Ivo Goldstein

IVO GOLDSTEIN
IRWSKI
iREDNJI
[JEK
NOVI TD
LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Zagreb, 1995.
Knjiga 1
Za izdavae
Slavko Goldstein
Nika Stani
Urednik Ivan
Lovrenovi
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampu
Prof. dr. Josip Lui |
Prof. dr. Tomislav Raukar
Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stani) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Majci Veri
(19301983)
Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikoli
Izrada karata
Boidar Feldbauer
Lektura i korektura
Blanka Penik-Kroflin
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo
Hrvatski rani srednji vijek / Ivo

Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Boidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)
Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.

-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044
Sadraj
I. Uvod
1.
2.
3.
4.
O poecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazite svakog novog pregnua ...........................................................
Metodska naela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a to "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokuaj periodizacije...................................................................................
11
12
14
16
18
II. Poeci hrvatske povijesti -pria o Postanku

1.
2.
3.
Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljea hrvatske povijesti .............................

Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -odreenje prostora.............................
22
27
29
III. Fizika obiljeja prostora

1.
2.
3.
4.
5.
6.
Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................

Pejza i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................
33
36
37
40
43
47
IV. Panonija i Dalmacija u antici

1.
2.
3.
4.
5.
6.
U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................

Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija buduih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, graanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................
50
51
55
56
60
64
V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu

pria o Izlasku
1. 2.
Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..
76
87
VI. 7. i 8. stoljee - suivljavanje s novom okolinom

2.
3.
4.
5.
1. Reakcije autohtonog stanovnitva i bizantske vlasti na

dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jaeg dravnog ustrojstva...........
Ope prilike i obiaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih obiaja, svakodnevni ivot........................................................
7. i 8. stoljee -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istonojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Pria o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim dogaajima .................................................................................
93
98
104
112
115
123
129
135
VII. Razvoj hrvatskog drutva u prvoj polovini 9. stoljea

1.
2.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
16.
17.
Poeci "konjunkture" - Hrvatska izmeu Bizanta i Franaka .......................

Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine upanije ...........................
Titula i ovlasti upana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franakom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao sredite zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jaanje Venecije..................................
Drutvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve vie jaa .................................................
Prvi vrhunac hrvatske drave-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanika umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrtavanje Hrvata i njegovo znaenje ...................................................
Svjedoanstvo pokrtenja: hrvatska i kranska imena...........................
Prihvaanje kranskog morala..................................................................
Funkcija, poloaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Naela nasljeivanja...........................................................................................
139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247
VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske drave ....... 252

1.
2.
3.
4.
Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................
253
256
260
269
IX. Tomislavovo doba

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Tomislav izmeu mita i stvarnosti...................................................................

Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeu .....................................................................
O naseljenosti zagrebakog podruja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeu .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoliavanju hrvatskih vladara.......................
274
276
278
281
287
289
291
295
297
X. Hrvatska poslije Tomislava

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Tomislavovi nasljednici i nastupajua kriza................................................... 302

Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeu .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, poloaj ene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, poloaj djece ..................................... 320
Etniki odnosi.................................................................................................... 327
XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljea -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Drislav i poetak oporavka.............................................................................. 332

Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Drislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske drave -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj ea - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Poeci snanijeg maarskog angamana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istonojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Drutveni poloaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368
XII.Vladavina Petra Kreimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja

2.
3.
1. Vjerodostojnost i autentinost ranosrednjovjekovnih

hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u drutvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9
5.
6.
7.
8.
10.
11.
4. Petar Kreimir IV. - irenje na moru i na kopnu,

Zvonimir i Arpadovii .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prolosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneevina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kransko drutvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogunosti raznolikog stvaralatva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaanje i osjeaj vremena.......................................................................
388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427
XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlae, dolazak nove dinastije

1.
2.
3.
4.
5.
6.
Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................

Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovii - "osvajai"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebake biskupije.....................................
Kriari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj dravnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovia iz perspektive ope povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................
430
434
437
440
441
446
448
XIV. Zakljuak.................................................................................. 455

Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Biljeka o piscu ........................................................................................... 511
10
I.
Uvod
2. O poecima
Rani srednji vijek na itavom je evropskom prostoru doba "tiine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Dananja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadanjim se seobama mijeaju razliiti etnikumi i stvaraju
zaeci dananjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktiki se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i dananja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve vie prouavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja itava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem odreene interpretacije povijesnih dogaaja. Meutim, motivi kojima su se rukovodili istraivai prolosti bili su razliiti: politiki, kulturo loki ili znanstveni. No, znaajna je i intrigantna osobitost istraivanja ba
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historiar "uranja" u pro lost do dna, do samih njezinih poetaka. Kako su poeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraiva, pa i njegov itatelj, moe esto uivati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih opeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istrauje se i o njoj se na
znanstveni nain pie ve vie od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historiara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uope.
11
I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek
2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i

polazite svakog novog pregnua
Iako je zanimanje za hrvatsku prolost bilo razvijano jo od 15. stoljea,
stvaranjem humanistikih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na poetku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji est knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Luia. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljea po metodolokom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadanje evropske historiografije.
U vie od tri stoljea, koliko je proteklo od izlaska Luieve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedina nih rasprava narastao je praktiki do neizmjerivog, pa se moe rei da
danas vie nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnua. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke ak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Rakog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajednikim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea. One su objavljivane u "Radovima JAZU" izmeu
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po vanosti za daljnji razvoj istraivanja, nimalo
ne zaostaju za ve spomenutim djelima 2. Meutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budui da ova knjiga nastoji to cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokuaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I meu njima ima znaaj nijih i manje znaajnih, boljih i loijih, ali se ponajvie po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju etiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smiiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea Vjekoslava Klaia 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
iia5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klai6.
Tadija Smiiklas je, piui prije vie od sto godina, batinio nazore
romantiarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne injenice koje su u strunim krugovima danas opepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljea misaono vrlo
svjea. Stoga ju valja itati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraiva nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kunti-Makvl. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lui Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Rakom opirno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opirnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Takoer, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.
12
Uvod
I Vjekoslav Klai je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantiarske historiografije: tekst obiluje knjievnom naracijom, pri emu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadraj esto dolaze u drugi plan.
Iznesene podatke veinom nije mogue provjeriti, jer biljeaka nema, a
ima i dosta teza koje su neodrive na dananjem stupnju razvoja historij ske znanosti. Klaieva se Povijest ovdje spominje ponajvie zato to je
danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. Ona je
i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok
razvoja hrvatske historijske misli 8.
Nasuprot tome, iieva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do
sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. Bogatstvo
podataka, autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj,
tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruivao, nedvojbeno je vrhunac
genetikog pravca u hrvatskoj historiografiji. No, ii je vei dio knjige
posvetio opisivanju, utvrivanju pojedinanih injenica, pokuavao je,
dakle, odgovoriti na pitanje "to se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj
mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10.
Knjiga Nade Klai zasluuje pozornost ve i po tome to je autorica
jedini hrvatski historiar posljednjih desetljea koji je jednom, odnosno
dvjema knjigama (N. Klai je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom
srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno due razdoblje hrvatske
povijesti. Ona je ipak otila korak dalje od iia pokuavajui objasniti i
neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske, iako se nuno bavila i razjanjavanjem jo dvojbenih tumaenja
pojedinih dogaaja ili sklopova dogaaja 12.
8
M. Strecha, O pitanju metodolokih obrazaca hrvatske historiografije u 19. stoljeu,
SPII. 1977, 67-76; D. Pavlievl, O metodolokim nazorima VjekoslavaKbaia, HZ 41, 1988,
281-97.
9
Zagreb, 1925; 2. izd. Zagreb 1990.
10
ilev mladi suvremenik, tragino preminuli M. ufilav, u: Ocjena "Povijesti Hrvata u
doba narodnih vladara" F. iia, SHP I, 1927, 118-23, naznauje moderne metodske nazore
pri eventualnom pisanju sinteze, u emu ga je moda sprijeila skora smrt - za njega
povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja", odnosno "ivotni elan, pa klima i plastika
tla". On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". iia smatra dijelom
"stare historijske kole" kojoj suprotstavlja "novu kolu, koja shvata sile -smjernice razvoja
i zahtijeva plastiko zrenje kolektivnog ivota u prolosti", iako njegovo djelo smatra "bez
sumnje najboljim, najpotpunijim, znanstveno i tehniki najdotjeranijim o staroj hrvatskoj
dravi" (123).
"Zagreb, 1975.
12
Po smrti Nade Klai izala je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb, 1990)
u kojoj je autorica uglavnom saela tekst dviju ve objavljenih knjiga i pri tome samo
radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. Meutim, njezina su shvaanja o metodama istraivanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista.
Stoga o toj, najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati.
Kada je ova knjiga ve bila prelomljena za tisak, objavljena je knjiga N. Budaka, Prva
stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994. To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima
hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti, ali za detaljnije analize Budakovih stavova vie
nisam imao vremena.
13
3. Metodska naela i ciljevi

Namjeravajui pisati ovu knjigu, unaprijed sam bio svjestan da bi bilo
nemogue dostizati iia, a i neprilino natjecati se s njim u uenosti i
sveobuhvatnosti, ili s Nadom Klai u poleminosti i lucidnosti. Smatrao
sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike etvrt stoljea,
koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klai, hrvatskoj historijskoj
znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza", obogaena novim
pogledima, bez obzira na vrijednost ve napisanih. Upravo stoga to je o
hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i to
postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige, temeljene na novim
pogledima, predstavlja izazov. Naime, ako u razdoblju od nastanka knjige
Nade Klai, kao posljednje u spomenutom nizu, i nisu bitno izmijenjene
osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta politike i
ekonomske povijesti, ini se da se bitno proirilo zanimanje historiara za
rad i rezultate strunjaka srodnih disciplina - povijesti umjetnosti i knji evnosti, arheologije, etnologije, antropologije, demografije, lingvistike,
sociologije i drugih drutvenih i prirodnih znanosti. S druge strane, i
istraivai u tim znanostima i disciplinama uveali su svoja znanja i,
nadasve, interes da se rezultati njihovih istraivanja uklope u ope tijeko ve povijesnog kretanja. Historijska znanost posljednjih desetljea iri
horizonte - od prouavanja pojedinane injenice kree prema razjanja vanju procesa, od interesa iskljuivo ili, u najmanju ruku, ponajvema za
politika i ekonomska zbivanja prema povijesti drutva koja bi obuhvatila
mnoge aspekte drutvenog razvoja 13. To bi znailo da se pozornost posveuje i opisivanju svakodnevnog ivota, mentaliteta i drugih vidova ovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14.
U povijesnom istraivanju ili, bolje reeno, traenju, historiar nastoji
proniknuti u zbivanja to dublje i to detaljnije objasniti meusobnu
uzronost esto raznorodnih imbenika. Pri tome se nuno suoava s
problemima teorije, kao i filozofije povijesti, te mu se postavlja pitanje:
moe li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili
vie savjesne rekonstrukcije povijesnih injenica i pokuaja da se one
13
Usp. diskusiju T. Raukara, Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?, Z 41,
1987, 717-25.
14
Na taj nain batinimo metodoloke nazore francuskih analista (vidi, M. Gross, Histo
rijska znanost. Zagreb 1980, 2. izd., 187 i d.; kao i detaljnije, Faire de Vhistoire, I - III, Pari
1974, LaNouvelle histoire, sous la directlon de J. Le Goff, R. Chartier, J. Revel, Pari 1978),
ali donekle i nove metodoloko-teoretske domaaje njemake historijske znanosti, posebice
socijalne historije -vidi, M. Gross, Traenje novih putova na njemaki nain, SP 3, Zagreb
1992, 197-225. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave proua
vanjem "antropoloke historije". Konano, valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sul, Antiki grad; M. Gross, Poeci moderne Hrvatske, Zagreb 1985; M. Gross -A. Szabo,
Prema hrvatskom graanskom drutvu, Zagreb 1992. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige
T. Raukara, N. Stania, M. Bertoe, a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige
koje su u posljednjih petnaestak godina objavili . Rapani, I. Babi, N. Jaki, L. Margetl,
R. Katii i drugi. '
14
Uvod
sintetiziraju, ali uvijek ostajui unutar okvira koje je nametnula eljezna

logika historiografske metode? Uistinu je mogunost spoznavanja povije sne zbilje jedan od vanih problema historiarske struke 15. Meutim, bez
obzira kako ga razrijeili, neprijeporno jest da neki suvremeni meto doloki obrasci omoguuju mnogo dublje, cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prolih zbivanja negoli tradicionalna historiarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrivanju
pojedinanih, neponovljivih injenica. Dok je tradicionalna historiografija
smatrala da je najvanije ustanoviti "to se zapravo dogodilo" (po Rankeu
- wie ist es eigentlich geivesen), u suvremenoj je historijskoj znanosti
opeprihvaeno miljenje da historiar sam, iz bogate drutvene zbilje
prolih vremena, sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena
i prostora, odabire istraivaka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene
odgovore. Dakle, svaka generacija pie povijest iznova.
Kao privrenik suvremenih metodolokih nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. Meutim, suoio sam se s neospornom
injenicom da su jo i danas mnoge pojedinane injenice i vojno-politika
zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora; stoga nisam
to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. Iako
sam uvjeren da svaki novi, ma kako originalan odgovor na ova, ili neka
druga, ve davno postavljena pitanja i ne mora nuno biti i bitno nov
doprinos hrvatskoj medievistici, ve da se pri tome esto potpuno bes potrebno troi energija, ipak se iz naina na koji tumaim pojedina zbi vanja esto nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje, od nosno, openito govorei, moj historiarski credo. Radi se, primjerice, o
diskusijama koje traju vie od sto godina - o tome je li Tomislav bio
okrunjen ili nije; je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smru.
Znanosti openito, pa tako i historiji, nije iskljuivi cilj da obara postojea
znanja, odnosno miljenja, ve je, ini mi se, jo vanije da ih integrira u
ire spoznaje. Ne radi se, dakle, iskljuivo o ruenju, nego o nadopuni. Pri
tome ne mora suvremeni historiar prikupiti veu koliinu novih znanja
od historiara prolih generacija, jer iza njegovih tvrdnji ve stoje mnoga
akumulirana znanja, ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako
jest u tome da, kada povijest razliitih podruja drutvenog ivota, drugim
rijeima "totalnu povijest" ili povijest drutva, pie netko tko se specijali zirao za povijest u uem smislu, a ne, primjerice, za povijest umjetnosti,
povijest knjievnosti ili srodne znanosti i discipline, uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode ue struke bitno utjeu na rad i konaan tekst, pa
da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraivanja bude bitno
siromanija. Treba uvijek kombinirati i odravati ravnoteu izmeu po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnou, ali je, s druge strane,
vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam.
Zato se mora teiti tome da misli budu izreene s dozom rezerve, prije u
obliku pitanja negoli konanog odgovora. Tada im je tee prigovoriti na
netonosti, a jo manje na neistinitosti.
15
M. Gross, Historijska znanost Zagreb 1980, 232 i d.
15
Hrvatski rani srednji vijek nuno je promatrati cjelovito, u zamrenom

spletu tadanjih zbivanja, bez obzira na to koliko to bilo teko. Pojam
totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran, pa to valja smatrati samo
idealom kojem se tei. Meutim, polazei od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti, drim da je bitno poeti od konkretnih
problema: ponajprije, elim se kloniti pokuaja da se na stara pitanja
odgovara na stari nain, jer se tako ve isuvie esto beskorisno troila
sva erudicija i polemiki naboj hrvatske historiografije 16. Mnogo je vanije,
dapae bitno, postaviti prolosti, odnosno odreenim prolim pojava ma,
nova pitanja. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi
istraivai pokuaju na njih odgovoriti, jednim e dijelom moj zadatak biti
ispunjen. Stoga se u ovim analizama neu libiti iznoenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbaene. Svjestan sam
tih opasnosti, ali svjestan i neeg drugog: ako se prolosti ne postavljaju
nova pitanja, pa onda i ne trae, ako treba i krivudajui, novi i pravi
odgovori, nee biti pravog napretka. Na pitanja koja nas, kao historiare i
intelektualce s hrvatskih prostora, zanimaju traimo odgovore koji e nas
privremeno zadovoljiti, ali nikako nee predstavljati "trajne" istine koje bi
morale vaiti i za historiare buduih generacija.
Potrebe za sintetikim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su
nunije nego ikad (iako je oigledno da nedostaju i mnoge rasprave o
pojedinanim problemima). Naime, napretkom historiji srodnih znanosti,
izgraivanjem strunjaka, akumulira se mnogo podataka, ali profesional nom inercijom veine istraivaa njihov se posao zavrava na razini opisi vanja. Rijetke su u tome iznimke, kao to su primjerice Starohrvatske
nekropole D. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata... J. Beloevia, a
praktiki postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrauje i shvaa cjelovito, kao to to ini . Rapani u svojoj knjizi
Predromaniko doba u Dalmaciji.
4. Stoje "rani srednji vijek!', a to "hrvatski rani srednji

vijek"?
Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15. stoljeu kod talijanskih huma nista koji su njime eljeli oznaiti prijelazno razdoblje izmeu antike i
novih vremena renesanse, smatrajui to doba vremenom barbarskog
nazadovanja.
O datumu kojim srednji vijek poinje, diskutira se ve pola tisuljea.
Tradicionalna se periodizacija dvoumi izmeu mnogih datuma - Konstantinovo preobraanje na kranstvo 313. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva, poev od 375. godine? Konani nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. godine? Ili ak prekid pomorskih veza
16
Na ovakav je nain razmiljao i predlagao nova rjeenja i T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje izmeu tradicionalne i drutvene povijesti, HZ 40, 1987, 309-37, posebno 316 i d.
16
Uvod
izmeu Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. stoljea,

kao to je to tvrdio H. Pirenne 17 . Marksistiki historiari smatraju da "u
osnovi marksistiko-lenjinistike periodizacije istorije lei pretstava o progresivnom smenjivanju drutveno-ekonomskih formacija ... epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa ... revolucija robova
likvidirala je vlasnike robova ... i na njihovo mesto postavila feudalni oblik
eksploatacije ... u skladu sa tim marksistiko-lenjinistika periodizacija
uzima za granicu izmeu Srednjega veka i Novoga veka dogaaje koji
obeleavaju obaranje feudalizma..." 18. Koliko god ova tematika bila komplicirana, sigurno je da se srednji vijek ni na koji nain ne moe poistovjetiti s feudalizmom19. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s
pojmom feudalizma, jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo
kasno, tek od 11-12. stoljea, a u nekim se sredinama, kao to su dalma tinske komune, nije nikada ni razvio.
to se tie ueg razdoblja kojim se bavim, dakle "ranoga srednjeg
vijeka", taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajuim povijestima
ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20. Meutim, kada prestaje
rani i poinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo
tono odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka, a
to je ve drugi problem). Tako se moe openito kraj ranoga srednjeg
vijeka stavljati nakon godine 1000., kada se u cijeloj Evropi pokrenuo
intenzivniji drutveni i gospodarski razvoj, ume su se sve vie krile i
privodile obraivanju, na valu poveanja trgovine poeli su se organizirati
sajmovi, u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve
neposrednije podvlaivala i udaljene dijelove monarhije, a feudalni se
sustav ubrzano razvijao 21 , ili kada se oko 1000. poeo stvarati grad kao
sredite gospodarskog ivota 22. Mogu se navesti i druga vana zbivanja:
normansko osvajanje Engleske 1066. godine i poetak vladavine Vilima
Osvajaa, intenzifikacija rekonkviste u panjolskoj krajem 11. stoljea i,
napokon, poziv pape Urbana II. 1095. godine da Evropa krene u kriarski
rat, u osloboenje Svetog groba u Jeruzalemu i poetak prvog kriarskog
rata sljedee godine.
Svi ovi dogaaji, koliko su god za neke evropske zemlje ili za itavu
Evropu bili od presudnog znaenja, u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17
H. Pirenne, Les villes du Moyen Age, Bruxelles 1927; H. Pirenne, Mahomet et Charle-
magne, Bruxelles 1937, 2. ed. Pari 1970.

18
Istorija srednjega veka I, u redakciji A, Udaljcova, J. Kosmlnskog i O. Vajntajna,
Beograd 1950, 3.
19
Vidi, Brandt, Srednjovjekovno doba, 11-3; slino tako i O. Mandi, Uz problem robovla
snike drutveno-ekonomske formacije, idakov zbornik, HZ 29-30, 1976-7, 21-35.
20
Ista se rije upotrebljava u engleskom i njemakom - eariy ifruh, doim u francuskom
i talijanskom ona glasi haut, odnosno alto - to bi doslovno znailo "visoki", a u prenesenom
znaenju "koji je udaljen u vremenu".
21
Vidi, primjerice, Histoire de laFrance, sous la direction de G. Duby, Pari 1970, 130 i d.
22
Usp., Histoire de la France urbaine, t. 2, La ville medievale, dirige par Jacques Le Goff,
Pari 1980, 31 i d.
17
rono imali utjecaja. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre ivati periodizaciju po nekim specifinim domaim dogaajima i procesi ma, uz nunu potrebu da se takva objanjenja prilagode dogaajima i
procesima na evropskom prostoru.
5. Pokuaj periodizacije
Hrvatska je medievistika praktiki jednoglasna u stavu da su hrvatsko
ranosrednjovjekovlje omeila dva dogaaja, na poetku -doseoba Slavena
i potom Hrvata u bive rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. i
poetkom 7. stoljea, i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovia
na hrvatsko prijestolje 1102. godine. Znaajnijih diskusija o tome nije
bilo, i ini se da je Tadija Smiiklas jedini raspravljao o periodizaciji u
uvodu Poviesti hrvatske 23, naslovivi ga O razdiobi poviesti hrvatske....
Iako se Smiiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija, on karak teristike svakog razdoblja odreuje po drugaijem kriteriju od tradicional nog - po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. Prema tome, rani
srednji vijek bi bilo doba Franake i Bizanta 24. Iako je, dakle, takva kakva
jest, periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih
historiara i itatelja nesporna injenica, valja je dovesti u pitanje: jesu li
ti dogaaji ili procesi uistinu od tako presudne vanosti da mogu oznaa vati poetak i kraj itavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja
prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska
Arpadovia na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno razliita obiljeja
povijesnog razvoja od onog to se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor moe biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politiki
dogaaji, ali, ako se pokuaju obuhvatiti gospodarstvo, kultura, u naji rem smislu, i drugi vidovi ljudske djelatnosti, pa se o politikim
dogaajima prosuuje zajedno s drugima, onda i ovo omeivanje ranoga
srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje. Naime, u tom sluaju valja
postaviti odreene kriterije periodizacije.
Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih dogaaja po nekim shematinim jedinstvima koja his toriar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog vienja" 25, odnosno
"kronoloko-predmetna konstrukcija sloenih povijesnih procesa, njihovo
rasporeivanje u pregledna vremenska razdoblja". Konkretno, u sluaju
hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti)
mora se voditi rauna i o razliitim dugotrajnim drutvenim procesima
23
Zagreb 1882, XXIII-XXXII.

O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va, pa
iznimku ini (ponajprije za povijest knjievnosti) J. Jurevi, Problem periodizacije hrvatske
povijesti, HZ 36, 1983, 239-53.
25
Vidi, objanjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. Gr oss, H istorijska
znanost, 2. izd., Zagreb 1980, 213 i d.
24
18
Uvod
kojima je teko uoiti poetak i nazrijeti kraj, a valjalo bi im odrediti

rezultate i domaaje 26.
Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna
povijest ne bi nuno trebala poinjati 600. godinom, odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u dananju Hrvatsku. Naime, situacija koja je
stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore odreena
je s dva bitna imbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i
Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadanje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa injenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli
sa sobom odreenu kulturu, drutvenu organizaciju, rasna obiljeja i da
je, zapravo, njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekada njeg Rimskog Carstva. S druge strane, povijesne znanosti posljednjih
desetljea sve vie uoavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije dolo ni do
kakvog radikalnog prekida, odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27.
Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja
uklopiti i opis drutvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji, a koje e umnogome odreivati njihov ivot u
prvim stoljeima po doseobi, kao i sve ono to se o Hrvatima i Slavenima
zna za njihova boravka u Zakarpau. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da
tim dogaajima (ili procesima), koji se odvijaju od 3. ili 4. stoljea, poinje
i hrvatski rani srednji vijek, on, s druge strane, ne poinje ni slavensko- hrvatskim doseljavanjem poetkom 7. stoljea. Prvih dvjesta godina po
doseobi bilo je doba mrtvila, nita se bitno nije dogaalo i tek se od
poetka 9. stoljea, kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog
drutva ponajprije u Dalmaciji, ali i u Panoniji, jasno uoavaju promjene.
Taj se trenutak moe nedvojbeno oznaiti kao puni poetak hrvatskoga
ranoga srednjeg vijeka.
to se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tie, njega, ini se, valja
datirati drugom polovinom 11. i poetkom 12. stoljea, bolje reeno izni mno znaajnim dogaajima i procesima od vladavine Petra Kreimira IV. i
Dimitrija Zvonimira do kraja stoljea. Vladavine te dvojice istaknutih
hrvatskih vladara na mnoge su naine odredile zbivanja za dugo vremena.
Sve ono to se zbivalo krajem 11. i na samom poetku 12. stoljea u
Hrvatskoj umnogome je bilo odreeno dogaajima to su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. Po svojoj vanosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za vanou oigledno prevratnih dogaaja oko 1100., ukljuujui tu i bitku na Gvozdu 1097. godine i
dolazak Arpadovia na hrvatsko prijestolje 1102. godine 28.
26
U nekim aspektima slian problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti, jer se
radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence", stoga, usp.: G. Ostrogorski, Die Perioden
der byzantinischen Ceschichte, Historische Zeitschrift 163, 1941, 229-54; te u prijevodu:
Periodizacija vizantijske istorije, Dela 3, Beograd 1969, 7-29.
27
I. Goldstein, Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. stoljea, Referat na
simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejza", Zagreb 1992, neobjavljeno.
28
Goldstein, Periodizacija, 253.
19
Moda e poneki itatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema jo

dovoljno vrstih argumenata. Mnogi su, uostalom, skloni prihvaati
starija miljenja i nepovjerljivi su prema novostima. Svjestan sam da za
neke od ovdje izloenih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajua
objanjenja, do kojih bi se moglo stii tek u nekim buduim istraivanji ma, ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraiva.
Naposljetku, ini se vanim, dapae nunim, da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. Tijekom vie stoljea,
koja se smatraju ranosrednjovjekovnim, hrvatski prostor i hrvatsko dru tvo prolazili su, ini se, kroz razdoblja izrazitijeg napretka, pa zatim kroz
razdoblja stagnacije, ak i krize. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi
napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) mijeali. Ta bi razdoblja
valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog
drutva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedei nain (a tome sam
i prilagodio podjelu po poglavljima):
1. Razdoblje u kojem poinju procesi vani za rani srednji vijek zapravo
je kasnoantike Radi se o sveobuhvatnim reformama jo za vladavine
Dioklecijana i Konstantina, krajem 3. i poetkom 4. stoljea, potom in
tenzivnoj graevinskoj djelatnosti, stvaranju preteno kolonatskih odnosa
u poljoprivredi i pokrtavanju, te naposljetku opoj krizi od polovine 6.
stoljea. Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. U
isto doba, i ne manje vano, pleme Hrvata seli iz kavkaskih podruja
prema Zakarpau, podruju Slavena, s kojima kasnije zajedno kree u
rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi
barbari koji su doli i proli buduim hrvatskim prostorom, jer je takvih
seoba bilo od 4. stoljea prilian broj, ipak je njihov dolazak bio od
presudne vanosti. Za razliku od drugih, oni su se na ovim prostorima i
trajno zadrali. Teka drutvena kriza koja se obino datira 7. i 8. stolje
em nije zapoela s dolaskom Slavena, pa potom Hrvata krajem 6. i
poetkom 7. stoljea, ve barem pedesetak godina prije. Bila je to opa
kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila itavo
Carstvo. Napokon, ni Slaveni ni Hrvati nisu, u prvih dvjesta godina
boravka na ovom prostoru, stvorili nikakve nove kvalitete, tako da se
"pasivni kontinuitet antike" produava sve do poetka 9. stoljea.
2. Drugo razdoblje poinje nakon 800. godine. Poslije intenzivnog i
raznolikog angamana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros
toru, hrvatsko drutvo doivljava bitne promjene. U tome je svakako
najvanije pokrtavanje koje se odvija tijekom itavog 9. stoljea i koje
odreuje duinu ovoga prvog "vremena dogaanja" u hrvatskoj povijesti.
Meutim, istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja,
potom se stvara jaa dravna organizacija, a Hrvati, do tada preteno
orijentirani na ivot u zaleu, sve ee i neposrednije izlaze na Jadran i
sudjeluju u zbivanjima na njemu. Sve je to bilo praeno ujedinjavanjem
ratrkanih slavenskih, hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet
20
Uvod
pod specifinim imenom Hrvati. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja

Tomislavove vladavine.
3. Tree se razdoblje protee od vremena Tomislavovih nasljednika pa
do vladavine Petra Kreimira IV., otprilike do 1060. godine. To je razdoblje
stagnacije. U odnosu na prethodno razdoblje, u ovom je nastalo vrlo malo
natpisa u kamenu, rijetki su zapisi u kronikama, a i vojna snaga Hrvatske
se smanjila, sudei barem po prilino lako ostvarenim prodorima Mleana
i Samuilove vojske. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) lee u sljede
em: ini se da hrvatsko drutvo nije moglo due vrijeme izdrati tako
velike izdatke za poveanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi
ranje drave koja se tek poela vre organizirati.
4. Oporavak je zapoeo otprilike sredinom 11. stoljea, vjerojatno
djelomino i pod utjecajem opeevropskog napretka koji je uslijedio nakon
godine 1000. Zapoinje novi krug gospodarske konjunkture. Jedan od
primjera takvih poboljanja jest i sve vea vanost zemlje i njezino in
tenzivno kupovanje i darivanje (vie se proizvodi, i zemlja je dragocjena).
Zahvaljujui tome intenzivira se trgovina kojom se bogate odreeni slojevi
stanovnitva, to znai i novo snaenje Hrvatske, a sve to konano rezul
tira integracijom sjevernijih dijelova bive bizantske teme Dalmacije u
hrvatsku dravu. Potom je dolo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova
Hrvatske s panonskima, stoje predstavljalo najvii domet tadanje hrvat
ske politike. Okretanje novim snagama - papi i Maarima - samo je
potvrda mogunosti hrvatskog drutva da se prilagoava novim uvjetima
i da se razvija u ritmu opeevropskih tijekova. A i postupna feudalizacija
jo je vie pridonijela usklaivanju sa situacijom u Evropi. Napokon,
dolazak ugarske dinastije Arpadovia na hrvatsko prijestolje 1102. godine
predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju, koja je
u suvremenoj Evropi bila uobiajena, a ne neki katastrofini prijelaz iz
hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek.
Ove u teze, a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute, jo
manje detaljno eksplicirane, nastojati obrazloiti na stranicama to slijede.
21
II.
Poeci hrvatske povijesti
-pria o Postanku
J. Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljea hrvatske povijesti
Poeci hrvatske povijesti seu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi
Hrvata u dananju domovinu. Meutim, iz toga je razdoblja vrlo malo
sauvanih podataka, a jo e mnogo vie toga vjerojatno ostati vjena
nepoznanica. I to stoje poznato, moe se tumaiti na razliite naine. Tek
je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju
nastalo i odonda se sauvalo neto vie pisanih izvora i arheolokih nalaza.
Kad bi uope postojala mogunost da se neto vie sazna o tim tamnim
vremenima, od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje drutva tih
prvih Hrvata, odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na ije
su se podruje doselili. Da bismo se pribliili odgovoru, uostalom, i za
knjigu ovog naslova, svakako bi najvanije bilo objasniti to znai i kako
je nastalo ime "Hrvat". Iako su o tome pisali mnogi, i inozemni i domai
autori, prilazei problemu na razliite naine, nita se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. Odnosno, ako ak i jest, onda to nije vodilo i
nekim pouzdano ustanovljenim istinama. Sve su te teorije plod rezultat
napora da se nekoliko podataka spretno poreda, ali uglavnom i nita vie
od toga -ii smatra da treba "pustiti na stranu etimoloke igrarije" 1. No,
mnogi su zanemarili autoritativan iiev sud, te je i u posljednjih nekoli ko desetljea objavljen velik broj historiografskih pokuaja kojima se
nastoji odgovoriti na to pitanje. Odgovori su vrlo razliiti, gotovo toliko
brojni i razliiti koliko ima tekstova na tu temu; tako se na temelju
spomenutog natpisa na ploama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znai
"Sunev put". Ono navodno oznauje ovjeka "koji ima svojih privrenih
prijatelja". Drugi su, pak, kao M. Budimir, tvrdili da "ime Hrvat obeleava
ono pleme slovenskoga naroda koje se naroito isticalo svetlim pigmen tom. Churvatu spada grupi etnikona ije se onomasiologije osnivaju na
boji kose ili koe. Takva su imena npr. Beli Hrvati, Crvena Hrvatska,
1
ii, Povijest, 236 i d., s ocjenom obilne literature. O tom pitanju iznimno se mnogo
pisalo, ponajvie u 19. i poetkom 20. stoljea, a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj
znanosti vaan je, primjerice, H. Gregoire, L'origine et le nom. des Croates et des Serbes,
Byzantion 17, 1944/5, 88-118.
22
Bjelaja Rus..." 2 U najnovijem radu o toj temi M. Marinko 3, uz

citiranje opsene bibliografije, ali s vrlo malo pravih dokaza,
tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od
kojega je nainjena rije 'Arijac' ... od oblika 'Huri' nastao je u
Mezopotamiji najstariji poznati oblik dananjeg hrvatskog
imena 'Huravat', a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj
visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u znaenju: Vodoplodan',
'bogat vodama, rijekama'." Budui daje bibliografija o ovom
historiografskom problemu narasla do nepreglednosti, mogue
je navesti samo manji dio radova 4. ini se daje svim autorima
zajedniko jedno -bez obzira na to koliko su eljeli biti
originalni u iznoenju teorija, do bitno novih saznanja nitko
od njih nije doao. I danas, kao i prije nekoliko desetljea,
sve se obavezno svodi na nekoliko opih konstatacija. ini se
da rije "Hrvat" potjee s podruja istono od Zakarpaa,
gdje je boravila jezgra slavenskih plemena, ali se ne moe
ustanoviti njezino znaenje: izvorno je mogla oznaavati
osobno ime, neki toponim ili neku imenicu. Iako je itav niz
istraivaa tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla,
danas ipak prevladava miljenje da ono potjee iz iranskokavkaskog kulturnog kruga.
Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajvie iz De
administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta), Hrvate
valja u najranijem razdoblju (barem do 7., ako ne do 9.
stoljea) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na
teritorij dananje Hrvatske. Car Konstantin ih nikada ne
poistovjeuje, ali i ne ukazuje na razlike izmeu njih 5. Koje su
to razlike bile, odnosno jesu li se Hrvati od Slavena
razlikovali samo po imenu - to se vie ne moe saznati.
Oigledno su Slaveni po doseobi u budue hrvatske krajeve
u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime. S
druge strane, mogue je da su se Hrvati razlikovali od
Slavena po jeziku i drugim obiajima, ali su se opet u duem
razdoblju te razlike potpuno izgubile.
Neki su istraivai na temelju tog razlikovanja, kao i
injenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici
splitskog arhiakona Tome Hrvati nazivaju Gotima, stvorili
tzv. "gotsku" teoriju 6. Naime, poljski je sociolog H.
Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje drava u Hrvata
i Srba tumaio osvajanjem njihovih ratnikih druina 7. On je
na osnovi izvjetaja Tome Arhiakona i Popa Dukljanina
neosnovano zakljuio da su Hrvati slavizirani Goti, i to
potomci onih Gota koji su se nakon 375. godine povukli u
dananju Galiciju, poto je glavnina Vizigota i Ostrogota
prela Dunav ili odmakla dalje na zapad. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad
2
M. Budimir, Hrvat, iiev zbornik, Zagreb 1929, 616-7.

M. Marinko, Podrijetlo i znaenje imena Hrvat, Kai 25, Split 1993,
369-84.
4
Vidi, osim V. Klai, Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih
naroda), I. izd.
Zagreb 1930, II. izd. Split 1991, samo najnovije priloge: H. Kunstmann, Ober
den Namen der
Kroaten, Welt der Slawen 27, 1982, 131-6; kao i iscrpan pregled, A. Gluhak,
Podrijetlo imena
Hrvat, Zagreb 1990.
5
DA/29-31; Viz. izv. II, 1-60; Klai, Izvori, 2-6.
6
Moin, LJPD; Toma, Kronika, na raznim mj.
7
H. Gumplovvicz, Allgemein.es Staatsrecht. Anhang: Die
Staatengnindungen der Serben
und Kroaten, Innsbruck 1907, 799; Vidi i ii, Povijest, 257; Klai, Povijest,
60.
3
23
Slavenima, a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. No, Toma

Arhiakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva, ini se, mnogo prozainija
razloga: prvi, to o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka
Toma, koji ivi u prvoj polovini 13. stoljea, nije mogao posjedovati rele vantne dokumente, pa se morao domiljati. Znao je da su Goti boravili u
ovim krajevima, odnosno, suvremenici su zabiljeili da su osvajali neka
mjesta, a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije
nije ostalo zapisano gotovo nita. Stoga je do ovakve zamjene i moglo doi.
Pop Dukljanin je vjerojatno zbog slinih razloga doao do istih spoznaja.
To bi ukazivalo na injenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila
donekle i prihvaena u krugu pismenih ljudi - sveenika u istonojadranskim gradovima 12-14. stoljea. Drugi razlog poistovjeivanja Hrvata
Gotima jest da Toma, kao Splianin, gaji iznimnu nesnoljivost prema
iteljima u zaleu svoga grada. Goti su unitili Salonu, a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. Na razini puke simbolike, bilo je svejedno hoe li
mrske susjede nazvati Slavenima, Hrvatima ili Gotima 8.
"Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantiarske nazore o pitomosti slavenske due, o konstruktivnosti Slavena, to ih je formulirao jo
J. G. Herder (1744-1803). Krajem 19. i poetkom 20. stoljea taje teorija
bila osobito privlana za neke historiografske krugove kojima su sitni
politiki probici bili vaniji od znanstvenih obzira - naime, ona je na jo
jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "dravotvoran" element:
"Protobugari" su zapravo bili Tatari, prvu rusku dravu -Kijevsku Rusiju
- navodno su osnovali Skandinavci - Normani ili Varjazi, a "Srbi" ili
"servi" su ve po svojem imenu bili "robovi" 9. Gotska je teorija bila grubo
instrumentalizirana u politike svrhe u Drugom svjetskom ratu. Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "dravotvor nosti" i "nedravotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10.
Imena "Horoathos" i "Horovathos", ispisana na dvjema nadgrobnim
ploama iz 2. i 3. stoljea koje su pronaene u nekadanjem Tanaisu
(danas Azov), potakla su istraivae da podrijetlo Hrvata potrae na
Kavkazu i u Iranu. N. upani ovako saima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati
nisu bili Sloveni, ve tue pleme iz Azijske Sarmatije, koje je u oluji Seobe
Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu, pa je sebi
podvrglo neki dio puka, a taj se poeo nazivati Hrvatima" 11. upani je
oslonac svojim tezama nalazio u filolokim istraivanjima M. Vasmera. U
njima se na osnovi posuenih rijei i imena mjesta nastoji dokazati da su
8
N. Ivl, Domiljanje prolosti, Zagreb 1992, 84 i d.

Vidi, pregled, H. Lovvmianski, ha genese des etats slaves et ses bases sociales et
economiques. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome,
Warszawa 1955, 29-34.
10
O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I.
Mui. Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, 14 i d., 170 i d., a potom takve teze razlono analizira
R. Katii, Ivan Mui o podrijetlu Hrvata, SHP 19/1989, 243-70.
11
N. upani, Prvobitni Hrvati, Prethodno saoptenje, ZKT, Zagreb 1925, 291; M. Dabo Perani, Teza istovjetnosti Harvata - Sarmata, pos. otisak NSD, IT - 681, sv. 2, Pari 1962,
neutemeljeno, ali iscrpno pie o iranskoj Hrvatskoj 2000-653. pr. Kr.
9
24
svi poznati povijesni narodi na podruju june Rusije od Kimerijaca,

Skita, Sarmata i Alana do dananjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci.
To su, naravno, i Hrvati, jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znai
prijatelj12. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. Hauptmann koji je stvorio
vrlo detaljnu i prilino zaokruenu sliku o iranskoj komponenti hrvatske
etnogeneze13, te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: erkeke narod ne
pjesme (zabiljeene u 19. stoljeu) o antskom junaku Baksanu koji bi
odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. stoljea Jordanesa,
zatim, kao drugi, kasezi ili kosezi, koji navodno nose ime "jednog od
bjelohrvatskih plemena", a po njemu su identini dananjim erkezima
(kosezi = kasazi = erkez) i, kao trei argument, etnografska obiljeja koja
su u etiri sluaja i u Kavkaziji i u Zakarpau vrlo slina -naime, "i ovdje
i ondje vidimo odjednom na okupu Ante, Hrvate, Kasege i Srbe". Stoga je
Hauptmann naposljetku zakljuio da su Hrvati, Srbi i Kasezi alanskog,
odnosno, kavkaskog roda 14.
M. Barada je pokuao nadograditi Hauptmannove teze dokazujui antsko podrijetlo Hrvata 15 , a F. Dvornik smatra da se, zato to na Donu
(Tanaisu) u vrijeme nastanka ve spomenutih ploa obitavaju Sarmati,
moe govoriti, ako nita drugo, o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 .
No, poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom, autohtono-balkanskom, gotsko-nordijskom, kavkaskom, iransko-arijskom, ini se da se nijedna ne moe smatrati ak ni vjerojatnom.
Moda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje
nevjerojatna" 17, jer je oigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji, onako
kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta, postoji odreen sloj
koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom.
Vjerojatno se ne radi o prostoru dananjeg Irana, nego o podruju Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u uem smislu
ima prilino mnogo etnikih i civilizacijskih slinosti 18 . Imena petero
brae i dviju sestara - Klukas, Lobel, Kosenic, Muhlo, Hrvat, Tuga i Buga,
koji su po jednoj verziji predaje bili voe pri seobi na jug 19, oigledno nisu
slavenskog podrijetla 20, ali je oigledno i to da ve u vrijeme seobe, dakle,
krajem 6. i poetkom 7. stoljea, hrvatska rodovska organizacija govori
12
M. Vasmer, Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven, T. 1, Die Iranier in
Sudrussland, Leipzig 1923, 56; Takoer, P. S. Saka, Iranische Herkunjt des Kroatischen
Volksnamens, Orientalia Christiana Periodica, 15, 1949, 313-40. Vidi i Klale, Povijest, 61.
13
Lj. Hauptmann, Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica III, Brno 1935; Isti,
Seoba Hrvata i Srba, JI 3, 1937, 59-82.

14
Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata i Srba, JI 3, 1937, 59-61.
15
M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2, 1952, 7-77.
16
F. Dvornik, les Slaves, Histoire et civilisation. Pari 1970, 35-6.
17
Katii, Filoloka razmatranja, 89.
18
M. Vasmer, Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten, T. 1. Die Iranier in
Sudrussland, Leipzig 1923, 40 i d.
19
DAI 30/63-7; Viz. izv. II, 30; Klai, Izvori, 3.
20
Katii, Filoloka razmatranja, 89.
25
slavenskim jezikom i batinik je slavenske kulture - to se moe zakljuiti

po karakteristinim imenima mjesta u hrvatskim upama Karantanije,
kojima su ini se vladali hrvatski ratnici na konjima, slini onima koji su,
prema tekstu Konstantina Porfirogeneta, stigli u Dalmaciju 21.
Vrlo je karakteristino da se ovim problemima mnogo vie bavila starija
historiografija. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim
temama, odnosno, prolosti postavlja drugaija pitanja od onih do sada
uobiajenih, ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi
interes za iransku teoriju. Meutim, veina priloga, u kojima se pronalaze
krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske drave na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 - 4000 godina, nije zasnovana na
znanstvenoj metodologiji 22.
Koliko su god razmiljanja istraivaa o ovim pitanjima razliita, ini se
izvjesnim da su u prvim stoljeima nae ere Hrvati bili relativno mala
skupina nomada ili polunomada. Teko je govoriti o "plemenu", jer bi to
pretpostavljalo i vei broj ljudi, a da je Hrvata toliko bilo, ne moe se
tvrditi. Selili su se, vjerojatno poneto noeni vlastitom voljom, a poneto
vihorom burnih zbivanja oko sebe, kroz pricrnomorske stepe, od Kavkaza
prema Karpatima. Bili su dio slavenskog svijeta, odnosno, ako to i nisu
bili, njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpae, a pogoto vu kasnije, kada su doli u Panoniju i Dalmaciju, vie nije bio od presudne
vanosti. Taj se supstrat odrao samo u najranijim slojevima narodne
tradicije koji se oituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. Jesu li
Protohrvati bili iranojezino pleme koje je naknadno poslavenjeno, ili su
preci Hrvata ve u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime, vjerojatno se nee nikada utvrditi.
Na temelju arheolokih nalaza u dananjoj Poljskoj i Hrvatskoj, odnosno krajevima oko Hrvatske, ne moe se ustanoviti po emu su se Hrvati
razlikovali od Slavena. Kada su Hrvati doli u kraj oko Krakova, odnosno
na ire podruje koje su nastanjivali Slaveni, bili su okrueni slavenskom
veinom. Vjerojatno je tada poelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan
etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih
provincija Dalmacije i Panonije i, ini se, produilo se jo nekoliko stoljea.
21
Lj. Hauptmann, Karantanska Hrvatska, ZKT, 297-317; O. Kronsteiner, Gab se unter
de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? , Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24, 19 78 ,
148-54. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih, ali su
oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katii, Filoloka razmatranja, 89.
22
Primjerice, T. Heres, Hrvatska povijest od 6. st. pr. Kr. do 10. st. poslije Krista, Poljica
15, Poljica 1990, 81-91; M. Vidovi, Hrvatski iranski korijeni I, Zagreb 1991; N. M. uri,
Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb 1991. U recenziji ovih priloga A. Gluhak, Hrvatski
iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?, Kolo 1, Zagreb 1992, 132-43, pokazuje
neodrivost takvih teza. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado
movina i seoba, pokrtenje) napisao je S. Panteli, Najstarija povijest Hrvata, Mainz 1993, ali
ga je zaobilaenje domae literature i esto nekritiko tretiranje izvora (autor nepotvrdive
slinosti nekih imena i imena "Hrvat" esto bez zadrke uzima kao dokaz hrvatske
nazonosti u prolosti) onemoguilo da njegovo marno istraivanje postigne i bolje rezultate.
I M. Marinko, Podrijetlo i znaenje imena Hrvat, Kai 25, Split 1993, 369-84, bez uvjer
ljivosti trai "prvu poznatu prahrvatsku dravu u Mezopotamiji oko pol. 16. st. pr. Kr., a zvala
se u domaem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 .
26
2. Podrijetlo i pradomovina Slavena

Kao i u sluaju imena "Hrvat", podrijetlo imena Slavena jo nije obja njeno. Ono se, uostalom, javlja relativno kasno, tek poetkom 5. stoljea
u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima, tako i osnovne
znaajke najranije slavenske povijesti. Istraivai su pokuali Slavene
poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje jo Herodot u 6.
stoljeu pr. Kr. (Neuri, Budini, Skoloti, Skiti "Orai"), ali takva teza nije
potvrena vrim argumentima 24. Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete", a to nije jedini izvor u 1. i 2. stoljeu koji ih
spominje: radi se zasigurno o Slavenima, iako ime nije slavenskog podri jetla. Tako su, naime, Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene, a u
srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski
Slaveni, Windische Slovenci, itd.). No, do 6. stoljea vijesti o Slavenima su
vrlo rijetke i ture, tako da se poeci povijesti Slavena mogu pratiti
uglavnom na temelju filolokih prouavanja i arheolokih nalaza. Slavenska su plemena do oko 500. godine boravila na prostorima koje su pisci
grko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali, prvenstveno
zbog toga to su izmeu Slavena i sredita antike civilizacije bila velika
prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima.
Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem, pa su
zato esto i nepouzdane i dvosmislene.
Interdisciplinarnim je istraivanjima tek priblino utvreno gdje se
nalazi "pradomovina" Slavena. Neki su smatrali da se prostire ak od
Dunava na jugu, pa daleko na sjever, drugi su je pak suavali na
srazmjerno malo i za naseljavanje veih skupina vrlo nepovoljno movar no Polesje (istoni dijelovi dananje Poljske). Iako za ovu drugu hipotezu
postoje vrlo razloni argumenti, danas se uglavnom prihvaa tree
miljenje - pradomovina Slavena se odreuje podrujem sjeverno od
Karpata i juno od Baltika, izmeu istonog porjeja Odre i srednjega toka
Dnjepra. Dakle, radi se o porjeju srednje i gornje Visle, gornjeg toka
rijeke Prut, Dnjestra i Junog Buga, srednjeg i gornjeg Dnjepra, Pripjata i
Zapadnog Buga 25. Usporedna istraivanja indoevropskih jezika pokazala
su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca, Prusa, itd.), neto manje sa starim germanskim jezicima, a posve malo
s iranskim jezicima. Slavenska pradomovina nalazila se izmeu ta tri
govorna podruja, pa su stoga u njoj zaostali razliiti toponomastiki
tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja
potjeu od Iranaca, Traana, Balta, Germana, Kelta, Ilira, Ugro-Finaca i
drugih26. Antropoloka istraivanja kostura naenih u najstarijim slojevi23
Viz. izv. I, 4-5.

Herodot, Istorija, Novi Sad 1959 - Neuri (IV, 17, 51, 100, 102, 105, 119, 125), Skoloti
(IV, 6), Budini (IV, 21. 22, 102, 105, 108, 109, 119-23, 136) i Skiti (IV, 1-142) i na raznim mj.
I -VII.
25
Welt der Slcuven, 12 i d.
26
Welt der Slaiven, na i. mj.
24
27
ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomijeanost razliitih humanih

tipova (istonoevropskih, sredozemnih, nordijskih, kromanjonskih). Sve
to dokazuje kako su se na podruju slavenske pradomovine razliiti
elementi spajali u novu cjelinu. Pri tome je, naravno, najvaniji bio onaj
dio tamonjeg mijeanog stanovnitva koji je u tu novu cjelinu unio
temeljne crte buduih slavenskih jezika. Danas se openito tvrdi daje taj
dio stanovnitva stigao s istonih obala Kaspijskog mora. Vrijeme njihove
doseobe nije utvreno i miljenja se razilaze -od 2000. do 500. godine pr.
Kr., jer je oigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena
bilo vrlo dug proces u kojem su vanu ulogu imali i starosjedioci. Arheo loki podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena dolo do nekog loma,
prekida u kontinuitetu, jer se raznorodni elementi razliitih materijalnih
kultura postupno ire, zbliavaju i ujednauju. Etnogeneza Slavena ne
moe se iskljuivo vezivati uz jednu od tadanjih kultura (primjerice
ernjahovsku, tripoljsku ili luiku), iako je nedvojbeno da su nosioci svih
tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. Taj proces
zavrio je u posljednjim stoljeima prije Krista.
Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su blii Germanima
nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare itavim teritorijem izmeu
Karpata i uma uz junu obalu Baltika, a ipak "grade kue i nose dugolja ste titove i rado, i to vrlo brzo, pjeae". Ptolemej u djelu Zemljopisna
uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom", a
Baltiko more naziva "Venedskim zaljevom". I Plinije svjedoi o Venedima28.
Otada se Slaveni iz ueg podruja svoga naseljavanja oigledno ire na

sve strane - tako je na Tabuli Peutingeriani, itineraru koji je nastao
vjerojatno u 3. stoljeu (a iju je kopiju u 16. stoljeu izradio K. Peutinger),
narod Venedi Sarmati smjeten u podruje sjeverno od Dacije (dananje
Rumunjske), a Venedi sjeverno od ua Dunava, pa prema Dnjestru.
Od polovine 4. stoljea itavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda.
Tadanji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. Potom se u sljedeih nekoliko desetljea obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio.
Tako su i druga germanska plemena napustila svoja stanita i krenula
prema zapadu i jugu, pa su oslobodila prostor za naseljavanje. Stoga su
se u 5. stoljeu Slaveni mogli proiriti na zapad do Odre, pa zatim ak do
Labe i Saale. Potom stiu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u
dananju Bavarsku. Na putu prema jugu valjalo je prijei Karpate, a zatim
ve poetkom 6. stoljea naseljavaju dijelove Panonske nizine i stiu na
lijevu obalu Dunava. Do poetka 7. stoljea stii e i preko Drave i Save,
pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale.
ivot stanovnika na irokom prostoru slavenske pradomovine, od da nanje Njemake na zapadu do crnomorskih stepa na istoku, odlikovao se
mnogim zajednikim znaajkama, ali je ipak bilo i vanih posebnosti,
27
28
28
R B. Tacitus, Germania, hrsg. J. Borst, Tusculum 1959, 21.

ii, Povijest 181-2.
kako ovisno o vremenu, tako i o prostoru. Zbog tih posebnosti nemogue

je tono opisati ivot Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u
Panoniju i Dalmaciju. Meutim, sa seobama Slavena prema jugu preko
karpatskih prijevoja iri se i kultura tipa Prag-Korak kojoj je vrlo srodna
grupa Sukow-Szeligi, i prilino je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni
u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doi u doticaj s nositeljima
te kulture. Njezina nalazita svjedoe o ivotu usklaenom s prirodnim
uvjetima: kue su bile od drveta, veliine u prosjeku 4x4 m, a stupovi su
zabadani u zemlju do 1,5 m dubine. U jednom od kutova, nasuprot ulazu,
nalazilo se ognjite. Zidovi su bili od drveta ili zemlje, ili od oba materijala,
jer je time okoli obilovao. Krov je bio slamnat. Kue su bile nepravilno
razbacane na nevelikom prostoru, u krugu od pedesetak metara. Izvor
pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini, a obradivo tlo bilo je
posvuda naokolo. Jedna od bitnih promjena u ivotu onih Hrvata koji
stignu u krevite predjele Dinarida, bit e privikavanje na drugaije tlo i
na izgradnju od kamena.
Nositelji Prag-Korak kulture obino su pokojnike spaljivali na lomai,
a ostatke pohranjivali u urnama. Po nainu gradnje kua, nainu ukopa i
keramici mogu se pratiti od polovine 6. stoljea, kada se kroz Karpatska
vrata sputaju prema donjem Dunavu, a zatim im se tragovi gube u
sjevernim dijelovima Bugarske 29. Iz tog vremena, dakle s kraja 6. i poetka
7. stoljea, na podruju rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da
nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. Stoga se valja poslu iti
analogijama, a ini se loginim da se podacima o kulturi Prag-Korak
nastoji barem priblino oslikati uvjete u kojima su ivjeli Hrvati i Slaveni
prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju.
Meutim, dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj e
slavensko-hrvatski svijet doi u bitno novu situaciju: na njega e snano
utjecati nove prilike, koje e ovdje zatei, i radikalno ga promijeniti. Stoga
se danas moe govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu
osnovnih obiljeja slavenske kulture -jeziku, nekim obiajima, te nekim
elementima mitologije i religije. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim
tlom, te su manje-vie sluajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju
sve stoje ostalo iz toga, prvog razdoblja hrvatske povijesti.
3. Hrvatska u ranom srednjem vijeku - odreenje prostora

Prostor to su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili
hrvatsko ime ne moe se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska
zapremala u kasnijim stoljeima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljea mijenjao je znaenje. Oigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljeima naselili mnogo vei prostor nego to je obuhvatila
hrvatska drava od 9. do 11. stoljea, odnosno da se hrvatsko etniko ime
29
Welt der Slmven, 37-9.
29
u kasnijim stoljeima proirilo na mnogo vei prostor nego stoje zauzima la

ta ranosrednjovjekovna hrvatska drava. Stoga valja jasno razlikovati
termine "Hrvatska", "hrvatska drava" ili "hrvatski politiki prostor" s
jedne strane, od "hrvatskog etnikog prostora", "hrvatskog prostora" ili
"hrvatskih prostora" s druge strane. Ovom prvom pojmu, primjerice, u
veem dijelu ranoga srednjeg vijeka nee pripadati teritorij bizantske
Dalmacije, a uope nee pripadati Istra, ali se oba podruja nedvojbeno
mogu smatrati "hrvatskim prostorom".
Po svemu sudei, u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska", pokrajina iza Karpata, iz koje su Hrvati i doli u Dalmaciju i Panoni ju, iako su neki istraivai sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30.
"Bijela Hrvatska" je smjetana u istonu Galiciju, na Labu u ekoj, u
Malu Poljsku oko Krakova, a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo
Samova drava. Nijedna se od ovih teza ne moe potkrijepiti vrim
argumentima, ali se ini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje tena oko Krakova. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da
su "daleko od mora ... more do koga se dolazi kroz 30 dana, nazvano je
tamno"31. To bi znailo da Hrvati moraju stanovati u podruju koje je blie
ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru, a to je svakako
prije krakovski kraj negoli eka.
Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska, a spominje se u
Ljetopisu Popa Dukljanina, kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje
novo ime nekim zemljama: "... isto tako teritorij od reenog mjesta Dalma
do grada Bambalone, koji se sada zove Dra, nazove Crvena Hrvatska,
koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". Na drugom mjestu u LJPD
tvrdi se da kralj Tiemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao
Prevalitanskom oblau ... njegov, pak, sin Predimir dobije bitku i zauze
itavu Crvenu Hrvatsku, pa bude okrunjen za kralja" 32. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo, esto i s unaprijed stvorenim uvjerenjem
da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba
juno od Cetine 33. Meutim, skrupulozno istraivanje teko moe dovesti
do takvog rezultata, jer, izmeu ostalog, vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD. Ipak, ne moe se zanemariti injenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" ivjela u
narodnom sjeanju, pa se ini da je najblii razrjeenju problema bio
Milan uffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na
dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre, u mjeovitoj slovenskoj dukljan30
DM 31/83; 32/5-6; Viz. izv. II, 46-7 i tamo opsena lit. Barada, Hrvatska dijaspora,
7-8, pregledno je Izloio miljenja o tom problemu.
31
DM 31/90-1; Viz. izv, II, 46.
32
Moin, LJPD, 51; ii, Letopis, 170-1.
33
DM 32/15-25; 33/8-10; 34/1-3; 36/5- 7; Viz. izv. II, 49, 59, 61, 64; N. Z. Bj elovut,
Crvena Hrvatska, Dubrovnik 1929; S. M. tedimlija, Crvena Hrvatska, II izd., Split 1991; D.
Mandl. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, Chicago 1957; ii, Povijest, 456-7;
Klai, Povijest, 18-22; E. Perii, Sclavorumregnum Grgura Barskog, Zagreb 1991, na raznim
mjestima.
30
skoj zoni pod srpskom politikom vlau, bilo elemenata jednakih onima
sjevernije hrvatske sfere" 34. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga
srednjeg vijeka su, oznaavajui lokalitete odreenim bojama, odreivali
strane svijeta na kojima se one nalaze.
"Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeen zaleem
istonog Jadrana s jedne strane, zatim se prostirala u dijelu zapadne
Hercegovine, zapadne i sredinje Bosne, pa u Liku, Gacku i Krbavu, a u
primorskim krajevima do Vinodola i Labina. Tek su na izmaku ranoga
srednjeg vijeka, krajem 11." i poetkom 12. stoljea, pod vlast hrvatskog
vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova
neposredna okolina [ager) - bili su to Split, Trogir, Zadar, zatim Osor, Krk
i Rab. Napokon, hrvatsko je ime obuhvatilo dananji kontinentalni dio
Hrvatske, dakle, sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku, od 12. stoljea i kasnije, jer se taj
prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje, s podjelom na istono
i zapadno35.
U ovoj e se knjizi, naravno, nuno voditi rauna o tim promjenama, ali
se izlaganje nee suavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao
pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. Ako se
povijest shvaa kao splet mnogih meusobno isprepletenih dinaminih i
sloenih procesa, ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor, na
vrijeme, na svekoliku povezanost odnosa u drutvu, onda se ni povijest
Hrvata ili povijest Hrvatske ne moe ograniiti jasnim meama. Zbog toga
se valja baviti ponekada i povijeu krajeva koji u ranom srednjem vijeku
nisu pripadali hrvatskoj dravi, a valja se baviti i slavenskim stanovni tvom koje se ne naziva "Hrvati", nego jednostavno Sclavi ali koji je tada, a
i kasnije e biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. Bit e to
ponajprije u sluaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre, pa i itavog
jadranskog akvatorija.
Iako se Hrvatska protezala i na istonije krajeve, sve do doline Vrbasa,
pa moda jo i dalje na istok 36, sredinji, dinaridski dio bio je i relativno
najui dio hrvatskog teritorija u odnosu na irinu hrvatskog teritorija na
istonojadranskoj primorskoj fasadi, te na izdueni oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. Dakle, i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij
oblikom podsjea na potkovu, iako je ona postala jo izraenija tek od
vremena turskih osvajanja u 16. stoljeu. Hrvatsko se podruje u pri34
M. ufflav, Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku, Beograd 1925, 75.
Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. Budak, Prilog
valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog podruja u prvim fazama njegova razvitka (do 12.
st.), SHP 16/1986, 125-40; Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I, Titograd
1967; E. Perii, Sclavorum regnum Grgura Barskog, Zagreb 1991, 31-43.
35
Usp. Bosendorfer, Istona granica, 163.
36
Ovako je istonu granicu Hrvatske odredio jo P. J. Schafarik, Slavische Alterthumerll,
Leipzig 1847, 298; F. Raki, Hrvatska prije XII vieka glede na zemljini opseg i narod. Rad
JAZU 56, 67 i d.; ii, Povijest, 450, smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do
donjeg toka Bosne. Opsean pregled svih miljenja vidi u Viz. izv. II, 35-6.
31
morju lepezasto irilo od zapadnih obala Istre, odnosno u uem smislu, od

Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. U kasnijim stoljeima hrvatski
kulturni i etniki prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske. Moe se s
prilinom sigurnou tvrditi da su neki Hrvati jo u razdoblju
doseljavanja nastanili i podruje Duklje 39 . S druge strane, Hrvati se
naseljavaju i u panonskom prostoru, u porjeju Save i Drave, a na istok
granica se vjerojatno ve u vrijeme doseljenja, a najkasnije do 9. stoljea,
protegnula do Dunava, pa onda i u Srijem 40 . Tako su Hrvati na irem
prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od
kojeg su mogli imati raznolike koristi, kao i plodnim regijama, gdje su
prinosi mogli biti relativno visoki.
37
DAI30/114-6; Viz. izv. II, 35; Klai, Izvori, 41-2.

