odnosi između njih mogli uspostavljati brakoi vima. a ako i nisu bili. 821. 322. Njezina slabost i neke njezine greške i zloupotrebe. kao i Bornin nasljednik . U vrijeme doseobe Hrvata oni. Međutim. 1-22. 328. 171 . Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni. Oni su svi povezani rodbinskim odnosima. 325. u svakom mu je slučaju Ljudevitova buna bila i dobrodošla. ali j nezaustavljive promjene. 30. Dotadašnji život T u relativno malim. stoljeća neće imati dovoljno snage. Da su rodovski odnosi bili vrlo važni u prvim stoljećima hrvatske povijesti. 126 AR FZZ 8 1 9 . a ističu se I Ljudevitov tast Dragomuž. ako Bizant i nije bio nepo sredno upleten u zbivanja. zatvorenim zajednicama nužno je doživljavao. Moguće je da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franačkom Carstvu nakon smrti Karla Velikog 814. koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 . stoljeća možda i sama činjenica da Ljudevit iz Siska bježi prema Jadranu znači da je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. Klaić. Proći će još neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu počeli voditi samostalnu politiku.županije. govore o tadašnjem društvenom razvoju.o hrvatskom društvu s početka 9.moguće jedva nešto reći. hrvatsko je društvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na vrijeme seobe u jednoj stvari: počinje se afirmirati ranosrednjovjekovna utvrda ili "grad". koji su naselili j neki uži teritorij. potvrđuje i jedna od verzija hrvatske narodne predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode petorica braće i dvije sestre 127. Izvori. pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena. Rački. Naime. Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se odigrava od iznimnog značenja i po tome što je čitav hrvatski teritorij od jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. godine. uspjele su ujediniti prvake na 1 prostoru od Gradeža do Timoka. središnja vlast više nije tako jaka kao prije. Napokon. Izvori 3. 127 DAI30/63-7. Bio je to ' rezultat djelovanja vanjskih faktora .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. spore. Klaić. Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale kao župe koje će tek u kasnijem razvoju prerasti u veće organizacijske | oblike .na panonskom prostoru prvenstveno Franaka. i da je postojala "rodovska aristokracija". mogli su biti međusobno rođaci. 125 O razdoblju Ludovlka Pobožnog: CMH III. na čelo tih jedinica dolazit će I "rodovski prvaci". 17-8.

Suić. vrlo je teško prihvatiti i prilično prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi . Po njemu. Goldstein. u to vr ij eme pos toje samo c ite. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. Naime. 44. Mumford. 98.da je "grad aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. Klaić. sve otprilike do 13. u Slavoniji. "grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11. ili su neposredno s njime povezani. stoljeća nadalje. a ville j e ono naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovačku funkciju. stoljeća. Lapčani Rad JAZU 300. Grad u historiji Zagreb 1968. Zagreb 1954. Radovi FF-a u Zadru 24/11. što j e siroma šna i utvr đena r ez id encija biskupa . Po kriterijima koji su općenito prihvaćeni za evropski rani srednji vijek. 130 DM 31/68-70. stoljeću i spominje mcipa u Hrvatskoj. do tada je u hrvatskom društvu dominirao ruralni način života (kao i u drugim slavenskim društvima). a slično je činio i S. 135 M. Vidi i F. Stoga je M. Od 9. Štoviše. Izvori 43. Radovi FF-a Zadar 10. koje se zbiva od 9. Antoljak 134. Documento. Stupinu. Klaić. U 9. II. J. Konstantin Porfirogenet piše u 10. Kninu. izv. Skra dinu. 131 Tako. 134 S. Veličinu. Vidi i L. Le Goff. Biogradu. na primjer. 13. Antoljak. u: Histoire de lo. Hrvatski rani srednji vijek 5. Šišić. što je značilo da nema uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta trgovine i vlasti (crkvene ili državne). 8. se stoljeću događaju na hrvatskom prostoru. bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". stoljeća stvaraju se i 128 Vidi. Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28. uz Jadran. Pariš 1980. 119 i'd. Barada. Uobičajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom srednjem vijeku naziva "gradom". Tako i F. a radi se o Ninu. već kao castrum ili civitas135. Smiljanić. 274 i d. 1984-5. formiranje i postupno jačanje državne organizacije. što bi se doslovno trebalo prevesti kao "kaštel". Povijest. tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvrđeni grad na strmom brdu"128. sve do Panonije. Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta. na bizantskom i na hrvatskom teritoriju. Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X. Barada prevodio castrum kao "posebno utvrđeno mjesto" ili samo "utvrda" 133. Međutim. 172 . a u kontinentalnom dijelu. kao i u njegovu zaleđu. Izvori 17. Nadalje. 133 M. primjerice. Grad kao središte zbivanja Sva opisana zbivanja i procesi. M. iako u originalu piše castellum129. France urbaine. Zadar 1981. 484-5. 132 A. stoljeća. stoljeća. Viz. Međutim. Cuvillier. 315. Hlijevnu. 129 ARFza. Pariš 1950. je li to uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom smislu. nametalo je i kao preduvjet i kao posljedicu kontrolu prostora i komunikacija. Rački. Manuel de sociologie. kada prevode Franačke anale. Suić smatra da grčku riječ Koćoipov ne treba prevoditi kao urbs . pa možda čak i kasnije 131 . pa i na širem južnoslavenskom. i 10. 1971-2. Šišić i N. 820. Neki su historičari taj izraz prevodili kao "gradovi". 357. 324.dakle "grad". negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. odvijaju se u nekom utvrđenom i lako hranjivom mjestu i oko njega. Konju i Klobuku 130. "utvrda". ha ville medievale.I. Klaić.

136 To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M . Izvori. stoljeću. 1984-5. 22. 139 ARpza 819. Bizant 169 i d. što bi se vjerojatno najbolje prevelo kao "dvorac". Bilo je to doba intenzivnog spuštanja Hrvatske i drugih Sklavinija na Jadran 137. 140 Katlć. 43.7 0. povezivati s etnikumom.od spomenutih 9 više od polovice (5) ih je uz obalu. onda je to najbolji dokaz društvene (klasne i staleške) diferencijacije.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća "gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljeće kasnije . F. Klaić. u vrijeme Ljudevita Posavskog ima ih i u Panoniji. 3 2 / 1 4 9 . naime. tribuni su sve više članovi gradskog patricijata. Može se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inače živio. 173 . nastavlja borbu za očuvanje svojih pravno-političkih posebnosti. kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz more. ipak smatra da su kninski i bribirski. Isti. 10. a ne vojnički predstavnici vlasti. 3 3 / 2 1 . pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja franački vojvoda. Čini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka Istra. Međutim. 63-4. iako tvrdi da župa nijska središta "imaju istaknuti položaj i naslijeđenu konstantu naseljenosti". stoljeću. stoljeća tvrdi da je Trpimir živio u villa140. 120. to će se očitovati tek u idućim stoljećima. Stoga se "grad" ne bi smjelo. jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu okolicu. odnosno romanskim elementom.5 1 .njih 9 u Hrvatskoj. sa čime se teško složiti. 138 Vidi. Gottschalk polovinom 9. kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10. te se nastojalo promijeniti upravno ustrojstvo vlasti u njima. 137 Goldstein. kao što je radila starija historiografija. ponajprije zbog političkog okvira u kojem se našla. Ako se nastamba hrvatskog vladara uistinu može smatrati gradom. Rasprave i članci. opširno. gradovi su potiskivani s njihovih nekadašnjih agera. 17. sudeći barem prema tome što pod tim pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. 141 Vidi. 34/19-20. jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju prvoga hrvatskog kulturnog pejzaža u 9. a na južnoslavenskom prostoru. II. Gradovi postaju karakteristično obilježje čitavog hrvatskog prostora. Smiljanić. 61. Nestaje bizantska.2 . dok se priprema za pohode u pr oljeće. gradovi se osnivaju i u unutrašnjosti. 58. ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoši po Dalmaciji. 322. Od kraja 8. 35/12-3. Gottschalk. pri čemu se razlike između vladarske i obične seljačke kuće očituju i u veličini i u posjedovanju neke fortifikacije. 108. nabraja ih još 21 136 . 31 /6 8 .3. izrazito vojnička organizacija. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. Radovi FF-a Zadar 24/11. Goldstein. izv. Činjenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz obalu . pa se u tom slučaju "grad" može poistovjetiti s nastambom vladara. a protivnik Borna se sklanja u castra. pa ti njihovi "gradovi" počinju funkcionirati slično ili na isti način kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138. Viz. AR F. Rački. Documenta. Izvori. odnosno gradove 139. No. Bizant 99 i d. koja je gubitkom agera znatno gospodarski oslabljena. Izvori. Klaić. na ra znim mj. stoljeća. Istarska gradska općina. u zaleđu Jadrana. Klale. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom hladnog dijela godine. 44. kada je franačka vlast zamijenila bizantsku.

33 i d. 62-89. kada se tipično antičko društvo na tom prostoru uglavnom rastrojilo i nestalo . 145 Suić.I. 143 Usp. Goldstein. T he Ur ban Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt. Bizant. Goldstein. valja se vratiti dublje u prošlost. Odnos g rada i sela na istočnoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u. jer imaju gradsku tradiciju i razne administrativne funkcije 142. Beo grad 1970. Ist o. 248. Transformations in Early Btjzantine Urban Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e. mj. Goldstein. gdje su nadgledali putove koji su obično vodili iz Panonije prema Jadranu. Siscia ili Sirmij) koji su bili ugroženiji . Russe ll.. Zadar 1974. Naime. postupno se njegove funkcije sužavaju na obrambenu i crkvenu . i tamo lit. Grad. Pri tome su više bili pogođeni gradovi u Panoniji (primjerice. ali ponajviše za razvijeni srednji vijek J. 65-71. ali se takvima ipak smiju smatrati. str. tko u njemu živi? U kakvom su međusobnom odnosu gradovi na hrvatskom prostoru. pa onda i sekundarni sektor gradske privrede. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovništva na selo. Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme. 100. kako bi ih kontrolirali. Ma jor Pa pers. Geo graphic App roach to the Topic. postavljaju se različita pitanja: što se u gradu na hrvatskom prostoru događa.4. na i. istoriografije i prosopogralije). Najnovi ji radovi: J. Radovi Instituta J AZU Zadar 21.on postaje utvrda. pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina mogućnost. G. J.262. 1975.. protezao se duž istočne obale Jadrana 143 . stoljeća. J IČ 3. igre u amfiteatru. grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija) očigledan proces. Dumbart on Oa ks 19 86. kao i u zapadnoj i središnjoj Bosni 144. The 17th Inte rnati onal B yz anti ne Congr ess. Kla ić . siguran zaklon za svoje stanovnike i stanovništvo uže okolice te siromašna rezidencija biskupa. Takvih je utvrda bilo i sjeveroistočno od Zagreba. O odnosu grada i sela na na še m pr ost oru piše N. 137-154. Bizant. Dubrovačke te me. 155-87. 174 . Prožima nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. a hrvatski je prostor djelomično pripadao Bizantu -vidi. tercijarni. u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku. 227 i d. Kode r. kada se zbog opće nesigurnosti stvaraju nizovi utvrda duž komunikacija. Kasnoantički grad na hrvatskom prostoru doživljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antičkim razdobljem: umjesto da bude središte trgovine i obrtništva u kojem se odvijaju teatarske predstave. pose bice..negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak donekle zaštićenoj Dalmaciji. 142 To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu. 65-70. 87-103. ali i duboko u unutrašnjosti. 201-10. zabave i svečanosti 145. Istovremeno.ili su čak i stradavali pod udarima barbarskih plemena od 4-6. u kasnu antiku. vrlo snažan u antici. Jedan od takvih nizova ili sustava. Ostrogorski. Lučić. ali i branili uži prostor oko sebe. koji će kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog značenja. Mnogo podataka daje. 144 Vidi. a u kakvom prema selima koja ih okružu ju? Koji bi kriteriji trebali biti ključni pri klasifikaciji gradova i njihovu razlikovanju od sela? Čini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zaslužila. praktično je nestao. Vizantijski gradovi uran&m srednjem veku.

Čini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom slučaju jednu zajedničku karakteristiku . 22-3. Uostalom. Činjenica jest da do sada nije pronađeno.m . Osor. u sva kom slučaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146. Sekelj. a još manje cjelovito is traženo. Konstantin Porfirogenet 146 Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji. "Grad Trogir je malen otok u moru. Govoreći o Splitu. bilo na teritoriju pod vlašću hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje još iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki. s kopnom povezan kao most uistinu uskim zemljouzom. pak. II.to je posjedovanje zidina. pošto je ukratko ispripovjedio povijest grada.i. Trogir. 175 . izv. gradovima (bilo na teritoriju bizantske teme Dalmacije. a prije nego što će dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palači. Ni izvori takvo naselje pobliže ne opisuju. 205). kojim stanovnici prelaze u sam grad. Rab. opširan popis. jer je sam otok malen kao krastavac" . Trogir se zove. ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istoćnojadranske obale pa sve do Drave. na tim pro storima nije bilo značajnijih središta naseljenosti .ka:" is-H Slika 9. Viz. Krk. U onim. kao što su Zadar. Srednjovjekovna nalazišta. 1. Split.DAI29/258-62.u svakom slučaju teško ih je usporediti sa značenjem prostora uz obalu (vidi.

Krajem 10. 149 Rački. 17. 156 Toma. stoljeća ugarsko-hrvatski kralj Koloman stiže pred Split. pogl. suvremeni slikovni prikaz grada u Fr a n a č k oj . 324. bila je prisutna na hrvatskom prostoru. d ef in ir a to ka o " po t r eb a za zaštitom". niti pomoću maltera. Suvremenici nisu mogli drugačije ni doživjeti Dioklecijanovu palaču. 153 Suić. CD I. Klaić. Hrvatski rani srednji vijek ovako opisuje splitski zid: "Nije sagrađen od cigala. Osim zidina. 14. Documenta. Uostalom. 88. bizantski gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine još iz kasne antike i trebali su ih samo popravljati. građani su "učvrstili dobro vrata. Desetke postaja i refugija duž istočnojadranske obale i u unutrašnjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina. Napokon. te su se razmjestili s oružjem okolo po zidinama"156. Izvori 42. Izvori.vidi. dužine jednog hvata a često i do dva i širine do jednog hvata. Za gr eb 1 9 68 . Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda". te eventualno nadograđivati ili proširivati. ne poduzimajući ništa. L . Borna i njegovi ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155. "on je sa svojima samo tamo boravio". Bellum Gothicum.3. Documenta. 151 Tako su to shvaćali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi. trebalo je unutar gradskog areala imati izvore. Grad. Grad. Viz. Documenta. Puli. nego od kamenih tesanika. 56. franački je ljetopisac svjedočio o iskustvu vlastite zemlje. Izvori. 10. 150 O toj nasušnoj potrebi za vodom svjedoči i bizantski spis Strategikon iz 6. stoljeća spominje se gradski zid u Zadru148. a 1066. Ni Koloman nije pokušavao 147 DM29/246-50. Rani srednji vek. 10 2. Klale. 234. 234. 16. Beograd 1976. Mum f o r d . dakle. stoljeća. nego kao utvrdu. Tako se u Justinijanovo doba. 27 8 i d.I. ali i mnogo šire151. a ako ih nije bilo. Strategikon. 155 A RF za 8 1 g. Klaić. a potom tek neke druge karakteristike. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna se sa svojim ljudima sklanja u utvrde. Bizant. Kronika. cisterne ili bunare s vodom. 322. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. otprilike polovinom 6. Rački. G r ad u h is to r i j i. 22. g od i n e. Klaić. Dokleji. izv. II.. 17. Izvori. stoljeća. te je općeprihvaćena još od kasne antike. 21-22.ARF za 820. stoljeću obrambena je funkcija bila od presudne važnosti: za franačkog je Ijetopisca najvažnije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154. 101. k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e đ u b r a ć o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. a Ljudevit mu ne može nauditi (nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv. Varvariji153. I u 9. odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od svakog napada. Svijest da gradovi trebaju imati zidine. Documenta. popravljaju zidine u Saloni152. u: Treatises. 152 Tako tvrdi Prokopij e. Arheološka potvrda Prokopijeva iskaza -Suić. 154 In arduo monte . Račkl. trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog izvora bez obzira na moguću opsadu.naime. No. jer velike su ljetne suše ostavljale čitave krajeve bez vode. Rački. kao i u Zadru. CD I. Goldstein. da se lako može braniti . Vidi. i oni se sklapaju i međusobno povezuju željezom. I. 45. 66. koja se u međuvremenu pretvorila u ranosrednjovjekovni grad. kada na samom početku 12. a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150. reducira ga isključivo na zidine . koje je zaliveno olovom"147. 30. 148 176 . 286-7. Goldstein.

KNIN važni gradovi Stupin gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na zadarskom području trn izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi — vjerojatno glavni putovi u ranom sredn/em vi Gradovi i utvrde na hrvatskom .

važni gradovi gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostom opustjeli gradovi na zadarskom području izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku Karta 5. Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru .

što je Splićane prisililo na pregovore i kompromis. Osim toga. 159 DM 31/68-70. 161 Šišić. Zvonimir. Povijest. Dvama gradovima teško je odrediti točan položaj . unatoč nedostatku čvršćih argumenata. 450. Zadar 1969. Kronika. 44. dva starohrvatska broda napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta. 83-99."Velicin" (TO BeAit^iv) bi se.svima su njima zidine bile i zalog sigurnosti. Smiljanić. Viz.3. 158 Z. izv.I. Povijest. II. Toma Arhiđakon (Toma. 162 Usp. izv. 164 F. I ne samo to -naselja su se na sličan način pokušavala štititi i s mora . Zagreb 1992. 160 Šišić. 43-4. II. Klaić. mogao locirati u današnje Bilice kod Skradina160. Izdanja HAD 15. Klaić. Benediktinci. 443-8.Karin159 zauzeli one položaje na istočnojadranskoj obali koji su još bili slobodni. Documenta. Ostojić. P odm ors ka a rheo lošk a is tr až iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u ninsku luku. to Eicćp8ova . odnosno mjesta koja nisu držali Bizantinci. ali se čini da je njegov opis prilagođen općim shemama. Rački. a ne odraz onoga što se uistinu dogodilo. iz nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada napadao čete kneza Ljudevita. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja. Radovi Zadar 16-7.stratešku važnost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objašnjava ti. 43. Hrvatski rani srednji vijek frontalni napad na grad. xo STOAJIOV . dočim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa.) postoje mnogi prijedlozi -možda Ostrovica 161. 178 . uz koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale strateške potrebe i trgovački razlozi. Povijest.tako su. Razloge tome vidi -Goldstein. kako bi se zagradio ili barem bolje čuvao ulaz u ninsku lagunu 158. nije podlegao opsadi napadača . hrvatski se grad smještao na ključne točke pomorskih i kopnenih komunikacija -u priobalju je to učinjeno već za bizantske vlasti u 6. B rusi ć.Biograd. Tako se može reći da nijedan ranosrednjovjekovni hrvatski grad. ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronađen bolji smještaj . Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc -Nin. 163 A RFZZ 819. Čak ni glasovito križarsko osvajanje Zadra 1202. 76-7) tvrdi da su križari i Mlečani osvojili Zadar na juriš. nego je pljačkao po okolici. jer castmma samo na kninskom području ima osam164. Viz.Skradin. 285-6.Stup (Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv .. 450. 41. Livno (TO X^ef$£voc) pak kontrolira čitavu livanjsku županiju. a kada spominje napuštene gradove na teritoriju bizantske Dal157 P. možda neka druga lokacija 162. barem koliko je zabilježeno u izvorima i koliko se razaznaje iz arheoloških ostataka. Izvori. 322. godine nije završilo tako daje napadač ušao preko zidina u grad. Izvori. Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. Osim toga. Skok. kada je stvorena bizantska istočnojadranska magistrala. Zagreb 1951. na križanjima putova s obale u unu trašnjost. Tako su se gradovi u unutrašnjosti smještali na ključ nim položajima u kraškim poljima. čini se. Izvori. 108. Konstantin Porfirogenet očito ne spominje sve gradove na hrvatskom političkom prostoru. 17. 57. godine. stoljeću. Klaić. T6 Be/\iypoc8ov . 277. nego su se poslije žestokog petodnevnog napada i bušenja zidina Zadrani predali 157. II. Klaić. pa se čini da i to dokazuje kako su ti gradovi morali imati vrlo dobar strateški položaj 163. Goldstein.

Premuda (rh)poxijj. Viz. gdje dominira latinski. stoljeća macije. Izvori. 179 . Goldstein. izu. II. 138. radi se isključivo o gradovima na relativno malom području oko Zadra . 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko. U priči o prijenosu relikvija sv. Bizant. a zajedno s njima i villae i dvitates167. Silba (EeA. 167 Rački. Molat (Metex5) te Sestrunj i Iž (EaxtownQ. 327. Na hrvatskom području. 18.oori7c).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 166 ^Rp z a 822. Ćaska i Škrda (Sicr|p5diaooa). Slika 10.oc). Documenta. Pizuh (Ili£oi5x) na Dugom otoku. 25-6 i tamo kom.pco). Rački. Tako je za franačkog ljetopisca Sisak civitas. Documenta. logično je pretpostaviti da ih duž istočnojadranske obale ima na desetke. 307.. Klaić. Olib (AA. Škarda (ZKep8đ). urbs se počinje zamjenjivati drugim izrazima. Anastazije spominju se i oppida. ali 165 DAI29/290-3.to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pašmanu. Skradin Već su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u njihovo doba nema više naselja koje bi se po bogatstvu života i funkcija moglo uspoređivati s antičkim polisom. isto kao i utvrda župana iz Srba od kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166.

(^pcupiov. "sela" i "gradovi". Goldsteln. Nikola. stoljeća nazivaju Šibenik i Biograd170. godine napadaju Arapi. Miinchen 1958. pa čak i sa %a>pa ili %copiov172. Berichte zum XI. jer se današnje značenje tih riječi ne može usporediti s onovremenskim. o%-6pco(j. iako se vjerojatno ni Slika 11. 149. 365. 172 Vidi. kada je 872. Sv. a villaje i nastamba (da li i dvor?) kneza Trpimira168. Veli Varoš u Splitu po kojim kriterijima ne može raditi o gradu171. Ra čki. 22. u drugim slučajevima civitas je prije utvrda negoli grad.naime.naime. Kirsten.a. Hrvatski rani srednji vijek je dvojbeno mogu li se ti izrazi prevesti kao "utvrde". Uostalom. ali istovremeno su i civitas. 170 Rački. U grčkom jeziku odvija se sličan proces . quod nunc est casteUumJadrae. Castrum se čak krajem 11. Izvori. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss.I. "■' u Mošin.) razlikuje <|>poi3piov od 180 . LJPD. Documenta. 28 i d. Tako Konstan168 Klaić. 19. E. 54: Arausonam. VTI. 171 Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum. Documenta. Strategikon (Treatises. Die Buzantinische Stađt. potvrđuje i Ivan Đakon koji neku neidentificiranu utvrdu na Braču naziva urbs. ni u ranomu srednjem vijeku nije bilo dosljednosti u upotrebi termina . Da su kriteriji nazivanja nestalni. Vrlo se često govori o castra i castella . u kasnoj antici i ranomu srednjem vijeku počinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima moTpov. 4.tako je u Ljetopisu Popa DuMjanina casteUum postao čak i Zadar169. 88.

i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima.i<. Prvenstveno zbog toga što je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik financijski i radni napor za stanovništvo koje ga zasigurno.. Klaić. Sav se život nije mogao skučiti u relativno malen prostor unutar zidina. 338-51. Čini to čak i u slučaju Salone. a u kojem ne 178. bilo je vrlo teško graditi ili samo popravljati. I. Anić. Documenta. 181 . gradšćik. ali se može pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu. čuvar grada . 175 Vidi i druge primjere . Nije također poznato u kojim su "gradovima" ovi službenici obavljali svoj posao. U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme đu "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae). stoljeća (gradštik. 103. Naime. 96.i<. "grad Ključ" i "varoš Podključ" 175. Prinosi. jer grada u današnjem smislu riječi nije ni bilo 174. 11. kako bi se jasno razgraničilo u kojem naselju može stolovati biskup. već sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktički razlike i nije bilo. 179 Rački. Zagreb 1991. stoljeća. Iako je nema u ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is ključivo latinske termine). dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od rcoA. Klaić. kada pripovjeda o njezinoj propasti početkom 7. primjerice. 177 Mažuranić. izv. znač i i " zama k" i "tvrdi grad" -Vidi. Documenta. I.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Život se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono važno. II. 178 Rački. 602-4. Viz. i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara riječ. dokazuje i titula "gradštak" spominjana u drugoj polovini 11. stoljeću pogodila kriza). Tek se kasnije značenje riječi prenosi i na naselje koje se razvija pod utvrdom. Orseolu prigodom njegova dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih kaštela". 176. stoljeća tin Porfirogenet. ali ne i tamošnjih sela i drugih naselja 179. Iz teksta nije jasno koja je funkcija tog službenika bila.Skok. Etimologijski. "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti mogao označavati jedino "utvrđeni grad". 48. 191. 173 DAJ 29/26. Izvori. na duže vrijeme nije moglo podnositi (pa je hrvatsko društvo u 10. grašćik) 176. izme đu ostal og. "utvrdu na brdu koja kontrolira širi prostor". Napokon. ali u kasnijim razdobljima. kninske K 6X I C . "zamak" ili "tvrdi grad". 174 I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad". Opsežno raspravlja o gradu. a zapravo "gradom" . 353. stoje očigledan anakronizam. Goldstein. ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanistič kih razlika među njima nema -vidi. i Mažuranić. jer je Salona po svim kriterijima zasluživala naziv ra5A. Documenta.potvrda tome je. 176 Rački. 33.. unatoč relativ noj konjunkturi od početka 9. I. stoljeća i dotoku novca.kaštelan (castellanus) 177 . 424-8. primjerice. 82. Tako su mletačkom duždu Petru II. Bizant. Međutim.173. Izvori. A da se riječ "grad" naširoko upotrebljava u hrvatskom. Prinosi. kada spominje dalmatinske gradove. V. zapravo staroslavenska. Rječnik hrv atskogajezika.

Očito je u nekom od dalmatinskih gradova početkom 9. godine. što bi moglo ukazivati da se baš u to vrijeme stanovništvo naselja u blizini povećava. 182 Naime. nastavlja isti izvor. u Historia translationis s. Mihovila "na obali" u Splitu..Greblje . T. 17 i d. o gradu. što je mogao biti privilegij isključivo sređenih zajednica .Nin .I. spominju se čudo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v. ni druge gradske funkcije. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. duševni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili pričvršćeni lancima. Jelovina. dakle. Knin . kako na jadranskoj obali. Simoni. Zekan. D. tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je život dobro organiziran. organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani okolina i koja predstavljaju središta šireg prostora. 121-241. i time su stvorene neizmjerne prednosti u odnosu na sredine bez antičkog kontinuiteta. očigledno da slične promjene proživljavaju i neki drugi bizantski gradovi. stoljeća. Documenta. dvije najveće i najznačajnije do sada pronađene i istražene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznačajnija i vjerojatno najveća hrvat ska grada . mogli su se organizirati na posve drugačiji način u odnosu na novostvorene gradove i utvrde. leprozoriji.dobiti biskupiju i po tome se najviše približiti onome što su nedaleki bizantski gradovi već odavno imali. Goldstein. jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870. tako i u unutrašnjosti. Može se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. ali one su postojale. Splićani već u kasnoj antici grade crkve izvan zidina.radi se.M. Čini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veličini u 9. Dalmatinski gradovi. pa i da. Materijalna kultura 22-43. nužnošću uklo pljene u gradsko tkivo i život. SHP 12/1982. K. 180 Goldstein. će stoljeću samo jedan hrvatski grad . pa zatim do potpunog zamiranja. Anastazije. ni teatar. koji su naslijedili i koliko-toliko očuvali antički urbani raster. U tim sredinama. Unatoč činjenici da se i u hrvatskom društvu. SHP 19/1989. Anastasiae. No. Istraživanje ranosrednjovjekovne crla>e sv. a bilo je i drugih gradova te crkava koje je trebalo ili popravljati ili graditi od temelja.Ždrijac je kraj Nina. u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade. stoljeća postojao leprozorij. nikako ne o selu. Rački. i početkom 9. Bizant. ipak se takve jedinice. Ukopavanje na ovim nekropolama počelo je krajem 8. 183 Belošević. a to je bio grad. stoljeću počinju odskakati od sebi susjednih sela . a čak dvije nekropole nalaze se uz brdo gdje se nalazio Knin 183. a on je uvijek bio izvan zidina182. odnosno 877. 75-120. ta naselja (grado vi) dobivaju na značenju. stoljeća 180. Bez obzira na to kako se iz današnje perspektive ocjenjivala moralnost takvog postupka. U 9. kada je došlo do intenzivne izgradnje raznih objekata. 306-9. SHP 19/1989. Jest da im nisu bili potrebni ni forum. 182 . a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se predgrađe na zapadnoj strani palače 181. logično. Dakle. 122. stoljeća i onda dekadansom potkraj istog tog stoljeća i od početka 7.kataloški opis grobova 181 i nalaza. Hrvatski rani srednji vijek zidine na visokom brijegu. Marasovič .naime.

stoljeća u historijskoj znanosti obično nazivane gradovima. Carlle -G. nakon 867. Također. Baltlmore London 1973. A Maritime Republic. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije Dvadesetih godina 9. Prijepore koji su se javili početkom 9. a onda će svi zajedno primati impulse općeevropskog razvoja koji će ih postupno učiniti gradom u pravom smislu. iako su nominalno bili i dalje bizantski podanici. dakle trgo vačkim i proizvodnim središtem šireg prostora. Theo phan ne s Continuat us. Pariš 1971. Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. koja je na razne načine došla u kontakt s Hrvatima. Konstantin Porfirogenet svjedoči da su Hrvati. trgovi na između Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronaći novi koridor za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istočnim mori ma. C. Lane. 1 tamo lit. Ko navljani. I. e d. Hrvatski će grad početi dostizati dalmatinske gradove tek u 11. Zahumljani. koji se počinje upotrebljavati polovinom 9. II. Venice. 288. Bon na e 1838. V. stoljeća između Franačke i Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mlečani su iskorištavali samo da bi izborili što veću samostalnost. baš kao i druga plemena uz istočnu obalu Jadrana (Srbi. štoviše na cijelom bizantskom Zapadu. stoljeća. 185 Storia d'Itcdia. stoljeća. F. Od početka 9. stoljeću. Viz. 389 i d. Termin Patria Venetia. Mletačku samosvijest još će više 184 DAI 30/58 -68. dakle. jer je ona zajedno sa širom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovništvom. godine. godine pala Ravena. Mlečani praktički sve više samostalno nastupa ju. Fedalto. Stoga je logično da će se ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mlečanima. stoljeća situacija se u kontinentalnom dijelu Hrvatske primirila. Ni Konstantin Porfirogenet. Braunsteln et R. ni bilo koji drugi izvor ne objašnjavaju detaljnije te događaje. koja će omogućiti trgovački i privredni uspon grada. djela općeg karaktera: Ph. Delort. vol. 6. svjedoči da se sve više afirmira svijest o samostalnosti Venecije. dtretta da Giuseppe Galasso. A.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. na cijelom Jadranu. portrait historique d'une cite. ali je nedvojbeno da su istočnojadranska plemena stvorila prilično jake teritorijalne jedinice -Sklavinije. Trabunjam. Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I. Be kker us. ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. teško mogu u bilo kojem pogledu uspoređivati s naseljima pod bizantskim vrhovništvom smještenima uz obalu u kojima stoljećima postoji tradicija organiziranog gradskog života. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija. 79. I: Longobardi e Bizantini. Venise. 14. neovisne o bizantskom vrhovništvu 185. Kada je 751.. Le origiiiidi Venezia. Torino 1980. izv. izuzetno značajno bizantsko uporište na sjevernom dijelu talijanske obale. 183 .9. Zbivanja na Jadranu pogodovala su jačanju Venecije. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. koje će se nastojati i osamostaliti. Bologna 1978.

Slaveni (i Hrvati) bili su. Moguće je da gaje pridodao prerađivač Ivanove kronike Andrija Dandolo koji živi u 13 . smatrala se napadačem i mogla je biti napadnuta i opljačkana. Stoga su suko bi između Mlečana i Hrvata i drugih Slavena učestali o čemu obavještava Kronika Ivana Đakona (pisana oko godine 1000. 189 To se događa po Andreae Danduli Chronica. u vrijeme dužda Ivana Particijaka (829-836). sklopio je Ivan s njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. 3-27. Goldstein. Klaić. Tekst ugovora: MGH. a pogotovo s Hrvatima. 12. a pogotovo ona s osvajačkim ambicijama. II. što gaje Venecija 840. Za Slavene. koje su u grad stigle 828. Prva takva vijest u njoj potječe s početka tridesetih godina: "Oko tog vremena došao je poslanik Slavena s neretvanskih otoka gospodinu duždu Ivanu . valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Vel.. 188 O tome raspravlja G. proved186 A. Tako je prestižnost Venecije postala veća od bilo kojeg drugog evropskog grada 186. pa možda i prije. Studi veneziani. sječa šuma. jednostavno. dolazilo do sukoba u kojima su najčešće Slaveni napadali mletačke lađe. Marka evanđelista. godine iz Aleksandrije. 132 i d. Hrvatski rani srednji vijek osnažiti zadobivanje relikvija sv. često su se bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s jedne strane. Dakle. paša. 71-96. Pokušavajući pomiriti ova dva krajnja gledišta. t. a gusarenje na moru je logičan nastavak . Izvori. Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od čimbenika koji joj je u tom razdoblju donio i bitan napredak. plovidba. barem u prvo vrijeme. pljačkali ih i ubijali posadu.. Sep. ot. stoljeća ba takve pomorske orijentacije bila je. 148. s druge se isticalo da je Jadran. Questioni agiografiche su San Marco. vjerolomni. Documenta. godine sklopila s talijanskim ("Mlečani i njihovi susjedi") i istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franački podanici. Otrantom i dalje 188. svaka mletač ka lađa koja prolazi. Taj su spor i suvremenici i historiografija različito tumačili.). itd. kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi što sigurnije plovili Jadranom. iz Programa c. valja reći da se čini kako su se u 9. Bologna 1901-19. XII. Prema tome. a sama plovidba i pomorska trgovina bile su im ipak manje važni. kao i za Hrvate. stoljeću Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu. Rerum italicarum scriptores. Osim toga. 1912-3. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su svojim prirodnim pravom da pljačkaju brodove koji plove uz obalu što je oni nastavaju i posjeduju. 1970. Niero. Izraz "mir koji je malo vrijedio" bio je zaključak Ivana Đakona temeljen na gotovo 200-godišnjem iskustvu. jer je po zaključenju svakog mira dolazilo do novih prepada i borbi. Legum sectio II. koje je u Italiji imalo značajne i Veneciji bliske posjede. Hannover 1897. Novak. pokazuje kako dvije strane približavaju zajednički poslovni interesi: ugovaraju se trgovačke povlastice. Rački. 187 Narasla mletačka samosvijest očitovat će se ponajprije na istočnoj obali Jadrana. Slaveni i Venecija. 187 184 r Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 334. ali će njezinu afirmaciju još neko vrijeme donekle sprečavati Franačko Carstvo. Međutim. prvenstveno gusarenje. stoljeću. ugovor {Pactum Lotharii). k. Realke u SpIJetu.I. pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena na gotovo 500-godišnjem iskustvu Mlečana s istočnojadranskim slaven skim plemenima. Iako su načini da se taj cilj postigne bili različiti. t. 19.14. od tridesetih je godina. potreba siromašnijeg društva bila je da na taj način priskrbljuje nužna materijalna dobra. pogotovo istočna obala. Raccolta degli storici Italiani. smatralo se da Mlečani imaju pravo nesmetano ploviti Jadranom. prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara.

u pravilu se plovilo duž istočnoja-dranske obale.općes laven skog. tvrdi da je "franačke vlasti nestalo u Dalmaciji svakako nešto prije 828. 193 Rački. iako su se. Katičić. pa čak i s jugoistočnih jadranskih obala (Beneventa. a opća sloboda pod zaštitom države zapravo se pretvara u imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe samo za pripadnike tog naroda192. pa onda i hrvat skog način a ratov anja iskaz anog u bitkama na kopn u u kojim a je najva žnije iznen aditi protiv nika19 0 . 192 N. U Bizantskom Carstvu to pravo evoluira u isključivu vlast države nad njezinim morem. tako da se brodovi tamo nikada ne plaše bure" 194. pa su i Mlečani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da plove po tom. 49. Aachenski ugovor ničim nije obvezivao. Naime. Viz. II. po kojem je Bizant baštinio i dalje razvijao rimsko shvaćanje prava nad morem. 191 185 . oko godine 834. godine (Rački. 43. Zagreb 1953. Izvori. 335. More je bilo u pravnom pogledu res communis . Klaić. U Rimu se Sredozemlje smatralo unutrašnjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". izv. 24. kada im je odgovaralo. S druge strane. Margetić. Documenta. Odnosi liburnge i Istre. More i vlast obalne države. Mlečani su prihvaćali bizantsko pomorsko pravo.. jer da je "vjerojatno odlučujući udarac franačkoj vlasti na zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. pa je s vremenom i stvarna franačka vlast slabila i nestajala191. Ravene i njihove okolice. 24. Samo nekoliko godina po sklapanju mira. navodno njihovom posjedu. a ni Hrvate. a pogotovo da ga prisvajaju ili pljačkaju tuđe brodove. "zarobe Slaveni Neretvani Mlečane koji su se s trgovanja vraćali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. ali dublji je uzrok svakako slabljenje Franačkog Carstva koje je započelo pod Ljudevitom Pobožnim. dakle talijanske obale) stiglo do Venecije. Ta ko već trides etih godin a na jadra nski m obala ma stasaj u snage koje se više ne obaziru na dotadašnje bizantsko-franačke sporazume. jer one idu duž istočne obale 190 Vidi. Takav odabir itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu. Documenta. jer su oni sve slabije osjećali franačko vrhovništvo. godine".zajedničko dobro. taje obala pred talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car Konstantin je u 10. Da bi se s istočnog Sredozemlja. Naime. 333). 291-2. 194 DAI29/285-7. taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova protivnika. nominalnog bizantskog podanika Veneciju. Ova vijest otkriva koliko je značenje istočno-jadranska obala imala za Mlečane. stoljeću uočio da su "pod upravom Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni. Klaić. Izvori. 19. Ni Neretvane. str. Mlečani rado pozivali na njega. a onda se naglo i nezadrživo nastavilo".

Klaić. "Prešao je zatim do neretvanskih otoka (radi se o Braču. "malo vrijedio" 201. pa i drugi slavenski gusari. Hannover 1897. Međutim. u blizini Splita. Zagreb 1960. 334. 132 i d. Potkraj tridesetih godina. Martina u Poljicima. Documenta. Martina u kojoj je sklopljen mir između Hrvata i Mlečana. 202 MGH. 199 Rački. primjerice. po riječima pisca. To potvrđuje i činjenica da Petar Krešimir 1069. pokušava dokazati da se to odnosi na Sv. a pogotovo njegov sjeverozapadni rt. Međutim. stigla u Zadar" 197. u: Račkl. Anastazije početkom 9. Hrvatski rani srednji vijek prema sjeverozapadu. 4. GZ. Martin na Punti Luna. stoljeća "vođena povoljnim vjetrovima. godine) sklopljen je i već spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih odredbi bila da će dužd na carev zahtjev pružati pomoć protiv zajedničkih neprijatelja . na periferiji su hrvatske države. 73. HZ41. Legum sectio II. a potom ni drugi Slaveni.I. dočim su Poljica u središtu događanja . Margetić. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840). Goldstein. O ubilcaciji crkvice sv. 217-35. Anastasiae. jugo istočno od Splita. ili 195 196 294. 198 186 . 19. t.. 197 EncOdopedya Jugoslavije. pa je tako. godine Jadran naziva "našim dalmatinskim mo rem" 198 . 1988. sv. otok Pag. 201 Rački. Faber.Apsarus iz aspekta antičkog pomorstva. Čini se da ni Hrvati. Diadora 9.Veneticorum atque Dalmaticorum dux. Ranosrednjovjekovni izvor bilježi još jednu pogodnost istočnojadranske obale: laga ni južni vjetar.Rački. koji vrlo rijetko iznenađuje. Zadar 1980 Historia translationis s. I. A. pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne može zanemariti 196. Izvori. izdanje. lađa s relikvijama sv. Isto tako i duždevi iz kuće Orseola osvajanje Dalmacije godine 1000. Osor . Šonje. bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jaču morna ricu i brojnije pješaštvo. što znači da je dalmatinska obala toliko važna da je dala ime čitavom moru. I taj je savez.) i sklopio također savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno Družak). pa onda i utjecaj na Sredozemlje. Opširno o ugovoru: L. 428 (Jadransko more). smatraju toliko značajnim uspjehom svoje vanjske politike da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dužd Mlečana i Dalmatinaca"199. na sjeverozapadnom rtu otoka Paga."slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202. Iz svih navedenih primjera logično proizlazi da ona sila koja vlada istočnim Jadranom ima velik utjecaj nad čitavim jadranskim akvatorijem i priobaljem. Documenta. vjerojatno 839. dužd Petar Tradenik krenuo je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru piše Sclavonia -Sklavinija). Hvaru i Korčuli -op. a duž talijanske se spuštaju prema jugoistoku 195 . I. 308. tjerao je brodove na sjeveroza pad.blizu Cetine. Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju. 163-72. Documenta. uvijek biti sposobni napadati mletačke lađe. sklopio je mir s tamošnjim knezom Mislavom 200. II. 200 A. pa onda ni Neretvani. Nostro dalmatico mari . Documenta. a nedugo potom (840. kada je stigao do Sv. Očigledno je u vladajućim mletačkim krugovima prevladalo mišljenje da se jedino konfrontacijom neće postići ništa i da će hrvatski. G. Solina i puta preko Klisa u unutrašnjost. 32-5 .

Društvena i gospodarska konjunktura Do otprilike 820-830. Bizant je nedvojbeno bio društveno. t IV. odnosno da bi se oni kontinuirano pljačkali. Neovisno o svim nejasnoćama. stoljeću bila neosporno najjača od svih (iznimka su Arapi koji dolaze izvana). s jačanjem hrvatske i općenito slavenske nazočnosti na Jadra nu nameće se problem njihova uključivanja u taj poredak i time problem slobodne plovidbe. odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovništvom. 1933. čini se da je bitan događaj bio dolazak bizantske i franačke vojske na Jadran ili u njegovo zaleđe. ma kako je tumačili. Naime. 515-50. prvenstveno.. a na obalama je ostala bilo bizantska. morao je i napadač imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod. poznat kao makedonska renesansa 204 . 11. afirmaciju i priskrbljuju bogatstva. (867-886). 19. 365. 25.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. nisu više poštovali obveze koje im je nametalo franačko vrhovništvo. Le Goff. Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. postojati načini da se na neki način omogući "prvobitna akumulacija kapitala". Ostrogorski. Rački. u neposrednu blizinu ili u same istočnojadranske Sklavinije. pa joj čak umanjivali i značenje 205 . Klalć. ipak cvjetala karolinška 203 Johannis chronicon veneturru VII. kulturnih i drugih događanja. Gregoire. koja će se održati nekoliko de setljeća. ali je u osnovi morala biti gospodarska. CMH. Etudes sur neuvieme siecle. 205 J. gospodarski i vojno ojačao . 174 i d. 204 187 . dakle. ali se znaci jačanja Bizanta očituju i u prvoj polovini 9.u 9. More je i dalje bilo bizantsko. trebali su. Što bi to moglo značiti. a pogotovo još veći. Nemoguće je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi". relativno stabilna politička situacija. godine stvara se na jadranskim obalama nova. tako su se i ona trsila da daju pečat razvoju hrvatskog društva. na ruku im je morala ići unutrašnja situacija. pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji. Kako su se interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega. H. Također. vojnih. Zagreb 1983. Te su vojske sa sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine. odnosno. 7. odnosno da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. ali je očito da je to bio vrlo složen i međusobno ovisan splet političkih. Intelektualci u srednjem vijeku. Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom planu. kazuje podatak Ivana Đakona po kojem je mali brod onaj na kojem plovi 14 osoba. stoljeća -vidi. bilo franačka vlast. stoljeća barem dobar dio te populacije. Izvori. a u Franačkoj je. Documenta. stoljeću ostvaren je značajan društveni pomak. IstoHja. bizantska je mornarica i u 9. nije mogao sagraditi čovjek koji nema novaca. pa i u drugoj polovini 8. 105 i d. 203 Takav brod.. jer slavenska društva na taj način najlakše traže i pronalaze svoju. Da bi se ove dvije države uopće upustile u takva pregnuća u Hrvatskoj i oko nje. Bvzantion VIII. Međutim. da bi se opljačkao mletački brod.

arheologije i historije umjetnosti. što samo svjedoči o isprepletenosti utjecaja 208. Tiniensia numismatica. neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209. 161-6. stoljeću: pronađeni novac pretežno je bizantski i potječe od mnogih careva. Anali Dubrovnik VI-VII.es des Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Razgovori o nekim problemima domaće historije. 1957-9. 210 J. Iliria 9-10. Ostava bizantskog novca s Majsana. u: Bizantini in Italia.cc) bio pravi "dolar srednjega vijeka". Vidi i I. S. Zagreb 1975. Vilar. Rima uzastopnim pljačkama maloazijskih i istočnih riznica. The Dollar oj the Middle Ages. 188 . Kevnes predložio je historičarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom. Marovič. Lj. 208-15. M. stoljeća mogao smatrati "konjunkturom". Hrvati su od ovog dvostranog angažmana svakako imali najviše koristi. 35-6. R. Tih nalaza novca ima još -ima i nešto franačkog novca. Američki ekonomist J. a krizu srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. Journal of Economlc Historv XI. 293-314. Numizmatičar 5. A treatise on money. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po obilju bizantskog novca Hrvatska nipošto nije iznimka: H. 208 Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. a u manjoj s franačkih prostora stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije. Isti. Jurić. 353-422. Monnaie byzantin. a bizantski je zlatnik . Beograd 1982.209-34. Mirnik. DS II. 141-6. Monetazione bizantina in Italia. Kninski zbornik. Mirnik. ali čini mi se da to može biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210. od Konstantina V. "povećana gospodarska aktivnost" ili tome slično. 41-73. Tirana 1979-80. iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet". pronađeni u nekom grobu ne mora značiti da su u njega stavljeni još za careva života. Split 1984. Goldstein. 209 R. stoljeću. pa potom u zaleđe. kao i u materijalnoj kulturi u 9. Spahiu. Srednjovjekovni novac na 207 zadarskom području. t. 206 Vrlo detaljno o tome: CMHIII. 655-69. Karaman. Panvini Rosati. Lopez. a rjeđe preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima. New York 1951. jer je bizantska privreda bila neusporedivo jača od franačke. Zadar 1987. Rejlexions about Year oj the Destruction oj Salona. Keynes. I. daje tog novca bilo i mnogo više. Dolazak Franaka i Bizantinaca očituje se i u povećanom priljevu novca. Iz ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi širili prema Hrvatskoj -češće preko Jadrana do priobalnih gradova. Vidi i P.I. Tako bi se i napredak 9. Činjenica da su zlatnici Konstantina V.nomizma (v6uiau. 2. Međutim. Sukladno tome hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka može uistinu podijeliti na razdoblja "konjunkture" i "krize". F. (741-775) i njegovih nasljednika na prijestolju 207. stoljeća iz Kaštel Starog. ser. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Zlato i novac u povijesti. Zagreb 1993. takav izraz suzio bi ovo događanje samo na gospodarski aspekt. veličinu Atene laurionskim sre brom. M. 65-90. 514-38. VAM. 9. teško bismo samo njime mogli sveobuhvatno objasniti što se dogodilo u Hrvatskoj u 9. Milano 1982. što on ni u kojem slučaju nije. 3 -sv. Međutim. 150. Prirodno je da bizantskog novca ima mnogo više. London 1930. Novac odaslan u većoj mjeri iz Bizanta. Beograd 1990. Hrvatski rani srednji vijek renesansa 206 koja je snažno utjecala na suvremene društvene tijekove.

175. kako je 9. Može se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine (tako su na zadarskom području u 14/15. 206-7. primjerice. te da će biti dobara i za razmjenu. Budući da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10. u ovoj razmjeni jamačno imala sol. Documenta. Voje. Hrvatska i nije mogla ponuditi velike količine vrijedne robe. Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i izvjesne količine soli.6. Posebno je mjesto. Dugom otoku. godinom. nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljećima i bila jedan od strateških proizvoda istočnojadranskog primorja 213. stoljeću. Škardi). stoje značilo da će u nekim segmentima proizvodnja ipak narasti. povećavala i trgovina solju. Krševana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212. zatim za usluge (najamni rad). stoljeća. Međutim. o njoj u ranom srednjem vijeku nema pisanih izvora. Zagreb 1977. Međutim. Tada je "konjunktura" počela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije i mirnije razdoblje. Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. u nju je odlazila i sol (što se potvrđuje dokumentima iz kasnijih stoljeća srednjega vijeka). 497. niti je proizvodnja mogla brzo rasti. s intenzifikacijom trgovine. kada ostrogotski kralj Teodorik naređuje komesu Šimunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike željezne rude te da odjeljuje željezo 189 . dugoročan trgovački interes mogao je potaknuti razvoj poljoprivrede. Ižu. Sarajevo 1976. jer najkasnije informacije o njima stižu s početka 6. to često nije bilo dovoljno za čitav hrvatski prostor. Čolak. pa je slabio i njihov interes da održavaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. 213 O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka. pa zasigurno i za robove. jer je ona osiguravala trajnije očuvanje namirnica. Raukar. Tako se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za poljoprivredne proizvode. stoljeća ili na prostore pod franačkim vrhovništvom. stoljeće pretjecalo.u Hrvatsku. Pašmanu. Molatu. luksuzna roba) 211. gotovo stratešku važnost. da bi potom na razne načine bio distribuiran prema unutrašnjosti . Međutim. Iz već citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje praktički "svaka pojedina kuća" proizvodila sol. pa su je vjerojatno i mnogi (ako ne svi) i prodavali. a da se. Zagreb 1977. tako su i Bizantsko i Franačko Carstvo slabili. kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. ali s obzirom na činjenicu da je proizvodnja bitno ovisila o sunčanom ili nesunčanom ljetu. Zadar u 15. Raukar. stoljeća dosegla i krajeve u današnjoj središnjoj Bosni. kada je samostan sv. ali postoje i na Ugljanu. CD I. a morala ju je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala. Zadar u 15. a moguće je da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih rudnika željeza i drugih metala. morala se i uvoziti. stoljeću. I. postoji obilna građa za kasnija vremena. 205. Za unutraš211 Iako o toj trgovini svjedoče neki arheološki nalazi. Proizvodnja. vidi. vunu. kožu. T. ponajprije zlata i srebra 214 . Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. 212 Rački.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Doduše. 214 O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka. stoljeću najveće solane bile na Pagu. ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja ili za prekomorski uvoz (sol. T.

