IVO GOLDSTEIN

IRWSKI
iREDNJI
[JEK

NOVI TD

LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1995.

Knjiga 1

Za izdavače
Slavko Goldstein
Nikša Stančić
Urednik Ivan
Lovrenović
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampuš
Prof. dr. Josip Lučić |
Prof. dr. Tomislav Raukar

Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stančić) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Majci Veri
(19301983)

Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikolić
Izrada karata
Božidar Feldbauer

Lektura i korektura
Blanka Pečnik-Kroflin

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo
Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Božidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.
-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044

Sadržaj

I. Uvod
1.
2.
3.
4.

O počecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazište svakog novog pregnuća ...........................................................
Metodska načela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a što "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokušaj periodizacije...................................................................................

11
12
14
16
18

II. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku
1.
2.
3.

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti .............................
Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -određenje prostora.............................

22
27
29

III. Fizička obilježja prostora
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................
Pejzaž i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................

33
36
37
40
43
47

IV. Panonija i Dalmacija u antici
1.
2.
3.
4.
5.
6.

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................
Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, građanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................

50
51
55
56
60
64

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu
priča o Izlasku
1. 2.

Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..

76
87

VI. 7. i 8. stoljeće - suživljavanje s novom okolinom
2.
3.
4.
5.

1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jačeg državnog ustrojstva...........
Opće prilike i običaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih običaja, svakodnevni život........................................................
7. i 8. stoljeće -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Priča o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim događajima .................................................................................

93
98
104
112
115
123
129
135

VII. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća
1.
2.

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

16.
17.

Počeci "konjunkture" - Hrvatska između Bizanta i Franaka .......................
Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine županije ...........................
Titula i ovlasti župana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franačkom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao središte zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije..................................
Društvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve više jača .................................................
Prvi vrhunac hrvatske države-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanička umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje ...................................................
Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena...........................
Prihvaćanje kršćanskog morala..................................................................
Funkcija, položaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Načela nasljeđivanja...........................................................................................

139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske države ....... 252
1.
2.
3.
4.

8

Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................

253
256
260
269

IX. Tomislavovo doba
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Tomislav između mita i stvarnosti...................................................................
Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeću .....................................................................
O naseljenosti zagrebačkog područja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeću .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoličavanju hrvatskih vladara.......................

274
276
278
281
287
289
291
295
297

X. Hrvatska poslije Tomislava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza................................................... 302
Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeću .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, položaj žene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, položaj djece ..................................... 320
Etnički odnosi.................................................................................................... 327

XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljeća -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Držislav i početak oporavka.............................................................................. 332
Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske države -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj eća - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Počeci snažnijeg mađarskog angažmana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istočnojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Društveni položaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368

XII.Vladavina Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
2.
3.

1. Vjerodostojnost i autentičnost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u društvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9

5.
6.
7.
8.
10.
11.

4. Petar Krešimir IV. - širenje na moru i na kopnu,
Zvonimir i Arpadovići .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prošlosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneževina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kršćansko društvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogućnosti raznolikog stvaralaštva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaćanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaćanje i osjećaj vremena.......................................................................

388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlašće, dolazak nove dinastije
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................
Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovići - "osvajači"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebačke biskupije.....................................
Križari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj državnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovića iz perspektive opće povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................

430
434
437
440
441
446
448

XIV. Zaključak.................................................................................. 455
Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Bilješka o piscu ........................................................................................... 511

10

I.
Uvod
2. O počecima
Rani srednji vijek na čitavom je evropskom prostoru doba "tišine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Današnja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadašnjim se seobama miješaju različiti etnikumi i stvaraju
začeci današnjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktički se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i današnja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grčke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve više proučavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja čitava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem određene interpretacije povijesnih događaja. Međutim, motivi kojima su se rukovodili istraživači prošlosti bili su različiti: politički, kulturo loški ili znanstveni. No, značajna je i intrigantna osobitost istraživanja baš
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historičar "uranja" u proš lost do dna, do samih njezinih početaka. Kako su počeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraživač, pa i njegov čitatelj, može često uživati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih općeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istražuje se i o njoj se na
znanstveni način piše već više od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historičara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uopće.

11

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i
polazište svakog novog pregnuća
Iako je zanimanje za hrvatsku prošlost bilo razvijano još od 15. stoljeća,
stvaranjem humanističkih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na početku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji Šest knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Lučića. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljeća po metodološkom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadašnje evropske historiografije.
U više od tri stoljeća, koliko je proteklo od izlaska Lučićeve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedinač nih rasprava narastao je praktički do neizmjerivog, pa se može reći da
danas više nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnuća. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke čak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Račkog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajedničkim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. One su objavljivane u "Radovima JAZU" između
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po važnosti za daljnji razvoj istraživanja, nimalo
ne zaostaju za već spomenutim djelima 2. Međutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budući da ova knjiga nastoji što cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokušaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I među njima ima značaj nijih i manje značajnih, boljih i lošijih, ali se ponajviše po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju četiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smičiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća Vjekoslava Klaića 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
Šišića5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić6.
Tadija Smičiklas je, pišući prije više od sto godina, baštinio nazore
romantičarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne činjenice koje su u stručnim krugovima danas općepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljeća misaono vrlo
svježa. Stoga ju valja čitati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraživa nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kuntič-Makvlć. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lučić Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Račkom opširno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opširnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Također, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.

12

Zagreb. SHP I. autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj. odnosno "životni elan. D. Iznesene podatke većinom nije moguće provjeriti. tragično preminuli M. utvrđivanju pojedinačnih činjenica. HZ 41. izd. u čemu ga je možda spriječila skora smrt . Ona je ipak otišla korak dalje od Šišića pokušavajući objasniti i neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske. Šišića. 8 M. Šufilav. iako njegovo djelo smatra "bez sumnje najboljim. odgovoriti na pitanje "što se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10. 12 Po smrti Nade Klaić izašla je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb. Pavličevlć. Prva stoljeća Hrvatske. Međutim. najpotpunijim. stoljeću. 9 Zagreb. No. 1927. Knjiga Nade Klaić zaslužuje pozornost već i po tome što je autorica jedini hrvatski historičar posljednjih desetljeća koji je jednom. 1990) u kojoj je autorica uglavnom sažela tekst dviju već objavljenih knjiga i pri tome samo radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. nedvojbeno je vrhunac genetičkog pravca u hrvatskoj historiografiji. ali za detaljnije analize Budakovih stavova više nisam imao vremena. 1975. jer bilježaka nema. Klaićeva se Povijest ovdje spominje ponajviše zato što je danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. pri čemu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadržaj često dolaze u drugi plan. "Zagreb. 13 . ČSPII. objavljena je knjiga N. Šišić je veći dio knjige posvetio opisivanju. 10 Šišlćev mladi suvremenik. O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". O metodološkim nazorima VjekoslavaKbaića. iako se nužno bavila i razjašnjavanjem još dvojbenih tumačenja pojedinih događaja ili sklopova događaja 12. 1977. dakle. Ona je i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok razvoja hrvatske historijske misli 8. Kada je ova knjiga već bila prelomljena za tisak.Uvod I Vjekoslav Klaić je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantičarske historiografije: tekst obiluje književnom naracijom. 1925. znanstveno i tehnički najdotjeranijim o staroj hrvatskoj državi" (123). pa klima i plastika tla". 2. 67-76. odnosno dvjema knjigama (N. 118-23. To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. njezina su shvaćanja o metodama istraživanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista. Klaić je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno duže razdoblje hrvatske povijesti. koja shvata sile -smjernice razvoja i zahtijeva plastičko zrenje kolektivnog života u prošlosti". 281-97. naznačuje moderne metodske nazore pri eventualnom pisanju sinteze. Šišićeva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. Zagreb 1990. a ima i dosta teza koje su neodržive na današnjem stupnju razvoja historij ske znanosti. Strecha. Nasuprot tome. 1988.za njega povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja". najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati. Šišića smatra dijelom "stare historijske škole" kojoj suprotstavlja "novu školu. Bogatstvo podataka. Stoga o toj. pokušavao je. u: Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. Budaka. tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruživao. 1994.

Traženje novih putova na njemački način. historičar nastoji proniknuti u zbivanja što dublje i što detaljnije objasniti međusobnu uzročnost često raznorodnih čimbenika. M. J. temeljene na novim pogledima. Zagreb 1992. bolje rečeno. Chartier. Upravo stoga što je o hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i što postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige. ČSP 3. Prema hrvatskom građanskom društvu. M. I . bez obzira na vrijednost već napisanih. 1987.I. Gross. Konačno. kao i filozofije povijesti. Antički grad. demografije. 717-25. Bertoše. Pariš 1978). a i neprilično natjecati se s njim u učenosti i sveobuhvatnosti. M. L. 2. unaprijed sam bio svjestan da bi bilo nemoguće dostizati Šišića. Le Goff. čini se da se bitno proširilo zanimanje historičara za rad i rezultate stručnjaka srodnih disciplina . M. Zagreb 1980. interes da se rezultati njihovih istraživanja uklope u opće tijeko ve povijesnog kretanja. Metodska načela i ciljevi Namjeravajući pisati ovu knjigu. Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?. antropologije. Gross. ali donekle i nove metodološko-teoretske domašaje njemačke historijske znanosti. valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sulć. Pri tome se nužno suočava s problemima teorije. lingvistike. S druge strane. Hrvatski rani srednji vijek 3. koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klaić. posebice socijalne historije -vidi. ZČ 41. arheologije.III. M. kao posljednje u spomenutom nizu. ako u razdoblju od nastanka knjige Nade Klaić. hrvatskoj historijskoj znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza". i nisu bitno izmijenjene osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta političke i ekonomske povijesti. te mu se postavlja pitanje: može li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili više savjesne rekonstrukcije povijesnih činjenica i pokušaja da se one 13 Usp. predstavlja izazov. od interesa isključivo ili.povijesti umjetnosti i knji ževnosti. Historijska znanost posljednjih desetljeća širi horizonte .. 187 i d. ponajvećma za politička i ekonomska zbivanja prema povijesti društva koja bi obuhvatila mnoge aspekte društvenog razvoja 13. Zagreb 1992. mentaliteta i drugih vidova čovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14. R. I.. N. Naime. traženju. Szabo. Babič. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave prouča vanjem "antropološke historije". Počeci moderne Hrvatske. etnologije. izd. Histo rijska znanost. Gross -A. ' 14 . sous la directlon de J. Zagreb 1985. diskusiju T. Katičić i drugi. Margetlć. Raukara. Pariš 1974. a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige koje su u posljednjih petnaestak godina objavili Ž. U povijesnom istraživanju ili. sociologije i drugih društvenih i prirodnih znanosti. Jakšić. Gross. Faire de Vhistoire.od proučavanja pojedinačne činjenice kreće prema razjašnja vanju procesa. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige T. N. To bi značilo da se pozornost posvećuje i opisivanju svakodnevnog života. Revel. Stančića. 14 Na taj način baštinimo metodološke nazore francuskih analista (vidi. Raukara. obogaćena novim pogledima. nadasve. 197-225. R. kao i detaljnije. LaNouvelle histoire. ili s Nadom Klaić u polemičnosti i lucidnosti. u najmanju ruku. Smatrao sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike četvrt stoljeća. Rapanić. i istraživači u tim znanostima i disciplinama uvećali su svoja znanja i. Goldstein.

stoga nisam to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. nije isključivi cilj da obara postojeća znanja. suočio sam se s neospornom činjenicom da su još i danas mnoge pojedinačne činjenice i vojno-politička zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora. povijest književnosti ili srodne znanosti i discipline. vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam. kada povijest različitih područja društvenog života. Dakle. Tada im je teže prigovoriti na netočnosti. Gross. primjerice. neponovljivih činjenica. ili neka druga. isključivo o rušenju. u suvremenoj je historijskoj znanosti općeprihvaćeno mišljenje da historičar sam. Znanosti općenito. jer iza njegovih tvrdnji već stoje mnoga akumulirana znanja. ipak se iz načina na koji tumačim pojedina zbi vanja često nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje. primjerice. još važnije da ih integrira u šire spoznaje. ma kako originalan odgovor na ova. odnosno mišljenja. cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prošlih zbivanja negoli tradicionalna historičarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrđivanju pojedinačnih. već da se pri tome često potpuno bes potrebno troši energija. Dok je tradicionalna historiografija smatrala da je najvažnije ustanoviti "što se zapravo dogodilo" (po Rankeu . neprijeporno jest da neki suvremeni meto dološki obrasci omogućuju mnogo dublje. Pri tome ne mora suvremeni historičar prikupiti veću količinu novih znanja od historičara prošlih generacija. već davno postavljena pitanja i ne mora nužno biti i bitno nov doprinos hrvatskoj medievistici. 232 i d. sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena i prostora. čini mi se. Iako sam uvjeren da svaki novi. Historijska znanost Zagreb 1980. svaka generacija piše povijest iznova. moj historičarski credo. za povijest umjetnosti. iz bogate društvene zbilje prošlih vremena. a još manje na neistinitosti. bez obzira kako ga razriješili.Uvod sintetiziraju. 15 . a ne.wie ist es eigentlich geivesen). Ne radi se. Međutim. od nosno. ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako jest u tome da. 15 M. Kao privrženik suvremenih metodoloških nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. prije u obliku pitanja negoli konačnog odgovora. ali uvijek ostajući unutar okvira koje je nametnula željezna logika historiografske metode? Uistinu je mogućnost spoznavanja povije sne zbilje jedan od važnih problema historičarske struke 15. o diskusijama koje traju više od sto godina . Radi se. odabire istraživačka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene odgovore. Međutim. Zato se mora težiti tome da misli budu izrečene s dozom rezerve. drugim riječima "totalnu povijest" ili povijest društva. ali je. Treba uvijek kombinirati i održavati ravnotežu između po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnošću. s druge strane. već je. piše netko tko se specijali zirao za povijest u užem smislu. nego o nadopuni. pa tako i historiji.o tome je li Tomislav bio okrunjen ili nije. je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smrću. uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode uže struke bitno utječu na rad i konačan tekst. dakle. pa da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraživanja bude bitno siromašnija. općenito govoreći.

Potrebe za sintetičkim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su nužnije nego ikad (iako je očigledno da nedostaju i mnoge rasprave o pojedinačnim problemima). Goldstein. 309-37. pa to valja smatrati samo idealom kojem se teži. 4. akumulira se mnogo podataka. jer se tako već isuviše često beskorisno trošila sva erudicija i polemički naboj hrvatske historiografije 16. posebno 316 i d. HZ 40. a praktički postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrađuje i shvaća cjelovito. odnosno određenim prošlim pojava ma. O datumu kojim srednji vijek počinje. Na pitanja koja nas.Konstantinovo preobraćanje na kršćanstvo 313. J. Svjestan sam tih opasnosti. polazeći od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti. želim se kloniti pokušaja da se na stara pitanja odgovara na stari način. Rijetke su u tome iznimke. ali nikako neće predstavljati "trajne" istine koje bi morale važiti i za historičare budućih generacija.. neće biti pravog napretka. diskutira se već pola tisućljeća. kao što to čini Ž. Tradicionalna se periodizacija dvoumi između mnogih datuma . 1987. godine? Ili čak prekid pomorskih veza 16 Na ovakav je način razmišljao i predlagao nova rješenja i T. jednim će dijelom moj zadatak biti ispunjen. Beloševića. napretkom historiji srodnih znanosti. a što "hrvatski rani srednji vijek"? Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15. Mnogo je važnije. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva. ako treba i krivudajući. postaviti prošlosti. Rapanić u svojoj knjizi Predromaničko doba u Dalmaciji. izgrađivanjem stručnjaka. kao što su primjerice Starohrvatske nekropole D. zanimaju tražimo odgovore koji će nas privremeno zadovoljiti. Hrvatsko srednjovjekovlje između tradicionalne i društvene povijesti. ali profesional nom inercijom većine istraživača njihov se posao završava na razini opisi vanja. Pojam totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran. Stoga se u ovim analizama neću libiti iznošenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbačene. nova pitanja. Stoje "rani srednji vijek!'. stoljeću kod talijanskih huma nista koji su njime željeli označiti prijelazno razdoblje između antike i novih vremena renesanse. smatrajući to doba vremenom barbarskog nazadovanja. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi istraživači pokušaju na njih odgovoriti. godine? Konačni nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. Naime. pa onda i ne traže. ali svjestan i nečeg drugog: ako se prošlosti ne postavljaju nova pitanja. novi i pravi odgovori. Raukar. Međutim. držim da je bitno početi od konkretnih problema: ponajprije. počev od 375. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatski rani srednji vijek nužno je promatrati cjelovito. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata.. 16 .I. kao historičare i intelektualce s hrvatskih prostora. u zamršenom spletu tadašnjih zbivanja. dapače bitno. bez obzira na to koliko to bilo teško.

21 Vidi. Bruxelles 1927. u skladu sa tim marksističko-lenjinistička periodizacija uzima za granicu između Srednjega veka i Novoga veka događaje koji obeležavaju obaranje feudalizma. epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa .. Mandič. Les villes du Moyen Age. 2. 3.. poziv pape Urbana II. Vajnštajna.. godine i početak vladavine Vilima Osvajača. stoljeća. 17 . Koliko god ova tematika bila komplicirana. H. Šidakov zbornik. tek od 11-12. u oslobođenje Svetog groba u Jeruzalemu i početak prvog križarskog rata sljedeće godine.. intenzifikacija rekonkviste u Španjolskoj krajem 11. odnosno alto . J. Udaljcova. Pariš 1970. kada se u cijeloj Evropi pokrenuo intenzivniji društveni i gospodarski razvoj. dirige par Jacques Le Goff. kada prestaje rani i počinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo točno odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka.. 18 Istorija srednjega veka I. 1095. Bruxelles 1937. 22 Usp. Marksistički historičari smatraju da "u osnovi marksističko-lenjinističke periodizacije istorije leži pretstava o progresivnom smenjivanju društveno-ekonomskih formacija .. 31 i d. nije nikada ni razvio. Pariš 1980.. i na njihovo mesto postavila feudalni oblik eksploatacije . Kosmlnskog i O. La ville medievale. a feudalni se sustav ubrzano razvijao 21 . dočim u francuskom i talijanskom ona glasi haut. sous la direction de G. 11-3. Mahomet et Charle- magne. u redakciji A. Histoire de la France urbaine. ili kada se oko 1000. koliko su god za neke evropske zemlje ili za čitavu Evropu bili od presudnog značenja. 19 Vidi. Srednjovjekovno doba. Duby. slično tako i O. HZ 29-30. Uz problem robovla sničke društveno-ekonomske formacije. a u prenesenom značenju "koji je udaljen u vremenu". Brandt.eariy ifruh. Pirenne. dakle "ranoga srednjeg vijeka". Svi ovi događaji. Mogu se navesti i druga važna zbivanja: normansko osvajanje Engleske 1066. u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17 H. 1976-7.što bi doslovno značilo "visoki". kao što su dalma tinske komune. 20 Ista se riječ upotrebljava u engleskom i njemačkom . ed. počeo stvarati grad kao središte gospodarskog života 22. stoljeća. na valu povećanja trgovine počeli su se organizirati sajmovi. 130 i d. kao što je to tvrdio H. t. Međutim. revolucija robova likvidirala je vlasnike robova ." 18. sigurno je da se srednji vijek ni na koji način ne može poistovjetiti s feudalizmom19. napokon. 21-35. 2.Uvod između Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve neposrednije podvlašćivala i udaljene dijelove monarhije. godine da Evropa krene u križarski rat. primjerice. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s pojmom feudalizma. a u nekim se sredinama. Što se tiče užeg razdoblja kojim se bavim. a to je već drugi problem).. Tako se može općenito kraj ranoga srednjeg vijeka stavljati nakon godine 1000. Beograd 1950. Pariš 1970. stoljeća i. taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajućim povijestima ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20.. Pirenne... jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo kasno. Pirenne 17 . Histoire de laFrance.. šume su se sve više krčile i privodile obrađivanju.

i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. dakle. Goldstein.. 25 Vidi. njihovo raspoređivanje u pregledna vremenska razdoblja". on karak teristike svakog razdoblja određuje po drugačijem kriteriju od tradicional nog . 1983. uz nužnu potrebu da se takva objašnjenja prilagode događajima i procesima na evropskom prostoru. na početku -doseoba Slavena i potom Hrvata u bivše rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. stoljeća. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre đivati periodizaciju po nekim specifičnim domaćim događajima i procesi ma.. Prema tome. Zagreb 1980. izd. O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va. 213 i d. periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih historičara i čitatelja nesporna činjenica.. Pokušaj periodizacije Hrvatska je medievistika praktički jednoglasna u stavu da su hrvatsko ranosrednjovjekovlje omeđila dva događaja. objašnjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. HZ 36. onda i ovo omeđivanje ranoga srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje.. rani srednji vijek bi bilo doba Franačke i Bizanta 24. Problem periodizacije hrvatske povijesti. H istorijska znanost. odnosno "kronološko-predmetna konstrukcija složenih povijesnih procesa. Gr oss. takva kakva jest. naslovivši ga O razdiobi poviesti hrvatske. Značajnijih diskusija o tome nije bilo. 239-53. Konkretno. u najši rem smislu. valja je dovesti u pitanje: jesu li ti događaji ili procesi uistinu od tako presudne važnosti da mogu označa vati početak i kraj čitavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno različita obilježja povijesnog razvoja od onog što se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor može biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politički događaji. i početkom 7. ako se pokušaju obuhvatiti gospodarstvo. Iako se Smičiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija. 5. Iako je.po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. pa se o političkim događajima prosuđuje zajedno s drugima. u slučaju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti) mora se voditi računa i o različitim dugotrajnim društvenim procesima 23 Zagreb 1882. i drugi vidovi ljudske djelatnosti. kultura. 24 18 . i čini se da je Tadija Smičiklas jedini raspravljao o periodizaciji u uvodu Poviesti hrvatske 23. pa iznimku čini (ponajprije za povijest književnosti) J. Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih događaja po nekim shematičnim jedinstvima koja his toričar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog viđenja" 25. Hrvatski rani srednji vijek ročno imali utjecaja. u tom slučaju valja postaviti određene kriterije periodizacije. Naime. ali. godine.I. 2. Jurčević. XXIII-XXXII.

stoljeća. ništa se bitno nije događalo i tek se od početka 9. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da tim događajima (ili procesima). Goldstein.Uvod kojima je teško uočiti početak i nazrijeti kraj. Die Perioden der byzantinischen Ceschichte. Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja uklopiti i opis društvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji. stoljeća. odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u današnju Hrvatsku. ili 4. povijesne znanosti posljednjih desetljeća sve više uočavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije došlo ni do kakvog radikalnog prekida. 27 I. situacija koja je stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore određena je s dva bitna čimbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadašnje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa činjenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli sa sobom određenu kulturu. godine 28. godine i dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. Vladavine te dvojice istaknutih hrvatskih vladara na mnoge su načine odredile zbivanja za dugo vremena. godinom. njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekadaš njeg Rimskog Carstva. jer se radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence". bolje rečeno izni mno značajnim događajima i procesima od vladavine Petra Krešimira IV. Ostrogorski.: G. zapravo. Taj se trenutak može nedvojbeno označiti kao puni početak hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka. i na samom početku 12. stoljeća. Beograd 1969. Periodizacija. Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna povijest ne bi nužno trebala počinjati 600. uključujući tu i bitku na Gvozdu 1097. Prvih dvjesta godina po doseobi bilo je doba mrtvila. društvenu organizaciju. koji se odvijaju od 3. stoljeća. ali i u Panoniji. te u prijevodu: Periodizacija vizantijske istorije. usp. jasno uočavaju promjene.. Historische Zeitschrift 163. Po svojoj važnosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za važnošću očigledno prevratnih događaja oko 1100. Naime. njega. stoljeća u Hrvatskoj umnogome je bilo određeno događajima što su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. počinje i hrvatski rani srednji vijek. ne počinje ni slavensko. s druge strane.hrvatskim doseljavanjem početkom 7. Dela 3. 28 Goldstein. valja datirati drugom polovinom 11. rasna obilježja i da je. Što se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tiče. 229-54. odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27. Referat na simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". i Dimitrija Zvonimira do kraja stoljeća. 19 . kao i sve ono što se o Hrvatima i Slavenima zna za njihova boravka u Zakarpaću. Zagreb 1992. i početkom 12. Sve ono što se zbivalo krajem 11. 253. kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog društva ponajprije u Dalmaciji. 7-29. S druge strane. on. stoljeća. 26 U nekim aspektima sličan problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti. a koje će umnogome određivati njihov život u prvim stoljećima po doseobi. Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. 1941. stoga. a valjalo bi im odrediti rezultate i domašaje 26. čini se. neobjavljeno.

već barem pedesetak godina prije. do tada pretežno orijentirani na život u zaleđu. Sve je to bilo praćeno ujedinjavanjem raštrkanih slavenskih. području Slavena. koja se smatraju ranosrednjovjekovnim. Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. kroz razdoblja izrazitijeg napretka. Teška društvena kriza koja se obično datira 7. stoljeća priličan broj. U isto doba. Drugo razdoblje počinje nakon 800. stvorili nikakve nove kvalitete. potom in tenzivnoj građevinskoj djelatnosti. Poslije intenzivnog i raznolikog angažmana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros toru. Svjestan sam da za neke od ovdje izloženih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajuća objašnjenja. Napokon. Ta bi razdoblja valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog društva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedeći način (a tome sam i prilagodio podjelu po poglavljima): 1. ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraživač. s kojima kasnije zajedno kreće u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. hrvatsko društvo doživljava bitne promjene. Za razliku od drugih. U tome je svakako najvažnije pokrštavanje koje se odvija tijekom čitavog 9. stoljeća. uostalom. oni su se na ovim prostorima i trajno zadržali. i početkom 4. Mnogi su. ni Slaveni ni Hrvati nisu. pa potom Hrvata krajem 6. Hrvatski rani srednji vijek Možda će poneki čitatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema još dovoljno čvrstih argumenata. stoljeća. stoljeća i koje određuje dužinu ovoga prvog "vremena događanja" u hrvatskoj povijesti. a Hrvati.I. Naposljetku. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi barbari koji su došli i prošli budućim hrvatskim prostorom. skloni prihvaćati starija mišljenja i nepovjerljivi su prema novostima. u prvih dvjesta godina boravka na ovom prostoru. krajem 3. pa zatim kroz razdoblja stagnacije. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) miješali. do kojih bi se moglo stići tek u nekim budućim istraživanji ma. Goldstein. hrvatski prostor i hrvatsko druš tvo prolazili su. godine. istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja. Razdoblje u kojem počinju procesi važni za rani srednji vijek zapravo je kasnoantičke Radi se o sveobuhvatnim reformama još za vladavine Dioklecijana i Konstantina. i 8. stoljeća. te naposljetku općoj krizi od polovine 6. da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. sve češće i neposrednije izlaze na Jadran i sudjeluju u zbivanjima na njemu. 2. stolje ćem nije započela s dolaskom Slavena. stvaranju pretežno kolonatskih odnosa u poljoprivredi i pokrštavanju. čini se. pleme Hrvata seli iz kavkaskih područja prema Zakarpaću. Tijekom više stoljeća. i ne manje važno. dapače nužnim. tako da se "pasivni kontinuitet antike" produžava sve do početka 9. čini se važnim. i početkom 7. jer je takvih seoba bilo od 4. čak i krize. ipak je njihov dolazak bio od presudne važnosti. Međutim. stoljeća. potom se stvara jača državna organizacija. Bila je to opća kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila čitavo Carstvo. hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet 20 .

još manje detaljno eksplicirane. a ne neki katastrofični prijelaz iz hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek. sudeći barem po prilično lako ostvarenim prodorima Mlečana i Samuilove vojske. U odnosu na prethodno razdoblje. dolazak ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102.. godine. Ove ću teze. Zahvaljujući tome intenzivira se trgovina kojom se bogate određeni slojevi stanovništva. godine predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju. koja je u suvremenoj Evropi bila uobičajena. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) leže u sljede ćem: čini se da hrvatsko društvo nije moglo duže vrijeme izdržati tako velike izdatke za povećanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi ranje države koja se tek počela čvršće organizirati.papi i Mađarima . Oporavak je započeo otprilike sredinom 11. stoje predstavljalo najviši domet tadašnje hrvat ske politike. 4. stoljeća. Napokon. 21 . u ovom je nastalo vrlo malo natpisa u kamenu. a i vojna snaga Hrvatske se smanjila. i zemlja je dragocjena). 3. otprilike do 1060. vjerojatno djelomično i pod utjecajem općeevropskog napretka koji je uslijedio nakon godine 1000. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja Tomislavove vladavine.samo je potvrda mogućnosti hrvatskog društva da se prilagođava novim uvjetima i da se razvija u ritmu općeevropskih tijekova. a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute. što znači i novo snaženje Hrvatske. Potom je došlo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova Hrvatske s panonskima. a sve to konačno rezul tira integracijom sjevernijih dijelova bivše bizantske teme Dalmacije u hrvatsku državu. nastojati obrazložiti na stranicama što slijede. Okretanje novim snagama . rijetki su zapisi u kronikama.Uvod pod specifičnim imenom Hrvati. Jedan od primjera takvih poboljšanja jest i sve veća važnost zemlje i njezino in tenzivno kupovanje i darivanje (više se proizvodi. Započinje novi krug gospodarske konjunkture. To je razdoblje stagnacije. Treće se razdoblje proteže od vremena Tomislavovih nasljednika pa do vladavine Petra Krešimira IV. A i postupna feudalizacija još je više pridonijela usklađivanju sa situacijom u Evropi.

te je i u posljednjih nekoli ko desetljeća objavljen velik broj historiografskih pokušaja kojima se nastoji odgovoriti na to pitanje. 22 . i za knjigu ovog naslova. Ono navodno označuje čovjeka "koji ima svojih privrženih prijatelja". Međutim. a još će mnogo više toga vjerojatno ostati vječna nepoznanica. tvrdili da "ime Hrvat obeležava ono pleme slovenskoga naroda koje se naročito isticalo svetlim pigmen tom. uostalom.II. 1944/5. prilazeći problemu na različite načine. Beli Hrvati. Takva su imena npr. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku J. Tek je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju nastalo i odonda se sačuvalo nešto više pisanih izvora i arheoloških nalaza. ponajviše u 19. odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na čije su se područje doselili. Povijest. I to stoje poznato. i početkom 20. Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. Churvatu spada grupi etnikona čije se onomasiologije osnivaju na boji kose ili kože. Drugi su. iz toga je razdoblja vrlo malo sačuvanih podataka.. pak. des Croates et des Serbes. ako čak i jest. Kad bi uopće postojala mogućnost da se nešto više sazna o tim tamnim vremenima. gotovo toliko brojni i različiti koliko ima tekstova na tu temu. Sve su te teorije plod rezultat napora da se nekoliko podataka spretno poreda. 88-118. O tom pitanju iznimno se mnogo pisalo. 236 i d. Crvena Hrvatska. Gregoire. ali uglavnom i ništa više od toga -Šišić smatra da treba "pustiti na stranu etimološke igrarije" 1. Odgovori su vrlo različiti. L'origine et le nom. onda to nije vodilo i nekim pouzdano ustanovljenim istinama. kao M. H. 1 Šišić. Iako su o tome pisali mnogi. od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje društva tih prvih Hrvata. tako se na temelju spomenutog natpisa na pločama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znači "Sunčev put". primjerice. s ocjenom obilne literature. No. Budimir. ništa se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. Byzantion 17. stoljeća. a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj znanosti važan je. mnogi su zanemarili autoritativan Šišićev sud. Da bismo se približili odgovoru. može se tumačiti na različite načine. i inozemni i domaći autori. svakako bi najvažnije bilo objasniti što znači i kako je nastalo ime "Hrvat". Odnosno.

Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda). 60. LJPD. i to potomci onih Gota koji su se nakon 375. Viz. Povijest. Marčinko. A. sve se obavezno svodi na nekoliko općih konstatacija. Welt der Slawen 27. rijekama'. 369-84. Čini se da riječ "Hrvat" potječe s područja istočno od Zakarpaća.. 257.. I. Kronika. Split 1993. II. 5 DA/29-31. Gumplovvicz. 131-6. kao i iscrpan pregled. 6 Mošin. 1982. tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od kojega je načinjena riječ 'Arijac' . Split 1991.es Staatsrecht. 799. "gotsku" teoriju 6. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše iz De administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta). od oblika 'Huri' nastao je u Mezopotamiji najstariji poznati oblik današnjeg hrvatskog imena 'Huravat'." Budući daje bibliografija o ovom historiografskom problemu narasla do nepreglednosti. 'bogat vodama. 3 23 . 616-7. Podrijetlo imena Hrvat. ali su se opet u dužem razdoblju te razlike potpuno izgubile. Ober den Namen der Kroaten. 2-6. moguće je da su se Hrvati razlikovali od Slavena po jeziku i drugim običajima. kao i činjenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici splitskog arhiđakona Tome Hrvati nazivaju Gotima. poljski je sociolog H. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. Marčinko 3. osim V. danas ipak prevladava mišljenje da ono potječe iz iranskokavkaskog kulturnog kruga. Klaić. izv. pošto je glavnina Vizigota i Ostrogota prešla Dunav ili odmakla dalje na zapad. M. izd. Klaić. Povijest. Gluhak. Zagreb 1929. gdje je boravila jezgra slavenskih plemena. I danas. samo najnovije priloge: H. Iako je čitav niz istraživača tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla. Toma. Neki su istraživači na temelju tog razlikovanja. Šišićev zbornik. Klaić. Zagreb 1930. odnosno jesu li se Hrvati od Slavena razlikovali samo po imenu . Naime. ali se ne može ustanoviti njezino značenje: izvorno je mogla označavati osobno ime. ali s vrlo malo pravih dokaza. Kačić 25.. moguće je navesti samo manji dio radova 4.I Počeci hrvatske povijesti Bjelaja Rus. stvorili tzv. Hrvat. Koje su to razlike bile. Čini se daje svim autorima zajedničko jedno -bez obzira na to koliko su željeli biti originalni u iznošenju teorija. 1-60. godine povukli u današnju Galiciju. do bitno novih saznanja nitko od njih nije došao.to se više ne može saznati. S druge strane. Allgemein. Innsbruck 1907." 2 U najnovijem radu o toj temi M. neki toponim ili neku imenicu. Vidi i Šišić. Izvori. Car Konstantin ih nikada ne poistovjećuje. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad 2 M.. II. ali i ne ukazuje na razlike između njih 5. Hrvate valja u najranijem razdoblju (barem do 7.. Kunstmann. ako ne do 9. Zagreb 1990. On je na osnovi izvještaja Tome Arhiđakona i Popa Dukljanina neosnovano zaključio da su Hrvati slavizirani Goti. izd. a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u značenju: Vodoplodan'. uz citiranje opsežne bibliografije. kao i prije nekoliko desetljeća. 7 H. Anhang: Die Staatengnindungen der Serben und Kroaten. 4 Vidi. na raznim mj. stoljeća) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na teritorij današnje Hrvatske. Očigledno su Slaveni po doseobi u buduće hrvatske krajeve u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime. Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje država u Hrvata i Srba tumačio osvajanjem njihovih ratničkih družina 7. Budimir.

Lovvmianski. gaji iznimnu nesnošljivost prema žiteljima u zaleđu svoga grada.navodno su osnovali Skandinavci . Zagreb 1925. koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu. Domišljanje prošlosti.svećenika u istočnojadranskim gradovima 12-14. Županić. što o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka Toma. Pop Dukljanin je vjerojatno zbog sličnih razloga došao do istih spoznaja. Županić ovako sažima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni. otisak NSD. a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. Katičić. Vidi. N. Mužić.681. H. 14 i d. o konstruktivnosti Slavena«. potakla su istraživače da podrijetlo Hrvata potraže na Kavkazu i u Iranu. pa je sebi podvrglo neki dio puka. Imena "Horoathos" i "Horovathos". pos. sv. Znao je da su Goti boravili u ovim krajevima.Sarmata. Ivan Mužić o podrijetlu Hrvata. stoljeća koje su pronađene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov). stoljeća. Zagreb 1992. nije mogao posjedovati rele vantne dokumente. već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome. Dabo Peranić.I. IT . koji živi u prvoj polovini 13. Hrvatima ili Gotima 8. G. Goti su uništili Salonu. Toma Arhiđakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva. 11 N. što ih je formulirao još J. ali iscrpno piše o iranskoj Hrvatskoj 2000-653. ZKT. i 3. Pariš 1962. prvu rusku državu -Kijevsku Rusiju . Prvobitni Hrvati. pregled. stoljeća. Županić je oslonac svojim tezama nalazio u filološkim istraživanjima M. SHP 19/1989. a taj se počeo nazivati Hrvatima" 11. mnogo prozaičnija razloga: prvi. a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. Drugi razlog poistovjećivanja Hrvata š Gotima jest da Toma. čini se. a "Srbi" ili "servi" su već po svojem imenu bili "robovi" 9. ispisana na dvjema nadgrobnim pločama iz 2. 291. i početkom 20. "Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantičarske nazore o »pitomosti slavenske duše. ha genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques.. Kr. Herder (1744-1803). suvremenici su zabilježili da su osvajali neka mjesta. Prethodno saopštenje. Na razini puke simbolike. odnosno. Krajem 19. bilo je svejedno hoće li mrske susjede nazvati Slavenima.Normani ili Varjazi. 9 24 . Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "državotvor nosti" i "nedržavotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10. neutemeljeno. U njima se na osnovi posuđenih riječi i imena mjesta nastoji dokazati da su 8 N. 2. Teza istovjetnosti Harvata . a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije nije ostalo zapisano gotovo ništa. Vasmera. kao Splićanin.naime. 243-70. stoljeća taje teorija bila osobito privlačna za neke historiografske krugove kojima su sitni politički probici bili važniji od znanstvenih obzira . M. Warszawa 1955. 10 O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I. ona je na još jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "državotvoran" element: "Protobugari" su zapravo bili Tatari. Zagreb 1989. Hrvatski rani srednji vijek Slavenima. Gotska je teorija bila grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjetskom ratu. Goldstein. a potom takve teze razložno analizira R. Podrijetlo Hrvata. pr. 84 i d. Ivlć. No.. To bi ukazivalo na činjenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila donekle i prihvaćena u krugu pismenih ljudi . Stoga je do ovakve zamjene i moglo doći. pa se morao domišljati. 29-34. 170 i d.

stoljeću) o antskom junaku Baksanu koji bi odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. Germanoslavica III. 16 F. krajem 6. 15 M. postoji određen sloj koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom. 17 Katičić. nego o području Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u užem smislu ima prilično mnogo etničkih i civilizacijskih sličnosti 18 . M. 13 Lj. Skita. 59-61. Imena petero braće i dviju sestara . Povijest. Dvornik smatra da se. Histoire et civilisation. dakle. Filološka razmatranja. Barada. S. o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 . Kasege i Srbe". Kroaten. te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: čerkeške narod ne pjesme (zabilježene u 19. Die Iranier in Sudrussland. Klaić. kao drugi. Lobel. 56. Leipzig 1923. iransko-arijskom. Leipzig 1923. 14 Lj. Vasmer. onako kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta.Klukas. 3. JIČ 3. T. kasezi ili kosezi. odnosno. Hauptmann. jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znači prijatelj12. Orientalia Christiana Periodica. 20 Katičić. 35-6. Hauptmann koji je stvorio vrlo detaljnu i prilično zaokruženu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze13. P. JIČ 3. II. a po njemu su identični današnjim Čerkezima (kosezi = kasazi = Čerkez) i. ali je očigledno i to da već u vrijeme seobe. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven. 1. Vidi i Klale. Hrvat. Sarmata i Alana do današnjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci. 40 i d. Tuga i Buga. "i ovdje i ondje vidimo odjednom na okupu Ante. Vjerojatno se ne radi o prostoru današnjeg Irana. Iranische Herkunjt des Kroatischen Volksnamens. Srbi i Kasezi alanskog. 30. Goten und Sarmaten. Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2. les Slaves. a F. Seoba Hrvata i Srba. Hauptmann. No. 1937. 89. Također. 1949. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten. autohtono-balkanskom. hrvatska rodovska organizacija govori 12 M. 1. očigledno nisu slavenskog podrijetla 20. T. zato što na Donu (Tanaisu) u vrijeme nastanka već spomenutih ploča obitavaju Sarmati. Stoga je Hauptmann naposljetku zaključio da su Hrvati. Izvori. Kosenic. jer je očigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji. kavkaskog roda 14. Die Iranier in Sudrussland. 7-77. Filološka razmatranja. koji su po jednoj verziji predaje bili vođe pri seobi na jug 19. naravno. 18 M. 19 DAI 30/63-7. 59-82. 313-40. 89. Muhlo. Dvornik. 15. Sakač. gotsko-nordijskom. zatim. Isti. Seoba Hrvata i Srba. Vasmer. koji navodno nose ime "jednog od bjelohrvatskih plemena". Viz. ako ništa drugo. stoljeća. 61. Možda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje nevjerojatna" 17. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. Barada je pokušao nadograditi Hauptmannove teze dokazujući antsko podrijetlo Hrvata 15 . može govoriti. i početkom 7. čini se da se nijedna ne može smatrati čak ni vjerojatnom. i Hrvati. 1937. poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom. izv. kao treći argument. Pariš 1970. To su. 25 .Počeci hrvatske povijesti svi poznati povijesni narodi na području južne Rusije od Kimerijaca. 1952. stoljeća Jordanesa. kavkaskom. etnografska obilježja koja su u četiri slučaja i u Kavkaziji i u Zakarpaću vrlo slična -naime. Hrvate. Brno 1935.

st. bez uvjer ljivosti traži "prvu poznatu prahrvatsku državu u Mezopotamiji oko pol. odnosno krajevima oko Hrvatske. Poljica 1990. Zagreb 1991. a zvala se u domaćem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 . a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe. Vrlo je karakteristično da se ovim problemima mnogo više bavila starija historiografija. Zagreb 1991. Kronsteiner. Jesu li Protohrvati bili iranojezično pleme koje je naknadno poslavenjeno. Taj se supstrat održao samo u najranijim slojevima narodne tradicije koji se očituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. Poljica 15. ne može se ustanoviti po čemu su se Hrvati razlikovali od Slavena. Hrvatski rani srednji vijek slavenskim jezikom i baštinik je slavenske kulture . 19 78 . pokazuje neodrživost takvih teza. pokrštenje) napisao je S. prema tekstu Konstantina Porfirogeneta. produžilo se još nekoliko stoljeća. Marčinko. više nije bio od presudne važnosti. odnosno. U recenziji ovih priloga A. Teško je govoriti o "plemenu". 16. 132-43. pr. ako to i nisu bili. Goldstein. Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24. poslije Krista. Kr. Hauptmann. 21 Lj. a pogoto vu kasnije. vjerojatno se neće nikada utvrditi. O. Vjerojatno je tada počelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih provincija Dalmacije i Panonije i. do 10. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim temama. Gluhak. slični onima koji su. Karantanska Hrvatska. Mainz 1993. Kolo 1. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih. od Kavkaza prema Karpatima. ali ga je zaobilaženje domaće literature i često nekritičko tretiranje izvora (autor nepotvrdive sličnosti nekih imena i imena "Hrvat" često bez zadrške uzima kao dokaz hrvatske nazočnosti u prošlosti) onemogućilo da njegovo marno istraživanje postigne i bolje rezultate. Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?. pr. 22 Primjerice. kada su došli u Panoniju i Dalmaciju.I. nije zasnovana na znanstvenoj metodologiji 22. Kada su Hrvati došli u kraj oko Krakova.to se može zaključiti po karakterističnim imenima mjesta u hrvatskim župama Karantanije. Međutim. Pantelić. I M. ne može se tvrditi. Vidović. ili su preci Hrvata već u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime. Hrvatska povijest od 6. Hrvatski iranski korijeni I. 369-84. 148-54. Filološka razmatranja. Split 1993. ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi interes za iransku teoriju. Ćurić. čini se. Kačić 25. st. st. odnosno. T. Koliko su god razmišljanja istraživača o ovim pitanjima različita. a da je Hrvata toliko bilo. Gab se unter de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? .4000 godina. prošlosti postavlja drugačija pitanja od onih do sada uobičajenih. bili su okruženi slavenskom većinom. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado movina i seoba. 26 . Zagreb 1992.. jer bi to pretpostavljalo i veći broj ljudi. N. vjerojatno ponešto nošeni vlastitom voljom. Na temelju arheoloških nalaza u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj. 297-317. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. Staroiransko podrijetlo Hrvata. njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpaće. Najstarija povijest Hrvata. Kr. većina priloga. ZKT. 89. Bili su dio slavenskog svijeta. kojima su čini se vladali hrvatski ratnici na konjima. čini se izvjesnim da su u prvim stoljećima naše ere Hrvati bili relativno mala skupina nomada ili polunomada. kroz pricrnomorske stepe. u kojima se pronalaze krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske države na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 . M. 81-91. M. ali su oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katičić. Heres. Selili su se. odnosno na šire područje koje su nastanjivali Slaveni. stigli u Dalmaciju 21.

Tako su. na i. (Neuri. Istorija. Kelta. itd. Budini (IV. Pripjata i Zapadnog Buga 25. a posve malo s iranskim jezicima. Skiti "Orači"). 4-5. Interdisciplinarnim je istraživanjima tek približno utvrđeno gdje se nalazi "pradomovina" Slavena. uostalom. 100. Herodot. iako ime nije slavenskog podri jetla.Neuri (IV. nešto manje sa starim germanskim jezicima. Dnjestra i Južnog Buga. gornjeg toka rijeke Prut. itd. stoljeću koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima. Novi Sad 1959 . mj. stoljeću pr. Iako za ovu drugu hipotezu postoje vrlo razložni argumenti. 51. stoljeća vijesti o Slavenima su vrlo rijetke i šture. izv. drugi su je pak sužavali na srazmjerno malo i za naseljavanje većih skupina vrlo nepovoljno močvar no Polesje (istočni dijelovi današnje Poljske). Germana. tako da se počeci povijesti Slavena mogu pratiti uglavnom na temelju filoloških proučavanja i arheoloških nalaza. Skoloti (IV. 102. 1-142) i na raznim mj.). Usporedna istraživanja indoevropskih jezika pokazala su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca. 105. danas se uglavnom prihvaća treće mišljenje . tek početkom 5. Ugro-Finaca i drugih26. Slavenska su plemena do oko 500. Slavenska pradomovina nalazila se između ta tri govorna područja. 17. a u srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski Slaveni. Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene. 109. Balta. radi se o porječju srednje i gornje Visle. Budini. I. stoljeća u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. i 2. Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete". 22. 125). ali takva teza nije potvrđena čvršćim argumentima 24. Prusa. I -VII. Windische Slovenci. Skoloti. pa su stoga u njoj zaostali različiti toponomastički tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja potječu od Iranaca. 12 i d.Počeci hrvatske povijesti 2. No. 21.pradomovina Slavena se određuje područjem sjeverno od Karpata i južno od Baltika. 105. javlja relativno kasno. 26 Welt der Slaiven.). između istočnog porječja Odre i srednjega toka Dnjepra. Kr. 119. pa su zato često i nepouzdane i dvosmislene. do 6. 108. Antropološka istraživanja kostura nađenih u najstarijim slojevi23 Viz. pa daleko na sjever. 6). Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem. Istraživači su pokušali Slavene poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje još Herodot u 6. tako i osnovne značajke najranije slavenske povijesti. 24 27 . Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima. Neki su smatrali da se prostire čak od Dunava na jugu. godine boravila na prostorima koje su pisci grčko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali. naime. 119-23. Ilira. podrijetlo imena Slavena još nije objaš njeno. prvenstveno zbog toga što su između Slavena i središta antičke civilizacije bila velika prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima. 102. Dakle. Tračana. 25 Welt der Slcuven. 136) i Skiti (IV. a to nije jedini izvor u 1. Podrijetlo i pradomovina Slavena Kao i u slučaju imena "Hrvat". srednjeg i gornjeg Dnjepra. Ono se.

stoljeća stići će i preko Drave i Save. Arheo loški podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena došlo do nekog loma. od da našnje Njemačke na zapadu do crnomorskih stepa na istoku. jer je očigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena bilo vrlo dug proces u kojem su važnu ulogu imali i starosjedioci. Otada se Slaveni iz užeg područja svoga naseljavanja očigledno šire na sve strane . itineraru koji je nastao vjerojatno u 3. stoljeću izradio K. Šišić. zbližavaju i ujednačuju. . stoljeća naseljavaju dijelove Panonske nizine i stižu na lijevu obalu Dunava. Tusculum 1959. Taj proces završio je u posljednjim stoljećima prije Krista. pješače".tako je na Tabuli Peutingeriani. pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale. Etnogeneza Slavena ne može se isključivo vezivati uz jednu od tadašnjih kultura (primjerice černjahovsku. kromanjonskih). Danas se općenito tvrdi daje taj dio stanovništva stigao s istočnih obala Kaspijskog mora.I. Hrvatski rani srednji vijek ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomiješanost različitih humanih tipova (istočnoevropskih. Povijest 181-2. sredozemnih. narod Venedi Sarmati smješten u područje sjeverno od Dacije (današnje Rumunjske). J. Potom se u sljedećih nekoliko desetljeća obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio. Sve to dokazuje kako su se na području slavenske pradomovine različiti elementi spajali u novu cjelinu. Vrijeme njihove doseobe nije utvrđeno i mišljenja se razilaze -od 2000. I Plinije svjedoči o Venedima28. Do početka 7. Stoga su se u 5. godine pr. pa prema Dnjestru. Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su bliži Germanima nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare čitavim teritorijem između Karpata i šuma uz južnu obalu Baltika. Goldstein. hrsg. a ipak "grade kuće i nose dugolja ste štitove i rado. odlikovao se mnogim zajedničkim značajkama. 27 28 28 R B. Peutinger). Potom stižu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u današnju Bavarsku. Tadašnji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. jer se raznorodni elementi različitih materijalnih kultura postupno šire. Na putu prema jugu valjalo je prijeći Karpate. pa su oslobodila prostor za naseljavanje. do 500. naravno. pa zatim čak do Labe i Saale. iako je nedvojbeno da su nosioci svih tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. Kr. Tako su i druga germanska plemena napustila svoja staništa i krenula prema zapadu i jugu. stoljeća čitavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda. Život stanovnika na širokom prostoru slavenske pradomovine. stoljeću (a čiju je kopiju u 16. i to vrlo brzo. Ptolemej u djelu Zemljopisna uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom". Germania. Tacitus. a Venedi sjeverno od ušća Dunava. najvažniji bio onaj dio tamošnjeg miješanog stanovništva koji je u tu novu cjelinu unio temeljne crte budućih slavenskih jezika. prekida u kontinuitetu. 21. nordijskih. a Baltičko more naziva "Venedskim zaljevom". Od polovine 4. Borst. stoljeću Slaveni mogli proširiti na zapad do Odre. Pri tome je. tripoljsku ili lužičku). a zatim već početkom 6. ali je ipak bilo i važnih posebnosti..

Počeci hrvatske povijesti kako ovisno o vremenu. Njezina nalazišta svjedoče o životu usklađenom s prirodnim uvjetima: kuće su bile od drveta. 37-9. Jedna od bitnih promjena u životu onih Hrvata koji stignu u krševite predjele Dinarida. tako i o prostoru. Iz tog vremena. a čini se logičnim da se podacima o kulturi Prag-Korčak nastoji barem približno oslikati uvjete u kojima su živjeli Hrvati i Slaveni prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju. Hrvatska u ranom srednjem vijeku . i prilično je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doći u doticaj s nositeljima te kulture. te nekim elementima mitologije i religije. dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj će slavensko-hrvatski svijet doći u bitno novu situaciju: na njega će snažno utjecati nove prilike. i radikalno ga promijeniti. 3. načinu ukopa i keramici mogu se pratiti od polovine 6. Kuće su bile nepravilno razbacane na nevelikom prostoru. stoljeća. sa seobama Slavena prema jugu preko karpatskih prijevoja širi se i kultura tipa Prag-Korčak kojoj je vrlo srodna grupa Sukow-Szeligi. te su manje-više slučajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju sve stoje ostalo iz toga. jer je time okoliš obilovao. u krugu od pedesetak metara. Međutim. nekim običajima. a obradivo tlo bilo je posvuda naokolo. odnosno da se hrvatsko etničko ime 29 Welt der Slmven. na području rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. prvog razdoblja hrvatske povijesti. kada se kroz Karpatska vrata spuštaju prema donjem Dunavu. a stupovi su zabadani u zemlju do 1. nalazilo se ognjište.5 m dubine. Međutim. koje će ovdje zateći. veličine u prosjeku 4x4 m. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim tlom. Krov je bio slamnat. stoljeća. Zbog tih posebnosti nemoguće je točno opisati život Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u Panoniju i Dalmaciju. Stoga se danas može govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu osnovnih obilježja slavenske kulture -jeziku. do 11. Očigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljećima naselili mnogo veći prostor nego što je obuhvatila hrvatska država od 9. a zatim im se tragovi gube u sjevernim dijelovima Bugarske 29. Zidovi su bili od drveta ili zemlje. U jednom od kutova. i početka 7. 29 .određenje prostora Prostor što su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili hrvatsko ime ne može se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska zapremala u kasnijim stoljećima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljeća mijenjao je značenje. stoljeća. a ostatke pohranjivali u urnama. ili od oba materijala. Nositelji Prag-Korčak kulture obično su pokojnike spaljivali na lomači. Stoga se valja poslu žiti analogijama. bit će privikavanje na drugačije tlo i na izgradnju od kamena. dakle s kraja 6. Izvor pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini. nasuprot ulazu. Po načinu gradnje kuća.

more do koga se dolazi kroz 30 dana. N. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da su "daleko od mora . Viz. Peričić. nazove Crvena Hrvatska. 49. kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje novo ime nekim zemljama: ". Šišić. Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska. Povijest. II. II izd. Štedimlija. Mandlć. njegov. 30 . jer. izv. pregledno je Izložio mišljenja o tom problemu. ne može se zanemariti činjenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" živjela u narodnom sjećanju. pa bude okrunjen za kralja" 32. S. Barada. u većem dijelu ranoga srednjeg vijeka neće pripadati teritorij bizantske Dalmacije. Dubrovnik 1929. 59. pokrajina iza Karpata. pa se čini da je najbliži razrješenju problema bio Milan Šuffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre. koji se sada zove Drač. vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD. 34/1-3.. II. 7-8. koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". ali se čini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje štena oko Krakova. a uopće neće pripadati Istra. Hrvatski rani srednji vijek u kasnijim stoljećima proširilo na mnogo veći prostor nego stoje zauzima la ta ranosrednjovjekovna hrvatska država. sin Predimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku. "hrvatska država" ili "hrvatski politički prostor" s jedne strane. To bi značilo da Hrvati moraju stanovati u području koje je bliže ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru. Goldstein. Nijedna se od ovih teza ne može potkrijepiti čvršćim argumentima. Stoga valja jasno razlikovati termine "Hrvatska". II. Sclavorumregnum Grgura Barskog. Ovom prvom pojmu. Z.. 18-22. od "hrvatskog etničkog prostora".I. Viz. izv. "hrvatskog prostora" ili "hrvatskih prostora" s druge strane. Chicago 1957. 32 Mošin. pak. M. 456-7. na raznim mjestima. 33 DM 32/15-25. a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo Samova država. često i s unaprijed stvorenim uvjerenjem da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba južno od Cetine 33. na Labu u Češkoj. primjerice. između ostalog. 31 DM 31/90-1.. u mješovitoj slovenskoj dukljan30 DM 31/83. Klaić. Bj elovučtć. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. Split 1991. ali se oba područja nedvojbeno mogu smatrati "hrvatskim prostorom". Povijest.. isto tako teritorij od rečenog mjesta Dalma do grada Bambalone. nazvano je tamno"31. Međutim. 51. 36/5. D. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo. 61. Ipak. Hrvatska dijaspora. 170-1.. 33/8-10. iako su neki istraživači sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30. Šišič. u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska". skrupulozno istraživanje teško može dovesti do takvog rezultata. E. 64. Letopis. Po svemu sudeći. Na drugom mjestu u LJPD tvrdi se da kralj Tišemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao Prevalitanskom oblašću . u Malu Poljsku oko Krakova.. Crvena Hrvatska. Viz. 46. Zagreb 1991. iz koje su Hrvati i došli u Dalmaciju i Panoni ju.7.. izv. Crvena Hrvatska. LJPD. a spominje se u Ljetopisu Popa Dukljanina. "Bijela Hrvatska" je smještana u istočnu Galiciju. 32/5-6. 46-7 i tamo opsežna lit. a to je svakako prije krakovski kraj negoli Češka.

Leipzig 1847. Schafarik. 35 Usp. 125-40. naravno. sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku. stoljeću. 450. SHP 16/1986. "Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeđen zaleđem istočnog Jadrana s jedne strane. F. pod vlast hrvatskog vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova neposredna okolina [ager) . Krk i Rab. Šišić. krajem 11. 35-6. Bit će to ponajprije u slučaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre. Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni opseg i narod. od 12. zapadne i središnje Bosne. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog područja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor. Beograd 1925. J. na vrijeme. a u primorskim krajevima do Vinodola i Labina. Iako se Hrvatska protezala i na istočnije krajeve. zatim se prostirala u dijelu zapadne Hercegovine. određivali strane svijeta na kojima se one nalaze. nužno voditi računa o tim promjenama. iako je ona postala još izraženija tek od vremena turskih osvajanja u 16. Dakle. 31-43. 36 Ovako je istočnu granicu Hrvatske odredio još P." i početkom 12. Hrvatsko se područje u pri34 M. a valja se baviti i slavenskim stanovniš tvom koje se ne naziva "Hrvati". II. ali se izlaganje neće sužavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. Istočna granica. dakle. označavajući lokalitete određenim bojama.. i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij oblikom podsjeća na potkovu. hrvatsko je ime obuhvatilo današnji kontinentalni dio Hrvatske. sve do doline Vrbasa. izv. jer se taj prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje. zatim Osor. Peričič. bilo elemenata jednakih onima sjevernije hrvatske sfere" 34. Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. nego jednostavno Sclavi ali koji je tada. pa i čitavog jadranskog akvatorija. s podjelom na istočno i zapadno35. Opsežan pregled svih mišljenja vidi u Viz.bili su to Split. Slavische Alterthumerll. Šufflav. E. Napokon. Zagreb 1991. Trogir. a i kasnije će biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. Gacku i Krbavu. pa možda još i dalje na istok 36. 31 . 75. onda se ni povijest Hrvata ili povijest Hrvatske ne može ograničiti jasnim međama. Zadar. Titograd 1967. stoljeća i kasnije. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku. 298. Zbog toga se valja baviti ponekada i poviješću krajeva koji u ranom srednjem vijeku nisu pripadali hrvatskoj državi. Bosendorfer. 67 i d. središnji. te na izduženi oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga srednjeg vijeka su. smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do donjeg toka Bosne. Rad JAZU 56.). Sclavorum regnum Grgura Barskog. Tek su na izmaku ranoga srednjeg vijeka. U ovoj će se knjizi. Povijest. Ako se povijest shvaća kao splet mnogih međusobno isprepletenih dinamičnih i složenih procesa.Počeci hrvatske povijesti skoj zoni pod srpskom političkom vlašću. pa u Liku. Budak. 163. Rački. Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I. na svekoliku povezanost odnosa u društvu. dinaridski dio bio je i relativno najuži dio hrvatskog teritorija u odnosu na širinu hrvatskog teritorija na istočnojadranskoj primorskoj fasadi. st. stoljeća.

"franačka zemlja". Viz. U kasnijim stoljećima hrvatski kulturni i etnički prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske. Bonnae 1835. I. od Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. stoljeća. II. Hrvatski rani srednji vijek morju lepezasto širilo od zapadnih obala Istre. Klaić. S druge strane. Letopis. 35. izv.. 140. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da su neki Hrvati još u razdoblju doseljavanja nastanili i područje Duklje 39 . Usp. Dekker. 38 32 . Hrvati se naseljavaju i u panonskom prostoru. odnosno u užem smislu. gdje su prinosi mogli biti relativno visoki. Izvori. izv. 170-1. Viz. izv. Goldstein. pa onda i u Srijem 40 .I. 40 DAJ 30/75-8. Klaić. što govori da su Franci preko svog slavenskog. 31-2. Tako su Hrvati na širem prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od kojeg su mogli imati raznolike koristi. Klaić. 33-35. II. Izvori. 118-9. u porječju Save i Drave. kao i plodnim regijama. Klaić. 41-2. DAT 30/91. IV. Povijest. 20. II. 41-2. I. 39 Šišić. izv. Viz.dakle. 25. a najkasnije do 9. Činjenica da bizantski pisac 12. Izvori 4. rec. 37 DAI30/114-6. stoljeću morali držati i taj prostor. Viz. a na istok granica se vjerojatno već u vrijeme doseljenja. protegnula do Dunava. 30/116-7. odnosno hrvatskog namjesnika u 9. stoljeća Niketa Honijat naziva prostor između Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" . Nicetae Choniatae Historia.

u kojem zbog tehnološkog napretka čovjek umnogome izbjegava neposredan kontakt s prirodom. opća tehnička razina bila je viša negoli u ranom srednjem vijeku. i efikasnost čovjekova rada bila je ipak niža negoli u 1 Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja uključuje veći dio ovdje naznačenih tema) pisao s obilnom literaturom. Takav neposredan utjecaj prirodne okoline na događanja u društvu mnogo je karakterističniji za predindustrijsko negoli za suvremeno društvo. Nedvojbena je činjenica da su različiti klimatski fenomeni i reljefne osobitosti važan čimbenik u odvijanju društvenih procesa. valja se vratiti u nešto raniju povijest ovih prostora. Osim što je bio slabo štićen od različitih vanjskih opasnosti. Lučić. Očigledno jest da su Hrvati. u predindustrijsko doba čovjek se ponajviše suočavao sa ćudi ma prirode baš u srednjem vijeku.15. pa su na taj način i dio svake nacionalne povijesti. kako Rimskog Carstva. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i Panoniji određenu društvenu situaciju i prirodne osobitosti koje će biti i te kako značajne i bitno utjecati na svakodnevni život. donijeli sa sobom određenu kulturu i način života. HZ 29-30. pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske države. bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli državnih tvorevina između kasne antike i 11. a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju. stoljeća. ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku objektivno bio nesigurniji. i u starom vijeku. . Iako su pojedinca u nepostojanju čvršće države trebali štititi tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni društveni odnosi). a pogotovo u novom vijeku. J. iako je to tradicionalna događajna historiografija i suviše često zanemarivala 1 . Međutim. Fizička obilježja prostora J. 1976-7. Prilog pitanju historijske geografije. Utjecaj okoline na povijesna zbivanja Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku Hrvata u bivše rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. 61-76. i nedugo prije njih doseljeni Slaveni. ali su se morali prilagođavati fizičkim i civilizacijskim obilježjima tla na koje su se doselili. Naime. odnosno u antici i u razvijenom srednjem vijeku. u većoj opasnosti od raznih prirod nih i društvenih fenomena.A III. stoljeća. Ustrojstvo. tako i evropskih država 12. 33 .

ali su antropolozi uočili na manjem broju 2 Šišić.o teškom fizičkom radu. nastalom u drugoj polovini 11. ali neke vijesti. sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire . 89. 1492-1507. stoljeća. karakterističnima za novija historičarska strujanja zapažene članke napisali su francuski historičari. događalo da na njoj opet .. 64-7. Pariš 1974. Biraben . Klaič. a čovjek ih često nije mogao učiniti bezopasnima niti ih držati podalje od svojih staništa. bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom.Skok. a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan. posebno I. Sušne i nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati.Nouveaiuc approches. Goldsteln. Najnovija antropološka istraživanja na kosturima vrlo jasno ukazuju na čestu pojavu hipertrofiranih mišićnih hvatišta.1 životinjski je svijet bio opasan -životinje su u svakom slučaju bile brojnije. na više mjesta Splićanin Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi (dakle.ručak za obitelj 5. Čini se da se početkom 6. 6 Šlaus. potom na osifikaciju pojedinih tetivnih vlakana. U vrijeme gladi nije bilo čvrste organizacije koja bi u ugrožena područja dopremala žito. 213-32. a ni samostani nisu bili toliko moćni kao u zapadnoj Evropi da bi poticali krčenja i privođenje velikih površina poljo privredi. Me Neill. 2. Tridesetak godina kasnije svećenstvo srednje Bosne žali se kako u njihovu kraju ima mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . Izvori. Hrvatski rani srednji vijek drugim razdobljima. Le Goff. 216. Braudel. Supetarski kartular. pa tamošnji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to spriječi. dijelom i iz kasne antike. 5 Novak . do 18. Bizant. bio posebno žestoko izložen svim ćudima neprijateljske prirode... 3 r 34 Fizička obilježja prostora kostura (ukupno 3) i promjene karakteristične za koštanu tuberkulozu 9 . usprkos naporima. i F.J. 7 O tim temama. Nouveaux problemes. 64 i d. I-III. općenito."kuga" 8 . Kraniometrijska i paleopatološka analiza. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu nazivaju pestis . Les temps de lapeste. Priručnik. 78. posebice podizanju i nošenju teških predmeta. specijalno za kugu: J. u doba epidemija kuge nije bilo jake komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad. I ovi. W. N. fragmentarni i manje-više slučajno zabilježeni podaci jasan su dokaz da se ranosrednjovjekovni čovjek u Hrvatskoj morao neprestano boriti s prirodom. 107 i d. stoljeća nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 . U malobrojnim i uglavnom šturim izvorima s ranosrednjovjekovnog hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka. Materijalna civilizacija. Goldstein. 8 Vidi. Vidi. 4 Novak -Skok. Šišić. Nouveaivc objets. H. a onda i u Hrvat skoj. 145. Koliko se god čovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju obradi. isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju za samo četiri sira i četiri kruha. Ili. ukazuju da život nije mogao biti lagan ni nekoliko stoljeća kasnije. Država i trgovina bili su isuviše slabi da bi mogli spriječiti ili barem ublažiti nastupe gladi 7.očigledno je roditeljima bio prijeko potreban novac.I. sedam galeta vina i . što svjedoči o općenito visokom stupnju fizičke aktivnosti . Prije nekog vremena taj je Zulo prodao Petru nešto zemlje za tri stara žita. često se. ekonomija i kapitalizam od 15. 157-8. stoljeća. U Supetarskom kartularu. Na nekim su kosturima karakteristične promjene od čestog jahanja 6 . Supetarski kartular. Priručnik. Pariš 1980. na raznim mj. Zagreb 1992. La Pešte dans le HautMouenAge.. Annales ESC 24. Čovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi. 1969. ed. neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 .

Moguće je daje do smanjivanja kultiviranih površina. Tada je nastala poznata močvara Palača {Paludes). Zagreb 1982. II. 13 V. stoljeću u južnoj Argolidi zbog nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u polupustinju. Runnels. 11 A. Later Roman Empire. pa i manje 13.većinom koze koje nemilosrdno brste makiju . takve promjene događale su se i događaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. to jest na oko 5 st. Jones. vrlo slično onome što se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se događalo i u krškim predjelima Hrvatske. Iako je rimska vlast nastojala zemlju štititi podzidavanjem i ograđivanjem. više ne daje plodo ve zbog dugot rajnih kiša ili stalni h popla va. ali još više zbog nebrige prouzročene manjkom radne snage -jer se procjenjuje daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za pola. a potom i do uništavanja terasa i prelaska na stočarstvo. Čini se da su u istočnoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u slučaju pogibli mogli preplaviti čitav kraj. Mogla se brže negoli u drugim vremenima stvarati golet. Čini se da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba velikih promjena.C. 89. 9 Šlaus. van Andel . H. 71. H. van Andel -C. u 6. S ratarstva se prešlo na stočarstvo . naime. erozije zemlje./km 2.počne izrast ati šuma. jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantičkih bazilika). II. Negdj e su se i močv are mogle širiti promj enom riječn ih tokov a. 817 i d. kanali su se s vremenom zatrpali. Kraniometrijskaipaleopatološka analiza. Stanford 1987. ustave urušile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na sve strane. knjiga 1 (prirodna osnova i historijska geografija). Cambridge 1964.kao i na intenzivan uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao što je limun) 12. zatim doba uništavanja terasa s maslinama. to se čini vrlo vjerojatnim. došlo i u krškim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji vijek . Iako nema konkretnih podataka da su se slični procesi uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Regionalna geografija Jugoslavije. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba uređenih terasa. primj erice negdj e u današ njoj Slavo niji. 12 T. a veliki broj termi tražio je i velike količine ogrjeva 11. H. Stanford 1987. 135 i d. 10 35 . da orani ca. M. 143 i d. Istraživanje američke ekipe o promjenama u ekosustavu južne Argolide na Peloponezu vrlo su instruktivne: T. a poslije pogibli opet ga privesti kulturi.donekle zbog prelaska na stočarstvo. pa opet doba čišćenja i uređivanja. Beuond the Acropolis [A Rural Greek Past). Rogić. pa i više. Beyond the Acropolis {A Rural Greek Past). ali. kada je Rimsko Carstvo propalo. U krški m se predje lima Hrvat ske (pogo tovo uz obalu i na otocima) zasigurno događalo da se brižljivo podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla uslijed nebrige počnu urušavati. Runnels. a eroziju je sprečavala sustavnim pošumljavanjem..

a posebice Panonske zavale. reljef. uz relativno male varijacije. Johannis chronicon uenetum.I. pa je to bila vrlo važna pogodnost i u ranom srednjem vijeku: u razdoblju kada je država općenito slaba. Prohodno Pounje.. Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su ovi opći procesi tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka značili mnogo pojedinačnih i kolektivnih borbi. Pejzaž i reljef. i početkom 20. Zato je moguće sadašnju klimu. stoljeća14. nekoliko postojećih prijevoja znatno su niži od 1000 metara nadmorske visine. VII. a vrata između Alpa i Dinarida bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. 356. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa. Ta ogorčena borba između čovjeka i prirode znala je završiti i smrću mnogih od gladi. spomenute u Supetarskom kartulani. itd. 2. O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka. Supetarski kartular. 16 Vidi. Rački. pojedinačne sudbine siromaha. 18. Istočna granica. Stanovnike unutrašnjosti. Čini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14 BSsendorfer. godinu. Hrvatski rani srednji vijek Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. Prirodni faktori koji utječu na razvoj društva stoljećima ostaju gotovo nepromijenjeni. u današnjoj Hrvatskoj. kako u prirodnoj. Pri tome ne treba zaboraviti da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -današnja Dalmatinska zagora i Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromašnijih dijelova Hrvatske. komunikacije loše održavane. 148-50. kada ih prodaju u roblje -vidi. vode. sudbina dječaka Zlobe i druge -Novak -Skok. na jugoistoku Dinarsko gorje. a istraživanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj tek su započela. Documenta. nesigurnost velika. Upravo zbog tih kontakata između pojedinih dijelova Hrvatske opravdano je i logično hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. uvijek je privlačilo pitomije Sredozemlje. nego vrlo posredno -jedina zabilježena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je Dubrovnik 850. a tehnika i tehnologija na niskom stupnju. Po svim dosadašnjim antropološkim istraživanjima prosječan očekivani životni vijek nije mogao prelaziti 30. 15 36 . moguće je bilo preko tih prijevoja održavati svakovrsne veze. Preživjeli su pak vodili i dalje život na egzistencijalnom minimumu16. kretanje ljudi Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo značenje uvjetuju prirodni elementi. stočarski krajevi južne Like i sjevernodalmatinska zaravan olakšavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno. smatrati stanjem koje je vladalo i u ranom srednjem vijeku. godine bio teško oštećen nevremenom. studeni i bolesti. uz veliku smrtnost dojenčadi i djece. tako i u društvenoj okolini. udarcima mora i vjetra15. primjerice. iako o njima izvori najčešće ne svjedoče direktno. patnji i tragedija. 221. Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i krška priroda Dinarskog gorja pojačavaju njihovu međašnju ulogu. pobjeda. društvo dezintegrirano. Goldstein. Međutim.

odnosno subpolarnog pojasa niskog tlaka. Goldstein. planinskom barijerom duž obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleđu 20 . brdovita i neprohodna (odnosno. Zagreb 1968. 4. Krševitost značajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je bitna osobina njezina prostora. uništeni). M. 404 i d. 325-46. Zagreb 1992. do Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak. u prvom redu Atlantskog oceana.. 133 i d. O tom čimbeniku valja voditi računa kada u 9. Hrvatski rani srednji vijek utječu i sredozemne depresije (ciklone). nisu stoljećima po propasti Carstva održavani. Upravo zbog te činjenice vrlo je zanimljivo da su se središta hrvatske države u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje. kada putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema. sv. Pašalić. 47. Postanak. Krški dio obuhvaća dobar dio središnjeg prostora i cijelu primorsku fasadu. koja općenito određuju vrijeme u Evropi.Fizička obilježja prostora jede opće pravce pružanja antičkih prometnica 17. 3. ali dijelom i kao podatak koji odražava stanje u onodobnoj Hrvatskoj. stoljeću dođe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj državi. 37 I. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina. u zaleđu istočnojadranskog priobalja. Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom položaju važan prostor. SHP 14/1984. Sarajevo 1974."zemlja bijaše pusta i prazna". na prostoru koji je tradicionalno bio siromašan. Djela ANU BiH. Sarajevo 1960. ali. Šegota. Bojanovski. Jakšič. 20 O klimi na hrvatskom prostoru. a kontinentalno obuhvaća cijel o kopn eno zale đe. E. otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. . Osim toga.što donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19. L. izme đu suptropskog pojasa visokog tlaka i arktičkog. U evropskoj cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu. Sr edoz emn . stoljeća tvrdi kako je "slavenska zemlja pusta. na klimu u Hrvatskoj utječu i velika barometarska akcijska središta. ze mljom. Na klimu 17 Konkretno. Usp. godine promet se kanalizira preko Knina 18 . Vikić -M. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija. a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. Prema tome. mogućnostima za bogat život vrlo je osku dan. koji su inače bili kolni. Također. Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. pa su se tako nužno stvarali (ili određivali) novi. opširno. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam". ali u prometnom vidu izuzetno značajan. Izdanja HAD 15. Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. Sredozemno i kontinentalno klimatsko područje podijelili su Hrvatsku: prvo je ograničeno na uzak pojas niskog jadranskog primorja i otoka. sv. Antička naselja i komunScacije u Bosni i Hercegovini. posebice u njezinu dalmatinskom dijelu. Čoralić. 1. 23-40 18 N. Stoga je cesta od obale prema unutrašnjosti u antici prelazila Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoševaca). 123 i d. vidi: Enciklopedija Jugoslavije. bez putova)" . kako rimski putovi. Gorenc. s vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom. Jakšić. Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24. i: I. Klima Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj određen je položajem uz Ja dransko more. 19 Biblija. Zagreb 1960. 1991. N. Klimatologija.2. "konj ski" putovi. a te se osobine ne mijenjaju već stoljećima.

oko današnjeg grada Rijeke pet mjeseci. Zimsko je razdoblje u godini kratko . gdje pojačava snagu. između ostalog. godine) došlo do zatopljenja 21 . a prosječna je zimska temperatura ispod 0 °C. kontinentalni je dio vjerojatno bio razmjerno rjeđe naseljen negoli neposredno zaleđe obale. kako klima u Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugačija od klime na širem evropskom prostoru. do 11. Ovakva je klima bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka. Ove klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na razmještaj stanovništva . stoljeća (ili do 1125. koju karakteriziraju hladna ljeta. sama obala i otoci. Za panonsku klimu karakteristična su vrlo vruća ljeta.po svemu sudeći. i višestoljetne gradnje u suhozidu i drvetu. vjerojatno. kao i djelomično nomadskog načina života tamošnjih stočara.najviše četiri mjeseca. To je bura koja znatno snižava prosječne mjesečne temperature. iz planinskih predjela u dinarskom rubnom pojasu ljeta su nešto hladnija. u ovoj klimatskoj regiji živjela i većina stanovništva."što je temperatura bila u nekom razdoblju viša. jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku vrlo oskudna. ali se rijetko održi duže vrijeme. Primjerice. Po režimu oborina. to je više 0 18 u kiši i snijegu T r 38 Fizička obilježja prostora i obratno". i oni od vitalnog znače nja (prijevoji preko Dinarida i prolazi između krških dolina). te da je. Međutim. iako je izostanak značajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom prostoru rezultat. Kontinentalna klima ima na ovom području više varijanata. Međutim. Zbog strujanja hladnijeg zraka. Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje više od četiri mjeseca. Tako je analiza leda na Camp Centuryju na Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. Na sjeveru je područje sredozemne klime znatno suženo zbog klimatske barijere Velebita. mjerila se količina izotopa kisika (0 18) u vječnom ledu. jer je to prvorazredni pokazatelj smjene "toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prošlosti .u klimu obilježavaju blaga i kišovita zima te suho i vedro ljeto s visokim temperaturama. U sjevernom dijelu primorja zna biti i snijega. Hladan kontinentalni zrak može prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja. dok cijeli niži dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi. U cijelom primorju prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 5 °C. vrlo hladne zime i mnogo snijega koji se dugo zadržava. pa nije neobično da su se središta hrvatske države formirala na području sredozemne klime. a zime nešto toplije negoli u središnjim dijelovima Panonske zavale. Druga istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku: nakon relativno toplog . Najviši planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku klimu. najbliži su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske. bili su uglavnom pošteđeni tako ekstremnih vremenskih prilika. da je velika većina nalaza pronađena upravo ovdje. iako su one uvijek bile moguće. najnaseljeniji dijelovi države. Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme današnje. moguće je upotrijebiti rezultate istraživanja koja su obavljena u drugim evropskim zemljama.

M. Jedini podatak koji bi mogao o tome posredno posvjedočiti jest vijest da Ljudevit Posavski u prosincu 819. Rački. pa prema tome i u Hrvatskoj. Nouveaivc objets. Klaić.. i 20. D. 39 . Le Roy Ladurie . u: Fai re de Vhis toire. 1. premda se čini da je to ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teško može išta zaključiti. 1989. Lamb. da bi do zatopl jenja ponov no došlo u 19. Valja tome pridodati da Ljudevita. Zagreb 1988. Z. a sve kulminira "crnom smrću" -najstrašnijom epidemijom kuge 1346-9. 84. Pariš 1974. 324. godine tvrdi se da su "bili u slavenskoj zemlji gotovo četrdeset dana. detaljnije. tada "vinorodne zemlje") 23. 3-30. Priroda 62. Nakon toga. J. i do kraja 10. D. a za to vrijeme doživjeli smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i kretnjom ponešto sa sebe uklanjati"25. Documenta. Klima u Hrvatskoj. Izvori. stoljeća do Islanda. 371 i d. Osim toga. 32-3. Juras. 481 i d. ed. nije gonila neka prijeka potreba da kreće u Dalmaciju. Analiza klima toloških e le mena ta na području SR Hrvatsk e u 1987. E. 25 Šidak. sudeći po navodima ljetopisca. stoljeća. otprilike tri stoljeća zatopljenja koincidira s gospodarskom i općedruštvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko 1000. stolje ću22. 22 Šegota. 23 Vidi. 2. stoljeća. Katušin. Terra 103. kada počinju godine gladi. godini. Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni. 24 ARF ZSL 819. može se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se slučajno Normani!) vrlo dobro iskoristili činjenicu daje na tamošnjim morima i obalama bilo manje leda. H. Može se pretpostaviti daje klima na našem kontinentu. K. 1 -24. godine. nije mogla biti bitno različita od klime koja je vladala u čitavoj Evropi. 40-2. Pandžić. Čini se da su podac i toga drugo g niza vjerojatniji -povezu li se s općeevropskim događanjima. V. Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora ("Vinlanda" -dakle. Meteorologu. Moran and M. Izvori. Tako su Normani . Zagreb 1973. Malo ledeno doba. 3-13. do otprilike prve polovine 14. 17. H. L'h isto lre de la pluie et du beau temps. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i pljačka po njoj 24. 21 E.razdo blja do 10. usprkos mogućnosti da postoje regionalne specifičnosti. Balešić. A. u: Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u SR Hrvatskoj.Vikinzi stigli tijekom 9. pa se i lakše putovalo. u izvještaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku križara kroz Hrvatsku za pohoda 1096. Morgan. Klaić. da bi zatopl jenje doseg lo vrhun ac oko godin e 1300. bila u ranom srednjem vijeku otprilike slična današnjoj. 2. Koster. London 1968. stolje ću. Assessment qf climate change impact in highlatitudinal regions. Klimatologija. i 18. Helsinki 1991.. Tada počinj e hladni je razdoblje s vrhun cem u 17. The Changing Climate. a obično se u vojne pohode polazilo u proljeće i vraćalo u jesen. odnosno daje bila za nijansu toplija nego krajem 20. Historijska čitanka. stolje ća klima još više zatopl java.

373 . 4. Hidrometeorološki glasnik 1. uz koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe. Za te je rijeke karakteri stično da imaju mrtve rukave. i kasnija stoljeća. koji je nemoguće točnije odrediti. I. Razvodnica između ta dva sliva pruža se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana. Iz Hrvatske vode otječu u Crno i Jadransko more. kada je klima toplija. Documents historiaues sur les variations de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. ali je teško i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to zaslužna promjena klime. kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina. napuštena korita. dok se prema jugu sve više od njega udaljuje. s druge strane. izv. ali od 18. Vode U antičko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta. kada se opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije. godin e. tvrdi da se u Vrbniku na Krku smrzavalo vino u bačvama 27. rijeke ili jezera bio uvjet opstanka pojedinca u ranomu srednjem vijeku. u kazuj e na značajnu pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama. P. stoljeća. gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora. Inače. od kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak). 40 r h . stoljeća i iz kasnijeg vremena. potoka. a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku više nisu funkcionirali. čini se. Bilješke o vremenu u 17. Sudeći po dostupnim podacima. godine).. vrlo je dobro razvijena. Klimatologija. Comite National du Rovaume de Yougoslavie. može zahvaliti tadašnji gospodarski i društveni razvoj 26. 28 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. stoljeća tvrdi da "sela Slavena leže na rijekama jedno do drugog .I. hrvatsko društvo doživljava intenzivan razvoj. došlo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja. Zagreb 1948. 128. pa je stalan boravak u blizini izvora pitke vode. a u blizini su im šume ili močvare ili ritovi. kada se za godine 1620. morao je tražiti stanište u blizini vode. Upsaliae 1864.primjer količine ubranog grožđa u Badenu u Njemačkoj. 372. stalno se spominju 26 Šegota. nastojali su se naseljavati uz vodu. moguće je da su ti tokovi danas na drugim mjestima negoli nekada. 284. stoljeću. do otprilike 1350. i 1621.. Vujević. Tako izvor zvan Pseudomaurikije iz 6. J. ali. i nestalan tok." 28 Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima. meandre. Riječna mreža crnomorskog sliva. ed. činili i Slaveni. Union Geographique Internationale. Klimatologija. Hrvatski rani srednji vijek Vjerojatno je tijekom 11. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronaći vodu kraj koje bi stanovali. 139. pa. A. 27 Šegota. Gilić.. pa onda i Hrvati. naročito u nizinskim područjima. Čovjek koji osniva naseobine morao je to uzimati u obzir. baš kao i u drugim evropskim kraje vima. Beograd 1931. opsežniji izvještaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17.. Goldstein. od 850-1950. prema tome. To su. pa se čini da se i tome jednim dijelom. Tijekom sljedećih stoljeća (od 11. Scheffer. Viz.

Kultur in Kroatien. Tomičić. 16-7. spominje i "biskupa zagrebačkog na Savi" 40. 31 K. Documenta. tako da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno močvarna tla 29 ARFza 819-23. Međutim. 42 Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru čju koj e omeđ uju Sava. Zagreb 1992. Ž. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. 1. ali je funkcija zagrebačkih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz preko nje. 320-7. a nekro pole u istočn ijim dijelo vima Hrvat ske nalaz e se takođ er na voda ma ona kod Brods kog Dreno vca u blizin i Orljav e. Rački. Naseljeno je i uže područje Osijeka. 129-61. U najdetaljnijem popisu svih srednjovje kovnih lokaliteta . Stanje istraživanja i statistika. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Šmaljcelj. od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture. Zagreb 1991. Arheološki pregled 15. Vinski-Gasparini -S.Sekelj. ser. Novi prilozi vrednovanju ostavštine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II. 41 Ž.u Sisku i u Kijevcima kraj Bosanske Gradiške 35. 1185/6. prostor uz rijeku Dravu 36. VAM. Tomičič. Tomičić. SHP.. 333. te Psunj i Papuk -Ž. 1968. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 34 Ž.Kultur in Kroatien. nije svaka voda bila poželjna -u Panoniji je dobar dio nizina bio močvaran 42. karta 1. 32 S. 3."Gole Njive" (općina Vinkovci) .nekropola VIIIDC stoljeća sistematska iskopavanja. a ona kod Bijelog Brda istočno od Osijeka nalazi se uz Dravu 34. Klaić. VAM. Bulat. Čini se da postoje vrlo čvrsti arheološki dokazi da se u rimsko doba plovilo Karašicom i Vukom 37. 148 i tamo lit. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. 225-39. Izvori. koja traje od oko 900. 3. serija. 97. 117-9. Zagreb 1992. godine navodi svoje biskupe. 89. praktično su svi u blizini tih triju rijeka ili njihovih pritoka 41. a 827. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . Nije slučaj no da je i većin a karoli nških mače va i uopće ostata ka prona đena uz Dravu 30 . stoljeća u međurječju Dunava. Zagreb 1961. 123. Ercegović. Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8. Istočna granica. također je uočljiv trend njihova grupiranja uz velike riječne tokove. Beograd 1973. Drava. 101. 14/1984.Fizička obilježj a prostor a Kupa. Tomičić. Kada Bela III. 30 41 . 35 Namentragende Steininschriften. 193. Kalnik i Bilogora. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . serija. koja dvade setak kilom etara dalje utječe u Savu 31. Drave i Save. 95-118. spominje čak luke na Dravi39. Zagreb 1958. Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka. Ne može biti slučajno da su jedina dva ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako im je funkcija nepoznata) nađena u blizini uz Savu . Rački. Privlaka . 33 M. 39 CD III. dakle. 102. Medvednica.209-30. Klaić. Izvori. iako savska obala jamačno nije bila uz sam zagrebački Kaptol. godine do otprilike polovine 13. Sava ili Drava 29 . 38 ARF za 827. 11-21. 2. 123. karta 1. SHP 10. Izvori. 37 Bosendorfer. ona na ciglani Daraž u Bošnjacima kod Županje u blizini je Save 32. Documenta. ona u Privlači kod Vinkovaca u blizini Bosuta 33 . Ercegovlć. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. 40 Klaić. godine Bugari su s brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamošnjim Slavenima nametnuli svoju vlast 38: kroničar ne spominje nikakve kopnene odrede. 36 M. Varaždinski privilegij iz 1209. Uglavnom.111.

85. To je još jedan razlog zašto su se naselja u zaleđu obale stvarala na prisojnim padinama kraških dolina. teku po površini. Izvori. pružao od Nina do Islama Latinskog i Grčkog. naročito ponornice. pa čak ni kretati se uz njih. Šišić. Jakšić. Takva je situacija bitno različita od panonskog dijela Hrvatske. razmjerno više negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske. ne povoljno je da u tom području koje se nalazi s obje strane razvodnice voda vrlo često otječe kraškim podzemnim putem. U tome su iznimka relativno dugi vodeni tokovi Zrmanje (69 km). 402-3. Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. pa se iza kraćeg površinskog toka gube u ponorima. Na području Dinarida ima relativno mnogo oborina. Priručnik. Klaić. Kandler. No. Račkl. Izvori 63. 44 42 . 43 P. Kule Atlagića i Benkovca. 17. 46 Šišić. Ponori se nalaze uz rub kraškog polja ili u samom polju. stoljeću spominju i u Istri 43. neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da čine zrak gotovo zagušljivim" 44. Hrvatski rani srednji vijek čak i danas otpada vrlo značajnih 8% ukupnog teritorija. stoljeća.I. Jedan stranac. Klaić. 325-46. Ponornice izviru iz kraških vrela. 820. Klaić. čini se daje već spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 . onaj od Nina do Knina. Codice diplomatico istriano. pa su zbog toga u kraškim poljima poplave vrlo česte. Izvori. karakteristična je pojava bujica. 47 N. Izvori. pa sve do Knina. a ne u njima. Svi ostali kraški vodeni tokovi. vješto izbjegavajući bilo kakvu vodenu prepreku 47 . Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Donekle to važi također i za Rašu i Mirnu (41 km) te neke još kraće rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran. gdje se ceste često pružaju uz vodene tokove. 45 ARF ZSL god. čak i kanjona (primjerice. kanjon u donjem toku Cetine). 921. a.vjerojatno zbog toga što ih nije bilo lako prijeći. Kašica i Smilčića. Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam". Za kraške krajeve. Goldstein. 325. Priručnik. Stoga se čini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz obradivo tlo i dijelom nasljeđivala položaje rimskih naselja. Nastaju na goletima u vrijeme naglih i jakih kiša ili ubrzanog otapanja snijega. Močvare se u 10. tvrdi daje i Dalmacija "gotovo čitava močvarna.tako je franačka vojska 820. Naime. SHP 14/1984. Cetine (100 km) i Neretve (218 km). na kraškom prostoru rijeke tendiraju stvaranju strmih obala. 85. Vilim Tirski koji opisuje put križara kroz Dalmaciju krajem 11. daju kraškom po dručju poseban hidrografski značaj. godine prelazeći Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 . Međutim. Klaić. Za visokog vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike količine vode. 402-3. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi ranoga srednjega vijeka . naročito one u primorskom pojasu. stoljeću koje su u velikom dijelu Slavonije omogućile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. Krke (73 km). pa izbija na površinu u niskim krajevima ili na morskoj obali. Documenta.

Klaić. 78. Klaić. a potom i do Zagreba 48. Šume Dalmacije u antici. Crveno i Modro jezero kod Imotskog. Putove je u Panoniji često određivala mogućnost prijelaza preko rijeke. 820. tvrdi ljetopisac. preciznijih podataka nema -sustavna istraživanja do sada nisu provedena.. ali ona nikada ne presušuju. pa ta jezera imaju više obilježja bara oko velikih nizinskih rijeka. 128. u Panoniji je trebalo znati kako prijeći (ne izbjegavati!) preko voda i što bolje se njima poslužiti. "smetnja bila rijeka Drava" 49. Geografija Hrvatske. Međutim. Za ljetne suše veći dio ih presuši ili se voda zadržava samo u nižim dijelovima polja. 43 . U Panonskoj se nizini jezera stvaraju u napuštenim dijelovima nekadašnjih riječnih tokova. Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni život u ranomu srednjem vijeku. ne propušta napomenuti da su na povratku prešli Kupu i stigli do Save. Rački. itd. Slavonija od X do XIII stoljeća. Poznato je da su sustavnom sječom i krčenjem od srednjega vijeka do 20. ARFza god. Nikolanci. dakle. 157-68. jer osim općih znanja o nekim pojavama u vezi s florom u prošlosti. te promjene ipak nisu korjenito izmi48 49 50 V. 14-5. stoje bilo vrlo važno u vrijeme kada su mogućnosti prijeno sa vode bile ograničene. To je bilo toliko važno da anonimni notar kralja Bele III. Documenta. s velikom sigurnošću zaklju čiti kako su stanovnici Dalmacije često oskudijevali vodom. pa se i s obzirom na te opće prilike može pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. V. Neka kraška jezera za kišnog razdoblja pokriju čitava polja ili samo neke dijelove.). Flora Kako je izgledao biljni pokrov i što se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga srednjeg vijeka za sada je nemoguće točnije utvrditi. To su presječeni riječni zavoji (meandri).1. 21-6. Izvori. a potom i utjecaj stočarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza . VAHD 82/1989.samo pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i ispiranja plodne zemlje 50. Njihova je površina mala (primjerice.. 324. ljudska djelatnost . a drugdje je. Dok su putnici u Dalmaciji morali voditi ponajviše računa kako izbjeći planine i pronaći najlakši i najniži prijevoj. Šuma je bilo više nego što ih ima danas. Zagreb 1882. Babino jezero u Velebitu.. Ili. dok stanov nici Panonije na putovanjima često nisu znali kako je priječi. Zagreb 1974. opisujući neku provalu Mađara čak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900. stoljeća neke šume u Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno uništene. M.Fizička obilježja prostora Jezera se u Hrvatskoj nalaze većinom u kraškim predjelima. kao primjerice na Velebitu. Može se. zna se prilično točno kako je izgledao evropski pejzaž u srednjemu vijeku. u doba Ljudevita Posavskog franačkoj je vojsci. Vodostaj im tijekom godine koleba. 17. Međutim. 5.ponajprije krčenje.

Zagreb 1979. Grabovci kod Konjica.Brest kod Petrinje i kod Buzeta. Korenčić. inovjerci 57.Dubrava kod Vrbovca i Šibenika. Les marginaux dans l'Occident medieval. nadalje. nije došlo do ogoljivanja velikih područja. 105. dj. Jablanac. hrast. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se mijenjale od posljednjeg ledenog doba.Hrastin blizu Osijeka i drugi. pa Dubrave. Rauš. 90. 107. kao i božanstva slavenskog panteona . Dubravice.Grab kod Ljubuškog i Sinja. jer su bile uglavnom nepoznate. Goldstein. 85. stoljeća Dalmacija je "prepuna brda i šuma . Đ. "brijest" . Šišić. "jasen" Jasenak.Brezovac Daruvarski. "cer" . "lipa" . Klaić. Brezje kod Donje Stubice i kod Varaždina i drugi. Grabovac kod Belog Mana stira i Omiša. "bor" . Ili. pričalo se da su u njima bića s onu stranu mašte (vještice. recimo. tako da ima vrlo malo obrađenih polja"56. "orah" i "vrbu" -primjerice. Rauš. Grabrk na Dobri. brijest i pogana arbor 54. U njima su se skrivali bjegunci. istr aživanja o sta nju šuma u pr ošlim stoljećima na hr va tskim pr ostori ma nema -u knjizi Šume u Hrvatskoj.Cerovac Tušilovički kod Karlovca 55. niti je mnogo novih. Geologija. što svjedoči o trajnoj važnosti biljnoga pokrova i posebice drveća. "hrast" . Stonska.. Brestovac Požeški. Izvori. Jasenica. "breza" . i drugdje.I. Herak. Glogovnica. Stoga se može reći da se u ovih tisuću godina.. odmetnici. U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske. u: Les marginawc et les exclus dans Vhistoire. 7. stoljeća -n. 402-3. "javor" . Grabovica kod Duvna. "grab" . opširnije. Đ. prilagođenijih vrsta postalo dominantno. Zatim čitav niz "Dubrava" . M. Orahovica i Vrba. J. pa je na taj način po drveću dobio ime čitav niz naselja od srednjega vijeka do danas. Stoga još i danas u preostalim šumama Hrvatske pretežu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se miješaju sa srednjoevropskim flornim elementom. stoljeća pod šumom je oko 35% površine Republi ke Hrvatske 51. pašnjaka. Po vrstama drveća koja su rasla pojedi načno ili kao šuma nazivana su mjesta u okolici.Borik. Postoje i toponimi koji spominju "glog".Duba Konavoska. prije otprilike deset tisuća go dina 52 . 288. 273 52 id. no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj.tako se ime vrhovnog boga 51 Šume u Hrvatskoj. Borovo. Le Goff. "dub" . 149. 72 i d. 816. Grabovnica kod Čazme. na daleko i široko razasutih. M. Hrvatski rani srednji vijek jenile izgled hrvatskog teritorija. Jablanica. "jablan" . 54 55 56 57 CD I. 53 Nažalost. Vidi. ur. Priručnik. pa nema čak ni podataka da se. Lipice ispod Male Kapele. Pariš 1979. u pejzažu Hrvatske ništa bitno nije promijenilo.95. ur. 44 .. Pelješka.Javorje kod Senja. najstariji su podaci iz 16. Tako. koliko je proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas. Lipa i Protulipa kod Duge Rese. Još za putnika s kraja 11. Takve su šume budile u ljudima srednjega vijeka strah. Zagreb 1990. kao što se to događalo u nekim drugim evropskim zemljama 53. pri mjerice. razbojni ci.Jablan kod Vrbovskog. crnogorica širila nauštrb bjelogorice ili obratno.Lipik. vilenjaci). Zagreb 1992. I početkom devedesetih godina 20.

mj. Toponimija otoka Brača. u: Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. pogled prema Sv. P. Nutarnje stanje. Documenta. nisu sve šume bile daleke i nepristupačne . Documenta. 205. 172. Supetar 1972. na padini Učke prema Plominu . Od vrsta koje je uzgajao čovjek vrlo je karakteristična maslina.neke su. Osim šuma. 45 . pa postoji "Borun" nad Ostrogom u Kaštelima -Šimunović. brdovitim i šumovitim mjestima58. za razliku od obrađenih 60. Šimunović. 69. kao i ime iznad Mošćenica u Istri. stoljeća. postojala su i prostrana područja livada. predstavljale dio neobrađenih površina nekih posjeda (terrae incultae). Pašnjaka je bilo i u primorju -u Diklu kod Zadra 61. 60 Rački. kamenjara i vriština. 95. Split 1993. 92.Skok. 21. Fizička obilježja prostora Slika 1. Mihajlu Peruna pojavljuje na samotnim. 164. Čini se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik. Može se reći daje područje sredozemne klime određeno na neki način područjem 58 Radi se o lokaciji vinograda . na i. 643-4. Etimologijski rječnilc II. na raznim mj.Rački. 15. Rački. Šimunović. Vinogradi Stonskog polja. zajedno sa pašnjacima. 153. Rad 105. nosi. između ostalih. uz Tugare. 87. Documenta.. Uvod u kaštelansku toponimiju. 61 Rački. i najviša gora na Braču i na istočnojadranskim otocima uopće (Vidova gora) 59. između Jesenica i Podstrane. 94. teritoriji pod močvarnom vegetacijom i stepe u Panonskoj nizini. a ime staroslavenskog gromovnika Vida. 167. 59 P. Perun je i ime brda kraj Splita (1660 m). Ipak.

a vino i vinovu lozu potom spominju i mnogi drugi izvori 68. 36. 59. dužni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64. vidi. mnogo prije dolaska Grka u te krajeve. Korčuli. 26-7. 68 DM 30/137. relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedeći način: kako se maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pašmanu. 207. 46. dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske od početka 9. Berket. jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. 1017.na otočiću Maslinoviku kod Primoštena danas nema maslinjaka. u: Statut grada Trogira. Viz. Kao tipična sredozemna kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima. izv. Klaić. 39. Izvori.". 932. 64 CD I. 193-6. uostalom. 69 CD III. Centar na balkanološka ispitivanja. 12 . 79. 261-72. godine da će samostanu sv. Zaninović. Izvori. ur. CD I. jer vojvoda svjedoči kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za dobre ljetine više od 200 vrčeva (amphoras) vina"67.. u razvijenom je srednjem vijeku očigledno nastojanje da se proširi uzgoj maslina 65. Izvori. izv. 23. 70) na danas zapuštenim jadran skim i prijadranskim površinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno lako ustanoviti. a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu. M. 185. Klaić. Klaić. Rački. Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali još od brončanog ili željeznog doba. 18. DAT 30/111. godine kojom je podijelio Varaždinu prava slobodnog kraljevskog grada 69. Viz. jer se s vremenom proširila i prema unutrašnjosti 66. Margetić. ali. Budući daje vinova loza nezaobilazni dio kršćanske liturgike i simbolike. 59. Hrvati su najkasnije do vremena kada su prihvatili kršćanstvo morali početi s uzgojem vinove loze. A. Klaić. 113. 209. Klaić. no zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Rižanski platit 430-1. Gligo. Split 1988. M. Rad 105. Sarajevo 1976. 146-7. Tako su postojale mnoge sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako nauče sve o uzgoju vinove loze i pravljenju vina. Izvori. 66 Vidi.I. 35. Riri i vinova loza.. Cvitanić i V. 89. 70. Izvoru 11. 99. 137. Građani Biograda obvezuju se 1076. 63 46 . 11. stoljeća pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio važan. 430-1. 173-4. Hrvatski rani srednji vijek uzgoja masline koja se na istočnoj obali Jadrana na pojedinim mjestima uzgaja više od 2000 godina. Godišnjak 13. II. kao i klijeti u vinogradima (cella)71. 200-1. Documenta. Rižanski platit. Moguće je da se uzgoj maslina širio u nekim razdobljima. 173-4. 62 Placito del Risano. 52. 1209. 65 Od brojnih slučajeva. Nutarnje stanje. 88. 150-3. 107.. 67 Placito del Risano. a potom da su se stabla uništavala ili da su propadala . 59. Očito se veći dio vinograda koristio za pravljenje vina. Documenta.. U ispravama se spominju i posude za vino {butte). Spominje se uzgoj maslina u Istri 62."oni koji obrađuju zemlju . Margetlć. 91. Klaić. Codice diplomatico istriano a. Goldstein. 70 O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op će . Prva knjiga reformacija Trogira. a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u srednjem vijeku. gdje se spominju "brojni vinogradi i zasađene masline" -Rački. Izvori. 71 Rački. Braču i Hvaru ima mnogo maslinjaka" 63. 176-8. 27. Codice diplomatico istriano a. Uzgoj vinove loze i preradba u vino spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II. II. na primjer. s druge strane.

204. a od voća nezaobilazne jabuke. i to žito. 1963. 11-2. Stoga se može zaključiti da se jelo uglavnom slično kao i danas. višnje. stoljeću. 11.na primjer. izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo) ili križara (na primjer. 206. Izvori. Izvori. 59-63. Grmek. Nutarnje stanje. ali njihov je urod vjerojatno za naše pojmove bio vrlo slab. Nije bilo ni riže ni šećera. krma 72. Čini se da su od povrća i voća Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali još grah. nego i važan korigens lijekova. duhan). "četvrtina" vidi S. pa i lijek sam po sebi. Rački. 72 Placito del Risano. Klaić. Pojedine životinjske vrste nastavale su prostore s kojih su danas potpuno iščezle . Ćirković. 77. Beograd 1973. godine kruške 76. a u Istri 991. M. crveni i bijeli luk. III. stoljeću. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. Rižanski placit. orahe. Zadra. 76 Margetić. u 14. Zadar u 15. 207. 47 . premda uglavnom nisu izumrle. 172 i d. VAM.u Rižanskom se pladtu spominju kostanji 75. vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih žitarica78. Margetić. 74 O sustavu tzv. zelje. Jaka abrazija zuba kod pokojnika na nekropoli pokraj ciglane Daraž u Bošnjacima kod Županje pokazuje da su jeli mnogo biljne hrane. šljive. ser. Zagreb 1961. 78 Vidi. može se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. Zagreb 1977. Klaić. lan. 58. Nutarnje stanje. Margetić.. Izvori. kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vučjak" kod Karlovca. 430-1. Klaić. i 15. Rižanski placit. Blagojević. 430-1. 225-39. Četvrtina. Rad 105. urod je u Dalmaciji bio samo četiri puta veći od količine posijanog sjemena 74. pa čak i južno voće kao smokve. krumpir. 139. Iako u dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pčela. Šećer se nadomještao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo za slađenje. Documenta. a nema ni vukova u Vučjoj Gorici kod Krapine. 79 Rački. 124. kruške. 73 Codice diplomatico istrianoa. Razvoj medicine. bob. marelica). 273-6. 1017. Fauna Na području koje je obuhvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska životinj ski je svijet i danas prilično sličan svijetu ranoga srednjeg vijeka. Nutarnje stanje. Požege i Našica. T. leću. Iako se ne spominje mnogo različitih plodova . mak. na planini Risnjak nema risova. 52. Raukar. ječam73. S. kukuruz. hmelj. 75 Placito del Risano. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. na Medvednici kod Zagreba već odavno nema medvjeda. na raznim mj. pa je "više nego vjerojatno da su se Hrvati pčelarstvom zanimali"80. VII-1.Fizička obilježja prostora Od prehrambenih proizvoda u užem smislu najčešće se spominju žitarice. trešnje. Rad 105. te onih koje su dospjele u Evropu nakon otkrića Amerike (rajčica. 2. Ercegović. 77 Rački. Rad 105. spominju se voštanice (cerei]79. Čak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. 59. bademe i limune 77 . 6. Vinodol Istra. Rijeka. a širenjem obradivih tla i naselja divlje životinje morale skloniti s najizloženijih mje sta. konoplju. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. iako su se u posljednjim stoljećima nestajanjem šuma i močvara. 80 Rački. općenito.