DAT 30/91, 30/116-7; Viz. izv. II, 33-35; Klai, Izvori, 41-2.
39
ii, Letopis, 170-1; Klai, Povijest, 20, 140.
40
DAJ 30/75-8; Viz. izv. II, 31-2; Klai, Izvori 4. injenica da bizantski pisac 12. stoljea
Niketa Honijat naziva prostor izmeu Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" - dakle, "franaka
zemlja", to govori da su Franci preko svog slavenskog, odnosno hrvatskog namjesnika u 9.
stoljeu morali drati i taj prostor. Usp., Viz. izv. IV, 118-9; Nicetae Choniatae Historia, rec. I.
Dekker, Bonnae 1835, I, 25.
38
32
III.
Fizika obiljeja prostora
J. Utjecaj okoline na povijesna zbivanja
Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku
Hrvata u bive rimske provincije Dalmaciju i Panoniju, valja
se vratiti u neto raniju povijest ovih prostora. Oigledno jest
da su Hrvati, i nedugo prije njih doseljeni Slaveni, donijeli sa
sobom odreenu kulturu i nain ivota, ali su se morali
prilagoavati fizikim i civilizacijskim obiljejima tla na koje
su se doselili. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i
Panoniji odreenu drutvenu situaciju i prirodne osobitosti
koje e biti i te kako znaajne i bitno utjecati na svakodnevni
ivot, pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske
drave.
Nedvojbena je injenica da su razliiti klimatski fenomeni i
reljefne osobitosti vaan imbenik u odvijanju drutvenih
procesa, pa su na taj nain i dio svake nacionalne povijesti,
iako je to tradicionalna dogaajna historiografija i suvie
esto zanemarivala 1 . Takav neposredan utjecaj prirodne
okoline na dogaanja u drutvu mnogo je karakteristiniji za
predindustrijsko negoli za suvremeno drutvo, u kojem zbog
tehnolokog
napretka
ovjek
umnogome
izbjegava
neposredan kontakt s prirodom. Meutim, u predindustrijsko
doba ovjek se ponajvie suoavao sa udi ma prirode ba u
srednjem vijeku, a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju.
Naime, i u starom vijeku, odnosno u antici i u razvijenom
srednjem vijeku, a pogotovo u novom vijeku, opa tehnika
razina bila je via negoli u ranom srednjem vijeku. Ustrojstvo,
kako Rimskog Carstva, tako i evropskih drava 12. - 15.
stoljea, bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli
dravnih tvorevina izmeu kasne antike i 11. stoljea. Iako su
pojedinca u nepostojanju vre drave trebali tititi
tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u
ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni drutveni
odnosi), ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku
objektivno bio nesigurniji, u veoj opasnosti od raznih prirod nih i drutvenih fenomena. Osim to je bio slabo tien od
razliitih vanjskih opasnosti, i efikasnost ovjekova rada bila
je ipak nia negoli u
1
Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja ukljuuje
vei dio ovdje naznaenih tema) pisao s obilnom literaturom, J. Lui, Prilog
pitanju historijske geografije, HZ 29-30, 1976-7. 61-76.
33
drugim razdobljima. U vrijeme gladi nije bilo vrste organizacije koja bi u

ugroena podruja dopremala ito, u doba epidemija kuge nije bilo jake
komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad, a ni samostani nisu bili toliko moni kao u
zapadnoj Evropi da bi poticali krenja i privoenje velikih povrina poljo privredi... ovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi, a onda i u Hrvat skoj, bio posebno estoko izloen svim udima neprijateljske prirode.
U malobrojnim i uglavnom turim izvorima s ranosrednjovjekovnog
hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka, ali neke vijesti, dijelom i iz kasne antike, ukazuju da ivot nije mogao
biti lagan ni nekoliko stoljea kasnije. ini se da se poetkom 6. stoljea
nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 , pa
tamonji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to sprijei. Tridesetak
godina kasnije sveenstvo srednje Bosne ali se kako u njihovu kraju ima
mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . U Supetarskom kartularu, nastalom u drugoj polovini 11. stoljea, na vie mjesta Splianin
Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi
(dakle, neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 - oigledno je roditeljima
bio prijeko potreban novac. Ili, isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju
za samo etiri sira i etiri kruha. Prije nekog vremena taj je Zulo prodao
Petru neto zemlje za tri stara ita, sedam galeta vina i - ruak za obitelj 5.
Najnovija antropoloka istraivanja na kosturima vrlo jasno ukazuju
na estu pojavu hipertrofiranih miinih hvatita, potom na osifikaciju
pojedinih tetivnih vlakana, to svjedoi o openito visokom stupnju fizike
aktivnosti - o tekom fizikom radu, posebice podizanju i noenju tekih
predmeta, bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom. Na nekim su
kosturima karakteristine promjene od estog jahanja 6 .
I ovi, fragmentarni i manje-vie sluajno zabiljeeni podaci jasan su
dokaz da se ranosrednjovjekovni ovjek u Hrvatskoj morao neprestano
boriti s prirodom, a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan. Sune i
nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati. Drava i
trgovina bili su isuvie slabi da bi mogli sprijeiti ili barem ublaiti
nastupe gladi 7. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu
nazivaju pestis - "kuga" 8 , ali su antropolozi uoili na manjem broju
2
ii, Prirunik, 145.

ii, Prirunik, 157-8.
4
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213-32, na raznim mj.; Klai, Izvori, 78.
5
Novak - Skok, Supetarski kartular, 216.
6
laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza, 89.
7
O tim temama, karakteristinima za novija historiarska strujanja zapaene lanke
napisali su francuski historiari, sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire - Nouveaiuc
approches, Nouveaivc objets, Nouveaux problemes, 2. ed.. Pari 1974. Vidi, i F. Braudel,
Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od 15. do 18. stoljea, I-III, Zagreb 1992,
posebno I, 64 i d.
8
Vidi, openito, Goldsteln, Bizant, 64-7; specijalno za kugu: J. N. Biraben - J. Le Goff, La
Pete dans le HautMouenAge, Annales ESC 24, 1969, 1492-1507; W. H. Me Neill, Les temps
de lapeste, Pari 1980, 107 i d.
3
r
34
kostura (ukupno 3) i promjene karakteristine za kotanu

tuberkulozu 9 .1 ivotinjski je svijet bio opasan -ivotinje su u
svakom sluaju bile brojnije, a ovjek ih esto nije mogao
uiniti bezopasnima niti ih drati podalje od svojih stanita.
Koliko se god ovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju
obradi, esto se, usprkos naporima, dogaalo da na njoj opet
pone
izrast
ati
uma,
da
orani
ca,
primj
erice
negdj
e
u
dana
njoj
Slavo
niji,
vie
ne
daje
plodo
ve
zbog
dugot
rajnih
kia
ili
stalni
h
popla
va.
Negdj
e su
se
i
mov
are
mogle
iriti
promj
enom
rijen
ih
tokov
a. U
krki
m se
predje
lima
Hrvat
ske
(pogo
tovo
uz
obalu i na otocima) zasigurno dogaalo da se briljivo

podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla
uslijed nebrige ponu uruavati.
Iako nema konkretnih podataka da su se slini procesi
uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, to se ini
vrlo vjerojatnim; naime, takve promjene dogaale su se i
dogaaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. ini se
da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba
velikih promjena. Mogla se bre negoli u drugim vremenima
stvarati golet, jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno
velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantikih
bazilika), a veliki broj termi traio je i velike koliine ogrjeva 11.
Iako je rimska vlast nastojala zemlju tititi podzidavanjem i
ograivanjem,
a
eroziju
je
spreavala
sustavnim
poumljavanjem, u 6. stoljeu u junoj Argolidi zbog
nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u
polupustinju. S ratarstva se prelo na stoarstvo - veinom
koze koje nemilosrdno brste makiju - kao i na intenzivan
uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao to je
limun) 12. Mogue je daje do smanjivanja kultiviranih povrina, a
potom i do unitavanja terasa i prelaska na stoarstvo, dolo i u
krkim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji
vijek - donekle zbog prelaska na stoarstvo, ali jo vie zbog
nebrige prouzroene manjkom radne snage -jer se procjenjuje
daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za
pola, pa i vie, to jest na oko 5 st./km 2, pa i manje 13. ini se da
su u istonoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav
odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u sluaju pogibli mogli
preplaviti itav kraj, a poslije pogibli opet ga privesti kulturi, ali,
kada je Rimsko Carstvo propalo, kanali su se s vremenom
zatrpali, ustave uruile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na
sve strane. Tada je nastala poznata movara Palaa {Paludes).
9
laus, Kraniometrijskaipaleopatoloka analiza, 89.

Istraivanje amerike ekipe o promjenama u ekosustavu june Argolide na
Peloponezu
vrlo su instruktivne: T. H. van Andel -C. Runnels, Beuond the Acropolis [A Rural
Greek Past),
Stanford 1987. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu
povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba ureenih terasa, zatim doba unitavanja terasa s
maslinama,
erozije zemlje, pa opet doba ienja i ureivanja, vrlo slino onome to se
moe s velikom
sigurnou pretpostaviti da se dogaalo i u krkim predjelima Hrvatske.
11
A. H. M. Jones, Later Roman Empire, II, Cambridge 1964, II, 817 i d.
12
T. H. van Andel - C. Runnels, Beyond the Acropolis {A Rural Greek
Past), Stanford
1987, 135 i d., 143 i d.
13
V. Rogi, Regionalna geografija Jugoslavije, knjiga 1 (prirodna osnova i
historijska
geografija), Zagreb 1982, 71.
10
35
Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. i poetkom 20. stoljea14.
Moe se s velikom vjerojatnou pretpostaviti da su ovi opi procesi
tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka znaili mnogo pojedinanih i
kolektivnih borbi, pobjeda, patnji i tragedija, kako u prirodnoj, tako i u
drutvenoj okolini, iako o njima izvori najee ne svjedoe direktno, nego
vrlo posredno -jedina zabiljeena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je
Dubrovnik 850. godine bio teko oteen nevremenom, udarcima mora i
vjetra15. Ta ogorena borba izmeu ovjeka i prirode znala je zavriti i
smru mnogih od gladi, studeni i bolesti. Po svim dosadanjim antropolokim istraivanjima prosjean oekivani ivotni vijek nije mogao prelaziti
30. godinu, uz veliku smrtnost dojenadi i djece. Preivjeli su pak vodili i
dalje ivot na egzistencijalnom minimumu16. Pri tome ne treba zaboraviti
da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -dananja Dalmatinska zagora i
Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromanijih dijelova Hrvatske.
Prirodni faktori koji utjeu na razvoj drutva stoljeima ostaju gotovo
nepromijenjeni. Zato je mogue sadanju klimu, reljef, vode, itd., u
dananjoj Hrvatskoj, uz relativno male varijacije, smatrati stanjem koje je
vladalo i u ranom srednjem vijeku.
2. Pejza i reljef, kretanje ljudi

Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo znaenje
uvjetuju prirodni elementi. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa, na jugoistoku Dinarsko gorje. Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i
krka priroda Dinarskog gorja pojaavaju njihovu meanju ulogu. Meutim, nekoliko postojeih prijevoja znatno su nii od 1000 metara nadmorske visine, pa je to bila vrlo vana pogodnost i u ranom srednjem
vijeku: u razdoblju kada je drava openito slaba, drutvo dezintegrirano,
komunikacije loe odravane, nesigurnost velika, a tehnika i tehnologija
na niskom stupnju, mogue je bilo preko tih prijevoja odravati svakovrsne veze. Upravo zbog tih kontakata izmeu pojedinih dijelova Hrvatske
opravdano je i logino hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. Stanovnike unutranjosti, a posebice Panonske zavale,
uvijek je privlailo pitomije Sredozemlje, a vrata izmeu Alpa i Dinarida
bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. Prohodno Pounje, stoarski krajevi june Like i sjevernodalmatinska zaravan
olakavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno.
O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka, a istraivanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj
tek su zapoela. ini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14
BSsendorfer, Istona granica, 148-50.

Johannis chronicon uenetum, VII, 18; Raki, Documenta, 356.
16
Vidi. pojedinane sudbine siromaha, spomenute u Supetarskom kartulani, kada ih
prodaju u roblje -vidi, primjerice, sudbina djeaka Zlobe i druge -Novak -Skok, Supetarski
kartular, 221.
15
36
jede ope pravce pruanja antikih prometnica 17, ali, kako rimski putovi,
koji su inae bili kolni, nisu stoljeima po propasti Carstva odravani, s
vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom, ze mljom, uniteni), pa su se tako nuno stvarali (ili odreivali) novi, "konj ski" putovi. Stoga je cesta od obale prema unutranjosti u antici prelazila
Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoevaca), a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. godine promet se kanalizira preko Knina 18 .
Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. stoljea tvrdi kako
je "slavenska zemlja pusta, brdovita i neprohodna (odnosno, bez putova)"
- to donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19, ali
dijelom i kao podatak koji odraava stanje u onodobnoj Hrvatskoj, kada
putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema.
Krevitost znaajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je
bitna osobina njezina prostora. Krki dio obuhvaa dobar dio sredinjeg
prostora i cijelu primorsku fasadu. Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom poloaju vaan prostor, mogunostima za bogat ivot vrlo je osku dan. Upravo zbog te injenice vrlo je zanimljivo da su se sredita hrvatske
drave u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje, na prostoru koji je
tradicionalno bio siromaan, ali u prometnom vidu izuzetno znaajan,
otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. O tom imbeniku valja
voditi rauna kada u 9. stoljeu doe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj
dravi, posebice u njezinu dalmatinskom dijelu, u zaleu istonojadranskog priobalja.
3. Klima
Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj odreen je poloajem uz Ja dransko more, planinskom barijerom du obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleu 20 . Osim toga, na klimu u
Hrvatskoj utjeu i velika barometarska akcijska sredita, u prvom redu
Atlantskog oceana, koja openito odreuju vrijeme u Evropi. U evropskoj
cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu, izme u suptropskog pojasa visokog tlaka i arktikog, odnosno subpolarnog
pojasa niskog tlaka. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija. Na klimu
17
Konkretno, N. Jaki, Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam",
SHP 14/1984, 325-46; Usp. i: I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji
Dalmaciji, Djela ANU BiH, sv. 47, Sarajevo 1974; E. Paali, Antika naselja i komunScacije u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1960; M. Viki -M. Gorenc, Prilog istraivanju antikih naselja
i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb 1968. opirno, L. orali, Izvori i literatura o
povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24,
1991, 23-40
18
N. Jaki, Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina, Izdanja HAD 15, Zagreb 1992,
123 i d.
19
Biblija, Postanak, 1.2. - "zemlja bijae pusta i prazna".
20
O klimi na hrvatskom prostoru, vidi: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, Zagreb 1960, 133
i d.; Takoer, egota, Klimatologija, 404 i d.
37
utjeu i sredozemne depresije (ciklone). Prema tome, do

Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak, a te se osobine ne
mijenjaju ve stoljeima.
Sredozemno i kontinentalno klimatsko podruje podijelili
su Hrvatsku: prvo je ogranieno na uzak pojas niskog
jadranskog primorja i otoka, a kontinentalno obuhvaa
cijel
o
kopn
eno
zale
e.
Sr
edoz
emn
u klimu obiljeavaju blaga i kiovita zima te suho i vedro

ljeto s visokim temperaturama. U cijelom primorju
prosjena temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod
5 C. Na sjeveru je podruje sredozemne klime znatno
sueno zbog klimatske barijere Velebita. Zimsko je razdoblje
u godini kratko - najvie etiri mjeseca, oko dananjeg
grada Rijeke pet mjeseci. Hladan kontinentalni zrak moe
prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja, gdje
pojaava snagu. To je bura koja znatno sniava prosjene
mjesene temperature. U sjevernom dijelu primorja zna biti i
snijega, ali se rijetko odri due vrijeme. Ovakva je klima
bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka, pa nije
neobino da su se sredita hrvatske drave formirala na
podruju sredozemne klime, da je velika veina nalaza
pronaena upravo ovdje, te da je, vjerojatno, u ovoj
klimatskoj regiji ivjela i veina stanovnitva.
Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju
umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje
vie od etiri mjeseca, a prosjena je zimska temperatura
ispod 0 C. Kontinentalna klima ima na ovom podruju vie
varijanata. Po reimu oborina, najblii su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske, dok cijeli nii
dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi. Za
panonsku klimu karakteristina su vrlo vrua ljeta. Zbog
strujanja hladnijeg zraka, iz planinskih predjela u dinarskom
rubnom pojasu ljeta su neto hladnija, a zime neto toplije
negoli u sredinjim dijelovima Panonske zavale. Ove
klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na
razmjetaj stanovnitva - po svemu sudei, kontinentalni je
dio vjerojatno bio razmjerno rjee naseljen negoli
neposredno zalee obale, sama obala i otoci, iako je
izostanak znaajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom
prostoru rezultat, izmeu ostalog, i viestoljetne gradnje u
suhozidu i drvetu, kao i djelomino nomadskog naina
ivota tamonjih stoara.
Najvii planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku
klimu, koju karakteriziraju hladna ljeta, vrlo hladne zime i
mnogo snijega koji se dugo zadrava. Meutim,
najnaseljeniji dijelovi drave, i oni od vitalnog znae nja
(prijevoji preko Dinarida i prolazi izmeu krkih dolina), bili
su uglavnom poteeni tako ekstremnih vremenskih
prilika, iako su one uvijek bile mogue.
Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme
dananje, jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom
srednjem vijeku vrlo oskudna. Meutim, kako klima u
Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugaija od klime na irem
evropskom prostoru, mogue je upotrijebiti rezultate
istraivanja koja su obavljena u drugim evropskim
zemljama. Primjerice, mjerila se koliina izotopa kisika (0
18) u vjenom ledu, jer je to prvorazredni pokazatelj smjene
"toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prolosti - "to je
temperatura bila u nekom razdoblju via, to je vie 0 18 u
kii i snijegu
38
i obratno". Tako je analiza leda na Camp Centuryju na

Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. do 11. stoljea (ili
do 1125. godine) dolo do zatopljenja 21 . Druga istraivanja
pokazuju neto drugaiju sliku: nakon relativno toplog
razdo
blja
do 10.
stolje
a
klima
jo
vie
zatopl
java,
da bi
zatopl
jenje
doseg
lo
vrhun
ac
oko
godin
e
1300.
Tada
poinj
e
hladni
je razdoblje
s
vrhun
cem u
17. i
18.
stolje
u, da
bi do
zatopl
jenja
ponov
no
dolo
u 19. i
20.
stolje
u22.
ini
se da
su
podac
i toga
drugo
g niza
vjerojatniji -povezu li se s opeevropskim dogaanjima, moe

se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se sluajno Normani!)
vrlo dobro iskoristili injenicu daje na tamonjim morima i
obalama bilo manje leda, pa se i lake putovalo. Tako su
Normani - Vikinzi stigli tijekom 9. i do kraja 10. stoljea do
Islanda, Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora
("Vinlanda" -dakle, tada "vinorodne zemlje") 23. Nakon toga,
otprilike tri stoljea zatopljenja koincidira s gospodarskom i
opedrutvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko
1000. do otprilike prve polovine 14. stoljea, kada poinju
godine gladi, a sve kulminira "crnom smru" -najstranijom
epidemijom kuge 1346-9. godine.
Klima u Hrvatskoj, usprkos mogunosti da postoje regionalne
specifinosti, nije mogla biti bitno razliita od klime koja je
vladala u itavoj Evropi. Moe se pretpostaviti daje klima na
naem kontinentu, pa prema tome i u Hrvatskoj, bila u ranom
srednjem vijeku otprilike slina dananjoj, odnosno daje bila
za nijansu toplija nego krajem 20. stoljea. Jedini podatak koji
bi mogao o tome posredno posvjedoiti jest vijest da Ljudevit
Posavski u prosincu 819. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i
pljaka po njoj 24. Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji
vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni. Valja
tome pridodati da Ljudevita, sudei po navodima ljetopisca, nije
gonila neka prijeka potreba da kree u Dalmaciju, a obino se u
vojne pohode polazilo u proljee i vraalo u jesen. Osim toga,
u izvjetaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku kriara kroz
Hrvatsku za pohoda 1096. godine tvrdi se da su "bili u
slavenskoj zemlji gotovo etrdeset dana, a za to vrijeme doivjeli
smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i
kretnjom poneto sa sebe uklanjati"25, premda se ini da je to
ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teko moe ita zakljuiti.
21
E. Le Roy Ladurie , L'h isto lre de la pluie et du beau temps, u: Fai re de
Vhis toire,
Nouveaivc objets. Pari 1974, 3-30.
22
egota, Klimatologija, 371 i d.; J. M. Moran and M. D. Morgan,
Meteorologu, 2. ed.
1989, 481 i d.; D. Balei, Malo ledeno doba. Priroda 62, 2, Zagreb 1973, 40-2;
Z. Katuin,
V. Juras, K. Pandi, Analiza klima tolokih e le mena ta na podruju SR
Hrvatsk e u 1987.
godini, u: Izvanredne meteoroloke i hidroloke prilike u SR Hrvatskoj, Zagreb
1988, 1 -24; H.
H. Lamb, The Changing Climate, London 1968.
23
Vidi, detaljnije, E. A. Koster, Assessment qf climate change impact in highlatitudinal
regions, Terra 103, 1, Helsinki 1991, 3-13.
24
ARF ZSL 819; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17.
25
idak, Historijska itanka, 32-3, Klai, Izvori, 84.
39
Vjerojatno je tijekom 11. stoljea, ba kao i u drugim evropskim kraje vima, dolo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja, pa se ini da se i tome
jednim dijelom, koji je nemogue tonije odrediti, moe zahvaliti tadanji
gospodarski i drutveni razvoj 26. Tijekom sljedeih stoljea (od 11. do
otprilike 1350. godine), kada je klima toplija, hrvatsko drutvo doivljava
intenzivan razvoj, ali je teko i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to
zasluna promjena klime.
Inae, opseniji izvjetaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17. i
kasnija stoljea, kada se za godine 1620. i 1621. tvrdi da se u Vrbniku na
Krku smrzavalo vino u bavama 27.
4. Vode
U antiko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta, a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku vie nisu
funkcionirali, morao je traiti stanite u blizini vode, pa je stalan boravak
u blizini izvora pitke vode, potoka, rijeke ili jezera bio uvjet opstanka
pojedinca u ranomu srednjem vijeku.
Iz Hrvatske vode otjeu u Crno i Jadransko more. Razvodnica izmeu
ta dva sliva prua se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana, od
kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak), dok se prema
jugu sve vie od njega udaljuje. Rijena mrea crnomorskog sliva, naroito
u nizinskim podrujima, vrlo je dobro razvijena. Za te je rijeke karakteri stino da imaju mrtve rukave, naputena korita, meandre, pa, prema
tome, i nestalan tok. Stoga se s velikom vjerojatnou moe pretpostaviti
da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronai
vodu kraj koje bi stanovali, ali, s druge strane, mogue je da su ti tokovi
danas na drugim mjestima negoli nekada. ovjek koji osniva naseobine
morao je to uzimati u obzir. To su, ini se, inili i Slaveni, pa onda i Hrvati.
Sudei po dostupnim podacima, nastojali su se naseljavati uz vodu, uz
koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe. Tako izvor zvan
Pseudomaurikije iz 6. stoljea tvrdi da "sela Slavena lee na rijekama
jedno do drugog ... a u blizini su im ume ili movare ili ritovi..." 28
Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima; kada se
opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije, stalno se spominju
26
egota, Klimatologija, 373 - primjer koliine ubranog groa u Badenu u Njemakoj,
kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina, od 850-1950. godin e, u kazuj e na znaajnu
pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama.
27
egota, Klimatologija, 372; A. Gili, Biljeke o vremenu u 17. stoljeu, Hidrometeoroloki glasnik 1, Zagreb 1948, 128; P. Vujevi, Documents historiaues sur les variations
de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. Union
Geographique Internationale, Comite National du Rovaume de Yougoslavie, Beograd 1931,
gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora, ali od 18. stoljea i iz kasnijeg vremena.
28
Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim, ed. J. Scheffer, Upsaliae 1864,
284; Viz. izv. I, 139.
40
Fizika
obiljej
a
prostor
a
Kupa,
Sava
ili
Drava
29
.
Nije
sluaj
no da
je
i
vein
a
karoli
nkih
mae
va i
uope
ostata
ka
prona
ena
uz
Dravu
30
, a
nekro
pole u
iston
ijim
dijelo
vima
Hrvat
ske
nalaz
e se
tako
er na
voda
ma ona
kod
Brods
kog
Dreno
vca u
blizin
i
Orljav
e,
koja
dvade
setak
kilom
etara
dalje utjee u Savu 31, ona na ciglani Dara u Bonjacima kod

upanje u blizini je Save 32, ona u Privlai kod Vinkovaca u
blizini Bosuta 33 , a ona kod Bijelog Brda istono od Osijeka
nalazi se uz Dravu 34. Ne moe biti sluajno da su jedina dva
ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako
im je funkcija nepoznata) naena u blizini uz Savu - u Sisku i
u Kijevcima kraj Bosanske Gradike 35. Naseljeno je i ue
podruje Osijeka, dakle, prostor uz rijeku Dravu 36. ini se da
postoje vrlo vrsti arheoloki dokazi da se u rimsko doba
plovilo Karaicom i Vukom 37, a 827. godine Bugari su s
brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamonjim Slavenima
nametnuli svoju vlast 38: kroniar ne spominje nikakve kopnene
odrede. Varadinski privilegij iz 1209. spominje ak luke na
Dravi39. Kada Bela III. 1185/6. godine navodi svoje biskupe,
spominje i "biskupa zagrebakog na Savi" 40, iako savska obala
jamano nije bila uz sam zagrebaki Kaptol, ali je funkcija
zagrebakih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz
preko nje. Uglavnom, od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture,
koja traje od oko 900. godine do otprilike polovine 13. stoljea
u meurjeju Dunava, Drave i Save, praktino su svi u blizini tih
triju rijeka ili njihovih pritoka 41. Meutim, nije svaka voda bila
poeljna -u Panoniji je dobar dio nizina bio movaran 42, tako
da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno movarna tla
29
ARFza 819-23; Raki, Documenta, 320-7; Klai, Izvori, 16-7.

. Tomii, Prilog istraivanju karolinkog oruja u Meimurju i
varadinskoj regiji,
SHP, 14/1984.209-30.
31
K. Vinski-Gasparini -S. Ercegovl, Ranosrednjovjekovno groblje u
Brodskom Drenovcu,
VAM, 3. serija, 1, Zagreb 1958, 129-61.
32
S. Ercegovi, Istraivanje srednjovjekovne nekropole u Bonjacima, VAM,
3. serija, 2,
Zagreb 1961, 225-39.
33
M. maljcelj, Privlaka - "Gole Njive" (opina Vinkovci) - nekropola VIIIDC stoljea sistematska iskopavanja, Arheoloki pregled 15, Beograd 1973, 117-9.
34
. Tomii, Novi prilozi vrednovanju ostavtine srednjovjekovnog groblja
Bijelo Brdo II,
Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8, Zagreb 1991,
95-118.
35
Namentragende Steininschriften, 101, 102.
36
M. Bulat, Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka, SHP 10,111. ser.,
1968, 11-21.
37
Bosendorfer, Istona granica, 148 i tamo lit.
38
ARF za 827; Raki, Documenta, 333.
39
CD III, 89; Klai, Izvori, 193.
40
Klai, Izvori, 97.
41
. Tomii, Neuere Erforschung der Bijelo Brdo - Kultur in Kroatien, Prilozi
Instituta za
arheologiju u Zagrebu 9, Zagreb 1992, karta 1, 123. U najdetaljnijem popisu svih
srednjovje
kovnih lokaliteta - Sekelj, Stanje istraivanja i statistika, takoer je uoljiv
trend njihova
grupiranja uz velike rijene tokove.
42
Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru ju koj e
ome uju Sava.
Medvednica, Kalnik i Bilogora, Drava, te Psunj i Papuk -. Tomii, Neuere
Erforschung der
Bijelo Brdo - Kultur in Kroatien, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9,
Zagreb 1992.
karta 1, 123.
30
41
ak i danas otpada vrlo znaajnih 8% ukupnog teritorija. Movare se u 10.

stoljeu spominju i u Istri 43. Jedan stranac, Vilim Tirski koji opisuje put
kriara kroz Dalmaciju krajem 11. stoljea, tvrdi daje i Dalmacija "gotovo
itava movarna, neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da
ine zrak gotovo zaguljivim" 44. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi
ranoga srednjega vijeka - tako je franaka vojska 820. godine prelazei
Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 .
Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. stoljeu koje su u
velikom dijelu Slavonije omoguile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. Stoga se ini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz
obradivo tlo i dijelom nasljeivala poloaje rimskih naselja.
Na podruju Dinarida ima relativno mnogo oborina, razmjerno vie
negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske. Meutim, ne povoljno je da u tom podruju koje se nalazi s obje strane razvodnice voda
vrlo esto otjee krakim podzemnim putem, pa izbija na povrinu u
niskim krajevima ili na morskoj obali. U tome su iznimka relativno dugi
vodeni tokovi Zrmanje (69 km), Krke (73 km), Cetine (100 km) i Neretve
(218 km). Donekle to vai takoer i za Rau i Mirnu (41 km) te neke jo
krae rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran.
No, ini se daje ve spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 - vjerojatno zbog toga to ih nije bilo lako
prijei, pa ak ni kretati se uz njih. Naime, na krakom prostoru rijeke
tendiraju stvaranju strmih obala, ak i kanjona (primjerice, kanjon u
donjem toku Cetine). Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj
Hrvatskoj, onaj od Nina do Knina, pruao od Nina do Islama Latinskog i
Grkog, Kaica i Smilia, Kule Atlagia i Benkovca, pa sve do Knina,
vjeto izbjegavajui bilo kakvu vodenu prepreku 47 . Takva je situacija
bitno razliita od panonskog dijela Hrvatske, gdje se ceste esto pruaju
uz vodene tokove.
Svi ostali kraki vodeni tokovi, naroito ponornice, daju krakom po druju poseban hidrografski znaaj. Ponornice izviru iz krakih vrela,
teku po povrini, pa se iza kraeg povrinskog toka gube u ponorima.
Ponori se nalaze uz rub krakog polja ili u samom polju. Za visokog
vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike koliine vode, pa su zbog toga
u krakim poljima poplave vrlo este. Za krake krajeve, naroito one u
primorskom pojasu, karakteristina je pojava bujica. Nastaju na goletima
u vrijeme naglih i jakih kia ili ubrzanog otapanja snijega. To je jo jedan
razlog zato su se naselja u zaleu obale stvarala na prisojnim padinama
krakih dolina, a ne u njima.
43
P. Kandler, Codice diplomatico istriano, a. 921; Klai, Izvori 63.

ii, Prirunik, 402-3; Klai, Izvori, 85.
45
ARF ZSL god. 820; Rakl, Documenta, 325; Klai, Izvori. 17.
46
47
N. Jaki, Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam", SHP
14/1984, 325-46.
44
42
Jezera se u Hrvatskoj nalaze veinom u krakim predjelima. Njihova je

povrina mala (primjerice, Crveno i Modro jezero kod Imotskog, Babino
jezero u Velebitu, itd.). Vodostaj im tijekom godine koleba, ali ona nikada
ne presuuju, stoje bilo vrlo vano u vrijeme kada su mogunosti prijeno sa
vode bile ograniene. Neka kraka jezera za kinog razdoblja pokriju
itava polja ili samo neke dijelove. Za ljetne sue vei dio ih presui ili se
voda zadrava samo u niim dijelovima polja. U Panonskoj se nizini jezera
stvaraju u naputenim dijelovima nekadanjih rijenih tokova., To su
presjeeni rijeni zavoji (meandri), pa ta jezera imaju vie obiljeja bara
oko velikih nizinskih rijeka. Moe se, dakle, s velikom sigurnou zaklju iti kako su stanovnici Dalmacije esto oskudijevali vodom, dok stanov nici Panonije na putovanjima esto nisu znali kako je prijei. Dok su
putnici u Dalmaciji morali voditi ponajvie rauna kako izbjei planine i
pronai najlaki i najnii prijevoj, u Panoniji je trebalo znati kako prijei
(ne izbjegavati!) preko voda i to bolje se njima posluiti.
Putove je u Panoniji esto odreivala mogunost prijelaza preko rijeke.
To je bilo toliko vano da anonimni notar kralja Bele III., opisujui neku
provalu Maara ak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900.,
ne proputa napomenuti da su na povratku preli Kupu i stigli do Save, a
potom i do Zagreba 48. Ili, u doba Ljudevita Posavskog franakoj je vojsci,
tvrdi ljetopisac, "smetnja bila rijeka Drava" 49.
Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni ivot u
ranomu srednjem vijeku.
5. Flora
Kako je izgledao biljni pokrov i to se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga
srednjeg vijeka za sada je nemogue tonije utvrditi, jer osim opih znanja
o nekim pojavama u vezi s florom u prolosti, preciznijih podataka nema
-sustavna istraivanja do sada nisu provedena. Meutim, zna se prilino
tono kako je izgledao evropski pejza u srednjemu vijeku, pa se i s
obzirom na te ope prilike moe pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj.
uma je bilo vie nego to ih ima danas. Poznato je da su sustavnom
sjeom i krenjem od srednjega vijeka do 20. stoljea neke ume u
Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno unitene, a drugdje je, kao
primjerice na Velebitu, ljudska djelatnost - ponajprije krenje, a potom i
utjecaj stoarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza - samo
pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i
ispiranja plodne zemlje 50. Meutim, te promjene ipak nisu korjenito izmi48
49
50
V. Klai, Slavonija od X do XIII stoljea, Zagreb 1882, 14-5.

ARFza god. 820; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17.
M. Nikolanci, ume Dalmacije u antici, VAHD 82/1989, 157-68. Geografija Hrvatske,
Zagreb 1974,1, 78; V, 21-6, 128.
43
jenile izgled hrvatskog teritorija, nije dolo do ogoljivanja velikih podruja,

niti je mnogo novih, prilagoenijih vrsta postalo dominantno. I poetkom
devedesetih godina 20. stoljea pod umom je oko 35% povrine Republi ke Hrvatske 51. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se
mijenjale od posljednjeg ledenog doba, prije otprilike deset tisua go dina 52 . Stoga jo i danas u preostalim umama Hrvatske preteu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se mijeaju sa srednjoevropskim flornim elementom. Stoga se moe rei da se u ovih tisuu godina, koliko je
proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas, u pejzau Hrvatske nita
bitno nije promijenilo, pa nema ak ni podataka da se, recimo, crnogorica
irila nautrb bjelogorice ili obratno, kao to se to dogaalo u nekim
drugim evropskim zemljama 53.
U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus, hrast,
brijest i pogana arbor 54, no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u
ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Po vrstama drvea koja su rasla pojedi nano ili kao uma nazivana su mjesta u okolici, pa je na taj nain po
drveu dobio ime itav niz naselja od srednjega vijeka do danas, to
svjedoi o trajnoj vanosti biljnoga pokrova i posebice drvea. Tako, pri mjerice, "grab" - Grab kod Ljubukog i Sinja, Grabovac kod Belog Mana stira i Omia, Grabovci kod Konjica, Grabovica kod Duvna, Grabrk na
Dobri, Grabovnica kod azme. Ili, "brijest" - Brest kod Petrinje i kod
Buzeta, Brestovac Poeki; "breza" - Brezovac Daruvarski, Brezje kod
Donje Stubice i kod Varadina i drugi. Zatim itav niz "Dubrava" - Dubrava
kod Vrbovca i ibenika, i drugdje, pa Dubrave, Dubravice; "dub" - Duba
Konavoska, Peljeka, Stonska; "hrast" - Hrastin blizu Osijeka i drugi;
nadalje, "jablan" - Jablan kod Vrbovskog, Jablanac, Jablanica; "jasen" Jasenak, Jasenica; "javor" - Javorje kod Senja; "bor" - Borik, Borovo;
"lipa" - Lipik, Lipa i Protulipa kod Duge Rese, Lipice ispod Male Kapele;
"cer" - Cerovac Tuiloviki kod Karlovca 55. Postoje i toponimi koji spominju
"glog", "orah" i "vrbu" -primjerice, Glogovnica, Orahovica i Vrba. Jo za
putnika s kraja 11. stoljea Dalmacija je "prepuna brda i uma ...
panjaka, na daleko i iroko razasutih, tako da ima vrlo malo obraenih
polja"56. Takve su ume budile u ljudima srednjega vijeka strah, jer su bile
uglavnom nepoznate. U njima su se skrivali bjegunci, odmetnici, razbojni ci, inovjerci 57, prialo se da su u njima bia s onu stranu mate (vjetice,
vilenjaci), kao i boanstva slavenskog panteona - tako se ime vrhovnog boga
51
ume u Hrvatskoj, ur. . Rau. Zagreb 1992, 7.

M. Herak, Geologija, Zagreb 1990, 288.
53
Naalost, istr aivanja o sta nju uma u pr olim stoljeima na hr va tskim pr ostori ma
nema -u knjizi ume u Hrvatskoj, ur. . Rau, najstariji su podaci iz 16. stoljea -n. dj., 273
52
id.
54
55
56
57
CD I, 90, 105, 107, 149.

Vidi, opirnije, M. Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske, Zagreb 1979, 816- 95.
J. Le Goff, Les marginaux dans l'Occident medieval, u: Les marginawc et les exclus
dans Vhistoire, Pari 1979, 72 i d.
44
Slika 1. Vinogradi Stonskog polja, pogled prema Sv. Mihajlu
Peruna pojavljuje na samotnim, brdovitim i umovitim

mjestima58, a ime staroslavenskog gromovnika Vida, nosi,
izmeu ostalih, i najvia gora na Brau i na istonojadranskim
otocima uope (Vidova gora) 59.
Ipak, nisu sve ume bile daleke i nepristupane - neke su,
zajedno sa panjacima, predstavljale dio neobraenih povrina
nekih posjeda (terrae incultae), za razliku od obraenih 60.
Osim uma, postojala su i prostrana podruja livada,
kamenjara i vritina, teritoriji pod movarnom vegetacijom i
stepe u Panonskoj nizini. Panjaka je bilo i u primorju -u Diklu
kod Zadra 61.
Od vrsta koje je uzgajao ovjek vrlo je karakteristina
maslina. Moe se rei daje podruje sredozemne klime
odreeno na neki nain podrujem
58
Radi se o lokaciji vinograda - Raki, Documenta, 153; Perun je i ime brda
kraj Splita
(1660 m), izmeu Jesenica i Podstrane, uz Tugare, kao i ime iznad
Moenica u Istri, na
padini Uke prema Plominu - Skok, Etimologijski rjenilc II, 643-4; P.
imunovi, Uvod u
katelansku toponimiju, u: Katel-Suurac od prapovijesti do 20. stoljea, Split
1993. 87; ini
se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik, pa postoji "Borun" nad Ostrogom
u Katelima
-imunovi, na i. mj.
59
P. imunovi, Toponimija otoka Braa, Supetar 1972, na raznim mj.
60
Raki, Documenta, 15, 21, 92, 94, 95, 164, 167, 172; Raki, Nutarnje
stanje. Rad 105.
205.
61
Raki, Documenta, 69.
45
uzgoja masline koja se na istonoj obali Jadrana na pojedinim mjestima

uzgaja vie od 2000 godina. Spominje se uzgoj maslina u Istri 62, a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu, Koruli, Brau i Hvaru ima
mnogo maslinjaka" 63. Graani Biograda obvezuju se 1076. godine da e
samostanu sv. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64.
Mogue je da se uzgoj maslina irio u nekim razdobljima, a potom da su
se stabla unitavala ili da su propadala - na otoiu Maslinoviku kod
Primotena danas nema maslinjaka, ali, s druge strane, u razvijenom je
srednjem vijeku oigledno nastojanje da se proiri uzgoj maslina 65.
Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali jo od bronanog ili eljeznog
doba, mnogo prije dolaska Grka u te krajeve. Kao tipina sredozemna
kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima, jer
se s vremenom proirila i prema unutranjosti 66. Tako su postojale mnoge
sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako naue sve o uzgoju vinove loze i
pravljenju vina, jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. Budui daje
vinova loza nezaobilazni dio kranske liturgike i simbolike, Hrvati su
najkasnije do vremena kada su prihvatili kranstvo morali poeti s
uzgojem vinove loze; uostalom, dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske
od poetka 9. stoljea pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio vaan. Oito se vei dio vinograda koristio za pravljenje vina, jer
vojvoda svjedoi kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za
dobre ljetine vie od 200 vreva (amphoras) vina"67, a vino i vinovu lozu
potom spominju i mnogi drugi izvori 68. Uzgoj vinove loze i preradba u vino
spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II. 1209. godine
kojom je podijelio Varadinu prava slobodnog kraljevskog grada 69, no
zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. U ispravama se spominju i posude za vino {butte), kao i klijeti u vinogradima
(cella)71.
62
Placito del Risano, 59; Margetl, Rianski platit 430-1; Klai, Izvoru 11.
DAT 30/111; Viz. izv. II, 35.
64
CD I, 146-7.
65
Od brojnih sluajeva, vidi, na primjer. Prva knjiga reformacija Trogira, 12 - "oni koji
obrauju zemlju ... duni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina...", u:
Statut grada Trogira, ur. M. Berket, A. Cvitani i V. Gligo, Split 1988. 173-4; 137.
66
Vidi, M. Zaninovi, Riri i vinova loza, Godinjak 13, Centar na balkanoloka ispitivanja,
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1976, 261-72.
67
Placito del Risano, 59; Margeti, Rianski platit, 430-1; Klai, Izvori, 11.
68
DM 30/137; Viz. izv. II. 36; Klai, Izvori, 27; Codice diplomatico istriano a. 932; Klai,
Izvori, 39; Codice diplomatico istriano a. 1017; Klai, Izvori, 52; CD I, 23, 26-7, 88, 91. 99,
107, 150-3, 173-4, 176-8, 185, 193-6, 200-1, 209.
69
CD III, 89; Klai, Izvori, 113.
70
O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op e , a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u
srednjem vijeku, relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedei nain: kako se
maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pamanu, gdje se spominju
"brojni vinogradi i zasaene masline" -Raki. Documenta, 70) na danas zaputenim jadran
skim i prijadranskim povrinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno
lako ustanoviti.
71
Raki, Documenta, 18, 46, 59, 70, 79; Raki, Nutarnje stanje. Rad 105, 207.
63
46
Od prehrambenih proizvoda u uem smislu najee se spominju

itarice, i to ito, krma 72, jeam73, ali njihov je urod vjerojatno za nae
pojmove bio vrlo slab. ak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u 14.
i 15. stoljeu, urod je u Dalmaciji bio samo etiri puta vei od koliine
posijanog sjemena 74. Iako se ne spominje mnogo razliitih plodova - u
Rianskom se pladtu spominju kostanji 75, a u Istri 991. godine kruke 76,
moe se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. ini se da
su od povra i voa Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali jo grah,
leu, bob, lan, konoplju, mak, hmelj, crveni i bijeli luk, zelje, a od voa
nezaobilazne jabuke, kruke, vinje, orahe, ljive, trenje, pa ak i juno
voe kao smokve, bademe i limune 77 . Jaka abrazija zuba kod pokojnika
na nekropoli pokraj ciglane Dara u Bonjacima kod upanje pokazuje da
su jeli mnogo biljne hrane, vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih
itarica78. Stoga se moe zakljuiti da se jelo uglavnom slino kao i danas,
izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo)
ili kriara (na primjer, marelica), te onih koje su dospjele u Evropu nakon
otkria Amerike (rajica, krumpir, kukuruz, duhan). Nije bilo ni rie ni
eera. eer se nadomjetao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo
za slaenje, nego i vaan korigens lijekova, pa i lijek sam po sebi. Iako u
dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pela, spominju se votanice
(cerei]79, pa je "vie nego vjerojatno da su se Hrvati pelarstvom zanimali"80.
6. Fauna
Na podruju koje je obuhvaala ranosrednjovjekovna Hrvatska ivotinj ski je svijet i danas prilino slian svijetu ranoga srednjeg vijeka, iako su
se u posljednjim stoljeima nestajanjem uma i movara, a irenjem
obradivih tla i naselja divlje ivotinje morale skloniti s najizloenijih mje sta, premda uglavnom nisu izumrle. Pojedine ivotinjske vrste nastavale
su prostore s kojih su danas potpuno iezle - na primjer, na Medvednici
kod Zagreba ve odavno nema medvjeda, na planini Risnjak nema risova,
a nema ni vukova u Vujoj Gorici kod Krapine, kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vujak" kod Karlovca, Zadra, Poege i Naica.
72
Placito del Risano, 59-63; Margeti, Rianski placit, 430-1; Klai, Izvori, 11-2; Raki,
Nutarnje stanje. Rad 105, 206.
73
Codice diplomatico istrianoa. 1017; Klai, Izvori, 52.
74
O sustavu tzv. "etvrtina" vidi S. irkovi, etvrtina, Zbornik Filozofskog fakulteta u
Beogradu, VII-1, 1963, 273-6; M. Blagojevi, Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd
1973, na raznim mj.; T. Raukar, Zadar u 15. stoljeu, Zagreb 1977, 172 i d.
75
Placito del Risano, 59; Margeti, Rianski placit, 430-1; Klai, Izvori, 11.
76
Margeti. Rijeka, Vinodol Istra, 139.
77
Raki, Nutarnje stanje. Rad 105, 204; Grmek, Razvoj medicine, 58.
78
Vidi, openito, S. Ercegovi, Istraivanje srednjovjekovne nekropole u Bonjacima,
VAM, ser. III, 2, Zagreb 1961, 225-39.
79
Raki, Documenta, 77, 124.
80
Raki, Nutarnje stanje. Rad 105, 207.
47
Slavenska toponomastika, koja u prilinoj mjeri potjee od imena ivo tinja govori o suivljenosti ovjeka sa ivotinjskim svijetom tijekom stolje a i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena, dakle, jo od
ranoga srednjeg vijeka. Ljudi su se kitili raznovrsnim obiljejima ivotinja:
od gizdava pauna (prezimena Paun, Paunovi), otrooka sokola ili jastreba
(Sokol, Sokoli, Sokolovi, Kragulj), orla (Orli, Orlovi, Orali), jastreba
(Oreb), kosa (Kos, Koi), goluba (Golub, Golubovi) do lukava lisca (Lisac,
Lisiar, Liji), zeca (Zec, Zei, Zeevi), vuka (Vuk, Vui, Vuki, Vuica,
Vuli, Volf, itd.), medvjeda (Medved). Zato na hrvatskom prostoru postoje
mjesta Medvia, Medvednica, Jelenska, Vidrenjak, Vuka, Sokolovac, Orlovac, Koutarica, Srnetica, Zmijtan 81 . Franaki putopisac krajem 11.
stoljea tvrdi da "ima vrlo malo obraenih polja, i stanovnici Dalmacije
ive jedino od stada i krda" 82.
I uistinu, na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na selja kim posjedima spominju se volovi, konji, ovce, koze, pijetao, teglea ili
krupna stoka (iumentum), janje (Zanata), mazga, jarac [tragus] 83. Stoka se
openito naziva animalia ipecora 84. Za jadranske i prijadranske prostore
posebno je bio vaan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagoene tom
podneblju - mogle su pasti na veem dijelu hrvatskog prostora, pa su ih,
na primjer, Zadrani u kasnijim stoljeima slali na Kornate, Maun, Dugi
otok, Pag, Olib i Molat 85 ; nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u
ranom srednjem vijeku. Uzgoj ovaca bio je vrlo rairen, sudei barem po
estom spominjanju u izvorima - od ovjeg se mlijeka pravio sir 86, a od
vune predivo 87. Selilako, transhumantno stoarstvo stoljeima je bila
svakogodinja aktivnost brojnih pastira 88. ini se da je i uzgoj konja bio
prilino rairen, iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu
Hrvatske svjedoi da konj u tim krajevima ba i nije bio isuvie est. U
panonskom dijelu zasigurno je bilo vie. 89 injenica da se za konja na
hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi - cauallus i equus - mogla bi biti dokazom njegove vanosti.
Spominje se sakupljanje ira, a potom se logino spominju i svinje, te
psi 90 . U grobovima su kosti konja, goveda, teladi, ovaca, koza, svinja,
81
Za jadranske krajeve, vidi, opirno, P. imunovi, Istonojadranska toponimija, Split
1986.
82
Klai, Izvoru 85.