Prag 1879. kao što je nalaz naušnica sredozemno-bizantskih obilježja iz početka 7. stoljeće proiz vedena je zlatna garnitura nakita. Usporedba relativnog siromaštva materijalnih ostataka 7. što svjedoči ili daje u to doba Hrvatska bila bitno jača i razvijenija od drugih. Historisch-geographlsche Studie. i 8. 40.Rusi. J. barem sudeći po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka. 36. jedina na potezu između Jadranskog i Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. ali su i oni dobivali od vremena do vremena određen novac na Ime danka. ali u apsolutnim iznosima. Kako se poimence spominju Split. Sve je to mogao biti oblik značajne akumulacije u Hrvatskoj 217. Rab i Krk.I. Viz. Band Nr. njoj susjednih Sklavinija. Folge. 29-30. 1993. Split 1976. jer je samo Du brovnik plaćao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu Trabunije216. I. stoljeća sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. Ferluga. Ne treba zanemariti ni prihode od već spomenutog gusarenja. između ostalih. Vinski. izrađene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od primjesa (a to su. relativno su rijetki. očigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti) na teritoriju Hrvatske. Hrvatski rani srednji vijek njost čitave jugoistočne Evrope morala je biti značajna i proizvodnja soli u području Salines . Priručnilc 143. Glavne značajke. Istovremeno su izrađene i pohranjene u grobove mnogobrojne naušnice sa zvjezdolikim privjeskom. 105. Bugari. Ostrogorski. odnosno na ušnice tzv. stoljeća) dalmatinski se gradovi obvezuju plaćati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleđu u visini od ukupno 710 nomizmi. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu. bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u južnijim krajevima. Stoga su usporedbe s antičkim razdobljem opravdane. Starohrvatska baština. 1982. Jelovina. Goldstein. može se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. Jirećek. 251 i d.: DAI na raznim mj. Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. u 9. otprilike pola stoljeća kasnije (negdje sedamdesetih godina 9. od kojih je hrvatski vladar dobivao novac. Zadar. Klalć. 146). Na prijelazu iz 8. ser.D. 457 i d. 217 U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom uključivali i drugi slavenski narodi . Trogir. Također. Izvori. stoljeća.. što je značilo akumulaciju kapitala . Zagreb 1952. II. Šišić. Bojanovski. 26. 89-120. 218 Z. 219 S. a treba 36.Tuzla. Osor. i 8. J. VI. SUP 2. 215 C. III. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provin čije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. Istonja.. pa je prema tome mogla izvući više novca od bizantskih podanika. ne računajući ostala podavanja. 216 DAI30/132-42. u: R Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo. vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova. vidi. stoljeća iz groba u Golubiću kod Knina 218. 32. grozdolikog tipa. Settimane Spoleto. 10. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta bogatstva. ili pak da su priobalni gradovi. Srbi. stoljeće najbolji je pokazatelj određenog gospodarskog i općenito društvenog napretka. 27 -gdje greškom stoji da se zahumskom arhontu plaća 21 nomizma.vidi bogate izvore i lit. Jelovina. i zlato i srebro -vidi. izu. a ona su bila i veća od novčanih plaćanja. Osim toga. slučajno otkrivena u jednom ženskom grobu u Trilju kod Sinja 219 . Kako su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna oruđa i relativno mali broj ljudi. Gunjaca . Nalazi ostataka iz 7.Soli . Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico. 190 .

15-29.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 1. Ista. Izdanje HAD 15. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. Nekoliko fragme nata tekstila iz grobova nekropole sv. 124. 221 191 . do 12. sv. stoljećem iz Biskupije kod Knina 222. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (katalog). Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza . Dragičević. Još očitiji dokaz konjunkture (jer valja utrošiti više novca) jest po pravak kasnoantičkih crkava te izgradnja novih. kao što su. i kasnijih stoljeća 221. SHP 12/1982. Split 1986. Izgradnja u 9. a datira iz 9. M. SHP 11/1981. fragmenti macramea. 9. 222 D. Iz 9. vidi. stoljeću nije bila ograničena samo na crkve. 4 fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova. 191. godine Dubrovnik 220 Beloševlć. Isti. stoljeće od plemenite kovine 220. zatim bogato ukrašene i pozlaćene ostruge datirane 9.99. Naušnice trojagodnog tipa. Spas u selu Cetini kod Vrlike. Nekropole. 88-90. 20. to jest tekstila koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika. Materijalna kultura. Pošto je 850. primjerice. stoljeća sve je više luksuznih predmeta u grobovima. 161-71.s Istoka. Isti. stoljeća Slika 12. Zagreb 1990. Jelovina.

vladajućeg i trgovačkog sloja hrvatskog društva. zatim svilena ruha i tkanine. 226 Mnogo je natpisa sličnih ovome227: GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit). 17-9. Širi su slojevi mogli u 9. 356. jer se njihov život i prije i kasnije svodio uglavnom na svakodnevnu borbu za preživljavanje. 226 Ž. stoljeća. 228 Rački. itd. za što je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. doduše uskog. Zbog ovakvih aktivnosti na istočnojadransku obalu stižu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". Istovremeno oslobađa ukupno 21 roba i robinju. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se većinu stanovništva nije neposredno iskazivao u osjetno višem životnom standardu. Istočna obala. 26-8. brod. Godećaj. ali relativno imućan sloj. Priština. kako u poveljama. Priručnik. skokovite pomake nabolje i da se svaki napredak morao mjeriti desetljećima. 29. CD I. čini se. nego izraz narasle moći i bogatstva jednog. 1984. 227 Šišić. SHP 14. 118. osjetili ponukanima da učvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i teže kušnje 224. Lubomir. godine. Može se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" širila prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5. srebrni mač. 162. jer se dva puta ženio. Andrija je podario nasljednicima više kuća. srebrni vrč. ili se uopće nije osjetio? Izvjesno je da konkretni društveni i gospodarski odnosi nisu dopuštali nikakve iznenadne. žito. 224 192 .I. 159-79. 20 ili 100 godina. II dio. Documenta. daruju ih ili ukrašavaju ostale su zabilježene na zabatima oltarnih pregrada: Gostiha. ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije. Gadua. Lučić. Ako na hrvatskom teritoriju u užem smislu riječi nema neposrednih pisanih svjedočanstava o naraslim bogatstvima. Rapanlć. srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . Petar. stoljeću živjeti bolje nego prije više zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemioloških prilika. Nemira. Marina. Istovremeno se širi pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici. ubrus. vino. Rapanić. 225 Osobe koje podižu crkve. tako i natpisi na kamenu. Ono što se vjerojatno u tih nekoliko desetljeća promijenilo. 23. zemlju. Povijest Dubrovnika. Dubrovčani su se. ali je većinu dobara zacijelo imao već otprije. jest da se stvorio uzak. O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku. 148-52. te zbog uzastop223 Račkl. Gr gur. Hrvatski rani srednji vijek stradao pod udarcima mora i vjetra 223. oko 800 komada što sitne što krupne stoke. vinograda. Rapanlć. Zagreb 1973. Andrijina imovina vjerojatno je uvećana i mirazom. 225 Collegia lapidariorum -vidi. Goldstein. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobičajenih potreba prosječnog ranosrednjovjekovnog čovjeka. Donare et dicare. J. Može se pretpostaviti da sve to nije mogao sam steći za svoga života. Doba. nego daje i dosta toga morao naslijediti. Documenta. pa je i njegovo bogatstvo zapravo rezultat konjunkture 9.

taj se kršćanski ritam mogao samo skladno nadograditi na ustroj života bivših pogana i nužno prilagoditi ritmu seljačkog života. 17. 18. Klaić. sedmod nevni ritam života i godišnji ritam po svetkovinama. Osim toga. Sve će ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je zahvatila južnu Hrvatsku. Rački. Izvori. 193 .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Čini se da je polet sličnih obilježja zahvatio samo djelomično i kratkotrajno i 0. a vraća se u jesen. pokrštavanje je pučanstvu donijelo dugotrajne probitke. jer se u rat kreće u proljeće kada ima dovoljno krmiva za konje229. Budući da su se stanovnici pokrstili. stoljeća nih plodnih godina.kršćanska sela. Klaić. počela su se i naselja drugačije oblikovati . No. Račkl. Organiziraju se županije. Naime. ARFza 821. do 12. malo veće kuće) za kralja i utvrda za njegove župane. stoljeće Ojačana središnja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je investirati u izgradnju dvora (bolje rečeno -nastambe. a i u drugim izvorima -vidi. te eventualno za održavanje komunikacija. odnosno zaleđe dalmatinskih gradova. Naušnice trojagodnog tipa.230 Slika 13. učvršćuje državna struktura. 9. Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora biti i groblje. najkasnije do Božića. Izvori. negoli zbog gospodarskog n a pr e t k a p ot a k nu t o g iz jadranskih gradova. nameće dnevni ritam molitvi. Documenta. određenom sjetvama i žetvama. primjerice. 325. 324. 230 To je običaj vojnika toga doba i spominje se u Franačkim analima svake godine. Documenta. kao i ritmu vojničkih pohoda. naselja i uopće čitav krajolik izgledaju drugačije od poganskog. kršćansko se naselje smješta oko crkve ili se crkva svojim položajem na neki način ističe u odnosu na naselje.

. stoljeća dijelom i zanemarivali. Vidi. niti se iz smisla rečenice to može ustanoviti (. quod in arduo morite construxerat. stoljeća. 101. 231 Iako se ne kaže kada je grad sazidan. 325. kada se na cjelokupnom panonskom prostoru razvija bjelobrdska kultura. Povijest. 232 ^Rfza 821. Opširnije. No. a kada je i Krum umro 814. Klaić. Documenta. Kao čovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira. Hrvatski rani srednji vijek sjevernije krajeve. godine. svjedoče o nesređenim političkim prilikama i općoj nesigurnosti u Panoniji u 9. detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju područja oko rječice Sloboštine. se quosque continuit. Rački. počet će se odvijati u panonskim dijelovima Hrvatske od početka 10. koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na prijadranskom prostoru.. 336-7. Documenta. 236 Šišić. dopro do Srijema. Goldstein. Klale. pa su Franci. stoljeću. 234 Einhardi annales za 828. Rački. jer je 846. Bizantski car Nikefor poginuo je 811. 324-5. Franački anali za 820.I. vjerojatno da bi obnavljali stare i podizali nove utvrde 232. Ratimirov je otpor ubrzo skršen -838. Svi ovi podaci. lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca. 333. 281-7. očigledno jest da nije prošlo mnogo vremena od završetka gradnje. jer je to učinio sam Ljudevit. zapravo. Stoga je prvo pokorio Timočane i Braničevce koji su mu nekoliko godina ranije otkazali poslušnost. 233 Namentragende Steininschriften. str. odnosno slavenskih knezova u Panoniji otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljeća 236. munitione tantum castelli. 18. Moguće je da su jednim dijelom tog područja upravljali Pribina i Kocelj. imali nepokorni teritorij na svojoj istočnoj granici. godine u bici protiv bugarskog vladara Kruma. Njegova je ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proširi svoj teritorij prema sjeverozapadu. ARFza 820. Izvori. Documenta. No. tamošnje Slavene "uništio mačem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj Panoniji234. Procesi. posve ćujući pozornost isključivo političkim zbivanjima i vojnim pohodima koji su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilično intenzivni. Documenta. Povijest 342-4. Imena hrvatskih.gospodarska zbivanja kroničari 9. a potom sljedeće godine stižu u njegov kraj artifices i murarii . 237 Šišić. kralj Ludovik darovao Pribini 100 selišta. 396. 194 . godinu tvrde daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 . poslavši Dravom riječnu flotu. baš kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita.majstori i zidari. Povijest. odnosno Panoniju. pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome morao mimoići "konjunkturni" val koji je zahvatio zaleđe dalmatinskih gradova. novi bugarski vladar Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina. Nije sačuvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronađen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek slabašan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. 324. oko rijeke Vuke 237. godine pobijedio ga je grof istočne marke Ratbot i opet uspostavio franačku vlast 235.. Nakon toga nema nikakvih podataka o sličnim djelatnostima u Panoniji.). gospodari Blatnograda u današnjoj Mađarskoj. Izvori 17. godine. Rački. moguće je da su kulturološko. Šišić. čini se. a zatim je 827.. Vidi. 235 Rački.Liudeivitus nihil molitus.

405.Ostrok. 30.1). stoljeća. Korčulu. suvereno kontrolirali plovidbu duž istočnojadranske obale. u čemu su bili u prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. pobili ih više od stotinu 238. Brzu i uspješnu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i činjenici da se nisu neposredno suočavali sa snagom bizantskih gradova na obali . xb"O0xpa>K . 241 DAJ 36/14-5.čini se do polovine 9. vrlo često svodilo na pljačku ili barem iznuđivanje naknade za pravo prolaza. kada se snaga tog prvog poticaja istrošila. na istočnoj strani otoka Brača (rt Lašćatna). Neretvani su očito bili suviše dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati. 65. Lastovo i Vis 239. prepisao. jer su.Hvar.Verulia. što se. valja tražiti u činjenici da su oni na more prvi i izašli. Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne važnosti. koja uključuje i pokrštavanje i druge kon takte s kršćanskim sredinama (kao što je bio slučaj s Hrvatskom). Izvori 43-4. u dolinu Cetine (okolina današnjeg Zadvarja). 239 195 . VII. godine. čime se višestruko osigurava središte Neretvanske kneževine . a arheološki nalazi u potpunosti izostaju.a(31vex^a . stoljeća razvija ne zbog sveobuhvatne "konjunkture". na Jadranu opet do izražaja dolazi snaga Neretvana. 34-5. DAI30/109. Zagreb 1979.primjerice sa Splitom. Documenta. slijedili xb MĆKpov —Mokro. Stoga se njihovo društvo u prvoj polovini 9. a danas je uključena u na selje Donja Brela -vidi. II. M. Vrulja se pojavljuje i u popisima stanovništva 1880. oni su pod vodstvom Ljudislava još jednom porazili Mlečane i. grad xo BepoiSXia . nego isključivo zbog snažnog impulsa koji je dao izlazak na more. današnji Makar ili Makarska. a svakako do početka 9. stoljeća . godine ka o gra nič no područje dometa dubrovač ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovačke carinar niče 1277. odnosno zbog svakovrsnih mogućnosti djelovanja na njemu. Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji. a to se dogodilo vrlo brzo .današnji Gradac 241. 17. Trogirom i Zadrom. Dubrovnik 1989. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. držeći te strateške točke. Klaić. Potom su. 238 Johannis chronicon venetum. Na otoke najbliže obali Neretvani su se naselili možda već u 7. 44. Međutim. sudeći po sačuvanim izvorima. Korenčić. Brač. stoljeća 8. otkuda se kontrolira promet Bračkim ka nalom prema Splitu. izu. Izvori. Račkl. Lučić. II. izv. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru Oko godine 840. odnosno utvrda uz nekadašnje naselje Vrulja 240. te prijelazu u unutrašnjost. Viz. stoljeća da Neretvani drže srednjodalmatinske otoke . nalazio se na strateškom mjestu trostruke važnosti: na zavoju obale od pravca istok-zapad prema jugoistoku..11. Viz. današnji Zaostrog i Slavineca -f| 2A. kako tvrdi Ivan Đakon. Konstantin Porfirogenet piše polovinom 10. prema jugoistoku. 240 Vrulja se spominje u dubr ova čkom Carinskom statutu iz 1277. 36/15-9. kao i Mljet. 65. Klalć.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Razloge zbog kojih se Neretvani među istočnojadranskim Sklavinijama ističu (uz Hrvatsku) pomorskom snagom.ušće Neretve i okolica. 336. Neretvanska kneževina obuhvaćala je i važne dijelove obale. priredio i preveo J.pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjeđe. kako kneževinu naziva car Konstantin.

ali. Izvori. 1971. 374-5. i tamo opsežan komentar bilj. da bi sudjelovala u takvim događanjima. Makarski zbornik 1. godine: novopostavljeni mletački dužd Petar I. I od polovine 9. Documenta. Pagani (pogani). ali je dužd "ponovno nastojao da isto toliko (brodova) 242 Ž. iskrcao se kod mjesta Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspješnog okršaja s Neretvanima. Izdanja HAD 5. II. Historijska uloga neretvanske kneževine u stoljetnoj borbi za Jadran. tvrdi Ivan Đakon. čini se daje prilična udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost.I. 245 DAI32/84-5. Hrvatski rani srednji vijek Za razliku od drugih područja uz obale istočnog Jadrana. Klaić. Čini se da je početkom 10. 43-4. ali daje ta vlast bila privremena 246. Paganija je bila na vrlo lošem položaju -daleko i posve periferno. u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. Goldstein. Split 1980. Razloge duždeve ekspedicije . Klaić. iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani vode podrijetlo od nekrštenih Srba. dužd je krenuo osobno. ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. izv. 121-68. Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. 177-8. 64. Konačno je 948. Klaić. poslao na Neretvane 33 gumbarije. Oni se tada ne mogu smatrati ni Srbima ni Hrvatima. Neretvani su se vrlo rano afirmirali kao samostalan čimbenik. Viz.objašnjava postupak s neretvanskim lađama kojih se njegova vojska dočepala: jedno stavno su uništene sjekirama. 243 DM 36/3-5. Naime. stoljeća Paganija bila "u vlasti arhonta Srbije"245. dobivši zbog toga i osebujna imena: Mariani (primorci). Rapanič. 28-9. Došao je do "slavenskog brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo. Svakovrsni kontakti s primorskim gradovima. Arheološka topografija Konstantinove Poganije. u pratnji 12 brodova. sve više imati Hrvatska. izv. Naime. Viz. iz vremena onog arhonta koji je prebjegao caru Herakliju" 243. u Paganiji gotovo i nema predromaničke arhitekture 242. Neretvansku pak povijest i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga što se od kraja 11. Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih etnogenetskih jezgri koje su se već afirmirale ili će se tek afirmirati na istočnom Jadranu i na evropskom prostoru uopće. godine dužd Petar III. u vezi s datiranjem ovih vijesti. Kandijan (942-959). 246 U tekstu upotrijebljena riječ TĆTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme".potreba da se dokine neretvanska moć na moru .. Povijest 212 i d. donosili su istočnojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi. 196 . stoljeća glavnu će ulogu na ovim prostorima. tako i u zaleđu. Izvori. 244 Rački. Klaić. Kandijan šalje vojsku protiv "Slavena Neretvana". 267-70. II. a kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (očito su se Neretvani pritajili). N. inače sin Petra I. od trgovine do dolaska misionara i graditelja. stoljeća taj prostor vrlo brzo inkorporira u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo). Arentani (Neretvani). Vidi. "Oni su se vratili bez uspjeha". 54. kako na Jadranu.

Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 105-56. Rački. stoljeća. Mislav je i prvi hrvatski vladar čije se ime. CD I. 233-7). Dvije naše vladarske isprave. 251 Rački. Klaić. 5. 1-2. te u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovije sti do 20. Margetić. Documenta. navodi u dokumentu nastalom na hrvatskom tlu . i početkom 11. Izvori. Osim toga. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. pa je u tom razdoblju došlo do promjene na hrvatskom pri jestolju252. Mislav i nasljednici . neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice. iz 852. Skopje 1984. Izvori. godine. Katić. 399-400. 165-70. Klaić. dokazuje daje predložak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843. 45. Izvori. 335-6. Povijest. U najnovijem prilogu L. Očigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su i Mlečani imali stalne interese. vratile kući" 247. a ne. Izvori. 3-8). Jurja na Putalju. Bila je to. 247 Johannis chronicon venetum. Documenta. Documenta. Klaić. 22. N. 252 Klaić. 1993. Klaić. osjetno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. 3-6. 8. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. Njega spominje Ivan Đakon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mlečanima 248. Documenta. stoljeća protiv njih pošalje. au torica j e ip ak. a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. Živa antika 34. 1-96. O. dakle. Zagreb 1937. 19. Izvori. VAHD 62. Rački. 93-100. stoljeća. 248 197 . 250 O vjerodostojnosti i autentičnosti Trpimirove darovnice vidi: M. 20-1. osim u nekoj inozemnoj kronici. Povijest. Važnost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome što su tada nazna čena osnovna obilježja zbivanja u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima. godine označio je i početak nove. 9. Klaić. 335-6. 23-4. Bez obzira na prijepore oko vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu. 30/1. kako se obično misli. U njoj je zabilježeno kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. krajem 10. Iako smatra da se neki događaji zabilj ež eni u do kumentu zapr avo nisu zbili. 225. VII. VII. god. Gottschalk. prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u Dalmaciji. Barada. čini se da onaj dio o Mislavu ne bi trebao biti sporan 250. postoje utvrđen mir. u dru gi m svojim raspravama.radi se o Trpimirovoj darovnici 249. 47. A te su se (lađe). Split 1992. Klaić. št o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti ča n. ustanovljava u ovom dokumentu više slojeva (barem d va ) r a z l i č i t o g v r e me ns ko g po s t an k a. Johannis chronicon venetum. Klaić. osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju. Mislav se posljednji put spominje 839. 249 Rački. Split 1967. godine. 17. Perić. O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti čn os ti" mo ra razmatrati drugačije negoli do sada. a Trpimir prvi put oko 846-8.Hrvatska sve više jača U razdoblju Mislavove vladavine počinje se nazrijevati buduća snaga Hrvatske. Bilješke uz Trpimirovu ispravu [CD I. Croatia sacra 13-14. Mir sklopljen 948. Jezični slojevi Trpimirove isprave. Stoga se čini da se većina podataka iz darovnice može upotrebljavati bez rezerve. 19. Mislavova zadužbina. godine 251.51.

Goldstein. godine. U drugim prili kama osim riječi regnum u istom će se značenju upotrebljavati izrazi terra. provtncia. Hrvatska doživljava intenzivan razvoj i dostiže prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. godine kada su "Slaveni . dakle. 255 Rački. 257 Johannis chronicon venetum. Kaštela 1993. 388. bili su dakle stanovnici širokog prostora od zapadne Istre pa do Cetine. iz noseći tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata. O. 43. 256 Rački. Rački. ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle su sezali hrvatski trgovački interesi. Rački. Rad 91. 292. Klaić.I. jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuviše udaljene. CD I. Uostalom. 4. 3-5. u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovijesti do 20. pa ih se ni u kojem slučaju ne može promatrati odvojeno 253. pa je do smjene došlo u širokom rasponu od 13 godina. Dokaz pokrštavanja jest širenje predromaničke umjetnosti. Klaić. VII.. stoljeća. Također.. vjerojatno nije mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih) 253 O tome opširno. 198 . Kaštelanski zbornik 3. Posljednji se put Trpimir spominje 852. već se regnum upotrebljava u smislu države općenito. 363. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek 10. Trpimir mogao vladati samo četiri godine.Trpimiru i njegovu dobu. Domagoja i Branimira. 18-19. II. 18. Izvori 24-5. a možda čak i punih četvrt stoljeća. Rački. ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865. Naime. Hrvatska u doba Trpimira. Prvi vrhunac hrvatske države . Tada još Hrvatska nije bila kraljevina. stoljeća. 187. Konstantin Porfirogenet. Sve je to donijelo probitak u političkom i gospodarskom pogledu. Documenta. N. Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska država spominje kao regnum Chroatorunf 54. čini se da ne može biti slučajno kako u cijelom tom pretpostavljenom razdoblju nisu zabilježeni napadi ni Hrvata. Iako je. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. 125. Budak. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256. 259 DAJ 31/55-7. 20-1.Trpimir Za vrijeme Trpimira. Documenta. Documenta. godine257. Prirodno je da su se domašaji ovih procesa međusobno nadopunjavali. VII. koja je bila svega šezdesetak kilometara udaljena od Venecije. I. 234 Račkl. Viz. 221-38. poticali i uvjetovali. 196. Split 1992. ulazak u krug evropske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. 258 Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum. U tome su ključni događaji bili ubrzano pokrštavanje. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stići s nekog područja naseljenog Hrvatima. 5. Documenta. Klaić. sklopljen 840. dakle od četrdesetih do osamdesetih godina 9. 364. opljačkali tvrđavu Caorlea" 258. Documenta. Izvori. izu. a ni drugih Slavena s istočne obale Jadrana na mletačke brodove koji uz nju prolaze. 58-63. Očigledno se za Trpimirove vladavine počinje afirmirati hrvatski državni identitet. a prve jasne naznake o njezinu postojanju potječu upravo iz vremena Trpimira. Posljednji se napad zbio oko 846. Već spomenuti Pactum Lotharii. Jines255. tvrdi da oni brodovima "obilaze od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259. Nutarnje stanje. Izvori 45.

Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru. teško je vjerovati da su ti napadi potpuno prestali. arhonta tadašnje arhontije Dalmacije)". moguće je. Do jednog takvog sukoba (logično je pretpostaviti da ih je moralo biti i više) došlo je "kada je naime Trpimir. knez Slavena. a to je pojava Arapa. 199 . Dio tegurija s imenom kneza Trpimira iz crkve u Rižinicama kod Solina napada zbog toga ne bi bilo. polazio s vojskom protiv naroda Grka i njihova namjesnika (pairicium eorum . moralo dolaziti do sukoba na kopnu. za Trpimira hrvatski brodovi manje napadali one koji su prolazili.Slika 14. ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili važnost. a mjesto odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita. Iako su.dakle. Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o napadima mogao mnogo više pridonijeti jedan drugi faktor. Iz priče proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila. u obilju doga đaja i događanja. činjenica jest da je. Trogira ili Zadra.

.

godine. CMH III. Gottschalk. na čelu sa čuvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom. jedan od istaknutih predstavnika karolinške renesanse prve polovine 9. Gottschalk. stoljeća 2 ■° . Pomorje."kralj"263. da ne uzima oružja niti da jezdi zajedno s vojskom.. 22. Klaić. opširnije. jedan od vođa profranačkog puča u Veneciji Obelijerije uhvaćen je i poslan na sud u Carigrad. Dilema je li došao u Hrvatsku zato što je ovdje našao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere. u biskupiji Soissons i. Katić. Mnogi se s tim učenjem nisu slagali. 55 i d. naime. 201 .. Zagreb 1983. nemilosrdno progonila. CMH III. Stoga Gottschalk bježi u Italiju. naime. u zaleđe istočnog Jadrana. Po nedavnim naime događajima posve sigurno sam znao da će pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu veselo stupali i svojim pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. pa je stigao na Trpimirov dvor.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 533. Primjerice. 529. Izvori. kao što se u historiografiji tvrdi. 8.. Možda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan među slavenskim vladarima na Balkanu. pa je zbog toga Gottschalk došao na hrvatski dvor. a stigao je 848. J. kako ga naziva suvremeni izvor265. a katolička ga je hijerarhija. Augustina i tvrdio da je Bog već pri rođenju svakom čovjeku odredio hoće li se spasiti ili biti proklet. Gottschalk. 22.. stoljeća. Zakleh ga strašnom zakletvom . Manojlović. nego.. Moguće je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo 260 261 262 263 264 265 266 Katić. Takvo razmišljanje moglo je Gottschalkove slušatelje i čitatelje navesti na zaključak da su dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se čovjekova duša spasila262. 37. propovijedao je nauku o predestinaciji (predodređenju). Le Goff. mnogo važnijom činjenica da su dalmatinski krajevi u 9. 8. ali je to mogao činiti i iz zahvalnosti (čini se.. Propovijedao je putujući. Trpimiru čak nadijeva i titulu rex .■ "* ". jer je kasnije otišao u Panoniju. Izvori. godine na sabor u Mainzu. na dvor furlanskog grofa Eberharda. Katič."lutajući monah". ali je 846. Tako se doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je veselo poigravao."260 Upravo zbog zanimljiva načina na koji je bitka opisana. Vidi. a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). U ovim je krajevima bio jedan od prvih vjesnika karolinške renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doživjelo s golijardima u kasnijim stoljećima266. Živio je u samostanu Orbais. zbog očiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio. osim stoje bio istaknuti pjesnik 261. Gottschalk. vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je on postao očevidac. 5. Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869). Norik i Bugarsku. Klalć. neka pomnjivo prati kakve će biti kretnje onoga našega konja. Intelektualci u srednjem vijeku. Gottschalk je bio gyrovagus monachus . Na svojstven način tumačio je djela sv. jašući za njima. godine i otamo prognan. stoljeću bili mjesto kamo su protjerivane nepoželjne osobe. ne bi trebala postojati. kao što je bio Ivan Skot Eurigena koji piše protiv Gottschalka 851.

Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi svećenici iz zemalja pod franačkom vlašću . stoljeća. u sljedeća 3 do 4 stoljeća pisati svi rukopisi 267. 271 K. Documenta. Putovanja su se odvijala u oba smjera. 383. VAHD 60.I. koji je sastavio Trpimirovu darovnicu 852. u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed. Time se dugoročno i vrlo pozorno planirala franačka aktivnost na ovim prostorima. 1-2. bili su nepismeni. koji su samo ostavili "znak" (signum)270. cancellarius. Prilozi za istraživanje hrvatske lilozofske bašti ne I. Čini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog vladara nije bio opismenjen ni u stoljećima koja tek dolaze. Zagreb 1975. Stipišič. stoljeća. Klaić. većina -njih jedanaest -bili crkvene osobe. pa onda i kasnijih stoljeća potvrđuje kako su H rvati poznavali zamršenu latinsku metriku i analizira kako su se služili heksametrom i distihom. notarius) koji na hrvatskom dvoru rade do pred kraj 11. stoljeću bila središte iz kojeg su odlazili misionari u pokrštavanje hrvatskih prostora. dakle. posred no. bez obzira na to što se pismenost sporo širila. stoljeća i za visoke državne dužnosnike. Izvori 22-3.Gumpert. usmeno svjedočanstvo počelo gubiti pravnu važnost. te je neumitno dolazilo doba u kojem se pismeni dokumenti sve više poštuju. 24. jer su 827. što će reći da su i oni vjerojatno bili svećenici ili redovnici. godine predstavnici istarskog svećenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti 267 J. 272 Rački. Goldsteln. točnije godine 825. Međutim. Teudebert. ali je u svakom slučaju mogao prilično pridonijeti njezinu nastajanju 268. Izvoru 21. širila i pismenost. Zagreb 1972. iako su bili nepismeni. pa osnovnu tezu čine krajnje dvojbenom. osnovano u Čedadu {Cividaleu) visoko učilište uz benediktinski samostan 271 . jer su u Furlaniju u kasnijim desetljećima pristizali mnogi slavenski prvaci. A. Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269. 87. 5. Na taj se način. Svećenik Martin. jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zateći. gdje se tvrdi da se evanđelistar u drugoj polovini 9. 269 Rapanić. Priručnik. 77 -92. Akvilejska je crkva. Documenta.. Nije slučajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u Čedadski evanđelistal 272. godine. jer su od 16 poznatih pisara [capellanus. Šišić.karolinu. No. Također. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. Gottschalk. uključujući mnoge hrvatske župane i samog Trpimira. kojom će se. 125. Nekoliko desetljeća prije Trpimirove vladavine. 268 202 . dokazuje da već postoje pismeni ljudi. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. a preostala se petorica navode bez titule. odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka Lotara I. Počeci filozofije u Hrvatskoj. očito je polovinom 9. ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere". Jadrijević. Gisilbert i drugi. stoljeća nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve". osim toga. Akvileja je u 9.. t vrdi da se po natpisima 9. Hrvatski rani srednji vijek . Klaić. Krstić. Istočna obala. 1-16. od Moravske pa sve do Bugarske. zajedno s beneventanom. Odolbert. prilagodbe tekstova koje je autor učinio da bi ga mogao pročitati u nekom od klasičnih metara vrlo su velike. ali i da ima mnogo onih. dakle. pretežno u drugoj polovini 9. 270 Rački. Split 1963.

ali je ovaj pohod označio i njihov ulazak u Jadran. 17. a 867. izv. Vidi opširan komentar u Viz. 276 Ferluga. pa čak nisu morali biti ni muslimani. 1975. 209. Međutim. 329. stoljeća do godine 1205. zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje. jer su vrlo brzo reagirali. Documenta. 355. Naime. 178-81. stoljeća osvojili Kretu (bizantski posjed). to jest neposredni potomci došljaka iz dubina Arapskog poluotoka. 165. godinom te bi oni prethodili 15-mjesečnoj opsadi Dubrovnika. VAmministrazione. ugroženo je bilo i talijansko kopno. Slično Manojloviču tvrdi i Šišić. Omnes Venetici capti et interfecti sunt . bili već stoljećima stanovnici sredozemnih obala koji su od plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi. "Arapi" i nisu nužno morali biti arapske narodnosti. U prvom su naletu Arapi doprli čak do Osora te ga zapalili 275. Zagreb 1973. Isto. VII. VII.8. Lučić. Rad JAZU 369. J 2. Moguće je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju. 17. 68. Uprava. dočim Manojlović. Dubrovačke teme. pa je shvatljivo zašto izvještaji o borbama protiv Arapa dobivaju toliko na značenju. Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Povijest. Lučić. pa je vrlo vjerojatno da su s njima u ekspedicije kretali i domaći ljudi. Osim toga. Klaić. a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena. 23.Johannis chronicon venetum. 5-49. Izvori. Istorija. Rački. Bilo je to u interesu franačke politike (jer je gradeški patrijarh bio mletački štićenik). 3-38. pa i oni sami.. 17. ali je ova reforma ojačala i svjetovnu moć akvilejske metropolije i označila početak njezina više stoljetna uspona na istarskom prostoru. Dubrovčani na jadranskom prostoru od 7. završava opsada Dubrovnika. Naposljetku su 273 Ostrogorski. razdvaja Konstantlnov izvještaj na 2 dijela: 841. 65 i d. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili.Johannis chronicon venetum. 346. Documenta. Rački. to su morali biti iskusni pomorci. Nijedan mletački poraz u sukobima protiv istočnojadranskih Slavena nije bio ni približno toliko strašan. Mlečani su očigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju. Potom su prešli na talijansku obalu. te je naposljetku otprilike 837/8. stoljeća ukidanje podložnosti istarskih dijeceza Gradežu i njihovo vraćanje pod jurisdikciju patrijarha u Akvileji. datira ove događaje 866. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru Arapi su 20-ih godina 9. 335. taje flota pretrpjela težak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaćeni i ubijeni 274. Bizant. godine zauzet i bizantski Brindisi. Rose i Kotor donji" 276. 275 Absarensem civitaiem incendio devastant . Pomorje. a u isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlašću na Si ciliji273. te J. Isti. a zatim opustošili gradove "Budvu. analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski zemljopis bio i te kako dobro poznat. jer se inače ne bi odlučivali na tako daleke putove. Kalfis razara ove gradove. 29. II. Dvojbu izaziva i 274 203 . Povijest Dubrovnikall. poslavši prema Tarantu šezdesetak brodova. Vidi i Goldstein. Opširno o Arapima na Jadranu piše J.

Karta 6. Budvn i Dubrovnik pohodi na hrvatskom prostoru 840. arapski napad na Osor i AJriju Put dužda Petra Tradenika 839. godine . do 925. Vojni Moguća provala Mađara oko 900: Mletačko-arapska bitka kod . | Arapski napad na Bol Arapski napad na Rose.

Vidi. Lučić. Klaić. Sp.u ušć u r ije ke P o. MSHSM 25. nego otprilike stotinjak godina kasnije. što bi morao biti Sušak . Krajem šezdesetih godina situacija se počela rasplitati. Uprava i L'amministrazione. ali i evropske perspektive ove su događaje iscrpno analizirali F.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku. te su punih 15 mjeseci opsjedali Dubrovnik. Byzance e t les Arabe s. 318. a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su već 740. VII. u bliz ini Venec ije . Vidi i lit. La dy nastie m acedonienne (867-959). a ubrzano je tražio i saveznike.: J. vratili na jug.Račkl. uz pomoć dubrovačkih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. Čini se da su pljačkaške ekspedicije sljedećih godina. Viz. iako neki podaci nisu precizni. jer se arapski napadi nisu mogli događati u 8. Povijest Dubrovnika. 8-11. ZRVI 13. Sp. stoljeću. te Klalć. II. Klaić. 15 i d. 280 pj-jča o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se . Vizantijsko Carstvo ijužnoslovenske države IX . 356. Pariš 1961. Izvori. 278 Govori se o mjestu "Sansag". J. Zagreb 1883. ed. Bruxelles 1968. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bježalice) kako bi se borili protiv saracenskih brodova. 187-8. Mlečani su navalili na njih u blizini Suska 278. izv. 217 i d. ne napavši. 23. (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u pomoć Dubrovniku. 279 Šišić. izv. Rački. dok Ferluga. II. izv.. Annales ragusini anonumi ed. Documenta. 355. II. da su 754. A. pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Byzance et Rome au IXe siecle. koji živi u Dubrovniku. stoljeća krenuli prema sjeverozapadu i približili se Adriji 277. u Vita Basiliil u De thematibus. Vidi i opširno. DAI 29/97-8. Krekič. osobito datiranje. sve dok novi bizantski car Bazilije I. II.. 1971. Ljetopis Popa Dukljanina informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279. Iste godine Arapi su osvojili i Bari. tvrde da se radi o Risnu. 29. 783. nebitno iz mijenjena . Ferluga. u DAI . Općenito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma. 79-80. otkuda su i došli. Arapi su u toj bici pobijedili. godine još jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju. Iere par tie. Njega su opsjeli i ubrzo osvojili. Iz bizantološke. pa je Bizant počeo pripremati vojsku za napad na grad. VII. 205 . Izvori. Documenta. ali su se. Nodilo. Vasilie v. Lučić. to se ne može brkati s 'Pi'ceva). "Kralj (misli se na franačkog cara Ime drugog grada: r\ Pwaaa . Annali diRagusa diNicolo diRagnina. 354 (ali i J. 17. Rački. 277 A driane nse m portuni . Dubrovnik etleLevant auMoyen Age. godine navodno je neki signor Francese imenom Orlando.X veka. Documenta. 10-21. jer kako inače tumačiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima. 17. Zagreb 1883. a nikako ne o Risnu (jer. Dvornik.Johannis chronicon venetum. odnosno sljedeća dva-tri desetljeća. a Mlečani su se morali povući. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica ragusina Iunii Restii. Viz. Theophanes Continuatus V. 23-4. Les Slaves. Kada su sljedeće godine Arapi opet stigli do Kvarnerskog zaljeva. Izvori 23. Naposljetku. Arapi su 866. LPD. Nodilo. Za greb 1973. Povijest Dubrovnika II. 17-8. godine Dubrovčani sagradili tvrđavu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da 782. 76 i d. Zagreb 1893. Pariš 1926. A. Čini se da im se nitko iz nedugo ojačalih slavenskih država istočnog Jadrana nije odupro. B. 291-2. 29 i d. učestale. godine Saraceni srušili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu. po Račkom. te Viz. 17.J ohannis c hron ic on venetum. t.

Takva pretpostavka vjerojatno nije točna. godine 282. Bizantska je flota otplovila za Korint. Da j e to bio samo dio j ednog šire zamišljenog plana. Viz. 210. jer su Arapi do istočnojadranske obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. Documenta. čini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara Domagoja. 875. Još su jednom. c. komentira vijest i smatra da bi riječ insulam više odgovarala od urbem. 21. 12. U originalu "Kronike" Ivana Đakona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt. prvi je napad završio neuspje hom. Afirmacija Hrvatske na Jadranu Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla spriječiti Hrvatsku da se sve neposrednije orijentira na Jadran. 284 Johannis chronicon venetum. VII. ali Rački. II. Viz. Osim toga. DAI 29/66. 283 Johannis chronicon venetum. oko 400 brodova. 219.) i papa. II. Usprkos pozornom planiranju akcije. izv. 19. zajedno s Hrvatom i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Ragužanima. svjedoči i činjenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi. s bizantske strane. jer postoji samo još jedan podatak Georgija Kedrena iz 1023. 18-9. 16 a. 365. odnosno. a dalmatinski dio Hrvatske orijentiran prema sjeveru i zapadu više negoli prema moru. 282 206 . godine. navodno. godine: tada su. Goldstein. Documenta. . Klaić.. Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine. DAI 29/115. pridruživši se vojsci koju je car poslao. 5. a Ludovik je u sljedećem napadu zauzeo Bari . 285 Rački. usprkos činjenici da u njoj sudje luje. Izvori.I. Andreae Danduli Chronica.bilo je to početkom 871. Rački. Otada će Arapi za duže vrijeme iščeznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872. XIII. Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su sve nepogodniji. I. 24. Descriptio. dotadašnji arapski napadi na istočnu obalu Jadrana bili su očigledno kratkotrajni i neko opsežno osvajanje. a ne neki "grad". navalili na neko mjesto na otoku Braču (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kući s neprocjenjivim plijenom 283. 365.215.. Arapi prodrli do Gradeža. te je većina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285. G. dođoše obojica s velikom silom i. ali su ih stanovnici potjerali 284. odnosno pljačka velikog otoka kao stoje Brač čini se malo vjerojatna. Documenta. Snažniji izlazak. kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima. sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazočni po carevoj zapovijedi) prijeđoše u Langobardiju i opsjednu grad. izv." 281 Prema tome. spominje neke gusare s istočnih strana koji su razorili grad na mjestu današnjeg Bola. pristavši na carev zahtjev. Hrvatski rani srednji vijek Ludovlka II. opustošili neke gradove Dalmacije. dakle u vrijeme vladavine Ljudevita i Borne. Zbog udalje281 DAI 29/62-66. Dubrovčani zajedno s vojskovođom iz Nauplija Nikeforom teško porazili u pomorskoj bici Arape. godine) oni su pošli s Krete. 437. c.op. 19 i ta mo koment ar. da će biti bliže istini da su Arapi napali otok. jer Hranković.

Tako sada. 3. koji su djelovali na hrvatskom prostoru. 20. u nedostatku jake središnje vlasti. Kada se počne živjeti uz more. pa se u Trpimirovo vrijeme. Očito je da se život na nekim lokacijama obnavlja. Povijest institucija. sol i drugo) stignu u dotadašnje središnje dijelove Hrvatske. prirodno je da se po njemu plovi i trguje . Izvori. Arheološki nalazi svjedo če o tome da baš u 9. godine primorski dio Hrvatske došao pod suverenitet talijanskog kralja. a i kasnije. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9. stoljeća bugar ski utjecaj proširio sve do panonskih dijelova Hrvatske. Documenta. Biograd. povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze. Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu. trgujući. Thomas. stoljeću. a kasnije samo formalno na vrhovništvo franačkog cara 286.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ni u 8. Tako će postupno obje hrvatske države. na skupštini u Aachenu odlučeno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad Istrom. očigledno se povećava u 9. a Pano nija pod vlast Ludovika Njemačkog. Kako se franačko vrhovništvo zapravo nije osjećalo. Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktički bila neovisna. a hrvatski prostor u zaleđu jadranske obale bio postupno zahvaćen konjunkturom. Izvori. iako se u dataciji Trpimirove darovnice spominje franački vladar Lotar koji vlada u Italiji. Centrifugalne sile su u sve anarhičnijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i više se nije moglo voditi računa o tome što se događa na njegovim dalekim istočnim granica ma. 44. brodovima krstare tamo-amo po moru" 288.od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj više od polovice . To će biti sve izraženije što će vrijeme odmicati. Franačka je bitno oslabila od vremena vladavine Ludovika Pobožnog i njegovih sinova koji su silnu energiju trošili na to kako da podijele golemu državu. na 286 287 288 289 RačkI. Beuc. Klfiić. Kranjskom i Donjom Panonijom. 29. bit će sve slabije. Klalć. Raćki. Skradin. kako ona u Dalmaciji. 43. što bi značilo daje on u Hrvatskoj imao određena prava 287. Documenta. Stupin i Karin . tako i ona u Panoniji. pa je tako zavladao domaći vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku. a njih su zasigurno Hrvati naseljavali i naselili još u 9. izv. stoljeću nije bila prekinuta.Nin. 333-4. 17-8. DAJ31/69-70. 36. Toma. možda i nešto ranije. drugi.tako Toma Arhiđakon tvrdi da su se Solinjani nakon katastrofe njihova grada počeli baviti novim poslovima: "jedni obrađuju zemlju.pa su trgovci. . stoljeća nosti tih dvaju prostora i teško prohodnih komunikacija tako intenzivni odnosi nisu se mogli dugo održavati. Iako trgovina duž istočnojadranske obale ni u 7. Viz. Kronika. jer je još 817. Primorska orijentacija Hrvatske očituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom . II.nalaze se na moru 289 . stoljeću Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove obale ili se miješaju s autohtonim stanovništvom. biti prepuštene vlastitoj snazi i snalažljivosti. a veze između njih. 207 . morali pronaći najbolje putove kako da proizvodi prevoženi morem i sva potrebna morska blaga (riba.

odnosno Krke.I. postaju važni Omiš i Skradin na ušću Cetine. stoljeća. 208 . Ana. koja će svoju punu afirmaciju doživjeti u drugoj polovini 11. Na ovim se mjestima roba prevožena Jadranom mogla prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na kola i tegleću stoku. Su. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek Slika 16. Petar u Priku kod Omiša primjer. Važnija postaje nekolicina naselja. a vjerojatno sve značajnija postaje i pozicija šibenske utvrde sv. pa povoljnim putovima transportirati u unutrašnjost. koja su smještena u široj okolini ušća Zrmanje. prije svih Nin.

jer se vino. 1978. 413-27. Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo. 296 Vidi. Rački. Izvori. 455. jer se samo po sebi podrazumijeva da dobrih cesta nema. 40. 41. loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo. VII. Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 . Klaić. izv. 291 209 . a ne više u amforama294. VII. Documenta. A. preduvjet upotrebe kola je pogodnost terena. Osim navicule. postojala je i grippa. Cagiano de Azevedo. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je hrvatska mornarica imala sagene i kondure. 17. Doduše. Čamcima se relativno lako moglo. Sv. primjerice. Ferluga.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 290 Johannis chronicon venetum. mj. Viz. 294 pei-iuga_ Navigation. Settimane Spoleto 25. žito i ulje počinju prevoziti u bačvama. Zato se na hrvatskom prostoru od 9. Stoga je logičan preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje čamaca. stoljeća nadalje izgrađuje značajan broj plovila koja prometuju duž istoč noj adranske obale. U ranomu srednjem vijeku došlo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova Cetine. 19. Općenito govoreći. na i. Zbog toga nepostojanje ili nestanak. Klaić. 25. Le navi nelle documentazione archeologica. stoljeća 290. stoljeća Stoga je. 19. odnosno brodica. 293 Također. Nalazi se na raskrižju putova. Amsterdam 1977. kao i Cetina kojom se može krenuti u unutrašnjost. Bvzantinische Forschungen 5. stoljeća izrađena su bolja jedra. Uz te veće brodove bilo je i mnogo manjih.Knin i njegovu bližu okolicu. 394. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logično središte događanja u hrvatskoj državi i. Documenta. 365. Također. Bragadin. Johannis chronicon venetum. Krke i Zrmanje. Le navi. Rački. II. II. M. Naime.71. nedaleka Biskupija i tamošnjih pet crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku vrlo intenzivno živjelo. Brodovi postaju lakši i manji. te daje u prve stalo po 40. izuzev nekoliko nezgodnih slapova. a istovremeno se inače skroman kapacitet brodova povećava za značajnih 10%. dj. jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put preko Klisa. te neodržavanje antičkih prometnica nije moralo biti od dalekosežno negativnog zna čenja. s jednom razlikom: čini se da relativno slaba središnja vlast nije bila u mogućnosti isfinancirati izgradnju većih brodova. mjesto u kojem se sklapa mir između Hrvata i Mlečana 30-ih godina 9. pak. rani srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih skokova od velikih lađa rimske ratne mornarice do galija talijanskih republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . Na hrvatskom prostoru razvoj je bio sličan. Do kraja 9.. ali se sve više grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. sam Knin.dakle. tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14 osoba296. 335. 292 M. 62. 295 DAT 31/68-70. Isti. Settimane Spoleto 1993. n. Klaić. Izvori.. DAI34/17-8. a Ivan Đakon. čak sa tri strane dosegnuti samo zemljopisno središte Hrvatske . Izvori. Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle. J. 35. a u druge do 20 ljudi 295. Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budući da je taj kraj ravan. u skladu s time. Viz. izv.

Forum 17. 56-68. uključujući konje. 12. Moguće objašnjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u činjenici da oni glorificiraju bivšu bizantsku vlast. Vidi. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje između 905-961. godine žale se da moraju "lađama ići do Venecije. Izvori. Hrvatski iseljenički zbornik 1992. Izvori. Zavod za zaštitu spomenika kulture. Klalć. 426 i d. Documenta. 432-3. Brusić. Zagreb 1969. Nin. Nejasno je zašto to smatraju negativnim. prva hrvatska prijestolnica. predstavnici istarskih gradova na saboru na Rižani 804. G. jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti. i 10. Izvori svjedoče o posebnim brodovima za trgovinu. obilazeći od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. 597-629. Ravene. S druge strane.op.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom. 301 Z. Rižanskiplacit. što nikada nismo činili" 300. R. 45. U arheološkim su istraživanjima pronađeni samo čamci manjih dimen zija . Rižanski placit.vidi. Jurfć. pa događanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. Goldstein. 9-13. 65-71. Podmorska arheološka istraživanja brodova na ulazu u ninsku luku. Depopulaci ja Istre iziskivala je colligere extranei . 27. Dalmacije i po rijekama. 121 i d. II.naseljavanje radne snage na crkvene posjede i zemljišta veleposjednika. kao i sitne stoke (primjerice. ali i krupne. stoljeću doživljava slavensko spuštanje na obalu i intenzivniju 297 CD I. Rački. Arhivski izvještaj. Čini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim društvima ja dranskog zaleđa bilo u osnovi isto ili slično: spuštanje prema obali bio je opći proces. O nekim pitanjima Rižanskog placita. Radovi Zadar 16-7. Zbog toga se vjerojatno i služe argumentima koji su zapravo bez osnove. Viz.dva od njih izvađena su iz ninske lagune i konzervirana. s kojim se vjerojatno moglo upuštati i u duža putovanja. 303 piacito delRisano. da bi od nedavno prispjele franačke vlasti zadobili što više privilegija. Klaić. Na sličan način piše i Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima . Naseljenici u tom smislu traže i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva. o prilika ma u Istri zna se više nego o prilikama u ostalim područjima.I. 8. Zahvaljujući Rižanskom placttu 303. i početkom 9. Istra. Vinodol. dakle. a vjerojatno označavaju oporavak trgovačkih aktivnosti na istarskom po dručju. godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297. Izvori. 1968/1973/1974-5. 43. Stoga i Istra u 9. Također. 299 DAT 31/54-7. 66. s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili koncem 11. Zadar 1969. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske. ovce i koze na otočku ispašu). 77. 300 Placito del Risano. stoljeća301. Margetić. Margetić. izv. Ministarstvo kulture i prosvjete. I. Veći je dug 9 m.. Tako se u 8. u: Rijeka. god. 210 . 302 O toj temi piše polazeći od drugačijih pretpostavki i V. Hrvatski rani srednji vijek Zadarski prior Andrija 918. jer ih se naziva nauigium frumentum deferens 298. i 298 L. Košćak. što je bilo dovoljno za prijevoz većeg broja ljudi ili robe. Do početka devedesetih otkri vena su na dalmatinskom području još 2 starohrvatska broda sličnih karakteristika . 443-8. trgovačka lađa za žito. Klaić. Margetić. sigurnosti. stoljeća Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje bivših bizantskih podanika.