89. ovaca. Pag. Izvoru 85. mazga. U grobovima su kosti konja. U panonskom dijelu zasigurno je bilo više. Documenta. Uzgoj ovaca bio je vrlo raširen. 430-433. ovce. Olib i Molat 85 . Sokolić. 96. 55-69. 1017. CD I. Selilačko. Za jadranske i prijadranske prostore posebno je bio važan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagođene tom podneblju . 207. janje (Zanata). 59. 131. na raznim mj. Franački putopisac krajem 11. Sokolović. iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu Hrvatske svjedoči da konj u tim krajevima baš i nije bio isuviše čest. koze. medvjeda (Medved). Šimunović. teladi. 87 Rački. Rački. Supetarski kartular. 83 48 . 130. Klaić.I. Paunović). PLacito del Risano. 90 Codice diplomatico istriano a.od ovčjeg se mlijeka pravio sir 86. 46. jastreba (Oreb). Golubović) do lukava lisca (Lisac. a od vune predivo 87. Zadar u 15. Klaić. Orlovac. itd. Rižanskiplacit. I uistinu. Oralić). 225. Vukić. P. Košić). 84 Rački. koja u priličnoj mjeri potječe od imena živo tinja govori o suživljenosti čovjeka sa životinjskim svijetom tijekom stolje ća i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena. te psi 90 . Split 1986. Vidrenjak. Zečić. Zečević). 130. pa su ih. sudeći barem po čestom spominjanju u izvorima . i stanovnici Dalmacije žive jedino od stada i krda" 82. Istočnojadranska toponimija. 85 T. kosa (Kos. 197-206. Volf. orla (Orlić. stoljeća tvrdi da "ima vrlo malo obrađenih polja. 89 Činjenica da se za konja na hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi . 79. Zmijštan 81 .). 46. jarac [tragus] 83. Rad 105. goveda. 134. 292-4. 95. 18.cauallus i equus . nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u ranom srednjem vijeku. 160. Vučica. Zadrani u kasnijim stoljećima slali na Kornate. Zagreb 1977. Zbornik I. Documenta. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. Spominje se sakupljanje žira. Maun. još od ranoga srednjeg vijeka. 101-12. 157. koza. Izvori. Stoka se općenito naziva animalia ipecora 84. 70. Lisičar. u: Benkovački kraj kroz vjekove. na primjer. vuka (Vuk. Košutarica. Medvednica. oštrooka sokola ili jastreba (Sokol. goluba (Golub. 11-13. Documenta. 133. 153. a potom se logično spominju i svinje. Documenta. 155. na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na seljač kim posjedima spominju se volovi. vidi. Vulić. Vučić. Benkovac 1987. Nutarnje stanje. Hrvatski rani srednji vijek Slavenska toponomastika. Novak -Skok. Jelenska.. 86 Caseus . zeca (Zec. svinja. Čini se da je i uzgoj konja bio prilično raširen. opširno. 82 Klaić. dakle. stoljeću. 81 Za jadranske krajeve. transhumantno stočarstvo stoljećima je bila svakogodišnja aktivnost brojnih pastira 88. Raukar.mogle su pasti na većem dijelu hrvatskog prostora. Srnetica. 131. Vuka. 89 O tome podrobnije str. Lijić). 88 J. 52. Vidi i Rački. 130. Zato na hrvatskom prostoru postoje mjesta Medviđa. Sokolovac. 79. Lučić. pijetao. Ljudi su se kitili raznovrsnim obilježjima životinja: od gizdava pauna (prezimena Paun. Goldstein. tegleća ili krupna stoka (iumentum). Izvori.mogla bi biti dokazom njegove važnosti. konji. Kragulj). na raznim mj. Dugi otok.Rački. Orlović. Margetić.

Istočna granica. U kriznim vremenima orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. 219-39. 94 Šišić. Tako se u Rižanskom placitu. To znači da na tim mjestima. Priručnik. Documenta. Jelo se i mnogo mesa. primjerice. Pula . godine 98. 56-7. kože). Povlastice i daće od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima (11 . tvrdi "da je sav narod zajednički ribario. serija. Jadranski zbornik 13. 151. jer je po njemu Turopolje dobilo ime. VAM. osim onoga koji je stekao to pravo. 91 Vidi. 402. Razvoj medicine. Krševana 995. vune. na srne.. 92.Gasparini . Š. 92 Grmek. 135. a meso divljači vrlo cijenjeno 92. Izvori 11. opšir n o. 93 Bosendorfer. Klaić." te da vojvoda Ivan "posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95. 3. Sve što je ovdje izneseno o klimi. a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraživanja. 58. Županović. stoljeće). Lov. zečeve i veprove bio je uobičajen. a meso nije lako pokvarljivo kao riba i može se sušiti. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. Documenta. 49 . Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prošlosti Adriatica maritima I. a prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059. CD I. primjerice. Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje morske obale" 94. pri mjerice. na raznim mj. stoljeću. daruje oko 1215. Očito je na ovim prostorima živio i makrokeratni tur. vodama. stoljeća umnožavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje. Basioli.Rijeka 1989. Margetić. 49-51. vj er oja tn o sr de la ma .. 96 Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi. Split 1993. Razvoj medicine. Zagreb 1958. Klaić. nitko nije bez njegove dozvole smio loviti ribu 99. 1 00 Grmek. godine srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom "ture" i "turice" kojih je onda još bilo u Karpatima 93. 97 Rački. Rižanskiplatit. a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. 58. Opširno. 95 Placito delRisano. J.vidi. godine dobiva podavanja u ribi 97. K. pa tako.Fizička obilježja prostora kokoši vrlo česti prilozi 91. početkom 9. flori i fauni samo je niz osnovnih informacija do kojih historičar može doći tradicionalnim meto dama. jer bi se na taj način mnogo neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje. ribarenje je očigledno bilo jedno od osnovnih privrednih aktivnosti ljudi uz obalu. 1. Bilo bi dragocjeno da se o tome zna više. 428-31. Basioli. Vidi i J. Ribarstvo Dalmacije u 18. samostan sv. 61. 25.18. Documenta. što znači da su mnogi ribarili i da se znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. stoljeća. rimski "urus" (bos primigenius). Vinski . 123. 157. Dublje razloge nije teško dokučiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja. Zadar 1974. pa se čini da je konzum mesa u Hrvatskoj u srednjem vijeku bio prosječno veći negoli u novom vijeku 100. Potom. Izvori 85. Od kraja 10. Ercegović. 98 Rački. 99 Rački.S. 82-84.

živjela su ova plemena: Histri -u današnjoj Istri (po kojima je Istra i dobila ime . U krajevima prema Vrbasu živjeli su Mezeji. a nešto istočnije od njih u središnjoj i istočnoj Bosni Desitijati. Dolazak Kelta na Balkan u 4. a panonsko pleme Breuci živjelo je uglavnom u današnjoj istočnoj Slavoniji i Srijemu.IV. Još južnije živjeli su Plereji. Kelti su se ponegdje saživjeli i pomiješali sa starosjedilačkim ilirskim življem (primjerice Japodi). Tada je obuhvatio veći broj etnički. ali samo ušće rijeke bilo je pod vlašću Ardijejaca. civili zaciji. Kr. Panonija i Dalmacija u antici J. živjeli su Liburni. živjeli su Delmati. Oni su i nositelji kulture mlađeg 50 . ali u vrijeme kada izvora ima sve više. izmiješano uslijed čestih seoba. asimilacija. narod iskusnih pomoraca . Kelti. dakle od 1. U unutraš njosti se vrlo razvijenom kulturom ističu Japodi koji su naselili područje današnje Like i zapadne Bosne. i kasnije. Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). stanovništvo što je živjelo na teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo heterogeno. Na primjer. južno od njih duž Hrvatskog primorja i dalmatinske obale. kao i na teritoriju u to vrijeme naseljenom Hrvatima. Duvanjskog i Glamočkog polja. Jaši su nastavali krajeve današnje sjeverozapadne Hrvatske. nekadašnji gospodari Jadrana. očuvalo identitet i do ranoga srednjeg vijeka. gospodarskoj i političkoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru. Međutim. Iliri su najstarije povijesno zajamčeno stanovništvo Balkana koje je. pa sve do Cetine i Livanjskog. U području donjeg toka Neretve živjeli su Daorsi. ratova.Iliri. Kr. do rijeke Krke. etničkoj. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga. uz jadran sku obalu. Grci Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi.ali oni nisu Iliri). još neo dređenog plemena na sjevernim granicama klasične Grčke. stoljeću pr. a nakon njih Enheleji. imao je više utjecaja na daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etničke slike.za koje nije sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima. Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. U osvit pisane povijesti . preko današnje Slovenije. pojam je znatno proširio značenje. stoljeća pr. južno od Liburna. barem djelomično i u nekim predjelima. pa sve do doline Vardara. posebice jezično i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala današnje Italije.

u svim ilirskim krajevima (nositelji su bili Delmati. Ilirska država. stoljeća pr. godine pr.. Tit Livije (XLV. a članovi njegove obitelji bili su pokazani svjetini 167. pr. pr. 51 . Primorski krajevi Ilirika doživljavaju znatan gospodarski. godine. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama često su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja. No. Lončarsko kolo. uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je otpor i konačno skršen. 19 funti srebra. Uspostavom rimske administracije ilirske su 1 Šišić. kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri. pali pod neposrednu rimsku vlast. Od Gencija su otpali Delmati. a Delmati 117. Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom završio je teritorijalnim i političkim slabljenjem Ilira. koji su 228. 13. konačno raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza.Panonija i Dalmacija u antici željeznog doba koja. Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grčki gradovi još od 6. itd. Kr. što je neposredno pogađalo jadranske trgovačke gradove. a rimska se vlast proširila na jug sve do Neretve. Povijest. morali prihvatiti diktat pobjednika. 2. Kr. nije prodrlo na čitavo ilirsko područje. Kr. 90. Dolazak Rimljana . trgovačkih kolonija. kao prvo pleme na današnjem hrvatskom prostoru. Ona je postala matica nekoliko drugih grčkih gradova na susjednim otocima i obali. jer su se nalazili u blizini naprednih poljoprivrednih. u južnijim se krajevima za vladavine Teutinih nasljednika. rimska pacifikacija budućih ilirskih pokrajina neće biti lagan ni brzo izvodljiv zadatak. a i društveni preobražaj.Panonija i Dalmacija postaju dio rimskog civilizacijskog kruga Pod pritiskom sve snažnije rimske države i drugih. 43) piše daje u trijumfu bilo 27 funti zlata. god. Kr. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu. Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovačkim putova njima na sjever Jadrana. izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju. koja i dalje postoji. Gencije je poražen. pa ima dosta krajeva koji još u klasično antičko doba znaju samo za ručnu obradu keramike. čija je pojava jedna od karakteristika . Nakon neuspješnog ustanka. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1. Nekoje vrijeme osnivač tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazočne i vrlo heterogene plemenske interese. Nova faza u jačanju rimskog utjecaja nastupa od 178/7. iako se snažno manifestira u mnogim krajevima naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save).000 denara. a pogotovo za Pleuratova sina Gencija. Pod vodstvom i zaštitom Sirakuze nikla je na Visu dorska kolonija "Issa". ipak nije u potpunosti zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg željeznog doba. tek poslije ugušenja velikog i krvavog ustanka godine 6. kulturni. Međutim. ali neka su plemena nastavila s gusarenjem. većina se ilirskih plemena ujedinila u snažan savez.nazočnosti Kelta ili barem njihova utjecaja. do 9. Japodi su pokoreni 129.

Iliri su. razaznaju se vrlo dugo. 1960. domorodačkih) kultova. Rim je oprezno i inteligentno postupao u provođenju romanizacije. da se taj ilirski. I. 285-7. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi hrvatskog naroda. gdje je to god bilo moguće. te sjeverni ili Donji Ilirik. a ilirski su mladići novačeni i odašiljani na daleke granice Carstva ili u mornaricu. na i. nastavljali živjeti po prastarim običajima i uredbama. stoljeća. Autohtona ilirska kultura. 271-84. Kupi. Prije Augusta Ilirik nije imao zasebnu upravu.. Mužić. 328-34. Zagreb 1989. Većih promjena u etničkoj strukturi bilo je samo u gradovima i administrativnim središtima koja su zahtijevala odgovara jući kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. Katičič. Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. 243-70. IV. Taj je proces tekao polako. ili barem jasni autohtoni elementi. Čini se da je moralo proći više stoljeća. Iliri i antički svijet. Nadasve se smišljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj. U početku su čak ponegdje ostali i zatečeni oblici društvenog uređenja: na ćelu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domaće aristokracije (principes). već polagano slamajući najosjetljivije točke ilirske samo svojnosti. iz kojeg su crpljene sve općenite informacije: D. Kr. ne forsirajući.. području današnje Banje Luke i Doboju. odnosno "vlaški" element asimilira u slavensko-hrvatsku okolinu. s manjim ili većim uspjehom. Iliri su u unutrašnjosti. možda čak i čitavo tisućljeće. do danas vrlo slabo poznat2. iako nedvojbeno vrlo značajan. Još jednom o Mužiću. i početkom 4. Također. I. Ova nova provincija na jugu počinje se od 27. ilirski je element u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata imao važnu ulogu. Bio je razdvojen na dvije dijeceze: Zapadni i Istočni Ilirik. već je njime upravljao izravno Senat. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -južni ili Gornji Ilirik. Kasnije su mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija.. Podrijetlo Hrvata. ušću Sane u Unu. Panonija je bila zaseb na provincija. ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju. U povodu Katičićeve recenzije. O Ilirima najpotpunije djelo. nazivati Dalmacija. Granica između njih išla je od Raše u Istri prema Snježniku. Ivan Miižić o podrijetlu Hrvata. stoljeću pr. pa zatim davalo građanska prava domaćem. Katičić. mj. izd. ilirskom življu. Konačnu reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. Ilirik je dobio posebnu ulogu i zahvatio širi teritorij. 'EJ. SHP. Split 1989. R. u simbiozi s importiranom klasičnom kulturom. Međutim. međutim. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). Goldstein. uz obalu Dunava u današnjoj Mađarskoj. 52 . mj. Hrvatski rani srednji vijek zemlje doživjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj. te R. Rimljani su prvu provinciju na budućem hrvatskom teritoriju osnovali u 1. godine pr. gotovo do kraja antičkog razdoblja. Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2 Vidi djelo bogato podacima: I. širio se od primorskih krajeva prema unutrašnjo sti. Rendić-Mioćevič. još dugo nastavili otpor u svim domenama. 19/1989. na i. Kr. ljubomorno čuvajući domaće kultove i zadržavajući stara domaća imena. sve do Majevice. koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istočnijim krajevima.I. Mužić.

Panonija i Dalmacija u antici tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije. Salone. jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je išla od Tergeste (Trsta). Rimljani su ih gradili i iz vojno-strateških razloga. 89-120. Postojali su i kamenolomi. Rijeke). počeli su već u prvoj polovini 1. Posebice se to očitovalo u vinogradarstvu i maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima na obali postavili još grčki doseljenici. proizvodi kojima je i ondašnja Italija bila deficitar na. 53 . a rimski izvori izvještavaju da iz Ilirika stižu srebro i zlato. Veći dio obradiva tla ubrzo je prešao u ruke veleposjednika. Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta. a u kasnoj antici koloni. Naroni (Vid kod Metkovića). Takve su kolonije. Za čitavo Carstvo dvije su ceste imale ključno značenje. 1982. Saloni (Solinu). postojale u Jaderi (Zadru). Do sedamdesetih godina 1. čiji je glavni grad i dalje bila Salona. a ribe iz Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. Visa. Gospodarsko značenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku državu prilič no. Još u predrimsko doba ovo je područje bilo glasovito po prirodnim bogatstvima. Arheološki radovi i rasprave 8-9. a u njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija. stoljeća pr. Zadra. zapravo. a zemljište je obrađivalo domaće stanovništvo ili robovi. stoka i slično. intenzivno naseljavati lokacije današnjih gradova Senja. Od vojnih jedinica na ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije . Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo. čemu su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na razinu proizvodnje u Italiji. Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu Save do Cibalae (Vinkovci). u prvom redu na Braču i na području današnjeg Trogira. osobito u unutrašnjosti. Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja). Stočarstvo je bilo važna grana privrede. Aequumu (Čitluk kod Sinja). Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. primjerice. u prvom redu trgovci. Solina. Bojanovski. Rimski građani. Druga se pružala od Emone (Ljubljane). U razdoblju prije Rimljana postoje podaci samo o proizvodnji soli. a po njihovu dolasku eksploatacija rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se željezo na području današnje središnje Bosne. slani su u gradove u čijoj su im okolici dodjeljivana zemljišta na obradbu."provincija bez oružja". Iz njega su za Rim odlazili drvo. žitarice. Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma (Beograda). ona je conditio sine qua non toga razvoja. Cavtata i drugih. Skardone (Skradina). Zadra. Rimski građani. Plansko naseljavanje započelo je Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. Narone. pretežno veterani. Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na viši stupanj. Međutim. Kr. stoljeća premještene su u druge pokrajine. Epidaura do Dirahija (Drača) u današnjoj Albaniji.sedma i jedanaesta. Epidauru (Cavtatu). do Tarsatike (Trsata. poljoprivredi i stočarstvu. odnosno u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). Jedan je krak išao od Emone do Poetovia (Ptuj) i duž dravske 3 I. pa je Ilirik postao provincia inermis .

Cuntz. Čitava Dalmacija s Panonijom bila je jedinstveno carinsko područje. jer će se od 9. a da tih činjenica tadašnji Hrvati neće ni biti svjesni. Cestovna mreža. 54 . neće se nestankom vlasti Carstva na ovim prostorima moći izbrisati. srednje. i južno. sa sjedištem u Saloni. prvenstveno u vojno-strateškom pogledu. Stvarno. provincija Ilirik . kao Senia. Zbog značenja za čitavo Carstvo. pogotovo u razdoblju od četiri zimska mjeseca. odnosno ukupno osam mjeseci godišnje. a s nešto manjim intenzitetom i u panonskom). uspostava isto tako logičnog carinskog jedinstva (na čitavom budućem hrvatskom teritoriju. ove su prometnice bile i prve izgrađene na prostoru buduće Hrvatske. mnoga će antička rješenja.Sirmij. što je još više ubrzalo napredak. koja je gradove na obali povezivala s bližim i daljim zaleđem. osim za Carstvo u cjelini. zaživjeti ponovno u hrvatskoj državi ranog ili razvijenog srednjeg vijeka. Iako je Rim imao neospornu vlast nad Sredozemljem. Jedan ogranak kretao je od Narone. Bordeaux Itinerarv. Hrvatski rani srednji vijek obale do Murse (Osijeka). stvaranje vrlo logičnog sustava komunikacija. Povezivanje obale s unutrašnjošću. građevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palača . odnosno od Jadere (sjedinjavala se u današnjoj Lici) do Biviuma na Mrežnici. iako u unutrašnjosti nije bilo politički značajnijih i gospodar ski jačih. ItinerariaRomanal. Antonine Itinerarv. bile vrlo važne i za protok ljudi i roba na užim područjima. planirala se i gradila od 1. Mnogo će toga novi doseljenici .I. koje će živjeti kroz mnoga stoljeća rimske vlasti. pa opet do ušća Save u Dunav. Treća je od Salone prelazila Cetinu i onda se njome preko današnjeg Livanjskog i Kupreškog polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save. od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti. Jadera. Dinaridski pojas aktivirat će se tek u kasnijim stoljećima. Jedna je cesta išla od Senie.Dalmacija bila podijeljena na tri sudska područja (conventus iuridicus): sjeverno. stoljeća razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru. ali i simbolički. dolinom Une do Posavine. kao što su administrativna podjela ili način života. godine hodočasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4. pa ni stanovništvom brojnijih naselja (tim će se okolnostima dugo morati prilagođavati i srednjovjekovna Hrvatska.ona se iz 4 O. da bi se kod današnjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona . Zapisano je kako su 333. Naplata carine vršila se na pograničnim stanicama -jedna od najvažnijih bila je u Poetoviju. Goldstein. stoljeća. Carina {portorium) plaćala se prilikom uvoza robe iz susjednih oblasti. Leipzig 1929. sa sjedištem u Skardoni. primjerice. sa središtem u Naroni.i njima se mnogo putovalo. pa preko današ njeg Bosanskog Petrovca. do 11. Sve su ove ceste. Salona.Hrvati prihvatiti. a drugi prema Sisciji. Najznačajnija je za Rim bila (jer je povezivala dva najveća središta) cesta od Solina prema današnjoj sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do Sirmija. kopnene su komunikacije bile i te kako važne . Druga je išla od Zadra i Salone do područja današnjeg Knina. Tako su do izražaja dolazile pogodne luke. kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizična. Tako je. dolinom Neretve. a otamo jedan krak prema Emoni.

godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije. te zbog toga i zakašnjelog razvitka gradova.najviše ih je bilo u Saloni. obično propovjednici i prvaci kršćanskih općina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje . krstionica. Ivandija. Za prilike u rimskoj Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit. godine. relativno sporog procesa romanizacije. memorijalnih kompleksa. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine. Šanjek. Bili su vrlo uspješni. stoljeća. London 1969. Irinej. Rogošić. J. kršćanima je priznato pravo slobodnog propovijedanja. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom širenju kršćanstva djeluje i golemi broj neimenovanih. pa se otada kršćanstvo moglo slobodno širiti. danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova učenja koji su poticali sugrađane i sve ostale s kojima su se susretali da prihvate kršćanstvo. do smrti 313. što ubrzo rezultira podizanjem crkava. Kvirin u Sisciji.: J. dakle. Sinerot i drugi u Sirmiju. i početka 4. godine. Takva transformacija palače u grad jedinstven je slučaj na čitavom evropskom prostoru. Sirmiju. Mreža rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti. U njima su pale i prve žrtve. jer su tamo ° R. Zeiller. dolazilo i najviše misionara. Kršćanstvo. Pariš 1918. Pariš 1906. kršćanske zajednice. Isti. te Stas. kao i drugdje u tadašnjem svijetu bile organizirane općine. velikih grobalja. nije čudno da prvi tragovi kršćanstva sežu tek u drugu polovinu 3. još je oko 270. Demetrije. Također. I tamo je bilo mučenika . Zagreb 1962. ZČ 40/1986.Viktorin u Poetoviju.Panonija i Dalmacija u antici reprezentativne carske palače u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije 305. ali i glavnih prometnih tokova. Međutim. odnosno iz Rima. Zbog nešto kasnije izgrad nje cesta. Polion u Cibalama. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. evangelizacija nije imala većega zamaha. Poetoviju. Wilkes. Sisciji. Bratož. 4 i d. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Les origtnes chretiennes dans la province romaine de Dalmatie. u koju je. jer su se primjerno ponašali . Ideje i osobe počele su slobodno kružiti. izvan gradova. Zagreb 1973. U gradovima su. Parentiju. Dalmatia.iz Soluna ili Filipija. Ravene i Akvileje. a sve su brojniji s kraja 3. 4. požrtvovno. a za vladavine Dioklecijana i Dujam. stoief/a. Kršćanske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli. J.skromno. u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao 305. samozatajno. godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od ključne važnosti za hrvatsku povijest. 55 . Buturac -A. do 6. R. Cibalama (današnjim Vinkovcima). nimalo slučajno. o spasenju i Kristu 5. Utjecaji s istoka stižu u Panoniju i Dalmaciju i kopnom i morem . te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine kasnije. 3. J. stoljeća. Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (današnjoj Sofiji) 311. VeWđ Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba. Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora Jedan od važnih čimbenika koji će dočekati Hrvate i umnogome utjecati na zbivanja u njihovoj državi bit će kršćanstvo. čedno. 363-96.

213-78. Germanski najamnici u rimskoj vojsci. tj. Ona je podijeljena na četiri prefekture. to ime dobiti čitava pokrajina oko rijeke Neretve -Paganija -kako svjedoči Konstantin Porflrogenet 6. Markovič.I.pagani. kriza. treći stalež i Židovi od 5. pustinjaštva i samostanskog života. 56 . područje današnje države Slovenije. a to dodatno potvrđuju nalazi ampula sv. pošto je njegovo učenje osuđeno na crkvenom saboru u Nikeji 325. Viz. O pustinjačkom životu monaha svjedoči i salonitanski natpis monaha Petra. Menasa u kojima su hodočasnici donosili ulje s njegova groba u svetištu pokraj Aleksandrije. 32/84. II. Reforme. Suić. 7 O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. u 10. godine. st. Oni su se izdvojili iz svijeta i živjeli samotnjačkim životom. židovstvo . ponekad su se nalazili i u samom središtu sporova. Takve pojave ukazuju na veze Jadrana s egipatskim stranama i Levantom i tamošnjim izvorištima monaštva. građanski ratovi Na prijelazu iz 3. a kasnije i ravensko područje. Vidi i T. 8 Usp. dapače. Izabrane poslanice sv. 1990. 8 i d.. 9 Primjerice. bit će gorljivi pristaše Arijeve doktrine. Radovi ZHP 23. Goldstein. Valens iz Murse. I. Povijest kršćanske literature I. Goldstein. 31/56. 54. Hijeronim Stridonjanin građanin Tarsatike.vidi. Potpavši pod prefekturu za Italiju i Ilirik. pa onda i Vizigoti i Ostrogoti. seoba naroda. Izvori. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima boravio krajem 4. To je vrlo indikativan podatak jer pokazuje kako se proglašenjem kršćanstva za službenu držav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano širila 7. Četvrto je stoljeće bilo razdoblje u kojem su se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave. koji će se kraće ili duže vrijeme zadržati u našim krajevima. Hrvatske i Bosne i Hercegovine 6 DM 30/104. postupno se sve više vezuju uz zapadne krajeve. kao. stoljeće ustrojstvo rimske države korjenito se izmijenilo. često sinkretističkoga obilježja. 49. potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere. stanovnici sela {pagusd). one pak na 12 dijeceza. u 4. 43-4. 36/14. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. bili duboko ukorijenjeni. Klaić. Zagreb 1976. 32/21. 4. U tim mnogovrsnim kontroverzama današnji hrvatski. 43. izv. primjerice. Sv. Nju su u jednom trenutku podržali i neki panon ski biskupi. Zagreb 1908. sučeljavala se različita mišljenja unutar kršćanstva. Jeronimall. 64. Njih nisu bili pošteđeni ni ovi krajevi. 242. Tako su biskup Sirmija Anemije i crkva u njegovu gradu bili na čelu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. posebice mitraizam. Tamošnje nepokršteno sta novništvo zadobiva i naziv pogani . ali i slovenski i bosanskohercegovački prostori. pa i ona koja su se kasnije posve izdvojila 9. I. a dijeceze na ukupno 120 provincija. Hrvatski rani srednji vijek pretpovijesne i rimsko-helenističke tradicije i lokalni kultovi. 14. do 7. Sagi Bunić. Rad JAZU 426. I izopćenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu. Zagreb 1986. Kasnije će. uz akvilejsko i rimsko. stoljeću. stoljeća "velik broj svetih" 8.

godine upali su u Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljačkali je sve do Stridona. No. stoljeća dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema zapadu) Vandali će biti mirni.Gornja Panonija podijeljena je. ali u stvari su i dalje vezani za zemlju. godine kod Vinkovaca (Cibalae). stoljeća barbarsko germansko pleme Vandala. a drugi su ipak osjetno poboljšali svoj položaj u odnosu na ropski odnos. da bi njezin južni dio postao Pannonia Savia sa sjedištem u Sisku. I carska je blagajna profitirala. No. Za sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (početkom 5. baš kao i njihovi potomci. Cuccium. godine kod Siska razbio vojsku uzurpatora Magna. Zbog panonske i mesijenske dijeceze izbio je spor između Konstantina Velikog i Licinija. u zakonodavstvu se sve više afirmirao kolonatski odnos. i 4. Sisciji. Takav je odnos odgovarao i bivšim robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivšim robovima (sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali određenu količinu ili određeni dio proizvodnje. Za razliku od robova koloni su pravni subjekti. tako je uzurpator Ingenuus. izgrađivan lanac manjih ili većih vojnih logora od kojih su neki prerasli u civilna naselja.u Poetoviju. ova organizacija i uopće takav način života doživljavali su u 3. I kršćanstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom administrativnom sustavu. koje su se nalazile relativno daleko od vandalskih staništa. godine područje Panonije organizirano je u četiri provincije . 380. koji se pobunio protiv cara Galijena (253-268). jer su koloni kao pravne osobe plaćali glavarinu (capitatio). Emoni. U Srijemu su tako postojali Carnacum. što završava Licinijevim porazom 314. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stići iz zapadnih u istočne dijelove Carstva. Veći legijski logori nalazili su se dublje u unutrašnjosti . i 4. ali njihova nazočnost zasigurno neće djelovati smirujuće na stanovnike panonskih provincija. pošto su ga iz Dacije (današnje Rumunjske) istisnuli Goti. Od vladavine Konstantina I. prirodno. Isto se zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na južnom dijelu organizirana Pannonia Inferior. sa sjedištem u Sirmiju. itd. pa su se granice biskupija i drugih crkvenih okružja usuglašavale s granicama administrativnih jedinica. posebice onih na Dunavu. stoljeću teške udarce. grada za koji nije točno ustanovljeno gdje se 57 . pojačana utvrdama -bio je to limes.JL Panonija i Dalmacija u antici bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na četiri provincije. Još se tridesetih godina 4. stoljeću pogodili državu. izgubio 258. to kontaktno područje nisu zaobišli ni neki od neizbrojivih građanskih ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. čak ni onih. Dijelovi panonskih granica. Sirmensis. Nakon 297. kao što je bio slučaj s prekodravskim i prekosavskim predjelima. bili su ujedno i rimska državna granica. Secunda. godine bitku i život kod Osijeka (Murse). Acumincum i drugi. s dopuštenjem cara Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. Uz njih je. Zbog zemljopisnog položaja Panoniju nije moglo zaobići nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na evropski zapad. Car Teodozije je 388.

ne ostavivši u njemu i trajnije tragove. Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske.I. Jones. 830-4. 10 M. Nedugo potom u Panoniji se učvrstila vlast Huna pod koju su. Svoj je vrhunac dosegla u vrijeme Atile (433^154). stoljeću.Celeia. Sirmij -postoje i u 6. To se posredno osjetilo u sigurnosti. ali su već nakon bitke na Mauricijakovu polju u istočnoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451. po utvrdama se nalaze rimske posade. Hrvatski rani srednji vijek nalazio 10. 6 mansiones i 36 mutationes -vidi. Desetljeće kasnije Vizigoti su opustošili čitav Balkan. sustava državnih pošta koji se za tadašnju financijsku situaciju u Carstvu pokazao suviše skup. Later Roman Empire. od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) čak 42 grada. 12 Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova. neki gradovi na širem hrvatskom prosto ru . premda ni tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 . brzini i udobnosti puta. u jednom trenutku. Hijeronim Stridonjanin -građanin Tarsatike. stoljeća Panonijom zavla dao Hun Atila. to su morali biti tek slabi odsjaji onoga što je bilo u 4. Naime. Heruli i drugi narodi. Emona. Tako je smanjen broj postaja. O. 213-78. Bordeaux Itinerarv. Cuntz. Tada im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku. Stradala je i Mursa. po gradovima i selima živi romanizi rano stanovništvo. što se ponajviše osjetilo u Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. Rad JAZU 426. 11 A. Antonine Itinerarv. a potom postali i saveznici (foederat§ Istočnog Carstva. krenuli u dalju selidbu prema Italiji i. pa će sve veći utjecaj imati Ostrogoti. godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod Adrianopola (Jedrena). Gepidi. 58 . konačno. godine pojedini narodi počeli otpadati od hunske vlasti. ali su neposredno bili pogođeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili isključivo radili za opskrbu ovih službi 11. Vizigoti su se počeli naseljavati po čitavom Balkanu pošto su 378. 455. smanjen je broj konja u njima. potpali i Ostrogoti. godine zapadnorimski car Avit bezuspješno je pokušavao podvlastiti Panoniju. godine Panoniju pljačkaju razna germanska plemena. stoljeću. Goldstein. 520. Siscija. uz opću nesigurnost uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antičke krize. Suić. Međutim. Konstantinove reforme značile su i pokušaj bitnog smanjivanja svih mogućih državnih troškova. I. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt. II. a u Italiji. ali su oni ubrzo. Vjerojatno su u tom procesu manje stradali veći i relativno dobro utvrđeni gradovi negoli sela i druga naselja u unutrašnjosti. Taj je čimbenik. M. a do 395. ItinerariaRomanal. Leipzig 1929. morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi stanovništva prema južnijim krajevima. 28 mansiones i 53 mutationes. Kada je tridesetih godina 5. prilike su se još više pogoršale. Zagreb 1986. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za održavanje cursus publicusa. u Hispaniju. kao posljednji car s tih strana. H.

tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. Materijali 17. pak. Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo. pod Istokom 16. 16-8. Split 1989. 15 DAJ 29/14-46. na raznim mj. 35 i d. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. ali ona nije došla 14. Dvggve. Nikolanci. II. kasnije. izv. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokršćanskoj umetnosti u Dalmaci ji. pa se time odrekao carske titule. K. M. izv. Viz. 10-11. VAHD 77/1984. Ako je unutrašnjost i bila stalno pod vrhovništvom za padnog cara. preko njega. Cicarelli.1. 97. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da se postupno smanjivalo i značenje prometnica u pravcu istok -zapad. Dalmacija neko su vrijeme bili pod vlašću Zapada. 220. nego bili čak i suprotstavljeni. pa se. stoljeću. Archaeologia Iugoslavica 3. Klaić. istočna obala Jadrana i njeno zaleđe. J. godine očekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije. često se događalo da se ni kratkoročni ni dugoročni interesi više nisu poklapali. pokazuje postojanje grčkogjezika. Radovi IHP 18. na i. Međutim. 18 O tome više M. Za rimsko stanovništvo 13 J. pa će se tako sve više isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni -jeg panonskog limesa i dinaridskog zaleđa te. I. godine zauvijek podijelilo na Istočno i Zapadno. Viz. 59 . a mnogo ih je manje bilo iz maloazijskog i grčkog svijeta. Škiljana. 265-272. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojačane mode ukrašavanja orijentalnim uzorcima. 39-53. Doba. E. svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu Salone. ali to u biti ništa ne mijenja 18. Uprava. 14 Menandar. Peristil 1. E. Medini. činjenica jest da helenistički i uopće orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi. kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. odnosno. Doduše. Da takav put nije bio nesvakidašnji. primjerice. U prijeporima. Nikolajević. Doba. staklu. Odoakra su na vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci. Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. Isti. skulp turi. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegouiina. ali je očigledno da su se stanovnici njime služili relativno malo u odnosu prema latinskom. bronci. L'amministrazione. ali je on u Carigrad poslao znakove carske vlasti. ona počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 15. Zagreb 1985. La langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite. Polemiku ]e nastavio L). 138-142.. 179 i d. mj. 16 Ferluga. Split 1954. 17 Dokazuju to mnogi autori. Excerpta de Isgationibus. VAHD 63-64. Zaninović. Rapanić. također. Karaman. 61-73. terakotama. vidnu ulogu imali su i neki dijelovi buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. 23-122. pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj državi. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji. Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina.. Split 1961-2. Izvori. Copenhagen 1950. Pašalić. moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bježi u Salonu i tamo vlada sve dok nije bio ubijen 480. godine. i jadranske obale 13 . Historg oj Salonitan Christianitu. i 5. jadranske obale bile pod intenzivnim utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora. Isti. koji su se javljali između dvojice careva inače jedinstve nog Carstva. O dalmatinskoj dinastiji. Izabrani spisi. odnosno iz područja Bizanta od vremena Heraklija17. Situacija se na ovom području bitno izmijenila 476. Peć 1978. 20-3 i tamo navedena lit. U to su vrijeme. I rad D. Beograd 1974. godine. Rapanić. na raznim mjestima. Beograd 1959. 69. dakle u 4. 125 i d. 3. 10-1. primjerice. Berlin 1903. mozaiku. Nova knjiga o ranokršćanskoj Saloni.Panonija 1 Dalmacija u antici Rimsko se Carstvo 395.

rapski. bili i jadertinski. ali je 493. Kronotaksa. igrom slučaja. siscijski. godine utrnula hunska vlast. ali nije imao snage braniti panonske prostore. 5. 23 Bulić -Bervaldi. a njegovim germanskim vojnicima omogućilo da dobiju zemlju po načelu trećine [tercije). Hrvatski rani srednji vijek nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktičnom smislu samo carev opunomoćenik. godine. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su. skardonski. Ostrogotska vlast i bizantski odgovor Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju opće značajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. 140. 41-2. čak je ugrožavao i Carigrad. kod Verone. Odoakru je Carstvo dalo titulu patricija. sukladno tome. epidaurski. pa je to caru bio dodatan motiv da se riješi njegova plemena. a drži daje "tumačenje imena martaritanske biskupije još uvijek tamno". Pariš 1949. Priručnik. ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u njegovo ime. sa s r e d i št e m u Bi s t u e (Bestoe) Vetus kod Zenice. 1 5 5 . Istorija. negdje između današnjih Vinkovaca i Vukovara. raspravlja se 19 Šišić. bestoenski i martaritanski biskup 23 . 22 Ostrogorski.I. sa strogo određenim ovlastima. oni su ubrzo počeli vršiti pritisak na stanovništvo i oduzimati mu više zemlje nego što je sporazu mom bilo predviđeno. Na svom su putu Ostrogoti morali prije svega slomiti otpor Gepida. Priručnik. u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a š n j u s r e d n j u B o s n u . 82-4. Stoga je car Zenon nakanio i 488. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajednički. U porječju Vuke. Priručnik. došlo je do bitke u kojoj su Ostrogoti pobijedili 21. 54-8. čime im je omogućen dalji put na zapad. Međutim. Goldstein. odbacujući svaku podložnost Carigradu20. godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv Odoakra. Tekst u: Šišić. Opsežno o tome piše E.6 . zatim i opsade Ravene. Stein. Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili su se u Meziji {Moesia . Šišić. Nakon višegodišnjeg putovanja i pobjeda na Soči. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis da je u Salonu poslao namjesnika. velikim dijelom odvijati na budućem hrvatskom teritoriju. 141. te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19. i dalje bile integralni dijelovi Istočnog Rimskog Carstva. Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara. I sam je Odoakar počeo prisvajati kompetencija političke vlasti nad italskim stanovništvom. 21 Šišić. na kojem su. godine Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. Tako je stvorena ostrogotska država u Italiji i Dalmaciji 22. Priručnik. naronski.područje istočno od Zapadne Morave i Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije pošto je na tim prostorima nakon Atiline smrti 452. a čini se da ni u krajevima pod njegovom neposrednom vlašću stanje nije bilo sjajno. Histoire du Bas-Empire. osim salonitanskog. 20 60 . 157-64. Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja će se.

da određuju cijene namirnica. I. ali na ruku im nisu išle i druge opće okolnosti. niza epidemija.između Perkoviča i Šibenika). 61 . Unatoč lošem stanju u crkvi. koje je bilo vrlo teško. Međutim. krađa i ubojstava. da se brinu za blagostanje 29. 7. Goti su preuzeli zatečeni fiskalni sustav i često ga bezobzirno pro vodili 25. 144-5. 533. nisu bili skloni. dakle. na i. tendencije prema sređivanju stanja i centralizaciji bile su očigledne. službenici koje je biralo stanovništvo. 27 Šišić. Na sljedećem saboru. tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici (tribimes maritimi) trebali zaštićivati trgovce. zbog nemogućnosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano nadzire. u najmanju ruku. traži od nje pomoć. vojničkih pobuna. neprijatelji pravovjerne dogme. Glavna hrana bila je pšenica. tako da se svećenstvo bestoenske biskupije žali da je njihova crkva u velikim dugovima. primjerice. pa se s vremenom salonitanska crkva sve više nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura. P riručnik. depopulacije gradova i drugih nepovoljnih trendova . 146-7. treća Ludrum (po svoj prilici u blizini današnjeg Knina) s pripadajućim prosto rom od Sinja preko Drniša. 31. Prokopije tvrdi da Rimljani koji su živjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. 29 Šišić. jer bi se na taj način teritorij makarske biskupije na vrlo čudnovat način preklapao s teritorijima drugih novoo snovanih biskupija i same salonitanske. a da većina stanovništva. stoljeća došlo do nešto dužeg razdoblja oporavka na čitavom Sredozemlju. između njih i starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje . Po naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones). pa na sjever do današnjeg Glamoča 24. godine. zahvatio dalmatinske i panonske krajeve još dok su bili pod ostrogotskom vlašću. a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 . smanjivanja broja stanovnika. druga Muccur (današnja Makarska). i prema tome neprijateljski raspoloženi prema crkvi ili joj. Grad i selo. a to su dobrim dijelom bili baš Goti. 35.prvih barbarskih prodora.tako. izgleda. njihov je zadatak bio da brane zakonitost. 25 Suić. Priručnik. da se uzdržava zajmovima od bogatijih ljudi. 26 Prokopije. On je. osnovane su još tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u blizini današnjeg Aržana) koja se. zasigurno nije nevažno da su Ostrogoti bili arijanci.. ribare i proizvođače soli. Šišić. te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia). U provinciji Saviji došlo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27. a proizvodilo se 24 Š išić. I. 28 Šišić. tvrdi da je ma kar skoj biskupiji. gospodarskog nazadovanja. proteže od današnjeg Buškog blata pa do današnjeg Stoca. stoljeća .čini se da je u prvoj polovini 6. 10. čini se. Priručnik. Animoziteti između Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina značajka toga vremena. a potvrđivao kralj. m). 144. BelLum Gothicum. nakon kriza koje su zahvatile Carstvo još od 2-3. Priručnik. U provinciji Saviji bilo je otimačina stoke. umjesto da daruje crkvu. Naime. danas Danilo . 7.Panonija i Dalmacija u antici o stanju u crkvi i društvu. uz O neslinum ( sada O miš) pripada o i De lminense (dana šnje D uvno) i Redditic um ( Riditae. 161-4. 156-7. stoje teško povjerovati.

408-421. Goldstein. No. kako izvještava Prokopije. 4-7. od Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna. na prostoru od Jadrana do Drave. Bellum Gothicum. Vidi. odnosno lokacije na kojima su pronađena karakteristična obilježja nji hove kulture. zatim oko Neretve. te u kulturi . Goldstein. I. jer. J. 62 . s druge zapadni utjecaji. i bitka je završila bez odluke. Njihova naselja. sudeći barem po dosadašnjim nalazima. vina. Medini. pa napao i zauzeo Salonu. Negdje u okolici Salone. očigledno su bili manjina. a i domaće je stanovništvo svoje simpatije pokla njalo čas jednoj. 30 31 Šišlć. mnogo je važnije uočiti da u ovim borbama ne sudjeluju. Diadora 9. Bizant 20 i d. godine krenuli u rat protiv Ostrogota u Dalmaciji. od Kašica. Bizant. Bizantinci su pobijedili u bitki "kod Skardone". Bellum Gothicum. Po tome je stanje na istočnojadranskoj obali i u unutrašnjosti bilo bitno različito od onog u Italiji. I. barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedača Prokopija iz Cezareje. a s druge zatečene municipalne institucije. Bizant 16 i d.I. grupirana su na tri uže regije: u Dalmatinskoj zagori. Viz. a Bizantinci su se. odnosno.s jedne strane gotski comes. izv. vratili u Ilirik (dakle. opet vjerojatno. uzgajale su se ovce i koze. kada su 535. Goldstein. Provincia Liburnia. 31-3. od etničke i vjerske do one u upravi . 33 Prokopije. 143 1 d. prema istoku) 32. I. ali su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana. Goti nisu stvorili vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nužno su se osjećale dvojnosti. ni dalmatinski Goti. odnosno. a ni autohtono dalmatinsko stanovništvo. I. baš kao i drugi germanski osvajači na teritoriju bivšeg Zapadnog Rimskog Carstva. preko Knina do Unešića. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". Ostrogota u toj državi nije bilo mnogo. 18 i d. oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne. Prvo je vojskovođa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju. Goti su vjerojatno ostali u okolici Salone. Tako Bizantincima. a odbjegli Goti su se za sedam dana povukli i otplovili za Ravenu. manje svinje i goveda30. O tome detaljnije. Hrvatski rani srednji vijek i mnogo maslinova ulja. Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivšim provincijama Dal macijom i Panonijom. 11-6. Oni nisu mogli bitno izmijeniti etničku sliku Panonije i Dalmacije. vojske su se sukobile. Viz.s jedne strane istočni. Goti su uz pomoć još jednog pojačanja naposljetku zauzeli Salonu. napokon. ušli u Salonu. pa su se Goti morali povući u nedaleki Burnum (kod današ njeg Kistanja). Osim toga. Otprilike 537/8. dakle. negdje u nje zinoj okolici. a čas opet drugoj strani. Zadar 1980. 33. godine ostrogotski kralj Vitigis šalje još jednu vojsku u Dalmaciju. U međuvremenu. krenuli su na Salonu 33 . Kada se i ona sakupila. te sjevernije od Save. uopće ih nije bilo zapadno od crte koja vezuje Zadar i porječje Vrbasa. Goldstein. izv. Priručnik. Sinja i Salone. gdje su iščekivali glavninu snaga pod vojskovođom Asinarijem. 32 Prokopije. nije bilo suviše teško skršiti otpor njihove krhke države. gdje se rat između Gota i Bizantinaca odužio punih dvadeset godina. s malo udaljenijim Kovačevim Dolom u pravcu Drine i Rakovčanima na Sani 31 . opet čini se bez borbe.

potpala pod Bizant ZRV1 4. Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6. Zadar 1973. i time zaokružili svoje posjedovanje istočnojadranskih prostora. U ovo je doba funkcija istočne obale Jadrana bila vrlo specifična i vrlo ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to područje imalo u ranom srednjem vijeku. jer služe za prijevoz jedinica. za proizvodnju hrane i drugih potrepština. Provincia Liburnia. valjalo bi ih smatrati logičnima . A i onda kad na njemu nema borbi. istočni Jadran i njegovo zaleđe od ključnog su značenja. To je bilo bitno i u ovom slučaju. čak i Arapi. Zadar 1980. Venecija. 63 . možda i Normani. Antoljak. jer su ta područja teško pristupačna s Tirenskoga mora. 363-435. taj će vrlo lako vladati (ili u budućnosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom. gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti praktično iščezao. Stoga je bilo vrlo važno zauzeti strateške točke na moru i uz obale i držati ih. zatim kao područje za odmor vojnika. Dok je u klasično antičko vrijeme Rim imao ničim osporivu vlast nad čitavim Sredozemljem i njegovim zaleđem. i usprkos teškom porazu svoje mornarice (što je vrlo karakterističan podatak) zadržali premoć na kopnu. pa i tijekom četrdesetih godina. Vrlo je karakteristično da upravo u ovo vrijeme u Saloni postoji vojna kovnica novca. dakle mjesto iz kojeg se isplaćuju vojnici angažirani u ratu protiv Ostrogota. Oko tog će se pitanja voditi početkom 9. Hrvati. 34 S. ali još više osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju. vidi u: Goldstein. Goti su opsjeli grad s kopna i s mora. Bizant. dolini Poa i sjeveru Italije. Pokušaj osporavanja ovih teza. Ciljevi takvih pokušaja bili su ovladavanje čitavim jadranskim priobaljem. dakle od vremena velike seobe naroda. koje su kao sklonište i odmorište bile pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili na obalama Tirenskoga mora.nastojanja mnogih evropskih sila (Franci. stoljeća bizantsko-franački rat. Za razliku od sjeverne Afrike i Sicilije. i 10. na jedan specifičan način i istočnojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju uporišta. pa tijekom 9. Diadora 9. Stoga ne bi trebala iznenaditi u budućim stoljećima -dapače. dakle Liburniju i Istru. iznose teze da su Goti i u kasnim tridesetim.Panonija i Dalmacija u antici Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrđava" koje su vjerojatno funkcionirale duž kopnenih i pomorskih komunikacija. 255-66). Time su završene borbe u Dalmaciji i ona je za više stoljeća ostala bizant ska 34 . ta se vlast mora često dijeliti s drugim snagama. pa se može tvrditi: tko drži istočnu obalu Jadrana. To je bilo vrlo važno kada su se borbe primakle Raveni. 20 i d. u kasnoj antici i poslije. Da lije Istra upravo 539. Isti. Bizant. ali su konačno morali odustati i vratiti se u Italiju. stoljeća mletačko-hrvatski (ili mletačko-neretvanski) sukobi. Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove obale. Medini. 207-20 (također u Antoljak. 1956. J. Nisu se povlačili duže vrijeme. 31-45. boravili i vladali barem dijelom Dalmacije i Liburnijc. Ovi prostori bili su im za vođenje rata u Italiji od izuzetne važnosti. Vrijedi i obratno. s istočne obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti svaka točka na talijanskoj obali.

Takva je pretpostavka realna. o procesima koji se odvijaju na njemu. započeo je s popravkom zidina koje su bile ruševne36. dakle na jednoj od prvih razina historiografskog posla. a suvremeni pisani izvori najčešće govore o zbivanjima na obali (primjer tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie. osiguravalo i vlast u unutrašnjosti. jer je prilično izvjesno da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovništvu više nego u Dalmaciji 35. konkretnom zadatku. a isto tako i brze izmjene razdoblja krize i razdoblja napretka. 31-6. stoljeću. 38 Suič.Prokopije. 16. Bizantska vlast . podataka je vrlo malo. 36 Prokopije tvrdi da su zidine slabe . da bi konačno stigli Avari. 6. zauzeli istočni Jadran i to im je. onaj primarni pokretač koji uzrokuje ili dalje potiče sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom razvrstavanja i osmišljavanja povijesnih činjenica u ovom. 234.I. pa zatim Langobardi. stoljeća.polet i propadanje Uspostava bizantske vlasti značila je. nema podataka da su se gotska naselja održala i po uspostavi bizantske vlasti. No. Taj se podatak potvrdio i arheološkim istraživanjima 37. u usporedbi s vlašću Ostrogota. odnosno. Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. Grad. čim je Konstancijan ušao u Salonu. stoljeća u Italiji bilo 7%. 4. Hrvatski rani srednji vijek Bizantinci su. Međutim. dakle. 64 . pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi. Slaveni i Hrvati. nameće logično pitanje: što je tim mijenama prvotni uzrok. razdoblje poleta. O unutrašnjosti gotovo uopće ne vode računa. a isto se događa i u 35 A. što se događalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske vlasti. 7. 101. u tom trenutku. Bellum Gothicum. po analizi Imena. V. da su joj davala otpor. Rome 1969. 37 Suić. ali i da ih vojskovođa Konstancijan poboljšava -Bellum Gothicum. iako je taj polet relativno kratko trajao. V. Guillou. a potrebno ih je promatrati u širem kontek stu sredozemne ili opće povijesti. procjenjuje. Goldstein. pa do početka 7. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo još i manje. 234. Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju područjem nekadašnje provincije Dalmacije i dijelovima nekadašnje provincije Panonije. u teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa. napokon. Arheoloških je istraživanja i nalaza vrlo malo. Naime. i u filozofiji. što će reći prostorom od Jadrana do Save i Drave. Grad. upravo zbog brze izmjene političke vlasti. ostat će uglavnom nepoznato. Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle. Primjerice. nego i općenito. baš kao što se to dogodilo s Ostrogotima u Italiji. U Zadru se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38. Što se tiče hrvatskog prostora u 6. on je nazočan i na bitno višim razinama generalizacije. da je Gota u drugoj polovini 6. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fičan etnički ambijent na ovom prostoru.

234. odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. Ne zna se je li 39 Suić. Viz. 17-8. 46 Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi šu Kon s tan tin Po rf ir ogen e t. Međutim. Lučić. Konstantin Porfirogenet iznio je priču o propasti Epidaura. Međutim. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la cathedrale de Zadar. 41 I. 5. II. š to . Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle. Nikolajevlć. zatim o bijegu preživjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij". stoljeća. I. stoljeća do g. Bizant. 45 Šišić. Letopis. Život na mjestu današnjeg Dubrovnika kontinuira još od pret. Literatura koja spominje takav slijed događaja vrlo je obilna: G. slično je i u Zadru 41. godine 47 . Dokleja). bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri opće nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. izv. pa zatim i u Kotoru i u Stonskom polju42. Krekić. pošto su nedaleki Epidaur (današnji Cav tat) navodno razorili neki došljaci podrijetlom iz Rima. Klalć. izv. 318 1 d. VAHD 65-7. a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. V. 40 65 . Vidi i komentar u: Viz. 8-11. Varvarija. 1963-5. god in e. Zagreb 1883. slično se vjerojatno događalo i u slučaju Epidaura i Dubrovnika. Gubavcu i Lučnjaku kraj Majsana u Pelješkom kanalu. Povijest Dubrovnika do 1808. Zagreb 1980. Toma. Anali Dubrovnik 10-11. Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. opširno. Vjerojatno su sve verzije priče izrasle iz iste jezgre narodne predaje . kvaliteta tih popravaka i nadogradnja dvojbene su. Tom a Arhiđakon. Vidi i J. 10 i d. Vidi i opširno B. Katičić. smješten na kraju otvorenih Konavala. ed. 243-53. Naime. a nastala je još u ranom srednjem vijeku 46. An n al es r ag us in i anonymi. Kronika. 21. DS I. prema dubrovačkom Anonimu. 91-5. Izvori. Split 1984. Epidaur je kao rimska zemljoradnička kolonija. 37. 131-60. Foretić. Goldsteln. Povijest Dubrovnika II (od VII. a arapskih prodora na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. Pariš 1961. Povijest DubrovnUca od najstarijih vremena do početka VH stoljeća (do propasti Epidauruma). Ranokršćanske crkvice na Sutvari. n e mo ž e bi t i to čn o. za razliku od Konstantina Porlirogeneta. Kao što će se središte života na salonitanskom području tijekom dužeg razdoblja seliti iz Salone u Split. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa. uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant ič ki h događaja i procesa na dubrovačkom području. II. 47 U A n al im a st oj i 74 0. čini se da Epidaur ne nestaje tako brzo. Sličnu su priču o postanku Dubrovnika. Zagreb 1973. Čitav niz crkava obnavlja se oko polovine 6. DubrovnVt (Raguse) et le Levant au Mouen Age. n a ra vn o. Aediflcaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. zabilježili i Toma Arhiđakon 44 i Pop Dukljanin 45. 141-68. ni Toma ni Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. dakle u početak 7. 44 Thomas. Grad. Fisković. 42 I. 20-1. Dub ro vni k 1962 -3. Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i datirati taj događaj dobom naseljavanja Slavena. Novak. Sp. 1205).. DS II.legende koja je kružila među stanovnicima Dubrovnika. 3-84. jer je. stoljeća u Saloni 40. 7. jer se često upotrebljavao svaki materijal koji je bio pri ruci 39. 151 d. 30.1. Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili. Taj se događaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji. 34-8. također. Petricioli. Split 1975. No. u: Uz početke. 43 DAI29/217-36.i protohistorije. Nodilo.Panonija i Dalmacija u antici nekim drugim gradovima (Pula.

Osim toga. ili 5.. Izvoru 7. 16. i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o počecima dubrovačke povijesti. Lučić. 241 -8. jer je po svojem urbanističkom karakteru Dubrovnik tipično naselje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka 50. Stošić. 37-8. nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. Rapanić. Bizant. Valentin otac protospatara Stjepana . II dio. mj. 17. 127-30. Iz toga razdoblja ima i više podataka . isti. pa granitni stup iz istoga razdoblja 51. Zagreb 1978. 66 . Također. Orbini priča da su Goti 260. 180-3. i tamo lit. 54 Kako to tvrdi Suić. Stošića. 15 -38 .I. Otkriće bazilike i drugih nalaza u njezinoj blizini 1979. Klaić. S. Marginalije o "postanku" Dubrovnika. Anali Dubrovnik 27. otprilike iz 5. i 6. II. 50 M. i Konstantin Porfirogenet priča da su po slavenskom osvajanju i uništenju Epidaura i Salone ove izbjeglice "preselile u Raguzu: Grgur. sto ljeća 54 . Peristil 21. zatim i jedan kasnoantički kapitel. Vidi opsežan prikaz izvora i literature u J. Godišnjak zašti te spomenika kulture Hrvatske 12. slijede ga i J.. Zagreb 1973. Zagreb 1973. 39-50. 255-7. Grad. Iz d an ja H AD 12 . dio. godine do sada je u stručnim publika cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. ali su njegovi zaključci o diskontlnultetu. 52 DAI29/230-5. daje Dubrovnik osnovan između 258. Hrvatski rani srednji vijek položaj bio naseljen u antičko doba. Također su Instruktivne i rasprave V. ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. iako su prvi nalazi otkriveni još 1979. dakle. Lučić. a izbjeglice su navodno 265." 52 S obzirom na to da Konstantin piše 949. jer značajnijih ostataka nema. ali neki dubrovački historičari tvrde da je Dubrovnik utemeljen još u 3. Arsaf. ali potiče i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55.na Pustijerni su pronađeni i arheološki ulomci iz starokršćanskoga doba. Pesaro 1601. U toj tezi. stoljeću. Foretić. 9-13. 55 Nažalost. valja. Košćak. 53 Goldstein. J. Epidaurum . iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika. stoljeća. na i. Orbini. Luccari. stoljeća. V. Dubrovnik 1989. Goldstein. 67. Vital. 7-39.Ragusium . Naselje bez boljih i jačih veza sa zaleđem odjednom se pretvara u jedno od ključnih uporišta bizantske vlasti na ovom dijelu obale. ako ništa drugo. Urbanistički razvoj Dubrovnika. Jedina je neposredna informacija J . Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo.. i 283.. Povijest Dubrovnika. Povijest Dubrovnika. utemeljile i podigle Dubrovnik 48. Na temelju svih podataka može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovačku hrid postalo intenzivnije tek od 4. Prelog. Cerva i H. mj. II. a otkad se oni iz Salone preseliše u Raguzu do danas ima 500 godina. taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. znači da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449.. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićev e po lja n e u Du brov n iku . 21. Viz. na i. višestrukom uništavanju i naseljavanju neprihvatljivi.Laus . Sljedeća rasprava J. Budući da se car u svom spisu vrlo rijetko služi takvom apsolutnom datacijom 53.. izv. godine. Tako M.. Ž. Zagreb 1986. godine porušili Epidaur. R regno degli Slavi. Cons 49. arhiđakon Valentin. Viktorin. u kojoj s e po ku š av a d a tir a ti ob je kt . Za gr eb 1988 . 48 49 M. Sažeti p rikaz istraživanja. ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu postojanja vjerojatno od prve polovine 6.Dubrovnik. Doba. sva ka ko je b i tan po ma k u 51 tom pravcu. Pisana povijesna vrela o najranijim stoljećima Dubrovnika. godine. a li s e ne ob ja šn ja va ju tad a šn je d ruš tve n e pr il ike ni po vi je s no značenje takvo g nalaza.

Čini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaćeno čitavo istočnojadransko priobalje. tada otok. ZRVI 29-30. Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju. novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog Dubrovnika. ili u 9. 31 i d. 1992. 838. 57 Vidi i I. Goldstein. čini se da se to ipak dogodilo krajem 8.. La costa.ponajviše Raveni). pa se intenzivno gradi čitav niz postaja uz istočnojadranski pomorski put (od Drača pa do zapadne obale Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58. 56-9. 67 . Opširno. Domijan. Bizant.: Ž. Dubrovački horizonti 29. stoljeću. 15-38. u: Umjetnost na istočnoj obali. To je bio detaljno isplani56 J. M. Zagreb 1989.. 325-344. Tomičić.Panonija i Dalmacija u antici Slika 2. Ste vovič. i tamo opsežna lit. najnoviji prilozi s lit. 91-6. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu Nasuprot prvotnom mišljenju daje dubrovačka bazilika izgrađena u 6. citta di Ragusa. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. 137-154. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen južni dio grada. 58 Rapanić. Također. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. Prospetto della. Stošić. koji je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 . Ostaci utvrde su. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata počinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima . Zagreb 1988. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. 1991.. Diadora 14. Izdanja HAD 12. stoljeću 56. Isti. što ne mijenja činjenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u 6. stoljeću.

Arheološki pregled 25. V. Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. da vidi je li pogodno. Jh. limes. stoljeću niz utvrda. Međutim. u: Prokopije. Paškvalin. Hrvatski rani srednji vijek ran i organiziran sustav gusto izgrađenih utvrda koje su kontrolirale promet. jer su tendecije kastrizacije na čitavom prostoru Carstva bile manje-više iste ili vrlo slične: tako tvrdi (G. VVashington 1985.. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj dio spisa izgubljen ili uopće nije napisan). 11. Corpus Fontium Historiae Bvzantinae. graditeljski polet ipak nije bio tako snažno izražen. 63 S. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. iako im je prvenstvena namjena bila obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. a istovremeno bile i pribježište za stanovništvo uže i šire okolice 59. kompletira u 6. Brmbolić. 10. J. Vrlo se malo zna o zbivanjima duž koridora koji su jadransko priobalje povezivali s Panonijom. Njih je ponajviše bilo na obali Jadrana. Vol. M. i funkciju zbjega (rejugija). od prodora barbara koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62. Gunjaca.realistički se postav ljao i želio je kontrolirati samo strateški važne točke. 25.I. bizantska se strategija vladanja umnogome razlikovala od rimske. Potočac. Tako su 59 Budući da bizantski historičar Prokopije u djelu Građevine opisuje izgradnju za Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva. 124-36. izv. središtu bizantske uprave u Italiji. bis 6. Momčilov Grad. 68 . 53-72. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. 62 Taj je sustav ocrtao Prokopije. Text. Ciglenečki. na području današnjeg dinaridskog lanca. mj." 61 Vidi. 68-71. I. ali u praksi bitno manje zahtjeve . Novi Sad 1986. valja imati na umu da se u kasnoj antici na području i Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva očituje jasna tenden cija da se život koncentrira oko jednog utvrđenog. Kalić . tako da sagrađeni zidovi budu sposobni izdržati opsadu. koji je trebao štititi taj prostor. Mrkobrad. stoljeća. čak i vrlo udaljenih prostora. 4. II. poglavlje "O gradnji grada" počinje karakterističnom tvrdnjom: "Tko god namjerava izgraditi grad mora prvo pažljivo ispitati mjesto. izvoru 6. dotle je Bizant u teoriji imao iste. U unutrašnjosti. 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari. lako branjivog mjesta 60. Intenzivan proces kastrizacije odvija se i na istočnoalpskom prostoru 63 . IV. Dok je Rimsko Carstvo bilo ničim osporavani vladar nad čitavim poznatim svijetom. ranovizantijsko naselje. 30. Nosotjin kod Raške. imale su. 60 U Strategikonu. na i. 153-63. T. a onda i sam Carigrad. Viz. Građevine. Tako se u istočnijim dijelovima Balkana. To se događa na čitavom balkanskom prostoru (prostoru bivše Jugoslavi je. Materijali 22. Dennis. O utvrđenjima u BiH u rimsko doba. 66-8.. Usp. valja se poslužiti analogijom s drugih. eh. u: Three Byzantine MtLitary Treatises. ranovizantijsko utvrđenje. Goldstein. im Ostalpenraum. translation and notes G. Gradina.D. Te su utvrde služile za prihvat izbjeglog stanovništva. Ljubljana 1987. ali i spasiti se pred bilo kojim neprijateljem". u današnjoj Srbiji i Bugarskoj. Naime. ali i Bugarske i Grčke) 61. Paraćin. Beograd -Ljubljana 1986. kojom je tekao put prema Raveni. Ima arheoloških nalaza koji potvrđuju da se u to vrijeme na sličan način organizirala obrana i na teritoriju današnje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske. iako na ovom prostoru ipak nisu branjeni tako važni gradovi kao što su Carigrad ili Solun. dakle.

72 U sustavu bizantske teokratske vladavine. 54 i d. bis 6.. Židovi su se odupirali pritisku crkve i države 71. st. Poletu kršćanstva na dalmatinskom i panonskom prostoru u priličnoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih Bizantinaca nad Ostrogotima . 69 V. 224-38. Beograd -Ljubljana 1986. R az dob lj e i zm e đu a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru čju Z agreba . treći stalež i Židovi od 5. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1972. 65 S. Bojanovski. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. svaka je pobjeda države bila pobjeda kršć a ns ke vj e re i ob ra tn o . Histoire de BasEmpire 476-565. 58. 50-1. Paškvalin. 71 I. Karaula. S. 1990. 66 Isto. na obali i u neposrednoj I I i j . D. Gromile. dj. Radovi ZHP 23. na desnoj obali Korane. stoljeća morali biti kršćani. G. Glasnik Zemaljskog muzeja 34. Zagreb 1992. a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada. Ekspanzivna je pravovjerna dogma u zajedničkom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom poticala izgradnju crkava. Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih naselja svjedoči o novom poletu kršćanstva na hrvatskom prostoru u 6. Pariš 1949. Kakanj. 30.vi di . blizu naselja Brekovica. na i. Bizant. u blizini izvora Sane. u blizini sela Gata. te arijanci 70. II. 70 Vidi. desetak kilometara sjevero istočno od današnjeg Bihaća. 370-3. do 7. Beck. kao i manihejci. Sarajevo 1979. Run ci man . a tome su pogodovale i netom sređene političke prilike i barem privremen gospodarski polet 72. Pronađene su i kasnoantičke utvrde na jugoistočnim obroncima zagrebačke Medvednice 69. im Ostalpenraum. 562-3. 67 Basler. j 69 i . Arheološki pregled 25. 106. So kol . Dela V. 23-5. Bu za n tin e The oc ra cu . Gradina. n. Isti. jer je nekršćansko stanovništvo bilo restriktivnim propisima postupno dovođeno u sve teži položaj. C a mbr id ge 1 97 7. 5-40 i tamo lit. Munchen 1978. Karaula. Referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža".i | 64 V. Stoga se kršćanstvo u 6. stoljeću ubrzano širi prema seoskim sredinama . Ciglenečki. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. privremeno i paulikijanci. Ostrogorski. kasnoantičke građevine tipa kastron. kasnoantičko utvrđenje. Steln. Goldstein. Odnos crkve i države u Vizantiji. stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . baš kao i Ključ na Sani 67 . Vjerski fanatizam Justinijana i njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekršćanskih i nepravovjernih učenja -pogani su praktički nestali za Justi nijana. Goldstein.arijancima. mj.među žitelje nekih zabačenijih naselja na jadranskim otocima. stoljeću. 60 i tamo lit. Das Buzantinische Jahrtausend. prema području Prijedora i dalje. E. Obje utvrde stajale su na važnim putovima između Panonije i Dalmacije. 105-6. stanovnici gradova su u načelu već od 5. Jh. 68 I. G. Basler. samaritanci. Pet do šest kilometara od puta koji od Livna i Glamoča vodi prema sjeveru. Naime. Kontrolu nad dolinom Une. 105 i d. H. obavljala je utvrda na brdu Kulišta 65. montanisti. Ljubljana 1987. Kakanj. a vrlo sličnu sudbinu doživjeli su i donatisti. stajala je utvrda Bugar grad 66 .Panonija i Dalmacija u antici postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale dolinu Bosne.

Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i redovnici u samostanima na području istočnojadranskih biskupija 76 . 70 . PriručnOc. za Justina I. Goldstein. Postojanje tih nekršćanskih elemenata očitavalo se oko 1020. a pod justinijanskog biskupa došao je čitav prostor današnjeg Srijema i Slavonije 78.8. a Justinijanova vladavina iskače -u odnosu na broj godina na vlasti indeks za Anastazija je 1. stoljeću. bilo i po doseljenju i pokrštavanju Hrvata i Slavena.samo u Vjesniku 29. ali su o tome podaci prilično oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u Ozlju. Zagreb 1982. ili o Posedar-ju kod Zadra 75. Neobjelodanjeni nalazi prerotnaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. Arheološki Vestnlk 29. bosanskih "krstjana".2 i Heraklija samo I 80. O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. HZ 42. i u 13. a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453. 75 A. Ljubljana 1978. koji se u izvorima pojavljuju tek krajem 12.201-228. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. godine. stoljeća. (565-578) 8. pronađena crkvica iz 6. (518-527) 4. 74 Z.monasteriipresidentes -Šišić. Čini se daje nešto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutraš njost. 80 I. O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti. (741-775) 81. 76 Na salonitanskom saboru 530. i dio provincije Druge Panonije.mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju. U toj prvoj grupi novac 6. Priručnik. Maurikija (582602) 3. Radi se. a tako je.2.8. Kompleks starokršćanske arhitekture na Srimi kod ŠibenUca.8. godine nedaleko od svoga rodnog . za Justinijana (527-565) čak 18. 151-4. Tako je sirmijski metropo lit postao običan biskup. Marović. DS II. 81 V. o Srimi kod Šibenika 74. Fiskovtć. stoljeća svjedoče i količine sačuvanog novca na pojedinim dijelovima obale (jer u unutrašnjosti nalaza nema): u Arhe ološkom muzeju u Splitu 65% sačuvanog bizantskog novca je iz razdoblja 491-641. Uglešić. U drugoj splitskoj zbirci podaci se tek malo razlikuju od opće slike: nakon 13 zlatnika pripisanih carevima do Foke (602-610) postoji čak 14 zlatnika pripisanih Herakliju (610-641).6. 198. Takvu graditeljsku aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. SHP 11/1981. 159. ali otada nema više novca sve do Konstantina V. Margetić.1993. godine spominju se "predstojnici samostana" . 79 L. 165-70. Split 1984. stoljeća iznimno je bogato zastupljen. Gunjaca. Radovi FF u Zadru 31 (18). O gospodarskom poletu 6. kao prva iz tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. Hrvatski rani srednji vijek unutrašnjosti 73. Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske". Foku (602-610) 7. Zadar 1993. No. 1989. 119-21. te joj podložio. Tiberija (578-582) 8. 293-314. Jedan dio (ako ne i većina) autohtonog stanovništva štovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove. na desnoj obali Kupe. 626-40. godine. Arheološki radovi i rasprave 8-9. 77 O tome još ništa nije objavljeno u literaturi . godine 79 .3. I 73 I. stoljeća (s osobitim obzirom na Osor). Justina II. Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona. između ostalih. čini se. primjerice. Delonga. 78 Šišić. čini se da na većem dijelu buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske kršćanstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaćeno.I.

ABibliographu ofBuzantine Coin Hoards. iz Italije ili iz Albanije. 67. Uostalom. (565-578) posljednji vladar uz čiju se ličnost može atribuirati primjerak novca. Mlrnik. Spahiu. S. Ovi podaci svjedoče (a da oni s nešto šireg prostora. Možda je najkarakterističnija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. Tako Ostrogot Teodorik. Numlzmatičar 5. Iscrpljeni krizom i ratom.Panonija i Dalmacija u antici nalaz brončanog novca (22 primjerka) datiran je isključivo vladavinom Justinijana 82. Tirana. Primjerice. kriza koja je zahvatila ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom. da oni grobovi. u: Bizantini. 83 R. to se vjerojatno nije plaćalo adekvatno. 1979-80. Nakon njegova doba nalaza nema sve do vladavine Konstantina V. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje. 84 I. ali i opća atmosfera: umjesto da se pridošli novac investira u novu proizvodnju. 65-90 (n. 3. domaće je stanovništvo moralo uložiti određen trud. Priručnik. Me A. a ni kao izolirana mjera nije omogućavala da se budući hrvatski prostori počnu oporavljati na gospodarskom i općedruštvenom planu. 161-6. svezak IX. Numismatic Notes and Monographv. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. tvrdi da "zlato oživljuje promet i da je glavna žila države". serija. da bi se taj novac zaradio. odakle je novac i dolazio. stoljeće gotovo isključivo zastupljeni Justinijan i Justin II. kada su se podizale utvrde. 146. već samo prilična novčana injekcija.drugim riječima. Srednjovjekovni novac na zadarskom području. Zbirka Arheološkog muzeja u Zadru nije toliko bogata. stoljeća iz Kaštel Starog. (741-775) 83. 353-422. Svjedočanstva iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82 I. Očito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi bila rezultat povećane proizvodnje na čitavom budućem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima. Zadar 1987. Panvini Rosati. Zagreb 1975. Naime. 85 H. ali neka nitko ne meće u grob zlata" 86 . ali je karakteristično da je Justin II. s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2.. pa stoga "neka krije mramor grob. a posljednji iz 574/5. Iliria 9-10. VAM. Jurić.. bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine ipak bio kratkotrajan. ona. 71 . Monetazione bizantina inltalia. za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra. šaljući komeša Šimuna oko 510/11. ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati. Mlrnik. Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. godine u Dalmaciju. F. međutim. 141-6. American Numismatic Society. 655-69. godine 84. Beograd 1982. a naredno razdoblje mira bilo je isuviše kratko da se kriza u potpunosti prevlada. pripadaju državi. tekst na francuskom 357-361. Štetnosti takvih običaja bili su svjesni i tadašnji vladari. 86 Šišić. NewYork 1935. ni količinom. a to nije bilo nimalo jednostavno. on se trošio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovišta gdje opet ničemu nije služio. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Ostava bizantskog novca s Majsana. mj. pa su nešto pokušavali. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji su novac slali.. 77-8). Moser. oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da bi se sustigle po stupnju razvoja bogate središnje pokrajine Carstva. 143.

I. koji je ostao na tom položaju od 554. Građevine. Teodorita Kirskog i Ive Edeškog nazvan "Tri poglavlja". indirek tno je to moglo značiti i slabije žetve.vidi primjer S v. stoljeća nije bio i početak kriznog razdoblja na prostoru njihova naseljavanja. nerodnije godine.oko vrhovništva nad istar skim crkvama. sukob je ubrzo prerastao u stranački. odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio Tri poglavlja". Goldstein. bio je to za njih ozbiljan napor. Naime. 90 Ostrogorski. Također. oni su nadgledali obične radnike. Margetić. 24 i d. godine.gospodarske i političke . čini se. a u međuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. 96. 88 72 . potakao ih je da posvuda na svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde. Građevine. Kako su u načelu i u izgradnji crkava i drugih objekata očito sudjelovali većinom domaći ljudi 89. Iako je u početku "shizma" bila prožeta snažnim religijskim osjećajem. neće 87 Prokopije. Produbljavanje svakovrsne krize .I. sumnjiv zbog nestorijanskih tendencija 90 . Hrvatski rani srednji vijek dati na hrvatskom prostoru: u slučaju donje Armenije car je dao "velike količine novca stanovnicima ovog kraja. III.još od polovine 6. 91 O tim događajima obavještava kroničar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH. Prokopije. Otpor Petru očigledno je bio značajan. II. kao što se do sada obično prikazivalo u historiografiji. pa je po njegovoj smrti izabran Probin. Bio je to neuspješan pokušaj da se zadovolje monofiziti koji su pretežno nastanjivali istočni dio Carstva. Budući da su ti poslovi jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima. za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu okupljeno je "veliko mnoštvo majstora" 88. a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove crkvene politike. "koje je iskopalo dugi rov". vjerojatno domaće stanovništvo. Građevine. 43. do 562. Istorija.gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mož da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog pr ovinc ijskog sre dišta . 2. 1. Posebnu su ulogu u tome imale Dalmacija i Istra. ili one koje su se srušile da budu obnovljene" 87. nego je kriza trajala već više od pola stoljeća u vrijeme kada su se doseljavali Slaveni i Hrvati. Još je veći otpor carskoj politici bio u Istri. Još je važnije istaći da njihovo doseljavanje. Ili. 89 Je di n o bi a r hi te kt . Auctores antiquissimiXl. Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i Antemije izTrala -Prokopije. pa se ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom". stoljeća ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena početkom 7. Istarski biskupi pružaju otpor sve do 698. Petar. 4. 10-11. ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivničke struje pobjeći u Akvileju 91. U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. pothranjeno ili gladno stanovništvo -stoje već prva najava ili mogući poticaj sveobuhvat noj krizi. u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u Gradežu (Gradu) i langobardskog u Akvileji . 8. 204. Odnosi Liburnije i Istre. godine pod Justinijanovim pritiskom osuđen je spis Teodora Mopsuestijskog. godine.

6-9. Osim toga. Pisac na ovom mjestu ne spominje pojedinačno napadnute zemlje. ali su se opća kriza i bolesti najvjerojatnije širile i u unutrašnjost. 107. mogli uklopiti u specifične oblike zemljoradnje na kršu (vinogradi. Posebno je to bilo očito na jadranskim obalama. još teže. već su i Istok i Ilirik bili isto tako satrti" 95. približavanjem kraja 6. Doba.prvo. koji su njegovi dijelovi bili napadnuti i što se u tim krajevima izmijenilo. 21. Nekropola u Koritima kod Duvna. i na zbivanja u ostrogotskom ratu . 141-204. 95 MGH. svjedoči komes Marcelin za 543. Kriza koja je počela još za Justinijanove vladavine produžila se i za pravo produbila u sljedećih dvjestotinjak godina na čitavom hrvatskom prostoru. kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo neposredno zaleđe. Prvi napad kuge godine 541. kao što je obrambena i kontrolna zadaća. barem u prvoj generaciji. nahranila vojska na ratištu u Italiji). ali da se epidemija kuge proširi la po budućim hrvatskim zemljama. bez obzira na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili Hrvati (vrlo je karakterističan već spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu. stoljeća. BellumPeTsiajm. baš kao što se to događalo i zaleđu sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. po riječima Prokopija.baš je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktički bez otpora zauzeo veći dio Italije. vrlo bi se teško. 96 Moguće je da bi se nešto više saznalo ciljanim arheološkim istraživanjima i kasnijim antropološkim ispitivanjima (primjerice. pomorstvo) 92. 93 73 . kako bi se nastavila intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno. a do njega u prvom naletu napadači zasigurno nisu stigli ni blizu) i koliko je njihova nazočnost mogla negativno utjecati na gospodarske tijekove. stoljeća. svjedoči o teškom životu. 11/2. 21. II. maslinjaci) ili. Auctores antiquissimi. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je u Carstvu u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju. što se neposredno odrazilo. nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom životnom vijeku 93. godinu: "Nije veliki pomor uništio samo Italiju. stigao je iz Egipta i proširio se čitavim svije tom. ali su im svojim boravkom zasigurno otežavali druge poslove. primjerice. 94 Prokopije. Već spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski život gasio gotovo jednakim ritmom. u maritimnu privredu (ribarstvo. u koju se autohtono stanovništvo (prije dolaska Slavena) pokapalo krajem 6. zato što samo o njima postoje koliko-toliko sigurni podaci. Nekropola. uzroci smrti na kosturima). 23. uvijek od obale prema unutrašnjosti 94 . Teško održavana ravnoteža u ponudi i potražnji hrane narušena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da dobije što više novca od domaćeg stanovništva. "sklonište"). Dodatne teškoće stvarali su pokreti izbjeglica iz unutrašnjosti prema obali .Panonija i Dalmacija u antici tu krizu značajnije produbiti. a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije kuge. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku". koji su ih po funkciji morali primati. 57-8. nemogu će je ustanoviti 96 . oni su se sklanjali u refugije (što doslovno znači "pribježište". Neki dijelovi 92 Rapanlć. Mlletić.

Grada i Istre. stoljeća zabilježena je u Siriji. Carigradu i Narboni (Galija). 13.1. područje Ravene. 35. epidemije bile vrlo učestale. pa sljedeće godine preko Dalmacije na jug 97 . Langobardi. 87-97. Mezopotamiji. Ungarische Bibliothek 10. ZČ IV. 1497. 10. Pojava kuge krajem 7. 1 -4. 164. Le Goff. Alfoldi. Ona je. Ann ale s ESC 24. Goldstein. 97 Prokopije. 160. 1 96 9. dio stanovništva istrijebio je rat. što znači daje barem dotakla rubno područje Hrvatske 98. i 599/600. godine spominje Siscija 100. ipak. II. kao i budući naleti bolesti pogodili mnogo širi prostor nego što to šturi izvor kazuje. 1. 1950. Der Untergang der Romerherschaft inPannonien. 87. Ne može biti slučajno da se baš u to vrijeme posljednji put spominju neki kasnoantički gradovi —tako se na salonitanskim crkvenim saborima 530. Vidi.. Goldstein. godine 102. Viz. a i kasnije su. I."104. Dobar je primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji 544. Pavao Đakon. stoljeća. i onda o njemu nema nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. Biraben . Barem prema raspoloživim podacima. Sljedeća epidemija pogodila je 559-561. Anekdota. dakle. opširnije. Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima. godine. a da to ne bude zabilježeno 99 . pa je očito daje niz stanica na putu širenja bolesti morao stradati. 11. 443-77. vojno-političke.. kuga se na Jadranu ponavlja godine 565. pa je lokalno stanovništvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. 100 Šišić. Kuga je dezintegrirala i uništavala kasnoantičko društvo na prostoru buduće Hrvatske. Na lokaciji grada pronađen je i kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 .. stoljeća. stoljeća. iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582. 88 74 . tvrdi se da su već u tridesetim godinama 6. Bizant 61 i d. J. Bellum Gothicum. 104 Prokopije. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanjajužnih Slovanou. opširnije. Viz. IV. Egiptu. pa 591. 61. III. izv. i druge dijelove buduće Hrvatske. La peste d ans le Haut Moye n Age . 13. Excerpta de legationibus. 19. izv. godine 103. Priručnik.. potom onemogućavala da se oni djelotvorno brane protiv napada ča.. N. stoljeću. a druge bolest i glad. Čini se da je Bizantsko Carstvo zapravo već od tog vremena počelo shvaćati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega. Be rlin-Leipzig 1924. pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila područje od Male Azije do Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. Može se pretpostaviti da su ovaj. Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana) spominju se prije 587. Za Sirmij. bila samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske. stoljeća "grad i njegova okolina sasvim opustjeli . Berlin 1903. 9 9 Vidi. 18-19. 103 Mena ndar. Grafenauer. 18. i 533. 101 A. I.to su bili pokreti kojima se lako mogla širiti bolest. 102 B.. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno područje preko kojeg je istočnjačka trgovina išla prema zapadnoj Evropi.J. Niz epidemija kuge pustošio je Sredozemljem sve do kraja 6. sve do otprilike polovine 8. koja je tih godina baš na vrhuncu. 4.

poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka bilo previše. L'infanticide dans le HautMogen Age. između ostalog. P ariš 1974. 95. obećao je 566. Bilo bi vrlo važno kada bi se mogli 106 ustanoviti uzroci smrti pokojnika. ust anovlj a va da su "vre mena bila tešk a. što vjerojatno označava područje današnje Slavonije. izv. te da im je strateški interes samo obrana dunavskog limesa. Economic Histonj ofthe World Population. Cipolla. i može se uglav nom samo nagađati da je na hrvatskom prostoru s većim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. Russell. M. dakle. godine Gepidi su osvojili Sirmij i okolne prostore. Nekropola. pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli grad. Philadelphia 1958. a zatim i Hrvati. s kojima su u specifičnoj plemenskoj zajednici živjeli Slaveni. ali izvori ne spominju daje ona i stigla -uostalom. godine. stoljeća smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ograničenih poboljšanja. J. godine Gepidima predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105. Također. još 536. R. bez obzira na to što su oni pripadnici druge etničke skupine. Budući da se stanovništvo Rimskog Carstva od 2. ono je osjećalo potrebu da naseljava novo stanov ništvo na ispražnjenu. a s vremenom sve više i Avari. Preciznijih podataka nema. vrlo teško obraniti. Menandar. pa do 6. oko 600. Tako je demografska. sve do Jadrana. 201 . izv. pustu zemlju. Gepidi. 75 . Excerpta. stoljeća. 107 Takve postupke deta ljnije objašnjava E. I. II. Hrvatski je prostor tradicionalno "migracijsko područje". Langobardi. Excerpta. 105 Menandar. Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budućeg hrvatskog teritorija na njega su se. 476. C. u drugoj polovini 6. I. Coleman. Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o dolaska Slavena i Hrvata. Annales ESC . Bizantski car Justin II. onda se iseljavaju.Panonija i Dalmacija u antici dakle i područje današnje sjeverne Hrvatske. Pošto su sva četiri jahača Apokalipse složno projahala ovim prostorima i uništavala njegovo stanovništvo. Ha monds worth 1962. III-IV. 315-35. mikroparazitološka kriza u svakom slučaju pogodovala provali stranog. II. Viz. počeli naseljavati Slaveni. 108 j viiie tl ć. 13 i d. bilo je prijeko potrebno unijeti svježu krv. postajali su pravi gospo dari ravnice. a migracije su. jer je izraže n ra ni m orta li te t ". općenito. Naime. 455. Sirmij je 582. C. ako ih je premalo. barbarskog elementa108. Općenito se može reći da nakon doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljećima uglavnom teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema današnjoj Slavoniji na drugu stranu. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579. 87. U demografskoj je povijesti višekratno potvrđeno da određena grupa ili stanovništvo na nekom području vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje žitelja na tom prostoru premalo ili previše 107. na raz nim mj. godine zaprijetili Sirmiju. LateAnc ient and Medieval Popidation. car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po Dalmaciji"106 kako bi doveli pomoć. Viz. onda željno iščekuju dolazak i nastanjivanje novih doseljenika. vjerojatno je budući hrvatski prostor bio pod utjecajem tih nepovoljnih kretanja). godine pao pod avarsko-slavenskim naletima. dakle putova koji vode prema Solunu i Carigradu.

iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske povijesti. Grafenauer. Solunu) ili u Italiji. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. No. Margetić2. 1985. ostali su i na periferiji interesa. Najnoviji radovi o 29. otprilike desetljeće-dva kasnije. Naime. pa su ga čak neki historičari doveli do krajnosti. Seoba Slavena O seobi Slavena i Hrvata na današnje prostore Hrvatske postoji vrlo malo podataka. Čini se daje takav stav postao s vremenom općeprihvaćen. stoljeća. Klaić3. Sisciji. Seobom Slavena i. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15. prije četrdesetak godina izgrađena je slika seobe po kojoj je. tvrdili su kao i većina drugih istraživača da su se Slaveni doselili u prvoj polovini 7. 18-27. polazna i neosporna činjenica da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i Hrvati i Slaveni. HZ 5. u ovom trenutku. Zagreb 1990. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Čak je vrlo teško obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traživači bavili. 2 Margetić. Koje su to bile razlike . za njima su došli i Hrvati1. mogli su to biti neki pisci nastanjeni u. ali su ostali prilično usamljeni 1 B. bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teško. 31-60. Za nas je. L. 1-56. Zagreb 1952. seobom Hrvata od zakarpatskih ravnica prema podunavskim prostorima. recimo. 3 N.ostaje za sada nepoznato.da li samo u imenu . i 31. ili su takvi zapisi izgubljeni. 76 . a i suvišno. zasebno od toga. a potom i N. Ista. shematski gledano. na tadašnjem hrvatskom teritoriju došlo do dvije seobe: u prvoj su se selili Slaveni.V. a nedugo potom. Konstantin. Klaić. 30. te dalje. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabilježili sve relevantne suvremene događaje. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu . Sačuvana djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili živjeli u Carigradu ili nekom drugom bizantskom gradu (primjerice.priča o Izlasku 1. prema obali Jadrana. kao što su približavanje i naseljavanje Hrvata i Slavena (na primjer. Budući da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora. Saloni ili Jaderi). te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje.

HZ 36. ili barem njegov najveći dio. Lot. II. čini se. 6. Nakon dugotrajne. 5 L. 128. Konačno je zaključio da "istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaključenim" (n. 1988.. Suić. Bizant. 1985. Srednjovjekovno doba. 8 Pavao Đakon. nije bilo više od 20 000 zajedno sa ženama i djecom 8. Na Margetićev odgovor. 1980-1. HZ 33-34. "Pripadnost istočne obale. Pariš 1939. a još i više teze N. HZ 38. barem po općim procjenama. Karantanija = stara domovina Hrvatov?. Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena). Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca. Opširno obrazlažem kritički stav prema Margetićevim tezama. Margetića: Konstantin Porftrogenet. 4. dj. Lončar. 237-40. Zagreb 1977. tek oko 800.". O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. pa tek onda Hrvata. u velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrživost. Košćak. ali takve procjene ne daje za druga plemena ili narode. O problemima stare domovine. ali brojke koje istraživači navode mogu biti jedino procjene 7. Isti. 77 . ostavlja mogućnost da vrijeme dolaska Hrvata bude i 670. vrlo razložnim argumentima pobija Margetićeve teze. Ocjena radnje L. godina i kraj 8. uzvratio je V. Zgodovinski časopis 38/1984.000. Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928. Konačno P. i tako je. 227-40. valja obratiti pozornost prvo na doseobu Slavena. Budući da u načelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o tom problemu pao. dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata. organiziran kao ratnička skupina. 239). 375-443. I na području današnje Francuske galorimski su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izražena većina" 9 . Diadora 14.. V. Klaić. tvrdi daje Salijskih Franaka u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najviše 100 -150. 7 Tako F. nije bio. Slavena je bilo više . te.Seoba Slavena i Hrvata u mišljenju da su Hrvati došli mnogo kasnije. stoljeća.. godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5. stoljeća. u: Goldstein. Još o dolasku Hrvata. ZČ 42. s iznimkom Mađarske te nekih 4 M. Margettć. U isto vrijeme. Zadar 1992. Štih. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature.. Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8. HZ 38. stanovništvo Italije. godine. Košćak. Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla Đakona koji tvrdi da Sasa. 255-86.. S druge strane. 234-40. Marginalije uz rad V. 125 i d. Hispanije i Galije broji između 5 i 10 milijuna. HZ 37. 537. 1984. Langobardi.50. Margetić. Još o dolasku Hrvata. a Vizigota je prilikom dolaska u Hispaniju bilo oko 90 000. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata. 1983.. Zgodovinski časopis 41. 89-100. detaljne i brojem stranica prilično opsežne diskusije 4 čini se daje i sam začetnik teorije o doseobi Hrvata 800.Košćaka. 291-355. 253-70. Les invasions germaniaues. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek bili u golemoj manjini (osim u slučaju Alamana koji u istočnoj Galiji naseljavaju napuštene agri decumantes). inače langobardskih saveznika i suputnika u osvajačkim pohodima po Italiji. 9 Brandt. 211-34. 2. 68. 1987.u svim zemljama koje su naselili izmijenili su radikalno etničku strukturu u svoju korist (što se za Germane ne može tvrditi). 1985. 6 M. poput germanskih osvajača. 3. pa L. ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno analiziraju i većim dijelom odbacuju Margetićeve postavke 6.

272. J. u najvećem broju slučajeva selili za današnje pojmove vrlo sporo. stigli u sjevernu Afriku . Srednjovjekovno doba. Na primjer. Demografska analiza antropologa i arheologa na širem prostoru pradomovine pokazuje 10 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. 13 Kapanić. između ostalih razloga. 11 Plactio del Risano. S obzirom na razinu današnjih spoznaja. Kako bilo da bilo. Margetić. a tek manji dio stanovništva sudjelovao je u osvajanjima i pljačkama (poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratničke skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. I. napasaju (svoju stoku) na našim pašnjacima" 11. Za barbarska društva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio je. de. ostalo sve do danas. Slaveni (a uz njih možda i dio Hrvata) bili pretežno poljoprivred nici. Goldstein. 430-1. takav stav može biti samo teza.današnji Tunis 12. Upsaliae 1864.I. za razliku od dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici. a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u Evropu stižu iz dubina Azije. poistovjećivati s nekim događajima ili etapama u slavenskim seobama. Doba. izbacili Vandale iz Hispanije. čini se da su. o kojima je mogao svjedočiti samo poneki podatak često dvojbene vrijedno sti. Klaić. ponajprije potragom za novim ispašama i oranicama.radi li se uistinu o tome da tih nalaza nema ili su znanja još nedostatna da bi se taj najraniji sloj uopće prepoznao 13.Pseudo-Maurikijev Strategikon bilježi kako su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. 49-54. Rižanski placit. Izvori. Tako se stanovnici Istre početkom 9. Scheffer. a potom u konstantnoj seobi tek 415. Vizigoti su 410. i arheološki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno rijetki. kose naše livade. Arheolozi tome čak i ne mogu pronaći razloge . izv. 11. i želja da se stigne na klimatski pogodnija područja višestoljetne antičke civilizacije. Pa čak su se i ti konjanici-osvajači. Slaveni. Viz. i posljedice njihova doseljavanja na neko uže ili šire područje morale su biti ponešto drugačije. za razliku od Germana. Nije slučajno da izvor 6. Vandali su tek 429. Pošto su 419. jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. Selidba je vjerojatno bila poticana. Austrije i Njemačke. Dakle. stolje ća žale da Slaveni "oru naše zemlje i naša neobrađena zemljišta. godine stigli do pred Barcelonu. o kojima su čitali u zapisima suvremenika i provjerili na relativno izdašnim arheološkim nalazima. Zbog razlika između Germana i Slavena i načina njihovih seoba. pa i Hrvati. čak ako je i bilo želje za osvajanjem. mogli su biti samo sporiji. 130. 59. godine opljačkali Rim. ali i rezultat demografskog rasta zbog kojeg višak stanovništva mora tražiti nova staništa.' 12 Brandt. istraživači su bili prisiljeni određene posljedice germanskih seoba. Može se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva. 78 .-osvajači za kratko vrijeme mogli pojaviti na neočekivanim mjestima. Osim toga. 70-1. stoljeća . Hrvatski rani srednji vijek dijelova današnje Italije.

Seoba Slavena 1 Hrvata da se relativno nizak prirast od 1. Pleterski. pa prema kraju 6. koji su. izv. Ferjančič. Severni Ilirik u VI veku. stoljeća. 85-109. I. Vizantija i Južni Sloveni. bilj. godine bježati s langobardskih područja u južnijim dijelovima Panonije .78% 14. 40. 72. ponajviše u 6. kada su im Slaveni svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi. Quelques remaraues sur la colonisation slave. iako je pozornost koncentrirao na istočnije krajeve Balkana."zajedno s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah među Slave ne"16. a već od tog vremena. Ochride 1961. stoljeća. u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin. vrlo je slabo poznato. čini se. Kakve su uistinu bile prilike u njima i što se događalo za vrijeme seobe Slavena u nju. pa je logično da i njihov interes naglo raste. može. Ljubljana 1990. Šumovito i močvarno tlo stare postoj bine u današnjoj Poljskoj. Po Prokopijevoj priči. biti i manjkava. Evert-Kappesowa. tvrdi da su uzgajali proso. a i primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom. kada je langobardski knežević Ildiges morao oko 549. 18 Prokopije. Detaljno je o tim prodorima pisao. 79 . Invasions et installation des Slaves dans les Balkans. jer ne može dovoljno precizno registrirati i one koji se iseljavaju s analizom obuhvaćenog područja. Rome 1984. pa podaci bizantskih pisaca mogu služiti samo kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji. 16 Prokopije. te na opće prilike: Lj.53% u posljednjim stoljećima antike. 16-7. 2. preko Karpata u Panonsku nizinu. 16-21. spominju kontinuirano Slavene od otprilike tridesetih godina 6. "Selidbena analiza". po svemu sudeći. postala su susjedi Bizantskog Carstva. To znači daje dobar dio Slavena već tada. Budući daje baš u 6. H. te da su s Bizantincima ratovali u Italiji. na istom mjestu Prokopije tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava. 35. jer njihove su oranice mogle dati plodove tek svake treće godine. Vidi i B. Bellum Gothicum. naglo povećao i do 11. Maksimović.. dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. sve se češće registriraju stalni upadi Slavena u krajeve južno od Dunava (uglavnom u današnju Srbiju i Bugarsku). Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suviše plodno 15. Actes du XIIe Congres international d'etudes bvzantines. I. 15 B. Viz. 5-7. izv. 17-53. ne daleko od 14 A. Beograd 1966. raž i pšenicu.1980. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti bili oko 537. Bizantski pisci. posredno ili neposredno. t. Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheoloških raziskav). 27. primijenjena u ovom slučaju. stoljeća bio prosječno 2. Bellum Gothicum. stoljeća čini se da su slavenska plemena najžešće nastojala prodrijeti prema jugu na području donjeg Dunava. I. Ferjančlč. Collection de l'Ecole Irancaise de Rome 77. III. stolje ću došlo do pojačanog iseljavanja Slavena prema jugu. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istočnije od prostora srednjovjekovne Hrvatske. na području koje se proteže od Srijema prema istoku. bili u neposrednoj blizini. iz bizantskih izvora 6. ječam. Kada su slavenska plemena prešla iz svoje pradomovine. stoljeću. 40. 17 Vidi komentar u Viz. Uostalom. osim ranijih sporadičnih vijesti. II. dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantičkim) društvom. godine 18 bizantski plaćenici u ostrogotskom ratu. ZRVI 19. Međutim. 79 i d. to povećanje broja stanovnika moglo je biti samo veće.

Istorija. Nekoj vprašanj iz doba naseljevanja južnih Slovanov. izv. Lipsiae 1887. 263-71. BeUum Gothicum. Viz. 27 Ostrogorski. II. godine stigli čak do Drača 19. godine) u kvalitativno novu pojavu -naseljavanje 25. de Boor. izv. Goldstein. 29. 170-221. 23-126. Goldstein. Viz. ed. a goleme su slavenske mase i dalje svim silama nastojale stići na teritorij Bizanta. ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar. 7. takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti opće prilike koje su za Carstvo bile nepovoljne . I. a li ta ka v z a klj uč a k ne p r oi z l a z i i z Prokopljeva teksta . To se. prebacio vojsku na dunavski limes i otpočeo rat u kojem se rješavala sudbina Balkana 27. 38. Berlin 1903. Napokon. smatra da se otada može govoriti o pokušajima osnivanja stalnih s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j už n o od D u na va .rat se otegao. iako je car Maurikije (582-602). izv. godine car Tiberije sakuplja vojsku po Iliriku i Dalmaciji 24 . de Boor. nemoguće je odgonetnuti. I. ed. Slaveni mogli prijeći i Dravu i Savu i doći sve do današnje Bosne i Dalmacije. III. 26 Theophulacti Simocattae historiae. 44-7. 100. a i Teoftlakt Simoka-ta detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. 1. pa zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljačkaške upade u Trakiju 26. Menan dar izričito spominje Trakiju kao cilj napada. 105-7. 20 80 . teoretski uzevši. Excerpta de legationibus. postoje s Perzijom 591. ed. Povijest 209. I. Taj podatak svjedoči o činjenici da nisu svi upadi bili usmjereni točno prema Carigradu ili nekom drugom središtu. 474. I. Hrvatski rani srednji vijek njegovih obala". Šišić. B. 90-7) . U početku su Bizantinci imali uspjeha. 93. 21 Prokopije. i 581. ed.on samo piše da Slaveni "obilažahu naokolo po miloj volji". godine. prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (bivša rimska provincija Dacija . i Menandar. I. stvoriše u Dalmaciji" 21. Berlin 1903. još 579. 22 Ioannis Malalae Chronographia. 209-10. 46. iz čega slijedi da u to doba bizantska vlast nad zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka još koliko-toliko funkcionira. 23 Menandar. Maksimović. I. Viz. Viz. ZC 4. što potvrđuje da obrana više nije bila takva da bi zadržala sve napade. premda je to vjerojatno bio više plod slučaja negoli izrazite želje da se stigne baš do tog grada 20. II. izv. pa su. III. Grafenauer. Također. Viz. jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "prešavši redom sve ilirske planine. Bizant. BeUum Gothicum. I. uostalom. L. godine 10 000 Kutrigura prešlo Savu i da su pustošili po Dalmaciji 23. de Boor. Stoga je logično da su za jednog od tih svojih upada 548. Excerpta de legationibus. Ipak. 24 Menandar. izv. Berlin 1903. 25 Tako tvrdi Lj. izv. pa se ne zna koliko Maksimovićeve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. a slične događaje spominje i Ivan Malala. Naposljetku. I.otprilike današnja Rumunjska) i tamo pobje đivali. Dindorf. ZRVI 8/2. Situacija se pogoršavala.što bi to značilo u zemljopisnom smislu. ed. 22 Vrlo je značajna vijest Menandra Protektora koji tvrdi daje 568. 40. bizantska vojska nije mogla podnositi tegobe ratovanja. i dogodilo već pedesetih godina. nakon sve izraže19 Prokopije. 84. II. Bonnae 1831. 1964. 442-77. sklopio povoljan mir. Viz. 3-4. Primjerice. I. I. 90-7. Menandar i Ivan Efeski koji opisuju ove upade obratili su veću pozornost Istočnim dijelovima Balkana. U jednom dužem procesu čini se da manje-više stalni slavenski upadi na prostore južno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se moglo odnositi ponajprije na upade 578. izv. Excerpta de legationibus.I. O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju krajem 70-ih i početkom 80-ih godina VI veka. 468-77. Viz. 72 i d. 1950. 490. S druge strane. de Boor.

225. to što Teofilakt Simokata spominje samo "avarskog kagana". 32 Goldstein. Vjerojatno i podalje od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konačišta". jer se događaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i već se može pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreću prema jugu. a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28 Theophaactae Simmocaitae Historia. Ova je datacija prilično važna. tvrđa va. Iako je očigledno da su Bizantinci pozornost obratili ponajviše prostorima istočnog Balkana i da bizantski pisci bilježe svaki značajniji slavenski upad na taj teritorij. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim riječima. Viz. 12. Istorija srpskog naroda I. Čini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od onih koje bizantski pisci obično opisuju. Ipak. čini se. Drugi je dio. tamo gdje se nalazi Dalmacija. izv. Možda bi se moglo govoriti o djelomičnoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj nezainteresiranosti. ali osim relativne sličnosti imena. pa sve do Alpa i čak preko njih. čini se da ga valja uistinu tražiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. 73. poneki se put bave i zapadnijim područjima. ne mora značiti da Slavena nije bilo. obrana. od otprilike 582. Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i. U izvještajima bizantskih autora nema decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na područje buduće Hrvatske. Bizant. tvrdi da je avarski kagan (dakle. Fokaje proglašen za cara. 30 Šišić. 121. i čini se da su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju na prostore južno od Dunava. u prenesenom smislu x t > t pai. na raznim mj. na magistrali Servicio . Beograd 1980. što će reći negdje u današnjoj središnjoj Bosni 30 . 122. VII. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan. a ni iznimno dobro informirani Prokopije. Tako Menandar spominje Savu i priča o pljački Huna. izv. izv. Inače. poruši 40 tvrđava 29. I. zaštita. 81 .Salona. jugoistočno od Banja Luke. odnosno od kolja napra vljen opkop. utvrda. i različiti izvori.Seoba Slavena i Hrvata nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. p. pa do 626. odnosno više dana da stigne 33. Jadranu). ratuju zajedno. i na početku 7. Naime. I. godine izbila otvore na pobuna zato što vojnici nisu prihvatili da još jednom zimuju sjeverno od Dunava. osvojivši ga pomoću ratnih sprava. stoljeća. znači i "dan hoda" i "konačište". ne navodi se neki drugi argument. 29 Viz. pa i žive vrlo skladno s Avarima 31. I. Gdje je bio taj Bonke? Šišić logično zaključuje da to mjesto leži na cesti Sirmij -Salona. a ne i Slavene. u tome da vjerojatno većih ili barem po posljedicama dalekosežnijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na današnje hrvatske prostore nije ni bilo. smatra da se radi o antičkom gradu Baloe. Povijest. ni Menandar ni Euagrije. ni sada pisac izričito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597. 33 Xdćpa^ .. Iako neki podaci govore i o mogućnosti drugačijih lociranja grada Bonkea. 121. a Euagriju je jasan razmještaj barbarskih plemena po čitavom Iliriku i Panoniji. godine. Maurikije je bio zbačen.pr votno znači kolje. 74. 265. pokazuju da Slaveni gotovo pola stoljeća. ne opisuju bilo kakav slavenski upad u savsko-dravsko međurječje ili u krajeve južnije od Save. 92-240. pa i arheološki nalazi. bUj. ali to je svakako samo dio istine. 31 Viz.

jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju pružen otpor." 38 Rački. te da su im se koje desetljeće kasnije pridružili Hrvati. vrlo vjerojatno zanemariti. Odnosi Liburnije i Istre. Zgodovina slovenskega naroda I. (590-604) piše u ljeto 600. Skopje 1982. B. ovaj Simokatin podatak svjedoči da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da se naseljavanje nipošto nije moglo odvijati samo mirno . jer Pavao Đakon 34 Prokopije. te langobardsko naselje u Kranju. 258: Et quidem de Sclavorum gente. Osim toga. vrlo šturo. vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. a da će primjere mirnog naseljavanja. No. pa se njihovo približavanje očituje i u Maksimovim jadikovkama. opširno. onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i kojima će se kretati u južnije krajeve. Goldstein. govore o ovom procesu. Documenta.. ali je nemoguće ustanoviti jesu li ti Slaveni do Istre stigli preko današnje Slovenije ili s kvarnerskog područja 37. jasno je da će suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke. pa se čini kao da su se Slaveni približili i Saloni. 2. ne bi se ni po čemu moglo tvrditi da su Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo područje do početka 7.Rački. dokle su točno došli. 36 MGH. quae vobis valde imminet. Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung imltalien (540. godine Grgur spominje u svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39. godine nestaju na ovom prostoru i posljednje antičke biskupije . Dakle. Zna se da Slaveni do 587.. Hartmann. idu prema Istri. Drugi. pak. zapadni izvori isto tako. jugozapadu ili zapadu. a 591. Documenta. stoljeća.750). Očima bizantskih pisaca. Godine 593. 171. Njegovi izvještaji nisu očuvani. godine ruše biskupije u Celju (Celeia) i Ljubljani (Emoni). Detaljno ovu vijest analizira L. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavještavao papu. zbog malobrojnosti i oskudice izvora. 1. BellumVandalicum.u Teurniji i Aguntu na Dravi.. quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis . ali 598.međutim. i L. Živa antika 32. 47.. zabrinut što su Slaveni "ušavši u Istru već počeli nadirati u Italiju" 36. 37 Margetić. stoljeća. 11-2. Margetić. 249. 39 Inter hoc. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko pravaca koje je. Vidi. opći pravac seoba bio je prema jugu. moguće tek nazna čiti: očito jest da je većina slavenskih seoba išla iz unutrašnjosti prema obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. S druge strane. Papa Grgur I. Papa tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu. 17. Epistolae II. toliko o seobi Slavena u krajeve buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. I. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII. Ako je Bonke doista bio u današnjoj Bosni. Hrvatski rani srednji vijek ka bila je razdaljina od 38.I. 35 82 . to se čak ne može ni pretpostaviti 38.2. Može se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima moru. godine salonitanskom biskupu Maksimu. Grafenauer. Leipzig 1889. Da nema kasnijih izvješta ja Konstantina Porfirogeneta. kojih je zasigurno bilo (i bili su većina). pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije) dolaze preko Učke. 255. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u zapadnoj Karantaniji 35. 288 i d.5 km 34 . M.

koji su se naseljavali. godine. u više navrata čak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih posjeda u sjevernoj Italiji. Zagreb 1957. tradicionalnim transdinaridskim putovima. 44 Marušić. Čini se logičnim da je to bio samo jedan od mnogih slavenskih upada u Istru i da Pavao Đakon druge ne spominje. 49 Zahvaljujem mr. n. jer ga prvenstveno zanima uže talijansko područje. P er is til 2. ubivši vojnike. IV. otprilike između 601-603. 42 Pavao Đakon. Bizant 96-7 i tamo lit. 48 Tako razmišlja Rapanlć. 257-8. kraniometrijske i paleopatološke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. stoljeća Avari su. stoljeća. ipak. Ava ro. a Pavao Đakon bilježi da su 611. Mar ušić. dj. Mantove. Brescella. a i krajnje šturi. Documenta. Glavnina Slavena je na teritorij bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazeći Dravu. godine "nitkovi Slaveni. pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone. nisu bili samo osvajači i pljačkaši. a i Nezakcij je ili porušen ili je napušten zbog nemogućnosti obrane 45 . 20. 258. Langobardi. Čini se da je u tom naletu porušena starokršćanska crkva u priobalnom Vrsaru 43 . Foške. U prva dva desetljeća 7. opljačkali Istru na način dostojan suza" 42. pak. n. M. dj. 41 83 . 25. ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati. na raznim mj. rušitelji. Naime. 36-7. 47 Pavao Đakon. nema razloga vjerovati da to nisu činili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena negoli sjeverna Italija. 46 Marušić. čini se da je zaključak o sporosti događanja presmion. jer se postupno povećava po stotak populacije slavenskih obilježja na nekropolama koje su datirane od najranijeg do najkasnijeg horizonta 49. zajedno sa Slavenima. 40. čini se da se na samom početku 7. kao i utvrde Vulturina 47. Kako su pisani izvori malobrojni. ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj Italiji. "Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice Istre i sve su opustošili ognjem i pljačkom" 40. 24. Račkl.Seoba Slavena i Hrvata bilježi da su oko 600. u unutrašnjosti 44. do 9. Documenta. pa onda i Savu. bili su prije svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji dolazi"48. 15.sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loške grade. tada 40 Pavao Đakon. te dalje nastavila prema jugu. 28. Papa otprilike iste godine u pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoše po Istri 41. Naime. Langobardi IV. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Došljaci. Langobardi IV. Hrvatska za Branimira. Šlausu na ljubazno ustupljenim zaključcima iz još neobjavljenog rada. u Žminju. svi ovi podaci svjedoče samo o seobenim procesima koji su zahvatili periferiju hrvatskog prostora. U mnogim kraškim spiljama sjeverne Istre utvrđena je nazočnost čovjeka koji je u to vrijeme u njima tražio i našao privremena skloništa 46. Račkl. Postoji jedan podatak koji možda svjedoči o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba. potom bizantska crkva sv. 43 B. Međutim. 45 Goldsteln. stoljeća svjedoče o postupnom procesu slavizacije.