Raki, Documenta, 18, 46, 89, 95, 96, 130, 131, 133, 134, 153, 155; CD I. na raznim
mj., Klai, Izvori, na raznim mj. Vidi i Raki, Nutarnje stanje. Rad 105, 207.
84
Raki, Documenta, 46, 59, 70, 79.
85
T. Raukar, Zadar u 15. stoljeu, Zagreb 1977, 197-206.
86
Caseus - Raki, Documenta, 130, 131, 157, 160.
87
88
J. Lui, O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim podrujem u srednjem vijeku, u:
Benkovaki kraj kroz vjekove. Zbornik I, Benkovac 1987, 101-12.
89
O tome podrobnije str. 292-4.
90
Codice diplomatico istriano a. 1017; PLacito del Risano, 55-69; Margeti, Rianskiplacit.
430-433; Novak -Skok, Supetarski kartular, 225; Klai, Izvori, 11-13; 52, 79.
83
48
kokoi vrlo esti prilozi 91. Lov, primjerice, na srne, zeeve i veprove bio je
uobiajen, a meso divljai vrlo cijenjeno 92. Oito je na ovim prostorima
ivio i makrokeratni tur, rimski "urus" (bos primigenius), jer je po njemu
Turopolje dobilo ime, a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. daruje oko 1215.
godine srpskom kralju Stefanu Prvovenanom "ture" i "turice" kojih je
onda jo bilo u Karpatima 93.
Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje
morske obale" 94, ribarenje je oigledno bilo jedno od osnovnih privrednih
aktivnosti ljudi uz obalu. Tako se u Rianskom placitu, poetkom 9.
stoljea, tvrdi "da je sav narod zajedniki ribario..." te da vojvoda Ivan
"posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95, to znai da su mnogi ribarili i da se
znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. U kriznim vremenima
orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. Od kraja 10. stoljea
umnoavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje, pa tako, pri mjerice, samostan sv. Krevana 995. godine dobiva podavanja u ribi 97, a
prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059. godine 98. To
znai da na tim mjestima, osim onoga koji je stekao to pravo, nitko nije
bez njegove dozvole smio loviti ribu 99.
Jelo se i mnogo mesa, pa se ini da je konzum mesa u Hrvatskoj u
srednjem vijeku bio prosjeno vei negoli u novom vijeku 100. Dublje razloge
nije teko dokuiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja, vune, koe), a
meso nije lako pokvarljivo kao riba i moe se suiti.
Sve to je ovdje izneseno o klimi, vodama, flori i fauni samo je niz
osnovnih informacija do kojih historiar moe doi tradicionalnim meto dama, a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraivanja.
Bilo bi dragocjeno da se o tome zna vie, jer bi se na taj nain mnogo
neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje.
91
Vidi, primjerice, K. Vinski - Gasparini - S. Ercegovi, Ranosrednjovjekovno groblje u
Brodskom Drenovcu, VAM, 3. serija, 1, Zagreb 1958, 135.
92
Grmek, Razvoj medicine, 58.
93
Bosendorfer, Istona granica, 151.
94
ii, Prirunik, 402; Klai, Izvori 85.
95
Placito delRisano, 61; Margeti, Rianskiplatit, 428-31; Klai, Izvori 11.
96
Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi, vj er oja tn o sr de la ma - vidi, opir n o, .
upanovi, Ribarstvo Dalmacije u 18. stoljeu, Split 1993, na raznim mj.
97
Raki, Documenta, 25, 123. Potom, CD I, 49-51, 82-84; Vidi i J. Basioli, Trgovina i
raspodjela ribe u Dalmaciji u prolosti Adriatica maritima I, Zadar 1974, 219-39.
98
Raki, Documenta, 56-7. Opirno, J. Basioli, Povlastice i dae od ribolova u Hrvatskom
primorju i na Kvarnerskim otocima (11 - 18. stoljee). Jadranski zbornik 13, Pula - Rijeka
1989, 92.
99
1 00
Grmek, Razvoj medicine, 58.
49
IV. Panonija i
Dalmacija u antici
J. U osvit pisane povijesti - Iliri, Kelti, Grci

Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi, civili zaciji, etnikoj, gospodarskoj i politikoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru. Na primjer, stanovnitvo to je ivjelo na
teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo
heterogeno, izmijeano uslijed estih seoba, ratova, asimilacija.
Iliri su najstarije povijesno zajameno stanovnitvo Balkana koje je,
barem djelomino i u nekim predjelima, ouvalo identitet i do ranoga
srednjeg vijeka. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga, jo neo dreenog plemena na sjevernim granicama klasine Grke, ali u vrijeme
kada izvora ima sve vie, dakle od 1. stoljea pr. Kr. i kasnije, pojam je
znatno proirio znaenje. Tada je obuhvatio vei broj etniki, posebice
jezino i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala
dananje Italije, preko dananje Slovenije, pa sve do doline Vardara.
Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske, kao i na teritoriju u to
vrijeme naseljenom Hrvatima, ivjela su ova plemena: Histri -u dananjoj
Istri (po kojima je Istra i dobila ime - ali oni nisu Iliri); juno od njih du
Hrvatskog primorja i dalmatinske obale, do rijeke Krke, ivjeli su Liburni,
nekadanji gospodari Jadrana, narod iskusnih pomoraca - za koje nije
sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima; juno od Liburna, uz jadran sku obalu, pa sve do Cetine i Livanjskog, Duvanjskog i Glamokog polja,
ivjeli su Delmati. Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama
postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). U podruju donjeg toka Neretve ivjeli su Daorsi, ali samo ue rijeke bilo je pod vlau
Ardijejaca. Jo junije ivjeli su Plereji, a nakon njih Enheleji. U unutra njosti se vrlo razvijenom kulturom istiu Japodi koji su naselili podruje
dananje Like i zapadne Bosne. U krajevima prema Vrbasu ivjeli su
Mezeji, a neto istonije od njih u sredinjoj i istonoj Bosni Desitijati.
Jai su nastavali krajeve dananje sjeverozapadne Hrvatske, a panonsko
pleme Breuci ivjelo je uglavnom u dananjoj istonoj Slavoniji i Srijemu.
Dolazak Kelta na Balkan u 4. stoljeu pr. Kr. imao je vie utjecaja na
daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etnike slike.
Meutim, Kelti su se ponegdje saivjeli i pomijeali sa starosjedilakim
ilirskim ivljem (primjerice Japodi). Oni su i nositelji kulture mlaeg
50
Panonija i Dalmacija u antici
eljeznog doba koja, iako se snano manifestira u mnogim krajevima

naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save), ipak nije u potpunosti
zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg eljeznog doba. Lonarsko
kolo, ija je pojava jedna od karakteristika ,nazonosti Kelta ili barem
njihova utjecaja, nije prodrlo na itavo ilirsko podruje, pa ima dosta
krajeva koji jo u klasino antiko doba znaju samo za runu obradu
keramike. Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grki
gradovi jo od 6. stoljea pr. Kr. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu.
Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovakim putova njima na sjever Jadrana. Pod vodstvom i zatitom Sirakuze nikla je na
Visu dorska kolonija "Issa". Ona je postala matica nekoliko drugih grkih
gradova na susjednim otocima i obali. Primorski krajevi Ilirika doivljavaju
znatan gospodarski, kulturni, a i drutveni preobraaj, jer su se nalazili u
blizini naprednih poljoprivrednih, trgovakih kolonija.
2. Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio

rimskog civilizacijskog kruga
Pod pritiskom sve snanije rimske drave i drugih, izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju, veina se ilirskih plemena ujedinila u snaan savez.
Nekoje vrijeme osniva tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazone i vrlo heterogene plemenske interese, ali neka su plemena nastavila s
gusarenjem, to je neposredno pogaalo jadranske trgovake gradove.
Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom zavrio je teritorijalnim i
politikim slabljenjem Ilira, koji su 228. god. pr. Kr. morali prihvatiti
diktat pobjednika. Nova faza u jaanju rimskog utjecaja nastupa od
178/7. godine, kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri, kao prvo
pleme na dananjem hrvatskom prostoru, pali pod neposrednu rimsku
vlast. Ilirska drava, koja i dalje postoji, u junijim se krajevima za
vladavine Teutinih nasljednika, a pogotovo za Pleuratova sina Gencija,
konano raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza. Od Gencija
su otpali Delmati, a rimska se vlast proirila na jug sve do Neretve. Nakon
neuspjenog ustanka, Gencije je poraen, a lanovi njegove obitelji bili su
pokazani svjetini 167. godine pr. Kr. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1.
Meutim, rimska pacifikacija buduih ilirskih pokrajina nee biti lagan ni
brzo izvodljiv zadatak. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama esto
su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja.
Japodi su pokoreni 129. pr. Kr., a Delmati 117. No, tek poslije uguenja
velikog i krvavog ustanka godine 6. do 9. u svim ilirskim krajevima
(nositelji su bili Delmati, uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je
otpor i konano skren. Uspostavom rimske administracije ilirske su
1
ii, Povijest, 90. Tit Livije (XLV, 43) pie daje u trijumfu bilo 27 funti zlata, 19 funti
srebra, 13.000 denara, itd.
51
zemlje doivjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj. Iliri su, meutim,

jo dugo nastavili otpor u svim domenama, gdje je to god bilo mogue.
Autohtona ilirska kultura, ili barem jasni autohtoni elementi, u simbiozi s
importiranom klasinom kulturom, razaznaju se vrlo dugo, gotovo do
kraja antikog razdoblja. Veih promjena u etnikoj strukturi bilo je samo
u gradovima i administrativnim sreditima koja su zahtijevala odgovara jui kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. Meutim, Iliri
su u unutranjosti, s manjim ili veim uspjehom, nastavljali ivjeti po
prastarim obiajima i uredbama, ljubomorno uvajui domae kultove i
zadravajui stara domaa imena.
Rim je oprezno i inteligentno postupao u provoenju romanizacije, ne
forsirajui, ve polagano slamajui najosjetljivije toke ilirske samo svojnosti. U poetku su ak ponegdje ostali i zateeni oblici drutvenog
ureenja: na elu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domae aristokracije (principes). Kasnije su
mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija, a ilirski su mladii
novaeni i odailjani na daleke granice Carstva ili u mornaricu. Nadasve
se smiljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj. domorodakih)
kultova, pa zatim davalo graanska prava domaem, ilirskom ivlju. Taj
je proces tekao polako, irio se od primorskih krajeva prema unutranjo sti, ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju, ilirski je element
u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata
imao vanu ulogu. ini se da je moralo proi vie stoljea, moda ak i
itavo tisuljee, da se taj ilirski, odnosno "vlaki" element asimilira u
slavensko-hrvatsku okolinu. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi
hrvatskog naroda, iako nedvojbeno vrlo znaajan, do danas vrlo slabo
poznat2.
Rimljani su prvu provinciju na buduem hrvatskom teritoriju osnovali
u 1. stoljeu pr. Kr. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). Prije Augusta Ilirik nije
imao zasebnu upravu, ve je njime upravljao izravno Senat. Konanu
reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. Panonija je bila zaseb na provincija, koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na
zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istonijim krajevima, uz obalu Dunava u dananjoj Maarskoj. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -juni ili
Gornji Ilirik, te sjeverni ili Donji Ilirik. Ova nova provincija na jugu poinje
se od 27. godine pr. Kr. nazivati Dalmacija. Granica izmeu njih ila je od
Rae u Istri prema Snjeniku, Kupi, uu Sane u Unu, podruju dananje
Banje Luke i Doboju, sve do Majevice.
Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. i poetkom 4. stoljea, Ilirik
je dobio posebnu ulogu i zahvatio iri teritorij. Bio je razdvojen na dvije
dijeceze: Zapadni i Istoni Ilirik. Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2
Vidi djelo bogato podacima: I. Mui, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989; te R. Katii, Ivan
Miii o podrijetlu Hrvata, SHP, 19/1989, 243-70; I. Mui, U povodu Katiieve recenzije, na
i. mj., 271-84; R. Katii, Jo jednom o Muiu, na i. mj., 285-7; O Ilirima najpotpunije djelo,
iz kojeg su crpljene sve openite informacije: D. Rendi-Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split
1989. Takoer, 'EJ, I. izd., 1960, IV, 328-34.
52
tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije, a u

njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija, iji je glavni grad i dalje
bila Salona.
Rimski graani, u prvom redu trgovci, poeli su ve u prvoj polovini 1.
stoljea pr. Kr. intenzivno naseljavati lokacije dananjih gradova Senja,
Zadra, Solina, Visa, Cavtata i drugih. Plansko naseljavanje zapoelo je
Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. Rimski graani, preteno veterani, slani su u gradove u ijoj su im
okolici dodjeljivana zemljita na obradbu. Takve su kolonije, primjerice,
postojale u Jaderi (Zadru), Saloni (Solinu), Aequumu (itluk kod Sinja),
Naroni (Vid kod Metkovia), Epidauru (Cavtatu). Od vojnih jedinica na
ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije - sedma i jedanaesta.
Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja), odnosno u Burnumu
(Ivoevci kod Kistanja). Do sedamdesetih godina 1. stoljea premjetene
su u druge pokrajine, pa je Ilirik postao provincia inermis - "provincija bez
oruja".
Gospodarsko znaenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku dravu prili no. Jo u predrimsko doba ovo je podruje bilo glasovito po prirodnim
bogatstvima, poljoprivredi i stoarstvu. Iz njega su za Rim odlazili drvo,
itarice, stoka i slino, proizvodi kojima je i ondanja Italija bila deficitar na. Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na vii stupanj, emu
su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na
razinu proizvodnje u Italiji. Posebice se to oitovalo u vinogradarstvu i
maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima
na obali postavili jo grki doseljenici. Vei dio obradiva tla ubrzo je preao
u ruke veleposjednika, a zemljite je obraivalo domae stanovnitvo ili
robovi, a u kasnoj antici koloni. Stoarstvo je bilo vana grana privrede,
osobito u unutranjosti. Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo, a ribe iz
Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. U razdoblju prije Rimljana
postoje podaci samo o proizvodnji soli, a po njihovu dolasku eksploatacija
rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se eljezo na podruju dananje
sredinje Bosne, a rimski izvori izvjetavaju da iz Ilirika stiu srebro i
zlato. Postojali su i kamenolomi, u prvom redu na Brau i na podruju
dananjeg Trogira.
Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta, zapravo, ona je
conditio sine qua non toga razvoja. Meutim, Rimljani su ih gradili i iz
vojno-stratekih razloga. Za itavo Carstvo dvije su ceste imale kljuno
znaenje, jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je ila od Tergeste (Trsta), do Tarsatike
(Trsata, Rijeke), Zadra, Skardone (Skradina), Salone, Narone, Epidaura
do Dirahija (Draa) u dananjoj Albaniji. Druga se pruala od Emone
(Ljubljane), Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu
Save do Cibalae (Vinkovci), Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma
(Beograda). Jedan je krak iao od Emone do Poetovia (Ptuj) i du dravske
3
I. Bojanovski, Antiko rudarstvo u unutranjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatikih izvora. Arheoloki radovi i rasprave 8-9, 1982, 89-120.
53
obale do Murse (Osijeka), pa opet do ua Save u Dunav. Iako je Rim imao

neospornu vlast nad Sredozemljem, kopnene su komunikacije bile i te
kako vane - i njima se mnogo putovalo, pogotovo u razdoblju od etiri
zimska mjeseca, odnosno ukupno osam mjeseci godinje, kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizina. Zapisano je kako su
333. godine hodoasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko
Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4. Zbog znaenja za itavo
Carstvo, prvenstveno u vojno-stratekom pogledu, ove su prometnice bile
i prve izgraene na prostoru budue Hrvatske. Cestovna mrea, koja je
gradove na obali povezivala s bliim i daljim zaleem, planirala se i gradila
od 1. stoljea. Tako su do izraaja dolazile pogodne luke, kao Senia,
Jadera, Salona, to je jo vie ubrzalo napredak. Jedna je cesta ila od
Senie, odnosno od Jadere (sjedinjavala se u dananjoj Lici) do Biviuma na
Mrenici, a otamo jedan krak prema Emoni, a drugi prema Sisciji. Druga
je ila od Zadra i Salone do podruja dananjeg Knina, pa preko dana njeg Bosanskog Petrovca, dolinom Une do Posavine. Trea je od Salone
prelazila Cetinu i onda se njome preko dananjeg Livanjskog i Kuprekog
polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save. Najznaajnija je za Rim bila
(jer je povezivala dva najvea sredita) cesta od Solina prema dananjoj
sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do
Sirmija. Jedan ogranak kretao je od Narone, dolinom Neretve, da bi se kod
dananjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona - Sirmij. Sve su ove ceste,
osim za Carstvo u cjelini, bile vrlo vane i za protok ljudi i roba na uim
podrujima, iako u unutranjosti nije bilo politiki znaajnijih i gospodar ski jaih, pa ni stanovnitvom brojnijih naselja (tim e se okolnostima
dugo morati prilagoavati i srednjovjekovna Hrvatska, jer e se od 9. do
11. stoljea razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru, a s neto manjim intenzitetom i u panonskom). Dinaridski pojas
aktivirat e se tek u kasnijim stoljeima. Tako je, primjerice, provincija
Ilirik - Dalmacija bila podijeljena na tri sudska podruja (conventus
iuridicus): sjeverno, sa sjeditem u Skardoni, srednje, sa sjeditem u
Saloni, i juno, sa sreditem u Naroni. itava Dalmacija s Panonijom bila
je jedinstveno carinsko podruje. Carina {portorium) plaala se prilikom
uvoza robe iz susjednih oblasti. Naplata carine vrila se na pograninim
stanicama -jedna od najvanijih bila je u Poetoviju. Povezivanje obale s
unutranjou, stvaranje vrlo loginog sustava komunikacija, uspostava
isto tako loginog carinskog jedinstva (na itavom buduem hrvatskom
teritoriju, od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti, koje e ivjeti
kroz mnoga stoljea rimske vlasti, nee se nestankom vlasti Carstva na
ovim prostorima moi izbrisati. Mnogo e toga novi doseljenici - Hrvati
prihvatiti; mnoga e antika rjeenja, kao to su administrativna podjela
ili nain ivota, zaivjeti ponovno u hrvatskoj dravi ranog ili razvijenog
srednjeg vijeka, a da tih injenica tadanji Hrvati nee ni biti svjesni.
Stvarno, ali i simboliki, graevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palaa - ona se iz
4
O. Cuntz, ItinerariaRomanal, Leipzig 1929, Antonine Itinerarv, Bordeaux Itinerarv.
54
reprezentativne carske palae u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije

305. do smrti 313. godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od
kljune vanosti za hrvatsku povijest. Takva transformacija palae u grad
jedinstven je sluaj na itavom evropskom prostoru.
3. Prva kristijanizacija buduih hrvatskih prostora

Jedan od vanih imbenika koji e doekati Hrvate i umnogome utjecati
na zbivanja u njihovoj dravi bit e kranstvo. Zbog neto kasnije izgrad nje cesta, relativno sporog procesa romanizacije, te zbog toga i zakanjelog
razvitka gradova, nije udno da prvi tragovi kranstva seu tek u drugu
polovinu 3. stoljea, a sve su brojniji s kraja 3. i poetka 4. stoljea, dakle,
u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao
305. godine. U njima su pale i prve rtve, obino propovjednici i prvaci
kranskih opina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje - najvie ih
je bilo u Saloni, u koju je, nimalo sluajno, dolazilo i najvie misionara; jo
je oko 270. godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije, a
za vladavine Dioklecijana i Dujam, te Stas. Kranske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli, Parentiju, Poetoviju, Sisciji, Cibalama
(dananjim Vinkovcima), Sirmiju. I tamo je bilo muenika - Viktorin u
Poetoviju, Kvirin u Sisciji, Polion u Cibalama, Irinej, Demetrije, Sinerot i
drugi u Sirmiju.
Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (dananjoj Sofiji) 311.
godine, te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine
kasnije, kranima je priznato pravo slobodnog propovijedanja, pa se
otada kranstvo moglo slobodno iriti. Ideje i osobe poele su slobodno
kruiti, to ubrzo rezultira podizanjem crkava, krstionica, memorijalnih
kompleksa, velikih grobalja. Utjecaji s istoka stiu u Panoniju i Dalmaciju
i kopnom i morem - iz Soluna ili Filipija, odnosno iz Rima, Ravene i
Akvileje. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom irenju kranstva djeluje i golemi broj neimenovanih, danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova uenja koji su poticali sugraane i sve ostale s
kojima su se susretali da prihvate kranstvo. Bili su vrlo uspjeni, jer su
se primjerno ponaali - skromno, edno, samozatajno, portvovno. Mrea
rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti, o
spasenju i Kristu 5.
U gradovima su, kao i drugdje u tadanjem svijetu bile organizirane
opine, kranske zajednice. Meutim, izvan gradova, ali i glavnih
prometnih tokova, evangelizacija nije imala veega zamaha, jer su tamo
R. Brato, Razvoj organizacije zgodnjekranske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do
6. stoief/a, Z 40/1986, 4, 363-96; Takoer, anjek, Kranstvo, 4 i d. Za prilike u rimskoj
Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit.: J. Zeiller, Les origtnes chretiennes dans la province
romaine de Dalmatie, Pari 1906; Isti, Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine. Pari 1918; R. Rogoi, VeW Ilirik (284-395) i njegova konana
dioba, Zagreb 1962; J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969; J. Buturac -A. Ivandija, Povijest
katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973.
55
pretpovijesne i rimsko-helenistike tradicije i lokalni kultovi, esto sinkretistikoga obiljeja, bili duboko ukorijenjeni, potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere, posebice mitraizam. Tamonje nepokrteno sta novnitvo zadobiva i naziv pogani - pagani, tj. stanovnici sela {pagusd).
Kasnije e, u 10. stoljeu, to ime dobiti itava pokrajina oko rijeke Neretve
-Paganija -kako svjedoi Konstantin Porflrogenet 6. To je vrlo indikativan
podatak jer pokazuje kako se proglaenjem kranstva za slubenu drav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano irila 7.
Sv. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima
boravio krajem 4. stoljea "velik broj svetih" 8. Oni su se izdvojili iz svijeta i
ivjeli samotnjakim ivotom. O pustinjakom ivotu monaha svjedoi i
salonitanski natpis monaha Petra. Takve pojave ukazuju na veze Jadrana
s egipatskim stranama i Levantom i tamonjim izvoritima monatva,
pustinjatva i samostanskog ivota, a to dodatno potvruju nalazi ampula
sv. Menasa u kojima su hodoasnici donosili ulje s njegova groba u
svetitu pokraj Aleksandrije. etvrto je stoljee bilo razdoblje u kojem su
se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave, sueljavala se
razliita miljenja unutar kranstva, pa i ona koja su se kasnije posve
izdvojila 9. Njih nisu bili poteeni ni ovi krajevi, dapae, ponekad su se
nalazili i u samom sreditu sporova. Tako su biskup Sirmija Anemije i
crkva u njegovu gradu bili na elu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. I izopenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu, poto
je njegovo uenje osueno na crkvenom saboru u Nikeji 325. godine.
Germanski najamnici u rimskoj vojsci, pa onda i Vizigoti i Ostrogoti, koji
e se krae ili due vrijeme zadrati u naim krajevima, bit e gorljivi
pristae Arijeve doktrine. Nju su u jednom trenutku podrali i neki panon ski biskupi, kao, primjerice, Valens iz Murse.
U tim mnogovrsnim kontroverzama dananji hrvatski, ali i slovenski i
bosanskohercegovaki prostori, postupno se sve vie vezuju uz zapadne
krajeve, uz akvilejsko i rimsko, a kasnije i ravensko podruje.
4. Reforme, kriza, seoba naroda, graanski ratovi

Na prijelazu iz 3. u 4. stoljee ustrojstvo rimske drave korjenito se
izmijenilo. Ona je podijeljena na etiri prefekture, one pak na 12 dijeceza,
a dijeceze na ukupno 120 provincija. Potpavi pod prefekturu za Italiju i
Ilirik, podruje dananje drave Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine
6
DM 30/104, 31/56, 32/21, 32/84, 36/14; Viz. izv. II, 14, 43, 49, 54, 64; Klai, Izvori,
43-4.
7
O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. Sui, Hijeronim Stridonjanin graanin Tarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-78.
8
Usp. I. Markovi, Izabrane poslanice sv. Jeronimall, Zagreb 1908, 242.
9
Primjerice, idovstvo - vidi, I. Goldstein, Proces marginalizacije idova u Bizantu:
dravna vlast, trei stale i idovi od 5. do 7. st.. Radovi ZHP 23, 1990, 8 i d. Vidi i T. Sagi
Buni, Povijest kranske literature I, Zagreb 1976.
56
JL
bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na etiri

provincije. I kranstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom
administrativnom sustavu, pa su se granice biskupija i
drugih crkvenih okruja usuglaavale s granicama
administrativnih jedinica.
Nakon 297. godine podruje Panonije organizirano je u
etiri provincije - Gornja Panonija podijeljena je, da bi njezin
juni dio postao Pannonia Savia sa sjeditem u Sisku. Isto se
zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na junom
dijelu organizirana Pannonia Inferior, Secunda, Sirmensis, sa
sjeditem u Sirmiju. Dijelovi panonskih granica, posebice
onih na Dunavu, bili su ujedno i rimska dravna granica,
pojaana utvrdama -bio je to limes. Uz njih je, prirodno,
izgraivan lanac manjih ili veih vojnih logora od kojih su neki
prerasli u civilna naselja. U Srijemu su tako postojali
Carnacum, Cuccium, Acumincum i drugi. Vei legijski
logori nalazili su se dublje u unutranjosti - u Poetoviju,
Emoni, Sisciji, itd.
Od vladavine Konstantina I. u zakonodavstvu se sve vie
afirmirao kolonatski odnos. Za razliku od robova koloni su
pravni subjekti, ali u stvari su i dalje vezani za zemlju, ba kao
i njihovi potomci. Takav je odnos odgovarao i bivim
robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivim robovima
(sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali
odreenu koliinu ili odreeni dio proizvodnje, a drugi su
ipak osjetno poboljali svoj poloaj u odnosu na ropski
odnos. I carska je blagajna profitirala, jer su koloni kao
pravne osobe plaali glavarinu (capitatio).
No, ova organizacija i uope takav nain ivota doivljavali
su u 3. i 4. stoljeu teke udarce. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stii
iz zapadnih u istone dijelove Carstva, to kontaktno
podruje nisu zaobili ni neki od neizbrojivih graanskih
ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. i 4. stoljeu
pogodili dravu; tako je uzurpator Ingenuus, koji se
pobunio protiv cara Galijena (253-268), izgubio 258.
godine bitku i ivot kod Osijeka (Murse). Zbog panonske i
mesijenske dijeceze izbio je spor izmeu Konstantina Velikog i
Licinija, to zavrava Licinijevim porazom 314. godine kod
Vinkovaca (Cibalae). Car Teodozije je 388. godine kod Siska
razbio vojsku uzurpatora Magna.
Zbog zemljopisnog poloaja Panoniju nije moglo zaobii
nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na
evropski zapad. Jo se tridesetih godina 4. stoljea
barbarsko germansko pleme Vandala, poto su ga iz Dacije
(dananje Rumunjske) istisnuli Goti, s doputenjem cara
Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. Za
sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (poetkom
5. stoljea dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema
zapadu) Vandali e biti mirni, ali njihova nazonost
zasigurno nee djelovati smirujue na stanovnike panonskih
provincija, ak ni onih, kao to je bio sluaj s prekodravskim
i prekosavskim predjelima, koje su se nalazile relativno
daleko od vandalskih stanita. No, 380. godine upali su u
Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljakali je sve do
Stridona, grada za koji nije tono ustanovljeno gdje se
57
nalazio 10. Stradala je i Mursa, a do 395. godine Panoniju pljakaju razna

germanska plemena. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt, po
utvrdama se nalaze rimske posade, po gradovima i selima ivi romanizi rano stanovnitvo. Kada je tridesetih godina 5. stoljea Panonijom zavla dao Hun Atila, prilike su se jo vie pogorale. 455. godine zapadnorimski
car Avit bezuspjeno je pokuavao podvlastiti Panoniju, kao posljednji car
s tih strana.
Konstantinove reforme znaile su i pokuaj bitnog smanjivanja svih
moguih dravnih trokova. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za
odravanje cursus publicusa, sustava dravnih pota koji se za tadanju
financijsku situaciju u Carstvu pokazao suvie skup. Tako je smanjen
broj postaja, smanjen je broj konja u njima, to se ponajvie osjetilo u
Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. To se
posredno osjetilo u sigurnosti, brzini i udobnosti puta, ali su neposredno
bili pogoeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili iskljuivo
radili za opskrbu ovih slubi 11. Taj je imbenik, uz opu nesigurnost
uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antike krize, morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi
stanovnitva prema junijim krajevima. Vjerojatno su u tom procesu
manje stradali vei i relativno dobro utvreni gradovi negoli sela i druga
naselja u unutranjosti. Naime, neki gradovi na irem hrvatskom prosto ru - Celeia, Emona, Siscija, Sirmij -postoje i u 6. stoljeu. Meutim, to
su morali biti tek slabi odsjaji onoga to je bilo u 4. stoljeu, premda ni
tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 .
Vizigoti su se poeli naseljavati po itavom Balkanu poto su 378.
godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod
Adrianopola (Jedrena). Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove budue
ranosrednjovjekovne Hrvatske. Desetljee kasnije Vizigoti su opustoili
itav Balkan, a potom postali i saveznici (foederat Istonog Carstva. Tada
im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku, ali su oni ubrzo, ne
ostavivi u njemu i trajnije tragove, krenuli u dalju selidbu prema Italiji i,
konano, u Hispaniju.
Nedugo potom u Panoniji se uvrstila vlast Huna pod koju su, u jednom
trenutku, potpali i Ostrogoti, Gepidi, Heruli i drugi narodi. Svoj je vrhunac
dosegla u vrijeme Atile (433^154), ali su ve nakon bitke na Mauricijakovu
polju u istonoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451. godine pojedini narodi poeli otpadati od hunske
vlasti, pa e sve vei utjecaj imati Ostrogoti.
10
M. Sui, Hijeronim Stridonjanin -graanin Tarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986,
213-78.
11
A. H. M. Jones, Later Roman Empire, I, 520; II, 830-4.
12
Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova, 28 mansiones i 53 mutationes,
a u Italiji, od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) ak 42 grada, 6 mansiones i 36
mutationes -vidi, O. Cuntz, ItinerariaRomanal, Leipzig 1929, Antonine Itinerarv, Bordeaux
Itinerarv.
58
Panonija 1 Dalmacija u antici
Rimsko se Carstvo 395. godine zauvijek podijelilo na Istono i Zapadno,

pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj dravi, esto se
dogaalo da se ni kratkoroni ni dugoroni interesi vie nisu poklapali,
nego bili ak i suprotstavljeni. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da
se postupno smanjivalo i znaenje prometnica u pravcu istok -zapad, pa
e se tako sve vie isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni
-jeg panonskog limesa i dinaridskog zalea te, preko njega, i jadranske
obale 13 . Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo, pa se, primjerice,
tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. godine oekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije, ali ona nije dola 14. Da takav put nije
bio nesvakidanji, svjedoi i detalj iz prie Konstantina Porfirogeneta o
padu Salone; ona poinje odlaskom odreda Salonitanaca ak na Dunav 15.
U prijeporima, koji su se javljali izmeu dvojice careva inae jedinstve nog Carstva, vidnu ulogu imali su i neki dijelovi budue ranosrednjovjekovne Hrvatske. Ako je unutranjost i bila stalno pod vrhovnitvom za padnog cara, istona obala Jadrana i njeno zalee, odnosno, Dalmacija
neko su vrijeme bili pod vlau Zapada, kasnije, pak, pod Istokom 16. U to
su vrijeme, dakle u 4. i 5. stoljeu, jadranske obale bile pod intenzivnim
utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora, a mnogo ih je manje bilo iz
maloazijskog i grkog svijeta, odnosno iz podruja Bizanta od vremena
Heraklija17.
Situacija se na ovom podruju bitno izmijenila 476. godine, kada je
germanski vojskovoa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. Dodue, moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bjei u Salonu i tamo vlada sve dok
nije bio ubijen 480. godine, ali to u biti nita ne mijenja 18. Odoakra su na
vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci, ali je on u Carigrad poslao znakove
carske vlasti, pa se time odrekao carske titule. Za rimsko stanovnitvo
13
J. Medini, O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu
Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene, Materijali 17, Pe 1978, 69; M. Zaninovi, Neki
prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji, na i. mj., 39-53; E. Paali, Romische Strassen in
Bosnien und der Herzegouiina, Archaeologia Iugoslavica 3, Beograd 1959, 61-73; Rapani,
Doba, 10-11.
14
Menandar, Excerpta de Isgationibus, Berlin 1903,1, 220; Viz. izv. I. 97.
15
DAJ 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klai, Izvori, 3.
16
Ferluga, Uprava, 20-3 i tamo navedena lit. Isti, L'amministrazione, 35 i d.
17
Dokazuju to mnogi autori, primjerice, E. Dvggve, Historg oj Salonitan Christianitu,
Copenhagen 1950, na raznim mjestima. Isti, Izabrani spisi, Split 1989, 23-122. Polemiku ]e
nastavio L). Karaman, Nova knjiga o ranokranskoj Saloni, Peristil 1, 179 i d, Split 1954;
takoer, K. Cicarelli, Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina, VAHD 63-64, Split 1961-2,
138-142; J. Nikolajevi, O poreklu orijentalnih uticaja u ranokranskoj umetnosti u Dalmaci
ji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. Beograd 1974, 125 i d.; Rapani, Doba, na
raznim mj. I rad D. kiljana, La langue grecaue des monuments salonitains de la basse
antiquite, VAHD 77/1984, 265-272. pokazuje postojanje grkogjezika, ali je oigledno da su
se stanovnici njime sluili relativno malo u odnosu prema latinskom. Meutim, injenica jest
da helenistiki i uope orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi, skulp
turi, mozaiku, terakotama, staklu, bronci. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojaane
mode ukraavanja orijentalnim uzorcima.
18
O tome vie M. Nikolanci, O dalmatinskoj dinastiji. Radovi IHP 18, Zagreb 1985, 16-8.
59
nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktinom smislu samo carev
opunomoenik. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su, sukladno tome, i
dalje bile integralni dijelovi Istonog Rimskog Carstva. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis
da je u Salonu poslao namjesnika, ali nije imao snage braniti panonske
prostore, te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19. Odoakru je Carstvo dalo
titulu patricija, a njegovim germanskim vojnicima omoguilo da dobiju
zemlju po naelu treine [tercije). Meutim, oni su ubrzo poeli vriti
pritisak na stanovnitvo i oduzimati mu vie zemlje nego to je sporazu mom bilo predvieno. I sam je Odoakar poeo prisvajati kompetencija
politike vlasti nad italskim stanovnitvom, odbacujui svaku podlonost
Carigradu20. Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja e se,
igrom sluaja, velikim dijelom odvijati na buduem hrvatskom teritoriju.
Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili
su se u Meziji {Moesia - podruje istono od Zapadne Morave i
Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije poto je na tim prostorima
nakon Atiline smrti 452. godine utrnula hunska vlast. Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara, ak je ugroavao i Carigrad, a ini se da ni
u krajevima pod njegovom neposrednom vlau stanje nije bilo sjajno, pa
je to caru bio dodatan motiv da se rijei njegova plemena. Stoga je car
Zenon nakanio i 488. godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv
Odoakra, ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u
njegovo ime, sa strogo odreenim ovlastima. Na svom su putu Ostrogoti
morali prije svega slomiti otpor Gepida. U porjeju Vuke, negdje izmeu
dananjih Vinkovaca i Vukovara, dolo je do bitke u kojoj su Ostrogoti
pobijedili 21, ime im je omoguen dalji put na zapad. Nakon viegodinjeg
putovanja i pobjeda na Soi, kod Verone, zatim i opsade Ravene, Teodorik
i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajedniki, ali je 493. godine
Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. Tako je stvorena ostrogotska drava u Italiji i Dalmaciji 22.
5. Ostrogotska vlast i bizantski odgovor

Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju ope
znaajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. godine, na kojem
su, osim salonitanskog, bili i jadertinski, rapski, siscijski, epidaurski,
skardonski, naronski, bestoenski i martaritanski biskup 23 , raspravlja se
19
ii, Prirunik, 140.

Opseno o tome pie E. Stein, Histoire du Bas-Empire, Pari 1949, 54-8.
21
ii. Prirunik, 141.
22
Ostrogorski, Istorija, 82-4.
23
Buli -Bervaldi, Kronotaksa, 41-2; Tekst u: ii, Prirunik, 157-64. ii, Prirunik,
1 5 5 - 6 , u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a n j u s r e d n j u B o s n u , sa s r e d i t e m u Bi s t u e
(Bestoe) Vetus kod Zenice, a dri daje "tumaenje imena martaritanske biskupije jo uvijek
tamno".
20
60
o stanju u crkvi i drutvu, koje je bilo vrlo teko, tako da se sveenstvo

bestoenske biskupije ali da je njihova crkva u velikim dugovima, da se
uzdrava zajmovima od bogatijih ljudi, a da veina stanovnitva, umjesto
da daruje crkvu, trai od nje pomo. Na sljedeem saboru, 533. godine,
zbog nemogunosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano
nadzire, osnovane su jo tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u
blizini dananjeg Arana) koja se, izgleda, protee od dananjeg Bukog
blata pa do dananjeg Stoca, druga Muccur (dananja Makarska), trea
Ludrum (po svoj prilici u blizini dananjeg Knina) s pripadajuim prosto rom od Sinja preko Drnia, pa na sjever do dananjeg Glamoa 24.
Unato loem stanju u crkvi, tendencije prema sreivanju stanja i
centralizaciji bile su oigledne, pa se s vremenom salonitanska crkva sve
vie nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura,
te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia).
Goti su preuzeli zateeni fiskalni sustav i esto ga bezobzirno pro vodili 25, ali na ruku im nisu ile i druge ope okolnosti; izmeu njih i
starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje - tako, primjerice,
Prokopije tvrdi da Rimljani koji su ivjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. U provinciji Saviji dolo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27, a to
su dobrim dijelom bili ba Goti. U provinciji Saviji bilo je otimaina
stoke, kraa i ubojstava, a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 .
Meutim, zasigurno nije nevano da su Ostrogoti bili arijanci, dakle,
neprijatelji pravovjerne dogme, i prema tome neprijateljski raspoloeni
prema crkvi ili joj, u najmanju ruku, nisu bili skloni.
Animoziteti izmeu Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina znaajka
toga vremena. Naime, nakon kriza koje su zahvatile Carstvo jo od 2-3.
stoljea - prvih barbarskih prodora, niza epidemija, vojnikih pobuna,
smanjivanja broja stanovnika, gospodarskog nazadovanja, depopulacije
gradova i drugih nepovoljnih trendova - ini se da je u prvoj polovini 6.
stoljea dolo do neto dueg razdoblja oporavka na itavom Sredozemlju.
On je, ini se, zahvatio dalmatinske i panonske krajeve jo dok su bili pod
ostrogotskom vlau; tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici
(tribimes maritimi) trebali zatiivati trgovce, ribare i proizvoae soli. Po
naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones), slubenici koje je biralo stanovnitvo, a potvrivao kralj;
njihov je zadatak bio da brane zakonitost, da odreuju cijene namirnica,
da se brinu za blagostanje 29. Glavna hrana bila je penica, a proizvodilo se
24
ii, P rirunik, 156-7; 161-4. ii, na i. m)., tvrdi da je ma kar skoj biskupiji, uz
O neslinum ( sada O mi) pripada o i De lminense (dana nje D uvno) i Redditic um ( Riditae.
danas Danilo - izmeu Perkovia i ibenika), stoje teko povjerovati, jer bi se na taj nain
teritorij makarske biskupije na vrlo udnovat nain preklapao s teritorijima drugih novoo
snovanih biskupija i same salonitanske.
25
Sui, Grad i selo, 35.
26
Prokopije, BelLum Gothicum, I, 7, 10; I, 7, 31.
27
28
ii. Prirunik, 144-5.
29
ii, Prirunik, 144.
61
I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek
i mnogo maslinova ulja, vina, uzgajale su se ovce i koze, manje svinje i

goveda30.
Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivim provincijama Dal macijom i Panonijom, dakle, na prostoru od Jadrana do Drave, Ostrogota
u toj dravi nije bilo mnogo, odnosno, oigledno su bili manjina, ba kao i
drugi germanski osvajai na teritoriju biveg Zapadnog Rimskog Carstva.
Oni nisu mogli bitno izmijeniti etniku sliku Panonije i Dalmacije, jer,
sudei barem po dosadanjim nalazima, uope ih nije bilo zapadno od crte
koja vezuje Zadar i porjeje Vrbasa, te sjevernije od Save. Njihova naselja,
odnosno lokacije na kojima su pronaena karakteristina obiljeja nji hove kulture, grupirana su na tri ue regije: u Dalmatinskoj zagori, od
Kaica, preko Knina do Uneia, Sinja i Salone; zatim oko Neretve, od
Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna; napokon,
oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne, s malo udaljenijim Kovaevim Dolom u
pravcu Drine i Rakovanima na Sani 31 . Osim toga, Goti nisu stvorili
vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nuno su se osjeale
dvojnosti, od etnike i vjerske do one u upravi - s jedne strane gotski
comes, a s druge zateene municipalne institucije, te u kulturi - s jedne
strane istoni, s druge zapadni utjecaji.
Tako Bizantincima, kada su 535. godine krenuli u rat protiv Ostrogota
u Dalmaciji, nije bilo suvie teko skriti otpor njihove krhke drave. Prvo
je vojskovoa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju, pa napao i zauzeo
Salonu. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". Negdje u okolici Salone,
vojske su se sukobile, i bitka je zavrila bez odluke. Goti su vjerojatno
ostali u okolici Salone, a Bizantinci su se, opet vjerojatno, vratili u Ilirik
(dakle, prema istoku) 32. No, mnogo je vanije uoiti da u ovim borbama ne
sudjeluju, barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedaa Prokopija iz
Cezareje, ni dalmatinski Goti, a ni autohtono dalmatinsko stanovnitvo.
Po tome je stanje na istonojadranskoj obali i u unutranjosti bilo bitno
razliito od onog u Italiji, gdje se rat izmeu Gota i Bizantinaca oduio
punih dvadeset godina, a i domae je stanovnitvo svoje simpatije pokla njalo as jednoj, a as opet drugoj strani.
Goti su uz pomo jo jednog pojaanja naposljetku zauzeli Salonu, ali
su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana, opet ini se bez borbe, uli u Salonu, a odbjegli Goti su se za sedam
dana povukli i otplovili za Ravenu. Otprilike 537/8. godine ostrogotski
kralj Vitigis alje jo jednu vojsku u Dalmaciju. Bizantinci su pobijedili u
bitki "kod Skardone", kako izvjetava Prokopije, odnosno, negdje u nje zinoj okolici, pa su se Goti morali povui u nedaleki Burnum (kod dana njeg Kistanja), gdje su iekivali glavninu snaga pod vojskovoom Asinarijem. Kada se i ona sakupila, krenuli su na Salonu 33 . U meuvremenu,
30
31
il. Prirunik, 143 1 d.

Vidi, J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora 9, Zadar 1980, 408-421; Goldstein, Bizant
20 i d.
32
Prokopije, Bellum Gothicum, I, 4-7; Viz. izv. I, 31-3; O tome detaljnije, Goldstein,
Bizant 16 i d.
33
Prokopije, Bellum Gothicum, I, 11-6; Viz. izv. I, 33; Goldstein. Bizant, 18 i d.
62
Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrava" koje su

vjerojatno funkcionirale du kopnenih i pomorskih komunikacija. Goti su
opsjeli grad s kopna i s mora, i usprkos tekom porazu svoje mornarice
(to je vrlo karakteristian podatak) zadrali premo na kopnu. Nisu se
povlaili due vrijeme, ali su konano morali odustati i vratiti se u Italiju.
Time su zavrene borbe u Dalmaciji i ona je za vie stoljea ostala bizant ska 34 . Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove
obale, dakle Liburniju i Istru, i time zaokruili svoje posjedovanje istonojadranskih prostora.
Ovi prostori bili su im za voenje rata u Italiji od izuzetne vanosti. Za
razliku od sjeverne Afrike i Sicilije, koje su kao sklonite i odmorite bile
pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili
na obalama Tirenskoga mora, s istone obale Jadrana mogla se vrlo lako
dosegnuti svaka toka na talijanskoj obali. To je bilo vrlo vano kada su se
borbe primakle Raveni, dolini Poa i sjeveru Italije, jer su ta podruja teko
pristupana s Tirenskoga mora. A i onda kad na njemu nema borbi,
istoni Jadran i njegovo zalee od kljunog su znaenja, jer slue za
prijevoz jedinica, zatim kao podruje za odmor vojnika, za proizvodnju
hrane i drugih potreptina. Vrlo je karakteristino da upravo u ovo vrijeme
u Saloni postoji vojna kovnica novca, dakle mjesto iz kojeg se isplauju
vojnici angairani u ratu protiv Ostrogota.
U ovo je doba funkcija istone obale Jadrana bila vrlo specifina i vrlo
ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to podruje imalo u ranom
srednjem vijeku. Dok je u klasino antiko vrijeme Rim imao niim osporivu vlast nad itavim Sredozemljem i njegovim zaleem, u kasnoj antici i
poslije, dakle od vremena velike seobe naroda, ta se vlast mora esto
dijeliti s drugim snagama. Stoga je bilo vrlo vano zauzeti strateke toke
na moru i uz obale i drati ih. To je bilo bitno i u ovom sluaju, pa se moe
tvrditi: tko dri istonu obalu Jadrana, taj e vrlo lako vladati (ili u
budunosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom. Vrijedi i obratno.
Stoga ne bi trebala iznenaditi u buduim stoljeima -dapae, valjalo bi ih
smatrati loginima - nastojanja mnogih evropskih sila (Franci, Venecija,
Bizant, ak i Arapi, moda i Normani, na jedan specifian nain i istonojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju
uporita. Ciljevi takvih pokuaja bili su ovladavanje itavim jadranskim
priobaljem, ali jo vie osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju.
Oko tog e se pitanja voditi poetkom 9. stoljea bizantsko-franaki rat,
pa tijekom 9. i 10. stoljea mletako-hrvatski (ili mletako-neretvanski)
sukobi.
34
S. Antoljak, Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6, Zadar 1973. 207-20
(takoer u Antoljak, Hrvati, 255-66); Isti, Da lije Istra upravo 539. potpala pod Bizant ZRV1
4, 1956, 31-45; J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora 9, Zadar 1980. 363-435; iznose teze
da su Goti i u kasnim tridesetim, pa i tijekom etrdesetih godina, boravili i vladali barem
dijelom Dalmacije i Liburnijc. Pokuaj osporavanja ovih teza, vidi u: Goldstein, Bizant, 20 i
d. gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti
praktino iezao.
63
Bizantinci su, dakle, zauzeli istoni Jadran i to im je, u tom trenutku,

osiguravalo i vlast u unutranjosti. Naime, nema podataka da su se
gotska naselja odrala i po uspostavi bizantske vlasti, odnosno, da su joj
davala otpor. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fian etniki ambijent na ovom prostoru, ba kao to se to dogodilo s
Ostrogotima u Italiji. Takva je pretpostavka realna, jer je prilino izvjesno
da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovnitvu
vie nego u Dalmaciji 35. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo jo
i manje, Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju
podrujem nekadanje provincije Dalmacije i dijelovima nekadanje
provincije Panonije, to e rei prostorom od Jadrana do Save i Drave. No,
to se dogaalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske
vlasti, pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi,
pa zatim Langobardi, da bi konano stigli Avari, Slaveni i Hrvati, ostat e
uglavnom nepoznato. Arheolokih je istraivanja i nalaza vrlo malo, a
suvremeni pisani izvori najee govore o zbivanjima na obali (primjer
tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). O unutranjosti gotovo uope ne vode rauna.
Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. pa do poetka 7. stoljea,
upravo zbog brze izmjene politike vlasti, a isto tako i brze izmjene
razdoblja krize i razdoblja napretka, namee logino pitanje: to je tim
mijenama prvotni uzrok, onaj primarni pokreta koji uzrokuje ili dalje
potie sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom
razvrstavanja i osmiljavanja povijesnih injenica u ovom, konkretnom
zadatku, nego i openito, dakle na jednoj od prvih razina historiografskog
posla. Meutim, on je nazoan i na bitno viim razinama generalizacije, u
teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa, napokon, i u filozofiji. to
se tie hrvatskog prostora u 6. stoljeu, o procesima koji se odvijaju na
njemu, podataka je vrlo malo, a potrebno ih je promatrati u irem kontek stu sredozemne ili ope povijesti.
6. Bizantska vlast - polet i propadanje

Uspostava bizantske vlasti znaila je, u usporedbi s vlau Ostrogota,
razdoblje poleta, iako je taj polet relativno kratko trajao. Primjerice, im je
Konstancijan uao u Salonu, zapoeo je s popravkom zidina koje su bile
ruevne36. Taj se podatak potvrdio i arheolokim istraivanjima 37. U Zadru
se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38, a isto se dogaa i u
35
A. Guillou, Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle, L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie, Rome 1969, 101, procjenjuje, po analizi Imena,
da je Gota u drugoj polovini 6. stoljea u Italiji bilo 7%.
36
Prokopije tvrdi da su zidine slabe - Prokopije, Bellum Gothicum, V, 7, 31-6; ali i da ih
vojskovoa Konstancijan poboljava -Bellum Gothicum, V, 16, 4.
37
Sui, Grad, 234.
38
Sui, Grad, 234.
64
nekim drugim gradovima (Pula, Varvarija, Dokleja). Meutim, kvaliteta tih

popravaka i nadogradnja dvojbene su, jer se esto upotrebljavao svaki
materijal koji je bio pri ruci 39. itav niz crkava obnavlja se oko polovine 6.
stoljea u Saloni 40, slino je i u Zadru 41, pa zatim i u Kotoru i u Stonskom
polju42.
Konstantin Porfirogenet iznio je priu o propasti Epidaura, zatim o
bijegu preivjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij".
Taj se dogaaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji,
odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih
dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. Slinu su
priu o postanku Dubrovnika, poto su nedaleki Epidaur (dananji Cav tat) navodno razorili neki doljaci podrijetlom iz Rima, zabiljeili i Toma
Arhiakon 44 i Pop Dukljanin 45. Vjerojatno su sve verzije prie izrasle iz
iste jezgre narodne predaje - legende koja je kruila meu stanovnicima
Dubrovnika, a nastala je jo u ranom srednjem vijeku 46.
Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i
datirati taj dogaaj dobom naseljavanja Slavena, dakle u poetak 7.
stoljea. Naime, Epidaur je kao rimska zemljoradnika kolonija, smjeten
na kraju otvorenih Konavala, bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri ope nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. Kao to e se sredite
ivota na salonitanskom podruju tijekom dueg razdoblja seliti iz Salone
u Split, slino se vjerojatno dogaalo i u sluaju Epidaura i Dubrovnika.
No, ini se da Epidaur ne nestaje tako brzo, jer je, prema dubrovakom
Anonimu, Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili, a arapskih prodora
na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. godine 47 .
ivot na mjestu dananjeg Dubrovnika kontinuira jo od pret- i protohistorije, a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. Ne zna se je li
39
Sui, Grad, 234.

I. Nikolajevl, Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle, DS I, Split 1975, 91-5.
41
I. Petricioli, Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de
la cathedrale de Zadar, DS II, Split 1984, 243-53.
42
I. Fiskovi, Ranokranske crkvice na Sutvari, Gubavcu i Lunjaku kraj Majsana u
Peljekom kanalu, VAHD 65-7, 1963-5, 141-68.
43
DAI29/217-36; Viz. izv. II, 21; Klal, Izvori, 5, 7.
44
Thomas, 30; Toma, Kronika, 37.
45
ii, Letopis, 318 1 d. Meutim, za razliku od Konstantina Porlirogeneta, ni Toma ni
Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. Vidi i komentar u: Viz. izv. II, 20-1.
Literatura koja spominje takav slijed dogaaja vrlo je obilna: G. Novak, Povijest DubrovnUca
od najstarijih vremena do poetka VH stoljea (do propasti Epidauruma), Anali Dubrovnik
10-11, Dub ro vni k 1962 -3, 3-84, uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant i ki h dogaaja i
procesa na dubrovakom podruju; Vidi i J. Lui, Povijest Dubrovnika II (od VII. stoljea do
g. 1205), Zagreb 1973, 10 i d. V. Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, Zagreb 1980,1, 17-8.
46
Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi u Kon s tan tin Po rf ir ogen e t, Tom a
Arhiakon, Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. Katii, Aediflcaverunt Ragusium
et habitaverunt in eo. Tragom najstarijih dubrovakih zapisa, u: Uz poetke, 131-60.
47
U A n al im a st oj i 74 0. god in e, to , n a ra vn o, n e mo e bi t i to n o. An n al es r ag us in i
anonymi, ed. Sp. Nodilo, Zagreb 1883, 8-11; Vidi i opirno B. Kreki, DubrovnVt (Raguse) et
le Levant au Mouen Age, Pari 1961, 151 d.; takoer, opirno, Goldsteln, Bizant, 34-8.
40
65
poloaj bio naseljen u antiko doba, jer znaajnijih ostataka nema, ali
neki dubrovaki historiari tvrde da je Dubrovnik utemeljen jo u 3.
stoljeu. Tako M. Orbini pria da su Goti 260. godine poruili Epidaur, a
izbjeglice su navodno 265. utemeljile i podigle Dubrovnik 48. U toj tezi,
dakle, daje Dubrovnik osnovan izmeu 258. i 283. godine, slijede ga i J.
Luccari, S. Cerva i H. Cons 49. Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo, jer je po
svojem urbanistikom karakteru Dubrovnik tipino naselje kasne antike
i ranoga srednjeg vijeka 50. Iz toga razdoblja ima i vie podataka - na
Pustijerni su pronaeni i arheoloki ulomci iz starokranskoga doba,
otprilike iz 5. i 6. stoljea, zatim i jedan kasnoantiki kapitel, pa granitni
stup iz istoga razdoblja 51. Osim toga, i Konstantin Porfirogenet pria da su
po slavenskom osvajanju i unitenju Epidaura i Salone ove izbjeglice
"preselile u Raguzu: Grgur, Arsaf, Viktorin, Vital, arhiakon Valentin,
Valentin otac protospatara Stjepana ... a otkad se oni iz Salone preselie u
Raguzu do danas ima 500 godina..." 52 S obzirom na to da Konstantin pie
949. godine, znai da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449. Budui da
se car u svom spisu vrlo rijetko slui takvom apsolutnom datacijom 53,
valja, ako nita drugo, taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. Na temelju
svih podataka moe se s prilinom sigurnou pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovaku hrid postalo intenzivnije tek od 4. ili 5. sto ljea 54 , ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu
postojanja vjerojatno od prve polovine 6. stoljea. Naselje bez boljih i jaih
veza sa zaleem odjednom se pretvara u jedno od kljunih uporita
bizantske vlasti na ovom dijelu obale. Otkrie bazilike i drugih nalaza u
njezinoj blizini 1979. i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o
poecima dubrovake povijesti, ali potie i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55.
48
49
M. Orbini, R regno degli Slavi, Pesaro 1601, 180-3.

Vidi opsean prikaz izvora i literature u J. Lui, Povijest Dubrovnika, II dio, Zagreb
1973, 16.
50
M. Prelog, Urbanistiki razvoj Dubrovnika, Peristil 21, Zagreb 1978, 127-30.