13. II. Marušić. stoljeća. Klaić. Histria Archaeologlca. Isti. 304 B.. 108-38. Hrvatska na razmedi svjetova . I u Hrvatskoj su neke županije i njihova središta bile uz more: Nin. oko gornjeg toka i izvora Zrmanje. god. baš kao i primorski dijelovi Furlanije. Nasuprot tome. Nađeni su u dolinama Drave i Save. Pula 1970. 58-65. izv. Izvori. Primorje. Najjužnije nalazište mačeva nalazi se u istočnoj Hercegovini. 36/32-6. ipak je neraz mjer u broju gradova suviše velik (s obzirom na površinu teritorija) da bi se mogao tumačiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa. a u Bosni su samo dva grada. Isti. Po zapisima cara Konstantina u unutrašnjosti Srbije postoji šest gradova. arheološkim nalazima: karolinški mačevi su dragocjen artefakt franačkog kulturnog i proizvodnog kruga. Iako su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno više znali o prostranstvima bliže obali negoli o onima u unutrašnjosti. ali autohtono stanovništvo i tamošnja vlast isto tako imaju interesa. a ova. Općenitije. II. Šribar. Balcanoslavica 2. Cetine i Krke. Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i boljim izgledima za preživljavanje. ipak su mnogostruke mogućnosti maritimne privrede privlačile nove naseljenike. jer su se i tu središta naseljavanja pomaknula bliže obali. zatim velik broj (čak 13) na prostoru od Zadra do ušća Cetine. a vjerojatno i dio Bribira 308. teritoriji bliži moru. Materijalna kultura Istre od 5. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pak. Viz. Sidraga. Vidi i najnoviji rad. izv. Isti. 211 . imaju razmjerno više gradova: u Paganiji (kneževini Neretvana) četiri. kod Stoca. 41. sv. nego dublje u zaleđu. iako površinom mnogo manji. u Trabuniji pet i u Duklji tri grada 306. mj. Materijalna kultura Istre od 10. Izdanja HAD 11. Viz. 109-24. 62. 81-107. Ako se po rasprostranjenosti ar heoloških nalaza može suditi o domašajima franačkih utjecaja. stoljeća. jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307.isprepletanje utjecaja Spuštanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutrašnjošću. 307 DAI 34/12-14. na kojima se često osjećao manjak stanovni štva. do 12. Slausen in Ostfhaul (Italien). u Zahumlju pet. Istovremeno se sličan proces odvijao u južnijim dijelovima istočnojadranskog zaleđa. izričito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku Slavena znači "utvrđeno mjesto". stoljeća kolonizaciju304. 1958. 7 i d. 308 DAT 30/90-4. II. Iako su plitka i malena krška polja bila (kao što su i danas) limitirajući faktor intenzivnijeg naseljavanja. na i. ali ne uz obalu. izv. Pula 1960. u Lici. 306 DAI32/149-151. Pula 1987. oni su se najintenzivnije manifestirali u zaleđu dalmatinskih gradova. I. Valjalo je donijeti "svježu krv". 305 V. zaleđe primorskih gradova i laguna. Kasnoantička i ranosrednjovjekovno groblje kaštela Dvigrad. I. u samom središtu hrvatske države. Valjalo je naseliti otočke i prijadranske dijelove istočnog Jadrana. kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s današnjeg slovenskog područja305. Također. istra u ranom srednjem vijeku. do 9. Viz. 33. Štoviše.

59-72. područja današnje sjeverozapadne Hrvatske. isti. SHP 15/1985. Ovi su mačevi i neposredan dokaz društvene diferencijacije u hrvatskom društvu . Vicelja. do 11. Vie e metodi dell'espansione politica e culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI. Justinijanski modeli u skulpturi od 9. 23-7. stoljeću. J. 309 vidi. Belošević. Resummes des Communicati ons. 65. karta I. Ochride 1961 (Beograd 1964). stoljeća. 315 Općenito o bizantskoj politici. točnije. i u 10. Goldstein. 5-8.postoji. 10-11. Hrvatski rani srednji vijek a na njezinim perifernim područjima mnogo manje309. Zagreb 1954. Konačno. Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri. 85-96. Z. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi. 212 . Margetić. "starohrvatskih" naušnica 314. 1-2. Corsi d'arte ravennate e bizantina. Ravenna 1955. Ferluga. Primjerice. Catania 1986. Karaman. Međutim. 5-14. Z. 312 Goldstein. Vinski. T. Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na području Dalmacije. političkog. Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji VAM. ZRVI 29-30. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi SHP 15/1985. Ti se utjecaji očituju u Istri i u 9. 310 Ž. Abramić. bizantski su se utjecaji širili prema hrvatskom prostoru i nakon što je bizantska vlast na tim područjima ili u neposrednoj blizini nestala. Općenito su o utjecaju bizantske umjetnosti raspravljali još M. Tomičić. gdje su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronađeni i mnogobrojni karolinški mačevi310. 41-52. 316 M. 313 L. serija -sv. 31X Z. onaj koji daruje čini to iz određenog interesa -vojnog. Split 1986. D. 1-44. 314 Lj. Goldstein. Radovi FF Zadar 10/1983-4. 163-72. Zbornik Svetozara Radojčića. 209-30.I. Ista. Vinski. S druge strane. 71. U tome je iznimka bila Panonija. sloj koji ima novaca da kupuje mačeve. O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981. sv. L'arte bizantina in Dalmazia. toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleđem315. 1961. do 12. J. 11. Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije. Bizant na raznim mj. SHP 14/1984. 1991. Starine JAZU 59/1984. Beograd 1969.. Također. L'amministrazione. Čak ako se i prihvati pretpostavka daje riječ o poklonu 311. Siculorum gimnasium39. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali od 6. odnosno nakita čija se izvedba vezuje koliko uz antičku baštinu. Model u slonovači zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske skulpture. ZRVI 7. zahvaljujući ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom području sa središtem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316. 1. gospodarskog ili nekog drugog. 16 i d. Maksimović. Također. očigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava313. Također. 69. Vinski. veka. Marasović. 41-2. bizantski su se utjecaji na hrvatsko društvo ostvarivali na razne načine i često ih je teško uopće razlikovati od kasnoantičke baštine na hrvatskom tlu312. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo. Peristil 1. nedvojbeno. 1977-8. 3. Radovi ZHP 24. J. Katalozi. Vinski. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. XIIe Congres international des etudes bvzantines. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Jelovina. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in Dalmatia. u: Z.

naime. Sekelj.). Zagreb 1993.binja318. ali posebice prostora na potezu sjeverno Primorje . te s Franačkom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu.Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323. Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave. kod Tre. Od franačkog je novca sačuvan samo jedan primjerak. Ovakvo isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenošću kako prema moru. 213 . 115-30. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre.u blizini Bileće. U Arheološ kom muzeju u Zadru postoje. 287-306. Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani vremenom vladavine Konstantina V. Kninski zbornik. što bi se moglo definirati kao utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada". sredoze mne. nego je stanje u nekim regijama bilo kudikamo kompleksnije. a samo u manjoj mjeri mediteranske. Iliria 9-10.. jer su na starohrvatskim lokalitetima pronađeni 317 Lj.sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljeća. vidi i I. Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. i zlatnik s imenom Teofila. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stižu s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na dalmatinski 322 . ali je njihovo čvorište na ma lom prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi. (840-855)320.9. Međutim. 321 T. Tirana 1979-80. ali i razmjerno dalje od tadašnjeg hrvatskog teritorija . stoljeća Kako neki drugi arheološki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristični da bi označili narav. Miletlć. te ketlaško-karantanske. Razgovori o nekim problemima domaće historije. na i. pa kod Trilja na Cetini. Jurić. i Konstantina (829-842). 322 R. Karaman. i kasnijih stoljeća očituju se i odsjaji antičke baštine.. Tako su naušnice pronađene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla. a najzastupljenije su naušnice dalmatinsko-starohrvatske skupine. tako i prema zaleđu . osim još dva zlatnika Konstantina V. 97-114. čini se da će tome najbolje poslužiti nalazi novca.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 78. Anali Dubrovnik VI-VII. na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji četiriju tradicijskih kultura -istočnoalpske. na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji Bizanta s jedne i Franaka s druge strane. Umjetnost na istočnoj obali. odno sno bizantske tradicije 321. Tiniensia numismatica. Pronađeni su u pet grobova u Biskupiji nedaleko od Knina 317. 319 H. zatim još jedan iz vremena Lava VI. 318 N. Prilog definiranju naušnica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova šireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja. a ne samo Bizantinci). Zadar 1987. iz vremena Lotara I. zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne. Spahiu. Tome 2.. Mirnik. 208-15. (741-775). Srednjoigekovni novac na zadarskom području. 180 id. te u Albaniji319. 1957-9. Jurić. Mihajla II.. Osim toga. (886-912). u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. 353-422. Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. 323 Čini se da je isprepletanje utjecaja obilježje cjeline hrvatskog prostora. Vrela i sudbine. kao pravi "dolar srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi. mj. u materijalnoj kulturi Hrvata 7. 41-73. Usporedba količine bizantskog novca s količinom franačkog vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne. dinarske i podunavske (panonske). intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine Hrvata s okolnim područjima. arheologije i historije umjetnosti. 320 R..

131-4. samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena. Očigledna je. 326 Vidi detaljnu analizu opsežne bibliografije . a poticaj graditeljskom poletu misionarska djelatnost u područjima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. nakon višestrukih pokušaja da se izvori ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronađu u umjetničkim nai stajanjima manje ili više udaljenih područja 326 .. 328 E. što je u vezi sa zagrobnim vjerovanjima. i djelomična vezanost s praslavenskom kulturnom baštinom. kama na hrvatskim prostorima. I. 27-8. E. Beloševič. Glavne značajke. to jest. Dvggve je. Hrvatski rani srednji vijek predmeti od kosti i roga. koštani dvostrani češljevi s raznim geometrijskim ukrasima. 14. ipak zaključili da nastaj nak ovog pravca valja tražiti u novonastalim. Isti. napokon. 27-8. jer se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka: koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska. Goldstein. Izabrani spisi. To se ponajprije odnosi na zemljano posuđe. Predromanička umjetnost . a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i citirani).Rapanić. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 325.osebujan proizvod hrvatskog ranosrednjovjekovlja Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nička umjetnost. što je još kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. pa na drvene vedrice (bardake). Jelovina. Materijalna kultura. osim u pojedinim slučajevima. 19-50. 109-15. koliko je plod utjecaja različitih vanjskih čimbenika. Jelovina. 7 i d. Petricioli. Nju je. ponajviše Hrvata. a isto je tako teško pronaći uzore. 9-58. Doba. Međutim. Od Donata do Radovana. Glavne značajke. 123-4. u kasnoantičkoj umjetnosti 327. Dvggve. primjerice. M. po tom mišljenju. 325 HOid. Historičar o njoj ne može suditi na način kako to čini povjesničar umjetnosti. 327 Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. ranosrednjovjekovnim prili■. formulirao teoriju o postojanju izrazitog kontinuiteta na području Dalmacije. Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj. kao što su. Split 1990. Starohrvatske nelcropole. Oslo 1951. \ Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna. smatrajući da treba istaći sličnosti između kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti. ali i historičara predromanička umjetnost mora zanimati. Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena organizacija u gradovima.I. analizirajući stilske osobine ili detalje izvedbi itd. 214 . Jelovina. vrlo teško uspoređivati sa suvremenim razvojem u Bizantu i na Zapadu. Materijalna kultura. odnosno kasnoantičkih umjetničkih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu? Povjesničari su umjetnosti. Zagreb 1930. Split 1989. Histonj ofSalonitan Christianity. 324 Beloševtć.

stoljeća Prelog je potražio neka rješenja analizirajući samu prirodu predromaničke arhitekture. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine. pa su se u tom graditeljskom naporu isprepletali raznorodni umjetnički utjecaji. Jurković.7 . 5-14. smatra da se radi o ranokršćanskom naslijeđu i kontinuitetu. u isprepletanju utjecaja . Međutim. 175-95. stoljeća. te u Hrvatskoj. Zagreb 1954. ne odričući svakoj od ovih hipoteza određenu točnost. Jurković 332 . Bratislava 1980. Konačno je Ž. Fisković 331. a ni po broju novoizgrađenih ili rekonstruiranih crkava. Miletić. Diadora 1. Njegov je zaključak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike".Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Zagreb 1987. U nizanju čimbenika koji su pridonijeli nastanku predromaničke umjetnosti posljednji je ujedno i najvažniji. Jedan je od njih svakako činjenica daje Hrvatska područje na razmeđi Istoka i Zapada.tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti. oslonjen na paleobizantsko naslijeđe. Petricioli. Između antike i romanike. "raška škola". Prelog. Rapanić formulirao vlastite stavove. Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljeća iz Zadra. primje rice. SHP 15/1985. stoljeća i time potvrđuje povezanost s kasnoan tičkom tradicijom 330. a dekorativni ukrasi i obrada fasade bliži zapadnim uzorima. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. D ob a . koji odvaja razvoj u bizantskoj Dalmaciji. Posljednji su o ovim problemima pisali I. 1988-9. a osnovna su joj obilježja opadanje tehnike rada. Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitelđure na južnom Jadra nu. gdje po njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora. Tako je umjetnička produkcija u glamočko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko područje. 330 215 . 133-63. po nekim općim obilježjima mogu se uspoređivati s predromaničkom umjetnošću u Hrvatskoj. 333 N. dekomponiranje antičkih oblika i prenošenje antičkih rješenja u slobodnije kombinacije koje nisu odraz kreativnosti već pada graditeljske kulture 329. Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i klesarstva tijekom 7. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I. Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u kontinuitetu od 6-9. Nepobitna je činjenica daje ta umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema ničeg sličnog. Rapports du lile Congres international d'archeologie slave. dočim M. crkve raške škole nastaju neko329 M. te M. Jurković. On polazi od pojava u umjetnosti. 287-306. ni po stilskim ni po drugim obilježjima. Međutim. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3. 85 . i 8. ali dublje u bosanskoj unutrašnjosti situacija je nešto drugačija 333 . pa time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta. Peristil 1. 331 I. smatra daje predromanika u Bosni ponajviše pod bizantskim utjecajem. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11. 41-8. i Rapanić naglašava kako za nastanak predromaničke umjetnosti nije važna samo kasnoantička tradicija. Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. 107-113. ali pokušava što cjelovitije objasniti "predromaničko doba". već i mnogi drugi čimbenici. Fisković. Zadar 1960. I crkve koje su izgrađivane u Raškoj. Ra p an i ć . 332 M. koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domaće prilike uz nadovezivanje na neka opća isku stva kasne antike.

ili početkom 9. A. Slijepčević. "langobardske" umjetnosti. Hrvatski rani srednji vijek liko stoljeća kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. Deroko. po ugledu na crkvu sv. Durmanu na ovom podatku. Munchen 1940. t- . Antoljak. Osim općih sličnosti. te je pala u zaborav 335. 148. Diadora 1. Die Kunst der Langobarden. 175-95. Vidi i Rapanić. Donata) u Zadru. Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra. Radovi Zadar 11.. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra. Od Donata do Radovana. ovi se 334 Vidi. dijelovi namještaja u zadarskoj katedrali datirani 8. na kon jednog. Čini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost. pa je ustanovljavanje kronologije predromaničke umjetnosti vrlo kompliciran i nezahvalan posao. Petricioli. 335 D. Split 1990. Lik Zadra u srednjem vijeku. Trojstva (sv. 8-9/1983.. 40. I. stoljećem. 336 I. primjerice. 338 Prokopije. ali njegove analize nisu imale odjeka. Također. Tvrdilo se daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. Radovi ZHP 21. VAHD 56-59/1. 7-10. Deroko nije ustanovio ništa preciznije. Doba. Tek se osamdesetih godina pojavljuju radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokušava preciznije odrediti redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer. Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. utvrđeno je da se radi o 750. U tim se aktivno stima po mnogo čemu ističe zadarska crkva sv. 3. stoljeća ponajviše je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stižu pomorskim putovima . Specijalna su istraživanja pokazala da su neki dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko 788. stoljeća 334. ■Doba. ali su za sada ti rezultati prilično nesigurni i možda podložni reviziji. 85-7. većina natpisa ne sadrži takve podatke. Pregled literature o sv. 1965. arhitrav). Crlcva sv. iako su i tada moguća sporenja. 216 *. dr. 339 I. god ine . Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili događaj. A. Donat izgrađen ili na samom kraju 8. Zagreb 1985. 340 Zahvaljujem se doc. 4. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano između 6. a potječu iz Furlanije 336. 337 Rapanić.I. on može biti relativno čvrst oslonac za dataciju predromaničkih spomenika. Schaffran. B. Split 1954-7. dok su D. stoljeću. Međutim. stoljeću. Petricioli. Srdoč. Trojstva). Zadar 1960. Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom prostoru u 9. Sergija i Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339. uspoređuje ove pojave. pa i u ranijim stoljećima. godine 340. najopsežnije. 136. Donat osnovni oblik dobio još u 6. oltarna pregrada. danas se čini nedvojbenim da je Sv. Vežić. godini. Donata (tada još crkva sv. Petricioli.stoga je logično da se prvi objekti podižu u priobalnim. stoljeća 337. stoljeću. A. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962. Prilog uz br. 1988. I. i 9. Zagreb 1987. primjerice. Donatu daje i S. 698-701. iako skromnijih razmjera. Građevine. jer su. kao i bibl. Deroko. Ako se uzmu u obzir moguća mala odstupanja. 252-60. Goldstein. dalmatinskim gradovima. i u 8. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske. Pr e thodna su istr a ž iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k. Graditeljski polet 9. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet. dobivenom na temelju istraži va nja d o lje ta 1994. Obelić. P. no taje hipoteza vrlo brzo odbačena. stoljeća. A.

I Slika 17. Su. Donat u Zadru / ■ ■ • .

Donata u Zadru .€ 1*Š Slika 18. Unutrašnjost crkve sv.

219 . logično je pretpostaviti da je gradnju. Peristil 16-7. Donata u Zadru metodom radioaktivnog ugljika. a kasnije teme Dalmacije. a u isto doba relikvije sv. Od Donata do Radovana. Petricioli. Zagreb 1973-4. 341 I. jer se u njoj očituju franački umjetnički utjecaji. Usprkos svemu tome. ili s vrlo širokom diplomatskom aktivnošću biskupa Donata koji putuje franačkom caru. Nutarnje stanje. u središtu arhontije. a možda je rađena po uzoru Mjerenje starosti drvene građe iz crkve sv. barem posredno. Rački.Slika 19. Anastazije stižu iz Bizanta u Zadar. Budući da se crkva sv. financiralo Bizantsko Carstvo. 203 i d. Kupola crkve sv. Donata nalazila na teritoriju bizantske Dalmacije. 17-20. Radovi na izgradnji Sv. Donata logično se uklapaju i u jadranska događanja toga vremena. Donata u Zadru podaci vrlo dobro slažu s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341. Split 1990. štoviše. Rad 116. tvrdili daje starost dijela grede iz poda crkve (godina obaranja) 710. na neki su način svakako u vezi s bizantskim i franačkim vojnim akcijama na Jadranu. 7. +-25 godina. crkva je nastala vjerojatno po dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na područje Hrvatske.

Donatu na vrlo specifičan način isprepleću zapadni (franački) i istočni (bizantski) utjecaji. 345 Račkl. 4. Petricioli. Božanlć-Bezič. dio. Tako se može zaključiti da se na Sv. 343 DAI29/276-9. 1966. a nemoguće je utvrditi kada je sagrađena . 592. a potom možda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. 220 . Lovre.. Documenta. 224-324. dakle i sintagma "stare ikone". U Zadru je. Izgradnja u Zadru očito nije slučajnost . stoljeću grade bitno manje crkve (osim donekle crkve sv. koja je nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromaničkih spomeni ka na hrvatskim prostorima. Vidi i Rapanić. II. a pogotovo za 9. sav oslikan starim ikonama. Anastazije je bazilika. Prošlost Zadra II. 1963. Petra i sv. nego ni u evropskoj umjetnosti (bilo bizantskoj. 17. jer mu srušeno kamenje služi ponajprije kao kameno lom. Donata. Anastazija. sa zelenim i bijelim stupovima. Viz. pa ova zadarska crkva simbolizira ono što u umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest: isprepletanje bizantskih i franačkih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti. I. Donata. Simbolički i stvarno. Također.I. Hrvatski rani srednji vijek na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. 15. Konstantin Porfirogenet tu crkvu uspoređuje sa sličnima u Carigradu: "Hram sv. da izgrad nja S v. Dvorska kapela u Aachenu osjetno je niža od Sv. odnosno "slike" {vXoypć^xm. Klaić -1. 344 Mozaik bi kao opća forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku. Možda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike. Zadar 1976. s dru ge st rane. N. Donata iznimna je i po svojoj veličini -ne samo da se u većini gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9.tu je bilo sjedište bizantske administracije i dotok novca iz kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran . Osim toga.ako i nije stizao iz Carigrada. Istočna obala. II. Svi ti majstori . Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. osim Sv. stoljeća u Dalmaciji. sličan hramu Halkoprateja. dio. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . ćtp^otioa) teško da može išta određenije kazati o datumu njihova nastanka. 306-44. 17. u temeljima Sv. Nediljice 346. 346 Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda. sv. Marasović. bilo zapadnoj) nema tako velikih građevina. Goldstein. njegov je pod od divnog mozaika" 343.351-77. zanemarivo malo u odnosu na kasnija stoljeća) u: N. Majstori od 9-19. Pariš 1959. Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma i okolnih građevina. dio. znači da hrvatski rani srednji vijek više nema osjećaja za iznimne umjetničke domašaje antike. stoljeće. Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art.graditelji sustavno su popisani (iako ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje. 117-22. sagrađena i Sv. 16. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. Sv. 1968. na raznim mj. Zadar u srednjem vijeku do 1409. Crkva sv. odnosno. lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog 342 Tako tvrdi T. 24. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i na antiku. iako je mo gu će. godine izgrađena je crkva sv. što označava prekid s antikom. Spasa na vrelu Cetine). Crkva se nije očuvala. izv. a u ranoromaničkom stilu izgrađene su crkve sv. stoljeća 344? Velika graditeljska aktivnost produžava se u Zadru i u kasnijim stoljećima -do 918.smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne krugove 9. jer se spominje te godine u oporuci priora Andrije 345. III.

Isti. 118. 23. 149-50. na hrvat skom teritoriju. Stošić. Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1. te u unutrašnjosti. Napokon. njegova suvladara i sina Konstantina. o kojoj su podaci vrlo oskudni. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 348 12-3. stoljeća. Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. koji ne pripadaju užem hrvat skom prostoru. Datiranje. činjenica jest da se iz južnijih dijelova istočnojadranske obale. 15-38. Sv. 665 i d. 41-8. Jurković. No. godine. jer su bili bogatiji i spremni na veće izdatke. stoljeću) u Rabu se gradi crkvica sv. Kovačević. No. graditeljski polet pokazuje tipološku raznovrsnost zajed ničku obama područjima. J. čak se ne zna ni gdje se nalazila. Beograd 1963. stoljeća Kotoranin Andrea Saracenis zajedno sa ženom Marijom financira izgradnju crkve sv. 349 Namentragende Steininschriften. Osim toga. Početkom 9. smatra daje razvoj umjetnosti bio različit na bizantskom teritoriju od onog na hrvatskom. valja datirati i podizanje bizant ske crkve u Dubrovniku 348. Arhitektura) Isti. iz predromaničkog doba sačuvale su se. Usporedba broja crkava u gradovima i u zaleđu pokazuje naime da ih ima više u zaleđu. smatra daje Nikifor samo ime darovatelja. 1988-9. Marginalije uz probleme arheolo gije i umetnosti ranoga srednjega veka. iako s drugačijim stilskim obilježjima.. 351 Rapanić. pa to ostaje ipak specifično hrvatski fenomen. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. i na obali. ovaj polet u izgradnji i predromanička umjetnost nisu intenzivnije širili prema zaleđu. Iznimke su neki gradovi gdje su crkve veće. Arheološka Istraživanja u Dubrovniku 1 dubrovačkom području. a daje natpis nastao u 10. stoljeća 347. datira natpis početkom 9. 39-48. 350 J. J. Spas na vrelu Cetine). samo male crkve. godine 350. Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore.u njima su postojale i funkcionirale kasnoantičke crkve. Zagreb 1988. u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe . Gradilo se i u krajevima izvan užeg hrvatskog prostora. Beograd 1967. Međutim. Tripuna u Kotoru. dok Pctricioli. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. 221 . Zagreb 1989. u isto vrijeme. na bizantskom teritoriju. 96-7. 56-9. Istočna obala. U relativno nedalekom Ulcinju sačuvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V. Materijali 4. ili 11. Izdanje HAD 12. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje građena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. Neke očiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put. U isto vrijeme (dakle. i 820. Kovačević. ali isto tako na teritoriju bizantske Dalmacije. stoljeća stanovništva. u 9. uz rijetke iznimke (kao što je Sv. a od nje su ostali sačuvani ulomci pluteja i stupica oltarne pregrade s tipičnom ornamentikom 9. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. Marija u Budvi podignuta je 840. zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog graditeljskog i gospodarskog poleta. Martina. stoljeću. Zagreb 1987. Ako takva teza i stoji. što bi značilo da se ciborij ili čitava crkva grade između 813. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. Napokon. Dubrovački horizonti 29. ali su vrlo vjerojatno građene i 347 Likovna enciklopedija Jugoslavije 2.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.

Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. str. zatim više njih u Ninu. Karaman. 353 Jurković.24. 201-16. 85-109. I na "Begovači" u Biljanima Donjim starokršćanska je bogomolja obnovljena u 9. Sklop župne crkve sv. Jakšić. T. 114. Jurja na Putalju 357. Jurković. 358 N. smatra da skulptura u bazilici nastaje od početka 9. SHP 16/1986. Također. u 352 Rapanić. Jurja na Putalju iznad Kaštel-Sućurca. čini se. do polovine 10. Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra. Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje već postoje kasnoantički temelji. P. Marije na Crkvini u Biskupiji 358. 1984. Delonga. Na Kapitulu kod Knina nađen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir. 25 i d. međutim. 122. Za Žažvić. bivše katedrale u Ninu. V. Istočna obala. Arhitektura.one su. Isti. Namentragende Steininschrijten. III. Suklad no povećanju broja vjernika mogla je i izgradnja većih crkava pričekati nekoliko desetljeća. 52. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nelcropola.. 3/1954. pa čak i stoljeća. 37. Lj. 222 . a čini se da je i crkva na Lopuškoj glavici u Kosovu polju kod Knina (barem djelomično) građena otprilike u isto vri jeme 356. Fragment s imenom Trpimira iz Rižinica kod Solina morao je nastati polovinom 9. Asela. ostale u funkciji ili barem u takvu stanju da ih se moglo prilično lako privesti svrsi 353. 359 Šišić." . pRO D UCE TREPIMERO. prvenstveno druš tvenu (državnu. a tek kasnije i skuplje pothvate. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. 421-3. 355 . crkve u gra dovima. 224. Rižinicama. što bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359. odnosno daje za njegove vladavine podignuta ili nadograđena neka crkva. stoljeća 355. Zadar 1989. Datiranje. Priručnik. 80. možda čak i sačuvani čitavi zidovi. Burić. 66. Žažviću. Goldstein.vidi. a tek se kasnije grade novi objekti na mjestima bez kontinuiteta 352. PriručnUc 122. upravnu) elitu koja je prva prihvatila kršćanstvo. Karaman) i njihove vrlo široke datacije.. Jakšić. U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se. 1983. 147-61. Petricioli. Hrvatski rani srednji vijek velike . 165-81.. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25. Napokon. Čini se da su crkve u Galovcu. 18. Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Burić. vidi. Pridrazi. stoljeću 354. SHP. 356 S. stoljeća. U ranoj fazi pokrštavanja manje su crkve mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrštenih. Bribiru. Burić. 107. SHP 15/1985. Opširna kronologija nastanka predromaničke umjetnosti postoji i u: Od Nina do Knina. a potom se graditeljski polet počeo širiti prema unutrašnjosti. Za Bribir. 67. 23. Kameni namještaj bazilike u Žažviću. Vežić. SHP 13. Split 1985. ser. U predromaničkim crkvama sačuvan je priličan broj skulptorskih rado va na crkvenom namještaju koji se mogu relativno precizno datirati. Vjerojatno je i ovdje određenu ulogu odigrala povećana gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omogućila manje investicije. Za Nin. Šišić. 357 T. i tamo slike. SHP 20/1992. 354 N. Izdanja HAD 8. SHP 15/1985. T. Marte u Bijaćima te sv.. Zagreb 1930. Do tog vremena već postoje crkve sv. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora na Bolu na Braču. bile podložnije propadanju nakon čega su stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen. Diadora 11. Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira. koji za razliku od prethodnih istraživača (Marun. Arhitektura. kao i crkva sv. 198.I. Gunjaca. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima.

361 223 . stoljeće svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363. 362 T.Karta 7. Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta Cecilija) i "četvrta" crkva u Bukurovića podvornici. 114-5. do 11. Datiranje. 75-86. Spasa u 9. Burič. 116. Po nekim stilskim obilje žjima čini se da bi se i nastanak crkve sv. stoljeća. 3. Radovi FF u Zadru 31 (18). Ž. Izdanja HAD 8. Documenta. 147-50. po vrlo karakterističnim polukružnim kontraforama i "unište na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont. 9. a u priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovništvom ih nema 364. 20. Uglešić. dakle otprilike osamdesetih godina 9. Polukružne kontrafore su upravo specifičnost uskog teritorija hrvatske države. U vrijeme Branimira.Rački. Fragment s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. Muću. Split 1984. Podataka o gradnji crkava i sakralnih objekata općenito u darovnicama i drugim pisanim dokumentima nema mnogo. Šopotu kod Benkovca. ili najkasnije u 10. Lokacije važnijih crkava na hrvatskom prostoru. pa je ovaj o Trpimiru time još značaj niji. obje u Biskupiji kod Knina361. Zadar 1993. Datiranje. Izvori. 253-63. Napokon. Iz Blizne. Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. stoljeće.na Crkvini u Žeravi. Klaič. a i u zadarskom su zaleđu . 363 A.pronađeni ulomci kamene plastike. podignute su crkve u Ninu. 1987. Ždrapnju kod Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi što se danas mogu datirati Branimirovim vremenom. stoljeća. SHP 17. Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay. u Ljubačkim Stanovima i u Posedarju . 364 Petricioli. vjerojatno tako đer iz Branimirova vremena 362. Petricioli. O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. Luke u Uzdolju u Kosovu 360 Constnvd monasterium . Gunjaca. sela trogirskog zaleđa na prisojnoj strani Vilaje potje ču i slučajni nalazi predromaničke skulpture 9. datira crkvu sv.

Izdanja HAD 8. doduše da bi izgrađivali tvr365 VKJJ . 224 . Prostor na kojem se intenzivno grade predromaničke crkve omeđen je Dinarom na sjeveru. Izdanja HAD 13. 243-52. 366 N. ili intervencije u njima. 97. Vjerojatno u isto vrijeme. za vladavine Muncimira. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21. Izdanja HAD 12. a otprilike u to doba građena je. što znači da se crkva gradi ili natpis kleše samo koju godinu nakon Branimirovih. a pruža se do područja Splita na jugoistoku te Zadra i Nina na sjeverozapadu. Jur ković. Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. Majstor koljanskog pluteja. u Trogiru je sagrađena predromanička crkvica sv. što svjedoči o relativno brzom širenju ovih stilskih oblika. kraljice Jelene. Split 1984. Jurkovič. jer ne postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade pronađene u Kapitulu kod Knina. koja je danas u ostacima u podu crkve sv. 369 M. čini se. stoljeća širi prema krajevima koji su podalje od središta hrvatske države . Vjerojatno je da nakon ovih pregnuća u 9. 142. Budući da je u njoj isklesano ime Stjepana Držislava. Split 1962. njezin se nastanak može staviti u drugu polovinu ili u sam kraj 10. SHP 12. stoljeća. stoljeću. 50. Međutim. na primjer. Nikole 365. volji pojedinaca. Goldstein. Zagreb 1988. do 11. ali nije sigurno daje tada izgrađena i crkva. Burić. mnogo je toga ovisilo o improvizaciji. stoljeću.I. O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji. 367 N. T.tako radionica na stonsko. na kojem ne postoji nijedna crkva iz 9. Naime. stoljeća. Flsković. C . Tako je ustanovljeno da je u crkvi sv.110. Čini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanička umjetnost proširila i do panonskih prostora. 368 M. Split 1980. ili je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploča. Dujma. u narednom razdo blju. stoljeću i više se neće ponoviti. 209-16. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. nasušnoj potrebi za rekonstrukcijom. Predromanika se u drugoj polovini 10. stoljeća četiri puta mijenjan liturgijski namještaj 367. U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava. Predromanička skulptura u Trogiru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14. 1982. otok Krk. Osim što su Ljudevitu Posavskom stigli "majstori" i "zidari" (artifices et murarii). Jakšić. ne postoji pred romanička arhitektura. Zagreb 1989. jer je ubrzo broj novoizgrađenih crkava značajno opao. u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili tadašnje hrvatske države ili hrvatskog etničkog prostora. a i na Cresu predromaničke su crkve atipične i ne pokazuju karakteristike uobičajene za dalmatinsku predro maniku 368 . jer su izgrađene crkve bile dovoljne da prime sve novopokrštene ili barem većinu njih. Hrvatski rani srednji vijek polju datiranje 895. 121-8. dakle u 10. Jakšić. dolazi do određenog zastoja u izgradnji. Istom vremenu pripada i nadgrobna ploča Držislavove majke.dubrovačkom području dobiva velik zamah 369. Moguće je da razloge tome valja tražiti i u činjenici da za daljnju izgradnju više nije bilo potrebe. Takav je slučaj. Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana. Dvije predromaničke crkve u Trogiru. i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366. godinom. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina.

Sv. Spas na izvoru Cetine .Slika 20.

.

Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon svog pokrštavanja zavjetovali papi kako će. Nutarnje stanje. ili 10.otprilike od vladavine Mislava tridesetih godina. izv. Goldstein. od 852. Klaić. godine ili nešto prije. vjerojatno sa sisač kog područja.tan. O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe ološk ih nalaza. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz 892. Rad 79. dakle. neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata i štiti ih i pobjedu im donese Petar Kristov učenik" 377. 372 Općenito je o pokrštavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. A .Rački. Documenta. 371 227 .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom društvu 9. Ako ih se uistinu može datirati u 9. stoljeća dave 370 . 16. godine u kojoj se spominje izvjesni Žitalj. 42-3. dakle do osamdesetih i devedesetih godina 9. 223-34. SHP 3. Izvori. što je i prvi nedvosmisleni podatak o boravku nekog reda. Fruhes Christentum in Kroatien. Izvori. Wien -Koln -Weimar 1993. bilo je pokrštavanje. 15. 325. pa da su oni formirali neko zajedničko tijelo 376. Documenta.Raum im Friihmittelalter. H or va t. Pokrštavanje je za hrvatsko društvo značilo prelazak iz gentilne u univerzalnu religiju. II. usporavao ih ili ubrzavao. 377 DM 31/40-2. stoljeće. gradi samostan (na nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373. 61-2. stoljeću. 163. najvjerojatnije benediktinaca na istočnom Jadranu i onda. postoje dijelovi pleterne kamene skulpture. što bi moglo značiti da je na hrvatskom prostoru bilo više samostana. "ako neki drugi pogani pođu protiv zemlje ovih Hrvata i zarate. iako se oni tada ne zovu benediktinski374. u: Karan. 1954. benediktinci su pokrštavanju Hrvata mogli dati snažan poticaj. III. 374 Ostojić. 373 Ibique cateruas fratrum adhibui . Stoga ne bi valjalo smatrati slučajnošću da se istovremeno sa svim opisanim događanjima u Trpimirovoj Hrvatskoj. 6. superpositus monasterij? 75. na teritoriju Hrvatske. Budak. 18. Viz. stoljeća 372. Pokr štavanje jest. 97. Rački. 375 Rački. Bizant. Klaić. Sudeći po broju arheoloških nalaza i pisanih izvještaja. Klaić. kako se smatra.ien una der Alpen . Kako bilo da bilo. Benediktinci II. 20. naravno. nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokršten u to vrijeme . stoljeća. središnji i najvažniji događaj hrvatske povijesti 9. 376 Rački. to bi značilo da je predromanička umjetnost ocrtala granice budućeg cjelovitog hrvatskog prostora više negoli ijedan drugi društveni fenomen.. Izvori. Documenta. kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom zagorju 371 . stoljeća. 9-10. 3. Moguće je da su samo stani osnivani na području Hrvatske u 6.Adria . ser. pa se čini kao da podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370 ARFza 821. pa do odlaska Branimira.

4. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti. postoje podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi. izv. "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta. 22). Klaić. Pokazujući potpuno odvajanje. iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova. Viz. Katičić. 13-23. čime je i tada. čiji je utjecaj dopirao do Hrvatske. što po njegovu mišljenju onemogućuje "dalekosež ne zaključke o tragovima poganskih shvaćanja u Hrvata. pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Markotić. koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj državi (regnurri) hrvatskoj"379. Izvori. 14. Split 1993. Rim 1965. 10. nastojali da do pokrštenja Hrvata dođe što prije. 47 i d. Kačić 25. II. nije to bila osobina samo kršćanstva u to vr ije me . U teokratskom društvu kakvo se stvorilo diljem Evrope.. od 6. 108. da ne bi zadržali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383. pismenosti. odnosno daje "nadbiskup čitave Hrvatske i Dalmacije"380. relativizira ovakav prijevod i predlaže da se čita.. osim onoga što je stizalo preko kršćanstva. odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. u: Uz početke. jer je ljudima koji su živjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrštavanja neodvojivo povezan s intenzitetom drugih kontakata između kršćanskih i nekršćanskog društva. i obratno: budući da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova crkva "matica crkva. Uostalom. stoljeća. nije postojala nikakva alter nativa pravu. "Ovo nije originalan zaključak suvremene historiografije. Povijest. Genealoški prilozi. Viz. nemjerljivo koristio probitku hrvatske države. 386. 21.. a ž idovs tvo ć e se poč e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika postupno. Šimundža. II. [Vita Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji. Bonnae 1838.I. koja je i riječima samog Isusa bila poticana da pridobija nove vjernike 381. ed. I.25. pa su sve kršćanske države ili kršćanska središta. a utemeljeno na antičkoj (grčko-rimsko. jer je to upravo vrijeme intenzivnog pokrštavanja Hrvata." (n. -to bi moglo biti točno. 6-7). stoljeća. polovinom 9. šire. zajedničkom jeziku. zbaciše sa sebe davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni. Međutim. 378 Šišić. ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kršćanstvo: DM 29/60-6. itd. Šišić. pa nema razloga ove Porfirogenetove navode smatrati a priori nevjerodostojnima. Documenta. 228 . 379 Rački. izv. Bekkerus. U osnovi se ista vijest nalazi i u DAI. država je pomagala učvršćivanju crkve. Tako je pokrštenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog društva s kršćanskim sredinama. Naime. i zapadno i istočno (ako ga se u ovo vrijeme uopće tako može dijeliti). 382 Vidi.. Ho ton Hrobaton Theos. a i kasnije. pa i u Hrvatskoj. Mandićev zbornik.. smatra da je ova vijest odraz prepiske između kneza Branimira i pape Ivana VIII. V. povodeći se za Moravcsikom i Jenkinsom. većina njih odstupi i od svetog krštenja. Uostalom. kulturi. kršćanstvo je. 380 Rački. 383 Theoptianes Continuatus. bilo prozelitska vjera par excellence. Goldstein.-7. "da Hrvate Bog brani i štiti".. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu Život Baziltja I. D. Hrvatski rani srednji vijek ta" zamjenjivala kršćanska dogma 378. 79.. i to akcijom njihovih misionara. 298-9. dj. mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i Dukljani i Neretvani. Vidi i V. 5. Documenta. 381 " idite .ta ka v je bio i isla m.judejskoj) osnovi382. Dalmaciji i susjednim oblastima. zapadni) ili bizantski civilizacijski krug.461-72. Na svom putu na vje šć ujte : Bliz u je kraljevstvo nebesko" [Mate] . Pokrštavanje je označavalo i ulazak dotadašnjih barbara u rimski (franački.

Documenta. u: Einhard.. koja se kao izvor vrlo rijetko upotrebljava. uspio je pokrstiti tamošnjeg kralja i njegov narod (quofacto rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum. Annales qui dicuntur Einhardi. Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokršten. Izvori. Mandić. tražili su ijedno središte iz kojeg su misionari krenuli (Franci. stoljeća Na isti su način djelovali i Franci . osnažuje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. razmišljali prilično shematski -tražili su točan trenutak kada je do pokrštavanja došlo. Klaić. Papa Ivan IV Solinjanin i pokrštavanje Hrvata. 387 Šišić.) 388. U franačku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ući samo kršćanin. Bullettina 1902-10. Ovu tezu potkrepljuje i još jedna. u: D.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Povijest. VII. 7 i d. 45. a tek potom sklopio mir 386. godine. Rački. Tome je pridonijela malobrojnost i šturost pisanih izvora.. Za greb 1992.53.u s luč a j u pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadašnjem Franačkom Carstvu . svjedoči i podatak da je jedan od prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i širih prostora 803. Povijest 193. Cr oatica Christiana Periodica 29. Split 1910. Bizant. Ursii. Često 384 Ra č ki. Međutim. Koliko je Francima bilo stalo do toga da se poganski narodi pokrste. ed. 15-6. možda Akvileja ili Rim). Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka došao k duždu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio. 388 Acta S. Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i. Rački. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum. "primio kršćanstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. 385 ^RFza 820. god. Čini se da su mnogi istraživači. mnogo je važnije da franački pisac pokrštenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv kršćana. ali i siromaštvo drugih (prvenstveno arheoloških) podataka. 17. Documenta. 19. Tako je avarski kagan Tudun 796. 2 99 . 389 Rački. 324. Bulić. bilo je poželjno primiti evanđelje. godine. kao i I. U čitavoj priči. ali očigled no i "takav izvor zna sačuvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387. naizgled smušena priča o pokrštenju Hrvata -životopis Ursa Confessora napisan čak 1493. D oc um e n ta . 386 Johannis chronicon venetum.da bi se s njima moglo intenzivnije surađivati. pokušavajući razriješiti problem. 19. Klaić. nakon borbi. kada se govori o pokrštavanju. kako bi se stvorili bolji institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost. D. 300. vremensko poklapanje vladavine Karla Velikog i pape Hadrijana I. Suppl. kada ga je franačka vojska pobijedila te je morao izraziti pokornost caru. Goldstein. 229 . godine bila podjela novostečenih područja između crkvenih središta Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava). Farlati. Međutim. Documenta. 16. te franačkih pokušaja da stignu u Dalmaciju389.vidi ARF. 334. Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma . I u prvim kontaktima s Mlečanima pokrštavanje je bilo preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg kontakta. smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka. Karlo. 308-9. (772-795). Karlo Veliki i njegovo doba. Izvori. jer inače ne bi mogao doći u audijenciju caru Ludoviku 385. Klaić.

U os t a l o m . Poljičkl zbornik 2. pa čak i potvrđuje.I. itd. Također. odnosno daje nametanje kršćanskih običaja potrajalo duže svjedoče i pogrebni običaji . a kao vrhovno božanstvo bio je postavljen Perun. Jelovina. ali je analizirano samo pokrštavanje Bugara. da bi ga potom odbacili. Chicago 1933. Viz. Isti. 1. Dualističke dileme na rusko-jinskom dodirnom području u l i . Moskva 1952. V. Viz. stoje sve u vezi sa zagrobnim vjerovanjem. stoljeću. Šanjek. O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela ma. Ispravci i dopune 2. 126-37. Kršćanstvo. Povijest Rusye u srednjem vijeku. jer ova priobalna područja imaju u zaleđu slavenska društva) pravio je i Ferluga. Daje pokrštavanje u Hrvatskoj. 23-33 (ali se ne govori o pokrštavanju).). igle. A Historu of Christianitu in the Balkans . Šlšić. Brandt. Također. na raznim mj. Povijest 84-7. općenito. F.21 tamo lit. 56-8 i d. Nekropole. zatim zemljano posuđe. poganska ili dualistička vjerovanja duboko u srednji vi jek393. na perifernim se područjima održavaju nekršćanska. Crkva. daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone. Izvori zla. Isti. izv. Hrvatski rani srednji vijek je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim ljudskim prostorima. Brandt. 43-6. Vidi i M. Belošević. B. Goldstein. U prilog shvaćanju da je pokrštavanje bilo proces svjedoči i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Veći na ovih Slavena ne pokrsti se. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret.A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs.. Uprava. Dobar bi primjer moglo biti pokrštavanje Rusa 392. j e d n o k o mp a r a t i v n o istraživanje pokršta vanja istočne E vrope te k bi trebalo napisati. 393 M. Grekov. gdje se izričito govori o "dugom i složenom procesu". kao i drvene vedrice (bardaci). 131-4.. Spinka . 16. Napokon. zna se neosporno više negoli o pokrštavanju Hrvata. što pokazuje da t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u ć e . 15-25. 109-15. Vidi. S drevnejših vremen do 17. šila. izd. stanje na Hersonu i stanje u Dalmaciji. Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. 1. VHAD 13. 230 . što je svakako bilo pribli žavanje monoteizmu. Zagreb 1989.. Radovi IHP 14. 1914. da je uključivao širok krug raznovr snih i proturječnih kretanja. Osim toga. veka. ka ko bi se bolje shvatilo pokr šta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M. L'amministrazione. 28. O tome kako su se Rusi pokrštavali i konačno pokrstili. Bilo je i vrlo osebujnih pojava. "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se").41. Tako je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda. uzrokovao socijalno-psihološke promjene 390. ovakve zaključke. stoljeća ukazu390 O pokrštavanju Hrvata postoji bogata bibliografija. 132 i d. Bromlej. II. 394 Jelovina. Zagreb 1971. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 394. što znači da su imali prilike to učiniti.u grobovima su pronalaženi različiti kovinski predmeti (noževi. još očitiji primjer je članak: J. Kultura. 46-52. 262-306. Također. Usporedba s drugim suvremenim slavenskim društvima i spoznaja kako se u njima pokrštavanje odvijalo učvršćuje. na trenutke se činilo da Rusi u potpunosti prihvaćaju kršćanstvo. 14. Šanjek. Krestjane na Rusi. nego dugo vremena ostadoše nekršteni" 391. revolucija. Izvori. Srba i područje Bosne). Glavne značajlce. Gunjaca. 392 Metodološki slične usporedbe (tema Herson . sjekire. srpovi. 41. Klaić. D. dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9. 391 DAJ 29/68-9. 143 i d. ve ć p os ve op r a vd a n e . Zagreb 1981.. II. izv. 1982. pređice..tema Dalmacija ili. Klaić. Također. Bio je to proces koji je trajao punih 150 do 200 godina. ali nisu htjeli Ili većina nije htjela.

Spas i Sim oni. 402 Šanjek. stoljeća u Dalmaciji. a sve više nakit400. Episcopus Croatensis. 1989. Margetić smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima. Šldak. Čini se ipak da u cjelini nalazi prežitaka poganskih običaja nisu bili suviše česti. godine slično se događa i u Istri 398. Bosansko-humski (hercegovački) krstjani i kotarsko dualistički pokret u srednjem vijeku. Rječnik simbola. stoljeća (s osobitim obzirom na Osorj. B. Chevalier . Napokon. Može se pretpostaviti daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljeći ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila bliža dualistička hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402. u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnoštvo životinjskih kostiju koje s vremenom postaju sve rjeđe 1. Izdanja HAD 11. Z agreb 1975. što bi značilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u izvorima. do 12. Zagreb 1986. 1958. F. stoljeća. 197 i d. Međutim . 120 i tamo lit. Zadar 1993. U Istri je proces pokrštavanja završen do kraja 10. što ukazuje na doba kada je proces pokrštavanja bio u najjačem zamahu. Marušič. Materijalna kultura Istre od 9. serija. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Karaman. Ishodi pete kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra. Takva se praksa primjenjivala obično na protivnicima (vidi. naim e. O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. Nakit u srednjem vijeku. od 521 groba pronađena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom vidljiv poganski kultni običaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni život pokojniku 397. na i. 1. 3. Margetić. 143. Ercegović. 118-21. Zadar 1981. dakle kršćanstva 401. dj.. ali mogućnost različitih tumačenja ovog teško shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da s e ra di i o po gani ma. ostaje nejasno zašto se to radilo. iscrpno. 397 J. Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Zagreb 1958. kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti.1186. mj. a oko 1000. Belošević. što je svakako vjerojatnije. 77-92. Činjenica jest daje taj "prijelom". Vidi i L. nastupio baš otprilike polovinom 9. Sredrijovjekovni nalat na našem primorju između Cetine i Istre. 231 .A. SHP. Bačić. Umjetnost na istočnoj obali. Zagreb 1989. VAM. Zagreb 1931.. objašnjava da se radi o sukobima pristaša "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. Živastarina... 111. Vinski-Gasparinl . Također. Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kršćanstva mogla bi svjedočiti stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. Croatia Sacra I. Šanjek. Gheerbrant. pobj edu n ad gla go lj aš im a ip a k je neobičn o op isi vati kao "pobjedu križa". stoljeća. Primjerice. 45 i d. 399 B. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi. CD II.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Zagreb 1975. 448-9) . 131. ser. Isti. stoljeća 399. 53-61. oružje i keramika) koji izostaju već od 9. Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. 398 Lj. godine koja očito spominje neku pobjedu križa. HZ 42. jer je vrlo snažno nazočna svijest da i latinaši 1 glagoljaši pripadaju istoj crkvi. Zagreb 1943. 202-3.. Knin G reblje. Šanjek. n. 395 K. dj. Nije rijedak ni običaj dekapitacije 396. 121-42. 401 Tekst je dešifrirao M. 6. Barada. n. Starohrvatsko groblje uŽminju u Istri.na žrtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili obratno395. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina. Jurić. 49-51.budući da prilikom istraživanja ovih nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju. 396 Vins ki-G asparinl. 400 R. stoljeća. Radovi FF u Zadru 31 (18).S. J. J. 116. Isti je slučaj i s prilozima u grobovima (na primjer. stoljeća je na poganske običaje .