10. po ljudstvu koje ih je vodilo. Izvori. W. izv. bilj. ali Je kod bizantskih pisaca česta pojava da nekoliko plemena. 52 DAI29/33. nazivaju jednim imenom. Lončar. Konstantin.4. Međutim. Neki su autori pokušavali dokazati daje.I. Ocjena. Kada jedan drugi bizantski pisac . Zgodovina Langobardov. 4. bilj.: J. Uz obalu tadašnje Trakije (područje današnje Bugarske uz Crno more) uopće nema otoka. isto tako mongolski narod. Najnoviji radovio29. 84 . poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta. commento Elio Bartolinl. B. 1985. Oborovo. 54 Suić. Izvori. N. vidi uži izbor i tamo lit. pa su ih promatrači izvana logično povezivali u jednu cjelinu. SHPIII/15. vidi Pauli Diaconi. 55 DAT 30/67-71. Beograd 1977. Viz..opisuje Hune. karakteristično je da Pavao Đakon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski poluotok. ZČ 4.. 3. Avarski kaganat. Diskusija o ovom pitanju još ni izdaleka nije završena . Bellum Persicum. Takvi su dokazi opravdano osporeni 54. 20. Viz.Prokopije . 27. S druge strane. Aivaren. izv. Grafenauer. za IV knjigu. Viz. očigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija. Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac. Langobardi. I. Zagreb 1992. prije svega pisanje Konstantina Porfirogeneta . II. 3. 31-60. II. HL. Goldstein. IV. 85. zvahu i Avari" 52 . primjerice. Klaić. itd. tvrdi da im je "izraz lica bio ružan"56. na raznim mj. u dubinu bivše rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik broj Avara koji su čak neko vrijeme držali i političku vlast u njegovu neposrednom zaleđu 51.) nastali od "Obar" = "Avar". referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Kovačević. Hrvati odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest. izv. 30-1.. 30.. Klaić. i 31.. kao što su to činili Slaveni i Avari. a preostale prinude na pokornost ."Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlašću Avara . dakle. 10 i tamo opširan komentar. Hrvatski rani srednji vijek je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. Koji bi to otok bio. II. bez obzira na lokaciju. ili pak na neki otok na Dunavu. zajedno sa Slavenima i Hrva tima.po današnjim znanjima čini se da o avarskoj nazočnosti na prostorima južno od Save svjedoče tek pisani izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti. pa nije jasno kako bi trebalo tumačiti Konstantinove proturječne izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjećivanju njih i Slavena. Wlen 1988. ali u krajevima južnije od Save takvi nalazi izostaju. u Hrvatskoj još uvijek ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari" 55 . Moguće je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru. i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53. 20. 53 Usp. Klaić. te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o "Avarima". Arheoloških podataka o avarskom življu u Panoniji ima. Pohl. s druge 50 Pavao Đakon. 1950.. koja zajednički napadaju Carstvo. Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov. Tako je. 10. 56 Prokopije. 51 U obilju literature. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog aspekta bavio M.. činjenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na . Margetić.

Kraniometrijska i pateopatološka analiza. Beograd 1973. Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka. Viz. Naime. 85 . Barada. Pregled povijesti Istre od 6. 62 M.6. takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u Mravincima kod Splita koje je još 1938. Bugara i Franaka 63. k a o i 8 0 0 0 S la v en a. 38-9. stoljeća do godine 1102. 60 M. Naime. 63 Vidi. stoljeće) pokapa autohtono dinaridsko stanovništvo. DAJ 35/7-8. a cura di G. Viz. 225-32. M. izv. ustanovljena je etnička heterogenost istočnoslavonske populacije pokopane između 650. Bulat. 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije. Bertoša. 64 G. tvrdi da su 601. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. 12. Jedno od mogućih objašnjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato što su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60. 65 Šlaus. 260). mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste. Theophvlacti Svmmocattae Historia. 263-91. 11-21. pri čemu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod 10% 65 . Mikić. Documenta. a u drugima. II. 63. Viz. 120 (Rački. te da još nije došlo do miješanja s novopridošlim Hrvatima i Slavenima 61 .."Gole Njive" (općina Vinkovci) . Naime. VIII. S druge strane. 59 DAJ 36/7-9. 59. u Istri je stanje malo drugačije: u grobovima etnički heterogenih bizantskih graničara nađeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca već i slavenskih doseljenika 62. Pilarić. III. godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000 vo j n i k a Ava r a. 117-9. II. u nekim se izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji. ali ih se na tim prostorima njihova nazočnost ne može potvrditi arheološkim dokazima . ser. SHP 10. Hrvatska dijaspora. II. Arheološ ki radovi i rasprave 6. Avarski se utjecaji u krajevima južno od Save toliko rijetko uočavaju da ih se može smatrati gotovo slučajnošću (stoga ću u daljnjem tekstu kao o novodoseljenom etnikumu govoriti isključivo o Hrvatima i Slavenima). 1968. izv. 64. očigledno jest da su se odnosi Avara s jedne. 66 M. IV.Avara.IX stoljeća 58 sistematska istraživanja. Različitim se istraživanjima došlo do sličnih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg miješanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije šani naseljavali ove krajeve 64 . 61 Ž. i Hrvata i Slavena s druge strane. Naime. u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze se tragovi raznih doseljenika . I relativno malobrojna antropološka istraživanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo uglavnom stanovništvo s obilježjima sličnima autohtonim Romanima -primjerice. godine. kao u već 57 DAJ 33/4. Arheološki pregled 15. Galasso. odnosno.Nekropola VIII . Karaman. Do d u š e. izv. i u v eć navedenom citatu Pavao Đakon [Langobardi. Šmaljcelj. Materijal s istočnoslavenskih nekropola srodan je materijalu s drugih nekropola s perifernih područja avarske države 66. i 800. rukopis.Seoba Slavena i Hrvata strane. Privlaka .vidi. Torino 1980. VAHD 83/1990. Storia d'Italia. I. Zagreb 1968. 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a. godine otkrio Lj. Međutim. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10.

70 Prokopije. 4-8. iskazali su i visok stupanj vojničke zrelosti. III. s pravom računali na bogat plijen u pljački velikih gradova. daje preuzima la civilizacijske plodove. 165. 165. Izvori. jer su Slaveni bili više od pola stoljeća u kontaktu (ako ništa drugo. od Singidunuma (današnjeg Beograda) na istok. I. ipak osnovne informacije 69 valja prihvaćati kao vjerojatnije. bili u tom poslu vrlo uspješni 70. L. Draču i posebice Carigradu. 1891. godine: "Naučili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji. a slično svjedoči i Ivan Efeski izvještavajući o slavenskim provalama u Trakiju i Grčku 581-584. Viz. Schonf elde r. 7. izv. izv. Čini se. godinu) 71 . V I. ili kod bizantskog pjesnika 7. stoljeća mnogo Slavena prešlo Savu i krenulo na jug. da su Hrvati zaratili na Avare. iako bez pravog iskustva u napadima na gradove i njihove zidine. Iako se radi o pjesmi (epu). L. 68 86 . 30.. 255. Miinchen 1862.I. izv. onda barem kao pljačkaši) s kasnoantičkom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su još oko 550. da su Slavenima koji su kraće ili duže vrijeme obitavali u bivšim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih . 72 Iohannes Ephesius. Ako su napadači na središnje dijelove Bizanta. I. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu pomorsku vještinu (njegov tekst odnosi se na 626. u kojoj se posebno ističe težnja za vanjskim efektom. doseljenici na područje buduće ranosred67 DAI30/67-70. Viz. izu. preko područja današnje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji. 14. 158. Cracoviae 1900. 38. Vardara. dakle. bez obzira što na tim prostorima kasnoantički život više nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljećima ili kao u krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala. jer čak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je zahtjevan organizacijski i vojnički napor. Treći seobeni pravac možda nije tako značajan za cjelinu evropske povijesti. Viz. Taje zrelost vjerojatno ponajviše odraz društvenog razvoja. Također. izuzev dva-tri kratka koplja " 72. Georgii Pisidae Restiiuiio crucis.67. ed. koji su došli do Carigrada i opsjeli ga. Historia ecćiesiastica. iako jednostavni ljudi koji se ne usuđuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oružje. Hrvatski rani srednji vijek spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta. 71 Analecta avarica. 5. godine Slaveni. I. godine: ". očito je da se već treća ili četvrta generacija naviknula živjeti na rubu civiliziranoga svijeta. Oni. Sternbach. I. ed. i Skit (Avar) ubija Slave na i potom biva ubijen" 68. 25. izv. Klaić. stihovi 78-81.Solunu. i početkom 7. Wiener Studien 13. stoljeća Georgija Piside koji opisuje borbe Slavena protiv Avara. Drugim su se pravcem kretali na zapad. Goldstein. 151-3. Marice i drugih) nastaviti spuštanje prema velikim gradovima . koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. Sternbach. ali jest za hrvatsku: očigledno je da je krajem 6. II. 19. Ako se smije suditi po razlikama u ovim izvještajima. Bellum Gothicum. bilj. Vidi i Viz. ed. 69 Viz. kao i na Italiju. te dolinama rijeka (Morave.na prvom je trebalo prijeći Dunav u njegovu donjem toku..

3. Bizant. 77 Toma. 73. pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja.vidi. Izvori. U Konstantinov tekst prenesena je očigledno hrvatska narodna predaja čiji je posljednji redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istočnojadranskoj obali (vjerojatno Zadar ili Split). već "Lingonce pod vodstvom Totile". Srbi. godine . 1956. u osnovi tvrdi slično: ". Čini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610) nije došlo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73. Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni. izvoru nastalom sredinom 10. Rački. stigao sa svojim narodom u Dalmaciju"76. sa zatečenom vlašću i svojim sunarodnjacima pronađu i izbore pravo na posjedovanje što bolje zemlje. 239-40. Lobela. Barišić. iako ne spominje Hrvate. gdje su sada Bijeli Hrvati" 75. 32. L.iz aspekta nekoga tko seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora. a na kamenu na natpisu iz Šopota kod Benkovca. i 7. Još o dolasku Hrvata. godine. 74 Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. ali njegova je analiza odmah naišla na oštru kritiku redakcije. 238-9. Seoba Hrvata Nekoliko godina ili desetljeća po slavenskoj doseobi na ovo su područje pristigli (ili -počeli pristizati) Hrvati. taje predaja zapisana u DAJ više od tristo godina po doseobi i u 73 F. eventualno i Narona i još možda poneki grad ili naselje ni u kojem slučaju nisu bili toliko bogati. 29-32.pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h sabora 925. stoljeća -ni u krajevima o čijoj se sudbini mnogo više zna . stoljeću hrvatsko se i me p o či nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima . Kosenica. O seobi Hrvata ne svjedoči niti jedan tim događajima suvremen izvor.. I Toma Arhiđakon. To bi pretpostavilo organiziranu seobu. 2."Klukasa. str.Seoba Slavena i Hrvata njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli.. uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da. izv. Kronika. CD I. od poljskih strana . Međutim. HZ 38. Tako je i tekst pisan . kao i samim Hrvatima. Viz.86. 1985. kao krajnjom mjerom. Najviše podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta. na kojem se spominje i knez Branimir. Salona. barem u prvo vrijeme -u početku 7. i 928. Goldstein. ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao što se to obično čini u literaturi. pa stoga ni toliko privlačni za pljačku. ZRV1 4. 3.dakle u istočnijim dijelovima Balkana. 25. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane Bagibarije. u eventualnim sukobima s autohtonim stanovništvom. pa potom u DAI. Tek u 10.. Goldstein. 76 DAI 30/62-7. Klaić. 87 .. te da se jedan dio Hrvata odvojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero braće . stoljeća spominju se samo Slaveni. II. ali ne i Hrvati 74. čiji or igin al nije sačuvan. 30. Čini se da ni u ovim slavenskim napadima. a najstarij i prijepis je iz 1568. 127. godin e u Trp imiro voj darovnic i. Margetić. Očigledno je trebalo proći određeno vrijeme da se hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi. Stoga je Slavenima u Hrvatskoj. Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge. došlo je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. stoljeća -u izvorima 6. 75 O tome što znači i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi. Thomas.

Hrvatski rani srednji vijek nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priču: petero braće dobro je poznata kozmologijska predodžba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom središtu i četiri strane svijeta.. 82 Katičić. Toponomastički dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo širokom području od srednje Evrope do Egejskog mora prilično su brojni i nipošto ne mogu biti slučajni. T. shematizirano. izv. u diobi pašnjaka. stoje. oni te otoke napuste. Pohl. a u kojoj povijest i gdje to konkretno.. 3. jest taj najvažniji vođa 78. T/MES . rezultat promjena tradicije o seobi i stvaranju države kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u 10. I. nego u kojoj je mjeri legenda. istjerali iz tih krajeva Avare i naselili se po naredbi cara Heraklija" 83. Ne treba stoga postavljati pitanje -je li ova ili neka druga priča legenda ili povijest. 293-8. Langobardi Imaju Gambaru. 81 DAI31/17-21. Također. majku prvih vođa Ibora i Ajona .. 3. na zapovijed cara Heraklija. izv. stoljeću. Od Konstantina Porfirogeneta. 5. Klaić. Činjenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 . odnosno vladavine cara Heraklija. 88 . ili naseljenja. Klaić. 80 Primjerice. a tek onda počeli naseljavati otoke. jednostavno i pojednostavljeno. u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da je u vrijeme doseobe. 83 DAT31/17-20. pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedočiti o sporosti selidbe i događanja: ". 33-4 i tamo lit. zauzmu čitavu okolinu Dalmacije. otkada se naseliše spomenuti Slaveni. izv. 41-2. II. "ovim Hrvatima bio arhont Porga" 81 . Izvori 5. Broj pet susreće se u različitim prilikama u životu nomadskih naroda . Postanak. u dvorskim službama. što se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih naroda 80.I. a jedan od braće. I. 36. II.Pavao Đakon. čini se da to "osvajanje" nije bilo velika vojnička pobjeda nego postepen proces -vidi." 85 Dakle. Wien 1985. 37-8. Biblija. Jošua 1-11. od kojih je najstariji primjer osvajanja Izraelaca u Kanaanu 84. Viz.u bojnom redu. pograbili oružje. II. Viz. jer različiti podaci svjedoče da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilično sporom procesu. II. Međutim. Viz.. Izvori. Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen". Hrvat. u: Die Bayern und ihre Nachbarn. 86 DAJ 30/62. I nešto kasniji opis zaposjedanja prilagođava se općim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati. vrlo vjerojatno. 78 W. 79 Biblija. 5. u vrijeme kada su se legende zapisivale .kneževska se tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82.Atlas biblijske povijesti. Langobardi. što se može usporediti s mnogim literarnim opisima zaposjedanja. Pošto su ih Pagani stalno zarobljavali i uništavali. 39. Klaić. 62-3. Izvori. prvo su Pagani naselili kopno. Priča mnogo duguje biblijskom predlošku po kojem je stvaranje naroda poistovjećeno sa stva ranjem porodice 79. Goldstein. romanski gradovi obrađivali su otoke i živjeli od njih. Viz. 84 Po suvremenim historičarsklm spoznajama. Čini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati suviše kruto. 85 DAJ 30/119-23. Neki drugi podaci svjedoče o tome daje hrvatska seoba istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo širi teritorij od onoga na kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena ranosrednjovjekovna hrvatska država. Zagreb 1990. izv.

Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine .. 1A Karta 1. petero braće dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6) Mjesto pronalaska Tanajskih ploča I OOftvata koji su došli u Dalmaciju.(Leipzig) oChurvall (Halle) ° KV vrijeme Hrvati stanovahu^s ane^BaVarske. odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^ Prostor na kojem su Hrvati vjerojatno bili ukontaktu s elementom..a. (DAI 30/61-2) ---—H Bijela Hrvatska ] (MomouA r* A-jedna obitelj .

Hr vati i Hrvat ska. lutaju prilično sporo prema svom konačnom odredištu.2. selo Hirvati (Kruatje) između rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89. 1958-9. vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog značajnijeg seobenog vala s juga na sjever. 12. Povijest. 207-31. osim glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaća prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj. Kla ić . Ars philologlca Slavica. D. 54. Hrvati EJ 4. uglavnom jugoistočni dijelovi današnje Austrije) i današnjem slovenskom teritoriju. Grafenauer. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. 89 V. vidi. B. H aupt mann. Uz Muricu je toponim Krawerseck. odnosno Grawat u 11. Vida u Koruškoj. zatim Kraut . Hrvatski rani srednji vijek Najbrojniji su takvi tragovi na nekadašnjem (dakle. Osim toga. zatim područje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena. u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama života napisala. Vasmer. maksimalno usmjerene na ratovanje i pljačku. stoljeću postoji "hrvatski urad".nekoć Chrowat i Croat . Njemačke (čak i 87 V. ZKT. u Moravskoj (Charvatv kod Olomouca). 18-22. Die Slaiven in Griechenland. 300. Abhandlungen der Preussischen Akademie derWissenschaften. NSB . Sjever i jug u Hrvata i Srba. HZ 11. Lj. U Štajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua). stoljeću. možda i mnogo drugih pravaca. a potom nekritički prihvatila i N. 90 Mošin. 88 M.I. potom sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji. Klaić. Krobace kod Št. na području današnje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjiška gora) kod Konjica i Hrovača kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomično očuvani. hist. ot. Seoba Hrvata. Krobothen kod Stainza i Krobathen kraj Straganza. Hrvati u Karantaniji. Napokon. Tako Langobardi iz Skandinavije kreću još u 1. Chicago 1957. Ista. 37-8. imao i druge. Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske i slavenskih općenito i iz njih se vidi kako čak i germanske ratničke skupine. Munchen 1988.kod Spittala. Harvati na Atici i Harvation u području Mikene kod Arga na Peloponezu. Šišić. Festschrift fur Heinrich Kunstmann. a neki su od njih doticali i prostore vrlo udaljene od današnje Hrvatske 91. sep. Goldstein. a uz srednju Muru Krowot kod Weiza. Povijest 456-7. Mandić.8. Harvata kod Kandije na Kreti88. Lipša.IT 1. Klaić. LJPD. Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. te konačno "Crvena Hrvatska". Phil.atii. postoji tako "Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od Št. 91 Bez obzira na sve nejasnoće i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe Hrvata. Svi ti toponimi svjedoče o tome da se hrvatsko ime raširilo na većem prostoru. u Slovačkoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87. ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna označava prostor Duklje. 231 . Churbate. Po vij es t. No. Klaić. što ukazuje na činjenicu da su nazivi vrlo stari). Šišić . 17.106. Grafenauer. Korbetha 20 km zapadno od Leipziga). Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa Ch. ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. 123-75. Kine erfolgreiche neue Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven. The Croats inAlbania.rouu. OKO. Kunstmann. inače današnje Crne Gore 90 . Markotić. Karantanska Hrvatska. 297-317. Ime Hrvat očuvalo se i u nekim krajevima uz njemačku rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea. stoljeću i onda preko današnje Poljske. Berlin 1941. kako je ponajviše 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. B. 90 . Kl. kod Poreča na Vrbskom jezeru u 17. Još u srednjem vijeku zabilježena su pojedina imena mjesta u Koruškoj -Krobathen.

jug i zapad. tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslovnom stablu mogla identificirati te. jer se u 10. i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. islamizacije. izv. jedinom izvoru za tu vrstu obavijesti. a Slavenima su dali svoje ime.12. Grafenauer. stoljeća opseg Hrvatske i hrvatskog etničkog prostora prilično se mijenjao . Ista. START 498 . 15 . SHP 20/1990.Slavena. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budućnosti neće znati više negoli danas . stoljeću.ožujak 1988). ali pitanje je može li se između njih povući etnički kontinuitet. Katičić. 92 DM 30/75-7. 1987. 4. 30-1. Klaić. a ni minuciozna arheološka istraživanja najvjerojatnije neće moći napraviti razliku između Hrvata i Slavena. hrvatsko se ime značajno proširilo. Izvori. ponajprije zbog toga što su se ti Hrvati (ili "Protohrvati") asimilirali u etničku sliku svojih susjeda . Po Konstantinu Porfirogenetu. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. gdje konačno stvaraju trajniju državnu tvorevinu.može se pretpostaviti da ih nije bilo više od nekoliko tisuća. što obuhva ća i današnju Crnu Goru i dijelove Srbije. pa je HI. od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. da bi se prema tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih određenih točaka na istok. 79) da se radi o zbivanjima u 10. slijedom toga. str. pa onda. u 10. 1. A što se tiče ranoga srednjeg vijeka. stoljeću. 281-7. stoljeća do stvaranja hrvatske države.Seoba Slavena i Hrvata zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. stoljeću glede Panonije nije dogodilo ništa radikalno -vidi. 1952. "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku naciju povezuju kontinuitet povijesti. veljača . vjerojatno u zaleđu dalmatinskih gradova. Katičić. odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 92. godine stižu u Italiju. Istraživači su smatrali (B. Osim toga.499. kontinuitet imena.teško je da će se naći novi pisani izvori. pokrštavanja. Vojvodini i Crnoj Gori. A na tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emigracija i imigracija. 1987. pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati naselili i Panoniju. stoljeća.od jezgre u dalmatin skom zaleđu odmah po doseobi do današnje sjeverozapadne Hrvatske u doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske. "Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju. Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima. doseljene Hrvate. HZ 5. i 10. u 7. Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti. II. Viz. Kunstmannove pokušaje krajnje je oštro ocijenio i uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. stoljeću bili prema granici sa Srbijom). 29. stoljeću. uključivo i krajeve s pretežnim ili značajnim postotkom hrvatskog stanovništva u Bosni i Her cegovini. od "Protohrvata" 7. 31. . ali to ne može stajati. 225-38. a na prostoru nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u slavenskoj i iliroromanskoj većini . 91 . deislamizacije. ali i područje nekadašnjeg rimskog Ilirika. 2. a i nešto dublje u unutrašnjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu. Bili su pretežno ratnici koji se po kulturi.29. Filološka razmatranja. kada se hrvatska vlast navodno proširila na Panoniju. prekrštavanja. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo najkasnije do 12. Hrvati su se naselili u Dalmaciji. kontinuitet naseljavanja na istom ili sličnom prostoru. jeziku i običajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda. Kunstmannovi lingvistički dokazi o seobi Slavena sjuga na sjever.

ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju.). smijemo pretpostaviti. ta promjena još nije jasno izražena u franačkim izvorima počet kom 9. Rački. nego tek s pojavljivanjem imena Croatia. barem po vijestima mnogih pisaca. Graničnu crtu između bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne određuje točno niti jedan izvor. Moguće je da su Hrvati. 253 i d. izv. pa i Hrvati. 5/1956. ARF. 30. Konstantin Porfirogenet u DAI piše da su "Hrvati po dolasku nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. pa tako nisu ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima. izv. Izvori. Split. Terenska istraživanja pokazala su da dalmatinski gradovi -primjerice Zadar. i u 7. II. uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena.. od druge polovine stoljeća. stoljeća koji dosljedno preuzimaju antičku terminologiju (vidi. II. nije jasno. SHP.I. treba liju (i može li se uopće?) povezivati s već spomenutom viješću Georgija Piside. Chorvacia. Doduše. nestajanje bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutraš njosti nije u prvo vrijeme ni moglo učiniti sudbonosnim za mnoga naredna stoljeća. Goldstein. Međutim. Klaić. čime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske. krajem 6.. Međutim. radi li se o nekom užem području. Da lije vijest istinita. suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti još potpuno jasne posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju. 95 Promjena značenja pojma "Dalmacija" zbila se. 92 . jasno. kao što će to učiniti izvori 9. Sveobuhvatnije vidi. 97 M. godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao sužnjeve (taoce)" 94. Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u potpunosti svoj kasnoantički ager 97. odnosno Slaveni napredovali i proširivali teritorij na račun Avara (odnosno. Chroatia. Slaveni su. Naime. na znat niji dio teritorija antičke provincije koja bi sezala čak i do Save. a ne samo na uzak priobalni dio. oslobađali se njihove vlasti). Documenta. zapremala uski priobalni pojas. 42. Corbatia. koji je teritorij Dalmacija obuhvaćala u kasnijim stoljećima 95 . Viz. Viz. poznavajući tadašnju papinsku i općenito zapadnu terminologiju. u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija. ali car Konstantin tvrdi da se "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas čuvaju u gradu Saloni" 96 . Hrvatski rani srednji vijek čak. Grad. u nekim slučajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom. 96 DAI 31/27-30. Chrobatia i si. i 11. Njima se povlačenje većeg dijela iliroromanskog stanovništva prema obali i. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. Nije jasno koliku su važnost u napredovanju Hrvata imale njihove pobjede. Uostalom. što je čak i bitnije. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo. 93 DAI30/68-9. 277. i ako jest. Suić. stoljeća. novom hrvatskom teritoriju. na raznim mj. iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvještaja. i još više 10. Suić. stoljeću. 7-19. 94 ser. III. 3-4. osim što se tvrdi da je 641. Kasnoantička provincija je sužena na uski priobalni pojas koji će kasnije postati bizantska tema Dalmacija. a kasnije tema Dalmacija.

VI.
7. i 8. stoljeće - suživljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponašanju autohtonog iliroromanskog stanovništva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom slučaju osjeća strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u bližoj ili daljoj budućnosti.
S panonskog područja, s kraja 6. stoljeća stiže jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati građanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grčkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i čuvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao što je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovništvo bitno smanjilo, kao što su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. Činjenica da se očuvao kontinuitet imena, svjedoči o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Međutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville ništice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovništva izbjegao i cestovnom mrežom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Općenito se može tvrditi da se žitelji povlače iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive položaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas Šćitarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili obližnje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za

1

Cigla se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu -vidi, Šlšlč, Priručnik, 116.
Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bježi iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabričević, Question de (a
datation đu sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a čini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2

93

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

10. stoljeće (Požega, Vuka). 5 Čini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeću 6 .
Na području Dinarida autohtono iliroromansko stanovništvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupačni
-je planinske predjele ili bježalo prema obali. Enklave u unutrašnjosti
očigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevažne, jer
car Konstanta u 10. stoljeću bilježi da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoše u vlasti Romeja, jer im je more
omogućavalo da žive" 7. Toma Arhiđakon dobro uočava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrađuju zemlju, oni, trgujući, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, većina se stanovništva povlači u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim položajima ili bježi
na otoke, baš kao što to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiđakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrđene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opći proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, već
samo osjećajem posvemašnje nesigurnosti 10. Međutim, na istočnojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bježanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiđakona 11, a nije ni naprasno prekinut život.
Međutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon višegodišnje opsade, a
branitelji su očekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije došla, očigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobičajeni, jer o
njima posredno svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine očigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraživača, povezavši ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sužnjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljeće kao
trenutak propasti kasnoantičke civilizacije na čitavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog područja, iako ni na tim prostorima nije došlo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenčevlć, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
Thomas, 29; Toma, Kronika, 36.
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Općenito i vrlo pregledno ove
događaje opisuje F. Bulić, Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opširno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klaić, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margetić, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.

94

7. i 8. stoljeće

bližima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom
antikom bio neusporedivo jači. Iako Toma Arhiđakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-čini se, uostalom, da otoci i nisu doživjeli brojčano veliku imigraciju
romanskog stanovništva. Na istočnojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jači kasnoantički ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojačao
u odnosu na antičko razdoblje (kao stoje to slučaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, još više, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznačajnija otočka
mjesta -nisu doživjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. Štoviše, i
Osor i Rab su čak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili političko značenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili važniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Još je karakterističnije da srednjodalmatinski otoci i otoci današnjeg šibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije povećanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovništvo izbjeglo iz Salone i njezine šire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
Štoviše, neki od otoka ili neki od položaja na njima uopće nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Korčuli,
Braču i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge čija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljeća, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
više stoljeća i da je nenaseljenih gradova i važnih lokacija duž čitave
istočnoj adranske obale bilo i više 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na više ili manje
logične pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15

DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klaić, Izvori, 5.
Za Osor, vidi: E. Imamović, Antička naselja na otočnoj slaipini Cres-Lošinj, Otočki
ljetopis Cres -Lošinj 2, Mali Lošinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljeća,
16

Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.
17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klaić, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opširno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Također, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klaić, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI
stoljeću. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Također, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.

95

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dragocjene, pa i čitavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najvaž nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponašali novopridošli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali društvene odnose, koliko su uzeli od zateče ne kasnoantičke civilizacije, koliko su zadržali od svoga? Nešto o tome,
barem posredno, može reći podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootd^ev...KeA£i5o£i) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uopće mogao bilo što naređivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. Čini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemoguće dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmišljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. Činjenica jest da ovaj podatak vjerno
dočarava način na koji su se bizantski carevi obraćali stranim vladarima,
među njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' što bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, očigledno je da u to doba središnja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantičkim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factcč5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istočnoj
obali Jadrana u stvaranju dugoročnijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21

BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klaić, Izvori, 5.
U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JIČ 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetića i N. Klaić, ali i P. Štih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, ZČ 41,
1987, 3, 537- 8. Štih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvještaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i čitav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. Ćirković, Istorija
srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navođenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klaić, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvještaja, ponajviše na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage đu DAI, na
22

i. mj., 167- 80.
23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u više navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pariš 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katičić, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opširno A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
Čini se da bi ta kva konstatac ija pr ibližno odgova ra la zaklj uč ku Ka tič ića, F ilološk a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratnički rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".

96

7. i 8. stoljeće

Razmišljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode
pravom rješenju. Što bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno oglušili, jer im je to dopuštao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim dopuštenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "ruše"
Salonu. Konstantinov je podatak o "dopuštenju" ideološko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kršćanskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kršćanskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu mišljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa čak i ako je on predstavljao poniženje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideološko-političkim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumačenju situacije. Realnijom se čini pret postavka da se radilo o prešutno poštovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su događaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logično da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i više, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim društvima nema jače kohezione sile, ugovor morao utanačiva ti
sa čelnikom svake uže zajednice. Mogao je to biti i prešutan sporazum, a i
takav je vrijedio čak i nekoliko stoljeća unaprijed. Očita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zaleđe dalmatinskih gradova, a inače
integralni dijelovi hrvatske države, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Međutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutrašnjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantičkog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoći koju su neosporno zadržali. Naime, koncen tracija stanovništva u priobalnim gradovima bila je veća nego u raštrka27

Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije država, Dela 5, 238-63.
O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od početka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podanič ki potč injen caru Rome ja i nikada ne bija še potć inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klaić, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potčinjen caru Romeja i nikada ne
bijaše potčinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istočno od Hrvatske, vidi: M. Ljubinković 28

Ćorovič, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Također, B. Ferjančič, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Suić, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.

97

I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek

nim hrvatskim selima, što je u mogućim sukobima vodilo jednostavnoj
brojčanoj nadmoći koja se teško neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
načinu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoči i Strategikon napisan krajem 6. stoljeća 32 . U njemu se
obrazlaže kako Slavene iznenaditi, kako izbjeći zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uopće mogle stići do vojskovođa na bojištu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao što je to vjerojatno bio slučaj u prijadranskim krajevima. Na područjima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istočnim dijelovima Balkana, logično je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvještiji vojskovođe nisu spašavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istočnoj obali Jadrana da će
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleđu, počiniti izdaju
i prekršiti utanačene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.

2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci
jačeg državnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznačajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraživanja u
tom pravcu već obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
počecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraćati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski početkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. Čini se da se ni u posljednja dva desetljeća
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se događa, iako sve rjeđe, da se
malobrojne arheološke informacije o prva dva stoljeća života Slavena i
Hrvata u novoj domovini podređuju saznanjima iz narativnih izvora.
32

Viz. izv. I, 130-41.
Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
Šlaus, Kraniometrijska i pcdeopatološka analiza; G. Pilarić, Fenotipske značajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe ološ ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; Ž. Mlkić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33

Zagreb 1971, 59.

98

7. i 8. stoljeće

Kako je uistinu vrlo teško odgovoriti na pitanje koje se čini krajnje
jednostavno i logično -što se događalo u prvim stoljećima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugačiji način: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje dopušta i općenitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren današnjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju buduće hrvatske države 36. Na ovo pitanje moguće
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraživanja,
prvenstveno nakon antropološke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da će i tada mnogo više biti onoga nepoznatog, nerješivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim će istraživanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemoguće stvoriti cjelovitu predodžbu o onome što se događalo. Valja se
oslanjati na "slučajne podatke" koji često znaju biti proturječni, a slika o
doseljavanju u velikoj će mjeri ovisiti o tome koji se "slučajni podaci"
pronađu ili odaberu.
Logično bi bilo postaviti prošlosti i druga, danas isto tako teško razrješiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovništva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nužno je da se etničko ne poistovjećuje s
političkim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo još iliroromanskog stanovništva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktički bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zaleđa. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovništva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogućnošću
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati isključivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i miješanja dvaju etnikuma moralo je
doći vrlo brzo - svakako mnogo brže nego što su to smatrali Bulić i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svježa krv", i još će ih dugo biti toliko
malo da će i prilično skromne poljoprivredne mogućnosti zadovoljavati
njihove osnovne životne potrebe. Osim toga, i život na moru ili u njegovoj
blizini omogućavat će posve drugačiju organizaciju života - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
sličnog), pa do pljačke putnika. Čini se da je tako bilo tijekom čitavog
36
Na to pitanje pokušava odgovoriti I. Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka tič ić, Ivan Mužić o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opšir no i kr itič ki
analizira Mužićeve stavove.
37
F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, pošto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palače", do uspostavljanja odnosa došlo
tek u 9-10. stoljeću, što bi značilo da su živjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova života u kojem se svi kontakti,
uključivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo brže.

99

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljeća tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) žive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, što će reći da se primorci ne bave samo
stočarstvom ili da se uopće ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljeća jest da se većina događaja
odigravala na lokalnom planu, a u većini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su događaji zabilježeni, a očigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. Čini se da razloge zašto je neki događaj
zapisan, a drugi pak ne, nije moguće precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj slučajnosti, ali i o tome da li se nešto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleđu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroničare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lakše stizale, dočim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teško su vijesti o tamošnjim zbivanjima uopće mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od mogućih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao Đakon, kroničar koji živi u drugoj polovini 8. stoljeća, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljeća (čini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je događaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato što su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, međutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljeća mnogo puta sučelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inače bilo
nemoguće objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. Čini se da bi realistički pogled nalagao zaključak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) međusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po pričanju istog Pavla
Đakona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljački i paležu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/čak poistovjećuje slavenska plemena s Avarima 44, kao što je i neosporna činjenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i početkom 7. stoljeća zajednički osvajali i pustošili Balka38

Klaić. Izvori, 85.
Pavao Đakon, Langobardt IV, 42; Rački, Documenta, 276; Klaić, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni došli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najbliži na istočnojadranskoj obali. Stoga se te Slavene može
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se događaj može smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao Đakon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 44; Rački, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klaić, Izvori, 4.
39

r

100

7. i 8. stoljeće

nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin
Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopćiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne može jednoznačno utvrditi kakvo je bilo opće stanje čini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s

porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
različ
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ćivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sačuv
anim
izvori
ma
očigle

dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog društva, a i nedovoljni su da bi se bez domišljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokušajima sintetiziranja, jer se ne može prihvatiti stajalište
po kojem je nemoguće spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Međutim, u slučaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljeća, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajviše samo na jedan dio povijesne
zbilje (politički i vojni događaji), a da se o gospodarskim i uopće
društvenim kretanjima valja obavještavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sačuvani podaci neće pružiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumačiti činjenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen slučaj
ili je takvih slavenskih napada i pljački bilo više, ali je nekim
slučajem samo o ovom ostao zapis.
Očigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zaključke i konačna znanja o tim
vremenima nužno valja relativizirati: bilo bi pogrešno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici može govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifičnostima, ličnostima i, vjerojatno, često i o slučaju. Ne
bi valjalo prepričavati događaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifičnost može
iskriviti opću sliku. Valja stoga stvarati "opće slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li će manja
skupina Hrvata napasti i opljačkati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku sličnu akciju odlučivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
užem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se baš u
istraživanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmišlja i sudi na suvremen način. Ustrojstvo države, ako
se o "državi" uopće može govoriti u modernom smislu riječi, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuviše slabašno, nerazvijeno i možda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u druš45

Viz. izv. I, na raznim mj.
DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klaić, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima piše i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46

101

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

tvu, da bi ta država (odnosno, njezina središnja vlast) mogla poticati akcije
koje bi obilježile duže razdoblje ili se manifestirale na širem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska držav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeću. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budući hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju veće "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih težnji i potreba, čak nužnosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi određene odnose po kojima je jedan broj
ljudi čuvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, štoviše, čini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici značili su daje određena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljeća "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se međusobno ne slažu" 48.
Vjerojatno u hrvatskom društvu u 7. i 8. stoljeću nije bilo bitno drugačije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila viša od razine rodova
i porodica, odnosno, od područja koje su u budućnosti u 9. i 10. stoljeću
zauzele pojedine županije u hrvatskoj državi. Dakle, nemoguće je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom društvu", prije bi to bila "hrvatska društva"
koja se na sličan ili istovjetan način razvijaju na području kasnije jedin stvene hrvatske države. Društvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako reći nije ni postojala (arheološki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo slučajeva,
zbog slabosti napadača mogao je pogađati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom općem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeću, pa čak nema napada ni na širem prostoru naseljavanja
Slavena. Na čitavom području od Alpa pa do istočnih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlašćivao Slavene na području današnje
Bugarske, Makedonije i Grčke -to su počeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suviše daleko
na sjeveru i suviše neaktivan prema južnijim područjima, a bizantski
gradovi na istočnom Jadranu bili su nezainteresirani za angažman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno čuvali. Stoga se hrvatskim
društvima i nije nametala potreba za stvaranjem složenijeg društvenog
ustrojstva koje bi moglo izdržavati mnogobrojnu i skupu ratničku družinu
i njihove vođe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i povećana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u drža vne orga nizac ije raspra vljaju Šišić, P ovije st 26; Klaić , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.

102

odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj") razini 50. Srbi. Još o dolasku Hrvata. potpuno decentralizirano društvo najbolje bi se definiralo kao "segmentirano". smatra da se Hrvati ne spominju zbog toga što nema razloga da se "spominju federati koji su se. prvotna jezgra hrvatske države. Takvo. stoljeća) novonastala državna organizacija bila stabilna. 103 . mnogo su važniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ime. Duljebi. 239-40. u čijem je tekstu jasno označen prostor koji je obuhvatila hrvatska država. ali se ne može dokazati. integrira na mnogo višoj.).. i 10. godine.L 7. Iako je očigledno da je jezgra hrvatske države u 9. a trgovina s vanjskim svijetom je vrlo ograničena. i 11. držali reda. jer spominju slavenske (odnosno hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do sličnog izrastanja organizacije došlo i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama: Paganiji.dux. ne mora značiti da je tako bilo i u 7. Moguće je. Međutim. Ovdje izloženi stavovi detaljnije su obrazloženi u članku: Gold-stein. neke je teze iz njega osporavao L. da se hrvatsko ime spuštalo prema obali i sve se više na njoj afirmiralo. stoljeću bila u neposrednom zaleđu jadranske obale. baš kao što se spuštalo i hrvatsko stanovništvo. Velegezite i dr. Trabuniji i Duklji). o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske jezgre svjedoči nepobitno činjenica da su po doseobi na širokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadržali ime koje su donijeli iz pradomovine. stoljeća ona će se već nazirati u Franačkim analima koji opisuju događaje oko 820. a najkasnije u 10. plemenskoj i narodnoj. utopili u hrvatsku. Ovakav način života određivale su prvenstveno društvene jedinke. da je bila i podalje od obale. Tu će razinu integracije ocrtati izvori 9. a ne zahtjevi njegova vrha koji se ionako tek trebao formirati. svejedno -jest da uz njega postoje i 50 Katičić. To je ijedan od razloga zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9. odbijali Avare i ostavljali gradove na miru". do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krškim dolinama i panonskoj ravnici. 238-9. Rinhinci. Rinhince. stoljeću. kada se slavensko društvo. 91. stoljeće jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe. rex ili nešto treće. i 8. u porječjima Cetine. ubrzo su se. ali te njezine značajke ne bi valjalo prenaglašavati. itd. HZ 38. koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom". Filološka razmatranja.). sve u svemu. što se prevodi kao "knez" ili "kralj". Zahumlju. Svi ostali. danas je nemoguće ustanoviti. stoljeću. Krke i Zrmanje. Dakle. koji se po načinu života vjerojatno nisu razlikovali. te daje na taj način sebi osiguravala dugotrajnost. srpsku ili općeslavensku okolinu. Jest da se u pojedinim dokumentima spominje vrhovni vladar . ako su i zabilježeni pod svojim plemenskim imenima (Velegeziti. U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim stoljećima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. već u 9. stoljeću (a stoljeće kasnije i srpsko). odmah po doseobi. Zagreb 1985. Još je to izrazitije kod Konstantina Porfirogeneta. Gdje je bila ta. za te "Protohrvate" okružene Slavenima (baš kao i za druga slavenska plemena na tom prostoru — Srbe. Margetlć. pa onda širila svoje ime na susjedna područja.

Događalo se.v&la . u tom trenutku. 52 T. Split 1978. 12. jer je. naravno. da "karizmatski" vođe. Izvori. nije jasno. kao što su bili Trpimir. pa je logično pretpostaviti. svakodnevni život Kakve su nastambe novopridošli doseljenici gradili. da je bilo građanskih ratova. U panonskom prostoru od građevinskih materijala najlakše je bilo nabaviti drvo. naselja. Domagoj. ujedine narod. da hrvatski vladar često i nije mogao svoju volju nametnuti čak ni relativno slabim bizantskim gradovima u primorju. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma ciji. crkava i drugih reprezentativnih zgrada). Opće prilike i običaji . i Dimitrije Zvonimir. i svi oni. promjena pogrebnih običaja. Iz šturih izvora saznaje se da je bilo i prevrata. pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova na starom mjestu. No. djeluju u jednom zajedničkom interesu. pa Petar Krešimir IV. 108. jer su arheološki nalazi o naseljima i nastambama na priobalnom prostoru vrlo siromašni. Razlog je u tome što su kuće građene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo. Marasović. Međutim. a s dinaridskog i panonskog prostora ih uopće nema. pošto bi stara kuća dotrajala. Logično je stoga da većina građevina (osim. Goldstein. 3. Hrvatski rani srednji vijek župani. blato) ili tehnikama koje su prilično nesolidne (suhozid i tome slično). Branimir. i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok vladarev autoritet ne bi bilo moguće izigrati. može se uglavnom samo pretpostavljati.nastambe. stoljeću. bila posve logična.I. da se u ranomu srednjem vijeku u tim područjima gradi uglavnom od drva. na taj su se način uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. iako nema neposrednih dokaza. ali arheološkim istraživanjima još nisu otkriveni njihovi pouzdani ostaci. Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. 104 . zagrebački Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrščak u 51 Gottschalk govori o "dvoru" . primjerice. 12. zatim i crkvena hijerarhija. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uopće radilo o građevinama. možda Tomislav. nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi se očuvale do naših vremena. jer su na tom lokalitetu otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgrađen i predromanički kompleks52. ili su za dvorove korišteni postojeći kompleksi antičkih gospodarskih zgrada kakvi su ustanovljeni u Bijaćima. Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljeća. Rasprave i članci. 22. ali bi to bilo više povremeno i prigodno negoli trajno. i ubojstava knezova. takva su razdoblja bila više iznimka nego pravilo. izgrađenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku.Katič. 115-7: Klaić. primjerice. vjerojatno na Klisu 51 i u Bijaćima. čak i one izgrađene od kamena.

.

r Slika 3. Primjer povezivanja kamena žbukom: crkva sv. Jurja u Radunu 105 kod Kaštel Staroga .

54 Klaić. 59 Vidi. 106 . 142. Jelovina. Obrti i usluge u starom Dubrovniku do početka 14.primjerice. jer se s njih mogao skidati kamen. i Babić. Izvori. Čini se vrlo vjerojatnim daje priličan broj nastambi. Mohorovičič. Toponimija otoka Brača. gradska ranosrednjo53 Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I. 30-1. No. i dalje biti drvene. Zagreb 1979. Glavne značajke. Peristil 2. Također. 43-9.I. Kako je Gradec bio jedan od najvećih i najvažnijih slavonskih gradova. 56 Takvu logičnu pretpostavku iznosi B. Lučić. neobjavljeno. K. da su u krškim predjeli ma oblici pučkih nastamba nastali kombinacijom općih kontinentalnih slavenskih rješenja s konstrukcijom starosjedilačkog ilirskog suhozida -kuće su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne građevine. stoljeću. po svom bogatstvu. bio ipak izgrađen od drva ili pruća te potom oblijepljen blatom 57. 58 Suić. 80. Analiza razvoja pučkih nastamba na otočkoj skupini Lošinj-Cres. Supetar 1972. Mohorovićić. pogotovo tamo gdje su to omogućava le relativno bogate šume 59. jer kamenolomi nisu radili. 264-5. Također. Tkalčić. Nekropole 83-4. 169. u Splitu. Grad. a još je 1242. Međutim. Grgin. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovišta ispre miješane trskom i šibljem 55. KronOca. Jelovina. mogao biti prva sredina koja je sebi mogla priuštiti gradnju u kamenu.antičkih ili kasnoantičkih vremena. A. magistarska radnja. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. nastojali zadržati običaje gradnje u drvu i na tom prostoru. 60 J. 55 A. Zagreb. P. Zagreb 1993. Vidi. toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu. Zagreb 1957. stoljeću većina je kuća bila drvena 60 . izdao I. Zagreb 1955. ali je suhozid vjerojatno često bio učvršćivan malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krševitim predjelima ima u izobilju56. Zadarsko otočje 1350-1450. u većim ili manjim tragovima. 38. Mohorovičić. a Dubrovnik je. Hrvatski rani srednji vijek 12. po čemu je prednjačio u Slavoniji sve do druge polovine 15.primjerice u Dubrovniku u 15. 66. Moguće je da su Slaveni i Hrvati. kao što su Trogir. 173. a dijelom podzemne svodove i kripte 61. 57 A. Prostor. Glavne značajke. 392. Šimunović. Klaič. stanje je bilo ponešto drugačije . prvi je među njima dobio "vrlo čvrst zid" 53 . Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti. Goldstein. 92. 30-1. Zagreb 1889. doseljenici iz Salone u Dioklecijanovu palaču nastanjivali su dijelom kule. 248. pa je bilo vrlo teško doći do kvalitetnog kamena 58 . Jelovina. zapravo stoljećima. stoljeća. 98. 85. Ljetopis JAZU 60. po tvrdnjama Tome Arhiđakona. mnogo veći nego u kasnijim vremenima. stoljeća 54. Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske arhitekture. Da se uglavnom gradilo od drva potvrđuju podaci iz kasnijih vremena . str. Stoga nije čudno da se starohrvatska groblja (a onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) često nalaze uz ruševine antičkih rustičkih vila. godine imao dobrim dijelom drvene palisade. 61 Toma. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je mjesta i sačuvana. Izvjesno je. kuće će u njemu još dugo. u gradovima koji kontinuirano postoje još iz. Split i Zadar. doseljeni na područje Dalmacije. 17. 55. usprkos mnogim nepoznanicama.

Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. stoljeća) 64. Čak i relativno malen broj istraženih grobalja i mogućnost da su neki grobovi uništeni. te K. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma ciji. Za razliku od naselja u Panoniji. SHP 11/1981. Obavijesti HAD 3/1991.Crkvina . Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "ušorena" u kuće u redu. Split 1978. Burić. Etnologija. 70 Lj. Jelovina . ali ta južna strana nipošto nije pravilo. 63 D.D. 8-12. No. naselja generacijama i stoljećima nalazila na istim mjestima također je otežala istraživanja.7. Nekropola na "Begovači" u Biljanima Donjim imala je 604 groba -radi se o za sada najvećoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli. 66 B. Za njima slijede nekropole u Žminju sa 260 pokojnika 66 . Knin . Vrsalovlć. sve uz put (gotovo identično ravničarskom naselju). 64 D. Sela su bila relativno mala. I Ždrijac kod Nina s više od 300 grobova (točno 334) 65 ističe se po veličini.kompleks starokršćanske i srednjovjekovne arhitektu re s nekropolom. Starohrvatska nekropola u Žminju. te nedaleka nekropola Knin . Rad JAZU 268. Marušič. 1960-1. a kuhinja u potkrovlju. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. 17-8/1986-7. a kuhinja je bila na drugom katu 62. 9-12.radi se uglavnom o uskim višekatnim (od dva do četiri kata) jednoćelijskim građevinama od kamena. SHP 14/1984. Galovac . SHP 19/1989. Jelovina. 75-119. ponajviše u Dinaridima. stoljeće vjekovna kuća . 142. Marasovlć. 5-73. na raznim mj. 67 D. Karaman. Ipak valja reći da su manje 62 T. 121-241. Vinski. balatura). te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama (Kaštel Sućurac) također sa 130 grobova 71 . kojima je teže odrediti točan smještaj. Materijalna kultura. Histrta archaeologica. kao i "izdužena" 63. stanovalo se na prvom katu kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubištem (tzv. t. SHP 19/1989. 71 T. kuće i ostale zgrade. 63-8. Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. ali je i ta nekropola primila više generacija pokojnika nedalekog naselja.Greblje sa 224 pokojnika 68. Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina. mj. 107 . Bez obzira na tip. do 13. zatim na brdu Spas kod Knina sa 228 67 . 316. 55-136. a oblik im je bio različit.Greblje -Kataloški opis grobova i nalaza. Potom nekropola Galovac u zaleđu Zadra s više od 150 grobova69. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu. Belošević. a vjerojatno i u Panoniji. a postojala bi i opasnost od poplava. Drljača. u Dinaridima su se ona obično formirala na južnim padinama krških polja. stanovnika je u tim selima bilo malo: tome je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronađenih uz seoska groblja. Naselja. 15-16. Činjenica da su se. Simoni. ne mijenja u osnovi ovu tvrdnju. kao i to daje dio stanovništva bio spaljivan. nikada se nisu nalazila u dolini.1 8. 68 Z. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. 5-125. ali se u nju pokapalo praktički punih pola tisućljeća (od 8. Zagreb 1940. na i. ViUaSanctiGeorgidePutalio. a u drugoj u prizemlju konoba ili neka obrtna radionica. Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. jer bi se time uništavalo plodno tlo. baš kao i danas. 65 Beloševtć. 69 J. Takva "izdužena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. 14-39..

Slika 4. Nekropola na Kosi Donje polje kod Šibenika .

Ljubljana 1987. do 9. Na širem saloni72 Vidi. 81 A. možda i stotinjak godina 77. 79 CD I. Tako su.L 7. Jagodnje. Isti. S. potoku). stoljeća. Split 1940. stoljeća. odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. Izdanja HAD 11. Takvi toponimi. ' 74 Belošević. čak iz 7. stoljeće nekropole i pronađeni pojedinačni grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg horizonta. Vinkovci 1979. a na to upućuju i neka imena ranosrednjovjekovnih sela sačuvana u diplomatičkim izvorima . vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije pronađeno). Materijalna kultura. Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica . 149. Marušić. Izdanja HAD 4. 194. Dimitrijević. Arheološki pregled 28/1987. 127-8.koja potječu od karakterističnih pojava u neposrednoj okolini . osobitostima tla. Doba. Izdanja HAD 13. 80 CD I. Čini se stoga da je na većini ovih nekropola pokopano više generacija stanovnika nekog naselja. a na nekropolama Nin . a takav se običaj održao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori.vice kod Skradina. Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja. 62. Vukići. Cetinić. VAHD (za 1930-4). vegetaciji. 1986. a broj kos tura u pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljećima pokapani pripadnici iste porodice" 78. SHP 14/1984. 109 . ima i drugih . Lešane. 285304. Ranosrednjovjekovno groblje. Humnjane. SHP 14/1984. Z. sada preoranih i uništenih -ali. 160. Osim takvih imena. Doba. i na toj nekropoli su se pokapanja obavljala duže vrijeme. 156. što bjelo dano pokazuje koliko su ona zapravo bila mala. 76 Na većini tih nekropola ukopi su se obavljali duže vrijeme -pedesetak. Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla. Vidi i Rapanić. Gunjaca. na primjer. U ovim se nazivima vjerojatno održalo i ime roda.po vodi (rijeci. nego i na drugim područjima. Karaman. Materijalna kultura Istre od 5. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronađena su 32 groba. i 8. Trejčići. 129-33. plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pružala sigurnu gospodarsku podlogu 81 . Du. U "Barama" kod Sinja pronađeno je 25 grobova 75. Milošević. Kokici i drugi79. 76 Ž. Milošević. 148-50. Zagreb 1989.bra. 86. 62. kao Vilar (potok). iako j e posve devastirana. 75 A. 157. na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronađeno je 26 grobova 73 . Ljubljana 1989. Kamenjane. čini se.to su. Arheološki pregled 27/1986. Vidi. 77 Potencijalno najveća ranosrednjovjekovna nekropola (inače bjelobrdskih obilježja) mo gla bi biti "Crkvište" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e. 78 B. 19-22.Materiza i Nin -Ždrijac otkriveno je 25. Tu se. u Dubravicama kod Skradina do sada istražena 44 groba. Vidi i Rapanić. To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipičnim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo je smješteno u strateški značajnoj. 73 Lj. Uz već spomenutu nekropolu u "Barama".Strance 1983. godine. procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova. 4 km zapadno od Sinja. a na groblju (koje ima 50 grobova) u blizini kaštela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodičnog značenja. i 1984. Dubravice kod Skradina. ali ima još i neistraženih 72. Ranosrednjovjekovno groblje. primjerice. baš radilo o rodovima. i 8. Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina. Hraštane. jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80. 285-304.

a taj se običaj sporadično zadržao kod Litvanaca sve do 14. Sternbach. ona postaju važne naseobinske jedinice na hrvatskom prostoru. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljeća -na području Bijaća uz crkvu sv. Vjatići i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike. 166. izv. Starohrvatslte nekropole. Čini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor. i to u vrlo kasna vremena. U češkom mjestu Devinska Nova Ves pronađen je slavenski grob iz 10. 84 Viz. činili su "selo" (vilici). 25. uz crkvu sv. Beograd 1951. na Majdanu nad Jadrom na padini Mosora. SHP 14/1984. A. col. Vjerojatno je toj promjeni bitno 82 Za okolinu Kaštel Sućurca. Najednom takvom dobru bana Stjepana navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo šest serva i četiri ancile. na uzvisini Gajine nad Kaštel Sućurcem. I. Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme uistinu spaljivali mrtve. 172. 166. Babić. bizantski pisac Teodor Sinkel. 83 Rački. Rad 70. 78. godine. Goldstein. Ćorović-Ljubinković. Na to upućuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom između 9. O spaljivanju kod poganskih Poljaka postoje podaci čak iz 11. kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. 1860. Vidi još opširnije. Hrvatski rani srednji vijek tanskom području hrvatski se živalj naseljava pretežno na istim položaji ma na kojima su se nekoć nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta. 58. odnosno. izv. I. značio vrlo duboku promjenu koja se odrazila i na one aspekte života koji se smatraju teško promjenjivima.J. L. Marte i njezinoj široj okolici. 152-3. 166. Jedno selo spominje se i kao vlasništvo stanovitog Petrica83. I. Općenitije. Starinar 20/2. 305-24. Moskva 1916. ed. na drugom 12 obitelji. na terasastim padinama okolnih brda i planina. Radonić. Patrologia graeca 92. u široj okolici Klisa. stoljeća i. očito je daje taj običaj napušten relativno brzo te zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). na uzvišenju Glavičine kod današnjeg sela Mravince 82. IstorijaSrbal. izv. uz samostan na Rižinicama. Beograd 1952. 1. 32. Raćki. Jure u Radunu. Šahmatov. tvrde da Slaveni "nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84. 87 M. da "živi nisu stizali spaljivati mrtve"85. kao i anonimna Oratio historica. Cracoviae 1900. Povest vremmenih letl/1. T. 22. Analecta avarica. Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja. baš kao i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije. 88 Viz. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. 122-3. 86 Ed. stoljeća s tragovima spaljivanja 87. 1361 A. stoljeću ukrajinski Krivici. stoljeću stvorena velika gospodarstva. stoljeća 89. Jelovina. Nutarnje stanje. i 11. 41. 110 . a na trećem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do drugog. 15. izv. Prostor. Villa Sancti Georgii de Putalio. arheološki utvrđeni položaji i njihovi spomenici. općenitije. stoljeća 88. Jireček . Kada su u 11. 166-7. 97. 89 K. Čini se da je u doba seobe na Balkan u većine Slavena prevladavao običaj incineracije (spaljivanja mrtvaca). naime. 85 Viz. vidi. u vlasništvu novoobogaćenih pojedinaca i samostana. Documenta.I. Burić. Viz.

91 Beloševlč. do 9. 22. 109. čuvaju one značajke društvenog života koje nužno nisu morali mijenjati: tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. u bilj . Materijalna kulturalstre od 5. stoljeće. Kultura. kao i Avara koji su samo pokapali svoje mrtve. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. Vinskog. 95 Jelovina. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. pređica. što je potaklo kritiku Z. Starohrvatska nekropola u Žminju. Wiesbaden. 100. Čini se da bi slučajno otkriveni tragovi pepela izmiješani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kašica kod Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru barem neko vrijeme održao obred spaljivanja. Marušić. Obrede vezane za smrt Hrvati vrlo brzo prilagođavaju običajima koje su zatekli . 97 B. sjekira. 96 Katićić. 111 . prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. i 8. ali zato ima mnoštvo drugih predmeta koji služe u svakodnevnoj upotrebi i svjedoče o skromnim uvjetima života. 200-1. a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u sjevernijim krajevima nije bilo 90. Histria Archaeologica 17-8/1986-7. Belošević je nalaz pepela izmiješanog s fragmentima zemljanih lonaca pr otumačio ka o otkriće obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7. Beloše vić je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen. Zagreb 1940. čini se da je u Dubravicama kod Skradina pronađen čvrst dokaz: radi se o četiri paljevinska groba 94. 1940. Karaman. moglo biti biritualno. Jelovina. Glavne značajke. a groblje bi. Iz tog. u: Uz početke. 161-70. S druge strane. stoljeća. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. kultno mjesto. zbog nedvojbene brojčane pre moći. i kasnija stoljeća. Tako u Istri nekropola s miješanim slavensko-romanskim pučanstvom i s karakterističnim poganskim pogrebnim običajima upućuje na zaključak da su novodošli Slaveni prihvatili od starosjedilaca mnoge tekovine razvijene sredine. što su istraživači prihvatili s rezervom (vidi. srpova. No. šila. a 90 Lj. pa svako uopćavanje valja primati s rezervom. Glavne značajke. 29. D o sada su u istraživanj ima 1986-8. 28). Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. 67-9. Izdanja HAD 11/1986. ognjila i raznih okova. 24. str. Od kovinskih predmeta 7. 1986. 72. 46-8. stoljeće. jasno očituje pravna tradicija praslavenskog prava. 93 B. utjecali i na to da dio autohtonog stanovništva prihvati poganske pogrebne običaje97. pa se može pretpostaviti da su drugi uništeni čovjekovim aktivnostima. 92 Lj. Karaman. stoljeće pridonio i jak utjecaj kasnoantičke i bizantske baštine. i 8. prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. očito je na hrvatskom prostoru bilo mnogo vrlo specifičnih situacija. iako se to ne smije pri hvaćati kao definitivna potvrda 91. Rad JAZU 268. godine. baš kao ni nalaz groba s paljevinom iz Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog koštanog češlja 93 . godine pr onađe na ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. grobnu arhitekturu 95 . 66. igala.7. stoljeća. Vinski datira spomenuti nalaz u 8. Paljevinskih bi grobova trebalo biti još i više (sada ih je jedva 10%). po njegovu mišljenju. ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili drugih vrijednih predmeta. SHP 16/1986. Međutim. 94 Vidi lit. Rad JAZU 268. u odnosu na 9.preuzimaju obred pokapanja. ali su ova četiri pronađena na dubini od 15-30 cm. stoljeća ponajvi še je noževa. Marušić. ali su. odnosno u njegov kraj ili početak 9.

sporna su u evropskoj medievistici već nekoliko desetljeća. Les villes duM oy enAge. Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions. 100 L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i . P i r e n ne . ITavln ghurst. bilo bi relativno lako. po Pirenneovu mišljenju. pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida". kulture u užem smislu. došlo je do zamiranja sredozemne trgovine. stoljeće . Zbog zanimljivosti.130. Materijalna kultura. došlo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4. u dužem razdoblju zapravo prestala postojati". o Pirenneovoj se tezi već desetljećima diskutira 100. Iznimni nalazi staklenog posuđa potvrđuju daje to bio rijedak luksuz u skromnim životnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98. Na taj se način Sredozemlje podijelilo na arapski i kršćanski dio. Razmišljati i pisati o tim pojmovima. stoljeća hrvatske povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog supstrata u stvaranju državne organizacije. Za Hrvatsku. ona je ovim promjenama izgubila bitnu osobitost i. prosirivši se po svim obalama Sredozemlja. a koliko "nastavljanja" kasnoantičkog života. Jelovina. i 5. baš kao i za cjelinu evropske povijesti. 7. Bruxe lle s 1927. uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome. M a ho me t e t C h ar l e ma gn e . a metodo loški bi bilo potpuno pogrešno. 87. a t e z a se ve ć poja vila i u: H. F. kontinuitet i diskontinuitet. The Pirenne Tliesis. pišu se nove rasprave i knjige. i s time povezana pitanja. recipijenti za sol. Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek. drugim riječima. To je.stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci. A. i 8. R i i si n g. zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. Goldstein. godine. a i neosporne važnosti takvih zaključaka. iglenici. H. T he F a t e o f H.kontinuitet ili diskontinuitet? Pitanje koje se logično nameće pri istraživanju 7. 2. Copen ha ge n 19 52. Međutim. Hrvatski rani srednji vijek od kosti i rogovlja pronalaze se češljevi. materijalne kulture. ključno pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se i zbog čega to dogodilo? Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeću. a odgovor ne može biti ni jednostavan ni jednoznačan. Criticism and Revision. Glavne značajke. Problems in European Civilization. Budući da je grčko-rimska (antička) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija. i 8. kada bi se radilo samo o izdvojenom slučaju Hrvatske. revue dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13. Pire nne. 27. 128-31. Classica et Medievalia. nego tek širenjem islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. Valja na taj 98 Belošević. 4. B r u xe l l e s 19 37 . tako postupiti praktički je nemoguće. a vrlo je teško nazrijeti kraj diskusije . v i d i : A. i 8. stoljeću i padom Zapadnog Carstva 476. i z d. Analtjsis. razlozi kasnoantičke i ranosrednjovjekovne dekadanse. izlažu nove teorije. Boston 99 112 . kako se do tada općenito smatralo.I. stoljeća belgijski historičar Henri Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antičkog svijeta. 19 70 . pa onda i do početka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom.

46-8. prvenstveno ka o posljedica J ustinijanovih uništavajuć ih ratova. Primjeri preživljavanja ili prestanka života u nekim kasnoantičkim gradovima. koji je dugo ostao nosiocem društve nih. Hubinger (ed. Rad 270. str. Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9.. 67 i d. 202. Historiografija posljednjih desetljeća takve nazore postupno odbacuje. Trogir. 102-49.") 102. Darmsta dt 1968. pri čemu je vrlo važno uočiti da historičari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine zapravo govore o prekidu komunikacija. 50 i d. Malobrojne izbjeglice.7. Strohal. Bizant. takve je teze razvio i do krajnosti doveo I. vieka glede na zemljišni obse g i na rod.. navodno. Whitehouse. Račkog ("uz novi gospodujući živalj hrvatski sačuvao se samo u njekih primorskih gradovih . iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu. Hodge s . Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova. neovisno o baštinjenoj civilizaciji koja je već ionako izumrla 101.). Iz toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantičkih zasada na daljnju povijest hrvatskih krajeva bio praktično bez većeg značenja.. smatraju da je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. 110 i d. Dabinovića u pomalo zaboravljenom radu Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom carstvu. ali se i dalje općenito prihvaća stav da je prijelaz iz 6. 52-3. čuvari starih civilizacijskih tekovina. P. 104 Vidi. po tim su se mišljenjima sklonili u nepristupačnije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. Osnovka razvitku pravne povijesti dalmatinskih gradova. stoljeće bio obilježen katastrofom koja je za mnoga stoljeća odredila sudbinu Hrvatske i drugih slavenskih područja. 9. Vidi i Goldstein. ali i opće g sta nja u koje m se Ca rstvo našl o. Naime. stoljeća. Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum Mittelalter. London 1983. Hrv atska prije XII. u 7. Zagreb 1913. davni romanski živalj . Rač ki. U 9.D." 102 F. pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo složen: u najmanju se ruku može govoriti o 1958.. Charlemagne and the Origins of Europe. Mohammed. vol. koje su to bile prije seobe naroda. R. o kojima će biti riječi 104. i kasni jim stoljećima mnoge su se stvari.. iste vinovoj lozi. 115-23. Zagreb 1941. Pravna povijest dalmatinskih gradova I.. E. Zadar. 101 Od takvih se stavova razlikovala analiza A. 103 I. stoljeće način razmišljati i u slučaju hrvatskog prostora. Ra d 57. 113 . Iako su u tom smjeru donekle vodili i zaključci istraživanja F. a u hrvatskoj se historiografiji smatralo daje rušilačka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan čimbe nik u najavi novog doba. stoljeću. i 8. uništavali sve čega su se dočepali i ubijali koga su stigli... Wege der For schung.. morale izgrađivati od samih početaka. kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog pučanstva" utvrdio da su "Avari i Slaveni imali sad prilike uništiti i posljednje ostatke romanskoga pučanstva na istočnoj obali Jadranskog mora". 1881. a kasnije iznosi i tezu 103 da su Nin. prosvjetnih i državnih rimskih uredaba. iako i on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije. tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice. brojni su historičari nestanak antike i početak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofično razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustošili.

i dinaridskog. organizirali su život na vrlo sličan način kao i autohtono stanovništvo. kontinuitet naseljenosti ili etničkog stanja. nakon 1300 i više godina. . To iz današnje perspektive. a možda i kasnije. Nije u tome bilo nikakvih bitnih razlika. Stoga "kontinuitet" valja shvaćati općenito. Čini se da se zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata spušta neki zastor koji prvo zakriljuje Panoniju. 371-4. kontinuitet je bio izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali.). Prvenstveno zbog toga što je on očigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. toponomastička istraživanja pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jači negoli na susjednom Rabu106. Može li se govoriti o kontinuitetu ako je. Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na širem prostoru (na primjer. kao "neprekidnost. Također. Rab.i panonskog. nejednakom snagom. već prema tome razmatra li se kontinuitet političke vlasti ili vojne nazočnosti ili. istočnojadranska obala. No. Šimunović. i tada je moguće višeznačno razumjeti te pojmove. i u ovom ima "nepravilnosti". i nije mnogo. Istočnojadranska topontmija. ali u Panoniji jači negoli na području Dinarida. neke se mogu tek naslutiti. Zadar. Ni omjer autohtonog stanovništva koje se zadržalo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105 106 107 114 Suič. u unutrašnjosti sve slabiji što je obala dalje. Osor.I. Beitrag. P. Pruta. trebat će dosta vremena. itd. na maritimnu privredu. kako je često znala isticati starija historiografija. ali je. Goldstein. 257. stoljeću. te je kopanje. neprekinutost. došlo novo stanovništvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etnički sastav. Vidi primjere u Smiljanić. a razlozi zašto je tako ostaju nepoznati: primjerice. 151-65. Trogir i Kotor). 66-81. izrazitiji na obalnom prostoru nego u bližoj unutrašnjosti. Županije koje su se stvarale u procesu jačanja i širenja Hrvatske imale su granice gotovo identične granicama antičkih administrativnih okruga107. Hrvatski rani srednji vijek dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etnički i topićki kontinuitet (Krk. primjerice. str. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi život osobitostima različitih dijelova hrvatskog prostora . od kojih su neke poznate. ali je na krševitom tlu u bližem jadranskom zaleđu bilo teže: na tom se prostoru samo iznimno može odmah orati. jer se mogao oponašati zemljoradničko-stočarski oblik proizvodnje. ali za novopečene primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teško vrijeme prilagodbe. Grad. i primorskog. Dakako. a zatim. pak. negdje samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik)105. Dublje u dinaridskoj unutrašnjosti bilo im je lakše. sličan onome u prapostojbini (oko Visle. Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budući hrvatski teritorij. more samo po sebi otvara mnoge nove mogućnosti kontakata i razvoja. panonski prostori). Napokon. s druge strane. zatamnjuje sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. i u 8. krčenje i uklanjanje kamena moralo prethoditi oranju. da bi se ti doseljenici privikli na život uz more. Split 1986. bez obzira na to što i ovakvo razjašnjenje može poticati nova pitanja i iziskivati nova objašnjenja. stalnost kasnoantičke civilizacije" na hrvatskom prostoru. "kulturni pejzaž" ostao manje ili više sličan.

. 1-2. sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109. Split 1977. 65-71. Arhite ktura. a nema ni izravnih arheoloških nalaza koji bi potvrđivali tezu o "padu" 119. odnosno "padom Salone . 254 i d. Za crkve u unutrašnjosti.11. 5. Opširno. Stoga. 76. 27-9.as njome i vlast Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110. Viz. ali taj je opis očigledno preuzet od Tome Arhiđakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. o padu Salone i događaji ma koji su po njemu uslijedili piše i Dujam Hranković (umro 1421/2. 615 iz temelja su promijenili političku.. etničku i kulturnu strukturu Dalmacije" 113. Dritter Band. 117 D. kao i Jakšić. dakle. u: Lex0con des Mittelalters. i kasnijim stoljećima obnovljene. Istorija. u 7. 81... kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona . odnosno 600 godina nakon opisanih događaja. Rapanić. Constantine. 37.. 31-5. zaključuje se sudbina Dalmacije u njenim kasnorimskim okvirima" 111. "snažni slavensko-avarski naleti na Balkan oko g. Obolensky. L'amministrazione. 108 I. Uprava. 110.115iTomeArhiđakonaiz 13. da bi se objasnilo što se uistinu događalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i Slavena. D. 119 Ž. Braciae insulae descripUo. Zagreb 1989. izv. 9. Toma. kako se do sada sma tralo 108 . Zagreb 1962. Rački. Kronika. u: Legende i kronike. Mužić. 315-26. godine) u djelu Opis otoka Brača.. Šišić. Drugi pisani izvori takav razvoj događaja ni implicitno ne spominju 118. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Iako se o padu Salone piše kao o neprijeporno utvrđenoj činjenici. 24-8. London 1971.7. "razorena je Salona . 30/5-56. Izvori. Većina je historičara ključni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu iz 6. Doduše. Ispravci i dopune 2. 109 115 . samo dva izvora svjedoče o tom "padu". 115 DAJ 29/1-46.. ekonomsku. Hranković. Jurković. Dalmatien. 93. 208-9. Vidi i Klaić. stoljeće pronalazila u priči o "padu" Salone i u nestanku drugih gradova. 111 Ferluga. time je u zapadnom delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapeča ćena" 112. konačno. 455-8. za koje se prije kratkog vremena vjerovalo da su bile napuštene i tek u 9. 113 Gunjaca. isti. 116 Rački. Thomas. Pregled povijesti hrvatskog naroda. Slično pišu i drugi autori 114. 114 Primjerice. stoljeća 116. Documenta. 35. 350. 118 Trebalo bi se tu raditi ponajprije o različitim papinskim izvorima ili Pavlu Đakonu. koji su u načelu relativno dobro obaviješteni o zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u drugoj polovini i krajem 6. II. 112 Ostrogorski. tom se događaju mora posvetiti posebna pozornost. stoljeća. Byzantine Commomvealth. Mtinchen -Zurich 1984. stoljeće -Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu. te na samom početku 7. ili. to su zapisi Konstantina Porfirogeneta iz 10. nastali. i 8. 2189. 110 F. Podrijetlo Hrvata.

Split 1989. odnosno. Kako su Solinjani zgriješili. Domišljanje prošlosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma napravio svoju salonitansku historiju). Takvo je razmišljanje vrlo često u kršćanskim i srednjovjekovnim spisima. u dobrom dijelu više prepričavanja ili čak nagađanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja konkretnih podataka122. a Tomin opis drži ma nje pouz danim. On je tako općenit da ono što se u njemu nalazi moglo bi se reći za bilo koji opsjednuti grad. Trogir 1985. koliko je potrebno da se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja. Suić. 121 F. a Slaveni se proglašavaju arijancima. Bulić. miješaju se događaji koji su se zbili krajem 5. početkom 7. Klaić. 124 Toma. Nova post vetera -ponovnipad Salone. čini se da su i carev opis. Mogućnosti 3-4.s jedne strane. Sull'anno della distruzione di Salona. čiju je vjerodostojnost često nemoguće provjeriti. Goldsteln. U njoj Bulić ne kombinira rezultate arheologije i historije. opisuje pad Salone ima mnogo netočnosti i nelogičnosti. a u kojoj utjecaja nekih drugih činilaca. a čini se da je na formiranje mišljenja o katastrofičnom svršetku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas već klasična rasprava F. smatra daje u DAI relativno točno opisan pad Salone. i dalje tvrdi daje došlo do pada. te daje varka odlučila. Bulića 120. Pri tome ocjenjuje tekst Tome Arhiđakona o padu dvostrukim kriterijima . te narodnom predajom. Vidi i E. 299. 1991. nego samo prilično neodredivim i posrednim podacima. u: Spisi. Kronika. Split 1988. iako su to djela različitog karaktera. ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je uistinu mogla teći opsada i propast grada. nego se u potpunosti oslanja na povijesne dokumente. Javni život grada i njegovih ljudi. u: Spisi. 2. Ivić. baš kao i Tomin. Izabrani spisi. Iako ih razdvaja tri stoljeća. i. Domišljanje prošlosti (Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti}. Često se brkaju Goti i Slaveni. 105 i d. Književna smotra 84. bezrezervno vjeruje da je priča o padu u osnovi točna. sv. 34. 12-3. Hrvatski rani srednji vijek O padu Salone iznimno je mnogo pisano. kao što je to običavao. Zagreb 1992. 122 N. 291-332. Ne razlikuje se ni gotsko od tobožnjeg slavenskog osvajanja Salone. Toma često iskićuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u smislu njegova opinionem sequentes123. Dvggve. Memoriae. I u novijem prilogu M. Donosimo ga ovdje više radi kurioziteta nego bilo kojeg povijesnog interesa"121. navodno. Čitav Tomin opis pada sadržava u sebi tipičan motiv povijesne krivnje. Toma tvrdi da "zbog mnogih grijeha zajednički i pojedinačno počinjenih po sudu višnje osvete grešni će grad neprijateljskim mačem morati da bude uništen"124.I. 11-26. prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. jer arheoloških nema. tako moraju biti kažnjeni. 20 i d. Sulianno della distruzione di Salona. O Tominu te kstu ka o knj iže vnom dje lu piše opširno N. Povijest Trogira kn). a da se događaj zbog kojeg je 120 F. stoljeća. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedočili o padu. Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko. U odjeljku u kojem Toma Arhiđakon. 116 . Bulić. 123 Katičić. Isti. a s druge ipak piše: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. Tvrdi se da su ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrživi" . 1. 329-36.

poglavlju su Slaveni "ovladali čitavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. Novak. 126 p r edložak ovom tekstu je biblijsko uništenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika -oholosti i negostoljubivosti [Biblija. Memoriae . Goldstein. p r i s u t n a j e j o š u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u ž idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo. dobro primjećuje kako je Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slično ulozi Mojsija u izba vljenju Židova iz Egipta do ula ska u Kanaan. bio je potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji. sadašnji Tomin grad . Izvori. jer je bio pravedan i dobar. a zatim. izv. pa se potvrđuje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji na autentič nim tekst ovima biz antskih kancela rija". kakav je Toma bio. 127 DAI 29/46-9. Viz. pa obrazovan čovjek. Salonitanci su morali biti krivi zato što kršćanstvo općenito. O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita raspravlja G. u principu. nije morao naškoditi općem karakteru priče. Nadalje. 12. progon svetaca i mučenika. II. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita.Toma zato što piše o Splitu. a u 30. ali se sličnosti time ne iscrpljuju. i 8. Primjerice. 1928. SHP 2. to i nisu morala biti korjenita prekrajanja. loci communes iz literature. stoljeće narod morao "patiti" uopće nije ni trebao odigrati 125. Klaić. unište ih i zavladaju njihovim zemljištem" 127. 128 DAI 30/56-8. Jedino se takvom kata strofom. Osim priče o "padu". tako je i Lot s kćerima uspio pobjeći u nedaleki Soar.5. Bizant. Pisci iz čijih su djela neki motivi posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer. O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta. 35 i d. Tako i jedan i drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju . 28-36. može lako konstruirati takvu priču. na poprilično sličan način. u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo zajedničkog. možda 125 Vidi. Jeremija.poganstvo. To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja može namiriti "dugovanja"? U kršćanstvu patnja otvara mogućnost isku pljenja i konačnog spasenja. Obje priče nedvojbeno potječu iz iste narodne predaje. te s "rađanjem" Splita. Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. Postanak. odnosno općom scenom katastrofe grada. bivaju obogaćene nekim detaljima. Izvori 4. grčkom kulturnom krugu. lišen svih tih grijeha 126. Katičić.7. 39 i d.. 3. uoča va ka ko se ključni izrazi u Tominoj priči podudaraju s onima u Čudima Dimitrija Solunskog (što ne znači da je Toma morao znati za Čuda). detaljnije. Herodot. 29. na poseban način uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". a li i povrata k zasnova n na u v j e r e n j u d a ć e B o g p o v r a t i t i s r e ć u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du iskupljeni [Biblija. II. 87-8. Salonitanci su morali platiti za svoje grijehe . 117 .Split. kao što su neki Salonitanci pobjegli na otoke. poslije kratkog vremena počeli pljačkati Romane. po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom u Split. 29-33). kako Toma opisuje "pad". moglo doći do katarzičnog stanja u kojem se otvara nov. ali one tek u bizantskom. a Konstantin jer piše o Dalmaciji i tamošnjoj bizantskoj vlasti. po glavlju da su se "Slaveni naselili. 19). a i Toma kao tipičan njegov pred stavnik.. Klaić. upoznatom s grčkim književnim naslijeđem. i tako zapisane u DAI. izv. Viz. Tomina misao da će se izbjegli narod vratiti na prvobitna o g n j i š t a i n a k o n d u ž e g v r e m e n a .

129 Vidi. da "doseljavanje u palaču nije prekinulo stvarni kontinuitet. događaje iskrivljava po svojim sklonostima i načinu pučkog razmišljanja i u bitno kraćem razdoblju nego stoje 300 ili 600 godina (koliko je prošlo od "pada". 1985. Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131. koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i još nekih drugih naselja na obali. 131 Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logično". SHP 15.. 130 Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4. navodi mnoge primjere s istočnojadranske obale iz 17. sto ljeća129. njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedište provincijalne uprave. Doba. Rapanića koji tvrdi.I. nije zadržalo vlast nad područjem od Drača do Istre. Split 1952. Rapanić. Viz. međutim. Klaić. C. II. Hagionimi srednjovjekovnog Splita. Nutarnje stanje. u njemu je bilo opasno živjeti. Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa sudbinom Salone. Svi drugi kasnoantički procesi. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Zadar 1992. naime. nasuprot do sada uvriježenom mišljenju. U njihovu je mentalitetu. Bizant. Rački. 197-206. Kontinuitet. pa tako i u mentalitetu srednjovjekovnog stanovništva. te ju je u dužem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su i oni manje-više živjeli. stoljeća. izv. a na sjever sve do Dunava130. čini se da takav "pad" demanti ra ju novij a is tra ž iva n ja p o koj ima s e ži vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo žnj e g pa da . Naposljetku. Stoga se valja prikloniti mišljenju Ž. 83-95. VAHD 53. pa onda priča o padu Salone. Kako Carstvo do njegova doba. Rad 116. 3. Marasović-Alujevič. bili su im nepoznati ili. Fisković. 189-217. Diadora 14. bio moguć samo katastrofičan kraj tako velikog grada. Lončar. Narodna predaja ili tradicija. Blokadom prometnica u bližem i daljem zaleđu Salona gubi gospodarsku funkciju. tvrdi da titulari pojedinih crkava. Goldstein. 133 Rapanić. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i iscrpno izložio svoje mišljenje M. Rušenje i raznošenje solinskih spomenika.9. 418. detaljnije. Konstantin. do 10.. 28. te zaključuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj". 60. osobito oni vezani uz imena mučenika i apostola ukazuju na kasnoantičke i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. pa do careva i Tomina pisanja). vjerojatnije -neshvatljivi. Goldstein. bizantski pisac 6. Izvori. 269-304. jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli raštrkana sela. 132 O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o š e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a naselja. na istom mjestu nagovještava da će opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena". pa se i sudbina provincije s njim poistovjećivala 132. Vidi M. 177. 118 . i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronaći trenutak kada je sjajna kasnoantička civilizacija na ovom prostoru nestala. Razlozi "napuštanja" ili "odumiranja grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije više mogao u vrijeme kasnoantičke dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovništvo." a "Salona je propadala više zato stoje bila napuštena nego što bi bila porušena"133. stoljeća. jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi. Hrvatski rani srednji vijek Dionizije Halikarnaški i Prokopije iz Cezareje.

pa onaj manji. ali su se i oni utvrđivali i prihvaćali izbjeglice iz okolnih. baš kao i nešto mlađi Zadar.7. manje sigurnih područja 135. Anali Dubrovnik IV-V. 137 I. napušten od većine stanovnika. 3 5) . obrambene konstrukcije na otocima Mrkanu i Bobari 137. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjećati vrlo nesigurno i nastojali su naći bolja skloništa. 141-204. Split 1989. 142 O t ome p osredno s vjed oči i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju: Miletlč.2/1988. ili Hrvata na Salonu. Excerpta de legationibus. 1955- 6. u već postojećim gradovima neki su dijelovi opustjeli. Berlin 1903.ponovni pad Salone. 97. 24 . Kontinuitet. Nova post vetera . Ka ra ka 1. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grčkih vremena sve do danas. Raslcršće antič kihput eva. ili Slavena i Avara. Spilan 136. Osim toga. 139 Vidi. 136 I. Dvggvea. godine 141 veze gotovo prekinute.1 8. Split 1980. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim pljačkašima. naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. Iz danja HAD 5. U Saloni je to bilo nemoguće postići.m og uć e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j uć i relativno dobro očuvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti. Primjera kastrizacije na teritoriju buduće Hrvatske bilo je još -navodno je i srušeni Epidaurus (današnji Cavtat) bio okružen kasnoantičkim refugijima i utvrdama -Gradac. Th om as . odbaciti mogućnost da je uistinu došlo do nekog napada Slavena ili Avara. 220. u: Izabrani spisi. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika. 135 Zah val juje m I. ali čini se da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. Mogućnosti 3-4. jer je grad bio suviše velik. 16-7. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt ič k o. 140 Menandar. Suić. 119 . I. Opisima o padu Salone i navodnoj barbarskoj agresivnosti proturječi i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih središta u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. Fisković. usprkos svim argumentima. izv. Osim toga. ed. O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja. 233. čak i kada je podijeljen na istočni i zapadni dio. Tako se u slučaju Salone i Splita radi o preseljavanju života na pogodnija mjesta. K ron ik a . I.24. Salona je u ovo vrijeme sve više gubila na ekonomskoj i administrativnoj važnosti 139. a potom i neprohodne. da bi se mogao. 330 i d. de Boor. efikasno braniti 138. a najvažniji je među svima njima Dubrovnik. Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zaleđa u sljedećim desetljećima 142. 1988.ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a grad. ali se eventualnom napadu ne može pridati ključno ili presudno značenje. Prirodno je da se u takvim uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljećima: nije se više 134 N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a č i o p l j a č k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a " (R a č k i. 141 Rapanić. a još bi manje bilo opravdano uspješan završetak takvog napada smatrati "padom" 134 . 105 -vidi i M. 246. M. Komunikacije u unutrašnjosti postajale su sve nesigurnije. Pomorska orijentacija antičke Salone. za usporedbu. Viz. stoljeće Ne može se. s očevid nom tendencijom kastrizacije. Toma . Nekropola. Kozličić. 138 Radi se o urbs orientalis E.. Marović. 207. po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije očekuju branitelji Sirmija 140.

detaljnije objašnjenje: Goldstein. danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju pobijaju . Bizant. s bogatom lit. 87-8. koji 642. Isti. Š. Većina je autora pokušala odrediti točnu godinu "pada" Salone. Goldstein. onda se sveci-zaštitnici mogu odnositi. Nin. 150 J. i 551. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni pohraniti slučajan stanovnik koji bi ostao živjeti u njemu pošto je grad opljačkan. Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona. Batović. godine je naposljetku općenito pri hvaćeno144. 320-32. Hrvatski rani srednji vijek mogla dopremati ni hrana. pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao. Iako literatura tumači kako su kosti salonitanskih mučenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148. Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni. 146 I. tko je bio relativno dobrostojeći. srušen i spaljen. Čini se daje misija opata Martina. 147 Mber pontificalis I. ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i 506. 151 Peričić. Pećici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim. Vjerodostojnost. pogotovo stoga što nije bio neposredno ugrožen. Vidi. O tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve. problemi arheoloških istraživa nja. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti iskovana najmlađa kovanica. 478. opširnije. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. 102. 144 120 . Suić. 148 Katlć. 330. Marovič. a posjedovanje relikvija jest prestiž i pitanje identiteta gra dova 150 .: M. Split 1984. pa je izvjesno da je netko. godine sakuplja relikvije dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposvećenu i sagrađenu crkvu u Rimu 147. Goldstein. godina 145. pa su stali i mlinovi na vodeni pogon143. ZRVI 21. čini se logičnijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz Salone. 110. Subotić. a gradsko je stanovništvo bilo isuviše brojno da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim količinama. živio u gradu i nakon njegova tobožnjeg pada. Spisi. Kada grad prestane postojati ili počne zamirati. Zadar 1968. Le Goff. Međutim. "Heraklijev novčić" 146). Bulić. U Saloni je pronađena ostava novca koja je pohranjena najranije 631.I. argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofičnom kraju kasnoantičke civilizacije na ovim prostorima.Bulić je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja čitati kao 612. 1982. Bizant. Matijević-Sokol. 149 O značenju relikvija za opstanak ili napredak kršćanskog grada u srednjemu vijeku. jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149. 145 B. Zagreb 1988. 11-26. 213-36. ali ni za takve tvrdnje nema dokaza. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 15. Nin. Smatralo se da je i Nin doživio sudbinu sličnu Saloni 151. DS II. godinu. 96-101. vidi: G. DS I. Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane. Gabričević. Rasprave i članci. 88-90. Split 1975. tzv. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt. M. 293-314. Belošević. Bulićevo mišljenje da se to dogodilo 614. U Ninu ima. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je razvijena. u odnosu na klasično antičko razdo143 Vidi. 254 i d. Beograd 1973. J. nestalo je i vode.

prometnu). stoljeća. vrlo slična etnička situacija zadržala na području Nina dva. Vidi i : V. Goldstein. Neki rušilački napad 152 Isto. stoljeće bije. Ma št r ovi č . Čini se da u 7. i 533. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasn oj antici Ra dovi FF. Split 1980. Rapanić. a da samo naselje povoljno stoji na pomorskom putu uz obalu. jer će predstavljati siguran izlazak na more i omogućiti Hrvatima da se približe Zadru. godinom. 58. administrativnu. također. Cambi. nametao se problem: mogu li oni svoju prvotnu antičku funkciju (gospodarsku.6. kao i za neke druge gradove na Jadranu. a na j ka sni je ih se da tir a poče tk om 7. ta kođer. Gra d N in i naš e pomorstvo. izgleda. pa možda i više stoljeća. ali ostaci kostura svjedoče o tome da je većina pokopanih bila antropološkim karakteristikama vrlo bliska autohtonom življu 154. nalaza je sve manje. 121 . Sličan je slučaj Narone: smještena u delti Neretve. 96. Život se u Naroni i njezinoj okolici postupno gasio. pa se vjerojatno pretvara u tipičnu utvrdu toga razdoblja. Hi sto ria Salonitana Maior. Za ova dva mjesta. Kultura 23. N. 361-8. Isti. 245-53. Marin. a stanovništvo seli prema obali. a pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili bližoj okolici naseljavaju Slaveni. ili čak krajem tog stoljeća. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od relativno male važnosti. Bizant. Podmorska arheološk a istraživanja k od Nina. 156 Ž. 155 Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530. 1984-5. 14-7. Refe rat na simpoziju "Rađa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaža" . pa je to svakako bio jedan od činilaca u slabljenju. Krstionica u Naroni od V. a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. Z. E. stoljeću autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovništvo u Ninu nije bilo uništeno ili nije u potpunosti izbjeglo. 59-60. 81 i d. stoljeća 156 . u njemu polako zamire život. Ni novo slavensko-hrvatsko stanovništvo nije zasigurno tada još u većem broju ni pristiglo do obale. dokazi za to postoje u pisanim izvorima kasnijih stoljeća 153 . ali da nakon toga nije "dokumentirana neposredna destrukcija". Iz bizantske perspektive bilo je na istočnom Jadranu i povoljnije smještenih luka nego što su to bili i Nin i Salona. Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve više suviš nom. a kako se približavao rani srednji vijek. za Hrvate će Nin biti mnogostruko značajan. st ol je ć a . Bizant. a zatim i u depopulaciji i napuštanju Nina (i Salone) kao značajne uporišne točke Bizantskog Carstva. trans formirati u poziciju pogodnu za obranu. Vidi o Naroni općenitije. Doba. 154 Beloševlć. na prometnici koja povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu. Kačić 25. U to vrijeme Nin postupno gubi obilježja antičkog grada. ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. 269. 1972.7. Zagreb 1992. Radovi Za dar 19. stoljeća do v remena Domagoja?. 95 i d. i početkom 7. Iz danja HAD 5. Ukapanja na velikoj nekropoli na Ždrijcu kod Nina počela su u drugoj polovini 8. Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni. Stoga će Nin postati jedno od važnih središta hrvatske države. E. Zada r 1969. Split 1993. raspravlja o amforama koje su slične onima iz Grčke i Male Azije u razdoblju 4. godine (N. 80. Klaić . kao važno kršćansko sre dište ona 155 gubi na značenju onoga trenutka kada se Slaveni počinju naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju. Bruslć. Osim kontinuiteta imena. Arheološka topografija Poganije . Tako se. 153 Goldstein. relativno malo kasnoantičkih nalaza 152.). i 8.a u Za dr u 24/ 11. Marin.

vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. V. Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne brončane matrice iz Arheo loškog muze ja u Zagrebu. k nj . čak i da su ga djelomice spalili." Čini nam se. Na čitavom jadranskom prostoru. što bi čak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. ipak. život se na tom mjestu mogao održati .. stoljeću u djelu Ravenskog Kozmografa 160. a i u unutrašnjosti (na mjestima gdje se očuvao kasnoantički kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161. 83 i d. stoljeća. SHP 16/1986. stoljeća 162. na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva željezna trokrilna vrška strelica. 160 "S ta ri je Ag ruvi j prop a o poč e tk om 7. Isti. c.. Adriatica praehistorica et antiqua.Leusinum kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. Može se pretpostaviti (sic!) da su pri istraživanju iskopani također predmeti materijalne kulture. 1 37 . 162 Vidi. zamro život i u gradu Colonia ClaudiaAequum (današnji Čitluk kod Sinja) 159 . ili se vratilo. IV. s. 5 km jugoistočno od Ljubinja u istočnoj Hercegovini. 14. Antička osmatračnica kod Stona. da tragovi vatre. dakle. VAHD 83/1990. Hrvatski rani srednji vijek mogao je taj proces samo ubrzati. Naposljetku. G. 161 Goldstein.ili se autohtono stanovništvo zadržalo. Običn o se uzima godina 638. 72-5. Teritorijalni razvitalc Kotora. Tako locira Parduu M. iako su opće prilike bile ponešto drugačije. Slavenski. Godišnjak Centra za ba lk an o l oš ka i st r a ž i va nj e.8 7. nisu privukli pozornost kopača (radi se o ranijim istraživanjima). Zagreb 1970. Marušić citira izvore 13-15. 379. međutim. Novak dicata.Pardua id est Stamnes 157. 208. 117 -24. 159 A. 157 Ecclesia Ravennatis. Bizant. stoljeća koji svjedoče o postojanju 158 naselja u to doba. isti autor u: Prilog poznavanju. a na južnijem području središta života iz stare se župe Grbalj na visoravni premještaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom prvi put spominje u 7. 43-4. Rimska cesta Narona . Pojedini zazidani ulazi i ostaci običnih ognjišta zidanih kamenjem svjedoče rječito o profaniranju sjeverne i dijela južne crkve u razdoblju kada su bili crkveni zidovi još srazmjerno dobro očuvani. to bi valjalo tek dokazati. Ljubljana 1974. nego je vjerojatno odumirao polako. možda čak tijekom čitavih dvjesta godina do početka 9. ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni. jer se Stamnes vjerojatno odnosi na Stonsko polje i zaljev 158. Čini se da j e Zaninoviće va pretpostavka logičnija. općenito. Anali Dubrovnik 10-11. 57 i d. Bojanovski.. Butorac. teško je na osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao netko naseliti pošto su ga napustili starosjedioci. kao godina propasti ovoga grada" -vidi. Čak i da su Slaveni osvojili Nezakcij. P. 489. Značajke. što opširno objašnjava Goldstein. a još manje o njihovu rušilačkom pohodu. Vidi i Ecclesia Ravennatis. pa se moglo i pomiješati s pridošlicama. 63 i d. te I. baš kao ni drugi gradovi. Bizant. 8 . Dubrovnik 1962-3. Međutim. a to bi trebala potvrđivati ekvacija Ravenskog geografa . a da su to bili Hrvati . nisu dovoljan dokaz o nazočnosti Slavena. 96. Ni Nezakcij nije "propao". istarski grad Nezakcij (kod Vizače) doživio je vrlo sličnu. 163-73. 208. Čini se daje u isto vrijeme. Iako je slavenska kolonizacija na istarskom području bila osjetno intenzivnija negoli prema južnijim dijelovima obale. Medini. dočim J. 26. l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t Gradac. čije podrijetlo nije pobliže objašnjeno. početkom 7. U to se vrijeme već afirmira Ston. Prilog poznavanju kasnoantičkog Ne zalccija. i isti. Limitacija Stonskog polja. Marušić . Zaninović. Sa raj e v o 1 9 73 .Slaveni. naknadne dogradnje i dvije strelice. koji. Goldstein.I. naselje i utvrda na pomorskom putu. Situla 14/15. 122 . Milošević. tvrdi da "prostor bazilike gemine doživljava određene promjene. 63-70..

Izvori 5. Da se život nije baš odjednom ugasio na tom prostoru svjedoči i nešto pronađenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronađen u Sisku 163 . Mirnlk. Resume: L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares. Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje. zakopana 613. VAM. 164 123 . cara Konstantina Porfirogeneta. od 6 folisa . II. stoljeća s jadranskog priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra. Činjenica jest da na po dručju omeđenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazočnosti sve do kraja 8. Zagreb 1990. Čini se da ne može biti baš slučajno. od čega je značajan dio krivotvorenih 164. stoljeća. II. valja preuzimati s mnogo rezerve 166. 7 Foke. Zbog toga i priču cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara. AAHung. izv. čini se da se gospodarski život gasio postupno. Viz. SHP 111/15. 235-50. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede Čini se da su se Hrvati i njima pridruženi Slaveni relativno sporo spuštali od bivše granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu. 23. i Heraklija Konstantina. 3. nego i mogućnošću da ostanu na područjima koja su bila barem malo slična onima u postojbini. Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. n. Stoga se može pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i Slavena u zaleđe Jadrana do njihova širenja i zaposjedanja većeg dijela obale moralo proći barem dvije stotine godina.7. stoljeće 6. nastaje i mala ostava u relativno dalekom Caričinu gradu u istočnoj Srbiji. 1985. Popović. Viz. 167 DA/31/17. do 679. dj. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu.. Numizmatičar 71. odnosno Hrvati. Klaić. Klaić. 57-90. Zagreb 1990. a sa čitavog panonskog područja. 38-40. VAM. N. Pri tome su pretežno šumoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli krše vito jadransko zaleđe. Beograd 1984. ser.. te 12 Heraklija I. kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta područja.Foke 2 i Heraklija 4. Stoga je moguće da se većina Hrvata (baš kao i Slavena općenito) u prvom razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako su neki Slaveni. Klaić. da u isto vrijeme u koje se datira Fokin novac u Sisku. zakopan nakon 668. 23. 166 DAT 30/67-72. jer im se 163 I. 167. Csallany. 3. i 31. Vidi. 2/1952. Po Mimiku. V. 30-1. te konačno jedan Heraklijev solid iz Nerežišća. i 8. D. ser.31-60. o kojoj raspravljaju i najnoviji historiografski prilozi. 167. već 642. Izvoru 3-4. godine izašli na more i uspjeli kod Siponta doseći talijansku obalu) i da se ono "naredio" . izv.Kelevoei i TCpOGtd^ei Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki načelni sporazum o naseljavanju 167. godine -vidi. Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje. sačuvano je 6 komada novca Mauricija Tiberija. godine 165.9. Male i rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji. 165 I. Najnoviji radovi o 29. poglavlju u djelu De administrando imperio. Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. dakle s prostora što su ga zauzeli Avari i Slaveni od 568. Dakle. Postoje i doduše rijetki nalazi novca s početka 7. Ne mora se takva situacija tumačiti samo sporazumom s Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile. jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika. 30. Mirnik.. godine.

27. pripada i grob u Lišanima Ostrovičkim 172. 67-9. Isti. valja pretpostaviti. nakit koji je datiran 7.. Ljubljana 1989. a možda čak kraju 8. Kultura. Ranosrednjovjekovno groblje. do 12. 174 Z. Hrvatski rani srednji vijek teško bilo privići na kamen i na život uz more. stoljeća) 170. 173 Belošević. kraju 8. Jurić. Kultura. 176 Z. 127-8. Čini se daje tako rani dolazak Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio moguć. Zadar 1988. 205-28. otprilike u 8. Za dar 1986. u to se vrijeme Hrvati spuštaju barem na neke dijelove obale. Vin ski. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod Knina nedvojbeno pripada 7. Kasnoantički 169 124 . Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. Arheološki pregled 27/1986. SHP 2. Vinski.I. ali zasigurno u 8. Izvori. stoljeću nastalo je starohrvatsko groblje na položaju Kosa u šibenskom Donjem Polju 174. 175 O granici do koje su stigli Hrvati mogu poslužiti istraživanja N. dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je. 17-8. 170 Belošević. nalaz iz Kašica. možda čak i njegovoj prvoj polovi ni169. Razdio povijesnih znanosti 12. bila prilično dale ko171. Nešto kasnijem vremenu. Isti.. 6/1958. Ranosrednjovjekovni grob iz Lišana Ostrovičkih kod Benkovca. i na prostoru današnjih Kaštela postoje jasni dokazi o radikalnoj etničkoj promjeni oko 800. 46-8. Nau šnic e zvje zdolikog tipa u Arhe ološk om muze j u u Z ag rebu s pose bni m osvrtom na naušnice srebrnog nakita Čađavica. izv. i početku 9. Dubravice kod Skradina. i 8. SHP. Grobne su rake bile obložene drvetom. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina moguće je datirati čak i u kraj 7. 95-139. Klaič. Dubravice kod Skradina. sije č nja 1989. stoljeću. udaljenog oko 25 km od Zadra i bližeg obali. Ostava brončanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina.. Na primjer. SHP 16/1986. 200-1. GZ. ili početku 9. Goldstein. stoljeće. stoljeća pripada i veliko groblje Ždrijac kod Nina 173.Sklavinija. Gunjaca. jer su sjedišta bizantske vlasti. uglavljen prije dva stoljeća. Jakšića: iako analizira primjere iz kasnijih vremena. 148-150. stoljeća pre168 DAI30/133-8. zemljoradnici i stočari postanu vješti klesari i ribari. Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja tražiti u arheološ kim nalazima. III. refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ". Viz. stoljeću. Korošec. Ranosrednjovjekovno groblje. stoljeća. Usp. godine. a dokaza o boravku Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve više 175. a pronađeni su noževi. Diadora 10. 32-3. Isti. Napokon. Dakle. U 9. ser. 171 Z. Z. 121-32. Stoga će se vjerojatno veći interes ljudi iz zaleđa za životom na obali javiti nešto kasnije -u 9. J. 185-91. te jedan rimski i jeda n bizantski prim jerak novca. Ljubljana 1987. Radovi FF u Zadru. 36. pripada nešto kasnijem vremenu (kraju 7. stoljeće. da bi od 9. serija. Gunjaca. III. 1952. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. koje će prisiliti primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo će po bizantske. Arheološki pregled 28/1987. Istraživanja u Dubravicama kod Sk radin a (ra dni na slov). njegovi rezultati mogu poslužiti i za rani srednji vijek . 172 R.29-44. Tada će se to manifestirati i u politici njihovih država . Trogir ili Zadar kao najbliža. Za gre b. stoljećem isključivo je mediteransko-bizantskih obilježja 176 .Draga svetog Krševana u Dildu o tisućitoj obljetnici osnutka samostana. II. Trebalo je proći dosta vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari. vršak strelice.

koji je nastao 804. Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. S druge strane. stoljeća gradi se čitav niz naselja na padinama brda koja su okruživala prostor između Splita i Trogira 178. Hrvatsko stanovništvo "teži k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondašnjim dal matinskim (bizantskim) gradovima. 180 Vidi. Prvo je bilo oko 600. U takvim je procesima donekle iznimka Istra. Također. odnosno lukama" 179. otprilike jedan ili čak više kilometara. Tako je zid Pucinum . Rižanski platit. Spuštanje iz prenapučenog i siromašnog krškog zaleđa prema obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. 58. u Puljštini 181. daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u već objašnjenim slučajevima u Dalmaciji) ipak kasnoantički strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo prije dolaska Hrvata i Slavena. Margetić. godine. Nel medio evo /Pogine di storia Istriana. bitne su bile razlike u kulturi. Etnički sastav ostao je nepromijenjen jedino na najjužnijem dijelu Istre. stoljeća (vidi kartu. L. Doseoba i stalni boravak Hrvata-Slavena potiče starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i mrežu kaštela 180. do 9. B. pa oni smišljeno naselja vaju pridošle Hrvate na opustjele teritorije. Zagreb 1992. Parenzo 1894. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Čedad) trebao štititi ulaz u Italiju. općenito. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća. d]. tih je starosjedilaca bilo. 91. Materijalna kultura Istre od 5. Kultura. 136-7. a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. Živa antika 32. Živa antika 32. Isti. Jurić. 16. 2. bilježi događaje po "drugoj" kolonizaciji. 78. osim što je došlo do sukoba zbog uvođenja feudalnih odnosa. epidemija. Kultura. B. Benussi. ili neku godinu kasnije. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Split 1974. Čini nam se. 41. Hrvatska za Branimira. a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada. stoljeće vladavao "ranohrvatski nakit izrađen prema kasnoantičkim i bizantskim uzorcima u domaćim radionicama" 177. kada to bude i otvorena nakana ojačale kneževske vlasti. n. ali u ovom je slučaju riječ o utvrđenoj luci) izgrađuje relativno daleko od mora. stoljeća nadalje. tijekom koje se još manje nego prije postavljao problem etničke različitosti. 177 Jurić. Sta rohrva tske nek ropole. Upravo od 9. a "druga" kolonizacija događala se oko 800. a to će biti još očiglednije od 9. Skopje 1982. 5-61: R. Pula 1960. 179 Rapanić. Pula 1987.7.. P rostor. 1. upravo primjer šire trogirske i splitske okolice pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin. manje nego prije.Forum Iulii (Cividale. 53-82. Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. zbog iseljava nja (bježanja). O spuštanju Hrvata prema obali postoje svjedo čanstva za prostor od Zadra do Splita. Izdanja HAD 11. ili ih uopće nema. stoljeća. Istra u ranom srednjem vijeku. ipak. Split 1992. koji su za nekadašnje bizantske podani ke bili potpuna novost. O nas elj avanj u sućuračkog prostora: T. Isti. 32. posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata. gladi. stoljeće). 137. Jelo vi na. VAHD 69 (1967).. Marušić. godine. 101-33. a za prostore južnije i sjevernije podataka je mnogo manje. U tom se procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije. Burić. Marušić. stoljeća. Međutim. 181 Marušić. i 8. 125 . stoljeća. Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. 82). 178 Babi ć. 171-6. Skopje 1982. Srednjovjekovni nalđt u Kaštelima. 91 i tamo lit.