J. Lui, Povijest Dubrovnika, II. dio, Zagreb 1973, 17.
52
DAI29/230-5; Viz. izv. II, 21, Klai, Izvoru 7.
53
Goldstein, Bizant. 37-8.
54
Kako to tvrdi Sui, Grad, 255-7.
55
Naalost, iako su prvi nalazi otkriveni jo 1979. godine do sada je u strunim publika
cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. Jedina je neposredna informacija J . Stoi, Saeti
p rikaz istraivanja, nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunievom poljanom u
Dubrovniku, Godinjak zati te spomenika kulture Hrvatske 12, Zagreb 1986, 241 -8, u kojoj
s e po ku av a d a tir a ti ob je kt , a li s e ne ob ja n ja va ju tad a n je d ru tve n e pr il ike ni po vi je s no
znaenje takvo g nalaza. Sljedea rasprava J. Stoia, Prikaz nalaza ispod katedrale i Buniev e po lja n e u Du brov n iku , Iz d an ja H AD 12 , Za gr eb 1988 , 15 -38 , sva ka ko je b i tan po ma k u
51
tom pravcu, ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. Takoer su Instruktivne i
rasprave V. Foreti, Pisana povijesna vrela o najranijim stoljeima Dubrovnika, na i. mj.,
9-13, i tamo lit.; . Rapani, Marginalije o "postanku" Dubrovnika, na i. mj., 39-50. Takoer,
isti. Doba, 67. V. Koak, Epidaurum - Ragusium - Laus - Dubrovnik, Anali Dubrovnik 27,
Dubrovnik 1989, 7-39, iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika, ali su
njegovi zakljuci o diskontlnultetu, viestrukom unitavanju i naseljavanju neprihvatljivi.
66
Slika 2. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu

Nasuprot prvotnom miljenju daje dubrovaka bazilika izgraena u 6.
stoljeu, ini se da se to ipak dogodilo krajem 8. ili u 9. stoljeu 56, to ne
mijenja injenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u
6. stoljeu. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen juni dio grada, tada otok, koji
je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 .
ini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaeno itavo istonojadransko priobalje. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata poinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima - ponajvie Raveni), pa se intenzivno gradi itav niz
postaja uz istonojadranski pomorski put (od Draa pa do zapadne obale
Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58. To je bio detaljno isplani56
J. Stoi, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku, Izdanja HAD
12, Zagreb 1988, 15-38; Isti, Slijed oblikovanja sakralnog sredita u Dubrovniku, Dubrovaki
horizonti 29, Zagreb 1989, 56-9.
57
Vidi i I. Ste vovi, Prospetto della. citta di Ragusa, novi izvor za najraniju istoriju
vizantijskog Dubrovnika, ZRVI 29-30, 1991, 137-154.
58
Rapani, La costa, 838; Opirno, Goldstein, Bizant, 31 i d., i tamo opsena lit. Takoer,
najnoviji prilozi s lit.: . Tomii, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom
hrvatskom primorju, u: Umjetnost na istonoj obali... 91-6; M. Domijan, Ostaci utvrde su.
Damjana u Barbatu na otoku Rabu, Diadora 14, 1992, 325-344.
67
ran i organiziran sustav gusto izgraenih utvrda koje su kontrolirale

promet, a istovremeno bile i pribjeite za stanovnitvo ue i ire okolice 59.
U unutranjosti, na podruju dananjeg dinaridskog lanca, graditeljski
polet ipak nije bio tako snano izraen. Naime, bizantska se strategija
vladanja umnogome razlikovala od rimske. Dok je Rimsko Carstvo bilo
niim osporavani vladar nad itavim poznatim svijetom, dotle je Bizant u
teoriji imao iste, ali u praksi bitno manje zahtjeve - realistiki se postav ljao i elio je kontrolirati samo strateki vane toke. Njih je ponajvie bilo
na obali Jadrana, kojom je tekao put prema Raveni, sreditu bizantske
uprave u Italiji.
Vrlo se malo zna o zbivanjima du koridora koji su jadransko priobalje
povezivali s Panonijom. Meutim, valja imati na umu da se u kasnoj antici
na podruju i Zapadnog i Istonog Rimskog Carstva oituje jasna tenden cija da se ivot koncentrira oko jednog utvrenog, lako branjivog mjesta 60.
To se dogaa na itavom balkanskom prostoru (prostoru bive Jugoslavi je, ali i Bugarske i Grke) 61. Tako se u istonijim dijelovima Balkana, u
dananjoj Srbiji i Bugarskoj, kompletira u 6. stoljeu niz utvrda, limes,
koji je trebao tititi taj prostor, a onda i sam Carigrad, od prodora barbara
koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62. Intenzivan proces kastrizacije
odvija se i na istonoalpskom prostoru 63 . Ima arheolokih nalaza koji
potvruju da se u to vrijeme na slian nain organizirala obrana i na
teritoriju dananje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske, iako na ovom
prostoru ipak nisu branjeni tako vani gradovi kao to su Carigrad ili
Solun. Te su utvrde sluile za prihvat izbjeglog stanovnitva, imale su,
dakle, i funkciju zbjega (rejugija), iako im je prvenstvena namjena bila
obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. Tako su
59
Budui da bizantski historiar Prokopije u djelu Graevine opisuje izgradnju za
Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva, osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj
dio spisa izgubljen ili uope nije napisan), valja se posluiti analogijom s drugih, ak i vrlo
udaljenih prostora, jer su tendecije kastrizacije na itavom prostoru Carstva bile manje-vie
iste ili vrlo sline: tako tvrdi (G. II, 4, 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u
Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari, ali i
spasiti se pred bilo kojim neprijateljem".
60
U Strategikonu, izvoru 6. stoljea, eh. 10, u: Three Byzantine MtLitary Treatises, Corpus
Fontium Historiae Bvzantinae, Vol. 25, Text, translation and notes G. T. Dennis, VVashington
1985, 30, poglavlje "O gradnji grada" poinje karakteristinom tvrdnjom: "Tko god namjerava
izgraditi grad mora prvo paljivo ispitati mjesto, da vidi je li pogodno, tako da sagraeni
zidovi budu sposobni izdrati opsadu."
61
Vidi, Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Materijali 22, Novi Sad
1986. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. Gunjaca, Kasnoantika fortifikacijska
arhitektura na istonojadranskom priobalju i otocima, 124-36; V. Pakvalin, O utvrenjima u
BiH u rimsko doba, 153-63.
62
Taj je sustav ocrtao Prokopije, u: Prokopije, Graevine, IV, 11; Viz. izv. I, 53-72. Usp.,
J. Kali - D. Mrkobrad, Gradina, Nosotjin kod Rake, ranovizantijsko utvrenje. Arheoloki
pregled 25, Beograd -Ljubljana 1986, 68-71; M. Brmboli, Momilov Grad, Potoac, Parain,
ranovizantijsko naselje, na i. mj., 66-8.
63
S. Cigleneki, Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum,
Ljubljana 1987.
68
postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale

dolinu Bosne. Kontrolu nad dolinom Une, desetak kilometara sjevero istono od dananjeg Bihaa, blizu naselja Brekovica, obavljala je utvrda
na brdu Kulita 65, a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada, u blizini
sela Gata, na desnoj obali Korane, stajala je utvrda Bugar grad 66 . Obje
utvrde stajale su na vanim putovima izmeu Panonije i Dalmacije, ba
kao i Klju na Sani 67 . Pet do est kilometara od puta koji od Livna i
Glamoa vodi prema sjeveru, prema podruju Prijedora i dalje, u blizini
izvora Sane, stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . Pronaene su i kasnoantike utvrde na jugoistonim obroncima zagrebake Medvednice 69.
Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih
naselja svjedoi o novom poletu kranstva na hrvatskom prostoru u 6.
stoljeu. Naime, stanovnici gradova su u naelu ve od 5. stoljea morali
biti krani, jer je nekransko stanovnitvo bilo restriktivnim propisima
postupno dovoeno u sve tei poloaj. Vjerski fanatizam Justinijana i
njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekranskih i nepravovjernih uenja -pogani su praktiki nestali za Justi nijana, kao i manihejci, samaritanci, montanisti, a vrlo slinu sudbinu
doivjeli su i donatisti, privremeno i paulikijanci, te arijanci 70. idovi su se
odupirali pritisku crkve i drave 71. Poletu kranstva na dalmatinskom i
panonskom prostoru u prilinoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih
Bizantinaca nad Ostrogotima - arijancima. Ekspanzivna je pravovjerna
dogma u zajednikom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom
poticala izgradnju crkava, a tome su pogodovale i netom sreene politike
prilike i barem privremen gospodarski polet 72. Stoga se kranstvo u 6.
stoljeu ubrzano iri prema seoskim sredinama - meu itelje nekih
zabaenijih naselja na jadranskim otocima, na obali i u neposrednoj
i
j
;i
|
64
V. Pakvalin, Gradina, Karaula, Kakanj, kasnoantiko utvrenje. Arheoloki pregled
25, Beograd -Ljubljana 1986, 50-1; Isti, Gromile, Karaula, Kakanj, kasnoantike graevine
tipa kastron, na i. mj.
65
S. Cigleneki, Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum,
Ljubljana 1987, 105-6.
66
Isto, 106; D. Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo
1972, 54 i d.
67
Basler, n. dj., 58.
68
I. Bojanovski, Kasnoantiki katel u Gornjim Vrbljanima na Sani, Glasnik Zemaljskog
muzeja 34, Sarajevo 1979, 105 i d.
69
V. So kol , R az dob lj e i zm e u a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru ju Z agreba ,
Referat na simpoziju "Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
70
Vidi, H. G. Beck, Das Buzantinische Jahrtausend, Munchen 1978, 562-3; E. Steln,
Histoire de BasEmpire 476-565, II, Pari 1949, 23-5, 370-3; Goldstein, Bizant, 30, 60 i tamo
lit.
71
I. Goldstein, Proces marginalizacije idova u Bizantu: dravna vlast, trei stale i idovi
od 5. do 7. st, Radovi ZHP 23, 1990, 5-40 i tamo lit.
72
U sustavu bizantske teokratske vladavine, svaka je pobjeda drave bila pobjeda kr a ns ke vj e re i ob ra tn o - vi di , S. Run ci man , Bu za n tin e The oc ra cu , C a mbr id ge 1 97 7; G.
Ostrogorski, Odnos crkve i drave u Vizantiji, Dela V, 224-38.
j
69
unutranjosti 73. Radi se, primjerice, o Srimi kod ibenika 74, ili o Posedar-ju
kod Zadra 75. Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i
redovnici u samostanima na podruju istonojadranskih biskupija 76 . ini
se daje neto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutra njost,
ali su o tome podaci prilino oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u
Ozlju, na desnoj obali Kupe, pronaena crkvica iz 6. stoljea, kao prva iz
tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. Takvu graditeljsku
aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. godine
nedaleko od svoga rodnog .mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod
Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju, te joj podloio,
izmeu ostalih, i dio provincije Druge Panonije. Tako je sirmijski metropo lit postao obian biskup, a pod justinijanskog biskupa doao je itav
prostor dananjeg Srijema i Slavonije 78.
No, ini se da na veem dijelu budue ranosrednjovjekovne Hrvatske
kranstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaeno. Jedan dio (ako ne i
veina) autohtonog stanovnitva tovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove, a tako je, ini se, bilo i po doseljenju i pokrtavanju Hrvata i Slavena.
Postojanje tih nekranskih elemenata oitavalo se oko 1020. godine 79 .
Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske", bosanskih "krstjana", koji
se u izvorima pojavljuju tek krajem 12. i u 13. stoljeu.
O gospodarskom poletu 6. stoljea svjedoe i koliine sauvanog novca
na pojedinim dijelovima obale (jer u unutranjosti nalaza nema): u Arhe olokom muzeju u Splitu 65% sauvanog bizantskog novca je iz razdoblja
491-641. godine, a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453.
godine. U toj prvoj grupi novac 6. stoljea iznimno je bogato zastupljen, a
Justinijanova vladavina iskae -u odnosu na broj godina na vlasti indeks
za Anastazija je 1,3, za Justina I. (518-527) 4,8, za Justinijana (527-565)
ak 18,8, Justina II. (565-578) 8,6, Tiberija (578-582) 8, Maurikija (582602) 3,2, Foku (602-610) 7,2 i Heraklija samo I 80. U drugoj splitskoj zbirci
podaci se tek malo razlikuju od ope slike: nakon 13 zlatnika pripisanih
carevima do Foke (602-610) postoji ak 14 zlatnika pripisanih Herakliju
(610-641), ali otada nema vie novca sve do Konstantina V. (741-775) 81. I
73
I. Fiskovt, O ranokranskoj arhitekturi na otocima Brau i olti, Arheoloki radovi i
rasprave 8-9, Zagreb 1982, 198.
74
Z. Gunjaca, Kompleks starokranske arhitekture na Srimi kod ibenUca, Arheoloki
Vestnlk 29, Ljubljana 1978, 626-40.
75
A. Uglei, Neobjelodanjeni nalazi prerotnanike kamene plastike s podruja sjeverne
Dalmacije, Radovi FF u Zadru 31 (18), Zadar 1993, 151-4.
76
Na salonitanskom saboru 530. godine spominju se "predstojnici samostana" - monasteriipresidentes -ii, PrirunOc, 159.
77
O tome jo nita nije objavljeno u literaturi - samo u Vjesniku 29.8.1993.
78
79
L. Margeti, O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. stoljea (s osobitim obzirom na Osor),
HZ 42, 1989, 119-21.
80
I. Marovi, Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona, DS II, Split 1984,
293-314.
81
V. Delonga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu,
SHP 11/1981,201-228.
70
nalaz bronanog novca (22 primjerka) datiran je iskljuivo vladavinom

Justinijana 82. Zbirka Arheolokog muzeja u Zadru nije toliko bogata, ali je
karakteristino da je Justin II. (565-578) posljednji vladar uz iju se
linost moe atribuirati primjerak novca. Nakon njegova doba nalaza
nema sve do vladavine Konstantina V. (741-775) 83. Moda je najkarakteristinija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. stoljee
gotovo iskljuivo zastupljeni Justinijan i Justin II., s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2, a posljednji iz 574/5. godine 84.
Ovi podaci svjedoe (a da oni s neto ireg prostora, iz Italije ili iz
Albanije, bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine
ipak bio kratkotrajan. Oito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi
bila rezultat poveane proizvodnje na itavom buduem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima. Naime, kriza koja je zahvatila
ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom, a naredno razdoblje mira bilo je isuvie kratko da se
kriza u potpunosti prevlada. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje, ve samo prilina novana injekcija; ona, meutim, ni koliinom, a ni
kao izolirana mjera nije omoguavala da se budui hrvatski prostori
ponu oporavljati na gospodarskom i opedrutvenom planu. Iscrpljeni
krizom i ratom, oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da
bi se sustigle po stupnju razvoja bogate sredinje pokrajine Carstva,
odakle je novac i dolazio. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji
su novac slali, ali i opa atmosfera: umjesto da se pridoli novac investira
u novu proizvodnju, on se troio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo
skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovita gdje opet niemu nije sluio. tetnosti takvih obiaja bili su svjesni i
tadanji vladari, pa su neto pokuavali. Tako Ostrogot Teodorik, aljui
komea imuna oko 510/11. godine u Dalmaciju, tvrdi da "zlato oivljuje
promet i da je glavna ila drave", pa stoga "neka krije mramor grob, ali
neka nitko ne mee u grob zlata" 86 - drugim rijeima, da oni grobovi, za
koje se nasluuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra, pripadaju dravi,
ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati.
Uostalom, da bi se taj novac zaradio, domae je stanovnitvo moralo
uloiti odreen trud, a to nije bilo nimalo jednostavno. Primjerice, kada su
se podizale utvrde, to se vjerojatno nije plaalo adekvatno. Svjedoanstva
iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82
I. Mlrnik, Skupni nalaz bizantskog bronanog novca 6. stoljea iz Katel Starog, VAM,
3. serija, svezak IX, Zagreb 1975, 161-6.
83
R. Juri, Srednjovjekovni novac na zadarskom podruju, u: 20 stoljea upotrebe novca
na zadarskom podruju, Zadar 1987, 65-90 (n. mj. 77-8).
84
I. Mlrnik, Ostava bizantskog novca s Majsana, Numlzmatiar 5, Beograd 1982, 141-6.
85
H. Spahiu, Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de
VAlbanie, Iliria 9-10, 353-422, tekst na francuskom 357-361, Tirana, 1979-80; F. Panvini
Rosati, Monetazione bizantina inltalia, u: Bizantini... 655-69; S. Me A. Moser, ABibliographu
ofBuzantine Coin Hoards, Numismatic Notes and Monographv, 67, American Numismatic
Society, NewYork 1935.
86
ii, Prirunik, 143, 146.
71
dati na hrvatskom prostoru: u sluaju donje Armenije car je dao "velike

koliine novca stanovnicima ovog kraja, potakao ih je da posvuda na
svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde, ili one koje su se sruile da
budu obnovljene" 87. Ili, za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu
okupljeno je "veliko mnotvo majstora" 88; oni su nadgledali obine radnike, vjerojatno domae stanovnitvo, "koje je iskopalo dugi rov". Kako su u
naelu i u izgradnji crkava i drugih objekata oito sudjelovali veinom
domai ljudi 89, bio je to za njih ozbiljan napor. Budui da su ti poslovi
jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima, indirek tno je to moglo znaiti i slabije etve, nerodnije godine, pothranjeno ili
gladno stanovnitvo -stoje ve prva najava ili mogui poticaj sveobuhvat noj krizi.
U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih
na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu
553. godine pod Justinijanovim pritiskom osuen je spis Teodora Mopsuestijskog, Teodorita Kirskog i Ive Edekog nazvan "Tri poglavlja", sumnjiv
zbog nestorijanskih tendencija 90 . Bio je to neuspjean pokuaj da se
zadovolje monofiziti koji su preteno nastanjivali istoni dio Carstva, a u
meuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. Posebnu su ulogu u tome
imale Dalmacija i Istra. Naime, odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio
Tri poglavlja", a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove
crkvene politike, Petar, koji je ostao na tom poloaju od 554. do 562.
godine. Otpor Petru oigledno je bio znaajan, pa je po njegovoj smrti
izabran Probin, ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivnike struje
pobjei u Akvileju 91. Jo je vei otpor carskoj politici bio u Istri, pa se
ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom". Istarski
biskupi pruaju otpor sve do 698. godine. Iako je u poetku "shizma" bila
proeta snanim religijskim osjeajem, sukob je ubrzo prerastao u
stranaki, u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u
Gradeu (Gradu) i langobardskog u Akvileji - oko vrhovnitva nad istar skim crkvama.
Produbljavanje svakovrsne krize - gospodarske i politike - jo od
polovine 6. stoljea ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena poetkom
7. stoljea nije bio i poetak kriznog razdoblja na prostoru njihova
naseljavanja, kao to se do sada obino prikazivalo u historiografiji, nego
je kriza trajala ve vie od pola stoljea u vrijeme kada su se doseljavali
Slaveni i Hrvati. Jo je vanije istai da njihovo doseljavanje, ini se, nee
87
Prokopije, Graevine, III, 4, 8.

Prokopije, Graevine, II. 2, 10-11.
89
Je di n o bi a r hi te kt - gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mo da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog
pr ovinc ijskog sre dita - vidi primjer S v. Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i
Antemije izTrala -Prokopije, Graevine, I, 1, 24 i d.
90
Ostrogorski. Istorija, 96.
91
O tim dogaajima obavjetava kroniar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH, Auctores
antiquissimiXl, 204; Takoer, Margeti, Odnosi Liburnije i Istre, 43.
88
72
tu krizu znaajnije produbiti. Teko odravana ravnotea u ponudi i

potranji hrane naruena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da
dobije to vie novca od domaeg stanovnitva, kako bi se nastavila
intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno, nahranila vojska na ratitu u
Italiji). Ve spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski ivot
gasio gotovo jednakim ritmom, pribliavanjem kraja 6. stoljea, bez obzira
na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili
Hrvati (vrlo je karakteristian ve spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu, a do njega u prvom naletu napadai zasigurno nisu stigli ni blizu) i
koliko je njihova nazonost mogla negativno utjecati na gospodarske
tijekove. Dodatne tekoe stvarali su pokreti izbjeglica iz unutranjosti
prema obali - prvo, oni su se sklanjali u refugije (to doslovno znai
"pribjeite", "sklonite"), koji su ih po funkciji morali primati, ali su im
svojim boravkom zasigurno oteavali druge poslove, kao to je obrambena
i kontrolna zadaa. Osim toga, kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo
neposredno zalee, vrlo bi se teko, barem u prvoj generaciji, mogli
uklopiti u specifine oblike zemljoradnje na kru (vinogradi, maslinjaci)
ili, jo tee, u maritimnu privredu (ribarstvo, pomorstvo) 92. Nekropola u
Koritima kod Duvna, u koju se autohtono stanovnitvo (prije dolaska
Slavena) pokapalo krajem 6. stoljea, svjedoi o tekom ivotu, nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom ivotnom vijeku 93.
Kriza koja je poela jo za Justinijanove vladavine produila se i za pravo produbila u sljedeih dvjestotinjak godina na itavom hrvatskom
prostoru, a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije
kuge. Posebno je to bilo oito na jadranskim obalama, zato to samo o
njima postoje koliko-toliko sigurni podaci, ali su se opa kriza i bolesti
najvjerojatnije irile i u unutranjost, ba kao to se to dogaalo i zaleu
sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. Prvi napad kuge godine
541, po rijeima Prokopija, stigao je iz Egipta i proirio se itavim svije tom, uvijek od obale prema unutranjosti 94 . Pisac na ovom mjestu ne
spominje pojedinano napadnute zemlje, ali da se epidemija kuge proiri la po buduim hrvatskim zemljama, svjedoi komes Marcelin za 543.
godinu: "Nije veliki pomor unitio samo Italiju, ve su i Istok i Ilirik bili isto
tako satrti" 95. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku", koji su
njegovi dijelovi bili napadnuti i to se u tim krajevima izmijenilo, nemogu e je ustanoviti 96 . Moe se s prilinom sigurnou tvrditi da je u Carstvu
u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju, to se neposredno odrazilo,
primjerice, i na zbivanja u ostrogotskom ratu - ba je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktiki bez otpora zauzeo vei dio Italije. Neki dijelovi
92
Rapanl, Doba, 57-8.

Mlleti, Nekropola, 141-204.
94
Prokopije, BellumPeTsiajm, II, 23, 21; 21, 6-9.
95
MGH, Auctores antiquissimi, 11/2, 107.
96
Mogue je da bi se neto vie saznalo ciljanim arheolokim istraivanjima i kasnijim
antropolokim ispitivanjima (primjerice, uzroci smrti na kosturima).
93
73
1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek
Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno podruje preko

kojeg je istonjaka trgovina ila prema zapadnoj Evropi, pa je lokalno
stanovnitvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. Dobar je
primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji
544. godine, pa sljedee godine preko Dalmacije na jug 97 - to su bili
pokreti kojima se lako mogla iriti bolest, koja je tih godina ba na
vrhuncu. Sljedea epidemija pogodila je 559-561. podruje Ravene, Grada
i Istre, to znai daje barem dotakla rubno podruje Hrvatske 98. Moe se
pretpostaviti da su ovaj, kao i budui naleti bolesti pogodili mnogo iri
prostor nego to to turi izvor kazuje, dakle, i druge dijelove budue
Hrvatske. Pojava kuge krajem 7. stoljea zabiljeena je u Siriji, Mezopotamiji, Egiptu, Carigradu i Narboni (Galija), pa je oito daje niz stanica na
putu irenja bolesti morao stradati, a da to ne bude zabiljeeno 99 . Niz
epidemija kuge pustoio je Sredozemljem sve do kraja 6. stoljea, a i
kasnije su, sve do otprilike polovine 8. stoljea, epidemije bile vrlo uestale. Barem prema raspoloivim podacima, kuga se na Jadranu ponavlja
godine 565., pa 591., i 599/600. Kuga je dezintegrirala i unitavala
kasnoantiko drutvo na prostoru budue Hrvatske. Ona je, ipak, bila
samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske, vojno-politike,
pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila podruje od Male Azije do
Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. stoljea.
Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima, potom onemoguavala da se oni djelotvorno brane protiv napada a. Ne moe biti sluajno da se ba u to vrijeme posljednji put spominju
neki kasnoantiki gradovi tako se na salonitanskim crkvenim saborima
530. i 533. godine spominje Siscija 100. Na lokaciji grada pronaen je i
kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 , i onda o njemu nema
nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. stoljeu. Celeia (Celje) i
Emona (Ljubljana) spominju se prije 587. godine 102. Za Sirmij, iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582.
godine 103, tvrdi se da su ve u tridesetim godinama 6. stoljea "grad i
njegova okolina sasvim opustjeli ... dio stanovnitva istrijebio je rat, a
druge bolest i glad..."104.
ini se da je Bizantsko Carstvo zapravo ve od tog vremena poelo
shvaati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega,
97
Prokopije, Bellum Gothicum, III, 10, 13; 11, 1; 13, 19.

Vidi, opirnije, Pavao akon, Langobardi, IV, 4; J. N. Biraben - J. Le Goff. La peste d ans le
Haut Moye n Age , Ann ale s ESC 24, 1 96 9, 1497. 9 9 Vidi, opirnije, Goldstein, Bizant 61 i d.
100
ii, Prirunik, 160, 164.
101
A. Alfoldi, Der Untergang der Romerherschaft inPannonien, Ungarische Bibliothek 10,
Be rlin-Leipzig 1924, 35.
102
B. Grafenauer, Nekoj vpraanj iz dobe naseljevanjajunih Slovanou, Z IV, 1950, 1 -4,
61.
103
Mena ndar, Excerpta de legationibus, Berlin 1903, II, 443-77; Viz. izv. I, 87-97.
104
Prokopije, Anekdota, 18, 18-19; Viz. izv. I, 87.
88
74
dakle i podruje dananje sjeverne Hrvatske, vrlo teko obraniti, te da im

je strateki interes samo obrana dunavskog limesa, dakle putova koji vode
prema Solunu i Carigradu. Preciznijih podataka nema, i moe se uglav nom samo nagaati da je na hrvatskom prostoru s veim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. Naime, jo 536. godine Gepidi su
osvojili Sirmij i okolne prostore, pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli
grad, Langobardi, Gepidi, a s vremenom sve vie i Avari, s kojima su u
specifinoj plemenskoj zajednici ivjeli Slaveni, postajali su pravi gospo dari ravnice. Bizantski car Justin II. obeao je 566. godine Gepidima
predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105, to vjerojatno oznaava
podruje dananje Slavonije. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579.
godine zaprijetili Sirmiju, car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po
Dalmaciji"106 kako bi doveli pomo, ali izvori ne spominju daje ona i stigla
-uostalom, Sirmij je 582. godine pao pod avarsko-slavenskim naletima.
U demografskoj je povijesti viekratno potvreno da odreena grupa ili
stanovnitvo na nekom podruju vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje itelja na tom prostoru premalo ili previe 107. Hrvatski je
prostor tradicionalno "migracijsko podruje", a migracije su, izmeu
ostalog, poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka
bilo previe, onda se iseljavaju, ako ih je premalo, onda eljno iekuju
dolazak i nastanjivanje novih doseljenika, bez obzira na to to su oni
pripadnici druge etnike skupine. Openito se moe rei da nakon
doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljeima uglavnom
teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema dananjoj Slavoniji na
drugu stranu. Budui da se stanovnitvo Rimskog Carstva od 2. pa do 6.
stoljea smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ogranienih
poboljanja, vjerojatno je budui hrvatski prostor bio pod utjecajem tih
nepovoljnih kretanja), ono je osjealo potrebu da naseljava novo stanov nitvo na ispranjenu, pustu zemlju. Poto su sva etiri jahaa Apokalipse
slono projahala ovim prostorima i unitavala njegovo stanovnitvo, bilo
je prijeko potrebno unijeti svjeu krv. Tako je demografska, mikroparazitoloka kriza u svakom sluaju pogodovala provali stranog, barbarskog
elementa108.
Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budueg
hrvatskog teritorija na njega su se, u drugoj polovini 6. stoljea, sve do
Jadrana, poeli naseljavati Slaveni, a zatim i Hrvati.
105
Menandar. Excerpta, II, 455; Viz. izv. I, 87.

Menandar, Excerpta, II, 476; Viz. izv. I, 95.
107
Takve postupke deta ljnije objanjava E. R. Coleman, L'infanticide dans le HautMogen
Age, Annales ESC , III-IV. P ari 1974, 315-35. Takoer, openito, C. M. Cipolla, Economic
Histonj ofthe World Population, Ha monds worth 1962, 13 i d; J. C. Russell, LateAnc ient and
Medieval Popidation, Philadelphia 1958, na raz nim mj.
108 j viiie tl , Nekropola, 201 , ust anovlj a va da su "vre mena bila tek a, jer je izrae n ra ni
m orta li te t ". Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o
dolaska Slavena i Hrvata, dakle, oko 600. godine. Bilo bi vrlo vano kada bi se mogli
106
ustanoviti uzroci smrti pokojnika.
75
V.
Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u
novu domovinu - pria o Izlasku
1. Seoba Slavena
O seobi Slavena i Hrvata na dananje prostore Hrvatske postoji vrlo
malo podataka, iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske
povijesti. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabiljeili sve
relevantne suvremene dogaaje, kao to su pribliavanje i naseljavanje
Hrvata i Slavena (na primjer, mogli su to biti neki pisci nastanjeni u,
recimo, Sisciji, Saloni ili Jaderi), ili su takvi zapisi izgubljeni. Sauvana
djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili ivjeli u Carigradu ili
nekom drugom bizantskom gradu (primjerice, Solunu) ili u Italiji. Budui
da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora, ostali su i na periferiji
interesa.
Seobom Slavena i, zasebno od toga, seobom Hrvata od zakarpatskih
ravnica prema podunavskim prostorima, te dalje, prema obali Jadrana,
bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teko,
a i suvino. ak je vrlo teko obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traivai bavili. Za nas je, u ovom trenutku, polazna i neosporna injenica
da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i
Hrvati i Slaveni, te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje. Koje su
to bile razlike - da li samo u imenu - ostaje za sada nepoznato. No, prije
etrdesetak godina izgraena je slika seobe po kojoj je, shematski gledano, na tadanjem hrvatskom teritoriju dolo do dvije seobe: u prvoj su se
selili Slaveni, a nedugo potom, otprilike desetljee-dva kasnije, za njima
su doli i Hrvati1. ini se daje takav stav postao s vremenom opeprihvaen, pa su ga ak neki historiari doveli do krajnosti. Naime, L. Margeti2,
a potom i N. Klai3, tvrdili su kao i veina drugih istraivaa da su se
Slaveni doselili u prvoj polovini 7. stoljea, ali su ostali prilino usamljeni
1
B. Grafenauer, Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, HZ
5, Zagreb 1952, 1-56.
2
Margeti, Konstantin.
3
N. Klai, Najnoviji radovi o 29, 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara
Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15, 1985, 31-60; Ista, Povijest Hrvata u srednjem vijeku,
Zagreb 1990. 18-27.
76
Seoba Slavena i Hrvata
u miljenju da su Hrvati doli mnogo kasnije, tek oko 800. godine. Nakon
dugotrajne, detaljne i brojem stranica prilino opsene diskusije 4 ini se
daje i sam zaetnik teorije o doseobi Hrvata 800. godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o
tom problemu pao, ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno
analiziraju i veim dijelom odbacuju Margetieve postavke 6.
Budui da u naelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se
dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7. stoljea, valja obratiti
pozornost prvo na doseobu Slavena, pa tek onda Hrvata.
Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena), ili barem njegov najvei
dio, nije bio, poput germanskih osvajaa, organiziran kao ratnika
skupina. Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica
Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek
bili u golemoj manjini (osim u sluaju Alamana koji u istonoj Galiji
naseljavaju naputene agri decumantes), ali brojke koje istraivai navode
mogu biti jedino procjene 7. Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla akona koji
tvrdi da Sasa, inae langobardskih saveznika i suputnika u osvajakim
pohodima po Italiji, nije bilo vie od 20 000 zajedno sa enama i djecom 8.
U isto vrijeme, barem po opim procjenama, stanovnitvo Italije, Hispanije
i Galije broji izmeu 5 i 10 milijuna, a Vizigota je prilikom dolaska u
Hispaniju bilo oko 90 000. I na podruju dananje Francuske galorimski
su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izraena
veina" 9 . S druge strane, Slavena je bilo vie - u svim zemljama koje su
naselili izmijenili su radikalno etniku strukturu u svoju korist (to se za
Germane ne moe tvrditi), i tako je, s iznimkom Maarske te nekih
4
M. Sui, Ocjena radnje L. Margetia: Konstantin Porftrogenet..., Zbornik Historijskog
zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100; V. Koak, Pripadnost istone obale Jadrana do
splitskih sabora 925-928, HZ 33-34, 1980-1, 291-355. Na Margetiev odgovor, Marginalije uz
rad V.Koaka, "Pripadnost istone obale...", HZ 36, 1983, 255-86, uzvratio je V. Koak, O
nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, HZ 37, 1984, 211-34, pa L.
Margett, Jo o dolasku Hrvata, HZ 38, 1985, 227-40. Konano P. tih, Karantanija = stara
domovina Hrvatov?, Zgodovinski asopis 41, 1987, 3, 537- 50, vrlo razlonim argumentima
pobija Margetieve teze, a jo i vie teze N. Klai, O problemima stare domovine, dolaska i
pokrtenja dalmatinskih Hrvata, Zgodovinski asopis 38/1984, 4, 253-70, te, ini se, u
velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrivost. Opirno obrazlaem kritiki stav prema Margetievim tezama, u: Goldstein, Bizant, 125 i d.
5
L. Margeti, Jo o dolasku Hrvata. HZ 38, 1985, 237-40; Isti, Jo o pitanju vremena
dolaska Hrvata, Z 42, 1988. 2, 234-40, ostavlja mogunost da vrijeme dolaska Hrvata bude
i 670. godina i kraj 8. stoljea. Konano je zakljuio da "istraivanje o vremenu dolaska
Hrvata ne smatramo ni izdaleka zakljuenim" (n. dj., 239).
6
M. Lonar, Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature, Diadora 14,
Zadar 1992, 375-443.
7
Tako F. Lot, Les invasions germaniaues. Pari 1939, 128, tvrdi daje Salijskih Franaka
u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najvie 100 -150.000, ali takve procjene ne daje za druga
plemena ili narode.
8
Pavao akon, Langobardi, II, 6.
9
Brandt, Srednjovjekovno doba, 68.
77
dijelova dananje Italije, Austrije i Njemake, ostalo sve do danas. Nije

sluajno da izvor 6. stoljea - Pseudo-Maurikijev Strategikon biljei kako
su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. Dakle, ini se da su, za razliku od
Germana, Slaveni (a uz njih moda i dio Hrvata) bili preteno poljoprivred nici, a tek manji dio stanovnitva sudjelovao je u osvajanjima i pljakama
(poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratnike skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. Selidba je vjerojatno bila
poticana, ak ako je i bilo elje za osvajanjem, ponajprije potragom za
novim ispaama i oranicama. Tako se stanovnici Istre poetkom 9. stolje a
ale da Slaveni "oru nae zemlje i naa neobraena zemljita, kose nae
livade, napasaju (svoju stoku) na naim panjacima" 11. Moe se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva, za razliku od
dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici- -osvajai za kratko
vrijeme mogli pojaviti na neoekivanim mjestima. Pa ak su se i ti konjanici-osvajai, a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u
Evropu stiu iz dubina Azije, u najveem broju sluajeva selili za dananje
pojmove vrlo sporo. Na primjer, Vizigoti su 410. godine opljakali Rim, a
potom u konstantnoj seobi tek 415. godine stigli do pred Barcelonu. Poto
su 419. izbacili Vandale iz Hispanije, Vandali su tek 429. stigli u sjevernu
Afriku - dananji Tunis 12. Slaveni, pa i Hrvati, mogli su biti samo sporiji.
Zbog razlika izmeu Germana i Slavena i naina njihovih seoba, i
posljedice njihova doseljavanja na neko ue ili ire podruje morale su biti
poneto drugaije. S obzirom na razinu dananjih spoznaja, takav stav
moe biti samo teza, jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima
osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. Osim toga, i arheoloki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno
rijetki. Arheolozi tome ak i ne mogu pronai razloge - radi li se uistinu o
tome da tih nalaza nema ili su znanja jo nedostatna da bi se taj najraniji
sloj uope prepoznao 13. Kako bilo da bilo, istraivai su bili prisiljeni
odreene posljedice germanskih seoba, o kojima su itali u zapisima
suvremenika i provjerili na relativno izdanim arheolokim nalazima,
poistovjeivati s nekim dogaajima ili etapama u slavenskim seobama, o
kojima je mogao svjedoiti samo poneki podatak esto dvojbene vrijedno sti.
Za barbarska drutva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio
je, izmeu ostalih razloga, i elja da se stigne na klimatski pogodnija
podruja viestoljetne antike civilizacije, ali i rezultat demografskog rasta
zbog kojeg viak stanovnitva mora traiti nova stanita. Demografska
analiza antropologa i arheologa na irem prostoru pradomovine pokazuje
10
Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim, de. J. Scheffer, Upsaliae 1864,
272; Viz. izv. I, 130.
11
Plactio del Risano, 59; Margeti, Rianski placit, 430-1; Klai, Izvori, 11.'
12
Brandt, Srednjovjekovno doba, 49-54.
13
Kapani, Doba, 70-1.
78
Seoba Slavena 1 Hrvata
da se relativno nizak prirast od 1,53% u posljednjim stoljeima antike,

ponajvie u 6. stoljeu, naglo poveao i do 11. stoljea bio prosjeno
2,78% 14. "Selidbena analiza", primijenjena u ovom sluaju, moe, ini se,
biti i manjkava, jer ne moe dovoljno precizno registrirati i one koji se
iseljavaju s analizom obuhvaenog podruja. Budui daje ba u 6. stolje u dolo do pojaanog iseljavanja Slavena prema jugu, to poveanje broja
stanovnika moglo je biti samo vee. umovito i movarno tlo stare postoj bine u dananjoj Poljskoj, Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suvie plodno 15, a i
primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom, jer
njihove su oranice mogle dati plodove tek svake tree godine.
Kada su slavenska plemena prela iz svoje pradomovine, preko Karpata
u Panonsku nizinu, postala su susjedi Bizantskog Carstva. Po Prokopijevoj prii, kada je langobardski kneevi Ildiges morao oko 549. godine
bjeati s langobardskih podruja u junijim dijelovima Panonije - "zajedno
s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah meu Slave ne"16, koji su, po svemu sudei, bili u neposrednoj blizini, dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. Meutim, iz bizantskih izvora 6. stoljea ini
se da su slavenska plemena najee nastojala prodrijeti prema jugu na
podruju donjeg Dunava, na podruju koje se protee od Srijema prema
istoku. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istonije od prostora
srednjovjekovne Hrvatske, pa podaci bizantskih pisaca mogu sluiti samo
kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i
Panoniji. Kakve su uistinu bile prilike u njima i to se dogaalo za vrijeme
seobe Slavena u nju, vrlo je slabo poznato.
Bizantski pisci, osim ranijih sporadinih vijesti, spominju kontinuirano
Slavene od otprilike tridesetih godina 6. stoljea, kada su im Slaveni
svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi, pa je logino da i
njihov interes naglo raste. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti
bili oko 537. godine 18 bizantski plaenici u ostrogotskom ratu, te da su s
Bizantincima ratovali u Italiji, a ve od tog vremena, pa prema kraju 6.
stoljea, sve se ee registriraju stalni upadi Slavena u krajeve juno od
Dunava (uglavnom u dananju Srbiju i Bugarsku). To znai daje dobar
dio Slavena ve tada, posredno ili neposredno, dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantikim) drutvom. Uostalom, na istom mjestu Prokopije
tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava, ne daleko od
14
A. Pleterski, Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheolokih raziskav),
Ljubljana 1990, 16-7.
15
B. Ferjanl, Vizantija i Juni Sloveni, Beograd 1966, 5-7; H. Evert-Kappesowa, Quelques remaraues sur la colonisation slave, Actes du XIIe Congres international d'etudes
bvzantines, t. II, Ochride 1961, 79 i d., tvrdi da su uzgajali proso, jeam, ra i penicu.
16
Prokopije, Bellum Gothicum, III, 35, 16-21; Viz. izv. I, 40.
17
Vidi komentar u Viz. izv. I, 40, bilj. 72.
18
Prokopije, Bellum Gothicum, I, 27, 2. Detaljno je o tim prodorima pisao, iako je
pozornost koncentrirao na istonije krajeve Balkana, te na ope prilike: Lj. Maksimovi,
Severni Ilirik u VI veku, ZRVI 19,1980, 17-53; Vidi i B. Ferjani, Invasions et installation des
Slaves dans les Balkans, u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin, Collection de
l'Ecole Irancaise de Rome 77, Rome 1984, 85-109.
79
njegovih obala". Stoga je logino da su za jednog od tih svojih upada 548.

godine stigli ak do Draa 19, premda je to vjerojatno bio vie plod sluaja
negoli izrazite elje da se stigne ba do tog grada 20. Taj podatak svjedoi o
injenici da nisu svi upadi bili usmjereni tono prema Carigradu ili nekom
drugom sreditu, pa su, teoretski uzevi, Slaveni mogli prijei i Dravu i
Savu i doi sve do dananje Bosne i Dalmacije. To se, uostalom, i dogodilo
ve pedesetih godina, jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "preavi
redom sve ilirske planine, stvorie u Dalmaciji" 21, a sline dogaaje spominje i Ivan Malala. 22 Vrlo je znaajna vijest Menandra Protektora koji
tvrdi daje 568. godine 10 000 Kutrigura prelo Savu i da su pustoili po
Dalmaciji 23, to potvruje da obrana vie nije bila takva da bi zadrala sve
napade. S druge strane, jo 579. godine car Tiberije sakuplja vojsku po
Iliriku i Dalmaciji 24 , iz ega slijedi da u to doba bizantska vlast nad
zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka jo koliko-toliko funkcionira.
U jednom duem procesu ini se da manje-vie stalni slavenski upadi na
prostore juno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se
moglo odnositi ponajprije na upade 578. i 581. godine) u kvalitativno
novu pojavu -naseljavanje 25. Napokon, i Menandar, a i Teoftlakt Simoka-ta
detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. godine, pa
zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljakake upade
u Trakiju 26. Situacija se pogoravala, iako je car Maurikije (582-602),
postoje s Perzijom 591. sklopio povoljan mir, prebacio vojsku na dunavski
limes i otpoeo rat u kojem se rjeavala sudbina Balkana 27. U poetku su
Bizantinci imali uspjeha, prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (biva
rimska provincija Dacija - otprilike dananja Rumunjska) i tamo pobje ivali. Ipak, takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti ope prilike koje su
za Carstvo bile nepovoljne - rat se otegao, bizantska vojska nije mogla
podnositi tegobe ratovanja, a goleme su slavenske mase i dalje svim
silama nastojale stii na teritorij Bizanta. Naposljetku, nakon sve izrae19
Prokopije, BeUum Gothicum, III, 29, 1; Viz. izv. I, 38.

ii, Povijest 209, smatra da se otada moe govoriti o pokuajima osnivanja stalnih
s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j u n o od D u na va , a li ta ka v z a klj u a k ne p r oi z l a z i i z
Prokopljeva teksta - on samo pie da Slaveni "obilaahu naokolo po miloj volji".
21
Prokopije, BeUum Gothicum, III, 40, 7; Viz. izv. I, 46.
22
Ioannis Malalae Chronographia, ed. L. Dindorf, Bonnae 1831, 490; Viz. izv. I, 84.
23
Menandar, Excerpta de legationibus, ed. de Boor, Berlin 1903. I. 170-221; II, 442-77;
Viz. izv. I, 90-7.
24
Menandar, Excerpta de legationibus, ed. de Boor, Berlin 1903, II, 474; Viz. izv. I, 93.
25
Tako tvrdi Lj. Maksimovi, O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju
krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina VI veka, ZRVI 8/2, 1964, 263-71. Menandar i Ivan
Efeski koji opisuju ove upade obratili su veu pozornost Istonim dijelovima Balkana, pa se
ne zna koliko Maksimovieve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. Primjerice, Menan
dar izriito spominje Trakiju kao cilj napada, ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar, Excerpta
de legationibus, ed. de Boor, Berlin 1903, I, 209-10; II, 468-77; Viz. izv. I, 90-7) - to bi to
znailo u zemljopisnom smislu, nemogue je odgonetnuti.
26
Theophulacti Simocattae historiae, ed. de Boor, Lipsiae 1887, I, 3-4, 44-7; Viz. izv. I,
105-7.
27
Ostrogorski, Istorija, 100; B. Grafenauer, Nekoj vpraanj iz doba naseljevanja junih
Slovanov, ZC 4, 1950, 23-126; Takoer, Goldstein, Bizant, 72 i d.
20
80
nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. godine izbila otvore na pobuna zato to vojnici nisu prihvatili da jo jednom zimuju sjeverno
od Dunava. Maurikije je bio zbaen, Fokaje proglaen za cara, i ini se da
su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju
na prostore juno od Dunava. U izvjetajima bizantskih autora nema
decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na podruje
budue Hrvatske. Iako je oigledno da su Bizantinci pozornost obratili
ponajvie prostorima istonog Balkana i da bizantski pisci biljee svaki
znaajniji slavenski upad na taj teritorij, poneki se put bave i zapadnijim
podrujima. Tako Menandar spominje Savu i pria o pljaki Huna, a
Euagriju je jasan razmjetaj barbarskih plemena po itavom Iliriku i
Panoniji, pa sve do Alpa i ak preko njih. Ipak, ni Menandar ni Euagrije, a
ni iznimno dobro informirani Prokopije, ne opisuju bilo kakav slavenski
upad u savsko-dravsko meurjeje ili u krajeve junije od Save. Moda bi
se moglo govoriti o djelominoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj
nezainteresiranosti, ali to je svakako samo dio istine. Drugi je dio, ini se,
u tome da vjerojatno veih ili barem po posljedicama dalekosenijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na dananje hrvatske prostore nije ni bilo.
ini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od
onih koje bizantski pisci obino opisuju. Naime, tvrdi da je avarski kagan
(dakle, ni sada pisac izriito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597.
godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim rijeima, Jadranu), tamo
gdje se nalazi Dalmacija. Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i,
osvojivi ga pomou ratnih sprava, porui 40 tvrava 29. Gdje je bio taj
Bonke? ii logino zakljuuje da to mjesto lei na cesti Sirmij -Salona,
to e rei negdje u dananjoj sredinjoj Bosni 30 . Inae, to to Teofilakt
Simokata spominje samo "avarskog kagana", a ne i Slavene, ne mora
znaiti da Slavena nije bilo. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. i na
poetku 7. stoljea, i razliiti izvori, pa i arheoloki nalazi, pokazuju da
Slaveni gotovo pola stoljea, od otprilike 582. pa do 626. godine, ratuju
zajedno, pa i ive vrlo skladno s Avarima 31. Iako neki podaci govore i o
mogunosti drugaijih lociranja grada Bonkea, ini se da ga valja uistinu
traiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. Vjerojatno i podalje
od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konaita",
odnosno vie dana da stigne 33, a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28
Theophaactae Simmocaitae Historia, VII, 12, p. 265; Viz. izv. I, 121. Ova je datacija
prilino vana, jer se dogaaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i ve se moe
pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreu prema jugu.
29
Viz. izv. I, 121, bUj. 74.
30
ii, Povijest, 225; Istorija srpskog naroda I, Beograd 1980, 122, smatra da se radi o
antikom gradu Baloe, jugoistono od Banja Luke, na magistrali Servicio - Salona, ali osim
relativne slinosti imena, ne navodi se neki drugi argument.
31
Viz. izv. I, na raznim mj., 92-240.
32
Goldstein, Bizant, 73.
33
Xdpa^ - pr votno znai kolje, odnosno od kolja napra vljen opkop, utvrda, tvra va,
obrana, zatita. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan, u prenesenom smislu x t > t pai;
znai i "dan hoda" i "konaite".
81
ka bila je razdaljina od 38,5 km 34 . Ako je Bonke doista bio u dananjoj

Bosni, onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i
kojima e se kretati u junije krajeve. Osim toga, ovaj Simokatin podatak
svjedoi da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da
se naseljavanje nipoto nije moglo odvijati samo mirno - meutim, jasno
je da e suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke, a da e
primjere mirnog naseljavanja, kojih je zasigurno bilo (i bili su veina), vrlo
vjerojatno zanemariti. Oima bizantskih pisaca, toliko o seobi Slavena u
krajeve budue ranosrednjovjekovne Hrvatske. Da nema kasnijih izvjeta ja
Konstantina Porfirogeneta, ne bi se ni po emu moglo tvrditi da su
Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo podruje do poetka 7. stoljea, te
da su im se koje desetljee kasnije pridruili Hrvati.
S druge strane, zapadni izvori isto tako, vrlo turo, govore o ovom
procesu. Zna se da Slaveni do 587. godine rue biskupije u Celju (Celeia)
i Ljubljani (Emoni), te langobardsko naselje u Kranju, a 591. godine
nestaju na ovom prostoru i posljednje antike biskupije - u Teurniji i
Aguntu na Dravi. Godine 593. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u
zapadnoj Karantaniji 35. Papa Grgur I. (590-604) pie u ljeto 600. godine
salonitanskom biskupu Maksimu, zabrinut to su Slaveni "uavi u Istru
ve poeli nadirati u Italiju" 36, ali je nemogue ustanoviti jesu li ti Slaveni
do Istre stigli preko dananje Slovenije ili s kvarnerskog podruja 37. Papa
tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu, pa se ini kao
da su se Slaveni pribliili i Saloni. No, dokle su tono doli, to se ak ne
moe ni pretpostaviti 38. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju
pruen otpor. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavjetavao
papu. Njegovi izvjetaji nisu ouvani, ali 598. godine Grgur spominje u
svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39.
Moe se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima
moru, vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko
pravaca koje je, zbog malobrojnosti i oskudice izvora, mogue tek nazna iti: oito jest da je veina slavenskih seoba ila iz unutranjosti prema
obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. Dakle, opi
pravac seoba bio je prema jugu, jugozapadu ili zapadu; jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni, pa se njihovo pribliavanje oituje i u
Maksimovim jadikovkama. Drugi, pak, idu prema Istri, jer Pavao akon
34
Prokopije, BellumVandalicum, I, 1, 17.

B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, 288 i d.
36
MGH, Epistolae II, 249.
37
Margeti, Odnosi Liburnije i Istre, 47, pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije)
dolaze preko Uke..."
38
Raki. Documenta, 258: Et quidem de Sclavorum gente, quae vobis valde imminet...
Detaljno ovu vijest analizira L. Margeti, "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII. stoljea,
iva antika 32, 2, Skopje 1982, 171- 2.
39
Inter hoc, quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis - Raki, Documenta, 255; Vidi,
opirno, i L. M. Hartmann, Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung
imltalien (540- 750), Leipzig 1889, 11-2.
35
82
biljei da su oko 600. "Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice

Istre i sve su opustoili ognjem i pljakom" 40. Papa otprilike iste godine u
pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoe po
Istri 41, a Pavao akon biljei da su 611. godine "nitkovi Slaveni, ubivi
vojnike, opljakali Istru na nain dostojan suza" 42. ini se da je u tom
naletu poruena starokranska crkva u priobalnom Vrsaru 43 , potom
bizantska crkva sv. Foke, u minju, u unutranjosti 44, a i Nezakcij je ili
poruen ili je naputen zbog nemogunosti obrane 45 . U mnogim krakim
spiljama sjeverne Istre utvrena je nazonost ovjeka koji je u to vrijeme
u njima traio i naao privremena sklonita 46.
U prva dva desetljea 7. stoljea Avari su, zajedno sa Slavenima, u vie
navrata ak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih
posjeda u sjevernoj Italiji, pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone,
Mantove, Brescella, kao i utvrde Vulturina 47.
Meutim, svi ovi podaci svjedoe samo o seobenim procesima koji su
zahvatili periferiju hrvatskog prostora. Glavnina Slavena je na teritorij
bivih rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazei Dravu, pa
onda i Savu, te dalje nastavila prema jugu, tradicionalnim transdinaridskim putovima. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Doljaci, pak, koji
su se naseljavali, nisu bili samo osvajai i pljakai, ruitelji, bili su prije
svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji
dolazi"48. Kako su pisani izvori malobrojni, a i krajnje turi, ini se da je
zakljuak o sporosti dogaanja presmion; ipak, kraniometrijske i paleopatoloke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. do 9. stoljea
svjedoe o postupnom procesu slavizacije, jer se postupno poveava po stotak populacije slavenskih obiljeja na nekropolama koje su datirane od
najranijeg do najkasnijeg horizonta 49.
Postoji jedan podatak koji moda svjedoi o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba;
ini se da se na samom poetku 7. stoljea, otprilike izmeu 601-603.
godine, ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati. Naime, tada
40
Pavao akon, Langobardi IV, 24; Rakl, Documenta, 257-8.

Rakl, Documenta, 258.
42
Pavao akon, Langobardi, IV, 40. ini se loginim da je to bio samo jedan od mnogih
slavenskih upada u Istru i da Pavao akon druge ne spominje, jer ga prvenstveno zanima
ue talijansko podruje. Naime, ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj
Italiji, nema razloga vjerovati da to nisu inili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena
negoli sjeverna Italija.
43
B. Mar ui, Ava ro- sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loke grade, P er is til 2,
Zagreb 1957.
44
Marui, n. dj.
45
Goldsteln, Bizant 96-7 i tamo lit.
46
Marui, n. dj.
47
Pavao akon, Langobardi IV, na raznim mj. 20, 25, 28, 36-7.
48
Tako razmilja Rapanl, Hrvatska za Branimira, 15.
49
Zahvaljujem mr. M. lausu na ljubazno ustupljenim zakljucima iz jo neobjavljenog
rada.
41
83
je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. Uz obalu
tadanje Trakije (podruje dananje Bugarske uz Crno more) uope nema
otoka. Mogue je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru, ili pak
na neki otok na Dunavu. Meutim, bez obzira na lokaciju, karakteristino
je da Pavao akon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo
kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski
poluotok, oigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija.
Neki su autori pokuavali dokazati daje, zajedno sa Slavenima i Hrva tima, u dubinu bive rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik
broj Avara koji su ak neko vrijeme drali i politiku vlast u njegovu
neposrednom zaleu 51. Arheolokih podataka o avarskom ivlju u Panoniji
ima, ali u krajevima junije od Save takvi nalazi izostaju. S druge strane,
injenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na ... zvahu i Avari" 52 , ali Je kod bizantskih pisaca esta pojava da
nekoliko plemena, koja zajedniki napadaju Carstvo, kao to su to inili
Slaveni i Avari, nazivaju jednim imenom, po ljudstvu koje ih je vodilo, pa
su ih promatrai izvana logino povezivali u jednu cjelinu. Tako je, primjerice, i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53.
Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac, Oborovo, itd.) nastali od
"Obar" = "Avar", te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o
"Avarima". Takvi su dokazi opravdano osporeni 54. Diskusija o ovom pitanju jo ni izdaleka nije zavrena - po dananjim znanjima ini se da o
avarskoj nazonosti na prostorima juno od Save svjedoe tek pisani
izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti, prije svega pisanje Konstantina
Porfirogeneta - "Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlau Avara ... Hrvati
odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju, a preostale prinude na
pokornost ... u Hrvatskoj jo uvijek ima avarskih potomaka i po njima se
vidi da su Avari" 55 . Kada jedan drugi bizantski pisac - Prokopije - opisuje
Hune, dakle, isto tako mongolski narod, tvrdi da im je "izraz lica bio
ruan"56, pa nije jasno kako bi trebalo tumaiti Konstantinove proturjene
izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjeivanju njih i Slavena,
s druge
50
Pavao akon, Langobardi, IV, 20. Koji bi to otok bio, vidi Pauli Diaconi, HL, commento
Elio Bartolinl, bilj. 20, za IV knjigu; Zgodovina Langobardov, bilj. 27.
51
U obilju literature, vidi ui izbor i tamo lit.: J. Kovaevi, Avarski kaganat, Beograd
1977, na raznim mj.; W. Pohl, Aivaren, Wlen 1988; Margeti, Konstantin; N. Klai, Najnoviji
radovio29, 30. i 31. poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta, SHPIII/15, 1985,
31-60.
52
DAI29/33; Viz. izv. II, 10; Klai, Izvori, 10.
53
Usp. B. Grafenauer, Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja junih Slovanov, Z 4, 1950,
85; Viz. izv. II, 10 i tamo opiran komentar. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog
aspekta bavio M. Lonar, Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest, referat na simpoziju
"Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
54
Sui, Ocjena.
55
DAT 30/67-71; Viz. izv. II, 30-1; Klai, Izvori, 3- 4.
56
Prokopije, Bellum Persicum, I, 3, 4.
84
strane. Naime, Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i

Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste.
Jedno od moguih objanjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da
Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato to
su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60. I relativno malobrojna antropoloka istraivanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo
uglavnom stanovnitvo s obiljejima slinima autohtonim Romanima
-primjerice, takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u
Mravincima kod Splita koje je jo 1938. godine otkrio Lj. Karaman. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10. stoljee) pokapa autohtono dinaridsko
stanovnitvo, te da jo nije dolo do mijeanja s novopridolim Hrvatima i
Slavenima 61 . Meutim, u Istri je stanje malo drugaije: u grobovima
etniki heterogenih bizantskih graniara naeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca ve i slavenskih doseljenika 62.
S druge strane, u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze
se tragovi raznih doseljenika - Avara, Bugara i Franaka 63. Razliitim se
istraivanjima dolo do slinih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg mijeanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije ani naseljavali ove krajeve 64 , odnosno, ustanovljena je etnika heterogenost istonoslavonske populacije pokopane izmeu 650. i 800. godine,
pri emu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod
10% 65 . Materijal s istonoslavenskih nekropola srodan je materijalu s
drugih nekropola s perifernih podruja avarske drave 66.
Avarski se utjecaji u krajevima juno od Save toliko rijetko uoavaju da
ih se moe smatrati gotovo sluajnou (stoga u u daljnjem tekstu kao o
novodoseljenom etnikumu govoriti iskljuivo o Hrvatima i Slavenima).
Naime, oigledno jest da su se odnosi Avara s jedne, i Hrvata i Slavena s
druge strane, mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. Naime, u nekim se
izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji, a u drugima, kao u ve
57
DAJ 33/4- 6; Viz. izv. II, 59.

DAJ 35/7-8; Viz. izv. II, 63.
59
DAJ 36/7-9; Viz. izv. II, 64.
60
M. Barada, Hrvatska dijaspora, 12; Naime, Theophvlacti Svmmocattae Historia, VIII,
120 (Raki, Documenta, 260), tvrdi da su 601. godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000
vo j n i k a Ava r a, 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a, k a o i 8 0 0 0 S la v en a. Do d u e, i u v e
navedenom citatu Pavao akon [Langobardi, IV, 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije, ali ih se
na tim prostorima njihova nazonost ne moe potvrditi arheolokim dokazima - vidi, Storia
d'Italia, I, a cura di G. Galasso, Torino 1980, 38-9.
61
. Miki, Antropoloki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita, VAHD
83/1990, 225-32.
62
M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od 6. stoljea do godine 1102, rukopis.
63
Vidi, M. Bulat, Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968.
11-21.
64
G. Pilari, Fenotipske znaajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka, Arheolo
ki radovi i rasprave 6, Zagreb 1968, 263-91.
65
laus, Kraniometrijska i pateopatoloka analiza.
66
M. maljcelj, Privlaka - "Gole Njive" (opina Vinkovci) - Nekropola VIII - IX stoljea 58
sistematska istraivanja, Arheoloki pregled 15, Beograd 1973, 117-9.
85
spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta, da su Hrvati zaratili na

Avare,67, ili kod bizantskog pjesnika 7. stoljea Georgija Piside koji opisuje
borbe Slavena protiv Avara, koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. godine: "... i Skit (Avar) ubija Slave na
i potom biva ubijen" 68. Iako se radi o pjesmi (epu), u kojoj se posebno
istie tenja za vanjskim efektom, ipak osnovne informacije 69 valja prihvaati kao vjerojatnije.
ini se, dakle, da su Slavenima koji su krae ili due vrijeme obitavali
u bivim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama
primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih - na
prvom je trebalo prijei Dunav u njegovu donjem toku, od Singidunuma
(dananjeg Beograda) na istok, te dolinama rijeka (Morave, Vardara,
Marice i drugih) nastaviti sputanje prema velikim gradovima - Solunu,
Drau i posebice Carigradu. Drugim su se pravcem kretali na zapad,
preko podruja dananje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji.
Oni, koji su doli do Carigrada i opsjeli ga, iskazali su i visok stupanj
vojnike zrelosti, jer ak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je
zahtjevan organizacijski i vojniki napor. Taje zrelost vjerojatno ponajvie
odraz drutvenog razvoja, jer su Slaveni bili vie od pola stoljea u kontaktu
(ako nita drugo, onda barem kao pljakai) s kasnoantikom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su jo oko 550. godine Slaveni, iako bez pravog
iskustva u napadima na gradove i njihove zidine, bili u tom poslu vrlo
uspjeni 70. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu
pomorsku vjetinu (njegov tekst odnosi se na 626. godinu) 71 , a slino
svjedoi i Ivan Efeski izvjetavajui o slavenskim provalama u Trakiju i
Grku 581-584. godine: "Nauili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji, iako
jednostavni ljudi koji se ne usuuju izii izvan uma i predjela bez drvea
i koji ne znaju to je oruje, izuzev dva-tri kratka koplja " 72. Ako se smije
suditi po razlikama u ovim izvjetajima, oito je da se ve trea ili etvrta
generacija naviknula ivjeti na rubu civiliziranoga svijeta, daje preuzima la
civilizacijske plodove, bez obzira to na tim prostorima kasnoantiki
ivot vie nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljeima ili kao u
krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala.
Trei seobeni pravac moda nije tako znaajan za cjelinu evropske
povijesti, ali jest za hrvatsku: oigledno je da je krajem 6. i poetkom 7.
stoljea mnogo Slavena prelo Savu i krenulo na jug. Ako su napadai na
sredinje dijelove Bizanta, kao i na Italiju, s pravom raunali na bogat
plijen u pljaki velikih gradova, doseljenici na podruje budue ranosred67
DAI30/67-70; Viz. izu. II, 30. Klai, Izvori, 5.