241. 409 DM 29/63-66. čini se da su se neki poganski običaji održali i više stoljeća u kršćanskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifičnog krš ćanskog rituala na lokalnom ili širem hrvatskom prostoru. na Hvaru. Theophanes Continuatus. pronađene na Ždrijcu kod Nina i u Ivoševcima kod Knina. Očigledno od "Perun" potječe i naziv biljke perunika. I. Mjesto "Perun" postoji i u nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. zatim brdo iznad Mošćenica u Istri.4. 288-9. i vrijedno djelo N. Na nekropoli u Šopotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka nađene su uz grobove i brojne životinjske kosti. 407 Isto. Izdanja HAD 15. a crteži na dva predmeta od jelenjih parožaka. Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava. Tršćenik i Trišćenok 407. Od Konstantina Porfirogeneta. Goldstein. Šimunović. ali su Hrvati mogli i dobrovoljno uz njega pristajati. na raznim mj.6. između ostalog i u toponimima tipa Perun. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u 1985. 408 Katičić. Vojvoda. SHP 16/1986. dakle. 404 Te predmete. Rački. u: Belošević. 643-4. na istočnoj Medvednici kod Zagreba. i 1986. uz neizbježnu slavensku ili općenito indoevropsku simboliku. što ukazuje da se radi o poganskim običajima kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriličavala gozba (da ća) 403 . 141. Zagreb 1992. Bonnae 1838. što znači da se kršćanstvo koristi već formiranim simbolima ili slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404. Vrlo su česti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid". 35. na taj način objašnjava P. 232 . ed. I na drugim lokalitetima diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prošlosti. 125-7. na Pagu. II. Čini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kršćan skim svecem. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. odraz su poštovanja starog slavenskog gromovnika -tako je najviši brački vrh Vidova gora 406. Zagreb 1884 i kasnije). Bekkerus.I. Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova JAZU 77-102. Viz. koji drži da s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u š a m a n i s t i č k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u primjenu". tako je još najednom mjestu na Braću. Ispod brda nazvanih po Perunu. Materijalna kultura. Supetar 1972. iako nije jasan odnos biljke prema kultu tog^božanstva. Odjek poganskih slavenskih kultova na Braču vidljiv je i u toponimima Kapišće. Jelovina. godini. kao prisjećanje na vrhovno božanstvo slavenskog panteona. Postoji i izvor Perunuša kod Smiljana u Lici. 153. zapravo su kršćanski prikazi. Mnogi običaji i ideje iz poganske prošlosti očuvali su se na različite načine u narodnoj kulturi i sjećanju. na ušću Mure u Dravu 408. 405 Skok. Podatak Teofanova Nastavljača i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istočnojadranskih plemena od "svetog krštenja"409 mogao bi potvrđivati tezu o prisili. Stara vjera Srba i Hrvata. na raznim mj. 79. 14. na padini Učke prema Plominu. Etimologijski rječnik II. Toponimija otoka Brača. što znači daje gromovnik iznad krošnji svoje dubrave i svojega duba u njoj. izv. zatim u Poljicima. za razliku od manje uvjerljivog. 406 P. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Usp. Po Perunu je nazvano brdo između Podstrane i Jesenica kod Splita. ali druge činjenice bi prije svjedočile o suprotnom. Documenta. Nodila. U doba intenzivnog pokrštavanja Hrvata nema 403 D. Kršćanstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom.

7. koja se ubrajala u najvažnije 410 Moguće je situaciju usporediti s franačkim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima krajem 8. ma kako bile raznoro dne. Sasku olakšavalo je i postojanje antičkih crkava ili mogućnost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik dio starohrvatskih crkava uistinu je građen na temeljima kasnoantičkih. Einhard. kada su ti Sasi "obećavali kako će napustiti štovanje demona i dobrovoljno se podvrći kršćanskoj vjeri" (vidi.Slika 22. primjerice. Misionari su slobodno dolazili (primjerice. 233 . Na natpisu te krstionice. One samo svjedoče o neprestanim i upornim naporima različitih sredina da pokrste Hrvate. ali bilo je zasigurno i mnogih drugih čija su imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. ne bi trebalo odbaciti. i početkom 9. Teudebert i drugi čije je ime ostalo zapisano u kamenu. U načelu nijednu od vijesti o pokrštenju Hrvata. komentar 122-3). Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9. stoljeća da se pokrste Sasi. a krstionica je izrađena za njegove vladavine. 62-3. Pokrštavanje u Hrvat skoj u odnosu na. cap. Karlo. Višeslavova krstionica nikakve prijetnje kršćanske vojske prema hrvatskom teritoriju. str. još je manje bilo nekih opsežnijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrštavanja 410. stoljeća.

Ispravci i dopune 2. M. a ta se vijest osnažuje činjenicom da se u 32. Z. 413 Rapanić. Gunjaca. a onda barem među ostalim. papa Agaton (678-681) 680. 418 Katlčić. spominje se "prezbiter Ivan" koji živi u vrijeme "kneza Višeslava". Sakač. Ispravci i dopune 2. zna se daje mnogo naših suslužbenika. Klaić (vidi. 417 Migne. Priručnik. to više stoje analiza stilskih obilježja krstionice uvjerljivo pokazala da je izrađena mnogo ka snije od početka 9. Namentragende Steininschriften.I.. a zdenac služi da "slabi postanu prosvijetljenima". 17-9. 1-84. i na hrvatski prostor 418. Izvori. u: Uz početke. Slijedi ga u mnogim radovima i N. Croatia sacra 1. a vjerojatno -samo vjerojatno . 1224. Karaman. Doba. osebujnom i veličanstvenom kamenom zdencu nije utvrđeno točno mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije. a ni sam knez nije spomenut ni u jednom povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. Zato se ne može ni pretpostaviti u koje je vrijeme živio i vladao Višeslav. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. izv. Budak. tvrdi da "usred poganskih naroda. samo. kako kod Langobarda tako i kod Slavena . poglavlju tvrdi da su Hrvati pokršteni već u doba Heraklija 415. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. Šeper. Zagreb 1931. HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE .. Klaić. Documenta. 412 Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS .potječe iz Nina). posebice Klaić. Klaić. Povijest. N. Osim toga. Peristil 3. Povijest. Patrologia Latina 87. Split 1960. Rački." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. Methodiidoctrina. 5-6. 92 i tamo lit. 14. 194-5. 679). Međutim. Viz. da "postanu kršćani spasonosno ispovijedajući sveto Trojstvo" 412. stoljeća. Erlangen 1957-8. Bibliografija radova N. 107-9.. Doba. Lj. ovaj se spomenik. poglavlju tvrdi da su i Srbi bili pokršteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. O vremenu krstionice kneza Višeslava. vidi u: Šišič. Toma Arhiđakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin došao u Split pokrštavati po naputku pape iz Rima. posebno S. HZ 42. SHPIH/15.. Goldstein. Povijest. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan tina Porfirogeneta. 376-7. 39. Drugi su podaci upotrebljivi. iako često fragmentarni i proturječni. Konstantin Porfirogenet u 31. vjerojatno u l i . II. dakle. 234 . stoljeću 414. Prilog kritici 27. 40-1. 1985. 415 DAI31/21-25. HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOgVE SVO. Najnoviji radovi o 29. Hrvatski rani srednji vijek spomenike o pokrštenju Hrvata 411. 119-20. godine u pismu caru Konstantinu IV. 31-60). a ni tada se u Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Višeslav. Šeper. 416 DAI32/27-9.. Ista. Goldstein. Viz.. 255-64. 49. 30. Klaić. 196-8.96. 137-41. 308 i tamo lit. 414 M. Gunjaca. Zbog mnogih nejasnoća. Grafenauer. Janeković-Romer. VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. I. 87. i 31. Erlangen 1957-8. Tekst na krstionici. II. pa se čini da bi taj podatak 411 Šišić. Rapanić. ne može upotrebljavati kao podatak o pokrštavanju Hrvata. 181-2. smatra da je vijest o pokrštenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina Porfirogeneta. izv. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g.

Međutim. Istočna obala. II. stoljeća 420 jasno pokazuju daje početkom 9. a niti o sredini iz koje je pokrštavanje krenulo. u najmanju je ruku pokrštena vladarska obitelj i uzak krug prvaka oko nje. str. da se ova vijest poveže s djelatnošću solunske braće Ćirila i Metodija i njihovih učenika na hrvatskom prostoru. 136-8. bilj. DM 29/ 63-66. 424 Rapanić. Povijest. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u vrijeme arhonta Porina 421. Doduše. a kršćanski su se misionari eventualno brinuli da očuvaju crkve od propadanja i da štite autohtono kršćansko stanovništvo koje je i po dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno. nisu suglasni niti o vremenu. Klaić. dakle. poglavlju stoji da su se plemena na istočnoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. što bi bila još jedna potvrda da se intenzivno pokršta vanje odvijalo početkom 9. 16. 14. 420 235 . Bonnae 1838. a i te informacije dobivene su vjerojatno s više strana. u 29. o Borninu odlasku franačkom caru. o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogoslužju prve informacije potječu tek iz doku menata splitskih sabora 925. Bekkerus. 41-2. kao i logične pretpostavke da su već opisani prvi doticaji autohtonog stanovništva -Romana i novodoseljenih Hrvata u 7. stoljeću. Teudebert. Izvori. 79. 14. Izvori. 32-3. Razlog postojanja tako raznorodnih vijesti valja tražiti u činjenici da je s vremenom nastalo nekoliko redakcija rukopisa. Viz. Međutim. Isti. 24. ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo odjeka u širim slojevima. i 8. stoljeća jedan dio Hrvata bio pokršten. Očigledno je. 422 Šišlć. 421 DM 30/85-90. da pisani izvori. II. Također. (867886). II. ako ne i vjerojatno. godine. 194-5. gdje se navodi pregled mnogih mišljenja. kao Gumpert. izv. Podaci o Ljudevitovu uklju čivanju u franačku hijerarhiju.) ili njihovi učenici.De administrando imperio. Moguće je. Odolbert. stoljeća 422. o odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krštenja" dvadesetih godina 9. i 8. izv. te ne dopuštaju bilo kakve jednoznačne zaključke. II. Tipična franačka (ili germanska) imena svećenika ili misionara. Konstantin Porfirogenet u 30. nije se preseli lo prema gradovima i dalmatinskim otocima). 37. stoljeću i Rim pokušao ili pokušavao pokrštavati na hrvatskom prostoru 419 . upravo u vrijeme vladavine Bazilija I. I. 118. Povijest. ili 8. 288-9. Nasuprot vijestima o pokrštavanju u 7. Theophanes Continuatus. Doba. pa čak i kada se radi o vijestima u jednom djelu . Gisilbert 424. 423 DM 29/68-78. izv. kada je on poslao "predstavnike sa svećenicima" 423. 387. 14. I drugi podaci prilično su raznorodni. ali je izvjesno da su ih na hrvatski prostor morali donijeti ili sama slavenska braća Ćiril (do smrti 869. stoljeću morali imati za posljedicu određen broj pokrštenih Hrvata. jasno je da je pokrštavanje Hrvata bilo pokrenuto praktički u trenutku njihove doseobe. ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna pojava. ed. stoljeća mogao svjedočiti o tome da je u 7.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Viz. Taj se Porin u historiografiji ponajviše poistovjećivao s Bornom. Vidi i Viz. godine) i Metodije na svojim putovanjima od šezdesetih do osamdesetih godina (dakle. 419 Vidi. Klaić. Na temelju svih ovih vijesti. Klaić. Viz. izv.

pa je moguće da su se pokrstili kao odrasli. Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia. 44-6. Naime. Hrvatski rani srednji vijek te konačno Gottschalk govore o akciji Franaka. nesumnjivo. 124. ako i nisu sami krstili. Arhitelđura. Doba. a on je propovijedao i dijelio blagoslove425. stoje moguće. 43. 114 i d. Westwerk u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". godine. Klaić. pa nije čudno što ga se 892. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokršten i dio hrvatskog stanovništva. Datiranje. a Katić. da su ostali pogani. u tisku. iscrpno. Izvori. 428 Trpimiro piissimo duce -Rački. 433-4. Bio je bez nogu. 112-27.I. njihova nazočnost i svjedočenje pri jednom kršćan skom činu par excellence. jer o tome svjedoče i drugi podaci. a tome se priklanja i Klaić. Šišić. Documenta. godine spominje kao "Trpimira. vrlo pobožnog kneza"428. smješta Martina oko godine 933. Očita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne dopušta bilo kakve sigurnije zaključke. stoljeća427. Zagreb 1992. 425 DA/31/45-52. izv. i 10. otvorene u unutrašnjem dijelu obično poput galerije. 429 Rapanić. Još jedan argument u prilog franačkoj akciji pokrštavanja je i pojava Westwerka u Hrvatskoj. 29 ( ta kođe r. a vjerojatno je točno upamćeno i mjesto iz kojeg je Martin stigao . Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. Ferjančič smatra da se ti događaji odvijaju polovinom 9. 427 Vidi. Goldstein.. II. II. Tomislavova nasljednika i oca Krešimirova. jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na sličan način mogle utjecati na društvena zbivanja . Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. Viz.. 135 i d. Ipak. jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne predaje. Tako bi se vijest odnosila na Trpimira II. Autor komentara B. 236 . Trpimir je nedvojbeno u sjećanjima mlađih suvremenika ostao zabilje žen kao zaštitnik kršćanstva. Tvrdnja Ferjančiča. Pariš 1959. S druge strane. ali ne i dokazivo. R asprav e i č lanc i. p oist ovj eć uje Mar tina s Gottschalkom. 426 Q jviartjriu. Bilo je to.. Isti. Gottschalk.iz "Franačke. Po svemu sudeći — o tome svjedoči i početak obnove i izgradnje crkava 429 -čini se daje to bio početak najintenzivnijeg razdoblja pokrštavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. koja je između Hrvatske i Venecije". Radi se. a može se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike pedesetih i šezdesetih godina. T. Izvori. pa i Katića. u vrijeme Trpimira I. Marasović. o Furlaniji. 169 i d. Barem po podacima iz Trpimirove darovnice. Viz. izv. Takvoj kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve. Povijest. kakav je obdarivanje crkve.. 15. stoljeća. te je pokrštavanje dobilo snažan poticaj.. kaže pisac. otkuda su na istočnojadransku obalu stizali mnogi misionari. isti. čini se vjer ojatnij om. 65 i d. u vrijeme Trpimira 426.) i ta mo de ta lj na li t. u narodnoj se predaji očigledno nije moglo ni zaboraviti ni ispustiti sjećanje na intenzivno pokrštavanje za Trpimirove vladavine. 43. koja je karakteristična za karolinšku arhitekturu 9. bili bi praktički nezamislivi. Petricioli. nosili su ga. Otprilike u istom smislu svjedoči i priča Konstantina Porfirogeneta o pobožnom čovjeku imenom Martin. kršćanstvo su u njegovo vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja. specifične nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim dijelom crkve sa zapadne strane. stoljeća. 44-5. Jurković. negoli oko 930.oni su značajno pridonosili ugledu kršćanstva. bilj. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena.

nego je uvijek bila pod Rimom. estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece. Budući da su Rim i Rimski dukat početkom 7. 237 . Perl. uzevši u strogo formalnom pogledu. izv. Administrativna podjela i ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tičkog Carstva. odvijala pod 430 Rački.. Izvori. bila su na relativno visokom stupnju razvoja. No. nasuprot franačkoj akciji. Histona Salonitana Maior. Klaić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Viz. iako se kršćanstvo zasigurno i ranije kontinuirano širilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu trašnjosti. "svećenici iz Rima". Beograd 1967.. 431 DM 29/72-8. vrlo detaljno i razložno objašnjava da crkva na ovim prostori ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovništvo Carigrada. stoljeća Slavenska društva istočne obale Jadrana. II. kao i iz drugih suvremenih dokumenata. 16. to ni na koji način ne prejudicira odgovor na pitanje pod čijom je jurisdikcijom bila tamošnja crkva. 32-5. Theophanes Continuatus. (867-886) i za njegova nasljednika Lava VI." 431 Očigledno se ta bizantska akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. 432 Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrštavanju Hrvata i drugih Slavena istočnojadranskog zaleđa. iako općenito prihvatljiv za Slavene. Stoga se može zaključiti daje. 190 i d. S druge strane. Klaić. postaje očito daje razvitak crkve u Hrvata vrlo sličan razvitku crkve u germanskim državama stvorenima u 5. takav je koncept. X-XII". teoretski. u jednom trenutku. (886-912) 432. autor naglašava politički utjecaj Bizanta i izraziti je pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazočnosti. Izvori. poluprimitivnog rodovskog društva irskih Kelta kod kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaćanja kr šćanstva. Stoga i bizantski doprinos u pokrštavanju Hrvata valja protegnuti na mnogo duže razdoblje od onog koje je zabilježeno u pisanim izvorima. Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina de Dalmazia. pokrštavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9. od sedamdesetih godina pa nadalje. za ra zliku od. na primjer. II. Viz. stoljeću na teritoriju bivšeg Zapadnog Carstva. Pri ocjeni doprinosa drugih kršćanskih centara u procesu pokrštavanja Hrvata mora se svakako računati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me određuje stvarnost . mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se. a pogotovo iz akata splitskih sabora 925. S tim se prednostima Bizant uključio u pokrštavanje Slavena na istočnojadranskoj obali. 14. izv. stolje ća. Documenta. Tako je u njima moglo funkcionirati institucionalizirano kršćanstvo što uključuje razvijenu hijerarhiju. 291-2. a tek u kasnijim vremenima smišljenom misionarskom djelat nošću. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii. naročito hrvatsko. pokazao i nedostatke kada se počela širiti bizantska alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom.80. 79. 95-8. i 928. 271-348. kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovništvom bizantskog cara. pa i Hrvatskoj. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaženi i svijetle uspomene car Bazilije poslao carskog predstavnika sa svećenicima i pokrsti sve one koji se kod već spomenutih plemena zatekoše nekršteni. Iz Trpimirove darovnice.. godine 430 .a to je odnos snaga Bizanta i Franačke. Padova 1982. N. i 6. V. Klaić. tako i onih u Sklavinijama zaleđa. stoljeća bili integralni dio Bizant skog Carstva.

kao stoje slučaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici. Goldstein. odnosno slavenska: Gojko i Gortin. 297-301. ali svi ostali svjedoci. a njegovi prethodnici Petar Krešimir. ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru. Mošin. Goldstein. od Baltika do Jadrana. Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena Čini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domašaje franačke akcije pokrštavanja i. LJPD. povijesna opravdanost takvog nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. ili. Documenta. pak. Precilja. a onda su takva imena. općenito kršćanska -Dominik. Žutomistl. onda i nju treba smatrati sastavnim dijelom bizantskog pregnuća u kristijanizaciji pogana na istočnoj obali Jadrana. Iako nema mnogo takvih i sličnih podataka. stoljeća O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljećima svjedoče i običaji u nazivanju tadašnjih hrvatskih vladara. LJPD. Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti može se pretpostaviti da je sama jezgra čitave priče (legende) istinita. Tomislav. a oni su bili Hrvati. Hrvatski rani srednji vijek carevim vrhovništvom. Razloge takvim obi čajima valja tražiti u sljedećem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski.od Stjepan) ima tipičan hrvatsko-slavenski sufiks {-uša). Ozamil.I. dopušteno je pretpostaviti da je to pokazatelj polaganog širenja kršćanstva. str. odnosno Stjepan Držislav. koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna. Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435. 20-1. dobivali i drugi vladari436. Hrvati nose kršćanska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434. Ciprijan. a jedino kršćansko medu njima (Stjepuša . 51. pa potom Nemistl. Potekan. posebice. Iako se u literaturi Zvonimir često naziva Dimitrije Zvonimir. 51. na kojem je u nazočnosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj Svetopeleg. 47 i d. ukoliko je već spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu potaknuo neku akciju pokrštavanja. 3-5. to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom. 383. Rački. dakle hrvatska ili općenito slavenska imena. Damnana. Međutim. njihova nametanja latinskog jezika i pismenosti. a ne kršćanska. Mošin. ni u jed - nom se izvo ru hrva tski vlad ari . a ne kršćanska. odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje. Naime. 433 434 435 436 Rački. Njeguča. Vitolja. vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti narodnog sabora. I imena serva su hrvatska. Žulj. Isto tako. pa čak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju. Martin433. Klaić. Klaić. S druge strane. svećenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo su jedan od kotačića koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske narode na svojim istočnim granicama. odnosno da su se krunidbe uistinu odigravale uz značajan utjecaj svjetovnih elemenata u državi. Documenta. Vidi. 238 Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Na prvi bi pogled moglo izgledati neobično da će svi hrvatski vladari u budućnosti nositi narodna imena. a ne kršćanska. Naime. privedu kršćanskoj vjeri. Ljudevit. Tako je Svetopeleg dobio slavensko (hrvatsko) ime. crkvene osobe redom nose ili franačka imena. nose slavenska imena -Trpimir. čini se da već u drugoj generaciji. Izvori. Izvori 23. Komićaj. Zašeta.

a drugo krš ćanskog. Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog. Kl aić . Kada bi provodio vlast nad laicima ili je morao iskazati i prema njima. kada u svojoj zavjernici papi kaže ego Demetrius. Goldstein. Kl alć . pa mu je ona nadjenula ime. kaže sljedeće: "Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono stoje od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje. pa je sastavljen od formula koje upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati općekršćanske formule. vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu opaziti i u dokumentima. Bez obzira na to što ovaj dio I. Takvo bi se stanje moglo usporediti s crkvenim osobama. i 894. D oc u m en ta. mogli bi posredno svjedočiti tadašnji češki izvori. kao da tobože govori sam Trpimir: "Iako sam grešnik. Postavlja se pitanje: zašto ih krajem 10.dakle. u kojima se spominje da se između 873. D oc u me nt a. 10 34. ali je činjenica da se ona uvijek spominju odvojeno. ali i to znači da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva imena437. tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita" 438. a daje drugo narodno. 438 S prihvaćanjem kršćanstva događaju se u društvu i druge. Dakle. a prije i kasnije ne? Naime. Jedan od mogućih odgovora jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao i glavni zaštitnik crkve. stoljeću hrvatski vladari dobivaju. 3. Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izražaja dolazila njegova crkvena funkcija. onda bi se upotrebljavalo ono drugo. pa se i pravne odredbe uglavljuju na temelju kršćanskih kategorija. Iz vo ri. on uključuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim akcijama i čovjekovoj djelatnosti uopće. pa zbog toga gradi samostan i daruje ga zemljom. ipak ne treba sumnjati u motive Trpimi-rova postupka i općenito ponašanja. Trpimirov čin je. 239 stolj eća i mog ućn ošć u da nov opo kršt eni Hrv ati odla ze u udal jene . 68 -9. Ra čkl . budući da ne znam (kad bude došao] posljednji dan (tj. u veliku gustu šumu" 440. a to bi se sve poklapalo s intenzivnim pokrštavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9. Kršćanstvo postaje i ideologija po kojoj se vlada i po čijim se načelima živi. jer su to očigledno tipično kršćanski izrazi poniznosti439. godine "pustinjak Ivan. Ne zna seje li taj Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato išta više o njemu. Prihvaćanje kršćanskog morala dok ume nta 437 Ra čkl . narodno ime. koje kada stupaju na visoke položaje dobivaju i nova imena. i u 11. odnosno sviješću kršćanina da stalno preispituje sebe i svoje postupke. "ja Dimitrije. Hrvatski rani srednji vijek (arenga) uvijek govori o višim ciljevima i motivima ljudske djelatnosti. osim što on sam tvrdi da je kao pustinjak živio 42 godine. Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobožnosti u 9. za koji čovjek ne zna. Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac dokumenta. Ali ta se imena nikada ne navode zajedno. Potom nastavlja. stoljeću. sin kralja hrvatskoga" sklonio u češke "gore. odnosno narodnog postanka. Iz vo ri 20 . veoma zabrinut za spas svoje duše". qui et Suinimir nuncupor . motiviran spasom duše.ne imenuju s oba imena. dakle. koji se i Zvonimir zovem". da bi obrazložio zastoje ovo darivanje trebalo zapisati. da se dva imena spominju stalno. sudnji dan) i čas. Najbliži je tome Zvonimir. onda bi se logično moglo zaključiti da su jedno dobili prilikom krštenja.

Međutim. 40. Izvori. koji za "spas duše" oslobađa neimenovane robove. stoljeća 443. 444 P. stoljeća 442. Codice diplomatico istriano ad a. 16. a koliko samo puka pravno-teološka forma. Kada su se 933. 240 L . Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog stanja.krajeve u potrazi za mirom i samoćom. ali ubrzo i do sklapanja mira. Croatica Christiana Periodica 29. Klaić. Codice diplomatico istriano ad a. 441 P. M.. Iz teksta proizlazi da se ne radi o materijalnim interesima. Tako se kaže: "za ljubav Svemogućeg posreduje . dakle odužiti se za djela koja nisu bila potaknuta koristoljubljem. Možda se taj "spas" odnosi na neku konkretnu situaciju. najviše prema onima koji uvijek bez nagrade pružaju pomoć za spas" 441. već se djelatnost objašnjava u formulama arenge koje odražavaju istinsku prožetost društva kršćanskom osjećajno-šću.. godine Istrani i njihov markgrof Vinterij pobunili protiv mletačkog presizanja na Istru." 444. koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese. 442 CD I. kao i splitski prior Petar krajem 11. 2332. 932. o arengi u ovom razdoblju. 210. Documento. oslobađa ukupno 21 roba i robinju. a koliko proizvod pravno-religijske terminologije. nagovorio gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir. jer su ovaj put Mlečani pružili pomoć za "spas". Valja "vratiti". 38. godine potpisali građani Kopra i Venecije kaže se da "djela potekla iz poštovanja i plodovi potpune dobrovoljnosti treba da dušu kojoj se ugađa potaknu na vraćanje. 933. koji. čak i da 439 Vidi. bilo bi lakše odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u Trpimirovoj darovnici već u prvoj verziji dokumenta ili su nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. između ostalog. Klaić. ni ovaj se put ne iskazuju konkretni interesi.. Kandler. 27. Kandler. 440 Rački. 443 CD I. dolazi do sukoba. potrebnima za kontemplaciju. Dakle. U ugovoru koji su 932. Zagreb 1992. "Spasom" su bili obuzeti i zadarski prior Andrija početkom 10. ali on ima i trajnije značenje . Ovako je teško odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva. god.. Izvori.a to je kršćanski spas općenito. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Brković. 377-8.

prema onome stoje nedostupno. Funkcija.. izvanprirodno 446 . nepobitno jest da je karakter tog natpisa bitno različit od skromnih tekstova prijašnjih stolje ća. kada se Bog od naredbodavca transfor mira u čovjekova partnera. Male su crkve iskaz osobnog doživljaja vjere. 159-79. Titula 445 P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e . 450 16. zajedno sa svojom suprugom i našim kćerima izgradili smo ovaj hram i . Doba. može se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno različito od kopar skog. Rapanić. privatne. 241 . ali za to očekuje "velike darove" (magna munera). Naizgled."448. onaj posebni odnos pojedinca prema Bogu. kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. i 10. Rapanić. Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). području koje komunicira s Hrvatskom i Hrvatima. 150. razmišljali i djelovali na sličan način kao i Koprani. Donare et dicare [O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). suzdržanost i poniznost što su krasile prvotno poimanje čovjeka i Boga 449. pjesnički lijepo izražena... Već u 9. Doba. 1984. SHP 14. stoljeću javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. njihovo spominjanje pokazuje da Hrvati u 9. stoljeću uistinu drže do kršćanskih zasada 445. U darovnici koju je navodno izdao Trpimir 852. Čini se da klasna diferencijacija i staleška samosvijest rastaču strah. Ž. stoljeća u tim frazama nema mnogo iskrenosti.. pa onda i Hrvati općenito. 152-3. otkriva i onu životnu. Moguće je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se rada u Evropi oko 1000. 336-9. 449 Uz navođenje teksta. -". SHP 14. Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju. stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi političar pragmatično ponašanje prenosi u duhovni svijet. Te investicije bile su osobne. da su i stanovnici hrvatskih gradova. 448 Rapanić. Od brojnih primjera 447 karakterističan je ovaj splitski: . godine. et peccator Gadua una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et . Petru daje "mali dar" (munusculurri). Grgur skrušeno izjavljuje kako sv. grešnik.. vidi. Skromnost. nepoznato. stoljeća hrvatski vladar nazivao na latinskom jeziku. o tome opširno. S druge strane. sasvim različite od onih skupnih investicija ranokršćanskoga doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima. 446 Rapanić. 176. zorno se otkriva i naličje toga kršćanskog čina par excellence. ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om etničkom prostoru. odnosno "malo" [pro parvis). Doba. 447 Ž. 148.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. on je također imenovan dux uz dodatak Croatorum. Također. položaj i titule hrvatskih vladara Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Rižinica nazvao dux\ to je jedinstveno svjedočanstvo o tome kako se polovinom 9. intimne. Prema tome.. str.. stoljeća obdaruje crkvu sv.. i ja Gadua. Kopar pripada "kulturnom okolišu Hrvatske". Rapanić. 450 Vidi. 1984. Međutim.

što je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455. 1943. jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne može smatrati "kraljem" 452. stoljeću kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odlučujuća prednost. kao stoje već rečeno. 456 Lj . Goldstein. 458 Goldstein. 412-3. Hrvatski rani srednji vijek dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu. Tek u l i . papa ga ipak prvo zove princeps. a na vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. pretpostaviti ga drugima. Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra . Da bi se legalizirali pred svojim podanicima. Goldstein. Vjero jatno je. Naposljetku. Pet natpisa kneza Branimira. 158. Klaič. 53. Ili. 455 Rački. 274 i d. ali Toma ipak tvrdi daje on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski vladari nazivani kraljevima 457. ali u isto vrijeme u jednom dokumentu i dux. stoljeću ustalit će se rexkao hrvatska vladarska titula. 14-6. ipak se može reći da su taj naslov češće nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad kojima su imali vrhovnu vlast. 27-8. Titule. to što Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima. te da je njihovo kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog. samo je zahvaljujući hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno prevedeno s "kralj". Priručnik.I. Ako išta drugo. Gottschalk je privatna osoba. Također. jer za takvo rješenje nema pravih historiografskih argumenata458. odnosno commes 453. Međutim. suparnicima ili neprijate ljima. Kako je Hrvatska i tada bila pod franačkim vrhovništvom i njegovim snažnim utjecajem. Gottschalkov odabir motiviran zahvalnošću Trpimiru na gostoprimstvu i pruženoj sigurnosti. 141 i d. stoljeću stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. Ka r a ma n. ili za njega tražiti neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku. vidi str. 154 i d. S druge strane. Izvori. Zato se svaki 451 Goldstein. pa tek kasnije comes 454. i 10. 46-7. To što je papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Kronika. na latinskom govornom području. Držislav je dux magnus na kamenom natpisu 456. Očigledno je da u 9. 6-14. i 10. 126. često upotrebljava i ima vrlo široko značenje. Opširno. Klaić. Titule. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa. Titule. Branimir se na kamenom natpisu nazvao comes. na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na određenom području na zemlji (posjeduju vlast "milošću Božjom"). 453 Vidi objašnjenje u: Zekan. Ovakve brze i neočekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. Iako su Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare. Muncimir je na kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps. Documenta. Šišlć. 454 Kački. Ž iv a starina. vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisućljeća svoju vlast temeljili na vjeri. 43. Documenta. 452 242 . 457 Toma. logično je pretpostaviti da su Hrvati titulu dwc dobili posredništvom Franaka 451. Izvori.

jesu izrazi kojima su čašćeni rimski carevi.. odno sno. iscrpan prikaz Runcimanove knjige u HZ 33-4. 464 Rački. 73. Rasprave i članci. kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima. ona je počela proizlaziti iz vlasti. Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo vladalačkih odnosa u Hrvatskoj. a ponečemu bizantskom modelu. Takav je bio carski položaj u bizantskom društvu praktički tijekom čitave bizantske povijesti. Documenta. Documenta. deigratia ("milošću Božjom") i iuvatus numere divino ("obdaren božanskim darom") 466. 461 I.podanici su Trpimira poistovjećivali s "kraljevstvom". 463 Rački. Dakle. impervum)482. La civilta bizantina. 1980-1. S.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. S druge strane. Nutarnje stanje. Les rois traumaturges. Bloch. 8-9. 460 M. a odande su ga posredništvom latinskog preuzeli franački i drugi zapadnoevropski vladari 465. predstavljao kao čovjek kojem je od Boga dana vlast. Stetimus ante imperium. 3 i d. upravu nad državnim aparatom i zaštitu crkve. Gottschalk. Goldstein. stoljeća vladar. 20. Isti. "pomazanik". 413-21. a može biti i emanacija Boga -Bog i Car su najviši stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459. što bi bilo bliže bizantskom shvaćanju pojma vladara. 224 -237. nego samo s najširim utjecajem Zapada. On je. Karlo. 243 . 11 i d. Cambridge 1977. Ita nobis loauutum est imperium. Život i doba Karla Velikog. 465 Rački. Stoga je nemoguće odrediti što se neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka . Ostro go rs ki.464. uobičajene su diplomatičke formule i ne može ih se povezivati ni s bizantskim ni s franačkim utjecajem. izrazi kao što je "kraljevsko veličanstvo" [maiestas regfia)463 ili "naša kraljevska čast" (nostra regia dignitas]. Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teško je odrediti kakav je bio Trpimirov položaj u državi: je li bio bliže bizantskom ili franačkom uzoru. 29. te I. Roma -Ba ri 1991. jer se ipak radi o latinskim frazama. vođa roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti. 175 -91. Karlovo približavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu očituje se u provođenju sudskih reformi i nekim drugim odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaša 461. No. 462 Katić. Ra nobis dvdt regnum. Documenta. izabranik. 459 G. franački car nije pretendirao na apsolutnu vlast. 154 i d. Klaić. Rad 91. Pariš 1923. Izrazi.zapovjedništvo nad vojskom. nadalje. Najnoviji prilog tom pitanju: C. 109: Fuimus ad regnum. Goldstein. 466 Rački. u: Einhard. On je posjedovao tri bitne funkcije . ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -kršćane. A ti su odnosi u ponečemu mogli nalikovati franačkom. ali je isto tako smatran kao osoba od Boga posvećena 460. odnosno "državom" (regnum. a na kršćanskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije to važi za bizantskog cara. Byzantine Theocracy. Runciman. kako sebe naziva Petar Krešimir IV. pak. ali i da su se i u pradomovini i tijekom seobe stvarali odnosi između vođe i podanika. Dela V. Mango. Izvori. Odnos crkve i drža ve u Vizantij i.

Bogata bizantska povijest pruža vrlo raznorodne primjere. O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zašti ćeni u društvu. Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima između crkvene hijerarhije i državne vlasti . 351-2."da nikada više ne bi imali vladara svoga jazika. opširno. 668. Izvori.kao posveć en e osobe carevi (i drugi vladari) bili su osobito štovani. Rački. a drugi onakvu sudbinu. te da bi vazda tuđu jaziku podložni bili". 713. Povijest. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio više time što su oni bili u posvećenom položaju negoli kršćanskim moralom koji mu je zabranjivao ubijati. prije bi bio karakteri stičan sklad između crkvene i svjetovne vlasti. 469 Rački. Tiberije III. već ih šalje u progonstvo. Istorijcu na raznim mj. 468 . Konstans II. tipičnom za srednjovjekovna teokratska društva 470. primjerice. Documenta. ubojstvo kralja Zvonimira koje su navodno počinili Hrvati jest zločin za koji oni moraju platiti vječnim prokletstvom . Možebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. pa su potom prognani. Documenta.Einhard. Tako su hrvatski vladari bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom. dočim se Zenonu 475. nedodirlji vom položaju vladara. govori o specifičnom. Apsimar 705. i to od samih početaka. 470 Vidi. (zajedno s malim sinom). 695.. Za hrvatski rani srednji vijek. pa se može zaključiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom.I. Leontije 698.. jer se ponovno vratio na prijestolje 476. Klale. a više od sto godina kasnije papinski poslanik istražuje da lije Petar Krešimir IV. Karlo. Žestokih je sukoba bilo. 33. je Irena samo prognana. Domagojeve sinove ne ubija. nije ništa dogodilo. 11. ne bi mno go razj asnila . 154-5. ali to nije imalo nikakvih posljedica na Krešimirov položaj koji je tada već postao hrvatski kralj468. ali su se odvijali između različitih opcija u crkvi ili između dva ili više vladara. 472 Ubijeni su. 467 Rački. ali se čini da je ubijanje cara bila posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472." 467. ali ponekad i osobito omrznuti. jer su bili pomazanici Božji. Ostrogorski. primjerice. Filipik je oslijepljen. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa i nije bilo tako često. i Justinijanu II. uostalom. Hrvatski rani srednji vijek Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD. kao i svi drugi. Klaić. Foka 610. a njoj Hrvatska s vremenom sve više nalikuje. 191. ubio svog brata Gojslava. a i na vod no s amoin ic ij ati vn i odlazak u samostan Karlova brata Karlomana . 711. Justinijan II. Čini se daje Gojslav bio ubijen. godine: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje. ali su u društvima s razvijenim samostanskim životom bivši vladari bili sklanjani u samostan 471. Nutarnje stanje. ali su carevima Herakloni 641. S druge strane. i nisu karakteristični za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. Vjerojatno ni posebna studija zašto su neki carevi doživje li ovakvu. 73. a 802. I ovaj posljednji podatak. 471 Vidi. postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m. stoljeća. Goldstein.oni. jer je una ka ženo lice bilo diskva li fika cij a za vrš enje carske dužnosti. odrezani nosevi. godine vidi. slučaj posljednjeg Merovinga. Rad 91. mogla bi svjedočiti i činjenica da Zdeslav. isti taj Krešimir namjenjuje kaznu svakome tko bi povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. kada prigrabljuje Hrvatsku.

ili 11. a za ovo razmatranje posebno. Isti. ali za naše razmatranje to i nije toliko bitno 476 . prikazan kralj ili. a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze. CD I. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: J.. čini se daje iz užeg historičarskog aspekta rješenje relativno jednostavno: budući daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom području. za istraživače je bio sporan identitet središnjeg lika. uobičajenoj u srednjovjekovnim pismima. na r. pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. Povijest. 19 i tamo lit. Radi se o tzv. cara u Carigradu. sa mo zato što je te Hrvate mrzio. Datiranje. ali to su zaključci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu čitavog društva. godine.. 475 O diplomatičkim elementima. Kako su oni garantirali provedbu ugovora. okrunjena. Neki su predstavljeni samo kao svjedoci. O značenju bas-relijefa u splitskoj krstionici. mj. stoljeća U Trpimirovoj se darovnici naglašava vladareva skromnost i ovisnost o splitskoj nadbiskupiji. ili 13. Istraživači dvoje je li bareljef nastao u 9.može se pretpostaviti da se položaj hrvatskog vladara nije značajnije mijenjao tijekom ovog vremena. na bareljefu su prikazane tri muške figure -jedna.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. najbliži mu je vladar bio hrvatski. na teritoriju bizantske arhontije ili teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu). formuli poniznosti (formula humilitatis]. pa da spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za čitavo ranosrednjovjekovno razdoblje. 10. Naime. vidi J. Osim toga. stoljeću svjesno iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije. Postojala su mišljenja da je. ZKT. 148 i d. 13. Vidi i Lj. Bez obzira na prijepore. kao i o autentičnosti koroboracije isprave475. Izvori.. vrlo precizno smješta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. i kruna na glavi. lijevo od nje stoji druga. Zagreb 1983. sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži kuglu. Documenta. Klaić. te 473 Čini se malo vjerojatnim daje prepisivač dokumenata u 12. Oxford 1976.. Studies in Church History. mj. Nelson. a na štetu Hr vata. jer se s njega mogu iščitati podaci koji vrlo skladno nadograđuju znanja o društvenom položaju hrvatskog vladara. mj. Karaman. Zagreb 1972. 245 . Vol. u svojstvu svjedoka potpisuju se i drugi dostojanstvenici u državi. kao što misli Klaić. O razlikama između istočnog i zapadnog obreda ustoličenja. 391-412. s jedne strane. 91-119. ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena svjedoka navodi se i njihova titula. U hrvatskim vladarskim ispravama. na r. 225. Uostalom. Slijedom ove analize položaj hrvatskog vladara bio bi bliži franačkom uzoru. prije negoli neki drugi slavenski. Bareljef iz splitske krstionice za istraživače je mnogostruko zanimljiv. ali bi ona mogla odavati i prijateljstvo i želju da se splitskom nadbiskupu prida značenje koje on u tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 . Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i pralcsi. Stlpišić. L. Petriciolije va se argumentacija čini razložnom. Tragom srednjovjekovniii umjetnika. 474 Rački. stoljeću. najčešće župan 474. Nasuprot tome. Svakako mu je bio bliži od njegova vrhovnog gospodara. u: The Orthodox Churches and The West.ali se čini da je prevladalo prvo rješenje. osim vladara. 476 Pctricioli. vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti. može se pretpostaviti da su morali imati i nekog udjela u vlasti. na r. 117. a u desnoj križ. Krist . s druge. Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The Earhj Middle Ages. bizantske carske "zlatne bule" (krisobula) potpisuje isključivo car.

Bareljef iz splitske krstionice .Slika 23.

a u srednjem je vijeku. godine od pape 477. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Izvori. Radovi HAZU Zadar 34. Izdanje HAD 3. Iako je to u ponečem različito od onoga što je ucrtano na bareljefu (kruna. 3. O bareljefu iz splitske krstionice. odnosno od Karla Velikog. Bili su to žezlo i kruna. inače simbol pobjede. 1992. Documenta. 483 Rački. Zvonimir je dobio i zastavu -znak daje papin vazal. 481 Mažuranić. 482 Rački. stoljeća kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim što će kralj Zvonimir dobiti 1076. stoljeća načela nasljeđivanja na prijestolju još nisu bila potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina naslijedio Domagoj. tako su se. između ostalog. 480 O ulozi vladara . Ž. Pravno-povyesni rječnik.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 373-4. 535-6. 77. označavao plemenito oružje vitezova i kršćanskih junaka. Logično je da papin vazal dobiva zastavu (ona je obično obilježena križem). te mač. Izvori. Goldstein. križ). n. Brković. Zagreb 1992. 21. a žezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. Documenta. 823. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Izvori. kugla. koji ima višestruku simboliku 479. što upućuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481. prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku "kral" . a treći lik se našao u stavu proskineze koja je dio uobičajenog carigradskog dvorskog ceremonijala. Rapanić. Čini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484. Ni u prilično opširnoj 477 Rački. Načela nasljeđivanja Polovinom 9. čini se. 484 M. 383. pa čak i više stoljetnih utjecaja 480. Gheerbrant. kao i mač. 103-4. Naposljetku. Chevalier -A. Dakle. Titule.Ž. U Trpimirovoj se darovnici spominje Mislav kao "predšasnik" 483. nasljeđuje ga netko za koga se ne zna u kakvom je srodstvu s njim i je li uopće u kakvom. Klaić.. Klaić. u: Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. bizantski i franački utjecaj isprepletali i na teritoriju prijadranske Hrvatske. a u Čedadskom je evanđelistom zapisano da je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. Kako se na bareljefu bizantski i franački motivi isprepleću. J 7. Zagreb 1989. Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipično franačkih obilje žja. Rječnilc simbola. 1976. 478 247 . unatoč tome što je Trpimir imao sina. ali se ne kaže da su rođaci. 68-9."kralj" (na Bašćanskoj ploči) izvodi se iz imena "Karlo". dj. 83-90. 479 Rječnik simbola. 23. Također. Ceremonijal na dvoru je obično rezultat dugotrajnih. Documenta. Jiroušek. Doduše. Simbolika vladarske kugle (pitanje je radi li se uopće o kugli?) i žezla nije posve različita: kugla bi označavala sveobuhvatnost vlasti. Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm. Klaić. te razlike u Zvonimirovu slučaju nisu proturječne. J. 159-62.

značilo bi daje Branimir bio uzurpator. To bi značilo da se u prvoj polovini 10. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir. da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. 426. Kada se spominje "tast" ili "ujak". preuzme vlast. Documenta. pa se čini da je nasilno zauzimanje prijestolja još jednom pretpostavljeno nasljeđivanju po rodbinskom pravu 486. ali su očigledno bili pretendenti na prijestolje. Viz. Unatoč činjenici da o tom razdoblju ima malo podataka. 18. bez ikakvih potresa. II.I. Kada je Borna umro. Račkl. 15. Klalć. što ne znači i direktan potomak. u kojoj se navodi više imena slavenskih knezova. izv. U ranijem razdoblju. pa da je ovdje spomenuti Krešimirov otac Trpimir zapravo nasljednik Tomislava koji vlada tridesetih godina 10. to znači da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara međusobno sklapali brakove i daje vlast u pojedinim područjima prelazila na pobočnu lozu. 325. Vidi. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata. a relativno brza izmjena nekih drugih spominjanih vladara (Mislav. Čini se da se običaji potpuno ustaljuju tek u 10. tvrdi da su od njegova pradjeda Krešimira hrvatske vladare nasljeđivali sinovi 488. 236. naslijedio ga je nećak Vladislav. što dokazuje da je opet zavladala porodica Trpimirovića. Izvori 7. Ne zna se tko vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska. a Ljudemisl je bio brat Bornine majke. Bio je iz roda Trpimirova. oca arhonta Krešimira" 489. i 11.Rački. "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. kada Petar Krešimir IV. No. bllj. pa je čak moguće da je bio i uzurpator. Hrvatski rani srednji vijek priči o Ljudevitovu ustanku. Tako je umrlog Bornu "na traženje naroda i uz carev pristanak" naslijedio Vladislav 491. i Konstanta Porfirogenet datira neke događaje u "doba arhonta Trpimira. Moguće je da su nestabilnosti 485 486 487 488 489 490 491 248 Račkl. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman. vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjača. 373. Povijest 664-5. 62. Documenta. . 44. stoljeću. Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu još drastičniji: Zdeslav je zauzeo vlast u Hrvatskoj. stoljeća. str.) u vladalačkoj dužnosti mogla bi značiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema nikakvih vijesti). Račkl. O ovom problemu raspravlja 1 Šišić. Klaič. Izvori. Documenta. dakle u 9. a njega očito nisu takvim smatrali. moglo je biti i obrnuto. Iako se opisani događaj . stoljeća počinje u Hrvatskoj sve češće događati da vlast prelazi s oca na sina. Documenta. čini se. DA/31/44. Osim toga. to se načelo sukobljavalo s načelom da neka druga osoba. 72. ima razloga vjerovati daje informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena događaja. a kada je Zdeslav zauzeo vlast. nema podataka o direktnom srodstvu. Goldstein. stoljeća 490. poznati su slučajevi svrgavanja. Residente paterno solio .dolazak pobožnog čovjeka Martina u Hrvatsku -vjerojatno dogodio još polovinom 9. Klale. ARFza 821. te stoluje na "očinskom prijestolju" 487 . Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast. Izvori.5. stoljeću. Družak i dr. 43. Tako je Dragomuž dao Ljudevitu svoju kćer za ženu.

Braća su se nemilosrdno borila za prijestolje. 497 Barada. Svetoslav Surinja protiv Krešimira i Gojslava. bilo provođeno načelo suvladarstva. Surigna nomine . Brandt. Tako sinovi-nasljednici čak vode i ratove: Miroslav protiv Mihajla Krešimira. moguće je da su se suparnici u borbi za prijestolje rukovodili različitim načelima nasljeđivanja i po tome mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno. itd. Građanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Držislava svje doče da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu presudni u priskrbljivanju prijestolja. stoljeća došlo je uistinu do "dinastičkog rascjepa" 497 koji se smiruje za Petra Krešimira IV. radi o Stjepanu. Potom slijede brojne podjele države između sinova Ludovika Pobožnog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. 494 Šlšič. s druge. i čini se da konačno razrješava sve dvojbe (vidi i tamo lit.. 134-5.Rački. kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobožnog (814-840).. Čini se daje. Slično se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore Mutimir. pri kojem najstariji sin nasljeđuje oca. 249 . Krešimira i Goj slava svjedoči i mletački kroničar Ivan Đakon kada 997/8. -vidi. O sukobu sinova Stjepana Držislava . stoljeća pridonosila i neriješena ili različita načela nasljeđivanja. izv. običaja majorata.. 427. država je podijeljena na ravnopravne dijelove Između njegova četiri sina. Rad 91. Pipin Mali je ostavio državu Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki). 493 DM32/42-4. godine merovlnški kralj Klodvig umro. 143 1 d. 496 Rački.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Nutarnje stanje. čini se. kao da je ono privatna svojina kraljevske obitelji 492. Snaženje i bogaćenje hrvatskog društva u l i . Srednjovjekovno. što je bila bizantska institucija i. 471-2. Međutim. Čini se također da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe čitavog kraljevstva između sinova-nasljednika. Kako su se vjerojatno tada hrvatski običaji počeli miješati s utjecajem bizantskog i franačkog prava i uopće običaja i kulture. ali gaje "prevario" brat 495. 51-2. 495 Sclavorum etiam regisjfater.): Suronja je zapravo Svetoslav. 57-60.Svetoslava Suronje. zatim u Češkoj i Rusiji. ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496. a ovaj posljednji preuzeo je vlast u čitavoj državi tek po odlasku Karlomana u samostan. 60 i d. 158-64. Documenta. ali i Franačkoj. odnosno njezina ustro492 To je franački utjecaj -kada je 511. Kako se.fraierno doto deceptus regni amiserat diadema . izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon stričeva. Viz. 225 i d. dakle ravnopravnog položaja više nasljednika. pa daje u to vrijeme prevladalo načelo starješinstva. kod makedonskih Slavena od četvoro braće na životu ostaje samo Samuilo 494. stoljeću zasigurno je i rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj. jer je. kasnijem zetu mletačkog dužda i ocu Petra Krešimira IV. godine. 158-170. činjenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. Ovaj navod omogućuje barem dva tumačenja: ili je mlađi brat pretekao na prijestolu starijeg. Dinastičko pitanje. Dinastičko pitanje. O identitetu Suronje raspravlja Barada. godine zapisuje daje Suronja trebao zauzeti prijestolje. stoljeća (kako bi se moglo očitovati iz Baradina teksta). Povijest. u to doba hrvatsko društvo doživjelo značajan napredak.. Strojimir i Gojnik 493.. U prvoj polovini 11. bez obzira na sve prijepore i ratove. II. sjedne strane.