Promina. nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinačnih nalaza. tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu obale i gradu na njoj (primjerice Zadru). 187 Jakšić. stoljeću Hrvati približili Splitu na samo koji kilometar. G ot t sc h a l k . gd j e ć e se t o ob r a d i t i kr o n ol oš ki m redom -vidi. Documenta. 184 O t i m d oga đ a j i ma op se ž no na d r u go m m j e s t u.29. Napokon. Documenta. Rački. Također. 6. c. Franci su. 315. Pula 1987. da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi. Izvori. Ta se različitost također postupno gubi po franačkom osvajanju na prijelazu iz 8. Marušić. ali se ka o neprijatelj spominje samo "narod Grka". Moguće je. što znači da su se u 9. 183 Tekst Aa chenskog ugovora. II. 185 K a t i ć . u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Materijalna kultura Istre od 5. Constantine. Aserija. stoljeća. kao i vrlo pogodnim izlazom na more. autor ne postavlja pitanje: "Što bi takav podatak značio u cjelini povijesti toga vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni. B i j a ć i m a i l i P od s t r a n i u P oljič kom primor ju. na primjer. ukoliko se napada o Split ili Trogi r. početkom 9. izv. Iako je neosporno da su sve datacije prilično dvojbene (mogu varirati nekoliko desetljeća. do 9. gospodarski i kulturni prostor. a sada franačkih gradova u priobalju s jedne. Goldstein. čak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetički duh. 186 OAJ31/26-30. te slavenskog zaleđa s druge strane. Trilj. Izdanja HAD 11. 15.Slaveni. 42. Samo nekoliko desetljeća kasnije množe se izvori koji svjedoče da su se Hrvati spustili na more 184 . Možda su ovaj proces bržeg i snažnijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali čimbenici o kojima se može samo nagađati. što se čini vjerojatnim. Viz. Bribir. 100.I. kaže . K a t i ć s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u . Trogira i Splita. Nadin.Gottschalk tvrdi da je Trpimirov dvorac bio na samoj granici budućeg rata 185. doduše. 1 0 . riječnim dolinama Krke. naseljavanje Hrvata (i Slavena) teče. u ranomu srednjem vijeku. u 9. Rački. primjerice planinama Svilaje i Promine. Dicmo i Klis 187 sačuvali su 182 B. stoljeća Aachenski ugovor Bizan tu ostavlja civitates maritimae. Sinj. a potom i vlasti koje su slijedile za njima. Klaić. stoljeće. 363-6. 374. u dužem razdoblju. a Hrvati (izvor. ali se podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franačkim vrhovniš tvom drže zaleđe183. vidi u: Vita Ka roli Magni. 182 Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traženi.. 334-6. iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni. Skradin. Hrvatski rani srednji vijek darstvu između nekada bizantskih. Knin. Cetine i Zrmanje i prohodnijim krajevima mnogo brže prema morskoj obali nego prema teško pristupačnim krajevima. a car Konstantin da su "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186. Možda bi za pobliže određivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture općenito na nekom teritoriju mogla poslužiti toponomastika: Karin. Osim toga. pa čak i čitavo stoljeće). uspjeli integrirati pretežni dio Istre u jedinstven politički. 19. 325. odnosno 10. djelomičan i prenese n. barem što se tiče zaleđa Zadra. 126 .

utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao je i dalje iznimno jak 188. a velika većina drugih toponima kasnijeg je postanka. značilo da se sva imena na tadašnjim slavenskim područjima slaveniziraju u tih 10-20 godina. Naime. Neki su istraživači smatrali da je očuvanje antičkih imena mjesta uz Cetinu dokaz da se duž ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica. stoljeće antička imena. Nin. koliko je navodno granica bila na Cetini. 127 . No. Delm. naravno. Takvu je tezu vrlo teško prihvatiti.in. Jakšić. antička imena mogla održati. kao što su. Radi se prvenstveno o imenima rijeka.Drina. pa do navod nog pada Salone koje desetljeće kasnije 189 .Sisak. Drinus . 848-50. i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stižu sa sjevera do Cetine. ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime. Basanius (Basinus. Corcora . otprilike krajem 6. 191 Rapanić. a da se potom. relativno je malo toponima koji su očuvali antička imena između Dinare i Drave. u trenutku kada je proces pokrštavanja bio intenziviran. Bosond) -Bosna. jaka prisutnost kasne antike održala se u priobalju i na otocima zahvaljujući i tradicijama (ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. to bi. pa zatim Urpanus — Vrbas. stoljeća zasigur no naseljeni Hrvati. Bathinus. 190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r š ć a n s t v o. La costa. pa su se i stara. stoljeća. Colapis -Kupa. Prilog prouč av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u ranom srednjem vijeku. naime. VAHD 74. Zato i priobalna područja koja zaposjedaju ne preživljavaju potrese slične onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od početka 7. Dravu i Dunav (Savus. bilo s jedne. pa je ostalo i kršćanskog stanovništva 191. 107-8. detaljno. 192 Peričić.iwn -Duvno. Vjerojatno je na obali i na otocima još dosta dugo bilo i manje Hrvata (i Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. primjerice. Savu. Bosina. dakle na području koje je čak postalo i središte hrvatske države 192 . 189-217. uz. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazočnosti latinskog elementa u Ninu. Rapanić . stoljeća. Siscia . Constantine. 189 Vidi. Uostalom. Dravus i Danubius).Krka (u Sloveniji). i 8. kada Slaveni prijeđu na prostor južno od rijeke. i početkom 7. bilo s druge strane granice. Strmium .Srijemska Mitrovica. Time se opet mogao nametati i latinski jezik čak i Hrvatima (Slavenima). granica između bizantskog i hrvatskog teritorija nije značila i etničku jednoobraznost. Takvih 188 Ž. Split 1980. I u salonitanskom ageru. Osim toga. a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i dr ušt ve nu orga niz i ranost koja će i m omogućiti da se ka o sa mos voja n č i mbe ni k poja ve na istočnojadranskoj obali. Čini se stoga da je ipak vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u većem broju Cetinu i Zrma nju te da se spuštaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom razinom190 umnogome približavaju primorskim gradovima i romanskom elementu. gdje su već od 9.7. prvo je bilo zahva ćeno neposredno zaleđe i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mično ili potpuno bili sačuvani sakralni objekti.

F. ZRVI 24/25. 11-6. gornjodalmatski te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj međusobnoj jezičnoj komunikaciji. dvojbe oko prvenstva grčkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo . kao i vijesti Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoĆTepa) 193. a i on je bio derivat latinskog. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Ostrogorski.čak i na južnijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata. Viz. Hrvatski rani srednji vijek podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika . Istorija. 1986. Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nužno morala imati agresivno obilježje. Veljanovska. 233-55. Skok. 117-21. No. I. jer se u njima utjecaj helenskih. Goldstein. Kultura. o tome da jedan određeni krug ljudi poznaje grčki svjedoče i ostaci u toponomastici Dubrovnika (ime vrata "ntXr###BOT_TEXT###quot; točno odgovara istoznačnoj grčkoj imenici). Moglo je biti čak upravo suprotno . Pilarić. Međutim. G. i 8.I. Naprotiv. iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine u vrijeme kada je hrvatsko društvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati.grčkog. 197 DAI29/289-90. srednjodalmatski.mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova. 194 P. Činjenica da romanski jezik istočnojadranske obale ima više dijalekata -južnodalmatski. Đurić. Slaveni su doseljavali i u Italiju. slavenskih doselje nika195. drugi. 195 Belošević. etnička i društvena situacija bile različite od sredine do sredine. ovi podaci ipak mogu poslužiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni. Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. izv. Klaić. 132. Mikić. Također. ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u 7. 196 Vidi. Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle. 61. stoljeću 196. 113-22. slična već spomenutoj u Istri. jer slučajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni. Split 1934.neki posjeduju antropološke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca. Izvoru 43. gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske Dalmacije. 1973. 193 vidi. Dolazalc Slovena na Mediteran. antropološka istraživanja svje doče o izmiješanom stanovništvu . središnjih dijelova Bizantskog Carstva ipak jače osjećao. Osim toga. Takvo je stanje bilo na južnijim dijelovima istočnojadranske obale. VAHD 83/1990. što uključuje i Duklju. Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita. Arheološki radovi i rasprave 6. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj Aziji. kao i o činjenici da su jezična. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. pak. II. 128 . latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo. Iako antropološke razlike ne znače odmah i etnič ke. s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima starosjedilaca s doseljenicima 198. Šlaus. Zagreb 1968. zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. Ž. Ta ih činjenica ne čini manje značajnima za hrvatsku povijest. ZRVI 14-5. 145 i d. 225-32. 236-91. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Guillou. VAHD 83/1990. 198 A. na teritorij Ravenskog egzarhata i na druge prostore. 25.

Neke je ubio. stoljeće Uostalom. kako su ti Slaveni očigledno došli sa suprotne obale Jadran a. 35/12-3. ali da ih ima i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama. 201 Pavao Đakon. a one su u prvo doba samo kontrolirale komunikacije. 32/149-51. napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. 61. Hrvati kao susjedi Bizanta. II. stočarstvo i ratarstvo. Langobardl IV. Bez obzira na to što su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti životu na novonaseljenim prostorima. u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao središta trgovine. Po Pavlu Đakonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma stigli u blizinu Siponta. 200 Taj je događaj zabilježen u djelu Pavla Đakona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne zna za posebna plemenska ili narodna imena. bez obzira na to što su ti prostori stoljećima omogućavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost prihoda (rudno bogatstvo. 34/19. a ostale natjerao u bijeg. 44. 28. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Ukupno ih je nabrojeno čak 30 199 . godine200. koristi od blizine mora ili života na samoj obali). a najbliži Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala. Kasnije je došao njegov brat Radoald. Čini se da bijedan događaj iz toga razdoblja mogao poslužiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj što se općenito moglo događa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642. opća situacija u 7. Klaić. pa ubrzo na njih i navalio. 43. Izvori. logično je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. Štoviše. 7. i presudan čimbenik koji je održavao Hrvatsku u posvemašnjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih događanja. 33/21-2. izv. 199 DAI31/68-70. 129 . da bi s vremenom preuzimale i druge funkcije. stoljeću nije pogodovala razvoju hrvatskog društva.20. i 8. stoljeću. stoljeću) da postoje utvrde -motpa -i da ih je najviše u Hrvatskoj. Otprilike tada je zapisano (ili možda u 10. polagani pomaci u razvoju društva koji postaju vidljivi tek u događajima bogatom 9. iskrcali se i utaborili. Viz. 63-4. i 8. time ih zbunio. ova s e epizoda bez rezerve može uklopiti u hrvatsku povijest. Jedan od langobardskih moćnika. stoljeća) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija. trgovina. crkvene i državne vlasti. Langobarda i Avara Kako je stanovnicima zaleđa istočnojadranske obale bilo vrlo teško kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima. te se oni na tim prostorima više nisu pojavljivali 201. bila je. i 8. Ajon. Međutim. šume.7. razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku. stoljeću su i mali. čini se. 58. Plod tih veza u 7. Formiranje i postupno jačanje državne organiza cije (od 9.

Bizant samo nije bio protiv takve akcije. Sternbach. Nije slučajno cilj napada bio Sipont. I. 204 Jireček. I. Goldstein. car Heraklije dopustio da se nasele. 12. Čitava priča odgovara pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovništvom (jer Carstvo uistinu ima moćnu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu). pretpostavlja "da napad nije izvršen u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor. Analecta avarica. 90. Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove koji vode od grada prema unutrašnjosti Apulije i Beneventa. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sužnjeva" . a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu korist 202... II. Cracoviae 1900. 130 . Dakle. pak. a ni u jednom izvoru nema ni naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata. izv. Viz. u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. Le Byzance et la mer. 146 i d. kojima je. ed. Koliko se dade zaključiti iz pripovijedanja Pavla Đakona.1 Teodor Sinkel. kao što su stoljeće-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili dvije generacije) naučili pomorsku vještinu i Vandali ili Arapi 206. ZRVI 14-5.. tvrdi da su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uđoše u poslove Romeja" 205. Goldstein. a sličnog je mišljenja i Jireček. 165. u Pavlovu pričanju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv. Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala.na talijansku su obalu Slaveni mogli prijeći samo uz suradnju stanovnika bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana ili na njihovim brodovima. Pariš 1966. u: Viz. Bila je to važna luka i uporišna točka na putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. Bizant. 206 H. a izvode je Slaveni (čije ratovanje karakteriziraju iznenađenje i lukavstvo). Ahnveiler. Goldstein. Pohod. opširnije. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se. Filološka razmatranja. godine. stoljeća neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljačkali 204. I zbivanja na Jadranskom moru općenito odgovaraju sredozemnima .I. Može se pretpostaviti da ti vješti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci vandalskih ili arapskih osvajača. sigurni u postupcima. čini se da su oni vrlo jaki. 40. baš kao što su u prvoj polovini 7. te Katičić. detaljno. Vidi. izv. 13. 59-60. Bizant 146 i d. ako ne pod vrhovništvom. 14. ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas).. nego autohtono sredozemno stanov ništvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . A. Poluotok Gargano i Sipont na njegovoj jugoistočnoj strani nisu se mogli zaobići. 56. 205 Homilija O mahnitom nasrtaju bezbožnik Avara i Perzijanaca. Povijest 287. i tako ga odsjekli od moguće pomoći 203." Nasuprot tome. 178-9. Istorija. Guillou.. Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle. Antoljak. a nisu se ni sakrivali od pogleda stanovnika grada. povezuje ove podatke s izvještajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili dalmatinsku obalu zato što su ih s nje potjerali Hrvati. na putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem. Stoga su Langobardi morali napasti. Istonja. Sudeći po spomenutoj priči. 11-4.redemp202 Tako tvrdi Šišić. I. 207 Vidi. 203 Vidi. Goldsteln. Međutim. L. Bizant. Hrvatski rani srednji vijek U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sučeljavanja na Apeninskom poluotoku logično je pretpostaviti da su Slaveni djelovali. čini se da su Hrvati-Slaveni na istočnojadranskoj obali mogli relativno brzo naučiti ploviti. opširnije.

slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na Šestom općem saboru 754. Istorija. na crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup Ivan. Rački. Ipak. Bizant. Pariš 1965. stoljeću 213. Byzance avant l'Islam. RimiVizantijauborbizakultikona. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. 213 Šišić.monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove naravi) smirio se polovinom 7. sada će sve više postajati opća karakteristika. 164-81. rapski biskup Urso. 123-5. u tom trenutku nije bila od velikog značenja.7. Byzance et VOccident II. Latinski je postupno bio istiskivan. Avari. Stoga odluka cara Lava III. 289-90. da bi sukob kulminirao praktički do raskola između Rima i Carigrada 212. Ostrogorski. O odnosu hrvatske crkve prema istočnoj i zapadnoj. koji svjedoči o "dalmatinskim biskupima". pa će trebati velik anga žman u 9. I. 520. i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i starosjedilaca pod bizantskim vrhovništvom s druge strane. zapadnoj Maloj Aziji. ali bit će bitan preduvjet za akcije u 9. Prevalitanom i Dalmacijom. na raznim mj. stoljeća. što će se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. godine u Nikeji. pa je razlog za svađu nestao sam od sebe 211. Nutarnje stanje. zauzet vrlo čvrst ikonoklastički stav. pod pritiskom cara Konstantina V. Time su bizantska crkva. (741-775). 211 Ostrogorski. Ni stanje u kršćanskoj crkvi neće biti povoljno. a i Carstvo u cjelini. stoljeće tio captivorum. Goubert. pa će i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija. Rome. 787. što njima najvjerojatnije nije bilo po volji 214. kada su pretežno monofizitske istočne bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa. s vremenom postajalo sve više grčka država s grčkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. Bizantsko je Carstvo. odnosno Carigrad i središnje pokrajine. (717-741) 732. stoljeća izbio je novi spor. koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove krajeve 208. Goldstein. Bizant 112 i d. Povijest. 78 i d. godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama. stoljeća središnjim dijelovima Carstva (Balkanu. pa čak i samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni. Pariš 1901. Tim se problemima najopsežnije bavio P. B. i 8. 209 131 . Do polovine 8. t. II. na raznim mj. na kojem je. Chabot.. vidi opširno. 210 Vidi. Još od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno sve manje angažira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na obalama Jadrana i u Italiji. stoljeću da se on obnovi. Rad 79. Dela 5. spor koji je potresao crkvu još od polovine 5. godine. među ostalima i Ilirikom. stoljeća . ha chronique de Michel le Syrien. Ostrogorski. 277.vidi. Documenta. Osim toga. 2. Perzijanci i Arapi209. 170 i d. ne navodeći gradove iz kojih dolaze . Istorija. ovaj put oko kulta ikona. 214 O saboru Izvještava Mihael Sirijac. vol. Tridesetak godina kasnije. Goldstein. gubili utjecaj na svojim istočnojadranskim posjedima. osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup 208 Rački. 212 G. Bijzance et Carthage. tipična pojava kasne antike. Veze između pojedinih dijelova Carstva sve će više slabiti i dezintegracija prostora.

Listes episcopales du concile de Nicee (787).7 6. tako papa Hadrijan I. ili su bili posve samostalni 217 . Nikolajević-Stojković. Solinski pečat egzarha Pavla (723-726). ZRVI 7. 217 Šišič. dakle samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri godine po Justinijanovoj smrti. 117 i d. odnosno Konstantin Porflrogenet. Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio. u : U z početke. Langobardi su doselili u Italiju 568. U samo nekoliko desetljeća osvojili su najveći dio sjeverne Italije. 45. 117 i d. Za na še pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R. 723 -4. Čini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po dručju.. godine. Povijest. Vidi 11. 139 -42. II. 715. I m e na d al m a ti ns k i h bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7. Fire nca 1 Mleci 1759-1798. 136 i d. dakle carevi podložnici. 222 Tako proizlazi iz DAI29/272-3. 219 MGH. Epistolae III. Rasprave i članci 109. Isti. o čemu bi mogao svjedočiti danas izgubljeni pečat ravenskog egzarha Pavla (723-726) koji je pronađen u Solinu 216.8. odnosno njihove državne tvorevine na Apeninskom poluotoku. svjedoče o tome da se stanovništvo istočnojadranske obale razlikuje od stanovništva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji". 290. 1961. D. 13. I grčki izvori. Uprava. 216 I. Gottschalk spominje "ljude Latine podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221. Pitanje je samo jesu li dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamošnjem egzarhatu. Viz. 183. Hrvatski rani srednji vijek Ivan215. jezik kojim se služe u Zadru nedvojbeno je latinski 222. 366. potisnuli italorimsko stanovništvo iz gradova u unutrašnjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na 215 J. Bizant. Romejski govor ijeziia Konstantina VII Porfirogenita. a ne etničku pripadnost. Rasprave i članci. 220 Katić. Te je poda t ke obr a dio J.4. što potvrđuje da termin "Grci" označava samo političku. jer se tvrdi da ladera dolazi od iam erat. U sljedećem navodu. Ma nsi. međutim. 284. 732. Povyest. ipak ih oni koji obavještavaju o lokalnim prilikama zovu "Grci". a benediktinac Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens Graecorum) misleći nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. umnogome su ometali Langobardi. dakle s jadranske stra ne. 19 75 . 61-6. 373. Komunikaciju s Hrvatskom s južne i zapadne. izv. 23. ponajprije po tome što nisu govorili grčkim ili nisu bili dio grčkog (helenskog) naroda. 25-35. Revue des etudes bvzantines 33. Da su neke veze Dalmacije s Ravenom postojale svjedoči i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji je bio rodom iz Dalmacije. Ferluga. 221 Katić. što znači "već bijaše" -a to je latinski. 218 Iako stanovnici istočnojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov ništvom po mnogo čemu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamoš njem kulturnom krugu. s v. 108.I. Beograd 1986. 218 Šišić. Goldstein. 132 . Darrouzes. Đurić. (772-795) u jednom pismu piše o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219. Ka tl č i ć a . 5. 120 i d. Uamministrazione. 387-8. Goldstein. ZRVI 24-5. otkuda je za okolni svijet i Evropu općenito bila najpristupačnija.

stoljeća. ekonomskih dobara. Negdje u blizini Trogira pronađen je zlatnik langobardskog vojvode Grimoalda III. osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili prekidom kopnenog kontakta između Rima i Ravene. kao i na području Istre i sjeverne Italije. ili je bilo vrlo malo. a vjerojatno se ostvaruju plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana. nije jasno je li pronađen zlatnik sredstvo 223 Pavao Đakon. jer jednostavno nije bilo.j. i 8. 7. godine226. i 8. Jest daje langobardski moćnik Radoald razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. stoljeće je razdoblje duboke krize kršćanske Evrope koja se našla u okruženju islama . do 1097. Stanje će se početi korjenito mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V. 28. ali taje teza ubrzo odbačena i zaboravljena 225 .969. 7. 226 M. Izvori pretežno obavještavaju o langobardsko-slavenskim (hrvatskim) sukobima ili zajedničkim vojnim pohodima kao što su. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo našlo u krizi -moralo se braniti od nadirućih Langobarda. Mogućnosti 224 10/11. ne zna se ni točno mjesto ni okolnosti nalaza. a Slaveni. Langobardi. jer u to vrijeme razlike između slavenskih narječja gotovo da i nije bilo. pa onda i pojavom i cjelokupnom djelatnošću Karla Velikog (768-814). godine. pa čak i Rimu samom. iako njihovo značenje i njihov intenzitet ne bi trebalo prenaglašavati. Die Kunst der Langobarden. Zasnovavši svoju teoriju na očiglednoj zemljopisnoj blizini i na postojanju određenih kontakata. i 792. (788-806). stoljeće relativno uski priobalni pojas. koji bi mogao svjedočiti o postojanju trgovačkih odnosa. No. čak da su te odnose i uspostavili. ali Hrvati u 7. Split 1980. a na zapadu će doprijeti čak do Poitiersa. 40. povjesničar umjetnosti J. 133 . mogli su uspostaviti kontakt. Ivaniše vić. pa se čini daje takvo znanje bilo iznimno. primjerice. Što se tiče Langobarda. Langobardi IV. ali su Slaveni ostali zbunjeni. ne bi mnogo dobili. Potom su prodrli i do srednje Italije. Slaveni ubijali rimske vojnike i pljačkali u dogovoru s Langobardima. iskovan između 788. kada će langobardska vlast već biti daleka prošlost. Pavao Đakon. pa je bilo nemoguće djelovati na istočnojadranskoj obali i u još nepristupačni)em zaleđu. godine sa Slavenima na njihovu jeziku 224. 223 Čini se da su Slaveni i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali. 225 J. 28. koji stižu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale. Trogir u povijesnim izvorima od 438. (741-775) u ratovima protiv Arapa. IV. gdje se langobardsko i slavensko etničko područje dodirivalo. kulturnih zasada ili nečega trećeg što bi mogli jedni drugima posredovati. Strzygowski je pretpostavio da je predromanička umjetnost u Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem. Munchen 1940. Naime. stoljeću. Strzygowskl. Na sjevernom su Jadranu Langobardi mogli naučiti slavenski. A odnosi Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni. to je ipak svjedočanstvo da kontakti postoje. i 8. Tako će akcija papinstva u Hrvatskoj izostati sve do 9. Međutim. oni jesu djelomično sprečavali Hrvate da kontaktiraju s evropskim središtima.s istoka će Arapi pritisnuti sam Carigrad.

osim dugoročnih političkih i vjerskih. Na taj se način Istra u crkvenom pogledu našla pod jurisdikcijom oba patrijarha što je. Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. Arheološki radovi i rasprave 2. dočim je u Panoniji hrvatsko stanovništvo prihvaćalo neke avarske običaje i kulturu. Dok su biskupi pristajali uz novu vlast. 1955. u rukopisu. Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezre lost pri stvaranju većih jedinica koje su bile nužne da bi se zauzeli prostori južno od središta avarske države. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. Benussi. premoćan položaj. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovanov. Grafenauer. pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha. 453 i d. a Avari oko 660. Nel medio evo. stvaraju se samostalne slavenske plemenske i državne cjeline.. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. Parenzo 1897. godine. Pogine di storia istriana. Demetrii. Bertoša. još tijekom seobe. kojima ju je opteretila nova vlast. Isti. Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i ikonoklastičke krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u Gradežu. Bi zantski su činovnici uklonjeni i Istra je uređena kao dukat kojemu je na čelu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227... Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. a to se ponajviše uočava na grobnim 227 B. uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomoravlje 230. Materijalna kultura Istre od 5. 105 i d. stoljeća do 1102.I. ZČ 1950. Goldstein. prebacila na leđa donjih slojeva 228. Marušić. 229 B. 81-3. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. jer je pomagala u ostvarivanju njihovih ambicija. st. Pregled povijesti Istre od 6. imalo i teške gospodarsko-socijalne posljedice. jer su novi gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponašali. niže svećenstvo i istarsko žiteljstvo moralo je snositi nove izvanredne poreze.Istrom. ali samo kao kolektivna jedinica. Izdanja HAD 11. Do otprilike 630. Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi hrvatski susjedi puna dva stoljeća. kao plemena. samo stoje crkva terete. Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II. ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i samostalno. do 9. godine počeo se raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez. i to od 751. kao što je konjanička grob na brežuljku Brežac kod Buzeta 229 . ali je tu i slične teze razložno osporio B. kada je podvlašćuju istovremeno s Ravenom. dakako. 228 134 . tvrdeći da su Slaveni bili uključeni u zajednicu s Avarima. A u najranijem razdoblju. Pula 1987. 91 i d. Porez na stoku i zemlju plaćali su i seljaci i crkva. Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je relativno malen. Povijest. M. Hrvatski rani srednji vijek bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo način plaćanja u razmjeni nekih trećih? Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora . Zagreb 1962. Isti. smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. Avari su imali u tom savezu. Za svoje vladavine Langobardi su ostavili vrlo specifične kulturne biljege. 243. godine. Langobardsko osvajanje pogoršalo je opće prilike. 230 Šišić. godine obnavljaju svoju državu u Panoniji koja se povremeno širi još u gornje Posavlje do Furlanije. dakle. 29 i d.

Očito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih kulturnih i političkih domašaja. 87-104. 1928. Ival^ Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije. Kronotaksa. 233 N. III. Još o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima. stoljeće nalazima: baš kao i u slučaju Langobarda. s Ivanom iz Tomine priče 233. Karaman. Dokazano je da Ivan nije 231 K. Ercegović. 69-70. Serta Hoffilleriana. VAM. Nadvratnik VII. bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa sućuračkim nadvratnikom koji je vrlo teško preciznije datirati. 187-92. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao još jednom kazniti nekadašnje salonitansko stanovništvo (pošto su već pretrpjeli razorenje Salone). iznesenoj u kronici splitskog arhiđakona Tome.Biblija. Novak. Doba. priču o zlatnom teletu . 3. 234 Toma. Beograd 1925. ubrzano je nestajalo avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. ser. i sve to uklopiti u događa je ve zane za obnovu me trop olije i pokrštenjem Hrvata. prič u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka pokušal o se povezati. 43-4. ser. Sarkofag Ivana Ravenjanina. Također. Daje priča o Ivanu Ravenjaninu. 32. Izlazak. Arheološki radovi i rasprave. Još o čitanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana. 15 i d. Usprkos takvim a rgumentima. 232 To su već dokazali Bulić i Bervvaldi. VAHD 62. u: Ispra vci i dopune I. izlišno je dokazivati 232. VAHD 72-3. zapravo legenda. upravo je konjanički grob iz Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231. 135 . Vidi i G. te I. Vinskl-Gasparini -S. 1968-9.. navodno. Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga.od legende prema stvarnim događajima Ivan je. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. Split 1971. ali kako je vrijeme pretjecalo. VAHD 65-7. Barada. 271-321. Sta rinar 3. i 8.7. Zagreb 1982. 209-49. Zagreb 1958.1 tobožnje idolopoklonstvo Splićana odraz je biblijskog predloška (usp. VAHD 70-1. vidi Lj.slavensko) zaleđe."padnu u idolopoklonstvo" ). isto kao što je vrlo teško poistovjetiti nadbiskupa Ivana. Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili općenito . Jakšić. SHP 2.IX. niti ga se može uvjerljivo likovno valorizirati. 25 . Rapanić.. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu.. koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. Gabričević. godinu. tvrdi da je sarkofag nemoguće točno datirati. Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove palače. Ostojić. 8. Ž. Za pregled mišljenja starije historio grafije. VIII . 401-18. Kronika. Način na koji strani čimbenici utječu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se ogleda u priči o Ivanu Ravenjaninu. M. To se događalo i zbog toga što se avarski utjecaj poslije pokrštavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prošlosti. posebno 271-89. 451-4. Dva arheološka objekta u pogrešnoj primjeni na historijsku problematiku. stigao u Dioklecijanovu palaču i tamo pokrštavao stanovništvo koje je nakon propasti Salone ponovno prešlo na poganstvo. Zagreb 1940. jer je teško zgrije šilo time što se "klanjalo lažnim idolima" 234 . Klaić. 41. pogotovo postoje Avarski kaganat nakon 796. godine nestao. S. N. 233-58. stoljeća iz Kaštel Sućurca. onako kako je iznesena u kronici Tome Arhiđakona. čije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu. Zagreb 1979. 131. Split 1967. Gunjaca. Priča o Ivanu Ravenjaninu . Isti. 1. 199-209. kao i mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici. B.

Klaić. godine.clerus Salonitanus 241. 238 Takvu pr e tposta vku iz nos i Š išič .Toma Arhiđakon tvrdi da se "sami nadbiskupi nisu nazivali splitski. O svemu tome ostao je samo pola tisućljeća mlađi Tomin zapis. godine. 236 Opširno o mišljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca. kao stoje mislio Farlati 235. stoljeću i u prvoj polovini 8. sta vio je Iva novu smr t u 680. nego solinski. Goldsteln. Split 1971. jer se u 9.I. čiji je najistaknutiji predstavnik Inocent III.. Podatak da Ivana šalje papa i ne mora biti točan i možda je Tomin anakronizam. godinu. koja je rodom bila iz Ravene i zvala se Ivan. Klaić je pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925. Odbacivši dijelom Tominu priču. pri tome je odbacila jedini podatak koji bi u priči trebao biti najmanje dvojben -a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj čak i živio 238. Ispravci i dopune 2. da je Ivan Ravenjanin simbol misionarskog djelovanja koje je pokrštavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovništvom u bližoj i daljoj splitskoj okolici. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko šire događanje koje je iz Rima potaknuo papa. pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija. 240 CD I. 239 Toma.. međutim. papinstvo je. stoljeću u izvorima pretežno pojavljuje solinsko ime ." 239 Međutim. To se događa najkasnije 925. Po Tominu pripovijedanju. godinu nje gova djelovanja. 241 CD I. a narodna mu predaja nadjenula određeno ime i pripisala stanovite rezultate. jasno je da se kršćanski život unutar palače održao i da "Ivan" nije morao u njoj pokrštavati. 35. S druge strane. govori o "solinskom kleru" . jer on živi u doba vrlo jakog papinstva. koji smatra daje Ivan stigao u Split 642. (1198-1216). III. pa do pada Ravene pod vlast Langobarda 751. 42. godine. VAHD 65-7. No. pritisnuto Langobardima. dakle. godine 873. Da lije neka osoba. te dr ž i da j e I va n bi o bj e guna c iz Ravene na kon njena pada 751. godine splitska se crkva još naziva Salonitana ecclesia 240. teško je reći. ttlyricum sacrum. godine osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 . 209-49. kasnije se salonitansko (solinsko) ime napušta i crkva postaje ono što zapravo jest . ili 30. ni u 8. 10. stoljeću. a to su mogli biti jedino Hrvati. P ov ije st. u dubokoj krizi. 136 . 207 N. N. Farlati. stoljeća. Gradeći teze pretežno na teško dokaz ivim pre tposta vka ma. 77-126. Hrvatski rani srednji vijek mogao djelovati ni u 7.splitska nadbiskupija. Crkva u Splitu zadržava neko vrijeme salonitansko ime kao tradicionalno . od vremena kada propada Salona a sve važniji postaje nedaleki Split. Naime. Moguće je. 4-6. ali bez većih su uspjeha završavali pokušaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan" uistinu živio i stoje učinio 236. S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. godine 235 D. Venezia 1765. dogodilo se to vjerojatno onda kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena hijerarhija sele u Split. Čini se daje tom činu pridavano suviše veliko značenje. papa Ivan VIII. Kronika. uistinu bila nositelj tog misionarstva. A Ravena je mogla biti značajna za istočnu obalu Jadrana u 7.u Trpimirovoj darovnici 852. godine. 295.

Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjećivali s Ivanom Ravenjaninom .Slika 5.

22. piše o "solinskoj crkvi" 242. godinom.ecclesia Spalatina 243. Bio je to formalan čin u nepoznato vrijeme. papa Stjepan VI. ni s bitnim povećanjem broja vjernika. .I. 242 243 138 CD i. Goldsteln. a gotovo istovremeno i o "splitskoj crkvi" . CD I. Hrvatski rani srednji vijek 887/8.ovaj se dokument datira 886/7. Stoga ne bi trebalo "osnutak" splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima. 21 .

Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. u 7."vanjski izazov ili unutrašnji polet" .. stoljeća na području naseljenom Hrvatima (pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim južnoslavenskim plemeni ma.raspravlja i J. koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domašaje.. ali teško prepoznatljivi napredak 7. koja su je u prethodnom razdoblju ponajvećma mimoilazila. kulturne.. Počeci "konjunkture" . stoljeća 1. . kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog svijeta . stoljeću hrvatsko se društvo vrlo malo mijenjalo.Hrvatska između Bizanta i Franaka U 7. i 8. ipak prvenstveni uzrok zbivanja na evropskom prostoru 1 . 85. stoljeću Hrvati i Slaveni su se počeli spuštati iz dinaridskog zaleđa prema istočnojadranskoj obali te se polako uklapaju u maritimnu privredu. i 8. Beograd 1974. ali su toj "konjunkturi zbivanja". Hrvatska se u 9. 139 . ili je to buđenje koje valja pripisati tehničkom napretku koji povećava obradive površine i prinose. stoljeća. Došavši u neposredan dodir s evropskim događanjima. Sve se to bitno mijenja početkom 9. Tada podižu nova naselja na mjestima antičkih.VII. Posrednici. Hrvatska se mnogo više počela povezivati s okolnim svijetom. Te relativno brze promjene trajat će otprilike nešto više od stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno društvo koje se može zvati tipično ranosrednjovjekovnim: veći dio Hrvatske je pokršten. stvore na je crkvena organizacija. 14-5. iako po mnogim vanjskim odlikama dramatičan. državna organizacija jača. Hrvatska za Branimira. To znači da su naslijeđe antike i polagani. stoljeću uključuje u evropske političke. Sve su to bili preduvjeti da se Hrvatska od 9. bili su u prvoj 1 O sličnim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. stoljeća postupno integrira u evropski civilizacijski krug. Doduše. čini se. i tako dalje. jer se hrvatsko društvo počelo ubrzano razvijati. Le Goff." 2 O tome raspravlja i Rapanić. Čimbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo vrijeme više vanjski negoli unutrašnji.. i 8. uopće bude moguć. a arheološki nalazi takve su prirode da je vrlo teško stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". pa čak i gospodarske tokove 2. iako u nešto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju". pisani izvori su malobrojni i vrlo oskudni.

traju godinama i desetljećima i obično ih nazivamo procesom (npr.. Njegova blistava vladarska karijera počinje 768. a potom Venecija i Rim. otišao u samostan. a po franačkim je običajima državu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. Karloman je ubrzo abdicirao. stoljeća Bizantsko i Franačko Carstvo. H r v a t s k i r a n i s r e d n j i v i j e k polovini 9. već od krugova ili čak pojedinaca s rubnih područja dvaju carstava. G o l d s t e i n . godine. druga bi razina bila mnogo manjih događanja koji čine jedinstvenu cjelinu. U takvim se akcijama vrlo često nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz središta države. ono što se danas naziva hrvatskom kulturnom bašti nom bilo bi nemoguće zamisliti. po dužini i posljedicama trajanja. a ubrzo i skončao život pod nejasnim okolnostima. ratni po hod).I . iz Carigrada ili Aachena.bilo bez doprinosa Bizanta. Iako . ali se čini da je jedan zaključak neprijeporan . kralj Pipin Mali. Nazočnost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja preciznije definirati. bilo franačka vlast postoji na ovim prostorima 3 . bilo bez doprinosa Zapada. Što ih to uistinu predstavlja na ovom području. različite razine zbivanja: prva bi bila poje dinačan događaj ili kraće vrijeme intenzivnog događanja (npr. Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao državom. Za vladavine Karla Velikog Franačka je uspjela hrvatske prostore staviti pod svoje vrhovništvo. proces pokrštavanja). Istraživanja i razmišljanja u ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine: mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno. a treća bi razina bila spoznaja koju stanovnici hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo duže). kada mu je umro otac. stoje to što dokazuje njihovu nazočnost? U toj analizi valjalo bi lučiti tri.

Arapima i Bizantskim Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proširi utjecaj dalje na istok. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu svoje države do Soče. svrgnuo Deziderija i 774. Čini se da je Karlova strategija bila jasna: ojačati pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj državi. 3 I. Godine 776. a istovremeno postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. a četiri godine kasnije osvojeni su Toskana. Benevent i Korzika. Isti. čijeg je kralja Deziderija papa optužio za kršenje prije uglavljenih ugovora. Goldstein. Spoleto.nigdje nisu izričito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom. Radovi IHP 24. TOurzburg 1994. Napulja i Sicilije. tijekom tridesetogodišnjih pohoda Karlo ih je jasno naznačio: njegova ambicija da obnovi Zapadno Rimsko Carstvo značila je da će nastojati zaposjesti i značajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj. Stoga je Karlo prvo pošao na kraljevstvo Langobarda u Italiji. 140 . godine proglasio se kraljem Langobarda. u tisku. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West. odnosno. 1991. Time bi se mogao nositi s dvjema velikim sredozemnim silama . U dva je pohoda zauzeo sjevernu Italiju. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. 5-12. Približili su se i Hrvatskoj i području naseljenom drugim južnoslavenskim plemenima. stoljeća. zauzeti ju.

iako je već tada na istarskom području živjela slavenska (odnosno.788. popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovništvo. čini se da se u Istri nisu provodile ikonoklastičke odredbe 6. odnosno franačkom vlašću. Rižanski placit. Rižanski placit. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. Posebno je za bizantsko-franačko sučeljavanje na hrvatskim prostori ma karakterističan slučaj Istre. 428-9. Iako se po svemu ovome čini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka. 4 Margetić. missi imperij. već je bila pod neposrednom bizantskom. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji.. Motovuna i Labina 4. 11. U dugotrajnoj borbi i poslije žestokog otpora Franci su uspjeli pobijediti. Prva je meta Franaka bila Saska i tamošnja saska plemena.hipat). 412-3. 9-13. Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki državni posjed [fischo publico) s više od 200 zakupnika 5. u Istru dolaze carski izaslanici [missi imperiales. Epistolaelll. Izvori. Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija. pa se time na toj strani i trajno osigurati. 413-4.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. neki drugi podaci svjedoče da baš i nije bilo tako. Placito delRisano. na raznim mj. 428-9. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno. Rižanski placit. 11-2. iako su i kasnije morali pokretati kažnjeničke pohode. stoljeća U isto vrijeme franačka je država krenula i u širenje prema istoku i jugoistoku. jer su se Sasi konačno smirili tek početkom 9. 57-8. stoljeća. hrvatska) većina. Iako je nastao već za franačke vladavine. Margetić. 6 To proizlazi iz pisma gradeškog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi. Izvori. Klaić. a vlast u Carigradu istaknutim Istranima podjeljuje počasnu titulu konzula [ypatus . ali je očigledno da su na tom području živjeli Slaveni kao bizantski podanici. Najviši vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum. Pićna. 413. 7 Placito del Risano. a od stanovništva su se tražili i posebni (počasni) darovi za cara (exenia). MGH. Donekle je uspostavljeno staro stanje . Izvori. Kada bi očito rijetki carski izaslanici došli u Istru. 712-5. Klaić. 55-69: Margetić.nesugla sice između biskupa i dvojice patrijarha (gradeškog i akvilejskog) su prestale. dok se druga polovina ishrane osigurava la podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7. Klaić. Potom su uslijedila osvajanja u krajevima preko Rajne . Tada je državna blagajna dobivala porez iz Buzeta. godine. Naime.crkva se obvezala da će im osigurati stan i da će snositi polovinu troškova. a magister militum Grecorum vjerojatno se birao iz redova domaćih ljudi. za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok. nisu baš bili rado viđeni gosti . pokoriti i pokrstiti Sase. Margetić. 5 141 . Rižanski placit daje mnoge obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. 426-37. I ovdje je strateška zamisao bila jasna: skršiti otpor vječno nemirnih germanskih i drugih plemena i država. Naime. Za carsku se blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novčano podavanje u ukupnoj visini od 344 zlatnika. dakle na prostor današnje srednje Evrope. Rižanski placit.

bilo je to između 787. 175 i d. Prošlo je desetak godina do trenutka kada je franačka vojska osvojila Istru i pripojila je italskom kraljevstvu . 142 .. pa je bilo logično da i dalje promiču svjetovnu moć pape i klera. Čini se da je on bio prethodnik Ljudevita Posavskog11. 5-24. franačka je vojska krenula u rat protiv Avara. Povijest 303. Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora čije se ime očuvalo u izvorima. istarski se dux ubraja u "vjerne" Karlu (vidi. vidi i L. postoje podaci koji takvu dataciju posredno potvrđuju: kada je 791. 167. Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. Opširno o tom razdoblju istarske povijesti B. Godine 791. dakle. Kari der Grosse.. Parenzo 1897. većina istraživača ju je prihvaćala bez diskusije . Iscrpno. 298. godina. Beuc. godine pridonio je i Vojnomir. 10 Fidus per aevum . Documenta. Pregled mišljenja: G. a ponekada i 791. otela i oslijepila. ep. Inače. ali točnog podatka o padu Istre u franačke ruke nema. Documenta. i 791. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti I. 11 Rački. Goldstein. Suko bi između pristaša Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u Istri sve otvorenije forme. Rad JAZU 150. Ovim su događajima Hrvati stigli ne samo u sferu franačkog utjecaja. I. Margetić. godinom. Bizant. pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. očigledno knez panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da se oslobodi avarske opasnosti. a zarobljeno je 150 Avara 9 . Koper-Milje 1994.. Šišić. No. Oni imenuju biskupe i opate na visoke funkcije. da pripada slovenskoj povijesti. Glavnina snaga stigla je do srca avarske države dolinom Dunava. Epistolae Carolinae. Goldstein. Documenta. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na čelu svoje vojske. Manojlović. 719-92. Hrvati nisu bili samo pasivni promatrači. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje ciljeve ostvarili uz pomoć crkve. Benussi. Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima. 150 i d. a profranačku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. Mauricije je uspio pobjeći i potužiti se papi. Povijest. 13. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog biskupa Mauricija imenovao ubiračem prihoda s patrimonijalnih dobara rimske crkve u Istri. nego je i jedan dio stanovništva na hrvatskom etničkom teritoriju 8 Najčešće se franačko osvajanje datiralo 788. Tim činom bivšeg avarskog vladara i njegovih podložnika po tadašnjem franačkom shvaćanju bila je predana čitava avarska država pod carsko vrhovništvo. 9.Rački. Klaić. Zagreb 1902. argumentirano pobija teze daje Vojnomir bio slovenski knez. franačka vojska kretala na Avare.naime. u: Monumenta Carolina. Čini se da avar ska država nije u tom naletu i srušena. a lokalne su snage bile preslabe 8. Acta Histriae II. 121 i d. 9 Rački. zbog sumnje da Istru namjerava predati Francima. Jadransko pomorje 9. Patrijarsi Gradeža i Akvileje priklanjaju se novim moćnicima.I. a ovaj se obraća Karlu potičući ga da osveti zločin. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. 299. 295-7. Povijest institucija. MGH 349. 608-9. godine -bizantska vojska iz središnjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi mogla intervenirati. Povijest 306. Hrvatski rani srednji vijek U isto se vrijeme franački utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve više širio u Istru. nego su sudjelovali u borbama: konačnom pokoravanju Avara 795/6. ali ga je probizantska struja. pokrstivši se sa svim prvacima (comes) i obvezavši se na vječnu vjernost 10. Nel Medio Evo (pagine di storia istriana). B. Berlin 1867). a neki su odredi došli i preko današnjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. dio. CMH. Šišić. 6. iako je ugrabljen velik plijen.

Erikovu pogibiju spominju. Povijest. Annales Laurissenses . 300. stoljeća. Vinodol. Rijeka. Goldstein.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoje čini se još važnije. i na hrvatskom teritoriju. što baš i nije uobičajeno. 305. koji su se ponovno pobu nili. papa i Langobardi sporili oko sudbine bivšeg bizantskog posjeda . Beuc. Moguće je daje već 797. Documenta. jer je 12 Klaić. Vinodol. 168. 13 143 . izgleda. Napokon su 803. 18 Životopis Karla Velikog. isto tako su vjerojatno bili i Hrvati-Slaveni. c. Rijeka. mnogi franački izvori 18. 32. stavivši mu za vrijeme proslave Božića u crkvi sv. Izvori. Godine 800. Karlo protivio 20. Bizant. za širenje vlastite države. 238-9. Povijest. Petra krunu na glavu. Rijeka. jer kroničar iz samostana Laubach iz druge polovine 10. Istra. a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvišenju. 13. pa išla prema Mohaču i Fruškoj gori 12. prema gradovima bizantske Dalmacije. franački kroničari toga vremena skloni su uporabi antičkih. 28. prema središnjim dijelovima Hrvatske i. 17 Margetić. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III. zajedno s nekim bavarskim i langobardskim četama. čemu se. Rački. Einhardovi anali. Karlo. 15. Međutim. Documenta. Čini se da nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izražavao franačke želje da se vlast proširi niz jadransku obalu prema jugoistoku. granica Franačke po makla se daleko na istok. ali je "ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. 22.Ravenskog egzarhata. godine furlanski je markgrof Erik na povratku s kažnjeničkog pohoda protiv Avara. 305. Iako su Trsaćani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici. pa se time i Hrvatska uključuje u ratna zbivanja 19. Bizant i Franačka bili su već tada na protivnim stranama. p.14 Sukob Franačke s Bizantom naslućivao se još od polovine 8. kada su se Franci. a kasnije se stanje sve više zaoštrava. Srbi. stoljeća tvrdi da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)".. podvrgli carevoj vlasti" 13. 95. zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi. 16 Margetlć. na ovaj ili onaj način. Istra. onda je dosezala ušće rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio današnje Mađarske). 306. Docu menta.vidi. Posljedice ovog sučeljavanja osjetile su se vrlo brzo. Rački. proći cestom od Senja prema zapadu 16 . godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj skupštini. Klaić. ako nije bila određena Dunavom. 19 Margetlć. 15 Šišić. što su posjedovali. Povijest institucija. stoljeća već bio unutar granica franačke države. 15 Međutim. 32. 799. Vjerojatno su među tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske. Historičari općenito sumnjaju u to daje takva interpretacija događaja vjerodostojna. kako kaže nešto kasniji izvor. 14 Rački. godine talijanski kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj. u t v r d a n a u š ć u Rječine. posredno. Istra. na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava s u v r e m e n i k r o n i č a r s m a t r a d a j e t a d a j oš p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a . Vinodol. te su se sa svim. a to bjelodano govori o priličnom interesu Franaka za događanje na ovom prostoru i. pokušao. 20 Elnhard. Naime.

sinu Pipinu prepustio Dalmaciju. zadarskog duxa Pavla i biskupa Donata. Goldstein. Jedini izvor o tim zbivanjima . novi dužd Obelije rije i njegov brat i sudužd Beat jasno iskazuju tadašnje franačke težnje koje će za nekoliko desetljeća postati i mletačke (kada od 30-ih godina 9. preselivši prijestolnicu Carstva 330. 150. U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastičan plan ujedinjenja carstava svojim vjenčanjem s tadašnjom bizantskom caricom Irenom (797-802). Documenta. godine car Nikefor na Jadran šalje flotu pod zapovjedništvom patricija Nikete. 24 DAI 29/269. Stoga je papa okrunio Karla. pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike. Činilo se tada da je Zapadno Carstvo i konačno pobijedilo. Bizant. godine u Carigrad. Goldstein. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje države. pa se protivnici nisu više trebali libiti otvorenih neprijateljstava. računajući da će preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj.Annales regni Francorum . u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije srijemske mučenice sv. 22 ARFza 805.I. o tim događajima. pa je početkom 806. predao papi svjetovnu vlast na Zapadu -Brandt. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad. Šišić. izv. tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije. Documenta. 310. 309-10. možda još 804. Za razliku od istarskog slučaja. Hrvatski rani srednji vijek očigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. te su ova područja došla praktički pod franačku vlast. o odnosu stanovnika Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je mletačka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove. posebice u Rižanskom placitu. Vodili su je i privremeno uspješno okončali patri jarh Gradeža Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije. ili koju godinu kasnije. pri novoj diobi države. na tadašnjem bizantskom teritoriju.ništa ne kaže o neposrednim 21 U tom dokumentu. Ubrzo je došlo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. te su njih dvojica 805. a Karlo je s još više ideološke samouvjerenosti mogao krenuti u konačno zaokruživanje tridesetogodiš njih osvajačkih uspjeha. 23. Veneciju i Istru. a u Kotor relikvije sv. 144 o n u C | Bizantska flota 805. stoji da je rimski car Konstantin. istovremeno s franačkom prevlašću čini se da još postoje bizantski privrženici. Pošto su pobijedili. inače falsifikatu iz druge polovine 8. valja pribrojiti i relikvije sv. Tripuna 24. godine izbila pobuna u oblasti Venecije. u skladu s tim. 150-5. No. II. 306-9. O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne. godine. Hvar . te Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima. posebice na Jadran. 23 Tekst "Prijenos relikvija sv. Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu. ideja je propala. razradilo što dalje činiti. Anastazije" . Anastazije 23. godine stigle u Veneciju. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva. Stoga je već 803. stoljeća. Rački. Srednjovjekovno doba. Viz. Povijest. Marka koje su iz Aleksandrije 828. Trebalo je proći neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuću Irene stigle do zapadne Evrope i kako bi se. godine došli na Karlov dvor i postali njegovi vazali 22. Papine pretenzije na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajviše na falsificiranoj Konstantinovoj darovnici 21. stoljeća Mlečani krenu u zaposjedanje istočnojadranske obale) i kreću s mletačkom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franačku stranu prido bili dalmatinske gradove.Rački.

B u g a r s k o b r o d o v l j e 8 2 7 . I p r o v a l j u j e D r a v o m ^ .

do početka 9. iz d ola z e srednje do . stoljeća Slaveni Da lm a cije Siponta _____________________ vjerojatno 64 2 . Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7.Karta 2.

jer su uvidjele da je rat nemoguće dobiti. godine. a oni brodovi koji su prije neku godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju. Šutnja se može smatrati potvrdom da je u Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. a i Karlo je računao na ustupak. Pipin je bio osuđen na poraz stoga što nije imao snažnije mornarice. 25 26 27 146 ARFza 806. Do takvog je preokreta došlo. . Einhard. Vidi i Ferluga.I. po svemu sudeći. A to će se sučeljavanje odvijati na području na kojem su se njihovi utjecaji sučelili već u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom području. Raćki.od visoke evropske politike prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj Kada su ratne operacije završile na opisani način. odrekao spornog mletačkog teritorija. Time je i bizantsko-franački rat na Jadranu bio završen. Bizantinci ma je trebao mir na zapadu. 28. Manojlović. u Dalma ciji. Osim toga. Pomorje. da će mu Bizant konačno priznati carski naslov. tj. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje. i 815. vjerojatno su ili pobjegli ili se pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili. pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu. Oni će se od sada suko bljavati na političkom. ARFza 812. Hrvatski rani srednji vijek rezultatima ovog pohoda. Goldstein. 33 i d. stoljeću. Documenta. Karlo se. Bizantsko je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem". godine . Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali. 311. već sljedeće godine nova bizantska flota pod vodstvom "prefekta" Pavla stiže na Jadran 26 . Niketa se. Aachenski mir 812. Bizantinci su bili nadmoćni na moru. ono se povu klo. 320. njegov je kraj označio i početak drugačijeg i bizantskog i franačkog angažmana. godine 27. To će bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9. a da Franci nisu pružili nikakav ili možda tek vrlo slab otpor. kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih Bugara. a cijeli je ugovor sadržavao osnovnu ideju o slozi "braće careva" i o miru ustanovljenom uz pomoć jedinstvene crkve. pošto je sklopio mir s Pipinom. krenuli su natrag prema Carigradu. Uprava. Konačno su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. ARFza 807. 49. Documenta. Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo skršio otpor Mlečana. pristupilo se prego vorima. ali čim je njegovu brodovlju dojavljeno da stiže bizantska mornarica. Raćki. 2. ali Franke s većeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. Karlo. Vjerojatno i zbog molbe Mlečana koji su se bojali eventualnog Pipinova protunapada. 312. Pošto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti sjedište franačke vlasti Commachio. još iste godine vratio u Carigrad 25. Pokušao je krenuti i na Dalmaciju. (813-820) i Ludovik Pobožni 814. naposljetku.

gospodarski i kulturno bitno važnija od zaleđa. Rački. car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi vrhovništvo nad istarskom biskupijom. No. iako su se Karlo Veliki i središnja vlast čak i neposredno uključivali u rješavanje pojedinih prijadranskih problema. U tekstu se naglašava ono što su Franci na hrvatskom prostoru dobili ("Istra. Od ključne je važnosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad čitavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast bilo Franaka. Einhard. u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814. 315. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i Hrvatima. prepuštena "Bavarska. pa tako i u ovim krajevima. bilo Bizanta. a zanemaruje važnost onoga stoje ostalo u posjedu Bizanta 29 . 316. a bilo ih je uistinu mnogo. sinu Ludovika Pobožnog. One onemogućuju Franačku da planira i realizira jedinstvenu politiku na čitavu evropskom prostoru. Takva je praksa. Rački.što bi značilo da su Franci dobili sve "osim primorskih gradova" koji su pripali Bizantu.vrlo vjerojatno se radi o ljudima s 28 29 30 Račkl. uostalom. Čini se da im snage nisu bile dostatne. niti preoteti većinu posjeda uz njegove obale. kao i Slaveni koji žive istočno od Bavarske"28. fraza u istoj rečenici vrlo je neodređena -exceptis maritimis civitatibus . c. Unatoč dotadašnjoj agresivnosti. odredio interesne sfere dvaju carstava. očigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokružena. 15.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Liburnija. a sklapanje sporazuma između dvaju carstva trebalo je garantirati stabilnost. Njome se željelo minorizirati bizantski uspjeh u pregovorima i u konačno uglavljenom sporazumu. iako relativno mala. Česi i Avari. No. ali daje. dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali. stoljeća Aachenski je mir bio kompromis . Godine 815. 318. bile su poticane i ostvarivane ili iz regionalnih središta sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava i Rajne.. jer su područja oko gradova. godine na tri dijela koja će se u budućnosti formirati kao Francuska. godine. da je bizantski utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teško ukloniti. Documenta. nema naznaka da su Franci namjeravali širiti područje svoga utjecaja dalje na istok i na jug. strateški. čak i za nekoliko stoljeća unaprijed. bila i definitivno potvrđena podjelom Carstva 817. Dalmacija"). Naime. Kranjci. Documenta. Documenta. godine sve su jače centrifugalne težnje u Franačkom Carstvu. s druge strane. kada je Ludoviku. primjerice. 147 . Aachenski je mir za duže vrijeme. Godine 803. Ove "Slavene" valja tražiti u Panoniji. Karlo. na opći sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i "prvaci i poslanici istočnih Slavena" 30 . ali i prilično tendenciozno svjedočanstvo o odredbama sporazuma. "Životopis Karla Velikog" je jedino. ako ne i u Dalmaciji. Italija i Njemačka. a umnogome je odredio i tokove hrvatske povijesti u narednom razdoblju.Franci nisu mogli Bizantincima preuzeti niti prevlast na Jadranu. jer kada se franač ka država definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. i opet je središnja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj.

dva međusobno najbliža bizantska grada. izv. stoljeća teritorij teme Dalmacije. Rimske ceste. 7-19.Split. II.Zadar. Ahnveiler. Čini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proširiti dublje u unutraš njost. Suić. x6 Texp&YYo'upw . 33 DM 31/28-9. Klaić. čiji se stanovnici do danas nazivaju Romani" 31. SHP. Zadar je. odnosno. 32 148 . Aeicđiepa -Kotor. na raznim mj.da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita. Zadar. čitavim agerom polukružnog oblika od Dikla na sjeverozapadu do Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 . 5. Prven stveno zato što gradovi vjerojatno i nisu bili vojnički inferiorni. nego ostado31 DM29/49-53. ser. zatim zato što su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi) počeli odmah po hrvatskoj doseobi. 34 DM 29/50. 13. pružale su se u unutrašnjost. Istraživanjima je utvrđeno da su gradovi Poreč. praktično samo koji kilometar od zidina.OC . x\ BĆKA. Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu. u usporedbi s drugim gradovima. vladao najvećim područ jem. Viz. što znači da je grad Split vladao vrlo uskim područjem. II. pa je logično da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako "Romani nađu spas u primorskim gradovima i drže ih sve do danas". Tako bi se moglo reći da su se bizantski teritoriji našli u okruženju hrvatske države pod franačkim vrhovništvom. što znači da se isto stanje održalo oko 350 godina 34. Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije. u koju kreću Hrvati u vrijeme Trpimira. Byzance et la mer. 42. Bizantsko-hrvatski odnosi imali su karakter stalnosti. Konstantin Porfirogenet tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33. barem u tom segmentu. gradovi su: xb. 5. ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici. drže vlast u primor skim gradovima . 5. sto ljeća morala biti neosporna 35. Osim toga. Izvori. Viz. ali zapravo neke prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojnički pobijede i nije bilo. što potvrđuje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali. xoc Ai&Scopa . Pariš 1966.. Izvori. jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9. ako su se i očuvale do ovog vremena. izv. Izvori. Viz. čime se potvrđuje njihova pripad nost Franačkom Carstvu. Osim toga. da su neki od njih uspjeli sačuvati ager koji su imali još iz antičkog razdoblja.. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. Očigledno između teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo neposredne veze . i bile su čvrsto pod hrvatskom kontrolom. 5/1956. prilično daleko od obale. Granice je vrlo približno opisao Konstantin Porfirogenet ovim riječima: "Romani . Hrvatski rani srednji vijek hrvatskih i južnoslavenskih prostora. II. 12-13.Rab. i Gottschalkov opis bitke konjice. dočim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridošlim Hrvatima. Pula.Osor. valjalo je prijeći preko hrvatskog teritorija.I. f| 'Ap(3r| . M.. bizantska se vlast ponajprije očitovala na moru. izv. Goldstein. x6 'Paotioav -Raguza.Trogir... Klaić. TO 'AanđXa. odnosno od 70-ih godina 9. III.Krk i xa "Oi|/apa . Klaić."&ov . ali vjerojatno i relativno blizu obali. 35 H.

Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 36 DAI30/59-60. stoljeća še u vlasti Romeja. Franački je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome društvu i nametnuo mu neke njemu dotad nepoznate oblike.svećenik Izzo i grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru da razmotre pritužbe gradova. već samo oni koji su plaćali podavanja (Pula. u ono je doba poprilično nevažno to što između gradova nema neposredne kopnene veze. Pregled povijesti Istre od 6. 38 Vidi. a to je bilo moguće isključivo morem37. Odnosi Liburnije i Istre. Povijest. Uostalom. za razliku od dalmatinskih gradova. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Rižani koji je održan 804. podnositelji pritužaba. izv. U tekstu se ne spominju svi gradovi zastupljeni na skupštini. što znači da su toliko intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili među sobno vjenčavali ili selili iz kraja u kraj. zatim da se nezakonito (ili nekršćanski) ponašaju. da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon treće generacije. U Rižanskom placitu iz 804. Buzet. Klale. Izvori. posrednik između istarskih gradova i cara). 175 i d. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici . Izvori 3. te biskupi i vojvoda Ivan. trgaju mreže. zbog nepostojanja ili lošeg stanja cesta u unutrašnjosti. proganjaju ribare. povećavaju davanja od vino grada za trećinu. krivotvore isprave o običnom i nasljed nom zakupu (em/iteuza). tj. 39 Tekst vidi u: Placito del Risano. ionako velik dio svakovrsnih kontakata odvijao morem. Najteži i najoštriji prigovori upućeni su bili vojvodi Ivanu. vjerojatno. Labin. zatim gradeški patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i. Viz. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politič kom ustrojstvu franačke države. opširno. osporavaju žirovinu i travarinu.. stoljeća do godine 1102. 434-5.. 9-13. Bizanta. 29. Dolaskom Franaka. Klale. glavnom predstavniku franačke vlasti. Motovun i Novigrad). Margetić. 37 149 .. jer su oni sačinjavali povezan niz postaja na obali i na otocima. Rižanski placit. jer se. Bertoša. Poreč. pošto im je more omogućavalo da žive" 36. Rižanski placit.. Pićan. Za razliku od "vremena Grka". 428-9. Stoga bi se samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruženju hrvatskih teritorija. ali o biskupima imamo mnogo toga reći . judices primates). sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172 predstavnika istarskih gradova i kaštela (homines capitanei. Klaić. Profranački orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije građana i zato je na skupštini pošteđen oštrih kritika: "Mi doista ne možemo ništa više reći o patrijarhu. 40 Margetić. dodijeljena Francima. rukopis. te su promjene u Istri izazvale konflikte i nezadovoljstva. Opširno diskutira o Placitu i M. Margetlć. nedaleko od Kopra. u biti je samo jedna vojna vlast (bizantska) zamijenjena drugom (franačkom) 38. Rovinj. II. godine Istrani tvrde da u Veneciji i Dalmaciji imaju "rođake" {parentes). Istra je po Aachenskom miru. Na polju u dolini rječice Rižane. sprečavaju ribolov." 40 Biskupima se prigovaralo da opterećuju raznim davanjima.

kojima su se vjerojatno do tada rješavali ovakvi sporovi. Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema stabilnosti odnosa. kolonisti i težaci. Hrvatski rani srednji vijek kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad. Ipak.. dočim su Venecija i Dalmacija vraćene pod bizantsko vrhovništvo. nije sve tako jednostavno. Naime. gdje po nekoj logici valja tražiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije. poslanik u Dal maciji. "vojvoda drži za sebe". Mnogi primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristična samo po dobru. Iako je moguće da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova vlast samovoljno proširili. ipak su postavljani uzusi koji se mogu nazivati obostrano snošljivima. uživa državna dobra u vladarevo ime. Rački. ubire velike prihode od ulja. zapadali u proturječje -dok na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaćali samo novčane poreze.I. praktički je vlasnik i drugih imanja diljem Istre. radi se o tome da su javna i vladareva prava prešla na njegova službenika u Istri. pa im je ukinut čitav niz podavanja. nameće gradovima tlaku. volova i nametanje čitavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta. Documenta. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obilježja novog sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao. žita. vraćeni su podložnici. a s franačke su strane za taj posao bili određeni Albagarije. pod novom vlašću vojvoda zadržava taj novac za sebe. malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca. sada se moglo i pregova rati. Vjerojatno su to uvjetovali političko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio u tijeku franačko-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u interesu očuvati lojalnost Istrana. Možda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadržali Istru. Umjesto sporova. obvezu prijevoza tereta. ima najbolje ribolovne zone i "sve to". nazvan u izvoru "prvakom toga područja". . Na kraju skupštine vojvoda Ivan je pristao uvažiti zahtjeve istarskih građana. Iako ni prvo. 41 150 ARF za 817. već dosljedna provedba franačkog sustava vlada vine. Goldstein. činjenica jest da mnogi opisani postupci nisu "zlouporaba" ili "nasilje". konja. odnosno civiliziranima. Lamentacije građana o kršenju "starih prava". Predbacuju mu se i razna "nasilja" {forcia) — oduzimanje šuma. 317. kestenja. a franačka samo po zlu. vina. jer su i nakon uviđaja na licu mjesta obje stranke (Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama. te furlanski markgrof Kadaloh. pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije polučilo vidljiviji uspjeh. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istočnojadranskom zaleđu precizno definiraju 41 . odnosno. oružanih čarki ili čak ratova. Tako je 817. Vojvoda zadržava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za službu koju vrši. očito je da su istarski građani u svojim žalbama ponekad i pretjerali. što je sastavni dio franačkog feudalnog sustava. itd. godine car Lav V. s obitelji živi na velikom državnom imanju u okolici Novigrada. Može se samo pretpostavljati daje do ovog spora došlo u blizini Zadra ili Splita. odno sno iz vremena bizantske vladavine. tvrde građani. zapravo su rezultat njihova suočava nja s novim feudalnim ustrojstvom.

zrake iz kojih se središnja vlast širi prema rubovima države. Lučić. Nisu živjeli na siromašnom tlu kraških dolina. niti boravili na rubovima države -bili su to. primjerice) kojima je ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zaleđa obilovala (bili su zasi gurno značajan dio teritorija). bjegunci). Ra d 99. Dublje u unutrašnjosti prevladavale su šume. U pograničnim i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja -neka su se područja mogla odmetati od Hrvatske.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pasišta ili izvori. baš kao što to čine već tisućljećima . njezine županije Čini se. Vinšćak. Kuda idu "Horvatski nomadi".bila su to zajednička dobra. bez obzira što opisu županija Konstantin Porfirogenet posvećuje dosta pozornosti. u: Benkovački kraj kroz vjekove. kao. i ove vrlo približne granice sigurno su se mijenjale. Njih nitko nije posjedovao. Predstavnik vlasti bi došao sakupiti porez i eventualno proći tim područjem u vojnom pohodu prema udaljenijim oblastima. 43 151 . T. Zagreb 1989. skitnice.u prvom su krugu to bile obradive površine. barem 42 O čestim promjenama hrvatskih granica -Šišić. Ni granice između županija. međutim. ljeti na bogate planinske pašnjake (izdig)." 44 O transhumantnom stočarstvu raspravlja J. Ono ne vodi računa o realnostima ranoga sred njeg vijeka. na koje su po starom "običajnom pravu" smjeli dolaziti 44. tvrdi da " središnja vrhovna drža vna vlast ne očituje se u onolikoj sili. njegovi župani i njihove ratničke družine na nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjećala 43. I to zato što su između županijskih središta u pravilu bili nenaseljeni i neobrađeni prostori. kolika je bila potrebita. 128..njezin opseg. a u druga vremena taj je kraj živio manje ili više samostalno. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek označavaju samo strelice. da periferija ostane k središtu dovoljno pritegnuta.. Studia ethnologica. Rač ki. No. Formiranje Hrvatske . Slabašna središnja vlast koju su predstavljali vladar. primjerice. u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omogućena svakome . daje i samo pitanje -gdje je točno bila granica? -u osnovi pogrešno pitanje. posebice na hrvatskom prostoru 42 . Nutarnje stanje . O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teško precizno odrediti. Povijest.zimi u niže i toplije krajeve (zdig). i pastiri-nomadi koji su se selili svake godine. koji je bio osnova egzistencije za velik dio Hrvata u ranom srednjem vijeku. a druga su pak. Bilo je i ljudi koji se nisu saživjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom. Zbornik I. osim odbačenih (lopovi. 1. stoljeća 3. a nitko ih nije računao kao sastavni dio države. omeđenim čvrstim granicama. 79-98. Vol. nije moguće točnije odrediti. Benkovac 1987. Zato i nije pogreška zaključiti da su teritoriji pojedinih županija i država počinja li i završavali iskoristivim tlom . pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. u drugom područje ispaše. 101-12. 653-4. Između njih prostirala su se podru čja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (krš.

mogla priznavati hrvatsko vrhovništvo . 49 DAI 30/91. Klaić. U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno nabrajaju županije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate . II. Na jugozapadu županije bila je Dinara. izv.oxa . Klaić.Pliva. dakle.Nin. Povijest. II. Na taj je način dosezala do planina Vitorog. a preko prijevo ja Vaganj povezivala se sa županijom Livno. 48 Činjenica jest da na tom potezu postoje važni lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske. gdje je počinjao teritorij Paganije. Prilog proučavanju starohrvatske županije Imota. Čini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka. pa sve do toka Tihaljine. graničila je sa županijom Knin. 51-5. f| Bpe|Jćpr| . a uključivala je ne samo Livanjsko. 46 152 . Od Sinjskog polja i središta županije do mora najbrže se stizalo putem preko Klisa.karakterističan je primjer županije Imotski ili Bosne u 10.I. izv. Izvori. f| Zi8paya . 307-9. Sjeveroistočna granica bila joj je Dinara. od rijeke Cetine počinjd Hrvatska i pruža se prema Primorju do granica Istre. 47 Vidi. ali s bogatom bibliografijom: P. Hrvatski rani srednji vijek privremeno. Beuc. f) Ndva . f] napatfcdaoola . 33-5.Nona. Viz. II. Goldstein. Klaić. vjerojatno je rezultat dvaju različitih izvještaja iz različitih vremena 51. izv. te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru. Šišić. xoc "H|a. Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv. Ova je komunika cija iz unutrašnjosti bila jedna od glavnih žila kucavica za funkcioniranje ranosrednjovjekovne hrvatske države 48. Činjenica da car jednom uključuje Imotski u Hrvatsku 49. To se čini vjerojatnijim nego mogućnost daje ta vijest novijeg postanka. odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri pruža se i dalje od provincija Istre. jer zbog lakoće komuniciranja. f| T^ev£r|va -Cetina. 285-7. Imotski 1994. T | Tvf|va . 41. Imotski zbornik 2. Oreč. Izvori. Hrvatska upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutrašnjost Dinarida (barem kako je opisao car Konstantin) . stoljeću 45. r\ X?ie(3iava -Livno. Muć. rj Nivoe . kao što su Klis.Primorje. Viz. G. str.Imotski.Pesenta. 33-5. a na liniji od današ njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Aržana graničila je sa župani jom Imotski. Viz. II. a drugi put izričito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50. 41-2.sve do porječja Plive. 71-88. Sinjsko polje. Klaić. I. Županija Cetina pružala se duž toka rijeke Cetine.Bribir. 51 O županiji Imotski bez bitno novih momenata. Treća u slijedu je županija Imotski koja se protezala od porječja Cetine kroz Imotsko polje.. r\ neaevia .) bijaše podijeljena u jedanaest županija. 152-3. a vjerojatno i Glamočko polje. naime.. a njihov ban drži pod vlašću Krbavu. Na sjeverozapadu. Središte županije Livno bilo je na Livanjskom polju. 651-3. odnosno daje županija 45 Vidi. Cincar i Ljubuša sa čije je druge strane bila županija Pliva. 33. Priručnik. izv. r\ nTižpa . Viz. negdje na prostoru između izvora Cetine i Krke. xf)v AIT^OCV KOCI xf]v Tovariaicđ) .op. što bi značilo daje područje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i da je na tom prostoru stvorena nova županija. DAT 30/90-117. Izvori. više od 200 km daleko od mora. 42. Povijest. a prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom" 46.Sidraga. detaljnu analizu svih vijesti: Šlšić. Povijest institucija. nego i Duvanjsko.Knin. 50 DAI 30/119. Županija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graničila sa županijom Pset 47. 34. 446-58. To nije slučajno.

nalazila se u zaleđu Splita i Trogira. stoljeća. stoljeća. a područje jugoistočno od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlašću. Povijest. Županija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog polja na jugoistoku. Blata . štoviše. Pružala se i preko Kupreškog polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem. 286. i tamo lit. do 11. Mlinica. 19. stoljeća Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila 53 ! I • 1 153 1 . II.Bosansko Grahovo i Knin . jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletačkim duždom. 55 Vidi. 448. zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima. jer tamo stoluje neretvanski vladar Družak 52 . 23. postojao je vrlo logičan i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u davnini: iz doline Une prema današnjem Bosanskom Petrovcu. Beuc. Tugare u srednjim Poljicima. Žrnovnicu. Unatoč dojmu daje iz županije Pset teško stići do županije Pliva. Povijest. Smokvice i Labištice. s Kninom (koridorom kojim se danas pružaju ceste Knin . U historiografiji se već duže vrijeme vodi polemika o tome kojoj je jedinici pripadalo područje iz među ušća Cetine na istoku i Žrnovnice na zapadu. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje. 56 Barada. od 7. Mravince. 335-6. kao i glavno bilo Mosora s današnjim Konjskim. jer je to bila najlogičnija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske. 43-44. Klaić. potom Ključu i Mrkonjić-gradu te do Jajca i doline Plive. Vjerojatno je "sezala uz more od istočnih granica prastarog trogirskog teritorija. u porječju Plive i. bilo je čini se i nazadovanja.Pantana. ili u prijevodu . Solin. izu. 53. Plana. jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima Bracem. Klaić. k tomu prelazila je Kozjak.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. odnosno sa županijom Livno. Središte joj je bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. 65. 54 Šišić. Hvarom i Visom53. moguće je. Izvori. stoljeću bio je to Sokol-grad). ali je opći i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo -praktično je taj proces završen tek polovinom 20. U srednjem je vijeku tekao neprekidno. Županija Pliva nalazila se sjeverno od Livna. na nekim je mjestima dopirala i do obale. a kako joj i samo ime kaže. Povijest institucija. Klaić. Povijest 650. Izvori. Dugopoljem i Gornjim Poljicima" 56. gornjeg toka Vrbasa (između današnjeg Bugojna i Jajca). stoljeću Hrvat ska je prema jugu graničila s Neretvanskom kneževinom i to tako da su Poljica bila još u Hrvatskoj. Feudalizam. sve dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. Ovakvo razgraničenje između Hrvata i Neretvana potvrđuje i Konstantin Porfirogenet.Primorje. obuhvaćajući uz drugo zastalno današnje Kaštela. pa porječjem Une i Unca do ličke Plješivice na sjeve rozapadu 55. Ova je županija logično komunicirala s Livnorn (preko Grahovskog polja). Srinjine. DM 36/14-23. Županija Parathalassia. Documenta. Proces integracije hrvatskih teritorija u jedinstvenu državno-političku. Na priobalnom prostoru u 9.Srb). a prema 52 Rački. a vrhunac je bio za Ludovika Anžuvinca u 14. Šišić. opširno. stoljeću. Viz. a preko područja današnjeg Donjeg Lapca i s Krbavom. Klis. poznato kao Primorska Poljica.

stoljeća županija županije vjerojatno nastale do kraja XI. do 11. stoljeća nepoznata lokacija županija ZATINJE? ZASTOBRINJ? ZAGORJE? . stoljeća SIDRAGA KRAPINA DRID županija u Hrvatskoj od IX. Županije na hrvatskom prostoru od 9.Karta 3.

Laušić. u samostalnu župu. Na zapadu je granica bila negdje u Zagori. 155 . 84. bio dio županije Primorje. Središte joj je vjerojatno bio Klis. svojini većim dijelom bila u sastavu županije Primorje. Bribirska utvrda sjeverozapadu se pružala duž dolina Vrbe i Čikole. a od M. Naseljenje starohrvatske Podmorske župe. a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od županije Knin. smatra daje ista županija nazivana s tri imena . Poljica su. Međutim. 117. Poljička. prema jednima. 1960. spomenut u dokumentu iz 892. otkuda se na sjeverozapad pružala županija Bribir. III. Radovi ZHP 22. Barade postoji mišljenje (Barada. 159. Ljubljana 1960. Ispravci i dopune 3. Primorska. 1988. gdje je počinjala županija Knin. prema današnjem Drnišu. 73-122. Klaić. ser.Slika 6. do 11. Također. Dinastičko pitanje. N. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. stoljeća priznavao vlast neretvanskog. 96-136) daje. a ne hrvatskog vladara. Katić. SHP. ZČ 14. Documenta. zapravo primorski župan. A. 23-48. Problem Slanca i neretvanske kneževine. 57 Rački. 16. taj prostor od 11. ako ne prije. po svemu sudeći. Gunjaca. Ispravci i dopune 3. Bila je to površi nom jedna od najvećih županija -na jugoistoku je graničila s Primorjem. Opširno o tome raspravlja Gunjaca. 7. L.Parathalassia. godine. pa je logično pretpostaviti da je kliski župan. stoljeća ovaj je prostor. a na sjeveru Nin.. 57 Bribirska je utvrda bila sjedište istoimene županije. Županiji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga. otprilike oko današnjeg Perkovića. na zapadu Nona.

Vidi kartu u: Isti. Zagreb 1992. međutim. Sidraga. Na jugu i jugoistoku dosezala je možda čak do Šibenskog kanala 62 . zatim su granicu prema županiji Bribir određivale Čikola i Krka. pa sve do Tinja.57. ali je ona uvijek zauzimala gornje tokove Cetine. Biograd ski zbornik 1. a u unutraš njosti. Sidraga. Izdanja HAD 15. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja u srednjem vijeku.Badanj . 59 Vidi. Goldsteln. Stoga je najvjerojatnije linija razgraniče nja ovih dviju županija morala ići sjevernije od razgraničenja između Sidrage i Lučke županije. jer joj je u zaleđu bila Lučka županija 60 . u 12. Tako je Ninska županija graničila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom. vjerojatno je bila susjed Ninske županije. Zadar 1990. i 13. Plavno i Strmica . 106-8. pravcem kasnoantičke ceste Zadar -Zaton kod Šibenika. sjeverniji se dijelovi županije izdvajaju kao posjedi posedarskih knezova 58 . kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. To bi zapravo značilo da se Nin dva puta 58 CD III. Valčić. Smiljanić. u pravcu sjeverozapada. kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema Galovcu. Ono -draga u imenu pokazuje da se županija nalazi uz more. U razvijenom srednjem vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas. visoravan oko sela Polače bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj županiji. 156 . V. Jedanaesta i posljednja županija nosila je ime Nin. Sidraga je graničila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub. F. Vjerojatno joj je središte bilo u Biogradu. 61 Smiljanić.Smoković . 319-33. Podrijetlo imena županije Sidraga je slavensko. graničila je sa županijom Bribir.sela prema današnjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema županiji Pset. stoljeću. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27. iako se čini vjerojatnijim daje to područje obuhvaćala Bribirska županija. a sela Polača. U ranom srednjem vijeku.Briševo . Hrvatski rani srednji vijek Nin je bio sjedište županije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih županija obuhvaćala najveći teritorij koji je otprilike bio omeđen graničnim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjačko blato . Također. 60 Detaljno.Karinsko ždrilo. Njezine je granice teško točnije utvrditi. Od Tinja je granica Lučke i Sidraške županije išla na Vransko prigorje. jer Lučke županije tada nije bilo.I. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani. uključujući Novigrad. Zagreb 1952. selo Mirlović Polje na Čikoli bilo je posljednje prema županiji Primorje. Miranje i Jagodnja bila su već u Lučkoj županiji 61.jugoistočno od Suhovara . a kod Ervenika na Zrmanji graničila je sa županijom Nona 59. Rad JAZU 288. Viterincima. 62 Smiljanić. Bubnjanima. Kas nije. Neki su historičari smatrali da to i nije posebna županija. 325-7. Zadar 1987/8. Granice ninske županije. F. 135-149. Smiljanić. prema Jošanima. Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku. 176. opširno. Teritorij i granice kninske županije u srednjem vijeku. Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro kontrolirali. Lišanima. Teritorij županije Knin mijenjao se protokom stoljeća. 330-1. već samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona".

u 9. U jednoj je skupini. Slatvische Alterthumer U. 64 157 . a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz 1080. Ona bi na taj način vrlo skladno zaokruživala cjelovitost hrvatskih zemalja: graničila bi sa županijama Knin na istoku. odnosno na tromeđi trogirskog agera. Krajem 11. 69 Rač ki. 70 Rački. bez rezerve ih uvrštava među županije. Rasprave i članci. Povijest. župan "Sagorsticus" -razlika je prilično velika da bi se mogla smatrati pogreškom u grafiji. koji smješta županiju s obje strane Zrmanje. Krbav63 Klaić. 652. 74-84 (također. iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga bana 65 . godine župan "zatinscicus". a paralelno s njom kasnije se spominju. Povijest. Naime. Središte Gacke bio je vjerojatno Otočac. Starohrvatska župa Smina. još i županija Bužane. Po zemljopisnim i geostrateškim osobitostima županije su mogle biti i Gacka. Leipzig 1847. 149. J. Katić. stoljeća spominje 63. te Bribir na jugu. godine. Lovre Katić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 288-9. spomenuta oko 1070. Novigradom. 287. 674. Documenta. VAHD 50/1928-9. stoljeću. Katić. Krbava je obuhvaćala današnje Krbavsko polje. Moguće je da se radilo o gradu koji se u ispravama 12. zbog vrlo pogodnog položaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad širom okolicom. Lika i Krbava. stoljeća spominje se u izvorima i županija Drid. 48. i 10. 296. Na sjeveroistoku. Nin na zapadu. Povijest. 149. 66 Klaić. 674. čini se da od 11. stoljeća postoji županija Smina na području današnjeg Muca 67. Ostrovicom i Perušićem) 70. pa vjerojatno i prostor do današnje Korenice. Viz. Split 1932. Schafarik. sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. izv. preko plitvičkog područja. 82. 68 Rački. smještena na trogirsko-šibenskoj granici. Čini se da Šišić sma tra da su Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista županija koju dva izvora različito pišu ali je Vilčina (Vučina?) iz 1070. postojale i druge županije na hrvatskom prostoru. te komentar Rapanić. Šišić. Documenta. 65 Šišlć. Povijest. Zastobrinj i Zatinje kojima položaj nije moguće us tanoviti69. a zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru. i županije Modruš i Srb na prostoru od današnje granice između Like i Gorskog kotara. Documenta. a vrlo uvjerljivo djeluje stav Schafarika 64. P. Priručnik. Lika je zauzimala prostor od Gacke. uz Gacku i Liku. 33. 67 L. ima i drugačijih mišljenja. U isto vrijeme spominju se i županije Zagorje. 88. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da je središte toga prostora bilo naselje na mjestu današnje Udbine. 132. smještena na crti od Gackog do Ličkog polja (s gradovima Kosinjem. Međutim. županije Primorje i županije Bribir 68. Osim što su se zasigurno nalazile na istoimenim današnjim lokalitetima. 389-400). pa sve do granica s tadašnjim županijama Knin i Pset (do današnjeg Srba i Sučevića). Čini se da su već tada. II. uz već navedenu Krbavu. 151. u području Dinarida županije su bile grupirane u dva pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. Klaić. Šišić. Povijest 285. ili da su bile u nastajanju. Napokon. stoljeća i kasnije zove Počitelj 66. a središte joj je teško odrediti. a da ih car Konstantin nije spomenuo zbog neobaviještenosti ili iz nekog drugog razloga.

Građa za topografiju kninsko drniškog kraja u srednjem vijeku. Teritorij Kninske županije {karta izrađena prema F.KNIN (DRNIŠ) Nečven ^ ^ iy//v3 F!*p3 liiSŠJ T ■ središte županije današnja naselja utvrde područje najkvalitetnijeg obradivog tla područje najgušćeg naseljavanja najvažniji ranosrednjovjekovni lokaliteti i crkve najvažnije nekropole CETINA naziv županije Karta 4. 57) . Izdanja HAD 15. SmiLjanić.

pisac s kraja 12. 296 i 306. Niketa Honijat. 72 159 .Račkl. pri čemu se očito misli na Srijem 79. 78 Rački. Granice ninske županije. LJPD. Naime. stoljeća. Tarsatika je opisana 799. Izvori. čini se vrlo vjerojatnim daje to bilo baš u prvoj polovini 9. Valčić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a pogotovo njihova oružana 71 N. 25. Klalć. Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe. makar i teoretskom vlašću bana u prekovelebitskim krajevima.non. 74 Naime. i 10. kao "grad u Liburniji" . 18. te Ćićarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom.1. Zagreb 1952. 325. Rad JAZU 288. možda oko današnjeg Karlobaga (do kuda se izgleda prostirala županija Nin) 75. kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi izvori 9."franačku zemlju". str. kao stoje to bilo u antici. 75 V. d oduše . Liburniae civitas . stoljeća. smještenu "između rijeka Save i Istra". 373-5. Ljudevit je bio dux Pan. Na sjeveru. u porječjima Kupe. izv. stoljeća. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drežnička županija. Slijedeći riječi cara Konstantina da se Hrvatska pruža sve do Labina.Thorsatica. može se tvrditi kako su i današnje Hrvatsko Primorje . Documenta. Ranosrednjovjekovno područje Liburnije vjerojatno nije uključivalo skradinski distrikt. a čini se daje u donjem toku Kupe granica j>reko područja današnje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku. Hrvatska država. rec. ali dok se rabilo. 450. i početka 13. 79 Nicetae Choniatae Historia. Documenta. nego je završavalo negdje u podvelebitskom primorju. geografski smještena u Slavoniju. Zagreb 1975.Valdevino . Stoga ne stoji da je jedna od ranosrednjovjekovnih županija bila Maronia (Primorje). IV. 300.iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu. I. Bonnae 1835. Ne spom in je ga . stoljeća. koja se navodno protezala od Vrulje do ušća Neretve 76. Documenta. Klaić. pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae atque Liburniae73. 394-9.Vinodol 72 . Vidi 1 Šišić. Bekker. Iako se ne može točno utvrditi u kojem je razdoblju nastao taj toponim. spominje "<t>payyo%ct)piov" . Naime. dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do tog prostora osjećao njezin utjecaj). 73 ARFza 821. stoljeća skog polja do Srba i današnje Bosanske krajine. a na jugu je graničilo s Dalmacijom. Vidi i Viz. Unutar tih granica bilo je i područje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali po uzoru iz antike Liburnijom. stoljeća Neretvanska je kneževina bila samostalna 77. te na istoku sve do u Srijem. Drave na sjeveru. 653. Račkl. 76 Šišić.Šišić. Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Korane. 118-9. 320-1. Povijest. sve do pred kraj 11.1 tamo komen tar. 77 Vidi. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se državni teritorij pružao do Cetine. ali je politički ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71. Priručnik. Une i Vrbasa. Panonska Hrvatska bila je jasno omeđen teritorij. Mrežnice. označavalo je na sjeveru područje do Istre 74 (i poklapalo se vjerojatno s tadašnjom hrvatskom granicom). 106-8. Kons tan tin Porfirogenet. Iako ni Franci. te Kupe i Siska na jugu 78. Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog teritorija tek od 12. a li zato to č ini Pop Dukljan in kao pogranični kraj Hrvatske . teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istočnojadranskog zaleđa graničio je s državom Hrvata u Panoniji.

Križevci. Diadora 12. Povijest 674. Garić. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. Marušič. iako su. ona je i jedino moguća kada se naseljavaju već uređeni kasnoantički poljoprivredni prostori koji potiču novu. Vrbas. Smiljanić. konjanik je skup. Arheološki radovi i rasprave 2.K. ipak se. Pula 1987. Materijali 20/1985. a u Dalmaciji ih nema. Kultura. a i da se ne bi uništavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lakše branilo od eventualnog neprijatelja. i 11. To su: Čazma. 371-89. što svjedoči o specifičnosti hrvatskog društva (ili hrvatskih društava) u zaleđu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove Hrvatske. slavensku teritorijalnu organizaciju. ali su njihovi stanovnici bili pretežno stočari i ratari. stoljeća. od 32 groba u čak 3 su pokopani konj i muškarac zajedno). pa bi se. Zagreb 1962. i 13. Podgorje (kod Jastrebarskog). U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi poticale uzgoj i upotrebu konja. Hrvatski rani srednji vijek t i Cl j sila na tim prostorima duboko na istoku. Isti. st. Dubica. odnosno na zemljoradnju i stočarstvo logična. U prvo vrijeme. 71. Virovitica. često na lokaciji starog kultnog (starokršćanskog) mjesta. 81 160 . slijedom toga. Izdanja HAD-a 11. Materijalna kultura Istre od 5. i u prvoj polovini 9. Čače. O smještavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi jest. cesta. No. Nekropola u prostoru zajednice. velik broj plemenskih županija u Slavoniji u 12. 65. uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti. Zadar 1990. pronađene ostruge. Zapravo. stoljeća. 143-71. Ivanić. Grđevac. čini se. vidi: B. dakle. naselje uz kaštel.Svilaj zauzeli Mađari80. 82 Konjanički su grobovi pronađeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca . villa rustica83. doduše. iscrpno objašnjenje u B6sendorfer. Kalnik. Ercegović. Naselja su bila smještena na padinama.. zadugo očuvala svijest da je to nekoć bila "franačka zemlja".KN I (D F Ne č I. zaposjedale su. kako ih ne bi ugrožavale poplave. 453-67. stoljeću. Šišić. kako to pokazuju primjeri iz 80 Vidi. Rovište.S. Zagreb. do 9. Županije su imale prostor zimske i ljetne ispaše. Vinski-Gasparini . stoljeću jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju. Gorica. Uz njih je postojalo i groblje. i to prema obrascu koji nudi antika. ali otada se većina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84. Moguće je da su u 10. nizinske. a imale su pristup i u visinske planinske predjele (čak i do 2000 m nadmorske visine). Brodski Drenouac. Turovo polje. Beitrag zur Erforschung der Županien . nisu bili nazočni duže vrijeme. Gora.73. Varaždin. 84 Belošević. vrlo rijetko konjanici82. 83 F. nema ni mogućnosti za osvajanja. Goldsteln. Istočna granica. Osim toga. a koji se sastoji od sljedećih elemenata: kasnoantički kaštel. Novaki (kod Virovitice). Osobina većine spomenutih županija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja duž kojeg se pružao riječni tok. Sana i Sanica81. taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji. Moravče. mjesto groblja u pejzažu bilo je vrlo različito. kao i u Istri (Za Istru. Iako o županijama na prostoru između Gvozda i Drave nema podataka iz 11.Ordnung in Sklavinien Kroatien. S. Krapina (Zagorje). u 8. Stoga je orijentacija na poljoprivredu. 81-3). stoljeću područje istočno od linije Podravska Moslavina . barem u 9.

Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija .Slika 7.

.

U 7. Tako su se na strateški važnim mjestima smještale utvrde i kontrolirale komunikacije. Polačine nedaleko od Ferenci i Sv. stoljeća do godine 1102. DAJ 31/45. Bogočin. pri formiranju nekih hrvatskih županija bitna je bila kasnoantička crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske metropolije. Smiljanić. 44-5. a u principu putovi uz rijeke ne postoje. Klaić. U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima brežuljaka (Mejica pokraj Buzeta. rukopis.Scardona.Scardona . F.Hadra. povezivala sa susjednima. Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na padinama Promine. a županija Imota stoji na cesti Salona . Vjerojatno se nisu očuvale sve antičke ceste. stoljeću manji su prostori živjeli odvojenim životom. i 85 86 87 88 M. Margarita nedaleko od Buja). Pregled povijesti Istre od 6. pa i samo zemljopisno sjedište Hrvatske . županije Cetina i Livno na cesti Salona . Bertoša. odnosno županije. nego vozili87. 43. Županije Pset i Knin smjestile su se na pravcu antičke ceste Burnum . Mihovil nedaleko od Kaštela)85. tri u donjem toku Krke (Nečven. Izdanja HAD 15. 371-4. Osim toga.Salona. jedno uz Čikolu (Kovačić). Tako se županija Cetina formirala na teritoriju crkvene općine (parohije) Aequum. Viz. i 8. a Sidraška uz pravac Jader . ali i povijesnog naslijeđa. Mali Vrh iznad Sovinjskog brda.Salvia Servitium. izv. Izvori.Knin.Salona .Nona.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća "g ■^ :» •§ 53 Istre.Siscia Servitium. Sv. županija Imota nasljeđuje poziciju parohije Sarsenterum. pa su i obični putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadašnjeg prometa. na osamljenim padinama ponad dolina (Veli Mlun) i u blizini antičkih i kasnoantičkih ruševina (Čelega kod Novigrada. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja. važnost vodenih putova ne valja prenaglašavati. Ninska uz pravac Jader . Grada za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kroja. Smiljanić. Karničac). Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logično proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i strateških potreba. jer onda pobožnog čovjeka Martina ne bi nosili. Međutim.Novae Narona . riječnim tokovima Zrmanje. a tek od početka 9. 163 .Tilurius . Vrh pokraj Brkača. podalje (oko 8 km) od značajnijih vodenih tokova 88. II. Važnost riječnih prometnih koridora potvrđuju i topografska istraživanja kninsko-drniškog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrđenih naselja (castruma) čak njih sedam nalazi uz rijeke: jedno kod izvora Krke (Mokro Polje). županija Knin na teritoriju parohije Magnioticum.Ulcirus . Osim toga. dok se županija Pset formirala u okviru teritorije Ludrumske biskupije86. te jedno uz Butižnicu (Strmica). jedno uz Zrmanju (Keglević). Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno. Bribirska županija leži uz cestovni pravac Jader -Asseria . Zagreb 1992! 55-63.Aequum . Krke i Cetine moglo se brodicama doseći vrlo mnogo hrvatskih naselja u unutrašnjosti. Beitrag. jer je zbog mnogih vodopada prohodnost otežana. županija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum.

o tome uopće ne treba dvojiti. IV. protezala sve do ušća Save u Dunav. Historičari općenito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti . i to je. također naselili Hrvati. kontrolirani su putovi prema Panoniji. jer su se smjestile i organizirale na vrlo važnim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja. odnosno kraškim dolinama koje su se nalazile u tim županijama (Livanjsko. Preko četiri hrvatske županije . ali da su te utvrde u 10. Vijest da su Mađari u 10. "Posege" . po priči Konstantina Porfirogeneta. te dolinama Like. II. Zagreb. ali o svemu tome ima još manje podataka negoli o krajevima uz obalu. Naime. I tu su postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici vlasti. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga" -Zagreba. 17 i d. već ustrojila po određenim strateškim interesima. 90 164 . Klaić. stoljeću hrvatski se etnički prostor počinje čvršće povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlašću jednog čovjeka. I sam način na koji su popisane županije pokazuje da postoji među njima određena centralizaci ja. Hrvatsko društvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo neće biti dovoljno snažno da ujedini oba ova prostora. Grahovsko.vidi. jer istočna Slavonija sa Srijemom čini logičnu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan podatak Nikete Honijata o "franačkoj zemlji" između "Save i Dunava" 91. ujedinit će se dva prilično velika 89 DAI30/90-117. 91 Viz. 90. Viz. odnosno hrvatskih uporišta. Duvanjsko. Doduše. stoljeća. današnjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. bilo jedino razdoblje u ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada će se ona bitno povećati i protegnuti od Jadrana do Drave. onako kako ju je predstavio Konstantin Porfirogenet 89. izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje su. pa onda tom logikom i Hrvat. Trogir i Zadar). jer se na taj način uključivala u maritimnu privredu -pomorski promet. Panonska je Hrvatska obuhvaćala široki prostor od porječja Kupe.današnjeg Vukovara. Hrvatski rani srednji vijek u 10. 118-9 i tamo bilj. sačuvana u kronici anonimnog notara Bele III. proiz vodnju soli i lišavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik. I te su četiri županije zatvorene zemljopisne cjeline. izu. što bi značilo da se vlast franačkog panonskog upravitelja koji je bio tradicionalno Slaven. 41-2. zapravo. odnosno da se Hrvatska. Moguće je i daje istočno od Vukovara bilo još slavenskih. 33-5. Preko županija Pset i Pliva. Kupreško polje). posebice na gradove (nedaleki Split. Bribira. stoljeću uistinu postojale . iako im se u središtu ne nalazi karakteristična plodna dolina. Gacke i Krbave. To će uspjeti tek hrvatskim vladarima u drugoj polovini 11. Izvori.Primorja.I. Nalazile su se na raskrižjima važnih putova i imale kako stratešku tako prometnu.Požege i "Vuke" . pa čak možda i gospodarsku važnost. Sidrage i Nina . Goldstein.stvarala se hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vršila pritisak na bizantski teritorij. stoljeću zauzeli spomenu te. izu. Klaić. utvrde ne mora biti točna. ribolov.

O županu (i njegovu položaju u drugih Slavena) opširno Rački. u prvo vrijeme župan je bio gospodar nad užom cjelinom. 92 Na južnoslavenskom prostoru "župan" se prvi put spominje u Sloveniji još u 8. na i.30. Hrvatskoj susjed nim krajevima. Stoga je vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve. 126. Duby. Marafor . 198). Na franačkom dvoru postoje majordomi. III. kneginjin župan [iupanus comiiissae). odnosno prvak društvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem ljudi. župan komornik (camerarius). župan buzdovanar (maccechario).župan. stoljeća prostora koji su zbog dugih stoljeća razdvojenog života nužno bili politički i gospodarski uglavnom samodostatni.maricus . a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuću. Zagreb 1990. Položaj i funkcija župana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali su se. Nutarnje stanje. 93 Šišić. marechali. Međutim. iako je župan (ili župani) nedvojbeno u 9. župan peharnik {pincernarius). Kasnije. 51-3. seneschali koji su u prvo vrijeme bili službenici (bolje rečeno sluge). 197-8. Povijest. Rad 91. izvodi takav za ključa k iz činjenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog izvangradskog magistrata susreću nazivi maricus i iupanus. stoljeća bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. ipak. 165 .župan palatin (patatinus). 14-7. Čini se također da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior®4. 94 M. stoljeću bio osoba po moći odmah do vladara. neki od župana bili su vlast na čelu županije. Documenta. kada se stvaraju županije. a nastaju i izvedenice u hrvatskom (špan) (Skok. Župani iz Trpimirove darovnice teško da mogu živjeti uza svog vladara. ali i u drugim jezicima (češki -pari). stoljeću (Šišić. mj. daje bez obzira na bogatstvo drugačijih mišljenja "župan" riječ slavenskog podrijetla 93. jer je njegov dvor polovinom 9. afirmira "župan" 92. 107. Pariš 1977. ali i u susjednim zemljama. Etimologijski rječnik.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a s vremenom su njihove titule počele označavati osobe na visokim državnim dužnostima. 95 Histoire de laFrance. Titula i ovlasti župana Usporedo sa stvaranjem županija na hrvatskom se prostoru. godine 96 pojavljuje čak sedam župana kao svjedoci. 687-8). O ovim drugima svjedoči i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom župana u dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. 96 Rački. a da su Hrvati taj naslov za rodovskog starješinu prihvatili od u Hrvatskoj naseljenih Slavena i sačuvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje države. sve do Srbije i Crne Gore (Skok. Teško je pretpostaviti da je u samo četrdesetak godina hrvatski dvor toliko ojačao i razvio se da bi mogao održavati tako brojnu svitu. Povijest. U Muncimirovoj se darovnici iz 892. a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduženja . Kasnije se termin "župa" i "župan" javlja i u drugim.). Čini se. župan štitonoša [armigefj. župan konjušnik (cauallarius). nema podataka o njiho vim zaduženjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa statusom kraljevih dostojanstvenika u tadašnjoj Franačkoj 95 . Suić. sous la direction de G. Izdanja HAD 15.

Povijest. Izdanja HAD 14. nije mogao dugo trajati. Župana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo često spominju 99 . 100 M. II. 199. u Muncimirovoj se darovnici spominje još jedan župan kojem se pripisuje i određeni teritorij -kliski 97. 16. godine) jednostavno nije više nametalo kao problem. Izdanje HAD 10. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Iako se oni zajedno više ne spominju. 32. 72. Rač ki. Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. Ako se u prvoj polovini 9. Genealoški prilozi 46. 352. Vidi. Klaić se u više navrata bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku. Klaić. 97 Rački. Prvo je iskušenje zadesilo franačko vrhovništvo samo koju godinu po zaključenju Aachenskog ugovora. Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Docume nta. 306-7. Izvori. 120 i drugdje. Documenta.I. a njegov konačan slom dogodit će se u drugoj polovini stoljeća. Goldstein. Godiše n zbornik 19. Viz. Šišić. 119-25. Izvoru 14. N. stoljeću. 101 AEFza 818. ali se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102. Prvi izazov bizantsko-jranačkom poretku -buna Ljudevita Posavskog Red stvari. 99 Rački. pojavit će se napukline u tom izvan Hrvatske zamišljenom poretku. 4. Od opsežne literature koja se bavila Ljudevitom valja izdvojiti: Šišić. 223-9. Bilo bi to logično nastojanje u počecima procesa feudalizacije. 189-197. 78. Bara da. 118. 208-12. Također V. čime su oni ojačali svoje pozicije. 16. izv. Klaić. bio podčinjen. Težnje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su neusporedivo jače od bizantskih i franačkih snaga koje su ih u tome mogle sputavati. Izdanja HAD 2. Klaić. Antolja k. a čini se oslabili kraljevu. Za greb 1986. Panonija i Hrvati u 9. 193-5. stoljeća te hrvatske težnje i neće posve ostvariti. Vjerojatno su povod pobune (prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit. Izdanja HAD 1. 320. Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311. S. Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i svjedoči da su Franci Hrvatima ostali u vrlo lošoj uspomeni: "Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102. Klaić. 98 166 . 117. Sokol. Povijest. da se obrani od optužbi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 . Zagreb 1974. 114. kako su ga zamislili Bizant i Franci. god. Povijest. 106. 310-16. stoljeća 98. Skopje 1967. a to se dogodilo najkasnije polovinom 10. CD I. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini između Jadrana i Panonije. 1957.). Zagreb 1978. po svemu sudeći. Ali župani su i dalje važne osobe. Protiv franačke vlasti pobunio se 818. 113 i drugdje. 102 DAI30/78-87. Za greb 1990. str. Dvanaestorica župana pomažu Petru Krešimiru IV. Documenta. moguće je da su postojale tendencije da se određen broj župana konstituira kao visoko i značajno tijelo u hrvatskoj državi."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. 129-39. tako se za vladavine Petra Krešimira IV.