Georgii Pisidae Restiiuiio crucis, ed. L. Sternbach, Wiener Studien 13, 1891, 4-8,
stihovi 78-81; Viz. izv. I, 158.
69
Viz. izv. I, 151-3.
70
Prokopije, Bellum Gothicum, III, 38. 7.
71
Analecta avarica, ed. L. Sternbach, Cracoviae 1900, 14; Vidi i Viz. izv. I, 165.
72
Iohannes Ephesius, Historia eciesiastica, V I, 25, ed. Schonf elde r, Miinchen 1862,
255; Takoer, Viz. izv. I, 165, bilj. 19.
68
86
njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli. Salona, eventualno i

Narona i jo moda poneki grad ili naselje ni u kojem sluaju nisu bili
toliko bogati, pa stoga ni toliko privlani za pljaku. Stoga je Slavenima u
Hrvatskoj, kao i samim Hrvatima, uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da, kao krajnjom mjerom, u eventualnim sukobima s autohtonim
stanovnitvom, sa zateenom vlau i svojim sunarodnjacima pronau i
izbore pravo na posjedovanje to bolje zemlje. ini se da ni u ovim
slavenskim napadima, barem u prvo vrijeme -u poetku 7. stoljea -ni u
krajevima o ijoj se sudbini mnogo vie zna - dakle u istonijim dijelovima
Balkana, ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao to se to
obino ini u literaturi. ini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610)
nije dolo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73.
2. Seoba Hrvata
Nekoliko godina ili desetljea po slavenskoj doseobi na ovo su podruje
pristigli (ili -poeli pristizati) Hrvati. O seobi Hrvata ne svjedoi niti jedan
tim dogaajima suvremen izvor. Najvie podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta, izvoru nastalom sredinom 10. stoljea -u izvorima
6. i 7. stoljea spominju se samo Slaveni, ali ne i Hrvati 74. U Konstantinov
tekst prenesena je oigledno hrvatska narodna predaja iji je posljednji
redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator
koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istonojadranskoj obali
(vjerojatno Zadar ili Split). Tako je i tekst pisan - iz aspekta nekoga tko
seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane
Bagibarije, gdje su sada Bijeli Hrvati" 75, te da se jedan dio Hrvata odvojio
od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero brae - "Klukasa, Lobela, Kosenica, Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge, stigao sa svojim narodom u
Dalmaciju"76. I Toma Arhiakon, iako ne spominje Hrvate, ve "Lingonce
pod vodstvom Totile", u osnovi tvrdi slino: "... od poljskih strana ... dolo
je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. To bi pretpostavilo organiziranu
seobu, pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja.
Meutim, taje predaja zapisana u DAJ vie od tristo godina po doseobi i u
73
F. Barii, Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni, ZRV1 4, 1956, 73- 86, ali njegova je
analiza odmah naila na otru kritiku redakcije.
74
Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. godin e u Trp imiro voj darovnic i, iji or igin al nije
sauvan, a najstarij i prijepis je iz 1568. godine - vidi, CD I, 3, a na kamenu na natpisu iz
opota kod Benkovca, na kojem se spominje i knez Branimir. Tek u 10. stoljeu hrvatsko se
i me p o i nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima - pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h
sabora 925. i 928. godine, pa potom u DAI. Oigledno je trebalo proi odreeno vrijeme da se
hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi, Goldstein, Srbi, 238-9; L. Margeti, Jo o dolasku
Hrvata, HZ 38, 239-40, 1985; Goldstein, Bizant, 127.
75
O tome to znai i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi, str. 29-32.
76
77
Toma, Kronika, 32; Raki, Thomas, 25.
87
nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priu:

petero brae dobro je poznata kozmologijska predodba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom sreditu i etiri strane svijeta, a jedan od
brae, Hrvat, jest taj najvaniji voa 78. Ne treba stoga postavljati pitanje -je
li ova ili neka druga pria legenda ili povijest, nego u kojoj je mjeri
legenda, a u kojoj povijest i gdje to konkretno. Pria mnogo duguje
biblijskom predloku po kojem je stvaranje naroda poistovjeeno sa stva ranjem porodice 79, to se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih
naroda 80. Meutim, u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da
je u vrijeme doseobe, odnosno vladavine cara Heraklija, "ovim Hrvatima
bio arhont Porga" 81 , stoje, vrlo vjerojatno, rezultat promjena tradicije o
seobi i stvaranju drave kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u
10. stoljeu, u vrijeme kada su se legende zapisivale - kneevska se
tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82. I neto kasniji opis zaposjedanja
prilagoava se opim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati, na
zapovijed cara Heraklija, pograbili oruje, istjerali iz tih krajeva Avare i
naselili se po naredbi cara Heraklija" 83, to se moe usporediti s mnogim
literarnim opisima zaposjedanja, od kojih je najstariji primjer osvajanja
Izraelaca u Kanaanu 84. ini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati
suvie kruto, shematizirano, jednostavno i pojednostavljeno, jer razliiti
podaci svjedoe da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilino sporom
procesu, pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedoiti o
sporosti selidbe i dogaanja: "... otkada se naselie spomenuti Slaveni,
zauzmu itavu okolinu Dalmacije; romanski gradovi obraivali su otoke i
ivjeli od njih. Poto su ih Pagani stalno zarobljavali i unitavali, oni te
otoke napuste..." 85 Dakle, prvo su Pagani naselili kopno, a tek onda poeli
naseljavati otoke. Neki drugi podaci svjedoe o tome daje hrvatska seoba
istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo iri teritorij od onoga na
kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena
ranosrednjovjekovna hrvatska drava.
Toponomastiki dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo irokom
podruju od srednje Evrope do Egejskog mora prilino su brojni i nipoto
ne mogu biti sluajni. injenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 .
78
W. Pohl, Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen", u: Die Bayern und ihre
Nachbarn, T. I, Wien 1985, 293-8. Broj pet susree se u razliitim prilikama u ivotu
nomadskih naroda - u bojnom redu, u diobi panjaka, ili naseljenja, u dvorskim slubama.
79
Biblija, Postanak, 5.
80
Primjerice, Langobardi Imaju Gambaru, majku prvih voa Ibora i Ajona - Pavao akon,
Langobardi, I, 3.
81
DAI31/17-21; Viz. izv. II, 41-2; Klai. Izvori 5.
82
Katii, Od Konstantina Porfirogeneta, 33-4 i tamo lit.
83
DAT31/17-20; Viz. izv. II, 39; Klai, Izvori, 5.
84
Po suvremenim historiarsklm spoznajama, ini se da to "osvajanje" nije bilo velika
vojnika pobjeda nego postepen proces -vidi. Biblija, Joua 1-11; Takoer, T/MES - Atlas
biblijske povijesti, Zagreb 1990, 62-3.
85
DAJ 30/119-23; Viz. izv. II, 36.
86
DAJ 30/62; Viz. izv. II, 37-8; Klai, Izvori, 3.
88
a,(Leipzig) oChurvall (Halle)
KV
vrijeme Hrvati stanovahu^s

ane^BaVarske. (DAI 30/61-2)
---H Bijela Hrvatska ]

(MomouA r*
A-jedna obitelj ... petero brae

dvije sestre sa svojim narodom
stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6)
Mjesto pronalaska
Tanajskih ploa
OOftvata koji su doli u Dalmaciju,

odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^
Prostor na kojem su Hrvati

vjerojatno bili ukontaktu s
elementom.
1A
Karta 1. Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine
Najbrojniji su takvi tragovi na nekadanjem (dakle, uglavnom jugoistoni

dijelovi dananje Austrije) i dananjem slovenskom teritoriju; postoji tako
"Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od t.
Vida u Korukoj, zatim podruje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena. Jo u srednjem vijeku zabiljeena su pojedina imena
mjesta u Korukoj -Krobathen, Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa
Ch.rouu.atii, kod Porea na Vrbskom jezeru u 17. stoljeu postoji "hrvatski
urad", zatim Kraut - neko Chrowat i Croat - kod Spittala, Krobace kod
t. Lipa. U tajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua), Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. Uz Muricu je toponim Krawerseck, a
uz srednju Muru Krowot kod Weiza, Krobothen kod Stainza i Krobathen
kraj Straganza. Napokon, na podruju dananje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjika gora) kod Konjica i Hrovaa kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomino ouvani, to ukazuje na injenicu da su
nazivi vrlo stari). Ime Hrvat ouvalo se i u nekim krajevima uz njemaku
rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea, Churbate, odnosno Grawat u 11.
stoljeu; Korbetha 20 km zapadno od Leipziga), u Moravskoj (Charvatv
kod Olomouca), u Slovakoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87, potom
sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji, Harvati na Atici i Harvation u
podruju Mikene kod Arga na Peloponezu, Harvata kod Kandije na Kreti88, selo Hirvati (Kruatje) izmeu rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89, te
konano "Crvena Hrvatska", ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna oznaava
prostor Duklje, inae dananje Crne Gore 90 . Svi ti toponimi svjedoe o
tome da se hrvatsko ime rairilo na veem prostoru. Seoba Hrvata, osim
glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaa prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj, imao i druge, moda i mnogo drugih pravaca, a neki su od njih
doticali i prostore vrlo udaljene od dananje Hrvatske 91.
Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske
i slavenskih openito i iz njih se vidi kako ak i germanske ratnike
skupine, maksimalno usmjerene na ratovanje i pljaku, lutaju prilino
sporo prema svom konanom odreditu. Tako Langobardi iz Skandinavije
kreu jo u 1. stoljeu i onda preko dananje Poljske, Njemake (ak i
87
V. Kla i , Hr vati i Hrvat ska, 17; ii , Po vij es t, 300; Lj. H aupt mann, Karantanska
Hrvatska, ZKT, 297-317; B. Grafenauer, Hrvati u Karantaniji, HZ 11- 2, 1958-9, 207-31; B.
Grafenauer, Hrvati EJ 4, 37-8.
88
M. Vasmer, Die Slaiven in Griechenland, Abhandlungen der Preussischen Akademie
derWissenschaften, Phil. hist. Kl. No. 12, Berlin 1941, 123-75.
89
V. Markoti, The Croats inAlbania, sep. ot. NSB - IT 1.106.
90
Moin, LJPD, 54; ii, Povijest 456-7; Klai, Povijest, 18-22; D. Mandi, Crvena
Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, Chicago 1957.
91
Bez obzira na sve nejasnoe i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe
Hrvata, vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog znaajnijeg seobenog vala s juga na sjever,
kako je ponajvie 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. Kunstmann, a potom
nekritiki prihvatila i N. Klai, u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama ivota
napisala, ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. Klai, Kine erfolgreiche neue
Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven, Ars philologlca Slavica, Festschrift fur Heinrich
Kunstmann, Munchen 1988, 231 - 8; Osim toga, vidi. Ista, Sjever i jug u Hrvata i Srba, OKO,
90
zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. godine stiu u Italiju, gdje
konano stvaraju trajniju dravnu tvorevinu.
Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se
odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima, da bi se prema
tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih odreenih toaka
na istok, jug i zapad. Po Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su se naselili
u Dalmaciji, vjerojatno u zaleu dalmatinskih gradova, a i neto dublje u
unutranjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu, jedinom
izvoru za tu vrstu obavijesti, u 10. stoljeu bili prema granici sa Srbijom).
"Od Hrvata koji su doli u Dalmaciju, odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom
i Panonijom" 92, pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati
naselili i Panoniju, ali i podruje nekadanjeg rimskog Ilirika, to obuhva a
i dananju Crnu Goru i dijelove Srbije. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo
najkasnije do 12. stoljea, a na prostoru nekadanjih rimskih provincija
Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u
slavenskoj i iliroromanskoj veini - moe se pretpostaviti da ih nije bilo
vie od nekoliko tisua. Bili su preteno ratnici koji se po kulturi, jeziku i
obiajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda, a Slavenima su
dali svoje ime. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budunosti nee
znati vie negoli danas - teko je da e se nai novi pisani izvori, a ni
minuciozna arheoloka istraivanja najvjerojatnije nee moi napraviti
razliku izmeu Hrvata i Slavena. "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku
naciju povezuju kontinuitet povijesti, kontinuitet imena, kontinuitet
naseljavanja na istom ili slinom prostoru, ali pitanje je moe li se izmeu
njih povui etniki kontinuitet, ponajprije zbog toga to su se ti Hrvati (ili
"Protohrvati") asimilirali u etniku sliku svojih susjeda - Slavena. Osim
toga, od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. stoljea opseg Hrvatske i
hrvatskog etnikog prostora prilino se mijenjao - od jezgre u dalmatin skom zaleu odmah po doseobi do dananje sjeverozapadne Hrvatske u
doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske, ukljuivo i krajeve s
pretenim ili znaajnim postotkom hrvatskog stanovnitva u Bosni i Her cegovini, Vojvodini i Crnoj Gori. A na tom prostoru dolazilo je protokom
stoljea do nebrojenih emigracija i imigracija, pokrtavanja, prekrtavanja, islamizacije, deislamizacije, tako da nema osobe koja bi danas u svom
rodoslovnom stablu mogla identificirati te, u 7. stoljeu, doseljene Hrvate.
A to se tie ranoga srednjeg vijeka, od "Protohrvata" 7. stoljea do
stvaranja hrvatske drave, pa onda, slijedom toga, i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. i 10. stoljeu, hrvatsko se ime znaajno proirilo, pa je
HI. 15 - 29. 1. 1987; 29. - 12. 2. 1987; Ista, Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti, START
498 - 499, veljaa - oujak 1988). Kunstmannove pokuaje krajnje je otro ocijenio i
uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. Katii, Kunstmannovi lingvistiki dokazi o seobi
Slavena sjuga na sjever, SHP 20/1990. 225-38.
92
DM 30/75-7; Viz. izv. II, 31; Klai, Izvori, 4. Istraivai su smatrali (B. Grafenauer,
Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, HZ 5, 1952, 30-1;
Katii, Filoloka razmatranja, 79) da se radi o zbivanjima u 10. stoljeu, kada se hrvatska
vlast navodno proirila na Panoniju, ali to ne moe stajati, jer se u 10. stoljeu glede Panonije
nije dogodilo nita radikalno -vidi, str. 281-7.
91
ak, smijemo pretpostaviti, u nekim sluajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom, novom hrvatskom
teritoriju.
Nije jasno koliku su vanost u napredovanju Hrvata imale njihove
pobjede; Konstantin Porfirogenet u DAI pie da su "Hrvati po dolasku
nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. Da lije vijest
istinita, i ako jest, radi li se o nekom uem podruju, treba liju (i moe li
se uope?) povezivati s ve spomenutom vijeu Georgija Piside, nije
jasno. Naime, Slaveni su, pa i Hrvati, krajem 6. i u 7. stoljeu, barem po
vijestima mnogih pisaca, ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju.
Mogue je da su Hrvati, odnosno Slaveni napredovali i proirivali teritorij
na raun Avara (odnosno, oslobaali se njihove vlasti). Dodue, iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvjetaja, osim to se tvrdi da je
641. godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao
sunjeve (taoce)" 94. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo, poznavajui tadanju papinsku i openito zapadnu terminologiju, na znat niji dio teritorija antike provincije koja bi sezala ak i do Save, a ne samo
na uzak priobalni dio, koji je teritorij Dalmacija obuhvaala u kasnijim
stoljeima 95 . Meutim, u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija,
a kasnije tema Dalmacija, zapremala uski priobalni pojas. Uostalom,
suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti jo potpuno jasne
posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju, pa tako nisu
ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima, kao to e to
uiniti izvori 9. i jo vie 10. i 11. stoljea. Njima se povlaenje veeg dijela
iliroromanskog stanovnitva prema obali i, to je ak i bitnije, nestajanje
bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutra njosti nije u prvo vrijeme ni moglo uiniti sudbonosnim za mnoga naredna
stoljea.
Graninu crtu izmeu bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne
odreuje tono niti jedan izvor, ali car Konstantin tvrdi da se "palaa i
hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas uvaju u gradu
Saloni" 96 . Terenska istraivanja pokazala su da dalmatinski gradovi
-primjerice Zadar, Split, Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u
potpunosti svoj kasnoantiki ager 97.
93
DAI30/68-9; Viz. izv. II, 30; Klai, Izvori, 3-4.

95
Promjena znaenja pojma "Dalmacija" zbila se, jasno, uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena.
Kasnoantika provincija je suena na uski priobalni pojas koji e kasnije postati bizantska
tema Dalmacija. Meutim, ta promjena jo nije jasno izraena u franakim izvorima poet
kom 9. stoljea koji dosljedno preuzimaju antiku terminologiju (vidi, ARF, na raznim mj.),
nego tek s pojavljivanjem imena Croatia, Chroatia, Chorvacia, Corbatia, Chrobatia i si., od
druge polovine stoljea, ime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske.
96
DAI 31/27-30; Viz. izv. II, 42.
97
M. Sui, Ostaci limitacije naih primorskih gradova u ranom srednjem vijeku, SHP, III.
94
ser., 5/1956, 7-19. Sveobuhvatnije vidi, Sui. Grad, 253 i d.
92
VI.
7. i 8. stoljee - suivljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovnitva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponaanju autohtonog iliroromanskog stanovnitva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom sluaju osjea strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u blioj ili daljoj budunosti.
S panonskog podruja, s kraja 6. stoljea stie jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati graanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i uvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao to je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovnitvo bitno smanjilo, kao to su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. injenica da se ouvao kontinuitet imena, svjedoi o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Meutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville nitice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovnitva izbjegao i cestovnom mreom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Openito se moe tvrditi da se itelji povlae iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive poloaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas itarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili oblinje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za
Cigla se uva u Arheolokom muzeju u Zagrebu -vidi, ll, Prirunik, 116.

Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bjei iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabrievi, Question de (a
datation u sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a ini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2
93
10. stoljee (Poega, Vuka). 5 ini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeu 6 .
Na podruju Dinarida autohtono iliroromansko stanovnitvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupani
-je planinske predjele ili bjealo prema obali. Enklave u unutranjosti
oigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevane, jer
car Konstanta u 10. stoljeu biljei da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoe u vlasti Romeja, jer im je more
omoguavalo da ive" 7. Toma Arhiakon dobro uoava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrauju zemlju, oni, trgujui, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, veina se stanovnitva povlai u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim poloajima ili bjei
na otoke, ba kao to to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opi proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, ve
samo osjeajem posvemanje nesigurnosti 10. Meutim, na istonojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bjeanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiakona 11, a nije ni naprasno prekinut ivot.
Meutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon viegodinje opsade, a
branitelji su oekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije dola, oigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobiajeni, jer o
njima posredno svjedoi i detalj iz prie Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja poinje odlaskom odreda Salonitanaca ak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine oigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraivaa, povezavi ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sunjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljee kao
trenutak propasti kasnoantike civilizacije na itavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog podruja, iako ni na tim prostorima nije dolo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenevl, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Openito i vrlo pregledno ove
dogaaje opisuje F. Buli, Dolazak Hrvata i pohrvaivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opirno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klai, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margeti, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.
94
7. i 8. stoljee
bliima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom

antikom bio neusporedivo jai. Iako Toma Arhiakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-ini se, uostalom, da otoci i nisu doivjeli brojano veliku imigraciju
romanskog stanovnitva. Na istonojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jai kasnoantiki ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojaao
u odnosu na antiko razdoblje (kao stoje to sluaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, jo vie, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznaajnija otoka
mjesta -nisu doivjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. tovie, i
Osor i Rab su ak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili politiko znaenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili vaniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Jo je karakteristinije da srednjodalmatinski otoci i otoci dananjeg ibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije poveanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovnitvo izbjeglo iz Salone i njezine ire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
tovie, neki od otoka ili neki od poloaja na njima uope nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Koruli,
Brau i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge ija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljea, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
vie stoljea i da je nenaseljenih gradova i vanih lokacija du itave
istonoj adranske obale bilo i vie 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na vie ili manje
logine pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15
DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klai, Izvori, 5.

Za Osor, vidi: E. Imamovi, Antika naselja na otonoj slaipini Cres-Loinj, Otoki
ljetopis Cres -Loinj 2, Mali Loinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljea,
16
Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.

17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klai, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opirno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Takoer, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klai, Historijska podloga hrvatskoga glagoljatva u X i XI
stoljeu. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Takoer, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.
95
dragocjene, pa i itavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najva nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponaali novopridoli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali drutvene odnose, koliko su uzeli od zatee ne kasnoantike civilizacije, koliko su zadrali od svoga? Neto o tome,
barem posredno, moe rei podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootdêv...KeAi5oi) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uope mogao bilo to nareivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. ini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemogue dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmiljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. injenica jest da ovaj podatak vjerno
doarava nain na koji su se bizantski carevi obraali stranim vladarima,
meu njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' to bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, oigledno je da u to doba sredinja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantikim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factc5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istonoj
obali Jadrana u stvaranju dugoronijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21
BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klai, Izvori, 5.

U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JI 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetia i N. Klai, ali i P. tih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, Z 41,
1987, 3, 537- 8. tih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvjetaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i itav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. irkovi, Istorija
srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navoenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klai, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvjetaja, ponajvie na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage u DAI, na
22
i. mj., 167- 80.

23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u vie navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pari 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katii, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opirno A. Dabinovi, Dravnopravni odnos Hrvata prema istonom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
ini se da bi ta kva konstatac ija pr iblino odgova ra la zaklj u ku Ka ti ia, F ilolok a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratniki rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".
96
7. i 8. stoljee
Razmiljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode

pravom rjeenju. to bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno ogluili, jer im je to doputao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim doputenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "rue"
Salonu. Konstantinov je podatak o "doputenju" ideoloko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kranskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kranskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu miljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa ak i ako je on predstavljao ponienje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideoloko-politikim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumaenju situacije. Realnijom se ini pret postavka da se radilo o preutno potovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su dogaaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logino da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i vie, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim drutvima nema jae kohezione sile, ugovor morao utanaiva ti
sa elnikom svake ue zajednice. Mogao je to biti i preutan sporazum, a i
takav je vrijedio ak i nekoliko stoljea unaprijed. Oita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zalee dalmatinskih gradova, a inae
integralni dijelovi hrvatske drave, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Meutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutranjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantikog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoi koju su neosporno zadrali. Naime, koncen tracija stanovnitva u priobalnim gradovima bila je vea nego u ratrka27
Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije drava, Dela 5, 238-63.

O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od poetka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podani ki pot injen caru Rome ja i nikada ne bija e pot inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klai, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potinjen caru Romeja i nikada ne
bijae potinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istono od Hrvatske, vidi: M. Ljubinkovi 28
orovi, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Takoer, B. Ferjani, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Sui, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.
97
I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek
nim hrvatskim selima, to je u moguim sukobima vodilo jednostavnoj

brojanoj nadmoi koja se teko neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
nainu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoi i Strategikon napisan krajem 6. stoljea 32 . U njemu se
obrazlae kako Slavene iznenaditi, kako izbjei zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uope mogle stii do vojskovoa na bojitu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao to je to vjerojatno bio sluaj u prijadranskim krajevima. Na podrujima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istonim dijelovima Balkana, logino je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvjetiji vojskovoe nisu spaavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istonoj obali Jadrana da e
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleu, poiniti izdaju
i prekriti utanaene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.
2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci

jaeg dravnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznaajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraivanja u
tom pravcu ve obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
poecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski poetkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. ini se da se ni u posljednja dva desetljea
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se dogaa, iako sve rjee, da se
malobrojne arheoloke informacije o prva dva stoljea ivota Slavena i
Hrvata u novoj domovini podreuju saznanjima iz narativnih izvora.
32
Viz. izv. I, 130-41.

Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
laus, Kraniometrijska i pcdeopatoloka analiza; G. Pilari, Fenotipske znaajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe olo ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; . Mlki, Antropoloki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33
Zagreb 1971, 59.
98
7. i 8. stoljee
Kako je uistinu vrlo teko odgovoriti na pitanje koje se ini krajnje

jednostavno i logino -to se dogaalo u prvim stoljeima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij budue ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugaiji nain: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje doputa i openitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren dananjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju budue hrvatske drave 36. Na ovo pitanje mogue
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraivanja,
prvenstveno nakon antropoloke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da e i tada mnogo vie biti onoga nepoznatog, nerjeivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim e istraivanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemogue stvoriti cjelovitu predodbu o onome to se dogaalo. Valja se
oslanjati na "sluajne podatke" koji esto znaju biti proturjeni, a slika o
doseljavanju u velikoj e mjeri ovisiti o tome koji se "sluajni podaci"
pronau ili odaberu.
Logino bi bilo postaviti prolosti i druga, danas isto tako teko razrjeiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovnitva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nuno je da se etniko ne poistovjeuje s
politikim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo jo iliroromanskog stanovnitva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktiki bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zalea. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovnitva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogunou
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati iskljuivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i mijeanja dvaju etnikuma moralo je
doi vrlo brzo - svakako mnogo bre nego to su to smatrali Buli i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svjea krv", i jo e ih dugo biti toliko
malo da e i prilino skromne poljoprivredne mogunosti zadovoljavati
njihove osnovne ivotne potrebe. Osim toga, i ivot na moru ili u njegovoj
blizini omoguavat e posve drugaiju organizaciju ivota - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
slinog), pa do pljake putnika. ini se da je tako bilo tijekom itavog
36
Na to pitanje pokuava odgovoriti I. Mui, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka ti i, Ivan Mui o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opir no i kr iti ki
analizira Muieve stavove.
37
F. Buli - Lj. Karaman, Palaa cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, poto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palae", do uspostavljanja odnosa dolo
tek u 9-10. stoljeu, to bi znailo da su ivjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova ivota u kojem se svi kontakti,
ukljuivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo bre.
99
ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljea tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) ive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, to e rei da se primorci ne bave samo
stoarstvom ili da se uope ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljea jest da se veina dogaaja
odigravala na lokalnom planu, a u veini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su dogaaji zabiljeeni, a oigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. ini se da razloge zato je neki dogaaj
zapisan, a drugi pak ne, nije mogue precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj sluajnosti, ali i o tome da li se neto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroniare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lake stizale, doim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teko su vijesti o tamonjim zbivanjima uope mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od moguih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao akon, kroniar koji ivi u drugoj polovini 8. stoljea, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljea (ini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je dogaaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato to su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, meutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljea mnogo puta suelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inae bilo
nemogue objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. ini se da bi realistiki pogled nalagao zakljuak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) meusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po prianju istog Pavla
akona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljaki i paleu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/ak poistovjeuje slavenska plemena s Avarima 44, kao to je i neosporna injenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i poetkom 7. stoljea zajedniki osvajali i pustoili Balka38
Klai. Izvori, 85.

Pavao akon, Langobardt IV, 42; Raki, Documenta, 276; Klai, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni doli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najblii na istonojadranskoj obali. Stoga se te Slavene moe
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se dogaaj moe smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao akon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao akon, Langobardi, IV, 44; Raki, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao akon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klai, Izvori, 4.
39
100
7. i 8. stoljee
nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin

Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne moe jednoznano utvrditi kakvo je bilo ope stanje ini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s
porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
razli
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sauv
anim
izvori
ma
oigle
dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog drutva, a i nedovoljni su da bi se bez domiljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokuajima sintetiziranja, jer se ne moe prihvatiti stajalite
po kojem je nemogue spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Meutim, u sluaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljea, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajvie samo na jedan dio povijesne
zbilje (politiki i vojni dogaaji), a da se o gospodarskim i uope
drutvenim kretanjima valja obavjetavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sauvani podaci nee pruiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumaiti injenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen sluaj
ili je takvih slavenskih napada i pljaki bilo vie, ali je nekim
sluajem samo o ovom ostao zapis.
Oigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zakljuke i konana znanja o tim
vremenima nuno valja relativizirati: bilo bi pogreno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici moe govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifinostima, linostima i, vjerojatno, esto i o sluaju. Ne
bi valjalo prepriavati dogaaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifinost moe
iskriviti opu sliku. Valja stoga stvarati "ope slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li e manja
skupina Hrvata napasti i opljakati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku slinu akciju odluivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
uem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se ba u
istraivanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmilja i sudi na suvremen nain. Ustrojstvo drave, ako
se o "dravi" uope moe govoriti u modernom smislu rijei, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuvie slabano, nerazvijeno i moda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u dru45
Viz. izv. I, na raznim mj.

DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klai, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima pie i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46
101
tvu, da bi ta drava (odnosno, njezina sredinja vlast) mogla poticati akcije

koje bi obiljeile due razdoblje ili se manifestirale na irem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska drav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeu. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budui hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju vee "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih tenji i potreba, ak nunosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi odreene odnose po kojima je jedan broj
ljudi uvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, tovie, ini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici znaili su daje odreena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljea "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se meusobno ne slau" 48.
Vjerojatno u hrvatskom drutvu u 7. i 8. stoljeu nije bilo bitno drugaije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila via od razine rodova
i porodica, odnosno, od podruja koje su u budunosti u 9. i 10. stoljeu
zauzele pojedine upanije u hrvatskoj dravi. Dakle, nemogue je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom drutvu", prije bi to bila "hrvatska drutva"
koja se na slian ili istovjetan nain razvijaju na podruju kasnije jedin stvene hrvatske drave. Drutvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako rei nije ni postojala (arheoloki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo sluajeva,
zbog slabosti napadaa mogao je pogaati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom opem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeu, pa ak nema napada ni na irem prostoru naseljavanja
Slavena. Na itavom podruju od Alpa pa do istonih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlaivao Slavene na podruju dananje
Bugarske, Makedonije i Grke -to su poeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suvie daleko
na sjeveru i suvie neaktivan prema junijim podrujima, a bizantski
gradovi na istonom Jadranu bili su nezainteresirani za angaman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno uvali. Stoga se hrvatskim
drutvima i nije nametala potreba za stvaranjem sloenijeg drutvenog
ustrojstva koje bi moglo izdravati mnogobrojnu i skupu ratniku druinu
i njihove voe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i poveana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u dra vne orga nizac ije raspra vljaju ii, P ovije st 26; Klai , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.
102
7. i 8. stoljee
jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe, a trgovina s

vanjskim svijetom je vrlo ograniena. Takvo, potpuno
decentralizirano drutvo najbolje bi se definiralo kao
"segmentirano". Ovakav nain ivota odreivale su
prvenstveno drutvene jedinke, a ne zahtjevi njegova vrha
koji se ionako tek trebao formirati. Dakle, za te "Protohrvate"
okruene Slavenima (ba kao i za druga slavenska plemena na
tom prostoru Srbe, Rinhince, Velegezite i dr.), koji se po
nainu ivota vjerojatno nisu razlikovali, mnogo su vaniji bili
rod ili porodica negoli hrvatsko ime. To je ijedan od razloga
zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9.
stoljeu (a stoljee kasnije i srpsko), kada se slavensko
drutvo, do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krkim
dolinama i panonskoj ravnici, integrira na mnogo vioj,
plemenskoj i narodnoj, odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj")
razini 50. Tu e razinu integracije ocrtati izvori 9. i 10. stoljea ona e se ve nazirati u Franakim analima koji opisuju
dogaaje oko 820. godine, jer spominju slavenske (odnosno
hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do
slinog izrastanja organizacije dolo i u drugim
istonojadranskim
Sklavinijama:
Paganiji,
Zahumlju,
Trabuniji i Duklji). Jo je to izrazitije kod Konstantina
Porfirogeneta, u ijem je tekstu jasno oznaen prostor koji je
obuhvatila hrvatska drava. Gdje je bila ta, prvotna jezgra
hrvatske drave, koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom", pa onda irila svoje ime na susjedna podruja, danas je
nemogue ustanoviti. Iako je oigledno da je jezgra hrvatske
drave u 9. stoljeu bila u neposrednom zaleu jadranske
obale, u porjejima Cetine, Krke i Zrmanje, ne mora znaiti da
je tako bilo i u 7. stoljeu, odmah po doseobi. Mogue je, ali
se ne moe dokazati, da je bila i podalje od obale, da se
hrvatsko ime sputalo prema obali i sve se vie na njoj
afirmiralo, ba kao to se sputalo i hrvatsko stanovnitvo.
Meutim, o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske
jezgre svjedoi nepobitno injenica da su po doseobi na
irokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do
Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadrali ime koje su donijeli
iz pradomovine. Svi ostali, ako su i zabiljeeni pod svojim
plemenskim imenima (Velegeziti, Rinhinci, Duljebi, itd.),
ubrzo su se, ve u 9., a najkasnije u 10. i 11. stoljeu, utopili
u hrvatsku, srpsku ili opeslavensku okolinu.
U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim
stoljeima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. stoljea)
novonastala dravna organizacija bila stabilna, te daje na taj
nain sebi osiguravala dugotrajnost, ali te njezine znaajke
ne bi valjalo prenaglaavati. Jest da se u pojedinim
dokumentima spominje vrhovni vladar - dux, rex ili neto tree,
to se prevodi kao "knez" ili "kralj", svejedno -jest da uz
njega postoje i
50
Katii, Filoloka razmatranja, 91, smatra da se Hrvati ne spominju
zbog toga to nema razloga da se "spominju federati koji su se, sve u svemu,
drali reda, odbijali Avare i ostavljali gradove na miru". Ovdje izloeni
stavovi detaljnije su obrazloeni u lanku: Gold-stein, Srbi, 238-9; neke je teze
iz njega osporavao L. Margetl, Jo o dolasku Hrvata, HZ 38, Zagreb 1985,
239-40.
103
upani, zatim i crkvena hijerarhija, i svi oni, u tom trenutku, djeluju u

jednom zajednikom interesu. Meutim, takva su razdoblja bila vie
iznimka nego pravilo. Iz turih izvora saznaje se da je bilo i prevrata, i
ubojstava knezova, da je bilo graanskih ratova, da hrvatski vladar esto
i nije mogao svoju volju nametnuti ak ni relativno slabim bizantskim
gradovima u primorju. Dogaalo se, naravno, da "karizmatski" voe, kao
to su bili Trpimir, Domagoj, Branimir, moda Tomislav, pa Petar Kreimir
IV. i Dimitrije Zvonimir, ujedine narod, ali bi to bilo vie povremeno i
prigodno negoli trajno, i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok
vladarev autoritet ne bi bilo mogue izigrati.
3. Ope prilike i obiaji - nastambe, naselja,

promjena pogrebnih obiaja, svakodnevni ivot
Kakve su nastambe novopridoli doseljenici gradili, moe se uglavnom
samo pretpostavljati, jer su arheoloki nalazi o naseljima i nastambama
na priobalnom prostoru vrlo siromani, a s dinaridskog i panonskog
prostora ih uope nema. Razlog je u tome to su kue graene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo, blato) ili tehnikama koje su
prilino nesolidne (suhozid i tome slino). Logino je stoga da veina
graevina (osim, primjerice, crkava i drugih reprezentativnih zgrada), ak
i one izgraene od kamena, nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi
se ouvale do naih vremena, pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova
na starom mjestu, poto bi stara kua dotrajala, bila posve logina. No, na
taj su se nain uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije.
Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. stoljeu, vjerojatno na
Klisu 51 i u Bijaima, ali arheolokim istraivanjima jo nisu otkriveni
njihovi pouzdani ostaci. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uope radilo
o graevinama, izgraenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku, ili su
za dvorove koriteni postojei kompleksi antikih gospodarskih zgrada
kakvi su ustanovljeni u Bijaima, nije jasno, jer su na tom lokalitetu
otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgraen i predromaniki
kompleks52.
U panonskom prostoru od graevinskih materijala najlake je bilo
nabaviti drvo, pa je logino pretpostaviti, iako nema neposrednih dokaza,
da se u ranomu srednjem vijeku u tim podrujima gradi uglavnom od
drva. Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljea, jer je,
primjerice, zagrebaki Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrak u
51
Gottschalk govori o "dvoru" - v&la - Kati, Rasprave i lanci, 108, 115-7: Klai, Izvori,
22.
52
T. Marasovi, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma
ciji, 12, u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 12.
104
Slika 3. Primjer povezivanja kamena bukom: crkva sv.
Jurja u Radunu
105
kod Katel Staroga
12. stoljeu, a jo je 1242. godine imao dobrim dijelom drvene palisade.

Kako je Gradec bio jedan od najveih i najvanijih slavonskih gradova,
prvi je meu njima dobio "vrlo vrst zid" 53 , po emu je prednjaio u
Slavoniji sve do druge polovine 15. stoljea 54. Meutim, kue e u njemu
jo dugo, zapravo stoljeima, i dalje biti drvene.
Izvjesno je, usprkos mnogim nepoznanicama, da su u krkim predjeli ma oblici pukih nastamba nastali kombinacijom opih kontinentalnih
slavenskih rjeenja s konstrukcijom starosjedilakog ilirskog suhozida
-kue su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne graevine. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovita ispre mijeane trskom i ibljem 55, ali je suhozid vjerojatno esto bio uvrivan
malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krevitim predjelima ima u
izobilju56. ini se vrlo vjerojatnim daje prilian broj nastambi, mnogo vei
nego u kasnijim vremenima, bio ipak izgraen od drva ili prua te potom
oblijepljen blatom 57, jer kamenolomi nisu radili, pa je bilo vrlo teko doi
do kvalitetnog kamena 58 . Stoga nije udno da se starohrvatska groblja (a
onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) esto nalaze uz ruevine
antikih rustikih vila, jer se s njih mogao skidati kamen. Mogue je da su
Slaveni i Hrvati, doseljeni na podruje Dalmacije, nastojali zadrati obiaje
gradnje u drvu i na tom prostoru, pogotovo tamo gdje su to omoguava le
relativno bogate ume 59. Da se uglavnom gradilo od drva potvruju
podaci iz kasnijih vremena - primjerice u Dubrovniku u 15. stoljeu
veina je kua bila drvena 60 , a Dubrovnik je, po svom bogatstvu, mogao
biti prva sredina koja je sebi mogla priutiti gradnju u kamenu. No, u
gradovima koji kontinuirano postoje jo iz.antikih ili kasnoantikih
vremena, kao to su Trogir, Split i Zadar, stanje je bilo poneto drugaije
- primjerice, u Splitu, po tvrdnjama Tome Arhiakona, doseljenici iz
Salone u Dioklecijanovu palau nastanjivali su dijelom kule, a dijelom
podzemne svodove i kripte 61. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je
mjesta i sauvana, u veim ili manjim tragovima, gradska ranosrednjo53
Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I, izdao I. K. Tkali, Zagreb
1889, 17; Klai, Izvori, 142.
54
Klai, Zagreb. 85.
55
A. Mohorovii, Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske
arhitekture. Peristil 2, Zagreb 1957, 92; A. Mohorovii, Analiza razvoja pukih nastamba na
otokoj skupini Loinj-Cres, Ljetopis JAZU 60, Zagreb 1955, 392. Takoer, Jelovina, Glavne
znaajke, 30-1; Jelovina, Nekropole 83-4.
56
Takvu loginu pretpostavku iznosi B. Grgin, Zadarsko otoje 1350-1450, magistarska
radnja, Zagreb 1993, neobjavljeno.
57
A. Mohorovii, Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti, u: Prilozi
istraivanju starohrvatske arhitekture, 169, 173; P. imunovi, Toponimija otoka Braa,
Supetar 1972. 66, 264-5, toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu.
Vidi. i Babi, Prostor, 80, 98.
58
Sui, Grad, 248.
59
Vidi, str. 43-9. Takoer, Jelovina, Glavne znaajke, 30-1.
60
J. Lui, Obrti i usluge u starom Dubrovniku do poetka 14. stoljea, Zagreb 1979, 38.
61
Toma, KronOca, 55.
106
7.1 8. stoljee
vjekovna kua - radi se uglavnom o uskim viekatnim (od dva do etiri

kata) jednoelijskim graevinama od kamena. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu, a kuhinja u potkrovlju, a u drugoj u
prizemlju konoba ili neka obrtna radionica, stanovalo se na prvom katu
kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubitem (tzv. balatura), a
kuhinja je bila na drugom katu 62.
injenica da su se, ponajvie u Dinaridima, a vjerojatno i u Panoniji,
naselja generacijama i stoljeima nalazila na istim mjestima takoer je
oteala istraivanja. Za razliku od naselja u Panoniji, kojima je tee
odrediti toan smjetaj, u Dinaridima su se ona obino formirala na
junim padinama krkih polja, ba kao i danas, ali ta juna strana
nipoto nije pravilo. No, nikada se nisu nalazila u dolini, jer bi se time
unitavalo plodno tlo, a postojala bi i opasnost od poplava. Sela su bila
relativno mala, a oblik im je bio razliit. Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "uorena" u kue u redu, sve uz put (gotovo identino ravniarskom
naselju), kao i "izduena" 63. Takva "izduena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. Bez obzira na tip, stanovnika je u tim selima bilo malo: tome
je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronaenih uz seoska groblja. ak
i relativno malen broj istraenih grobalja i mogunost da su neki grobovi
uniteni, kao i to daje dio stanovnitva bio spaljivan, ne mijenja u osnovi
ovu tvrdnju. Nekropola na "Begovai" u Biljanima Donjim imala je 604
groba -radi se o za sada najveoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli, ali se
u nju pokapalo praktiki punih pola tisuljea (od 8. do 13. stoljea) 64. I
drijac kod Nina s vie od 300 grobova (tono 334) 65 istie se po veliini,
ali je i ta nekropola primila vie generacija pokojnika nedalekog naselja.
Za njima slijede nekropole u minju sa 260 pokojnika 66 , zatim na brdu
Spas kod Knina sa 228 67 , te nedaleka nekropola Knin - Greblje sa 224
pokojnika 68. Potom nekropola Galovac u zaleu Zadra s vie od 150
grobova69, te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama
(Katel Suurac) takoer sa 130 grobova 71 . Ipak valja rei da su manje
62
T. Marasovl, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma
ciji, 9-12, u: Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 8-12.
63
D. Drljaa, Naselja, kue i ostale zgrade, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu,
Etnologija, t. 15-16, 1960-1, 142.
64
D. Jelovina - D. Vrsalovl, Srednjovjekovno groblje na "Begovai" u selu Biljanima
Donjim kod Zadra, SHP 11/1981, 55-136.
65
Beloevt, Materijalna kultura, na raznim mj.
66
B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Histrta archaeologica, 17-8/1986-7,
5-125.
67
D. Jelovina, Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina, SHP 19/1989, 121-241.
68
Z. Vinski, Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazitu Greblje, SHP 19/1989,
5-73, te K. Simoni, Knin - Greblje -Kataloki opis grobova i nalaza, na i. mj., 75-119.
69
J. Beloevi, Galovac - Crkvina - kompleks starokranske i srednjovjekovne arhitektu
re s nekropolom. Obavijesti HAD 3/1991, 63-8.
70
Lj. Karaman, Iskopine drutva "Bihaa" u Mravincima i starohrvatska groblja. Rad
JAZU 268. Zagreb 1940, 14-39.
71
T. Buri, ViUaSanctiGeorgidePutalio, SHP 14/1984, 316.
107
Slika 4. Nekropola na Kosi Donje polje kod ibenika
7. i 8. stoljee
nekropole i pronaeni pojedinani grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg
horizonta, ak iz 7. i 8. stoljea. Tako su, primjerice, u Dubravicama kod Skradina do sada istraena 44 groba, ali
ima jo i neistraenih 72, na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronaeno je 26 grobova 73 , a na nekropolama
Nin - Materiza i Nin -drijac otkriveno je 25, odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. U "Barama" kod Sinja pronaeno
je 25 grobova 75, a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronaena su 32 groba. 76
Na veini tih nekropola ukopi su se obavljali due vrijeme -pedesetak, moda i stotinjak godina 77, a na groblju
(koje ima 50 grobova) u blizini katela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodinog znaenja, a broj kos tura u
pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljeima pokapani pripadnici iste porodice" 78. ini se stoga da
je na veini ovih nekropola pokopano vie generacija stanovnika nekog naselja, to bjelo dano pokazuje koliko su
ona zapravo bila mala. Tu se, ini se, ba radilo o rodovima, a na to upuuju i neka imena ranosrednjovjekovnih
sela sauvana u diplomatikim izvorima - to su, na primjer, Vukii, Trejii, Kokici i drugi79. U ovim se nazivima
vjerojatno odralo i ime roda, a takav se obiaj odrao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori, nego i na drugim
podrujima. Osim takvih imena, ima i drugih - koja potjeu od karakteristinih pojava u neposrednoj okolini - po
vodi (rijeci, potoku), vegetaciji, osobitostima tla. Takvi toponimi, kao Vilar (potok), Jagodnje, Leane, Hratane,
Humnjane, Kamenjane, jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80.
Uz ve spomenutu nekropolu u "Barama", 4 km zapadno od Sinja, vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije
pronaeno). To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipinim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo
je smjeteno u strateki znaajnoj, plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pruala sigurnu gospodarsku
podlogu 81 . Na irem saloni72
Vidi. Z. Gunjaca, Du.bra.vice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje. Arheoloki

pregled 27/1986, Ljubljana 1987, 127-8; Isti, Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno
groblje. Arheoloki pregled 28/1987, Ljubljana 1989, 148-50.
73
Lj. Karaman, Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina, VAHD (za 1930-4), Split
1940. '
74
Beloevi, Materijalna kultura, 19-22.
75
A. Miloevi, Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja, SHP 14/1984. 285304.
76
. Cetini, Istraivanja starohrvatskog groblja Gorica - Strance 1983. i 1984. godine.
Izdanja HAD 13, Zagreb 1989, 129-33.
77
Potencijalno najvea ranosrednjovjekovna nekropola (inae bjelobrdskih obiljeja) mo
gla bi biti "Crkvite" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e, iako j e posve devastirana,
procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova, sada preoranih i unitenih -ali, i na toj nekropoli
su se pokapanja obavljala due vrijeme. Vidi, S. Dimitrijevi, Arheoloka topografija i izbor
arheolokih nalaza s vinkovakog tla. Izdanja HAD 4, Vinkovci 1979, 194.
78
B. Marui, Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljea, Izdanja HAD 11, 1986, 86.
79
CD I, 149, 157; Vidi i Rapani. Doba, 62.
80
CD I, 156, 160; Vidi i Rapani, Doba, 62.
81
A. Miloevi, Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja, SHP 14/1984, 285-304.
109
tanskom podruju hrvatski se ivalj naseljava preteno na istim poloaji ma na kojima su se neko nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta, na
terasastim padinama okolnih brda i planina. Na to upuuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom izmeu 9. i 11. stoljea i, openitije,
arheoloki utvreni poloaji i njihovi spomenici. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljea
-na podruju Bijaa uz crkvu sv. Marte i njezinoj iroj okolici, uz crkvu sv.
Jure u Radunu, na uzvisini Gajine nad Katel Suurcem, uz samostan na
Riinicama, u iroj okolici Klisa, na Majdanu nad Jadrom na padini
Mosora, na uzvienju Glaviine kod dananjeg sela Mravince 82.
Kada su u 11. stoljeu stvorena velika gospodarstva, u vlasnitvu
novoobogaenih pojedinaca i samostana, ona postaju vane naseobinske
jedinice na hrvatskom prostoru. Najednom takvom dobru bana Stjepana
navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo est serva i etiri ancile, na
drugom 12 obitelji, a na treem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do
drugog, inili su "selo" (vilici). Jedno selo spominje se i kao vlasnitvo
stanovitog Petrica83.
ini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor, ba kao
i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije, znaio vrlo duboku
promjenu koja se odrazila i na one aspekte ivota koji se smatraju teko
promjenjivima. ini se da je u doba seobe na Balkan u veine Slavena
prevladavao obiaj incineracije (spaljivanja mrtvaca); naime, bizantski
pisac Teodor Sinkel, kao i anonimna Oratio historica, kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. godine, tvrde da Slaveni "nisu
mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84, odnosno, da "ivi nisu stizali spaljivati mrtve"85.
Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja, i to
u vrlo kasna vremena. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. stoljeu
ukrajinski Krivici, Vjatii i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike.
U ekom mjestu Devinska Nova Ves pronaen je slavenski grob iz 10.
stoljea s tragovima spaljivanja 87. O spaljivanju kod poganskih Poljaka
postoje podaci ak iz 11. stoljea 88, a taj se obiaj sporadino zadrao kod
Litvanaca sve do 14. stoljea 89.
Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme
uistinu spaljivali mrtve, oito je daje taj obiaj naputen relativno brzo te
zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Vjerojatno je toj promjeni bitno
82
Za okolinu Katel Suurca, vidi, T. Buri, Villa Sancti Georgii de Putalio, SHP 14/1984,
305-24. Openitije, Babi, Prostor, 78, 97; Jelovina, Starohrvatslte nekropole. 32, 41, 58.
83
Raki, Documenta. 152-3; Raki, Nutarnje stanje. Rad 70, 166.
84
Viz. izv. I, 166; Analecta avarica, ed. L. Sternbach, Cracoviae 1900, 15.
85
Viz. izv. I. 172; Patrologia graeca 92, 1860, col. 1361 A.
86
Ed. A. ahmatov, Povest vremmenih letl/1, Moskva 1916, 25.
87
M. orovi-Ljubinkovi, Starinar 20/2, Beograd 1951, 22.
88
Viz. izv. I, 166.
89
K. Jireek - J. Radoni, IstorijaSrbal, Beograd 1952, 122-3. Vidi jo opirnije, Viz. izv.
1, 166-7.
110
7. i 8. stoljee
pridonio i jak utjecaj kasnoantike i bizantske batine, kao i Avara koji su

samo pokapali svoje mrtve, a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u
sjevernijim krajevima nije bilo 90. ini se da bi sluajno otkriveni tragovi
pepela izmijeani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kaica kod
Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru
barem neko vrijeme odrao obred spaljivanja, iako se to ne smije pri hvaati kao definitivna potvrda 91, ba kao ni nalaz groba s paljevinom iz
Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog kotanog
elja 93 . Meutim, ini se da je u Dubravicama kod Skradina pronaen
vrst dokaz: radi se o etiri paljevinska groba 94. Obrede vezane za smrt
Hrvati vrlo brzo prilagoavaju obiajima koje su zatekli - preuzimaju
obred pokapanja, kultno mjesto, grobnu arhitekturu 95 . S druge strane,
uvaju one znaajke drutvenog ivota koje nuno nisu morali mijenjati:
tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. godine, prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku, jasno oituje pravna tradicija praslavenskog
prava, prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. No, oito je na hrvatskom
prostoru bilo mnogo vrlo specifinih situacija, pa svako uopavanje valja
primati s rezervom. Tako u Istri nekropola s mijeanim slavensko-romanskim puanstvom i s karakteristinim poganskim pogrebnim obiajima
upuuje na zakljuak da su novodoli Slaveni prihvatili od starosjedilaca
mnoge tekovine razvijene sredine, ali su, zbog nedvojbene brojane pre moi, utjecali i na to da dio autohtonog stanovnitva prihvati poganske
pogrebne obiaje97.
Iz tog, ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili
drugih vrijednih predmeta, u odnosu na 9. i kasnija stoljea, ali zato ima
mnotvo drugih predmeta koji slue u svakodnevnoj upotrebi i svjedoe o
skromnim uvjetima ivota. Od kovinskih predmeta 7. i 8. stoljea ponajvi e je noeva, sjekira, srpova, preica, igala, ila, ognjila i raznih okova, a
90
Lj. Karaman, Iskopine drutva "Bihaa" u Mravincima i starohrvatska groblja. Rad
JAZU 268, 1940, 24.
91
Beloevl, Kultura, 46-8, 67-9. Beloevi je nalaz pepela izmijeanog s fragmentima
zemljanih lonaca pr otumaio ka o otkrie obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7.
stoljee, to su istraivai prihvatili s rezervom (vidi, Jelovina, Glavne znaajke, 28). Beloe
vi je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen, Wiesbaden, 1986, to je potaklo kritiku Z.
Vinskog, Glose uz dvije novije knjige o prolosti Slavena, SHP 16/1986, 200-1. Vinski datira
spomenuti nalaz u 8. stoljee, odnosno u njegov kraj ili poetak 9. stoljea, a groblje bi, po
njegovu miljenju, moglo biti biritualno.
92
Lj. Karaman, Iskopine drutva "Bihaa" u Mravincima i starohrvatska groblja, Rad
JAZU 268, Zagreb 1940, 22.
93
B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Histria Archaeologica 17-8/1986-7, 66.
94
Vidi lit. u bilj . 72, str. 109. D o sada su u istraivanj ima 1986-8. godine pr onae na
ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. Paljevinskih bi grobova trebalo biti jo i
vie (sada ih je jedva 10%), ali su ova etiri pronaena na dubini od 15-30 cm. pa se moe
pretpostaviti da su drugi uniteni ovjekovim aktivnostima.
95
Jelovina, Glavne znaajke, 29.
96
Katii, Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu, u: Uz poetke,
161-70.
97
B. Marui, Materijalna kulturalstre od 5. do 9. stoljea. Izdanja HAD 11/1986, 100.
111
od kosti i rogovlja pronalaze se eljevi, iglenici, recipijenti za sol. Iznimni

nalazi staklenog posua potvruju daje to bio rijedak luksuz u skromnim
ivotnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98.
4. 7. i 8. stoljee - kontinuitet ili diskontinuitet?

Pitanje koje se logino namee pri istraivanju 7. i 8. stoljea hrvatske
povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog
supstrata u stvaranju dravne organizacije, materijalne kulture, kulture
u uem smislu, a odgovor ne moe biti ni jednostavan ni jednoznaan. To
je, drugim rijeima, pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida", a koliko "nastavljanja" kasnoantikog ivota,
zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. Razmiljati i pisati o tim
pojmovima, kada bi se radilo samo o izdvojenom sluaju Hrvatske, bilo bi
relativno lako. Meutim, tako postupiti praktiki je nemogue, a metodo loki bi bilo potpuno pogreno. Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek,
kontinuitet i diskontinuitet, razlozi kasnoantike i ranosrednjovjekovne
dekadanse, uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome, i s
time povezana pitanja, sporna su u evropskoj medievistici ve nekoliko
desetljea, piu se nove rasprave i knjige, a vrlo je teko nazrijeti kraj
diskusije - stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci, izlau nove
teorije. Za Hrvatsku, ba kao i za cjelinu evropske povijesti, kljuno
pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se
i zbog ega to dogodilo?
Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea belgijski historiar Henri
Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antikog svijeta, pa onda i
do poetka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom, dolo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4. i 5. stoljeu i padom Zapadnog
Carstva 476. godine, kako se do tada openito smatralo, nego tek irenjem
islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. i 8.
stoljeu. Na taj se nain Sredozemlje podijelilo na arapski i kranski dio,
dolo je do zamiranja sredozemne trgovine. Budui da je grko-rimska
(antika) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija, prosirivi se po svim obalama Sredozemlja, ona je ovim promjenama izgubila
bitnu osobitost i, po Pirenneovu miljenju, u duem razdoblju zapravo
prestala postojati". Zbog zanimljivosti, a i neosporne vanosti takvih
zakljuaka, o Pirenneovoj se tezi ve desetljeima diskutira 100. Valja na taj
98
Beloevi, Materijalna kultura, 128-31; Jelovina, Glavne znaajke, 27.