šo ° DAJ 29/74-8. od roda od koga su oni željeli i voljeli. Feudalno društvo. Klaić. a potom da "im postavi tada arhonte. Dinastičk o pitanje . Izvori. 502 Raćki. No. ali su isto tako bili izabirani na "skupštini čitava naroda". Documenta. naime. Einhard. Rad 91. Petar iz loze Snačića (Svačića) postao je vladar na nepoznat način (jer očito kraljevskoj obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiđakon tvrdi. 171-4. 54-5. dakle. Tako se i u Hrvatskoj poštovala muška linija nasljeđivanja. Zagreb 1956. Klaić. 503 Ba rada . Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda" 501. KronOca. što znač i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i već na slje dstvom imaju pravo na prijestolje. stoljeća kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinačno spome nute župane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju. jer je njegova sestra Jelena bila udata za Zvonimira. Naime.CD I. mogla povezati s po krštavanjem. 103. 504 Thomas. Klaić. 208 i d. Bloch. 48. izv. Čini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara. Čini se da Krešimir nije imao djece. Izvori. Koliko se zna. Izvori. I u Evropi su se ta načela sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje će od njih prevladati 499. a Zvonimir je bio jak čovjek (ban) u državi. prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je vladar stekao pravo na prijestolje po ženskoj liniji. 81. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja spominju se polovinom 11. bez obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom. Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. Karlo. tvrdi da "gaje pravednost Božja uz odobravanje svih plemića Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. da po Zvonimirovoj smrti nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata504). te će se suprotstaviti Arpadoviću Ladislavu koji pretendira na hrvatsko prijestolje po ženskoj liniji. a Stjepan II. Documenta. Goldstein. Napokon. Viz. Dvojbe oko toga nazočne su i u Einhardovu Životu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga.9. I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. 501 Raćki. iz kojeg su Franci birali svoje kr alje ve" . U stalnoj izmjeni 498 Račkl.134-5. iako bi povremeno znalo prevladati načelo izbornosti. pokrstio Slavene uz obale istočnog Jadrana. stoljeća. Konačno će ta načela nasljeđivanja postati dije lom feudalnog sustava koji će se u Hrvatskoj razvijati od 11. 16. 499 250 . Nutarnje stanje. stoljeća pretežno su nasljeđivali kraljevstvo po ocu. 71.I. 68. 56-7. Vidi. sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va Suronje. ' M. 79. 148. pa je kralj postao izborom 503 . II. a dvojbeno je da li mu je bio u rodu. u drugoj polovini 11. jer će se u svakoj situaciji moći pronaći legalnog i legitimnog nasljednika. To će pridonijeti tome da različita načela nasljeđivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i obrnuto: postojanje različitih sustava nasljeđivanja pridonijeti će stabili zaciji vlasti i poretka. stoljeća običaji se ostvaruju na ponešto specifičan način -Petra Krešimira je naslijedio Zvonimir. Hrvatski rani srednji vijek javanja sukladno suvremenim evropskim društvima.4. koje su oni htjeli i izabrali. nasljeđivanje po starješinstvu često je bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498. tijelo koje bi odgovaralo "svim plemićima" u Hrvatskoj . Toma.

Izvori . Naime. a to nikako ne može biti točno. stoljeća načela nasljeđivanja treba vjerojatno vidjeti i želju za političkim kompro misom te nastojanje da se ugodi jačem i time izbjegne destabilizacija zemlje. Klaić. 7 1 . godine i oni predviđaju kazne: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje. moraju oni. Šišlć.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. u tim se krugovima smatralo logičnim da sin nasljeđuje oca. 33. Klaić. Kao potvrda načina na koji su razmišljali oni što su prenosili narodnu predaju. 99-102. Historici Salonitana Maior. strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je i sudionike splitskih sabora 925. što počine mnogi ostaje nekažnjeno. Dakle. LJPD. U njemu stoji daje Zvonimir Krešimirov sin 506. uglavnom svećenici. 412. 251 . koji su svjesni krivnje. moglo bi poslužiti svjedočanstvo iz Ljetopisa Popa Dukljanina. zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du šu"505. budući da ono. 505 506 Klaić. dakle. Izvori.

Šišić. Documenta. 22. Izvori. koji su tradicionalno bili bizantski činovnici. zaključi s njima mir. 23. Šezdesetih godina. 24. 383. Da bi zadovoljio aristokraciju. Branimira ponajviše. kao potvrda da se horizonti hrvatske države šire osjetno preko granice neposrednih interesa 1.VIII. arhont Bugarske. Za vladavine dužda Petra Tradenika (836-864) vještim diplomatskim potezima Venecija je sve više stjecala neovisnost od Bizanta. naslijedio gaje Urso I. DM 31/60-4. Koliko je god to bilo na korist mletačkom građanstvu. Izvori. 1 2 3 252 Rački. stanje na Jadranu i oko njega bitno se mijenja. Venecija je opet počela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju. 364-5. kada je otprilike na hrvatskom prijestolju Trpimira zamijenio Domagoj. Klaić. Izvori. Petar nije vodio računa o sve moćnijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokušavajući vladati bez njihova utjecaja. 125. Iako još nije došao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima. što mu se ubrzo i osvetilo. obdarivši Hrvate i primivši od Hrvata darove" 2. II. Documenta. nije došlo do otvorene bitke između Hrvata i Bugara. a prema franačkom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner. Klaić. ipak je bilo nezadovoljnika. pođe i zarati na Hrvate i. Ivan Đakon piše da se Urso "požurio povesti mornaricu protiv slavenskog vladara Domagoja" 3. godine ubijen zajedno sa svojim sumišljenicima. dakle. . ali će za vrijeme njegovih nasljednika. Klaić. Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris. Urso je ukinuo čast tribuna. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar čije je ime zapisano u Čedadskom evanđelistani. i uveo titulu suca . nemoć Mihajla Borisa da bilo što učini svjedoči o snazi hrvatske države. ne mogavši ništa učiniti. godine). te s njime podijelio vlast u gradu i u državi. ona biti očigledno još intenzivnija.procvat hrvatske države Trpimir je prvi hrvatski vladar uz čije se ime može vezivati gradnja crkava. 43-4. Viz. Općenito se može reći da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila mnoge atribute suvremene evropske države. Rački. Iako sudeći po ovom navodu. Od Trpimira do Branimira .iudex. izv. Badoer (do 881. Pošto je 864. Priručnik.

5 253 . Vladao je do 878. Viz. 26. i 864. Domagoj je bio. Možda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici. 22-3. Braslava i njegove supruge Ventescele.njegovo se ime ne spominje na kamenim natpisima. Izvori. stoga.. pokušali zatrti njegovo ime i da su sustavno uništavali njegove natpise. te pokrštavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim svijetom. izv. Documenta. piše pismo Domagoju u kojem ga opominje da spriječi napadače 6. da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine 4 Rački. misleći da će se iz toga pribaviti koristi na duži rok. Šišić. i očigledan razlog zašto se i vanjski čimbenici. Branimira i njegove supruge Maruše.neki su smatrali da je kao kratkoročna taktika i dugoročna strategija najbolja upotreba sile. -kada se datira spomenuti Ursov napad. Klaić. najednom počinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII.Domagoj nije posjetio Akvileju i nije upisan u Čedadski evanđelista! 4. 6-7. pogotovo se to nije više moglo događati uz njegov pris tanak ili barem prešutno odobravanje . 7 Vidi. Očigledno je. godine pljačka bizantski brod pun zlata 7). Nijedan izvor (ni bizantski. skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedećim desetljećima izgubila na utjecaju i praktički nestala (u 10. stoljeću više nema vijesti o pljačkama uz onaj dio istočnojadranske obale koju kontrolira hrvatski vladar. godine. Priručnik. ni franački. 125. jer iz te činjenice logično proizlazi zaključak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje između Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane. Klaić. ali izostanak bilo kakve potvrde o Domagojevim pokušajima da i dalje širi evanđelje ili da samo podrži crkvu u takvim naporima. pljačka. i l i . koju je on potpisao. kako Mlečani moraju intervenirati. čini se. Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franačkoj koaliciji protiv Arapa koju je.kao što se događa u slučaju dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. godine. ni papinski) ne bilježi nastojanja drugih sredina da u Hrvatskoj šire kršćanstvo. Nema podataka da je Domagoj gradio ili izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu građevinu . predvodio i sam Domagoj. 382-4. ne može biti slučajan. 6 Rački. III. za Domagojeve vladavine množe se vijesti o tome kako su Hrvati napadali mletačke brodove. Izostanak jedne vrste podataka može se tumačiti slučajnošću 5 . primjerice pape. moguće je. S druge strane.. kada se posljednji put spominje Trpimir. uostalom. To je. Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne čini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove. koji su ga ubili. Trpimirova sina Petra. 157 i tamo komentar.procvat hrvatske države 1.Trpimira. drugi su pak željeli intenzivirati suradnju. ali je to samo nagađanje koje se ne može potkrijepiti argumentima. Izvori. vjerodostojna ili ne. Čini se da su u tadašnjem hrvatskom društvu postojale dvojake ten dencije . Zdeslava . Documenta. Za razliku od prethodnika ili nasljednika .Od Trpimira do Branimira . Domagoj Domagoj je došao na vlast između 852. nije ostala sačuvana niti jedna darovni ca.

19. sada hrvatska vojna sila postaje subjekt. Isti. čini se. Rački. do danas?. Zahvaljujući tome što je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija. Coloniae Agrippinae 1540. godine (slavenski gusari) opljačkali posla nike Svete Stolice 13. i franački car Ludovik 9. 14 Rački. Kotor 1959. Zadar 1969. Uzimanje talaca trebalo je osigurati mir. nadjačao konačni obračun Arapa sjedne. činilac koji poziva ne samo bizantski car. stoljeća. Dakle. ali s bitnom razlikom. Hrvatski rani srednji vijek ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme . Vjerojatno su napadi na mletačke lađe koje prolaze uz istočnojadransku obalu učestale. II. Ni dužd nije vidio posebnog razloga za daljnji angažman. 9 254 . carska je flota intervenirala i na drugoj obali Jadrana. izv. ubrzo su mletačko-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi plan. te Bizanta i Franaka. Postojanje flote koja može prevesti priličan broj vojnika. Klalć. Pars altera.uostalom. nego i u susjednom Kotoru 11. Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin sku lulcu. Povijest. u skladu s tadašnjim običajima. 165 i d. Hrvatska se prvi put nakon početka 9. Naime. Iako će ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga buduća stoljeća. 12 Z. str. Uprava. kada je Urso krenuo na istočni Jadran. Zato je lukavo sklopio mir. 13 Annales ecclesiastici. Documenta. njihovo oružje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) još je jedan dokaz gospodarske konjunkture 9. Domagoj se nije upuštao u otvorenu bitku protiv Mlečana . Fcrluga. stoljeća opet našla u glavnim tokovima evropske politi ke. Može li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. jer im je mnogo bliži bio "partizanski" način ratovanja. Annalium Baronium Epitomes. a one će doći ponajviše do izražaja u doba Branimira. nego. 69. u 9. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14. Konstantin Porfirogenet obavještava da "hrvatske i ostale slavenske arhonte stanovnici grada Raguze prevezoše na svojim brodovima u Langobardiju"10. 229. jer je Domagoj već neko vrijeme bio na vlasti. Šišić. ali se on ni taj put nije održao duže vrijeme. s druge strane 8 . Radovi Zadar 16-17. Brusić. vjerojatno zbog toga što su Neretvani 869. 11-33. 361-2. L'amminis trazione. to nisu činili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici. 350-1. Međutim. Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa. gdje je napala neretvansku oblast. to nije učinio bez ikakva povoda.naziru se i druge tenden cije u njihovu ponašanju. 203-6. se stoljeću gradi veći broj brodova ne samo u Dubrovniku. godinu. 8 Vidi. Dok je prije šezdesetak godina bila tek objekt nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etničkom prostoru. ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8. zatražio i dobio taoce te otplovio kući. Dabinović. Documenta. za 869. barem za nekoliko godina. Goldstein.I. 443-8. sada ih je. pa je. 360-1. 10 DAI29/113-5. Izvori 24. Viz. 11 A.

26. pa je čak.. da ga strani izvori ne simpatiziraju. barem nominalno. Klaić. Rački. Područje pljačkanja se čak proširilo i daleko na sjeverozapad. 25. Klaić. 16 255 . Documenta. ili stiglo prekasno. Documenta. tamo su naime poharali četiri grada. Klaić. c. Domagoj se nemilosrdno obračunao s neprijateljima. Činjenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno. Izvori. Izvori. 365-6. ali ih dužd pobjeđuje 20 . 21 Rački. Naime. 24. iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletačku lađu. 16 b. vladalo u vrijeme Trpimira. iz pisma pape Ivana VIII. to jest -Umag. Novigrad. 25. Moguće je da je Domagoj ne samo znao za gusarenje. Izvori. U drugom dijelu pisma papa se tuži na Hrvate . dobar i lak izvor prihoda za društvo u kojem ni težak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu donosili ništa više doli preživljavanje. Prethodno su.Od Trpimira do Branimira . njegov iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnošću.. 6. pa bi to pretpostav15 Šišić.gusare koji "pod okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na kršćane. Izvori. po svjedočenju svećenika Ivana koji to dojavljuje papi. Usprkos činjenici da ovi događaji pokazuju kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica Šibenika. Documenta. možda čak i još dalji Omiš?) otisnuli dalje nego ikada.procvat hrvatske države Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske. 201. 20 Johannis chronicon venetum. ali im ni to nije pomoglo. ljudski život nije smio uništavati. Izvori 26. Kazna progonstva trebala se općenito primjenjivati zbog toga što se. Logično je pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima. Bio je to. sam ih vrši". Dakle. nego kaznom progonstva" 18. Biograd. Oko godine 875. koja je i dalje. saznaje se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. Priručnik. 18 Rački. Documenta. navijestivši time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budućnosti. dvadesetogodišnje primirje koje je. nego gaje čak i poticao." 19 diplomatski tvrdeći da su opačine tih napadača potamnile Domagojev dobar glas te zahtijeva da vladar spriječi ovakve rabote. koje se datira između 873-876. Povijest 247. godine. Andreae Danduli Chronica VIII. Sipar i Rovinj". kreću i na Gradež. uza sve već navedene. 26. svladali posadu i poubijali je 21. 5. radikalno je prekinuto za Domagojeve vladavine. Tako je papino upozorenje da "ako uistinu saznaš . 19 Rački. mogao je biti doda tan razlog. 6. ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno oglušio. 17 Šišić. Documenta. su "najgora plemena Slavena i Dalmatinaca počela pljačkati istarsku pokra jinu. sve do zapadne obale Istre. Iako papa kaže da se "može vjerovati da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje". Klaić. (872-882). c. jer se nadao da će time spasiti život 17. da ti neki rade o glavi nemoj ih kazniti smrtnom kaznom. sudeći barem po izostanku bilo kakvih vijesti o napadima.. sakriveni. jer "tko ne ispravlja zločine kada ih može popraviti. Klaić. ubio i onog urotnika koji mu je otkrio zavjeru. a manje uvje renjem da je doista tako. 365-6. 6. bila pod franačkim vrhovništvom 15. . u skladu s kršćanskom dogmom. Rački. bez sumnje. Povijest 351. Klaić. Nin.

ovakav izvještaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je pobijedio. na onom prostoru gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo. 366. Izvori. došavši iz Carigrada. javljeno je gospodinu duždu Ursu da bi Slaveni htjeli prijeći do grada Gradeža. « 24 Rački. osnivanje teme Dalma cije25. Izvori. Isti.. hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uništi da nitko od njih nije mogao pobjeći ni vratiti se u domovinu. Naime. ali Mlečani i dalje ratuju protiv Neretvana. a već je "Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova. promičući interese crkve i potičući pokrštavanje. Documenta. Documenta.. Uprava. Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na čijem se čelu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti. 2.. pa se čini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno snažni da se suprotstave Mlečanima u otvorenom sukobu. 366. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovođenjem Zdeslava na prijestolje. pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rješenje i u zaleđu obale. Odatle brodeći prema Istri. To je bio bitan pomak od kasnoantičke provincije. jer podataka koji bi poslužili u takvoj analizi gotovo da i nema: je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilična bogatstva pljačkom ili se. to bi i nas približilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara.. 26. To je već razložnim argumentima osporio Ferluga. Klaić. 25 Ferluga. godine. 68 i d. međutim." 22 Iako se može pretpostaviti da je mletački kroničar nastojao uveličati mletački uspjeh. Izvori 25. Ako su Mlečani o Domagoju mislili sve najgore. teško je procijeniti što su mislili njegovi podanici i kako se to dugoročno odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. Hrvatski rani srednji vijek ljalo da su snažni i sigurni u sebe. Klaić. naime. te ovlasti bile razdvojene. sljedeća epizoda svjedoči. između ostalog. ali to će ostati nepoznato.I. Goldstein. Koju godinu potom Domagoj je umro. godine. U pamćenju Mlečana ostao je zabilježen kao pessimus Sclavorum dux . Rački. ipak. uvažavajući saveznike. potpomognut carskom zaštitom. prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24. Dogodilo se to 876-878. pa i eventualne suparnike i neprijatelje. Tek po njegovoj smrti dužd Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima (Hrvatima). 373. L'amministrazione. Documenta.. 25. pa je on s trideset lađa došao do prije navedenog grada. Osnutak teme Dalmacije Vrhunac bizantskog angažmana bio je. 168 i d. 45 i tamo navedena 23 256 . Uprava."najgori knez Slavena" 23. Klaić. Teme su se u Carstvu osnivale još od 22 Rački. Valjalo bi. Ivan Đakon nastavlja priču: ". gdje su. da ipak nije bilo baš posve tako. znati što je za Hrvatsku dugoročno bilo isplativije. nadati dugoročnom boljitku kao rezultat smirivanja situacije i povećanja trgovine? Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije još ni izabran. Starija je historiografija smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata. Naime. dakle nakon 751.

ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8. Prema tome. Schlumberger. a potom i u zapadnijim dijelovima države 26. Do druge polovine 9. Goldstein. Uostalom. [Le Traite de Philothee) 101. 98. 105. na temelju intere sa čitavog Carstva. Pri tome im je poslužio i pečat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. 1983. manje ili više neposredno. zainteresira nih da se brane. 1991. ali je Ferluga. Pariš 1972. Posedel. Bizant.. Istorija. datirao 843. Uprava. u kojima su početkom 7. Pitanje dalmatinskog temata u prvoj polovici 9. Vreme postanka tematskog uređenja. 112 i d.. uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogućnost formiranja bizantske teme u to doba. Tema je ujedno bila i oblik državne organizacije u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna ličnost mogla promp tno donositi sve ključne odluke bitne za održanje bizantske vlasti na tom području. navodi sve slučajeve spominjanja stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omogućavaju lit. stoljeća. Isti. 90-156. 27 Opširno. Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema. Ostrogorski.procvat hrvatske države vremena Heraklija (610-641). 165. Margetić.. (Taktikon Beneševiča) 247. 46-8. Povod tome bila je stalna prijetnja od arapskih napada s mora. potaknuto nužnošću samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina. 150 i d. Margetlć. 283. te L. te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjača i najopasnija) iz istoćnojadranskog zaleđa.. a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem. zemljoposjednici su postajali vojnici. u zapadnijim dijelovima Carstva. "Provincijalni arhonti" Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije). stoljeća. Ostrogorski. L'amministrazione. bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost. 139. u principu. Pariš 1884. Makar je do osnivanja teme došlo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu snagu i moć. neposredno brani interese cara u Carigradu. stoljeća čitavo je područje današnje Grčke i Albanije bilo uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. Uzimajući u obzir tu tvrdnju. HZ 3. 267. prvo u Maloj Aziji. u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama. 28 G. ta mošnjih tema Kefalenija. jer će Jadran pričekati bizantsku akciju još punih 50 godina.. logično je bilo da se stvori i tema na području Dalmacije. Oikonomides.. ZRVI 29-30. Taj je pritisak značio da su mogući napadi i na kopnu i na moru. Les listes de preseance buzantines des IXe et Xe siecles. logično se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri osnivanje teme poticano iz državnog vrha. 26 Ostrogorski. Upravo povodeći se za logikom "uvida u cjelovitu situaciju" još su J. Za razliku od središnjih dijelova Carstva. 217-9. HZ 36. 1950.". s razlogom takvu dataciju osporio. Zakint i Drač 27. 242 i d. 65 i d. N. Za opstanak bizantske vlasti na hrvatskom prostoru najvažnija je bila uspostava bizantskog sustava vladavine na priobalnom području Jonskog mora. Dela III: O datumu sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji. Također. 139-40. 264 i d. Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema. 257 . Dela III.. tvrdili daje Bizant na arapske napade početkom četrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme. Košćaka "Pripadnost istočne obale. te uvažavajući konkretne odnose na teritori ju bizantske Dalmacije. odnosno. Osnivanje teme značilo je daje bizantska vlast čvrsto preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je. I u najnovijem radu L.". Sigttlographie de l'Empire byzantin. Postanalc tema Helada iPeloponez. pa tako i u Dalmaciji. uspostavom temat skog sustava. vojnici postali i zemljoposjednici 28. godinom.Od Trpimira do Branimira . zatim "axpaxr\y6c. godine.". 205-6. iz Carigrada. Marginalije uz rad V.

258 . 24-6.. ali zasigurno do osamdesetih. Usp. Gottschalk. ali se čini da su tematski sustav. Na putu se zadržaše duže vrijeme u Blatnom gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduševljeni pristaša. Andronikom.dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu počeli pre davati vladarima u zaleđu 31. 388-9. I Sklavinije su se okoristile . te š k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l ič i t a mišljenja. 36. L'amministrazione. Hrvati. 370-1. godine 864. izv. 31 DAI30/128-9. Šišić. Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije. iz priobalnih prostora gdje nastaje tema širi se prema unu trašnjosti baš u to vrijeme kršćanstvo. Povijest. Povijest. Klaić. Na pritužbe pridošlog njemačkog svećenstva. Moguće je. Goldstein. odnosno bolja organizacija obrane donijeli bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se više ne spominju žalbe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29. Povijest. da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i Ljubljanskoj kotlini. Rački. Vjerojatno je toj akciji značajno pridonosilo i učenje Ćirila i Metodija koje se od 864. Opširno o putovanjima solunske braće piše S. Ferluga. čini se. Klaić. Šišić. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili tradicije o boravku solunske braće ili njihovih učenika. 33 Rački.I. U kakvoj je neposrednoj svezi plaćanje t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me . Katić. Documenta. Documenta. 69. Uprava. 97-110. godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim učenikom sv. Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1. Documenta. papa Nikola I. Viz. 8. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim. 373. 370. U priči o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje. 357-64. 170. Antoljak. Do Rima su došli vjerojatno ne mogavši mimoići panonske dijelove Hrvatske 32. ostaje krajnje nejasno stoje osnivanje teme. i napadi iz zaleđa kao onaj u doba Trpimira 30 . vrlo je vjerojatno da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili možda već u šezdesetim godinama. značilo na lokalnoj razini. Isti. Naime. 32 Šišić. a jasno je da se plaćenička vojska po kasnoantičkom uzoru više nije mogla izdržavati. naime. braća su iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrštavala pučan stvo. Klaić. Stoga je na spomenuto pitanje teško odgovoriti. a ni historičari takva pitanja nisu postavljali. godine širi u Morav skoj. 30 Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije. U kompliciranim političko-vjerskim zapletima sljedećih 29 Rački. ali se takva pretpostavka ne može i potvrditi. Napokon. u: Antoljak. učeći ih glagoljicu i potičući ih na upotrebu crkvenoslavenskog u liturgiji. Hrvatski rani srednji vijek detaljniju analizu u tom pravcu. Izvori. Izvori 22. jer se zemljoradničko-stočarsko stanovništvo uz jadransku obalu već i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo koje strane. dakle promjena na globalnoj razini. 367. a spriječeni su. II. ali ima mnogo razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj širili samo koju godinu ili koje desetljeće pošto su nastali. a oni se spremno odazivaju kako bi razjasnili nastale probleme. a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku čast 33. Izvori 27.

i to vrlo pozitivno. izabrali ovo drugo i očigledno se uputili u Makedoniju i na hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 . prvo na teritorij pod vlašću bizantskog cara. 38 Rački. s vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju oštriji stav. koja je dobrim dijelom išla preko gradova teme Dalmacije. u vrijeme Zdeslavova nasljednika na Branimirovu prijestolju. čime se u Moravskoj stvara specifično stanje .dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. Povijest. piše: "I baš ništa ne smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku. papa Ivan VIII. Epistolac 7. papa izdaje strogu i odlučnu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. a tek potom na slavenskom jeziku. Povijest 374-5. 18.. U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj. Documenta. iako prvotno benevolentni prema slavenskom bogoslužju (Ivan VIII. Tako pretpostavlja Šišlć. Katlčić.") 34. Na taj su način. uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i zamolio Zdeslava da mu olakša put kroz zemlje kojima vlada 38. Klaić. ponovno zaoštrio stav. Razlog za odlazak prema jugu. Stoga su Metodijevi učenici. poslanik cara Bazilija I. godine za ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni jezik još jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice.vjerojatno iz mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar. Metodije je 879-880. na razvoj svih slavenskih društava istočnojadranskog zale đa. iste je godine papa Ivan VIII. jer je u pismu knezu Svatopluku naredio da se služba Božja mora držati najprije na latinskom. V. a s vremenom i na hrvatski politički teritorij. 224. Izvori. 373. Methodii doctrina. 259 . prven34 35 36 37 MGH. Kada je 885. Šišić. Godine 881/2. Zagreb 1963. (872-882). Naime. (867-872) i Ivan VIII. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćirila i Metodija. utjecala. Slovo 2. Tako je sve intenzivnija. godine Metodije umro. Metodije je otputovao u Carigrad na poziv cara Bazilija. crkveni obred na slavenskom jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore. 76. težile smirivanju. prema Dalmaciji. Štcfanić. a morao je proći i preko hrvatskih prostora. neposredna ili posredna bizantska aktivnost. pa se čini daje do takvog razvoja moralo dijelom doći i pod utjecajem Bizanta. najkasnije do 885. Hrvatska je osamdesetih godina. može se tražiti u činjenici da su na bizant skom teritoriju mogli očekivati dobar prijem. 7. Međutim.procvat hrvatske države godina papa Hadrijan II. njitranskog biskupa Wichinga. u: Uz početke. Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka . na nagovor njegova supar nika. otkupljuje Metodijeve učenike na mletačkom sajmištu robova iz židovskog ropstva) 37. jer se tvrdi da se iz broda iskrcao u Draču i do bizantske prijestolnice nastavio kopnom35. birajući između napuštanja svojih uvjerenja i napuštanja Moravske. sada stižu i vijesti o novim putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. Međutim. 26. doživjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. .Od Trpimira do Branimira . Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih. jer je bizantska vlast po državala njihovo učenje (primjerice. godine. a sam Metodije bude uzdignut u čast moravskog nadbiskupa. čini se. vođe germanske stranke.

mletački dužd Urso I. O Branimiru i njegovu dobu vidi. ništa nije sa sigurnošću ustanovljeno. umorivši Zdeslava prisvojio njegovu kneževinu" 39. Rački. zatim Rapanić. Svjedočanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru. praktički do kraja 10. njegova je vladavina obilježena mirom. Ponovno je papa pisao hrvatskim vladarima tek pola stoljeća kasnije.Hrvatska u punom sjaju Iako je Branimir došao na vlast nasilno i u suprotnosti s općeprihvaće nim načelima nasljeđivanja u to doba. 40 Marulić 12. Mnogo je važnije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doći i do određenih promjena u vanjskopolitičkom položaju Hrvatske. egzistirajući na rubovima tih carstava. 6. bila dovoljno udaljena od njihovih središta da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti. Bilješka. Rački. B. graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog društva. pa ni toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vještinu troši u udalje nim zapadnim krajevima. dakle. Iako se. Neki su historičari pretpostavljali daje Branimir bio "možda i Domago jev sin" 41. Hrvatska za Branimira. Zelić-Bućan. Papalvan VIII. barem što se tiče Hrvatske. Branimir . a 39 Johannis chronicon venetum. a i morali biti oprečni. i da je taj mir potrajao. tako i njegovu prethodniku Domagoju. 260 . dakle. To je konkretno značilo da će doći do intenzivnog pokrštavanja širih slojeva i njihova uklapanja u kršćanski način života. Izvori. Klaić. imenom Branimir. 24.I. 27. o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo. Carigradskoj se administraciji zasigurno činilo dovoljnim što je osnovana tema Dalmacija. jer Bizant nije imao ni toliko snage. logično u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. Documenta. 250-60. Badoer i njegov sin Ivan 876. u usporedbi s prvom polovinom 9. 366. Goldstein. Stoga ni vrlo jaka bizantska nazočnost nije bila prijeko potrebna. što je stvoren jedan vojno-politički sustav koji je očigledno osposobljavao lokalno stanovništvo da samo osigurava vlastiti teritorij. Tome je dokaz i činjenica da su po smrti Domagojevoj. dakle više od sto godina. Tako je već 879. 3. godine "neki Slaven. Sa svoje strane. 20. a za vrijeme Zdeslavljeve vladavine. a interesi susjeda su vrlo često mogli. Povijest. Drugi je čimbenik bio taj stoje franač ki politički utjecaj bitno oslabio. Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve veće zanimanje različitih crkvenih središta za nju. VII. VII. Povijest. 374. Hrvatska je i do tada. i hrvatski vladar Branimir. Prvenstveno zbog toga što micanjem slabog bizantskog čovjeka. i drugdje. 384. stolje ća. 179-190. u vrijeme vladavine Tomislava. 495-9. 41 Šišić. Do takve bi promjene vjero jatno došlo i da Zdeslav nije bio zbačen. Klaić. Documenta. Rapanić. Johannis chronicon venetum. kakav je bio Zdeslav. Hrvatski rani srednji vijek stveno zbog toga što je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku suradnju s bizantskom temom Dalmacijom. ali to i nije pitanje od suviše velike važnosti. Intenzivna bizantska akcija sedamdesetih godina na Jadranu i na širem priobalnom prostoru nije mogla potrajati duže vrijeme. stoljeća. odnosno moglo bi se čak ustvrditi daje definitivno nestao. godine sa "Slavenima uspostavili mir" 40. 1979.

u skladu s odredbama časnih otaca. Izvori. da dođe u Rim na posvećenje. To potvrđuje i činjenica daje pronađeno čak pet kamenih natpisa na kojima je uklesano Branimirovo ime. smatra da Teodozije nije otiša o. vrhunac procesa kristijanizacije. P ov ije st. Logično je pretpostaviti da pokrštavanje hrvatskog društva u 9. Priručnik. 209-10. če mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u čast splitskog nadbiskupa . Branimirova je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske države. I zato nije slučajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kršćanstvo najbrže prodiralo u Hrvat sku. Rački.ninskog biskupa Teodozija. Čini se da o tome svjedoče ponajviše dva procesa: prvo. što znači daje moralo biti i novca i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati.Od Trpimira do Branimira . osim tradicionalno jakih veza s istočnom crkvom. čini se zbog toga jer gaje. CD I. Prvenstveno zbog unutarnjih. tamošnjem kralju Mihajlu.CD I. kao što je već rečeno. te da su moguće vrlo različite situacije. činjenica jest da. S upr otn o mi sli Kla ić . Klaić.7. a drugo jest činjenica da se među novim kršćanima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije šitilo i hrvatsko ime. Teodozije je kasnije ipak stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja . On se. 46 CD I. Documenta. već posvetio akvilejski patrijarh 45. pa se čini da se do otprilike kraja 9. 56-7. kao njegov metropolit. iako postoji mnogo vijesti o pokrštavanju Hrvata. Tom se pozivu Teodozije nije odazvao 44. Papinstvo je željelo ojačati utjecaj na hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je. Povijest.procvat hrvatske države potom tek u drugoj polovini 11. 19-20. Nije moguće da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII.naime. 385-6. Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata imena . 252. Branimirova Hrvatska. stoljeća hrvatsko društvo uglavnom pokrstilo. Konačno je Teodozije zasjeo na položaj splitskog nadbiskupa. 12. jer je rok za posvećenje bio pre kr a ta k. svoje treće pismo prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "časnog đakona i izabranog ninskog biskupa Teodozija" 43. Međutim. Priručnilc. zahvaljujući svojoj funkciji. uključio u komplicirana događanja na širem jadranskom i balkanskom prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i država (Hrvatska) nad kojima on stoluje afirmirali. 45 Šišić. U njemu nalaže Teodoziju. Documenta. CD I. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava. stoljeća. (872-882) u pismu Branimiru kaže kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 . Međutim. 62-3. Šišlć. Stoga papa Ivan VIII. svoj položaj u posljednjih nekoliko desetljeća osnažio i akvilejski patrijarh. 43 261 . 44 Šišić. ali nije polučio nikakav značajniji uspjeh 46. 28. 204. drugim riječima. poslan je u misiju u Bugarsku. nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena. da se odvijao ubrzan proces etnogeneze. 8-9. Branimirova Hrvatska. od regije do regije. 19. 15. stoljeću nije posvuda teklo jednako brzo. više od svih hrvatskih vladara ranoga srednjega vijeka zajedno. 19-22. ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se održao na tom 42 Rački. ali i zbog vanjskih razloga.

I. ukrašeni karakterističnim pleterom. koji se sastoji od kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata. dakle."Hrvati".. DUXCRUATORVM COGIT(avit) Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum . stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu Evrope. nađenog u Šopotu kod Benkovca. stoljeću. razlog je vjerojatno u jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu željeli postati sufragani bivšeg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. stoji sljedeće: BRANIMIRO COM(es) . Hrvatski rani srednji vijek položaju. logično je i da se hrvatsko ime neuspore divo lakše širi među okolnim Slavenima. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio. od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita. Spor izme đu hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit će se i u 10. na prostoru dugom blizu 200 km.. a nastali su očito u njegovo vrijeme. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca jačanje crkvene organizacije. koja nameće u svakodnevnom životu sve prisutniji kršćanski svjetonazor. Uz stvaranje i Slika 24. Goldstein. O tom širenju hrvatskog imena svjedoče i mjesta na kojima su nađeni kameni natpisi s Branimirovim imenom. čini se da je samo tako i moglo biti. Najednom od njih. Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava. dapače. Ne može biti slučajno da su se pokrštavanje i etnogeneza odvijali paralelno. 262 .

a onda bi se logično moglo zaključiti da postoji i neka druga osoba koja se naziva dux Croatorum. po novijim čitanjima natpis na arhitravu bi bio u ablativu. Zekan.. navodno. a onda ni što u cjelini znači natpis. ima istovrstan pleterni ornament sa šopotskom pregradom.Slika 25.. 185. Pronađen je i dio desne oltarne pregrade s 263 . te je nešto cogitavit. Jer. Ž. Rapanić nadalje zaključuje da se titule COM(ite) i Dl« ne mogu odnositi na istu osobu 47.MEX5 koji. BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza Branimira". u Benkovcu je pronađen ulomak grede sa slovima . Bilješka. te se logično nastavlja na nju. pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). a živi i vlada u doba Branimira. nije potpuno jasno kako bi se morao nadopuniti natpis koji nedostaje između njih. Naime. dakle "naumio". Tako bi se prvi dio natpisa morao pročitati kao 48: BRANIMIRO COMMES 47 48 Rapanić. 412-3. Međutim. Pet natpisa kneza Branimira. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca Iako su arhitrav i zabat nađeni zajedno.

393. Šlšlć.. kneza Slavena . 257. a na onom iz Nina kao dominus (domnus) i dwč l. neka moli za mene grešnika". Povijest. Zekan.. Bilješka.. BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI) SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT) S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO) natpisom .. Dakle. Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka. Ambroza) u Ninu.. 412. Zekan. i glasi 52: (tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione) U istraživanjima od 1975. Pet natpisa kneza Branimira... Mihovila (sv.. 185.. Hrvatski rani srednji vijek Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronađenih u zidovima crkve sv.. do 1987. kao dio arhitrava oltarne pregrade. 1969. . 336. ali se taj ulomak za sada ne može ni prevesti ni protumačiti -vidi. 49 I... prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira. u više su navrata pronađeni novi ulomci koji su se potom mogli sklopiti u sljedeću cjelinu 53: + INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R... Treći natpis iz Branimirova doba nađen je u Muću. 50 Zekan.. ako se natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logično) od početka quis l(EGIZT).. koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT). Radovi Zadar 16/17. EGO TEUDEBERTUS ABBA(S) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG(AUI)... Ja opat Teudebert dadoh ovo načiniti za spas duše svoje. O tumačenju trećeg i četvrtog dijela natpisa ne može biti velikih dvojbi: radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje duše. Tko čita neka moli za me grešnika" 50.. 407-11 i tamo lit. 52 Šišić. Goldstein. 411-2.. a zatim.. /QUIS/ (L)EGET ORET PRO ME PEC(C)ATOR(E). Priručnik. 51 Rapanić. se mogao pročitati ovako49: /T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/ ORITHU.. Međutim... 264 . 53 Zekan.. na i. Nakon različitih pokušaja njegove restitucije.PROVIDEN.VTVS VENIAT. Pet natpisa kneza Branimira. Tako bi Branimir na natpisu iz Šopota bio tituliran i comes i dux. može se pročitati da "onaj tko čita. 123..RER.I. Klaić.. Pet natpisa kneza Branimira.NTI SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE).. mj.. Petricioli..... natpis bi .. Povijest... B(EATI) PETRI.. te slučajnim nalazima.(?). godine na istom lokalitetu. prvi dio natpisa moguće je čitati i tumačiti na više načina: uobičajilo se da se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom..

i 6. (u doba) Branimira.. indikcija" 54.. godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo 888. i nebo .. stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik. Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja -888.Od Trpimira do Branimira . Križa u Mnu Dakle.procvat hrvatske države Slika 26. Crkva sv. (?) . Pet natpisa kneza Branimira. 265 .. 411. prijevod bi glasio: "Osvrni se. Kriste. 1 Zekan.

. upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni"... S(AN)C(T)I GRISOGONI. Pet natpisa kneza Branimira. sagradismo . očigledno se on u 9. 413-8. 417.MEA (A)EDIFICAVIM/VS/. selu između Benkovca i Bribira. S(AN)C(T)I STEFANI.. 57 L. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. S(AN)C(T)E CRVCIS Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza.. SHP 1/1927. od pretpostavljenog imena do danas je sačuvan samo ulomak ANNI. Ruševine Sv. Iako je etnogeneza neprekidan proces.. Zekan.. sto ljeća inozemni izvori../? Blažene Marije za mene grešnika?/" 56. proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao 55 Zekan. 58 Zekan. Ja župan Priština sa . dočim je ulomak koji bi mu mogao prethoditi (a glasi BR). u prvoj polovini 9. izgubljen .. Svetoga Martina. 412...spominje ga L.. 59 Zekan. godine57. ako se pod tim terminom podrazumijeva širenje hrvatskog imena. Pet natpisa kneza Branimira.. Sudeći po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronađeni.EVTD MA(RIE) BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/ Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza Slavena. Hrvatski rani srednji vijek Četvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronađen je u Ždrapnju kod Bribira. mojom.or učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije. jer Poctum Lotharii iz 840.. Pet natpisa kneza Branimira. EGO C. a posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao. S(AN)C(T)I MARTINI.. stoljeću. Ja C. Naime. Svetoga Križa"59.. pa bi se na to logično nastavljalo MERCP8: + IN N(OMINE) D(OMI)NI.. Pet natpisa kneza Branimira. Peti natpis na kojem je čini se uklesano Branimirovo ime nađen je u Otresu.. doduše. 305-6. pa se čini kao da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena. 412. godine spominje generationes Sclavorum. kojima očigledno odriče bilo kakvu višu razinu društvene organizacije. S(AN)C(T)I GEORGII. Svetoga Krševana.OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. Svetoga Jurja. kada govore o stanovnicima istočnojadranske obale i njezina zaleđa. I ne samo to: oni uopće ne uočavaju da postoje istočnojadranske države. Posvetni sadržaj natpisa te spominjanje Branimira kao vladara Slavena upućuje daje isklesan u sličnoj prilici kao i ninski natpis.. Svetoga Stjepana. Goldstein.. Marun još 1927. 56 266 . Marun.. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/ DVCI. dakle "slavenske rodove".I.. te da mu je ninski natpis možda služio i kao predložak 55: /IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS C(VM)..

da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneževinom. a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom... 4. Documenta. a sve češće "Hrvati". Rasprave i članci.procvat hrvatske države prilično velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porječja Zrmanje i okolice Zadra. DM 30/75-8. To. proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. I ovim se navodom potvrđuje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra u Panoniji uvijek bila prilično izražena. ipak valja uočiti koliko su za hrvatski prostor karakteristične granice što su ih oni odredili za "kraljevstvo Hrvata". Šišić. hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata" 63. mnogi su historičari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konačnim dokazom da je Hrvatska međunarodno priznata država 65 . i zavladati nad oba prostora. u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9. Papa moli Branimira da njegova izaslanika svećenika Ivana sprovede prema Bugarskoj. godine. Izvori 34. Rački. godine 61.Od Trpimira do Branimira . 9. Međutim. Klaić. Primjerice. Izvori 21. bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije. 50-1. naime. Rački. pokušaji da se integriraju i osjetno veći teritoriji nisu u ranom srednjem vijeku uvijek bili uspješni. G. U ranom srednjem vijeku bili su rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijeći Dinaride. Povijest. Osim toga.. Klaić. I ovi su imali nezavisnog arhonta. digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju.. lipnja 879. Povijest 363 i d. II. po svjedočanstvu Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. Documenta. 250 i d. Činjenica jest da u to vrijeme nema niti 60 61 62 63 64 65 Katić. Branimirova Hrvatska.. vodeći strogo računa o kategorijama ranoga srednje ga vijeka. Documenta. Klaić. izv. 192. 109. Međutim." 64 Cijelo pismo. koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62. Iako nije sačuvano. Ovaj će prostor i u sljedećim stoljećima biti središte i jezgra hrvatske države. Izvori. 8-9. Petra. 267 . Klaić. u pismu Branimir vjerojatno izražava vjernost i pokornost papi. Klaić. Međutim. takvi termini ne postoje. čini se da. 28. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaćati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. 31. 5. Isti. kamo se uputio. Viz.) kraljevstvo" 60.kada smo služili misu na žrtveniku sv. Izvori. Rački. stoljeća i ne treba ga prihvaćati zdravo za gotovo. a istovremeno obavještava: ". a pogotovo citirani dio. stoljeća prema njegovu kraju sve rjeđe upotrebljava termin "Slaveni". Iako to hvalisanje splitskih sastavljača isprave potječe vjerojatno iz druge polovi ne 12. Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom svećeniku Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspješno jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. Gottschalk.

u analizi kloniti tih termina . Uostalom. usporediv s drugim vladarima.I. ali ubrzo potom stanje se promijenilo. 68 Rački. odnosno suverenitet.dakle. 1-16. Goldsteln. Opasno ih je apsolutizirati. dakle. Documenta. god. djeluje u "suradnji s Bogom". "Neovisnost" se u današnjim kategorijama usko povezuje s pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali još pravnici 16. Hrvatska se tog vrhovništva sporo oslo bađala i. Detaljno o tadašnjoj situaciji: J. Papa je bio jedina osoba do čijeg se priznanja takvog faktičnog stanja i držalo. a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo značenje kao danas. Neovisnost. stoljeća (jer i bizantski car. uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" što nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kršćanskog poglavara i vladara kao kršćanina (katolika). s druge strane. O tome raspravlja i Rapanić. kao onaj koji je iznad naroda i kraljevstva. odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela Jadrana idu prema zapadu (području današnje Italije). stoljeća. sjeveru (Panoniji) i istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim dijelovima Evrope. osvajač najčešće nije imao snage da neposredno i stalno utječe na zbivanja u krajevima koji su mu pripali. paralelno s time. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92). stvoren odašiljanjem pisama. pa i na čitavom evropskom prostoru. niti da ima. Naime. pa i u čitavoj Evropi. dakle.stoga se može reći da je tijekom cijelog 9. pogotovo ih nekritički prenositi u vrlo specifične odnose druge polovine 9. Hrvat ska za Branimira. takvo "međunarodno priznanje" bilo je rezultat specifičnog odnosa snaga u određenom trenutku. Croatica Christiana Periodica 17. "sluga slugu Božjih"). 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare". da Hrvatska postoji kao čimbenik na Jadranu i na panonskom prostoru. Time se Hrvat ska. Lučić. 582-4. On je to činio u skladu s Konstantinovom darovnicom. X. to znači da "međunarodno priznanje" stiže kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim područji ma. 66 U tom smislu raspravlja i Beuc. stoljeća polako i postupno nestajalo bizantsko i franačko političko vrhovništvo nad Hrvatskom. priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum terrenum) i logično je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira naziva princepsom. kategorije su koje u različitim razdoblji ma znače različito. I to je zapravo bit "međunarodnog priznanja". a i papa je samo servus servorum Dei . potpuno pokorenih teritorija 66. 67 Enciclopedia cattolica VI. Činjenica da papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje samom činu još veće značenje od obostranog dopisivanja. naime. 268 . ali p apa nije bio običan feudalac. Valja se. kao samosvojna politička jedinica. Zagreb 1986. 9. Povijest institucija. Drugim riječima. u jednom od sljedećih pisama papa se opet obraća Branimiru sa zahtjevom da mu čitav njegov narod obeća vjernost. Papa je. kao autokrat. afirmirala u okolnom svijetu. Izidorovim Dekretalijama i tadašnjom praksom. Budući da ono nije formalno moglo stići ni od kojeg međuna rodnog subjekta (pa ni od pape). Naime. 16. koji "postavlja narodima prvake po čitavoj zemlji"67. Branimirova Hrvatska. stoljeća. 62-3. Hrvatski rani srednji vijek potpuno samostalnih država u smislu pravne terminologije 20.

papa jasno priznaje svojim pismima da na istočnojadranskoj obali i u njenom zaleđu postoji vladar i pripadajuća mu država dostojni njegova obraćanja. koja se vjerojatno produžava i u prvo desetljeće 10. Rački.Od Trpimira do Branimira . Muncimir je postao hrvatski vladar između 888. promatra li se cijelo 10. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoče o hrvatskoj samostalnosti. To potkrepljuje i činjenica da preko Branimirove države šalje poslanika u Bugarsku. Doduše. Muncimir i prvi vjesnici krize Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne države u doba Branimira prirodno je moralo doći do određenog zastoja u razvoju ili. pa čak i kudi. može se reći. kao što će se desetljeće kasnije obraćati Branimiru. barem u teoretskom smislu. Vidi i Rapanić. godine. Prema tome.. 14-17. a sve što mu bude potrebito u hrani i odjeći da mu za ljubav Božju pripremile. Samostalnost su. 4. 18-9. stoljeća. a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika kojega šaljemo k narodu Bugara da živog i zdravog propustite . i do određene krize. 207-8. Za Muncimirove vladavine. godine.. godine kao hrvatski vladar spominje Tomislav. očigledno se papa bojao da se Branimir neće pridržavati vazalske prisege. da je za tu bojazan imao i valjane razloge69. vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima. pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o tome govore? Naposljetku. 12. Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim što se u hrvatskoj historiografiji do sada o ovom razdoblju općenito mislilo.. a Domagoja upozorava. s Branimirom je u neku ruku prijatelj. i 892. Branimira hvali.. CD I. na hrvatskom prostoru pod njegovom vlašću nije bilo 69 70 71 Šišić. koji su tome uzroci? Nakon Branimirove vladavine. Primjerice. za njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oči gledniji. dok s Domagojem to zasigur no nije. ali će se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih nasljednika. stoljeća. 269 . hrvatski knezovi iskazivali već od Trpimira. jer se tek 914." 70. i prva polovina 11. stavljajući sebe u poseban odnos prema Bogu. u kojem hrvatski vladar s Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. kada je u izvoru zabilježen kao vladar71. Documenta.procvat hrvatske države Budući da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati riječ nego je kasnije ne održati. Hrvatska za Branimira. već za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem. ništa se nije dogodilo odjednom i mnogi su događaji prethodili ovome što je dosegnuto u doba Branimira. Priručnik. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj". kada se po sljednji put spominje Branimir. štoviše. ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno važnu ulogu . 16. CD I.

već je papa 879. 1965. Povijest. 264. (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR Dakle. Goldstein. što je i nova titula. ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9. M. dočim Klaić. Na putu je prešao preko zemlje "kneza Braslava. e sha tokol . o tome je presudio Muncimir. O Kar lu: CM H II I. s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr še ta k. Dvije naše v ladarske isprav e . 74 Rački. 14. krenuo je na Moravsku. Priručnilc. Documenta. između ostalih. 380. a zatim se uputio prema Italiji. Šišić. Fuldenški anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. 73 Rački. 62-5. Pošto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko posjedovanja crkvice sv.. 1937. Nasuprot zatišju u prijadranskim krajevima.nazvao se princeps. p ot vr đuje nje z inu vje r odost oj nost. s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom slučaju vodi o" . prestrašivši se sve veće opasnosti od Mađara. koji je u to vrijeme držao vlast između rijeka Drave i Save . 9. 14-7.. Br a ndt. Documenta. Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona 270 . Hrvatski rani srednji vijek dramatičnih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom dijelu Hrvatske. godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73.. 895. 243-6. Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I. Posljednji karolinški vladar Karlo (Debeli) godine 884.. godine je ovo zdanje podigao Muncimir ." 76 Ra č ki.1.. Ruševine crkve Sv. Luke na U zdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku sličnu Branimirovoj. a i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom negoli u Branimirovo doba. Povijest. prepustio Braslavu i 72 Tekst je rekonstr uira o L. 259-61. 59-62. 124. Povijest.. nema ni napada Hrvata na brodove uz istočnojadransku obalu. 408. 284 i d. isprava nije nimalo sumnjiva. Cr oa tia sac r a 7. zatim se preko Kranjske otputio u Italiju"76. Mar un. Klaić. SHP 1/1927. u ovo vrijeme izvori pono vno izvještavaju o zbivanjima u Panoniji. Šišić. Ista. Documenta. 247. nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske. Potom je Arnulf. Sačuvana je i darovnica o čijoj vjerodostojnosti postoje različita mišlje nja75. 379. Documenta.. ali je događaja koji su zabilježeni mnogo manje: nema papinih pisama. stoljeća. Jurja na Putalju 74. I. HZ 18. 78 Rački. koju sam sebi nadijeva hrvatski vladar (doduše. 77 Annales Fuldenses. 395. OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J . Sredn jov je k ov no doba. 75 Za Račkog. Barada. u: Rački. D oc ume nta. Za sada je s Muncimirovim imenom pronađena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istražene u Uzdolju kod Knina72.