320. Klaić. Rački. 2. Klaić. 107 ARFza 819 i 821. Borni je vjerojatno bilo u interesu čuvati franačko prijateljstvo. 421. dakle dalmatinski i liburnski knez 107 . Documenta. jer je njegovo područje Francima bilo teško pristupačno. No. čini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omogućila relativno lako prodiranje franačkih vojski na po dručja pod Ljudevitovom vlašću. Nasuprot tome. a još teže izvodilo vojne pohode. 17. 17. Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika. a da se tek po Borninoj smrti. 324. između pokornosti franačkom caru (jer gaje pohodio 820. 108 Margetić. Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. Izvori. 85. ali ako se to i dogodilo. Zašto je tako odlučio može se samo nagađati: nije se morao suviše bojati upada franačke vojske.bizantsku Dalmaciju. kako je u tom kraju. odnosno na drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae. do 820. Nadalje. jer je na granicama imao mnogo opasnijeg i stalnog protivnika . U vrijeme kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo čak i njegov tast Dragomuž. izvjesno je da se pobuna širila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. Račkl. nazvanog dux Guduscanorum 106 -što bi najvjerojatnije značilo da je on bio "knez Gaćana". 325. Međutim. A s bizantskim su podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugrožavali hrvatske pozicije na istočnojadranskoj obali i u neposrednom zaleđu. 326.. godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo. 18. 322. Zgodovina slovenskega naroda I. Izvori. Klaić. Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sačuvale (jer nisu bile održavane) rimske ceste. Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. godine 821. čini se. L 820. nego je pobjegao na bizantski teritorij -u Zadar 105. Čini se da je središte prostora kojim je vladao bilo u Lici 108. pa se i zbog toga teško putovalo. Rački. B. 48-50. Ako su to Timočani. Izvori. Očigledno nije uspio pobuniti Bornu. jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu. 106 ^Rp z a 818. Izvori. pa se čini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. naime. su se ponovno pokorili caru 104. Borna je. Vrlo je važan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova. 17. Documenta. ali se 103 Takvo mišljenje argumentirano podržava Katičić. uz rijeku Dravu. stoljeća Čim je digao ustanak.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Odnosi Liburnije i Istre. S druge strane. dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istočnoj Srbiji. 104 167 . On se. Grafenauer. Documenta. nije niti pokušao obraniti od optužbi. Rač ki. dakle do vladavine Mislava i Trpimira. Filološka razmatranja. gradeškog su patrijarha Fortunata optužili daje bodrio Ljudevita. Ljubl ja na 1964. čini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio pristao uz Ljudevita. 105 Aw z a 821. hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova. Klaić. Documenta. iz d. onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. Pitanje je jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruške. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a.

ili nedaleki Susedgrad?) ili Papuk (Požega?). godine. R. 325. Rački. 112 Tako pretpostavlja Šišić. opet su tri vojske pustošile "polja izdajnika" i vratile se kući. U cjelokupnim ARF nema opisanog pohoda u koji su uključene vojske iz tako udaljenih krajeva države -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije. Moguće je da Franci i nisu namjeravali napadati utvrde. ili. 819. i Ljudevit je pobijedio. preko današnje Furlanije. 17. Međutim. Koji je to "grad" bio. Izvori 17. ali se može pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice. Izvori. U zimi 820. 110 ARF za 819.jezgra današnjeg Zagreba. Pretorijanci. Izvori. Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima uspjeli nanijeti teške gubitke 110. Štoviše. pak. nego su pljačkom i paljevinom onemogućavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrđivanje. Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema jugu. 324. ali činjenica da stižu čak iz Saske. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja poduzeti protiv Ljudevita. pa se zatim čak tri puta sukobio s drugom. Ta im se nakana ostvarila već sljedeće godine. Documenta. stoljeća do oko 1050. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustošio. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna. Novaković i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome 111 168 . Klaić. Klalć. Documenta. I historiografija Ljudevitovu ustanku daje veliku važnost: ugledna CMH III. Vjerojatno one nisu bile i brojčano velike. u rukopisu. Povijest 315. istočne Franačke. ali su one ipak stigle do Panonije i pustošile. druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruške i okolice današnjeg Maribora). Goldstein. 322. dolinom Une. nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija. 115 Katičić. ili prema Dinaridima (primjerice. a zatim se vratile kući. Klalć. 7.. 114 ARF za 821. kada je u Panoniju stigla nova vojska. Documenta. 67. Bavarske i Italije. Postojnskih vrata. spominje jedino ovaj događaj iz hrvatske povijesti u razdoblju od 9. smatra takvo tumačenje "posve nevjerojatnom pretpostav kom".I. Stigli su i Bornini izaslanici. pa je 822. na mjestu gdje se nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113. Ljudevit je pokušao pružiti otpor prvoj vojsci. slabljenja Carstva. ali Bornu nije uspio uhvatiti. 113 Opširnije I. pokazuje koliku je važnost Car stvo pridavalo gušenju Ljudevitova ustanka. nemoguće je ustanoviti.3. U proljeće su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije preko Noričkih Alpa" (dakle. neki brežuljak podno Medvednice (Gradec . Račkl. 821. Sljedeće godine. ARF za 820. Dakle. za vladavine Ludovika Pobožnog 1 n. pošto im nitko nije pružio priliku za borbu 114. Goldstein. u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamošnjih knezova. Hrvatski rani srednji vijek predomislio (ili je od početka hinio stvarne namjere). Alamanije. 18. Ljudevit se sklonio u "utvrđeni grad na strmom brdu". Ljubljanske kotline prema Slavoniji). Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. a treća "preko Bavarske i Gornje Panonije" (vjerojatno današnja zapadna Mađarska).6. a potom i Borna osobno. na Zrinjskoj gori) 112. Rački. Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i 300 i više otetih konja pretjerane u tipičnoj maniri srednjovjekovnih izvora (a ovdje je franački ljetopisac i dodatno motiviran da uveliča uspjeh svojeg saveznika). godine Ljudevita napokon i ubio.

područnih gospodara . 243-4 i tamo lit. pak. 118 Vidi. 14. Bio je obvezan redovno se javljati caru. 116 DAJ 30/85. Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac. 198. na najboljem putu prema jugu. Srbi. kao što je. koje su ujedinile teritorije većeg broja županija. primjerice." te da su "ostali nezavisni i samo stalni". iz grada Srba obavještava cara daje spreman doći pred njega. Saska. izv.. Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi baš na Ljudevitov ustanak. zbog toga ne treba umanjivati značenje ustanka koji je vodio. Izvori. Klaić. Karolinško je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke). čini se. odnosno Hrvat.vidi. karakteristično je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru Franci. odnosno. u: Sisačka bitka 1593. 64-8. 169 . izd. Klaić.. pa onda u dužem razdoblju asimilacija u franački milieu. 325-6. a car bez odlaganja šalje vrlo jaku vojsku. Tamo ga je ugostio Ljudemisl. 821. Ljudevit je. Rački. Klaić. pošto je pobjegao pred franačkim vojskama iz Panonije. 119 Zbog širokog prostora. pa zbog toga. kao Slovenac J. kao i njegova nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene. zabilježenoj u izvorima 14. bio slavenskog podrijetla. Documenta. Zagreb 1975. ali ga je potom na prijevaru i ubio. bio je Hrvat. jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim osjećajem 119. "na molbu naroda i uz carev pristanak". Povijest. Pomen bitke pri Sisku v luči historiografije in zgodovinskega spomina. nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine. zatim Borne. V. Bez obzira na to. primjerice. To su i prva svjedočanstva u izvorima da postoji čvršća hrvatska državna organizacija i u Panoniji i u Dalmaciji. Jedan od razloga zašto se to nije da su Srbi naselili veće prostore bivše rimske provincije Dalmacije. jer je otac njegove žene Dragomuž također bio Slaven.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća. godine) 117. Franački anali mu posvećuju dužnu pozornost. U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge griješili su oni koji su ga smatrali hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to činila javnost negoli histo ričari)118. 18.Ljudevita u Panoniji. 32. 117 ARFza god. Izvori. a s Francima se. Takvo rodbinsko povezivanje. Priča o Ljudevitu time i završava. neki su to. produžio je za Dalmaciju. Zagreb -Sisak 1994. pa je Ljudevitov ustanak teško ocijeniti kao pobjedu Hrvata. Viz.. pa je tako i Ljudevit bio jedan od oblasnih gospodara. Bilo je to nedvojbeno najvažnije zbivanje tih godina u Car stvu. Goldstein. čini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili sve Franke i njihova arhonta Kočila. ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. odnosno bio je dio upravnog aparata franačke države. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije.. U priči o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova . Simoniti. V. stoljeća Budući da se nalazio nedaleko od izvora Une. koji je bio zahvaćen ustankom. II. Međutim. dolazi 821. II. čini se daje hrvatska narodna tradicija uljepšala događaje i da su na takav način preneseni informatoru cara Konstantina. ocjenjivali kao "obsežen in moćan odpor Jugoslovanov proti frankovskem gospostvu" . sudeći po imenu. stoljeća. dok su Klaić. Gruden krajem 19. smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj županiji i plemićkoj općini. 211-2. Hrvati će još nekoliko desetljeća na mnoge načine biti ovisni o Francima. Povijest Hrvata I.

ukazu ju i neke činjenice: prvo da su Timočani raskinuli savez s Bugarima.6. 120 Vidi. Documenta. u bizantsku Dalmaciju.vrela i putevi saznanja. i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teško moglo prevladati jedno zajedničko ime na širem prostoru . Izvori 18. 123 yyy? z a 819. Diadora 12.I. stoljeća. jer ono ne pomaže kao differentia specifica 122. 122 Goldstein. franački izvori uopće ne spominju Hrvate. Naime.na hrvatskom prostoru. Klaić. oblikovan nakon slavenskog dolaska 121. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome što su Hrvati nastavali Francima prilično udaljene zemlje kojima su oni teško mogli neposrednije ovladati. 391-400. Činjenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" već i za događaje s kraja 6. koji su bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123. Ferjančlć. str. morao je potražiti pomoć Bizanta ili je morao djelovati Bizantu u korist. Rač ki. Slično postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava termin "Dalmacija" naizmjence. 143. Srbi.naime. O uzrocima bune može se samo nagađati. sav se život i svi kontakti odvijaju između pripadnika uže zajednice. stoljeća. 9-21. 124 ARFza 821. S druge strane. Zatim. slično je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski) praktički tijekom cijelog 9. Štoviše. Možda je Ljudevit želio imati povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranična zemlja Franačkog Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovništvom. Uostalom. niti govore o "Hrvat skoj". Da su takve pretpostavke realne. ako je želio zaratiti na Franke i osloboditi se potpuno ili dijelom njihove vlasti. Dalmacija u spisu "De administrando imperio" . on bježi u Zadar.Dalmacija. da bi označio dva teritorija -jedan širi. 325. Tarsatica 120. primjerice. Panonija. ne mijenja ništa na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na više stoljeća stara hrvatska narodna predaja. Pokušao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima iz prijeke potrebe.Franačke i Bizanta . predslavenski. Iz perspektive onoga koji želi izvijestiti o događajima u zemlji koja će se u budućnosti zvati Hrvatska. kada su svi Hrvati. Čini se da nije mogao ništa učiniti zanemarujući odnose dviju velikih sila . roda. Razlog tome je vjerojatno što se oni služe starim. Napokon. stoljeća teško se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili "Hrvatska". O Porfirogenetovoj Dalmaciji. Stoga nema ni potrebe da se oni služe svojim narodnim imenom. nema logike spominjati "hrvatsko" ime. antičkim nazivima . Zadar 1990. u potrazi za saveznicima. O Dalma ciji u Porflrogenetovu djelu opširno piše i B. ili između pojedinih pripadnika susjednih rodova. Klaić. Stoga će ovaj prostor za inozemne pisce još dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja". Liburnija. i početka 7. Izvori. Goldstein. Lončar. jer državne organizacije na šireni teritoriju nije ni bilo. 17. a potom u Carigrad 124 . drugi uži. 121 170 . stoljeća. M. Do polovine 9. 238-9. kada se hrvatsko ime već međunarodno afirmiralo. zapisana otprilike u prvoj polovini 10. kada Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franačkom caru. Rački. a njezini stanov nici "Slaveni". ZRVI 29-30. 322. 1991.

pa stoga i vrlo malo . Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale kao župe koje će tek u kasnijem razvoju prerasti u veće organizacijske | oblike . 125 O razdoblju Ludovlka Pobožnog: CMH III. u svakom mu je slučaju Ljudevitova buna bila i dobrodošla. koji su naselili j neki uži teritorij. jer Hrvati za takva pregnuća sve do 11. 823. Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se odigrava od iznimnog značenja i po tome što je čitav hrvatski teritorij od jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. kao i Bornin nasljednik . spore. Kako se logikom razvoja unutar takvog društva morala i stvoriti neka struktura koja će garantirati stabilnost odnosa. za što su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude■ vitova ustanka. stoljeća možda i sama činjenica da Ljudevit iz Siska bježi prema Jadranu znači da je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. 1-22. stoljeća neće imati dovoljno snage.županije. govore o tadašnjem društvenom razvoju. Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. a ističu se I Ljudevitov tast Dragomuž. koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 . mogli su biti međusobno rođaci. ali j nezaustavljive promjene. 325. s vremenom su se rodbinski odnosi između njih mogli uspostavljati brakoi vima. na čelo tih jedinica dolazit će I "rodovski prvaci". II. Da su rodovski odnosi bili vrlo važni u prvim stoljećima hrvatske povijesti. 17-8. Rački. U vrijeme doseobe Hrvata oni. Klaić. Izvori. Documenta. 30. uspjele su ujediniti prvake na 1 prostoru od Gradeža do Timoka. 322. potvrđuje i jedna od verzija hrvatske narodne predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode petorica braće i dvije sestre 127. 328. 171 . Njezina slabost i neke njezine greške i zloupotrebe. godine. Izvori 3. Naime. Viz. a ako i nisu bili.na panonskom prostoru prvenstveno Franaka. hrvatsko je društvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na vrijeme seobe u jednoj stvari: počinje se afirmirati ranosrednjovjekovna utvrda ili "grad". dovoljno snažnih da integraciju takve vrste dosljedno i provo| de.o hrvatskom društvu s početka 9. Klaić. pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena. Zato je o toj temi . Bio je to ' rezultat djelovanja vanjskih faktora . 821. Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni. Tako. odnosno | sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji. zatvorenim zajednicama nužno je doživljavao. Dotadašnji život T u relativno malim. Moguće je da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franačkom Carstvu nakon smrti Karla Velikog 814. stoljeća . i da je postojala "rodovska aristokracija". Oni su svi povezani rodbinskim odnosima. Međutim. Proći će još neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu počeli voditi samostalnu politiku. središnja vlast više nije tako jaka kao prije. izv. Napokon. 127 DAI30/63-7.nećak Vladislav. neovisnu i od Bizanta i od Franaka. ako Bizant i nije bio nepo sredno upleten u zbivanja. 126 AR FZZ 8 1 9 .moguće jedva nešto reći.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.

Po njemu. Lapčani Rad JAZU 300. 13. 1984-5. pa možda čak i kasnije 131 . Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta. formiranje i postupno jačanje državne organizacije. Goldstein. a u kontinentalnom dijelu. Manuel de sociologie. 8. Međutim. Zagreb 1954. stoljeća. što j e siroma šna i utvr đena r ez id encija biskupa . Suić smatra da grčku riječ Koćoipov ne treba prevoditi kao urbs . a slično je činio i S. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. 357. Radovi FF-a u Zadru 24/11. izv. 135 M. 119 i'd. Štoviše. tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvrđeni grad na strmom brdu"128. stoljeća stvaraju se i 128 Vidi. negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. Nadalje. je li to uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom smislu. 274 i d. Šišić. Grad kao središte zbivanja Sva opisana zbivanja i procesi. Radovi FF-a Zadar 10. M. Stoga je M. Vidi i F. Le Goff. Uobičajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom srednjem vijeku naziva "gradom". Izvori 43. i 10. Documento. sve otprilike do 13. Klaić.dakle "grad". a ville j e ono naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovačku funkciju. 134 S. već kao castrum ili civitas135. Klaić. iako u originalu piše castellum129. 129 ARFza. pa i na širem južnoslavenskom. Povijest. Veličinu. 132 A. Pariš 1980. bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". 133 M. na bizantskom i na hrvatskom teritoriju. Viz. 172 . 131 Tako. na primjer. Barada prevodio castrum kao "posebno utvrđeno mjesto" ili samo "utvrda" 133. do tada je u hrvatskom društvu dominirao ruralni način života (kao i u drugim slavenskim društvima). Hlijevnu. II. u: Histoire de lo. Vidi i L. Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28. Klaić. koje se zbiva od 9.da je "grad aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. U 9. kao i u njegovu zaleđu. Grad u historiji Zagreb 1968. Rački. Konstantin Porfirogenet piše u 10. 324. Antoljak 134. Antoljak. kada prevode Franačke anale. Od 9. J. stoljeća. Međutim. a radi se o Ninu. sve do Panonije. Tako i F. Biogradu. 130 DM 31/68-70. Pariš 1950. primjerice. Suić. vrlo je teško prihvatiti i prilično prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi . Zadar 1981. ha ville medievale. u Slavoniji. Po kriterijima koji su općenito prihvaćeni za evropski rani srednji vijek. 484-5. Kninu. što bi se doslovno trebalo prevesti kao "kaštel". stoljeća nadalje.I. 44. 1971-2. 315. Izvori 17. stoljeća. Smiljanić. "utvrda". "grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11. nametalo je i kao preduvjet i kao posljedicu kontrolu prostora i komunikacija. Mumford. se stoljeću događaju na hrvatskom prostoru. Stupinu. ili su neposredno s njime povezani. Šišić i N. odvijaju se u nekom utvrđenom i lako hranjivom mjestu i oko njega. Cuvillier. Naime. stoljeću i spominje mcipa u Hrvatskoj. uz Jadran. Hrvatski rani srednji vijek 5. Barada. Neki su historičari taj izraz prevodili kao "gradovi". Konju i Klobuku 130. Skra dinu. Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X. 820. 98. France urbaine. što je značilo da nema uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta trgovine i vlasti (crkvene ili državne). u to vr ij eme pos toje samo c ite.

kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz more. Viz. a protivnik Borna se sklanja u castra. jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju prvoga hrvatskog kulturnog pejzaža u 9. odnosno gradove 139. 35/12-3. sa čime se teško složiti. Nestaje bizantska. Čini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka Istra. sudeći barem prema tome što pod tim pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. pa ti njihovi "gradovi" počinju funkcionirati slično ili na isti način kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138.3. izrazito vojnička organizacija.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja franački vojvoda. ponajprije zbog političkog okvira u kojem se našla. 1984-5. to će se očitovati tek u idućim stoljećima. Bizant 169 i d. 22. kao što je radila starija historiografija. Documenta. gradovi su potiskivani s njihovih nekadašnjih agera. kada je franačka vlast zamijenila bizantsku. Gottschalk polovinom 9. stoljeću. Smiljanić. Od kraja 8. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. 31 /6 8 . Gottschalk. 137 Goldstein. pa se u tom slučaju "grad" može poistovjetiti s nastambom vladara. stoljeća tvrdi da je Trpimir živio u villa140.od spomenutih 9 više od polovice (5) ih je uz obalu. u vrijeme Ljudevita Posavskog ima ih i u Panoniji. 10. odnosno romanskim elementom. 3 2 / 1 4 9 . F. Ako se nastamba hrvatskog vladara uistinu može smatrati gradom. a ne vojnički predstavnici vlasti. povezivati s etnikumom. 138 Vidi. 3 3 / 2 1 . 17. 43. Bilo je to doba intenzivnog spuštanja Hrvatske i drugih Sklavinija na Jadran 137. Klaić. 322. Istarska gradska općina. nabraja ih još 21 136 . onda je to najbolji dokaz društvene (klasne i staleške) diferencijacije.njih 9 u Hrvatskoj.5 1 . a na južnoslavenskom prostoru. 63-4. u zaleđu Jadrana. Gradovi postaju karakteristično obilježje čitavog hrvatskog prostora. II. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom hladnog dijela godine. 140 Katlć.7 0. što bi se vjerojatno najbolje prevelo kao "dvorac". 58. Izvori. te se nastojalo promijeniti upravno ustrojstvo vlasti u njima. pri čemu se razlike između vladarske i obične seljačke kuće očituju i u veličini i u posjedovanju neke fortifikacije. ipak smatra da su kninski i bribirski. Radovi FF-a Zadar 24/11. Klaić. Bizant 99 i d. kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10. Međutim. 44. Rački. Stoga se "grad" ne bi smjelo. naime. gradovi se osnivaju i u unutrašnjosti. Može se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inače živio. 141 Vidi. izv. ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoši po Dalmaciji. stoljeća "gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljeće kasnije . Činjenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz obalu . 108. na ra znim mj. Izvori. 34/19-20. 136 To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M .2 . iako tvrdi da župa nijska središta "imaju istaknuti položaj i naslijeđenu konstantu naseljenosti". Rasprave i članci. dok se priprema za pohode u pr oljeće. No. 173 . opširno. stoljeću. 120. Goldstein. Klale. 139 ARpza 819. nastavlja borbu za očuvanje svojih pravno-političkih posebnosti. Izvori. jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu okolicu. Isti. AR F. tribuni su sve više članovi gradskog patricijata. 61. koja je gubitkom agera znatno gospodarski oslabljena. stoljeća.

. Beo grad 1970. a hrvatski je prostor djelomično pripadao Bizantu -vidi. Prožima nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. kao i u zapadnoj i središnjoj Bosni 144. Goldstein. Naime.ili su čak i stradavali pod udarima barbarskih plemena od 4-6. Dubrovačke te me. Bizant. 1975. gdje su nadgledali putove koji su obično vodili iz Panonije prema Jadranu. Vizantijski gradovi uran&m srednjem veku. vrlo snažan u antici. Jedan od takvih nizova ili sustava. na i. 100. valja se vratiti dublje u prošlost. Kode r. pose bice.. 137-154. Mnogo podataka daje. zabave i svečanosti 145. postupno se njegove funkcije sužavaju na obrambenu i crkvenu . Ist o. T he Ur ban Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt. pa onda i sekundarni sektor gradske privrede. pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina mogućnost. Kla ić . Bizant. tko u njemu živi? U kakvom su međusobnom odnosu gradovi na hrvatskom prostoru. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. 145 Suić. ali i branili uži prostor oko sebe. 65-70. Ostrogorski. 201-10. u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku. Takvih je utvrda bilo i sjeveroistočno od Zagreba. 65-71. Goldstein. jer imaju gradsku tradiciju i razne administrativne funkcije 142.on postaje utvrda. ali ponajviše za razvijeni srednji vijek J. J. i tamo lit. ali se takvima ipak smiju smatrati. J IČ 3. 144 Vidi. istoriografije i prosopogralije). Odnos g rada i sela na istočnoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u. Transformations in Early Btjzantine Urban Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e. stoljeća. Grad. igre u amfiteatru. 142 To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu. str. Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme.4. Russe ll. 174 . 143 Usp. Radovi Instituta J AZU Zadar 21. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovništva na selo. kada se tipično antičko društvo na tom prostoru uglavnom rastrojilo i nestalo . protezao se duž istočne obale Jadrana 143 . Najnovi ji radovi: J. ali i duboko u unutrašnjosti. 155-87. kako bi ih kontrolirali. tercijarni. Lučić.negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak donekle zaštićenoj Dalmaciji. Ma jor Pa pers. 62-89. Pri tome su više bili pogođeni gradovi u Panoniji (primjerice. Geo graphic App roach to the Topic. O odnosu grada i sela na na še m pr ost oru piše N. Kasnoantički grad na hrvatskom prostoru doživljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antičkim razdobljem: umjesto da bude središte trgovine i obrtništva u kojem se odvijaju teatarske predstave. The 17th Inte rnati onal B yz anti ne Congr ess. 87-103. Zadar 1974.. praktično je nestao. postavljaju se različita pitanja: što se u gradu na hrvatskom prostoru događa. Dumbart on Oa ks 19 86. kada se zbog opće nesigurnosti stvaraju nizovi utvrda duž komunikacija. Siscia ili Sirmij) koji su bili ugroženiji .I. 227 i d. 248. 33 i d. grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija) očigledan proces. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije. Istovremeno. siguran zaklon za svoje stanovnike i stanovništvo uže okolice te siromašna rezidencija biskupa. koji će kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog značenja. mj. a u kakvom prema selima koja ih okružu ju? Koji bi kriteriji trebali biti ključni pri klasifikaciji gradova i njihovu razlikovanju od sela? Čini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zaslužila. G. u kasnu antiku.262.

Trogir se zove. a još manje cjelovito is traženo.u svakom slučaju teško ih je usporediti sa značenjem prostora uz obalu (vidi. s kopnom povezan kao most uistinu uskim zemljouzom. Ni izvori takvo naselje pobliže ne opisuju. izv. Krk. Čini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom slučaju jednu zajedničku karakteristiku . Rab. a prije nego što će dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palači. 175 . ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istoćnojadranske obale pa sve do Drave. opširan popis. Uostalom. gradovima (bilo na teritoriju bizantske teme Dalmacije.to je posjedovanje zidina. Činjenica jest da do sada nije pronađeno. Konstantin Porfirogenet 146 Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji.DAI29/258-62. U onim. "Grad Trogir je malen otok u moru. bilo na teritoriju pod vlašću hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje još iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki. pak. kao što su Zadar. Viz. Osor. Govoreći o Splitu. na tim pro storima nije bilo značajnijih središta naseljenosti .ka:" is-H Slika 9. II. Trogir. jer je sam otok malen kao krastavac" .m . 205). pošto je ukratko ispripovjedio povijest grada. Srednjovjekovna nalazišta. 22-3. kojim stanovnici prelaze u sam grad.i. Split. 1. Sekelj. u sva kom slučaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146.

u: Treatises. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. kao i u Zadru. Strategikon. koja se u međuvremenu pretvorila u ranosrednjovjekovni grad. 156 Toma. 150 O toj nasušnoj potrebi za vodom svjedoči i bizantski spis Strategikon iz 6. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna se sa svojim ljudima sklanja u utvrde.I. te su se razmjestili s oružjem okolo po zidinama"156. popravljaju zidine u Saloni152. 17. ne poduzimajući ništa. stoljeću obrambena je funkcija bila od presudne važnosti: za franačkog je Ijetopisca najvažnije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154. Vidi. Goldstein. dužine jednog hvata a često i do dva i širine do jednog hvata. Documenta. 234. Klaić. Ni Koloman nije pokušavao 147 DM29/246-50. 153 Suić. 22. te eventualno nadograđivati ili proširivati. k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e đ u b r a ć o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. nego od kamenih tesanika. bizantski gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine još iz kasne antike i trebali su ih samo popravljati. Bellum Gothicum. Napokon. 88. 152 Tako tvrdi Prokopij e. 10 2. Krajem 10.naime. nego kao utvrdu. Klaić. 21-22. jer velike su ljetne suše ostavljale čitave krajeve bez vode. Kronika. Klale. Beograd 1976. 10. 27 8 i d. Rani srednji vek. koje je zaliveno olovom"147. Izvori. 151 Tako su to shvaćali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi. trebalo je unutar gradskog areala imati izvore. 16. Dokleji. I. Mum f o r d . Svijest da gradovi trebaju imati zidine. Viz. 154 In arduo monte . bila je prisutna na hrvatskom prostoru. Osim zidina. g od i n e.ARF za 820. Za gr eb 1 9 68 . 149 Rački. Grad. franački je ljetopisac svjedočio o iskustvu vlastite zemlje. Puli. Račkl. II. i oni se sklapaju i međusobno povezuju željezom. Rački. a Ljudevit mu ne može nauditi (nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv. CD I. stoljeća spominje se gradski zid u Zadru148. Izvori 42. Arheološka potvrda Prokopijeva iskaza -Suić. 322. 286-7. Documenta. te je općeprihvaćena još od kasne antike.vidi. Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda". Goldstein. Documenta. Suvremenici nisu mogli drugačije ni doživjeti Dioklecijanovu palaču.. stoljeća ugarsko-hrvatski kralj Koloman stiže pred Split. Varvariji153. Desetke postaja i refugija duž istočnojadranske obale i u unutrašnjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina. Rački. dakle. Uostalom. 66. pogl. građani su "učvrstili dobro vrata. Klaić. Bizant. 17. 45. a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150. No. Izvori. L . 234. a 1066. cisterne ili bunare s vodom. a ako ih nije bilo. reducira ga isključivo na zidine . 101. I u 9. stoljeća. Hrvatski rani srednji vijek ovako opisuje splitski zid: "Nije sagrađen od cigala. otprilike polovinom 6. Grad. ali i mnogo šire151. 30. suvremeni slikovni prikaz grada u Fr a n a č k oj . 155 A RF za 8 1 g. Tako se u Justinijanovo doba. Borna i njegovi ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155. izv. Izvori. Documenta. kada na samom početku 12. CD I. a potom tek neke druge karakteristike. trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog izvora bez obzira na moguću opsadu. d ef in ir a to ka o " po t r eb a za zaštitom". da se lako može braniti . niti pomoću maltera.3. stoljeća. 56. G r ad u h is to r i j i. "on je sa svojima samo tamo boravio". 148 176 . 14. 324. odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od svakog napada.

KNIN važni gradovi Stupin gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na zadarskom području trn izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi — vjerojatno glavni putovi u ranom sredn/em vi Gradovi i utvrde na hrvatskom .

Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru .važni gradovi gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostom opustjeli gradovi na zadarskom području izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku Karta 5.

76-7) tvrdi da su križari i Mlečani osvojili Zadar na juriš. 450. kada je stvorena bizantska istočnojadranska magistrala. Documenta. B rusi ć. Zagreb 1951. godine nije završilo tako daje napadač ušao preko zidina u grad. kako bi se zagradio ili barem bolje čuvao ulaz u ninsku lagunu 158.Biograd. Zagreb 1992. jer castmma samo na kninskom području ima osam164. Rački. 285-6. 443-8. 178 . Čak ni glasovito križarsko osvajanje Zadra 1202."Velicin" (TO BeAit^iv) bi se. pa se čini da i to dokazuje kako su ti gradovi morali imati vrlo dobar strateški položaj 163. Izdanja HAD 15. čini se.svima su njima zidine bile i zalog sigurnosti. Smiljanić. 43.) postoje mnogi prijedlozi -možda Ostrovica 161. iz nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada napadao čete kneza Ljudevita. ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronađen bolji smještaj . 163 A RFZZ 819. 41. Hrvatski rani srednji vijek frontalni napad na grad. na križanjima putova s obale u unu trašnjost. možda neka druga lokacija 162. Zadar 1969. 158 Z. hrvatski se grad smještao na ključne točke pomorskih i kopnenih komunikacija -u priobalju je to učinjeno već za bizantske vlasti u 6.tako su. nego su se poslije žestokog petodnevnog napada i bušenja zidina Zadrani predali 157. Povijest. mogao locirati u današnje Bilice kod Skradina160. Klaić. Klaić. a kada spominje napuštene gradove na teritoriju bizantske Dal157 P. to Eicćp8ova . dočim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa. Dvama gradovima teško je odrediti točan položaj . Goldstein.Karin159 zauzeli one položaje na istočnojadranskoj obali koji su još bili slobodni. Zvonimir. Osim toga. izv. Izvori. izv. Izvori. 17. Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. Tako su se gradovi u unutrašnjosti smještali na ključ nim položajima u kraškim poljima. nije podlegao opsadi napadača . Radovi Zadar 16-7. xo STOAJIOV . Viz.Skradin. odnosno mjesta koja nisu držali Bizantinci. 57. Benediktinci. 44. ali se čini da je njegov opis prilagođen općim shemama. II. Livno (TO X^ef$£voc) pak kontrolira čitavu livanjsku županiju. I ne samo to -naselja su se na sličan način pokušavala štititi i s mora . Klaić. Skok. II. 162 Usp.I. stoljeću. 161 Šišić. 108. P odm ors ka a rheo lošk a is tr až iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u ninsku luku. Viz. Tako se može reći da nijedan ranosrednjovjekovni hrvatski grad. što je Splićane prisililo na pregovore i kompromis.Stup (Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv . II. 277. uz koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale strateške potrebe i trgovački razlozi. Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc -Nin. a ne odraz onoga što se uistinu dogodilo. Konstantin Porfirogenet očito ne spominje sve gradove na hrvatskom političkom prostoru.3. 159 DM 31/68-70. 43-4. T6 Be/\iypoc8ov . Klaić. dva starohrvatska broda napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta. Razloge tome vidi -Goldstein. Izvori.. Osim toga. 164 F. 160 Šišić. unatoč nedostatku čvršćih argumenata. 450. Toma Arhiđakon (Toma. 322. Kronika. Ostojić.stratešku važnost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objašnjava ti. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja. 83-99. barem koliko je zabilježeno u izvorima i koliko se razaznaje iz arheoloških ostataka. Povijest. Povijest. godine. nego je pljačkao po okolici.

Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Anastazije spominju se i oppida. Viz. Izvori. Documenta. Pizuh (Ili£oi5x) na Dugom otoku. gdje dominira latinski. 167 Rački. Premuda (rh)poxijj. ali 165 DAI29/290-3. izu. logično je pretpostaviti da ih duž istočnojadranske obale ima na desetke. 138..pco). Bizant. 25-6 i tamo kom. isto kao i utvrda župana iz Srba od kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166.oc). Olib (AA. radi se isključivo o gradovima na relativno malom području oko Zadra . 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko.oori7c). Skradin Već su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u njihovo doba nema više naselja koje bi se po bogatstvu života i funkcija moglo uspoređivati s antičkim polisom. Klaić. stoljeća macije. Tako je za franačkog ljetopisca Sisak civitas. Ćaska i Škrda (Sicr|p5diaooa). 307. 179 . 18. Silba (EeA. 327. II. Goldstein. Škarda (ZKep8đ). urbs se počinje zamjenjivati drugim izrazima.to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pašmanu. Documenta. Molat (Metex5) te Sestrunj i Iž (EaxtownQ. Na hrvatskom području. a zajedno s njima i villae i dvitates167. U priči o prijenosu relikvija sv. Slika 10. Rački. 166 ^Rp z a 822.

Documenta. 172 Vidi. Veli Varoš u Splitu po kojim kriterijima ne može raditi o gradu171. Miinchen 1958. (^pcupiov. Da su kriteriji nazivanja nestalni. 22. LJPD. VTI. u kasnoj antici i ranomu srednjem vijeku počinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima moTpov. 19. Vrlo se često govori o castra i castella . U grčkom jeziku odvija se sličan proces . stoljeća nazivaju Šibenik i Biograd170. "sela" i "gradovi". kada je 872. jer se današnje značenje tih riječi ne može usporediti s onovremenskim. u drugim slučajevima civitas je prije utvrda negoli grad. ni u ranomu srednjem vijeku nije bilo dosljednosti u upotrebi termina . Sv. 88. iako se vjerojatno ni Slika 11. Die Buzantinische Stađt. o%-6pco(j. Berichte zum XI.a. ali istovremeno su i civitas. E. quod nunc est casteUumJadrae.naime. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss. 170 Rački. 365. "■' u Mošin. Uostalom. 54: Arausonam. Nikola. 149. Izvori. 28 i d. Castrum se čak krajem 11.I.naime. Strategikon (Treatises. pa čak i sa %a>pa ili %copiov172. 171 Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum. 4. Ra čki. potvrđuje i Ivan Đakon koji neku neidentificiranu utvrdu na Braču naziva urbs. Kirsten.) razlikuje <|>poi3piov od 180 . godine napadaju Arapi. Tako Konstan168 Klaić. a villaje i nastamba (da li i dvor?) kneza Trpimira168. Goldsteln. Documenta.tako je u Ljetopisu Popa DuMjanina casteUum postao čak i Zadar169. Hrvatski rani srednji vijek je dvojbeno mogu li se ti izrazi prevesti kao "utvrde".

ali se može pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu. I. I. 181 . primjerice. 33. bilo je vrlo teško graditi ili samo popravljati. čuvar grada . Tako su mletačkom duždu Petru II.173. stoljeća i dotoku novca. Etimologijski. "grad Ključ" i "varoš Podključ" 175. stoljeća (gradštik. kninske K 6X I C . "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti mogao označavati jedino "utvrđeni grad". ali ne i tamošnjih sela i drugih naselja 179. Klaić. 11. Opsežno raspravlja o gradu. Prinosi.i<. unatoč relativ noj konjunkturi od početka 9. Međutim. kako bi se jasno razgraničilo u kojem naselju može stolovati biskup. 174 I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad". Documenta. 82. 175 Vidi i druge primjere . a u kojem ne 178. izme đu ostal og. 602-4. Izvori. Tek se kasnije značenje riječi prenosi i na naselje koje se razvija pod utvrdom. 176. Napokon. Nije također poznato u kojim su "gradovima" ovi službenici obavljali svoj posao. 178 Rački. i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara riječ. i Mažuranić. već sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktički razlike i nije bilo.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeću pogodila kriza). II. na duže vrijeme nije moglo podnositi (pa je hrvatsko društvo u 10. izv. U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme đu "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae). jer je Salona po svim kriterijima zasluživala naziv ra5A.. i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima.. 48. Zagreb 1991. 191. 424-8. dokazuje i titula "gradštak" spominjana u drugoj polovini 11. Život se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono važno.i<. 353. kada spominje dalmatinske gradove. stoljeća tin Porfirogenet. ali u kasnijim razdobljima. Rječnik hrv atskogajezika. a zapravo "gradom" . Prvenstveno zbog toga što je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik financijski i radni napor za stanovništvo koje ga zasigurno. I. stoljeća. Goldstein. Iako je nema u ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is ključivo latinske termine). kada pripovjeda o njezinoj propasti početkom 7. Izvori. ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanistič kih razlika među njima nema -vidi. 179 Rački. 177 Mažuranić. "zamak" ili "tvrdi grad". zapravo staroslavenska. stoje očigledan anakronizam. 103. Iz teksta nije jasno koja je funkcija tog službenika bila. gradšćik.kaštelan (castellanus) 177 . 338-51. "utvrdu na brdu koja kontrolira širi prostor". V. 173 DAJ 29/26. A da se riječ "grad" naširoko upotrebljava u hrvatskom. 96. dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od rcoA. grašćik) 176. Sav se život nije mogao skučiti u relativno malen prostor unutar zidina. primjerice. Bizant. 176 Rački. Documenta.potvrda tome je. Documenta. Anić. znač i i " zama k" i "tvrdi grad" -Vidi. Prinosi. Orseolu prigodom njegova dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih kaštela". Naime.Skok. Klaić. Čini to čak i u slučaju Salone. Viz. jer grada u današnjem smislu riječi nije ni bilo 174.

će stoljeću samo jedan hrvatski grad . U 9. 182 Naime. Knin . nastavlja isti izvor. o gradu.Greblje . Zekan. što bi moglo ukazivati da se baš u to vrijeme stanovništvo naselja u blizini povećava. očigledno da slične promjene proživljavaju i neki drugi bizantski gradovi. tako i u unutrašnjosti. i početkom 9. stoljeća 180. stoljeću počinju odskakati od sebi susjednih sela . 121-241. 75-120. Ukopavanje na ovim nekropolama počelo je krajem 8. K. No.Nin . SHP 12/1982. ni teatar. 183 Belošević. Dalmatinski gradovi. Istraživanje ranosrednjovjekovne crla>e sv.kataloški opis grobova 181 i nalaza. nikako ne o selu. Materijalna kultura 22-43. U tim sredinama. SHP 19/1989.Ždrijac je kraj Nina. Rački. ni druge gradske funkcije. leprozoriji. a on je uvijek bio izvan zidina182.naime. ali one su postojale. SHP 19/1989. 180 Goldstein. ipak se takve jedinice. Bez obzira na to kako se iz današnje perspektive ocjenjivala moralnost takvog postupka. dvije najveće i najznačajnije do sada pronađene i istražene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznačajnija i vjerojatno najveća hrvat ska grada . Anastasiae. Čini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veličini u 9. Bizant. mogli su se organizirati na posve drugačiji način u odnosu na novostvorene gradove i utvrde. dakle. kada je došlo do intenzivne izgradnje raznih objekata. T. Očito je u nekom od dalmatinskih gradova početkom 9. Može se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. Jest da im nisu bili potrebni ni forum. a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se predgrađe na zapadnoj strani palače 181. ta naselja (grado vi) dobivaju na značenju. nužnošću uklo pljene u gradsko tkivo i život. Simoni. organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani okolina i koja predstavljaju središta šireg prostora. 122. Goldstein. i time su stvorene neizmjerne prednosti u odnosu na sredine bez antičkog kontinuiteta. stoljeća postojao leprozorij. Anastazije. jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870.dobiti biskupiju i po tome se najviše približiti onome što su nedaleki bizantski gradovi već odavno imali. logično.. odnosno 877. Dakle. 306-9. pa i da. 182 .radi se.M. 17 i d. D. a čak dvije nekropole nalaze se uz brdo gdje se nalazio Knin 183. Unatoč činjenici da se i u hrvatskom društvu. pa zatim do potpunog zamiranja. kako na jadranskoj obali. a bilo je i drugih gradova te crkava koje je trebalo ili popravljati ili graditi od temelja. godine. duševni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili pričvršćeni lancima. u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je život dobro organiziran. koji su naslijedili i koliko-toliko očuvali antički urbani raster. Splićani već u kasnoj antici grade crkve izvan zidina. stoljeća i onda dekadansom potkraj istog tog stoljeća i od početka 7. spominju se čudo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v. Jelovina. Documenta. a to je bio grad. stoljeća. što je mogao biti privilegij isključivo sređenih zajednica . Marasovič . Hrvatski rani srednji vijek zidine na visokom brijegu. u Historia translationis s.I. Mihovila "na obali" u Splitu.

V. Mletačku samosvijest još će više 184 DAI 30/58 -68. koja je na razne načine došla u kontakt s Hrvatima. Delort. Be kker us. 183 . dakle trgo vačkim i proizvodnim središtem šireg prostora. štoviše na cijelom bizantskom Zapadu.. koje će se nastojati i osamostaliti. Hrvatski će grad početi dostizati dalmatinske gradove tek u 11. vol. teško mogu u bilo kojem pogledu uspoređivati s naseljima pod bizantskim vrhovništvom smještenima uz obalu u kojima stoljećima postoji tradicija organiziranog gradskog života. Venice. koja će omogućiti trgovački i privredni uspon grada. Theo phan ne s Continuat us. F. Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. dakle. 1 tamo lit. iako su nominalno bili i dalje bizantski podanici. e d. baš kao i druga plemena uz istočnu obalu Jadrana (Srbi. stoljeću. Mlečani praktički sve više samostalno nastupa ju. Prijepore koji su se javili početkom 9. Također. ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. Zahumljani. C. stoljeća. 79. ni bilo koji drugi izvor ne objašnjavaju detaljnije te događaje. 288. stoljeća u historijskoj znanosti obično nazivane gradovima. Carlle -G. Le origiiiidi Venezia. Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I. neovisne o bizantskom vrhovništvu 185. Stoga je logično da će se ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mlečanima. Konstantin Porfirogenet svjedoči da su Hrvati.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Od početka 9. svjedoči da se sve više afirmira svijest o samostalnosti Venecije. stoljeća. 389 i d. dtretta da Giuseppe Galasso. stoljeća situacija se u kontinentalnom dijelu Hrvatske primirila. 6. a onda će svi zajedno primati impulse općeevropskog razvoja koji će ih postupno učiniti gradom u pravom smislu. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija. I: Longobardi e Bizantini. Fedalto. djela općeg karaktera: Ph. ali je nedvojbeno da su istočnojadranska plemena stvorila prilično jake teritorijalne jedinice -Sklavinije. Bologna 1978. Termin Patria Venetia. 14. Ko navljani. jer je ona zajedno sa širom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovništvom. portrait historique d'une cite. A. stoljeća između Franačke i Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mlečani su iskorištavali samo da bi izborili što veću samostalnost. trgovi na između Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronaći novi koridor za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istočnim mori ma. A Maritime Republic. izuzetno značajno bizantsko uporište na sjevernom dijelu talijanske obale. izv. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije Dvadesetih godina 9.9. I. Trabunjam. II. Kada je 751. na cijelom Jadranu. godine. koji se počinje upotrebljavati polovinom 9. nakon 867. Braunsteln et R. Baltlmore London 1973. godine pala Ravena. 185 Storia d'Itcdia. Lane. Venise. Viz. Ni Konstantin Porfirogenet. Pariš 1971. Bon na e 1838. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. Torino 1980. Zbivanja na Jadranu pogodovala su jačanju Venecije.

prvenstveno gusarenje. smatralo se da Mlečani imaju pravo nesmetano ploviti Jadranom. t. Osim toga. Klaić. 12. a pogotovo s Hrvatima. stoljeću Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu. Hannover 1897. valja reći da se čini kako su se u 9.. Bologna 1901-19. valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Documenta. Otrantom i dalje 188. s druge se isticalo da je Jadran. smatrala se napadačem i mogla je biti napadnuta i opljačkana. Marka evanđelista. a pogotovo ona s osvajačkim ambicijama. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su svojim prirodnim pravom da pljačkaju brodove koji plove uz obalu što je oni nastavaju i posjeduju. 187 Narasla mletačka samosvijest očitovat će se ponajprije na istočnoj obali Jadrana. Slaveni (i Hrvati) bili su. 189 To se događa po Andreae Danduli Chronica. itd. Rerum italicarum scriptores. t. Taj su spor i suvremenici i historiografija različito tumačili. sklopio je Ivan s njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena na gotovo 500-godišnjem iskustvu Mlečana s istočnojadranskim slaven skim plemenima. a sama plovidba i pomorska trgovina bile su im ipak manje važni. ali će njezinu afirmaciju još neko vrijeme donekle sprečavati Franačko Carstvo. 71-96. jednostavno. godine iz Aleksandrije. Rački. Za Slavene.14. u vrijeme dužda Ivana Particijaka (829-836). stoljeću. Realke u SpIJetu. 1912-3. 334. ugovor {Pactum Lotharii). prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara. što gaje Venecija 840. kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi što sigurnije plovili Jadranom. Izvori. pogotovo istočna obala. Međutim. Vel. 19. Iako su načini da se taj cilj postigne bili različiti. Studi veneziani. vjerolomni. Raccolta degli storici Italiani. potreba siromašnijeg društva bila je da na taj način priskrbljuje nužna materijalna dobra. Hrvatski rani srednji vijek osnažiti zadobivanje relikvija sv. Questioni agiografiche su San Marco. pa možda i prije. koje je u Italiji imalo značajne i Veneciji bliske posjede. k. od tridesetih je godina. Dakle. plovidba. sječa šuma.I. kao i za Hrvate. II. često su se bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s jedne strane. barem u prvo vrijeme. 187 184 r Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ot. godine sklopila s talijanskim ("Mlečani i njihovi susjedi") i istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franački podanici. Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od čimbenika koji joj je u tom razdoblju donio i bitan napredak. Stoga su suko bi između Mlečana i Hrvata i drugih Slavena učestali o čemu obavještava Kronika Ivana Đakona (pisana oko godine 1000. Legum sectio II. proved186 A. 132 i d. Niero. jer je po zaključenju svakog mira dolazilo do novih prepada i borbi. koje su u grad stigle 828. Prva takva vijest u njoj potječe s početka tridesetih godina: "Oko tog vremena došao je poslanik Slavena s neretvanskih otoka gospodinu duždu Ivanu . Slaveni i Venecija. Izraz "mir koji je malo vrijedio" bio je zaključak Ivana Đakona temeljen na gotovo 200-godišnjem iskustvu. Novak. pljačkali ih i ubijali posadu. svaka mletač ka lađa koja prolazi. XII. stoljeća ba takve pomorske orijentacije bila je.). 188 O tome raspravlja G. Tekst ugovora: MGH. 3-27. Sep. dolazilo do sukoba u kojima su najčešće Slaveni napadali mletačke lađe. iz Programa c. Moguće je da gaje pridodao prerađivač Ivanove kronike Andrija Dandolo koji živi u 13 . paša. Tako je prestižnost Venecije postala veća od bilo kojeg drugog evropskog grada 186. 148. a gusarenje na moru je logičan nastavak . Goldstein. Pokušavajući pomiriti ova dva krajnja gledišta. 1970. Prema tome.. pokazuje kako dvije strane približavaju zajednički poslovni interesi: ugovaraju se trgovačke povlastice.

općes laven skog. 291-2. pa čak i s jugoistočnih jadranskih obala (Beneventa. Da bi se s istočnog Sredozemlja. Viz. Ni Neretvane. a ni Hrvate. Klaić. Documenta. 191 185 . "zarobe Slaveni Neretvani Mlečane koji su se s trgovanja vraćali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. navodno njihovom posjedu.zajedničko dobro. oko godine 834. a onda se naglo i nezadrživo nastavilo". Mlečani rado pozivali na njega. 193 Rački. Izvori. 24. a pogotovo da ga prisvajaju ili pljačkaju tuđe brodove. Odnosi liburnge i Istre. taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova protivnika. U Bizantskom Carstvu to pravo evoluira u isključivu vlast države nad njezinim morem. U Rimu se Sredozemlje smatralo unutrašnjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". Ova vijest otkriva koliko je značenje istočno-jadranska obala imala za Mlečane. tako da se brodovi tamo nikada ne plaše bure" 194. S druge strane. More je bilo u pravnom pogledu res communis . ali dublji je uzrok svakako slabljenje Franačkog Carstva koje je započelo pod Ljudevitom Pobožnim. godine (Rački. 333). Katičić. pa onda i hrvat skog način a ratov anja iskaz anog u bitkama na kopn u u kojim a je najva žnije iznen aditi protiv nika19 0 . jer one idu duž istočne obale 190 Vidi. jer su oni sve slabije osjećali franačko vrhovništvo. pa su i Mlečani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da plove po tom. Aachenski ugovor ničim nije obvezivao. 24. Naime. taje obala pred talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car Konstantin je u 10. kada im je odgovaralo. Izvori. More i vlast obalne države. u pravilu se plovilo duž istočnoja-dranske obale. jer da je "vjerojatno odlučujući udarac franačkoj vlasti na zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. 19. godine". 192 N. izv. 194 DAI29/285-7.. Documenta. po kojem je Bizant baštinio i dalje razvijao rimsko shvaćanje prava nad morem. a opća sloboda pod zaštitom države zapravo se pretvara u imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe samo za pripadnike tog naroda192. Ta ko već trides etih godin a na jadra nski m obala ma stasaj u snage koje se više ne obaziru na dotadašnje bizantsko-franačke sporazume. Ravene i njihove okolice. Margetić. 49. str. 43. Klaić. Zagreb 1953. Naime. Samo nekoliko godina po sklapanju mira. Mlečani su prihvaćali bizantsko pomorsko pravo. dakle talijanske obale) stiglo do Venecije. iako su se. II. nominalnog bizantskog podanika Veneciju. tvrdi da je "franačke vlasti nestalo u Dalmaciji svakako nešto prije 828. Takav odabir itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu. pa je s vremenom i stvarna franačka vlast slabila i nestajala191. 335. stoljeću uočio da su "pod upravom Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni.

u: Račkl. Martina u Poljicima. izdanje. 428 (Jadransko more). 200 A.Rački. Documenta. "malo vrijedio" 201. Isto tako i duždevi iz kuće Orseola osvajanje Dalmacije godine 1000. stoljeća "vođena povoljnim vjetrovima. bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jaču morna ricu i brojnije pješaštvo. Nostro dalmatico mari . uvijek biti sposobni napadati mletačke lađe.I. I. Documenta.) i sklopio također savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno Družak). Opširno o ugovoru: L. koji vrlo rijetko iznenađuje."slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202. "Prešao je zatim do neretvanskih otoka (radi se o Braču.Apsarus iz aspekta antičkog pomorstva. ili 195 196 294. jugo istočno od Splita. Izvori. 1988. otok Pag. Zagreb 1960. Anastasiae. a duž talijanske se spuštaju prema jugoistoku 195 . 198 186 . Goldstein. 73. Hrvatski rani srednji vijek prema sjeverozapadu. Anastazije početkom 9. To potvrđuje i činjenica da Petar Krešimir 1069. dužd Petar Tradenik krenuo je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru piše Sclavonia -Sklavinija). a pogotovo njegov sjeverozapadni rt. po riječima pisca. 197 EncOdopedya Jugoslavije. Documenta. u blizini Splita. 199 Rački. Međutim. sklopio je mir s tamošnjim knezom Mislavom 200. 163-72. I. Zadar 1980 Historia translationis s. smatraju toliko značajnim uspjehom svoje vanjske politike da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dužd Mlečana i Dalmatinaca"199. I taj je savez. 334. Hvaru i Korčuli -op. godine Jadran naziva "našim dalmatinskim mo rem" 198 . Potkraj tridesetih godina. t. Šonje. na sjeverozapadnom rtu otoka Paga. Martin na Punti Luna. što znači da je dalmatinska obala toliko važna da je dala ime čitavom moru. Solina i puta preko Klisa u unutrašnjost. Martina u kojoj je sklopljen mir između Hrvata i Mlečana. primjerice. Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju. stigla u Zadar" 197.. Diadora 9.Veneticorum atque Dalmaticorum dux. Ranosrednjovjekovni izvor bilježi još jednu pogodnost istočnojadranske obale: laga ni južni vjetar. Klaić. Margetić. pa i drugi slavenski gusari. A. HZ41. II. pa onda ni Neretvani. 308. 202 MGH. Iz svih navedenih primjera logično proizlazi da ona sila koja vlada istočnim Jadranom ima velik utjecaj nad čitavim jadranskim akvatorijem i priobaljem. G. GZ. godine) sklopljen je i već spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih odredbi bila da će dužd na carev zahtjev pružati pomoć protiv zajedničkih neprijatelja . 32-5 . Međutim. 19. tjerao je brodove na sjeveroza pad. a potom ni drugi Slaveni. Faber. Očigledno je u vladajućim mletačkim krugovima prevladalo mišljenje da se jedino konfrontacijom neće postići ništa i da će hrvatski. a nedugo potom (840. Legum sectio II. dočim su Poljica u središtu događanja . 217-35. O ubilcaciji crkvice sv. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840). Osor . Hannover 1897.blizu Cetine. 132 i d. lađa s relikvijama sv. Čini se da ni Hrvati. pa je tako. pokušava dokazati da se to odnosi na Sv. 201 Rački. 4. pa onda i utjecaj na Sredozemlje. vjerojatno 839. Documenta. na periferiji su hrvatske države. kada je stigao do Sv. sv. pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne može zanemariti 196.

t IV. kulturnih i drugih događanja. trebali su. nije mogao sagraditi čovjek koji nema novaca. ali je u osnovi morala biti gospodarska. vojnih. 203 Takav brod. koja će se održati nekoliko de setljeća. H. stoljeću ostvaren je značajan društveni pomak. Etudes sur neuvieme siecle. 205 J.u 9. na ruku im je morala ići unutrašnja situacija. Intelektualci u srednjem vijeku. 25. 515-50. dakle. kazuje podatak Ivana Đakona po kojem je mali brod onaj na kojem plovi 14 osoba. Također.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća barem dobar dio te populacije. More je i dalje bilo bizantsko. 11. Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom planu. 204 187 . Da bi se ove dvije države uopće upustile u takva pregnuća u Hrvatskoj i oko nje. ali je očito da je to bio vrlo složen i međusobno ovisan splet političkih. Klalć. Gregoire. Le Goff. 105 i d. Ostrogorski. (867-886). a na obalama je ostala bilo bizantska. Što bi to moglo značiti. gospodarski i vojno ojačao . tako su se i ona trsila da daju pečat razvoju hrvatskog društva. nisu više poštovali obveze koje im je nametalo franačko vrhovništvo. Izvori. ma kako je tumačili. u neposrednu blizinu ili u same istočnojadranske Sklavinije. Nemoguće je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi". odnosno da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. 174 i d. Naime. afirmaciju i priskrbljuju bogatstva. IstoHja. 19. Međutim. a pogotovo još veći. CMH. postojati načini da se na neki način omogući "prvobitna akumulacija kapitala". godine stvara se na jadranskim obalama nova. odnosno. 1933. ali se znaci jačanja Bizanta očituju i u prvoj polovini 9. Zagreb 1983. odnosno da bi se oni kontinuirano pljačkali. pa joj čak umanjivali i značenje 205 . odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovništvom. Bizant je nedvojbeno bio društveno. ipak cvjetala karolinška 203 Johannis chronicon veneturru VII. stoljeća -vidi. 7. jer slavenska društva na taj način najlakše traže i pronalaze svoju. Documenta. a u Franačkoj je. Neovisno o svim nejasnoćama. s jačanjem hrvatske i općenito slavenske nazočnosti na Jadra nu nameće se problem njihova uključivanja u taj poredak i time problem slobodne plovidbe. pa i u drugoj polovini 8. pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji.. Bvzantion VIII. Društvena i gospodarska konjunktura Do otprilike 820-830. poznat kao makedonska renesansa 204 . bilo franačka vlast. 365. Rački. da bi se opljačkao mletački brod. čini se da je bitan događaj bio dolazak bizantske i franačke vojske na Jadran ili u njegovo zaleđe. Kako su se interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega. bizantska je mornarica i u 9. stoljeću bila neosporno najjača od svih (iznimka su Arapi koji dolaze izvana). relativno stabilna politička situacija. prvenstveno. Te su vojske sa sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine.. morao je i napadač imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod.

Anali Dubrovnik VI-VII. The Dollar oj the Middle Ages. Vidi i P. Dolazak Franaka i Bizantinaca očituje se i u povećanom priljevu novca. Beograd 1982. Hrvatski rani srednji vijek renesansa 206 koja je snažno utjecala na suvremene društvene tijekove. ali čini mi se da to može biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210. New York 1951. Razgovori o nekim problemima domaće historije. u: Bizantini in Italia. Beograd 1990. daje tog novca bilo i mnogo više. 208-15. kao i u materijalnoj kulturi u 9. 35-6. Panvini Rosati. ser. 141-6. Međutim. stoljeću. takav izraz suzio bi ovo događanje samo na gospodarski aspekt. Goldstein. 41-73. jer je bizantska privreda bila neusporedivo jača od franačke. Lopez. 206 Vrlo detaljno o tome: CMHIII. Spahiu. što samo svjedoči o isprepletenosti utjecaja 208. a bizantski je zlatnik . stoljeća iz Kaštel Starog. 161-6. arheologije i historije umjetnosti. Međutim. neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209. Tirana 1979-80. 3 -sv. 293-314. Prirodno je da bizantskog novca ima mnogo više. od Konstantina V. Split 1984. A treatise on money. Karaman. Rima uzastopnim pljačkama maloazijskih i istočnih riznica. a rjeđe preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima. pronađeni u nekom grobu ne mora značiti da su u njega stavljeni još za careva života. stoljeću: pronađeni novac pretežno je bizantski i potječe od mnogih careva. a u manjoj s franačkih prostora stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije. stoljeća mogao smatrati "konjunkturom".cc) bio pravi "dolar srednjega vijeka". Jurić. M.209-34. 9. Vilar. Činjenica da su zlatnici Konstantina V. Tako bi se i napredak 9. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području.nomizma (v6uiau. I. Journal of Economlc Historv XI. 150. 514-38. (741-775) i njegovih nasljednika na prijestolju 207. Milano 1982. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. Mirnik. Isti. veličinu Atene laurionskim sre brom. Američki ekonomist J. R. Hrvati su od ovog dvostranog angažmana svakako imali najviše koristi. Sukladno tome hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka može uistinu podijeliti na razdoblja "konjunkture" i "krize". Novac odaslan u većoj mjeri iz Bizanta. a krizu srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala. 655-69. 209 R. "povećana gospodarska aktivnost" ili tome slično. DS II. Tiniensia numismatica. 208 Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. 2. teško bismo samo njime mogli sveobuhvatno objasniti što se dogodilo u Hrvatskoj u 9. Marovič. Ostava bizantskog novca s Majsana. Zadar 1987. F. Monnaie byzantin. Kevnes predložio je historičarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom. Srednjovjekovni novac na 207 zadarskom području. Numizmatičar 5. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po obilju bizantskog novca Hrvatska nipošto nije iznimka: H. što on ni u kojem slučaju nije. 65-90. VAM. Keynes. Monetazione bizantina in Italia.es des Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. t. iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet". Vidi i I. Zagreb 1975. 353-422. Lj. Zagreb 1993. 210 J. S.I. M. Iliria 9-10. pa potom u zaleđe. Rejlexions about Year oj the Destruction oj Salona. Iz ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi širili prema Hrvatskoj -češće preko Jadrana do priobalnih gradova. Tih nalaza novca ima još -ima i nešto franačkog novca. Zlato i novac u povijesti. Kninski zbornik. 188 . London 1930. 1957-9. Mirnik.

tako su i Bizantsko i Franačko Carstvo slabili. 205. Ižu. 206-7. primjerice. 175. Dugom otoku. te da će biti dobara i za razmjenu.u Hrvatsku. Međutim. 497. stoljeću. pa zasigurno i za robove. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. to često nije bilo dovoljno za čitav hrvatski prostor. kada ostrogotski kralj Teodorik naređuje komesu Šimunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike željezne rude te da odjeljuje željezo 189 . I. Pašmanu. postoji obilna građa za kasnija vremena. Posebno je mjesto. ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja ili za prekomorski uvoz (sol. stoljeća dosegla i krajeve u današnjoj središnjoj Bosni.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. u ovoj razmjeni jamačno imala sol. Zagreb 1977. stoljeću. Zadar u 15. 214 O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka. stoljeće pretjecalo. da bi potom na razne načine bio distribuiran prema unutrašnjosti . Sarajevo 1976. povećavala i trgovina solju. Čolak. Documenta. Zagreb 1977. CD I. stoljeću najveće solane bile na Pagu. s intenzifikacijom trgovine. kožu. Doduše. a moguće je da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih rudnika željeza i drugih metala. nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljećima i bila jedan od strateških proizvoda istočnojadranskog primorja 213. Zadar u 15. a da se. gotovo stratešku važnost. Za unutraš211 Iako o toj trgovini svjedoče neki arheološki nalazi. Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. kada je samostan sv. zatim za usluge (najamni rad). T. Proizvodnja.6. o njoj u ranom srednjem vijeku nema pisanih izvora. T. jer najkasnije informacije o njima stižu s početka 6. Raukar. Krševana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212. jer je ona osiguravala trajnije očuvanje namirnica. ali s obzirom na činjenicu da je proizvodnja bitno ovisila o sunčanom ili nesunčanom ljetu. Škardi). u nju je odlazila i sol (što se potvrđuje dokumentima iz kasnijih stoljeća srednjega vijeka). dugoročan trgovački interes mogao je potaknuti razvoj poljoprivrede. vidi. Raukar. pa je slabio i njihov interes da održavaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. niti je proizvodnja mogla brzo rasti. Tada je "konjunktura" počela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije i mirnije razdoblje. luksuzna roba) 211. Međutim. Hrvatska i nije mogla ponuditi velike količine vrijedne robe. Međutim. vunu. Budući da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10. a morala ju je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala. 213 O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka. ponajprije zlata i srebra 214 . Može se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine (tako su na zadarskom području u 14/15. Tako se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za poljoprivredne proizvode. kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. ali postoje i na Ugljanu. 212 Rački. Iz već citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje praktički "svaka pojedina kuća" proizvodila sol. kako je 9. Voje. Molatu. stoljeća ili na prostore pod franačkim vrhovništvom. stoljeća. Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i izvjesne količine soli. pa su je vjerojatno i mnogi (ako ne svi) i prodavali. godinom. morala se i uvoziti. stoje značilo da će u nekim segmentima proizvodnja ipak narasti.

Rab i Krk. Settimane Spoleto. 36.D.. 218 Z.Tuzla. Trogir. Gunjaca . izrađene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od primjesa (a to su. Viz. Stoga su usporedbe s antičkim razdobljem opravdane. Također.: DAI na raznim mj. Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico. SUP 2. stoljeće proiz vedena je zlatna garnitura nakita. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Folge. Srbi. 29-30. Ostrogorski.vidi bogate izvore i lit. grozdolikog tipa. Izvori. njoj susjednih Sklavinija. Starohrvatska baština. barem sudeći po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka. stoljeće najbolji je pokazatelj određenog gospodarskog i općenito društvenog napretka.Soli . 89-120. stoljeća) dalmatinski se gradovi obvezuju plaćati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleđu u visini od ukupno 710 nomizmi. Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova. 219 S. jedina na potezu između Jadranskog i Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. stoljeća sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u južnijim krajevima. 216 DAI30/132-42. Sve je to mogao biti oblik značajne akumulacije u Hrvatskoj 217. između ostalih. Band Nr. 10. 457 i d. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provin čije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. Bojanovski. vidi. Goldstein. Zagreb 1952. Jirećek. 32. u 9. 190 . a treba 36. 217 U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom uključivali i drugi slavenski narodi . 1993. i zlato i srebro -vidi. Osim toga. jer je samo Du brovnik plaćao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu Trabunije216.. kao što je nalaz naušnica sredozemno-bizantskih obilježja iz početka 7. II. Glavne značajke. izu. III. što svjedoči ili daje u to doba Hrvatska bila bitno jača i razvijenija od drugih. očigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti) na teritoriju Hrvatske. 215 C. Bugari. Šišić. Jelovina. 27 -gdje greškom stoji da se zahumskom arhontu plaća 21 nomizma. Na prijelazu iz 8. I. Hrvatski rani srednji vijek njost čitave jugoistočne Evrope morala je biti značajna i proizvodnja soli u području Salines . Historisch-geographlsche Studie. a ona su bila i veća od novčanih plaćanja. Ne treba zanemariti ni prihode od već spomenutog gusarenja. odnosno na ušnice tzv. 105. Jelovina. stoljeća. Ferluga. 1982. od kojih je hrvatski vladar dobivao novac. Kako se poimence spominju Split. Zadar.I. Istonja. Priručnilc 143. može se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. u: R Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo. 40. Kako su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna oruđa i relativno mali broj ljudi. ne računajući ostala podavanja. Prag 1879. što je značilo akumulaciju kapitala . relativno su rijetki. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta bogatstva. ali su i oni dobivali od vremena do vremena određen novac na Ime danka. J. 146). ser. ali u apsolutnim iznosima. Split 1976. Usporedba relativnog siromaštva materijalnih ostataka 7. ili pak da su priobalni gradovi. Osor. Nalazi ostataka iz 7. 251 i d. Vinski. pa je prema tome mogla izvući više novca od bizantskih podanika. VI. J. stoljeća iz groba u Golubiću kod Knina 218. otprilike pola stoljeća kasnije (negdje sedamdesetih godina 9.Rusi. i 8. Istovremeno su izrađene i pohranjene u grobove mnogobrojne naušnice sa zvjezdolikim privjeskom. slučajno otkrivena u jednom ženskom grobu u Trilju kod Sinja 219 . i 8. 26. Klalć.

M. 222 D. Materijalna kultura. 15-29. Ista. 124. stoljeću nije bila ograničena samo na crkve. 161-71. vidi. i kasnijih stoljeća 221. 20. 88-90. Dragičević.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kao što su. SHP 12/1982. fragmenti macramea. 4 fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova. Izgradnja u 9. stoljeća sve je više luksuznih predmeta u grobovima. Nekropole. Jelovina. Nekoliko fragme nata tekstila iz grobova nekropole sv. godine Dubrovnik 220 Beloševlć. zatim bogato ukrašene i pozlaćene ostruge datirane 9. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (katalog). Zagreb 1990. SHP 11/1981. Isti. do 12. a datira iz 9. Spas u selu Cetini kod Vrlike. stoljeće od plemenite kovine 220. Isti. primjerice.s Istoka. 191. Pošto je 850. Naušnice trojagodnog tipa. stoljećem iz Biskupije kod Knina 222. Izdanje HAD 15. Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza . Split 1986. 221 191 . Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. 1. Iz 9. stoljeća Slika 12. 9. sv. Još očitiji dokaz konjunkture (jer valja utrošiti više novca) jest po pravak kasnoantičkih crkava te izgradnja novih.99. to jest tekstila koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika.

148-52. kako u poveljama. jer se njihov život i prije i kasnije svodio uglavnom na svakodnevnu borbu za preživljavanje. ubrus. Rapanlć. Istovremeno se širi pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici. nego daje i dosta toga morao naslijediti. Lučić. Gadua. daruju ih ili ukrašavaju ostale su zabilježene na zabatima oltarnih pregrada: Gostiha. 159-79. 23. stoljeću živjeti bolje nego prije više zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemioloških prilika. 226 Ž. osjetili ponukanima da učvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i teže kušnje 224. ili se uopće nije osjetio? Izvjesno je da konkretni društveni i gospodarski odnosi nisu dopuštali nikakve iznenadne. ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se većinu stanovništva nije neposredno iskazivao u osjetno višem životnom standardu. pa je i njegovo bogatstvo zapravo rezultat konjunkture 9. vinograda. II dio. skokovite pomake nabolje i da se svaki napredak morao mjeriti desetljećima. 226 Mnogo je natpisa sličnih ovome227: GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit). Nemira. 224 192 . jer se dva puta ženio. Priručnik. 228 Rački. 227 Šišić. Može se pretpostaviti da sve to nije mogao sam steći za svoga života. Povijest Dubrovnika. Godećaj. srebrni mač. za što je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku. Može se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" širila prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5. brod. vladajućeg i trgovačkog sloja hrvatskog društva. 1984. 162. Doba. doduše uskog. Andrija je podario nasljednicima više kuća. Andrijina imovina vjerojatno je uvećana i mirazom. 225 Osobe koje podižu crkve. Ako na hrvatskom teritoriju u užem smislu riječi nema neposrednih pisanih svjedočanstava o naraslim bogatstvima. 225 Collegia lapidariorum -vidi. vino. Zbog ovakvih aktivnosti na istočnojadransku obalu stižu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". J. 356. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobičajenih potreba prosječnog ranosrednjovjekovnog čovjeka. te zbog uzastop223 Račkl. Lubomir. itd. Hrvatski rani srednji vijek stradao pod udarcima mora i vjetra 223. zatim svilena ruha i tkanine. jest da se stvorio uzak. 26-8. Documenta. Petar. Istočna obala.I. Ono što se vjerojatno u tih nekoliko desetljeća promijenilo. žito. Priština. srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . CD I. Dubrovčani su se. zemlju. Marina. Goldstein. Širi su slojevi mogli u 9. Documenta. Rapanlć. 17-9. Zagreb 1973. 29. stoljeća. ali relativno imućan sloj. ali je većinu dobara zacijelo imao već otprije. Istovremeno oslobađa ukupno 21 roba i robinju. tako i natpisi na kamenu. Donare et dicare. čini se. SHP 14. srebrni vrč. nego izraz narasle moći i bogatstva jednog. godine. oko 800 komada što sitne što krupne stoke. Gr gur. Rapanić. 20 ili 100 godina. 118.

sedmod nevni ritam života i godišnji ritam po svetkovinama. stoljeća nih plodnih godina. a i u drugim izvorima -vidi. Budući da su se stanovnici pokrstili. Klaić. pokrštavanje je pučanstvu donijelo dugotrajne probitke.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. nameće dnevni ritam molitvi. najkasnije do Božića. 18. naselja i uopće čitav krajolik izgledaju drugačije od poganskog. 17. Klaić. Račkl. kao i ritmu vojničkih pohoda. Documenta. stoljeće Ojačana središnja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je investirati u izgradnju dvora (bolje rečeno -nastambe. Izvori. te eventualno za održavanje komunikacija. jer se u rat kreće u proljeće kada ima dovoljno krmiva za konje229. Izvori. 9. primjerice. 230 To je običaj vojnika toga doba i spominje se u Franačkim analima svake godine. Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora biti i groblje. 325. do 12. Sve će ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je zahvatila južnu Hrvatsku. Naime.kršćanska sela. učvršćuje državna struktura.230 Slika 13. 193 . odnosno zaleđe dalmatinskih gradova. kršćansko se naselje smješta oko crkve ili se crkva svojim položajem na neki način ističe u odnosu na naselje. Rački. No. malo veće kuće) za kralja i utvrda za njegove župane. određenom sjetvama i žetvama. negoli zbog gospodarskog n a pr e t k a p ot a k nu t o g iz jadranskih gradova. Organiziraju se županije. a vraća se u jesen. Naušnice trojagodnog tipa. Osim toga. 324. Čini se da je polet sličnih obilježja zahvatio samo djelomično i kratkotrajno i 0. taj se kršćanski ritam mogao samo skladno nadograditi na ustroj života bivših pogana i nužno prilagoditi ritmu seljačkog života. Documenta. počela su se i naselja drugačije oblikovati . ARFza 821.

236 Šišić.. Klale. Njegova je ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proširi svoj teritorij prema sjeverozapadu. Rački. Procesi. tamošnje Slavene "uništio mačem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj Panoniji234.majstori i zidari.gospodarska zbivanja kroničari 9. 231 Iako se ne kaže kada je grad sazidan. Klaić. Rački. 194 . Povijest. godine u bici protiv bugarskog vladara Kruma. koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na prijadranskom prostoru. 333. Svi ovi podaci. Stoga je prvo pokorio Timočane i Braničevce koji su mu nekoliko godina ranije otkazali poslušnost. detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju područja oko rječice Sloboštine. 234 Einhardi annales za 828. Vidi. niti se iz smisla rečenice to može ustanoviti (. Hrvatski rani srednji vijek sjevernije krajeve.). Šišić.Liudeivitus nihil molitus. Vidi. 237 Šišić. 336-7. jer je to učinio sam Ljudevit.I. kralj Ludovik darovao Pribini 100 selišta. Povijest 342-4. gospodari Blatnograda u današnjoj Mađarskoj. No. poslavši Dravom riječnu flotu. odnosno Panoniju. Povijest. stoljeća. stoljeća dijelom i zanemarivali. stoljeću.. Nije sačuvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronađen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek slabašan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. 396. No. pa su Franci. munitione tantum castelli. godine pobijedio ga je grof istočne marke Ratbot i opet uspostavio franačku vlast 235. 325. Izvori. jer je 846. godinu tvrde daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 . Documenta. Izvori 17. lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca. godine. čini se. Rački. baš kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita.. a zatim je 827. Documenta. vjerojatno da bi obnavljali stare i podizali nove utvrde 232. posve ćujući pozornost isključivo političkim zbivanjima i vojnim pohodima koji su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilično intenzivni. odnosno slavenskih knezova u Panoniji otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljeća 236. zapravo. kada se na cjelokupnom panonskom prostoru razvija bjelobrdska kultura. Franački anali za 820. quod in arduo morite construxerat. a kada je i Krum umro 814. 281-7. Nakon toga nema nikakvih podataka o sličnim djelatnostima u Panoniji. 232 ^Rfza 821. Documenta. Documenta. očigledno jest da nije prošlo mnogo vremena od završetka gradnje. imali nepokorni teritorij na svojoj istočnoj granici. počet će se odvijati u panonskim dijelovima Hrvatske od početka 10. moguće je da su kulturološko. Bizantski car Nikefor poginuo je 811. 18. 324. oko rijeke Vuke 237. novi bugarski vladar Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina. 235 Rački. dopro do Srijema. svjedoče o nesređenim političkim prilikama i općoj nesigurnosti u Panoniji u 9. Kao čovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira. pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome morao mimoići "konjunkturni" val koji je zahvatio zaleđe dalmatinskih gradova. 101. ARFza 820. Ratimirov je otpor ubrzo skršen -838. Opširnije. a potom sljedeće godine stižu u njegov kraj artifices i murarii . 233 Namentragende Steininschriften. Moguće je da su jednim dijelom tog područja upravljali Pribina i Kocelj.. godine. se quosque continuit. Imena hrvatskih. Goldstein. str. 324-5.

slijedili xb MĆKpov —Mokro. Klaić. kada se snaga tog prvog poticaja istrošila. na Jadranu opet do izražaja dolazi snaga Neretvana.ušće Neretve i okolica. Trogirom i Zadrom. 44. kako tvrdi Ivan Đakon. Stoga se njihovo društvo u prvoj polovini 9. držeći te strateške točke. današnji Makar ili Makarska. a danas je uključena u na selje Donja Brela -vidi. Potom su. grad xo BepoiSXia . Zagreb 1979. pobili ih više od stotinu 238. Račkl. II. 239 195 . 17. 240 Vrulja se spominje u dubr ova čkom Carinskom statutu iz 1277. te prijelazu u unutrašnjost. 241 DAJ 36/14-5. Na otoke najbliže obali Neretvani su se naselili možda već u 7.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća. Izvori 43-4. VII. oni su pod vodstvom Ljudislava još jednom porazili Mlečane i. današnji Zaostrog i Slavineca -f| 2A. Međutim. Neretvani su očito bili suviše dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati. II. stoljeća . Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. nalazio se na strateškom mjestu trostruke važnosti: na zavoju obale od pravca istok-zapad prema jugoistoku. Viz. vrlo često svodilo na pljačku ili barem iznuđivanje naknade za pravo prolaza. Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji. čime se višestruko osigurava središte Neretvanske kneževine . u dolinu Cetine (okolina današnjeg Zadvarja).a(31vex^a . stoljeća razvija ne zbog sveobuhvatne "konjunkture". prepisao. stoljeća 8.1). Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne važnosti. koja uključuje i pokrštavanje i druge kon takte s kršćanskim sredinama (kao što je bio slučaj s Hrvatskom). Korčulu. M. prema jugoistoku.11. nego isključivo zbog snažnog impulsa koji je dao izlazak na more. a to se dogodilo vrlo brzo . stoljeća da Neretvani drže srednjodalmatinske otoke . kako kneževinu naziva car Konstantin. odnosno utvrda uz nekadašnje naselje Vrulja 240. Brač. što se. 336. izu. otkuda se kontrolira promet Bračkim ka nalom prema Splitu. Korenčić.današnji Gradac 241. na istočnoj strani otoka Brača (rt Lašćatna). Razloge zbog kojih se Neretvani među istočnojadranskim Sklavinijama ističu (uz Hrvatsku) pomorskom snagom. Viz. priredio i preveo J. kao i Mljet.čini se do polovine 9. a arheološki nalazi u potpunosti izostaju.primjerice sa Splitom. godine ka o gra nič no područje dometa dubrovač ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovačke carinar niče 1277. jer su. Documenta. godine.pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjeđe. DAI30/109. suvereno kontrolirali plovidbu duž istočnojadranske obale. Neretvanska kneževina obuhvaćala je i važne dijelove obale. valja tražiti u činjenici da su oni na more prvi i izašli. Izvori. 65. 30. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru Oko godine 840. 405. 238 Johannis chronicon venetum. xb"O0xpa>K . 34-5. odnosno zbog svakovrsnih mogućnosti djelovanja na njemu.Ostrok. Lastovo i Vis 239. izv. a svakako do početka 9. 65. sudeći po sačuvanim izvorima. Brzu i uspješnu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i činjenici da se nisu neposredno suočavali sa snagom bizantskih gradova na obali .Hvar. Dubrovnik 1989. u čemu su bili u prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. Klalć. Lučić. Konstantin Porfirogenet piše polovinom 10. 36/15-9.Verulia.. Vrulja se pojavljuje i u popisima stanovništva 1880.

Documenta. od trgovine do dolaska misionara i graditelja. iskrcao se kod mjesta Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspješnog okršaja s Neretvanima. Kandijan (942-959). tvrdi Ivan Đakon. stoljeća Paganija bila "u vlasti arhonta Srbije"245.potreba da se dokine neretvanska moć na moru . N. inače sin Petra I. Hrvatski rani srednji vijek Za razliku od drugih područja uz obale istočnog Jadrana.I. stoljeća taj prostor vrlo brzo inkorporira u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo). da bi sudjelovala u takvim događanjima. iz vremena onog arhonta koji je prebjegao caru Herakliju" 243. 374-5. Neretvani su se vrlo rano afirmirali kao samostalan čimbenik. izv. Izdanja HAD 5. sve više imati Hrvatska. 267-70. 246 U tekstu upotrijebljena riječ TĆTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme". Arentani (Neretvani). Konačno je 948. ali daje ta vlast bila privremena 246. u pratnji 12 brodova. Historijska uloga neretvanske kneževine u stoljetnoj borbi za Jadran. godine dužd Petar III. 64. ali je dužd "ponovno nastojao da isto toliko (brodova) 242 Ž. Izvori. Klaić. Neretvansku pak povijest i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga što se od kraja 11. Split 1980. Klaić. u Paganiji gotovo i nema predromaničke arhitekture 242. kako na Jadranu. ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. Vidi. Paganija je bila na vrlo lošem položaju -daleko i posve periferno. Arheološka topografija Konstantinove Poganije. Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. Klaić. 28-9. 177-8. u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. poslao na Neretvane 33 gumbarije. stoljeća glavnu će ulogu na ovim prostorima.objašnjava postupak s neretvanskim lađama kojih se njegova vojska dočepala: jedno stavno su uništene sjekirama. 121-68. Viz. u vezi s datiranjem ovih vijesti. 1971. II. izv. 245 DAI32/84-5. 244 Rački. dužd je krenuo osobno. a kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (očito su se Neretvani pritajili). Oni se tada ne mogu smatrati ni Srbima ni Hrvatima. Goldstein. iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani vode podrijetlo od nekrštenih Srba. Makarski zbornik 1. tako i u zaleđu. I od polovine 9. Kandijan šalje vojsku protiv "Slavena Neretvana". Došao je do "slavenskog brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo. dobivši zbog toga i osebujna imena: Mariani (primorci). II. čini se daje prilična udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost. godine: novopostavljeni mletački dužd Petar I. Izvori. Pagani (pogani). Viz. 243 DM 36/3-5.. ali. Svakovrsni kontakti s primorskim gradovima. Rapanič. "Oni su se vratili bez uspjeha". Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih etnogenetskih jezgri koje su se već afirmirale ili će se tek afirmirati na istočnom Jadranu i na evropskom prostoru uopće. 54. 196 . Naime. Povijest 212 i d. Čini se da je početkom 10. Naime. Razloge duždeve ekspedicije . donosili su istočnojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi. 43-4. i tamo opsežan komentar bilj. Klaić.

Važnost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome što su tada nazna čena osnovna obilježja zbivanja u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima. VII. Klaić. Izvori.radi se o Trpimirovoj darovnici 249. Mislavova zadužbina. Katić. Klaić. 45. 1993. Izvori. VII. Gottschalk.51. 251 Rački. 22. a ne. Klaić. Povijest. godine označio je i početak nove. 399-400. Klaić. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. 93-100. godine 251. Izvori. a Trpimir prvi put oko 846-8. 233-7). Izvori. osjetno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. 19. kako se obično misli. Split 1992. CD I. 335-6. Iako smatra da se neki događaji zabilj ež eni u do kumentu zapr avo nisu zbili. Osim toga. Klaić. Mislav je i prvi hrvatski vladar čije se ime. dakle. 247 Johannis chronicon venetum. godine. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. 249 Rački. 17. N. Rački. U njoj je zabilježeno kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u Dalmaciji. O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti čn os ti" mo ra razmatrati drugačije negoli do sada. Croatia sacra 13-14. 105-56. Skopje 1984. O. Mislav se posljednji put spominje 839. Documenta. VAHD 62. osim u nekoj inozemnoj kronici. 23-4. 252 Klaić. god. krajem 10. osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju. 47. Izvori. te u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovije sti do 20. postoje utvrđen mir. stoljeća. št o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti ča n. pa je u tom razdoblju došlo do promjene na hrvatskom pri jestolju252. Margetić. Documenta. Bilješke uz Trpimirovu ispravu [CD I. 30/1. Klaić.Hrvatska sve više jača U razdoblju Mislavove vladavine počinje se nazrijevati buduća snaga Hrvatske. Bez obzira na prijepore oko vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu. godine. 225. stoljeća. Barada. U najnovijem prilogu L. Jezični slojevi Trpimirove isprave. Očigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su i Mlečani imali stalne interese. au torica j e ip ak. 1-2. Split 1967. Mir sklopljen 948. 335-6. Perić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Jurja na Putalju. stoljeća protiv njih pošalje. Bila je to. 20-1. vratile kući" 247. čini se da onaj dio o Mislavu ne bi trebao biti sporan 250. 165-70. Njega spominje Ivan Đakon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mlečanima 248. Johannis chronicon venetum. Dvije naše vladarske isprave. 5. 3-6. Mislav i nasljednici . ustanovljava u ovom dokumentu više slojeva (barem d va ) r a z l i č i t o g v r e me ns ko g po s t an k a. Documenta. A te su se (lađe). Rački. neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice. navodi u dokumentu nastalom na hrvatskom tlu . a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. Stoga se čini da se većina podataka iz darovnice može upotrebljavati bez rezerve. 248 197 . 8. Zagreb 1937. i početkom 11. Klaić. u dru gi m svojim raspravama. 1-96. 250 O vjerodostojnosti i autentičnosti Trpimirove darovnice vidi: M. 3-8). 19. Povijest. 9. dokazuje daje predložak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843. Živa antika 34. iz 852. Documenta.

stoljeća. Goldstein. dakle od četrdesetih do osamdesetih godina 9. 18. 3-5. Documenta. bili su dakle stanovnici širokog prostora od zapadne Istre pa do Cetine. 20-1. 221-38. 198 . Viz. sklopljen 840. Rački. godine kada su "Slaveni . pa je do smjene došlo u širokom rasponu od 13 godina.Trpimir Za vrijeme Trpimira. 259 DAJ 31/55-7. Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska država spominje kao regnum Chroatorunf 54. Hrvatska doživljava intenzivan razvoj i dostiže prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. godine. 363. 255 Rački. Uostalom. stoljeća. opljačkali tvrđavu Caorlea" 258. Iako je. O. VII. 196. jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuviše udaljene. VII. Documenta. Izvori. I. 234 Račkl. ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle su sezali hrvatski trgovački interesi. Hrvatski rani srednji vijek 10. 256 Rački. 58-63.. Domagoja i Branimira. Hrvatska u doba Trpimira. Izvori 45. vjerojatno nije mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih) 253 O tome opširno. tvrdi da oni brodovima "obilaze od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256. 125. U tome su ključni događaji bili ubrzano pokrštavanje. 5. Goldstein. a ni drugih Slavena s istočne obale Jadrana na mletačke brodove koji uz nju prolaze. dakle. Documenta. Nutarnje stanje. Izvori 24-5. 388. Prirodno je da su se domašaji ovih procesa međusobno nadopunjavali. Kaštela 1993. Klaić. a prve jasne naznake o njezinu postojanju potječu upravo iz vremena Trpimira. Split 1992. 4. Documenta. 292. II. koja je bila svega šezdesetak kilometara udaljena od Venecije. Već spomenuti Pactum Lotharii. 257 Johannis chronicon venetum. poticali i uvjetovali. ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865. Jines255.Trpimiru i njegovu dobu. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. čini se da ne može biti slučajno kako u cijelom tom pretpostavljenom razdoblju nisu zabilježeni napadi ni Hrvata. Prvi vrhunac hrvatske države . 18-19. Sve je to donijelo probitak u političkom i gospodarskom pogledu. 43. Rački. Dokaz pokrštavanja jest širenje predromaničke umjetnosti. Konstantin Porfirogenet. Budak. Tada još Hrvatska nije bila kraljevina. godine257. u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovijesti do 20. Posljednji se napad zbio oko 846.. Trpimir mogao vladati samo četiri godine. U drugim prili kama osim riječi regnum u istom će se značenju upotrebljavati izrazi terra. Posljednji se put Trpimir spominje 852. pa ih se ni u kojem slučaju ne može promatrati odvojeno 253. izu. Također. a možda čak i punih četvrt stoljeća. 258 Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum. Očigledno se za Trpimirove vladavine počinje afirmirati hrvatski državni identitet. 364. iz noseći tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata. Klaić. već se regnum upotrebljava u smislu države općenito. Naime.I. Kaštelanski zbornik 3. CD I. ulazak u krug evropske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. N. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stići s nekog područja naseljenog Hrvatima. 187. Documenta. Rad 91. provtncia. Rački. Klaić.

Iz priče proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila. Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru. moralo dolaziti do sukoba na kopnu. Do jednog takvog sukoba (logično je pretpostaviti da ih je moralo biti i više) došlo je "kada je naime Trpimir. polazio s vojskom protiv naroda Grka i njihova namjesnika (pairicium eorum . a to je pojava Arapa. arhonta tadašnje arhontije Dalmacije)". za Trpimira hrvatski brodovi manje napadali one koji su prolazili. teško je vjerovati da su ti napadi potpuno prestali.dakle. u obilju doga đaja i događanja. a mjesto odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita.Slika 14. knez Slavena. moguće je. Iako su. Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o napadima mogao mnogo više pridonijeti jedan drugi faktor. Trogira ili Zadra. ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili važnost. Dio tegurija s imenom kneza Trpimira iz crkve u Rižinicama kod Solina napada zbog toga ne bi bilo. činjenica jest da je. 199 .

.

J. Izvori. U ovim je krajevima bio jedan od prvih vjesnika karolinške renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doživjelo s golijardima u kasnijim stoljećima266. Klaić. Tako se doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je veselo poigravao. Intelektualci u srednjem vijeku. stoljeću bili mjesto kamo su protjerivane nepoželjne osobe."kralj"263. Norik i Bugarsku. 533. Izvori.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a stigao je 848. mnogo važnijom činjenica da su dalmatinski krajevi u 9. Po nedavnim naime događajima posve sigurno sam znao da će pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu veselo stupali i svojim pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. 22. da ne uzima oružja niti da jezdi zajedno s vojskom. ali je to mogao činiti i iz zahvalnosti (čini se. ne bi trebala postojati. Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869). 37. 55 i d. Trpimiru čak nadijeva i titulu rex .■ "* ". godine na sabor u Mainzu. naime.. nemilosrdno progonila. Primjerice. Dilema je li došao u Hrvatsku zato što je ovdje našao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere.. 5. pa je zbog toga Gottschalk došao na hrvatski dvor. Katič. 8. 8. Le Goff."lutajući monah". 22. Zakleh ga strašnom zakletvom .."260 Upravo zbog zanimljiva načina na koji je bitka opisana. pa je stigao na Trpimirov dvor. opširnije. Stoga Gottschalk bježi u Italiju. 201 . CMH III. jedan od istaknutih predstavnika karolinške renesanse prve polovine 9. Gottschalk. Na svojstven način tumačio je djela sv. kako ga naziva suvremeni izvor265. ali je 846.. jedan od vođa profranačkog puča u Veneciji Obelijerije uhvaćen je i poslan na sud u Carigrad.. Gottschalk je bio gyrovagus monachus . stoljeća. Propovijedao je putujući. Možda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan među slavenskim vladarima na Balkanu. Pomorje. 529. kao što se u historiografiji tvrdi. godine. jer je kasnije otišao u Panoniju. u zaleđe istočnog Jadrana.. Manojlović. Vidi. Gottschalk. Gottschalk. a katolička ga je hijerarhija. propovijedao je nauku o predestinaciji (predodređenju). Klalć. Katić. kao što je bio Ivan Skot Eurigena koji piše protiv Gottschalka 851. zbog očiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio. jašući za njima. CMH III. u biskupiji Soissons i. nego. godine i otamo prognan. Gottschalk. vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je on postao očevidac. Zagreb 1983. osim stoje bio istaknuti pjesnik 261. stoljeća 2 ■° . neka pomnjivo prati kakve će biti kretnje onoga našega konja. na dvor furlanskog grofa Eberharda. Moguće je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo 260 261 262 263 264 265 266 Katić. a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). na čelu sa čuvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom. naime. Mnogi se s tim učenjem nisu slagali. Takvo razmišljanje moglo je Gottschalkove slušatelje i čitatelje navesti na zaključak da su dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se čovjekova duša spasila262. Živio je u samostanu Orbais. Augustina i tvrdio da je Bog već pri rođenju svakom čovjeku odredio hoće li se spasiti ili biti proklet.

Nije slučajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u Čedadski evanđelistal 272. Klaić. koji su samo ostavili "znak" (signum)270. dokazuje da već postoje pismeni ljudi. Šišić. 5. Odolbert. 269 Rapanić. pa osnovnu tezu čine krajnje dvojbenom. prilagodbe tekstova koje je autor učinio da bi ga mogao pročitati u nekom od klasičnih metara vrlo su velike. stoljeća. većina -njih jedanaest -bili crkvene osobe.karolinu. Documenta. jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zateći. Međutim. u sljedeća 3 do 4 stoljeća pisati svi rukopisi 267. Putovanja su se odvijala u oba smjera. A. Documenta. očito je polovinom 9. ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere". jer su od 16 poznatih pisara [capellanus. gdje se tvrdi da se evanđelistar u drugoj polovini 9. stoljeća i za visoke državne dužnosnike. godine. 268 202 . usmeno svjedočanstvo počelo gubiti pravnu važnost. Zagreb 1972. 125. Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269. Počeci filozofije u Hrvatskoj. Izvori 22-3. 87. 270 Rački. Gisilbert i drugi. jer su 827. kojom će se. točnije godine 825. uključujući mnoge hrvatske župane i samog Trpimira. Stipišič. Jadrijević. stoljeću bila središte iz kojeg su odlazili misionari u pokrštavanje hrvatskih prostora. Teudebert. pretežno u drugoj polovini 9.. Klaić. Izvoru 21. širila i pismenost. 383. bili su nepismeni. bez obzira na to što se pismenost sporo širila. 272 Rački.I. 24. ali i da ima mnogo onih. 271 K. cancellarius. Prilozi za istraživanje hrvatske lilozofske bašti ne I. što će reći da su i oni vjerojatno bili svećenici ili redovnici. Istočna obala. od Moravske pa sve do Bugarske. Priručnik. zajedno s beneventanom. t vrdi da se po natpisima 9. godine predstavnici istarskog svećenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti 267 J. Čini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog vladara nije bio opismenjen ni u stoljećima koja tek dolaze. Krstić. Gottschalk. odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka Lotara I. iako su bili nepismeni. Zagreb 1975. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. 1-16. Hrvatski rani srednji vijek . 1-2. te je neumitno dolazilo doba u kojem se pismeni dokumenti sve više poštuju. Nekoliko desetljeća prije Trpimirove vladavine. Akvileja je u 9. stoljeća. Time se dugoročno i vrlo pozorno planirala franačka aktivnost na ovim prostorima. Svećenik Martin. Akvilejska je crkva. VAHD 60. posred no. osnovano u Čedadu {Cividaleu) visoko učilište uz benediktinski samostan 271 .. a preostala se petorica navode bez titule. Na taj se način. Također. Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi svećenici iz zemalja pod franačkom vlašću . dakle. Goldsteln. stoljeća nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve".Gumpert. 77 -92. ali je u svakom slučaju mogao prilično pridonijeti njezinu nastajanju 268. dakle. pa onda i kasnijih stoljeća potvrđuje kako su H rvati poznavali zamršenu latinsku metriku i analizira kako su se služili heksametrom i distihom. koji je sastavio Trpimirovu darovnicu 852. jer su u Furlaniju u kasnijim desetljećima pristizali mnogi slavenski prvaci. notarius) koji na hrvatskom dvoru rade do pred kraj 11. No. osim toga. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. Split 1963. u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed.

17. završava opsada Dubrovnika. Međutim. 3-38. J 2. 65 i d. Dvojbu izaziva i 274 203 . 355. 209. VAmministrazione. Bizant. Dubrovačke teme.. poslavši prema Tarantu šezdesetak brodova. te J. 165. 29. 178-81. VII. dočim Manojlović. Rački. a u isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlašću na Si ciliji273. Dubrovčani na jadranskom prostoru od 7. "Arapi" i nisu nužno morali biti arapske narodnosti. stoljeća do godine 1205. 276 Ferluga. 275 Absarensem civitaiem incendio devastant . 68. Isti. ali je ova reforma ojačala i svjetovnu moć akvilejske metropolije i označila početak njezina više stoljetna uspona na istarskom prostoru.Johannis chronicon venetum. Osim toga. godinom te bi oni prethodili 15-mjesečnoj opsadi Dubrovnika. datira ove događaje 866. to su morali biti iskusni pomorci. Rad JAZU 369.Johannis chronicon venetum. Vidi opširan komentar u Viz. godine zauzet i bizantski Brindisi. Lučić. Izvori. Opširno o Arapima na Jadranu piše J.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vidi i Goldstein. 17. ali je ovaj pohod označio i njihov ulazak u Jadran. Bilo je to u interesu franačke politike (jer je gradeški patrijarh bio mletački štićenik). Potom su prešli na talijansku obalu. Uprava. to jest neposredni potomci došljaka iz dubina Arapskog poluotoka. bili već stoljećima stanovnici sredozemnih obala koji su od plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi. Moguće je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju. razdvaja Konstantlnov izvještaj na 2 dijela: 841. Naime. jer su vrlo brzo reagirali. izv. Slično Manojloviču tvrdi i Šišić. Povijest Dubrovnikall. Kalfis razara ove gradove. Rački. Documenta. jer se inače ne bi odlučivali na tako daleke putove. Isto. 329. stoljeća ukidanje podložnosti istarskih dijeceza Gradežu i njihovo vraćanje pod jurisdikciju patrijarha u Akvileji. Documenta. 346.8. Istorija. Lučić. 1975. Omnes Venetici capti et interfecti sunt . U prvom su naletu Arapi doprli čak do Osora te ga zapalili 275. te je naposljetku otprilike 837/8. stoljeća osvojili Kretu (bizantski posjed). 23. Povijest. pa i oni sami. zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje. pa čak nisu morali biti ni muslimani. Rose i Kotor donji" 276. Mlečani su očigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju. Naposljetku su 273 Ostrogorski. Pomorje. Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena. Nijedan mletački poraz u sukobima protiv istočnojadranskih Slavena nije bio ni približno toliko strašan. ugroženo je bilo i talijansko kopno. VII. 335. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili. pa je shvatljivo zašto izvještaji o borbama protiv Arapa dobivaju toliko na značenju. a 867. pa je vrlo vjerojatno da su s njima u ekspedicije kretali i domaći ljudi. analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski zemljopis bio i te kako dobro poznat. a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena. 17. Zagreb 1973. 5-49. taje flota pretrpjela težak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaćeni i ubijeni 274. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru Arapi su 20-ih godina 9. a zatim opustošili gradove "Budvu. II. Klaić.

Karta 6. Budvn i Dubrovnik pohodi na hrvatskom prostoru 840. arapski napad na Osor i AJriju Put dužda Petra Tradenika 839. godine . | Arapski napad na Bol Arapski napad na Rose. Vojni Moguća provala Mađara oko 900: Mletačko-arapska bitka kod . do 925.

uz pomoć dubrovačkih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. Klaić. 8-11.. Zagreb 1883. A. pa je Bizant počeo pripremati vojsku za napad na grad. 23-4. izv. Byzance e t les Arabe s. Naposljetku. 187-8. Ljetopis Popa Dukljanina informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279. 76 i d. 1971. Iz bizantološke. tvrde da se radi o Risnu. 277 A driane nse m portuni . Sp. Izvori. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bježalice) kako bi se borili protiv saracenskih brodova. Arapi su u toj bici pobijedili.Račkl. nebitno iz mijenjena . a ubrzano je tražio i saveznike. Izvori. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica ragusina Iunii Restii. 217 i d. 205 . Byzance et Rome au IXe siecle. Vidi. 291-2. II. Viz. 280 pj-jča o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se . ali su se. Documenta. stoljeću. Lučić. učestale. Rački. iako neki podaci nisu precizni. Vidi i lit. 17. a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su već 740. Sp. osobito datiranje. 356. 783.u ušć u r ije ke P o.: J. odnosno sljedeća dva-tri desetljeća. koji živi u Dubrovniku. Vidi i opširno. to se ne može brkati s 'Pi'ceva). 354 (ali i J. u bliz ini Venec ije . Čini se da im se nitko iz nedugo ojačalih slavenskih država istočnog Jadrana nije odupro. 10-21. Viz. a Mlečani su se morali povući. Pariš 1926. Zagreb 1883. "Kralj (misli se na franačkog cara Ime drugog grada: r\ Pwaaa . B. 279 Šišić. nego otprilike stotinjak godina kasnije. u Vita Basiliil u De thematibus. da su 754. Čini se da su pljačkaške ekspedicije sljedećih godina. stoljeća krenuli prema sjeverozapadu i približili se Adriji 277. La dy nastie m acedonienne (867-959). godine još jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju. 278 Govori se o mjestu "Sansag". 79-80. Krajem šezdesetih godina situacija se počela rasplitati. a nikako ne o Risnu (jer. 29. 23. 17-8. 318. Dvornik. godine Dubrovčani sagradili tvrđavu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da 782. Mlečani su navalili na njih u blizini Suska 278. Ferluga. II. Rački. 17. Les Slaves. VII. Klaić. MSHSM 25. sve dok novi bizantski car Bazilije I. LPD. pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Nodilo. DAI 29/97-8. (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u pomoć Dubrovniku. Annali diRagusa diNicolo diRagnina. vratili na jug. Theophanes Continuatus V. Documenta. 355. Dubrovnik etleLevant auMoyen Age. ed. Izvori 23. Vizantijsko Carstvo ijužnoslovenske države IX . te Viz. Njega su opsjeli i ubrzo osvojili.J ohannis c hron ic on venetum. J. ali i evropske perspektive ove su događaje iscrpno analizirali F. II. Bruxelles 1968. Uprava i L'amministrazione. A. 17. godine navodno je neki signor Francese imenom Orlando. godine Saraceni srušili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu. 29 i d. jer kako inače tumačiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima.Johannis chronicon venetum. Vasilie v. Iste godine Arapi su osvojili i Bari. Zagreb 1893. izv. dok Ferluga. u DAI . Povijest Dubrovnika II. jer se arapski napadi nisu mogli događati u 8. t. VII. 15 i d.X veka. Povijest Dubrovnika. Općenito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma. Za greb 1973. što bi morao biti Sušak . Nodilo. Krekič. ne napavši. Iere par tie. Pariš 1961. te su punih 15 mjeseci opsjedali Dubrovnik. te Klalć. Documenta.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.. Kada su sljedeće godine Arapi opet stigli do Kvarnerskog zaljeva. Lučić. 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku. Annales ragusini anonumi ed. II. ZRVI 13. otkuda su i došli. izv. Arapi su 866. po Račkom.

Klaić. Documenta. 18-9. 19 i ta mo koment ar. jer su Arapi do istočnojadranske obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. 210.op. komentira vijest i smatra da bi riječ insulam više odgovarala od urbem. da će biti bliže istini da su Arapi napali otok. Otada će Arapi za duže vrijeme iščeznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti. 21. 219. zajedno s Hrvatom i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Ragužanima. 437.215. XIII. a ne neki "grad". čini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara Domagoja. Izvori. a Ludovik je u sljedećem napadu zauzeo Bari . Zbog udalje281 DAI 29/62-66. VII. Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su sve nepogodniji. I. Descriptio. odnosno.) i papa. U originalu "Kronike" Ivana Đakona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt. oko 400 brodova. godine 282.. 16 a. 875. dotadašnji arapski napadi na istočnu obalu Jadrana bili su očigledno kratkotrajni i neko opsežno osvajanje. spominje neke gusare s istočnih strana koji su razorili grad na mjestu današnjeg Bola. 283 Johannis chronicon venetum. te je većina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285. Osim toga." 281 Prema tome. 284 Johannis chronicon venetum. II. Goldstein.bilo je to početkom 871. c. prvi je napad završio neuspje hom. Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine. Documenta.. navodno. 282 206 . 24. 365. opustošili neke gradove Dalmacije. DAI 29/115. G. sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazočni po carevoj zapovijedi) prijeđoše u Langobardiju i opsjednu grad. Rački. navalili na neko mjesto na otoku Braču (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kući s neprocjenjivim plijenom 283. izv. pridruživši se vojsci koju je car poslao. godine. a dalmatinski dio Hrvatske orijentiran prema sjeveru i zapadu više negoli prema moru. 12. ali Rački. Takva pretpostavka vjerojatno nije točna. . kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima. pristavši na carev zahtjev. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872. Viz. Viz. Usprkos pozornom planiranju akcije.I. Još su jednom. usprkos činjenici da u njoj sudje luje. jer postoji samo još jedan podatak Georgija Kedrena iz 1023. izv. 285 Rački. dakle u vrijeme vladavine Ljudevita i Borne. Andreae Danduli Chronica. II. Arapi prodrli do Gradeža. 5. jer Hranković. Bizantska je flota otplovila za Korint. s bizantske strane. DAI 29/66. dođoše obojica s velikom silom i. 19. Da j e to bio samo dio j ednog šire zamišljenog plana. ali su ih stanovnici potjerali 284. Hrvatski rani srednji vijek Ludovlka II. 365. Documenta. Dubrovčani zajedno s vojskovođom iz Nauplija Nikeforom teško porazili u pomorskoj bici Arape. svjedoči i činjenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi. c. Snažniji izlazak. godine) oni su pošli s Krete. odnosno pljačka velikog otoka kao stoje Brač čini se malo vjerojatna. godine: tada su. Afirmacija Hrvatske na Jadranu Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla spriječiti Hrvatsku da se sve neposrednije orijentira na Jadran.