H. P i r e n ne , M a ho me t e t C h ar l e ma gn e , B r u xe l l e s 19 37 ; 2. i z d. 19 70 , a t e z a se ve
poja vila i u: H. Pire nne, Les villes duM oy enAge, Bruxe lle s 1927.
100
L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i , v i d i : A. R i i si n g, T he F a t e o f H.
Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions, Classica et Medievalia, revue
dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13, Copen ha ge n 19 52, 87- 130; A. F. ITavln ghurst, The
Pirenne Tliesis. Analtjsis, Criticism and Revision, Problems in European Civilization, Boston
99
112
7. i 8. stoljee
nain razmiljati i u sluaju hrvatskog prostora, pri emu je vrlo vano

uoiti da historiari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine
zapravo govore o prekidu komunikacija, a u hrvatskoj se historiografiji
smatralo daje ruilaka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan imbe nik u najavi novog doba. Naime, brojni su historiari nestanak antike i
poetak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofino
razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustoili, unitavali sve
ega su se doepali i ubijali koga su stigli. Malobrojne izbjeglice, uvari
starih civilizacijskih tekovina, po tim su se miljenjima sklonili u nepristupanije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. Iz
toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantikih zasada na daljnju
povijest hrvatskih krajeva bio praktino bez veeg znaenja. U 9. i kasni jim stoljeima mnoge su se stvari, navodno, morale izgraivati od samih
poetaka, neovisno o batinjenoj civilizaciji koja je ve ionako izumrla 101.
Iako su u tom smjeru donekle vodili i zakljuci istraivanja F. Rakog
("uz novi gospodujui ivalj hrvatski sauvao se samo u njekih primorskih
gradovih ... davni romanski ivalj ... koji je dugo ostao nosiocem drutve nih, prosvjetnih i dravnih rimskih uredaba...") 102, takve je teze razvio i do
krajnosti doveo I. Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova,
kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog puanstva" utvrdio da su
"Avari i Slaveni imali sad prilike unititi i posljednje ostatke romanskoga
puanstva na istonoj obali Jadranskog mora", a kasnije iznosi i tezu 103 da
su Nin, Zadar, Trogir, Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9.
stoljeu.
Historiografija posljednjih desetljea takve nazore postupno odbacuje,
ali se i dalje openito prihvaa stav da je prijelaz iz 6. u 7. stoljee bio
obiljeen katastrofom koja je za mnoga stoljea odredila sudbinu Hrvatske
i drugih slavenskih podruja.
Primjeri preivljavanja ili prestanka ivota u nekim kasnoantikim
gradovima, o kojima e biti rijei 104, pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo sloen: u najmanju se ruku moe govoriti o
1958; P. E. Hubinger (ed.), Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum
Mittelalter. Wege der For schung, vol. 202, Darmsta dt 1968; R. Hodge s - D. Whitehouse,
Mohammed, Charlemagne and the Origins of Europe, London 1983, 46-8, 52-3, smatraju da
je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. stoljea, prvenstveno ka o posljedica
J ustinijanovih unitavaju ih ratova, ali i ope g sta nja u koje m se Ca rstvo nal o. Vidi i
Goldstein, Bizant, 67 i d.
101
Od takvih se stavova razlikovala analiza A. Dabinovia u pomalo zaboravljenom radu
Dravnopravni odnos Hrvata prema istonom carstvu. Rad 270, Zagreb 1941, 110 i d.; iako i
on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije, tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice, koje su
to bile prije seobe naroda, iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu, iste
vinovoj lozi..."
102
F. Ra ki, Hrv atska prije XII. vieka glede na zemljini obse g i na rod, Ra d 57, 1881,
102-49.
103
I. Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova I, Osnovka razvitku pravne povijesti
dalmatinskih gradova, Zagreb 1913, 9, 50 i d.
104
Vidi, str. 115-23.
113
dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etniki i topiki kontinuitet (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir i Kotor), negdje samo kulturno-etniki
(Split i Dubrovnik)105.
Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na irem prostoru (na
primjer, istonojadranska obala, panonski prostori), i tada je mogue
vieznano razumjeti te pojmove, ve prema tome razmatra li se kontinuitet politike vlasti ili vojne nazonosti ili, pak, kontinuitet naseljenosti ili
etnikog stanja. Moe li se govoriti o kontinuitetu ako je, primjerice, dolo
novo stanovnitvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etniki sastav, ali
je, s druge strane, "kulturni pejza" ostao manje ili vie slian. Stoga
"kontinuitet" valja shvaati openito, kao "neprekidnost, neprekinutost,
stalnost kasnoantike civilizacije" na hrvatskom prostoru, bez obzira na
to to i ovakvo razjanjenje moe poticati nova pitanja i iziskivati nova
objanjenja. Prvenstveno zbog toga to je on oigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. i u 8. stoljeu, a moda i kasnije, kontinuitet je bio
izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali, izrazitiji na obalnom prostoru nego u blioj unutranjosti, u unutranjosti sve slabiji to je obala
dalje, ali u Panoniji jai negoli na podruju Dinarida. ini se da se
zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata sputa neki zastor
koji prvo zakriljuje Panoniju, a zatim, nejednakom snagom, zatamnjuje
sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. Dakako, i u ovom ima "nepravilnosti", od kojih su neke poznate, neke se mogu tek naslutiti, a razlozi
zato je tako ostaju nepoznati: primjerice, toponomastika istraivanja
pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jai negoli na susjednom Rabu106.
Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budui hrvatski teritorij, organizirali su ivot na vrlo slian nain kao i autohtono stanovnitvo. Nije
u tome bilo nikakvih bitnih razlika, kako je esto znala isticati starija
historiografija. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi ivot
osobitostima razliitih dijelova hrvatskog prostora - i panonskog, i dinaridskog, i primorskog. Dublje u dinaridskoj unutranjosti bilo im je lake,
jer se mogao oponaati zemljoradniko-stoarski oblik proizvodnje, slian
onome u prapostojbini (oko Visle, Pruta, itd.), ali je na krevitom tlu u
bliem jadranskom zaleu bilo tee: na tom se prostoru samo iznimno
moe odmah orati, te je kopanje, krenje i uklanjanje kamena moralo
prethoditi oranju. Napokon, more samo po sebi otvara mnoge nove mogunosti kontakata i razvoja. No, da bi se ti doseljenici privikli na ivot uz
more, na maritimnu privredu, trebat e dosta vremena. To iz dananje
perspektive, nakon 1300 i vie godina, i nije mnogo, ali za novopeene
primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teko vrijeme prilagodbe. upanije
koje su se stvarale u procesu jaanja i irenja Hrvatske imale su granice
gotovo identine granicama antikih administrativnih okruga107. Ni omjer
autohtonog stanovnitva koje se zadralo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105
106
107
114
Sui, Grad, 257.

P. imunovi, Istonojadranska topontmija, Split 1986, 66-81.
Vidi primjere u Smiljani, Beitrag, 371-4. Takoer, str. 151-65.
7. i 8. stoljee
-Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu, kako se do sada sma tralo 108 . Za crkve u unutranjosti, za koje se prije kratkog vremena
vjerovalo da su bile naputene i tek u 9. i kasnijim stoljeima obnovljene,
sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109.
Veina je historiara kljuni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu
iz 6. u 7. stoljee pronalazila u prii o "padu" Salone i u nestanku drugih
gradova, kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona ...as njome i vlast
Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110,
odnosno "padom Salone ... zakljuuje se sudbina Dalmacije u njenim
kasnorimskim okvirima" 111, "razorena je Salona ... time je u zapadnom
delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapea ena" 112, ili, konano, "snani slavensko-avarski naleti na Balkan oko g.
615 iz temelja su promijenili politiku, ekonomsku, etniku i kulturnu
strukturu Dalmacije" 113. Slino piu i drugi autori 114. Stoga, da bi se
objasnilo to se uistinu dogaalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i
Slavena, tom se dogaaju mora posvetiti posebna pozornost.
5. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na

prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek
Iako se o padu Salone pie kao o neprijeporno utvrenoj injenici, samo
dva izvora svjedoe o tom "padu"; to su zapisi Konstantina Porfirogeneta
iz 10.115iTomeArhiakonaiz 13. stoljea 116, nastali, dakle, 350, odnosno
600 godina nakon opisanih dogaaja. Dodue, o padu Salone i dogaaji ma koji su po njemu uslijedili pie i Dujam Hrankovi (umro 1421/2.
godine) u djelu Opis otoka Braa, ali taj je opis oigledno preuzet od Tome
Arhiakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. Drugi
pisani izvori takav razvoj dogaaja ni implicitno ne spominju 118, a nema
ni izravnih arheolokih nalaza koji bi potvrivali tezu o "padu" 119.
108
I. Mui, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989.

Jurkovi, Arhite ktura, 65-71.
110
F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962, 76.
111
Ferluga, Uprava, 37; isti, L'amministrazione, 81.
112
Ostrogorski, Istorija, 110.
113
Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 35.
114
Primjerice, D. Obolensky, Byzantine Commomvealth, London 1971, 93, kao i Jaki,
Constantine, 315-26.
115
DAJ 29/1-46; 30/5-56; Viz. izv. II, 9- 11; 27-9.
116
Raki, Thomas, 24-8; Toma, Kronika, 31-5.
117
D. Hrankovi, Braciae insulae descripUo, u: Legende i kronike, Split 1977, 208-9, 2189.
118
Trebalo bi se tu raditi ponajprije o razliitim papinskim izvorima ili Pavlu akonu,
koji su u naelu relativno dobro obavijeteni o zbivanjima na istonoj obali Jadrana u drugoj
polovini i krajem 6. te na samom poetku 7. stoljea. Opirno, Raki, Documenta, 254 i d.;
Vidi i Klai, Izvori, 1-2.
119
. Rapani, Dalmatien, u: Lex0con des Mittelalters, Dritter Band, Mtinchen -Zurich
1984, 455-8.
109
115
I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek
O padu Salone iznimno je mnogo pisano, a ini se da je na formiranje

miljenja o katastrofinom svretku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas ve klasina rasprava F. Bulia 120. U njoj Buli ne kombinira rezultate arheologije i historije, kao to je to obiavao, nego se u
potpunosti oslanja na povijesne dokumente, jer arheolokih nema. Pri
tome ocjenjuje tekst Tome Arhiakona o padu dvostrukim kriterijima - s
jedne strane, bezrezervno vjeruje da je pria o padu u osnovi tona, a s
druge ipak pie: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. On je
tako openit da ono to se u njemu nalazi moglo bi se rei za bilo koji
opsjednuti grad. Donosimo ga ovdje vie radi kurioziteta nego bilo kojeg
povijesnog interesa"121.
Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko, koliko je potrebno da
se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja, a u kojoj utjecaja nekih
drugih inilaca, prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. Iako ih razdvaja tri stoljea, iako su to djela razliitog karaktera, ini se da su i carev
opis, ba kao i Tomin, u dobrom dijelu vie prepriavanja ili ak nagaanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja
konkretnih podataka122. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedoili o padu, nego samo prilino neodredivim i posrednim
podacima, te narodnom predajom, iju je vjerodostojnost esto nemogue
provjeriti. Toma esto iskiuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u
smislu njegova opinionem sequentes123.
U odjeljku u kojem Toma Arhiakon, opisuje pad Salone ima mnogo
netonosti i neloginosti. esto se brkaju Goti i Slaveni, a Slaveni se
proglaavaju arijancima. Ne razlikuje se ni gotsko od tobonjeg slavenskog osvajanja Salone, odnosno, mijeaju se dogaaji koji su se zbili
krajem 5. i, navodno, poetkom 7. stoljea. itav Tomin opis pada sadrava u sebi tipian motiv povijesne krivnje. Toma tvrdi da "zbog mnogih
grijeha zajedniki i pojedinano poinjenih po sudu vinje osvete greni e
grad neprijateljskim maem morati da bude uniten"124. Kako su Solinjani zgrijeili, tako moraju biti kanjeni. Takvo je razmiljanje vrlo esto
u kranskim i srednjovjekovnim spisima, a da se dogaaj zbog kojeg je
120
F. Buli, Sull'anno della distruzione di Salona, u: Spisi, 291-332; Vidi i E. Dvggve,
Izabrani spisi, Split 1989, 105 i d. I u novijem prilogu M. Sui, Nova post vetera -ponovnipad
Salone, Mogunosti 3-4, Split 1988, 329-36, i dalje tvrdi daje dolo do pada. Tvrdi se da su
ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrivi" , ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je
uistinu mogla tei opsada i propast grada.
121
F. Buli, Sulianno della distruzione di Salona, u: Spisi, 299.
122
N. Klai, Povijest Trogira kn). 2, sv. 1, Javni ivot grada i njegovih ljudi. Trogir 1985,
12-3; smatra daje u DAI relativno tono opisan pad Salone, te daje varka odluila, a Tomin
opis dri ma nje pouz danim. O Tominu te kstu ka o knj ie vnom dje lu pie opirno N. Ivi.
Domiljanje prolosti (Povjesnica kao anr srednjovjekovne knjievnosti}, Knjievna smotra
84, 1991, 11-26; Isti, Domiljanje prolosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma
napravio svoju salonitansku historiju), Zagreb 1992.
123
Katii, Memoriae, 20 i d.
124
Toma, Kronika, 34.
116
7. i 8. stoljee
narod morao "patiti" uope nije ni trebao odigrati 125. Salonitanci su morali
biti krivi zato to kranstvo openito, a i Toma kao tipian njegov pred stavnik, na poseban nain uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". To je
svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja
moe namiriti "dugovanja"? U kranstvu patnja otvara mogunost isku pljenja i konanog spasenja, pa obrazovan ovjek, kakav je Toma bio,
moe lako konstruirati takvu priu. Salonitanci su morali platiti za svoje
grijehe - poganstvo, progon svetaca i muenika. Jedino se takvom kata strofom, odnosno opom scenom katastrofe grada, kako Toma opisuje
"pad", moglo doi do katarzinog stanja u kojem se otvara nov, sadanji
Tomin grad - Split, lien svih tih grijeha 126.
Osim prie o "padu", u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo
zajednikog. Primjerice, po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok
Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom
u Split, te s "raanjem" Splita, Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. po glavlju da su se "Slaveni naselili, poslije kratkog vremena poeli pljakati
Romane... unite ih i zavladaju njihovim zemljitem" 127, a u 30. poglavlju su
Slaveni "ovladali itavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. Tako i jedan i
drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju - Toma
zato to pie o Splitu, a Konstantin jer pie o Dalmaciji i tamonjoj
bizantskoj vlasti.
O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta, na poprilino slian
nain. Obje prie nedvojbeno potjeu iz iste narodne predaje, ali one tek u
bizantskom, grkom kulturnom krugu, upoznatom s grkim knjievnim
naslijeem, bivaju obogaene nekim detaljima, loci communes iz literature, i tako zapisane u DAI; to i nisu morala biti korjenita prekrajanja, bio je
potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji, u principu, nije
morao nakoditi opem karakteru prie. Pisci iz ijih su djela neki motivi
posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer, Herodot, moda
125
Vidi, detaljnije, Goldstein, Bizant, 87-8.

126 p r edloak ovom tekstu je biblijsko unitenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika
-oholosti i negostoljubivosti [Biblija, Postanak, 19), ali se slinosti time ne iscrpljuju; kao to
su neki Salonitanci pobjegli na otoke, tako je i Lot s kerima uspio pobjei u nedaleki Soar,
jer je bio pravedan i dobar. Nadalje, Tomina misao da e se izbjegli narod vratiti na prvobitna
o g n j i t a i n a k o n d u e g v r e m e n a , p r i s u t n a j e j o u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u
idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo, a li i povrata k zasnova n na
u v j e r e n j u d a e B o g p o v r a t i t i s r e u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du
iskupljeni [Biblija, Jeremija, 29-33). Katii, Memoriae , 35 i d. dobro primjeuje kako je
Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slino ulozi Mojsija
u izba vljenju idova iz Egipta do ula ska u Kanaan; a zatim, 39 i d. uoa va ka ko se kljuni
izrazi u Tominoj prii podudaraju s onima u udima Dimitrija Solunskog (to ne znai da je
Toma morao znati za uda), pa se potvruje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji
na autenti nim tekst ovima biz antskih kancela rija". O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita
raspravlja G. Novak, Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita, SHP 2, 1928, 28-36.
127
DAI 29/46-9; Viz. izv. II, 12; Klai, Izvori 4- 5.
128
117
Dionizije Halikarnaki i Prokopije iz Cezareje, bizantski pisac 6. sto ljea129.

Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa
sudbinom Salone. Kako Carstvo do njegova doba, do 10. stoljea, nije
zadralo vlast nad podrujem od Draa do Istre, a na sjever sve do
Dunava130, njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedite
provincijalne uprave. Konstantin, naime, na istom mjestu nagovjetava
da e opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena", pa onda pria o
padu Salone, te zakljuuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj".
Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131.
Narodna predaja ili tradicija, meutim, dogaaje iskrivljava po svojim
sklonostima i nainu pukog razmiljanja i u bitno kraem razdoblju nego
stoje 300 ili 600 godina (koliko je prolo od "pada", pa do careva i Tomina
pisanja). Naposljetku, i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronai
trenutak kada je sjajna kasnoantika civilizacija na ovom prostoru nestala, te ju je u duem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su
i oni manje-vie ivjeli. U njihovu je mentalitetu, pa tako i u mentalitetu
srednjovjekovnog stanovnitva, bio mogu samo katastrofian kraj tako
velikog grada, pa se i sudbina provincije s njim poistovjeivala 132. Svi
drugi kasnoantiki procesi, koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i jo nekih drugih naselja na obali, bili su im nepoznati ili, vjerojatnije
-neshvatljivi.
Stoga se valja prikloniti miljenju . Rapania koji tvrdi, nasuprot do
sada uvrijeenom miljenju, da "doseljavanje u palau nije prekinulo
stvarni kontinuitet..." a "Salona je propadala vie zato stoje bila naputena nego to bi bila poruena"133. Razlozi "naputanja" ili "odumiranja
grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije vie mogao u vrijeme kasnoantike dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovnitvo, u njemu je bilo
opasno ivjeti, jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli
ratrkana sela. Blokadom prometnica u bliem i daljem zaleu Salona
gubi gospodarsku funkciju.
129
Vidi, detaljnije, Goldstein, Bizant, 83-95. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i
iscrpno izloio svoje miljenje M. Lonar, Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije
literature, Diadora 14, Zadar 1992, 418- 9.
130
Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4; Viz. izv. II, 28; Klai,
Izvori, 3.
131
Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logino", ini se da takav "pad" demanti
ra ju novij a is tra iva n ja p o koj ima s e i vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo nj e g pa da ;
Rapani, Kontinuitet, 189-217, tvrdi da titulari pojedinih crkava, osobito oni vezani uz imena
muenika i apostola ukazuju na kasnoantike i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. Vidi
M. Marasovi-Alujevi, Hagionimi srednjovjekovnog Splita, SHP 15, 1985, 269-304.
132
O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a
naselja, jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi, C. Fiskovi, Ruenje i raznoenje solinskih
spomenika, VAHD 53, Split 1952, 197-206; Raki, Nutarnje stanje. Rad 116, 177, navodi
mnoge primjere s istonojadranske obale iz 17. stoljea.
133
Rapani. Doba, 60.
118
7.1 8. stoljee
Ne moe se, usprkos svim argumentima, odbaciti mogunost da je

uistinu dolo do nekog napada Slavena ili Avara, ili Slavena i Avara, ili
Hrvata na Salonu, ali se eventualnom napadu ne moe pridati kljuno ili
presudno znaenje, a jo bi manje bilo opravdano uspjean zavretak
takvog napada smatrati "padom" 134 . Opisima o padu Salone i navodnoj
barbarskoj agresivnosti proturjei i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih sredita u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. Tako se u sluaju
Salone i Splita radi o preseljavanju ivota na pogodnija mjesta, s oevid nom tendencijom kastrizacije. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grkih
vremena sve do danas, ba kao i neto mlai Zadar, ali su se i oni
utvrivali i prihvaali izbjeglice iz okolnih, manje sigurnih podruja 135.
Primjera kastrizacije na teritoriju budue Hrvatske bilo je jo -navodno je
i srueni Epidaurus (dananji Cavtat) bio okruen kasnoantikim refugijima i utvrdama -Gradac, Spilan 136, obrambene konstrukcije na otocima
Mrkanu i Bobari 137, a najvaniji je meu svima njima Dubrovnik. Osim
toga, u ve postojeim gradovima neki su dijelovi opustjeli, pa onaj manji,
naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. U Saloni je to
bilo nemogue postii, jer je grad bio suvie velik, ak i kada je podijeljen
na istoni i zapadni dio, da bi se mogao, naputen od veine stanovnika,
efikasno braniti 138. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s
drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim
pljakaima. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjeati vrlo nesigurno
i nastojali su nai bolja sklonita. Osim toga, Salona je u ovo vrijeme sve
vie gubila na ekonomskoj i administrativnoj vanosti 139. Komunikacije u
unutranjosti postajale su sve nesigurnije, a potom i neprohodne; po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije oekuju branitelji Sirmija 140, ali ini se
da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. godine 141 veze gotovo
prekinute. Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zalea u sljedeim desetljeima 142. Prirodno je da se u takvim
uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljeima: nije se vie
134
N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a i o p l j a k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a "
(R a k i, Th om as , 24 .; Toma , K ron ik a , 3 5) - m og u e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j u i
relativno dobro ouvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti.
135
Zah val juje m I. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re
z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt i k o- ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a
grad.
136
I. Marovi, Arheoloka istraivanja u okolici Dubrovnika, Anali Dubrovnik IV-V, 1955-
6,24.
137
I. Fiskovi, O ranokranskim spomenicima naronitanskog podruja. Iz danja HAD 5,
Split 1980, 233, 246.
138
Radi se o urbs orientalis E. Dvggvea, u: Izabrani spisi, Split 1989, 105 -vidi i M. Sui,
Nova post vetera - ponovni pad Salone, Mogunosti 3-4, 1988, 330 i d.
139 Vidi, za usporedbu, M. Kozlii, Pomorska orijentacija antike Salone. Raslcre anti
kihput eva, Ka ra ka 1- 2/1988, 16-7.
140
Menandar, Excerpta de legationibus, ed. de Boor, Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
141
Rapani, Kontinuitet, 207.
142
O t ome p osredno s vjed oi i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju:
Miletl, Nekropola, 141-204.
119
mogla dopremati ni hrana, a gradsko je stanovnitvo bilo isuvie brojno

da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim koliinama. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt, nestalo je i vode, pa su stali i mlinovi
na vodeni pogon143.
Veina je autora pokuala odrediti tonu godinu "pada" Salone. Bulievo miljenje da se to dogodilo 614. godine je naposljetku openito pri hvaeno144. Meutim, danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju
pobijaju - Buli je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja
itati kao 612. godinu, ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i
506. i 551. godina 145. U Saloni je pronaena ostava novca koja je pohranjena najranije 631. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti
iskovana najmlaa kovanica, tzv. "Heraklijev novi" 146), pa je izvjesno da
je netko, tko je bio relativno dobrostojei, ivio u gradu i nakon njegova
tobonjeg pada. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni
pohraniti sluajan stanovnik koji bi ostao ivjeti u njemu poto je grad
opljakan, sruen i spaljen.
ini se daje misija opata Martina, koji 642. godine sakuplja relikvije
dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposveenu i sagraenu crkvu u
Rimu 147, argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofinom kraju
kasnoantike civilizacije na ovim prostorima. Iako literatura tumai kako
su kosti salonitanskih muenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148,
ini se loginijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz
Salone. Kada grad prestane postojati ili pone zamirati, onda se sveci-zatitnici mogu odnositi, jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je
razvijena, a posjedovanje relikvija jest presti i pitanje identiteta gra dova 150 , pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao, pogotovo
stoga to nije bio neposredno ugroen.
Smatralo se da je i Nin doivio sudbinu slinu Saloni 151, ali ni za takve
tvrdnje nema dokaza. U Ninu ima, u odnosu na klasino antiko razdo143
Vidi, opirnije, Goldstein, Bizant, 87-8.

Buli, Spisi, 320-32.
145
B. Gabrievi, Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane, DS I, Split
1975, 96-101.
146
I. Marovi, Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona, DS II, Split 1984,
293-314.
147
Mber pontificalis I, 330.
148
Katl, Vjerodostojnost, 102; Isti, Rasprave i lanci, 254 i d. Vidi, detaljnije objanjenje:
Goldstein, Bizant, 88-90.
149
O znaenju relikvija za opstanak ili napredak kranskog grada u srednjemu vijeku,
vidi: G. Suboti, Peici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim, ZRVI 21, 1982, 213-36. O
tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve, s bogatom lit.: M. Matijevi-Sokol,
Toma Arhiakon i crkvena organizacija u Saloni, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC
JAZU 15, Zagreb 1988, 11-26.
150
J. Le Goff, Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd 1973, 478.
151
Perii, Nin, 110; . Batovi, M. Sui, J. Beloevi, Nin, problemi arheolokih istraiva
nja, Zadar 1968.
144
120
7. i 8. stoljee
bije, relativno malo kasnoantikih nalaza 152, a kako se pribliavao rani

srednji vijek, nalaza je sve manje. U to vrijeme Nin postupno gubi obiljeja
antikog grada, u njemu polako zamire ivot, pa se vjerojatno pretvara u
tipinu utvrdu toga razdoblja. ini se da u 7. stoljeu autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovnitvo u Ninu nije bilo uniteno ili nije u
potpunosti izbjeglo. Osim kontinuiteta imena, dokazi za to postoje u
pisanim izvorima kasnijih stoljea 153 . Ni novo slavensko-hrvatsko stanovnitvo nije zasigurno tada jo u veem broju ni pristiglo do obale.
Ukapanja na velikoj nekropoli na drijcu kod Nina poela su u drugoj
polovini 8. stoljea, ili ak krajem tog stoljea, ali ostaci kostura svjedoe
o tome da je veina pokopanih bila antropolokim karakteristikama vrlo
bliska autohtonom ivlju 154. Tako se, izgleda, vrlo slina etnika situacija
zadrala na podruju Nina dva, pa moda i vie stoljea. Iz bizantske
perspektive bilo je na istonom Jadranu i povoljnije smjetenih luka nego
to su to bili i Nin i Salona, pa je to svakako bio jedan od inilaca u
slabljenju, a zatim i u depopulaciji i naputanju Nina (i Salone) kao
znaajne uporine toke Bizantskog Carstva. Za ova dva mjesta, kao i za
neke druge gradove na Jadranu, nametao se problem: mogu li oni svoju
prvotnu antiku funkciju (gospodarsku, administrativnu, prometnu), trans formirati u poziciju pogodnu za obranu, a da samo naselje povoljno stoji
na pomorskom putu uz obalu. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od
relativno male vanosti, za Hrvate e Nin biti mnogostruko znaajan, jer e
predstavljati siguran izlazak na more i omoguiti Hrvatima da se priblie
Zadru. Stoga e Nin postati jedno od vanih sredita hrvatske drave.
Slian je sluaj Narone: smjetena u delti Neretve, na prometnici koja
povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu, kao vano kransko sre dite ona 155 gubi na znaenju onoga trenutka kada se Slaveni poinju
naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju, a
pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili blioj okolici naseljavaju Slaveni. Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve vie suvi nom, a stanovnitvo seli prema obali. ivot se u Naroni i njezinoj okolici
postupno gasio, a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. i poetkom 7. stoljea 156 . Neki ruilaki napad
152
Isto, 80; Z. Brusl, Podmorska arheolok a istraivanja k od Nina, Radovi Za dar 19,
1972, 245-53, raspravlja o amforama koje su sline onima iz Grke i Male Azije u razdoblju
4- 6. a na j ka sni je ih se da tir a poe tk om 7. st ol je a ; Vidi i : V. Ma t r ovi , Gra d N in i na e
pomorstvo. Zada r 1969, 14-7.
153
154
Beloevl, Kultura 23.
155
Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530. i 533. godine (N. Klai , Hi sto ria Salonitana
Maior, 81 i d.). Vidi o Naroni openitije, N. Cambi, Arhitektura Narone i njezina teritorija u
kasn oj antici Ra dovi FF- a u Za dr u 24/ 11, 1984-5, 58.

156
. Rapani, Arheoloka topografija Poganije , Iz danja HAD 5, Split 1980, 269; Isti.
Doba, 59-60; takoer, Goldstein, Bizant, 96. E. Marin, Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni,
Refe rat na simpoziju "Raa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaa" , Zagreb 1992, ta koer,
E. Marin, Krstionica u Naroni od V. stoljea do v remena Domagoja?, Kai 25, Split 1993,
361-8, ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. godinom, ali da nakon toga nije
"dokumentirana neposredna destrukcija".
121
mogao je taj proces samo ubrzati. U to se vrijeme ve afirmira Ston,

naselje i utvrda na pomorskom putu, a to bi trebala potvrivati ekvacija
Ravenskog geografa - Pardua id est Stamnes 157, jer se Stamnes vjerojatno
odnosi na Stonsko polje i zaljev 158. ini se daje u isto vrijeme, poetkom
7. stoljea, zamro ivot i u gradu Colonia ClaudiaAequum (dananji itluk
kod Sinja) 159 , a na junijem podruju sredita ivota iz stare se upe
Grbalj na visoravni premjetaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom
prvi put spominje u 7. stoljeu u djelu Ravenskog Kozmografa 160. Na
itavom jadranskom prostoru, a i u unutranjosti (na mjestima gdje se
ouvao kasnoantiki kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161.
Iako je slavenska kolonizacija na istarskom podruju bila osjetno
intenzivnija negoli prema junijim dijelovima obale, dakle, iako su ope
prilike bile poneto drugaije, istarski grad Nezakcij (kod Vizae) doivio je
vrlo slinu, ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni. Ni Nezakcij nije
"propao", ba kao ni drugi gradovi, nego je vjerojatno odumirao polako,
moda ak tijekom itavih dvjesta godina do poetka 9. stoljea 162. ak i
da su Slaveni osvojili Nezakcij, ak i da su ga djelomice spalili, ivot se na
tom mjestu mogao odrati - ili se autohtono stanovnitvo zadralo, ili se
vratilo, pa se moglo i pomijeati s pridolicama.
157
Ecclesia Ravennatis, 208.

Tako locira Parduu M. Zaninovi, Antika osmatranica kod Stona, Situla 14/15,
Ljubljana 1974, 163-73, i isti, Limitacija Stonskog polja, Adriatica praehistorica et antiqua,
G. Novak dicata, Zagreb 1970. 489, doim J. Medini, Znaajke, 72-5, te I. Bojanovski,
Rimska cesta Narona - Leusinum kao primjer saobraajnog kontinuiteta. Godinjak Centra za
ba lk an o l o ka i st r a i va nj e, k nj . 8 , Sa raj e v o 1 9 73 , 1 37 - 8 7, l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t
Gradac, 5 km jugoistono od Ljubinja u istonoj Hercegovini. ini se da j e Zaninovie va
pretpostavka loginija, to opirno objanjava Goldstein, Bizant, 96.
159
A. Miloevi, Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne bronane matrice iz Arheo
lokog muze ja u Zagrebu, VAHD 83/1990, 117 -24.
160
"S ta ri je Ag ruvi j prop a o po e tk om 7. vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. Obin o se
uzima godina 638. kao godina propasti ovoga grada" -vidi, P. Butorac, Teritorijalni razvitalc
Kotora, Anali Dubrovnik 10-11, Dubrovnik 1962-3, 43-4. Vidi i Ecclesia Ravennatis, 208, s.
IV, 26; 379, c. V, 14.
161
162
Vidi, openito, Marui , Slavenski, 63-70; Isti, Prilog poznavanju kasnoantikog Ne zalccija, SHP 16/1986, 63 i d. Marui citira izvore 13-15. stoljea koji svjedoe o postojanju
158
naselja u to doba, to bi ak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. Meutim, isti

autor u: Prilog poznavanju, 57 i d. tvrdi da "prostor bazilike gemine doivljava odreene
promjene... na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva eljezna
trokrilna vrka strelica. Pojedini zazidani ulazi i ostaci obinih ognjita zidanih kamenjem
svjedoe rjeito o profaniranju sjeverne i dijela june crkve u razdoblju kada su bili crkveni
zidovi jo srazmjerno dobro ouvani. Moe se pretpostaviti (sic!) da su pri istraivanju
iskopani takoer predmeti materijalne kulture, koji, meutim, nisu privukli pozornost
kopaa (radi se o ranijim istraivanjima)..." ini nam se, ipak, da tragovi vatre, naknadne
dogradnje i dvije strelice, ije podrijetlo nije poblie objanjeno, nisu dovoljan dokaz o
nazonosti Slavena, a jo manje o njihovu ruilakom pohodu. Naposljetku, teko je na
osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao
netko naseliti poto su ga napustili starosjedioci, a da su to bili Hrvati - Slaveni, to bi valjalo
tek dokazati.
122
7. i 8. stoljee
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata

uz istonojadransku obalu i u neposredno zalede
ini se da su se Hrvati i njima pridrueni Slaveni relativno sporo
sputali od bive granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu. Da
se ivot nije ba odjednom ugasio na tom prostoru svjedoi i neto
pronaenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronaen u
Sisku 163 , a sa itavog panonskog podruja, dakle s prostora to su ga
zauzeli Avari i Slaveni od 568. do 679. godine, sauvano je 6 komada
novca Mauricija Tiberija, 7 Foke, te 12 Heraklija I. i Heraklija Konstantina, od ega je znaajan dio krivotvorenih 164. Dakle, ini se da se gospodarski
ivot gasio postupno, kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta podruja.
Postoje i dodue rijetki nalazi novca s poetka 7. stoljea s jadranskog
priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra, jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika, te konano jedan Heraklijev solid iz Nereia, zakopan
nakon 668. godine 165. Stoga se moe pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i
Slavena u zalee Jadrana do njihova irenja i zaposjedanja veeg dijela
obale moralo proi barem dvije stotine godina. injenica jest da na po druju omeenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheolokih dokaza
slavenske (ili hrvatske) nazonosti sve do kraja 8. stoljea. Zbog toga i
priu cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara, o kojoj raspravljaju i
najnoviji historiografski prilozi, valja preuzimati s mnogo rezerve 166. Stoga je
mogue da se veina Hrvata (ba kao i Slavena openito) u prvom
razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako
su neki Slaveni, odnosno Hrvati, ve 642. godine izali na more i uspjeli kod
Siponta dosei talijansku obalu) i da se ono "naredio" - Kelevoei i
TCpOGtdêi Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki naelni sporazum o
naseljavanju 167. Ne mora se takva situacija tumaiti samo sporazumom s
Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile, nego i mogunou da
ostanu na podrujima koja su bila barem malo slina onima u postojbini.
Pri tome su preteno umoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli kre vito jadransko zalee. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu, jer im se
163
I. Mirnlk, Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje, VAM, 3. ser., 23, Zagreb 1990, 167.
Po Mimiku, n. dj., D. Csallany, Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. Resume:
L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares,
AAHung, 2/1952, 235-50. ini se da ne moe biti ba sluajno, da u isto vrijeme u koje se
datira Fokin novac u Sisku, nastaje i mala ostava u relativno dalekom Cariinu gradu u
istonoj Srbiji, od 6 folisa - Foke 2 i Heraklija 4, zakopana 613. godine -vidi, V. Popovi,
Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. Male i
rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji, Numizmatiar 71, Beograd 1984,
57-90.
165
I. Mirnik, Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje, VAM, 3. ser., 23, Zagreb 1990, 167.
166
DAT 30/67-72; Viz. izv. II, 30-1; Klai, Izvoru 3-4; Vidi, N. Klai, Najnoviji radovi o 29,
30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio, cara Konstantina Porfirogeneta, SHP
111/15, 1985,31-60.
167
DA/31/17- 9; Viz. izv. II, 38-40; Klai, Izvori 5.
164
123
teko bilo privii na kamen i na ivot uz more. Trebalo je proi dosta

vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari, zemljoradnici i stoari
postanu vjeti klesari i ribari. Stoga e se vjerojatno vei interes ljudi iz
zalea za ivotom na obali javiti neto kasnije -u 9. stoljeu. Tada e se to
manifestirati i u politici njihovih drava - Sklavinija, koje e prisiliti
primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo e po
bizantske, dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je,
valja pretpostaviti, uglavljen prije dva stoljea.
Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja traiti u arheolo kim nalazima. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod
Knina nedvojbeno pripada 7. stoljeu, moda ak i njegovoj prvoj polovi ni169, nalaz iz Kaica, udaljenog oko 25 km od Zadra i blieg obali, pripada
neto kasnijem vremenu (kraju 7., a moda ak kraju 8. ili poetku 9.
stoljea) 170. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina mogue je datirati
ak i u kraj 7., ali zasigurno u 8. stoljee. ini se daje tako rani dolazak
Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio mogu, jer su
sjedita bizantske vlasti, Trogir ili Zadar kao najblia, bila prilino dale ko171. Neto kasnijem vremenu, otprilike u 8. stoljee, pripada i grob u
Lianima Ostrovikim 172. Napokon, kraju 8. i poetku 9. stoljea pripada i
veliko groblje drijac kod Nina 173. Dakle, u to se vrijeme Hrvati sputaju
barem na neke dijelove obale. U 9. stoljeu nastalo je starohrvatsko
groblje na poloaju Kosa u ibenskom Donjem Polju 174, a dokaza o boravku
Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve vie 175. Na primjer, i na
prostoru dananjih Katela postoje jasni dokazi o radikalnoj etnikoj
promjeni oko 800. godine; nakit koji je datiran 7. i 8. stoljeem iskljuivo
je mediteransko-bizantskih obiljeja 176 , da bi od 9. do 12. stoljea pre168
DAI30/133-8; Viz. izv. II, 36; Klai, Izvori, 27.

J. Koroec, Ostava bronanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina, SHP, III.
serija, 6/1958.29-44.
170
Beloevi, Kultura, 46-8, 67-9. Usp., Z. Vinski, Glose uz dvije novije knjige o prolosti
Slavena, SHP 16/1986, 200-1.
171
Z. Gunjaca, Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje, Arheoloki pregled
27/1986, Ljubljana 1987, 127-8; Isti. Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje,
Arheoloki pregled 28/1987, Ljubljana 1989, 148-150; Isti, Istraivanja u Dubravicama kod
Sk radin a (ra dni na slov), refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ", Za gre b, 17-8. sije nja
1989. Grobne su rake bile obloene drvetom, a pronaeni su noevi, vrak strelice, te jedan
rimski i jeda n bizantski prim jerak novca.
172
R. Juri, Ranosrednjovjekovni grob iz Liana Ostrovikih kod Benkovca, Diadora 10,
Zadar 1988, 185-91.
173
Beloevi, Kultura, 95-139.
174
Z. Gunjaca, Grob jedne hrvatske plemenske odlinice iz 9. stoljea. GZ, 121-32.
175
O granici do koje su stigli Hrvati mogu posluiti istraivanja N. Jakia: iako analizira
primjere iz kasnijih vremena, njegovi rezultati mogu posluiti i za rani srednji vijek - Draga
svetog Krevana u Dildu o tisuitoj obljetnici osnutka samostana. Radovi FF u Zadru, Razdio
povijesnih znanosti 12, Za dar 1986, 205-28.
176
Z. Vin ski, Nau nic e zvje zdolikog tipa u Arhe olok om muze j u u Z ag rebu s pose bni m
osvrtom na naunice srebrnog nakita aavica, SHP 2, ser. III, 1952, 32-3; Isti, Kasnoantiki
169
124
7. i 8. stoljee
vladavao "ranohrvatski nakit izraen prema kasnoantikim i bizantskim

uzorcima u domaim radionicama" 177. Upravo od 9. stoljea gradi se itav
niz naselja na padinama brda koja su okruivala prostor izmeu Splita i
Trogira 178. Sputanje iz prenapuenog i siromanog krkog zalea prema
obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. Hrvatsko
stanovnitvo "tei k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondanjim dal matinskim (bizantskim) gradovima, odnosno lukama" 179, a to e biti jo
oiglednije od 9. stoljea nadalje, kada to bude i otvorena nakana ojaale
kneevske vlasti. Meutim, upravo primjer ire trogirske i splitske okolice
pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin, ali u ovom je sluaju
rije o utvrenoj luci) izgrauje relativno daleko od mora, otprilike jedan
ili ak vie kilometara, a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada. O sputanju Hrvata prema obali postoje svjedo anstva za prostor od Zadra do Splita, a za prostore junije i sjevernije
podataka je mnogo manje, ili ih uope nema.
U takvim je procesima donekle iznimka Istra. Doseoba i stalni boravak
Hrvata-Slavena potie starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i
mreu katela 180. S druge strane, tih je starosjedilaca bilo, zbog iseljava nja
(bjeanja), epidemija, gladi, manje nego prije, pa oni smiljeno naselja vaju
pridole Hrvate na opustjele teritorije. Etniki sastav ostao je
nepromijenjen jedino na najjunijem dijelu Istre, u Puljtini 181. U tom se
procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije. Prvo je bilo oko 600. godine, a "druga" kolonizacija dogaala se oko
800. godine. Rianski platit, koji je nastao 804. ili neku godinu kasnije,
biljei dogaaje po "drugoj" kolonizaciji, tijekom koje se jo manje nego
prije postavljao problem etnike razliitosti; osim to je dolo do sukoba
zbog uvoenja feudalnih odnosa, koji su za nekadanje bizantske podani ke bili potpuna novost, bitne su bile razlike u kulturi, posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini predslavenskog supstrata,
VAHD 69 (1967), Split 1974, 5-61: R. Juri, Srednjovjekovni nalt u Katelima, u: Zbornik
Katel-Suurac od prapovijesti do 20. stoljea, Split 1992, 136-7.
177
Juri, n. d]., 137.
178
Babi , P rostor, 78; Jelo vi na, Sta rohrva tske nek ropole, 32, 41, 58. O nas elj avanj u
suurakog prostora: T. Buri, Srednjovjekovno selo Suurac i njegovi spomenici, u: Zbornik
Katel-Suurac od prapovijesti do 20. stoljea, Zagreb 1992, 101-33.
179
Rapani, Hrvatska za Branimira, 16.
180
Vidi, openito, B. Benussi, Nel medio evo /Pogine di storia Istriana, Parenzo 1894; B.
Marui, Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960; Isti, Materijalna kultura Istre od 5. do 9.
stoljea, Arheoloka istraivanja u Istri i Hrvatskom primorju, Izdanja HAD 11, Pula 1987,
91. ini nam se, ipak, daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u ve objanjenim sluajevima u
Dalmaciji) ipak kasnoantiki strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo
prije dolaska Hrvata i Slavena. Tako je zid Pucinum - Forum Iulii (Cividale, edad) trebao
tititi ulaz u Italiju, a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. stoljea (vidi
kartu, Marui, Kultura, 82).
181
Marui, Kultura, 91 i tamo lit.; Takoer, L. Margeti, Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. stoljee), iva antika 32, 1, Skopje 1982, 53-82; Isti, "Histria" u dvije vijesti iz prve
polovice VII stoljea, iva antika 32, 2, Skopje 1982, 171-6.
125
darstvu izmeu nekada bizantskih, a sada franakih gradova u priobalju

s jedne, te slavenskog zalea s druge strane. Ta se razliitost takoer
postupno gubi po franakom osvajanju na prijelazu iz 8. u 9. stoljee.
Franci su, a potom i vlasti koje su slijedile za njima, u duem razdoblju, u
ranomu srednjem vijeku, uspjeli integrirati preteni dio Istre u jedinstven
politiki, gospodarski i kulturni prostor. 182
Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traeni. Osim toga, ak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetiki
duh; nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinanih nalaza, autor ne
postavlja pitanje: "to bi takav podatak znaio u cjelini povijesti toga
vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni.
Iako je neosporno da su sve datacije prilino dvojbene (mogu varirati
nekoliko desetljea, pa ak i itavo stoljee), iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni, naseljavanje Hrvata (i Slavena) tee, barem to se tie
zalea Zadra, Trogira i Splita, rijenim dolinama Krke, Cetine i Zrmanje i
prohodnijim krajevima mnogo bre prema morskoj obali nego prema
teko pristupanim krajevima, primjerice planinama Svilaje i Promine.
Moda su ovaj proces breg i snanijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali imbenici o kojima se moe samo nagaati. Mogue je, na primjer,
da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano
potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi, kao i vrlo pogodnim
izlazom na more. Napokon, poetkom 9. stoljea Aachenski ugovor Bizan tu
ostavlja civitates maritimae, a Hrvati (izvor, dodue, kae - Slaveni, ali se
podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franakim vrhovni tvom
dre zalee183. Samo nekoliko desetljea kasnije mnoe se izvori koji
svjedoe da su se Hrvati spustili na more 184 - Gottschalk tvrdi da je
Trpimirov dvorac bio na samoj granici budueg rata 185, a car Konstantin
da su "palaa i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186, to znai
da su se u 9., odnosno 10. stoljeu Hrvati pribliili Splitu na samo koji
kilometar.
Moda bi za poblie odreivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata
i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture openito na
nekom teritoriju mogla posluiti toponomastika: Karin, Nadin, Aserija,
Bribir, Skradin, Promina, Knin, Sinj, Trilj, Dicmo i Klis 187 sauvali su
182
B. Marui, Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljea, u: Arheoloka istraivanja u

Istri i Hrvatskom primorju. Izdanja HAD 11, Pula 1987, 100.
183
Tekst Aa chenskog ugovora, djelomian i prenese n, vidi u: Vita Ka roli Magni, c. 15;
Takoer, Raki, Documenta, 315.
184
O t i m d oga a j i ma op se no na d r u go m m j e s t u, gd j e e se t o ob r a d i t i kr o n ol o ki m
redom -vidi, Raki, Documenta, 6, 334-6. 363-6, 374; Klai, Izvori, 19- 29.
185
K a t i , G ot t sc h a l k , 1 0 . K a t i s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u , B i j a i m a i l i P od s t r a n i u
P olji kom primor ju, to se ini vjerojatnim, ukoliko se napada o Split ili Trogi r, ali se ka o
neprijatelj spominje samo "narod Grka", tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu
obale i gradu na njoj (primjerice Zadru).
186
OAJ31/26-30; Viz. izv. II, 42.
187
Jaki, Constantine, 325.
126
7. i 8. stoljee
antika imena. I u salonitanskom ageru, gdje su ve od 9. stoljea zasigur no naseljeni Hrvati, utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao
je i dalje iznimno jak 188. No, relativno je malo toponima koji su ouvali
antika imena izmeu Dinare i Drave, kao to su, primjerice, Delm.in.iwn
-Duvno, Siscia - Sisak, Strmium - Srijemska Mitrovica, Colapis -Kupa, pa
zatim Urpanus Vrbas, Basanius (Basinus, Bathinus, Bosina, Bosond)
-Bosna, Drinus - Drina, Corcora - Krka (u Sloveniji), uz, naravno, Savu,
Dravu i Dunav (Savus, Dravus i Danubius). Radi se prvenstveno o imenima rijeka, a velika veina drugih toponima kasnijeg je postanka.
Neki su istraivai smatrali da je ouvanje antikih imena mjesta uz
Cetinu dokaz da se du ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica,
i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stiu sa
sjevera do Cetine, otprilike krajem 6. i poetkom 7. stoljea, pa do navod nog pada Salone koje desetljee kasnije 189 . Takvu je tezu vrlo teko
prihvatiti; to bi, naime, znailo da se sva imena na tadanjim slavenskim
podrujima slaveniziraju u tih 10-20 godina, koliko je navodno granica
bila na Cetini, a da se potom, kada Slaveni prijeu na prostor juno od
rijeke, ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime. ini se stoga da je ipak
vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u veem broju Cetinu i Zrma nju te da se sputaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom
razinom190 umnogome pribliavaju primorskim gradovima i romanskom
elementu. Zato i priobalna podruja koja zaposjedaju ne preivljavaju
potrese sline onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od poetka 7.
stoljea.
Vjerojatno je na obali i na otocima jo dosta dugo bilo i manje Hrvata (i
Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. Osim toga, jaka prisutnost
kasne antike odrala se u priobalju i na otocima zahvaljujui i tradicijama
(ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. Naime, u
trenutku kada je proces pokrtavanja bio intenziviran, prvo je bilo zahva eno neposredno zalee i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mino ili potpuno bili sauvani sakralni objekti, pa je ostalo i kranskog
stanovnitva 191. Time se opet mogao nametati i latinski jezik ak i Hrvatima
(Slavenima), pa su se i stara, antika imena mogla odrati. Uostalom,
granica izmeu bizantskog i hrvatskog teritorija nije znaila i etniku
jednoobraznost, bilo s jedne, bilo s druge strane granice. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazonosti latinskog elementa u Ninu, dakle
na podruju koje je ak postalo i sredite hrvatske drave 192 . Takvih
188
. Rapani , Prilog prou av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u
ranom srednjem vijeku, VAHD 74, Split 1980, 189-217.
189
Vidi, detaljno, Jaki, Constantine.
190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r a n s t v o, a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i
dr ut ve nu orga niz i ranost koja e i m omoguiti da se ka o sa mos voja n i mbe ni k poja ve na
istonojadranskoj obali.
191
Rapani, La costa, 848-50.
192
Perii, Nin, 107-8.
127
podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika - grkog,

latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo; o tome da jedan odreeni
krug ljudi poznaje grki svjedoe i ostaci u toponomastici Dubrovnika
(ime vrata "ntXr\" tono odgovara istoznanoj grkoj imenici), kao i vijesti
Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoTepa) 193.
Takvo je stanje bilo na junijim dijelovima istonojadranske obale, to
ukljuuje i Duklju, jer se u njima utjecaj helenskih, sredinjih dijelova
Bizantskog Carstva ipak jae osjeao. Meutim, dvojbe oko prvenstva
grkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo - ak i na
junijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata, a i on je
bio derivat latinskog. injenica da romanski jezik istonojadranske obale
ima vie dijalekata -junodalmatski, srednjodalmatski, gornjodalmatski
te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj meusobnoj jezinoj komunikaciji, kao i o injenici da su jezina, etnika i drutvena situacija bile
razliite od sredine do sredine. Osim toga, antropoloka istraivanja svje doe o izmijeanom stanovnitvu - neki posjeduju antropoloke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca, drugi, pak, slavenskih doselje nika195.
Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nuno morala imati agresivno obiljeje. Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. Moglo je biti ak upravo
suprotno - mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova, slina ve
spomenutoj u Istri, ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u
7. i 8. stoljeu 196, zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele
zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. Slaveni su doseljavali i u Italiju, na teritorij Ravenskog egzarhata i
na druge prostore, s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima
starosjedilaca s doseljenicima 198.
No, gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske
Dalmacije. Ta ih injenica ne ini manje znaajnima za hrvatsku povijest.
Naprotiv, iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine
u vrijeme kada je hrvatsko drutvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati.
193 vidi. I. uri, Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita, ZRVI 24/25, 1986,
117-21.
194
P. Skok, Dolazalc Slovena na Mediteran, Split 1934, 113-22.
195
Beloevi, Kultura, 61; Takoer, F. Veljanovska, Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne
nekropole Salone, VAHD 83/1990, 233-55; . Miki, Antropoloki profil srednjovekovne
nekropole u Mravincima kod Splita, VAHD 83/1990, 225-32; G. Pilari, Fenotipske znaajke
bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Arheoloki radovi i rasprave 6, Zagreb 1968,
236-91; laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza. Iako antropoloke razlike ne znae
odmah i etni ke, jer sluajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni, ovi
podaci ipak mogu posluiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni.
196
Vidi, Ostrogorski, Istorija, 132, 145 i d. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj
Aziji.
197
DAI29/289-90; Viz. izv. II, 25; Klai, Izvoru 43.
198
A. Guillou, Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle, ZRVI 14-5.
1973, 11-6.
128
7. i 8. stoljee
Uostalom, u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao sredita trgovine,

crkvene i dravne vlasti. Formiranje i postupno jaanje dravne organiza cije (od 9. stoljea) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija.
Otprilike tada je zapisano (ili moda u 10. stoljeu) da postoje utvrde
-motpa -i da ih je najvie u Hrvatskoj, ali da ih ima i u drugim istonojadranskim Sklavinijama. Ukupno ih je nabrojeno ak 30 199 , a one su u
prvo doba samo kontrolirale komunikacije, da bi s vremenom preuzimale
i druge funkcije.
Bez obzira na to to su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti ivotu na novonaseljenim prostorima, bez obzira na to to su ti
prostori stoljeima omoguavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost
prihoda (rudno bogatstvo, ume, stoarstvo i ratarstvo, trgovina, koristi
od blizine mora ili ivota na samoj obali), opa situacija u 7. i 8. stoljeu
nije pogodovala razvoju hrvatskog drutva. tovie, bila je, ini se, i
presudan imbenik koji je odravao Hrvatsku u posvemanjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih
dogaanja.
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi Bizanta,

Langobarda i Avara
Kako je stanovnicima zalea istonojadranske obale bilo vrlo teko
kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima,
logino je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. Plod tih veza u 7. i 8. stoljeu su i mali,
polagani pomaci u razvoju drutva koji postaju vidljivi tek u dogaajima
bogatom 9. stoljeu. ini se da bijedan dogaaj iz toga razdoblja mogao
posluiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj to se openito moglo dogaa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642.
godine200. Po Pavlu akonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma
stigli u blizinu Siponta, iskrcali se i utaborili. Jedan od langobardskih
monika, Ajon, napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. Kasnije je doao
njegov brat Radoald, razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku, time ih
zbunio, pa ubrzo na njih i navalio. Neke je ubio, a ostale natjerao u bijeg,
te se oni na tim prostorima vie nisu pojavljivali 201.
199
DAI31/68-70; 32/149-51; 33/21-2; 34/19- 20; 35/12-3; Viz. izv. II, 44, 58, 61. 63-4;
Klai, Izvori, 43.
200
Taj je dogaaj zabiljeen u djelu Pavla akona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne
zna za posebna plemenska ili narodna imena. Meutim, kako su ti Slaveni oigledno doli sa
suprotne obale Jadran a, a najblii Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala, ova s e
epizoda bez rezerve moe uklopiti u hrvatsku povijest.
201
Pavao akon, Langobardl IV, 28.
129
U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sueljavanja na

Apeninskom poluotoku logino je pretpostaviti da su Slaveni djelovali, ako
ne pod vrhovnitvom, a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu
korist 202. Koliko se dade zakljuiti iz pripovijedanja Pavla akona, na
putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem, a nisu se ni
sakrivali od pogleda stanovnika grada. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se, ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas). itava pria odgovara
pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovnitvom (jer Carstvo
uistinu ima monu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu), a izvode
je Slaveni (ije ratovanje karakteriziraju iznenaenje i lukavstvo). Nije
sluajno cilj napada bio Sipont. Bila je to vana luka i uporina toka na
putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. Poluotok Gargano
i Sipont na njegovoj jugoistonoj strani nisu se mogli zaobii. Dakle,
Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove
koji vode od grada prema unutranjosti Apulije i Beneventa, i tako ga
odsjekli od mogue pomoi 203. Stoga su Langobardi morali napasti.
Sudei po spomenutoj prii, ini se da su Hrvati-Slaveni na istonojadranskoj obali mogli relativno brzo nauiti ploviti, ba kao to su u prvoj
polovini 7. stoljea neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljakali 204.1 Teodor
Sinkel, u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. godine, tvrdi da
su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uoe u
poslove Romeja" 205. Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala, kao to
su stoljee-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili
dvije generacije) nauili pomorsku vjetinu i Vandali ili Arapi 206. Moe se
pretpostaviti da ti vjeti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci
vandalskih ili arapskih osvajaa, nego autohtono sredozemno stanov nitvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . I zbivanja na Jadranskom moru openito odgovaraju sredozemnima - na talijansku su obalu Slaveni mogli prijei samo uz suradnju
stanovnika bizantskih posjeda na istonoj obali Jadrana ili na njihovim
brodovima. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sunjeva" - redemp202
Tako tvrdi ii, Povijest 287, a slinog je miljenja i Jireek, Istorija, I, 59-60, Viz.
izv. II, 40, te Katii, Filoloka razmatranja, 90. Antoljak, Pohod, 12, pretpostavlja "da napad
nije izvren u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor. Bizant samo nije bio protiv takve
akcije..." Nasuprot tome, A. Guillou, Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle,
ZRVI 14-5, 13, povezuje ove podatke s izvjetajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili
dalmatinsku obalu zato to su ih s nje potjerali Hrvati, kojima je, pak, car Heraklije dopustio
da se nasele. Meutim, u Pavlovu prianju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv, ini se da su oni vrlo jaki, sigurni u postupcima, a ni u jednom izvoru nema ni
naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata. Vidi, opirnije, Goldstein, Bizant 146 i d.
203
Vidi, detaljno, Goldstein, Bizant, 146 i d.
204
Jireek, Istonja, I, 56.
205
Homilija O mahnitom nasrtaju bezbonik Avara i Perzijanaca..., u: Viz. izv. I. 165;
Analecta avarica, ed. L. Sternbach, Cracoviae 1900, 14.
206
H. Ahnveiler, Le Byzance et la mer. Pari 1966, 11-4.
207
Vidi, opirnije, Goldstein, Bizant, 178-9.
130
7. i 8. stoljee
tio captivorum, koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove

krajeve 208, i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i
starosjedilaca pod bizantskim vrhovnitvom s druge strane.
Jo od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno
sve manje angaira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na
obalama Jadrana i u Italiji. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. stoljea
sredinjim dijelovima Carstva (Balkanu, zapadnoj Maloj Aziji, pa ak i
samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni, Avari, Perzijanci i
Arapi209. Veze izmeu pojedinih dijelova Carstva sve e vie slabiti i
dezintegracija prostora, tipina pojava kasne antike, sada e sve vie
postajati opa karakteristika. Osim toga, Bizantsko je Carstvo, odnosno
Carigrad i sredinje pokrajine, s vremenom postajalo sve vie grka drava
s grkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. Latinski je
postupno bio istiskivan, pa e i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa
zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija,
to e se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. Ni stanje u
kranskoj crkvi nee biti povoljno; spor koji je potresao crkvu jo od
polovine 5. stoljea - monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove
naravi) smirio se polovinom 7. stoljea, kada su preteno monofizitske
istone bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa, pa je razlog za svau
nestao sam od sebe 211. Do polovine 8. stoljea izbio je novi spor, ovaj put
oko kulta ikona, da bi sukob kulminirao praktiki do raskola izmeu
Rima i Carigrada 212. Time su bizantska crkva, a i Carstvo u cjelini, gubili
utjecaj na svojim istonojadranskim posjedima, pa e trebati velik anga man u 9. stoljeu da se on obnovi. Stoga odluka cara Lava III. (717-741)
732. godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama, meu
ostalima i Ilirikom, Prevalitanom i Dalmacijom, u tom trenutku nije bila
od velikog znaenja, ali bit e bitan preduvjet za akcije u 9. stoljeu 213.
Ipak, slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na estom
opem saboru 754. godine u Nikeji, na kojem je, pod pritiskom cara
Konstantina V. (741-775), zauzet vrlo vrst ikonoklastiki stav, to njima
najvjerojatnije nije bilo po volji 214. Tridesetak godina kasnije, 787. godine, na
crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup
Ivan, rapski biskup Urso, osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup
208

Ostrogorski, Istorija, na raznim mj.; Goldstein, Bizant, na raznim mj.
210
Vidi, Goldstein, Bizant 112 i d. Tim se problemima najopsenije bavio P. Goubert,
Byzance avant l'Islam, t. II, Byzance et VOccident II, Rome, Bijzance et Carthage, Pari 1965,
78 i d.
211
212
G. Ostrogorski, RimiVizantijauborbizakultikona, Dela 5, 164-81.
213
ii, Povijest, 289-90. O odnosu hrvatske crkve prema istonoj i zapadnoj, vidi
opirno, Raki, Nutarnje stanje. Rad 79, 170 i d.
214
O saboru Izvjetava Mihael Sirijac, koji svjedoi o "dalmatinskim biskupima", ne
navodei gradove iz kojih dolaze - vidi, I, B. Chabot, ha chronique de Michel le Syrien, Pari
1901. vol. 2, 520.
209
131
Ivan215. ini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant

ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po druju, o emu bi mogao svjedoiti danas izgubljeni peat ravenskog
egzarha Pavla (723-726) koji je pronaen u Solinu 216. Pitanje je samo jesu li
dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamonjem egzarhatu, ili su bili posve samostalni 217 . Da su neke veze Dalmacije s
Ravenom postojale svjedoi i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji
je bio rodom iz Dalmacije. 218
Iako stanovnici istonojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov nitvom po mnogo emu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamo njem kulturnom krugu, ponajprije po tome to nisu govorili grkim ili
nisu bili dio grkog (helenskog) naroda, ipak ih oni koji obavjetavaju o
lokalnim prilikama zovu "Grci"; tako papa Hadrijan I. (772-795) u jednom
pismu pie o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219, a benediktinac
Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens
Graecorum) mislei nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. U sljedeem navodu, meutim, Gottschalk spominje "ljude Latine
podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221, to potvruje da termin "Grci" oznaava samo politiku, a
ne etniku pripadnost. I grki izvori, odnosno Konstantin Porflrogenet,
svjedoe o tome da se stanovnitvo istonojadranske obale razlikuje od
stanovnitva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji", dakle
carevi podlonici, jezik kojim se slue u Zadru nedvojbeno je latinski 222.
Komunikaciju s Hrvatskom s june i zapadne, dakle s jadranske stra ne, otkuda je za okolni svijet i Evropu openito bila najpristupanija,
umnogome su ometali Langobardi, odnosno njihove dravne tvorevine na
Apeninskom poluotoku. Langobardi su doselili u Italiju 568. godine, dakle
samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri
godine po Justinijanovoj smrti. U samo nekoliko desetljea osvojili su
najvei dio sjeverne Italije, potisnuli italorimsko stanovnitvo iz gradova u
unutranjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na
215
J. D. Ma nsi, Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio, Fire nca 1 Mleci
1759-1798, s v. 13, 139 -42, 366- 8, 373, 387-8, 723 -4, 732; Te je poda t ke obr a dio J.
Darrouzes, Listes episcopales du concile de Nicee (787), Revue des etudes bvzantines 33,
19 75 , 5- 7 6; Za na e pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R. Ka tl i a , I m e na d al m a ti ns k i h
bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7, u : U z
poetke, 25-35.
216
I. Nikolajevi-Stojkovi, Solinski peat egzarha Pavla (723-726), ZRVI 7, 1961, 61-6.
217
ii, Povyest, 183, 290; Ferluga, Uprava, 45; Isti, Uamministrazione, 117 i d.;
218
ii, Povijest, 284.
219
MGH, Epistolae III, 715.
220
Kati, Rasprave i lanci, 108, 117 i d.
221
Kati, Rasprave i lanci 109.
222
Tako proizlazi iz DAI29/272-3; Viz, izv. II, 23- 4, jer se tvrdi da ladera dolazi od iam
erat, to znai "ve bijae" -a to je latinski. Vidi 11. uri, Romejski govor ijeziia Konstantina
VII Porfirogenita, ZRVI 24-5, Beograd 1986, 120 i d.
132
j.
7. i 8. stoljee
relativno uski priobalni pojas. Potom su prodrli i do srednje

Italije, osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili
prekidom kopnenog kontakta izmeu Rima i Ravene, pa ak i
Rimu samom. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo
nalo u krizi -moralo se braniti od nadiruih Langobarda, pa
je bilo nemogue djelovati na istonojadranskoj obali i u jo
nepristupani)em zaleu. Tako e akcija papinstva u Hrvatskoj
izostati sve do 9. stoljea, kada e langobardska vlast ve biti
daleka prolost. Meutim, 7. i 8. stoljee je razdoblje duboke
krize kranske Evrope koja se nala u okruenju islama - s
istoka e Arapi pritisnuti sam Carigrad, a na zapadu e
doprijeti ak do Poitiersa. Stanje e se poeti korjenito
mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V. (741-775)
u ratovima protiv Arapa, pa onda i pojavom i cjelokupnom
djelatnou Karla Velikog (768-814). to se tie Langobarda,
oni jesu djelomino spreavali Hrvate da kontaktiraju s
evropskim sreditima, ali Hrvati u 7. i 8. stoljeu, ak da su te
odnose i uspostavili, ne bi mnogo dobili. A odnosi
Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni.
Izvori preteno obavjetavaju o langobardsko-slavenskim
(hrvatskim) sukobima ili zajednikim vojnim pohodima kao to su, primjerice, Slaveni ubijali rimske vojnike i
pljakali u dogovoru s Langobardima. 223 ini se da su Slaveni
i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali, jer
jednostavno nije bilo, ili je bilo vrlo malo, ekonomskih
dobara, kulturnih zasada ili neega treeg to bi mogli jedni
drugima posredovati. Jest daje langobardski monik Radoald
razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. godine sa
Slavenima na njihovu jeziku 224, ali su Slaveni ostali zbunjeni,
pa se ini daje takvo znanje bilo iznimno. No, to je ipak
svjedoanstvo da kontakti postoje, a vjerojatno se ostvaruju
plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana, kao i na
podruju Istre i sjeverne Italije, gdje se langobardsko i
slavensko etniko podruje dodirivalo. Na sjevernom su
Jadranu Langobardi mogli nauiti slavenski, a Slaveni, koji
stiu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale, mogli
su uspostaviti kontakt, jer u to vrijeme razlike izmeu
slavenskih narjeja gotovo da i nije bilo.
Zasnovavi svoju teoriju na oiglednoj zemljopisnoj blizini
i na postojanju odreenih kontakata, povjesniar umjetnosti J.
Strzygowski je pretpostavio da je predromanika umjetnost u
Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem, ali taje teza
ubrzo odbaena i zaboravljena 225 .
Negdje u blizini Trogira pronaen je zlatnik langobardskog
vojvode Grimoalda III. (788-806), iskovan izmeu 788. i 792.
godine226, koji bi mogao svjedoiti o postojanju trgovakih
odnosa, iako njihovo znaenje i njihov intenzitet ne bi trebalo
prenaglaavati. Naime, ne zna se ni tono mjesto ni
okolnosti nalaza; nije jasno je li pronaen zlatnik
sredstvo
223
Pavao akon, Langobardi IV, 28.