stoljeća . čini se. franačko ime s romanskim sufiksom. ali o na Muri u Štajerskoj.). 81 Annales Fuldenses.pa je tako Braslav otišao u Akvileju.ne može se smatrati slučajnošću to što je pisanih podataka vrlo malo i što vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. intenzivno komunicirao desetljećima. a njegov je posjet zabilježen u Čedadskom evandelistaru. dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da bi se udala za slavenskog kneza. baš kao i Trpimirov i Branimirov 80. kada je Panonska Hrvatska bila unutar franačkog interesnog područja . Priručnik."Hrvatske" i "Dalmacije" . Br andt. To je zapadnoevropsko. o njegovu povezivanju s plemenima u današnjoj istočnoj Srbiji. Braslav). s kojima je. pa je hrvatski prostor izme đu Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu. u 10. pod pritiskom franačkog pokrštavanja i kul ture općenito. Šišić.Od Trpimira do Branimira . barem značajnu prometnu funkci ju. Arnulfovo je poslanstvo 892. stoljeće. ' 79 Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na ušću Sale u Balaton -Szalavar vidi. Takav razvoj pridonijet će krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10. 80 Rački. Vrlo detaljno poznavanje područja na južnim obodima današnjeg Zagreba. Bio je to i posljednji spomen Braslava u političkim zapletima pred konačno mađarsko zaposjedanje Panonije. 265-9. 408. pa su moguća dva rješenja: ili je Ventescella Hrvatica (Slavenka) kojoj su roditelji. dolaskom Mađara takvi su se procesi praktično odjednom prekinuli. stoljeća nisu slučajna 82 . Ljudevit. itd.a sve to početkom 9. 22-3. stoljeću utonuo u mrak neaktivnosti. stoljeće. a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. koje kao mjesto događanja ranosrednjovjekovni izvori inače vrlo rijetko spominju. str. Što se tiče južnih dijelova Hrvatske . I nalazi karolinških mačeva u Podravini svjedoče o intenzivnom prome tu na tom području. kao što ih je većina u Panoniji (primjerice. Izvori. a ni tipično kršćansko (kao Petar. Documenta. u Evropi se odvijaju značajni događaji. Rački. Obrana dotadašnjih slavenskih prostora nije uspjela. 243-6. zajedno s gradom Paludarum -gradom na močvarama 79. To je bitna razlika u odnosu na 9. Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom. godine došlo "rijekom Odrom sve do Kupe. u Austriji. Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle. o kretanju franačkih vojski na njega. Dimitrije.. Ratimir. o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji . S druge strane. ako ništa drugo. a ono pobuđuje nova pitanja. pa i u 11. 381. Documenta. Rački. 125. bilježe ih i kronike. govori daje ono ipak imalo. jer će to sprečavati čvrsta granica mađarske kolonizacije prema Dravi i sve jača vlast germanskih vladara u krajevima Štajerske. ono svakako pokazuje da je hrvatsko društvo u Panoniji bilo intenzivno i duboko povezano s okolnim krajevima. Documenta. No. 166-7]. Prihvatili bilo koje od dva rješenja. I. jer nije ni hrvatsko (slavensko). Klaić. 380. 383. 82 Vidi. 64. Srednjovjekovno doba.procvat hrvatske države područja Panonije sjeverno od Drave. 271 . O Arnulfu: CMH III.svjedoče da ova zbivanja krajem 9.

ali mu se ono uspješno odupiralo. Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. najsiromašniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija. pa se čak može reći i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu. Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju. jasno izražavana tijekom 9. pa i poniženje za bizantsku državu. Bukovica i Cetinska krajina . Dopušteno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuviše veliki financij ski. Središnje područje hrvatske države u to je doba praktički bez nekog većeg naselja i luke na moru. a pojavljuju se nove sile -Mađari i Bugari. Armenija i Kilikija bile su izložene arapskim napadima. 212 i d. što se na Hrvatsku moralo negativno odraziti. . i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana. arapska mornarica je osvojivši Abidos stigla čak na domak Carigradu. i samo Carstvo nestaje. Potom je na teritoriju bivšeg Carstva formirano sedam drža va s izbornom kraljevskom vlašću. Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraženija. ta prostranstva -današnja Dalmatinska zagora. dotle su se Mađari i Bugari pojavili ponajviše kao osvajači. za čije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosiže vrhunac. Goldstein. stoljeća. Iako se razdoblje od polovine 9. Karolinško je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887). stoljeća do smrti Bazilija II. Krajem 9. trgovinom. Problem je bio u tome da je trebalo osigurati. a i danas su. Početni polet potaknut novim kontaktima. Međutim.međutim. niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u međunarodnoj prepisci. Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van.I. što je značilo da praktično nestaje utjecaj Karolinškog Carstva u Hrvatskoj . Odmah je poveo rat protiv Carstva. On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva. i početkom 10. stoljeća ta zemljoradnička proizvodnja (uključujući pri tome i Panoniju) neusporedi vo važnija od pomorstva. godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle tačke lađe. ali ga je svrgnula aristokracija. izgubio je tijekom desetljeća svoju prvotnu snagu. odnosno gospodarski napori kakve siromašno hrvatsko (pa i općenito druga slavenska) društvo istočnojadranskog zaleđa nije moglo izdržati u dužem razdoblju. akumulirati više novca nego što su bili realni prihodi. njegov nasljednik Lav VI. Iako su Hrvati izašli na more. Međutim. za hrvatsku su povijest važniji porazi na Zapadu: ako je Bazilije I. stoljeća značio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu. očigledan u pokrštavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog društva. početak 10. sada je počela zamirati. razlika između njih bit će velika. 83 272 Ostrogorski. pa je moralo doći do određene stagnacije. pokr štavanjima.oduvijek su bila. usmjerivši znatne snage na obranu od Bugara. Nestaje bizantske i franačke aktivnosti. niti stižu neki cijenje ni pojedinci. Sva aktivnost Hrvatske. Uostalom. stoljeća stvara se oko Hrvatske bitno nova situacija. stoljeća postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927). tako i panonskih krajeva. Međutim. vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski čimbenici: krajem 9. Istorija. ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. kako dalmatinskih. 1025. Hrvatski rani srednji vijek zbivanjima u Hrvatskoj nema ni riječi. niti preko Hrvatske idu neka poslanstva.

stoljeća zaprijetio Simeon. Hrvatska u doba Tomislava obranila se od njihovih pokušaja da prodru dalje na jug. poziva u pomoć Mađare koji su tada naseljavali prostor između Dnjepra i Dona. a po njegovoj smrti stvara se regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na čelu. Godinu je dana umjesto njega kao regent vladao stric Aleksandar. posljednje tamošnje bizantsko uporište. 273 . drugi po veličini i značenju grad u Carstvu. pa su u dužem razdoblju južnoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku. mnogo manje značilo od "cara Romeja" ili samo "cara"). Mađari su zavladali tim prostorom. 289-90. zaustavili pretpostavljeni germanski prodor prema istoku i jugu. Sva ova previranja iskoristio je Simeon i 913. a zatim se povukla. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima. Međutim. ustupci bizantske vlade bili su vrlo veliki: Simeon je proglašen "carem Bugara" (stoje.procvat hrvatske države Godine 902. doduše. car Lav VI. 84 Vidi. pala je i Taormina. a obećano mu je i da će se malodobni car Konstantin VII. Kada je Bizantu krajem 9. Iako nije ni pokušao osvojiti grad. Mađari su napali Bugare s leđa. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala uloženi vojnički napor i novac. porazili ih više puta i opljačkali sjeverne bugarske pokrajine uz Dunav. Po smrti Lava VI. Mađari krenuše dalje na zapad i doseliše se u krajeve u kojima je i danas njihova država. oženiti njegovom kćerkom. To će se neposredno odraziti i na južnoslavenskom prostoru na kojem će Bugari poraziti Srbe i bezuspješno ratovati protiv Hrvata 84.Od Trpimira do Branimira . Obećanje nije ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi odužit će se sve do Simeonove smrti. Simeon je iz pricrnomorskih stepa pozvao ratoborne Pečenege da istisnu Mađare. a mađarizacijom autohtonog stanovništva mijenjaju i etničku sliku Panonije. godine vlast je načelno preuzeo njegov sedmogodišnji sin Konstantin VII. Mudrog 912. str. Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito opljačkala Solun. Pošto su bili poraženi. (umro 959).

proširio na priobalni pojas i otoke. Tomislavovo doba 1. Razlozi stvaranja takvog mišljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani. u vrijeme kneza Tomislava .. (914-928). Naposljetku. samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću ." . Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj. Međutim. Tomislav između mita i stvarnosti U takvoj je situaciji Muncimira oko 910." -Tamislao duce. navodno. daje siromašnu i beznačajnu hrvatsku državu. Isti papa šalje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup . slavili veličinu Tomislava i njegove vladavine."u vrijeme presvetog pape Ivana. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu. zato da bi bila jasnija razlika između općih vjerovanja i onoga što se može ustanoviti iščitavanjem izvora 1. bio i utjecajan faktor na splitskim saborima.. i 20.. značenje toga ne smije se prenaglašavati. Tomislav.. Iako je Tomislavova vladavina značila i privremeno jačanje Hrvatske. do Drave. 4 U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav . U nebrojenim člancima. 274 Tomislavovo doba krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav. Prvi zaključak koji se nameće jest da su izvori o Tomislavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego što bi se očekivalo da će ostaviti razdoblje takva svestrana jačanja države. raspravama. Tomislava i njegovu vladavinu valja smjestiti u realne okvire unutrašnjih prilika u Hrvatskoj i vanjskopolitičke situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili mogući. kralju Hrvata . razbacanih po izvorima iz različitih vremena. ljubljenom sinu Tomislavu. za Tomislava se ne bi ni znalo.. Da nema nekoliko više ili manje uzgrednih podataka. Tomi slav je. poglavlje djela Historia Salonitana splitskog arhiđakona Tome. hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili nešto više godina ispisala više stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru. Nastojat ću ih izložiti prilično detaljno. što je 13.. Izvori su ovi: U intitulaciji pisma pape Ivana X. novinskim napisima. pa zatim publicisti i drugi. godine naslijedio Tomislav. Goldstein.IX. detaljno.Tamislao. stoji: "Nadbiskup Ivan bio je godine 914. prvo su historičari. stiješnjenu u dalmatinskom i primorskom zaleđu.peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2. stoljeću ostali u mnogo slabijem sjećanju. Zapravo. dok je u pokrajini Hrvata i u 1 r Vidi. prodro s vojskom daleko na sjever. izvori o Tomislavu govore čak i manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. sile pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa.." consulatu. te daje u velikim bitkama pobijedio Mađare i Bugare. rege Chroatorum 3. iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. U katalogu splitskih nadbiskupa. namijenjenog dalmatinskom svećenstvu..

De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. vladar Bugarske.."6. godine) i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. Viz. vodio s njime mnog o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. Nastava povijesti 2. 95. a kondurama po 20.. LJPD. Hrvati ih ondje sve poubijaju . 8 Ioannis Lucius. 4 Rački. slabo sjećanje o zbivanjima u 10. Klaić. a na manjim kondurama po 10 ljudi.. 57-8. 45. Viz. a tijekom vremena sve češće reges . Alije kralj Tomi slav. pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16. 29.. Također. uputi vojsku na Hrvate i. HSM. Toma izričito tvrdi kako su tek Držislav (od oko 970. Za Tomi slavo va vlada nja pokre ne kralj Ugra imen om Atila vojsk u da ga svlad a. Simeon. i Konstantin Porfirogenet u DM govori o Hrvatskoj Tomislavova vremena. Kronika 42. Kralj Tomislav i njegovo doba. Rački nastoji odgo2 Klalć.koji je bio snaža n. ali ne tako kao njego v brat. Izvori 29-30. Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav važan samo kao osoba kojom 914. I rodi Tomislav sinove i kćeri. Izvori 30.. Amsterdam 1666. liber II. Izvori. Izvori 41. a djelomično i u 10. 96.kraljevi. stoljeću. 7 DAT31/71-6." 7 Splitski arhiđakon Toma. Klaić. Osim ovih izvora. Klaić. i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5. caput VI. jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje. Klaić. II. 56. S druge strane. poražen posvema izgubi sve svoje čete . II. nazivaju duces -knezovi. Tako veliku moć i množinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera. Klaić. J. Izvori. 30. stoljeću. ali njega uopće ne spominje: "U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom Alagoboturovom. HSM. Klalć. kao prvi historičar-kroničar koji spominje Tomislava svjedoči daje za njegova života (12001268) postojalo nejasno. godine datira vrijeme Ivanova biskupovanja. Izvori 31. Ni Ivan Tomašić. stoljeća.. izv. 6 DM 32/126-8. Lučić spis splitskih sabora smatra falsifikatima 8 . 1973. ni Ivan Lučić. izv. Lučić.. Toma. pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex.. Na sagenama imaju po 40. 32-43. a potom njegove navodne uspjehe uopće ne spominje.. zametnuvši s njima bitku. Spominju se i podaci koji govore o vremenu Tomislavovih nasljednika: "Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Thomas 36. 5 Mošin. Ovdje je consulatu samo uvjetno preveden kao "kon zul". 275 . Tomislavovo ime iz zaborava iznio je Franjo Rački potaknut činjenicom da se hrvatski vladari u 9. 3 Klaić. hraba r mladi ć i snaža n ratnik . a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. uopće ne spominju Tomislava.

Naravno. a 925. 1-52. odnosno prokon zula . Rad JAZU 58. U cijeloj raspravi dokazni postupak Račkog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jačim argumentima. 13 Kcrluga. prvi kralj hrvatski. bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe. pa je današnji "kralj Tomislav". a okrunjeni se kralj zvao Budimir. 186. 318-41. 1-52. što ih je Rački priopćio. Zagreb 1879. Međutim. ili je to učinio papa. neovisno o tome kakvu je titulu dotični vladar nosio. Ivan Kukuljević je želio "popuniti podatke. Zagreb 1879. Po priči iz Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina. 10 Pokušao je dokazati kako se Hrvatska upravo u ovo vrijeme proširila do Drave i Dunava. ZKT. na primjer. D. Kada i kalco se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu. točno objašnjenje. a vladao je i cijelom bivšom bizantskom Dalmaci jom. Nakon Račkog i Kukuljevića čitav je niz pisaca propagirao. pobjede nad Mađarima i Bugarima. godine bio još dux. Goldstein. Uprava. Kukuljević Sakcinski. Gruber. proširivao i obogaćivao ove teze 11. kako je konstruiran u svijesti Hrvata."vladao je u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija". Tomislav je bio i iznimno važna ličnost na splitskim saborima. Proglašenje Tomislava -Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara. što se danas. Tomislav. Zagreb 1871. prvi kralj Ivvatski. Rad JAZU 58. consulatu u tadašnjem jeziku može označavati samo vlast na nekom teritoriju. jačanje hrvatske države i Tomislavova snaga kao vladara. daje I. može reći o Tomislavu? 2. L'amministrazione. Dakle. Budući da neposrednog dokaza o krunidbi nema. plod spleta političko-historiografskih okolnosti i zbiva nja u posljednjih stotinjak godina. Hrvatski rani srednji vijek voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao čovjek svog vremena. Genitiv plurala "Dalmacija" mo9 F. 70-89. prodrla duboko u Bosnu. Proglasio se kraljem ili sam. Rački. Rad JAZU 17. Tomislav je bio "kralj Hrvatske i Dalmacije". Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom Rečenica iz izvještaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu. Iz vremena kralja Tomislava. 80-2. i nadovezati svoje misli o tome predmetu". a prije njih održanje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. na temelju analize izvora. 11 Vidi. Tomislav. krajnje je dvojbeno može li se iz nje zaključiti kako su hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula. 12 Takvo.potrebno je doslovno prevesti i shvatiti . godine u papinu pismu rex. Naime. peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. 10 I. 276 .I.upravnika njihova teritorija. ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazila u kraljevinu?". Stoga je zaključio da je u međuvremenu Tomislav morao postati kralj. 12 Nema potrebe ni za kakvim domišljanjem ili konstrukcijama 13 . to je bio sabor na Duvanjskom polju. 9 Pri tome mu je ključni podatak da je Tomislav 914. Isti. a priključila i Zahumlje. smisao rečenice nije jasan. Kukuljević-Sakcinski.

dakle. iskoristivši pogodno vrijeme.prvi." Nije uopće jasno otkuda podatak daje bizantski car dao "kodikil ili povelju". ako se misli na bizantsku temu . pa nije baš suviše sigurno pozivati se na njihovu šutnju. Dakle. nalažemo da služi jedino u skradinskoj crkvi. čak i na dio zapadne Srbije i Crne Gore. postoje samo dvije kasnoantičke Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana. pri čemu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom. 267-284. Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliža tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. Antoljak.. 15 277 .. Takav potez protivio bi se 14 Račkl.ona se dijeli na Inferior i Superior . u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se izvorima hrvatski vladari spominju isključivo kao arhonti."hoćemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji . Klaić. Druga je mogućnost da se misli na kasnoantičku provinciju Dal maciju." Iako su sačuvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni. to su "oni koji vladaju" ili "vladari". Uostalom. Antoljak zaključuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta. Hrvati. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru.naime. što bi to značilo "pravi vladar". na Donju i Gornju. Izvori. 14-5. područje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar Carstva.Tomislavovo doba že se tumačiti na dva načina . Ovo je dobio od Bizanta. Zadar 1976. na primjer. protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena Hrvatskoj svjedoči i sam tekst o splitskim saborima iz 928. S. Nadalje. Odnosno. Sintagmom injinibus Dahnatiarum željelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. nedvosmisleno značenje: svakako ne može značiti "pravi vladar". tj. a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. Dakle. otkuda se najedanput pojavljuje naslov august. samo carevi vazali kojima car isključivo može "nare đivati". Documenta. Bez obzira smatra li se da termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u bizantsko. što bi značilo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do Drača. Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu. 37. postao biskupom u zemlji Hrvata. ipak se čini da nema cezure koja bi značila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. godine u kojem papa Leon VI. Možda se tada Tomislav i okrunio za kralja. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepuštena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15. kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela. pokušao je riješiti ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog časa se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom'. "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih kombinacija. pa zatim. Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. 196. također.. jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad čitavim prostorom . August nema nikakve veze s titulom rex.. 23-4. pravim vladarom. Drugim riječima.. izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija Dalmacija. a što. po bizantskoj vladalačkoj ideologiji. da se odnosi na područje tadašnje bizantske teme. Uostalom. Međutim. nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica. a Grguru koji je.. U njemu on jasno razli kuje splitsko područje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politička entiteta 14 . on je i kao kralj i konzul vladao Hrvatskom i Dalmacijama. konačno ukida ninsku biskupiju. te u latinskoj i grčkoj terminologiji ima vrlo jasno. Za Bizantince su arhonti. u: Antoljak.

Uistinu.. ali da ni u kojem slučaju ne prepušta dijelove svog teritorija 16. Primjerice. svjedoči da nije imao vlast nad tim gradovima.uloga Grgura Ninskog Tomislav je bio nazočan na splitskim saborima. Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru. mislim da je od početka promašen posao. 263-278. Moguće je pretpostaviti da Tomislav nije ništa pitao bizantsku vlast. Pri tome je Margetić upotrijebio i akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore. Ostrogorski. Documenta. (914-928) je postao 278 . Stoga nakon radova J. te drugi komparativni materijal. Tada se još papa. Hrvatski rani srednji vijek tisućgodišnjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje počasnim naslovima i formalnim častima strane vladare. Marginalije uz rad V. ti se sabori održavaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoći papinstva. 60.). 18 Uostalom. godine i što se Tomislavu tamo dogodilo. Margetića pitanje pripadnosti istočnojadranske obale u doba Tomislava valja smatrati riješenim. Dela V. Na saboru se moralo odlučiti koji će od biskupa na području bivše rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku čast. Mihajlu Viševiću nadjenute su visoke bizantske titule anttpata i patricija. DAI 43/44. inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog. itd. može se reći -poniženje. Viz. pa bi se iz toga moglo zaključiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima. pa i velik dio crkvene organizacije. Ivan X.. 275-81. bio je vrlo neprijateljski 18. L. N. Takvim se kombinacijama protivi očigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se pokorili Herakliju. Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale.". ali sve što se događalo na splitskim saborima 925. i 928. moralo se 16 G. II. sigurno je da nikakvih simpatija ne bi bilo. Klaić te L. 1983. HZ 36. Margetić. miroljubivi su . oni dobivaju danak. 393. za kojeg se Tomislav otvoreno založio. DAI 33/16. Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija. u cjelini su krajnji zaključak i sve što iz njega proizlazi. Iako se teško složiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopćavanjima. dakle. Ni činjenica da se na splitskim saborima odlučuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju država (bizantske Dalmacije i Hrvatske) ništa ne dokazuje. ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa čak i sukobu) u nekom izvoru zasigurno ostala zabilježena. na razne načine prevodivog i tumačivog ablativa apsolutnog i konfrontirati ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih činjenica. raščlanjuje vijesti o pripadnosti naše obale u doba Tomislava. Ferluge.I. Splitski sabori . Košćaka "Pripadnost istočne obale. 3. apsolutno prihvatljivi. izv. Jedini se put u DAI spominju zajedno te dvije titule u slučaju vojskovođe Konstantina Libosa. povodio za kasnoantičkom administrativ nom podjelom i smatrao bivšu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem. Štoviše.ne izazivaju rato ve. u vrlo kompliciranim međunarodnim okolnostima. Goldstein. Stoga je na splitskim saborima Tomislav doživio. koje govore suprotno. autor zaključuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom području. osobe careva povjerenja -vidi. još ju je proširio i pridodao joj sisačku biskupiju. Nakon eruditske i sustavne analize. ali nema nikakve potvrde da mu je prepušten neki teritorij 17. 17 Rački.

Episcopus croatensis. Iako su svi biskupi. Croatia sacra I. a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajući latinski obred. Iako je očigledno u središtu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske časti. Katić se udaljio od takvog tradicionalnog razmišljanja i pokušao Grgura smjestiti u realne odnose 22. Povijest 416 i d. koje su sada bile vakantne. ostao bez metropolije. 34. Klaić. on je pridonio sklapanju sporazuma između Bizantin ac a i Bu gara. Međutim. 20 Rački. Naime. Barada. No. O Ivanu X. a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju "Metodijeve nauke" . 190.Tomislavovo doba riješiti pitanje crkvene jurisdikcije. Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa. Klaić 23 tvrdili obrnuto smatrajući daje Grgur "postao vođa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije Farlatija" 24. Documenta. dobio je samo skradinsku biskupiju. Barada. 279 . Klaić. Izvori. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan samo jednom. Ničim skrivene ironične primjedbe na Grgurov račun nisu bile i kraj njegovih nevolja.. Katić. a drugi su biskupi bili glagoljaši. uključujući i p apa zato što je bio ljubavnik Teodore.i to u bilo koju od nekadašnjih biskupija: skradinsku. 36. prema Bizantu i Slavenima. te da je zapravo Grgur bio borac za latinštinu." 20. a potom i N. Po naknadnoj odluci pape. da se Grgur borio za narodni jezik i glagoljicu. kao i svi mi. te je konačno u jednoj od b rojnih spletki bio i ub ijen. 71-97).. gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma. jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i čuvanjem kostiju sv. 195. Izvori. neka uzme sve tri. Split 1929. Odno šaji pape Ivana X. Srebrnić.jer "ninska crkva nije od starine imala biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" . ali je i tu odlučeno da on mora otići . iako je stolovao na mnogo većem području. Klaić. mnogi su historičari preuzimali mišljenje koje se razvilo u atmosferi otočentističke romantike da je središnji problem bilo pitanje jezika u liturgiji 21. Drugim riječima. n. podložan našoj metropolitskoj crkvi" 19.. 1931. odlučeno je da "ona crkva i grad. op širno piše J . i izv. Čini mi se da su historičari jednostavno pokušali prenijeti odnose iz spora oko zadobijanja metropolitske časti u navodni spor oko slavenskog obre da. neka biskup Hrvata zna daje.. Članci i rasprave. papa Ivan kori sve svećenike. (također.slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice.. 24 M. Barada. osnovna manjkavost obje teorije jest u tome što akti splitskih sabora ni implicitno ne određuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani. Documenta. 215. ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov . 19 Rački. sisačku ili omišku. Tako je hrvatski biskup. 23 M. 21 Šišić. Grgur se potom žalio Rimu. 22 L. 214-5. željeli postati metropoliti. 128-64. i tamo lit. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom. 300. Kauč. dj. jer je u njoj najmanje smetao nastojanjima splitskog metropolita da proširi svoje crkveno područje. ZKT. iako iz dostupnih izvora uopće ne proizlazi da je na saborima bilo nekog spora oko toga. L. k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad . Dujma. dočim su M. Povijest. žene papinskog vestijara. jer mu ni u kojem slučaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa susjednog bizantskog teritorija. uključujući Grgura.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Grgura, da se po njihovim biskupijama širi glagoljica a oni ne samo da
šute (tacentibus), nego se i slažu [consentientibus] 25 s načelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svađali oko metropolitske časti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogućnosti, taj je pro blem valjalo zaobići. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu oštrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogoslužja. Dopuštaju da glagoljaši
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno svećenika vičnih la tinskom jeziku, tražit će papu da i glagoljašima odobri vršenje službe Božje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogoslužja, jer su ih svi tolerirali. Politička granica između bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom slučaju, zaustavljala, a još
manje onemogućavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajući ih na opasnosti zbog širenja glagoljaštva na
njihovim područjima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji način ne usudite udaljiti i u čemu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vrše žrtvenu
službu prema običajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, već sva područja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovništva. Naime, Toma Arhiđakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni žarište opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je središte tog pokreta
bilo u krčkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najvećom brzinom istjerao
krčkoga biskupa" 28, a Krk je stoljećima bio na bizantskom političkom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogoslužje širili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom političkom teritoriju.
Nemoguće je utvrditi gdje se to događalo prije, a gdje je uzelo više maha.
Možda na bizantskom teritoriju, podložnijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, možda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
učenici mogli stići nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljaštva na splitskim saborima, njihov se pobornik suočava s
teško objašnjivim činjenicama. Ako je Grgur bio latinaš, kako se moglo
dogoditi da papa potvrđuje smjenjivanje i degradaciju svog čovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinaši i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaša, kako
25

Rački, Documenta, 188; Klaić, Izvori, 31.
Rački, Documenta, 189; Klaić, Izvori, 31.
27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upućuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klaić, HSM, 95; Rački, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Rački, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opširno, Katičić, Methodii doctrina, u: Uz
početke, 77-8.
26

280

Tomlslavovo doba

su mogli u zaključcima sabora biti pomirljivi prema glagoljašima? 29 Na to
se nadovezuje još jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je također bio latinaš?" 30 Moguće
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka svećenika - činjenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici svećenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili različitost
jezika nije baš previše uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadašnjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se nameće kao sudac koji je nadređen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zaključci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikaši hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o čemu zbog njih bude trpjela nauka kršćanske vjere..."32. Papa se neće uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
će smatrati da je za to nadležan svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
načelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristična odredba: "Neka u
crkvi, na čijem je području ubijen svećenik, nitko ne služi misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljštinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znači pastva, ali onda i "narod" i "politički narod". To
znači da je unutar hrvatskog društva morala postojati neka struktura
(modernim rječnikom bi se reklo "policija") koja održava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.

4. Panonski prostori u 10. stoljeću
Na splitskim je saborima Grguru ponuđeno biskupovanje i u sisačkoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno nameće
pitanje što se događalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske države? Siromaštvo izvora je
očigledno, ali valja poći od činjenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . Štoviše, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je važnost splitskih sabora nedvojbena, teško je složiti se s mišljenjem V. Dclonga,
Ranoromaničlti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri došlo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog područja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Događaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvažniji važnije je bilo pokrštavanje u 9. stoljeću i sazrijevanje hrvatskog društva u l i . stoljeću.
30
Nastavljajući raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja Ž. Rapanić,
Lovre Katić, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Rački, Documenta, 192; Klaič, Izvori, 34.
32
Rački, Documenta, 192; Klaić, Izvori, 34.
33
Rački, Documenta, 192; Klaić. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historičari (vidi, primjerice, V).

281

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje
Slavonije. Kako je sisačka biskupija bila vakantna, dopušteno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na području Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisačkom području, pa da
nije bilo ni političke povezanosti između Hrvatske u dalmatinskom zaleđu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraćena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak može značiti i da mu se nudi nešto što
praktički i ne postoji, odnosno što se i ne može dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konačno se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kaže da su
ugarski vojskovođe u 10. stoljeću zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Požegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilično
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i mađarska historiografija,
ipak se može vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Mađari napali, osvojili i barem privremeno držali neke utvrde u Slavoniji.
Možda to i nije bilo klasično zaposjedanje teritorija, nego samo pljačka, pa
povlačenje. No, čak i da su Mađari zadržali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograničena na držanje tih mjesta. U
ravničarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog značenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Važno je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, može se pretpostaviti da su bili neovisni o
Mađarima. Da su zauzeli još koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribilježio. Iako je prva polovina 10. stoljeća bilo doba najvećeg
zamaha mađarskih osvajanja i pljački, njihova vlast ni na području da našnje Mađarske, što im je i tada bio centar države, nije bila čvrsta.
Njihovo društvo tada još nije počivalo na ustaljenoj zemljoradničkoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stočarstvu, kao i na pljački okolnih krajeva.
Prodor Mađara u Panonsku nizinu počinje kada se slavenske pokrajine
konačno ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlašću
okrunjenog franačkog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, što znači djelomično
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaćali Mađare kao savezničku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Mađari su se učvršćivali. Još od osamdesetih godina
Klaić, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sišić, Povijest, 403-5; Opširan pregled
mišljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), štoviše, ona se prenosi u mnoge udžbenike i postaje
dio povijesnog znanja širokih slojeva. Međutim, još je S. Ljubić, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, već "od Tomislava do Petra Krešimira";
Barada, Dinastičko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugačiji način, ali se više bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeću.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Također, N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.

282

T
Tomislavovo doba

vlast "između Save i Drave" držao je knez Braslav 38. On je bio
vjeran franački vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokušao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumađarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skršen. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Mađara 906.
godine, a već su sljedeće godine Mađari strahovito porazili
franačku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je

završi
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Mađa
ri
nisu
prošir
ili na
središ
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamoš
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
eštava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bježal
i
"Hrva
tima,

Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budući daje
propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
središnjim dijelovima Panonske nizine i na istočnim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod mađarsku vlast, u dužem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se način Hrvati u Slavoniji
našli na samom rubu slavenskog svijeta, praktički odsječeni od
češkog i slovačkog prostora koji im je u 9. stoljeću vrlo mnogo
značio 40 . S druge strane, Mađarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljeća do jeseni, pljačkali njemačke zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa čak i Španjolske. Za takve su
pohode Mađari bili vrlo dobro organizirani -još su živjeli
uglavnom nomadskim životom. Međutim, u jednom dužem
procesu mađarsko se društvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomično uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su živjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budući
njemački car Oton I. u bici na Lechfeldu (Leškom polju) 41.
Ne može se tvrditi da su Slavoniju nastavali isključivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamošnje
stanovništvo u većini nije bilo mađarsko. Antropološke
analize pokazuju da se u načelu radi o miješanoj populaciji,
što je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljećima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
može razvrstati u 6 skupina pod specifičnim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasični ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38

Račkl, Documenta, 379-83; Šišić, Povijest, 396-7.
DAJ. 41 /25. Moguće je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se baš u 10. stoljeću slavensko pučanstvo naseljava u Dvigrad, značajni kaštel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marušlć, Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje Kaštela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim što su tim putovima širili svoj nauk Ćiril i Metodije i njihovi učenici
od šezdesetih
godina 9. stoljeća , čita v niz hr va tskih odnosno slove nskih riječ i u
pojedinim slova č kim
dijale ktima mogao je po mišljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadašnjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va običaja
polaženika o Božiću, slične kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna sličnost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
Šišić, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39

283

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se može smatrati
nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija

!

\
ne mogu se izjednačiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konačni rezultati istraživanja jesu sljedeći: na nekropoli u
Privlači na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -

j

;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovništva 44.
I klasični arheološki ranosrednjovjekovni nalazi iz današnje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima šireg prostora, odnosno potvr
đuju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronađen na tom području vjerojatno
potječe iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukčije) radi se
očito o slavenskom imenu 45. Kako je već rečeno46, moguće je da su Mađari
'■
u jednom trenutku držali neke utvrde u Slavoniji, možda i jedan veći ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etničku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Mađari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili južni susjedi Mađara 47, a kuda je išla ta hrvatsko-mađarska granica, ako je uopće u tim ravničarskim krajevima i bila točno
ustanovljena, može se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je očigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski živalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristično je da je upotrijebljen imperfekt (et^ov ap%ovta ar>xeŠotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala duže 50. Konstantinovo izlaganje potvrđuje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zaključiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavještava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje došlo do neke promjene, dopušteno je pretpostaviti da do neke bitne
43

Opširnije, Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 14-16.
Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 110.
45
J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klaič, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klaić, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Suić, Ocjena radnje L. Margetića: Konstantin Porfiroge
44

net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.

284

Tomislavovo doba

promjene nije ni došlo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeću
postojala neovisna hrvatska arhontija. Središnja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u načelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj čvršćoj vlasti, zbog već navedenih zemljo pisnih obilježja, a i instrumenti državne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budući da je Slavonija na periferiji kako mađarske tako i one
hrvatske države sa središtem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage čvršće podvlastiti ovo područje; ono je bilo "ničija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljeća 51. U izvorima nisu
zabilježena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeću područjem koje Mađari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljeća Mađari su konačno uspjeli, ali još prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljeća, to su zakratko uspjeli učiniti Hrvati iz Dalmacije.
Međutim, to će se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etničkom i kulturnom sjedinjenošću u sljedećim stoljećima.
Konstantin Porfirogenet obavještava da "Turci žive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, između rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina graniče s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Mađare, pa su
istraživači pokušavali na temelju ovih podataka ustanoviti madžarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljeća. Dok su mađarski historičari, na
primjer Gy. Pauler, "graničnim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Plješivica)55, dotle ih je F. Šišić tražio u nizu Macelj - Ivančica - Kalnik
-Bilogora, a slično tvrdi i Š. Ljubić, protežući tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", misleći pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubićevo je mišljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snažna prepona..." te daje istočna hrvatska granica
išla linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio mađarski teritorij 57. No, ni Šišićevo ni Bosendorferovo mišljenje
nije baš uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraćem
putu između Jadrana i središnjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva dosežu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istočnije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo viši, a i mnogo širi. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oči uvjeriti u veličinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klalć, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
Bosendorfer, Istočna granica, 166.
56
Š. Lj ub ić , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istočna granica, 166-7.

285

I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek

Iako je, dakle, mnogo logičnije da se "granične gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji piše u 13. stoljeću u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , čini se realnim pretpostaviti da promatrač s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeću, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao što mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su pretežno vladali Mađari. Područja pod vlašću nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s mađarskim zane mariva, smještena na rubu nizine. Zato je i carev izvještač mogao staviti
mađarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogriješio.
Prema tome, čini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije
proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutrašnjost, u Bosnu. Moguće je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakterističan za hrvatsko društvo 9.
stoljeća, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Međutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve većoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko još više
činjenica da se protjecanjem godina pod zajedničkim vladarem, zemlja i
prirodno na razne načine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji priča daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na našeg Tomislava, teško se u nju pouzdati, jer se očigledno u neodredivom omjeru u
njoj isprepleće povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
čitavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonačelnika dinastije Arpadovića - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajaći broj, a ne točan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladić i snažan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspješno vođenim ratovima, ne treba uzimati suviše ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-mađarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljećima 10. stoljeća, kada je i mađarska opasnost po Evropu bila
najveća. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugačije
svjetlo. Mletački kroničar Dandolo spominje mađarske pljačke u vrijeme
dužda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i Češkoj, a zatim i njihova
58

Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
Mošin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M ošin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objašnjava E. Peričić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59

286

Tomislavovo doba

pustošenja "Hrvatske" i Štajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su
se u Panoniju", zaključuje Dandolo 61 . I već spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Mađari podložili Rašku ...
krenuvši odavle dođoše do mora, te podvrgoše sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevši još grad Split predobiše cijelu Hrvatsku" 62.
Očigledno se radi o pretjerivanju, a moguće je da je kroničar mađarske
uspjehe 12. stoljeća prebacio u početak 10. stoljeća 63 . Međutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije mađarske pljačke
padaju upravo u početak 10. stoljeća. Čini se da su Mađari uistinu
pokušavali i uspijevali prijeći Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleđu obale. Ni podatak da su
Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglašavati značenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima mađarskih pljački: jednostavno, moglo se raditi o više kratnim pokušajima Mađara da nešto opljačkaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih dočekali, kao i opterećenosti Mađara plijenom, što bi im otežavalo
borbu, te o postignutom iznenađenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroničara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
mađarskih provala podastiru suvremene njemačke, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije mađarskih invazija vidljivo je da tadašnji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno značenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teško moglo stići, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Moguće je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.

5. O naseljenosti zagrebačkog područja
u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovođe zauzeli castrum Zabrag® 4. Iako se
u općenitu vjerodostojnost ovoga izvora može (i mora) sumnjati, u točnost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljeća naselje na po61

Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teško je u sve to povjerovati, pa su i mađarski historičari
bili skeptični prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klaić, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62

287

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dručju današnjeg Zagreba, odnosno susjednih brežuljaka Griča i Kaptola,
moralo je narasti do prilične veličine, jer se inače u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebačkom Gradecu pronađeni su predmeti iz brončanog doba 65.
Uža lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu današnjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
održalo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 Čini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije održalo, ali je uži i širi
zagrebački prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se može s priličnom
sigurnošću tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budućeg Zagreba. Neki ostaci drveta pronađeni u bedemu prema
istočnoj strani brda (prema današnjim ulicama Radićevoj i Tkalčićevoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronađeni dvadesetak
metara jugoistočnije, na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Doduše, nije pronađena ni kasnoantička ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logično pretposta viti da su jednostavno uništeni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljećima. Na taj su način praktički
demantirane teze N. Klaić o tome daje utvrda bila "najugoistočnom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilično pouzdan, jer su odstupanja mogu ća za samo nekoliko desetljeća, ipak se ništa pouzdano ne može reći o
utvrdi na zagrebačkom brdu Grič. Može se samo nagađati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podižu se utvrde na čitavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istražene dvije kasnoantičke utvrde u istočnijim dijelo vima Zagrebačke gore, desetak kilometara sjeveroistočno od gradečkog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeću, a potom su izgleda napuštene 72 ..
Moguće je da su utvrde slične namjene već tada izgrađene i na mjestu
buduća dva zagrebačka brežuljka. Možda bi se određene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna događanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65

J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagrebpnje početaka, Zagreb 1989, 90 i d.
N. Majnarić-Pandžić, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraživanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnarićPandžić, prof. Marija Šmaljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja još nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klaić, Zagreb, 22.
70
I. Kampuš, Prilog pitanju postanka varoši Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampuš -I. Karaman. Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o općeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje između antike i ranog srednjeg vijeka na području Zagreba, referat
na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", Zagreb 1992.
66

288

Povijest. 8-9. Istorija. Nije jasno zašto je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uopće krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad. VIII-DC. Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrđivati novim arheološkim nalazima. već na sadašnjem stupnju znanja nije dvoj beno da je početkom 10.. i IX. stoljeća" (u ovom razmatranju nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba". 76 DAT 32/126-8. 422. pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebačka brežuljka moglo odigr ati značaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . uz navođenje obilne arheološke građe. Klaić je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala povodom za bugarski napad 80. i I. bavila N. 2.. Za greb 1934. ali o njoj najpreciznije izvještava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme dođu isti Bugari. tada još vrlo skromne veličine. Izdanja HAD 14. Usp. sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i. jer dok "Zagreb" 1094. opet našla ugrožena. i 11. Povijest. stoljećem. Zlatarski. izd. Poči nju se graditi utvrde na uzvišenim mjestima. 80 Klaić. razlike iz među dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom pogledu nije bilo. Istorija. Zagreb 1990. Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronađena uz kaptolski brijeg datirana 10. posredno potvrđuje taj sta v tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje između VII. MCZI. kao što je moguće i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju posjeduje Ljudevit Posavski baš ta zagrebačka. 258. stoljeća Zagreb imao funkciju utvrde protiv Mađara 75 . ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u kasnoj antici 74. Z. N. zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu poubijani svi od Hrvata" 76. godine nije postao biskupsko središte. 74 289 . Klaić. stoljeću. Rački. str. Srednja Evropa se. II. Klaić. 283. 77 Ostrogorski. 78 Šišić. a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. Srednjovjekovne gradine uBilogori. 9 i d. 139. činjenica jest da su doseoba Mađara u Panonsku nizinu krajem 9. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. I dok Sišić tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78. stoljeća i njihovi pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrđivanja. Klaić. Izvori 11. 75 Vj. Tkalčić. kao povod odbacuje "osve73 ARFza 819. Ostrogorski je smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica Hrvatske" 70. Izvoru 30. 56. Documenta. nakon otprilike tristo godina relativnog mira. pak. Opširno se ovi m problemima. Viz. Moguće je da su Franci ojačavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni teritorij. Lovrenčevlć. 79 Ostrogorski. gr adine ož ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7. Zagreb 1091-1913. 253-8. u vrijeme kada je Simeonu bio prvenstveni cilj zadobiti važne pozicije u Bizantu ili čak osvojiti sam Carigrad77. Naposljetku. 6.Tomlslavovo doba lja franačka vlast. izv. 325. Klaić. Zagreb.

392. Sarajevo 1970. Izvori 30. 36. 83 Šišić. iako bi rezolutan zaključak u tom smislu bio neuvjerljiv i nategnut83. 194-5. Opsežna analiza vijesti u: Ferluga. a i teže prohodan. Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske. 51. Zlatarski. Povijest. kad pola stoljeća kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva. Hrvatski rani srednji vijek tu". u LJPDje zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj. Ubrzo je. da bi došao do nekih gradova bizantske Dalmacije. Documenta. Svesla venski zbornik. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. 87-8. Izvori. Bugari su se sukobili s Hrvatima.87 Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu. 85 Tako stoji na ploči na kojoj je izložena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. čini se da je dopušteno pretpostaviti kako je Simeonova zamisao bila da napadne očigledno slabo branjene bizantske teritorije na zapadu. Simeon iznenada umro. Vidi. Samo. Historičari su općenito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u Bosni84. 422. morao se prvo sukobiti s Hrvatima. Povijest 422. 400-401. Zetom. 87 I. vek. Zagreb 1930. Njih će obnoviti tek Samuilo. Bljgarsko-hrvatskg otnošenija prez prvata polovina na 10. 88 Rački. Nasuprot svim ovim mišljenjima. papa Ivan X. Klaić. Klaić. N. Godišnjak ANUBiH. 290 . mnogo prije nego da sebi nametne još jednog neprijatelja -Hrvate. Documenta. n. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na područje BiH.može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije. knj. Bojanovski. Međutim. ili čak u Srijemu85. knj. 13. L'amministrazione. baš kao i "davanje utočišta Srbima" ili "osvajačke težnje Simeonove". 927. LJPD. bilo je logično da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima više nije bilo. godine. a kako njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio očevu ratobornost. Isti. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska . Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. 84 Šišić. opširno i Zlatarski. 130 i d. Uprava. stoljeća te Teofanova Nastavljača čak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla povezati s porazom njegove vojske82. Po kazivanju kroničara Georgija Hamartola iz 11. 86 Mošin. 82 Rački. Goldstein. 45-55. "prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. 81 V. dj.I. već smatra da je "Simeon bio prinuđen na taj rat samim stjecajem prilika i kritičnim položajem u kojem se taj čas nalazio" 81. Centar za balkanološka istraživanja. XV. Eventualni put preko Srijema i sadašnje Bosne za bugarsku je vojsku mnogo duži. 191-2. poslao je u Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspješno "završio pregovore između Bugara i Hrvata"88.

Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da. da bi pobijedio Bugare. ali bez bitno novih elemenata S. 95 Postoje podaci da su polovicom 19. 93 DAT31/71-4. dakle. a na manjim kondurama po 10 ljudi. po svemu sudeći. na "nepovoljnim mjestima brda". izv.vojna koncepcija i doktrina) prilagođavali konkretnim uvjetima .. 91 Johannis chronicon venetumVll.poznavanju zemljišta. 45. Taj podatak ne pomaže u točnijem smještavanju bitke. Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata. Tako su i Bugari. ili "na brdovitim. HZ 5. Hrvatska vojna i ratna poviest.Hrvati. II. "za područje Tomislavove Hrvatske jedva možemo u to doba računati na više od pola milijuna stanovnika". Rački. Organizacija hrvatske vojske Bizantski pisac iz 11. 222. 92 Johannis chronicon venetumVll. 94 B. odabiru tre nutka napada. Ivan Skilica. 2.". Izvori. Hrvati su način borbe (kada bi se osuvremenjivao ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se . Koristan pregled. Berolini -Novi Eboraci 1973. Documenta. jer je to u ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887. a na teritoriju današnje Poljske oko 900 000 stanovnika. Pavičić. ubili mletač kog dužda 92. Rački. ako se zna daje na teritoriju istočne franačke države bilo oko 2 500 000. bilj. Tomislavu nije bila potrebna neka iznimno "jaka" vojska. Već je B. Zagreb 1994. Hrvati su ostvarili iznenađenje. 97. i nedostižan im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovništva. 41. Ivan Đakon svjedoči o borbama Mlečana i Hrvata za Domagoja.. Hrvatsko 89 I." 93 . Kako je u tim borbama iznenađenje očigledno bilo jedan od glavnih čimbenika pobjede. Izvori. ali navodi na zaključak da su Bugari u trenutku kada je bitka započela bili u vrlo nepovoljnom položaju. da na sagenama imaju po 40. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. prenosi izvještaj o bici između Bugara i Hrvata iz starijih izvora. nego je način ratovanja prilagođavao činjenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoćniji. 28-9. jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto i način borbe.ćv %axq TĆOV x«p5v Sio/copiocu. a ako se ona izuzme. 19. ili "u brdima". kada Hrvati iznenada napadaju mletačku lađu 91 . 374-5. 1952. Izvori. Prema tome. ovaj njegov izvještaj valja svesti u realne okvire. Documenta. ono se ostvaruje ne samo na taktičkom planu nego i na strateškom.Tomislavovo doba 7. kao što su to činili krajišnici u Hrvatskoj. s velikom vjerojatnošću srljali u poraz. i to je svakako bila jedna od osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90. 25. Komunističke koncepcije o "naoružanom narodu" 90 291 . stoljeća. izd. ali i dodaje da je "Simeon pobijeđen . koliko se dade zaključiti po Skilicinu podatku. 365. što im je sve pred protivnikom donosilo odlučujuću pred nost. Grafenauer je u tom proračunu područje hrvatske države protegao i na Slavoniju. 22. Klaić. nepovoljnim mjestima" 89. predstavlja zaseban entitet. broj stanovnika bi se prepolovio 95. pa zatim o tome kako su Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani . Klaić. Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. na kondurama po 20. 31. Grafenauer. stoljeća pojedine evropske zemlje u slučaju rata mogle mobilizirati samo 7-8%. jer. Viz. primjerice. Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum. Zagreb 1943. Klaić. Thurn.