Tako će postupno obje hrvatske države. Raćki. trgujući. a njih su zasigurno Hrvati naseljavali i naselili još u 9. a i kasnije. Documenta. morali pronaći najbolje putove kako da proizvodi prevoženi morem i sva potrebna morska blaga (riba. Franačka je bitno oslabila od vremena vladavine Ludovika Pobožnog i njegovih sinova koji su silnu energiju trošili na to kako da podijele golemu državu.Nin.tako Toma Arhiđakon tvrdi da su se Solinjani nakon katastrofe njihova grada počeli baviti novim poslovima: "jedni obrađuju zemlju. . drugi. izv. Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktički bila neovisna. Povijest institucija. Biograd. bit će sve slabije. tako i ona u Panoniji. Klalć. 43. a veze između njih. a Pano nija pod vlast Ludovika Njemačkog. a hrvatski prostor u zaleđu jadranske obale bio postupno zahvaćen konjunkturom. pa se u Trpimirovo vrijeme. biti prepuštene vlastitoj snazi i snalažljivosti. na skupštini u Aachenu odlučeno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad Istrom. a kasnije samo formalno na vrhovništvo franačkog cara 286. Skradin. Tako sada. koji su djelovali na hrvatskom prostoru. možda i nešto ranije. što bi značilo daje on u Hrvatskoj imao određena prava 287.pa su trgovci. 29. Kranjskom i Donjom Panonijom. DAJ31/69-70. stoljeću. Arheološki nalazi svjedo če o tome da baš u 9. Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Iako trgovina duž istočnojadranske obale ni u 7. Primorska orijentacija Hrvatske očituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom . godine primorski dio Hrvatske došao pod suverenitet talijanskog kralja. II. pa je tako zavladao domaći vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku. iako se u dataciji Trpimirove darovnice spominje franački vladar Lotar koji vlada u Italiji. povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze. prirodno je da se po njemu plovi i trguje . 20. Kako se franačko vrhovništvo zapravo nije osjećalo. Kronika. 17-8.nalaze se na moru 289 . stoljeća nosti tih dvaju prostora i teško prohodnih komunikacija tako intenzivni odnosi nisu se mogli dugo održavati. na 286 287 288 289 RačkI. očigledno se povećava u 9. Beuc.od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj više od polovice . u nedostatku jake središnje vlasti. Očito je da se život na nekim lokacijama obnavlja. jer je još 817. 3. brodovima krstare tamo-amo po moru" 288. 44. stoljeću Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove obale ili se miješaju s autohtonim stanovništvom. Viz. Klfiić. 333-4. To će biti sve izraženije što će vrijeme odmicati. Kada se počne živjeti uz more. Stupin i Karin . Izvori. Documenta. Thomas. ni u 8. sol i drugo) stignu u dotadašnje središnje dijelove Hrvatske. Toma. 36. Izvori. stoljeća bugar ski utjecaj proširio sve do panonskih dijelova Hrvatske. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9. kako ona u Dalmaciji. stoljeću nije bila prekinuta. Centrifugalne sile su u sve anarhičnijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i više se nije moglo voditi računa o tome što se događa na njegovim dalekim istočnim granica ma. 207 .

prije svih Nin. koja će svoju punu afirmaciju doživjeti u drugoj polovini 11. Goldstein. 208 . odnosno Krke. koja su smještena u široj okolini ušća Zrmanje. Na ovim se mjestima roba prevožena Jadranom mogla prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na kola i tegleću stoku. a vjerojatno sve značajnija postaje i pozicija šibenske utvrde sv. pa povoljnim putovima transportirati u unutrašnjost.I. postaju važni Omiš i Skradin na ušću Cetine. stoljeća. Ana. Su. Hrvatski rani srednji vijek Slika 16. Važnija postaje nekolicina naselja. Petar u Priku kod Omiša primjer.

te neodržavanje antičkih prometnica nije moralo biti od dalekosežno negativnog zna čenja. J. Cagiano de Azevedo. nedaleka Biskupija i tamošnjih pet crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku vrlo intenzivno živjelo. odnosno brodica. na i. Bvzantinische Forschungen 5. Zato se na hrvatskom prostoru od 9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća izrađena su bolja jedra. Nalazi se na raskrižju putova. 294 pei-iuga_ Navigation. čak sa tri strane dosegnuti samo zemljopisno središte Hrvatske . Viz. Doduše. 455. pak. Naime. 292 M. 291 209 . Le navi. dj. 413-27. Izvori. 293 Također. stoljeća Stoga je. Stoga je logičan preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje čamaca. u skladu s time.. Le navi nelle documentazione archeologica. DAI34/17-8. Zbog toga nepostojanje ili nestanak. a Ivan Đakon. rani srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih skokova od velikih lađa rimske ratne mornarice do galija talijanskih republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . Konstantin Porfirogenet tvrdi da je hrvatska mornarica imala sagene i kondure. primjerice. tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14 osoba296. Amsterdam 1977. 17. jer se samo po sebi podrazumijeva da dobrih cesta nema. sam Knin. Općenito govoreći. Isti. Uz te veće brodove bilo je i mnogo manjih. Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budući da je taj kraj ravan. 295 DAT 31/68-70. Osim navicule. a u druge do 20 ljudi 295. izv. M. VII. jer se vino.71. II. loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo. Klaić. Do kraja 9. 19. Johannis chronicon venetum. Izvori. mjesto u kojem se sklapa mir između Hrvata i Mlečana 30-ih godina 9. Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 . izv. a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova Cetine.dakle. a istovremeno se inače skroman kapacitet brodova povećava za značajnih 10%. A. kao i Cetina kojom se može krenuti u unutrašnjost. 40. Bragadin. postojala je i grippa. 62. s jednom razlikom: čini se da relativno slaba središnja vlast nije bila u mogućnosti isfinancirati izgradnju većih brodova. Documenta. VII. Na hrvatskom prostoru razvoj je bio sličan. II. Krke i Zrmanje.Knin i njegovu bližu okolicu. mj. Settimane Spoleto 1993. 365. 41. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logično središte događanja u hrvatskoj državi i.. Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle. a ne više u amforama294. stoljeća 290. Rački. Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo. izuzev nekoliko nezgodnih slapova. Čamcima se relativno lako moglo. 19. 1978. stoljeća nadalje izgrađuje značajan broj plovila koja prometuju duž istoč noj adranske obale. Viz. 335. Brodovi postaju lakši i manji. 35. Izvori. 25. žito i ulje počinju prevoziti u bačvama. jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put preko Klisa. Ferluga. ali se sve više grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. preduvjet upotrebe kola je pogodnost terena. 296 Vidi. 290 Johannis chronicon venetum. Također. te daje u prve stalo po 40. Klaić. Klaić. Rački. Settimane Spoleto 25. 394. Documenta. U ranomu srednjem vijeku došlo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. Sv. n.

65-71. Zavod za zaštitu spomenika kulture. 27. Goldstein. stoljeću doživljava slavensko spuštanje na obalu i intenzivniju 297 CD I. što nikada nismo činili" 300. 8. Brusić. Moguće objašnjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u činjenici da oni glorificiraju bivšu bizantsku vlast. izv. 1968/1973/1974-5. obilazeći od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. i 298 L. Nejasno je zašto to smatraju negativnim. o prilika ma u Istri zna se više nego o prilikama u ostalim područjima. U arheološkim su istraživanjima pronađeni samo čamci manjih dimen zija . Zbog toga se vjerojatno i služe argumentima koji su zapravo bez osnove. ovce i koze na otočku ispašu). Čini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim društvima ja dranskog zaleđa bilo u osnovi isto ili slično: spuštanje prema obali bio je opći proces. Rižanski placit. 77. Istra. prva hrvatska prijestolnica. Ravene. stoljeća301. 66. stoljeća Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje bivših bizantskih podanika. Tako se u 8. kao i sitne stoke (primjerice. 432-3. s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili koncem 11.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom. Do početka devedesetih otkri vena su na dalmatinskom području još 2 starohrvatska broda sličnih karakteristika .I. a vjerojatno označavaju oporavak trgovačkih aktivnosti na istarskom po dručju. god.naseljavanje radne snage na crkvene posjede i zemljišta veleposjednika. Izvori svjedoče o posebnim brodovima za trgovinu. Podmorska arheološka istraživanja brodova na ulazu u ninsku luku. jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti. uključujući konje. Vinodol. da bi od nedavno prispjele franačke vlasti zadobili što više privilegija. Nin. Arhivski izvještaj. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje između 905-961. Margetić. Košćak. predstavnici istarskih gradova na saboru na Rižani 804. Documenta. 302 O toj temi piše polazeći od drugačijih pretpostavki i V. 303 piacito delRisano. Radovi Zadar 16-7. 443-8. Također. ali i krupne. Forum 17. Zadar 1969. Izvori.vidi. Veći je dug 9 m. sigurnosti. Stoga i Istra u 9.op. Naseljenici u tom smislu traže i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva. 43. što je bilo dovoljno za prijevoz većeg broja ljudi ili robe. Viz. Klalć. S druge strane. 45. 301 Z. Jurfć. 299 DAT 31/54-7. trgovačka lađa za žito. 9-13. u: Rijeka. Izvori. 121 i d. Na sličan način piše i Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima . 12. 56-68. Margetić. Vidi. Ministarstvo kulture i prosvjete. Hrvatski iseljenički zbornik 1992. 300 Placito del Risano. 210 . Hrvatski rani srednji vijek Zadarski prior Andrija 918. jer ih se naziva nauigium frumentum deferens 298. 597-629. G. Zahvaljujući Rižanskom placttu 303. i početkom 9. Rački. Dalmacije i po rijekama. 426 i d. R.. Klaić. godine žale se da moraju "lađama ići do Venecije. i 10. Rižanskiplacit. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske. dakle. s kojim se vjerojatno moglo upuštati i u duža putovanja. II. Klaić. pa događanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. Izvori. I. Margetić. godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297.dva od njih izvađena su iz ninske lagune i konzervirana. O nekim pitanjima Rižanskog placita. Depopulaci ja Istre iziskivala je colligere extranei . Zagreb 1969.

Viz. ali autohtono stanovništvo i tamošnja vlast isto tako imaju interesa. u Trabuniji pet i u Duklji tri grada 306. Isti. Također. 41. 13. iako površinom mnogo manji. izv. Kasnoantička i ranosrednjovjekovno groblje kaštela Dvigrad. nego dublje u zaleđu. Općenitije.. Marušić. do 9. 308 DAT 30/90-4. Pula 1970. izričito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku Slavena znači "utvrđeno mjesto". ali ne uz obalu. mj. zaleđe primorskih gradova i laguna. izv. Pula 1987. Ako se po rasprostranjenosti ar heoloških nalaza može suditi o domašajima franačkih utjecaja.isprepletanje utjecaja Spuštanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutrašnjošću. Štoviše. a vjerojatno i dio Bribira 308. Istovremeno se sličan proces odvijao u južnijim dijelovima istočnojadranskog zaleđa. jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307. Valjalo je donijeti "svježu krv". Isti. Cetine i Krke. arheološkim nalazima: karolinški mačevi su dragocjen artefakt franačkog kulturnog i proizvodnog kruga. na kojima se često osjećao manjak stanovni štva. 36/32-6. 305 V. baš kao i primorski dijelovi Furlanije. Šribar. Izdanja HAD 11. istra u ranom srednjem vijeku. Materijalna kultura Istre od 10. Primorje. zatim velik broj (čak 13) na prostoru od Zadra do ušća Cetine. sv. 211 . a u Bosni su samo dva grada. Klaić. stoljeća kolonizaciju304. a ova. II. u Lici. kod Stoca. Valjalo je naseliti otočke i prijadranske dijelove istočnog Jadrana. Materijalna kultura Istre od 5. teritoriji bliži moru.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Sidraga. imaju razmjerno više gradova: u Paganiji (kneževini Neretvana) četiri. Vidi i najnoviji rad. Histria Archaeologlca. 108-38. Nađeni su u dolinama Drave i Save. kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s današnjeg slovenskog područja305. u samom središtu hrvatske države. II. 304 B. god. 81-107. Viz. 307 DAI 34/12-14. 58-65. Hrvatska na razmedi svjetova . Izvori. 306 DAI32/149-151. Viz. Nasuprot tome. ipak su mnogostruke mogućnosti maritimne privrede privlačile nove naseljenike. Najjužnije nalazište mačeva nalazi se u istočnoj Hercegovini. Iako su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno više znali o prostranstvima bliže obali negoli o onima u unutrašnjosti. I. II. Iako su plitka i malena krška polja bila (kao što su i danas) limitirajući faktor intenzivnijeg naseljavanja. 109-24. Slausen in Ostfhaul (Italien). na i. Pula 1960. izv. 62. Balcanoslavica 2. pak. Isti. I. jer su se i tu središta naseljavanja pomaknula bliže obali. stoljeća. 33. stoljeća. Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i boljim izgledima za preživljavanje. oni su se najintenzivnije manifestirali u zaleđu dalmatinskih gradova. ipak je neraz mjer u broju gradova suviše velik (s obzirom na površinu teritorija) da bi se mogao tumačiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa. I u Hrvatskoj su neke županije i njihova središta bile uz more: Nin. Po zapisima cara Konstantina u unutrašnjosti Srbije postoji šest gradova. do 12. u Zahumlju pet. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. 7 i d. 1958. oko gornjeg toka i izvora Zrmanje.

Radovi FF Zadar 10/1983-4. ZRVI 29-30. Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na području Dalmacije. sloj koji ima novaca da kupuje mačeve. 309 vidi. Maksimović. Abramić. područja današnje sjeverozapadne Hrvatske. Model u slonovači zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske skulpture. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo. "starohrvatskih" naušnica 314. odnosno nakita čija se izvedba vezuje koliko uz antičku baštinu. Corsi d'arte ravennate e bizantina. stoljeću. Radovi ZHP 24. 5-8. Katalozi. Ochride 1961 (Beograd 1964). 16 i d. Također. 5-14. 163-72. 1991. 314 Lj. Međutim. J. 41-52. 1977-8. J. 23-7. Vicelja. Beograd 1969.I. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali od 6. veka. 1-44. sv. 212 . Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi SHP 15/1985. i u 10. Marasović. 59-72. Zbornik Svetozara Radojčića. Ferluga. Vie e metodi dell'espansione politica e culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI. ZRVI 7. 71.. bizantski su se utjecaji širili prema hrvatskom prostoru i nakon što je bizantska vlast na tim područjima ili u neposrednoj blizini nestala. Goldstein. 316 M. U tome je iznimka bila Panonija. bizantski su se utjecaji na hrvatsko društvo ostvarivali na razne načine i često ih je teško uopće razlikovati od kasnoantičke baštine na hrvatskom tlu312. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. Konačno. Starine JAZU 59/1984. O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981. Jelovina. do 11. Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri. Vinski. Belošević. Vinski. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi. Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji VAM. 3. stoljeća. Primjerice. onaj koji daruje čini to iz određenog interesa -vojnog. Split 1986. Peristil 1. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. 69. L'arte bizantina in Dalmazia. Catania 1986. 312 Goldstein. Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije. Ti se utjecaji očituju u Istri i u 9. J. 41-2. Čak ako se i prihvati pretpostavka daje riječ o poklonu 311. 31X Z. 315 Općenito o bizantskoj politici. Također. Vinski. D. 1. Ista. točnije. Margetić. u: Z. toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleđem315. 209-30. 11. 310 Ž. Resummes des Communicati ons. Ravenna 1955. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. 313 L.postoji. serija -sv. 1-2. do 12. L'amministrazione. Također. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in Dalmatia. Justinijanski modeli u skulpturi od 9. nedvojbeno. Hrvatski rani srednji vijek a na njezinim perifernim područjima mnogo manje309. gospodarskog ili nekog drugog. očigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava313. Karaman. T. Z. isti. SHP 15/1985. Z. Tomičić. SHP 14/1984. 65. Bizant na raznim mj. Općenito su o utjecaju bizantske umjetnosti raspravljali još M. 1961. Ovi su mačevi i neposredan dokaz društvene diferencijacije u hrvatskom društvu . S druge strane. Zagreb 1954. zahvaljujući ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom području sa središtem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316. Vinski. 85-96. XIIe Congres international des etudes bvzantines. gdje su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronađeni i mnogobrojni karolinški mačevi310. Goldstein. karta I. Siculorum gimnasium39. političkog. 10-11.

Ovakvo isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenošću kako prema moru. 287-306. 323 Čini se da je isprepletanje utjecaja obilježje cjeline hrvatskog prostora. te u Albaniji319. pa kod Trilja na Cetini. (840-855)320. nego je stanje u nekim regijama bilo kudikamo kompleksnije. na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji četiriju tradicijskih kultura -istočnoalpske. 353-422. (886-912). Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. 321 T. Spahiu. sredoze mne. 115-30. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području.sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljeća. a najzastupljenije su naušnice dalmatinsko-starohrvatske skupine. Jurić. (741-775)... Vrela i sudbine. U Arheološ kom muzeju u Zadru postoje.. dinarske i podunavske (panonske). te s Franačkom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu.). Tome 2. odno sno bizantske tradicije 321. na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji Bizanta s jedne i Franaka s druge strane.binja318. Kninski zbornik. Miletlć. Osim toga. jer su na starohrvatskim lokalitetima pronađeni 317 Lj. 97-114.. osim još dva zlatnika Konstantina V. Umjetnost na istočnoj obali. mj. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre. Srednjoigekovni novac na zadarskom području. Razgovori o nekim problemima domaće historije. zatim još jedan iz vremena Lava VI. Tiniensia numismatica. Međutim. i Konstantina (829-842). i zlatnik s imenom Teofila. 322 R. Tako su naušnice pronađene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla.9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Jurić. 41-73.u blizini Bileće. tako i prema zaleđu . Anali Dubrovnik VI-VII. ali i razmjerno dalje od tadašnjeg hrvatskog teritorija . u materijalnoj kulturi Hrvata 7. 320 R. naime. Zadar 1987. 213 . i kasnijih stoljeća očituju se i odsjaji antičke baštine. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stižu s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na dalmatinski 322 . 318 N. 180 id. a samo u manjoj mjeri mediteranske. Pronađeni su u pet grobova u Biskupiji nedaleko od Knina 317. 1957-9. Mihajla II. Od franačkog je novca sačuvan samo jedan primjerak. 78. čini se da će tome najbolje poslužiti nalazi novca. iz vremena Lotara I. Usporedba količine bizantskog novca s količinom franačkog vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne. zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne. kod Tre. na i. intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine Hrvata s okolnim područjima. Prilog definiranju naušnica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova šireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja. ali posebice prostora na potezu sjeverno Primorje .Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323. kao pravi "dolar srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi. što bi se moglo definirati kao utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada". Zagreb 1993. 208-15. vidi i I. Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani vremenom vladavine Konstantina V. Mirnik. Iliria 9-10. ali je njihovo čvorište na ma lom prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi. arheologije i historije umjetnosti. Sekelj. 319 H. Tirana 1979-80. stoljeća Kako neki drugi arheološki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristični da bi označili narav. Karaman.. te ketlaško-karantanske. a ne samo Bizantinci). Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave.

Split 1990. 328 E. napokon. To se ponajprije odnosi na zemljano posuđe. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 325. po tom mišljenju. Zagreb 1930. kama na hrvatskim prostorima. 131-4. koštani dvostrani češljevi s raznim geometrijskim ukrasima. formulirao teoriju o postojanju izrazitog kontinuiteta na području Dalmacije. osim u pojedinim slučajevima. a poticaj graditeljskom poletu misionarska djelatnost u područjima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. Beloševič. ponajviše Hrvata. Goldstein. Dvggve je. \ Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna. E.I. Jelovina. 324 Beloševtć. što je još kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. i djelomična vezanost s praslavenskom kulturnom baštinom. što je u vezi sa zagrobnim vjerovanjima. Split 1989. Materijalna kultura. samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena. kao što su. Nju je.osebujan proizvod hrvatskog ranosrednjovjekovlja Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nička umjetnost. 326 Vidi detaljnu analizu opsežne bibliografije . Dvggve. ipak zaključili da nastaj nak ovog pravca valja tražiti u novonastalim. Izabrani spisi. 9-58. 325 HOid. analizirajući stilske osobine ili detalje izvedbi itd. I. 27-8. Jelovina. ali i historičara predromanička umjetnost mora zanimati. 7 i d. 214 . Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena organizacija u gradovima. Glavne značajke. odnosno kasnoantičkih umjetničkih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu? Povjesničari su umjetnosti. Hrvatski rani srednji vijek predmeti od kosti i roga. Histonj ofSalonitan Christianity. Petricioli. smatrajući da treba istaći sličnosti između kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti.. Materijalna kultura. ranosrednjovjekovnim prili■. Oslo 1951. u kasnoantičkoj umjetnosti 327. 14. a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i citirani).Rapanić. 327 Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. M. a isto je tako teško pronaći uzore. nakon višestrukih pokušaja da se izvori ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronađu u umjetničkim nai stajanjima manje ili više udaljenih područja 326 . 109-15. vrlo teško uspoređivati sa suvremenim razvojem u Bizantu i na Zapadu. Glavne značajke. 123-4. Historičar o njoj ne može suditi na način kako to čini povjesničar umjetnosti. pa na drvene vedrice (bardake). Očigledna je. jer se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka: koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska. Starohrvatske nelcropole. Od Donata do Radovana. Predromanička umjetnost . Jelovina. to jest. 27-8. 19-50. koliko je plod utjecaja različitih vanjskih čimbenika. Isti. Doba. primjerice. Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj. Međutim.

gdje po njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora. Jurković. koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domaće prilike uz nadovezivanje na neka opća isku stva kasne antike. primje rice. Međutim. Diadora 1. crkve raške škole nastaju neko329 M. stoljeća Prelog je potražio neka rješenja analizirajući samu prirodu predromaničke arhitekture. 330 215 . 107-113. Zagreb 1987. te u Hrvatskoj. Međutim. Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. 331 I. pa su se u tom graditeljskom naporu isprepletali raznorodni umjetnički utjecaji. Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljeća iz Zadra. a osnovna su joj obilježja opadanje tehnike rada. već i mnogi drugi čimbenici. Posljednji su o ovim problemima pisali I. i 8. 85 . Tako je umjetnička produkcija u glamočko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko područje.7 . ni po stilskim ni po drugim obilježjima. po nekim općim obilježjima mogu se uspoređivati s predromaničkom umjetnošću u Hrvatskoj. ne odričući svakoj od ovih hipoteza određenu točnost. Između antike i romanike. te M. Prelog. Bratislava 1980. ali pokušava što cjelovitije objasniti "predromaničko doba". SHP 15/1985. dekomponiranje antičkih oblika i prenošenje antičkih rješenja u slobodnije kombinacije koje nisu odraz kreativnosti već pada graditeljske kulture 329. a ni po broju novoizgrađenih ili rekonstruiranih crkava. Jurković. stoljeća i time potvrđuje povezanost s kasnoan tičkom tradicijom 330. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3. I crkve koje su izgrađivane u Raškoj.tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti. koji odvaja razvoj u bizantskoj Dalmaciji. Miletić. Rapanić formulirao vlastite stavove. 41-8. Peristil 1. u isprepletanju utjecaja . Jedan je od njih svakako činjenica daje Hrvatska područje na razmeđi Istoka i Zapada. Fisković 331. Konačno je Ž. smatra daje predromanika u Bosni ponajviše pod bizantskim utjecajem. i Rapanić naglašava kako za nastanak predromaničke umjetnosti nije važna samo kasnoantička tradicija. Nepobitna je činjenica daje ta umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema ničeg sličnog. Petricioli. Zagreb 1954. Zadar 1960. 1988-9. 133-63. Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i klesarstva tijekom 7. a dekorativni ukrasi i obrada fasade bliži zapadnim uzorima. 5-14. D ob a . "raška škola". 333 N. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I. 287-306.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. smatra da se radi o ranokršćanskom naslijeđu i kontinuitetu. U nizanju čimbenika koji su pridonijeli nastanku predromaničke umjetnosti posljednji je ujedno i najvažniji. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. oslonjen na paleobizantsko naslijeđe. Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u kontinuitetu od 6-9. Rapports du lile Congres international d'archeologie slave. Njegov je zaključak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike". pa time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta. stoljeća. On polazi od pojava u umjetnosti. ali dublje u bosanskoj unutrašnjosti situacija je nešto drugačija 333 . Jurković 332 . Fisković. Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitelđure na južnom Jadra nu. Ra p an i ć . Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11. 332 M. dočim M. 175-95.

dok su D. Donat osnovni oblik dobio još u 6. 148. Osim općih sličnosti. Pregled literature o sv. Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra. utvrđeno je da se radi o 750. Petricioli. Deroko nije ustanovio ništa preciznije. VAHD 56-59/1. Vežić. Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom prostoru u 9. primjerice. 136. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet. 698-701. I. Donatu daje i S. 7-10. Radovi ZHP 21. Zagreb 1987. Crlcva sv. 252-60. Diadora 1. Također. Pr e thodna su istr a ž iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k. te je pala u zaborav 335. primjerice. god ine . Prilog uz br. dr. stoljeća 334. 175-95. Donat izgrađen ili na samom kraju 8. Čini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost.. po ugledu na crkvu sv. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske. ili početkom 9. Die Kunst der Langobarden. Schaffran. 3. pa i u ranijim stoljećima. danas se čini nedvojbenim da je Sv. stoljeća 337. ali su za sada ti rezultati prilično nesigurni i možda podložni reviziji. Trojstva (sv. Zagreb 1985. kao i bibl. Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili događaj. Donata) u Zadru. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962. Ako se uzmu u obzir moguća mala odstupanja. t- . oltarna pregrada. "langobardske" umjetnosti. no taje hipoteza vrlo brzo odbačena. Antoljak. B. Vidi i Rapanić. P. 1988. jer su. iako su i tada moguća sporenja.. Deroko. Radovi Zadar 11. 216 *. Građevine. stoljeću. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. stoljeću. on može biti relativno čvrst oslonac za dataciju predromaničkih spomenika. većina natpisa ne sadrži takve podatke. ali njegove analize nisu imale odjeka. Deroko. Srdoč. arhitrav). godini. Graditeljski polet 9. A. 335 D. 4. U tim se aktivno stima po mnogo čemu ističe zadarska crkva sv. Donata (tada još crkva sv. pa je ustanovljavanje kronologije predromaničke umjetnosti vrlo kompliciran i nezahvalan posao. dijelovi namještaja u zadarskoj katedrali datirani 8. Split 1990. Goldstein. Lik Zadra u srednjem vijeku. Doba. 1965. na kon jednog. dalmatinskim gradovima. stoljeća. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano između 6. Sergija i Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339. Obelić. Trojstva). Munchen 1940. i u 8. Petricioli. Specijalna su istraživanja pokazala da su neki dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko 788. A. Petricioli. Split 1954-7. 40.stoga je logično da se prvi objekti podižu u priobalnim. Hrvatski rani srednji vijek liko stoljeća kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. iako skromnijih razmjera. Međutim. 339 I. stoljeća ponajviše je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stižu pomorskim putovima . Tvrdilo se daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. 337 Rapanić. stoljećem. stoljeću. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra. ovi se 334 Vidi. Slijepčević. ■Doba. A. 338 Prokopije. godine 340. a potječu iz Furlanije 336. Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. Od Donata do Radovana.I. 340 Zahvaljujem se doc. 8-9/1983. Zadar 1960. dobivenom na temelju istraži va nja d o lje ta 1994. A. i 9. 85-7. 336 I. najopsežnije. Durmanu na ovom podatku. Tek se osamdesetih godina pojavljuju radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokušava preciznije odrediti redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer. I. uspoređuje ove pojave.

I Slika 17. Su. Donat u Zadru / ■ ■ • .

€ 1*Š Slika 18. Unutrašnjost crkve sv. Donata u Zadru .

Radovi na izgradnji Sv. logično je pretpostaviti da je gradnju. 219 . na neki su način svakako u vezi s bizantskim i franačkim vojnim akcijama na Jadranu. crkva je nastala vjerojatno po dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na područje Hrvatske. Zagreb 1973-4. financiralo Bizantsko Carstvo. tvrdili daje starost dijela grede iz poda crkve (godina obaranja) 710. štoviše. Budući da se crkva sv. u središtu arhontije. ili s vrlo širokom diplomatskom aktivnošću biskupa Donata koji putuje franačkom caru. 341 I. Donata u Zadru podaci vrlo dobro slažu s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341. jer se u njoj očituju franački umjetnički utjecaji. Anastazije stižu iz Bizanta u Zadar. Kupola crkve sv.Slika 19. 17-20. Usprkos svemu tome. Rački. 203 i d. Donata logično se uklapaju i u jadranska događanja toga vremena. Nutarnje stanje. a u isto doba relikvije sv. Donata nalazila na teritoriju bizantske Dalmacije. a kasnije teme Dalmacije. +-25 godina. barem posredno. Split 1990. Donata u Zadru metodom radioaktivnog ugljika. Od Donata do Radovana. a možda je rađena po uzoru Mjerenje starosti drvene građe iz crkve sv. Rad 116. Petricioli. Peristil 16-7. 7.

Majstori od 9-19. Petricioli. na raznim mj. 17. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. sav oslikan starim ikonama. Nediljice 346. Hrvatski rani srednji vijek na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. stoljeća 344? Velika graditeljska aktivnost produžava se u Zadru i u kasnijim stoljećima -do 918. jer se spominje te godine u oporuci priora Andrije 345. Donata. II. 224-324. 345 Račkl. Zadar 1976. I. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. Pariš 1959. Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i na antiku. sv. 15.ako i nije stizao iz Carigrada. osim Sv. Donatu na vrlo specifičan način isprepleću zapadni (franački) i istočni (bizantski) utjecaji. stoljeću grade bitno manje crkve (osim donekle crkve sv. Anastazija. koja je nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromaničkih spomeni ka na hrvatskim prostorima. s dru ge st rane. Spasa na vrelu Cetine). ćtp^otioa) teško da može išta određenije kazati o datumu njihova nastanka. a u ranoromaničkom stilu izgrađene su crkve sv.. a potom možda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. odnosno. iako je mo gu će. Prošlost Zadra II. Sv. sa zelenim i bijelim stupovima. III. znači da hrvatski rani srednji vijek više nema osjećaja za iznimne umjetničke domašaje antike. Dvorska kapela u Aachenu osjetno je niža od Sv. što označava prekid s antikom. Osim toga. Konstantin Porfirogenet tu crkvu uspoređuje sa sličnima u Carigradu: "Hram sv. Donata. 117-22. Klaić -1. sagrađena i Sv. Simbolički i stvarno. 1963. Donata iznimna je i po svojoj veličini -ne samo da se u većini gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9.I. u temeljima Sv. Marasović. Lovre. sličan hramu Halkoprateja. dio. 344 Mozaik bi kao opća forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku. a nemoguće je utvrditi kada je sagrađena . odnosno "slike" {vXoypć^xm. 4. Istočna obala. zanemarivo malo u odnosu na kasnija stoljeća) u: N. dio. Documenta. Vidi i Rapanić. Viz. izv. 306-44. stoljeće. Crkva sv. Goldstein. U Zadru je. pa ova zadarska crkva simbolizira ono što u umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest: isprepletanje bizantskih i franačkih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti. 343 DAI29/276-9. Izgradnja u Zadru očito nije slučajnost . 220 . jer mu srušeno kamenje služi ponajprije kao kameno lom. nego ni u evropskoj umjetnosti (bilo bizantskoj.smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne krugove 9. stoljeća u Dalmaciji. Zadar u srednjem vijeku do 1409. Petra i sv. 346 Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda.351-77. godine izgrađena je crkva sv. 16. njegov je pod od divnog mozaika" 343.tu je bilo sjedište bizantske administracije i dotok novca iz kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran . Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma i okolnih građevina. lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog 342 Tako tvrdi T. a pogotovo za 9. Božanlć-Bezič. dakle i sintagma "stare ikone". Također. 592. N. Crkva se nije očuvala. 24. da izgrad nja S v. 1968. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . 17.graditelji sustavno su popisani (iako ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje. Svi ti majstori . Anastazije je bazilika. dio. Možda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike. bilo zapadnoj) nema tako velikih građevina. 1966. Tako se može zaključiti da se na Sv. II.

. iako s drugačijim stilskim obilježjima. U isto vrijeme (dakle. ili 11. U relativno nedalekom Ulcinju sačuvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V. koji ne pripadaju užem hrvat skom prostoru. 23. Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore. smatra daje Nikifor samo ime darovatelja. Isti. stoljeća stanovništva. Beograd 1967. Dubrovački horizonti 29. stoljeću. 351 Rapanić. 665 i d. graditeljski polet pokazuje tipološku raznovrsnost zajed ničku obama područjima. te u unutrašnjosti. Osim toga. iz predromaničkog doba sačuvale su se. 56-9. samo male crkve. Marginalije uz probleme arheolo gije i umetnosti ranoga srednjega veka. Kovačević. Zagreb 1989. Napokon. Ako takva teza i stoji. 221 . 1988-9.u njima su postojale i funkcionirale kasnoantičke crkve. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. a daje natpis nastao u 10. Izdanje HAD 12. 96-7. pa to ostaje ipak specifično hrvatski fenomen. jer su bili bogatiji i spremni na veće izdatke. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. godine 350. No. o kojoj su podaci vrlo oskudni. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 348 12-3. u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe . Zagreb 1988. Materijali 4. Kovačević. ali isto tako na teritoriju bizantske Dalmacije. Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1. Marija u Budvi podignuta je 840. Datiranje. ovaj polet u izgradnji i predromanička umjetnost nisu intenzivnije širili prema zaleđu. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. ali su vrlo vjerojatno građene i 347 Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. stoljeća. Zagreb 1987. Arhitektura) Isti. Početkom 9. Arheološka Istraživanja u Dubrovniku 1 dubrovačkom području. Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. 350 J. u 9. na hrvat skom teritoriju. a od nje su ostali sačuvani ulomci pluteja i stupica oltarne pregrade s tipičnom ornamentikom 9. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. i na obali. smatra daje razvoj umjetnosti bio različit na bizantskom teritoriju od onog na hrvatskom. Istočna obala. 15-38. uz rijetke iznimke (kao što je Sv. J. stoljeća Kotoranin Andrea Saracenis zajedno sa ženom Marijom financira izgradnju crkve sv. datira natpis početkom 9. Stošić. 39-48.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 149-50. Iznimke su neki gradovi gdje su crkve veće. godine. stoljeća 347. Beograd 1963. 118. Jurković. činjenica jest da se iz južnijih dijelova istočnojadranske obale. valja datirati i podizanje bizant ske crkve u Dubrovniku 348. u isto vrijeme. Tripuna u Kotoru. Međutim. 349 Namentragende Steininschriften. Neke očiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put. No. Napokon. dok Pctricioli. Spas na vrelu Cetine). J. stoljeću) u Rabu se gradi crkvica sv. čak se ne zna ni gdje se nalazila. na bizantskom teritoriju. i 820. njegova suvladara i sina Konstantina. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje građena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog graditeljskog i gospodarskog poleta. Gradilo se i u krajevima izvan užeg hrvatskog prostora. Martina. Sv. Usporedba broja crkava u gradovima i u zaleđu pokazuje naime da ih ima više u zaleđu. 41-8. što bi značilo da se ciborij ili čitava crkva grade između 813.

66. a potom se graditeljski polet počeo širiti prema unutrašnjosti. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nelcropola. Karaman. T. stoljeća 355. Napokon. Namentragende Steininschrijten. Arhitektura. čini se.vidi. Pridrazi. 224. 25 i d. 80. 198. Petricioli. možda čak i sačuvani čitavi zidovi. Šišić. Žažviću. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora na Bolu na Braču. Do tog vremena već postoje crkve sv. Zagreb 1930. vidi. pa čak i stoljeća. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25. SHP 16/1986. Također. do polovine 10. koji za razliku od prethodnih istraživača (Marun. Jurja na Putalju iznad Kaštel-Sućurca. u 352 Rapanić. Marije na Crkvini u Biskupiji 358. 18. Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Burić. zatim više njih u Ninu. 222 .. Gunjaca. Sklop župne crkve sv. U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se. međutim. Burić. ostale u funkciji ili barem u takvu stanju da ih se moglo prilično lako privesti svrsi 353. 147-61. 201-16. Datiranje. prvenstveno druš tvenu (državnu. Jakšić. Na Kapitulu kod Knina nađen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir. a tek se kasnije grade novi objekti na mjestima bez kontinuiteta 352. 421-3. 114. 354 N. Split 1985. SHP 20/1992. Goldstein. Fragment s imenom Trpimira iz Rižinica kod Solina morao je nastati polovinom 9. upravnu) elitu koja je prva prihvatila kršćanstvo. 356 S. Burić. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. ser. Čini se da su crkve u Galovcu. 357 T. Za Žažvić. Istočna obala. 1983. a čini se da je i crkva na Lopuškoj glavici u Kosovu polju kod Knina (barem djelomično) građena otprilike u isto vri jeme 356. Suklad no povećanju broja vjernika mogla je i izgradnja većih crkava pričekati nekoliko desetljeća. Vežić. PriručnUc 122. bile podložnije propadanju nakon čega su stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen. 23. Kameni namještaj bazilike u Žažviću. SHP 15/1985. stoljeću 354. P. U ranoj fazi pokrštavanja manje su crkve mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrštenih. smatra da skulptura u bazilici nastaje od početka 9. kao i crkva sv. i tamo slike.one su. str.. III. I na "Begovači" u Biljanima Donjim starokršćanska je bogomolja obnovljena u 9. Priručnik. Jakšić.I. 358 N. SHP 13. 165-81. 1984. 37.. a tek kasnije i skuplje pothvate. Arhitektura. T. Jurja na Putalju 357. Marte u Bijaćima te sv. V. 359 Šišić. stoljeća. Za Bribir. 355 . Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira. 122. Asela. Jurković. crkve u gra dovima.24. Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra. U predromaničkim crkvama sačuvan je priličan broj skulptorskih rado va na crkvenom namještaju koji se mogu relativno precizno datirati. Delonga. 107. Hrvatski rani srednji vijek velike . pRO D UCE TREPIMERO. 353 Jurković. 67. bivše katedrale u Ninu. Zadar 1989. SHP 15/1985. Isti. Za Nin. SHP. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje već postoje kasnoantički temelji." . Vjerojatno je i ovdje određenu ulogu odigrala povećana gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omogućila manje investicije. Izdanja HAD 8. što bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359. Karaman) i njihove vrlo široke datacije.. Lj. odnosno daje za njegove vladavine podignuta ili nadograđena neka crkva. 85-109. 52. Bribiru. 3/1954. Diadora 11. Opširna kronologija nastanka predromaničke umjetnosti postoji i u: Od Nina do Knina. Rižinicama.

Po nekim stilskim obilje žjima čini se da bi se i nastanak crkve sv. u Ljubačkim Stanovima i u Posedarju .pronađeni ulomci kamene plastike. Fragment s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. pa je ovaj o Trpimiru time još značaj niji. dakle otprilike osamdesetih godina 9. 75-86. 9. Ždrapnju kod Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi što se danas mogu datirati Branimirovim vremenom. Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. datira crkvu sv. Burič. do 11. U vrijeme Branimira. vjerojatno tako đer iz Branimirova vremena 362. 361 223 . sela trogirskog zaleđa na prisojnoj strani Vilaje potje ču i slučajni nalazi predromaničke skulpture 9. 147-50. Documenta. Iz Blizne. obje u Biskupiji kod Knina361. podignute su crkve u Ninu. stoljeće svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta Cecilija) i "četvrta" crkva u Bukurovića podvornici. Napokon. Izdanja HAD 8. Gunjaca. 3. 364 Petricioli. a i u zadarskom su zaleđu . po vrlo karakterističnim polukružnim kontraforama i "unište na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont. Split 1984. 362 T. stoljeća. ili najkasnije u 10. 1987. a u priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovništvom ih nema 364. vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363. 253-63. SHP 17. stoljeće. 116. stoljeća. Lokacije važnijih crkava na hrvatskom prostoru.Rački. Klaič. Datiranje. O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. Polukružne kontrafore su upravo specifičnost uskog teritorija hrvatske države. Uglešić. Datiranje.Karta 7.na Crkvini u Žeravi. Radovi FF u Zadru 31 (18). Zadar 1993. Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay. Petricioli. 114-5. Šopotu kod Benkovca. Spasa u 9. Podataka o gradnji crkava i sakralnih objekata općenito u darovnicama i drugim pisanim dokumentima nema mnogo. 363 A. Luke u Uzdolju u Kosovu 360 Constnvd monasterium . Muću. Ž. 20. Izvori.

SHP 12. čini se. 142. koja je danas u ostacima u podu crkve sv. stoljeću i više se neće ponoviti. njezin se nastanak može staviti u drugu polovinu ili u sam kraj 10. kraljice Jelene. u Trogiru je sagrađena predromanička crkvica sv. Izdanja HAD 8. Split 1962. doduše da bi izgrađivali tvr365 VKJJ . Hrvatski rani srednji vijek polju datiranje 895. 367 N. a otprilike u to doba građena je. 97. Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana. Takav je slučaj. a pruža se do područja Splita na jugoistoku te Zadra i Nina na sjeverozapadu. Predromanička skulptura u Trogiru. na kojem ne postoji nijedna crkva iz 9.I. Dvije predromaničke crkve u Trogiru. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. ali nije sigurno daje tada izgrađena i crkva. U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava. Goldstein.tako radionica na stonsko. volji pojedinaca. Izdanja HAD 13. Tako je ustanovljeno da je u crkvi sv. Vjerojatno u isto vrijeme. Dujma. stoljeću. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina. što znači da se crkva gradi ili natpis kleše samo koju godinu nakon Branimirovih. i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366. u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili tadašnje hrvatske države ili hrvatskog etničkog prostora. stoljeća četiri puta mijenjan liturgijski namještaj 367. Split 1984. Osim što su Ljudevitu Posavskom stigli "majstori" i "zidari" (artifices et murarii). Split 1980. u narednom razdo blju. Jurkovič. do 11. dolazi do određenog zastoja u izgradnji. Međutim. što svjedoči o relativno brzom širenju ovih stilskih oblika. Predromanika se u drugoj polovini 10. stoljeću. Budući da je u njoj isklesano ime Stjepana Držislava. Zagreb 1989. Istom vremenu pripada i nadgrobna ploča Držislavove majke. 369 M. 50.dubrovačkom području dobiva velik zamah 369. Izdanja HAD 12. 366 N. 224 . nasušnoj potrebi za rekonstrukcijom. jer ne postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade pronađene u Kapitulu kod Knina. Nikole 365. stoljeća širi prema krajevima koji su podalje od središta hrvatske države . godinom. stoljeća. ili intervencije u njima. jer je ubrzo broj novoizgrađenih crkava značajno opao. Majstor koljanskog pluteja. otok Krk. Zagreb 1988. na primjer. 368 M. 243-52. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21. Jakšić. dakle u 10. jer su izgrađene crkve bile dovoljne da prime sve novopokrštene ili barem većinu njih. Prostor na kojem se intenzivno grade predromaničke crkve omeđen je Dinarom na sjeveru. mnogo je toga ovisilo o improvizaciji. 121-8. 1982. stoljeća. Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. 209-16. za vladavine Muncimira. Flsković. O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji. Naime. a i na Cresu predromaničke su crkve atipične i ne pokazuju karakteristike uobičajene za dalmatinsku predro maniku 368 . Čini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanička umjetnost proširila i do panonskih prostora. ili je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploča. Moguće je da razloge tome valja tražiti i u činjenici da za daljnju izgradnju više nije bilo potrebe. T. C . Vjerojatno je da nakon ovih pregnuća u 9.110. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14. Burić. Jur ković. ne postoji pred romanička arhitektura. Jakšić.

Slika 20. Spas na izvoru Cetine . Sv.

.

Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 61-2. Izvori. Kako bilo da bilo. na teritoriju Hrvatske. u: Karan. Documenta. A . Klaić.otprilike od vladavine Mislava tridesetih godina. 223-34. Pokrštavanje je za hrvatsko društvo značilo prelazak iz gentilne u univerzalnu religiju. vjerojatno sa sisač kog područja. Budak. pa do odlaska Branimira. ili 10. bilo je pokrštavanje. Sudeći po broju arheoloških nalaza i pisanih izvještaja. Viz. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom društvu 9.Rački. stoljeća. H or va t. Stoga ne bi valjalo smatrati slučajnošću da se istovremeno sa svim opisanim događanjima u Trpimirovoj Hrvatskoj. Klaić. ser. 9-10. 373 Ibique cateruas fratrum adhibui .ien una der Alpen . benediktinci su pokrštavanju Hrvata mogli dati snažan poticaj. 377 DM 31/40-2. 375 Rački. 3. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz 892. stoljeću. središnji i najvažniji događaj hrvatske povijesti 9. što je i prvi nedvosmisleni podatak o boravku nekog reda. usporavao ih ili ubrzavao. kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom zagorju 371 . 325. 15. stoljeća. neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata i štiti ih i pobjedu im donese Petar Kristov učenik" 377. Rački. stoljeće. 18. Wien -Koln -Weimar 1993. SHP 3. Goldstein.. Nutarnje stanje. najvjerojatnije benediktinaca na istočnom Jadranu i onda. "ako neki drugi pogani pođu protiv zemlje ovih Hrvata i zarate. 6. pa se čini kao da podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370 ARFza 821. Klaić. 42-3. dakle do osamdesetih i devedesetih godina 9. gradi samostan (na nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373. Ako ih se uistinu može datirati u 9. Bizant. od 852. to bi značilo da je predromanička umjetnost ocrtala granice budućeg cjelovitog hrvatskog prostora više negoli ijedan drugi društveni fenomen. Izvori. postoje dijelovi pleterne kamene skulpture. Rad 79. III. naravno. Documenta. 376 Rački. izv. 163. godine u kojoj se spominje izvjesni Žitalj. dakle. Documenta. kako se smatra. pa da su oni formirali neko zajedničko tijelo 376. 1954. II.tan. Pokr štavanje jest. superpositus monasterij? 75. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon svog pokrštavanja zavjetovali papi kako će. 16. 374 Ostojić.Adria . 371 227 . stoljeća 372. Izvori. Benediktinci II. 20. 97. nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokršten u to vrijeme .Raum im Friihmittelalter. 372 Općenito je o pokrštavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. što bi moglo značiti da je na hrvatskom prostoru bilo više samostana. Moguće je da su samo stani osnivani na području Hrvatske u 6. Fruhes Christentum in Kroatien. godine ili nešto prije. O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe ološk ih nalaza. stoljeća dave 370 . iako se oni tada ne zovu benediktinski374.

I. Klaić. 298-9. postoje podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi. odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. relativizira ovakav prijevod i predlaže da se čita. koja je i riječima samog Isusa bila poticana da pridobija nove vjernike 381.ta ka v je bio i isla m.. izv. većina njih odstupi i od svetog krštenja. pa i u Hrvatskoj. u: Uz početke. odnosno daje "nadbiskup čitave Hrvatske i Dalmacije"380. D. zajedničkom jeziku. Split 1993. 22). "Ovo nije originalan zaključak suvremene historiografije. Bekkerus.461-72. dj. Mandićev zbornik.. -to bi moglo biti točno. Rim 1965. Katičić.25. V. nije postojala nikakva alter nativa pravu.. koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj državi (regnurri) hrvatskoj"379. Dalmaciji i susjednim oblastima. Tako je pokrštenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog društva s kršćanskim sredinama.. 6-7). Goldstein. 13-23. kulturi.." (n. Na svom putu na vje šć ujte : Bliz u je kraljevstvo nebesko" [Mate] . šire. nemjerljivo koristio probitku hrvatske države. I. 108. Uostalom. 383 Theoptianes Continuatus. Pokrštavanje je označavalo i ulazak dotadašnjih barbara u rimski (franački. 379 Rački. pokoravajući se isključivo svojim arhontima. II.. 386. a i kasnije. ed. 21. i to akcijom njihovih misionara. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti. smatra da je ova vijest odraz prepiske između kneza Branimira i pape Ivana VIII. "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta. 4. jer je to upravo vrijeme intenzivnog pokrštavanja Hrvata. Povijest. Viz. jer je ljudima koji su živjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrštavanja neodvojivo povezan s intenzitetom drugih kontakata između kršćanskih i nekršćanskog društva. Hrvatski rani srednji vijek ta" zamjenjivala kršćanska dogma 378. Uostalom. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu Život Baziltja I. II. 5. 10.-7. osim onoga što je stizalo preko kršćanstva. Međutim. a utemeljeno na antičkoj (grčko-rimsko. U teokratskom društvu kakvo se stvorilo diljem Evrope. čiji je utjecaj dopirao do Hrvatske. Documenta. Naime. od 6. pa su sve kršćanske države ili kršćanska središta. Kačić 25. Šimundža. da ne bi zadržali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383. nastojali da do pokrštenja Hrvata dođe što prije. što po njegovu mišljenju onemogućuje "dalekosež ne zaključke o tragovima poganskih shvaćanja u Hrvata. Izvori. Ho ton Hrobaton Theos. 79. zapadni) ili bizantski civilizacijski krug. 380 Rački. 47 i d. Vidi i V. "da Hrvate Bog brani i štiti". [Vita Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji. Bonnae 1838. i zapadno i istočno (ako ga se u ovo vrijeme uopće tako može dijeliti). nije to bila osobina samo kršćanstva u to vr ije me . iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova. 382 Vidi. Markotić. mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i Dukljani i Neretvani. stoljeća. izv. 228 . 381 " idite . pa nema razloga ove Porfirogenetove navode smatrati a priori nevjerodostojnima. Genealoški prilozi. čime je i tada. bilo prozelitska vjera par excellence. a ž idovs tvo ć e se poč e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika postupno. Documenta.judejskoj) osnovi382. zbaciše sa sebe davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni. ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kršćanstvo: DM 29/60-6. polovinom 9. U osnovi se ista vijest nalazi i u DAI. Viz. pismenosti.. stoljeća. 14. Pokazujući potpuno odvajanje. država je pomagala učvršćivanju crkve. 378 Šišić. i obratno: budući da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova crkva "matica crkva. povodeći se za Moravcsikom i Jenkinsom. itd. Šišić. kršćanstvo je.

u: Einhard. Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. nakon borbi. Izvori. Annales qui dicuntur Einhardi. stoljeća Na isti su način djelovali i Franci .u s luč a j u pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadašnjem Franačkom Carstvu . 308-9. U franačku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ući samo kršćanin. U čitavoj priči. osnažuje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma . smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka. 16. svjedoči i podatak da je jedan od prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i širih prostora 803. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum. Klaić. godine. I u prvim kontaktima s Mlečanima pokrštavanje je bilo preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg kontakta. Documenta. Izvori. 389 Rački. Za greb 1992. Karlo. 229 . ali očigled no i "takav izvor zna sačuvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387. Documenta. D oc um e n ta . godine bila podjela novostečenih područja između crkvenih središta Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava). uspio je pokrstiti tamošnjeg kralja i njegov narod (quofacto rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum. Čini se da su mnogi istraživači. u: D. ed. VII. Klaić. bilo je poželjno primiti evanđelje. koja se kao izvor vrlo rijetko upotrebljava. 324. Ovu tezu potkrepljuje i još jedna. Papa Ivan IV Solinjanin i pokrštavanje Hrvata. vremensko poklapanje vladavine Karla Velikog i pape Hadrijana I. 17. kada ga je franačka vojska pobijedila te je morao izraziti pokornost caru. Ursii. Tome je pridonijela malobrojnost i šturost pisanih izvora. jer inače ne bi mogao doći u audijenciju caru Ludoviku 385.. naizgled smušena priča o pokrštenju Hrvata -životopis Ursa Confessora napisan čak 1493. Documenta. Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka došao k duždu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio. kao i I. Mandić. 2 99 . Rački. razmišljali prilično shematski -tražili su točan trenutak kada je do pokrštavanja došlo. Koliko je Francima bilo stalo do toga da se poganski narodi pokrste.53. ali i siromaštvo drugih (prvenstveno arheoloških) podataka. 19. mnogo je važnije da franački pisac pokrštenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv kršćana.da bi se s njima moglo intenzivnije surađivati. Bizant. Suppl.. Često 384 Ra č ki.) 388. a tek potom sklopio mir 386. 300. kada se govori o pokrštavanju.vidi ARF. 386 Johannis chronicon venetum. Povijest. godine. 388 Acta S.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Tako je avarski kagan Tudun 796. (772-795). 334. Rački. Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i. D. 7 i d. te franačkih pokušaja da stignu u Dalmaciju389. Karlo Veliki i njegovo doba. Međutim. Farlati. pokušavajući razriješiti problem. Bulić. Bullettina 1902-10. 19. Goldstein. "primio kršćanstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. kako bi se stvorili bolji institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost. Povijest 193. možda Akvileja ili Rim). Klaić. god. Split 1910. Međutim. Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokršten. 385 ^RFza 820. Cr oatica Christiana Periodica 29. 45. tražili su ijedno središte iz kojeg su misionari krenuli (Franci. 15-6. 387 Šišić.

Povijest Rusye u srednjem vijeku. 14. Izvori. Brandt. Spinka . Također. šila. 23-33 (ali se ne govori o pokrštavanju). odnosno daje nametanje kršćanskih običaja potrajalo duže svjedoče i pogrebni običaji . srpovi. 1982. Bio je to proces koji je trajao punih 150 do 200 godina. 46-52. igle. U os t a l o m . revolucija. "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se"). kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 394. Viz. zatim zemljano posuđe. poganska ili dualistička vjerovanja duboko u srednji vi jek393.A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs. Dualističke dileme na rusko-jinskom dodirnom području u l i . VHAD 13. stoje sve u vezi sa zagrobnim vjerovanjem. nego dugo vremena ostadoše nekršteni" 391. Vidi i M. j e d n o k o mp a r a t i v n o istraživanje pokršta vanja istočne E vrope te k bi trebalo napisati. Dobar bi primjer moglo biti pokrštavanje Rusa 392. Goldstein. Kršćanstvo. Glavne značajlce. Usporedba s drugim suvremenim slavenskim društvima i spoznaja kako se u njima pokrštavanje odvijalo učvršćuje. Srba i područje Bosne). izd. Zagreb 1989. F. još očitiji primjer je članak: J. Jelovina. a kao vrhovno božanstvo bio je postavljen Perun. 392 Metodološki slične usporedbe (tema Herson . 56-8 i d. 1. stoljeću. S drevnejših vremen do 17. Nekropole. Isti. Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Isti.41... 132 i d. Radovi IHP 14. Zagreb 1981. II. što znači da su imali prilike to učiniti. na raznim mj. Šanjek.. ovakve zaključke. jer ova priobalna područja imaju u zaleđu slavenska društva) pravio je i Ferluga. Šlšić. Bromlej. što je svakako bilo pribli žavanje monoteizmu. Belošević. daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone. Poljičkl zbornik 2. Daje pokrštavanje u Hrvatskoj. uzrokovao socijalno-psihološke promjene 390. Klaić. 1. 126-37. 109-15. Ispravci i dopune 2. 391 DAJ 29/68-9. izv. ve ć p os ve op r a vd a n e . U prilog shvaćanju da je pokrštavanje bilo proces svjedoči i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Veći na ovih Slavena ne pokrsti se. ali je analizirano samo pokrštavanje Bugara. Viz. D. 28. 393 M. zna se neosporno više negoli o pokrštavanju Hrvata. 16. pa čak i potvrđuje. kao i drvene vedrice (bardaci). 262-306. II. Uprava. A Historu of Christianitu in the Balkans . dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9. 230 . 1914. Povijest 84-7. Također. Napokon. ali nisu htjeli Ili većina nije htjela.u grobovima su pronalaženi različiti kovinski predmeti (noževi. Crkva. Tako je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda. Šanjek.). B. Gunjaca. Chicago 1933. što pokazuje da t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u ć e . gdje se izričito govori o "dugom i složenom procesu".. 15-25. sjekire. Hrvatski rani srednji vijek je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim ljudskim prostorima. stoljeća ukazu390 O pokrštavanju Hrvata postoji bogata bibliografija.. Klaić. Krestjane na Rusi. općenito. da bi ga potom odbacili. Moskva 1952. Kultura. ka ko bi se bolje shvatilo pokr šta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M. Grekov. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret.tema Dalmacija ili. na perifernim se područjima održavaju nekršćanska. Također. pređice. 43-6. stanje na Hersonu i stanje u Dalmaciji. da je uključivao širok krug raznovr snih i proturječnih kretanja. izv.21 tamo lit. Zagreb 1971. Brandt.I. 394 Jelovina. O tome kako su se Rusi pokrštavali i konačno pokrstili. Također. veka. 41. itd. na trenutke se činilo da Rusi u potpunosti prihvaćaju kršćanstvo. Izvori zla. Osim toga. 143 i d. O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela ma. 131-4. V. Bilo je i vrlo osebujnih pojava. L'amministrazione. Vidi.

VAM. 202-3. 77-92. stoljeća. u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnoštvo životinjskih kostiju koje s vremenom postaju sve rjeđe 1. jer je vrlo snažno nazočna svijest da i latinaši 1 glagoljaši pripadaju istoj crkvi.na žrtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili obratno395.. Margetić smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima. HZ 42. Nije rijedak ni običaj dekapitacije 396. stoljeća (s osobitim obzirom na Osorj. 1989. mj.A. dj. Takva se praksa primjenjivala obično na protivnicima (vidi. Bačić. 3. Margetić. 120 i tamo lit. CD II. 121-42. Živastarina. 116. na i. naim e. 197 i d. Episcopus Croatensis. Zagreb 1975. Šldak. 45 i d. Međutim . 1958. Isti je slučaj i s prilozima u grobovima (na primjer. ser. Marušič. 53-61. Ishodi pete kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra. Zadar 1981. Činjenica jest daje taj "prijelom". Knin G reblje. oružje i keramika) koji izostaju već od 9. iscrpno.. a sve više nakit400. 118-21. stoljeća. Primjerice. 402 Šanjek. Čini se ipak da u cjelini nalazi prežitaka poganskih običaja nisu bili suviše česti. Vidi i L. Također. n. Z agreb 1975.. B. 49-51. J. 231 . Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kršćanstva mogla bi svjedočiti stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. Materijalna kultura Istre od 9. J. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina. nastupio baš otprilike polovinom 9. ostaje nejasno zašto se to radilo. 399 B. 400 R. Bosansko-humski (hercegovački) krstjani i kotarsko dualistički pokret u srednjem vijeku.1186. Napokon. Belošević. 448-9) . Rječnik simbola. Izdanja HAD 11. a oko 1000. Može se pretpostaviti daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljeći ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila bliža dualistička hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402. Šanjek. Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. pobj edu n ad gla go lj aš im a ip a k je neobičn o op isi vati kao "pobjedu križa". 131. Karaman. serija. Nakit u srednjem vijeku. što bi značilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u izvorima. Jurić. Zagreb 1931. F. Zagreb 1986. O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. godine koja očito spominje neku pobjedu križa. od 521 groba pronađena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom vidljiv poganski kultni običaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni život pokojniku 397. 398 Lj. n. 396 Vins ki-G asparinl. stoljeća. 143. Umjetnost na istočnoj obali. do 12. Isti. godine slično se događa i u Istri 398. 401 Tekst je dešifrirao M. stoljeća u Dalmaciji. Ercegović.. kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti. Radovi FF u Zadru 31 (18). objašnjava da se radi o sukobima pristaša "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. što je svakako vjerojatnije. Barada. Chevalier . 395 K. Croatia Sacra I. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 397 J. Spas i Sim oni.budući da prilikom istraživanja ovih nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju. 6. 111. Šanjek. Sredrijovjekovni nalat na našem primorju između Cetine i Istre. stoljeća 399. Vinski-Gasparinl . što ukazuje na doba kada je proces pokrštavanja bio u najjačem zamahu. 1.S. U Istri je proces pokrštavanja završen do kraja 10. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi. Gheerbrant. dj. Zagreb 1958. Zagreb 1943. Starohrvatsko groblje uŽminju u Istri. stoljeća je na poganske običaje . SHP. dakle kršćanstva 401.. ali mogućnost različitih tumačenja ovog teško shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da s e ra di i o po gani ma.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Zagreb 1989. Zadar 1993.

232 . Stara vjera Srba i Hrvata. Mnogi običaji i ideje iz poganske prošlosti očuvali su se na različite načine u narodnoj kulturi i sjećanju. što znači da se kršćanstvo koristi već formiranim simbolima ili slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404.I. iako nije jasan odnos biljke prema kultu tog^božanstva. 408 Katičić. Vojvoda. ali druge činjenice bi prije svjedočile o suprotnom. Po Perunu je nazvano brdo između Podstrane i Jesenica kod Splita. Ispod brda nazvanih po Perunu. i 1986. između ostalog i u toponimima tipa Perun. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. za razliku od manje uvjerljivog. na raznim mj. na Hvaru. Šimunović. Toponimija otoka Brača. odraz su poštovanja starog slavenskog gromovnika -tako je najviši brački vrh Vidova gora 406. 241. na raznim mj. na istočnoj Medvednici kod Zagreba. Usp. ali su Hrvati mogli i dobrovoljno uz njega pristajati. ed. čini se da su se neki poganski običaji održali i više stoljeća u kršćanskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifičnog krš ćanskog rituala na lokalnom ili širem hrvatskom prostoru. U doba intenzivnog pokrštavanja Hrvata nema 403 D. 35. Odjek poganskih slavenskih kultova na Braču vidljiv je i u toponimima Kapišće. Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava.6. I na drugim lokalitetima diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prošlosti. 409 DM 29/63-66. Bekkerus. Postoji i izvor Perunuša kod Smiljana u Lici. Rački. Mjesto "Perun" postoji i u nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova JAZU 77-102. pronađene na Ždrijcu kod Nina i u Ivoševcima kod Knina. Očigledno od "Perun" potječe i naziv biljke perunika. uz neizbježnu slavensku ili općenito indoevropsku simboliku. 141. što znači daje gromovnik iznad krošnji svoje dubrave i svojega duba u njoj. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u 1985. 406 P. Viz. 404 Te predmete. Izdanja HAD 15. na ušću Mure u Dravu 408. 407 Isto. 643-4. SHP 16/1986. 125-7. zapravo su kršćanski prikazi. Kršćanstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom. Jelovina. godini. Bonnae 1838. Supetar 1972. Na nekropoli u Šopotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka nađene su uz grobove i brojne životinjske kosti. zatim u Poljicima. izv. Tršćenik i Trišćenok 407. i vrijedno djelo N.4. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Etimologijski rječnik II. Zagreb 1992. Podatak Teofanova Nastavljača i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istočnojadranskih plemena od "svetog krštenja"409 mogao bi potvrđivati tezu o prisili. zatim brdo iznad Mošćenica u Istri. na Pagu. 79. II. Čini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kršćan skim svecem. na taj način objašnjava P. u: Belošević. kao prisjećanje na vrhovno božanstvo slavenskog panteona. na padini Učke prema Plominu. Zagreb 1884 i kasnije). Documenta. koji drži da s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u š a m a n i s t i č k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u primjenu". što ukazuje da se radi o poganskim običajima kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriličavala gozba (da ća) 403 . Od Konstantina Porfirogeneta. a crteži na dva predmeta od jelenjih parožaka. 405 Skok. tako je još najednom mjestu na Braću. Goldstein. dakle. Materijalna kultura. Vrlo su česti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid". 288-9. Nodila. 14. I. Theophanes Continuatus. 153.

koja se ubrajala u najvažnije 410 Moguće je situaciju usporediti s franačkim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima krajem 8. One samo svjedoče o neprestanim i upornim naporima različitih sredina da pokrste Hrvate. U načelu nijednu od vijesti o pokrštenju Hrvata. 7. još je manje bilo nekih opsežnijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrštavanja 410. kada su ti Sasi "obećavali kako će napustiti štovanje demona i dobrovoljno se podvrći kršćanskoj vjeri" (vidi. ne bi trebalo odbaciti.Slika 22. cap. 62-3. str. Teudebert i drugi čije je ime ostalo zapisano u kamenu. Sasku olakšavalo je i postojanje antičkih crkava ili mogućnost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik dio starohrvatskih crkava uistinu je građen na temeljima kasnoantičkih. 233 . stoljeća. Pokrštavanje u Hrvat skoj u odnosu na. stoljeća da se pokrste Sasi. ma kako bile raznoro dne. ali bilo je zasigurno i mnogih drugih čija su imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9. komentar 122-3). a krstionica je izrađena za njegove vladavine. Misionari su slobodno dolazili (primjerice. Višeslavova krstionica nikakve prijetnje kršćanske vojske prema hrvatskom teritoriju. Karlo. i početkom 9. Einhard. Na natpisu te krstionice. primjerice.

14. Toma Arhiđakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin došao u Split pokrštavati po naputku pape iz Rima. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan tina Porfirogeneta. Najnoviji radovi o 29. Viz. Methodiidoctrina. osebujnom i veličanstvenom kamenom zdencu nije utvrđeno točno mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije. Erlangen 1957-8. a ni sam knez nije spomenut ni u jednom povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. Hrvatski rani srednji vijek spomenike o pokrštenju Hrvata 411. stoljeću 414. 107-9. Klaić. 92 i tamo lit. ne može upotrebljavati kao podatak o pokrštavanju Hrvata. i na hrvatski prostor 418. Split 1960. Janeković-Romer. Documenta. 137-41.potječe iz Nina). VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. Klaić. godine u pismu caru Konstantinu IV. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter.. Povijest. Viz. 181-2.. HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOgVE SVO. Drugi su podaci upotrebljivi. a vjerojatno -samo vjerojatno . 416 DAI32/27-9. stoljeća. Šeper. 196-8. 31-60). 49. a ni tada se u Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Višeslav. dakle. 1-84. izv. posebice Klaić. samo.96. Priručnik. M. vjerojatno u l i . Ispravci i dopune 2. Doba. posebno S. iako često fragmentarni i proturječni. Gunjaca. Zagreb 1931. Namentragende Steininschriften. HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE . vidi u: Šišič. Tekst na krstionici. 234 . 30. da "postanu kršćani spasonosno ispovijedajući sveto Trojstvo" 412. papa Agaton (678-681) 680. 194-5. II. 5-6. Goldstein. 415 DAI31/21-25. Zato se ne može ni pretpostaviti u koje je vrijeme živio i vladao Višeslav. Lj. 412 Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS . 1224. tvrdi da "usred poganskih naroda. Slijedi ga u mnogim radovima i N.. to više stoje analiza stilskih obilježja krstionice uvjerljivo pokazala da je izrađena mnogo ka snije od početka 9. Međutim. Bibliografija radova N. poglavlju tvrdi da su Hrvati pokršteni već u doba Heraklija 415. Karaman. Sakač. 255-64. 1985. Grafenauer. 417 Migne. i 31. izv. I." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. Povijest. 308 i tamo lit. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. Izvori. Z. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. 119-20.. 39. II. Klaić. Osim toga. 376-7. a ta se vijest osnažuje činjenicom da se u 32. Zbog mnogih nejasnoća. 17-9. 414 M. Patrologia Latina 87. ovaj se spomenik. pa se čini da bi taj podatak 411 Šišić. SHPIH/15.I. Goldstein. HZ 42. Šeper. kako kod Langobarda tako i kod Slavena . Konstantin Porfirogenet u 31. Ista. 679). O vremenu krstionice kneza Višeslava. a onda barem među ostalim. Doba. Povijest. 418 Katlčić. spominje se "prezbiter Ivan" koji živi u vrijeme "kneza Višeslava". Erlangen 1957-8. Peristil 3. Rački. Gunjaca. Klaić (vidi. Rapanić. 40-1. poglavlju tvrdi da su i Srbi bili pokršteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. 413 Rapanić. zna se daje mnogo naših suslužbenika. a zdenac služi da "slabi postanu prosvijetljenima". smatra da je vijest o pokrštenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina Porfirogeneta.. Budak. Ispravci i dopune 2. Prilog kritici 27. N. u: Uz početke. Croatia sacra 1. 87..

Izvori. upravo u vrijeme vladavine Bazilija I. II. Isti. Također. DM 29/ 63-66. i 8. 288-9. 424 Rapanić. kao Gumpert. Izvori. stoljeća mogao svjedočiti o tome da je u 7. Viz. Klaić. stoljeću i Rim pokušao ili pokušavao pokrštavati na hrvatskom prostoru 419 . 16. o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogoslužju prve informacije potječu tek iz doku menata splitskih sabora 925.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ed. da se ova vijest poveže s djelatnošću solunske braće Ćirila i Metodija i njihovih učenika na hrvatskom prostoru. II. II. poglavlju stoji da su se plemena na istočnoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. 421 DM 30/85-90. izv. jasno je da je pokrštavanje Hrvata bilo pokrenuto praktički u trenutku njihove doseobe. 37. izv. godine. Klaić. 136-8. Konstantin Porfirogenet u 30. u 29. da pisani izvori. ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna pojava. izv. Klaić. stoljeću morali imati za posljedicu određen broj pokrštenih Hrvata. Bekkerus. Na temelju svih ovih vijesti. stoljeća 420 jasno pokazuju daje početkom 9. Moguće je. kada je on poslao "predstavnike sa svećenicima" 423. Međutim. a kršćanski su se misionari eventualno brinuli da očuvaju crkve od propadanja i da štite autohtono kršćansko stanovništvo koje je i po dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno. 41-2. godine) i Metodije na svojim putovanjima od šezdesetih do osamdesetih godina (dakle. Razlog postojanja tako raznorodnih vijesti valja tražiti u činjenici da je s vremenom nastalo nekoliko redakcija rukopisa. Očigledno je. 14. Nasuprot vijestima o pokrštavanju u 7. 14.De administrando imperio. nisu suglasni niti o vremenu. 420 235 . Tipična franačka (ili germanska) imena svećenika ili misionara. 14. nije se preseli lo prema gradovima i dalmatinskim otocima). Bonnae 1838. izv. a niti o sredini iz koje je pokrštavanje krenulo. što bi bila još jedna potvrda da se intenzivno pokršta vanje odvijalo početkom 9. ali je izvjesno da su ih na hrvatski prostor morali donijeti ili sama slavenska braća Ćiril (do smrti 869. (867886). te ne dopuštaju bilo kakve jednoznačne zaključke. Istočna obala. 194-5. dakle. Theophanes Continuatus. u najmanju je ruku pokrštena vladarska obitelj i uzak krug prvaka oko nje. Povijest. 422 Šišlć. pa čak i kada se radi o vijestima u jednom djelu . Odolbert. ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo odjeka u širim slojevima. 24. kao i logične pretpostavke da su već opisani prvi doticaji autohtonog stanovništva -Romana i novodoseljenih Hrvata u 7. I. Viz. stoljeću. i 8. Teudebert. Doduše. 32-3. ili 8. Gisilbert 424. I drugi podaci prilično su raznorodni. Povijest. Doba. 79. 387. Taj se Porin u historiografiji ponajviše poistovjećivao s Bornom. stoljeća 422. str. o Borninu odlasku franačkom caru. bilj. Vidi i Viz. ako ne i vjerojatno. Viz. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u vrijeme arhonta Porina 421. Podaci o Ljudevitovu uklju čivanju u franačku hijerarhiju. 423 DM 29/68-78. II. gdje se navodi pregled mnogih mišljenja. Međutim. o odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krštenja" dvadesetih godina 9.) ili njihovi učenici. 118. stoljeća jedan dio Hrvata bio pokršten. a i te informacije dobivene su vjerojatno s više strana. 419 Vidi.

u vrijeme Trpimira 426. Ipak. kakav je obdarivanje crkve. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena. R asprav e i č lanc i. Otprilike u istom smislu svjedoči i priča Konstantina Porfirogeneta o pobožnom čovjeku imenom Martin. i 10. Po svemu sudeći — o tome svjedoči i početak obnove i izgradnje crkava 429 -čini se daje to bio početak najintenzivnijeg razdoblja pokrštavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. 43. Klaić. jer o tome svjedoče i drugi podaci. a tome se priklanja i Klaić. stoljeća. p oist ovj eć uje Mar tina s Gottschalkom. otvorene u unutrašnjem dijelu obično poput galerije. 15. 169 i d. II. Barem po podacima iz Trpimirove darovnice. stoljeća. Autor komentara B. u vrijeme Trpimira I. ali ne i dokazivo.) i ta mo de ta lj na li t. Doba. jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne predaje.iz "Franačke. u tisku. Očita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne dopušta bilo kakve sigurnije zaključke. bilj. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokršten i dio hrvatskog stanovništva. koja je između Hrvatske i Venecije". 236 . jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na sličan način mogle utjecati na društvena zbivanja . Šišić. Bilo je to. da su ostali pogani. nesumnjivo. kaže pisac. a može se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike pedesetih i šezdesetih godina. Marasović. Westwerk u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". Izvori. izv. Viz.. 65 i d. a vjerojatno je točno upamćeno i mjesto iz kojeg je Martin stigao . o Furlaniji. pa je moguće da su se pokrstili kao odrasli. Još jedan argument u prilog franačkoj akciji pokrštavanja je i pojava Westwerka u Hrvatskoj. Zagreb 1992. 135 i d. Documenta. smješta Martina oko godine 933. Tomislavova nasljednika i oca Krešimirova. iscrpno. 433-4. Petricioli. 44-6. 425 DA/31/45-52. Ferjančič smatra da se ti događaji odvijaju polovinom 9. Naime. pa i Katića. a on je propovijedao i dijelio blagoslove425. Goldstein. Radi se. Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. Jurković. Hrvatski rani srednji vijek te konačno Gottschalk govore o akciji Franaka. 29 ( ta kođe r. specifične nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim dijelom crkve sa zapadne strane. II. Viz. u narodnoj se predaji očigledno nije moglo ni zaboraviti ni ispustiti sjećanje na intenzivno pokrštavanje za Trpimirove vladavine. Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia. 426 Q jviartjriu. Povijest.. 114 i d. Isti. Tako bi se vijest odnosila na Trpimira II. T. pa nije čudno što ga se 892. te je pokrštavanje dobilo snažan poticaj. 429 Rapanić. vrlo pobožnog kneza"428. Tvrdnja Ferjančiča. Bio je bez nogu. ako i nisu sami krstili. 124. 428 Trpimiro piissimo duce -Rački. godine spominje kao "Trpimira.oni su značajno pridonosili ugledu kršćanstva. Takvoj kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve. njihova nazočnost i svjedočenje pri jednom kršćan skom činu par excellence. kršćanstvo su u njegovo vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja.. Izvori. 112-27. nosili su ga. godine.. Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. isti.I. Arhitelđura.. koja je karakteristična za karolinšku arhitekturu 9. izv. negoli oko 930. stoje moguće. Pariš 1959. 44-5. S druge strane. čini se vjer ojatnij om. Datiranje. 43. Gottschalk. 427 Vidi. otkuda su na istočnojadransku obalu stizali mnogi misionari. bili bi praktički nezamislivi. stoljeća427. Trpimir je nedvojbeno u sjećanjima mlađih suvremenika ostao zabilje žen kao zaštitnik kršćanstva. a Katić.

16. iako općenito prihvatljiv za Slavene. pokazao i nedostatke kada se počela širiti bizantska alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom. postaje očito daje razvitak crkve u Hrvata vrlo sličan razvitku crkve u germanskim državama stvorenima u 5.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Padova 1982. Klaić. i 6. 271-348. stolje ća. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaženi i svijetle uspomene car Bazilije poslao carskog predstavnika sa svećenicima i pokrsti sve one koji se kod već spomenutih plemena zatekoše nekršteni. X-XII". Klaić. 14. a tek u kasnijim vremenima smišljenom misionarskom djelat nošću. Izvori.. odvijala pod 430 Rački. pa i Hrvatskoj." 431 Očigledno se ta bizantska akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. V. za ra zliku od. a pogotovo iz akata splitskih sabora 925. kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovništvom bizantskog cara.a to je odnos snaga Bizanta i Franačke. poluprimitivnog rodovskog društva irskih Kelta kod kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. naročito hrvatsko. i 928. Beograd 1967. Documenta. S druge strane. N. Budući da su Rim i Rimski dukat početkom 7. No. stoljeću na teritoriju bivšeg Zapadnog Carstva. mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se. u jednom trenutku. estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece. Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaćanja kr šćanstva. S tim se prednostima Bizant uključio u pokrštavanje Slavena na istočnojadranskoj obali. 431 DM 29/72-8. stoljeća Slavenska društva istočne obale Jadrana. Iz Trpimirove darovnice. Klaić. tako i onih u Sklavinijama zaleđa. II. takav je koncept. 432 Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrštavanju Hrvata i drugih Slavena istočnojadranskog zaleđa. Izvori. kao i iz drugih suvremenih dokumenata. na primjer. II. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii. vrlo detaljno i razložno objašnjava da crkva na ovim prostori ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovništvo Carigrada. Administrativna podjela i ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tičkog Carstva. bila su na relativno visokom stupnju razvoja. iako se kršćanstvo zasigurno i ranije kontinuirano širilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu trašnjosti. teoretski. 95-8. 190 i d. nasuprot franačkoj akciji. od sedamdesetih godina pa nadalje.. Theophanes Continuatus. godine 430 . stoljeća bili integralni dio Bizant skog Carstva. Viz. Pri ocjeni doprinosa drugih kršćanskih centara u procesu pokrštavanja Hrvata mora se svakako računati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me određuje stvarnost . Tako je u njima moglo funkcionirati institucionalizirano kršćanstvo što uključuje razvijenu hijerarhiju. nego je uvijek bila pod Rimom. 79. Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina de Dalmazia. (886-912) 432. Stoga i bizantski doprinos u pokrštavanju Hrvata valja protegnuti na mnogo duže razdoblje od onog koje je zabilježeno u pisanim izvorima. Viz. to ni na koji način ne prejudicira odgovor na pitanje pod čijom je jurisdikcijom bila tamošnja crkva. (867-886) i za njegova nasljednika Lava VI. 32-5. autor naglašava politički utjecaj Bizanta i izraziti je pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazočnosti.. uzevši u strogo formalnom pogledu. Perl. izv. Histona Salonitana Maior. Stoga se može zaključiti daje. 237 .80. 291-2. izv. "svećenici iz Rima". pokrštavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9.

Martin433. a ne kršćanska. svećenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo su jedan od kotačića koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske narode na svojim istočnim granicama. Documenta. ali svi ostali svjedoci. a ne kršćanska. općenito kršćanska -Dominik.od Stjepan) ima tipičan hrvatsko-slavenski sufiks {-uša). 3-5. posebice. LJPD. Damnana. Naime. 433 434 435 436 Rački. Mošin. str. pak. Zašeta. Naime. pa čak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju. Komićaj. 47 i d. Tomislav. Documenta. od Baltika do Jadrana. Žulj. ili. Vitolja. Ciprijan. Ozamil. S druge strane. crkvene osobe redom nose ili franačka imena. Međutim. dakle hrvatska ili općenito slavenska imena. na kojem je u nazočnosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj Svetopeleg. njihova nametanja latinskog jezika i pismenosti. Tako je Svetopeleg dobio slavensko (hrvatsko) ime. Izvori 23. koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna. kao stoje slučaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici. Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena Čini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domašaje franačke akcije pokrštavanja i. ni u jed - nom se izvo ru hrva tski vlad ari . Isto tako. Mošin. Hrvatski rani srednji vijek carevim vrhovništvom. Vidi. Rački. I imena serva su hrvatska. 51. a ne kršćanska. a njegovi prethodnici Petar Krešimir. odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje. Izvori. 238 Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. onda i nju treba smatrati sastavnim dijelom bizantskog pregnuća u kristijanizaciji pogana na istočnoj obali Jadrana. 51. dobivali i drugi vladari436. Hrvati nose kršćanska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434. ukoliko je već spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu potaknuo neku akciju pokrštavanja. vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti narodnog sabora. čini se da već u drugoj generaciji. Razloge takvim obi čajima valja tražiti u sljedećem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski. Žutomistl.I. Klaić. Klaić. Goldstein. Iako nema mnogo takvih i sličnih podataka. odnosno Stjepan Držislav. a jedino kršćansko medu njima (Stjepuša . to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom. Potekan. privedu kršćanskoj vjeri. 20-1. povijesna opravdanost takvog nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. Precilja. 383. LJPD. 297-301. odnosno da su se krunidbe uistinu odigravale uz značajan utjecaj svjetovnih elemenata u državi. Goldstein. dopušteno je pretpostaviti da je to pokazatelj polaganog širenja kršćanstva. Na prvi bi pogled moglo izgledati neobično da će svi hrvatski vladari u budućnosti nositi narodna imena. nose slavenska imena -Trpimir. a oni su bili Hrvati. ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru. Ljudevit. stoljeća O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljećima svjedoče i običaji u nazivanju tadašnjih hrvatskih vladara. odnosno slavenska: Gojko i Gortin. Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435. pa potom Nemistl. Iako se u literaturi Zvonimir često naziva Dimitrije Zvonimir. Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti može se pretpostaviti da je sama jezgra čitave priče (legende) istinita. Njeguča. a onda su takva imena.

veoma zabrinut za spas svoje duše". Takvo bi se stanje moglo usporediti s crkvenim osobama. pa je sastavljen od formula koje upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati općekršćanske formule. onda bi se logično moglo zaključiti da su jedno dobili prilikom krštenja. budući da ne znam (kad bude došao] posljednji dan (tj. Hrvatski rani srednji vijek (arenga) uvijek govori o višim ciljevima i motivima ljudske djelatnosti. odnosno sviješću kršćanina da stalno preispituje sebe i svoje postupke. jer su to očigledno tipično kršćanski izrazi poniznosti439. godine "pustinjak Ivan. Najbliži je tome Zvonimir. a daje drugo narodno. Dakle. pa mu je ona nadjenula ime. kada u svojoj zavjernici papi kaže ego Demetrius. Goldstein. 438 S prihvaćanjem kršćanstva događaju se u društvu i druge. ali i to znači da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva imena437. Iz vo ri 20 . 239 stolj eća i mog ućn ošć u da nov opo kršt eni Hrv ati odla ze u udal jene . stoljeću hrvatski vladari dobivaju. koje kada stupaju na visoke položaje dobivaju i nova imena. kao da tobože govori sam Trpimir: "Iako sam grešnik. Kl alć . Postavlja se pitanje: zašto ih krajem 10. odnosno narodnog postanka.dakle. D oc u me nt a. Ne zna seje li taj Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato išta više o njemu. Kl aić . Prihvaćanje kršćanskog morala dok ume nta 437 Ra čkl . stoljeću. "ja Dimitrije. 10 34. narodno ime. a drugo krš ćanskog. ali je činjenica da se ona uvijek spominju odvojeno. motiviran spasom duše. Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobožnosti u 9. dakle. Trpimirov čin je. pa zbog toga gradi samostan i daruje ga zemljom. vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu opaziti i u dokumentima. koji se i Zvonimir zovem". D oc u m en ta. Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izražaja dolazila njegova crkvena funkcija. pa se i pravne odredbe uglavljuju na temelju kršćanskih kategorija. Kršćanstvo postaje i ideologija po kojoj se vlada i po čijim se načelima živi. a to bi se sve poklapalo s intenzivnim pokrštavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9. Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac dokumenta. Ra čkl . Bez obzira na to što ovaj dio I. qui et Suinimir nuncupor . sudnji dan) i čas. Iz vo ri. da bi obrazložio zastoje ovo darivanje trebalo zapisati. kaže sljedeće: "Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono stoje od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje. u veliku gustu šumu" 440. 68 -9. sin kralja hrvatskoga" sklonio u češke "gore. Jedan od mogućih odgovora jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao i glavni zaštitnik crkve. da se dva imena spominju stalno. i u 11. u kojima se spominje da se između 873. Kada bi provodio vlast nad laicima ili je morao iskazati i prema njima. ipak ne treba sumnjati u motive Trpimi-rova postupka i općenito ponašanja.ne imenuju s oba imena. tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita" 438. a prije i kasnije ne? Naime. i 894. onda bi se upotrebljavalo ono drugo. Ali ta se imena nikada ne navode zajedno. osim što on sam tvrdi da je kao pustinjak živio 42 godine. za koji čovjek ne zna. 3. mogli bi posredno svjedočiti tadašnji češki izvori. Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog. Potom nastavlja. on uključuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim akcijama i čovjekovoj djelatnosti uopće.

Codice diplomatico istriano ad a. Documento. potrebnima za kontemplaciju.. 933. Međutim. Iz teksta proizlazi da se ne radi o materijalnim interesima. ali ubrzo i do sklapanja mira. 441 P. čak i da 439 Vidi. između ostalog. 210. Codice diplomatico istriano ad a. 38. stoljeća 442. god. Valja "vratiti". 442 CD I. kao i splitski prior Petar krajem 11. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Možda se taj "spas" odnosi na neku konkretnu situaciju. 40. koji za "spas duše" oslobađa neimenovane robove. koji. godine potpisali građani Kopra i Venecije kaže se da "djela potekla iz poštovanja i plodovi potpune dobrovoljnosti treba da dušu kojoj se ugađa potaknu na vraćanje. ni ovaj se put ne iskazuju konkretni interesi." 444. dakle odužiti se za djela koja nisu bila potaknuta koristoljubljem. 377-8. Zagreb 1992. a koliko samo puka pravno-teološka forma. ali on ima i trajnije značenje .. Izvori. 16.krajeve u potrazi za mirom i samoćom. bilo bi lakše odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u Trpimirovoj darovnici već u prvoj verziji dokumenta ili su nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. Brković. nagovorio gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir. Kandler. 27. Tako se kaže: "za ljubav Svemogućeg posreduje .a to je kršćanski spas općenito.. "Spasom" su bili obuzeti i zadarski prior Andrija početkom 10. Kada su se 933. Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog stanja. stoljeća 443. godine Istrani i njihov markgrof Vinterij pobunili protiv mletačkog presizanja na Istru. Izvori. dolazi do sukoba. već se djelatnost objašnjava u formulama arenge koje odražavaju istinsku prožetost društva kršćanskom osjećajno-šću. Croatica Christiana Periodica 29. 440 Rački. koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese. 2332. 932. Klaić. o arengi u ovom razdoblju. U ugovoru koji su 932. Klaić. jer su ovaj put Mlečani pružili pomoć za "spas". Ovako je teško odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva. M. oslobađa ukupno 21 roba i robinju. Dakle. Kandler. a koliko proizvod pravno-religijske terminologije. 443 CD I. 240 L .. najviše prema onima koji uvijek bez nagrade pružaju pomoć za spas" 441. 444 P.

1984. godine. Od brojnih primjera 447 karakterističan je ovaj splitski: . Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju. da su i stanovnici hrvatskih gradova. Kopar pripada "kulturnom okolišu Hrvatske". privatne. Rapanić. i ja Gadua... on je također imenovan dux uz dodatak Croatorum. 450 Vidi. prema onome stoje nedostupno. Naizgled. Rapanić. kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. Također. grešnik. Doba. S druge strane. intimne. 152-3.. stoljeću uistinu drže do kršćanskih zasada 445. ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om etničkom prostoru. stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi političar pragmatično ponašanje prenosi u duhovni svijet. U darovnici koju je navodno izdao Trpimir 852. 159-79. njihovo spominjanje pokazuje da Hrvati u 9. odnosno "malo" [pro parvis). 449 Uz navođenje teksta. 1984. sasvim različite od onih skupnih investicija ranokršćanskoga doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. zajedno sa svojom suprugom i našim kćerima izgradili smo ovaj hram i . 148. stoljeća hrvatski vladar nazivao na latinskom jeziku. i 10. 447 Ž. 450 16. Rapanić. području koje komunicira s Hrvatskom i Hrvatima. et peccator Gadua una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et . Doba. 150. može se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno različito od kopar skog. pa onda i Hrvati općenito. onaj posebni odnos pojedinca prema Bogu. Titula 445 P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e . Skromnost. nepoznato. Prema tome. Male su crkve iskaz osobnog doživljaja vjere. 241 . stoljeća u tim frazama nema mnogo iskrenosti. Moguće je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se rada u Evropi oko 1000.. Funkcija. o tome opširno. Te investicije bile su osobne. Međutim.. nepobitno jest da je karakter tog natpisa bitno različit od skromnih tekstova prijašnjih stolje ća. ali za to očekuje "velike darove" (magna munera). otkriva i onu životnu. Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). str. stoljeću javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. Ž. Petru daje "mali dar" (munusculurri). stoljeća obdaruje crkvu sv. Čini se da klasna diferencijacija i staleška samosvijest rastaču strah. SHP 14. suzdržanost i poniznost što su krasile prvotno poimanje čovjeka i Boga 449. Donare et dicare [O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). 448 Rapanić. -".. pjesnički lijepo izražena.. Već u 9. Grgur skrušeno izjavljuje kako sv. zorno se otkriva i naličje toga kršćanskog čina par excellence. kada se Bog od naredbodavca transfor mira u čovjekova partnera. razmišljali i djelovali na sličan način kao i Koprani."448. Doba. položaj i titule hrvatskih vladara Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Rižinica nazvao dux\ to je jedinstveno svjedočanstvo o tome kako se polovinom 9.. 336-9. 446 Rapanić. izvanprirodno 446 . 176. SHP 14. vidi.

6-14. Iako su Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare. 158. ali Toma ipak tvrdi daje on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski vladari nazivani kraljevima 457. 453 Vidi objašnjenje u: Zekan. često upotrebljava i ima vrlo široko značenje. vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisućljeća svoju vlast temeljili na vjeri. 1943. Kronika. i 10. 46-7. Gottschalk je privatna osoba. Držislav je dux magnus na kamenom natpisu 456. ipak se može reći da su taj naslov češće nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad kojima su imali vrhovnu vlast. Očigledno je da u 9. 454 Kački. logično je pretpostaviti da su Hrvati titulu dwc dobili posredništvom Franaka 451. Naposljetku. pa tek kasnije comes 454. Opširno. Gottschalkov odabir motiviran zahvalnošću Trpimiru na gostoprimstvu i pruženoj sigurnosti. suparnicima ili neprijate ljima. Documenta. Documenta. na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na određenom području na zemlji (posjeduju vlast "milošću Božjom"). Tek u l i . Šišlć. 27-8. Također. a na vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. Hrvatski rani srednji vijek dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa. 455 Rački. to što Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima. Kako je Hrvatska i tada bila pod franačkim vrhovništvom i njegovim snažnim utjecajem. 126. Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra . 456 Lj . pretpostaviti ga drugima. Izvori. 154 i d. Priručnik. Pet natpisa kneza Branimira.I. jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne može smatrati "kraljem" 452. Ili. 457 Toma. Ovakve brze i neočekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. vidi str. Zato se svaki 451 Goldstein. Ka r a ma n. 43. Goldstein. Međutim. Muncimir je na kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps. Titule. To što je papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Vjero jatno je. kao stoje već rečeno. 14-6. Klaić. Branimir se na kamenom natpisu nazvao comes. jer za takvo rješenje nema pravih historiografskih argumenata458. Klaič. Titule. papa ga ipak prvo zove princeps. 452 242 . 141 i d. stoljeću ustalit će se rexkao hrvatska vladarska titula. i 10. te da je njihovo kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog. Ako išta drugo. Titule. na latinskom govornom području. stoljeću kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odlučujuća prednost. Da bi se legalizirali pred svojim podanicima. Ž iv a starina. 53. ili za njega tražiti neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku. S druge strane. samo je zahvaljujući hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno prevedeno s "kralj". stoljeću stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. odnosno commes 453. ali u isto vrijeme u jednom dokumentu i dux. 412-3. 274 i d. Goldstein. Izvori. 458 Goldstein. što je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455.

izabranik. 462 Katić. "pomazanik". 243 . Isti. 154 i d. Byzantine Theocracy. Stoga je nemoguće odrediti što se neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka .podanici su Trpimira poistovjećivali s "kraljevstvom". Documenta. Mango. kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima. Dela V. 109: Fuimus ad regnum. nadalje. predstavljao kao čovjek kojem je od Boga dana vlast. Documenta. Izvori. Život i doba Karla Velikog. te I. S druge strane. Gottschalk. uobičajene su diplomatičke formule i ne može ih se povezivati ni s bizantskim ni s franačkim utjecajem. No. deigratia ("milošću Božjom") i iuvatus numere divino ("obdaren božanskim darom") 466. Ita nobis loauutum est imperium. odnosno "državom" (regnum. On je. ali i da su se i u pradomovini i tijekom seobe stvarali odnosi između vođe i podanika. 459 G. 461 I. 224 -237. Klaić. upravu nad državnim aparatom i zaštitu crkve. Karlovo približavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu očituje se u provođenju sudskih reformi i nekim drugim odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaša 461. 1980-1. Goldstein. Les rois traumaturges. 463 Rački.. 464 Rački. a na kršćanskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije to važi za bizantskog cara. 3 i d. odno sno. franački car nije pretendirao na apsolutnu vlast. 465 Rački. Bloch. 73. Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teško je odrediti kakav je bio Trpimirov položaj u državi: je li bio bliže bizantskom ili franačkom uzoru. u: Einhard. jer se ipak radi o latinskim frazama. ali je isto tako smatran kao osoba od Boga posvećena 460. Rasprave i članci. a može biti i emanacija Boga -Bog i Car su najviši stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459. ona je počela proizlaziti iz vlasti. a ponečemu bizantskom modelu.464. A ti su odnosi u ponečemu mogli nalikovati franačkom. Izrazi. Runciman. 8-9. ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -kršćane. 460 M. 466 Rački.zapovjedništvo nad vojskom. Ra nobis dvdt regnum. Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo vladalačkih odnosa u Hrvatskoj. Takav je bio carski položaj u bizantskom društvu praktički tijekom čitave bizantske povijesti. La civilta bizantina. vođa roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti. Odnos crkve i drža ve u Vizantij i. 11 i d. što bi bilo bliže bizantskom shvaćanju pojma vladara. Roma -Ba ri 1991. S. Najnoviji prilog tom pitanju: C. a odande su ga posredništvom latinskog preuzeli franački i drugi zapadnoevropski vladari 465. 20. iscrpan prikaz Runcimanove knjige u HZ 33-4. 175 -91. Ostro go rs ki. 413-21. jesu izrazi kojima su čašćeni rimski carevi. Karlo. Stetimus ante imperium. impervum)482. Goldstein. Pariš 1923. Cambridge 1977. 29.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. On je posjedovao tri bitne funkcije . Dakle. Rad 91. Documenta. pak. stoljeća vladar. kako sebe naziva Petar Krešimir IV. nego samo s najširim utjecajem Zapada. Nutarnje stanje. izrazi kao što je "kraljevsko veličanstvo" [maiestas regfia)463 ili "naša kraljevska čast" (nostra regia dignitas].

ali su u društvima s razvijenim samostanskim životom bivši vladari bili sklanjani u samostan 471. kao i svi drugi. Klale. i nisu karakteristični za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. kada prigrabljuje Hrvatsku. S druge strane. Nutarnje stanje. isti taj Krešimir namjenjuje kaznu svakome tko bi povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. a 802. je Irena samo prognana. 154-5."da nikada više ne bi imali vladara svoga jazika.Einhard. pa se može zaključiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom. a drugi onakvu sudbinu. i to od samih početaka.. 11. govori o specifičnom. Žestokih je sukoba bilo. dočim se Zenonu 475. stoljeća. Za hrvatski rani srednji vijek. već ih šalje u progonstvo. a njoj Hrvatska s vremenom sve više nalikuje. Konstans II. Čini se daje Gojslav bio ubijen. Povijest. Rad 91. I ovaj posljednji podatak. Documenta. Rački. 191. Documenta. slučaj posljednjeg Merovinga. tipičnom za srednjovjekovna teokratska društva 470. ne bi mno go razj asnila . 351-2. Karlo. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio više time što su oni bili u posvećenom položaju negoli kršćanskim moralom koji mu je zabranjivao ubijati. 470 Vidi. Istorijcu na raznim mj. primjerice. Tiberije III. Tako su hrvatski vladari bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom. primjerice. 33. ubio svog brata Gojslava. O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zašti ćeni u društvu. Filipik je oslijepljen. 467 Rački. ali su carevima Herakloni 641. Justinijan II.kao posveć en e osobe carevi (i drugi vladari) bili su osobito štovani. Foka 610. nije ništa dogodilo.oni. jer se ponovno vratio na prijestolje 476. jer su bili pomazanici Božji. mogla bi svjedočiti i činjenica da Zdeslav. Klaić. Bogata bizantska povijest pruža vrlo raznorodne primjere. 695. pa su potom prognani. 471 Vidi. 468 .I. Možebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. 711. i Justinijanu II. a više od sto godina kasnije papinski poslanik istražuje da lije Petar Krešimir IV. ali to nije imalo nikakvih posljedica na Krešimirov položaj koji je tada već postao hrvatski kralj468." 467. postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m. ali ponekad i osobito omrznuti. Apsimar 705. te da bi vazda tuđu jaziku podložni bili". Izvori. Domagojeve sinove ne ubija. Vjerojatno ni posebna studija zašto su neki carevi doživje li ovakvu. odrezani nosevi. (zajedno s malim sinom). a i na vod no s amoin ic ij ati vn i odlazak u samostan Karlova brata Karlomana . nedodirlji vom položaju vladara. 713. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa i nije bilo tako često. Hrvatski rani srednji vijek Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD. uostalom. Leontije 698. 73. godine vidi. 469 Rački. ubojstvo kralja Zvonimira koje su navodno počinili Hrvati jest zločin za koji oni moraju platiti vječnim prokletstvom . 472 Ubijeni su. prije bi bio karakteri stičan sklad između crkvene i svjetovne vlasti. Ostrogorski. godine: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje. ali se čini da je ubijanje cara bila posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472. 668. Goldstein. Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima između crkvene hijerarhije i državne vlasti . jer je una ka ženo lice bilo diskva li fika cij a za vrš enje carske dužnosti. opširno. ali su se odvijali između različitih opcija u crkvi ili između dva ili više vladara..

i kruna na glavi. 391-412. Vol. a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze. može se pretpostaviti da su morali imati i nekog udjela u vlasti. Zagreb 1983. Bez obzira na prijepore. 13. Krist .. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i pralcsi. vrlo precizno smješta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. Klaić. Petriciolije va se argumentacija čini razložnom. Stlpišić. kao što misli Klaić. Vidi i Lj. stoljeću.ali se čini da je prevladalo prvo rješenje. CD I. na bareljefu su prikazane tri muške figure -jedna. Isti. Documenta. Nasuprot tome. cara u Carigradu. 117. Oxford 1976. 475 O diplomatičkim elementima. godine. Kako su oni garantirali provedbu ugovora. za istraživače je bio sporan identitet središnjeg lika. a za ovo razmatranje posebno. uobičajenoj u srednjovjekovnim pismima. s druge. Istraživači dvoje je li bareljef nastao u 9. mj. te 473 Čini se malo vjerojatnim daje prepisivač dokumenata u 12. prikazan kralj ili.. osim vladara. vidi J. Bareljef iz splitske krstionice za istraživače je mnogostruko zanimljiv. Neki su predstavljeni samo kao svjedoci. 91-119. Svakako mu je bio bliži od njegova vrhovnog gospodara. Radi se o tzv. mj. ali za naše razmatranje to i nije toliko bitno 476 . U hrvatskim vladarskim ispravama. ZKT. u svojstvu svjedoka potpisuju se i drugi dostojanstvenici u državi. 474 Rački. s jedne strane. Slijedom ove analize položaj hrvatskog vladara bio bi bliži franačkom uzoru. najbliži mu je vladar bio hrvatski. lijevo od nje stoji druga. Osim toga. mj.. sa mo zato što je te Hrvate mrzio. ali to su zaključci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu čitavog društva. Zagreb 1972. 476 Pctricioli. 245 . najčešće župan 474. Uostalom. Izvori. a u desnoj križ.. Datiranje. pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži kuglu. na r. bizantske carske "zlatne bule" (krisobula) potpisuje isključivo car. Nelson.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 10.može se pretpostaviti da se položaj hrvatskog vladara nije značajnije mijenjao tijekom ovog vremena. Naime. vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti. na r. na teritoriju bizantske arhontije ili teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu). 225. stoljeća U Trpimirovoj se darovnici naglašava vladareva skromnost i ovisnost o splitskoj nadbiskupiji. Povijest. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: J. Studies in Church History. čini se daje iz užeg historičarskog aspekta rješenje relativno jednostavno: budući daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom području. ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena svjedoka navodi se i njihova titula. okrunjena. 148 i d. ali bi ona mogla odavati i prijateljstvo i želju da se splitskom nadbiskupu prida značenje koje on u tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 . kao i o autentičnosti koroboracije isprave475. Tragom srednjovjekovniii umjetnika. u: The Orthodox Churches and The West. formuli poniznosti (formula humilitatis]. stoljeću svjesno iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije. Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The Earhj Middle Ages. jer se s njega mogu iščitati podaci koji vrlo skladno nadograđuju znanja o društvenom položaju hrvatskog vladara. Karaman. pa da spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za čitavo ranosrednjovjekovno razdoblje. ili 13. na r. L. 19 i tamo lit. O razlikama između istočnog i zapadnog obreda ustoličenja. Postojala su mišljenja da je. O značenju bas-relijefa u splitskoj krstionici. ili 11. a na štetu Hr vata. prije negoli neki drugi slavenski.

Slika 23. Bareljef iz splitske krstionice .

483 Rački. Rječnilc simbola. J.. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Pravno-povyesni rječnik. ali se ne kaže da su rođaci. Gheerbrant. Documenta. Izvori. U Trpimirovoj se darovnici spominje Mislav kao "predšasnik" 483. a u Čedadskom je evanđelistom zapisano da je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. čini se. a u srednjem je vijeku. odnosno od Karla Velikog. Izdanje HAD 3. unatoč tome što je Trpimir imao sina. Goldstein. Simbolika vladarske kugle (pitanje je radi li se uopće o kugli?) i žezla nije posve različita: kugla bi označavala sveobuhvatnost vlasti. Ni u prilično opširnoj 477 Rački. 1976."kralj" (na Bašćanskoj ploči) izvodi se iz imena "Karlo". što upućuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481. 23. Izvori. Documenta. 373-4. Klaić. Iako je to u ponečem različito od onoga što je ucrtano na bareljefu (kruna. Bili su to žezlo i kruna. inače simbol pobjede. stoljeća kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim što će kralj Zvonimir dobiti 1076. 535-6. dj. bizantski i franački utjecaj isprepletali i na teritoriju prijadranske Hrvatske. 823. između ostalog. Izvori. 83-90. stoljeća načela nasljeđivanja na prijestolju još nisu bila potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina naslijedio Domagoj. Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipično franačkih obilje žja.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 383. Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm. O bareljefu iz splitske krstionice. 159-62. Chevalier -A. Doduše. Čini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484. 482 Rački. Logično je da papin vazal dobiva zastavu (ona je obično obilježena križem). Također. 479 Rječnik simbola. Načela nasljeđivanja Polovinom 9. 484 M. te razlike u Zvonimirovu slučaju nisu proturječne. 481 Mažuranić. kugla.Ž. a žezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. 103-4. prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku "kral" . Titule. Naposljetku. godine od pape 477. n. koji ima višestruku simboliku 479. a treći lik se našao u stavu proskineze koja je dio uobičajenog carigradskog dvorskog ceremonijala. 77. Zagreb 1992. u: Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. Klaić. 1992. kao i mač. Jiroušek. Ž. Rapanić. Brković. 68-9. pa čak i više stoljetnih utjecaja 480. 3. 21. Radovi HAZU Zadar 34. 480 O ulozi vladara . J 7. Dakle. nasljeđuje ga netko za koga se ne zna u kakvom je srodstvu s njim i je li uopće u kakvom. križ). označavao plemenito oružje vitezova i kršćanskih junaka. Zvonimir je dobio i zastavu -znak daje papin vazal. 478 247 . te mač. Ceremonijal na dvoru je obično rezultat dugotrajnih. Klaić. tako su se. Documenta. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Kako se na bareljefu bizantski i franački motivi isprepleću. Zagreb 1989.

pa je čak moguće da je bio i uzurpator. stoljeća 490. stoljeća. tvrdi da su od njegova pradjeda Krešimira hrvatske vladare nasljeđivali sinovi 488. Klalć. da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. Izvori. Čini se da se običaji potpuno ustaljuju tek u 10. To bi značilo da se u prvoj polovini 10. izv. a njega očito nisu takvim smatrali. a relativno brza izmjena nekih drugih spominjanih vladara (Mislav. vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjača. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman.) u vladalačkoj dužnosti mogla bi značiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema nikakvih vijesti). Osim toga. Goldstein. 72. Bio je iz roda Trpimirova.dolazak pobožnog čovjeka Martina u Hrvatsku -vjerojatno dogodio još polovinom 9. Izvori. bez ikakvih potresa. stoljeću. 44. Unatoč činjenici da o tom razdoblju ima malo podataka. II. dakle u 9. Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata. ima razloga vjerovati daje informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena događaja. Iako se opisani događaj . bllj. Viz. DA/31/44. O ovom problemu raspravlja 1 Šišić. pa da je ovdje spomenuti Krešimirov otac Trpimir zapravo nasljednik Tomislava koji vlada tridesetih godina 10.5. No. značilo bi daje Branimir bio uzurpator. . 43. Documenta. oca arhonta Krešimira" 489. to se načelo sukobljavalo s načelom da neka druga osoba. U ranijem razdoblju. Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu još drastičniji: Zdeslav je zauzeo vlast u Hrvatskoj. Moguće je da su nestabilnosti 485 486 487 488 489 490 491 248 Račkl. te stoluje na "očinskom prijestolju" 487 . Izvori 7. "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. str. Documenta. 18. Račkl. u kojoj se navodi više imena slavenskih knezova. Tako je umrlog Bornu "na traženje naroda i uz carev pristanak" naslijedio Vladislav 491. Ne zna se tko vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska. Povijest 664-5. Kada je Borna umro. Tako je Dragomuž dao Ljudevitu svoju kćer za ženu. i Konstanta Porfirogenet datira neke događaje u "doba arhonta Trpimira. Klale. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir. stoljeću. Kada se spominje "tast" ili "ujak". Račkl. a kada je Zdeslav zauzeo vlast. poznati su slučajevi svrgavanja.I. 426. kada Petar Krešimir IV. Residente paterno solio . nema podataka o direktnom srodstvu. što ne znači i direktan potomak. moglo je biti i obrnuto. ARFza 821. 373. to znači da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara međusobno sklapali brakove i daje vlast u pojedinim područjima prelazila na pobočnu lozu. ali su očigledno bili pretendenti na prijestolje. stoljeća počinje u Hrvatskoj sve češće događati da vlast prelazi s oca na sina. a Ljudemisl je bio brat Bornine majke. Documenta.Rački. preuzme vlast. 62. Hrvatski rani srednji vijek priči o Ljudevitovu ustanku. čini se. Klaič. što dokazuje da je opet zavladala porodica Trpimirovića. 325. Družak i dr. 236. 15. i 11. naslijedio ga je nećak Vladislav. Documenta. Vidi. pa se čini da je nasilno zauzimanje prijestolja još jednom pretpostavljeno nasljeđivanju po rodbinskom pravu 486.

Slično se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore Mutimir. Kako se. s druge. ali gaje "prevario" brat 495. izv. 60 i d. 494 Šlšič. Surigna nomine . O identitetu Suronje raspravlja Barada.. godine zapisuje daje Suronja trebao zauzeti prijestolje. Rad 91. 249 . 158-64.. O sukobu sinova Stjepana Držislava . Nutarnje stanje. godine. Krešimira i Goj slava svjedoči i mletački kroničar Ivan Đakon kada 997/8. 225 i d. Povijest. stoljeća došlo je uistinu do "dinastičkog rascjepa" 497 koji se smiruje za Petra Krešimira IV. 427. običaja majorata. Pipin Mali je ostavio državu Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki). 493 DM32/42-4. Srednjovjekovno. pri kojem najstariji sin nasljeđuje oca. Građanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Držislava svje doče da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu presudni u priskrbljivanju prijestolja. 496 Rački.fraierno doto deceptus regni amiserat diadema . Brandt.Svetoslava Suronje. Viz.. činjenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. 495 Sclavorum etiam regisjfater. stoljeća (kako bi se moglo očitovati iz Baradina teksta). Međutim. kasnijem zetu mletačkog dužda i ocu Petra Krešimira IV. Tako sinovi-nasljednici čak vode i ratove: Miroslav protiv Mihajla Krešimira. ali i Franačkoj. izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon stričeva. Ovaj navod omogućuje barem dva tumačenja: ili je mlađi brat pretekao na prijestolu starijeg. kod makedonskih Slavena od četvoro braće na životu ostaje samo Samuilo 494. što je bila bizantska institucija i. U prvoj polovini 11.. Dinastičko pitanje. pa daje u to vrijeme prevladalo načelo starješinstva. itd.): Suronja je zapravo Svetoslav. čini se. 158-170. godine merovlnški kralj Klodvig umro. država je podijeljena na ravnopravne dijelove Između njegova četiri sina. stoljeću zasigurno je i rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj. -vidi. 57-60. Kako su se vjerojatno tada hrvatski običaji počeli miješati s utjecajem bizantskog i franačkog prava i uopće običaja i kulture. Potom slijede brojne podjele države između sinova Ludovika Pobožnog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. Dinastičko pitanje. bilo provođeno načelo suvladarstva. Čini se također da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe čitavog kraljevstva između sinova-nasljednika. u to doba hrvatsko društvo doživjelo značajan napredak. stoljeća pridonosila i neriješena ili različita načela nasljeđivanja. odnosno njezina ustro492 To je franački utjecaj -kada je 511.Rački. moguće je da su se suparnici u borbi za prijestolje rukovodili različitim načelima nasljeđivanja i po tome mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno.. dakle ravnopravnog položaja više nasljednika. kao da je ono privatna svojina kraljevske obitelji 492. zatim u Češkoj i Rusiji. Snaženje i bogaćenje hrvatskog društva u l i . Čini se daje. 143 1 d. Documenta. Braća su se nemilosrdno borila za prijestolje. Svetoslav Surinja protiv Krešimira i Gojslava. kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobožnog (814-840). ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496. radi o Stjepanu. i čini se da konačno razrješava sve dvojbe (vidi i tamo lit. 497 Barada. 51-2. 134-5. Strojimir i Gojnik 493. bez obzira na sve prijepore i ratove. sjedne strane. jer je. II. a ovaj posljednji preuzeo je vlast u čitavoj državi tek po odlasku Karlomana u samostan.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 471-2.