Pavao akon, Langobardi, IV, 28.
225
J. Strzygowskl, Die Kunst der Langobarden, Munchen 1940, 40.
226
M. Ivanie vi, Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097.
godine. Mogunosti
224
10/11, Split 1980,969.
133
bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo nain plaanja u razmjeni nekih treih?
Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora
- Istrom, i to od 751. godine, kada je podvlauju istovremeno s
Ravenom. Langobardsko osvajanje pogoralo je ope prilike, jer su novi
gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponaali. Bi zantski su inovnici uklonjeni i Istra je ureena kao dukat kojemu je na
elu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227. Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i
ikonoklastike krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u
Gradeu, pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha. Na taj se
nain Istra u crkvenom pogledu nala pod jurisdikcijom oba patrijarha to
je, osim dugoronih politikih i vjerskih, imalo i teke gospodarsko-socijalne posljedice. Dok su biskupi pristajali uz novu vlast, jer je pomagala u
ostvarivanju njihovih ambicija, nie sveenstvo i istarsko iteljstvo moralo
je snositi nove izvanredne poreze. Porez na stoku i zemlju plaali su i
seljaci i crkva, samo stoje crkva terete, kojima ju je opteretila nova vlast,
prebacila na lea donjih slojeva 228. Za svoje vladavine Langobardi su
ostavili vrlo specifine kulturne biljege, kao to je konjanika grob na
breuljku Breac kod Buzeta 229 . Langobardska se vlast u Istri odrala
samo do 774. godine, jer je rat protiv Franaka znaio i kraj langobardske
drave u Italiji, pa je Istru ponovno zauzeo Bizant.
Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi
hrvatski susjedi puna dva stoljea. A u najranijem razdoblju, jo tijekom
seobe, Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju drutvenu nezre lost pri stvaranju veih jedinica koje su bile nune da bi se zauzeli prostori
juno od sredita avarske drave. Do otprilike 630. godine poeo se
raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez, stvaraju se samostalne
slavenske plemenske i dravne cjeline, a Avari oko 660. godine obnavljaju
svoju dravu u Panoniji koja se povremeno iri jo u gornje Posavlje do
Furlanije, uz Dunav do bavarske mee na Anii i u srpsko Pomoravlje 230.
Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je
relativno malen, doim je u Panoniji hrvatsko stanovnitvo prihvaalo
neke avarske obiaje i kulturu, a to se ponajvie uoava na grobnim
227
B. Benussi, Nel medio evo. Pogine di storia istriana, Parenzo 1897, 105 i d.
M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od 6. stoljea do 1102, u rukopisu.
229
B. Marui, Langobardski i staroslavenski grobovi na Brecu i kod Malih vrata ispod
Buzeta, Arheoloki radovi i rasprave 2, Zagreb 1962, 453 i d.; Isti, Materijalna kultura Istre
od 5. do 9. st. Izdanja HAD 11, Pula 1987, 81-3.
230
ii, Povijest, 243, smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima meu slavenskim
selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode, ali je tu i sline teze razlono
osporio B. Grafenauer, Nekoj vpraanj iz dobe naseljevanja Junih Slovanov, Z 1950, 29 i
d.; Isti. Kronoloka vpraanja selitve Junih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. Demetrii,
Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II, 1955, 91 i d., tvrdei da su Slaveni bili ukljueni
u zajednicu s Avarima, ali samo kao kolektivna jedinica, dakle, kao plemena. Avari su imali
u tom savezu, dakako, premoan poloaj, ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i
samostalno.
228
134
7. i 8. stoljee
nalazima: ba kao i u sluaju Langobarda, upravo je konjaniki grob iz

Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231.
Oito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih
kulturnih i politikih domaaja, ali kako je vrijeme pretjecalo, pogotovo
postoje Avarski kaganat nakon 796. godine nestao, ubrzano je nestajalo
avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. To se dogaalo i
zbog toga to se avarski utjecaj poslije pokrtavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prolosti.
Nain na koji strani imbenici utjeu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se
ogleda u prii o Ivanu Ravenjaninu, iznesenoj u kronici splitskog arhiakona Tome. Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom
utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili openito - slavensko) zalee.
8. Pria o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema stvarnim

dogaajima
Ivan je, navodno, stigao u Dioklecijanovu palau i tamo pokrtavao
stanovnitvo koje je nakon propasti Salone ponovno prelo na poganstvo.
Daje pria o Ivanu Ravenjaninu, onako kako je iznesena u kronici Tome
Arhiakona, zapravo legenda, izlino je dokazivati 232, isto kao to je vrlo
teko poistovjetiti nadbiskupa Ivana, ije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu, s Ivanom iz Tomine prie 233. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao jo jednom kazniti nekadanje salonitansko
stanovnitvo (poto su ve pretrpjeli razorenje Salone), jer je teko zgrije ilo time to se "klanjalo lanim idolima" 234 . Dokazano je da Ivan nije
231
K. Vinskl-Gasparini -S. Ercegovi, Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu, VAM, 3. ser., 1, Zagreb 1958, 131.
232
To su ve dokazali Buli i Bervvaldi, Kronotaksa. Za pregled miljenja starije historio
grafije, vidi Lj. Karaman, Sarkofag Ivana Ravenjanina, Sta rinar 3, III. ser., Beograd 1925,
43-4; M. Barada, Nadvratnik VII. stoljea iz Katel Suurca, Serta Hoffilleriana, Zagreb
1940, 401-18, bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa suurakim nadvratnikom koji je vrlo teko preciznije datirati. B. Gabrievi, Sarkofag nadbiskupa Ivana pronaen
u podrumima Dioklecijanove palae, VAHD 62, Split 1967, 87-104, tvrdi da je sarkofag
nemogue tono datirati, niti ga se moe uvjerljivo likovno valorizirati. Usprkos takvim
a rgumentima, pri u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka
pokual o se povezati, i sve to uklopiti u dogaa je ve zane za obnovu me trop olije i
pokrtenjem Hrvata; Vidi i G. Novak, Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita, SHP 2,
1928, 15 i d., koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. godinu; N. Klai, Ival^
Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije, VAHD 65-7, Split 1971, 209-49; S. Gunjaca, Dva
arheoloka objekta u pogrenoj primjeni na historijsku problematiku, u: Ispra vci i dopune I,
271-321, 451-4, posebno 271-89; . Rapani, Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga.
Arheoloki radovi i rasprave, VIII - IX, Zagreb 1982, 233-58; Takoer, Isti, Doba, 69-70; te I.
Ostoji, Jo o itanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana, VAHD 72-3, Zagreb
1979, 199-209.
233
N. Jaki, Jo o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima, VAHD 70-1, 1968-9, 187-92.
234
Toma, Kronika, 41.1 tobonje idolopoklonstvo Spliana odraz je biblijskog predloka
(usp. priu o zlatnom teletu - Biblija, Izlazak, 32, 25 - "padnu u idolopoklonstvo" ), kao i
mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici.
135
mogao djelovati ni u 7. ni u 8. stoljeu, kao stoje mislio Farlati 235, ali bez
veih su uspjeha zavravali pokuaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan"
uistinu ivio i stoje uinio 236. Odbacivi dijelom Tominu priu, N. Klai je
pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925. godine
osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 . No, pri
tome je odbacila jedini podatak koji bi u prii trebao biti najmanje dvojben
-a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj ak i ivio 238. A
Ravena je mogla biti znaajna za istonu obalu Jadrana u 7. stoljeu i u
prvoj polovini 8. stoljea, dakle, od vremena kada propada Salona a sve
vaniji postaje nedaleki Split, pa do pada Ravene pod vlast Langobarda
751. godine. Po Tominu pripovijedanju, papinstvo je, pritisnuto Langobardima, u dubokoj krizi. Podatak da Ivana alje papa i ne mora biti toan
i moda je Tomin anakronizam, jer on ivi u doba vrlo jakog papinstva, iji
je najistaknutiji predstavnik Inocent III. (1198-1216). S druge strane,
jasno je da se kranski ivot unutar palae odrao i da "Ivan" nije morao
u njoj pokrtavati. Mogue je, meutim, da je Ivan Ravenjanin simbol
misionarskog djelovanja koje je pokrtavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovnitvom u blioj i daljoj splitskoj okolici, a to su
mogli biti jedino Hrvati. Da lije neka osoba, koja je rodom bila iz Ravene i
zvala se Ivan, uistinu bila nositelj tog misionarstva, Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko ire dogaanje koje je iz Rima potaknuo papa, a narodna
mu predaja nadjenula odreeno ime i pripisala stanovite rezultate, teko
je rei. O svemu tome ostao je samo pola tisuljea mlai Tomin zapis.
S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. ini se daje tom inu
pridavano suvie veliko znaenje. Naime, dogodilo se to vjerojatno onda
kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena
hijerarhija sele u Split. Crkva u Splitu zadrava neko vrijeme salonitansko
ime kao tradicionalno - Toma Arhiakon tvrdi da se "sami nadbiskupi
nisu nazivali splitski, nego solinski..." 239 Meutim, kasnije se salonitansko
(solinsko) ime naputa i crkva postaje ono to zapravo jest - splitska
nadbiskupija. To se dogaa najkasnije 925. godine, jer se u 9. stoljeu u
izvorima preteno pojavljuje solinsko ime - u Trpimirovoj darovnici 852.
godine splitska se crkva jo naziva Salonitana ecclesia 240, godine 873.
papa Ivan VIII. govori o "solinskom kleru" - clerus Salonitanus 241, godine
235
D. Farlati, ttlyricum sacrum, Venezia 1765, III, 35. Gradei teze preteno na teko
dokaz ivim pre tposta vka ma, sta vio je Iva novu smr t u 680. godinu, ili 30. godinu nje gova
djelovanja.
236
Opirno o miljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 77-126, koji smatra
daje Ivan stigao u Split 642. godine.
207
N. Klai. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. VAHD 65-7, Split 1971,
209-49.
238
Takvu pr e tposta vku iz nos i ii , P ov ije st, 295, te dr i da j e I va n bi o bj e guna c iz
Ravene na kon njena pada 751. godine, pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija.
239
Toma, Kronika, 42.
240
CD I. 4-6.
241
CD I, 10.
136
Slika 5. Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjeivali s Ivanom Ravenjaninom
887/8. papa Stjepan VI. pie o "solinskoj crkvi" 242, a gotovo istovremeno i
o "splitskoj crkvi" - ecclesia Spalatina 243. Stoga ne bi trebalo "osnutak"
splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima,
ni s bitnim poveanjem broja vjernika. Bio je to formalan in u nepoznato
vrijeme.
242
243
138
CD i, 22.
CD I, 21 - ovaj se dokument datira 886/7. godinom.
VII.
Razvoj hrvatskog drutva u prvoj
polovini 9. stoljea
1. Poeci "konjunkture" - Hrvatska izmeu Bizanta i Franaka
U 7. i 8. stoljeu hrvatsko se drutvo vrlo malo mijenjalo, pisani izvori
su malobrojni i vrlo oskudni, a arheoloki nalazi takve su prirode da je
vrlo teko stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". Sve se to bitno
mijenja poetkom 9. stoljea, jer se hrvatsko drutvo poelo ubrzano
razvijati. Te relativno brze promjene trajat e otprilike neto vie od
stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno drutvo koje se moe
zvati tipino ranosrednjovjekovnim: vei dio Hrvatske je pokrten, stvore na je crkvena organizacija, Hrvatska se mnogo vie poela povezivati s
okolnim svijetom. imbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo
vrijeme vie vanjski negoli unutranji.
Dodue, u 7. i 8. stoljeu Hrvati i Slaveni su se poeli sputati iz
dinaridskog zalea prema istonojadranskoj obali te se polako uklapaju u
maritimnu privredu. Tada podiu nova naselja na mjestima antikih,
dravna organizacija jaa, i tako dalje. Sve su to bili preduvjeti da se
Hrvatska od 9. stoljea postupno integrira u evropski civilizacijski krug,
ali su toj "konjunkturi zbivanja", ini se, ipak prvenstveni uzrok zbivanja
na evropskom prostoru 1 . Doavi u neposredan dodir s evropskim
dogaanjima, koja su je u prethodnom razdoblju ponajvema mimoilazila,
Hrvatska se u 9. stoljeu ukljuuje u evropske politike, kulturne, pa ak
i gospodarske tokove 2. To znai da su naslijee antike i polagani, ali teko
prepoznatljivi napredak 7. i 8. stoljea na podruju naseljenom Hrvatima
(pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim junoslavenskim plemeni ma, iako u neto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju",
iako po mnogim vanjskim odlikama dramatian, uope bude mogu.
Posrednici, koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domaaje, bili su u prvoj
1
O slinim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. - "vanjski
izazov ili unutranji polet" - raspravlja i J. Le Goff, Srednjovekovna civilizacija zapadne
Evrope, Beograd 1974, 85, kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog
svijeta ... ili je to buenje koje valja pripisati tehnikom napretku koji poveava obradive
povrine i prinose..."
2
O tome raspravlja i Rapani, Hrvatska za Branimira, 14-5.
139
I
.
G
o
l
d
s
t
e
i
n
,
H
r
v
a
t
s
k
i
r
a
n
i
s
r
e
d
n
j
i
v
i
j
e
k
polovini 9. stoljea Bizantsko i Franako Carstvo, a potom Venecija i Rim.

U takvim se akcijama vrlo esto nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz
sredita drave, iz Carigrada ili Aachena, ve od krugova ili ak pojedinaca
s rubnih podruja dvaju carstava.
Nazonost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja
preciznije definirati. to ih to uistinu predstavlja na ovom podruju, stoje
to to dokazuje njihovu nazonost? U toj analizi valjalo bi luiti tri, po
duini i posljedicama trajanja, razliite razine zbivanja: prva bi bila poje dinaan dogaaj ili krae vrijeme intenzivnog dogaanja (npr., ratni po hod), druga bi razina bila mnogo manjih dogaanja koji ine jedinstvenu
cjelinu, traju godinama i desetljeima i obino ih nazivamo procesom (npr.
proces pokrtavanja), a trea bi razina bila spoznaja koju stanovnici
hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo due), bilo
franaka vlast postoji na ovim prostorima 3 . Istraivanja i razmiljanja u
ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine:
mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno, ali se ini
da je jedan zakljuak neprijeporan - bilo bez doprinosa Bizanta, bilo bez
doprinosa Zapada, ono to se danas naziva hrvatskom kulturnom bati nom bilo bi nemogue zamisliti.
Za vladavine Karla Velikog Franaka je uspjela hrvatske prostore staviti
pod svoje vrhovnitvo. Njegova blistava vladarska karijera poinje 768.
godine, kada mu je umro otac, kralj Pipin Mali, a po franakim je
obiajima dravu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. Karloman je
ubrzo abdicirao, otiao u samostan, a ubrzo i skonao ivot pod nejasnim
okolnostima. Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao dravom. Iako
nigdje nisu izriito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja, tijekom

tridesetogodinjih pohoda Karlo ih je jasno naznaio: njegova ambicija da
obnovi Zapadno Rimsko Carstvo znaila je da e nastojati zaposjesti i
znaajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj, odnosno, zauzeti ju. Stoga je
Karlo prvo poao na kraljevstvo Langobarda u Italiji, ijeg je kralja Deziderija papa optuio za krenje prije uglavljenih ugovora. U dva je pohoda
zauzeo sjevernu Italiju, svrgnuo Deziderija i 774. godine proglasio se
kraljem Langobarda. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na
uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom, Napulja i Sicilije.
Pribliili su se i Hrvatskoj i podruju naseljenom drugim junoslavenskim
plemenima. Godine 776. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu
svoje drave do Soe, a etiri godine kasnije osvojeni su Toskana, Spoleto,
Benevent i Korzika. ini se da je Karlova strategija bila jasna: ojaati
pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj dravi, a istovremeno
postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. Time bi se mogao
nositi s dvjema velikim sredozemnim silama - Arapima i Bizantskim
Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proiri utjecaj dalje na istok.
3
I. Goldstein, O naravi bizantske prisutnosti na istonojadranskoj obali 6-12. stoljea.
Radovi IHP 24, 1991, 5-12; Isti, Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West, TOurzburg
1994, u tisku.
140
Razvoj hrvatskog drutva u prvoj polovini 9. stoljea
U isto vrijeme franaka je drava krenula i u irenje prema istoku i

jugoistoku, dakle na prostor dananje srednje Evrope. I ovdje je strateka
zamisao bila jasna: skriti otpor vjeno nemirnih germanskih i drugih
plemena i drava, pa se time na toj strani i trajno osigurati. Prva je meta
Franaka bila Saska i tamonja saska plemena. U dugotrajnoj borbi i
poslije estokog otpora Franci su uspjeli pobijediti, pokoriti i pokrstiti
Sase, iako su i kasnije morali pokretati kanjenike pohode, jer su se Sasi
konano smirili tek poetkom 9. stoljea. Potom su uslijedila osvajanja u
krajevima preko Rajne - 788. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i
smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno.
Posebno je za bizantsko-franako sueljavanje na hrvatskim prostori ma karakteristian sluaj Istre. Naime, iako je ve tada na istarskom
podruju ivjela slavenska (odnosno, hrvatska) veina, za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok, Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija, ve je bila pod neposrednom bizantskom, odnosno
franakom vlau.
Langobardska se vlast u Istri odrala samo do 774. godine, jer je rat
protiv Franaka znaio i kraj langobardske drave u Italiji, pa je Istru
ponovno zauzeo Bizant. Donekle je uspostavljeno staro stanje - nesugla sice izmeu biskupa i dvojice patrijarha (gradekog i akvilejskog) su
prestale, popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovnitvo.
Iako je nastao ve za franake vladavine, Rianski placit daje mnoge
obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. Tada je dravna blagajna dobivala
porez iz Buzeta, Pina, Motovuna i Labina 4, ali je oigledno da su na tom
podruju ivjeli Slaveni kao bizantski podanici. Najvii vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum, u Istru dolaze carski
izaslanici [missi imperiales, missi imperij, a vlast u Carigradu istaknutim
Istranima podjeljuje poasnu titulu konzula [ypatus - hipat). Za carsku se
blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novano podavanje u ukupnoj
visini od 344 zlatnika, a od stanovnitva su se traili i posebni (poasni)
darovi za cara (exenia). Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki dravni
posjed [fischo publico) s vie od 200 zakupnika 5. Iako se po svemu ovome
ini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka, neki drugi podaci
svjedoe da ba i nije bilo tako. Naime, ini se da se u Istri nisu provodile
ikonoklastike odredbe 6, a magister militum Grecorum vjerojatno se birao
iz redova domaih ljudi. Kada bi oito rijetki carski izaslanici doli u Istru,
nisu ba bili rado vieni gosti - crkva se obvezala da e im osigurati stan i
da e snositi polovinu trokova, dok se druga polovina ishrane osigurava la
podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7.
4
Margeti, Rianski placit, 428-9; Klai, Izvori, 11.

Placito delRisano, 55-69: Margeti, Rianski placit, 412-3; 426-37, na raznim mj.; Klai.
Izvori, 9-13.
6
To proizlazi iz pisma gradekog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi, MGH,
Epistolaelll, 712-5; Margeti, Rianski placit, 413.
7
Placito del Risano, 57-8; Margeti, Rianski placit, 413-4; 428-9; Klai. Izvori, 11-2.
5
141
U isto se vrijeme franaki utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve

vie irio u Istru. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje
ciljeve ostvarili uz pomo crkve, pa je bilo logino da i dalje promiu
svjetovnu mo pape i klera. Oni imenuju biskupe i opate na visoke
funkcije. Patrijarsi Gradea i Akvileje priklanjaju se novim monicima, a
profranaku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. Suko bi
izmeu pristaa Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u
Istri sve otvorenije forme. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog
biskupa Mauricija imenovao ubiraem prihoda s patrimonijalnih dobara
rimske crkve u Istri, ali ga je probizantska struja, zbog sumnje da Istru
namjerava predati Francima, otela i oslijepila. Mauricije je uspio pobjei i
potuiti se papi, a ovaj se obraa Karlu potiui ga da osveti zloin. Prolo
je desetak godina do trenutka kada je franaka vojska osvojila Istru i
pripojila je italskom kraljevstvu - bilo je to izmeu 787. i 791. godine
-bizantska vojska iz sredinjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi
mogla intervenirati, a lokalne su snage bile preslabe 8.
Godine 791. franaka je vojska krenula u rat protiv Avara. Glavnina
snaga stigla je do srca avarske drave dolinom Dunava, a neki su odredi
doli i preko dananjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. ini se da avar ska drava nije u tom naletu i sruena, iako je ugrabljen velik plijen, a
zarobljeno je 150 Avara 9 . Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima,
pokrstivi se sa svim prvacima (comes) i obvezavi se na vjenu vjernost 10.
Tim inom biveg avarskog vladara i njegovih podlonika po tadanjem
franakom shvaanju bila je predana itava avarska drava pod carsko
vrhovnitvo, pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. No, Hrvati nisu bili
samo pasivni promatrai, nego su sudjelovali u borbama: konanom
pokoravanju Avara 795/6. godine pridonio je i Vojnomir, oigledno knez
panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da
se oslobodi avarske opasnosti. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na
elu svoje vojske. Inae, Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora ije
se ime ouvalo u izvorima. ini se da je on bio prethodnik Ljudevita
Posavskog11. Ovim su dogaajima Hrvati stigli ne samo u sferu franakog
utjecaja, nego je i jedan dio stanovnitva na hrvatskom etnikom teritoriju
8
Najee se franako osvajanje datiralo 788, a ponekada i 791. godinom, ali tonog
podatka o padu Istre u franake ruke nema. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. godina,
veina istraivaa ju je prihvaala bez diskusije - naime, postoje podaci koji takvu dataciju
posredno potvruju: kada je 791. franaka vojska kretala na Avare, istarski se dux ubraja u
"vjerne" Karlu (vidi, Epistolae Carolinae, ep. 6, u: Monumenta Carolina, MGH 349, Berlin
1867). Pregled miljenja: G. Manojlovi, Jadransko pomorje 9. stoljea u svjetlu istono-rimske (bizantinske) povijesti I. dio. Rad JAZU 150, Zagreb 1902, 9; ii, Povijest 306; Klai,
Povijest, 167, 175 i d.; Goldstein, Bizant, 150 i d.; Opirno o tom razdoblju istarske povijesti
B. Benussi, Nel Medio Evo (pagine di storia istriana), Parenzo 1897, 121 i d. vidi i L. Margeti,
Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke, Acta Histriae II., Koper-Milje
1994, 5-24.
9
Raki, Documenta, 295-7; Iscrpno, Kari der Grosse, B. I, 719-92; CMH, 608-9.
10
Fidus per aevum - Raki, Documenta, 299. Beuc, Povijest institucija, 13.
11
Raki, Documenta, 298; ii, Povijest 303, argumentirano pobija teze daje Vojnomir
bio slovenski knez, dakle, da pripada slovenskoj povijesti.
142
ve bio unutar granica franake drave. Naime, granica Franake po makla se daleko na istok; ako nije bila odreena Dunavom, onda je
dosezala ue rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio dananje Maarske), pa ila prema Mohau i Frukoj gori 12.
Napokon su 803. godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj
skuptini, te su se sa svim, to su posjedovali, podvrgli carevoj vlasti" 13.
Vjerojatno su meu tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske, jer kroniar iz samostana Laubach iz druge polovine 10. stoljea tvrdi
da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)".14
Sukob Franake s Bizantom nasluivao se jo od polovine 8. stoljea,
kada su se Franci, Bizant, papa i Langobardi sporili oko sudbine biveg
bizantskog posjeda - Ravenskog egzarhata. Bizant i Franaka bili su ve
tada na protivnim stranama, a kasnije se stanje sve vie zaotrava.
Posljedice ovog sueljavanja osjetile su se vrlo brzo, na ovaj ili onaj
nain, i na hrvatskom teritoriju. Mogue je daje ve 797. godine talijanski
kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj, zajedno s nekim bavarskim i langobardskim etama. 15 Meutim, 799. godine furlanski je markgrof Erik na
povratku s kanjenikog pohoda protiv Avara, koji su se ponovno pobu nili, pokuao, izgleda, proi cestom od Senja prema zapadu 16 , ali je
"ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. ini se da
nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izraavao franake elje da se
vlast proiri niz jadransku obalu prema jugoistoku, prema sredinjim
dijelovima Hrvatske i, stoje ini se jo vanije, prema gradovima bizantske
Dalmacije. Erikovu pogibiju spominju, to ba i nije uobiajeno, mnogi
franaki izvori 18, a to bjelodano govori o prilinom interesu Franaka za
dogaanje na ovom prostoru i, posredno, za irenje vlastite drave. Iako
su Trsaani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici, isto tako su vjerojatno
bili i Hrvati-Slaveni, pa se time i Hrvatska ukljuuje u ratna zbivanja 19.
Godine 800. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III.,
stavivi mu za vrijeme proslave Boia u crkvi sv. Petra krunu na glavu,
emu se, kako kae neto kasniji izvor, Karlo protivio 20. Historiari openito sumnjaju u to daje takva interpretacija dogaaja vjerodostojna, jer je
12
Klai, Povijest, 168.

14
Raki, Documenta, 305; Beuc, Povijest institucija, 13.
15
ii, Povijest, 306.
16
Margetl, Rijeka, Vinodol, Istra, 32.
17
Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, 22.
18
ivotopis Karla Velikog, Einhardovi anali, Annales Laurissenses - vidi, Raki, Docu
menta, 300; Klai, Izvori, 15.
19
Margetl, Rijeka, Vinodol, Istra, 32, na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava
s u v r e m e n i k r o n i a r s m a t r a d a j e t a d a j o p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a , u t v r d a n a u u
Rjeine, a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvienju. Meutim, franaki kroniari
toga vremena skloni su uporabi antikih, zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi, Goldstein, Srbi, 238-9.
20
Elnhard, Karlo, c. 28, p. 95.
13
143
oigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. Papine pretenzije

na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajvie na falsificiranoj
Konstantinovoj darovnici 21. Stoga je papa okrunio Karla, raunajui da e
preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj, a Karlo je s jo vie ideoloke
samouvjerenosti mogao krenuti u konano zaokruivanje tridesetogodi njih osvajakih uspjeha. U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastian plan
ujedinjenja carstava svojim vjenanjem s tadanjom bizantskom caricom
Irenom (797-802). Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu, ideja
je propala, pa se protivnici nisu vie trebali libiti otvorenih neprijateljstava.
Trebalo je proi neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuu Irene stigle do
zapadne Evrope i kako bi se, u skladu s tim, razradilo to dalje initi.
Stoga je ve 803. godine izbila pobuna u oblasti Venecije, na tadanjem
bizantskom teritoriju. Vodili su je i privremeno uspjeno okonali patri jarh Gradea Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije, te su ova podruja
dola praktiki pod franaku vlast. Poto su pobijedili, novi dud Obelije rije i njegov brat i sudud Beat jasno iskazuju tadanje franake tenje
koje e za nekoliko desetljea postati i mletake (kada od 30-ih godina 9.
stoljea Mleani krenu u zaposjedanje istonojadranske obale) i kreu s
mletakom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franaku stranu prido bili dalmatinske gradove, tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije.
O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne, te
Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima, posebice u
Rianskom placitu. Za razliku od istarskog sluaja, o odnosu stanovnika
Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je
mletaka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove, pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike, zadarskog duxa
Pavla i biskupa Donata, te su njih dvojica 805. godine doli na Karlov dvor
i postali njegovi vazali 22. inilo se tada da je Zapadno Carstvo i konano
pobijedilo. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje
drave, pa je poetkom 806. godine, pri novoj diobi drave, sinu Pipinu
prepustio Dalmaciju, Veneciju i Istru.
No, istovremeno s franakom prevlau ini se da jo postoje bizantski
privrenici. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva, moda jo
804. ili koju godinu kasnije, u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije
srijemske muenice sv. Anastazije 23, a u Kotor relikvije sv. Tripuna 24.
Ubrzo je dolo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. godine car Nikefor
na Jadran alje flotu pod zapovjednitvom patricija Nikete. Jedini izvor o
tim zbivanjima - Annales regni Francorum - nita ne kae o neposrednim
21
U tom dokumentu, inae falsifikatu iz druge polovine 8. stoljea, stoji da je rimski car
Konstantin, preselivi prijestolnicu Carstva 330. godine u Carigrad, predao papi svjetovnu
vlast na Zapadu -Brandt, Srednjovjekovno doba, 150.
22
ARFza 805; Raki, Documenta, 310.
23
Tekst "Prijenos relikvija sv. Anastazije" - Raki, Documenta, 306-9; o tim dogaajima,
ii, Povijest, 309-10; Goldstein, Bizant, 150-5.
24
DAI 29/269; Viz. izv. II, 23. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad,
posebice na Jadran, valja pribrojiti i relikvije sv. Marka koje su iz Aleksandrije 828. godine
stigle u Veneciju.
144
o
n
u
| Bizantska flota 805.
Hvar
B
u
g
a
r
s
k
o
b
r
o
d
o
v
l
j
e
8
2
7
.
I
p
r
o
v
a
l
j
u
j
e
D
r
a
v
o
m
^
Karta 2. Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7. do poetka 9. stoljea

Slaveni
Da lm a cije
Siponta _____________________
vjerojatno
64 2 .
iz
d ola z e
srednje
do
rezultatima ovog pohoda. utnja se moe smatrati potvrdom da je u

Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. Do
takvog je preokreta dolo, po svemu sudei, a da Franci nisu pruili
nikakav ili moda tek vrlo slab otpor. Niketa se, poto je sklopio mir s
Pipinom, jo iste godine vratio u Carigrad 25. Pipin je bio osuen na poraz
stoga to nije imao snanije mornarice, a oni brodovi koji su prije neku
godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju, vjerojatno su ili pobjegli ili se
pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili.
Vjerojatno i zbog molbe Mleana koji su se bojali eventualnog Pipinova
protunapada, ve sljedee godine nova bizantska flota pod vodstvom
"prefekta" Pavla stie na Jadran 26 . Poto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti
sjedite franake vlasti Commachio, krenuli su natrag prema Carigradu.
Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo
skrio otpor Mleana. Pokuao je krenuti i na Dalmaciju, ali im je
njegovu brodovlju dojavljeno da stie bizantska mornarica, ono se povu klo. Time je i bizantsko-franaki rat na Jadranu bio zavren.
Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali, njegov je kraj oznaio i poetak
drugaijeg i bizantskog i franakog angamana. Oni e se od sada suko bljavati na politikom, pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu.
A to e se sueljavanje odvijati na podruju na kojem su se njihovi utjecaji
suelili ve u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom podruju, u Dalma ciji. To e bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9.
stoljeu.
2. Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike

prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj
Kada su ratne operacije zavrile na opisani nain, pristupilo se prego vorima. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje, jer su uvidjele da
je rat nemogue dobiti. Bizantinci su bili nadmoni na moru, ali Franke s
veeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. Osim toga, Bizantinci ma je trebao mir na zapadu, kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih
Bugara, a i Karlo je raunao na ustupak, tj. da e mu Bizant konano
priznati carski naslov. Karlo se, naposljetku, odrekao spornog mletakog
teritorija, pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. godine. Bizantsko
je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem", a cijeli je ugovor
sadravao osnovnu ideju o slozi "brae careva" i o miru ustanovljenom uz
pomo jedinstvene crkve. Konano su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. (813-820) i Ludovik Poboni 814. i 815. godine 27.
25
26
27
146
ARFza 806; Raki, Documenta, 311; Vidi i Ferluga, Uprava, 49.

ARFza 807; Raki, Documenta, 312, 320; Manojlovi, Pomorje, 33 i d.
ARFza 812; Einhard. Karlo, 28.
Aachenski je mir bio kompromis - Franci nisu mogli Bizantincima

preuzeti niti prevlast na Jadranu, niti preoteti veinu posjeda uz njegove
obale, iako su se Karlo Veliki i sredinja vlast ak i neposredno ukljuivali
u rjeavanje pojedinih prijadranskih problema. Godine 803., primjerice,
car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi
vrhovnitvo nad istarskom biskupijom. No, u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814. godine sve su jae centrifugalne
tenje u Franakom Carstvu. One onemoguuju Franaku da planira i
realizira jedinstvenu politiku na itavu evropskom prostoru, pa tako i u
ovim krajevima. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i
Hrvatima, a bilo ih je uistinu mnogo, bile su poticane i ostvarivane ili iz
regionalnih sredita sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava
i Rajne. Takva je praksa, uostalom, bila i definitivno potvrena podjelom
Carstva 817. godine, kada je Ludoviku, sinu Ludovika Pobonog,
preputena "Bavarska, Kranjci, esi i Avari, kao i Slaveni koji ive istono
od Bavarske"28. Ove "Slavene" valja traiti u Panoniji, ako ne i u Dalmaciji.
No, dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali, jer kada se frana ka drava definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. godine na tri
dijela koja e se u budunosti formirati kao Francuska, Italija i Njemaka,
i opet je sredinja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja
na zbivanja u Hrvatskoj.
Aachenski je mir za due vrijeme, ak i za nekoliko stoljea unaprijed,
odredio interesne sfere dvaju carstava, a umnogome je odredio i tokove
hrvatske povijesti u narednom razdoblju. "ivotopis Karla Velikog" je
jedino, ali i prilino tendenciozno svjedoanstvo o odredbama sporazuma.
U tekstu se naglaava ono to su Franci na hrvatskom prostoru dobili
("Istra, Liburnija, Dalmacija"), a zanemaruje vanost onoga stoje ostalo u
posjedu Bizanta 29 . Naime, fraza u istoj reenici vrlo je neodreena
-exceptis maritimis civitatibus - to bi znailo da su Franci dobili sve "osim
primorskih gradova" koji su pripali Bizantu. Njome se eljelo minorizirati
bizantski uspjeh u pregovorima i u konano uglavljenom sporazumu, jer
su podruja oko gradova, iako relativno mala, strateki, gospodarski i
kulturno bitno vanija od zalea. Od kljune je vanosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad itavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast
bilo Franaka, bilo Bizanta, a sklapanje sporazuma izmeu dvaju carstva
trebalo je garantirati stabilnost. Unato dotadanjoj agresivnosti, nema
naznaka da su Franci namjeravali iriti podruje svoga utjecaja dalje na
istok i na jug. ini se da im snage nisu bile dostatne, da je bizantski
utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teko ukloniti, ali
daje, s druge strane, oigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora
njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokruena. Godine
815. na opi sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i
"prvaci i poslanici istonih Slavena" 30 - vrlo vjerojatno se radi o ljudima s
28
29
30

Einhard, Karlo, c. 15; Raki, Documenta, 315.
147
hrvatskih i junoslavenskih prostora, ime se potvruje njihova pripad nost Franakom Carstvu.
Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije, odnosno od 70-ih
godina 9. stoljea teritorij teme Dalmacije. Granice je vrlo priblino opisao
Konstantin Porfirogenet ovim rijeima: "Romani ... dre vlast u primor skim gradovima ... gradovi su: xb. Aeiciepa -Kotor, x6 'Paotioav -Raguza,
TO 'AanXa."&ov - Split, x6 Texp&YYo'upw - Trogir, xoc Ai&Scopa - Zadar, f|
'Ap(3r| - Rab, x\ BKA,OC - Krk i xa "Oi|/apa - Osor, iji se stanovnici do
danas nazivaju Romani" 31. Istraivanjima je utvreno da su gradovi Pore,
Pula, Zadar, Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu, odnosno, da
su neki od njih uspjeli sauvati ager koji su imali jo iz antikog razdoblja,
doim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridolim Hrvatima.
ini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proiriti dublje u unutra njost. Zadar je, u usporedbi s drugim gradovima, vladao najveim podru jem, itavim agerom polukrunog oblika od Dikla na sjeverozapadu do
Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 . Konstantin Porfirogenet
tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33, to znai da je grad Split
vladao vrlo uskim podrujem, praktino samo koji kilometar od zidina.
Osim toga, i Gottschalkov opis bitke konjice, u koju kreu Hrvati u vrijeme
Trpimira, ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici, ali
vjerojatno i relativno blizu obali.
Oigledno izmeu teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo
neposredne veze - da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita, dva
meusobno najblia bizantska grada, valjalo je prijei preko hrvatskog
teritorija. Rimske ceste, ako su se i ouvale do ovog vremena, pruale su
se u unutranjost, prilino daleko od obale, i bile su vrsto pod hrvatskom
kontrolom. Tako bi se moglo rei da su se bizantski teritoriji nali u
okruenju hrvatske drave pod franakim vrhovnitvom, ali zapravo neke
prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojniki pobijede i nije bilo. Prven stveno zato to gradovi vjerojatno i nisu bili vojniki inferiorni, zatim zato
to su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi)
poeli odmah po hrvatskoj doseobi. Bizantsko-hrvatski odnosi imali su
karakter stalnosti, barem u tom segmentu, pa je logino da Konstantin
Porfirogenet tvrdi kako "Romani nau spas u primorskim gradovima i
dre ih sve do danas", to znai da se isto stanje odralo oko 350 godina 34.
Osim toga, bizantska se vlast ponajprije oitovala na moru, jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9. sto ljea morala biti neosporna 35, to potvruje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali, nego ostado31
DM29/49-53; Viz. izv. II, 13; Klai. Izvori, 5.

M. Sui, Ostaci limitacije naih primorskih gradova u ranom srednjem vijeku, SHP, III.
ser., 5/1956, 7-19.
33
DM 31/28-9; Viz. izv. II, 42; Klai. Izvori, 5.
34
DM 29/50; Viz. izv. II, 12-13; Klai, Izvori, 5.
35
H. Ahnveiler, Byzance et la mer, Pari 1966, na raznim mj.
32
148
e u vlasti Romeja, poto im je more omoguavalo da ive" 36. Stoga bi se

samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruenju
hrvatskih teritorija, jer su oni sainjavali povezan niz postaja na obali i na
otocima. Uostalom, u ono je doba poprilino nevano to to izmeu
gradova nema neposredne kopnene veze, jer se, zbog nepostojanja ili loeg
stanja cesta u unutranjosti, ionako velik dio svakovrsnih kontakata
odvijao morem. U Rianskom placitu iz 804. godine Istrani tvrde da u
Veneciji i Dalmaciji imaju "roake" {parentes), to znai da su toliko
intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili meu sobno vjenavali ili selili iz kraja u kraj, a to je bilo mogue iskljuivo
morem37.
Istra je po Aachenskom miru, za razliku od dalmatinskih gradova,
dodijeljena Francima. Dolaskom Franaka, u biti je samo jedna vojna vlast
(bizantska) zamijenjena drugom (franakom) 38. Franaki je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome drutvu i nametnuo mu neke njemu
dotad nepoznate oblike. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politi kom ustrojstvu franake drave, te su promjene u Istri izazvale konflikte i
nezadovoljstva. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Riani koji je
odran 804. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici - sveenik Izzo i
grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru
da razmotre pritube gradova. Na polju u dolini rjeice Riane, nedaleko
od Kopra, sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172
predstavnika istarskih gradova i katela (homines capitanei, judices primates), podnositelji prituaba, zatim gradeki patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i, vjerojatno, posrednik izmeu istarskih gradova i
cara), te biskupi i vojvoda Ivan. U tekstu se ne spominju svi gradovi
zastupljeni na skuptini, ve samo oni koji su plaali podavanja (Pula,
Rovinj, Pore, Labin, Buzet, Pian, Motovun i Novigrad).
Profranaki orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije graana i zato je na skuptini poteen otrih kritika: "Mi
doista ne moemo nita vie rei o patrijarhu... ali o biskupima imamo
mnogo toga rei ..." 40 Biskupima se prigovaralo da optereuju raznim
davanjima, osporavaju irovinu i travarinu, poveavaju davanja od vino grada za treinu, spreavaju ribolov, zatim da se nezakonito (ili nekranski) ponaaju, da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon tree generacije,
proganjaju ribare, trgaju mree, krivotvore isprave o obinom i nasljed nom zakupu (em/iteuza).
Najtei i najotriji prigovori upueni su bili vojvodi Ivanu, glavnom
predstavniku franake vlasti. Za razliku od "vremena Grka", tj. Bizanta,
36
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori 3.

Margetl, Odnosi Liburnije i Istre, 434-5.
38
Vidi, opirno. Klale, Povijest, 175 i d.
39
Tekst vidi u: Placito del Risano; Margeti, Rianski placit; Klai, Izvori, 9-13. Opirno
diskutira o Placitu i M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od 6. stoljea do godine 1102, rukopis.
40
Margeti, Rianski placit, 428-9.
37
149
kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad, pod novom

vlau vojvoda zadrava taj novac za sebe, s obitelji ivi na velikom
dravnom imanju u okolici Novigrada, praktiki je vlasnik i drugih imanja
diljem Istre, ubire velike prihode od ulja, vina, ita, kestenja, ima najbolje
ribolovne zone i "sve to", tvrde graani, "vojvoda dri za sebe". Predbacuju
mu se i razna "nasilja" {forcia) oduzimanje uma, konja, volova i nametanje itavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta.
Iako je mogue da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova
vlast samovoljno proirili, injenica jest da mnogi opisani postupci nisu
"zlouporaba" ili "nasilje", ve dosljedna provedba franakog sustava vlada vine. Vojvoda zadrava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za
slubu koju vri, uiva dravna dobra u vladarevo ime, namee gradovima
tlaku, obvezu prijevoza tereta, itd.; radi se o tome da su javna i vladareva
prava prela na njegova slubenika u Istri, to je sastavni dio franakog
feudalnog sustava. Lamentacije graana o krenju "starih prava", odno sno iz vremena bizantske vladavine, zapravo su rezultat njihova suoava nja s novim feudalnim ustrojstvom. Ipak, nije sve tako jednostavno. Mnogi
primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristina samo po
dobru, a franaka samo po zlu. Naime, oito je da su istarski graani u
svojim albama ponekad i pretjerali, odnosno, zapadali u proturjeje -dok
na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaali samo novane
poreze, malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca.
Na kraju skuptine vojvoda Ivan je pristao uvaiti zahtjeve istarskih
graana, pa im je ukinut itav niz podavanja, vraeni su podlonici,
kolonisti i teaci. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obiljeja novog
sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao.
Vjerojatno su to uvjetovali politiko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio
u tijeku franako-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u
interesu ouvati lojalnost Istrana. Moda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadrali Istru, doim su Venecija i Dalmacija vraene pod
bizantsko vrhovnitvo.
Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema
stabilnosti odnosa. Umjesto sporova, oruanih arki ili ak ratova, kojima
su se vjerojatno do tada rjeavali ovakvi sporovi, sada se moglo i pregova rati. Tako je 817. godine car Lav V. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istonojadranskom zaleu precizno definiraju 41 , a s
franake su strane za taj posao bili odreeni Albagarije, poslanik u Dal maciji, te furlanski markgrof Kadaloh, nazvan u izvoru "prvakom toga
podruja". Iako ni prvo, pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije
poluilo vidljiviji uspjeh, jer su i nakon uviaja na licu mjesta obje stranke
(Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama, ipak su postavljani uzusi
koji se mogu nazivati obostrano snoljivima, odnosno civiliziranima. Moe
se samo pretpostavljati daje do ovog spora dolo u blizini Zadra ili Splita,
gdje po nekoj logici valja traiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije.
41
150
ARF za 817; Raki, Documenta, 317.
3. Formiranje Hrvatske - njezin opseg, njezine upanije

ini se, meutim, daje i samo pitanje -gdje je tono bila granica? -u
osnovi pogreno pitanje. Ono ne vodi rauna o realnostima ranoga sred njeg vijeka, posebice na hrvatskom prostoru 42 . Slabana sredinja vlast
koju su predstavljali vladar, njegovi upani i njihove ratnike druine na
nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjeala 43. Predstavnik vlasti bi
doao sakupiti porez i eventualno proi tim podrujem u vojnom pohodu
prema udaljenijim oblastima, a u druga vremena taj je kraj ivio manje ili
vie samostalno. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek oznaavaju samo
strelice, zrake iz kojih se sredinja vlast iri prema rubovima drave. Ni
granice izmeu upanija, bez obzira to opisu upanija Konstantin Porfirogenet posveuje dosta pozornosti, nije mogue tonije odrediti. I to zato
to su izmeu upanijskih sredita u pravilu bili nenaseljeni i neobraeni
prostori. Dublje u unutranjosti prevladavale su ume. Njih nitko nije
posjedovao, u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omoguena
svakome - bila su to zajednika dobra, kao, primjerice, pasita ili izvori.
Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teko
precizno odrediti, pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. Zato i
nije pogreka zakljuiti da su teritoriji pojedinih upanija i drava poinja li i zavravali iskoristivim tlom - u prvom su krugu to bile obradive
povrine, u drugom podruje ispae. Izmeu njih prostirala su se podru ja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (kr, primjerice) kojima je
ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zalea obilovala (bili su zasi gurno znaajan dio teritorija), a nitko ih nije raunao kao sastavni dio
drave. Bilo je i ljudi koji se nisu saivjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom, omeenim vrstim granicama. Nisu ivjeli na
siromanom tlu krakih dolina, koji je bio osnova egzistencije za velik dio
Hrvata u ranom srednjem vijeku, niti boravili na rubovima drave -bili su
to, osim odbaenih (lopovi, skitnice, bjegunci), i pastiri-nomadi koji su se
selili svake godine, ba kao to to ine ve tisuljeima - zimi u nie i
toplije krajeve (zdig), ljeti na bogate planinske panjake (izdig), na koje su
po starom "obiajnom pravu" smjeli dolaziti 44.
No, i ove vrlo pribline granice sigurno su se mijenjale. U pograninim
i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja
-neka su se podruja mogla odmetati od Hrvatske, a druga su pak, barem
42
O estim promjenama hrvatskih granica -ii, Povijest, 653-4.

Ra ki, Nutarnje stanje . Ra d 99, 128, tvrdi da " sredinja vrhovna dra vna vlast ne
oituje se u onolikoj sili, kolika je bila potrebita, da periferija ostane k sreditu dovoljno
pritegnuta..."
44
O transhumantnom stoarstvu raspravlja J. Lui, O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim podrujem u srednjem vijeku, u: Benkovaki kraj kroz vjekove. Zbornik I, Benkovac
1987, 101-12; T. Vinak, Kuda idu "Horvatski nomadi", Studia ethnologica. Vol. 1, Zagreb
1989. 79-98.
43
151
privremeno, mogla priznavati hrvatsko vrhovnitvo - karakteristian je

primjer upanije Imotski ili Bosne u 10. stoljeu 45.
U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno
nabrajaju upanije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate - op. I. G.) bijae
podijeljena u jedanaest upanija, naime, r\ X?ie(3iava -Livno, f| Têvr|va
-Cetina, xoc "H|a.oxa - Imotski, r\ nTipa - Pliva, r\ neaevia - Pesenta,
f] napatfcdaoola - Primorje, f| Bpe|Jpr| - Bribir, f) Ndva - Nona, T | Tvf|va
- Knin, f| Zi8paya - Sidraga, rj Nivoe - Nin; a njihov ban dri pod vlau
Krbavu, Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv, xf)v AITÔCV KOCI xf]v Tovariaic) ... od
rijeke Cetine poinjd Hrvatska i prua se prema Primorju do granica Istre,
odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri prua se i
dalje od provincija Istre, a prema Cetini i Livnu granii sa Srbijom" 46.
Sredite upanije Livno bilo je na Livanjskom polju, a ukljuivala je ne
samo Livanjsko, nego i Duvanjsko, a vjerojatno i Glamoko polje. Na taj je
nain dosezala do planina Vitorog, Cincar i Ljubua sa ije je druge strane
bila upanija Pliva. Na jugozapadu upanije bila je Dinara. upanija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graniila sa upanijom Pset 47.
upanija Cetina pruala se du toka rijeke Cetine, a na liniji od dana njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Arana graniila je sa upani jom Imotski. Na sjeverozapadu, negdje na prostoru izmeu izvora Cetine i
Krke, te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru, graniila je sa
upanijom Knin. Sjeveroistona granica bila joj je Dinara, a preko prijevo ja
Vaganj povezivala se sa upanijom Livno. Od Sinjskog polja i sredita
upanije do mora najbre se stizalo putem preko Klisa. Ova je komunika cija iz unutranjosti bila jedna od glavnih ila kucavica za funkcioniranje
ranosrednjovjekovne hrvatske drave 48.
Trea u slijedu je upanija Imotski koja se protezala od porjeja Cetine
kroz Imotsko polje, pa sve do toka Tihaljine, gdje je poinjao teritorij
Paganije. injenica da car jednom ukljuuje Imotski u Hrvatsku 49, a drugi
put izriito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50, vjerojatno je
rezultat dvaju razliitih izvjetaja iz razliitih vremena 51.
ini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka, to bi
znailo daje podruje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i
da je na tom prostoru stvorena nova upanija. To se ini vjerojatnijim
nego mogunost daje ta vijest novijeg postanka, odnosno daje upanija
45
Vidi, str. 152-3; 307-9.