F. 162. Za gre b 199 4. čiji teritorij nije uopće bio prikladan za uzgoj konja. Pastourea u. Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214. 98 Rački.3. VII. Očigledno je to. O broju konja nika u odnosu na pješaštvo mogli bi svjedočiti suvremeni izvori. Klaić. Supetarski kartular. odnos bi bio 1 : IO. Jelovina. Tamo se tvrdi daje u borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pješaka i 300 konjanika Ljudevita Posavskog. Račkl. bez težih posljedica po funkcioniranje privrede. 130. pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du nema više od 8% stan ovništva — vidi. Ivana Biogradskog za konja 98 . D. 46. čak i u kraćem roku. Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman. 96 Johannis chronicon venetum. Goldstein. 181-193. kada 887. Dakle. Pariš 1976. godine. Stvarnom stanju prije će odgovarati odnosi spomenuti u jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. 97 Tako ni na j ve ć a n i na j ja č a e vr op s ka z e ml ja . Documenta. više od 1300 vitezova. Izvori. 102 Račkl. J. jer je posjedovati konja i jahati ga mogao sebi priuštiti samo uski sloj najbogatijih. Revue du Nord 31. odnosno na mogućnosti da se. Naime. Supetarski kartular. Documenta.I. 17. po kroničarevu sudu. Uostalom. oni ga ubijaju. Žunec. 104 odr az su pos ve ma šn je milita rizac ije dr ušt va. Izvori. Međutim. Izdanja HAD 15. Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru Krešimiru IV. a Petar Crni je za čitav zaselak ili selo [curlis) u Žrnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu dao samo jednog konja 99. a kroničar Ivan Đakon posebno naglašava daje zajedno s njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. M. La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps de s chevaliers de la Table Ronde. a posebno za hrvatsko društvo dalmatinskog zaleđa. U De admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o "općoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima društva. 101 Novak -Skok. godine dužd Petar Kandijan kreće na Neretvane. 15. relativno visok postotak stanovništva posveti obra ni z emlje. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. Zagreb 1990. Dio cijena bio je plaćan u naturi (poljopri vredni proizvodi). 227. 322. 103 O tome svjedoči i izuzetan nalaz pozla ćenih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi. Verbruggcn. 22. 292 .Skok. Račkl. a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103. 104 ARF z a 820. 1200 slu gu na konjima i 5000 pješa ka -vidi. Jedan konj vrijedi od 6 pa čak do 40 solida 100. Hrvatski rani srednji vijek f srednjovjekovno društvo bilo je gospodarski isuviše slabo da izdržava veći broj vojnika. Klaić. 166. 28-9. 213 i d.Fr a n c u s ka . jednu od najznačajni jih u srednjemu vije ku. Tako župan Sidrage Jurana prodaje posjed samostanu sv. 100 CD II. ni mletačka vojska nije bila velika. 99 Novak . Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno društvo 97. O. ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajući općenito preuveličavanje). Documenta. što višestruko nadmašuje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemljiš nu česticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaća za roba (između 1 i 40 solida). Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta. Era smus 7.63. 20. u posl je dnjim dese tljećima zbog ubojitosti oru žja ni je p otre bna br ojna vojska . konja s momkom102. a novčani dio najčešće nije prelazio svotu od 1-4 solida. 374-5. 1949. bio velik gubitak. Documenta.ni u vr i j e m e ne os p o r n o g procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214.

exercitus Liudeivili 106. Rački. što bi značilo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo. ali se iz drugih 105 M. 819. Reljef konjanika. Povijest Rusije u srednjem vijeku. Brandt. 322. » /& Slika 27.■. 19. Martina u Pridragi kod Novigrada Izvori koji bi neposredno svjedočili o organizaciji hrvatske vojske gotovo i ne postoje. Zagreb 1981. Može se pretpostaviti da je hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratničku družinu poznatu iz ruske povijesti. Određena skupina mladih ljudi bila je privremeno oslobođena redovnih radnih dužnosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 . Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva "vojskom" Ljudevita Posavskog . a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju. zajednica od 500-800 stanovnika. mogla podići na oružje stotinjak ratnika. pa u tom slučaju hrvatska vojska ne može biti mnogobrojna: nju uzdržava društvena zajednica. a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog društva da bi se mogli izvoditi i posredni zaključci.. crkva sv. Documenta. 293 . Čini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govoreći pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedničku. Autor pretpostavlja daje "mir".

odnosno sa svojom vojnom družinom108. nego i zbog toga što se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. 169-70 i tamo lit. je r post oj e sumnje u njezinu vjerodostojnost -vidi. Documenta. Katićić. Ostruge opisa može zaključiti da se radi o manjem broju ratnika. 102-4. Ona je 107 Račkl. ruskim). Goldstein. Ra d 99. ne samo stoga što se ta riječ pojavljuje i u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim. CD I. Neretvanski knez Jakov nešto prije 1080. o "oružanoj pratnji" -protectus suonimpraetorianorum. dakle. Hrvatski rani srednji vijek Slika 28. Nuta rnje stanje . 294 . 322-3. opšir n o. Stoga se čini da bi tu vojsku najbolje bilo nazivati "družinom". "sa svojim vojnicima". Pretarijanci 70-81. magnae copiae. Ra č ki. godine svjedoči pri pravnom činu cum suis militibus. uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e .I. 108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom. delecta manus107. 109 Vid i. validamanus.

ali su ti pokušaji ocijenjeni "nedozrelima". Međutim. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i kasnijih stoljeća. te potom zaključuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. 114 M. Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka. jezik. Documenta. istoriju i folklor 37. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej. 117 ARFza 822. komentirajući vijesti iz akata splitskih sabora. 112 D. stoljeću Srbi zapravo živjeli na širokom prostoru od Like. franačkim). Prvanović.301-11. Klalć. 115 Bilješka N. Vesnik Vojnog muzeja 11-2. tako i oni iz 9. 258-9. Novaković. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždin skoj regiji. Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. Teze za raspravu o knezu Borni. Kulturni radnik 3. 116 R. 185-93. Vinski.. Tomičić. Povijest 674-5. luk i strelice. kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja. 8. Nutarnje stanje. vol. a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i "nepoznavanje literature"115. Također. 118 R. Documenta. 326. 135-58. Novaković smatra da Srbe "treba tražiti ili na teritoriju tadašnje hrvatske države zajedno s trima županijama (Lika. Te su teze krajnje nategnute 110 ARFza 819. Beograd 1966. Ž. 101. 1971. I.. 474. Klaić u HZ 10. pa do Grmeča i Kozare. Gacka i Krbava) . Pribaković. 18. Isti. 24-57. ili ih treba tražiti na području splitske nadbiskupije" 118. Izvori. 1957.imali su dugo koplje. III. Šišić. Još jednom Serborum ili Urborum. mač. godine). stoljeću U "Analima franačkog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je. Novaković 116 zamjera Prvanovi-ću "što se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez". Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istočne Srbije). Beograd 1981. Prilog hronologiji naoružanja Slavena u VI i VII veku. 209-30. 170-88. Warszava 1970. sv. Rad 99. SHP 14/1984. neki su istraživači smatrali da je Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gačana) došao na zapad i u Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114. a Zvonimir ratuje protiv Karantanaca1} *. 113 Rački. Zbog različitih mogućnosti tumačenja ovog posljednjeg izričaja. Nalazi oružja. Novaković. Račkl. osim "knez Gačana" i "dalmatinski knez". Novaković je podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima. 1957. 322. Z. 3-4. kao i o sve izrazitijoj društvenoj diferencijaciji 112. Rad JAZU 33. 17. nego i brojni arheološki nalazi 113. Zagreb 1974. Račkl. Oprema hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih vojnika toga vremena . mogu svjedočiti o stranim utjecajima (primjerice. Izvori. 23-38. Klaić. i 10. U jednom radu.Tomislavovo doba sredstvo pomoću kojeg je Borna pokorio Gaćane 110 . R. što potvrđuju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz 1074/5. 111 295 . Prilozi za književnost. Rački. kacigu i oklop. i "knez Gaćana i Timočana koji su nedavno napustili savez s Bugarima". narodu za koji se kaže da zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zaključio kako su u 9. Documenta.

karakterističnim za drugu deklinaciju.) knezova" 122. uostalom. Povijest. Hrvatski rani srednji vijek i očigledno nevjerojatne. izv. A Srbi su onda uistinu živjeli u njezinim istočnijim dijelovima 121. kada je u Srbiju provalila bugarska vojska" 123. Viz. Naposljetku.70. 121 O tome opširnije. stoljeća i Bugarin Penćo iz grada Trnova. Klaić. zajedno s braćom i sestrom i svojom djecom stigao u Držislavljevu državu 124. Na temelju jednog odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125. 253-67 i tamo opsežna lit. Obja š nje n je da je 1 Ka ti či ć . Documenta. Goldstein. mogli biti i sudionici tih split119 Klaić. jer je krajem 10. mjesno stanovništvo (Srbi) mora se etnički razlikovati od onoga na širem prostoru . ali se tu ipak radi o Dalmaciji u njezinim kasnoantičkim rimskim okvirima. izvlačili su se dalekosežni zaključci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske države. kada je ona sezala duboko u teritorij današnje Bosne i Hercegovine. pošto mu je zadavljen otac. Katlčić. 32 6. Također. onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih knezova -op. Documenta. što bi. kao vjerojatnijem i zaključiti daje u jednom trenutku. ipak se valja prikloniti izrazu Serborum. stoljeću (današnji Srb) 119.I. stoljeća. o tome. u prvoj polovini 10.a to su bili Hrvati. 69. Pretorijanci. 190. bilo sukladno već spomenutim podacima o bježanju Srba u Hrvatsku. Hrvate i Srbe ujedinila politička nužda . usp: Goldstein. 33. I. I zv ori 18 . na raznim mj. pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba". 67. Uostalom. logikom susjedstva. nema pri mjera u "vulgarnom". dijelom Crne Gore i Srbije 120. II. a stvar je ipak mnogo jednostavnija. dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti urborum. srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala treće deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim. Ra č kl . Inače. u hrvatskom ranosrednjovjekovnom i općenito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasičnih vrlo su česti i nisu nipošto iznimka 126. Da bi neko mjesto dobilo ime Srb.borba protiv zajedničkog bugarskog neprijatelja. 126 Vidi. a zatim i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku. kao što su. i zahumski knez Mihajlo. 124 Rački. Naime. 211. Na splitskim saborima bio je. pa se čini iz filološkog aspekta da je logičniji prijevod "prvaci Srba". Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija. 23. jer o tome svjedoči na više mjesta i car Konstantin. G. 56. Izvori. S druge strane. Značenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa Ivana III. Gunjaca. 125 Rački. Pretorijanci. nije sporna tvrdnja franačkog ljetopisca da su Srbi kao narod živjeli na većem dijelu Dalmacije. uz navođenje literature. 122 ARF z a 82 2. Spomenuti Srbi nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. zajedno s Tomislavom. S. Čini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru nisu bile tako neuobičajene. D ocu men t a. 120 296 . Srbi. Ispravci i dopune 2. Kla ić . 123 DAI 32/119-20.

u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja dosljedni. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove. II. a i u 14. 131 U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est vizigotski kralj Vamba godine 672. Erazmus 1. Paganija. 59-65. i 20. Na taj se način može utvrditi i ono što je nedvojbeno mnogo važnije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili običaji vezani za krunidbu u Hrvata. Srbi u ličkom Srbu bili su okru ženi Hrvatima. postavljen na sveti kamen. O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUčavanju hrvatskih vladara Kada su historičari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem. izu. Klale. stolj eća oživotvoren u zajedničkoj državi. stoljeću. I. Dinastičko pitanje. 393. 127 DM 33-36. naime. a Hrvati su čini se u Duklji morali doći u doticaj sa Srbima nastanjenima u susjednim krajevima.Tomlslavovo doba skih sabora. a to nitko nije činio. 54-5. 928. Brandt. bilo je doticaja između Hrvata i Srba. 127-8. U Evropi se kralj ili vojskovođa oduvijek proglašavao na javnoj ceremoniji. stari poganski običaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. Documenta. Upo treba pov ijesti. bez obzira na specifičan položaj i dužnosti pojedinaca. jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128. Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen. niti čini. bilo odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. valja utvrditi što je zapravo krunidba u ranom srednjem vijeku. te ih je u pravilu dobivao od svećenstva 131. jer su Zahumlje. 9. uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. jer su na mnogim područjima bili susjedi. Tomi slav. Viz. 52-62. usp. pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbježni. koji se mijenjao ovisno o zemlji i razdoblju. Time se značenje kraljevstva mijenja. bila obred ustoličavanja vladara u njegovu dužnost. 128 Katić. Svakovrsni doticaji. Opširnije. Srednjovjekovno doba. dakle. 60-2. 130 Barada. ili 15. Nakon pokrštenja. terminološki je kriterij presudio. Krunidba je. kraljevske vlasti. Go ld stein. Međutim. Gol ds te in . stolj eća. 129 Annales Barenses ad a. bilo daje dizan na štit. 297 . upravo su tako mnogi autori objašnjavali te epizode u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja općenito srozava li n a slu ž en je dne vn oj p ol it ic i . 29 -3 3. dakle. a vjerojatno je tako bilo na području današnje Bosne i Hercegovine. ključan im je argument bio onaj rex iz papina pisma. Gottschallc 8. te kako protumačiti onaj rex iz papina pisma. Trabunija i Konavle uistinu blizu127. Izvori. Klaić. 22. 98. i kršćanski je vladar. Opć en ito o ta kvim postupc ima u hrvats koj politici 19. kao i zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129.vid i. te konačno i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima. I franački kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao simbol "regnuma". U 10. Zagreb 1993. kada se to i u kojim okolnostima dogodilo. stoljeću. Izvori. ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim savezništvom koji j e u dij elu 20. Rački.

vrlo nepouzdan izvor. 134 Vidi." 137 Vidi. 91-119. ser. 201-61. U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobožnjeg hrvatskog vladara Budimira na Duvanjskom polju.. 149-50: "Neupuštajućl se ovdje u razglabanje pitanja. utjecaji na položaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u Hrvatskoj očigledno su se isprepletali. Autor je zadržao takve stavove i u. Documenta. da Uje ta skupština na hlivanskom polju sbilja držana. 133 O razlikama između zapadnog i istočnog obreda ustoličenja. Hrvatski rani srednji vijek Ukoliko se ovakav uopćeni model krunidbe može usporediti s pribilježenim događajima iz hrvatske povijesti. pa su historičari svaki 132 Međutim. narodne skupštine) očuvale na više mjesta u Bosni i Hercegovini . čini se. godine ogradio od raspravljanja o tome da li se skupština uistinu dogodila ili nije i tko je okrunjen 136. Iako se još F. izvjesno je da postoje i argumenti na temelju kojih je logično zaključiti da se već i prilikom Trpimirova uvođenja u vladarsku čast obavljao svojevrstan obred ustoli čenja. Jellć. S oprezom valja prihvaćati i mogućnost usporedbe. Podaci o ustoličavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne dopuštaju nikakvo sigurnije zaključivanje. Janković. Klaić. Vidljivo je to na bareljefu s oltarne pregrade u splitskoj krstionici 134. Oxford 1976. Hadžijahlć. LJPDje. a prva okrunjena osoba bio bi tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. Po vijest. X. Nelson. ipak je proizvod spleta nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih činitelja 132. 1908-9. 108). pretežno u 19. Duvanjski sabor. 135-45. Od njih je svakako najvažniji jak i konstantan franački utjecaj i gotovo potpuni nedostatak bizantskog 133 . Izvori. Beograd 1948. 103-4.. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju. 135 Rački. poistovjećivali Budimira s Tomislavom. Vol. gdje se čitav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvrđuju papa i njegov izaslanik135. približno iste f unkcije (ustoličavanje. primjerice. 6. sudovanje. Rim 1963. u: The Orthodox Churches and The West. Rački 1888. naime. 13. str. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: Janet L. 126-44. 136 Rački. VHAD. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als 298 . Iako zemljopisno i etnički vrlo blizak. Pregled mišlj enja donosi Ši šlć. kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice. ali su takve teze danas gotovo u potpunosti odbačene137. R asprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. 68-9. primjerice). poznati opis ustoličavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Koruškoj ne može biti od velike pomoći. slične su se kamene stolice koj e su imale. T.I. jer su krunidba ili obred ustoličenja tako široki i neodređeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvođenja u različite časti. S druge strane. godine. prva ovjenčana osoba koju se može nazivati kraljem jest Stjepan Držislav. D. 8. 245-7. Sarajevo 1970. bizantski i franački. M. Goldstein. odnosno istočni i zapadni. Gacka i na Neretvlcl (vidi. Mandić. Rad 91. Vol.kod Blagaja. Studies In Church Historv. Istorga države i prava naroda FNRJ. Stoca. ANUBiH.. n. Primjerice. Centar za balkanološka istraživanja. Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages. stoljeću. D . 194-213. a da nema presudnog činitelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvođenju u kraljevsku ili neku drugu čast (kneževsku. Nutarnje stanje. L. Međutim. neki su pisci.

a za cijelo područje županije Cetina. na raznim m]. Almissium. Barada. gdje bi bilo to Omiško polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti. pa prihvatiti Duvanjsko polje kao mjesto nekog događanja (pokrštavanja. jer se planitie prevodi s "planina"!). što je sve još karakterističnije za Hrvatska redakciju138. Zagreb 1991. za prethodno 11. krunidba kralja Svatopluka . a za 10. gdje je krunidba opisana opširnije. stoljeća 2 godine. 299 . Duvno je u 10. Naime. ser. AlmLsium za Omiš.. stoljeće. primjerice. pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama. 140 Mošin. LJPD. da li se sabor uopće održao na Duvanjskom polju. Historičari su općenito poistovjećivali Hlivaj = Hlijevno = Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium. 18. dočim za ranija razdoblja kronologija uopće ne postoji (vidi. E. kao i županije Livno. Jedino su Barada 141. Na to upućuju i jezik i rječnik pisca. TopograjyaPorfirogenetove Poganije. U Hrvatskoj redakciji. Dijele ih možda i stoljeća. naime. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Povijest. crkvenog sa bora ili nečeg drugog). U Hrvatskoj redakciji piše sljedeće: "I tako prišadše rečeni gardinali i biskupi. stoljeća. territoricdes Substrat. stoljeću. Sclavorum Regnum Grgura Barskog.Budimira. Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokršteni. Ipak. 141 M. Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja se navode u vjerodostojnim dokumentima. 138 LJPD je nastao polovicom 12. pa čak i 11. nekih 20 godina. 195 1 d. na raznim mj. što je antičko ime za Duvno. a za njim i N. preveo je advenientes kao "došavši". najvjerojatnije čak u 15.. 19. unatoč velikoj konfuz nosti priče historičari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi.Tomislavovo doba podatak iz njega preuzimali s oprezom. Zagreb 1991. 47 i d. glagolskim pridjevom sadašnjim. Mošin.). Također. U latinskoj verziji LJPD stoji da su "dolazeći tako kardinali i biskupi. Međutim. stoljeću samo dio županije Livno. a Hrvatska redakcija.). Band XLII. 1928.. LJPD. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum. ali particip prezenta valj a prevesti nesvršeno. ima lingvističkih argumenata. Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno. odnosno Duvanjsko polje. on ne odgovara onome što se uistinu dogodilo. Ljetopis popa Dukljanina. nedostaju zemljopisni.. 142 Klaić. 139 Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae . i si. pogreške u vremenskom slijedu kod opisivanja događaja iznose za prvu polovicu 12. ne pokušava smjestiti događaj u povijesni kontekst. 10. da ono ne leži podalje od većih središta hrvatske države 9. SHP. Munchen 1983. 11-60. ljetopis popa Dukljanina. krunidbe. Dahnasium. Marko Marulić prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna appellatur140. najdoše kralja na planini. E. Klaić142. ove nejasnoće ili čak pogreške nisu i jedine u opisu krunidbe u LJPD. Siid-ost Forschungen. 51. Peričić. Pitanje je. stoljeća. 51. nema većih samostana.. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji arheološki nalazi je Muć. Iako se u historiografiji i publicistici uvriježio termin "krunidba na Duvanjskom polju". N. II.. naziv Dalma identificirali kao Omiš.. LJPD.Svetopelega . Mošin. našli kralja na polju Dalmi"139. ka še diše Hlivaj" (]oš jedna potvrda nepouzdanosti HR. Peričić. stoljeće čak do 100 godina. a održan je i crkveni sabor.

a za careve su pape Leon III. te drugih osoba). I Prokopije iz Cezareje.. rexi "kralj" nisu identične i istoznačne titule. na primjer. ali ni to se ne može smatrati pravilom. Kukuljević-Sakcinski. Međutim. 147 L. (1073-1085). ustoličili Karla 800.I. pape se sve do posljednje trećine 11. detaljni je . i Otona I. Simeon se nije okrunio sam. Goldstein. I. Bot>A. Rad JAZU 58."bič Božji" nazivan u kronikama kraljem. 962. prvi kralj hrvatski. Tomislav. I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. 1. njegova titula "fiaaikevc. Tako se može zaključiti da se titula rex u ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu. kao i njegovi mlađi suvremenik Odoakar. a sam naziva rex čak i vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su često upotrebljavali i barbari i Bizantinci. Hrvatski rani srednji vijek Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodološki: je li dopušteno proglašavati u nekoj priči vjerodostojnima imena epizodista (carevih i papinih poslanika. prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog kralja143. Osim toga. Santšfaller. 250. Poznata su samo tri prijašnja slučaja -papa Zaharija je 751. pišući na grčkom. Čak je i Atila . a do njihove krunidbe nikada nije došlo. Bellum Gothicum. Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis zumEnde des 11. već i drugima. 47-50. ključnog lika izmišljeno. 144 300 . koji je podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima. (885-891) tako naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka. 34. označavajući time vladara nižeg ranga od "pocoiTis'oc. već je to učinio carigradski patri jarh. 146 Prokopije. Ako je tvorac ili zapisivač želio priču učiniti uvjerljivom. svjedoči da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja života (jer su tako barbari običavali nazivati svoje vođe)" 145. 38. 145 Prokopije. kada je očigledno ime glavnog. Jahrhunderts. Titula rex nadijevala se kroz stoljeća po najrazličitijim kriterijima. 1952-3. Goldste in. niti ga je papa mogao imenovati (proglasiti). odnosno Ivan XII. stoljeća naslov rex. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske vladare općenito arhontima. Slavenski je knez 143 O krunidbi na Duvanjskom polju. Bellum Gothicum. dokazujući da ne zna ni za kakvu krunidbu ili titulu. 14. Da li se Tomislav uopće mogao okruniti i tko bi to učinio? Jedna je od pretpostavki da se okrunio sam. jer. Zagreb 1879. Jasno je da u svim takvim slučajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu bili i okrunjeni 147. papa Stjepan VI. godine.yapćov" nema ništa zajedničko s Tomislavovom titulom rex. Uostalom. VI. godine priznao Pipina Malog za franačkog kralja i odobrio njegovo pomazanje." ili cara. Do radikalnog zaokreta u toj praksi došlo je u doba Grgura VII. i to po vrlo teško ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snažnog i utjecajnog vladara. po uzoru na bugarskog cara Simeona 144. Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape. Naime. 26. ZČ VI-VII. V. stoljeća nisu politički vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali kraljevske znakove ili ih samo imenovali. Tomislav.

dakle "kraljevstvo". Ra čki. Tomis la v. 413-4. Geneza Tutulu "Rex Chroatorum". a pogotovo ovakva povijesna činjenica od iznimne političke važnosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske okvire150. Zagreb 1871. pa Zdeslav i Branimir comes. pa da je papa zato naslovio pismo sa rex. 149 I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem". jer je on neprijeporni vladar koji je u posebnom odnosu prema Bogu. "kneževine" i svih drugih titula. a titula postaje mnogo važnija od stvar ne vlasti151. vlast. Time je papinska kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuviše veliku nedo sljednost. onda on ne mora uopće razmišljati kako ga se titulira u njegovoj državi ili izvan nje. u: ZKT. nesvjesno se dolazi pod utjecaj kasnog feudalizma. valja prihvaćati s rezervom. To stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Goldst ei n. Povijest. kada se društveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadržajem. opširn o. 152 O tome . Sedamdesetih godina 9. Kada se nekog tako naziva. Titule. gospodstvo. hrvatski se vladari nazivaju rex. stoljeća prvo je Domagoj bio nazvan dwc. kada se insistiralo na "krunidbi". 150 O k onk re tn im sit uac ij a ma . a da bi se u onom rex tražili formalno opravdani razlozi 149. Goldste in. 301 . 148 T wasilewski. Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja očigledno je za prošle generacije bilo i pitanje specifičnog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka.Tomlslavovo doba mogao biti u stranim kronikama nazvan rex. i 928. papinska je kancelarija u razdoblju od šezdesetak godina upotrijebila čak četiri naziva za hrvatske vladare. Ra d 17. 149-160. Osim toga. Međutim. Pamletnik Slowlanski XVIT. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od bitno veće važnosti činjenica da su hrvatske vladare njihovi podanici oslovljavali s regnum i imperium . Uostalom. "kralju" kao bitnoj različitosti od "kneza". koji je izložio Šišić. a podanici su ga i dalje mogli nazivati knezom148. čini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku nisu gotovo uopće poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni kroničari (uostalom. a zatim u dokumentima splitskih sabora 925. Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k nežev in a u kra lj ev in u. 151 F. us p. samo je historiografski dogovor da se prevodi kao "kralj". a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku učinilo najprikladnijim 152. a samo tri godine kasnije i princeps. nije im bilo posebno važno kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima. također. 2 3 i d. to i nisu mogli saznati). 162. 1967.

koja je između Hrvatske i Venecije". očigledno je car tu priču koja je kružila po Hrvatskoj iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kršćan stvu i prije uglavljenim savezima. izv. a čini se da je on prije djelovao polovinom 9. G. Viz. Tomislava je po svemu sudeći naslijedio Trpimir II. pisac DAT tvrdi daje Hrvatska imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika. Klaič. on Hrvatima ponovno preporuči da do kraja svoga života čuvaju ovu zapovijed njegove svetosti pape. Viz. "Bio je obučen u svjetov no odijelo. ukoliko netko baš protiv njih ne zarati". Usp. Theophanus Continuatus V. izv. podijelivši im blagoslov sličan papinom" 1. Pošto je Krešimir umro. izv. dakle. II. 288-9. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smješta priču o dolasku "pobožnog čovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franačke. Oni su tako oskudni da je nasljednicima moguće samo sa sigurnošću utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed. jedini čvrst podatak za 1 2 3 4 5 302 DA731/42-51. II. 80 sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i množinu vojske imala Hrvatska do arhonta Krešimira" 4. brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga. Povijest. 100 000 pješaka. s područja oko Akvileje i Grada. Iako historicitet ovog Martina nije utvrđen. poslužila je tadašnjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. Izvori 45. izv. II. Viz. o "miroljubivosti" Hrvata. I sljedeća tvrdnja. stoljeću 2.. Krešimir je bio Trpimirov sin i naslijedio ga je na prijestolju oko godine 935. Izvori. Izvoru 44. Hrvatska poslije Tomislava 1. II. Dakle. ali ne i mnogo više od toga.ona su zbacila sa sebe "davnašnju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krštenja" 3. mj. izv. . 41.. I. negoli u 10. na i. Napokon. 433-4. za razliku od Hrvata i drugih plemena istočnojadranskog zaleđa u prvoj polovini 9. Klalć. i komentar Šišić. koji je.) ni sagene ni kondure (tj. 43. činio mnoga čuda . Viz. nastavlja Konstantin Porfirogenet.X. 45. Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo nekoliko podataka. Klalć. 45.5. DA/31/58-74. pričaju isti Hrvati. II. "njegov sin Miroslav vladao je četiri godine i bio je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . 79. Viz. DAI31/75-8. stoljeća .

morala se osipati. godine na prijestolju već bio Stjepan Držislav 8. 45. Toma Arhiđakon tvrdi da je 970. Rapanić. godine. 45. i konjice *** i pješaštva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svađa i mnogih razmirica". ako čak i nisu bili presudni. kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. stoljeća. stvaranju sve većih ratničkih družina. 142. 10 DA731/79-82. pa se čini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Krešimir je vladao do otprilike 945. Povijest. Documenta. upotpunjava se slika. Sada imaju 30 sagena. odnosno iz djela Tome Arhiđakona.9. Ranosrednjovjekovno hrvatsko društvo nije moglo. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo. Doba. godine izdao Petar Krešimir IV. ukazuje samo na jednu stranu problema. dakle oko polovine 10. Viz. 7 303 . pothranjeno ili gladno stanovništvo . Klaić. Njezine je uzroke na prvi pogled lako uočiti —teški unutrašnji sukobi koji prerastaju u građanske ratove uništavaju ili onemogućavaju funkcioniranje vlasti. nerodnije godine. Za Držislava će Hrvatska doživjeti privremeno razdoblje mira. Osim toga. izdržati napore koje je pred njega postavljala suvremeno koncipirana država -to je značilo pove ćan napor u pokrštavanju. Kronika. nema razloga sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. onako slabašnih privrednih i političkih potencijala. 45. II. II. datira podatak Konstantina Porfirogeneta o 6 Rački. Viz. Izvoru 45. Tekst i komentar u: Šišić. Klaić. a to je na svaki način pridonosilo anarhiji. Jedan od uzroka. samo je majstor mogao doći izvana. i u kojoj se spominju njegovi preci. teško održavanu ravnotežu u ponudi i potražnji hrane mogla je ponajprije narušiti totali tarna vlast u nastojanju da izvuče od svojih podanika što više kako bi nastavila gradnju objekata nužnih za opstanak. indirektno je to moglo značiti i slabije žetve. Izvori. odnosno slabiti. a zatim i od posljedica takvog stanja. 42-3. i vijesti s ploče kraljice Jelene 7 . bez obzira što su brojke Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveličane. dakle. morala je biti i dotadašnja snaga hrvatske vojske. kondura velikih i malih ***. Klaić. koju je 1062. Kako se tolika sila nije mogla u dužem razdoblju izdržavati. Dakle. obnovi i gradnji crkava. 8 Toma. izv. ponajviše od seljaš tva. 320. Iz toga vremena. godine.Hrvatska poslije Tomislava utvrđivanje vladarske kronologije jest podatak o četverogodišnjoj Miroslavljevoj vladavini. 126. izv. ali do tada je kriza potresala državu. Napor se prvenstveno tražio od aktivnog stanovništva. krizi su značajno pridonijeli i gospodarski uzroci. Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlađem bratu Mihajlu Krešimiru II. 9 DA/31/78-9. "u zemlji su nastale svađe i mnoge razmirice" 9 . Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pješaštvo i sagene i kondure u državi Hrvata. od pradjeda Krešimira i njegova sina Držislava 6. podizanju utvrda i revitalizaciji antičkih cesta. 62. Sve što se gradilo.što može biti poticaj svako vrsnoj krizi ili već njezino značajno obilježje. gradili su uglavnom seljaci. Priručnik. Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima.

uslijedili bi demografski pad. o tome.I. 14 Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I. stoljeću bizantski dvor ljubomorno održavao običaje i iskazivao svoje pravo na teoretsko vrhovništvo nad cijelim Zapadom. pismo pape Grgura II. Goldstein. a civilizacijska nazočnost bit će sve slabija 13. I. L'ItaliaJuorid'Italia. te je možda do smanjivanja broja stanovnika došlo pod utjecajem nepovoljnih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj 12. do 10. ed. Reiskius. gospodarska kriza. Također. 5-13. u: Migne. što znači da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. 518. L'Italia nello specchio del Medioevo. već Langobardi 16. 78. jer je označavala općenito prihvaćenu vječnost carskog vrhovništva 15 . pa onda krađa i otimačina. Diehl. pothranjenosti. Radovi ZHP 24. gladi. a potom. izv. bezvlašće. I. 12 304 . J. Nakon što je Bizant tijekom čitavog 9. u narednim će stoljećima bizantske akcije uglavnom izostajati. car Nikefor Foka dao je biskupu Cremone Liutprandu. Goldstcin. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. Nije nevažno da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont spominje ispred srpskog i drugih arhonata južnoslavenskih Sklavinija. u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doživjelo je posljednju redakciju. i to bi već bio dobar povod i uzrok građanskog rata. Bonnac 1829. PL 89. odnosno. 205. grubo do znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji). (717-741). mogao je prouzročiti povećanje broja ili intenzifikaciju bolesti. oko Hrvatske. stoljeća stanje se korjenito izmijenilo. 25-6. U. Viz. Vidi. Torino 1974. Pariš 1888. 1939. kako u Hrvatskoj. stoljeća vrlo intenzivno djelovao. u: Storia d'Italia. bila je neobično važna. Još je u 8. inače ambasadoru cara Otona I. Doduše. ili da bi se što više radilo. Iako formalnost.. Goldstein. 137 i d. Međutim. stoljeću Iako se očigledno radilo o unutrašnjoj krizi. Bizant. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi. Godine 968. Le Goff. stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. tako i na širem području oko nje. II. u Hispaniju. njegova bi slika bila odaslana u Italiju. 1991. Može se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na društvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -državni pritisak da bi se dalo što više plodina. 2. (715-731) caru Lavu III. izv. sed langobardiestis -vidi. Hrvatski rani srednji vijek "nenaseljenim" otocima i položajima na njima u okolici Zadra. njoj je svakako pridonijela i kriza na širem području. Viz. ali i "ostali gradovi koji leže na kopnenom dijelu provincije i koje drže rečeni Slaveni. II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII. 13 Opširno. Kada bi u Carigradu bio postavljen novi car. 691. stoljeća. napisano je baš u DAT 29/290-3. 16 Vos non romani. Ch. na duži rok. u Galiju. 15 Vidi.

).. Time posredno iskazuje osvajačke namjere. bizantskog kulturnog kruga 19 . I. Wurzburg. izv. godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u tadašnjoj Hrvatskoj. Goldstein. 20 Usp.. u Novigradu. Europa. Hrvatska povijest između Istoka i Zapada. Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca najvažniji izvor za hrvatsku povijest do 10.. Margetić. O vrlo osebujnim odnosima i razgraničenjima između Istoka i Zapada. vidi. SHP 20. Nation. Vinodol. stoljeća s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj čimbenika koji su na njemu djelovali duže od stotinu godina. stoljeću započele su clunvjevska i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11. što je stoljeće prije donijelo izuzetne koristi. u: Giinther Lottes (hrsg. u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha -niti je narodni jezik izbačen iz liturgije. u tisku. Oriente e Occidente nell'altoMedioevo. nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede. I papinstvo je u krizi -u 10. ali su aktivnosti njemačkih careva prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna opsega . nego joj sve više vojnički prijete Bugari i Mađari. dovele ga do vrhunca moći za Grgura VII. a oni u to vrijeme ne mogu donositi ništa drugo doli destrukciju. Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972. S druge strane. godine kada car Oton III. Ž. Jahrhunderts. stoljeću više ne utječe ni franački kulturni krug. niti je glagoljica odbačena. Istra. 2-3. 33-4. Ni titule eparha i patricija koje je Držislav dobio od bizantskih careva. Pićnu i Tarsatici".. bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo raču na. Isti. ili barem na rubu. Lamma. kao uostalom i oduvijek. odlučuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije . na raznim mj. Region. još manje izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina Romana II. godine značila je da je Hrvat ska dobila novog. mogu izmijeniti tu sliku 18 . 1994. 19 Usp.. ono ipak ne može biti potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba. 1990. jer je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na papiru20. Kroatien zutischen Ost und West. Tomičić. Padova 1968. činjenica jest daje Hrvatska tada. 18 305 . Vidi i objašnjenje u Viz. isti. (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara. stoljeća ojačale papinstvo.Hrvatska poslije Tomislava polovinom 10. 213-28. godine. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovića i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102. 23-4. stoljeća. 17 Kako stoji u DAI29/234-5. stoljeća (oko 949/50. Rijeka. i 928. Prilog istraživanju kronologije srednjovjekovnog groblja na položaju Lijeva bara u Vukovaru. pa je neko vrijeme bila i unutar. moćnog susjeda. Iako je papina aktivnost pridonijela učvršćivanju crkvene organizacije. 303-16. Regensburg 1992. Prvi od takvih pokušaja bio je 996. Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und West 6-12. Na Hrvatsku u 10. P. Radovi 27. Tako je do kraja 10. 45/101-2.oni nisu snažnije isticali ambicije da se na ovim teritorijima šire prema istoku. II. 111-89. stoljeću jest intervencija na splitskim saborima 925. a nove će se sile pojavljivati i sve više jačati od oko godine 1000. Rovinju.

kada je ona bila dio hrvatske države. Kao osobno ime taje riječ osim u Avara potvrđena još u Protobugara. 311 i d. Etimologijski rječnik. 22 306 . senechaim majordome. barem načelno. tako su imeno vani i banovi određenih krajeva. stoljeću bilo najmanje tri -u užoj Hrvatskoj između Gvozda i Neretve. sudačku i vojničku vlast" 24 . 672. 24 Šišić. a u drugoj polovini 11. Opširnije. a potom ga je naslijedio Godemir. Iz 14. 27 Usp. Komentar tog podatka u: Šišić. Povijest. Šišić. Izvori 45. A ugled i autoritet bili su mu doista značajni . stoljeću dublje u dinaridsko zaleđe. 104-5. 62. stoljeća nije bilo istaknutije vladarske ličnosti koja bi ujedinila državu. bizantski dvor. dakle oko polovine 10. i 10. 23 Rački. u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva autoriteta morala se nametnuti nova ličnost 21 . Hrvatski rani srednji vijek 3. II. Čini se da ih je u 11. Goldstein. barem u 10. Liku i Gacku" 26. 75. Očigledno je hrvatski vladar u ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je. Ban je'na području koje je kontrolirao "vršio jamačno svu upravnu. Viz. stoljeća. Documenta.25. II. Rački. Povijest. Povijest 672. izv. Božeteh i Stjepan Praska. bogat". Pojava banova Oko polovine 10. primjerice. stoljeća postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 . 45. Documenta. Kako se vlasi hrvatskog kralja širila u 9. za titulu bana sigurno jest da je turkijskog podrijetla. 88-9. Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kuće" ili "dvora". stoljeća ojačali i nadjačali merovinške vladare. a potom zavladali kao prvi iz kuće Karolinga.. CD I. Izvori. stoljeća dosegla i današnju Slavoniju. 41. datirale isprave koje su izdane stoljeće kasnije 23. ban Pribina odlučuje o tome tko će vladati: ubija Krešimirova sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Krešimira II. No. izv. Filološka razmatranja. 26 DA/30/93. što bi 21 Beuc. te u Bosni. postojao samo jedan ban: Pribina je zadržao bansku čast sve do vladavine Držislava. 672. ta nova ličnost bit će ban 22 . u zemlji između Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji. II. "držao pod vlašću Krbavu. da bi u drugoj polovini 7. Budući da su župani bili međusobno ravnopravni i jednaki. Viz. Povijest institucija. Skok. izv. U ranijem je razdoblju. Da jačanje banova i osvajanje značajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoče i prvotno. Osim toga. Kirgiza i Mongola. Tatara. Kako na hrvatskom dvoru u načelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na. 33-4. 33. Katičić. 313. Klaić. 486. točan podatak kako su bili izabirani iz šest rodova ili bratstava [generaLiones). Za razliku od nejasne etimologije riječi "župan". Klaić. I. U vrijeme Držislavovih sinova banovi su bili Gvarda. stoljeća. a čini se da to nisu dopuštale ni opće prilike. Povijest. značenje riječi u stranim jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora značiti da je isto značenje riječi bilo u hrvatskom i da je stvarni položaj bana u hrvatskom društvu bio isti. Viz. 25 DA/31/76-9. kao što su marechal. stoljeću. 113-4. Povijest. Tako je i ban u hrvatskom društvu svoj utjecaj i moć ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. 90. Klaić. te u osmanlijskom turskom kao apelativ u značenju "imućan. ali je moguće daje u tome.po tadašnjim su se banovima. baš kao i po hrvatskim vladarima 10.I. Klaić. a potom i kasnije značenje nekih franačkih titula. 44-5.

vidi i K. Beograd 1981. Zagreb 1882.Hrvatska poslije Tomislava značilo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28.J. slučaj Bizanta: L. ili barem o njemu u izvorima nema spomena. Hrvatska je vjerojatno imala više snage. Rad 91. Srbija i Bosna Slabljenje države nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj. stoljeća Srbija sve više jača 30. Istorija Srba T. 2. moguće je uspon Srbije povezati s krizom u Hrvatskoj. 456-63. 4. stoljeću za područje tadašnje Srbije počeo se sve više zanimati Bizant. bolje održavane komunikacije. 30 O tome piše i Šišić. već i na širem prostoru . Zahumlju snaga je poče28 O tome: Rački. Pariš 1970. u neposrednoj su se blizini Hrvatske počele afirmirati i druge Sklavinije.. ed. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. izd. jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne Bugarske. potom Bosna. stoljeća. 32 V. a manje interesa. Beograd 1952. osim toga. 23 307 . Tek u 10. baš kao što se to događalo i s titulama u drugim državama 29 . u 9. 79 i d. slikovito se izražava: "vladari 2 države počinju pružati ruke prema toj oblasti". 143-4. Srbija se. Iako su se na širokom prostoru istočnojadranskog zaleđa Sklavinije mogle razvijati neovisno i neometano jedna od druge.. Nutarnje stanje. 43. Oko polovine 10. Za takav angaž man jednostavno nije bilo previše interesa. dok je sa Srbijom bilo obrnuto. Stoga se čini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo značenje u državi. Razlozi uspona Srbije polovinom 10. a za hrvatsku povijest važna utoliko što su se u jednom trenutku hrvatski i srpski interesi isprepleli na području Bosne 32. stoljeću ponovno ojačati Neretvanska kneževina. Jireček . Hrvatska. te sukob interesa vanjskih sila na širem području Srbije 31 . Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjače istočnojadranske Sklavinije. 31 Vidi. kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura ranije počela. Naime. Istorija srpskog naroda. stoljeća isti su ili slični onima u Hrvatskoj polovinom 9. tek će u 11. to je ipak tema unutar srpske povijesti. str. Do međusobnog rata unatoč tomu nije došlo. što znači u principu i jaču vojsku. Klaić.Bizanta i Franačke. 139 i d. itd. Radonič. Zakašnjenje u Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat činjenice da su se središta države nalazila podalje od mora. Les institutions de VEmpire byzantin. Vidi.naime. Paganiji.gospodarska konjunktura. 2. Trabuniji. stoljeću nije poput Hrvatske našla na području gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila . u svakom slučaju dalje negoli hrvatska središta. No. Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile duž jadranske obale kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema Panonskoj nizini. Prva je svakako Srbija. Brehier. Povijest. ili barem na većini. primjerice. stoljeća . a još manje snage. razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti viša. a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. bio osjetno slabije prohodan negoli hrvatski. dočim je Srbija bila dublje u zaleđu i istočnije na prostoru koji je na svim pravcima.

35 Taj teritorij pokušao je definirati. Ćirković. Ovaj podatak svjedoči o vlasti domaćih banova pod vrhovnom vlašću Ugarske 41. Viz. izv. Radonić. 436. otprilike u prvoj polovini 10. na Bosnu navalili i Ugri 34. a druga "od iste rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata". 305-6. IV. Čini se da su u jednom trenutku. i Plivu" 42. obuhvaćala relativno malen teritorij i počela se širiti nauštrb Bugara 35 . S. II. 316-7. kraće vrijeme potpala pod vlast Srbije ("tada u vlasti arhonta Srbije") 33. opisujući događaje 1150. 37 DAI32/151. Sudeći po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Krešimira II. 59. čini se. 42 Šišić. drugi izvori govore drukčije: Pop Dukljanin jadransko zaleđe naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije . 34 Šišić. stoljeću bila značajan i neovisan faktor na Jadranu. Na zapadu je vjerojatno dugo vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila između rijeka Bosne i Drine 36 . Luku. Povijest. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan. 54. godine. na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. 55 i d. Srbi iHrvati dva stara različita naroda. Za vladavine Časlava Srbija je. 39 Šišič. Istortja Srba I. Zagreb 1990. Također. LJPD. kada su. Beograd 1964. Katičić. 36 K. stoljeća. On je na očevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljačkao "Uskoplje. S druge strane. 42. što je Raška 39. vje rojatno u prvoj polovini 10. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre čija se snaga iskazala u kasnijim stoljećima. Bosna nije podčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravlja nja" 40 . Viz. 308 j it i . čini se da su i Hrvatska i Srbija u kraćem razdoblju zaposjele 33 DAI 32/82-86. Ćirković. Bizantski pisac 12. Istorija srednjovekovne bosanske države. 40 Viz.zbog dobrog položaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. 58. u: Uz početke. Od Konstantina Porflrogeneta. a potom "Krešimir zauzme čitavu Bosnu i zavlada njom". Istorija srednjovekovne bosanske države. ali i o postojanju svijesti o nekadašnjoj vladavini Srbije na području zapadno od Drine. 41 S. Beograd 1964.J. da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. 40. Hrvatski rani srednji vijek la definitivno opadati. U Ljetopisu Popa Duki)crnina priča se i o Tišemiru koji se oženio kćerju brata Čudomira iz Bijele Hrvatske. osjetno proširile svoje teritorije. Neretvanska je kneževina u jednom trenutku. Jireček . 28. Beograd 1952. izv. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva . stoljeća. izv. što je Bosna. Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi unutar pokrštene Srbije" 37 . a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio Krešimir. Međutim. ali je i u 10. što bi moglo značiti da je u vrijeme vladara Časlava Klonimirovića Srbija zauzela krajeve oko današnje Tuzle (Soli) 38. 38 Šišić. zahvaljujući snazi i moći izgrađivanima tijekom stoljeća.prva se širi od velike "rijeke Drine na zapad do Borove planine". Goldstein. i tamo komentar. stoljeća Ivan Kinam tvrdi. bježi ugarskom kralju. 302. LJPD. II. LJPD. ali gaje i pretjerano skueio D.I. Mandić. je autentično).

154-75. Rad 70. a ne samo zemljopisni pojam 46. Vojna akcija. Zagreb 1989. Klaić. Viz. Prvotni teritorij Bosne u 10. njih je većina zastupala mišljenje. 51 O robovima: opširno. "Rob". Viz. izv. vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I. pa se s pravom može zaključiti da Bosna početkom 12. N. a tek za turskih osvajanja konačno se formirao i današnji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47. prevedeno je kao "oblast".Hrvatska poslije Tomislava Bosnu. 31/40. Viz. LJPD. 47 Šišić. 45 DAT 30/117. odmah po odlasku pobjednika kući. 44 309 . 5 i d. Beograd 1964. zauzeće i nije moglo biti dužeg vijeka. stoljeća ulazi u državno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova država s duboko ukorijenjenom tradicijom" 48 . stoljeća). Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium. Prvenstveno stoga što su 43 Šišić. 42. paralelno s teritorijalnim širenjem. 58.. Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i Desnik 49. 461. Zagreb 1953. odnosno servus ili ancilla. 31/14-5. Klaić. zajedno sa širenjem kasnije banovine i kasnije kraljevine Bosne (od 12. 79-80. mogla se vrlo brzo. gdje se Bosna razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba". 48 A. 46 Vidi. Povijest 461. No. 49 DAJ 32/151. 36. II. II. Srednjovjekovna Bosna. pokazati i beskorisnom. Naime. Iiber51. baš kako navodi Pop Dukljanin. polemizira u tom smislu s mišljenje m S. bez obzira na to koliko u prvom trenutku bila uspješna.. a Hrvatska možda ni pretjerano interesa da zadrže Bosnu. II. bila je svaka neslobodna osoba. Čini se daje bilo učinkovito samo sklapanje dinastičkih brakova. do 15. stoljeću bio je vrlo malen. Rački. posebice 13. a za razliku od njih. s opširnim komentarom i lit. Nije utvrđeno na koje se lokalitete ova imena odnose. 305-6. otprilike do tjesnaca Vranduk50. kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. Robovi Jedan od važnih razloga za stalan interes vanjskih čimbenika (pogotovo Mlečana) za istočnojadransku obalu jest i prodaja robova. Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom prostoru bila daleko najunosnija trgovina. 58-9. preko gornjeg toka rijeke Bosne. Povijest. izv. Državna je organizacija jačala. Ćirkovića. Sarajevo 1972. DAJ 32/151. II. Nutarnje stanje. 58. izv. Viz. Bosna je već u prvim stoljećima po doseobi Slavena bila određena državna cjelina. Istorija srednjovekovne bosanske države. izv. što se prevodi kao "zemlja" 45. Šišić. Iz istorije srednjovjekovne Bosne. 39. jer ni jedna ni druga nisu imale ni dovoljno snage. ali je očigledno da se radi o središnjoj Bosni -porječju Vrbasa kao najzapadni joj mogućoj granici. slobodni su ljudi nazivani ingenuus. Babić. a potom "Zagorje" dijeli na "Bosnu" i "Rašku" 43. 50 Usp. Izraz "xo ^coptov" u Porfirogenetovu tekstu označava manju prostornu jedinicu 44. Izvori 5. dočim se za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa". 5. Ime "Bosna" širilo se postupno.

stoljeća kada ropstvo u masovnom smislu nestaje 61. 57 Tada je po nalogu pape Ivana IV. 18-19. 921. 61 Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada između društvene prakse i crkvenog zakona koji se protivi praksi da se čovjek. a pošto Lutic (Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida. a i Petar Crni iz nedalekog 52 Usp. ili su vjerojatno svojim dobavljačima u slavenskim zemljama plaćali vrlo malo. Usprkos relativnoj šutnji doma ćih izvora. kao i mletački dužd. Nutarnje stanje. zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu robljem. 59 CD I. ZRVT 14-5. Tamo su ih prodavali vrlo skupo. Supetarsld kartular. tretira kao stvar. biće stvoreno na sliku i priliku Božju. opat Martin išao u Dalmaciju otkupljivati slavenske zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Rački. Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle.I. Tako Zvonimir u svojoj zavjernici iz 1074/5. obvezatna isprava o kupoprodaji kojih će iz kasnijih stoljeća biti sačuvano vrlo mnogo. Nutarnje stanje. Klaič. jer nije mogao platiti očev dug od 40 solida. 53 310 . siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. Robovi će se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku kada ih se oslobađa. Klaić. Izvori.radi se o tome da još ne postoji notarijat. nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala. Guillou. 56 Rački. 157. Documenta. Osim toga. a posebno crkva.Skok. primjerice u Zadru i okolici 52. 54 Neke primjere navodi Rački. Mnogi srednjovjekovni vladari. Bilo je i slučajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje slučaj dječaka Zlobe. stoljeća. tj. naravno) i udaljenijih krajeva. ili poklanja. iako se to događalo i zbog nemogućnosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus Petra Crnog. 158-60. godine 53 . a takve se zabrane ponavljaju praktično do 15. Zvonimirovi suvremenici iz Šibenika nesmetano i javno trguju robljem. Doduše. oporuku priora Andrije iz 918. a. Documenta.. nabavljali ih besplatno. Hrvatski rani srednji vijek trgovci hvatali robove. 58 Usp. Klaić. Izvori 46. A. 55 Novak . Documenta. Kandler. ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara. 1. a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u sužanjstvo 56 . postoji već spomenuta naredba mletačkog dužda iz godine 960. 220. o zabrani trgovine robljem na istočnojadranskoj obali 59.o njihovu otkupu sačuvani su podaci čak iz 7. 227. da bi uhićenike odvodili u udaljene krajeve u kojima više nije bilo ratova i vojnih pohoda. Međutim. "prodao se za roba") 55. Izvori 63. 11-6. pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. 104. Klaič. Rad 70. 60 Rački. jer o njoj svjedoče izvori zemalja u koje su robovi stizali. Goldstein. 221. P. zapisan u Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u ropstvo. unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je bila najčešći način dolaženja u ovisnost od gospodara. Rad 70. 43. Izvori s hrvatskog i nešto šireg prostora relativno rijetko spominju robove . godine u Solinu tvrdi da će se "protiviti prodaji ljudi" 60 . Ponajprije se radi o Italiji. Izvori 68. gdje su imigracija i nazočnost Slavena i posebice slavenskih robova stoljećima praktički neprekidni 58. dakle. 57 Međutim. u izvorima postoji posvemašnja šutnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju predmet trgovine između istočnojadranskih Sklavinija (uključujući i Hrvatsku. kao stoje slučaj u Istri 921. Codice diplomatico istriano. godine -Rački.

a da su zapravo bili svjesni društvene potrebe za robovima 64. I samostani su ponekad omogućavali svojim robovima da se školuju (primjerice. Rakana i Dabreša su također prodali svoje sinove. Kronika. a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti druge perspektive. Uostalom. Documenta. a s druge strane. sa sinovima i kćerima. u načelu. 1984. Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. Izvori. 220-1. razdvajanja obite lji koje. Marije). Događalo se da i neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog člana. Petar istodobno kupuje i nejakog dječaka Zlobu od njegova oca. Postojala je potražnja u društvu za robovskim radom. Teško je presuditi da li su vladari. 64 Određen pokušaj prilagođavanja jest i pretežna orijentacija u kasnijim stoljećima na patarensko roblje. u: Cartulanj. zarobljavanja i nasilnog odvođenja slobodnih ljudi ili su njihove riječi bile fraza. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija dobro snašli u udaljenim zemljama. proda u roblje. postojala je i manje-više dobrovoljna ponuda. 192. Uostalom. Supetarski kartular. Eleventh Centunj Poljica . 32. Documenta. pogotovo ako nisu bili kršćani. točan se broj kupljenih serva ne može izračunati. 67 Rački.. kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije. a broj članova se u tom slučaju ne navodi -Budak. 347-59. 220-1. Izvori. Klaić. ali su oni ostali obični servP 6. Međutim. Zaharija.An Anahjsis ojIts Historical Geography. nužna kako bi se zadovoljila crkva. 446. iako je položaj srednjovjekovnog serva bitno različit od položaja antičkog roba. događalo se u kasnijim stoljećima da se pojedinac sam prodavao u roblje. bili stvarni protivnici ropskog rada. 65 N. jer mu je ropstvo u dalmatinskom gradu omogućavalo bolji život nego u gladnom zaleđu. jer Petar ponekad kupuje čitavu obitelj. o čemu svjedoče podaci iz Supetarskog kartularaiz 1080. ali ga daje obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti. te s njegovim vinogradima. pa ako je u njihove stare domovine uspijevala stići poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest). Supetarski kartular. Cartularu. 35. do kojih je uglavnom došao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 . stoljeća šalje jednog serva da izuči zlatarski obrt čak u Antiohiju 67. Budak. i hrvatski vladar posebice.. Čarter. F.onima koji prodaju donosi prijeko potreban novac ili dobra. Međutim. Serut 264. 78. postoje valjani argumenti za zaključak da robovski odnos u dalmatinskim gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz čitav srednji vijek 65. Teško je ovim suhoparnim podacima dočarati svu dramatičnost ljudskih sudbina. godine potiču takve postupke 68. 63 311 . nose i nešto dobrog . ali crkva se i tome protivila. pogotovo otmici -usprkos tome. Toma. W. Osim dječaka Zlobe koji na taj način kreće u škole. onda je odlazak 62 Novak -Skok. 61 3 Klaić. kršćanski je vladar ili moćnik držao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike. I zaključci splitskih sabora iz 925. 63. To se očituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara traži da "daju na nauke one svoje robove koji god žele da postanu svećenici". 68 Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god žele postati svećenici. godine -Splićanin Petar Crni kupuje od nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa ženom Dabrinom. SHP 14. osim života na rubu egzistencije. nabavivši za potrebe samostana 59 serva. samostan sv. 48. Novak -Skok." Rački.Hrvatska poslije Tomislava Splita time se naveliko bavi 62 . i nadbiskup Lovro u drugoj polovini 11.