Rad 91. 499 250 . ' M. 56-7. Izvori. II. Dinastičk o pitanje . Zagreb 1956. Bloch. Napokon. od roda od koga su oni željeli i voljeli. Documenta. Toma. 68.4. ali su isto tako bili izabirani na "skupštini čitava naroda". pa je kralj postao izborom 503 . U stalnoj izmjeni 498 Račkl. Izvori. izv. tijelo koje bi odgovaralo "svim plemićima" u Hrvatskoj . 171-4. iako bi povremeno znalo prevladati načelo izbornosti. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja spominju se polovinom 11. mogla povezati s po krštavanjem. Viz. 501 Raćki.134-5. stoljeća. Klaić. Goldstein. stoljeća pretežno su nasljeđivali kraljevstvo po ocu.I. 79. u drugoj polovini 11. naime. Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda" 501. Klaić. što znač i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i već na slje dstvom imaju pravo na prijestolje. pokrstio Slavene uz obale istočnog Jadrana. a Zvonimir je bio jak čovjek (ban) u državi. Tako se i u Hrvatskoj poštovala muška linija nasljeđivanja. stoljeća kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinačno spome nute župane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju. I u Evropi su se ta načela sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje će od njih prevladati 499. Izvori. 503 Ba rada . 103. 148. a potom da "im postavi tada arhonte. sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va Suronje. a dvojbeno je da li mu je bio u rodu. KronOca.9. jer je njegova sestra Jelena bila udata za Zvonimira. Čini se da Krešimir nije imao djece. iz kojeg su Franci birali svoje kr alje ve" . Petar iz loze Snačića (Svačića) postao je vladar na nepoznat način (jer očito kraljevskoj obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiđakon tvrdi. Hrvatski rani srednji vijek javanja sukladno suvremenim evropskim društvima.CD I. Čini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara. Feudalno društvo. Documenta. Karlo. To će pridonijeti tome da različita načela nasljeđivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i obrnuto: postojanje različitih sustava nasljeđivanja pridonijeti će stabili zaciji vlasti i poretka. Naime. Einhard. Nutarnje stanje. 502 Raćki. Dvojbe oko toga nazočne su i u Einhardovu Životu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga. a Stjepan II. Vidi. dakle. No. prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je vladar stekao pravo na prijestolje po ženskoj liniji. jer će se u svakoj situaciji moći pronaći legalnog i legitimnog nasljednika. Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. da po Zvonimirovoj smrti nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata504). stoljeća običaji se ostvaruju na ponešto specifičan način -Petra Krešimira je naslijedio Zvonimir. 54-5. te će se suprotstaviti Arpadoviću Ladislavu koji pretendira na hrvatsko prijestolje po ženskoj liniji. 16. 208 i d. 71. tvrdi da "gaje pravednost Božja uz odobravanje svih plemića Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. bez obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom. Klaić. I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. 81. koje su oni htjeli i izabrali. šo ° DAJ 29/74-8. Koliko se zna. Konačno će ta načela nasljeđivanja postati dije lom feudalnog sustava koji će se u Hrvatskoj razvijati od 11. 504 Thomas. 48. nasljeđivanje po starješinstvu često je bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498.

a to nikako ne može biti točno.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. što počine mnogi ostaje nekažnjeno. strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je i sudionike splitskih sabora 925. Klaić. Historici Salonitana Maior. 33. LJPD. godine i oni predviđaju kazne: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje. stoljeća načela nasljeđivanja treba vjerojatno vidjeti i želju za političkim kompro misom te nastojanje da se ugodi jačem i time izbjegne destabilizacija zemlje. 251 . Kao potvrda načina na koji su razmišljali oni što su prenosili narodnu predaju. koji su svjesni krivnje. 412. Izvori. moglo bi poslužiti svjedočanstvo iz Ljetopisa Popa Dukljanina. Klaić. Izvori . Naime. 99-102. moraju oni. dakle. u tim se krugovima smatralo logičnim da sin nasljeđuje oca. Dakle. Šišlć. zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du šu"505. uglavnom svećenici. U njemu stoji daje Zvonimir Krešimirov sin 506. budući da ono. 505 506 Klaić. 7 1 .

383. ipak je bilo nezadovoljnika. kada je otprilike na hrvatskom prijestolju Trpimira zamijenio Domagoj. Iako sudeći po ovom navodu. a prema franačkom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner. izv. 364-5. nemoć Mihajla Borisa da bilo što učini svjedoči o snazi hrvatske države. zaključi s njima mir. Klaić. Od Trpimira do Branimira . Izvori. što mu se ubrzo i osvetilo. 43-4. Općenito se može reći da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila mnoge atribute suvremene evropske države. ne mogavši ništa učiniti. Petar nije vodio računa o sve moćnijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokušavajući vladati bez njihova utjecaja. . Venecija je opet počela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju. nije došlo do otvorene bitke između Hrvata i Bugara. Klaić. Priručnik. koji su tradicionalno bili bizantski činovnici. te s njime podijelio vlast u gradu i u državi. Documenta.procvat hrvatske države Trpimir je prvi hrvatski vladar uz čije se ime može vezivati gradnja crkava. Urso je ukinuo čast tribuna. kao potvrda da se horizonti hrvatske države šire osjetno preko granice neposrednih interesa 1. 22. ali će za vrijeme njegovih nasljednika. stanje na Jadranu i oko njega bitno se mijenja. godine). dakle. Koliko je god to bilo na korist mletačkom građanstvu. ona biti očigledno još intenzivnija. pođe i zarati na Hrvate i. Šezdesetih godina. Šišić. Za vladavine dužda Petra Tradenika (836-864) vještim diplomatskim potezima Venecija je sve više stjecala neovisnost od Bizanta. Da bi zadovoljio aristokraciju. 23. obdarivši Hrvate i primivši od Hrvata darove" 2. Ivan Đakon piše da se Urso "požurio povesti mornaricu protiv slavenskog vladara Domagoja" 3. Pošto je 864.VIII. 1 2 3 252 Rački. Klaić. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar čije je ime zapisano u Čedadskom evanđelistani. Iako još nije došao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima. i uveo titulu suca .iudex. Rački. naslijedio gaje Urso I. II. Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris. Documenta. DM 31/60-4. Branimira ponajviše. Viz. arhont Bugarske. godine ubijen zajedno sa svojim sumišljenicima. Izvori. Izvori. Badoer (do 881. 125. 24.

Priručnik. i 864. Čini se da su u tadašnjem hrvatskom društvu postojale dvojake ten dencije . za Domagojeve vladavine množe se vijesti o tome kako su Hrvati napadali mletačke brodove. primjerice pape. kada se posljednji put spominje Trpimir. 22-3. Zdeslava .Od Trpimira do Branimira . Izostanak jedne vrste podataka može se tumačiti slučajnošću 5 . 26. te pokrštavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim svijetom. Možda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici.. kako Mlečani moraju intervenirati. Izvori. Nema podataka da je Domagoj gradio ili izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu građevinu . 5 253 . Documenta. 6 Rački. pokušali zatrti njegovo ime i da su sustavno uništavali njegove natpise. Branimira i njegove supruge Maruše. Očigledno je. Documenta. stoljeću više nema vijesti o pljačkama uz onaj dio istočnojadranske obale koju kontrolira hrvatski vladar.kao što se događa u slučaju dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. drugi su pak željeli intenzivirati suradnju. ni franački. godine pljačka bizantski brod pun zlata 7). čini se. vjerodostojna ili ne. piše pismo Domagoju u kojem ga opominje da spriječi napadače 6. uostalom. ni papinski) ne bilježi nastojanja drugih sredina da u Hrvatskoj šire kršćanstvo. skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedećim desetljećima izgubila na utjecaju i praktički nestala (u 10.neki su smatrali da je kao kratkoročna taktika i dugoročna strategija najbolja upotreba sile. S druge strane. -kada se datira spomenuti Ursov napad. Vladao je do 878. pljačka. stoga. III. 382-4. godine.. 157 i tamo komentar. Domagoj Domagoj je došao na vlast između 852. ne može biti slučajan. izv. misleći da će se iz toga pribaviti koristi na duži rok. Šišić. Klaić. da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine 4 Rački. i l i . nije ostala sačuvana niti jedna darovni ca. Viz. godine. 125. Klaić. koji su ga ubili. Za razliku od prethodnika ili nasljednika . Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franačkoj koaliciji protiv Arapa koju je. pogotovo se to nije više moglo događati uz njegov pris tanak ili barem prešutno odobravanje . Trpimirova sina Petra. i očigledan razlog zašto se i vanjski čimbenici. predvodio i sam Domagoj. 7 Vidi.procvat hrvatske države 1.Trpimira. Nijedan izvor (ni bizantski. jer iz te činjenice logično proizlazi zaključak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje između Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane. Braslava i njegove supruge Ventescele.njegovo se ime ne spominje na kamenim natpisima.Domagoj nije posjetio Akvileju i nije upisan u Čedadski evanđelista! 4. ali je to samo nagađanje koje se ne može potkrijepiti argumentima. moguće je. Izvori. Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne čini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove. ali izostanak bilo kakve potvrde o Domagojevim pokušajima da i dalje širi evanđelje ili da samo podrži crkvu u takvim naporima. To je. 6-7. najednom počinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII. Domagoj je bio. koju je on potpisao.

pa je. 11 A. činilac koji poziva ne samo bizantski car. stoljeća. Radovi Zadar 16-17. to nije učinio bez ikakva povoda. Rački. nego i u susjednom Kotoru 11. do danas?. 13 Annales ecclesiastici. Goldstein. barem za nekoliko godina. u skladu s tadašnjim običajima. Uprava. Viz. 229. carska je flota intervenirala i na drugoj obali Jadrana. 360-1.uostalom. Iako će ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga buduća stoljeća. Izvori 24. 69. nadjačao konačni obračun Arapa sjedne. Pars altera. Brusić. Zato je lukavo sklopio mir. ubrzo su mletačko-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi plan. godine (slavenski gusari) opljačkali posla nike Svete Stolice 13. se stoljeću gradi veći broj brodova ne samo u Dubrovniku. stoljeća opet našla u glavnim tokovima evropske politi ke. to nisu činili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici. 14 Rački. Domagoj se nije upuštao u otvorenu bitku protiv Mlečana . Konstantin Porfirogenet obavještava da "hrvatske i ostale slavenske arhonte stanovnici grada Raguze prevezoše na svojim brodovima u Langobardiju"10. 350-1. Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa. sada ih je. i franački car Ludovik 9. Dakle. te Bizanta i Franaka. izv. Documenta. 12 Z. 9 254 .naziru se i druge tenden cije u njihovu ponašanju. s druge strane 8 . ali s bitnom razlikom. Documenta. sada hrvatska vojna sila postaje subjekt. gdje je napala neretvansku oblast. Može li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. Isti. Annalium Baronium Epitomes. Zadar 1969. vjerojatno zbog toga što su Neretvani 869. Zahvaljujući tome što je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija. Naime. Vjerojatno su napadi na mletačke lađe koje prolaze uz istočnojadransku obalu učestale. Međutim. nego. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14. Klalć. 10 DAI29/113-5. Hrvatski rani srednji vijek ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme . čini se. 443-8. Dabinović. Dok je prije šezdesetak godina bila tek objekt nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etničkom prostoru. jer im je mnogo bliži bio "partizanski" način ratovanja. 361-2. zatražio i dobio taoce te otplovio kući. kada je Urso krenuo na istočni Jadran. Postojanje flote koja može prevesti priličan broj vojnika. godinu. Hrvatska se prvi put nakon početka 9. ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12. 165 i d. 203-6. Povijest. Kotor 1959. njihovo oružje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) još je jedan dokaz gospodarske konjunkture 9. Coloniae Agrippinae 1540. za 869. u 9.I. Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin sku lulcu. Fcrluga. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8. 19. str. ali se on ni taj put nije održao duže vrijeme. Šišić. Ni dužd nije vidio posebnog razloga za daljnji angažman. 8 Vidi. II. Uzimanje talaca trebalo je osigurati mir. jer je Domagoj već neko vrijeme bio na vlasti. L'amminis trazione. 11-33. a one će doći ponajviše do izražaja u doba Branimira.

Documenta. to jest -Umag.procvat hrvatske države Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske. Povijest 247. ubio i onog urotnika koji mu je otkrio zavjeru. ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno oglušio. Izvori. (872-882). pa bi to pretpostav15 Šišić. Iako papa kaže da se "može vjerovati da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje". Područje pljačkanja se čak proširilo i daleko na sjeverozapad. mogao je biti doda tan razlog. svladali posadu i poubijali je 21. Prethodno su. jer se nadao da će time spasiti život 17. 16 b. Tako je papino upozorenje da "ako uistinu saznaš . kreću i na Gradež. a manje uvje renjem da je doista tako. Domagoj se nemilosrdno obračunao s neprijateljima. uza sve već navedene. koje se datira između 873-876. 365-6. 16 255 . Izvori 26. 201. Moguće je da je Domagoj ne samo znao za gusarenje. Izvori. Izvori. c. Klaić. sakriveni. Klaić. nego gaje čak i poticao. da ga strani izvori ne simpatiziraju. barem nominalno. radikalno je prekinuto za Domagojeve vladavine. U drugom dijelu pisma papa se tuži na Hrvate ." 19 diplomatski tvrdeći da su opačine tih napadača potamnile Domagojev dobar glas te zahtijeva da vladar spriječi ovakve rabote. vladalo u vrijeme Trpimira. Documenta. 5. Documenta. bez sumnje. njegov iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnošću. Klaić. Novigrad. Rački. 19 Rački. Sipar i Rovinj". navijestivši time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budućnosti. 6. 26. možda čak i još dalji Omiš?) otisnuli dalje nego ikada. ali ih dužd pobjeđuje 20 . Klaić. pa je čak. tamo su naime poharali četiri grada. Kazna progonstva trebala se općenito primjenjivati zbog toga što se. Klaić. iz pisma pape Ivana VIII.gusare koji "pod okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na kršćane. 25. Documenta. Oko godine 875. sve do zapadne obale Istre. 20 Johannis chronicon venetum. u skladu s kršćanskom dogmom. dvadesetogodišnje primirje koje je... 365-6. Bio je to. 21 Rački. Činjenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno. bila pod franačkim vrhovništvom 15. da ti neki rade o glavi nemoj ih kazniti smrtnom kaznom. Izvori. dobar i lak izvor prihoda za društvo u kojem ni težak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu donosili ništa više doli preživljavanje. 25. Andreae Danduli Chronica VIII. Naime. 6. iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletačku lađu.. c. godine. Rački. Dakle.Od Trpimira do Branimira . Povijest 351. po svjedočenju svećenika Ivana koji to dojavljuje papi. 17 Šišić. Nin. Logično je pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima. 6. saznaje se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. jer "tko ne ispravlja zločine kada ih može popraviti. ali im ni to nije pomoglo. sam ih vrši". nego kaznom progonstva" 18. su "najgora plemena Slavena i Dalmatinaca počela pljačkati istarsku pokra jinu. . Klaić. 26. ili stiglo prekasno. 24. Priručnik. 18 Rački. Biograd. koja je i dalje. Documenta. Usprkos činjenici da ovi događaji pokazuju kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica Šibenika. sudeći barem po izostanku bilo kakvih vijesti o napadima. ljudski život nije smio uništavati.

. Dogodilo se to 876-878. 373. te ovlasti bile razdvojene. godine.. « 24 Rački. 168 i d. osnivanje teme Dalma cije25. Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na čijem se čelu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti. ali Mlečani i dalje ratuju protiv Neretvana. Izvori 25. 45 i tamo navedena 23 256 . naime. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovođenjem Zdeslava na prijestolje. 26. Documenta. pa i eventualne suparnike i neprijatelje. ovakav izvještaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je pobijedio. hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uništi da nitko od njih nije mogao pobjeći ni vratiti se u domovinu. 366. 25 Ferluga. ipak. ali to će ostati nepoznato.. Naime. međutim. U pamćenju Mlečana ostao je zabilježen kao pessimus Sclavorum dux . da ipak nije bilo baš posve tako. 366. godine. Uprava. Uprava. znati što je za Hrvatsku dugoročno bilo isplativije.. Odatle brodeći prema Istri. uvažavajući saveznike. pa je on s trideset lađa došao do prije navedenog grada. prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24. 2. Goldstein."najgori knez Slavena" 23. javljeno je gospodinu duždu Ursu da bi Slaveni htjeli prijeći do grada Gradeža. potpomognut carskom zaštitom." 22 Iako se može pretpostaviti da je mletački kroničar nastojao uveličati mletački uspjeh. Documenta. nadati dugoročnom boljitku kao rezultat smirivanja situacije i povećanja trgovine? Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije još ni izabran. To je bio bitan pomak od kasnoantičke provincije. Izvori. 25. jer podataka koji bi poslužili u takvoj analizi gotovo da i nema: je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilična bogatstva pljačkom ili se. Documenta. gdje su. Koju godinu potom Domagoj je umro. a već je "Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova. L'amministrazione.I. sljedeća epizoda svjedoči. pa se čini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno snažni da se suprotstave Mlečanima u otvorenom sukobu. Tek po njegovoj smrti dužd Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima (Hrvatima). Klaić. to bi i nas približilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara. Klaić. došavši iz Carigrada. Starija je historiografija smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata. Teme su se u Carstvu osnivale još od 22 Rački. 68 i d. Isti. To je već razložnim argumentima osporio Ferluga. Rački. Hrvatski rani srednji vijek ljalo da su snažni i sigurni u sebe. Klaić. Valjalo bi. pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rješenje i u zaleđu obale. Naime. Osnutak teme Dalmacije Vrhunac bizantskog angažmana bio je. na onom prostoru gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo. Izvori. promičući interese crkve i potičući pokrštavanje.. između ostalog. teško je procijeniti što su mislili njegovi podanici i kako se to dugoročno odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. Ako su Mlečani o Domagoju mislili sve najgore. dakle nakon 751. Ivan Đakon nastavlja priču: ".

.. Sigttlographie de l'Empire byzantin. Bizant. ta mošnjih tema Kefalenija. Prema tome. logično se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri osnivanje teme poticano iz državnog vrha. Dela III.. tvrdili daje Bizant na arapske napade početkom četrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme. godine. 1950. odnosno. Dela III: O datumu sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji. Tema je ujedno bila i oblik državne organizacije u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna ličnost mogla promp tno donositi sve ključne odluke bitne za održanje bizantske vlasti na tom području. Makar je do osnivanja teme došlo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu snagu i moć.".". manje ili više neposredno. Pariš 1884. Istorija.". zatim "axpaxr\y6c. 65 i d. Margetlć. Zakint i Drač 27.. 90-156. Marginalije uz rad V.procvat hrvatske države vremena Heraklija (610-641).. Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema. 257 . ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8. Povod tome bila je stalna prijetnja od arapskih napada s mora. Uprava. Pitanje dalmatinskog temata u prvoj polovici 9. ali je Ferluga. "Provincijalni arhonti" Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije). a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem. bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost.Od Trpimira do Branimira . zainteresira nih da se brane. 28 G. Posedel. 283. Pri tome im je poslužio i pečat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. vojnici postali i zemljoposjednici 28. 139. Pariš 1972. Također. zemljoposjednici su postajali vojnici. HZ 3. datirao 843. L'amministrazione. Ostrogorski. stoljeća. 205-6. u kojima su početkom 7. uspostavom temat skog sustava. N. 242 i d. HZ 36. pa tako i u Dalmaciji. Do druge polovine 9. 267. Isti. Postanalc tema Helada iPeloponez. u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama. Za razliku od središnjih dijelova Carstva. navodi sve slučajeve spominjanja stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc. [Le Traite de Philothee) 101. 165. Košćaka "Pripadnost istočne obale. godinom. Za opstanak bizantske vlasti na hrvatskom prostoru najvažnija je bila uspostava bizantskog sustava vladavine na priobalnom području Jonskog mora. Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema. prvo u Maloj Aziji. ZRVI 29-30. Oikonomides. 217-9. te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjača i najopasnija) iz istoćnojadranskog zaleđa. Goldstein. 46-8. te L. uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogućnost formiranja bizantske teme u to doba. te uvažavajući konkretne odnose na teritori ju bizantske Dalmacije. 26 Ostrogorski. 112 i d. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je. s razlogom takvu dataciju osporio. (Taktikon Beneševiča) 247. stoljeća čitavo je područje današnje Grčke i Albanije bilo uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. a potom i u zapadnijim dijelovima države 26. 264 i d. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omogućavaju lit. Taj je pritisak značio da su mogući napadi i na kopnu i na moru. 139-40. Upravo povodeći se za logikom "uvida u cjelovitu situaciju" još su J. logično je bilo da se stvori i tema na području Dalmacije. potaknuto nužnošću samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina. neposredno brani interese cara u Carigradu.. 150 i d. Osnivanje teme značilo je daje bizantska vlast čvrsto preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg.. na temelju intere sa čitavog Carstva. 1983. 105. Vreme postanka tematskog uređenja. iz Carigrada. Uostalom. 98. I u najnovijem radu L. 1991. u principu. Schlumberger. 27 Opširno. u zapadnijim dijelovima Carstva. Ostrogorski. Uzimajući u obzir tu tvrdnju. stoljeća. jer će Jadran pričekati bizantsku akciju još punih 50 godina. Les listes de preseance buzantines des IXe et Xe siecles. Margetić.

24-6. U priči o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje. ali ima mnogo razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj širili samo koju godinu ili koje desetljeće pošto su nastali. Šišić. 31 DAI30/128-9.I. L'amministrazione. U kompliciranim političko-vjerskim zapletima sljedećih 29 Rački. a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku čast 33.. Hrvati. 36. a ni historičari takva pitanja nisu postavljali. Goldstein. Povijest. Moguće je. Stoga je na spomenuto pitanje teško odgovoriti. 367. Povijest. Izvori 22. 370-1. 388-9. a jasno je da se plaćenička vojska po kasnoantičkom uzoru više nije mogla izdržavati. 97-110. Klaić. čini se. vrlo je vjerojatno da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili možda već u šezdesetim godinama. Izvori. jer se zemljoradničko-stočarsko stanovništvo uz jadransku obalu već i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo koje strane. Izvori 27. iz priobalnih prostora gdje nastaje tema širi se prema unu trašnjosti baš u to vrijeme kršćanstvo. Andronikom. Šišić. Klaić. ali zasigurno do osamdesetih. Povijest. U kakvoj je neposrednoj svezi plaćanje t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me . Do Rima su došli vjerojatno ne mogavši mimoići panonske dijelove Hrvatske 32. Uprava. ali se čini da su tematski sustav. 258 . dakle promjena na globalnoj razini. ostaje krajnje nejasno stoje osnivanje teme. Documenta. Isti. a oni se spremno odazivaju kako bi razjasnili nastale probleme. Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1. 33 Rački. 30 Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije. izv. Documenta. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili tradicije o boravku solunske braće ili njihovih učenika. a spriječeni su. 32 Šišić. Napokon. Antoljak. 8. Viz. Documenta. značilo na lokalnoj razini. 357-64. papa Nikola I. Opširno o putovanjima solunske braće piše S. 373. 370. godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim učenikom sv. braća su iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrštavala pučan stvo. Katić. i napadi iz zaleđa kao onaj u doba Trpimira 30 . Rački. da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i Ljubljanskoj kotlini. učeći ih glagoljicu i potičući ih na upotrebu crkvenoslavenskog u liturgiji. godine 864. Vjerojatno je toj akciji značajno pridonosilo i učenje Ćirila i Metodija koje se od 864. Gottschalk. Naime. godine širi u Morav skoj. 69. Ferluga. Na pritužbe pridošlog njemačkog svećenstva. Na putu se zadržaše duže vrijeme u Blatnom gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduševljeni pristaša. odnosno bolja organizacija obrane donijeli bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se više ne spominju žalbe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29.dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu počeli pre davati vladarima u zaleđu 31. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim. ali se takva pretpostavka ne može i potvrditi. Hrvatski rani srednji vijek detaljniju analizu u tom pravcu. te š k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l ič i t a mišljenja. Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije. naime. u: Antoljak. Klaić. I Sklavinije su se okoristile . 170. II. Usp.

Naime. a sam Metodije bude uzdignut u čast moravskog nadbiskupa. Povijest 374-5. crkveni obred na slavenskom jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore. pa se čini daje do takvog razvoja moralo dijelom doći i pod utjecajem Bizanta. (867-872) i Ivan VIII. čime se u Moravskoj stvara specifično stanje . 18. Međutim. doživjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. jer se tvrdi da se iz broda iskrcao u Draču i do bizantske prijestolnice nastavio kopnom35. 373. Šišić. godine Metodije umro. 224. izabrali ovo drugo i očigledno se uputili u Makedoniju i na hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 .vjerojatno iz mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar. Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka .dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. iste je godine papa Ivan VIII. papa izdaje strogu i odlučnu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. Izvori. a tek potom na slavenskom jeziku. otkupljuje Metodijeve učenike na mletačkom sajmištu robova iz židovskog ropstva) 37. Na taj su način.Od Trpimira do Branimira . birajući između napuštanja svojih uvjerenja i napuštanja Moravske. u: Uz početke. čini se. godine. piše: "I baš ništa ne smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku. na nagovor njegova supar nika. Documenta. vođe germanske stranke. U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj. na razvoj svih slavenskih društava istočnojadranskog zale đa. Methodii doctrina. prema Dalmaciji. 7. Stoga su Metodijevi učenici. prvo na teritorij pod vlašću bizantskog cara. . Štcfanić. Katlčić. njitranskog biskupa Wichinga. Zagreb 1963. 38 Rački. godine za ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni jezik još jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice. (872-882). i to vrlo pozitivno. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćirila i Metodija. jer je bizantska vlast po državala njihovo učenje (primjerice. Tako pretpostavlja Šišlć. ponovno zaoštrio stav. iako prvotno benevolentni prema slavenskom bogoslužju (Ivan VIII. može se tražiti u činjenici da su na bizant skom teritoriju mogli očekivati dobar prijem. najkasnije do 885. sada stižu i vijesti o novim putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. Međutim. Godine 881/2.procvat hrvatske države godina papa Hadrijan II.. Metodije je 879-880. jer je u pismu knezu Svatopluku naredio da se služba Božja mora držati najprije na latinskom.") 34. uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i zamolio Zdeslava da mu olakša put kroz zemlje kojima vlada 38. a s vremenom i na hrvatski politički teritorij. Metodije je otputovao u Carigrad na poziv cara Bazilija. Povijest. 26. prven34 35 36 37 MGH. Klaić. papa Ivan VIII. a morao je proći i preko hrvatskih prostora. Epistolac 7. Hrvatska je osamdesetih godina. neposredna ili posredna bizantska aktivnost. Slovo 2. utjecala. Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih. V. težile smirivanju. Tako je sve intenzivnija. 259 . 76. Razlog za odlazak prema jugu. poslanik cara Bazilija I. koja je dobrim dijelom išla preko gradova teme Dalmacije. u vrijeme Zdeslavova nasljednika na Branimirovu prijestolju. s vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju oštriji stav. Kada je 885.

ništa nije sa sigurnošću ustanovljeno. stoljeća. 40 Marulić 12. pa ni toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vještinu troši u udalje nim zapadnim krajevima. Hrvatski rani srednji vijek stveno zbog toga što je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku suradnju s bizantskom temom Dalmacijom. Carigradskoj se administraciji zasigurno činilo dovoljnim što je osnovana tema Dalmacija. stolje ća. Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve veće zanimanje različitih crkvenih središta za nju. Johannis chronicon venetum. Rački. a i morali biti oprečni. Sa svoje strane. 366. Ponovno je papa pisao hrvatskim vladarima tek pola stoljeća kasnije. Hrvatska za Branimira. Povijest. 27. dakle. Documenta. B. Do takve bi promjene vjero jatno došlo i da Zdeslav nije bio zbačen. a za vrijeme Zdeslavljeve vladavine. zatim Rapanić. Documenta. Iako se. ali to i nije pitanje od suviše velike važnosti. 20. imenom Branimir. Tako je već 879. Goldstein. O Branimiru i njegovu dobu vidi. Klaić. Drugi je čimbenik bio taj stoje franač ki politički utjecaj bitno oslabio. u vrijeme vladavine Tomislava. barem što se tiče Hrvatske.Hrvatska u punom sjaju Iako je Branimir došao na vlast nasilno i u suprotnosti s općeprihvaće nim načelima nasljeđivanja u to doba. a 39 Johannis chronicon venetum. 179-190. graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog društva. Mnogo je važnije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doći i do određenih promjena u vanjskopolitičkom položaju Hrvatske. mletački dužd Urso I. 1979. Badoer i njegov sin Ivan 876. egzistirajući na rubovima tih carstava. Rapanić. 374. Branimir . dakle. 24. praktički do kraja 10. Neki su historičari pretpostavljali daje Branimir bio "možda i Domago jev sin" 41. Povijest. Svjedočanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru. To je konkretno značilo da će doći do intenzivnog pokrštavanja širih slojeva i njihova uklapanja u kršćanski način života. 384. VII. 3. Bilješka. Papalvan VIII. Izvori. godine sa "Slavenima uspostavili mir" 40. Hrvatska je i do tada.I. Tome je dokaz i činjenica da su po smrti Domagojevoj. o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo. njegova je vladavina obilježena mirom. 260 . VII. Intenzivna bizantska akcija sedamdesetih godina na Jadranu i na širem priobalnom prostoru nije mogla potrajati duže vrijeme. Rački. Prvenstveno zbog toga što micanjem slabog bizantskog čovjeka. godine "neki Slaven. 41 Šišić. Klaić. i drugdje. što je stvoren jedan vojno-politički sustav koji je očigledno osposobljavao lokalno stanovništvo da samo osigurava vlastiti teritorij. logično u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. u usporedbi s prvom polovinom 9. i hrvatski vladar Branimir. dakle više od sto godina. 6. i da je taj mir potrajao. Zelić-Bućan. 495-9. kakav je bio Zdeslav. a interesi susjeda su vrlo često mogli. bila dovoljno udaljena od njihovih središta da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti. Stoga ni vrlo jaka bizantska nazočnost nije bila prijeko potrebna. odnosno moglo bi se čak ustvrditi daje definitivno nestao. 250-60. umorivši Zdeslava prisvojio njegovu kneževinu" 39. jer Bizant nije imao ni toliko snage. tako i njegovu prethodniku Domagoju.

tamošnjem kralju Mihajlu. ali nije polučio nikakav značajniji uspjeh 46. da se odvijao ubrzan proces etnogeneze. Međutim. stoljeća. od regije do regije. 46 CD I. stoljeću nije posvuda teklo jednako brzo. već posvetio akvilejski patrijarh 45.Od Trpimira do Branimira . poslan je u misiju u Bugarsku. jer je rok za posvećenje bio pre kr a ta k. Papinstvo je željelo ojačati utjecaj na hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je. CD I. 19. 8-9. u skladu s odredbama časnih otaca. 12. drugim riječima. svoje treće pismo prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "časnog đakona i izabranog ninskog biskupa Teodozija" 43. 45 Šišić. a drugo jest činjenica da se među novim kršćanima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije šitilo i hrvatsko ime. 44 Šišić. Izvori. Međutim. svoj položaj u posljednjih nekoliko desetljeća osnažio i akvilejski patrijarh. Documenta. 209-10.7. 62-3. če mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u čast splitskog nadbiskupa . 15. te da su moguće vrlo različite situacije. U njemu nalaže Teodoziju. Documenta. nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena. više od svih hrvatskih vladara ranoga srednjega vijeka zajedno. 28. zahvaljujući svojoj funkciji. 43 261 .CD I. CD I. vrhunac procesa kristijanizacije. smatra da Teodozije nije otiša o. kao njegov metropolit. Rački. Branimirova je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske države. Prvenstveno zbog unutarnjih. Šišlć. Priručnilc. ali i zbog vanjskih razloga. 56-7. Logično je pretpostaviti da pokrštavanje hrvatskog društva u 9. (872-882) u pismu Branimiru kaže kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 . On se. što znači daje moralo biti i novca i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati. Stoga papa Ivan VIII. osim tradicionalno jakih veza s istočnom crkvom. Klaić. ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se održao na tom 42 Rački. Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata imena . Teodozije je kasnije ipak stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja . Povijest. Branimirova Hrvatska. Čini se da o tome svjedoče ponajviše dva procesa: prvo. čini se zbog toga jer gaje. P ov ije st. 385-6. Nije moguće da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII. činjenica jest da. uključio u komplicirana događanja na širem jadranskom i balkanskom prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i država (Hrvatska) nad kojima on stoluje afirmirali. To potvrđuje i činjenica daje pronađeno čak pet kamenih natpisa na kojima je uklesano Branimirovo ime. Konačno je Teodozije zasjeo na položaj splitskog nadbiskupa. stoljeća hrvatsko društvo uglavnom pokrstilo. S upr otn o mi sli Kla ić . pa se čini da se do otprilike kraja 9. 19-20. 19-22. iako postoji mnogo vijesti o pokrštavanju Hrvata. da dođe u Rim na posvećenje. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava. 252. Priručnik.ninskog biskupa Teodozija. 204. Branimirova Hrvatska. Tom se pozivu Teodozije nije odazvao 44. kao što je već rečeno.naime. I zato nije slučajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kršćanstvo najbrže prodiralo u Hrvat sku.procvat hrvatske države potom tek u drugoj polovini 11.

čini se da je samo tako i moglo biti. Uz stvaranje i Slika 24. a nastali su očito u njegovo vrijeme. Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava.I. Hrvatski rani srednji vijek položaju. O tom širenju hrvatskog imena svjedoče i mjesta na kojima su nađeni kameni natpisi s Branimirovim imenom. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca jačanje crkvene organizacije.. Najednom od njih. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio. razlog je vjerojatno u jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu željeli postati sufragani bivšeg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. ukrašeni karakterističnim pleterom.. logično je i da se hrvatsko ime neuspore divo lakše širi među okolnim Slavenima. stoljeću. na prostoru dugom blizu 200 km. Spor izme đu hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit će se i u 10. 262 . nađenog u Šopotu kod Benkovca. dapače. koji se sastoji od kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata."Hrvati". stoji sljedeće: BRANIMIRO COM(es) . DUXCRUATORVM COGIT(avit) Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum . dakle. od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita. Goldstein. koja nameće u svakodnevnom životu sve prisutniji kršćanski svjetonazor. stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu Evrope. Ne može biti slučajno da su se pokrštavanje i etnogeneza odvijali paralelno.

pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). a živi i vlada u doba Branimira. a onda ni što u cjelini znači natpis.Slika 25. te se logično nastavlja na nju. Tako bi se prvi dio natpisa morao pročitati kao 48: BRANIMIRO COMMES 47 48 Rapanić. 185.. navodno. ima istovrstan pleterni ornament sa šopotskom pregradom. Zekan. Ž. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca Iako su arhitrav i zabat nađeni zajedno. 412-3. BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza Branimira". Rapanić nadalje zaključuje da se titule COM(ite) i Dl« ne mogu odnositi na istu osobu 47. Jer. po novijim čitanjima natpis na arhitravu bi bio u ablativu. Pronađen je i dio desne oltarne pregrade s 263 . nije potpuno jasno kako bi se morao nadopuniti natpis koji nedostaje između njih. Pet natpisa kneza Branimira. Bilješka.MEX5 koji. a onda bi se logično moglo zaključiti da postoji i neka druga osoba koja se naziva dux Croatorum. te je nešto cogitavit.. Naime. dakle "naumio". u Benkovcu je pronađen ulomak grede sa slovima . Međutim.

.PROVIDEN.. 407-11 i tamo lit..... mj. ako se natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logično) od početka quis l(EGIZT). godine na istom lokalitetu.. Povijest.. 336. 185. prvi dio natpisa moguće je čitati i tumačiti na više načina: uobičajilo se da se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom. Pet natpisa kneza Branimira. a na onom iz Nina kao dominus (domnus) i dwč l.... 49 I.. Treći natpis iz Branimirova doba nađen je u Muću.. Zekan. 1969... kneza Slavena .. Priručnik. na i. 123. 412... Tko čita neka moli za me grešnika" 50. u više su navrata pronađeni novi ulomci koji su se potom mogli sklopiti u sljedeću cjelinu 53: + INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R. Povijest.RER. 51 Rapanić. Dakle.... te slučajnim nalazima. . Mihovila (sv... BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI) SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT) S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO) natpisom . 257. se mogao pročitati ovako49: /T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/ ORITHU... O tumačenju trećeg i četvrtog dijela natpisa ne može biti velikih dvojbi: radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje duše... Međutim.NTI SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE). a zatim. 52 Šišić. Goldstein. EGO TEUDEBERTUS ABBA(S) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG(AUI).. Nakon različitih pokušaja njegove restitucije. 393... kao dio arhitrava oltarne pregrade. 264 . 53 Zekan.. Ja opat Teudebert dadoh ovo načiniti za spas duše svoje. neka moli za mene grešnika". koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT)..VTVS VENIAT.I. Pet natpisa kneza Branimira. ali se taj ulomak za sada ne može ni prevesti ni protumačiti -vidi. može se pročitati da "onaj tko čita. do 1987. Hrvatski rani srednji vijek Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronađenih u zidovima crkve sv. natpis bi ... prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira.(?). Klaić. 50 Zekan. Zekan. Radovi Zadar 16/17. Ambroza) u Ninu. Šlšlć. Pet natpisa kneza Branimira. Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka. /QUIS/ (L)EGET ORET PRO ME PEC(C)ATOR(E). i glasi 52: (tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione) U istraživanjima od 1975... Petricioli. 411-2. B(EATI) PETRI.. Tako bi Branimir na natpisu iz Šopota bio tituliran i comes i dux.. Bilješka.

. i 6.. godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo 888.Od Trpimira do Branimira . indikcija" 54. (u doba) Branimira. Križa u Mnu Dakle. (?) . i nebo .. stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik..procvat hrvatske države Slika 26. 1 Zekan. prijevod bi glasio: "Osvrni se. 265 . Pet natpisa kneza Branimira. 411. Kriste. Crkva sv. Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja -888.

Marun još 1927. godine spominje generationes Sclavorum. od pretpostavljenog imena do danas je sačuvan samo ulomak ANNI. 412.. pa bi se na to logično nastavljalo MERCP8: + IN N(OMINE) D(OMI)NI. S(AN)C(T)I GEORGII.I../? Blažene Marije za mene grešnika?/" 56. doduše.EVTD MA(RIE) BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/ Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza Slavena.. sagradismo ... te da mu je ninski natpis možda služio i kao predložak 55: /IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS C(VM). Svetoga Krševana. 412. Marun. S(AN)C(T)I MARTINI. upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni". I ne samo to: oni uopće ne uočavaju da postoje istočnojadranske države. Svetoga Martina.MEA (A)EDIFICAVIM/VS/. Peti natpis na kojem je čini se uklesano Branimirovo ime nađen je u Otresu. ako se pod tim terminom podrazumijeva širenje hrvatskog imena. 305-6. Pet natpisa kneza Branimira.. dakle "slavenske rodove". Pet natpisa kneza Branimira... Ja C.OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. pa se čini kao da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena..... Ja župan Priština sa . godine57. Svetoga Jurja. 58 Zekan. mojom. 59 Zekan.... Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. 417. Zekan. S(AN)C(T)I STEFANI.. 57 L. S(AN)C(T)E CRVCIS Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza... jer Poctum Lotharii iz 840. SHP 1/1927. kojima očigledno odriče bilo kakvu višu razinu društvene organizacije. očigledno se on u 9.spominje ga L. Svetoga Stjepana. dočim je ulomak koji bi mu mogao prethoditi (a glasi BR). proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao 55 Zekan. 413-8. sto ljeća inozemni izvori. EGO C. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/ DVCI. Goldstein. Iako je etnogeneza neprekidan proces. kada govore o stanovnicima istočnojadranske obale i njezina zaleđa.. Svetoga Križa"59. Naime... Posvetni sadržaj natpisa te spominjanje Branimira kao vladara Slavena upućuje daje isklesan u sličnoj prilici kao i ninski natpis. stoljeću. S(AN)C(T)I GRISOGONI. Hrvatski rani srednji vijek Četvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronađen je u Ždrapnju kod Bribira. Pet natpisa kneza Branimira. izgubljen ... 56 266 . Pet natpisa kneza Branimira.or učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije. selu između Benkovca i Bribira. u prvoj polovini 9. Ruševine Sv. a posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao. Sudeći po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronađeni.

50-1. ipak valja uočiti koliko su za hrvatski prostor karakteristične granice što su ih oni odredili za "kraljevstvo Hrvata". Rasprave i članci. Primjerice.. 8-9. naime. Rački. Povijest 363 i d. Izvori. proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. čini se da. kamo se uputio.. I ovi su imali nezavisnog arhonta. Gottschalk. Klaić. 109. da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneževinom. Isti. Documenta. a sve češće "Hrvati". I ovim se navodom potvrđuje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra u Panoniji uvijek bila prilično izražena. a pogotovo citirani dio. Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom svećeniku Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. Rački. G. 9. Međutim. u pismu Branimir vjerojatno izražava vjernost i pokornost papi. 267 . Papa moli Branimira da njegova izaslanika svećenika Ivana sprovede prema Bugarskoj. Klaić.Od Trpimira do Branimira .. Međutim. vodeći strogo računa o kategorijama ranoga srednje ga vijeka. izv.. Klaić. Izvori 21. stoljeća i ne treba ga prihvaćati zdravo za gotovo. 4.) kraljevstvo" 60. Viz. Documenta. Osim toga. po svjedočanstvu Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. Documenta. Izvori 34. Petra. Šišić. Iako nije sačuvano. Činjenica jest da u to vrijeme nema niti 60 61 62 63 64 65 Katić. II. Međutim. hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata" 63.procvat hrvatske države prilično velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porječja Zrmanje i okolice Zadra. stoljeća prema njegovu kraju sve rjeđe upotrebljava termin "Slaveni". Klaić. 250 i d. Branimirova Hrvatska. godine. Izvori. 28. digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju. takvi termini ne postoje. 31. 5. Rački. u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9. a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspješno jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. Povijest. godine 61. a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom. 192..kada smo služili misu na žrtveniku sv." 64 Cijelo pismo. Klaić. bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaćati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. Ovaj će prostor i u sljedećim stoljećima biti središte i jezgra hrvatske države. To. mnogi su historičari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konačnim dokazom da je Hrvatska međunarodno priznata država 65 . Iako to hvalisanje splitskih sastavljača isprave potječe vjerojatno iz druge polovi ne 12. koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62. U ranom srednjem vijeku bili su rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijeći Dinaride. lipnja 879. pokušaji da se integriraju i osjetno veći teritoriji nisu u ranom srednjem vijeku uvijek bili uspješni. i zavladati nad oba prostora. a istovremeno obavještava: ". DM 30/75-8.

ali p apa nije bio običan feudalac. pa i na čitavom evropskom prostoru. Zagreb 1986. koji "postavlja narodima prvake po čitavoj zemlji"67. 582-4. odnosno suverenitet. I to je zapravo bit "međunarodnog priznanja". Valja se. 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare". Naime. Opasno ih je apsolutizirati. pogotovo ih nekritički prenositi u vrlo specifične odnose druge polovine 9. a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo značenje kao danas. ali ubrzo potom stanje se promijenilo. a i papa je samo servus servorum Dei . da Hrvatska postoji kao čimbenik na Jadranu i na panonskom prostoru. O tome raspravlja i Rapanić. On je to činio u skladu s Konstantinovom darovnicom.stoga se može reći da je tijekom cijelog 9. 62-3. usporediv s drugim vladarima. kao samosvojna politička jedinica. Papa je. Hrvatski rani srednji vijek potpuno samostalnih država u smislu pravne terminologije 20. Povijest institucija. kao autokrat. uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" što nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kršćanskog poglavara i vladara kao kršćanina (katolika). X. potpuno pokorenih teritorija 66. Papa je bio jedina osoba do čijeg se priznanja takvog faktičnog stanja i držalo. u jednom od sljedećih pisama papa se opet obraća Branimiru sa zahtjevom da mu čitav njegov narod obeća vjernost. djeluje u "suradnji s Bogom". 9. pa i u čitavoj Evropi. stoljeća (jer i bizantski car.dakle.I. 67 Enciclopedia cattolica VI. stvoren odašiljanjem pisama. god. dakle. 1-16. kategorije su koje u različitim razdoblji ma znače različito. stoljeća. s druge strane. takvo "međunarodno priznanje" bilo je rezultat specifičnog odnosa snaga u određenom trenutku. dakle. Branimirova Hrvatska. Documenta. Lučić. "Neovisnost" se u današnjim kategorijama usko povezuje s pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali još pravnici 16. kao onaj koji je iznad naroda i kraljevstva. stoljeća polako i postupno nestajalo bizantsko i franačko političko vrhovništvo nad Hrvatskom. naime. 66 U tom smislu raspravlja i Beuc. to znači da "međunarodno priznanje" stiže kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim područji ma. stoljeća. 268 . odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela Jadrana idu prema zapadu (području današnje Italije). 68 Rački. osvajač najčešće nije imao snage da neposredno i stalno utječe na zbivanja u krajevima koji su mu pripali. Izidorovim Dekretalijama i tadašnjom praksom. Hrvatska se tog vrhovništva sporo oslo bađala i. "sluga slugu Božjih"). 16. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92). Goldsteln. sjeveru (Panoniji) i istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim dijelovima Evrope. Naime. Neovisnost. paralelno s time. Hrvat ska za Branimira. priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum terrenum) i logično je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira naziva princepsom. Croatica Christiana Periodica 17. Činjenica da papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje samom činu još veće značenje od obostranog dopisivanja. Detaljno o tadašnjoj situaciji: J. Budući da ono nije formalno moglo stići ni od kojeg međuna rodnog subjekta (pa ni od pape). niti da ima. afirmirala u okolnom svijetu. u analizi kloniti tih termina . Uostalom. Drugim riječima. Time se Hrvat ska.

" 70. 14-17. stoljeća. 12. na hrvatskom prostoru pod njegovom vlašću nije bilo 69 70 71 Šišić. CD I. 207-8. godine. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj". godine kao hrvatski vladar spominje Tomislav. CD I. Muncimir i prvi vjesnici krize Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne države u doba Branimira prirodno je moralo doći do određenog zastoja u razvoju ili. očigledno se papa bojao da se Branimir neće pridržavati vazalske prisege. Za Muncimirove vladavine.papa jasno priznaje svojim pismima da na istočnojadranskoj obali i u njenom zaleđu postoji vladar i pripadajuća mu država dostojni njegova obraćanja. a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika kojega šaljemo k narodu Bugara da živog i zdravog propustite . kao što će se desetljeće kasnije obraćati Branimiru. a Domagoja upozorava.. kada se po sljednji put spominje Branimir. Branimira hvali. Primjerice. i 892. dok s Domagojem to zasigur no nije. i prva polovina 11. Doduše. već za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem. štoviše.. pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o tome govore? Naposljetku. u kojem hrvatski vladar s Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. jer se tek 914.procvat hrvatske države Budući da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati riječ nego je kasnije ne održati. koji su tome uzroci? Nakon Branimirove vladavine. ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno važnu ulogu . Muncimir je postao hrvatski vladar između 888. pa čak i kudi. Hrvatska za Branimira. i do određene krize. 18-9. 4. Samostalnost su. vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima. ali će se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih nasljednika. barem u teoretskom smislu. Vidi i Rapanić. ništa se nije dogodilo odjednom i mnogi su događaji prethodili ovome što je dosegnuto u doba Branimira. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoče o hrvatskoj samostalnosti. promatra li se cijelo 10. hrvatski knezovi iskazivali već od Trpimira. s Branimirom je u neku ruku prijatelj... da je za tu bojazan imao i valjane razloge69. stavljajući sebe u poseban odnos prema Bogu. Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim što se u hrvatskoj historiografiji do sada o ovom razdoblju općenito mislilo.Od Trpimira do Branimira . a sve što mu bude potrebito u hrani i odjeći da mu za ljubav Božju pripremile. kada je u izvoru zabilježen kao vladar71. Prema tome. 16. Documenta. koja se vjerojatno produžava i u prvo desetljeće 10. stoljeća. godine. Rački. Priručnik. može se reći. To potkrepljuje i činjenica da preko Branimirove države šalje poslanika u Bugarsku. za njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oči gledniji. 269 .

u: Rački. s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom slučaju vodi o" . (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR Dakle. 75 Za Račkog. između ostalih. već je papa 879. 124.. 73 Rački. Nasuprot zatišju u prijadranskim krajevima. 14-7. stoljeća. Na putu je prešao preko zemlje "kneza Braslava. I. Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I. nema ni napada Hrvata na brodove uz istočnojadransku obalu. 14. SHP 1/1927. a i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom negoli u Branimirovo doba. Priručnilc. Sredn jov je k ov no doba.. Šišić. Br a ndt. M. Jurja na Putalju 74. OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J . Dvije naše v ladarske isprav e . 284 i d. ali je događaja koji su zabilježeni mnogo manje: nema papinih pisama. Klaić. Mar un. 264. 408... Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona 270 . u ovo vrijeme izvori pono vno izvještavaju o zbivanjima u Panoniji. e sha tokol . nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske. s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr še ta k." 76 Ra č ki. krenuo je na Moravsku. Barada. godine je ovo zdanje podigao Muncimir . zatim se preko Kranjske otputio u Italiju"76. Documenta. 62-5. O Kar lu: CM H II I. što je i nova titula. 380. Za sada je s Muncimirovim imenom pronađena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istražene u Uzdolju kod Knina72. prestrašivši se sve veće opasnosti od Mađara. p ot vr đuje nje z inu vje r odost oj nost. Documenta. HZ 18. Fuldenški anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. 259-61. 243-6. 1965. Hrvatski rani srednji vijek dramatičnih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom dijelu Hrvatske.. 395. isprava nije nimalo sumnjiva. Povijest. 74 Rački. Pošto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko posjedovanja crkvice sv. Cr oa tia sac r a 7.nazvao se princeps. 1937. 895.. 77 Annales Fuldenses. Documenta. Povijest. 59-62. 247. Luke na U zdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. prepustio Braslavu i 72 Tekst je rekonstr uira o L. D oc ume nta. Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku sličnu Branimirovoj. Documenta. koju sam sebi nadijeva hrvatski vladar (doduše. Potom je Arnulf. Povijest.. Goldstein. 379. 9. Posljednji karolinški vladar Karlo (Debeli) godine 884. dočim Klaić. Šišić. o tome je presudio Muncimir. ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9.1. a zatim se uputio prema Italiji. Sačuvana je i darovnica o čijoj vjerodostojnosti postoje različita mišlje nja75. 78 Rački. koji je u to vrijeme držao vlast između rijeka Drave i Save . Ista. Ruševine crkve Sv. godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73.

ali o na Muri u Štajerskoj. o kretanju franačkih vojski na njega.a sve to početkom 9. Br andt. kada je Panonska Hrvatska bila unutar franačkog interesnog područja . a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. str. 408. a njegov je posjet zabilježen u Čedadskom evandelistaru."Hrvatske" i "Dalmacije" .). a ni tipično kršćansko (kao Petar.Od Trpimira do Branimira . 82 Vidi.pa je tako Braslav otišao u Akvileju. 243-6. Bio je to i posljednji spomen Braslava u političkim zapletima pred konačno mađarsko zaposjedanje Panonije. dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da bi se udala za slavenskog kneza. 22-3. Ratimir. I nalazi karolinških mačeva u Podravini svjedoče o intenzivnom prome tu na tom području. govori daje ono ipak imalo. 271 . To je zapadnoevropsko. u Austriji. pa je hrvatski prostor izme đu Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu. u 10. Braslav). 381. stoljeća nisu slučajna 82 . 383. koje kao mjesto događanja ranosrednjovjekovni izvori inače vrlo rijetko spominju. čini se. ' 79 Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na ušću Sale u Balaton -Szalavar vidi. Vrlo detaljno poznavanje područja na južnim obodima današnjeg Zagreba. kao što ih je većina u Panoniji (primjerice. itd.. franačko ime s romanskim sufiksom. Šišić. O Arnulfu: CMH III. jer će to sprečavati čvrsta granica mađarske kolonizacije prema Dravi i sve jača vlast germanskih vladara u krajevima Štajerske. Srednjovjekovno doba. stoljeće. Izvori. bilježe ih i kronike. 80 Rački.ne može se smatrati slučajnošću to što je pisanih podataka vrlo malo i što vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. s kojima je. intenzivno komunicirao desetljećima. Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle. 81 Annales Fuldenses. Priručnik.procvat hrvatske države područja Panonije sjeverno od Drave. zajedno s gradom Paludarum -gradom na močvarama 79. Documenta. stoljeće. ako ništa drugo. pod pritiskom franačkog pokrštavanja i kul ture općenito. u Evropi se odvijaju značajni događaji. Rački. Documenta. jer nije ni hrvatsko (slavensko). Klaić. Takav razvoj pridonijet će krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10. dolaskom Mađara takvi su se procesi praktično odjednom prekinuli. o njegovu povezivanju s plemenima u današnjoj istočnoj Srbiji. Arnulfovo je poslanstvo 892. Rački. stoljeća . Documenta. barem značajnu prometnu funkci ju. pa i u 11.svjedoče da ova zbivanja krajem 9. Prihvatili bilo koje od dva rješenja. Što se tiče južnih dijelova Hrvatske . Ljudevit. 265-9. Obrana dotadašnjih slavenskih prostora nije uspjela. 380. baš kao i Trpimirov i Branimirov 80. No. o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji . 125. 166-7]. 64. godine došlo "rijekom Odrom sve do Kupe. Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom. ono svakako pokazuje da je hrvatsko društvo u Panoniji bilo intenzivno i duboko povezano s okolnim krajevima. Dimitrije. To je bitna razlika u odnosu na 9. S druge strane. I. pa su moguća dva rješenja: ili je Ventescella Hrvatica (Slavenka) kojoj su roditelji. a ono pobuđuje nova pitanja. stoljeću utonuo u mrak neaktivnosti.

izgubio je tijekom desetljeća svoju prvotnu snagu. što se na Hrvatsku moralo negativno odraziti. Središnje područje hrvatske države u to je doba praktički bez nekog većeg naselja i luke na moru. odnosno gospodarski napori kakve siromašno hrvatsko (pa i općenito druga slavenska) društvo istočnojadranskog zaleđa nije moglo izdržati u dužem razdoblju. trgovinom. Karolinško je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887). Uostalom. Međutim. niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u međunarodnoj prepisci. i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana. jasno izražavana tijekom 9. sada je počela zamirati.I. stoljeća ta zemljoradnička proizvodnja (uključujući pri tome i Panoniju) neusporedi vo važnija od pomorstva. ali ga je svrgnula aristokracija. za hrvatsku su povijest važniji porazi na Zapadu: ako je Bazilije I. niti stižu neki cijenje ni pojedinci. Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. kako dalmatinskih. arapska mornarica je osvojivši Abidos stigla čak na domak Carigradu. razlika između njih bit će velika. njegov nasljednik Lav VI. Sva aktivnost Hrvatske. Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju. i samo Carstvo nestaje. najsiromašniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija. Odmah je poveo rat protiv Carstva. Iako se razdoblje od polovine 9. stoljeća do smrti Bazilija II. a i danas su. 1025. Početni polet potaknut novim kontaktima. 212 i d. Potom je na teritoriju bivšeg Carstva formirano sedam drža va s izbornom kraljevskom vlašću. Goldstein. dotle su se Mađari i Bugari pojavili ponajviše kao osvajači. Hrvatski rani srednji vijek zbivanjima u Hrvatskoj nema ni riječi. stoljeća. Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van. pokr štavanjima. Nestaje bizantske i franačke aktivnosti. a pojavljuju se nove sile -Mađari i Bugari. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle tačke lađe. Bukovica i Cetinska krajina . Armenija i Kilikija bile su izložene arapskim napadima. Istorija. ali mu se ono uspješno odupiralo. što je značilo da praktično nestaje utjecaj Karolinškog Carstva u Hrvatskoj . On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva. pa se čak može reći i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu. Međutim. početak 10. Iako su Hrvati izašli na more. za čije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosiže vrhunac. stoljeća postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927). stoljeća značio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu. ta prostranstva -današnja Dalmatinska zagora. Problem je bio u tome da je trebalo osigurati. pa je moralo doći do određene stagnacije. i početkom 10. Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraženija. pa i poniženje za bizantsku državu. ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. 83 272 Ostrogorski.međutim. Međutim. vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski čimbenici: krajem 9. godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83. očigledan u pokrštavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog društva. Dopušteno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuviše veliki financij ski. . Krajem 9. niti preko Hrvatske idu neka poslanstva. usmjerivši znatne snage na obranu od Bugara. tako i panonskih krajeva.oduvijek su bila. stoljeća stvara se oko Hrvatske bitno nova situacija. akumulirati više novca nego što su bili realni prihodi.

a mađarizacijom autohtonog stanovništva mijenjaju i etničku sliku Panonije. pa su u dužem razdoblju južnoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku. Godinu je dana umjesto njega kao regent vladao stric Aleksandar. 289-90. stoljeća zaprijetio Simeon. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima. ustupci bizantske vlade bili su vrlo veliki: Simeon je proglašen "carem Bugara" (stoje. doduše. Mađari su napali Bugare s leđa. Obećanje nije ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi odužit će se sve do Simeonove smrti. porazili ih više puta i opljačkali sjeverne bugarske pokrajine uz Dunav.Od Trpimira do Branimira . pala je i Taormina. poziva u pomoć Mađare koji su tada naseljavali prostor između Dnjepra i Dona. Po smrti Lava VI. a zatim se povukla. mnogo manje značilo od "cara Romeja" ili samo "cara"). Međutim.procvat hrvatske države Godine 902. posljednje tamošnje bizantsko uporište. Iako nije ni pokušao osvojiti grad. car Lav VI. zaustavili pretpostavljeni germanski prodor prema istoku i jugu. Sva ova previranja iskoristio je Simeon i 913. Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito opljačkala Solun. (umro 959). drugi po veličini i značenju grad u Carstvu. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala uloženi vojnički napor i novac. str. Mudrog 912. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. a po njegovoj smrti stvara se regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na čelu. godine vlast je načelno preuzeo njegov sedmogodišnji sin Konstantin VII. Mađari krenuše dalje na zapad i doseliše se u krajeve u kojima je i danas njihova država. Hrvatska u doba Tomislava obranila se od njihovih pokušaja da prodru dalje na jug. Pošto su bili poraženi. To će se neposredno odraziti i na južnoslavenskom prostoru na kojem će Bugari poraziti Srbe i bezuspješno ratovati protiv Hrvata 84. oženiti njegovom kćerkom. a obećano mu je i da će se malodobni car Konstantin VII. Simeon je iz pricrnomorskih stepa pozvao ratoborne Pečenege da istisnu Mađare. Mađari su zavladali tim prostorom. 84 Vidi. Kada je Bizantu krajem 9. 273 .

detaljno. Iako je Tomislavova vladavina značila i privremeno jačanje Hrvatske. Tomi slav je. U katalogu splitskih nadbiskupa." . do Drave. samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću . te daje u velikim bitkama pobijedio Mađare i Bugare." consulatu.. značenje toga ne smije se prenaglašavati. zato da bi bila jasnija razlika između općih vjerovanja i onoga što se može ustanoviti iščitavanjem izvora 1. kralju Hrvata . poglavlje djela Historia Salonitana splitskog arhiđakona Tome."u vrijeme presvetog pape Ivana.. rege Chroatorum 3. prodro s vojskom daleko na sjever. u vrijeme kneza Tomislava . iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. raspravama. Izvori su ovi: U intitulaciji pisma pape Ivana X. proširio na priobalni pojas i otoke.IX.. Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj. slavili veličinu Tomislava i njegove vladavine. dok je u pokrajini Hrvata i u 1 r Vidi.. navodno. izvori o Tomislavu govore čak i manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili nešto više godina ispisala više stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru. pa zatim publicisti i drugi. 274 Tomislavovo doba krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav. namijenjenog dalmatinskom svećenstvu. Tomislav između mita i stvarnosti U takvoj je situaciji Muncimira oko 910.peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2.. stoji: "Nadbiskup Ivan bio je godine 914. prvo su historičari. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu." -Tamislao duce. godine naslijedio Tomislav. Tomislav. za Tomislava se ne bi ni znalo. Zapravo. Tomislava i njegovu vladavinu valja smjestiti u realne okvire unutrašnjih prilika u Hrvatskoj i vanjskopolitičke situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili mogući.. (914-928). Tomislavovo doba 1. razbacanih po izvorima iz različitih vremena. daje siromašnu i beznačajnu hrvatsku državu. Isti papa šalje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup . novinskim napisima. i 20. Razlozi stvaranja takvog mišljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani. sile pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa. Da nema nekoliko više ili manje uzgrednih podataka.Tamislao. Međutim. stiješnjenu u dalmatinskom i primorskom zaleđu. što je 13. Prvi zaključak koji se nameće jest da su izvori o Tomislavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego što bi se očekivalo da će ostaviti razdoblje takva svestrana jačanja države. stoljeću ostali u mnogo slabijem sjećanju. ljubljenom sinu Tomislavu. bio i utjecajan faktor na splitskim saborima. Nastojat ću ih izložiti prilično detaljno.. U nebrojenim člancima. 4 U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav . Goldstein.. Naposljetku.

. zametnuvši s njima bitku. Izvori 30. II.kraljevi. S druge strane. Klaić.. Izvori. 56. Viz. a tijekom vremena sve češće reges . 96. Amsterdam 1666. a kondurama po 20. jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje. 45. Izvori 41. Lučić. Izvori. Na sagenama imaju po 40. Osim ovih izvora. Thomas 36. Simeon. HSM. a na manjim kondurama po 10 ljudi. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100.. Izvori 29-30. 30. godine) i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. kao prvi historičar-kroničar koji spominje Tomislava svjedoči daje za njegova života (12001268) postojalo nejasno. pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16. hraba r mladi ć i snaža n ratnik . 29. Tako veliku moć i množinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera. 57-8. ni Ivan Lučić. 4 Rački. 7 DAT31/71-6. ali ne tako kao njego v brat. ali njega uopće ne spominje: "U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom Alagoboturovom. a djelomično i u 10. Rački nastoji odgo2 Klalć. nazivaju duces -knezovi. Klaić. Klaić. Spominju se i podaci koji govore o vremenu Tomislavovih nasljednika: "Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Izvori 31. slabo sjećanje o zbivanjima u 10. Toma. stoljeća. uputi vojsku na Hrvate i. Nastava povijesti 2.. Također.. I rodi Tomislav sinove i kćeri. poražen posvema izgubi sve svoje čete . i Konstantin Porfirogenet u DM govori o Hrvatskoj Tomislavova vremena. Kronika 42. izv. De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. 275 . Za Tomi slavo va vlada nja pokre ne kralj Ugra imen om Atila vojsk u da ga svlad a. 32-43. Hrvati ih ondje sve poubijaju . Klaić. Ovdje je consulatu samo uvjetno preveden kao "kon zul". Klalć. liber II. Tomislavovo ime iz zaborava iznio je Franjo Rački potaknut činjenicom da se hrvatski vladari u 9. 95.. Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav važan samo kao osoba kojom 914. Toma izričito tvrdi kako su tek Držislav (od oko 970. 1973. vladar Bugarske. Viz. 5 Mošin."6.. LJPD. Kralj Tomislav i njegovo doba. godine datira vrijeme Ivanova biskupovanja. stoljeću. caput VI. Ni Ivan Tomašić. 3 Klaić. stoljeću. i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5. izv. uopće ne spominju Tomislava." 7 Splitski arhiđakon Toma. Alije kralj Tomi slav.. Lučić spis splitskih sabora smatra falsifikatima 8 . J. pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex.. 6 DM 32/126-8. a potom njegove navodne uspjehe uopće ne spominje. 8 Ioannis Lucius. vodio s njime mnog o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. HSM. II. Klaić.koji je bio snaža n.

Kukuljević-Sakcinski. L'amministrazione. Međutim. a prije njih održanje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. pobjede nad Mađarima i Bugarima. Genitiv plurala "Dalmacija" mo9 F. 13 Kcrluga. Gruber. 276 . 186. i nadovezati svoje misli o tome predmetu". U cijeloj raspravi dokazni postupak Račkog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jačim argumentima. Naime. prodrla duboko u Bosnu. pa je današnji "kralj Tomislav". Tomislav. Nakon Račkog i Kukuljevića čitav je niz pisaca propagirao. što ih je Rački priopćio. 80-2. Iz vremena kralja Tomislava. što se danas. na primjer. Isti. godine bio još dux. Tomislav je bio "kralj Hrvatske i Dalmacije". neovisno o tome kakvu je titulu dotični vladar nosio. Hrvatski rani srednji vijek voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao čovjek svog vremena. odnosno prokon zula . 12 Takvo. točno objašnjenje. Goldstein. Rad JAZU 17. 1-52. Rad JAZU 58. Stoga je zaključio da je u međuvremenu Tomislav morao postati kralj. 10 I. krajnje je dvojbeno može li se iz nje zaključiti kako su hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula. plod spleta političko-historiografskih okolnosti i zbiva nja u posljednjih stotinjak godina. a 925. Budući da neposrednog dokaza o krunidbi nema. 10 Pokušao je dokazati kako se Hrvatska upravo u ovo vrijeme proširila do Drave i Dunava. ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazila u kraljevinu?". Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom Rečenica iz izvještaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu. 11 Vidi. Proglasio se kraljem ili sam. a priključila i Zahumlje. peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. Kukuljević Sakcinski. Zagreb 1879. daje I. Po priči iz Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina. smisao rečenice nije jasan. Zagreb 1879. prvi kralj hrvatski. Rački. consulatu u tadašnjem jeziku može označavati samo vlast na nekom teritoriju. Proglašenje Tomislava -Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara. 318-41. 1-52. 9 Pri tome mu je ključni podatak da je Tomislav 914. 70-89. Tomislav je bio i iznimno važna ličnost na splitskim saborima. Dakle.potrebno je doslovno prevesti i shvatiti . bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe. Zagreb 1871. može reći o Tomislavu? 2.I. prvi kralj Ivvatski.upravnika njihova teritorija. Tomislav. ZKT. na temelju analize izvora. Ivan Kukuljević je želio "popuniti podatke. Rad JAZU 58. a okrunjeni se kralj zvao Budimir. kako je konstruiran u svijesti Hrvata. to je bio sabor na Duvanjskom polju. a vladao je i cijelom bivšom bizantskom Dalmaci jom. Uprava. proširivao i obogaćivao ove teze 11. D. godine u papinu pismu rex. Kada i kalco se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu. jačanje hrvatske države i Tomislavova snaga kao vladara. Naravno. 12 Nema potrebe ni za kakvim domišljanjem ili konstrukcijama 13 . ili je to učinio papa."vladao je u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija".

Nadalje. jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad čitavim prostorom . Antoljak. U njemu on jasno razli kuje splitsko područje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politička entiteta 14 . Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. te u latinskoj i grčkoj terminologiji ima vrlo jasno. Ovo je dobio od Bizanta. Odnosno.. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepuštena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15. kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela. pa nije baš suviše sigurno pozivati se na njihovu šutnju.prvi. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. pokušao je riješiti ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog časa se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom'. također.. iskoristivši pogodno vrijeme.. Za Bizantince su arhonti. Sintagmom injinibus Dahnatiarum željelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. on je i kao kralj i konzul vladao Hrvatskom i Dalmacijama. to su "oni koji vladaju" ili "vladari". pa zatim. Druga je mogućnost da se misli na kasnoantičku provinciju Dal maciju. što bi to značilo "pravi vladar". 14-5. na Donju i Gornju. a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se izvorima hrvatski vladari spominju isključivo kao arhonti. Zadar 1976. Dakle. Takav potez protivio bi se 14 Račkl. Klaić.. otkuda se najedanput pojavljuje naslov august. August nema nikakve veze s titulom rex. Možda se tada Tomislav i okrunio za kralja. po bizantskoj vladalačkoj ideologiji. konačno ukida ninsku biskupiju. izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija Dalmacija. Uostalom." Iako su sačuvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni. da se odnosi na područje tadašnje bizantske teme.Tomislavovo doba že se tumačiti na dva načina . nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica. 37.ona se dijeli na Inferior i Superior .. nedvosmisleno značenje: svakako ne može značiti "pravi vladar". nalažemo da služi jedino u skradinskoj crkvi. Izvori. u: Antoljak. samo carevi vazali kojima car isključivo može "nare đivati". tj. protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena Hrvatskoj svjedoči i sam tekst o splitskim saborima iz 928. a Grguru koji je.dakle. Dakle. Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliža tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. pravim vladarom. 267-284. ipak se čini da nema cezure koja bi značila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. 23-4. Drugim riječima. područje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar Carstva. 196.. ako se misli na bizantsku temu . Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu. što bi značilo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do Drača. Uostalom. Međutim. na primjer. Hrvati. postao biskupom u zemlji Hrvata." Nije uopće jasno otkuda podatak daje bizantski car dao "kodikil ili povelju"."hoćemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji . Antoljak zaključuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta. a što. "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih kombinacija. pri čemu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom. 15 277 . Bez obzira smatra li se da termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u bizantsko. čak i na dio zapadne Srbije i Crne Gore. godine u kojem papa Leon VI. S.naime. postoje samo dvije kasnoantičke Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana. Documenta.

ali sve što se događalo na splitskim saborima 925. još ju je proširio i pridodao joj sisačku biskupiju. Štoviše. 60. može se reći -poniženje. DAI 43/44. raščlanjuje vijesti o pripadnosti naše obale u doba Tomislava. HZ 36. osobe careva povjerenja -vidi. Na saboru se moralo odlučiti koji će od biskupa na području bivše rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku čast. na razne načine prevodivog i tumačivog ablativa apsolutnog i konfrontirati ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih činjenica. Tada se još papa. Nakon eruditske i sustavne analize. 275-81. Primjerice. moralo se 16 G. u vrlo kompliciranim međunarodnim okolnostima. Ni činjenica da se na splitskim saborima odlučuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju država (bizantske Dalmacije i Hrvatske) ništa ne dokazuje. II. Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale. Takvim se kombinacijama protivi očigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se pokorili Herakliju. Ostrogorski. autor zaključuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom području. N. itd.I. Documenta. ti se sabori održavaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoći papinstva. pa bi se iz toga moglo zaključiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima. Splitski sabori . Stoga je na splitskim saborima Tomislav doživio. ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa čak i sukobu) u nekom izvoru zasigurno ostala zabilježena. Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru. Uistinu.ne izazivaju rato ve. koje govore suprotno. L.uloga Grgura Ninskog Tomislav je bio nazočan na splitskim saborima.. Košćaka "Pripadnost istočne obale. Stoga nakon radova J. pa i velik dio crkvene organizacije. Jedini se put u DAI spominju zajedno te dvije titule u slučaju vojskovođe Konstantina Libosa. ali da ni u kojem slučaju ne prepušta dijelove svog teritorija 16. Goldstein. za kojeg se Tomislav otvoreno založio. Viz. Margetića pitanje pripadnosti istočnojadranske obale u doba Tomislava valja smatrati riješenim. inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog. godine i što se Tomislavu tamo dogodilo. 393. miroljubivi su . Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija. i 928. Mihajlu Viševiću nadjenute su visoke bizantske titule anttpata i patricija. apsolutno prihvatljivi. 1983. 3. 17 Rački. Ivan X. ali nema nikakve potvrde da mu je prepušten neki teritorij 17. DAI 33/16. Iako se teško složiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopćavanjima. dakle. Moguće je pretpostaviti da Tomislav nije ništa pitao bizantsku vlast. 18 Uostalom. Pri tome je Margetić upotrijebio i akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore. Dela V. Marginalije uz rad V. te drugi komparativni materijal. svjedoči da nije imao vlast nad tim gradovima. izv. sigurno je da nikakvih simpatija ne bi bilo. Ferluge.. Klaić te L. bio je vrlo neprijateljski 18. u cjelini su krajnji zaključak i sve što iz njega proizlazi.). 263-278. (914-928) je postao 278 . Margetić. mislim da je od početka promašen posao. povodio za kasnoantičkom administrativ nom podjelom i smatrao bivšu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem.". Hrvatski rani srednji vijek tisućgodišnjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje počasnim naslovima i formalnim častima strane vladare. oni dobivaju danak.

uključujući Grgura. 20 Rački. 300. 36. Croatia sacra I. 128-64. Drugim riječima. 21 Šišić. a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju "Metodijeve nauke" . Srebrnić. Tako je hrvatski biskup. Documenta. mnogi su historičari preuzimali mišljenje koje se razvilo u atmosferi otočentističke romantike da je središnji problem bilo pitanje jezika u liturgiji 21. Odno šaji pape Ivana X. i tamo lit. Klaić. Povijest 416 i d.i to u bilo koju od nekadašnjih biskupija: skradinsku. Naime. te da je zapravo Grgur bio borac za latinštinu. Documenta. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom. Katić se udaljio od takvog tradicionalnog razmišljanja i pokušao Grgura smjestiti u realne odnose 22. Kauč. jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i čuvanjem kostiju sv. 279 . Barada. da se Grgur borio za narodni jezik i glagoljicu. Barada. 71-97). on je pridonio sklapanju sporazuma između Bizantin ac a i Bu gara. i izv. 195. ali je i tu odlučeno da on mora otići . Ničim skrivene ironične primjedbe na Grgurov račun nisu bile i kraj njegovih nevolja. Katić.. Iako su svi biskupi. a potom i N. O Ivanu X.. a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajući latinski obred. Članci i rasprave. sisačku ili omišku. neka uzme sve tri. željeli postati metropoliti. te je konačno u jednoj od b rojnih spletki bio i ub ijen. Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa. L.. Barada. Episcopus croatensis. Grgur se potom žalio Rimu. jer mu ni u kojem slučaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa susjednog bizantskog teritorija. op širno piše J . papa Ivan kori sve svećenike. iako iz dostupnih izvora uopće ne proizlazi da je na saborima bilo nekog spora oko toga. ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov . dj. odlučeno je da "ona crkva i grad. Split 1929. Izvori. 23 M. 1931. kao i svi mi.Tomislavovo doba riješiti pitanje crkvene jurisdikcije.jer "ninska crkva nije od starine imala biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" .. ZKT. Izvori. žene papinskog vestijara. 24 M.slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice. k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad . 214-5. No. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan samo jednom. osnovna manjkavost obje teorije jest u tome što akti splitskih sabora ni implicitno ne određuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani. Međutim.. Klaić 23 tvrdili obrnuto smatrajući daje Grgur "postao vođa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije Farlatija" 24. Dujma. Klaić. neka biskup Hrvata zna daje. Iako je očigledno u središtu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske časti. prema Bizantu i Slavenima. a drugi su biskupi bili glagoljaši. iako je stolovao na mnogo većem području. uključujući i p apa zato što je bio ljubavnik Teodore. dočim su M. ostao bez metropolije. 215. (također. koje su sada bile vakantne. Čini mi se da su historičari jednostavno pokušali prenijeti odnose iz spora oko zadobijanja metropolitske časti u navodni spor oko slavenskog obre da." 20. dobio je samo skradinsku biskupiju. 19 Rački. 190. jer je u njoj najmanje smetao nastojanjima splitskog metropolita da proširi svoje crkveno područje. n. podložan našoj metropolitskoj crkvi" 19. Povijest. 22 L. Po naknadnoj odluci pape. 34. gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma. Klaić.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Grgura, da se po njihovim biskupijama širi glagoljica a oni ne samo da
šute (tacentibus), nego se i slažu [consentientibus] 25 s načelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svađali oko metropolitske časti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogućnosti, taj je pro blem valjalo zaobići. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu oštrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogoslužja. Dopuštaju da glagoljaši
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno svećenika vičnih la tinskom jeziku, tražit će papu da i glagoljašima odobri vršenje službe Božje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogoslužja, jer su ih svi tolerirali. Politička granica između bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom slučaju, zaustavljala, a još
manje onemogućavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajući ih na opasnosti zbog širenja glagoljaštva na
njihovim područjima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji način ne usudite udaljiti i u čemu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vrše žrtvenu
službu prema običajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, već sva područja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovništva. Naime, Toma Arhiđakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni žarište opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je središte tog pokreta
bilo u krčkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najvećom brzinom istjerao
krčkoga biskupa" 28, a Krk je stoljećima bio na bizantskom političkom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogoslužje širili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom političkom teritoriju.
Nemoguće je utvrditi gdje se to događalo prije, a gdje je uzelo više maha.
Možda na bizantskom teritoriju, podložnijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, možda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
učenici mogli stići nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljaštva na splitskim saborima, njihov se pobornik suočava s
teško objašnjivim činjenicama. Ako je Grgur bio latinaš, kako se moglo
dogoditi da papa potvrđuje smjenjivanje i degradaciju svog čovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinaši i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaša, kako
25

Rački, Documenta, 188; Klaić, Izvori, 31.
Rački, Documenta, 189; Klaić, Izvori, 31.
27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upućuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klaić, HSM, 95; Rački, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Rački, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opširno, Katičić, Methodii doctrina, u: Uz
početke, 77-8.
26

280

Tomlslavovo doba

su mogli u zaključcima sabora biti pomirljivi prema glagoljašima? 29 Na to
se nadovezuje još jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je također bio latinaš?" 30 Moguće
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka svećenika - činjenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici svećenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili različitost
jezika nije baš previše uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadašnjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se nameće kao sudac koji je nadređen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zaključci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikaši hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o čemu zbog njih bude trpjela nauka kršćanske vjere..."32. Papa se neće uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
će smatrati da je za to nadležan svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
načelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristična odredba: "Neka u
crkvi, na čijem je području ubijen svećenik, nitko ne služi misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljštinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znači pastva, ali onda i "narod" i "politički narod". To
znači da je unutar hrvatskog društva morala postojati neka struktura
(modernim rječnikom bi se reklo "policija") koja održava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.

4. Panonski prostori u 10. stoljeću
Na splitskim je saborima Grguru ponuđeno biskupovanje i u sisačkoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno nameće
pitanje što se događalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske države? Siromaštvo izvora je
očigledno, ali valja poći od činjenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . Štoviše, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je važnost splitskih sabora nedvojbena, teško je složiti se s mišljenjem V. Dclonga,
Ranoromaničlti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri došlo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog područja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Događaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvažniji važnije je bilo pokrštavanje u 9. stoljeću i sazrijevanje hrvatskog društva u l i . stoljeću.
30
Nastavljajući raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja Ž. Rapanić,
Lovre Katić, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Rački, Documenta, 192; Klaič, Izvori, 34.
32
Rački, Documenta, 192; Klaić, Izvori, 34.
33
Rački, Documenta, 192; Klaić. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historičari (vidi, primjerice, V).

281

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje
Slavonije. Kako je sisačka biskupija bila vakantna, dopušteno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na području Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisačkom području, pa da
nije bilo ni političke povezanosti između Hrvatske u dalmatinskom zaleđu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraćena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak može značiti i da mu se nudi nešto što
praktički i ne postoji, odnosno što se i ne može dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konačno se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kaže da su
ugarski vojskovođe u 10. stoljeću zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Požegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilično
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i mađarska historiografija,
ipak se može vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Mađari napali, osvojili i barem privremeno držali neke utvrde u Slavoniji.
Možda to i nije bilo klasično zaposjedanje teritorija, nego samo pljačka, pa
povlačenje. No, čak i da su Mađari zadržali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograničena na držanje tih mjesta. U
ravničarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog značenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Važno je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, može se pretpostaviti da su bili neovisni o
Mađarima. Da su zauzeli još koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribilježio. Iako je prva polovina 10. stoljeća bilo doba najvećeg
zamaha mađarskih osvajanja i pljački, njihova vlast ni na području da našnje Mađarske, što im je i tada bio centar države, nije bila čvrsta.
Njihovo društvo tada još nije počivalo na ustaljenoj zemljoradničkoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stočarstvu, kao i na pljački okolnih krajeva.
Prodor Mađara u Panonsku nizinu počinje kada se slavenske pokrajine
konačno ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlašću
okrunjenog franačkog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, što znači djelomično
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaćali Mađare kao savezničku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Mađari su se učvršćivali. Još od osamdesetih godina
Klaić, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sišić, Povijest, 403-5; Opširan pregled
mišljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), štoviše, ona se prenosi u mnoge udžbenike i postaje
dio povijesnog znanja širokih slojeva. Međutim, još je S. Ljubić, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, već "od Tomislava do Petra Krešimira";
Barada, Dinastičko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugačiji način, ali se više bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeću.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Također, N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.

282

T
Tomislavovo doba

vlast "između Save i Drave" držao je knez Braslav 38. On je bio
vjeran franački vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokušao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumađarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skršen. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Mađara 906.
godine, a već su sljedeće godine Mađari strahovito porazili
franačku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je

završi
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Mađa
ri
nisu
prošir
ili na
središ
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamoš
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
eštava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bježal
i
"Hrva
tima,

Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budući daje
propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
središnjim dijelovima Panonske nizine i na istočnim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod mađarsku vlast, u dužem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se način Hrvati u Slavoniji
našli na samom rubu slavenskog svijeta, praktički odsječeni od
češkog i slovačkog prostora koji im je u 9. stoljeću vrlo mnogo
značio 40 . S druge strane, Mađarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljeća do jeseni, pljačkali njemačke zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa čak i Španjolske. Za takve su
pohode Mađari bili vrlo dobro organizirani -još su živjeli
uglavnom nomadskim životom. Međutim, u jednom dužem
procesu mađarsko se društvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomično uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su živjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budući
njemački car Oton I. u bici na Lechfeldu (Leškom polju) 41.
Ne može se tvrditi da su Slavoniju nastavali isključivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamošnje
stanovništvo u većini nije bilo mađarsko. Antropološke
analize pokazuju da se u načelu radi o miješanoj populaciji,
što je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljećima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
može razvrstati u 6 skupina pod specifičnim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasični ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38

Račkl, Documenta, 379-83; Šišić, Povijest, 396-7.
DAJ. 41 /25. Moguće je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se baš u 10. stoljeću slavensko pučanstvo naseljava u Dvigrad, značajni kaštel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marušlć, Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje Kaštela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim što su tim putovima širili svoj nauk Ćiril i Metodije i njihovi učenici
od šezdesetih
godina 9. stoljeća , čita v niz hr va tskih odnosno slove nskih riječ i u
pojedinim slova č kim
dijale ktima mogao je po mišljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadašnjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va običaja
polaženika o Božiću, slične kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna sličnost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
Šišić, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39

283

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se može smatrati
nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija

!

\
ne mogu se izjednačiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konačni rezultati istraživanja jesu sljedeći: na nekropoli u
Privlači na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -

j

;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovništva 44.
I klasični arheološki ranosrednjovjekovni nalazi iz današnje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima šireg prostora, odnosno potvr
đuju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronađen na tom području vjerojatno
potječe iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukčije) radi se
očito o slavenskom imenu 45. Kako je već rečeno46, moguće je da su Mađari
'■
u jednom trenutku držali neke utvrde u Slavoniji, možda i jedan veći ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etničku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Mađari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili južni susjedi Mađara 47, a kuda je išla ta hrvatsko-mađarska granica, ako je uopće u tim ravničarskim krajevima i bila točno
ustanovljena, može se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je očigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski živalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristično je da je upotrijebljen imperfekt (et^ov ap%ovta ar>xeŠotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala duže 50. Konstantinovo izlaganje potvrđuje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zaključiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavještava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje došlo do neke promjene, dopušteno je pretpostaviti da do neke bitne
43

Opširnije, Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 14-16.
Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 110.
45
J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klaič, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klaić, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Suić, Ocjena radnje L. Margetića: Konstantin Porfiroge
44

net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.

284

Tomislavovo doba

promjene nije ni došlo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeću
postojala neovisna hrvatska arhontija. Središnja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u načelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj čvršćoj vlasti, zbog već navedenih zemljo pisnih obilježja, a i instrumenti državne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budući da je Slavonija na periferiji kako mađarske tako i one
hrvatske države sa središtem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage čvršće podvlastiti ovo područje; ono je bilo "ničija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljeća 51. U izvorima nisu
zabilježena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeću područjem koje Mađari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljeća Mađari su konačno uspjeli, ali još prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljeća, to su zakratko uspjeli učiniti Hrvati iz Dalmacije.
Međutim, to će se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etničkom i kulturnom sjedinjenošću u sljedećim stoljećima.
Konstantin Porfirogenet obavještava da "Turci žive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, između rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina graniče s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Mađare, pa su
istraživači pokušavali na temelju ovih podataka ustanoviti madžarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljeća. Dok su mađarski historičari, na
primjer Gy. Pauler, "graničnim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Plješivica)55, dotle ih je F. Šišić tražio u nizu Macelj - Ivančica - Kalnik
-Bilogora, a slično tvrdi i Š. Ljubić, protežući tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", misleći pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubićevo je mišljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snažna prepona..." te daje istočna hrvatska granica
išla linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio mađarski teritorij 57. No, ni Šišićevo ni Bosendorferovo mišljenje
nije baš uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraćem
putu između Jadrana i središnjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva dosežu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istočnije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo viši, a i mnogo širi. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oči uvjeriti u veličinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klalć, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
Bosendorfer, Istočna granica, 166.
56
Š. Lj ub ić , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istočna granica, 166-7.

285

I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek

Iako je, dakle, mnogo logičnije da se "granične gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji piše u 13. stoljeću u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , čini se realnim pretpostaviti da promatrač s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeću, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao što mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su pretežno vladali Mađari. Područja pod vlašću nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s mađarskim zane mariva, smještena na rubu nizine. Zato je i carev izvještač mogao staviti
mađarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogriješio.
Prema tome, čini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije
proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutrašnjost, u Bosnu. Moguće je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakterističan za hrvatsko društvo 9.
stoljeća, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Međutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve većoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko još više
činjenica da se protjecanjem godina pod zajedničkim vladarem, zemlja i
prirodno na razne načine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji priča daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na našeg Tomislava, teško se u nju pouzdati, jer se očigledno u neodredivom omjeru u
njoj isprepleće povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
čitavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonačelnika dinastije Arpadovića - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajaći broj, a ne točan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladić i snažan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspješno vođenim ratovima, ne treba uzimati suviše ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-mađarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljećima 10. stoljeća, kada je i mađarska opasnost po Evropu bila
najveća. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugačije
svjetlo. Mletački kroničar Dandolo spominje mađarske pljačke u vrijeme
dužda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i Češkoj, a zatim i njihova
58

Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
Mošin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M ošin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objašnjava E. Peričić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59

286

Tomislavovo doba

pustošenja "Hrvatske" i Štajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su
se u Panoniju", zaključuje Dandolo 61 . I već spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Mađari podložili Rašku ...
krenuvši odavle dođoše do mora, te podvrgoše sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevši još grad Split predobiše cijelu Hrvatsku" 62.
Očigledno se radi o pretjerivanju, a moguće je da je kroničar mađarske
uspjehe 12. stoljeća prebacio u početak 10. stoljeća 63 . Međutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije mađarske pljačke
padaju upravo u početak 10. stoljeća. Čini se da su Mađari uistinu
pokušavali i uspijevali prijeći Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleđu obale. Ni podatak da su
Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglašavati značenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima mađarskih pljački: jednostavno, moglo se raditi o više kratnim pokušajima Mađara da nešto opljačkaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih dočekali, kao i opterećenosti Mađara plijenom, što bi im otežavalo
borbu, te o postignutom iznenađenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroničara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
mađarskih provala podastiru suvremene njemačke, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije mađarskih invazija vidljivo je da tadašnji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno značenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teško moglo stići, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Moguće je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.

5. O naseljenosti zagrebačkog područja
u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovođe zauzeli castrum Zabrag® 4. Iako se
u općenitu vjerodostojnost ovoga izvora može (i mora) sumnjati, u točnost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljeća naselje na po61

Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teško je u sve to povjerovati, pa su i mađarski historičari
bili skeptični prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klaić, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62

287

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dručju današnjeg Zagreba, odnosno susjednih brežuljaka Griča i Kaptola,
moralo je narasti do prilične veličine, jer se inače u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebačkom Gradecu pronađeni su predmeti iz brončanog doba 65.
Uža lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu današnjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
održalo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 Čini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije održalo, ali je uži i širi
zagrebački prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se može s priličnom
sigurnošću tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budućeg Zagreba. Neki ostaci drveta pronađeni u bedemu prema
istočnoj strani brda (prema današnjim ulicama Radićevoj i Tkalčićevoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronađeni dvadesetak
metara jugoistočnije, na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Doduše, nije pronađena ni kasnoantička ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logično pretposta viti da su jednostavno uništeni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljećima. Na taj su način praktički
demantirane teze N. Klaić o tome daje utvrda bila "najugoistočnom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilično pouzdan, jer su odstupanja mogu ća za samo nekoliko desetljeća, ipak se ništa pouzdano ne može reći o
utvrdi na zagrebačkom brdu Grič. Može se samo nagađati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podižu se utvrde na čitavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istražene dvije kasnoantičke utvrde u istočnijim dijelo vima Zagrebačke gore, desetak kilometara sjeveroistočno od gradečkog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeću, a potom su izgleda napuštene 72 ..
Moguće je da su utvrde slične namjene već tada izgrađene i na mjestu
buduća dva zagrebačka brežuljka. Možda bi se određene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna događanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65

J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagrebpnje početaka, Zagreb 1989, 90 i d.
N. Majnarić-Pandžić, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraživanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnarićPandžić, prof. Marija Šmaljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja još nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klaić, Zagreb, 22.
70
I. Kampuš, Prilog pitanju postanka varoši Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampuš -I. Karaman. Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o općeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje između antike i ranog srednjeg vijeka na području Zagreba, referat
na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", Zagreb 1992.
66

288

Viz. II. uz navođenje obilne arheološke građe. već na sadašnjem stupnju znanja nije dvoj beno da je početkom 10.. Nije jasno zašto je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uopće krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad. tada još vrlo skromne veličine. Rački. Poči nju se graditi utvrde na uzvišenim mjestima. gr adine ož ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7.. Povijest. i IX. nakon otprilike tristo godina relativnog mira. Istorija. Lovrenčevlć. stoljeća Zagreb imao funkciju utvrde protiv Mađara 75 . pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebačka brežuljka moglo odigr ati značaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . u vrijeme kada je Simeonu bio prvenstveni cilj zadobiti važne pozicije u Bizantu ili čak osvojiti sam Carigrad77. Ostrogorski je smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica Hrvatske" 70. 74 289 . Naposljetku. stoljeća" (u ovom razmatranju nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba". Moguće je da su Franci ojačavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni teritorij. 75 Vj. Izdanja HAD 14. bavila N. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. 8-9. Tkalčić. MCZI. posredno potvrđuje taj sta v tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje između VII. str. zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu poubijani svi od Hrvata" 76. Klaić je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala povodom za bugarski napad 80. I dok Sišić tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78. sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i. opet našla ugrožena. 80 Klaić. Srednjovjekovne gradine uBilogori. i 11. 139. 78 Šišić. Opširno se ovi m problemima. Zagreb 1990. stoljeća i njihovi pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrđivanja. Klaić. 283. 253-8. kao povod odbacuje "osve73 ARFza 819. 6. pak. ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u kasnoj antici 74. Zagreb 1091-1913.Tomlslavovo doba lja franačka vlast. 79 Ostrogorski. 325. 77 Ostrogorski. kao što je moguće i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju posjeduje Ljudevit Posavski baš ta zagrebačka. Documenta. izd. Izvori 11. jer dok "Zagreb" 1094. stoljećem. VIII-DC. 258. godine nije postao biskupsko središte. Z. Klaić. Zagreb. Izvoru 30. Klaić. N. Srednja Evropa se. stoljeću. razlike iz među dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom pogledu nije bilo. izv. Usp. Istorija. 76 DAT 32/126-8. Zlatarski. Za greb 1934. a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. ali o njoj najpreciznije izvještava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme dođu isti Bugari. 2. činjenica jest da su doseoba Mađara u Panonsku nizinu krajem 9. i I. 56. Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrđivati novim arheološkim nalazima. Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronađena uz kaptolski brijeg datirana 10. Povijest. Klaić. 9 i d. 422.

Njih će obnoviti tek Samuilo. Zetom. Klaić. Documenta. Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske. N. a i teže prohodan. Bljgarsko-hrvatskg otnošenija prez prvata polovina na 10. Eventualni put preko Srijema i sadašnje Bosne za bugarsku je vojsku mnogo duži. Historičari su općenito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u Bosni84. Samo. Svesla venski zbornik. Godišnjak ANUBiH. Centar za balkanološka istraživanja. 191-2. Zagreb 1930. Bojanovski.87 Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu. papa Ivan X. 82 Rački. Bugari su se sukobili s Hrvatima. Povijest. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na područje BiH. 51. LJPD. a kako njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio očevu ratobornost. Documenta. 422. n. 87-8. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. godine. Vidi. 85 Tako stoji na ploči na kojoj je izložena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. 84 Šišić. 194-5. 290 . Uprava. Goldstein. poslao je u Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspješno "završio pregovore između Bugara i Hrvata"88. Ubrzo je. iako bi rezolutan zaključak u tom smislu bio neuvjerljiv i nategnut83. Isti. knj. čini se da je dopušteno pretpostaviti kako je Simeonova zamisao bila da napadne očigledno slabo branjene bizantske teritorije na zapadu. 400-401. opširno i Zlatarski. morao se prvo sukobiti s Hrvatima. XV. Po kazivanju kroničara Georgija Hamartola iz 11. "prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. Nasuprot svim ovim mišljenjima. dj. 392. Povijest 422. Sarajevo 1970. da bi došao do nekih gradova bizantske Dalmacije. bilo je logično da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima više nije bilo. 36. 45-55. Zlatarski. baš kao i "davanje utočišta Srbima" ili "osvajačke težnje Simeonove". 13.može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije. 88 Rački. 87 I. mnogo prije nego da sebi nametne još jednog neprijatelja -Hrvate. stoljeća te Teofanova Nastavljača čak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla povezati s porazom njegove vojske82. već smatra da je "Simeon bio prinuđen na taj rat samim stjecajem prilika i kritičnim položajem u kojem se taj čas nalazio" 81. Hrvatski rani srednji vijek tu". 86 Mošin. 130 i d. knj. Izvori. L'amministrazione. 81 V. Opsežna analiza vijesti u: Ferluga. 83 Šišić. Izvori 30. kad pola stoljeća kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva. Simeon iznenada umro. u LJPDje zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska . 927.I. Međutim. vek. Klaić. ili čak u Srijemu85. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške.

222. Klaić. Viz. odabiru tre nutka napada. broj stanovnika bi se prepolovio 95. pa zatim o tome kako su Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani . Grafenauer je u tom proračunu područje hrvatske države protegao i na Slavoniju. 19." 93 . ili "na brdovitim. ono se ostvaruje ne samo na taktičkom planu nego i na strateškom. i nedostižan im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovništva. 25. 2. ali bez bitno novih elemenata S. 92 Johannis chronicon venetumVll. jer je to u ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887. Hrvatska vojna i ratna poviest. Komunističke koncepcije o "naoružanom narodu" 90 291 . da bi pobijedio Bugare. Grafenauer.ćv %axq TĆOV x«p5v Sio/copiocu. Tako su i Bugari. Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Izvori. dakle.Hrvati. "za područje Tomislavove Hrvatske jedva možemo u to doba računati na više od pola milijuna stanovnika". Izvori.. a ako se ona izuzme. po svemu sudeći. koliko se dade zaključiti po Skilicinu podatku. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. stoljeća. Već je B. stoljeća pojedine evropske zemlje u slučaju rata mogle mobilizirati samo 7-8%. nego je način ratovanja prilagođavao činjenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoćniji. Hrvatsko 89 I. 365. na "nepovoljnim mjestima brda".Tomislavovo doba 7. izv. na kondurama po 20. Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum. što im je sve pred protivnikom donosilo odlučujuću pred nost. 41. kao što su to činili krajišnici u Hrvatskoj. jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto i način borbe. ovaj njegov izvještaj valja svesti u realne okvire. HZ 5. Documenta. da na sagenama imaju po 40. a na manjim kondurama po 10 ljudi. Kako je u tim borbama iznenađenje očigledno bilo jedan od glavnih čimbenika pobjede. II. Izvori. Zagreb 1994. Prema tome. Hrvati su način borbe (kada bi se osuvremenjivao ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se . 91 Johannis chronicon venetumVll.".poznavanju zemljišta. Documenta. Thurn. 22. Rački. predstavlja zaseban entitet. Berolini -Novi Eboraci 1973. 31. jer.. 97. ubili mletač kog dužda 92. 45. 94 B. 1952. ali i dodaje da je "Simeon pobijeđen . izd. a na teritoriju današnje Poljske oko 900 000 stanovnika. ali navodi na zaključak da su Bugari u trenutku kada je bitka započela bili u vrlo nepovoljnom položaju. Rački. 374-5. i to je svakako bila jedna od osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90. Hrvati su ostvarili iznenađenje. prenosi izvještaj o bici između Bugara i Hrvata iz starijih izvora. Zagreb 1943. Taj podatak ne pomaže u točnijem smještavanju bitke. nepovoljnim mjestima" 89. Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata. Klaić. Koristan pregled. 95 Postoje podaci da su polovicom 19. Organizacija hrvatske vojske Bizantski pisac iz 11. kada Hrvati iznenada napadaju mletačku lađu 91 . ako se zna daje na teritoriju istočne franačke države bilo oko 2 500 000. Ivan Skilica. Klaić. Tomislavu nije bila potrebna neka iznimno "jaka" vojska. bilj. Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da. s velikom vjerojatnošću srljali u poraz. 28-9. Pavičić. primjerice. Ivan Đakon svjedoči o borbama Mlečana i Hrvata za Domagoja. 93 DAT31/71-4.vojna koncepcija i doktrina) prilagođavali konkretnim uvjetima . ili "u brdima".

Tamo se tvrdi daje u borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pješaka i 300 konjanika Ljudevita Posavskog. 181-193. a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o "općoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima društva.3. 20. 101 Novak -Skok. Documenta. Era smus 7. bez težih posljedica po funkcioniranje privrede. a novčani dio najčešće nije prelazio svotu od 1-4 solida. Ivana Biogradskog za konja 98 . Izdanja HAD 15. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. F. 98 Rački. relativno visok postotak stanovništva posveti obra ni z emlje. Tako župan Sidrage Jurana prodaje posjed samostanu sv. 22. ni mletačka vojska nije bila velika. Žunec. 28-9. Naime. D. bio velik gubitak. Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru Krešimiru IV. Klaić. Račkl. Dio cijena bio je plaćan u naturi (poljopri vredni proizvodi). a Petar Crni je za čitav zaselak ili selo [curlis) u Žrnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu dao samo jednog konja 99. Račkl. čiji teritorij nije uopće bio prikladan za uzgoj konja. 100 CD II. 102 Račkl. Izvori. J. a posebno za hrvatsko društvo dalmatinskog zaleđa. u posl je dnjim dese tljećima zbog ubojitosti oru žja ni je p otre bna br ojna vojska . a kroničar Ivan Đakon posebno naglašava daje zajedno s njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. odnos bi bio 1 : IO. Jelovina. 1949. La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps de s chevaliers de la Table Ronde. Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman. Pariš 1976. Dakle. O. 213 i d. što višestruko nadmašuje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemljiš nu česticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaća za roba (između 1 i 40 solida).I.ni u vr i j e m e ne os p o r n o g procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214. Goldstein. Supetarski kartular. Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214.63. 104 ARF z a 820. Jedan konj vrijedi od 6 pa čak do 40 solida 100. Za gre b 199 4. Stvarnom stanju prije će odgovarati odnosi spomenuti u jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno društvo 97. 162. M. godine dužd Petar Kandijan kreće na Neretvane. 96 Johannis chronicon venetum. Zagreb 1990.Skok. jednu od najznačajni jih u srednjemu vije ku. 322. 104 odr az su pos ve ma šn je milita rizac ije dr ušt va. O broju konja nika u odnosu na pješaštvo mogli bi svjedočiti suvremeni izvori. 17. 46. više od 1300 vitezova. 15. ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajući općenito preuveličavanje). Očigledno je to. Izvori. 99 Novak . 374-5. 166. 292 . Uostalom. čak i u kraćem roku. pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du nema više od 8% stan ovništva — vidi. VII. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek f srednjovjekovno društvo bilo je gospodarski isuviše slabo da izdržava veći broj vojnika. 227. U De admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. Documenta. Klaić. po kroničarevu sudu. Pastourea u. odnosno na mogućnosti da se. 103 O tome svjedoči i izuzetan nalaz pozla ćenih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi. Revue du Nord 31. a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103. konja s momkom102.Fr a n c u s ka . 130. Supetarski kartular. 97 Tako ni na j ve ć a n i na j ja č a e vr op s ka z e ml ja . kada 887. oni ga ubijaju. Međutim. 1200 slu gu na konjima i 5000 pješa ka -vidi. Documenta. Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta. jer je posjedovati konja i jahati ga mogao sebi priuštiti samo uski sloj najbogatijih. Verbruggcn. godine.

što bi značilo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo. Određena skupina mladih ljudi bila je privremeno oslobođena redovnih radnih dužnosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 . crkva sv. 322. Documenta. Brandt. Reljef konjanika. Zagreb 1981. zajednica od 500-800 stanovnika. Čini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govoreći pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedničku. pa u tom slučaju hrvatska vojska ne može biti mnogobrojna: nju uzdržava društvena zajednica. Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva "vojskom" Ljudevita Posavskog .exercitus Liudeivili 106. mogla podići na oružje stotinjak ratnika. ali se iz drugih 105 M. a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju. a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog društva da bi se mogli izvoditi i posredni zaključci. Može se pretpostaviti da je hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratničku družinu poznatu iz ruske povijesti.■. Martina u Pridragi kod Novigrada Izvori koji bi neposredno svjedočili o organizaciji hrvatske vojske gotovo i ne postoje.. » /& Slika 27. 819. 293 . Povijest Rusije u srednjem vijeku. 19. Autor pretpostavlja daje "mir". Rački.

je r post oj e sumnje u njezinu vjerodostojnost -vidi. Ona je 107 Račkl. Katićić. 169-70 i tamo lit.I. opšir n o. ne samo stoga što se ta riječ pojavljuje i u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim. Documenta. Stoga se čini da bi tu vojsku najbolje bilo nazivati "družinom". 102-4. uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e . 294 . nego i zbog toga što se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. 322-3. validamanus. Ra č ki. godine svjedoči pri pravnom činu cum suis militibus. Pretarijanci 70-81. Goldstein. o "oružanoj pratnji" -protectus suonimpraetorianorum. "sa svojim vojnicima". Ostruge opisa može zaključiti da se radi o manjem broju ratnika. Ra d 99. ruskim). Nuta rnje stanje . odnosno sa svojom vojnom družinom108. Neretvanski knez Jakov nešto prije 1080. CD I. 109 Vid i. dakle. 108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom. delecta manus107. Hrvatski rani srednji vijek Slika 28. magnae copiae.

sv. osim "knez Gačana" i "dalmatinski knez". I. 209-30. mač. R. Isti. 116 R. ili ih treba tražiti na području splitske nadbiskupije" 118. kao i o sve izrazitijoj društvenoj diferencijaciji 112. jezik. Documenta. U jednom radu. 1957. i "knez Gaćana i Timočana koji su nedavno napustili savez s Bugarima". Klalć. Warszava 1970. a Zvonimir ratuje protiv Karantanaca1} *.Tomislavovo doba sredstvo pomoću kojeg je Borna pokorio Gaćane 110 . a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i "nepoznavanje literature"115. Te su teze krajnje nategnute 110 ARFza 819. Novaković 116 zamjera Prvanovi-ću "što se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez". 170-88. luk i strelice. III. Tomičić. Vesnik Vojnog muzeja 11-2. ali su ti pokušaji ocijenjeni "nedozrelima". kacigu i oklop. Beograd 1981. 322. Ž. Klaić u HZ 10. SHP 14/1984. Klaić. Prilog hronologiji naoružanja Slavena u VI i VII veku. tako i oni iz 9. 3-4. Zbog različitih mogućnosti tumačenja ovog posljednjeg izričaja. Teze za raspravu o knezu Borni. 111 295 . Documenta. Račkl. Nutarnje stanje. narodu za koji se kaže da zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zaključio kako su u 9. 474. Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka. te potom zaključuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. Još jednom Serborum ili Urborum. 1957. Zagreb 1974. 117 ARFza 822. 112 D. Pribaković. 101. Novaković smatra da Srbe "treba tražiti ili na teritoriju tadašnje hrvatske države zajedno s trima županijama (Lika. 258-9. 113 Rački.. 185-93. pa do Grmeča i Kozare. Novaković je podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima.imali su dugo koplje. 24-57. Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istočne Srbije). kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja. 17. franačkim). Rad 99. 114 M. godine). Prvanović. Povijest 674-5. Z. Račkl. istoriju i folklor 37. Rad JAZU 33. Također. Međutim. Novaković. 326. stoljeću Srbi zapravo živjeli na širokom prostoru od Like. Nalazi oružja. mogu svjedočiti o stranim utjecajima (primjerice. Prilozi za književnost. 23-38. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždin skoj regiji. Oprema hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih vojnika toga vremena . Šišić. Novaković. Izvori. Rački. neki su istraživači smatrali da je Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gačana) došao na zapad i u Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114. Kulturni radnik 3. i 10. stoljeću U "Analima franačkog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je. Vinski. što potvrđuju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz 1074/5. 115 Bilješka N. 118 R. 8. komentirajući vijesti iz akata splitskih sabora.. Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. 18. nego i brojni arheološki nalazi 113.301-11. 1971. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej. Izvori. Beograd 1966. i kasnijih stoljeća. 135-58. Documenta. vol. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. Gacka i Krbava) .

Izvori. 120 296 . Katlčić. D ocu men t a. uz navođenje literature. Na splitskim saborima bio je. bilo sukladno već spomenutim podacima o bježanju Srba u Hrvatsku. Na temelju jednog odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125. jer o tome svjedoči na više mjesta i car Konstantin. uostalom. 125 Rački. izv. II. Ispravci i dopune 2. Da bi neko mjesto dobilo ime Srb. S druge strane. Čini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru nisu bile tako neuobičajene. logikom susjedstva. ali se tu ipak radi o Dalmaciji u njezinim kasnoantičkim rimskim okvirima. usp: Goldstein. pošto mu je zadavljen otac. Ra č kl . nema pri mjera u "vulgarnom". izvlačili su se dalekosežni zaključci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske države. jer je krajem 10. mjesno stanovništvo (Srbi) mora se etnički razlikovati od onoga na širem prostoru . i zahumski knez Mihajlo. 69. mogli biti i sudionici tih split119 Klaić. Goldstein.borba protiv zajedničkog bugarskog neprijatelja. nije sporna tvrdnja franačkog ljetopisca da su Srbi kao narod živjeli na većem dijelu Dalmacije. Inače. na raznim mj. pa se čini iz filološkog aspekta da je logičniji prijevod "prvaci Srba". 121 O tome opširnije. 211.a to su bili Hrvati. dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti urborum. Također. zajedno s Tomislavom. Documenta. 124 Rački. 126 Vidi. srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala treće deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim. dijelom Crne Gore i Srbije 120. stoljeća. Povijest. što bi. I zv ori 18 . zajedno s braćom i sestrom i svojom djecom stigao u Držislavljevu državu 124. karakterističnim za drugu deklinaciju. Naime. stoljeća i Bugarin Penćo iz grada Trnova. ipak se valja prikloniti izrazu Serborum. Obja š nje n je da je 1 Ka ti či ć . Srbi.I. 123 DAI 32/119-20. G. o tome. 122 ARF z a 82 2. 32 6. stoljeću (današnji Srb) 119. kada je u Srbiju provalila bugarska vojska" 123. 33. Hrvate i Srbe ujedinila politička nužda . a zatim i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku. kao što su. 67. 253-67 i tamo opsežna lit. 23. Viz. kada je ona sezala duboko u teritorij današnje Bosne i Hercegovine. 56. S. Kla ić . Gunjaca. Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija. pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba". I.) knezova" 122. 190. Naposljetku. onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih knezova -op. Documenta. Značenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa Ivana III. kao vjerojatnijem i zaključiti daje u jednom trenutku. a stvar je ipak mnogo jednostavnija. u prvoj polovini 10. u hrvatskom ranosrednjovjekovnom i općenito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasičnih vrlo su česti i nisu nipošto iznimka 126. Uostalom. Pretorijanci. Klaić.70. Spomenuti Srbi nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. Pretorijanci. A Srbi su onda uistinu živjeli u njezinim istočnijim dijelovima 121. Hrvatski rani srednji vijek i očigledno nevjerojatne.

Erazmus 1. Zagreb 1993. Svakovrsni doticaji. stolj eća. Opć en ito o ta kvim postupc ima u hrvats koj politici 19. kada se to i u kojim okolnostima dogodilo. u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja dosljedni. terminološki je kriterij presudio. 54-5. Dinastičko pitanje. Srednjovjekovno doba. jer su Zahumlje. Gottschallc 8. U 10. Opširnije. II.Tomlslavovo doba skih sabora. I franački kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao simbol "regnuma". Gol ds te in . Krunidba je. Paganija. Klale. Tomi slav. 60-2. bila obred ustoličavanja vladara u njegovu dužnost. a i u 14. stari poganski običaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. dakle. Trabunija i Konavle uistinu blizu127. valja utvrditi što je zapravo krunidba u ranom srednjem vijeku. Go ld stein. 29 -3 3. 22. ključan im je argument bio onaj rex iz papina pisma. uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. kraljevske vlasti. stolj eća oživotvoren u zajedničkoj državi. stoljeću. bilo odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. kao i zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129. 127-8. 928. te kako protumačiti onaj rex iz papina pisma. pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbježni. bilo daje dizan na štit. Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen. stoljeću. 127 DM 33-36. 98. naime. I. a Hrvati su čini se u Duklji morali doći u doticaj sa Srbima nastanjenima u susjednim krajevima. te konačno i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima. 130 Barada. jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128. usp. Nakon pokrštenja. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove. niti čini. Documenta. koji se mijenjao ovisno o zemlji i razdoblju. 297 . 129 Annales Barenses ad a. 9. Klaić. 131 U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est vizigotski kralj Vamba godine 672. ili 15. Rački. Međutim. ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim savezništvom koji j e u dij elu 20. Izvori. 393. Time se značenje kraljevstva mijenja. te ih je u pravilu dobivao od svećenstva 131. izu. i 20. Viz. 128 Katić. Brandt.vid i. Srbi u ličkom Srbu bili su okru ženi Hrvatima. jer su na mnogim područjima bili susjedi. bilo je doticaja između Hrvata i Srba. bez obzira na specifičan položaj i dužnosti pojedinaca. a vjerojatno je tako bilo na području današnje Bosne i Hercegovine. Izvori. Na taj se način može utvrditi i ono što je nedvojbeno mnogo važnije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili običaji vezani za krunidbu u Hrvata. a to nitko nije činio. upravo su tako mnogi autori objašnjavali te epizode u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja općenito srozava li n a slu ž en je dne vn oj p ol it ic i . O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUčavanju hrvatskih vladara Kada su historičari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem. dakle. postavljen na sveti kamen. 59-65. 52-62. i kršćanski je vladar. U Evropi se kralj ili vojskovođa oduvijek proglašavao na javnoj ceremoniji. Upo treba pov ijesti.

Vidljivo je to na bareljefu s oltarne pregrade u splitskoj krstionici 134. Gacka i na Neretvlcl (vidi. a da nema presudnog činitelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvođenju u kraljevsku ili neku drugu čast (kneževsku. godine ogradio od raspravljanja o tome da li se skupština uistinu dogodila ili nije i tko je okrunjen 136. primjerice). 245-7. Documenta. 6. Sarajevo 1970. jer su krunidba ili obred ustoličenja tako široki i neodređeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvođenja u različite časti. Jellć. Mandić. 108). da Uje ta skupština na hlivanskom polju sbilja držana.. Iako zemljopisno i etnički vrlo blizak. pretežno u 19. narodne skupštine) očuvale na više mjesta u Bosni i Hercegovini . Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als 298 . utjecaji na položaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u Hrvatskoj očigledno su se isprepletali.kod Blagaja. kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice. Klaić. R asprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. neki su pisci. a prva okrunjena osoba bio bi tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. bizantski i franački. Studies In Church Historv." 137 Vidi. slične su se kamene stolice koj e su imale. 134 Vidi. Primjerice. Od njih je svakako najvažniji jak i konstantan franački utjecaj i gotovo potpuni nedostatak bizantskog 133 . 126-44. Vol. Beograd 1948. 13. ipak je proizvod spleta nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih činitelja 132. odnosno istočni i zapadni. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: Janet L. Oxford 1976. ANUBiH. prva ovjenčana osoba koju se može nazivati kraljem jest Stjepan Držislav. 8. Rim 1963. vrlo nepouzdan izvor. VHAD. poznati opis ustoličavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Koruškoj ne može biti od velike pomoći. 194-213. 133 O razlikama između zapadnog i istočnog obreda ustoličenja. M. 136 Rački. 135-45. T. Podaci o ustoličavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne dopuštaju nikakvo sigurnije zaključivanje. čini se. Hadžijahlć. Nelson. pa su historičari svaki 132 Međutim. Istorga države i prava naroda FNRJ. Vol. Stoca. str. približno iste f unkcije (ustoličavanje. ser. U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobožnjeg hrvatskog vladara Budimira na Duvanjskom polju. 68-9. 103-4. L. 1908-9. Rad 91.I. S druge strane. S oprezom valja prihvaćati i mogućnost usporedbe. stoljeću. ali su takve teze danas gotovo u potpunosti odbačene137. D . naime. Janković.. Goldstein. Duvanjski sabor. D. 135 Rački. Autor je zadržao takve stavove i u. u: The Orthodox Churches and The West. Po vijest. izvjesno je da postoje i argumenti na temelju kojih je logično zaključiti da se već i prilikom Trpimirova uvođenja u vladarsku čast obavljao svojevrstan obred ustoli čenja. Pregled mišlj enja donosi Ši šlć. n. Nutarnje stanje. godine. Izvori. 91-119. gdje se čitav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvrđuju papa i njegov izaslanik135. LJPDje. Iako se još F. sudovanje. Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages. 149-50: "Neupuštajućl se ovdje u razglabanje pitanja. poistovjećivali Budimira s Tomislavom. X. Hrvatski rani srednji vijek Ukoliko se ovakav uopćeni model krunidbe može usporediti s pribilježenim događajima iz hrvatske povijesti. primjerice. 201-61. Međutim. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju.. Centar za balkanološka istraživanja. Rački 1888.

Na to upućuju i jezik i rječnik pisca. 142 Klaić. Duvno je u 10. stoljeću samo dio županije Livno. Siid-ost Forschungen. da li se sabor uopće održao na Duvanjskom polju. LJPD. primjerice. ka še diše Hlivaj" (]oš jedna potvrda nepouzdanosti HR. a za cijelo područje županije Cetina. stoljeća. krunidbe. ser. a održan je i crkveni sabor.. našli kralja na polju Dalmi"139. Iako se u historiografiji i publicistici uvriježio termin "krunidba na Duvanjskom polju". Dijele ih možda i stoljeća. N.. za prethodno 11. gdje bi bilo to Omiško polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti. 51. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. stoljeća. Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno. a Hrvatska redakcija. 19. na raznim m]. kao i županije Livno. 139 Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae . AlmLsium za Omiš. a za 10. stoljeće čak do 100 godina. glagolskim pridjevom sadašnjim. odnosno Duvanjsko polje. stoljeća 2 godine. Peričić. unatoč velikoj konfuz nosti priče historičari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi. 51. ne pokušava smjestiti događaj u povijesni kontekst. Historičari su općenito poistovjećivali Hlivaj = Hlijevno = Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium. što je sve još karakterističnije za Hrvatska redakciju138. preveo je advenientes kao "došavši". 10. ima lingvističkih argumenata. ali particip prezenta valj a prevesti nesvršeno. 299 . gdje je krunidba opisana opširnije. Mošin. i si. 195 1 d. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji arheološki nalazi je Muć. Zagreb 1991. Marko Marulić prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna appellatur140. U Hrvatskoj redakciji piše sljedeće: "I tako prišadše rečeni gardinali i biskupi. Almissium. Mošin. pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama. Naime. Barada. stoljeću. Ipak. Peričić. Međutim. 141 M. Pitanje je. najvjerojatnije čak u 15. Također. naziv Dalma identificirali kao Omiš.. U Hrvatskoj redakciji. 47 i d. crkvenog sa bora ili nečeg drugog).. 1928. II. Dahnasium.). E. ljetopis popa Dukljanina.. LJPD.). jer se planitie prevodi s "planina"!). Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokršteni. nedostaju zemljopisni. pogreške u vremenskom slijedu kod opisivanja događaja iznose za prvu polovicu 12. što je antičko ime za Duvno. E. dočim za ranija razdoblja kronologija uopće ne postoji (vidi. naime. Povijest.Budimira. SHP. 18. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. on ne odgovara onome što se uistinu dogodilo. Zagreb 1991. na raznim mj. territoricdes Substrat. LJPD. ove nejasnoće ili čak pogreške nisu i jedine u opisu krunidbe u LJPD.. U latinskoj verziji LJPD stoji da su "dolazeći tako kardinali i biskupi. Band XLII. 138 LJPD je nastao polovicom 12. nema većih samostana. pa prihvatiti Duvanjsko polje kao mjesto nekog događanja (pokrštavanja. da ono ne leži podalje od većih središta hrvatske države 9.Svetopelega . 140 Mošin. stoljeće. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum. krunidba kralja Svatopluka . 11-60. pa čak i 11. Jedino su Barada 141. TopograjyaPorfirogenetove Poganije. Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja se navode u vjerodostojnim dokumentima.Tomislavovo doba podatak iz njega preuzimali s oprezom. Munchen 1983. Klaić142. najdoše kralja na planini. a za njim i N. Ljetopis popa Dukljanina.. nekih 20 godina.

Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis zumEnde des 11. prvi kralj hrvatski. Naime.I. kada je očigledno ime glavnog. 34. a za careve su pape Leon III. I Prokopije iz Cezareje. niti ga je papa mogao imenovati (proglasiti). već i drugima. ZČ VI-VII. Rad JAZU 58. već je to učinio carigradski patri jarh. Tako se može zaključiti da se titula rex u ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu.yapćov" nema ništa zajedničko s Tomislavovom titulom rex. prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog kralja143. Kukuljević-Sakcinski. Santšfaller. a do njihove krunidbe nikada nije došlo. dokazujući da ne zna ni za kakvu krunidbu ili titulu. pape se sve do posljednje trećine 11. (1073-1085)." ili cara. 147 L. na primjer. godine priznao Pipina Malog za franačkog kralja i odobrio njegovo pomazanje. i Otona I. Bot>A. ali ni to se ne može smatrati pravilom. 144 300 . godine. Jahrhunderts. Bellum Gothicum. Jasno je da u svim takvim slučajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu bili i okrunjeni 147. Bellum Gothicum. Slavenski je knez 143 O krunidbi na Duvanjskom polju. I. Uostalom."bič Božji" nazivan u kronikama kraljem. I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. papa Stjepan VI. Poznata su samo tri prijašnja slučaja -papa Zaharija je 751. jer. Da li se Tomislav uopće mogao okruniti i tko bi to učinio? Jedna je od pretpostavki da se okrunio sam. stoljeća nisu politički vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali kraljevske znakove ili ih samo imenovali. stoljeća naslov rex. 1. i to po vrlo teško ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snažnog i utjecajnog vladara. 38. 250. Tomislav. označavajući time vladara nižeg ranga od "pocoiTis'oc. koji je podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima. te drugih osoba). 14. 962. VI. Zagreb 1879. 26. Hrvatski rani srednji vijek Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodološki: je li dopušteno proglašavati u nekoj priči vjerodostojnima imena epizodista (carevih i papinih poslanika. 1952-3. Osim toga. Čak je i Atila . kao i njegovi mlađi suvremenik Odoakar. Titula rex nadijevala se kroz stoljeća po najrazličitijim kriterijima. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske vladare općenito arhontima. odnosno Ivan XII. Međutim. Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape. pišući na grčkom. a sam naziva rex čak i vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su često upotrebljavali i barbari i Bizantinci. 145 Prokopije. po uzoru na bugarskog cara Simeona 144. detaljni je . 146 Prokopije. ključnog lika izmišljeno.. svjedoči da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja života (jer su tako barbari običavali nazivati svoje vođe)" 145. (885-891) tako naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka. ustoličili Karla 800. 47-50. Simeon se nije okrunio sam. Tomislav. Goldstein. V. rexi "kralj" nisu identične i istoznačne titule. Do radikalnog zaokreta u toj praksi došlo je u doba Grgura VII. Ako je tvorac ili zapisivač želio priču učiniti uvjerljivom. njegova titula "fiaaikevc. Goldste in.

Kada se nekog tako naziva. Pamletnik Slowlanski XVIT. pa Zdeslav i Branimir comes. gospodstvo. opširn o. Ra d 17. a zatim u dokumentima splitskih sabora 925. koji je izložio Šišić. 150 O k onk re tn im sit uac ij a ma . Povijest. samo je historiografski dogovor da se prevodi kao "kralj". u: ZKT. papinska je kancelarija u razdoblju od šezdesetak godina upotrijebila čak četiri naziva za hrvatske vladare. također. 301 .dakle "kraljevstvo". Geneza Tutulu "Rex Chroatorum". Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja očigledno je za prošle generacije bilo i pitanje specifičnog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka. To stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex.Tomlslavovo doba mogao biti u stranim kronikama nazvan rex. Titule. i 928. 1967. hrvatski se vladari nazivaju rex. nesvjesno se dolazi pod utjecaj kasnog feudalizma. to i nisu mogli saznati). 2 3 i d. onda on ne mora uopće razmišljati kako ga se titulira u njegovoj državi ili izvan nje. a titula postaje mnogo važnija od stvar ne vlasti151. Goldst ei n. pa da je papa zato naslovio pismo sa rex. Uostalom. Goldste in. "kralju" kao bitnoj različitosti od "kneza". a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku učinilo najprikladnijim 152. a pogotovo ovakva povijesna činjenica od iznimne političke važnosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske okvire150. kada se društveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadržajem. Time je papinska kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuviše veliku nedo sljednost. a da bi se u onom rex tražili formalno opravdani razlozi 149. Ra čki. jer je on neprijeporni vladar koji je u posebnom odnosu prema Bogu. a samo tri godine kasnije i princeps. vlast. "kneževine" i svih drugih titula. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od bitno veće važnosti činjenica da su hrvatske vladare njihovi podanici oslovljavali s regnum i imperium . Sedamdesetih godina 9. stoljeća prvo je Domagoj bio nazvan dwc. nije im bilo posebno važno kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima. 148 T wasilewski. 149-160. Osim toga. a podanici su ga i dalje mogli nazivati knezom148. Međutim. 162. 149 I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem". Zagreb 1871. valja prihvaćati s rezervom. 413-4. kada se insistiralo na "krunidbi". 151 F. čini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku nisu gotovo uopće poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni kroničari (uostalom. Tomis la v. us p. Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k nežev in a u kra lj ev in u. 152 O tome .

Klaič. 80 sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i množinu vojske imala Hrvatska do arhonta Krešimira" 4. o "miroljubivosti" Hrvata. poslužila je tadašnjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. Izvori. Viz. Povijest. Viz. G. Iako historicitet ovog Martina nije utvrđen. . Izvori 45. "Bio je obučen u svjetov no odijelo. koji je. Viz. DAI31/75-8. pričaju isti Hrvati.) ni sagene ni kondure (tj. Theophanus Continuatus V. Viz. "njegov sin Miroslav vladao je četiri godine i bio je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . na i. jedini čvrst podatak za 1 2 3 4 5 302 DA731/42-51.. izv. stoljeća . ali ne i mnogo više od toga. pisac DAT tvrdi daje Hrvatska imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika. Tomislava je po svemu sudeći naslijedio Trpimir II. II. II. Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo nekoliko podataka. 79. II. s područja oko Akvileje i Grada. I sljedeća tvrdnja. nastavlja Konstantin Porfirogenet. 100 000 pješaka. II. očigledno je car tu priču koja je kružila po Hrvatskoj iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kršćan stvu i prije uglavljenim savezima. Viz. Klalć. brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga. Klalć. a čini se da je on prije djelovao polovinom 9. negoli u 10. Hrvatska poslije Tomislava 1. 288-9. ukoliko netko baš protiv njih ne zarati". izv. dakle. 45.ona su zbacila sa sebe "davnašnju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krštenja" 3. izv.. 433-4. podijelivši im blagoslov sličan papinom" 1. Izvoru 44.5. izv. činio mnoga čuda . Krešimir je bio Trpimirov sin i naslijedio ga je na prijestolju oko godine 935. DA/31/58-74.X. 41. II. stoljeću 2. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smješta priču o dolasku "pobožnog čovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franačke. mj. za razliku od Hrvata i drugih plemena istočnojadranskog zaleđa u prvoj polovini 9. Oni su tako oskudni da je nasljednicima moguće samo sa sigurnošću utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed. Dakle. Usp. izv. 45. on Hrvatima ponovno preporuči da do kraja svoga života čuvaju ovu zapovijed njegove svetosti pape. 43. Pošto je Krešimir umro. Napokon. I. koja je između Hrvatske i Venecije". i komentar Šišić.

62. godine. i u kojoj se spominju njegovi preci. podizanju utvrda i revitalizaciji antičkih cesta. Viz. Dakle. 45. teško održavanu ravnotežu u ponudi i potražnji hrane mogla je ponajprije narušiti totali tarna vlast u nastojanju da izvuče od svojih podanika što više kako bi nastavila gradnju objekata nužnih za opstanak. Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlađem bratu Mihajlu Krešimiru II. obnovi i gradnji crkava. Priručnik. II. 142. 8 Toma. pa se čini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Krešimir je vladao do otprilike 945. a zatim i od posljedica takvog stanja. koju je 1062. morala je biti i dotadašnja snaga hrvatske vojske. indirektno je to moglo značiti i slabije žetve. 9 DA/31/78-9. i vijesti s ploče kraljice Jelene 7 . Izvori. ponajviše od seljaš tva. Ranosrednjovjekovno hrvatsko društvo nije moglo. Jedan od uzroka. "u zemlji su nastale svađe i mnoge razmirice" 9 . godine na prijestolju već bio Stjepan Držislav 8. godine. kondura velikih i malih ***. krizi su značajno pridonijeli i gospodarski uzroci. pothranjeno ili gladno stanovništvo . II. kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo.9. bez obzira što su brojke Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveličane. stvaranju sve većih ratničkih družina. Klaić. Viz. 126. Za Držislava će Hrvatska doživjeti privremeno razdoblje mira. 45. izv. od pradjeda Krešimira i njegova sina Držislava 6. Kako se tolika sila nije mogla u dužem razdoblju izdržavati. ukazuje samo na jednu stranu problema. gradili su uglavnom seljaci. dakle oko polovine 10. nerodnije godine. Izvoru 45. Povijest. Klaić. morala se osipati. i konjice *** i pješaštva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svađa i mnogih razmirica". upotpunjava se slika. Klaić. godine izdao Petar Krešimir IV. stoljeća. dakle. 7 303 . 320. Napor se prvenstveno tražio od aktivnog stanovništva. odnosno iz djela Tome Arhiđakona. nema razloga sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. Tekst i komentar u: Šišić. Toma Arhiđakon tvrdi da je 970. izv. izdržati napore koje je pred njega postavljala suvremeno koncipirana država -to je značilo pove ćan napor u pokrštavanju. datira podatak Konstantina Porfirogeneta o 6 Rački. Njezine je uzroke na prvi pogled lako uočiti —teški unutrašnji sukobi koji prerastaju u građanske ratove uništavaju ili onemogućavaju funkcioniranje vlasti. ali do tada je kriza potresala državu. samo je majstor mogao doći izvana. Documenta. odnosno slabiti.Hrvatska poslije Tomislava utvrđivanje vladarske kronologije jest podatak o četverogodišnjoj Miroslavljevoj vladavini. Rapanić. Osim toga. Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima. Sada imaju 30 sagena. Iz toga vremena. ako čak i nisu bili presudni. Sve što se gradilo. Doba. Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pješaštvo i sagene i kondure u državi Hrvata. 10 DA731/79-82. 45.što može biti poticaj svako vrsnoj krizi ili već njezino značajno obilježje. 42-3. Kronika. a to je na svaki način pridonosilo anarhiji. onako slabašnih privrednih i političkih potencijala.

Viz. stoljeća. J. I. Godine 968. i to bi već bio dobar povod i uzrok građanskog rata. pismo pape Grgura II. Viz. u: Migne. grubo do znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji). a potom. izv. stoljeća stanje se korjenito izmijenilo. gladi. mogao je prouzročiti povećanje broja ili intenzifikaciju bolesti. o tome. Pariš 1888. napisano je baš u DAT 29/290-3. ali i "ostali gradovi koji leže na kopnenom dijelu provincije i koje drže rečeni Slaveni. I. jer je označavala općenito prihvaćenu vječnost carskog vrhovništva 15 .I. što znači da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. 205. u narednim će stoljećima bizantske akcije uglavnom izostajati. Međutim. PL 89. uslijedili bi demografski pad. Le Goff. Reiskius. oko Hrvatske. Goldstein. Bonnac 1829. a civilizacijska nazočnost bit će sve slabija 13. pothranjenosti. 518. Može se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na društvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -državni pritisak da bi se dalo što više plodina. Bizant. 137 i d. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751. tako i na širem području oko nje. Doduše. u Galiju. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi. Također. ed. ili da bi se što više radilo. II. Ch. u: Storia d'Italia.. L'Italia nello specchio del Medioevo. stoljeću bizantski dvor ljubomorno održavao običaje i iskazivao svoje pravo na teoretsko vrhovništvo nad cijelim Zapadom. (715-731) caru Lavu III. 691. te je možda do smanjivanja broja stanovnika došlo pod utjecajem nepovoljnih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj 12. U. 2. stoljeća vrlo intenzivno djelovao. II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII. 1991. Kada bi u Carigradu bio postavljen novi car. Radovi ZHP 24. na duži rok. inače ambasadoru cara Otona I. Iako formalnost. 15 Vidi. do 10. bezvlašće. Torino 1974. sed langobardiestis -vidi. bila je neobično važna. stoljeću Iako se očigledno radilo o unutrašnjoj krizi. pa onda krađa i otimačina. 16 Vos non romani. L'ItaliaJuorid'Italia. 12 304 . Hrvatski rani srednji vijek "nenaseljenim" otocima i položajima na njima u okolici Zadra. Diehl. u Hispaniju. gospodarska kriza. Nakon što je Bizant tijekom čitavog 9. (717-741). izv. Nije nevažno da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont spominje ispred srpskog i drugih arhonata južnoslavenskih Sklavinija. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. njoj je svakako pridonijela i kriza na širem području. kako u Hrvatskoj. odnosno. već Langobardi 16. stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. car Nikefor Foka dao je biskupu Cremone Liutprandu. u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doživjelo je posljednju redakciju. 14 Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I. Goldstein. 1939. Vidi. 5-13. Goldstcin. 78. 25-6. Još je u 8. njegova bi slika bila odaslana u Italiju. 13 Opširno. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10.

što je stoljeće prije donijelo izuzetne koristi.. 17 Kako stoji u DAI29/234-5. vidi. da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovića i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102. O vrlo osebujnim odnosima i razgraničenjima između Istoka i Zapada. Padova 1968.. SHP 20. P. 45/101-2.oni nisu snažnije isticali ambicije da se na ovim teritorijima šire prema istoku. 18 305 . godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u tadašnjoj Hrvatskoj. Margetić. Goldstein. bizantskog kulturnog kruga 19 . u tisku. niti je glagoljica odbačena. stoljeću započele su clunvjevska i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11. stoljeću više ne utječe ni franački kulturni krug. stoljeća. godine kada car Oton III. stoljeću jest intervencija na splitskim saborima 925. u Novigradu. kao uostalom i oduvijek. Regensburg 1992. I. Vidi i objašnjenje u Viz. Ni titule eparha i patricija koje je Držislav dobio od bizantskih careva. mogu izmijeniti tu sliku 18 . Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca najvažniji izvor za hrvatsku povijest do 10. Europa. nego joj sve više vojnički prijete Bugari i Mađari. Ž. a nove će se sile pojavljivati i sve više jačati od oko godine 1000. u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha -niti je narodni jezik izbačen iz liturgije. Prvi od takvih pokušaja bio je 996. Isti. Pićnu i Tarsatici". godine značila je da je Hrvat ska dobila novog. odlučuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije . (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara. godine. Hrvatska povijest između Istoka i Zapada. Kroatien zutischen Ost und West..). i 928. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede.Hrvatska poslije Tomislava polovinom 10. stoljeća s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj čimbenika koji su na njemu djelovali duže od stotinu godina. Prilog istraživanju kronologije srednjovjekovnog groblja na položaju Lijeva bara u Vukovaru. 19 Usp. ono ipak ne može biti potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba. 2-3. Nation. Iako je papina aktivnost pridonijela učvršćivanju crkvene organizacije. ali su aktivnosti njemačkih careva prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna opsega . 111-89.. Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972. S druge strane. Vinodol. 1990. Lamma. na raznim mj. Tomičić. 1994. stoljeća ojačale papinstvo. moćnog susjeda. 20 Usp. Istra. isti. Time posredno iskazuje osvajačke namjere. pa je neko vrijeme bila i unutar. još manje izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina Romana II. stoljeća (oko 949/50. 33-4. Rovinju. bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo raču na. II. 303-16. u: Giinther Lottes (hrsg. Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und West 6-12. a oni u to vrijeme ne mogu donositi ništa drugo doli destrukciju. Na Hrvatsku u 10. 23-4. Region. ili barem na rubu. jer je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na papiru20. Oriente e Occidente nell'altoMedioevo. Tako je do kraja 10.. Wurzburg. I papinstvo je u krizi -u 10. izv. činjenica jest daje Hrvatska tada. Rijeka. Jahrhunderts. 213-28. dovele ga do vrhunca moći za Grgura VII. Radovi 27.

U ranijem je razdoblju. Iz 14. Klaić. Documenta. primjerice. Povijest. 27 Usp. 88-9. No. baš kao i po hrvatskim vladarima 10. stoljeća. Kao osobno ime taje riječ osim u Avara potvrđena još u Protobugara. Budući da su župani bili međusobno ravnopravni i jednaki. 90. a potom zavladali kao prvi iz kuće Karolinga.25. CD I. Da jačanje banova i osvajanje značajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoče i prvotno. barem načelno. II. sudačku i vojničku vlast" 24 . da bi u drugoj polovini 7. I. datirale isprave koje su izdane stoljeće kasnije 23. Skok. 486. Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kuće" ili "dvora". Hrvatski rani srednji vijek 3. Šišić. Goldstein. Liku i Gacku" 26. senechaim majordome. Viz. a u drugoj polovini 11. Viz. Izvori. stoljeću dublje u dinaridsko zaleđe. stoljeća dosegla i današnju Slavoniju. u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva autoriteta morala se nametnuti nova ličnost 21 . Filološka razmatranja. Tatara. 44-5. 104-5. Katičić. tako su imeno vani i banovi određenih krajeva. Klaić. 45. Opširnije. postojao samo jedan ban: Pribina je zadržao bansku čast sve do vladavine Držislava. 24 Šišić. Pojava banova Oko polovine 10. Očigledno je hrvatski vladar u ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je. stoljeća ojačali i nadjačali merovinške vladare. 311 i d. i 10. A ugled i autoritet bili su mu doista značajni . Povijest. Rački. ali je moguće daje u tome.po tadašnjim su se banovima. za titulu bana sigurno jest da je turkijskog podrijetla. 113-4. dakle oko polovine 10. Božeteh i Stjepan Praska. 672. značenje riječi u stranim jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora značiti da je isto značenje riječi bilo u hrvatskom i da je stvarni položaj bana u hrvatskom društvu bio isti. Kirgiza i Mongola. u zemlji između Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji. ban Pribina odlučuje o tome tko će vladati: ubija Krešimirova sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Krešimira II. Klaić. stoljeća. stoljeća postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 . Izvori 45. stoljeću. a potom ga je naslijedio Godemir. izv. Ban je'na području koje je kontrolirao "vršio jamačno svu upravnu. bogat". Kako na hrvatskom dvoru u načelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na. 62. što bi 21 Beuc.I. 41. 313. Tako je i ban u hrvatskom društvu svoj utjecaj i moć ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. 672. Documenta. bizantski dvor. II. izv. Etimologijski rječnik. te u Bosni. 25 DA/31/76-9. Komentar tog podatka u: Šišić. Klaić. Povijest. Povijest.. Za razliku od nejasne etimologije riječi "župan". 75. II. stoljeća nije bilo istaknutije vladarske ličnosti koja bi ujedinila državu. Čini se da ih je u 11. U vrijeme Držislavovih sinova banovi su bili Gvarda. izv. te u osmanlijskom turskom kao apelativ u značenju "imućan. stoljeću bilo najmanje tri -u užoj Hrvatskoj između Gvozda i Neretve. točan podatak kako su bili izabirani iz šest rodova ili bratstava [generaLiones). Kako se vlasi hrvatskog kralja širila u 9. 33-4. 22 306 . ta nova ličnost bit će ban 22 . kada je ona bila dio hrvatske države. a potom i kasnije značenje nekih franačkih titula. "držao pod vlašću Krbavu. 26 DA/30/93. Viz. 33. Povijest 672. barem u 10. 23 Rački. a čini se da to nisu dopuštale ni opće prilike. Osim toga. Povijest institucija. kao što su marechal.

itd. slikovito se izražava: "vladari 2 države počinju pružati ruke prema toj oblasti". ed. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Beograd 1952. str. Zakašnjenje u Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat činjenice da su se središta države nalazila podalje od mora.J. Paganiji. Jireček . 31 Vidi. 2. te sukob interesa vanjskih sila na širem području Srbije 31 .gospodarska konjunktura. a za hrvatsku povijest važna utoliko što su se u jednom trenutku hrvatski i srpski interesi isprepleli na području Bosne 32. Nutarnje stanje. 4. stoljeća. Klaić. 79 i d. 30 O tome piše i Šišić. Hrvatska. Pariš 1970. to je ipak tema unutar srpske povijesti. razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti viša. Istorija srpskog naroda. baš kao što se to događalo i s titulama u drugim državama 29 . a manje interesa. tek će u 11. Srbija se. primjerice. Trabuniji. 32 V. a još manje snage. 143-4. Iako su se na širokom prostoru istočnojadranskog zaleđa Sklavinije mogle razvijati neovisno i neometano jedna od druge. ili barem na većini. Istorija Srba T. No. stoljeća isti su ili slični onima u Hrvatskoj polovinom 9. Za takav angaž man jednostavno nije bilo previše interesa. 2. izd. stoljeću ponovno ojačati Neretvanska kneževina. Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile duž jadranske obale kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema Panonskoj nizini. stoljeću za područje tadašnje Srbije počeo se sve više zanimati Bizant. a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. što znači u principu i jaču vojsku.. ili barem o njemu u izvorima nema spomena. potom Bosna. Beograd 1981.Hrvatska poslije Tomislava značilo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28.naime. kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura ranije počela. Zahumlju snaga je poče28 O tome: Rački. u neposrednoj su se blizini Hrvatske počele afirmirati i druge Sklavinije. Povijest. Srbija i Bosna Slabljenje države nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj. Prva je svakako Srbija. Razlozi uspona Srbije polovinom 10. Brehier. Radonič. bio osjetno slabije prohodan negoli hrvatski. u 9. jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne Bugarske. Tek u 10. Stoga se čini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo značenje u državi. slučaj Bizanta: L. stoljeća . Zagreb 1882. dočim je Srbija bila dublje u zaleđu i istočnije na prostoru koji je na svim pravcima. moguće je uspon Srbije povezati s krizom u Hrvatskoj. Oko polovine 10. Les institutions de VEmpire byzantin.Bizanta i Franačke. Vidi. vidi i K. dok je sa Srbijom bilo obrnuto. 456-63. već i na širem prostoru . osim toga.. Hrvatska je vjerojatno imala više snage. 23 307 . stoljeću nije poput Hrvatske našla na području gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila . Do međusobnog rata unatoč tomu nije došlo. Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjače istočnojadranske Sklavinije. 139 i d. u svakom slučaju dalje negoli hrvatska središta. 43. bolje održavane komunikacije. stoljeća Srbija sve više jača 30. Naime. Rad 91.

Katičić. Beograd 1964. ali je i u 10. izv. opisujući događaje 1150. Zagreb 1990. obuhvaćala relativno malen teritorij i počela se širiti nauštrb Bugara 35 . 436. 34 Šišić. godine. S druge strane. Ćirković. 40 Viz. čini se. 39 Šišič. Istortja Srba I. Na zapadu je vjerojatno dugo vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila između rijeka Bosne i Drine 36 . ali i o postojanju svijesti o nekadašnjoj vladavini Srbije na području zapadno od Drine. 38 Šišić. Ovaj podatak svjedoči o vlasti domaćih banova pod vrhovnom vlašću Ugarske 41. 305-6. izv. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva . Istorija srednjovekovne bosanske države. stoljeća Ivan Kinam tvrdi. kada su. na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. II. bježi ugarskom kralju. 59.I. stoljeća.prva se širi od velike "rijeke Drine na zapad do Borove planine". Neretvanska je kneževina u jednom trenutku. Goldstein. izv. što je Raška 39. otprilike u prvoj polovini 10. 55 i d. drugi izvori govore drukčije: Pop Dukljanin jadransko zaleđe naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije . čini se da su i Hrvatska i Srbija u kraćem razdoblju zaposjele 33 DAI 32/82-86. Također. Beograd 1952. vje rojatno u prvoj polovini 10. 54. Jireček . 42. 58. ali gaje i pretjerano skueio D. On je na očevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljačkao "Uskoplje. Bosna nije podčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravlja nja" 40 . Za vladavine Časlava Srbija je. Istorija srednjovekovne bosanske države. u: Uz početke. Povijest. 41 S. Luku. stoljeću bila značajan i neovisan faktor na Jadranu. Hrvatski rani srednji vijek la definitivno opadati. 42 Šišić. Bizantski pisac 12. 37 DAI32/151. osjetno proširile svoje teritorije. II. Sudeći po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Krešimira II. što bi moglo značiti da je u vrijeme vladara Časlava Klonimirovića Srbija zauzela krajeve oko današnje Tuzle (Soli) 38. Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi unutar pokrštene Srbije" 37 . stoljeća. na Bosnu navalili i Ugri 34. 308 j it i . i tamo komentar. LJPD. a potom "Krešimir zauzme čitavu Bosnu i zavlada njom". 28. LJPD. Beograd 1964. je autentično). Viz. i Plivu" 42. 316-7. Čini se da su u jednom trenutku. Radonić.J. 36 K. kraće vrijeme potpala pod vlast Srbije ("tada u vlasti arhonta Srbije") 33. 302. 40. Mandić. Od Konstantina Porflrogeneta. IV. Viz. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan. U Ljetopisu Popa Duki)crnina priča se i o Tišemiru koji se oženio kćerju brata Čudomira iz Bijele Hrvatske. 35 Taj teritorij pokušao je definirati.zbog dobrog položaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. Ćirković. da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. Međutim. LJPD. a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio Krešimir. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre čija se snaga iskazala u kasnijim stoljećima. Srbi iHrvati dva stara različita naroda. a druga "od iste rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata". S. što je Bosna. zahvaljujući snazi i moći izgrađivanima tijekom stoljeća.

ali je očigledno da se radi o središnjoj Bosni -porječju Vrbasa kao najzapadni joj mogućoj granici.. posebice 13. a tek za turskih osvajanja konačno se formirao i današnji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47. Šišić. Bosna je već u prvim stoljećima po doseobi Slavena bila određena državna cjelina. Rački. što se prevodi kao "zemlja" 45. odmah po odlasku pobjednika kući. Sarajevo 1972. 5 i d. II. Prvotni teritorij Bosne u 10. 36. 44 309 . izv. zajedno sa širenjem kasnije banovine i kasnije kraljevine Bosne (od 12. Izraz "xo ^coptov" u Porfirogenetovu tekstu označava manju prostornu jedinicu 44. Viz. pokazati i beskorisnom. izv. polemizira u tom smislu s mišljenje m S. 79-80. zauzeće i nije moglo biti dužeg vijeka. 45 DAT 30/117. Klaić. Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Nutarnje stanje. Ćirkovića. Zagreb 1989. jer ni jedna ni druga nisu imale ni dovoljno snage. prevedeno je kao "oblast". Istorija srednjovekovne bosanske države. odnosno servus ili ancilla. kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. 47 Šišić. a Hrvatska možda ni pretjerano interesa da zadrže Bosnu. II. 39. Državna je organizacija jačala. gdje se Bosna razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba". Povijest 461. 154-75. 461. paralelno s teritorijalnim širenjem. vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I. izv. mogla se vrlo brzo. Vojna akcija. Zagreb 1953. stoljeća). Rad 70. Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom prostoru bila daleko najunosnija trgovina. Viz. njih je većina zastupala mišljenje. stoljeća ulazi u državno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova država s duboko ukorijenjenom tradicijom" 48 . izv. Naime. do 15. II. bez obzira na to koliko u prvom trenutku bila uspješna. 50 Usp. 51 O robovima: opširno. a za razliku od njih. slobodni su ljudi nazivani ingenuus. a potom "Zagorje" dijeli na "Bosnu" i "Rašku" 43. Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium. LJPD. Povijest. 49 DAJ 32/151. Babić. Iiber51. 48 A.. 58-9. preko gornjeg toka rijeke Bosne. Nije utvrđeno na koje se lokalitete ova imena odnose. 31/40. "Rob". Izvori 5. 58. DAJ 32/151. N. Klaić. bila je svaka neslobodna osoba. otprilike do tjesnaca Vranduk50. 42. No. s opširnim komentarom i lit. Ime "Bosna" širilo se postupno. Robovi Jedan od važnih razloga za stalan interes vanjskih čimbenika (pogotovo Mlečana) za istočnojadransku obalu jest i prodaja robova. a ne samo zemljopisni pojam 46.Hrvatska poslije Tomislava Bosnu. baš kako navodi Pop Dukljanin. 31/14-5. II. Beograd 1964. Prvenstveno stoga što su 43 Šišić. pa se s pravom može zaključiti da Bosna početkom 12. Srednjovjekovna Bosna. Čini se daje bilo učinkovito samo sklapanje dinastičkih brakova. Viz. Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i Desnik 49. 46 Vidi. stoljeću bio je vrlo malen. 58. dočim se za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa". 5. Viz. 305-6.

ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara. 157. godine u Solinu tvrdi da će se "protiviti prodaji ljudi" 60 . Doduše. Supetarsld kartular. obvezatna isprava o kupoprodaji kojih će iz kasnijih stoljeća biti sačuvano vrlo mnogo. 18-19.Skok. Međutim. a pošto Lutic (Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida. Guillou. primjerice u Zadru i okolici 52. jer nije mogao platiti očev dug od 40 solida. godine 53 . 57 Međutim. zapisan u Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u ropstvo. Tako Zvonimir u svojoj zavjernici iz 1074/5. 58 Usp. dakle. Izvori 46. Documenta. Tamo su ih prodavali vrlo skupo. opat Martin išao u Dalmaciju otkupljivati slavenske zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Rački. 221. kao stoje slučaj u Istri 921. 227. kao i mletački dužd. Nutarnje stanje. Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle. tj. Kandler. 53 310 . P. a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u sužanjstvo 56 . Klaič. Codice diplomatico istriano. oporuku priora Andrije iz 918. Izvori 68. o zabrani trgovine robljem na istočnojadranskoj obali 59. A. nabavljali ih besplatno. gdje su imigracija i nazočnost Slavena i posebice slavenskih robova stoljećima praktički neprekidni 58. Rad 70. Documenta. a posebno crkva. "prodao se za roba") 55. 921. stoljeća kada ropstvo u masovnom smislu nestaje 61. Izvori 63. 61 Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada između društvene prakse i crkvenog zakona koji se protivi praksi da se čovjek. 43. Zvonimirovi suvremenici iz Šibenika nesmetano i javno trguju robljem. nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala. Hrvatski rani srednji vijek trgovci hvatali robove.radi se o tome da još ne postoji notarijat. ili poklanja. 60 Rački. Documenta. 56 Rački. 220. naravno) i udaljenijih krajeva. ZRVT 14-5. da bi uhićenike odvodili u udaljene krajeve u kojima više nije bilo ratova i vojnih pohoda. 158-60. 1. 55 Novak . Bilo je i slučajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje slučaj dječaka Zlobe. unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je bila najčešći način dolaženja u ovisnost od gospodara. a i Petar Crni iz nedalekog 52 Usp. Klaić.I. Mnogi srednjovjekovni vladari. Ponajprije se radi o Italiji. godine -Rački. jer o njoj svjedoče izvori zemalja u koje su robovi stizali. Nutarnje stanje. Robovi će se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku kada ih se oslobađa.o njihovu otkupu sačuvani su podaci čak iz 7. Goldstein. Usprkos relativnoj šutnji doma ćih izvora. biće stvoreno na sliku i priliku Božju. u izvorima postoji posvemašnja šutnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju predmet trgovine između istočnojadranskih Sklavinija (uključujući i Hrvatsku. 59 CD I. Izvori s hrvatskog i nešto šireg prostora relativno rijetko spominju robove . 11-6. Klaič. Osim toga. a takve se zabrane ponavljaju praktično do 15. Rad 70. Izvori. 54 Neke primjere navodi Rački.. siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. tretira kao stvar. Klaić. 104. zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu robljem. pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. 57 Tada je po nalogu pape Ivana IV. a. stoljeća. iako se to događalo i zbog nemogućnosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus Petra Crnog. ili su vjerojatno svojim dobavljačima u slavenskim zemljama plaćali vrlo malo. postoji već spomenuta naredba mletačkog dužda iz godine 960.

F. Eleventh Centunj Poljica . Serut 264. Rakana i Dabreša su također prodali svoje sinove. Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. Osim dječaka Zlobe koji na taj način kreće u škole. I samostani su ponekad omogućavali svojim robovima da se školuju (primjerice. a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti druge perspektive. nabavivši za potrebe samostana 59 serva. To se očituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara traži da "daju na nauke one svoje robove koji god žele da postanu svećenici". točan se broj kupljenih serva ne može izračunati. Supetarski kartular.Hrvatska poslije Tomislava Splita time se naveliko bavi 62 . postoje valjani argumenti za zaključak da robovski odnos u dalmatinskim gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz čitav srednji vijek 65. pa ako je u njihove stare domovine uspijevala stići poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest). a broj članova se u tom slučaju ne navodi -Budak. 35. ali su oni ostali obični servP 6. a s druge strane. Klaić. o čemu svjedoče podaci iz Supetarskog kartularaiz 1080. kršćanski je vladar ili moćnik držao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike.An Anahjsis ojIts Historical Geography. Novak -Skok. 65 N. bili stvarni protivnici ropskog rada. Postojala je potražnja u društvu za robovskim radom. I zaključci splitskih sabora iz 925. Kronika. ali ga daje obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti. SHP 14." Rački. jer mu je ropstvo u dalmatinskom gradu omogućavalo bolji život nego u gladnom zaleđu. Cartularu. Teško je ovim suhoparnim podacima dočarati svu dramatičnost ljudskih sudbina. 1984. godine potiču takve postupke 68. a da su zapravo bili svjesni društvene potrebe za robovima 64. zarobljavanja i nasilnog odvođenja slobodnih ljudi ili su njihove riječi bile fraza. Budak. 347-59. stoljeća šalje jednog serva da izuči zlatarski obrt čak u Antiohiju 67. 446. Teško je presuditi da li su vladari. 220-1. Uostalom. jer Petar ponekad kupuje čitavu obitelj. proda u roblje.. događalo se u kasnijim stoljećima da se pojedinac sam prodavao u roblje. Toma. pogotovo otmici -usprkos tome. 64 Određen pokušaj prilagođavanja jest i pretežna orijentacija u kasnijim stoljećima na patarensko roblje. Uostalom. 220-1. 61 3 Klaić. iako je položaj srednjovjekovnog serva bitno različit od položaja antičkog roba. godine -Splićanin Petar Crni kupuje od nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa ženom Dabrinom. te s njegovim vinogradima. razdvajanja obite lji koje. 63. Zaharija. 67 Rački. 78. Događalo se da i neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog člana. Documenta. pogotovo ako nisu bili kršćani. postojala je i manje-više dobrovoljna ponuda. i hrvatski vladar posebice. Međutim. Supetarski kartular. Čarter. 32. 48. onda je odlazak 62 Novak -Skok. nose i nešto dobrog . W. u načelu. do kojih je uglavnom došao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 . Marije).. nužna kako bi se zadovoljila crkva. Izvori. sa sinovima i kćerima. kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije. 63 311 . Međutim. ali crkva se i tome protivila. osim života na rubu egzistencije. 192. Petar istodobno kupuje i nejakog dječaka Zlobu od njegova oca. samostan sv. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija dobro snašli u udaljenim zemljama.onima koji prodaju donosi prijeko potreban novac ili dobra. i nadbiskup Lovro u drugoj polovini 11. 68 Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god žele postati svećenici. u: Cartulanj. Izvori. Documenta.

I. Naime. a robovi neka ih rado slušaju" 73. 26-8. pa onda i na zaključak o njihovoj važnosti ili nevažnosti 74. 162. Rački. kralj. dok nekog Ominika s djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. vitlam servorum uocatam. odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebačkom kaptolu 76. ali je nemoguće ustanoviti koliko su se oni toga pridržavali: "Gospodari neka robove oštro kore ne kao strance. kraljevih servd' [terra servorum regis). 9. Rački.. K. odnosno njegovoj supruzi. Iako je relativno lako odrediti položaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom društvu. Goldstein. Documenta. Izvori. Rački. pa tako sokolar Apric Petru Krešimiru IV. devet robova. Rad 70. Roba se moglo i pokloniti. Tkalčić.pojavljuju se. Budak. P. u oporuci priora Andrije i očito su bili u kolektivnom vlasništvu. Budak. Klaić. Tako Ivan Arhiđakon gorički tvrdi da je već utemeljitelj zagrebačke crkve kralj Ladislav | J J zadobio u zagrebačkom podgorju selo. kćeri i njezinoj majci. da joj služi 72 . Usp. Zaključci splitskih sabora iz 925. Serui. nego kao svoje. grada Zagreba. navodno. Serui. tri para volova i dvadeset i četiri krave" 71. Izdao I. Vjerojatno ih je bilo i na manjim posjedima. Zagreb 1889. odnosno bili su izjednačivani sa stokom. 25. Codice diplomatico istriano. odnosno pridvornim gospodarstvima. Izvori 63. . 26-8. jer Andrija ostavlja tri serva svojem sinu. 260. nego da su na izvjestan način predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70. Kandler. pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na velikim vlastelinstvima. 35. Očito je daje uz slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila. Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz obrađivanje zemljišta. Nutarnje stanje. a. koje je. Documenta. Klaić. godine nametali su norme ponašanja robovima i njihovim gospodarima. 69 70 71 72 73 74 75 76 77 312 CD I. što ih bitno razlikuje od ostalih slobodnih kaptolskih podložnika [alii nostri liberi subditi) 77. na primjer. prilikom darivanja 1112. nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovništvu. CDU. Čini se da su serui bili smatrani ne samo nekom nižom kategorijom stanovništva. spominje se "zemlja . Budak. 192. daruje ancillu. Svi poznati dokumenti o robovima tiču se jadranskih i prijadranskih jf dijelova Hrvatske -za unutrašnjost nema podataka. 167-8. ima kasnijih svjedočanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. U ispravi j * iz 1235.. Međutim. godine zagrebačkog biskupa Stjepana II. godine spominje se "dvije stotine ovaca. Hrvatski rani srednji vijek prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gućnost da krene u bolji život. 921. Servi 261. 267. ali o njima u pravilu nema iz ranog srednjeg vijeka pismenih svjedočanstava. Povjestni spomenici slob. kao što svjedoči darovnica iz Istre iz 921. godine 75. CD I. Robova je bilo i u gradovima gdje su vjerojatno radili kao kućna posluga .

M a ž u r a n i ć . što hrvatski krajevi u zaleđu jadranske obale uistinu i jesu 82 . Moguće je daje Carigrad bio tržište ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije. stoljeća. jer je preko nje išao najbliži put od mora prema Mađarskoj i dalje prema Rusiji.. Zabilježeno je da je u 9. arapska su osvajanja bila na izmaku. No. Tak o đ e r. . Neki od onih koji su bili oslobođeni uspjeli su se i obogatiti. Slavenski robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja. ZKT. a zatim bi ih odvozili u Bizant 78 . a najlakši je i najbliži izvor bio hvatanje ljudi u djelomično ili pretežno nekršćanskim slavenskim zemljama79. čini se da se oni na osebujan način povezuju s hrvatskom poviješću i Hrvatima. "kamen" i ne može se neposredno dovesti u svezu s Hrvatskom. godine provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. 656-72. Naime. Čudno je da mletački izvor spominje samo Bizant. možda i pisanih. dovedenih iz ratova i vojničkih pohoda. Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka. godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na robljem: Mlečani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji. 75. Bilo ih je koji su doživjeli tužnu sudbinu kastriranja. Robovski je rad bio potreban. pa čak postali i veziri. Documenta. A prijevod riječi Gebalim morao bi biti "planinska zemlja". a daje on sam poruku nosio tom kralju. o čemu svjedoči neobičan dokument s polovine 10. B u d a k .. V. 80 U s p . proživljavala razdoblje mira. istakli se i kao vojnici. izaslanika muslimanskih vladara Španjol ske zemljama na istoku Evrope. potom u Rusiju i konačno u Bugarsku 81. jer se inače ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na svoju lađu ukrcati trgovca ili Židova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao. Takvih je mletačkih zabrana. seoba naroda je minula. moralo biti i prije ove. Ver l in d e n . Drugge 1955. 82 V. L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e medievale. 79 Vid i . a Evropa je u ovo vrijeme. Mažuranić. postali trgovci. 313 . O p a sk e k č l a n k u : M e l e k " J a ša Dubrovčanin". neki su stekli i vlastite robove. U Španjolskoj se jedna vrsta robova nazivala sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). Isakova sina. 46. o p ć e n ito : C h . pa da ih se tek potom odvodilo na zapad. 656-72. Izvori. Iako su podaci o sakatibima. i 10. ni u Dalmaciji . čini se logičnim da ta riječ u ovom kontekstu označava Hrvatsku. Oni tvrde da su do njih stigli glasnici "kralja Gebalima" [regis Gebahm). zatim 6 087. kako bi Mlečani bili izuzeti krivice. S e r v i . 43.CD I. stoljeću u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova. Gebel na arapskom znači "stijena". ova se priča o španjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku 78 "Brodovlasnik ne smije u svoju lađu ukrcati roblje ni u Istri. saklabima teško provjerljivi80. pa čak 13 700. neka se ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" .Hrvatska poslije Tomislava Mletački dokument iz 960. o o vo m e u Š p a n j o ls ko j . Radi se o pismu rabina Hašdaja. 2 6 6 . Klaić. ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke položaje. pa zatim u zemlju Mađara. ZKT. 420-1. 81 Rački. Opaske k članku: Melek "Jaša Dubrovčanin". jer je očigledno važno odredište slavenskih robova bila muslimanska Španjolska. Stoga je 980. uz iznimku relativno kratkih pljačkaških provala Mađara.

Živa starina. Rapanić . Povezivanje Židova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omogućila im je da imaju značajnog udjela u evropskoj trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. detaljno. Goldstein. 437.. 56. 88 Različite prijedloge za čitanje natpisa vidi -Šišić. VAHD 70-71. To je. ni po kojem prijedlogu čitanja. u podatak da su u trgovini robljem na mletačkim brodovima na istočnom Jadranu sudjelovali i Žido vi.D. Ploča s njezina groba pronađena je. na prostoru gdje se širila "Metodijeva nauka" 83. 6. doduše. 393 id. prema Moravskoj. a njih su Židovi mogli kupiti (dobiti) ili na istočnom Jadranu ili dublje u unutrašnjosti. To nije i jedini podatak o sudjelovanju Židova u trgovini robljem na ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. 83 V. ali su je istraživači ipak uspjeli rekonstruirati. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve. Katič. 7 i d. u fragmentima. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sačuvano. a još više po činjenici da tako dobro poznatih ženskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. Crkva je služila kao grobnica hrvatskih vladara. Štefanić. U Jelenino vrijeme sagrađen je memorijalno-kongregacijski kompleks na Otoku u Solinu. Split 1977. 177-8.I. 314 . novijim je istraživanjima utvrđeno da je podignuta samo jedna 87 . Povijest. otkupljuje iz židovskog ropstva učenike slavenskog apostola Metodija na mletačkom sajmi štu robova. Hrvatski rani srednji vijek slavenskog robija u Španjolsku i. Slovo 2. Iako na njemu nema. Zagreb 1963. Harvard 1976. H. 126-9. Rad 70. a u njoj je bila pokopana i Jelena. 87 Ž. Revizija istraživanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. Nutarnje stanje. Šišić. L. najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. ed. pa bi prema tome solinsko-splitska židovska zajednica očuvala kontinuitet od antičkog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86. stoljeća. zna nešto više. Jelovina. Ben-Sasson. Ona je već i po tome iznimka u hrvatskoj povijesti 10. 85 Rački. uz Bašćansku ploču. Kečkemet. 107-35. D. položaj žene O Mihajlu Krešimiru II. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo. 18. Može se pretpostaviti da su se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palaču. podataka koji bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaćanje ovoga razdoblja. Split 1971. a stalno su mogli biti nastanjeni isključivo u primorskim gradovima gdje su se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. 84 Vidi. Židovi u povijesti Splita. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćinla i Metodija. Zadužbine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. H. može se računati daje otprilike u to doba (koju godinu prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila započeta i barem donekle dovršena. napokon. ali se zato o njegovoj supruzi. Priručnik. A HistoruoftheJeivishPeople. Kako je Jelena umrla godine 976. Kraljica Jelena. ona ipak pruža obilje dragocjenih podataka 88. kraljici Jeleni. 86 Karaman.

Brehier. supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana. Beograd 1976. Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga doba. Split 1958. muškarac je suprugu mogao otjerati kada je htio. Klaić. Posebno je važna činjenica da je na ploči Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za života. Međutim. Suič.vidi. koja su i dalje umnogome oponašala odnose karakteristič ne za permanentna ratna stanja i osvajanja. supruga Justinij ana (527-565). Svakako je bliži.Tuge i Buge . 45. Ž. Izvori. 197. Rapanić. Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. 91 DM30/65. općenitije. Ni položaj vladarskih žena i dvorskih dama nije bio mnogo bolji.svjedoči da su i žene imale važno mjesto u seobi i u hrvatskom društvu općenito ili im je tradicija takvu ulogu pridavala (što nije manje bitno} 91. Brak kao kršćanski sakrament nije postojao. Arheološki radovi i rasprave 8-9. a daje u smrti postala "zaštitnicom siročadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. izv. Klaić. Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. u hrvatskom je društvu žena uživala specifičan položaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski utjecaj. Vidi i. LUN/a/ V. mogao je potpuno legalno imati ljubavnice. De aedificiis. /epacta/ XVII. kada je zajedno s mužem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalište (Procopius. Wiirzburg. 30. Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. Jadrijević. nema govora o tome da je u to vrijeme postojala i neka kneževska obitelj koja je upravljala seobom. No. (973-983) i bila majka Otona III. 23-6. Rapanić. Rendić-Miočevlć. (983-1002). Doba. Vizantijska civilizacija. Ulogu sličnu Jeleninoj imala je u Carigradu. II. 219. u tisku. Viz. 316-20. dakle. a kasnije i društvom Hrvata. Doba. Zagreb 1980. 89 Klaić. da se izobražavaju i da javno djeluju 90 . Već spominjana priča o seobi Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre . 15-39. imao neusporedivo veća prava negoli žena. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/ REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/ ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS Jelena je bila.Hrvatska poslije Tomislava In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM /fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/ /quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI IND/ictione/ IV. bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na njemačku kulturu . Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. te zbornik radova Byzanz zwischen Ost und Abendland. 88. Opsežna biblio grafija i novi prijedlozi -D. 9. Zagreb 1955. 141-4. I. 497. A. SHP 14/1984. Izdanja HAD 3. Srednjovjekovno doba. Brandt. Rapanić. Muškarac je u tim društvima. Izvori. Povijest. CIC/lo/ L/unari/ V. reci mo. carica Teodora. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske žene i druge uglednice imale mnogo više mogućnosti da iskažu javno svoje kvalitete. a pokopana je godine 976. . 90 L. 1-10). 3. S obzirom na to da su stari narodi društvene Rad JAZU 306. /ciclo solari/ V. Zagreb 1982. a možda i karakterističniji primjer bizantske princeze Teofane koja se udala za njemačkog cara Otona II. M. Takva funkcija kraljice nije bila baš uobičajena u barbarskim društvima srednjega vijeka. 142. VAHD 60. /conc/URRENTE VI. a ni u tadašnjem kršćanstvu.

mora 1070. De longa. Osim toga. Nutarnje stanje. 58-60. Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatslđh arheoloških spomenika u Splitu. što znači daje kneževa žena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu titulu kao i njezin suprug. kada se uz žensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanđelistara. stoljeća sestra bana Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. Krševana 95. U zadruzi je žena posve ravnopravna u odlučivanju o zajedničkoj obiteljskoj imovini: njezin se glas sluša 96. ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100. 36. Ivana. bilo je prirodno da u pričama društvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 . kad se radilo se o hodočasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". ima kao središnji motiv prikaz Madone . u ispravi kneza Muncimira iz 892. 31. I supruga djeda Hrvata. Do spomenutih su posjeda žene vjerojatno dolazile nasljedstvom od roditelja. 153-4. Šišić. ali nije jasno na koji ih je ona način dobila. Goldstein. 95 Rački. Documenta. 101 Rački. a na drugom se zabatu. a datiran je u drugu polovinu 11. 93 316 .Bogorodice moliteljice. 10. 377. stoljeća. Rad 105. 86. Goldstein. Rački. Elementi razvoja. Documenta. CD I. 157. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u Čeprljanima samostanu sv. i kasnijim stoljećima brojni drugi primjeri o ta kvom načinu nasljeđivanja. Međutim. 92 Usp. iz Bugarske) odlazili su na hodo čašće u Akvileju (gdje se tada čuvao Čedadski evanđelistar) 99. 28. 16. Krševana u Zadru 93. 99 Usp. postoje u 11. 66-7. ali i drugi. godine spominju se kao svjedoci i iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 . Documenta. 102 V. Hrvatski rani srednji vijek odnose zamišljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji. a s njima su odlazile i njihove supruge ili kćeri. 100 Rački. Osim navedenih primjera. Zabat oltarne pregrade. Ivana Biogradskog 94 . odnosno mirazom 98. 125. Muž tek s dopuštenjem svoje žene daruje dio svoje imovine prilikom ulaska u samostan 97. primjerice. stoljeća u vlasništvu samostana sv.I. 24. 96 Rački. Priručnik. vladari i hodočasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje". Documenta. U Čedadskomje evanđelistaru uobičajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius. bile su sedamdesetih godina 11. Zemlje kraljice. 382-4. objašnjenje u: Šišić. Priručnik. sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak. što se potvrđuje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 . Titule. 94 Rački. Documenta. CD I. Žene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i slobodno njome raspolagati.. Hrvatski. iznimka. Maruša). To je i jedini primjer. GZ. jer je početkom 11. 84. nađen na Crkvini u Biskupiji. 97 Rački. Documenta. 214. uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena je i njegova žena Mariosa (vjerojatno Marija. 98 Buda k. 125. supruge Petra Krešimira.

Zagreb 1992. 485-6. Inten103 V. 104 Leksikon ikonografije. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice također s Biskupije. Ranoromanički natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske. Delonga. kao i Veličanstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. Izdanja HAD-a 15.Slika 29. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice. nalazi prikaz Veličanstva Djevice (Maiestas Virginis)103. 83. 168. 31 7 .

Čini se daje u hrvatskom društvu u 11. i kasnijih stoljeća u kojima pojedinci slobodno raspolažu patrimonijem i matrimonijem -to znači daje vlasništvo bilo individualno. Činjenica jest daje u grobu jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. stoljeća na lokali tetu Kosa u šibenskom Donjem Polju pronađen nož 106. utemeljena na braku kao sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i političkih ciljeva. Hrvatski rani srednji vijek zivnije iskorištavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poče lo je tek od 13. Supetarski kartular. u Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje zajedno sa ženom. P e r n ou d . 111 Novak -Skok. u tisku. lovca. zbog razloga koji nisu posve razjašnjeni. ali se uopće ne radi o salonitanskom biskupu (Sišić. Documenta. 78. Klaić. 185-6] u kojem ima podataka o bračnim odnosima. L a f e m m e a u te m p s d e s cathedrales. 121-31. a ne kolektivno kao što je to slučaj u zadrugama 109 . položaj žene u društvu počeo radikalno mijenjati 105. 682). 226. Klaić.Romer. S druge strane. Čini se da je autarkično društvo ranoga srednjeg vijeka davalo ženi veća prava negoli privredno razvijenije društvo kasnoga srednjeg vijeka. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. sinovima i kćerima 110. stoljeća. (858-867) navodno upućuje biskupu salonitanske crkve pismo (Rački. 220. Spomen Anina imena i naglašavanje zajedničkog pothvata ne označava samo lijepu formu. 108 Z. 213 i d. a potom i vrlo uglednu osobu. Zbornik "Zvonimir. i kasnijim stoljećima postojala obitelj. a taj predmet obilježava borca. Supetarslđ kartular. 110 Novak -Skok. zasnovana na kompromisu između ideala kontemplativnog. Položaj žene u društvu bitno je bio određen njezinim položajem u bračnoj zajednici. a Petar Crni otkupljuje nekog Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braća i sestre budu servi11!. a druga laička. u tisku. U ranom srednjem vijeku u evropskom su društvu postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena. Gunjaca. 107 Novak -Skok. Janekovtć . godine prekorava ninskog biskupa Teodozija zato što nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105 G . ž e n a .I. Postojanje obitelji posredno potvrđuju brojne oporuke i darovnice iz 11. 318 . Petra u Selu 107 . 886. 106 Z. Supetarski kartular. J a n e k o v i č . D u b y. stoljeća. stoljeća. Povijest. O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u š t v u u l i . R . asketskog života i potrebe za biološkom reprodukcijom. Goldstein. Zbog skromnog broja podataka vrlo je teško usporediti položaj žene u Hrvatskoj s položajem žene na evropskom Zapadu ili Istoku. zabranjuje otpuštanje žena i rastavu braka. Crkva zabranju je ženidbu svećenika. Laici brak i obitelj smatraju isključivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugrožava njihov društveni red. kada se. Izvori. pa te informacije ne treba uzimati u obzir. S p l i t 1 9 8 9 . 109 Z. a paralelno s njome i patrijarhalni zadružni tip. kralj hrvatski". I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeću112: tako već papa Stjepan VI. Petar Crni i njegova supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. mala zajednica roditelja i djece. s t o l j e ć u . Pariš 1980. nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108.R o m e r. Vit e z . Izvoru 78. 112 Papa Nikola I. Z b o r n i k "Zvonimir. kralj hrvatski". s v e ć e n i k . GZ.

104 . 68. što znači da celibat nije bio potpuno prihvaćen čak niti u vrhovima crkvene hijerarhije. Situacija se nije bitno izmijenila ni čitavo stoljeće i pol kasnije. svećenici. tko već otpustio svoju ženu. druga bi pak bila "priležnica". Potvrda tome možda bi mogao biti podatak iz isprave splitskog priora Firmina (1088/9). Kralj Zvonimir se 1074/5. što je naviještanje jednog od središnjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski pokret) koji kulminira u l i . Documenta.kršćanski moral i zakon počinju značajno utjecati na oblikovanje društvenih odnosa. kralj hrvatski". Barada. koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom poslu. Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo. pa tako i onih unutar obitelji. Hrvatsko društvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistički trend . negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. Documenta. Zagreb 1957. Documenta. Split 1988. 34. Uviđalo se da se baš sve ne može radikalno mijenjati. Klaić. stoljeća. godine u zavjernici papi obvezuje da će "poništavati nedopuštenu vezu među rođacima. bez razlike nametao svim evropskim vladarima. Jedno od logičnih objašnjenja bilo bi da jedna riječ znači zakonitu ženu. Katalog galerije Gospe od ZvonUm. 119 Rački. Sakrament braka kao 113 Rački. koji je papa Grgur VII. Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s bogatim komparativnim podacima iz Evrope . na duži rok i na hrvatskom će se prostoru stvari mijenjati. jer kršćanski obred posvećuje brak. i 928. 115 M.Hrvatska poslije Tomislava jenio poligamiju koja se proširila među svećenstvom 113. iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopačiti" 117. Janeković . u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da riješi pitanje ženidbe svećenika i endogamije115. Rad JAZU 311. Budući da se izričito zabranjuje samo vjenčanje između rođaka.Z. nego jedino zbog preljuba". 116 Rački. Osim toga. 103. 114 319 . Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila živa. Documenta. neka tako ostane" 114 . Belamarić. Izvori. Documenta. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. Izvori. (1061-1073). Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075). jer se u njoj spominju dvije njegove žene. stoljeću. Klaić. ali su otpori tome i dalje bili veliki. prije popis lijepih želja za jednom novom. No. godine određuje se "da se vlastite žene ubuduće ne otpuštaju. moglo bi se pretpostaviti da se radi o slučaju bigamije 118 . 192. 103-4. pa se dopušta "da ako je pak. jer u vrijeme pape Aleksandra II. 117 Rački. u tisku. Zvonimir je obećao da će poduzeti sve kako bi biskupi. ali još nije uvjet njegove valjanosti. Rački.Romer. 186-7. a navedene su u njegovoj zavjernici. prema izvještaju Korčulanskog kodeksa. čini se da otpuštanje žena nije sastavljaču teksta toliko važno. 185-6. 118 J. a kada to i bude. Magi i Bite.corrumpi non permittam. Čini se da ovim odredbama brak počinje dobivati kršćanska obilježja. ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom. Zbornik "Zvonimir. đakoni i podđakoni živjeli "pobožno i pravilno" [časte et regulariter] 119. idealnom situacijom. U dokumentima splitskih sabora 925. a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači" 116. značit će da je ustanova braka nametnuta kao crkveni sakrament.

ili barem u njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to priča o petero braće i dvije sestre 121. Povijest. na temelju često nepotpunih i indirektnih podataka. a kako je praksa često umnogome bila različita od norme. a mala obitelj upravo je bila takva. demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj moguće je proučavati samo parcijalno. žena. Šema i Jafeta 122. a u kasnijim će stoljećima (od 12. po narodnoj predaji. stoljeća redovito obaraju na nikolaizam klera i ženidbene nepravilnosti što kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove vladavine nije bitno popravilo.) opći gospodarski polet. 320 122 Biblija. Postanak. jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. o prosječnoj i očekivanoj dužini života. Stoga ne čudi da se hrvatski sinodalni spisi 12.I. Čini se daje relativno najlakše iznijeti neke pretpostavke o broju djece i o veličini obitelji. Vitez. Stoga su učestala vjenčanja između daljnjih rođaka. Hrvatski rani srednji vijek dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno društvenim promjenama. 3. izv. ali ako bi se za to srodstvo saznalo ili se supružnici nisu slagali. Demografsko stanje i stanje zdravlja. pa i njezin položaj u društvu općenito. Izričito spominjanje zabrane braka među rođacima dio je nastojanja da brak dobije kršćansko obilježje. . Ipak se čini vjerojatnim da je otpuštanje žena bilo već potpuno prokazano kao praksa. 7. Šišič. s mnogo djece. posebice za Francusku: G.Hama. te o mogućim i vjerojatnim intervencijama samog sta novništva da se stanje promijeni. 250. Klaič. Rimljani imaju samo Romula i Rema. To je osnaživalo koheziju bračne zajednice i položaj žene u njoj. ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123. jer je ta predaja vrlo vjerojatno živjela u puku. Duby. svećenik. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne rodonačelnike: Noa ima 3 sina od kojih potječu svi narodi . Viz. stoljeću zabilježeni pokušaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekršćanske elemente iz obreda vjenčanja. II. Hrvatska se općenito s određenim zakašnjenjem uključivala u općeevropska zbivanja. stoljeća stiže sve do 120 121 123 Usp. Izvori. Ponajprije zbog nedostatka ili škrtosti podataka. Hrvatska legenda umnogome sliči bugarskoj legendi o Krobatu (ili Kubratu). položaj djece U suvremenim je društvima moguće obavili vrlo raznolika demografska istraživanja. 10. ne čudi da su u Dubrov niku još u 14. DM 30/63-7. i 13. poticati organizaciju malih društvenih jedinki. Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji. bilo i u stvarnosti: Bugarin Penčo koji iz Trnova krajem 10. stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im više potrebna zaštita velike zadruge ili feudalca). predvodila u vrijeme seobe. pa sve do 14. Dopušteno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima idealna obitelj bila ona koja ih je. pa i u tom smislu. Split 1987. za Evropu. Langobardi samo Ibora i Ajona. 30. taj se brak mogao lako razvrgnuti 120. Goldstein.

činjenica jest da se obitelj mora izdržavati. Izvori. Izvori. dakle čak i prije dosezanja spolne zrelosti. a od devet spomenutih žena dvije nisu udate. pa su to i dalje prilično brojne obitelji. a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i kćeri". To pokazuje sljedeća tabela iz koje se vidi da su njihov kraći životni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. 129 Rački. Nadalje.130 Osim toga. Journal of Roman Studies. Documenta. Isto tako i neki rob Ciprijan ima "sinove i kćeri". a ne djecom. Po nekim istraživanjima s kasnoantičkih sjevernoafričkih nekropola žene žive kraće. godine života. a kada je Penčo umro. U tom trenutku braća su imala ukupno osmero djece. Documenta. Krševana 126 . 1958. godine čak njih sedam je neoženjeno. imao je pet sinova ijednu kćer 125. 125 London 1955. iscrpljene višekratnim porodima. R. Supetarski kartular. ali je mnoge u tome sprečavao visoki mortalitet djece ili rana smrt supružnika. 1072. Petra. M. što će reći daje u tom braku bilo najmanje četvero djece 127 . Boa k. I. bilo je i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv. 31. 128 Novak -Skok.. ovakva su razmatranja ograničena skromnim brojem primjera pa se logično postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipični za cjelinu? Uopće nije sporno da je svatko želio imati mnogo djece. Documenta. Documenta. 222. Međutim. 23-4. Od spomenutih 19 muških robova u oporuci priora Andrije iz 918. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara. E. u Evropi u prosjeku djevojke do 16. a momci do 18. Budući da su smatrani odraslima. pogotovo žene. Documenta 135.Hrvatska poslije Tomislava Klisa ima još četiri brata i sestru 124 . nije uvjerljivo razloge takva stanja tražiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti. jer se u brak stupalo u pravilu vrlo rano. (recenzija Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica: 10-22 22-32 32-42 42-52 52-62 Smrtnost M 15% 11% 16% 11% 11% Smrtnost: Z 27% 19% 7% 8% 11% Dob 321 . Klaić. 127 Rački. 124 Rački. 225. Desimir. kada se u hrvatskim ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braća. 135. Rački. pa je onda zajednički i prodaju ili daruju. 48. a u principu najviše trojica koji zajednički posjeduju zemlju. 126 Rački. 156-64. Petar. te da takvu mogućnost mnogi muškarci na hrvatskom etničkom prostoru nisu imali. Međutim. 78. 17-19. 91-2. u načelu. Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. a neimenovana kći Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128. pa se čini da su mu to jedini. najčešće ih je samo dvojica. godine života vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da. Naravno. Također. 78. Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West. Finlev. Klaić. Zadarski se prior Andrija nakon smrti prve supruge oženio drugi put i iz dva braka imao ukupno šestero djece 129. 130 A. godine u Ninu braća Sovina. Documenta. Rački.

350-2. a sin Radovan umro je očigledno prije njega. spominju se "Domagojevi sinovi" koji po očevoj smrti idu u progonstvo 134. U tome je. na jednoj od najvećih nekropola. imao samo jednog brata. Čini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova -točnije 2 513). Među tim. Daje Petar Krešimir imao još braće. O demografskom stanju. muških je kostura gotovo 30% više. Krešimira i Gojslava -koji međusobno ratuju. 26. zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu. dvojba između izbora i nasljeđivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razriješena. čini mi se. Povijest. vrlo zanimljiv brojčani odnos između pronađenih muških.I. bez obzira na ravnotežu na pojedinim lokalitetima (primjerice. 55. Naime. i dalje je 18% više muških.7% više muških kostura od ženskih. osim pisanih izvora. Priličan broj crkvenih osoba. Gojslava. 134 Rački. podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i kćeri" više liči na legendaran negoli na vjerodostojan podatak. Goldstein. a na najvećoj. ali bi moglo biti znakovito daje Petar Krešimir IV.Svetoslava. jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po pravu naslijedio" 133. ženskih i dječjih kostura na različitim nekropolama od Dalmacije pa sve do istočne Slavonije. kao uostalom i neka druga. 315-35. Documenta. pa za mnoge vladare i zbog toga nije jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. Nedostaju i detaljnije obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece. baš kao ni u srednjovjekovnoj Evropi. jer su to. 133 Toma. Pariš 1974. podatke određene vrste pružaju i analize grobaljskih nalaza. a da bi podatak mogao biti slučajan. Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomično objašnjavati i manjkavostima arheoloških istraživanja i neprimjerenošću metode utvrđivanja spola (jer u većini 131 O tim e konomskim razlozima iscrpno piše Coleman. 322 . stoljeću postajao još veći. Hrvatski rani srednji vijek Stoga se čini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju obitelj131. Annales ESC. Doduše. na ukupno 22 nekropole. Na ova dva najveća groblja veličina bi uzorka morala biti reprezentativna.. jedine velike vladarske obitelji. Kronilca. čini se da je takav događaj mogao biti vrlo čest. barem po podacima. O Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se kći Klaudija udala za karinskog župana Vinihu Lapčanina. na "Begovači" u Biljanima koja kao nekropola traje praktično 500 godina. Izvori. što se ne može smatrati samo slučajnošću. Knin -Spas) izbrojano je za 15. Klaić. S druge strane. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini podatak o smrti djeteta prije roditelja. tipična naseobinska groblja koja bi trebala zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. Naime. i to su. vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis. 30. posebice ostataka kostura. 373. a Držislav ima tri sina . 132 Korčulanski kodeks. barem po podacima koji danas postoje. koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . III-IV. Vinfanticide dans te HautMoyen Age. kojeg je čini se dao ubiti 132. na Ždrijcu kod Nina. Klaić. I način nasljeđivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti jedan od pokazatelja demografske situacije.

s mnogo nejake čeljadi. III-IV. godine mogao bi se smatrati karakte rističnim.pobačaji ma. a vrijednosti su redom 100. ostavljanjem. Takođ e r. moguće je daje takvo stanje bilo normal no. Vrlo je značajno uočiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj pokopane djece -umjesto prosječnih 25% pokojnika dječje dobi. Ovakav odnos u broju posredno svjedoči o karakteru poslova kojima su se servi u ranom srednjem vijeku bavili. U ovom slučaju govorimo o broju žena. R. na prvi pogled neobičnu ali prilično pravilnu pojavu. 323 . na ovim se lokalitetima pokapa 40%.5:1. ili od bolesti (epidemije). onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek.. Kašić-'Grede". Napokon. Serui. Stoga im je na neki način valjalo smanjiti broj. 315-35.Hrvatska poslije Tomislava slučajeva nisu obavljena stručna antropološka istraživanja). pa čak i ubijanjem (pretežno ženske) djece 135. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog društva" koje je osjećalo daje ljudi. To se nije smatralo lošim postupkom". Kada se zbroji prosječna vrijednost u odnosu pokopanih muškaraca i žena (117%) i prosječni postotak dječjih kostura na nekropolama (25%). Z agre b 1988.nemoguće je da mnogi arheolozi griješe samo u prepoznavanju ženskih grobova i određuju ih kao muške. izlagali djecu na otvorenom. To je bio običaj još dok je u čitavoj zemlji vladalo poganstvo. Islandske sage i prič e. kada su pretežno žene kao senn bile zapošljavane u kućanstvu 137. 46. bilo žena. Na nekim nekropolama (Varvarija. Knin-Spas i Bošnjaci) broj ženskih pokojnika ponešto prelazi broj muških . Budak. 135 E. 136 Coleman . Pariš 1974. Annales ESC. a razlika u broju odraz je situacije u kojoj su muškarci kao robovi poželjniji. mj. Podatak iz oporuke priora Andrije iz 918. Ma če k. L'infanticide dans le Haut Moyen Age. u određenom trenutku na nekom prostoru ili previše ili premalo. Njihov prevelik broj opterećivao je slabašno srednjovjekovno gospodarstvo. 137 Usp. D. Mogući odgovor na ovu. 44%. dakle. ali ne i obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smišljenoj demo grafskoj politici. a ako bude dječak othranit ćemo ga. dočim se radikalno mijenja u kasnijim stoljećima u gradovima. 94% i 66% u odnosu na broj žena. što znači da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije. 265. n a i. ali takva je razlika ipak isuviše velika . U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih muškaraca i žena bio je 3. On je 142 (117+25). da umru. muških pokojnika je redom samo 60%. navodi karakterističan detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosiš dijete. bilo muškaraca.. da se ni na koji način nije pokušavalo regulirati broj stanovnika ili brojčani odnos među spolovima. pa je trebalo manjak nadoknaditi povećanim rađanjem. Coleman. 28% i 50%. 77%. Andrija kao svoje serve spominje 19 muškaraca i 9 žena. jest da je veliki broj umrlih žena omogućavao da se rađa veći broj djece. što se na tako drastičan način očituje na nekropolama. 121. pa ako rodiš žensko moraš ga odnijeti daleko od kuće.naime. ili brodolomu. da su siromašni ljudi. Vjerojatno se to činilo na način sličan onom u drugim evropskim područjima . Moguć je i drugačiji odgovor: uobičajenije višak muškaraca nestao u ratovima ili borbama. Takve strašne događaje potvrđuju i mnoge ranosrednjovjekovne priče 136. pa ih je logično i više umiralo. 122 i 116.

Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina.67 ravnomjerno ? 110 1. Starohrvatska nekropola u Žminju. . 217-25. Belošević.40 46 224 48 (21) 10 11 0.Maklin. 3..Nekropola VIIIDC stoljeća -sistematska iskopavanja. Radovi FF u Zadru 25.18 _148 (25) 74 604 6 8 0. Arheološki pregled 15.54 1 Belošević . 35-66.26 1 Belošević . Jelovina. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. SHP 15/1985. K. scr.91 33 7(21) 5 2 3 0. 10. Marušić. 55-136. 14..58 38 260 98 (38) 28 36 0. Zagreb 1961. 1952. Jelovina. I.81 7 2. 19.. Pokusno istraživanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Pišćina . A. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja.20 1 Belošević . Privlaka . 11... Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. S.. 125-48. 8. Uk. na i. Vrsalović. 121-242. žena i djece na starohrvatskim nekropolama M 8 140 21 19 D (%) 3 1 (4) 2. Radman.77 19 149 66 (44) pretežno Ž i D (?) (122) 12 21 0.20 13 6 2(15) 5 1. Šmalcelj.05 26 137 23(17) 27 45 0. Antropološki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita.22 1 Belošević . 3.55 2 Belošević 3 Šmalcelj 4 Jelovina-Vrša lo vic 5 Jelovina 6 Jelovina 7 Jelovina 8 Jelovina 9 Simoni 10 Vlnski-Gasparinl 11 Ercegović 12 Milošević 13 Veljanovska 14 Marušić 15 Vrsalović 16 Vrsalović 17 Gunjaca 18 Radrnan 19 Mikić UKUPNO N< Statistički prikaz pokopanih muškaraca. Mikić. F. ser.. Vinski-Gasparini.49 1 Belošević . .60 5(20) 10 21 3 3. Simoni. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija..Biljane Pišćina . D. Knin . 69-92.94 29 230 65 (28) 76 54 1... Križ Ždrijac Kašić . Materijalna kultura i nav. SHP 19/1989.. 7-63. Zagreb 1968. VAM. SHP III ser. 233-55 i Starohrvatski Solin.AUTOR 1 Belošević .. VAHD 83/1990. D. B.66 1 12 6(50) 8 3 21 5 1. 202-3. Zagreb 1958.9) ravnomjerno ? Nep..75 16 44 14 (33) 45 43 1. M. Milošević. Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju. 22532.Greblje . str. . 121-60.Kataloški opis grobova i nalaza.Ercegović. mj.60 6 23 8 4(17) 20 18 1. M. D. 13 25 40 11 355 58 9 36 3 5 2 5 1. 1954.sv.Lepin Mastirine . Zadar 1986.Materiza Nin . S.Split Izvori podataka za tablicu 1.Spas Knin . VAHD 54. 18. 12.Kulica Stankovci Smilčić . 4.00 27 816 705 1. 7-30.. D. Jelovina. Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kašicu kod Zadra. 6. 13. SHP 12/1982. Beograd 1973.Razbojine Biljane Donje Smilčić .45 1 Belošević . III. 225-39. Jelovina. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima.Vrsalović D. Split 1992.16 635 (25. SHP. SHP 11/1981. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kašicu kod Zadra. Veljanovska. III. S.Greblje Brodski Drenovac Bošnjaci Bare. Histria arhaeologica 17-18/1986-7.60 2 123 49 (40) 66 70 0. brdo Kašić .33 8(38) 76 48 1. 285-304. 17.Biljane D.. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. D. 113-4.. J.57 54 9(17) 12(?) 1 3 2(66) 18 9 2. ser. Zaštitna istraživanja starohrvatski}! nekropola u Smttčiću i Biljanima Donjim kod Zadra. VAHD 83/1990. 2.4) 357 2513 LOKALITET Nin . D. 117-9.52 1 Belošević . K. 15.71 1 (2.27 65 (18) 26 0. Privlaka . 247-50."GoleNjive" (općina Vinkovci) . SHP 14/1984. 3."Grede" Varvarija Lopuška glavica Biograd n/m Mravince . Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici. Sinj zapadni dio Salone Žminj Kašić . sv. S. 16. 10. Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu. Belošević.11 i_14J25) 56 207 175 1. Razdio povijesnih znanosti 12. sv. Ercegović.. 7.Vinkovci "Begovača" . 5 i d. Ž..Lepin" u Bijaćama kod Trogira.Kašić Varvarija Knin . SHP 20/1992.. 9. Vrsalović. SHP 19/1989. VAM. 2. 75-120. J.. Jelovina D. Gunjaca.

248. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraživana groblja.primjerice. lako je na tabeli (stranica lijevo) broj dječjih kostura priličan (preko 25%) u apsolutnim omjerima. Uobiča jeno je. taj bi se postotak približio nižim vrijednostima (29%) koje su zabilje žene na drugim nekropolama. Pariš 1973. ser. 141 J. Čini se daje slično bilo i u Hrvatskoj: malog je Zlobu otac prodao u roblje. a kada te dojenčadi ne bi bilo. a vrijednosti se. Aries. Janeković-Romer. da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne trećine kostura bude dječjih.. a da u dokumentu nisu iskazani nikakvi loši osjećaji 143. tako da se obiteljski odnosi tek od 17. Car tula nj . jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska. jedva ga i zapaža. on je još uvijek za nijansu prenizak od očekivanog. jer su se ponegdje držali običaja da se oni koji su umrli nekršteni ne pokapaju na kršćanskim grobljima. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medievistici HZ 42. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime. Split 1992.. Nema djece u srednjem vijeku.1981. stoljeća temelje na osjećajima 142. Sup et arsk i kart ul ar. ali vjerojatno prenosi animozitet prema djeci još iz 11. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. Beogra d 1966. Jel ovi na . a u nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojenčeta. na Ždrijcu. može se pretpostaviti kako na nekim grobljima dio dojenčadi nije bio sahranjivan. U Evropi općenito nema interesa za dijete i za djecu sve do kraja srednjega vijeka.Greblje. opisujući stoje radio 138 p Velja novska. a svih kostura zajedno ima 604 140. 175: Također 1 Ph. kada kaže. Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone. Čini se da srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posvećuje po sebnu pozornost. jer je u nekropoli u selu Kašicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenčadi . primjerice. 142 Z.1 i 42. ima samo malih odraslih 141. u "Begovači" kod Biljana i na nekropoli Knin . 247-50. 335. Toma Arhiđakon piše u 13. S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov ač i'' u se lu Bil ja ni ma Donjim kod Zadra. pa da se one očituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer između muškaraca i žena najveći . S obzirom na u globalu nešto niži broj dječjih grobova od očekivanog. od ukupno 149 pokojnika 139. naime. 139 D. sekularizacije i kontrole rađanja. 220. VAHD 83/1990. 143 Novak -Sk ok . Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje: srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznježuje nad njim. a ne osjećajna.30 od ukupno 66 dječjih (do 15 godina starosti). SHP 10. stoljeću. 55-136. Vrlo je karakteristično da je uključivanjem dojenčadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kašićkoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%). Vrsalović. s obzirom na specifične ranosrednjovjekovne prilike. SHP 11. 140 D. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije. Vrsa lović . 63 . Starohrvatski Solin. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. 113-4. O odnosu društva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka. 325 .Hrvatska poslije Tomislava Naposljetku. 1968. Le Golf. nije isključeno da su se drastične intervencije u demograf sku situaciju događale prilično rijetko i samo na pojedinim mjestima. 1989.6% 138. za teritorij bivše Ju goslavije kreću između 22. djece ukupno 148. III.D.

81. Split 1992. Histria archaeologica 17-18/1986-7. 149. kao što je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to vrijeme. a čitav episkopi] nije bio ničim ispunjen. jer se računalo da ti ljudi više ne mogu 145 326 . Hrvatski rani srednji vijek antireformistički opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11. o dužini života.5 godina. godinu. što u postocima. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. odnosno 40 godina151 ..36. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Među osobama koje su sahranjene na nekropoli u Žminju samo su 3 žene (od ukupno 21) i 4 muškarca (od ukupno 21) doživjeli dob od oko 50 godina. Goldstein. Pula 1987. godine daje dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s tog zemljišta "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin. 233-95. one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. u nadbiskupskoj palači. 151. Do sličnih se rezulta ta došlo daljnjim istraživanjima na istoj nekropoli. 5 i d . Starohrvatsko groblje u Žminju u Istri. Čini se da je i na hrvatskim nekropolama prosječni životni vijek bio ispod 30 godina. a prosječni životni vijek odraslih samo 47. pribrojivši i 50% sahranjene djece u starosti do 15 godina. i 54.I. kada bi se uzela u obzir i djeca. Starohrvatski Solin. očekivani životni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26. ser. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. osim cviljenjem djece i svađama služav ki. 65-68. Rijeka. 65-8. Kronilca. a njih šestero umrli su u dobi između 50.5%). onda bi se prosječni životni vijek spustio do uobičajenih vrijednosti 152. Bačić. 6. Mihovila u Puli 1068. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u 21 istraženom grobu nije pronađen pokojnik stariji od 60 godina 146. međutim.5 148. ali se čini da to i nije presudno. Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. 1958. 150 p Veljanovska. a kada se pribroje i djeca postotak pada na 3. Od ukupno 41 pokojnika iz Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doživio 60. 233-55. 144 Toma. Margetić. 46. VAHD 83/1990. III."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je pridonijela i ideološka nesnošljivost prema njihovu ocu. 146 F.. godine149. VAHD 83/1990. 113-4.5 godina 150. Ako bi se uključila djeca.. Starohrvatska nekropola u Žminju. a samo jedan muškarac oko 60 147 . Od ukupno 162 odra sla pokojnika samo ih je 9 u staračkoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5. Veljanovska. Vinodol. 147 B. kazuje da je manje od 10% populacije moglo očekivati da će doživjeti 50 godina.. Antropološke analize omogućavaju i spoznaje druge vrste. Marušić.ali. 149 Šlaus. U Privlači i Starim Jankovcima prosječni je životni vijek bio nešto duži (jer tu nisu uključena djeca) . 152 Moguće je. 148 B.. Istra. daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomič no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu. samo je jedan stariji od 55 godina. stoljeća: "Imao je ženu i djecu kao laik . 151 Šlaus. SHP. što znači da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije baš potvrda neke iznimne brige o djeci.

Do depopulacije istarske unutrašnjosti dolazi zbog prodora Mađara. Način ubijanja bio je čini se različit: pošto navrši 60 godina. godine). stoljeću sve je značajnija i uloga gradova. godine.oko četvrtine u ukupnom broju. Etnički odnosi Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i Dalmacije u 7. ubijani su lopatom ili loparom (Lika). stoljeća sjedne i l i . i 9. stoljeća naseljavani priobalni prostori. n. Vrela i sudbine. Savičente i Golčana i 1058. osobito primorske. to potvrđuje i broj dječjih grobova . najčešće pošto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova iskustva . stoljeću označio je početak višestoljetnih procesa mije šanja. Tako se u Istarskom razvodu. 327 . 203. U l i . starac biva nahranjen kukuru znom kašom. drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. očigledno stoga što nisu imali dovoljno zemlje. Primjerice. 220 i d. 153 Rački. čini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu. Mosora i donje Cetine spominje se toliko sela da se smije zaključiti kako je taj predio onda bio "napučeniji nego danas". očigledno je da su u drugoj polovini 11. a potom zadugo nema sebe prehraniti. odnosno daje prirodni prirast bio malen. iako je i to upitno. Uostalom.. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi. tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. a zatim ubijen nakon što mu je na čelo stavljen debeo komad pusta. asimilacije i akulturacije između romanskog i slavenskog etnikuma. Nutarnje stanje. 8. te da su "hrvatske župe. bijega starosjedilaca u utvrđene gradove i kaštele te povremenih epidemija (sačuvao se spomen o kugi u Istri 1006. Gurana. što bi moglo značiti da u njima ima i više stanovnika. Ti su se procesi odvijali tijekom čitavoga ranoga srednjeg vijeka. međusobnih utjecaja. spominju isprave iz godine 1025. Budući da je mortalitet bio relativno visok može se pretpostaviti da se broj stanovnika na hrvatskom prostoru između 7. gusto naseljene bile" 153. dokumentu iz 1275. bacanjem u jamu (Hercegovina). stoljeća s druge strane nije značajnije povećao. kako u područjima bliže obali. tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je društvo sazrijeva lo. Ponegdje su naseljenici. Kasnije je došlo do napuštanja tradicijskog ubijanja staraca. Čini se da su se i u Istri odvijali slični procesi. Rad 105. pa i u kasnijim razdobljima. jer mnogi se zbog siromaštva nisu mogli vjenčati i imati djecu.Hrvatska poslije Tomislava U svakom slučaju. 222-3. jer između Splita. Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme isti čovjek. dj. o "razvodi ma" između Vodnjana. tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovništva iz unutraš njosti.Gavazzi. rušili granice i međe seoskih općina. Međutim. što znači da su "razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je očigledno stvoreno no vim naseljavanjima. godine o razgraničenjima barbanske i guranske seoske općine. Oskudni podaci ponekada osvijetle neko područje u određenom trenutku. Moguće je daje natalitet bio relativno visok. Sve ove naznake u izvorima logično potiču na zaključak daje ipak do nekog povećanja broja stanovnika došlo.

a toponimija svjedoči o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko paške Privlake. Finka. ovisno o prostoru. ToponimijaKornatskog otočja. etnički procesi poklapali s političkom stvarnošću. Ž. Izdanja HAD 14. na srednjodalmatin154 Skok. čini se. gdje su se najdulje održali arhaični čakavski govori 158. Skračić. 158 Šimunović.I. 4-5/1958-9. te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu. Toponimija. RabuiPagu. Radovi JAZU u Zadru 31. 279-318. ide od Punle Pelove pa do Bašćanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski. 77-81. Goldstein. Zagreb 1990. I na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovništvo. pak. hrvatskih toponima na čitavom otoku ima neus poredivo više. to jest Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji. svijet su za sebe. 22. 6-7/1960. Klaić. dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima. ali u bitnim zaklj učcima ništa ne mije nja i M. Kretanje broja stanovništva na zadarskim otocima. Šimunović. također. 12. serija 10/1968. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom. 19-28. 157 Šimunović. V. 66-77. kao i o vremenu. SHP. Čakavska rič II. s vremenom poči nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159.ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko ime. stanje je drugačije . Iz otočne toponomastike. 39. Jadranska obala i posebice otoci. Na susjednom Pagu. R. Toponimija. 165-79. Split 1971. Stanje na susjednom Rabu bitno je drugačije . a romanski su vezani samo uz susjedne otočiće 155. barem u nekim slučajevima. a južnije romanski toponimi. naime. Neka Skokova istraživanja nadopunjuje. Filipi.od šesnaest toponima za naselja dva su predrimska (Cres i Osor). Zagreb 1987. Slavenstvo I. Valun i Lubenice). Čak i krajem 12. te konačno. Slavenstvo I. osim uokolo samog grada Krka 156. a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. što znači da su se Romani opirali hrvatskoj jezičnoj penetraciji i da su se romanske jezične enklave mjestimično očuvale prilično dugo. Slavenstvo I. Onomastica Jugoslavica. Prilozi studiji o Dugom otoku. Radovi Instituta JAZU u Zadru. kao zatvorene sredine. tri romanska (Merag. stoljeća od 27 imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . 135-144. Hrvatski rani srednji vijek nikakvih podataka. Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku. postajali većina i preuzimali od autohtonog stanovništva samo najvažnija imena. 159 A. Toponimija. 81-6. III. U gradu je čak dolazilo do asimilacije hrvatskog življa u romanski kulturni ambijent. Suić .Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba. ali da u tom događanju ima i vrlo specifičnih epizoda. a na selu je postojao romansko-hrvatski bilingvitet. 47-9. Šimunović nadalje argumentirano pobija vrlo često spominjanu crtu koja po Skoku. Činjenica da se čuvaju predrimska i rimska imena dvaju najvećih naselja i tri vrlo značajna još je jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok. a i drugi su nazivi uglavnom romanski. Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Toponomastička istraživanja pokazuju da romanskih toponima ima po čitavom otoku Krku. 137-77. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo različit način. Na Cresu prevladava slavenska toponomastika . B. Muljačić. 118. Povijest. Međutim. Skok. Vidi i P. 5-14. U južnijim su se krajevima. Šimunović. U takvu se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Lošinju: svi su toponimi slavenski. 155 156 328 . 1989.

Čini se da je tada. možda već od 7. stoljeća. godine 160 jasno proizlazi da na središnjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji slavenska županska vlast. Crfcua su. pa i u sljedećim stoljećima. 53. 59. na istočnom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko .Neretvana. 329 . došlo do imigracije Slavena . stoljeća.hrvatsko stanovništvo. jer iz dokumenata iz 1205. a na zapadnom rabu otoka forama se komuna. 160 CD III. a na zapadnom se dijelu jače osjeća antički kontinuitet. i vjerojatno te krajeve nastanjuje pretežno autohtono stanovništvo. Nikole naLopudu skim je otocima vrlo rano. Takva se situacija na neki način očuvala sve do početka 13.Slika 30. i 1206.

Marta de Hvare a Cittavechia. 167 J. opet će pre vladati autohtono ime Hvara. Slavenstvo I. Sigillo dell' abbate di S. ali je utjecaj Hrvata očigledno vrlo jak. III. godine . 1906. Istraživanje V. 91-120. Marije koji se nalazio na mjestu današnje katedrale. Tako je na Šipanu u 13. 67. Rački. Antroponomastička analiza zadarskog priora Andrije s početka 10.Lešina. 161 Naime. 163 U kasnijim stoljećima. 251-2. Bizant. ali dokumenti druge vrste po trebni su da bi se preciznije odredilo kako su se odnosi mijenjali u kraćim razdobljima.6% (2 od 30) 168 . ali postoje i vijesti o "Hoari" (ra Xcoapa) što nije samo naziv za otok. Klaić.radi se uistinu o simbiozi hrvatsko-slavenskog i bizantsko-romanskog društva. ZRV1 11. Najraniji dokument koji o tome svjedoči je oporuka priora Andrije iz 918. Hrvatski rani srednji vijek Za otok Hvar u cjelini u ranom srednjovjekovlju sve se češće rabi naziv Lijesno . Lučić. 163 Ostojić. 323. ime. Jakić-Cestarić. 17-9. 166 Šimunović. i 11. 502-3. stoljeća 166. ali da su sporije i teže ulazili u sam grad i još teže u društvene vrhove. Radovi Zadar 21. naročito su obilježeni grčkim toponomastičkim ostacima 165. 1968. naravno. novac 170. Documenta. dalra. a da se kći priora Andrije zove Dobroša 169. 164 Dubrovački otoci. to je samo prvi slučaj poja vljivanja slavenskog imena Dabr o -pre ma kraju 11. Zbog toga je logično pretpostaviti daje naseljavanje Hrvata i u sam grad Zadar moralo početi i 161 Opširno. Toponomastički dokazi dragocjeni su u dokazivanju postojanja odre đenog stanovništva na nekom području. Prošlost elafitskog otoka Sipana (do 1300. a očituje se najkasnije barem od 10. 169 Rački. Goldstein. Zagreb 1968. Kako je u 10. Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja 12.I. Tribuni i consules zadarskih isprava 10. Benedilctinci II. nema uopće razloga dvojiti. stoljeć a. Etnič ki odno si 99 -166. provesti u gradu duže vrijeme i steći određen ugled. Također. logično je da se dva svijeta. Onoma stica J ugoslavica 6.u oporuci priora Andrije stoji da je tribun izvjesni Dabro.otoke i zaleđe. SUP 10. Toponimija. Za dobivanje tako važnih funkcija valjalo je. Slavenstvo I. di archaol. 165 Skok. hrvatsko-slavenski i romanski zbog toga sve više miješaju. i iznimaka . od Lastova i Mljeta do Elafita.Ce starić pokazalo je da je Andrijina oporuka u osnovi vje rod ostojan dokument. stoljeću hrvatsko stanovništvo sve intenzivnije stizalo u Zadar i druge gradove. 164 Skok... 156 i d. Goldstein. scr. Bulić F. 170 J akić . Ja kić. 195-215. stoljeću broj Romana neznatan -jer romanskih imena ima samo 7. Inače. 291-336. stoljeća. 1888. zahvaljujući i mletačkoj dominaciji. Ja kić-Cestarić. e stor. stoljeća. V. 40-1. nasuprot 124 slavenska (hrvatska) 167. nego se zasigurno odnosi i na današnji grad Hvar. Bilo je. Broj hrvat skih imena u tom dokumentu iznosi 6. stoljeća sve ih je više -vidi. Doc ume nta. Čini se da su Hrvati polako kroatizirali (slavizirali) zadarsku okolicu . 307. godine pronađen je pečat s natpisom S(igillium) Abbaiis S(an)c(la)e Mar(a)e de Lešina de Choaro. 162 Radi se o pečatu opata benediktinskog samostana sv. godine). Bullet. Za greb 1976. 162 330 . u što je posumnjala N. 1974.91. 168 V. 183.

82-90. Naime. O tome kako se mijenjala etnička slika jadranskog zaleđa. Sirmij. 331 .. 171 Znatno manji broj romanskih nastavaka mogao bi se tumačiti time daje pisar ime od hipokorističkog romanskog oblika svodio na njegov osnovni latinski oblik.. ako ničeg drugog. 125. onda barem imena -Siscija. Sve je manje informacija što se dublje ide u unutrašnjost. itd. a u većini slučajeva radi se o značajnijim zemljopisnim nazivima . u nekim se slučajevima. ali se ne može osporiti daj e većina imena ipak bila slavenskog. Slični su se procesi odvijali i u drugim dalmatinskim gradovima. Dubrovačka revija 1 -2. ako nisu bili i u većini. najčešće određenih zanimanja -majstori klesari. Kupi. u masiv Dinarida. Jakić. pa bi i eventualna istraživanja polučila skromne rezulta te. a u 13. stoljeću 7:1 u korist hrvatskih nastavaka 171 .7 Iako se smanjivanje postotka romanskih imena ne čini tako dramatič nim (sa 23. a pogotovo u kasnijim stoljećima Hrvati u Zadru i u drugim jadranskim gradovima morali predstavljati značajan dio stanovništva. O etničkom sastavu starog dubrovačkog društva. 172 Međutim. Poetovio. Dubrovnik 1962. ili o velikim antičkim gradovima koji su očuvali kakav-takav kontinu itet. vrlo je malen broj predslavenskih toponima. Uni. sve je to nedostatno da bi se napravila detaljna analiza koja bi pokazala kako se na tom teritoriju mijenjala etnička situacija. događalo i obrnu to: stizali su u ta već kroatizirana društva pojedinci i skupine stranaca.1 na 12. deminutivnih. ali oni ipa k nisu mogli korjenito promijeniti etničku sliku tih društava. ipak je. Bosni.Savi. Dravi. radi se o tome daje u 10. 5:1. Etnički odnosi. Neretvi. notari. Dunavu. iako za kasnija vremena 173.36.Hrvatska poslije Tomislava nekoliko generacija ranije. u 11. Marinović. iz cjelokupnog pregleda antroponimijskih.3 12. Čak kada u nekom kraju i ima toponima takve vrste. Tako je proces postupne kroatizacije zadarskog društva u kasnijim stoljećima nedvojben172. odnosno hrvatskog podrijetla -vidi. stoljeća) koji su govorili talijanski ili spe cifične r omans ke j ezike.7%). stoljeća u višim slojevima zadarskog stanovništva može se napraviti slje deća tablica: stoljeće romanska hrvatska 10 11 3 11 10 44 12 13 2