Tkalčić. Budak. . dok nekog Ominika s djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. ali o njima u pravilu nema iz ranog srednjeg vijeka pismenih svjedočanstava. Rački. Serui. koje je. Svi poznati dokumenti o robovima tiču se jadranskih i prijadranskih jf dijelova Hrvatske -za unutrašnjost nema podataka. Izdao I. Roba se moglo i pokloniti. nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovništvu. 26-8. 162. ali je nemoguće ustanoviti koliko su se oni toga pridržavali: "Gospodari neka robove oštro kore ne kao strance. Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz obrađivanje zemljišta. pa onda i na zaključak o njihovoj važnosti ili nevažnosti 74. Klaić. 921. pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na velikim vlastelinstvima.. prilikom darivanja 1112. kralj. Budak. odnosno njegovoj supruzi. što ih bitno razlikuje od ostalih slobodnih kaptolskih podložnika [alii nostri liberi subditi) 77. pa tako sokolar Apric Petru Krešimiru IV. CDU. jer Andrija ostavlja tri serva svojem sinu. Goldstein. devet robova. u oporuci priora Andrije i očito su bili u kolektivnom vlasništvu. 192. U ispravi j * iz 1235. 69 70 71 72 73 74 75 76 77 312 CD I. na primjer. 25. godine nametali su norme ponašanja robovima i njihovim gospodarima. Izvori. Iako je relativno lako odrediti položaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom društvu. Rački. P. 26-8. kćeri i njezinoj majci. godine 75. 167-8. K. Servi 261. godine spominje se "dvije stotine ovaca. tri para volova i dvadeset i četiri krave" 71. Povjestni spomenici slob. daruje ancillu. Izvori 63. vitlam servorum uocatam. Očito je daje uz slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila. odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebačkom kaptolu 76. Hrvatski rani srednji vijek prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gućnost da krene u bolji život. a. 35. Zagreb 1889. Codice diplomatico istriano. Nutarnje stanje. ima kasnijih svjedočanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. grada Zagreba. Documenta. 9. navodno. Klaić. odnosno bili su izjednačivani sa stokom. Rački. da joj služi 72 . godine zagrebačkog biskupa Stjepana II. kraljevih servd' [terra servorum regis). Vjerojatno ih je bilo i na manjim posjedima. a robovi neka ih rado slušaju" 73. Zaključci splitskih sabora iz 925. Robova je bilo i u gradovima gdje su vjerojatno radili kao kućna posluga . odnosno pridvornim gospodarstvima. Documenta. Čini se da su serui bili smatrani ne samo nekom nižom kategorijom stanovništva. nego kao svoje. Kandler. CD I. Naime.I.pojavljuju se. Budak. Tako Ivan Arhiđakon gorički tvrdi da je već utemeljitelj zagrebačke crkve kralj Ladislav | J J zadobio u zagrebačkom podgorju selo. 260. Usp. Međutim. Rad 70. kao što svjedoči darovnica iz Istre iz 921.. Serui. nego da su na izvjestan način predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70. 267. spominje se "zemlja .

Iako su podaci o sakatibima. "kamen" i ne može se neposredno dovesti u svezu s Hrvatskom. Čudno je da mletački izvor spominje samo Bizant. dovedenih iz ratova i vojničkih pohoda. 420-1. 2 6 6 . o o vo m e u Š p a n j o ls ko j . stoljeću u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova. možda i pisanih. 656-72. jer se inače ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na svoju lađu ukrcati trgovca ili Židova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao. moralo biti i prije ove.. ZKT. čini se logičnim da ta riječ u ovom kontekstu označava Hrvatsku. A prijevod riječi Gebalim morao bi biti "planinska zemlja". 43. Robovski je rad bio potreban. B u d a k . i 10. 656-72. stoljeća. a daje on sam poruku nosio tom kralju. potom u Rusiju i konačno u Bugarsku 81. Stoga je 980. arapska su osvajanja bila na izmaku. godine provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. Bilo ih je koji su doživjeli tužnu sudbinu kastriranja. zatim 6 087.CD I. izaslanika muslimanskih vladara Španjol ske zemljama na istoku Evrope. jer je preko nje išao najbliži put od mora prema Mađarskoj i dalje prema Rusiji. M a ž u r a n i ć . Ver l in d e n . proživljavala razdoblje mira. Gebel na arapskom znači "stijena". pa zatim u zemlju Mađara. o p ć e n ito : C h . pa čak 13 700. 313 . istakli se i kao vojnici. o čemu svjedoči neobičan dokument s polovine 10. a najlakši je i najbliži izvor bio hvatanje ljudi u djelomično ili pretežno nekršćanskim slavenskim zemljama79. Mažuranić. Zabilježeno je da je u 9. V. Radi se o pismu rabina Hašdaja.. neki su stekli i vlastite robove. . neka se ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" . ZKT. pa čak postali i veziri.Hrvatska poslije Tomislava Mletački dokument iz 960. jer je očigledno važno odredište slavenskih robova bila muslimanska Španjolska. Tak o đ e r. pa da ih se tek potom odvodilo na zapad. Klaić. postali trgovci. U Španjolskoj se jedna vrsta robova nazivala sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). ova se priča o španjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku 78 "Brodovlasnik ne smije u svoju lađu ukrcati roblje ni u Istri. čini se da se oni na osebujan način povezuju s hrvatskom poviješću i Hrvatima. L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e medievale. Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka. No. Izvori. 46. O p a sk e k č l a n k u : M e l e k " J a ša Dubrovčanin". a zatim bi ih odvozili u Bizant 78 . Opaske k članku: Melek "Jaša Dubrovčanin". a Evropa je u ovo vrijeme. Documenta. Naime. Drugge 1955. što hrvatski krajevi u zaleđu jadranske obale uistinu i jesu 82 . 80 U s p . Neki od onih koji su bili oslobođeni uspjeli su se i obogatiti. ni u Dalmaciji . 75. Isakova sina. 82 V. seoba naroda je minula. ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke položaje. kako bi Mlečani bili izuzeti krivice. godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na robljem: Mlečani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji. Slavenski robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja. 79 Vid i . saklabima teško provjerljivi80. 81 Rački. Moguće je daje Carigrad bio tržište ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije. Takvih je mletačkih zabrana. S e r v i . uz iznimku relativno kratkih pljačkaških provala Mađara. Oni tvrde da su do njih stigli glasnici "kralja Gebalima" [regis Gebahm).

D. ona ipak pruža obilje dragocjenih podataka 88. 85 Rački. Rapanić . Split 1971. ali su je istraživači ipak uspjeli rekonstruirati. napokon. detaljno. Židovi u povijesti Splita. Jelovina. 6. 393 id. L. Split 1977. ed. u fragmentima. doduše. pa bi prema tome solinsko-splitska židovska zajednica očuvala kontinuitet od antičkog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86. Kečkemet. U Jelenino vrijeme sagrađen je memorijalno-kongregacijski kompleks na Otoku u Solinu. Harvard 1976. To je. novijim je istraživanjima utvrđeno da je podignuta samo jedna 87 . može se računati daje otprilike u to doba (koju godinu prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila započeta i barem donekle dovršena. kraljici Jeleni. Kraljica Jelena. 18. To nije i jedini podatak o sudjelovanju Židova u trgovini robljem na ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. 56. a stalno su mogli biti nastanjeni isključivo u primorskim gradovima gdje su se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sačuvano. Štefanić. VAHD 70-71. 83 V. na prostoru gdje se širila "Metodijeva nauka" 83. Revizija istraživanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. H. 87 Ž. 177-8. ali se zato o njegovoj supruzi. u podatak da su u trgovini robljem na mletačkim brodovima na istočnom Jadranu sudjelovali i Žido vi. Hrvatski rani srednji vijek slavenskog robija u Španjolsku i. Povezivanje Židova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omogućila im je da imaju značajnog udjela u evropskoj trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. Rad 70. Zagreb 1963. Ona je već i po tome iznimka u hrvatskoj povijesti 10. Živa starina. Katič. Crkva je služila kao grobnica hrvatskih vladara. položaj žene O Mihajlu Krešimiru II. prema Moravskoj. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo. Povijest. A HistoruoftheJeivishPeople. Iako na njemu nema. Goldstein.. a njih su Židovi mogli kupiti (dobiti) ili na istočnom Jadranu ili dublje u unutrašnjosti. stoljeća. Šišić. otkupljuje iz židovskog ropstva učenike slavenskog apostola Metodija na mletačkom sajmi štu robova.D. 86 Karaman. uz Bašćansku ploču. 437. 7 i d.I. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve. 88 Različite prijedloge za čitanje natpisa vidi -Šišić. 84 Vidi. 107-35. 314 . Zadužbine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. Može se pretpostaviti da su se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palaču. Ploča s njezina groba pronađena je. zna nešto više. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćinla i Metodija. H. a još više po činjenici da tako dobro poznatih ženskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. Slovo 2. najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. Nutarnje stanje. podataka koji bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaćanje ovoga razdoblja. 126-9. Ben-Sasson. Kako je Jelena umrla godine 976. ni po kojem prijedlogu čitanja. a u njoj je bila pokopana i Jelena. Priručnik.

A. supruga Justinij ana (527-565). Rapanić. Wiirzburg. Zagreb 1980. Klaić. Viz. Jadrijević.vidi. S obzirom na to da su stari narodi društvene Rad JAZU 306. 30.svjedoči da su i žene imale važno mjesto u seobi i u hrvatskom društvu općenito ili im je tradicija takvu ulogu pridavala (što nije manje bitno} 91. dakle. Ni položaj vladarskih žena i dvorskih dama nije bio mnogo bolji. Klaić. 15-39. Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga doba. u hrvatskom je društvu žena uživala specifičan položaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski utjecaj. 219. 91 DM30/65. a kasnije i društvom Hrvata. M. Međutim. No. Vidi i. Muškarac je u tim društvima. kada je zajedno s mužem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalište (Procopius. Brandt. mogao je potpuno legalno imati ljubavnice. Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. Doba. u tisku. 88. Brehier. 89 Klaić. Takva funkcija kraljice nije bila baš uobičajena u barbarskim društvima srednjega vijeka. Već spominjana priča o seobi Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre . 316-20. da se izobražavaju i da javno djeluju 90 . 3. 45. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/ REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/ ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS Jelena je bila. 142. Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. a ni u tadašnjem kršćanstvu. Rendić-Miočevlć. carica Teodora. nema govora o tome da je u to vrijeme postojala i neka kneževska obitelj koja je upravljala seobom. 1-10). 23-6. muškarac je suprugu mogao otjerati kada je htio.Hrvatska poslije Tomislava In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM /fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/ /quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI IND/ictione/ IV. Opsežna biblio grafija i novi prijedlozi -D. supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana. (983-1002). Rapanić. VAHD 60. Doba. LUN/a/ V. Vizantijska civilizacija. a daje u smrti postala "zaštitnicom siročadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. a možda i karakterističniji primjer bizantske princeze Teofane koja se udala za njemačkog cara Otona II. Suič. (973-983) i bila majka Otona III. 141-4. Zagreb 1955. Izdanja HAD 3. Split 1958. Rapanić. 497. I. a pokopana je godine 976. Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. 197. CIC/lo/ L/unari/ V. Svakako je bliži. Izvori. Izvori. /ciclo solari/ V. bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na njemačku kulturu . koja su i dalje umnogome oponašala odnose karakteristič ne za permanentna ratna stanja i osvajanja. 90 L. /epacta/ XVII. Ulogu sličnu Jeleninoj imala je u Carigradu. Brak kao kršćanski sakrament nije postojao. imao neusporedivo veća prava negoli žena. reci mo. . Beograd 1976. Zagreb 1982. općenitije. Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. /conc/URRENTE VI. De aedificiis. Ž. izv. te zbornik radova Byzanz zwischen Ost und Abendland. II. SHP 14/1984. 9. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske žene i druge uglednice imale mnogo više mogućnosti da iskažu javno svoje kvalitete.Tuge i Buge . Posebno je važna činjenica da je na ploči Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za života. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Povijest. Srednjovjekovno doba.

Priručnik. Hrvatski. Ivana Biogradskog 94 . u ispravi kneza Muncimira iz 892. 95 Rački. Međutim. kad se radilo se o hodočasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". Osim toga. Hrvatski rani srednji vijek odnose zamišljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji. 94 Rački. ali nije jasno na koji ih je ona način dobila. ima kao središnji motiv prikaz Madone . ali i drugi. 24. Documenta. što znači daje kneževa žena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu titulu kao i njezin suprug. 86. Šišić. Rački. Documenta. CD I. Osim navedenih primjera. iz Bugarske) odlazili su na hodo čašće u Akvileju (gdje se tada čuvao Čedadski evanđelistar) 99. jer je početkom 11. 125. 58-60. 36. 382-4. Goldstein. 99 Usp. GZ. 157. stoljeća u vlasništvu samostana sv. 92 Usp. mora 1070. Ivana. kada se uz žensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanđelistara. Zemlje kraljice. Documenta. bile su sedamdesetih godina 11. I supruga djeda Hrvata. Žene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i slobodno njome raspolagati. 101 Rački.I. godine spominju se kao svjedoci i iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 . Titule. 98 Buda k. 100 Rački. 102 V. 10. Nutarnje stanje. vladari i hodočasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje". Krševana u Zadru 93. 214. Priručnik.. što se potvrđuje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 . i kasnijim stoljećima brojni drugi primjeri o ta kvom načinu nasljeđivanja. Krševana 95. U zadruzi je žena posve ravnopravna u odlučivanju o zajedničkoj obiteljskoj imovini: njezin se glas sluša 96. Goldstein. ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100. 96 Rački. 377. 84. primjerice. odnosno mirazom 98. Zabat oltarne pregrade. a s njima su odlazile i njihove supruge ili kćeri. sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak. Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatslđh arheoloških spomenika u Splitu. bilo je prirodno da u pričama društvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 . Rad 105. 93 316 . Do spomenutih su posjeda žene vjerojatno dolazile nasljedstvom od roditelja. stoljeća. 125. 97 Rački. a na drugom se zabatu. 153-4. Elementi razvoja. De longa. CD I. Documenta. stoljeća sestra bana Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena je i njegova žena Mariosa (vjerojatno Marija. objašnjenje u: Šišić. nađen na Crkvini u Biskupiji. 66-7. To je i jedini primjer. a datiran je u drugu polovinu 11. supruge Petra Krešimira.Bogorodice moliteljice. 16. U Čedadskomje evanđelistaru uobičajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius. Maruša). postoje u 11. Documenta. 28. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u Čeprljanima samostanu sv. iznimka. Muž tek s dopuštenjem svoje žene daruje dio svoje imovine prilikom ulaska u samostan 97. 31. Documenta.

31 7 . 83. Ranoromanički natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske.Slika 29. Inten103 V. Izdanja HAD-a 15. kao i Veličanstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. nalazi prikaz Veličanstva Djevice (Maiestas Virginis)103. 104 Leksikon ikonografije. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice također s Biskupije. 168. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice. Zagreb 1992. Delonga. 485-6.

Izvoru 78. U ranom srednjem vijeku u evropskom su društvu postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena. R . a paralelno s njome i patrijarhalni zadružni tip. ž e n a . Položaj žene u društvu bitno je bio određen njezinim položajem u bračnoj zajednici. Crkva zabranju je ženidbu svećenika. Čini se da je autarkično društvo ranoga srednjeg vijeka davalo ženi veća prava negoli privredno razvijenije društvo kasnoga srednjeg vijeka. 213 i d. s t o l j e ć u .Romer. kralj hrvatski". zbog razloga koji nisu posve razjašnjeni. S druge strane. GZ. Petar Crni i njegova supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. S p l i t 1 9 8 9 . s v e ć e n i k . Postojanje obitelji posredno potvrđuju brojne oporuke i darovnice iz 11. 121-31. mala zajednica roditelja i djece. 111 Novak -Skok. stoljeća na lokali tetu Kosa u šibenskom Donjem Polju pronađen nož 106. kralj hrvatski". 110 Novak -Skok. u tisku. Povijest. Supetarski kartular. Klaić. Pariš 1980. Petra u Selu 107 . Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. a potom i vrlo uglednu osobu. O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u š t v u u l i . u tisku. 226. I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeću112: tako već papa Stjepan VI. Supetarslđ kartular. a Petar Crni otkupljuje nekog Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braća i sestre budu servi11!. Zbog skromnog broja podataka vrlo je teško usporediti položaj žene u Hrvatskoj s položajem žene na evropskom Zapadu ili Istoku. nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108. Documenta. godine prekorava ninskog biskupa Teodozija zato što nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105 G . Izvori. kada se.I. Činjenica jest daje u grobu jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. Klaić. 112 Papa Nikola I. a taj predmet obilježava borca. (858-867) navodno upućuje biskupu salonitanske crkve pismo (Rački. 886. i kasnijih stoljeća u kojima pojedinci slobodno raspolažu patrimonijem i matrimonijem -to znači daje vlasništvo bilo individualno. u Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje zajedno sa ženom. pa te informacije ne treba uzimati u obzir. položaj žene u društvu počeo radikalno mijenjati 105. lovca. 185-6] u kojem ima podataka o bračnim odnosima. Goldstein. stoljeća. Gunjaca. 107 Novak -Skok. L a f e m m e a u te m p s d e s cathedrales. 109 Z. Janekovtć . 318 . Vit e z . sinovima i kćerima 110. a druga laička. Laici brak i obitelj smatraju isključivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugrožava njihov društveni red. 682). Z b o r n i k "Zvonimir. Hrvatski rani srednji vijek zivnije iskorištavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poče lo je tek od 13. 78. zasnovana na kompromisu između ideala kontemplativnog.R o m e r. Spomen Anina imena i naglašavanje zajedničkog pothvata ne označava samo lijepu formu. a ne kolektivno kao što je to slučaj u zadrugama 109 . Supetarski kartular. 220. 106 Z. P e r n ou d . Čini se daje u hrvatskom društvu u 11. ali se uopće ne radi o salonitanskom biskupu (Sišić. stoljeća. utemeljena na braku kao sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i političkih ciljeva. zabranjuje otpuštanje žena i rastavu braka. i kasnijim stoljećima postojala obitelj. 108 Z. Zbornik "Zvonimir. J a n e k o v i č . Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. asketskog života i potrebe za biološkom reprodukcijom. D u b y. stoljeća.

Belamarić. stoljeću. a navedene su u njegovoj zavjernici.Z. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. bez razlike nametao svim evropskim vladarima. značit će da je ustanova braka nametnuta kao crkveni sakrament.corrumpi non permittam. godine određuje se "da se vlastite žene ubuduće ne otpuštaju. u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da riješi pitanje ženidbe svećenika i endogamije115. Barada. 185-6. pa tako i onih unutar obitelji. koji je papa Grgur VII. Zvonimir je obećao da će poduzeti sve kako bi biskupi. 103-4. i 928. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075). idealnom situacijom. Uviđalo se da se baš sve ne može radikalno mijenjati. jer kršćanski obred posvećuje brak. 34. Rački. 192. jer u vrijeme pape Aleksandra II. đakoni i podđakoni živjeli "pobožno i pravilno" [časte et regulariter] 119. negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. godine u zavjernici papi obvezuje da će "poništavati nedopuštenu vezu među rođacima. Janeković . Magi i Bite. koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom poslu. Budući da se izričito zabranjuje samo vjenčanje između rođaka. 114 319 . Zagreb 1957. prije popis lijepih želja za jednom novom. Čini se da ovim odredbama brak počinje dobivati kršćanska obilježja. kralj hrvatski". prema izvještaju Korčulanskog kodeksa. Documenta. pa se dopušta "da ako je pak. moglo bi se pretpostaviti da se radi o slučaju bigamije 118 . u tisku. Documenta. nego jedino zbog preljuba".Romer. Katalog galerije Gospe od ZvonUm. Kralj Zvonimir se 1074/5. druga bi pak bila "priležnica". Izvori.kršćanski moral i zakon počinju značajno utjecati na oblikovanje društvenih odnosa. čini se da otpuštanje žena nije sastavljaču teksta toliko važno. što znači da celibat nije bio potpuno prihvaćen čak niti u vrhovima crkvene hijerarhije. svećenici. a kada to i bude. Osim toga. 104 . 186-7. Izvori. ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom. Documenta. 119 Rački. Documenta. Documenta. 68. Situacija se nije bitno izmijenila ni čitavo stoljeće i pol kasnije. 116 Rački. (1061-1073). ali još nije uvjet njegove valjanosti. 118 J. iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopačiti" 117. Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s bogatim komparativnim podacima iz Evrope . što je naviještanje jednog od središnjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski pokret) koji kulminira u l i . 115 M. Split 1988. a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači" 116. Klaić. Klaić. Zbornik "Zvonimir.Hrvatska poslije Tomislava jenio poligamiju koja se proširila među svećenstvom 113. Rad JAZU 311. stoljeća. U dokumentima splitskih sabora 925. na duži rok i na hrvatskom će se prostoru stvari mijenjati. Sakrament braka kao 113 Rački. tko već otpustio svoju ženu. Hrvatsko društvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistički trend . No. neka tako ostane" 114 . ali su otpori tome i dalje bili veliki. jer se u njoj spominju dvije njegove žene. Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo. 103. 117 Rački. Potvrda tome možda bi mogao biti podatak iz isprave splitskog priora Firmina (1088/9). Jedno od logičnih objašnjenja bilo bi da jedna riječ znači zakonitu ženu. Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila živa.

Dopušteno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima idealna obitelj bila ona koja ih je. pa i njezin položaj u društvu općenito. a mala obitelj upravo je bila takva. pa i u tom smislu. posebice za Francusku: G. stoljeća stiže sve do 120 121 123 Usp. Split 1987. Ponajprije zbog nedostatka ili škrtosti podataka. Izričito spominjanje zabrane braka među rođacima dio je nastojanja da brak dobije kršćansko obilježje. ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123. Goldstein. demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj moguće je proučavati samo parcijalno. ali ako bi se za to srodstvo saznalo ili se supružnici nisu slagali. Rimljani imaju samo Romula i Rema. stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im više potrebna zaštita velike zadruge ili feudalca). Stoga su učestala vjenčanja između daljnjih rođaka. po narodnoj predaji. žena. za Evropu. izv. pa sve do 14. Hrvatska legenda umnogome sliči bugarskoj legendi o Krobatu (ili Kubratu). a kako je praksa često umnogome bila različita od norme. Duby. te o mogućim i vjerojatnim intervencijama samog sta novništva da se stanje promijeni. jer je ta predaja vrlo vjerojatno živjela u puku. 3. Klaič.Hama. Hrvatski rani srednji vijek dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno društvenim promjenama. 7. Hrvatska se općenito s određenim zakašnjenjem uključivala u općeevropska zbivanja. bilo i u stvarnosti: Bugarin Penčo koji iz Trnova krajem 10. DM 30/63-7. Stoga ne čudi da se hrvatski sinodalni spisi 12. .I. Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji. ne čudi da su u Dubrov niku još u 14. Postanak. Izvori. Ipak se čini vjerojatnim da je otpuštanje žena bilo već potpuno prokazano kao praksa. položaj djece U suvremenim je društvima moguće obavili vrlo raznolika demografska istraživanja. Langobardi samo Ibora i Ajona. jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. 30. Povijest. na temelju često nepotpunih i indirektnih podataka. a u kasnijim će stoljećima (od 12. s mnogo djece.) opći gospodarski polet. 320 122 Biblija. poticati organizaciju malih društvenih jedinki. ili barem u njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to priča o petero braće i dvije sestre 121. 250. predvodila u vrijeme seobe. i 13. Viz. Čini se daje relativno najlakše iznijeti neke pretpostavke o broju djece i o veličini obitelji. stoljeću zabilježeni pokušaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekršćanske elemente iz obreda vjenčanja. Šema i Jafeta 122. Vitez. To je osnaživalo koheziju bračne zajednice i položaj žene u njoj. o prosječnoj i očekivanoj dužini života. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne rodonačelnike: Noa ima 3 sina od kojih potječu svi narodi . Šišič. svećenik. 10. Demografsko stanje i stanje zdravlja. stoljeća redovito obaraju na nikolaizam klera i ženidbene nepravilnosti što kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove vladavine nije bitno popravilo. taj se brak mogao lako razvrgnuti 120. II.

a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i kćeri". 48. Međutim. najčešće ih je samo dvojica. 31. Petar.. Međutim. pa su to i dalje prilično brojne obitelji. Izvori. pa je onda zajednički i prodaju ili daruju. godine u Ninu braća Sovina. Supetarski kartular. dakle čak i prije dosezanja spolne zrelosti. 78. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara. što će reći daje u tom braku bilo najmanje četvero djece 127 . Petra. ovakva su razmatranja ograničena skromnim brojem primjera pa se logično postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipični za cjelinu? Uopće nije sporno da je svatko želio imati mnogo djece. Nadalje. godine čak njih sedam je neoženjeno. To pokazuje sljedeća tabela iz koje se vidi da su njihov kraći životni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. 156-64. Izvori. a kada je Penčo umro. M. Documenta. Zadarski se prior Andrija nakon smrti prve supruge oženio drugi put i iz dva braka imao ukupno šestero djece 129. 125 London 1955. Boa k. 126 Rački. Documenta 135. 1072. iscrpljene višekratnim porodima. (recenzija Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica: 10-22 22-32 32-42 42-52 52-62 Smrtnost M 15% 11% 16% 11% 11% Smrtnost: Z 27% 19% 7% 8% 11% Dob 321 . 129 Rački. 78. Documenta. godine života.Hrvatska poslije Tomislava Klisa ima još četiri brata i sestru 124 . a u principu najviše trojica koji zajednički posjeduju zemlju. 17-19. Klaić. u načelu. pa se čini da su mu to jedini. Po nekim istraživanjima s kasnoantičkih sjevernoafričkih nekropola žene žive kraće. Desimir. Također. Rački. u Evropi u prosjeku djevojke do 16. a od devet spomenutih žena dvije nisu udate. bilo je i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv. 23-4. 91-2. Documenta. Klaić. imao je pet sinova ijednu kćer 125. te da takvu mogućnost mnogi muškarci na hrvatskom etničkom prostoru nisu imali. a ne djecom. jer se u brak stupalo u pravilu vrlo rano. Journal of Roman Studies. E. činjenica jest da se obitelj mora izdržavati. a neimenovana kći Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128.130 Osim toga. ali je mnoge u tome sprečavao visoki mortalitet djece ili rana smrt supružnika. I. Rački. Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West. godine života vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da. Od spomenutih 19 muških robova u oporuci priora Andrije iz 918. Naravno. Finlev. Budući da su smatrani odraslima. Krševana 126 . 124 Rački. 222. Documenta. Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. 128 Novak -Skok. 130 A. a momci do 18. U tom trenutku braća su imala ukupno osmero djece. 135. Documenta. nije uvjerljivo razloge takva stanja tražiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti. 225. pogotovo žene. Isto tako i neki rob Ciprijan ima "sinove i kćeri". kada se u hrvatskim ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braća. 1958. R. 127 Rački.

S druge strane. a Držislav ima tri sina . bez obzira na ravnotežu na pojedinim lokalitetima (primjerice. dvojba između izbora i nasljeđivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razriješena.. ali bi moglo biti znakovito daje Petar Krešimir IV. barem po podacima koji danas postoje. zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu. i dalje je 18% više muških. 30. Na ova dva najveća groblja veličina bi uzorka morala biti reprezentativna. 132 Korčulanski kodeks. kao uostalom i neka druga. ženskih i dječjih kostura na različitim nekropolama od Dalmacije pa sve do istočne Slavonije. spominju se "Domagojevi sinovi" koji po očevoj smrti idu u progonstvo 134.7% više muških kostura od ženskih. O Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se kći Klaudija udala za karinskog župana Vinihu Lapčanina. čini mi se. Povijest. Naime. jedine velike vladarske obitelji. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini podatak o smrti djeteta prije roditelja.Svetoslava. Priličan broj crkvenih osoba. 133 Toma. muških je kostura gotovo 30% više. barem po podacima. 26. Documenta. stoljeću postajao još veći. Naime. podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i kćeri" više liči na legendaran negoli na vjerodostojan podatak. Među tim. 350-2. imao samo jednog brata. na jednoj od najvećih nekropola. 373. III-IV. što se ne može smatrati samo slučajnošću. 315-35. Klaić. tipična naseobinska groblja koja bi trebala zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. pa za mnoge vladare i zbog toga nije jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. na ukupno 22 nekropole. 134 Rački. koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . Pariš 1974. Doduše.I. Vinfanticide dans te HautMoyen Age. na Ždrijcu kod Nina. Hrvatski rani srednji vijek Stoga se čini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju obitelj131. Daje Petar Krešimir imao još braće. Izvori. i to su. podatke određene vrste pružaju i analize grobaljskih nalaza. vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis. Čini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova -točnije 2 513). 322 . čini se da je takav događaj mogao biti vrlo čest. Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomično objašnjavati i manjkavostima arheoloških istraživanja i neprimjerenošću metode utvrđivanja spola (jer u većini 131 O tim e konomskim razlozima iscrpno piše Coleman. vrlo zanimljiv brojčani odnos između pronađenih muških. Krešimira i Gojslava -koji međusobno ratuju. osim pisanih izvora. Nedostaju i detaljnije obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece. 55. O demografskom stanju. Gojslava. Annales ESC. jer su to. a da bi podatak mogao biti slučajan. Klaić. Kronilca. Knin -Spas) izbrojano je za 15. U tome je. baš kao ni u srednjovjekovnoj Evropi. jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po pravu naslijedio" 133. a sin Radovan umro je očigledno prije njega. posebice ostataka kostura. Goldstein. I način nasljeđivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti jedan od pokazatelja demografske situacije. na "Begovači" u Biljanima koja kao nekropola traje praktično 500 godina. a na najvećoj. kojeg je čini se dao ubiti 132.

Islandske sage i prič e. bilo žena. 265. 135 E.Hrvatska poslije Tomislava slučajeva nisu obavljena stručna antropološka istraživanja). Mogući odgovor na ovu. 137 Usp. godine mogao bi se smatrati karakte rističnim. R. što se na tako drastičan način očituje na nekropolama. kada su pretežno žene kao senn bile zapošljavane u kućanstvu 137. To se nije smatralo lošim postupkom". dakle. onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek. da su siromašni ljudi. 136 Coleman . na ovim se lokalitetima pokapa 40%. 315-35. Kašić-'Grede". s mnogo nejake čeljadi.naime. Pariš 1974. da umru. pa je trebalo manjak nadoknaditi povećanim rađanjem. U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih muškaraca i žena bio je 3. III-IV. Budak.. ali takva je razlika ipak isuviše velika . 46. ostavljanjem.pobačaji ma.nemoguće je da mnogi arheolozi griješe samo u prepoznavanju ženskih grobova i određuju ih kao muške. jest da je veliki broj umrlih žena omogućavao da se rađa veći broj djece. Na nekim nekropolama (Varvarija. n a i. ili od bolesti (epidemije). Stoga im je na neki način valjalo smanjiti broj. ali ne i obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smišljenoj demo grafskoj politici. 77%. moguće je daje takvo stanje bilo normal no. da se ni na koji način nije pokušavalo regulirati broj stanovnika ili brojčani odnos među spolovima. pa čak i ubijanjem (pretežno ženske) djece 135. Z agre b 1988. Andrija kao svoje serve spominje 19 muškaraca i 9 žena. Napokon. Vjerojatno se to činilo na način sličan onom u drugim evropskim područjima . Serui. što znači da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije. Ma če k. pa ako rodiš žensko moraš ga odnijeti daleko od kuće. 121. dočim se radikalno mijenja u kasnijim stoljećima u gradovima. 323 . navodi karakterističan detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosiš dijete. D. izlagali djecu na otvorenom. a vrijednosti su redom 100.. a razlika u broju odraz je situacije u kojoj su muškarci kao robovi poželjniji.5:1. Annales ESC. ili brodolomu. u određenom trenutku na nekom prostoru ili previše ili premalo. 122 i 116. pa ih je logično i više umiralo. Njihov prevelik broj opterećivao je slabašno srednjovjekovno gospodarstvo. Takođ e r. Ovakav odnos u broju posredno svjedoči o karakteru poslova kojima su se servi u ranom srednjem vijeku bavili. Knin-Spas i Bošnjaci) broj ženskih pokojnika ponešto prelazi broj muških . Takve strašne događaje potvrđuju i mnoge ranosrednjovjekovne priče 136. 94% i 66% u odnosu na broj žena. On je 142 (117+25). U ovom slučaju govorimo o broju žena. Moguć je i drugačiji odgovor: uobičajenije višak muškaraca nestao u ratovima ili borbama. a ako bude dječak othranit ćemo ga. na prvi pogled neobičnu ali prilično pravilnu pojavu. 28% i 50%. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog društva" koje je osjećalo daje ljudi. bilo muškaraca. mj. L'infanticide dans le Haut Moyen Age. Podatak iz oporuke priora Andrije iz 918. 44%. Kada se zbroji prosječna vrijednost u odnosu pokopanih muškaraca i žena (117%) i prosječni postotak dječjih kostura na nekropolama (25%). To je bio običaj još dok je u čitavoj zemlji vladalo poganstvo. Coleman. muških pokojnika je redom samo 60%. Vrlo je značajno uočiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj pokopane djece -umjesto prosječnih 25% pokojnika dječje dobi.

49 1 Belošević . Šmalcelj.52 1 Belošević . 12.AUTOR 1 Belošević . Uk.. 13 25 40 11 355 58 9 36 3 5 2 5 1. D. 17.sv.. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. D. 217-25. Križ Ždrijac Kašić .11 i_14J25) 56 207 175 1. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kašicu kod Zadra. .Split Izvori podataka za tablicu 1. Zagreb 1968. D. SHP 20/1992. 75-120. B. Ž.Biljane Pišćina .Nekropola VIIIDC stoljeća -sistematska iskopavanja. Split 1992. 8.45 1 Belošević .Vinkovci "Begovača" . Gunjaca. mj. VAHD 83/1990.91 33 7(21) 5 2 3 0.22 1 Belošević . VAHD 83/1990. S."Grede" Varvarija Lopuška glavica Biograd n/m Mravince . Privlaka . SHP 12/1982... 3.. 2.Ercegović.Kataloški opis grobova i nalaza.Maklin. Jelovina. SHP 15/1985.. Vinski-Gasparini.Vrsalović D. 247-50.55 2 Belošević 3 Šmalcelj 4 Jelovina-Vrša lo vic 5 Jelovina 6 Jelovina 7 Jelovina 8 Jelovina 9 Simoni 10 Vlnski-Gasparinl 11 Ercegović 12 Milošević 13 Veljanovska 14 Marušić 15 Vrsalović 16 Vrsalović 17 Gunjaca 18 Radrnan 19 Mikić UKUPNO N< Statistički prikaz pokopanih muškaraca. F. 10.94 29 230 65 (28) 76 54 1.. Ercegović.. M. 125-48.Kulica Stankovci Smilčić .81 7 2. SHP III ser. 225-39. 2. J. D. Belošević. Jelovina D. Pokusno istraživanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Pišćina . 55-136.. 16. 121-242.75 16 44 14 (33) 45 43 1. K.. na i.20 13 6 2(15) 5 1. VAM. J. 285-304. 7-30. 9. 233-55 i Starohrvatski Solin. Antropološki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita.. 13. Zagreb 1961. 113-4. Knin . 202-3. sv.60 5(20) 10 21 3 3. Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu. III. Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kašicu kod Zadra. Radovi FF u Zadru 25.Greblje Brodski Drenovac Bošnjaci Bare. 1952. sv. K. brdo Kašić .Greblje . M. Jelovina. I. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. SHP 11/1981. S. Simoni. SHP 14/1984.66 1 12 6(50) 8 3 21 5 1.67 ravnomjerno ? 110 1.. 15. str. Belošević.57 54 9(17) 12(?) 1 3 2(66) 18 9 2.05 26 137 23(17) 27 45 0. SHP 19/1989. Histria arhaeologica 17-18/1986-7. D. Marušić..26 1 Belošević . Veljanovska. Radman.60 6 23 8 4(17) 20 18 1. scr. Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici. D.Kašić Varvarija Knin . 19. 35-66.. 4. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. A.. VAHD 54.. 7-63. Beograd 1973.4) 357 2513 LOKALITET Nin . Jelovina. ser. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra.58 38 260 98 (38) 28 36 0. Starohrvatska nekropola u Žminju. Razdio povijesnih znanosti 12.16 635 (25. Privlaka .00 27 816 705 1. 1954. 7. 18. Mikić.Materiza Nin . Jelovina. SHP 19/1989. 117-9.54 1 Belošević . 11.20 1 Belošević . ser. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. 69-92. III. 14. .33 8(38) 76 48 1.Biljane D.71 1 (2. S. Vrsalović. 22532. Vrsalović.40 46 224 48 (21) 10 11 0.27 65 (18) 26 0.. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina.9) ravnomjerno ? Nep.60 2 123 49 (40) 66 70 0.."GoleNjive" (općina Vinkovci) . 10. SHP. 3. žena i djece na starohrvatskim nekropolama M 8 140 21 19 D (%) 3 1 (4) 2..Spas Knin . Materijalna kultura i nav. S. Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju. VAM. . Zagreb 1958. Milošević.Razbojine Biljane Donje Smilčić . Arheološki pregled 15.77 19 149 66 (44) pretežno Ž i D (?) (122) 12 21 0. 5 i d. 121-60. Sinj zapadni dio Salone Žminj Kašić .Lepin Mastirine .Lepin" u Bijaćama kod Trogira. 6..18 _148 (25) 74 604 6 8 0. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. 3. Zaštitna istraživanja starohrvatski}! nekropola u Smttčiću i Biljanima Donjim kod Zadra. Zadar 1986.

nije isključeno da su se drastične intervencije u demograf sku situaciju događale prilično rijetko i samo na pojedinim mjestima. SHP 10. Sup et arsk i kart ul ar. Jel ovi na . Beogra d 1966. u "Begovači" kod Biljana i na nekropoli Knin . 325 . 63 . s obzirom na specifične ranosrednjovjekovne prilike. 113-4. ima samo malih odraslih 141. Split 1992.. 247-50. 248. od ukupno 149 pokojnika 139. kada kaže. Starohrvatski Solin. 55-136.6% 138. 143 Novak -Sk ok . jer je u nekropoli u selu Kašicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenčadi . Le Golf. da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne trećine kostura bude dječjih. 140 D. taj bi se postotak približio nižim vrijednostima (29%) koje su zabilje žene na drugim nekropolama. U Evropi općenito nema interesa za dijete i za djecu sve do kraja srednjega vijeka. Aries. tako da se obiteljski odnosi tek od 17.30 od ukupno 66 dječjih (do 15 godina starosti). Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone. VAHD 83/1990.primjerice.D.Greblje. lako je na tabeli (stranica lijevo) broj dječjih kostura priličan (preko 25%) u apsolutnim omjerima. SHP 11. Nema djece u srednjem vijeku. jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska. Vrsa lović . 139 D. O odnosu društva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka.1981. a vrijednosti se. Toma Arhiđakon piše u 13. stoljeća temelje na osjećajima 142. djece ukupno 148. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medievistici HZ 42. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime. 1989. 335. a svih kostura zajedno ima 604 140. za teritorij bivše Ju goslavije kreću između 22. 1968. 141 J. a kada te dojenčadi ne bi bilo. primjerice. opisujući stoje radio 138 p Velja novska. III. Čini se daje slično bilo i u Hrvatskoj: malog je Zlobu otac prodao u roblje. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraživana groblja. Vrlo je karakteristično da je uključivanjem dojenčadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kašićkoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%). 220. Čini se da srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posvećuje po sebnu pozornost. može se pretpostaviti kako na nekim grobljima dio dojenčadi nije bio sahranjivan. jer su se ponegdje držali običaja da se oni koji su umrli nekršteni ne pokapaju na kršćanskim grobljima.. Car tula nj . S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov ač i'' u se lu Bil ja ni ma Donjim kod Zadra. Pariš 1973. on je još uvijek za nijansu prenizak od očekivanog. a u nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojenčeta. pa da se one očituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer između muškaraca i žena najveći . 142 Z. 175: Također 1 Ph. naime. stoljeću. Uobiča jeno je. jedva ga i zapaža. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope.Hrvatska poslije Tomislava Naposljetku. ser. ali vjerojatno prenosi animozitet prema djeci još iz 11. Vrsalović. a ne osjećajna. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. S obzirom na u globalu nešto niži broj dječjih grobova od očekivanog.1 i 42. sekularizacije i kontrole rađanja. na Ždrijcu. Janeković-Romer. a da u dokumentu nisu iskazani nikakvi loši osjećaji 143. Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje: srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznježuje nad njim.

SHP."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je pridonijela i ideološka nesnošljivost prema njihovu ocu.ali. Goldstein.36. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. 147 B.. 81. 5 i d . Od ukupno 41 pokojnika iz Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doživio 60. samo je jedan stariji od 55 godina. Antropološke analize omogućavaju i spoznaje druge vrste. 233-55. a kada se pribroje i djeca postotak pada na 3. 151 Šlaus. Bačić. Starohrvatsko groblje u Žminju u Istri. Starohrvatski Solin. odnosno 40 godina151 . Kronilca. one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno. Marušić. međutim.5%). u nadbiskupskoj palači. VAHD 83/1990. Među osobama koje su sahranjene na nekropoli u Žminju samo su 3 žene (od ukupno 21) i 4 muškarca (od ukupno 21) doživjeli dob od oko 50 godina. Hrvatski rani srednji vijek antireformistički opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11. VAHD 83/1990. kazuje da je manje od 10% populacije moglo očekivati da će doživjeti 50 godina. 65-8. kao što je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to vrijeme. 6. daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomič no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu. Pula 1987. a samo jedan muškarac oko 60 147 .5 148. što u postocima. godine149. godinu. 1958. Istra. ali se čini da to i nije presudno. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. 149. onda bi se prosječni životni vijek spustio do uobičajenih vrijednosti 152.. Starohrvatska nekropola u Žminju. Čini se da je i na hrvatskim nekropolama prosječni životni vijek bio ispod 30 godina. Margetić. 113-4. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. Vinodol. 144 Toma. što znači da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije baš potvrda neke iznimne brige o djeci. a njih šestero umrli su u dobi između 50. 146 F. jer se računalo da ti ljudi više ne mogu 145 326 . Histria archaeologica 17-18/1986-7. Mihovila u Puli 1068.. o dužini života. Od ukupno 162 odra sla pokojnika samo ih je 9 u staračkoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5. Rijeka. 152 Moguće je.5 godina 150. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u 21 istraženom grobu nije pronađen pokojnik stariji od 60 godina 146. 233-95. Ako bi se uključila djeca. godine daje dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s tog zemljišta "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin. 151. 150 p Veljanovska.. Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. 46. ser.. i 54. 149 Šlaus. pribrojivši i 50% sahranjene djece u starosti do 15 godina. U Privlači i Starim Jankovcima prosječni je životni vijek bio nešto duži (jer tu nisu uključena djeca) . 148 B. 65-68.I.5 godina. očekivani životni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26. Split 1992. Veljanovska. osim cviljenjem djece i svađama služav ki. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. III. stoljeća: "Imao je ženu i djecu kao laik . a prosječni životni vijek odraslih samo 47. a čitav episkopi] nije bio ničim ispunjen. kada bi se uzela u obzir i djeca. Do sličnih se rezulta ta došlo daljnjim istraživanjima na istoj nekropoli.

tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je društvo sazrijeva lo. Do depopulacije istarske unutrašnjosti dolazi zbog prodora Mađara. Ponegdje su naseljenici. 153 Rački.Gavazzi. Međutim. stoljeća sjedne i l i . Mosora i donje Cetine spominje se toliko sela da se smije zaključiti kako je taj predio onda bio "napučeniji nego danas". Primjerice. Čini se da su se i u Istri odvijali slični procesi. 220 i d. 8. 327 . što znači da su "razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je očigledno stvoreno no vim naseljavanjima. Ti su se procesi odvijali tijekom čitavoga ranoga srednjeg vijeka. pa i u kasnijim razdobljima. jer između Splita. gusto naseljene bile" 153. 222-3. Vrela i sudbine. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi. rušili granice i međe seoskih općina. Tako se u Istarskom razvodu. bacanjem u jamu (Hercegovina). Način ubijanja bio je čini se različit: pošto navrši 60 godina. starac biva nahranjen kukuru znom kašom. godine o razgraničenjima barbanske i guranske seoske općine. te da su "hrvatske župe. Budući da je mortalitet bio relativno visok može se pretpostaviti da se broj stanovnika na hrvatskom prostoru između 7. Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme isti čovjek. odnosno daje prirodni prirast bio malen. Gurana. kako u područjima bliže obali. stoljeća naseljavani priobalni prostori. Kasnije je došlo do napuštanja tradicijskog ubijanja staraca. 203. o "razvodi ma" između Vodnjana. Uostalom.oko četvrtine u ukupnom broju. i 9. Savičente i Golčana i 1058. U l i .. to potvrđuje i broj dječjih grobova .Hrvatska poslije Tomislava U svakom slučaju. spominju isprave iz godine 1025. najčešće pošto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova iskustva . osobito primorske. Nutarnje stanje. ubijani su lopatom ili loparom (Lika). Sve ove naznake u izvorima logično potiču na zaključak daje ipak do nekog povećanja broja stanovnika došlo. stoljeću označio je početak višestoljetnih procesa mije šanja. Moguće je daje natalitet bio relativno visok. bijega starosjedilaca u utvrđene gradove i kaštele te povremenih epidemija (sačuvao se spomen o kugi u Istri 1006. a zatim ubijen nakon što mu je na čelo stavljen debeo komad pusta. drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. asimilacije i akulturacije između romanskog i slavenskog etnikuma. čini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu. očigledno stoga što nisu imali dovoljno zemlje. očigledno je da su u drugoj polovini 11. godine. n. Etnički odnosi Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i Dalmacije u 7. tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovništva iz unutraš njosti. što bi moglo značiti da u njima ima i više stanovnika. iako je i to upitno. međusobnih utjecaja. godine). jer mnogi se zbog siromaštva nisu mogli vjenčati i imati djecu. tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. dj. dokumentu iz 1275. Oskudni podaci ponekada osvijetle neko područje u određenom trenutku. Rad 105. stoljeću sve je značajnija i uloga gradova. stoljeća s druge strane nije značajnije povećao. a potom zadugo nema sebe prehraniti.

također. to jest Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji.ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko ime. Ž. naime. Stanje na susjednom Rabu bitno je drugačije . Zagreb 1987. Neka Skokova istraživanja nadopunjuje. Izdanja HAD 14. Zagreb 1990. Toponimija. Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. 118. R. 39. Onomastica Jugoslavica. Povijest. 22. Međutim. osim uokolo samog grada Krka 156. Na Cresu prevladava slavenska toponomastika . a toponimija svjedoči o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko paške Privlake. 155 156 328 . čini se. ovisno o prostoru. Jadranska obala i posebice otoci. stoljeća od 27 imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . B. a i drugi su nazivi uglavnom romanski. a južnije romanski toponimi. svijet su za sebe. te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu. Radovi JAZU u Zadru 31. ide od Punle Pelove pa do Bašćanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski. postajali većina i preuzimali od autohtonog stanovništva samo najvažnija imena. Slavenstvo I. Suić . 81-6. Valun i Lubenice). 19-28. stanje je drugačije . 47-9. ali u bitnim zaklj učcima ništa ne mije nja i M. s vremenom poči nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159. Činjenica da se čuvaju predrimska i rimska imena dvaju najvećih naselja i tri vrlo značajna još je jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok. Prilozi studiji o Dugom otoku. SHP. te konačno. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Klaić. Toponimija. Šimunović. 77-81. 137-77. Slavenstvo I.Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba. III. Na susjednom Pagu. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo različit način. Šimunović nadalje argumentirano pobija vrlo često spominjanu crtu koja po Skoku. pak. što znači da su se Romani opirali hrvatskoj jezičnoj penetraciji i da su se romanske jezične enklave mjestimično očuvale prilično dugo. Muljačić. Čak i krajem 12. Filipi. 5-14. a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. tri romanska (Merag. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom. barem u nekim slučajevima. Goldstein.od šesnaest toponima za naselja dva su predrimska (Cres i Osor). kao i o vremenu.I. etnički procesi poklapali s političkom stvarnošću. Toponimija. I na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovništvo. dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima. 165-79. na srednjodalmatin154 Skok. 66-77. Split 1971. U južnijim su se krajevima. Toponomastička istraživanja pokazuju da romanskih toponima ima po čitavom otoku Krku. Hrvatski rani srednji vijek nikakvih podataka. Finka. a romanski su vezani samo uz susjedne otočiće 155. Vidi i P. U gradu je čak dolazilo do asimilacije hrvatskog življa u romanski kulturni ambijent. Slavenstvo I. hrvatskih toponima na čitavom otoku ima neus poredivo više. 135-144. a na selu je postojao romansko-hrvatski bilingvitet. 12. kao zatvorene sredine. Šimunović. ToponimijaKornatskog otočja. 157 Šimunović. 1989. 4-5/1958-9. ali da u tom događanju ima i vrlo specifičnih epizoda. Skračić. 6-7/1960. Skok. Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku. 279-318. Iz otočne toponomastike. gdje su se najdulje održali arhaični čakavski govori 158. serija 10/1968. Kretanje broja stanovništva na zadarskim otocima. V. 159 A. U takvu se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Lošinju: svi su toponimi slavenski. Čakavska rič II. 158 Šimunović. RabuiPagu.

jer iz dokumenata iz 1205. stoljeća. a na zapadnom se dijelu jače osjeća antički kontinuitet. 53. Čini se da je tada. stoljeća. pa i u sljedećim stoljećima. Nikole naLopudu skim je otocima vrlo rano. i vjerojatno te krajeve nastanjuje pretežno autohtono stanovništvo. došlo do imigracije Slavena . 59.hrvatsko stanovništvo.Slika 30. Crfcua su. i 1206. 329 . Takva se situacija na neki način očuvala sve do početka 13. na istočnom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko . a na zapadnom rabu otoka forama se komuna. 160 CD III. možda već od 7.Neretvana. godine 160 jasno proizlazi da na središnjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji slavenska županska vlast.

Bizant. naročito su obilježeni grčkim toponomastičkim ostacima 165. od Lastova i Mljeta do Elafita. Antroponomastička analiza zadarskog priora Andrije s početka 10. Lučić. 40-1. Tako je na Šipanu u 13. Radovi Zadar 21. di archaol. Goldstein. Rački. provesti u gradu duže vrijeme i steći određen ugled. scr. 1888. 161 Naime. Bilo je. Etnič ki odno si 99 -166. Documenta. a da se kći priora Andrije zove Dobroša 169. ali da su sporije i teže ulazili u sam grad i još teže u društvene vrhove. 167 J. godine pronađen je pečat s natpisom S(igillium) Abbaiis S(an)c(la)e Mar(a)e de Lešina de Choaro. 165 Skok. zahvaljujući i mletačkoj dominaciji. Kako je u 10. V. a očituje se najkasnije barem od 10. 29