DAT 30/90-117; Viz. izv. II. 33-5; Klai, Izvori, 41-2.
47
Vidi, detaljnu analizu svih vijesti: li, Prirunik, 651-3; ii, Povijest, 446-58; Viz.
izv. II, 33-5; Klai, Povijest, 285-7; Beuc, Povijest institucija, 51-5.
48
injenica jest da na tom potezu postoje vani lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske,
kao to su Klis, Mu, Sinjsko polje. To nije sluajno, jer zbog lakoe komuniciranja, Hrvatska
upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutranjost Dinarida (barem kako je opisao car
Konstantin) - sve do porjeja Plive, dakle, vie od 200 km daleko od mora.
49
DAI 30/91; Viz. izv. II, 33; Klai, Izvori, 41.
50
DAI 30/119; Viz. izv. II, 34; Klai, Izvori, 42.
51
O upaniji Imotski bez bitno novih momenata, ali s bogatom bibliografijom: P. Ore,
Prilog prouavanju starohrvatske upanije Imota, Imotski zbornik 2, Imotski 1994, 71-88.
46
152
Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti. Proces integracije

hrvatskih teritorija u jedinstvenu dravno-politiku, zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima, tovie, bilo je ini se i nazadovanja,
ali je opi i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo
-praktino je taj proces zavren tek polovinom 20. stoljea. U srednjem je
vijeku tekao neprekidno, od 7. do 11. stoljea, a vrhunac je bio za Ludovika Anuvinca u 14. stoljeu. Na priobalnom prostoru u 9. stoljeu Hrvat ska je prema jugu graniila s Neretvanskom kneevinom i to tako da su
Poljica bila jo u Hrvatskoj, jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletakim
dudom, a podruje jugoistono od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlau, jer tamo stoluje neretvanski vladar Druak 52 . Ovakvo razgranienje izmeu Hrvata i Neretvana potvruje i Konstantin Porfirogenet, jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima
Bracem, Hvarom i Visom53.
upanija Pliva nalazila se sjeverno od Livna, u porjeju Plive i, mogue
je, gornjeg toka Vrbasa (izmeu dananjeg Bugojna i Jajca). Sredite joj je
bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. stoljeu bio je to Sokol-grad), sve
dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. Pruala se i preko Kuprekog
polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem, odnosno sa upanijom Livno,
jer je to bila najloginija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske.
upanija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog
polja na jugoistoku, pa porjejem Une i Unca do like Pljeivice na sjeve rozapadu 55. Ova je upanija logino komunicirala s Livnorn (preko
Grahovskog polja), s Kninom (koridorom kojim se danas pruaju ceste
Knin - Bosansko Grahovo i Knin - Srb), a preko podruja dananjeg
Donjeg Lapca i s Krbavom, zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. Unato
dojmu daje iz upanije Pset teko stii do upanije Pliva, postojao je vrlo
logian i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u
davnini: iz doline Une prema dananjem Bosanskom Petrovcu, potom
Kljuu i Mrkonji-gradu te do Jajca i doline Plive.
upanija Parathalassia, ili u prijevodu - Primorje, nalazila se u zaleu
Splita i Trogira, a kako joj i samo ime kae, na nekim je mjestima dopirala
i do obale. Vjerojatno je "sezala uz more od istonih granica prastarog
trogirskog teritorija, Blata - Pantana, Mlinica, Plana, Smokvice i Labitice,
obuhvaajui uz drugo zastalno dananje Katela, Solin, Klis, Mravince,
rnovnicu, Srinjine, Tugare u srednjim Poljicima; k tomu prelazila je
Kozjak, kao i glavno bilo Mosora s dananjim Konjskim, Dugopoljem i
Gornjim Poljicima" 56. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje, a prema
52
Raki, Documenta, 335-6; Klai, Izvori, 19.

DM 36/14-23. Viz. izu. II, 65; Klai, Izvori, 43-44.
54
ii, Povijest 650; Beuc, Povijest institucija, 53.
55
Vidi, opirno, ii, Povijest, 448, i tamo lit. Klai, Povijest, 286.
56
Barada, Feudalizam, 23. U historiografiji se ve due vrijeme vodi polemika o tome
kojoj je jedinici pripadalo podruje iz meu ua Cetine na istoku i rnovnice na zapadu,
poznato kao Primorska Poljica. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila
53
!
I
153
Karta 3. upanije na hrvatskom prostoru od 9. do 11. stoljea
SIDRAGA
KRAPINA
DRID
upanija u Hrvatskoj od IX. stoljea

upanija
upanije vjerojatno nastale
do kraja XI. stoljea
nepoznata lokacija upanija ZATINJE?
ZASTOBRINJ?
ZAGORJE?
Slika 6. Bribirska utvrda

sjeverozapadu se pruala du dolina Vrbe i ikole, prema dananjem
Drniu, gdje je poinjala upanija Knin. Na zapadu je granica bila negdje
u Zagori, otprilike oko dananjeg Perkovia, otkuda se na sjeverozapad
pruala upanija Bribir. Sredite joj je vjerojatno bio Klis, pa je logino
pretpostaviti da je kliski upan, spomenut u dokumentu iz 892. godine,
zapravo primorski upan. 57
Bribirska je utvrda bila sjedite istoimene upanije. Bila je to povri nom jedna od najveih upanija -na jugoistoku je graniila s Primorjem,
a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od upanije Knin.
upaniji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga, na zapadu Nona, a na
sjeveru Nin.
u samostalnu upu, Poljica su, prema jednima, svojini veim dijelom bila u sastavu upanije
Primorje, a od M. Barade postoji miljenje (Barada, Dinastiko pitanje, 117; N. Klai, Problem
Slanca i neretvanske kneevine, Z 14, Ljubljana 1960, 96-136) daje, ako ne prije, taj
prostor od 11. stoljea priznavao vlast neretvanskog, a ne hrvatskog vladara. Meutim, do
11. stoljea ovaj je prostor, po svemu sudei, bio dio upanije Primorje. Opirno o tome
raspravlja Gunjaca, Ispravci i dopune 3, 73-122. Takoer, L. Kati, Naseljenje starohrvatske
Podmorske upe, SHP, III. ser., 7, 1960, 159; A. Laui, Pripadnost i uloga srednjovjekovnih
Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Radovi ZHP 22, 1988, 23-48. Gunjaca, Ispravci
i dopune 3, 84, smatra daje ista upanija nazivana s tri imena - Parathalassia, Primorska,
Poljika.
57
155
Nin je bio sjedite upanije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih upanija obuhvaala najvei teritorij koji je otprilike bio omeen
graninim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjako blato
- Brievo - Smokovi - jugoistono od Suhovara - Badanj - Karinsko
drilo, ukljuujui Novigrad, kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. Kas nije, u 12. i 13. stoljeu, sjeverniji se dijelovi upanije izdvajaju kao
posjedi posedarskih knezova 58 . Tako je Ninska upanija graniila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom.
Teritorij upanije Knin mijenjao se protokom stoljea, ali je ona uvijek
zauzimala gornje tokove Cetine, Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro
kontrolirali. Plavno i Strmica - sela prema dananjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema upaniji Pset, visoravan oko sela
Polae bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj upaniji, selo
Mirlovi Polje na ikoli bilo je posljednje prema upaniji Primorje; zatim
su granicu prema upaniji Bribir odreivale ikola i Krka, a kod Ervenika
na Zrmanji graniila je sa upanijom Nona 59.
Podrijetlo imena upanije Sidraga je slavensko. Ono -draga u imenu
pokazuje da se upanija nalazi uz more. Vjerojatno joj je sredite bilo u
Biogradu. Njezine je granice teko tonije utvrditi. U razvijenom srednjem
vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas, jer joj je u zaleu
bila Luka upanija 60 . U ranom srednjem vijeku, meutim, Sidraga je
graniila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub, a u unutra njosti, u pravcu sjeverozapada, vjerojatno je bila susjed Ninske upanije.
Na sjevernoj i sjeveroistonoj strani, jer Luke upanije tada nije bilo,
graniila je sa upanijom Bribir. Stoga je najvjerojatnije linija razgranie nja ovih dviju upanija morala ii sjevernije od razgranienja izmeu
Sidrage i Luke upanije, kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema
Galovcu, pravcem kasnoantike ceste Zadar -Zaton kod ibenika, prema
Joanima, Viterincima, Bubnjanima, Lianima, pa sve do Tinja. Od Tinja
je granica Luke i Sidrake upanije ila na Vransko prigorje, a sela
Polaa, Miranje i Jagodnja bila su ve u Lukoj upaniji 61. Na jugu i
jugoistoku dosezala je moda ak do ibenskog kanala 62 , iako se ini
vjerojatnijim daje to podruje obuhvaala Bribirska upanija.
Jedanaesta i posljednja upanija nosila je ime Nin. Neki su historiari
smatrali da to i nije posebna upanija, ve samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona". To bi zapravo znailo da se Nin dva puta
58
CD III, 176. Takoer, V. Vali, Granice ninske upanije, Rad JAZU 288, Zagreb 1952,
106-8.
59
Vidi, opirno, F. Smiljani, Teritorij i granice kninske upanije u srednjem vijeku.
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27, Zadar 1987/8, 135-149. Vidi kartu u: Isti, Graa
za povijesnu topografiju kninsko-drnikog kraja u srednjem vijeku, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992,57.
60
Detaljno. F. Smiljani, Teritorij i granice Sidrake upanije u srednjem vijeku, Biograd
ski zbornik 1, Zadar 1990, 319-33.
61
Smiljani, Sidraga, 325-7.
62
Smiljani, Sidraga, 330-1.
156
spominje 63. Meutim, ima i drugaijih miljenja, a vrlo uvjerljivo djeluje

stav Schafarika 64, koji smjeta upaniju s obje strane Zrmanje. Ona bi na
taj nain vrlo skladno zaokruivala cjelovitost hrvatskih zemalja: graniila
bi sa upanijama Knin na istoku, Nin na zapadu, te Bribir na jugu, a
zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru.
Po zemljopisnim i geostratekim osobitostima upanije su mogle biti i
Gacka, Lika i Krbava, iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga
bana 65 . Osim to su se zasigurno nalazile na istoimenim dananjim
lokalitetima, sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. Sredite Gacke bio je
vjerojatno Otoac. Lika je zauzimala prostor od Gacke, pa sve do granica
s tadanjim upanijama Knin i Pset (do dananjeg Srba i Suevia), a
sredite joj je teko odrediti. Mogue je da se radilo o gradu koji se u
ispravama 12. stoljea i kasnije zove Poitelj 66. Napokon, Krbava je obuhvaala dananje Krbavsko polje, pa vjerojatno i prostor do dananje
Korenice. S velikom se sigurnou moe pretpostaviti da je sredite toga
prostora bilo naselje na mjestu dananje Udbine, zbog vrlo pogodnog
poloaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad
irom okolicom.
ini se da su ve tada, u 9. i 10. stoljeu, postojale i druge upanije na
hrvatskom prostoru, ili da su bile u nastajanju, a da ih car Konstantin
nije spomenuo zbog neobavijetenosti ili iz nekog drugog razloga. Naime,
ini se da od 11. stoljea postoji upanija Smina na podruju dananjeg
Muca 67. Krajem 11. stoljea spominje se u izvorima i upanija Drid,
smjetena na trogirsko-ibenskoj granici, odnosno na tromei trogirskog
agera, upanije Primorje i upanije Bribir 68. U isto vrijeme spominju se i
upanije Zagorje, Zastobrinj i Zatinje kojima poloaj nije mogue us tanoviti69.
Na sjeveroistoku, u podruju Dinarida upanije su bile grupirane u dva
pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. U jednoj je skupini, uz Gacku i
Liku, jo i upanija Buane, spomenuta oko 1070. godine, smjetena na
crti od Gackog do Likog polja (s gradovima Kosinjem, Novigradom, Ostrovicom i Peruiem) 70, a paralelno s njom kasnije se spominju, uz ve
navedenu Krbavu, i upanije Modru i Srb na prostoru od dananje
granice izmeu Like i Gorskog kotara, preko plitvikog podruja, Krbav63
Klai, Povijest 285; Viz. izv. II, 33.

P. J. Schafarik, Slatvische Alterthumer U, Leipzig 1847, 296.
65
il, Prirunik, 652, bez rezerve ih uvrtava meu upanije.
66
67
L. Kati, Starohrvatska upa Smina, VAHD 50/1928-9, Split 1932, 74-84 (takoer,
Kati, Rasprave i lanci, 389-400), te komentar Rapani, Lovre Kati, 48.
68
Raki, Documenta, 149, 151; ii, Povijest, 674; Klai, Povijest, 288-9.
69
Ra ki, Documenta, 82, 132, 149; ii, Povijest, 674. ini se da ii sma tra da su
Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista upanija koju dva izvora razliito piu ali je Vilina
(Vuina?) iz 1070. godine upan "zatinscicus", a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz
1080. upan "Sagorsticus" -razlika je prilino velika da bi se mogla smatrati pogrekom u
grafiji.
70
Raki. Documenta, 88.
64
157
KNIN
(DRNI)
Neven
^ ^
iy//v3
F!*p3
liiSJ
T
sredite upanije
dananja naselja
utvrde
podruje najkvalitetnijeg
obradivog tla
podruje najgueg
naseljavanja
najvaniji ranosrednjovjekovni
lokaliteti i crkve
najvanije nekropole
CETINA
naziv upanije
Karta 4. Teritorij Kninske upanije

{karta izraena prema F. SmiLjani, Graa za topografiju kninsko drnikog kraja u
srednjem vijeku, Izdanja HAD 15, 57)
skog polja do Srba i dananje Bosanske krajine. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drenika upanija, geografski smjetena u Slavoniju, ali je
politiki ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71.
Slijedei rijei cara Konstantina da se Hrvatska prua sve do Labina,
moe se tvrditi kako su i dananje Hrvatsko Primorje - Vinodol 72 , te
iarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom,
makar i teoretskom vlau bana u prekovelebitskim krajevima. Unutar tih
granica bilo je i podruje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali
po uzoru iz antike Liburnijom, pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae
atque Liburniae73. Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe, ali dok
se rabilo, oznaavalo je na sjeveru podruje do Istre 74 (i poklapalo se
vjerojatno s tadanjom hrvatskom granicom), a na jugu je graniilo s
Dalmacijom. Ranosrednjovjekovno podruje Liburnije vjerojatno nije ukljuivalo skradinski distrikt, kao stoje to bilo u antici, nego je zavravalo
negdje u podvelebitskom primorju, moda oko dananjeg Karlobaga (do
kuda se izgleda prostirala upanija Nin) 75. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se dravni teritorij pruao do Cetine. Stoga ne stoji da je jedna od
ranosrednjovjekovnih upanija bila Maronia (Primorje), koja se navodno
protezala od Vrulje do ua Neretve 76. Naime, sve do pred kraj 11. stoljea
Neretvanska je kneevina bila samostalna 77.
Hrvatska drava, kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi
izvori 9. i 10. stoljea, dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do
tog prostora osjeao njezin utjecaj), a ini se daje u donjem toku Kupe
granica j>reko podruja dananje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku.
Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog
teritorija tek od 12. stoljea. Na sjeveru, u porjejima Kupe, Mrenice,
Korane, Une i Vrbasa, teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istonojadranskog zalea graniio je s dravom Hrvata u Panoniji.
Panonska Hrvatska bila je jasno omeen teritorij. Ljudevit je bio dux
Pan.non.iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu,
Drave na sjeveru, te Kupe i Siska na jugu 78, te na istoku sve do u Srijem.
Naime, Niketa Honijat, pisac s kraja 12. i poetka 13. stoljea, spominje
"<t>payyo%ct)piov" - "franaku zemlju", smjetenu "izmeu rijeka Save i Istra", pri emu se oito misli na Srijem 79. Iako se ne moe tono utvrditi u
kojem je razdoblju nastao taj toponim, ini se vrlo vjerojatnim daje to bilo
ba u prvoj polovini 9. stoljea. Iako ni Franci, a pogotovo njihova oruana
71
N. Klal, Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1975, 373-5.

Ne spom in je ga , d odue , Kons tan tin Porfirogenet, a li zato to ini Pop Dukljan in kao
pogranini kraj Hrvatske - Valdevino - ii, LJPD, 296 i 306; Vidi 1 ii, Povijest, 450.
73
ARFza 821; Rakl, Documenta, 325; Klai, Izvori, 18.
74
Naime, Tarsatika je opisana 799. kao "grad u Liburniji" - Thorsatica, Liburniae civitas
- Rakl, Documenta, 300.
75
V. Vali, Granice ninske upanije. Rad JAZU 288, Zagreb 1952, 106-8.
76
ii, Prirunik, 653.
77
Vidi, str. 394-9.
78
Raki, Documenta, 320-1,1 tamo komen tar.
79
Nicetae Choniatae Historia, rec. I. Bekker, Bonnae 1835,1, 25. Vidi i Viz. izv. IV, 118-9.
72
159
KN
I
(D
F
Ne
t
i
Cl
sila na tim prostorima duboko na istoku, nisu bili nazoni due vrijeme,
ipak se, ini se, zadugo ouvala svijest da je to neko bila "franaka
zemlja", pa bi se, slijedom toga, taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji, barem u 9. stoljeu. Mogue je da su u 10. i 11.
stoljeu podruje istono od linije Podravska Moslavina - Svilaj zauzeli
Maari80.
Iako o upanijama na prostoru izmeu Gvozda i Drave nema podataka
iz 11. stoljea, velik broj plemenskih upanija u Slavoniji u 12. i 13.
stoljeu jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju.
To su: azma., Dubica, Gari, Grevac, Gorica, Gora, Ivani, Kalnik,
Krapina (Zagorje), Krievci, Morave, Novaki (kod Virovitice), Podgorje
(kod Jastrebarskog), Rovite, Zagreb, Virovitica, Varadin, Turovo polje,
Vrbas, Sana i Sanica81.
Osobina veine spomenutih upanija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja du kojeg
se pruao rijeni tok. Naselja su bila smjetena na padinama, kako ih ne
bi ugroavale poplave, a i da se ne bi unitavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lake branilo od eventualnog neprijatelja. upanije su
imale prostor zimske i ljetne ispae, zaposjedale su, dakle, nizinske, a
imale su pristup i u visinske planinske predjele (ak i do 2000 m nadmorske visine), ali su njihovi stanovnici bili preteno stoari i ratari, vrlo
rijetko konjanici82, to svjedoi o specifinosti hrvatskog drutva (ili hrvatskih drutava) u zaleu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove
Hrvatske. U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi
poticale uzgoj i upotrebu konja, nema ni mogunosti za osvajanja. Osim
toga, konjanik je skup. Stoga je orijentacija na poljoprivredu, odnosno na
zemljoradnju i stoarstvo logina. Zapravo, ona je i jedino mogua kada se
naseljavaju ve ureeni kasnoantiki poljoprivredni prostori koji potiu
novu, slavensku teritorijalnu organizaciju, i to prema obrascu koji nudi
antika, a koji se sastoji od sljedeih elemenata: kasnoantiki katel,
naselje uz katel, cesta, villa rustica83. Uz njih je postojalo i groblje, esto
na lokaciji starog kultnog (starokranskog) mjesta. U prvo vrijeme, u 8. i
u prvoj polovini 9. stoljea, uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti, ali
otada se veina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84. No,
mjesto groblja u pejzau bilo je vrlo razliito, kako to pokazuju primjeri iz
80
Vidi, iscrpno objanjenje u B6sendorfer, Istona granica, 143-71.
ii, Povijest 674.
82
Konjaniki su grobovi pronaeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca - K.
Vinski-Gasparini - S. Ercegovi. Brodski Drenouac, od 32 groba u ak 3 su pokopani konj i
mukarac zajedno), kao i u Istri (Za Istru, vidi: B. Marui, Langobardski i staroslavenski
grobovi na Brecu i kod Malih vrata ispod Buzeta, Arheoloki radovi i rasprave 2, Zagreb
1962, 453-67; Isti, Materijalna kultura Istre od 5. do 9. st. Izdanja HAD-a 11, Pula 1987,
81-3), a u Dalmaciji ih nema, iako su, dodue, pronaene ostruge.
83
F. Smiljani, Beitrag zur Erforschung der upanien - Ordnung in Sklavinien Kroatien,
Diadora 12, Zadar 1990. 371-89.
84
Beloevi, Kultura, 71. O smjetavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi
jest, S. ae, Nekropola u prostoru zajednice. Materijali 20/1985, 65- 73.
81
160
Slika 7. Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija
"g
^
:
53
Istre. U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima breuljaka (Mejica

pokraj Buzeta, Vrh pokraj Brkaa, Mali Vrh iznad Sovinjskog brda, Sv.
Margarita nedaleko od Buja), na osamljenim padinama ponad dolina (Veli
Mlun) i u blizini antikih i kasnoantikih ruevina (elega kod Novigrada,
Polaine nedaleko od Ferenci i Sv. Mihovil nedaleko od Katela)85.
Osim toga, pri formiranju nekih hrvatskih upanija bitna je bila kasnoantika crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske
metropolije. Tako se upanija Cetina formirala na teritoriju crkvene opine
(parohije) Aequum, upanija Knin na teritoriju parohije Magnioticum,
upanija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum, upanija Imota nasljeuje poziciju parohije Sarsenterum, dok se upanija Pset formirala u
okviru teritorije Ludrumske biskupije86. Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logino proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i stratekih potreba, ali i povijesnog naslijea.
Tako su se na strateki vanim mjestima smjetale utvrde i kontrolirale
komunikacije. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja, odnosno upanije, povezivala sa susjednima. upanije Pset i Knin smjestile
su se na pravcu antike ceste Burnum - Ulcirus - Salona - Siscia Servitium, upanije Cetina i Livno na cesti Salona - Aequum - Salvia Servitium, a upanija Imota stoji na cesti Salona - Tilurius - Novae Narona - Scardona. Bribirska upanija lei uz cestovni pravac Jader
-Asseria - Hadra, Ninska uz pravac Jader - Nona, a Sidraka uz pravac
Jader - Scardona - Salona. Vjerojatno se nisu ouvale sve antike ceste,
jer onda pobonog ovjeka Martina ne bi nosili, nego vozili87, pa su i obini
putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadanjeg prometa. Osim toga,
rijenim tokovima Zrmanje, Krke i Cetine moglo se brodicama dosei vrlo
mnogo hrvatskih naselja u unutranjosti, pa i samo zemljopisno sjedite
Hrvatske - Knin. Vanost rijenih prometnih koridora potvruju i topografska istraivanja kninsko-drnikog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrenih naselja (castruma) ak njih sedam nalazi uz rijeke:
jedno kod izvora Krke (Mokro Polje), tri u donjem toku Krke (Neven,
Bogoin, Karniac), jedno uz Zrmanju (Keglevi), jedno uz ikolu (Kovai), te jedno uz Butinicu (Strmica). Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na
padinama Promine, podalje (oko 8 km) od znaajnijih vodenih tokova 88.
Meutim, vanost vodenih putova ne valja prenaglaavati, jer je zbog
mnogih vodopada prohodnost oteana, a u principu putovi uz rijeke ne
postoje.
Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno. U 7. i 8.
stoljeu manji su prostori ivjeli odvojenim ivotom, a tek od poetka 9. i
85
86
87
88
M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od 6. stoljea do godine 1102, rukopis.

Smiljani, Beitrag, 371-4.
DAJ 31/45; Viz. izv. II, 43; Klai, Izvori, 44-5.
F. Smiljani, Grada za povijesnu topografiju kninsko-drnikog kroja. Izdanja HAD 15,
Zagreb 1992! 55-63.
163
u 10. stoljeu hrvatski se etniki prostor poinje vre povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlau jednog ovjeka. I sam nain na koji su
popisane upanije pokazuje da postoji meu njima odreena centralizaci ja, odnosno da se Hrvatska, onako kako ju je predstavio Konstantin
Porfirogenet 89, ve ustrojila po odreenim stratekim interesima. Preko
etiri hrvatske upanije - Primorja, Bribira, Sidrage i Nina - stvarala se
hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vrila pritisak na bizantski
teritorij, posebice na gradove (nedaleki Split, Trogir i Zadar), jer se na taj
nain ukljuivala u maritimnu privredu -pomorski promet, ribolov, proiz vodnju soli i liavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik. I
te su etiri upanije zatvorene zemljopisne cjeline, iako im se u sreditu ne
nalazi karakteristina plodna dolina, jer su se smjestile i organizirale na
vrlo vanim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja.
Preko upanija Pset i Pliva, odnosno krakim dolinama koje su se
nalazile u tim upanijama (Livanjsko, Duvanjsko, Grahovsko, Kupreko
polje), te dolinama Like, Gacke i Krbave, kontrolirani su putovi prema
Panoniji. Dodue, izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje
su, po prii Konstantina Porfirogeneta, takoer naselili Hrvati. I tu su
postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici
vlasti, ali o svemu tome ima jo manje podataka negoli o krajevima uz
obalu. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga"
-Zagreba, "Posege" - Poege i "Vuke" - dananjeg Vukovara, sauvana u
kronici anonimnog notara Bele III. 90. Vijest da su Maari u 10. stoljeu
zauzeli spomenu te. utvrde ne mora biti tona, ali da su te utvrde u 10.
stoljeu uistinu postojale - o tome uope ne treba dvojiti. Nalazile su se na
raskrijima vanih putova i imale kako strateku tako prometnu, pa ak
moda i gospodarsku vanost. Panonska je Hrvatska obuhvaala iroki
prostor od porjeja Kupe, dananjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save
na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. Mogue je i daje istono
od Vukovara bilo jo slavenskih, odnosno hrvatskih uporita, jer istona
Slavonija sa Srijemom ini loginu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan
podatak Nikete Honijata o "franakoj zemlji" izmeu "Save i Dunava" 91,
to bi znailo da se vlast franakog panonskog upravitelja koji je bio
tradicionalno Slaven, pa onda tom logikom i Hrvat, protezala sve do ua
Save u Dunav.
Hrvatsko drutvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo nee biti dovoljno
snano da ujedini oba ova prostora. To e uspjeti tek hrvatskim vladarima
u drugoj polovini 11. stoljea, i to je, zapravo, bilo jedino razdoblje u
ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada e se ona bitno poveati i
protegnuti od Jadrana do Drave. Naime, ujedinit e se dva prilino velika
89
DAI30/90-117; Viz. izu. II, 33-5; Klai, Izvori, 41-2.

Historiari openito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti - vidi,
Klai, Zagreb, 17 i d.
91
Viz. izu. IV, 118-9 i tamo bilj.
90
164
prostora koji su zbog dugih stoljea razdvojenog ivota nuno bili politiki
i gospodarski uglavnom samodostatni.
Titula i ovlasti upana
Usporedo sa stvaranjem upanija na hrvatskom se prostoru, ali i u
susjednim zemljama, afirmira "upan" 92. ini se, ipak, daje bez obzira na
bogatstvo drugaijih miljenja "upan" rije slavenskog podrijetla 93, a da
su Hrvati taj naslov za rodovskog starjeinu prihvatili od u Hrvatskoj
naseljenih Slavena i sauvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje drave.
ini se takoer da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior4.
Poloaj i funkcija upana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali
su se; u prvo vrijeme upan je bio gospodar nad uom cjelinom, odnosno
prvak drutvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem
ljudi. Kasnije, kada se stvaraju upanije, neki od upana bili su vlast na
elu upanije, a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuu. O ovim
drugima svjedoi i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom upana u
dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. Meutim, nema podataka o njiho vim zaduenjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa
statusom kraljevih dostojanstvenika u tadanjoj Franakoj 95 . Na franakom dvoru postoje majordomi, marechali, seneschali koji su u prvo vrijeme
bili slubenici (bolje reeno sluge), a s vremenom su njihove titule poele
oznaavati osobe na visokim dravnim dunostima. upani iz Trpimirove
darovnice teko da mogu ivjeti uza svog vladara, jer je njegov dvor
polovinom 9. stoljea bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. U Muncimirovoj se darovnici iz 892. godine 96 pojavljuje ak sedam upana kao
svjedoci, a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduenja - upan
palatin (patatinus), upan buzdovanar (maccechario), upan konjunik
(cauallarius), upan komornik (camerarius), upan peharnik {pincernarius), kneginjin upan [iupanus comiiissae), upan titonoa [armigefj. Teko je pretpostaviti da je u samo etrdesetak godina hrvatski dvor toliko
ojaao i razvio se da bi mogao odravati tako brojnu svitu. Stoga je
vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve, iako je upan (ili
upani) nedvojbeno u 9. stoljeu bio osoba po moi odmah do vladara.
92
Na junoslavenskom prostoru "upan" se prvi put spominje u Sloveniji jo u 8. stoljeu
(ii, Povijest, 198). Kasnije se termin "upa" i "upan" javlja i u drugim, Hrvatskoj susjed
nim krajevima, sve do Srbije i Crne Gore (Skok, Etimologijski rjenik, III, 687-8), ali i u
drugim jezicima (eki -pari), a nastaju i izvedenice u hrvatskom (pan) (Skok, na i. mj.). O
upanu (i njegovu poloaju u drugih Slavena) opirno Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 126- 30.
93
ii, Povijest, 197-8.
94
M. Sui, Marafor - maricus - upan. Izdanja HAD 15, Zagreb 1990, 51-3, izvodi takav
za kljua k iz injenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog
izvangradskog magistrata susreu nazivi maricus i iupanus.
95
Histoire de laFrance, sous la direction de G. Duby, Pari 1977, 107.
96
Raki, Documenta, 14-7.
165
Meutim, u Muncimirovoj se darovnici spominje jo jedan upan kojem se

pripisuje i odreeni teritorij -kliski 97.
upana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban, a to se dogodilo
najkasnije polovinom 10. stoljea 98. Ali upani su i dalje vane osobe; tako
se za vladavine Petra Kreimira IV. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo
esto spominju 99 . Dvanaestorica upana pomau Petru Kreimiru IV. da
se obrani od optubi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 ,
ime su oni ojaali svoje pozicije, a ini se oslabili kraljevu. Iako se oni
zajedno vie ne spominju, mogue je da su postojale tendencije da se
odreen broj upana konstituira kao visoko i znaajno tijelo u hrvatskoj
dravi. Bilo bi to logino nastojanje u poecima procesa feudalizacije, ali
se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102.
godine) jednostavno nije vie nametalo kao problem.
4. Prvi izazov bizantsko-jranakom poretku

-buna Ljudevita Posavskog
Red stvari, kako su ga zamislili Bizant i Franci, nije mogao dugo trajati.
Tenje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su
neusporedivo jae od bizantskih i franakih snaga koje su ih u tome mogle
sputavati. Ako se u prvoj polovini 9. stoljea te hrvatske tenje i nee
posve ostvariti, pojavit e se napukline u tom izvan Hrvatske zamiljenom
poretku, a njegov konaan slom dogodit e se u drugoj polovini stoljea.
Prvo je iskuenje zadesilo franako vrhovnitvo samo koju godinu po
zakljuenju Aachenskog ugovora. Protiv franake vlasti pobunio se
818."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. Vjerojatno su povod pobune
(prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit, po svemu sudei, bio podinjen.
Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i
svjedoi da su Franci Hrvatima ostali u vrlo looj uspomeni: "Bijahu toliko
okrutni da su dojenad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102.
97

Vidi, str. 306-7.
99
Raki, Documenta, 72, 113 i drugdje, CD I, 78, 106, 114, 117, 118, 120 i drugdje.
100
M. Bara da, Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311, 1957, 199; Klai,
Povijest, 352.
101
AEFza 818; Ra ki, Docume nta, 320; Klai, Izvori, 16. Od opsene literature koja se
bavila Ljudevitom valja izdvojiti: ii, Genealoki prilozi 46; ii. Povijest, 310-16; Klai,
Povijest, 208-12; S. Antolja k, Da li bi se jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima Borni i
Ljudevitu Posavskom, Godie n zbornik 19, Skopje 1967, 129-39; N. Klai se u vie navrata
bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku, Izdanja HAD 1, Zagreb 1974, 119-25; Pogled na
razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. god.), Izdanja HAD
2, Zagreb 1978, 223-9; O Pokuplju kao vjekovnoj krajini izmeu Jadrana i Panonije, Izdanje
HAD 10, Za greb 1986, 189-197. Takoer V. Sokol, Panonija i Hrvati u 9. stoljeu. Izdanja
HAD 14, Za greb 1990, 193-5.
102
DAI30/78-87; Viz. izv. II, 32; Klai, Izvoru 14.
98
166
im je digao ustanak, Ljudevit je u okolna podruja odaslao poslanstva

elei tamonje narode ili njihove velikae pridobiti na svoju stranu.
Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. Ako
su to Timoani, dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istonoj
Srbiji, onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. Pitanje je
jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruke, ali ako se to i dogodilo,
do 820. su se ponovno pokorili caru 104. No, kako je u tom kraju, uz rijeku
Dravu, Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika,
izvjesno je da se pobuna irila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. Nadalje, godine 821. gradekog su patrijarha Fortunata optuili daje
bodrio Ljudevita, pa se ini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. On se,
naime, nije niti pokuao obraniti od optubi, nego je pobjegao na bizantski
teritorij -u Zadar 105.
Vrlo je vaan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova.
Oigledno nije uspio pobuniti Bornu, nazvanog dux Guduscanorum 106
-to bi najvjerojatnije znailo da je on bio "knez Gaana", odnosno na
drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae, dakle
dalmatinski i liburnski knez 107 . ini se da je sredite prostora kojim je
vladao bilo u Lici 108, a da se tek po Borninoj smrti, dakle do vladavine
Mislava i Trpimira, hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova.
Borna je, ini se, izmeu pokornosti franakom caru (jer gaje pohodio
820. godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo. Zato je
tako odluio moe se samo nagaati: nije se morao suvie bojati upada
franake vojske, jer je njegovo podruje Francima bilo teko pristupano.
Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sauvale (jer nisu bile odravane) rimske
ceste, pa se i zbog toga teko putovalo, a jo tee izvodilo vojne pohode.
Nasuprot tome, ini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omoguila relativno lako prodiranje franakih vojski na po druja pod Ljudevitovom vlau. Meutim, Borni je vjerojatno bilo u
interesu uvati franako prijateljstvo, jer je na granicama imao mnogo
opasnijeg i stalnog protivnika - bizantsku Dalmaciju. A s bizantskim su
podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugroavali hrvatske
pozicije na istonojadranskoj obali i u neposrednom zaleu. U vrijeme
kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo ak i njegov tast
Dragomu. S druge strane, ini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio
pristao uz Ljudevita, jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu, ali se
103
Takvo miljenje argumentirano podrava Katii, Filoloka razmatranja, 85.

B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a, 2. iz d., Ljubl ja na 1964, 421.
105 Aw z a 821; Rakl, Documenta, 326; Klai, Izvori, 18.
106 ^Rp z a 818; Ra ki, Documenta, 320, Klai, Izvori, 17.
107
ARFza 819 i 821; Raki, Documenta, 322, 325, Klai, Izvori, 17.
108
Margeti, Odnosi Liburnije i Istre, 48-50.
L 820; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17.
104
167
predomislio (ili je od poetka hinio stvarne namjere), pa je 822. godine

Ljudevita napokon i ubio.
Dakle, 819. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna, i Ljudevit je
pobijedio. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustoio, ali Bornu
nije uspio uhvatiti. tovie, Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima
uspjeli nanijeti teke gubitke 110. Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i
300 i vie otetih konja pretjerane u tipinoj maniri srednjovjekovnih
izvora (a ovdje je franaki ljetopisac i dodatno motiviran da uvelia uspjeh
svojeg saveznika), nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija.
U zimi 820. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja
poduzeti protiv Ljudevita. Stigli su i Bornini izaslanici, a potom i Borna
osobno. U proljee su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije
preko Norikih Alpa" (dakle, preko dananje Furlanije, Postojnskih vrata,
Ljubljanske kotline prema Slavoniji), druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruke i okolice dananjeg Maribora), a trea "preko Bavarske
i Gornje Panonije" (vjerojatno dananja zapadna Maarska). Vjerojatno
one nisu bile i brojano velike, ali injenica da stiu ak iz Saske, istone
Franake, Alamanije, Bavarske i Italije, pokazuje koliku je vanost Car stvo pridavalo guenju Ljudevitova ustanka. U cjelokupnim ARF nema
opisanog pohoda u koji su ukljuene vojske iz tako udaljenih krajeva
drave -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije, slabljenja Carstva,
za vladavine Ludovika Pobonog 1 n. Ljudevit je pokuao pruiti otpor prvoj
vojsci, pa se zatim ak tri puta sukobio s drugom, ali su one ipak stigle do
Panonije i pustoile, a zatim se vratile kui. Ljudevit se sklonio u "utvreni
grad na strmom brdu". Koji je to "grad" bio, nemogue je ustanoviti, ali se
moe pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice, ili
prema Dinaridima (primjerice, na Zrinjskoj gori) 112, na mjestu gdje se
nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113, ili, pak, neki breuljak
podno Medvednice (Gradec - jezgra dananjeg Zagreba, ili nedaleki
Susedgrad?) ili Papuk (Poega?).
Sljedee godine, 821., opet su tri vojske pustoile "polja izdajnika" i
vratile se kui, poto im nitko nije pruio priliku za borbu 114. Mogue je da
Franci i nisu namjeravali napadati utvrde, nego su pljakom i paljevinom
onemoguavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrivanje. Ta im
se nakana ostvarila ve sljedee godine, kada je u Panoniju stigla nova
vojska. Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema
jugu, dolinom Une, u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamonjih knezova.
110
ARF za 819; Rakl, Documenta, 322- 3; Klal, Izvori 17.

ARF za 820; Raki, Documenta, 324; Klal, Izvori, 17. I historiografija Ljudevitovu
ustanku daje veliku vanost: ugledna CMH III, 7, spominje jedino ovaj dogaaj iz hrvatske
povijesti u razdoblju od 9. stoljea do oko 1050.
112
Tako pretpostavlja ii, Povijest 315.
113
Opirnije I. Goldstein, Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. godine, u rukopisu.
114
ARF za 821; Raki, Documenta, 325- 6; Klai, Izvori, 18.
115
Katii, Pretorijanci, 67, smatra takvo tumaenje "posve nevjerojatnom pretpostav
kom". Meutim, R. Novakovi i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome
111
168
Budui da se nalazio nedaleko od izvora Une, na najboljem putu prema

jugu, produio je za Dalmaciju. Tamo ga je ugostio Ljudemisl, ali ga je
potom na prijevaru i ubio. Pria o Ljudevitu time i zavrava.
Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi ba na Ljudevitov
ustanak, ini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili
sve Franke i njihova arhonta Koila..." te da su "ostali nezavisni i samo stalni", ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. Hrvati e jo nekoliko desetljea na mnoge naine biti ovisni o Francima, pa je Ljudevitov
ustanak teko ocijeniti kao pobjedu Hrvata. Bez obzira na to, ini se daje
hrvatska narodna tradicija uljepala dogaaje i da su na takav nain
preneseni informatoru cara Konstantina.
U prii o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova
- podrunih gospodara - Ljudevita u Panoniji, zatim Borne, kao i njegova
nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene, "na molbu naroda i uz
carev pristanak", dolazi 821. godine) 117. To su i prva svjedoanstva u
izvorima da postoji vra hrvatska dravna organizacija i u Panoniji i u
Dalmaciji, koje su ujedinile teritorije veeg broja upanija.
U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge grijeili su oni koji su ga smatrali
hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to inila javnost negoli histo riari)118, jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim
osjeajem 119. Meutim, zbog toga ne treba umanjivati znaenje ustanka
koji je vodio. Bilo je to nedvojbeno najvanije zbivanje tih godina u Car stvu. Franaki anali mu posveuju dunu pozornost, a car bez odlaganja
alje vrlo jaku vojsku. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije, odnosno bio
je dio upravnog aparata franake drave. Karolinko je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke), pa je tako i Ljudevit bio jedan od
oblasnih gospodara. Bio je obvezan redovno se javljati caru, pa zbog toga,
poto je pobjegao pred franakim vojskama iz Panonije, iz grada Srba
obavjetava cara daje spreman doi pred njega.
Ljudevit je, sudei po imenu, bio slavenskog podrijetla, odnosno, bio je
Hrvat. Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac, a s Francima se, ini se,
nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine, jer
je otac njegove ene Dragomu takoer bio Slaven, odnosno Hrvat. Takvo
rodbinsko povezivanje, pa onda u duem razdoblju asimilacija u franaki
milieu, karakteristino je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru
Franci, kao to je, primjerice, Saska. Jedan od razloga zato se to nije
da su Srbi naselili vee prostore bive rimske provincije Dalmacije, dok su Klai, Povijest,
211-2, Goldstein, Srbi, 243-4 i tamo lit., smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj
upaniji i plemikoj opini, zabiljeenoj u izvorima 14. stoljea.
116
DAJ 30/85; Viz. izv. II, 32; Klai, Izvori, 14.
117
ARFza god. 821; Raki, Documenta, 325-6; Klai, Izvori, 18.
118
Vidi, primjerice, V. Klai. Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1975, 64-8.
119
Zbog irokog prostora, koji je bio zahvaen ustankom, neki su to, pak, kao Slovenac
J. Gruden krajem 19. stoljea, ocjenjivali kao "obseen in moan odpor Jugoslovanov proti
frankovskem gospostvu" - vidi, V. Simoniti, Pomen bitke pri Sisku v lui historiografije in
zgodovinskega spomina, u: Sisaka bitka 1593, Zagreb -Sisak 1994, 198.
169
dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome to su Hrvati nastavali Francima

prilino udaljene zemlje kojima su oni teko mogli neposrednije ovladati.
tovie, franaki izvori uope ne spominju Hrvate, niti govore o "Hrvat skoj". Uostalom, slino je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski)
praktiki tijekom cijelog 9. stoljea. Razlog tome je vjerojatno to se oni
slue starim, antikim nazivima - Dalmacija, Panonija, Liburnija, Tarsatica 120. Slino postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava
termin "Dalmacija" naizmjence, da bi oznaio dva teritorija -jedan iri,
predslavenski, drugi ui, oblikovan nakon slavenskog dolaska 121. Do polovine 9. stoljea teko se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili
"Hrvatska", jer dravne organizacije na ireni teritoriju nije ni bilo.
S druge strane, i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teko
moglo prevladati jedno zajedniko ime na irem prostoru - naime, sav se
ivot i svi kontakti odvijaju izmeu pripadnika ue zajednice, primjerice,
roda, ili izmeu pojedinih pripadnika susjednih rodova. Stoga nema ni
potrebe da se oni slue svojim narodnim imenom, kada su svi Hrvati. Iz
perspektive onoga koji eli izvijestiti o dogaajima u zemlji koja e se u
budunosti zvati Hrvatska, nema logike spominjati "hrvatsko" ime, jer ono
ne pomae kao differentia specifica 122. Stoga e ovaj prostor za inozemne
pisce jo dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja", a njezini stanov nici "Slaveni". injenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" ve i za dogaaje s kraja 6. i poetka 7. stoljea, ne
mijenja nita na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na vie stoljea stara hrvatska narodna predaja, zapisana otprilike u prvoj
polovini 10. stoljea, kada se hrvatsko ime ve meunarodno afirmiralo.
O uzrocima bune moe se samo nagaati. Moda je Ljudevit elio imati
povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranina zemlja Franakog
Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovnitvom.
Pokuao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima
iz prijeke potrebe, u potrazi za saveznicima. ini se da nije mogao nita
uiniti zanemarujui odnose dviju velikih sila - Franake i Bizanta - na
hrvatskom prostoru. Naime, ako je elio zaratiti na Franke i osloboditi se
potpuno ili dijelom njihove vlasti, morao je potraiti pomo Bizanta ili je
morao djelovati Bizantu u korist. Da su takve pretpostavke realne, ukazu ju
i neke injenice: prvo da su Timoani raskinuli savez s Bugarima, koji su
bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123. Zatim, kada
Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franakom caru, on bjei u
Zadar, u bizantsku Dalmaciju, a potom u Carigrad 124 . Napokon,
120
Vidi, str. 143.

M. Lonar, O Porfirogenetovoj Dalmaciji, Diadora 12, Zadar 1990, 391-400. O Dalma
ciji u Porflrogenetovu djelu opirno pie i B. Ferjanl, Dalmacija u spisu "De administrando
imperio" - vrela i putevi saznanja, ZRVI 29-30, 1991, 9-21.
122
Goldstein, Srbi, 238-9.
123 yyy? z a 819; Raki, Documenta, 322; Klai, Izvori, 17.
124
ARFza 821; Ra ki, Documenta, 325- 6; Klai, Izvori 18.
121
170
moda i sama injenica da Ljudevit iz Siska bjei prema Jadranu znai da

je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. Tako, ako Bizant i nije bio nepo
sredno upleten u zbivanja, u svakom mu je sluaju Ljudevitova buna bila
i
dobrodola. Proi e jo neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu poeli
voditi samostalnu politiku, neovisnu i od Bizanta i od Franaka. Mogue je
da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franakom Carstvu
nakon smrti Karla Velikog 814. godine. Naime, sredinja vlast vie nije
tako jaka kao prije. Njezina slabost i neke njezine greke i zloupotrebe,
koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 , uspjele su ujediniti prvake na
1
prostoru od Gradea do Timoka.
Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se
odigrava od iznimnog znaenja i po tome to je itav hrvatski teritorij od
jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. Bio je to
'
rezultat djelovanja vanjskih faktora - na panonskom prostoru prvenstveno Franaka, dovoljno snanih da integraciju takve vrste dosljedno i provo|
de, jer Hrvati za takva pregnua sve do 11. stoljea nee imati dovoljno
snage.
Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni, pa stoga i vrlo malo
,
govore o tadanjem drutvenom razvoju. Zato je o toj temi - o hrvatskom
drutvu s poetka 9. stoljea - mogue jedva neto rei. Dotadanji ivot
T
u relativno malim, zatvorenim zajednicama nuno je doivljavao, spore, ali
j
nezaustavljive promjene. U vrijeme doseobe Hrvata oni, koji su naselili
j
neki ui teritorij, mogli su biti meusobno roaci, a ako i nisu bili, s
vremenom su se rodbinski odnosi izmeu njih mogli uspostavljati brakoi
vima, pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena.
Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale
kao upe koje e tek u kasnijem razvoju prerasti u vee organizacijske
|
oblike - upanije. Kako se logikom razvoja unutar takvog drutva morala
i
stvoriti neka struktura koja e garantirati stabilnost odnosa, odnosno
|
sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji, na elo tih jedinica dolazit e
I
"rodovski prvaci", za to su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude
vitova ustanka. Oni su svi povezani rodbinskim odnosima, a istiu se
I
Ljudevitov tast Dragomu, kao i Bornin nasljednik - neak Vladislav.
Napokon, Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. Da su rodovski odnosi
bili vrlo vani u prvim stoljeima hrvatske povijesti, i da je postojala
"rodovska aristokracija", potvruje i jedna od verzija hrvatske narodne
predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode
petorica brae i dvije sestre 127.
Meutim, hrvatsko je drutvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na
vrijeme seobe u jednoj stvari: poinje se afirmirati ranosrednjovjekovna
utvrda ili "grad".
125
O razdoblju Ludovlka Pobonog: CMH III, 1-22.

126 AR FZZ 8 1 9 , 821, 823; Raki, Documenta, 322. 325, 328; Klai, Izvori, 17-8.
127
DAI30/63-7; Viz. izv. II, 30; Klai, Izvori 3.
171
5. Grad kao sredite zbivanja

Sva opisana zbivanja i procesi, uz Jadran, kao i u njegovu zaleu, sve
do Panonije, na bizantskom i na hrvatskom teritoriju, odvijaju se u nekom
utvrenom i lako hranjivom mjestu i oko njega, ili su neposredno s njime
povezani. Uobiajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom
srednjem vijeku naziva "gradom". Tako i F. ii i N. Klai, kada prevode
Franake anale, tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvreni grad na
strmom brdu"128, iako u originalu pie castellum129, to bi se doslovno
trebalo prevesti kao "katel", "utvrda". Nadalje, Konstantin Porfirogenet
pie u 10. stoljeu i spominje mcipa u Hrvatskoj. Neki su historiari taj
izraz prevodili kao "gradovi", a radi se o Ninu, Biogradu, Veliinu, Skra dinu, Hlijevnu, Stupinu, Kninu, Konju i Klobuku 130. Meutim, je li to
uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom
smislu. Po kriterijima koji su openito prihvaeni za evropski rani srednji
vijek, "grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11.
stoljea, a u kontinentalnom dijelu, u Slavoniji, sve otprilike do 13.
stoljea, pa moda ak i kasnije 131 . tovie, vrlo je teko prihvatiti i
prilino prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi - da je "grad
aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. Stoga je M. Barada prevodio castrum kao "posebno utvreno
mjesto" ili samo "utvrda" 133, a slino je inio i S. Antoljak 134. M. Sui
smatra da grku rije Kooipov ne treba prevoditi kao urbs - dakle "grad",
ve kao castrum ili civitas135.
U 9. i 10. se stoljeu dogaaju na hrvatskom prostoru, pa i na irem
junoslavenskom, bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". Naime, do tada je u hrvatskom drutvu dominirao ruralni nain
ivota (kao i u drugim slavenskim drutvima), to je znailo da nema
uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao sredita trgovine i vlasti (crkvene ili
dravne). Meutim, formiranje i postupno jaanje dravne organizacije,
koje se zbiva od 9. stoljea nadalje, nametalo je i kao preduvjet i kao
posljedicu kontrolu prostora i komunikacija. Od 9. stoljea stvaraju se i
128
Vidi, primjerice, ii, Povijest, 315; Klai, Izvori 17.

129 ARFza. 820; Raki, Documento, 324.
130
DM 31/68-70; Viz. izv. II, 44; Klai, Izvori 43.
131
Tako, na primjer, J. Le Goff, u: Histoire de lo. France urbaine, ha ville medievale. Pari
1980, 13, negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. Po njemu, u to
vr ij eme pos toje samo c ite, to j e siroma na i utvr ena r ez id encija biskupa , a ville j e ono
naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovaku funkciju. Vidi i L. Mumford, Grad u
historiji Zagreb 1968, 274 i d.
132
A. Cuvillier, Manuel de sociologie, Pari 1950, 357.
133
M. Barada, Lapani Rad JAZU 300, Zagreb 1954, 484-5.
134
S. Antoljak, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X. stoljea.
Radovi FF-a Zadar 10, 1971-2. 98.
135
M. Sui, Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta, Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28,
Zadar 1981, 8; Vidi i F. Smiljani, Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina, Radovi FF-a u
Zadru 24/11. 1984-5, 119 i'd.
172
"gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljee

kasnije - njih 9 u Hrvatskoj, a na junoslavenskom prostoru, u zaleu
Jadrana, nabraja ih jo 21 136 .
Bilo je to doba intenzivnog sputanja Hrvatske i drugih Sklavinija na
Jadran 137, kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz
more, pa ti njihovi "gradovi" poinju funkcionirati slino ili na isti nain
kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138. Stoga se "grad" ne bi smjelo,
kao to je radila starija historiografija, povezivati s etnikumom, odnosno
romanskim elementom, jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu
okolicu. injenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz
obalu - od spomenutih 9 vie od polovice (5) ih je uz obalu. Meutim,
gradovi se osnivaju i u unutranjosti; u vrijeme Ljudevita Posavskog ima
ih i u Panoniji, ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoi po Dalmaciji, a
protivnik Borna se sklanja u castra, odnosno gradove 139. Moe se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inae ivio, pa se u tom
sluaju "grad" moe poistovjetiti s nastambom vladara. Gottschalk polovinom 9. stoljea tvrdi da je Trpimir ivio u villa140, to bi se vjerojatno
najbolje prevelo kao "dvorac", sudei barem prema tome to pod tim
pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. Ako se
nastamba hrvatskog vladara uistinu moe smatrati gradom, onda je to
najbolji dokaz drutvene (klasne i staleke) diferencijacije, pri emu se
razlike izmeu vladarske i obine seljake kue oituju i u veliini i u
posjedovanju neke fortifikacije. Gradovi postaju karakteristino obiljeje
itavog hrvatskog prostora, jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju
prvoga hrvatskog kulturnog pejzaa u 9. stoljeu.
ini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka
Istra, ponajprije zbog politikog okvira u kojem se nala. Od kraja 8.
stoljea, naime, kada je franaka vlast zamijenila bizantsku, gradovi su
potiskivani s njihovih nekadanjih agera, te se nastojalo promijeniti
upravno ustrojstvo vlasti u njima. Nestaje bizantska, izrazito vojnika
organizacija; tribuni su sve vie lanovi gradskog patricijata, a ne vojniki
predstavnici vlasti, pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja
franaki vojvoda. Istarska gradska opina, koja je gubitkom agera znatno
gospodarski oslabljena, nastavlja borbu za ouvanje svojih pravno-politikih posebnosti. No, to e se oitovati tek u iduim stoljeima.
136
To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M . 31 /6 8 - 7 0; 3 2 / 1 4 9 - 5 1 ; 3 3 / 2 1 - 2 ;
34/19-20; 35/12-3; Viz. izv. II, 44, 58, 61, 63-4; Klale, Izvori, 43. F. Smiljani, Nastanak i
razvoj srednjovjekovnog Knina, Radovi FF-a Zadar 24/11, 1984-5, 120, iako tvrdi da upa
nijska sredita "imaju istaknuti poloaj i naslijeenu konstantu naseljenosti", ipak smatra
da su kninski i bribirski, kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10. stoljeu, sa
ime se teko sloiti.
137
Goldstein, Bizant 169 i d.
138
Vidi, opirno, Goldstein, Bizant 99 i d.
139 ARpza 819; Raki, Documenta, 322- 3; Klai, Izvori, 17.
140
Katl, Gottschalk, 10; Isti, Rasprave i lanci, 108; Klai, Izvori, 22.
141
Vidi, AR F, na ra znim mj. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom
hladnog dijela godine, dok se priprema za pohode u pr oljee.
173
Meutim, postavljaju se razliita pitanja: to se u gradu na hrvatskom

prostoru dogaa, tko u njemu ivi? U kakvom su meusobnom odnosu
gradovi na hrvatskom prostoru, a u kakvom prema selima koja ih okruu ju? Koji bi kriteriji trebali biti kljuni pri klasifikaciji gradova i njihovu
razlikovanju od sela? ini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu
nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zasluila, ali se takvima ipak smiju smatrati, jer imaju gradsku
tradiciju i razne administrativne funkcije 142.
Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme, valja se vratiti
dublje u prolost, u kasnu antiku, kada se zbog ope nesigurnosti
stvaraju nizovi utvrda du komunikacija, kako bi ih kontrolirali, ali i
branili ui prostor oko sebe. Jedan od takvih nizova ili sustava, koji e
kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog znaenja, protezao se du istone
obale Jadrana 143 , ali i duboko u unutranjosti, gdje su nadgledali putove
koji su obino vodili iz Panonije prema Jadranu. Takvih je utvrda bilo i
sjeveroistono od Zagreba, kao i u zapadnoj i sredinjoj Bosni 144.
Kasnoantiki grad na hrvatskom prostoru doivljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antikim razdobljem: umjesto da bude sredite
trgovine i obrtnitva u kojem se odvijaju teatarske predstave, igre u
amfiteatru, zabave i sveanosti 145, postupno se njegove funkcije suavaju
na obrambenu i crkvenu - on postaje utvrda, siguran zaklon za svoje
stanovnike i stanovnitvo ue okolice te siromana rezidencija biskupa.
Istovremeno, grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija)
oigledan proces. Naime, tercijarni, pa onda i sekundarni sektor gradske
privrede, vrlo snaan u antici, u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku,
praktino je nestao, pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina
mogunost. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovnitva na selo. Pri
tome su vie bili pogoeni gradovi u Panoniji (primjerice, Siscia ili Sirmij)
koji su bili ugroeniji - ili su ak i stradavali pod udarima barbarskih
plemena od 4-6. stoljea, kada se tipino antiko drutvo na tom prostoru
uglavnom rastrojilo i nestalo - negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak
donekle zatienoj Dalmaciji.
142
To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu, a hrvatski je prostor djelomino pripadao
Bizantu -vidi, Goldstein, Bizant, 100, pose bice, G. Ostrogorski, Vizantijski gradovi uran&m
srednjem veku. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije, istoriografije i prosopogralije), Beo
grad 1970, 62-89. Najnovi ji radovi: J. Russe ll, Transformations in Early Btjzantine Urban
Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e, The 17th Inte rnati onal
B yz anti ne Congr ess, Ma jor Pa pers, Dumbart on Oa ks 19 86, 137-154; J. Kode r, T he Ur ban
Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt, Geo graphic
App roach to the Topic, na i. mj., 155-87. O odnosu grada i sela na na e m pr ost oru pie N.
Kla i , Odnos g rada i sela na istonoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u, J I 3- 4,
1975, 65-71; Mnogo podataka daje, ali ponajvie za razvijeni srednji vijek J. Lui, Proima
nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Radovi Instituta J AZU Zadar 21,
Zadar 1974, 201-10; Ist o, Dubrovake te me, 87-103.
143
Usp., Goldstein, Bizant, 33 i d. i tamo lit.
144
Vidi, str. 65-70.
145
Sui, Grad, 227 i d., 248- 262.
174
,i.ka:"
is-H
Slika 9. "Grad Trogir je malen otok u moru, s kopnom povezan kao most uistinu
uskim zemljouzom, kojim stanovnici prelaze u sam grad. Trogir se zove, jer je
sam otok malen kao krastavac" - DAI29/258-62; Viz. izv. II, 22-3.
injenica jest da do sada nije pronaeno, a jo manje cjelovito is traeno, ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istonojadranske obale pa sve do Drave. Ni izvori takvo naselje
poblie ne opisuju. U onim, pak, gradovima (bilo na teritoriju bizantske
teme Dalmacije, kao to su Zadar, Trogir, Split, Osor, Krk, Rab, bilo na
teritoriju pod vlau hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje jo iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki, u sva kom sluaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146.
ini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom sluaju
jednu zajedniku karakteristiku - to je posjedovanje zidina. Govorei o
Splitu, poto je ukratko ispripovjedio povijest grada, a prije nego to e
dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palai, Konstantin Porfirogenet
146
Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji. Uostalom, na tim pro storima nije bilo znaajnijih sredita naseljenosti - u svakom sluaju teko ih je usporediti
sa znaenjem prostora uz obalu (vidi, opiran popis, Sekelj, Srednjovjekovna nalazita, 1, 205).
175
ovako opisuje splitski zid: "Nije sagraen od cigala, niti pomou maltera,
nego od kamenih tesanika, duine jednog hvata a esto i do dva i irine do
jednog hvata, i oni se sklapaju i meusobno povezuju eljezom, koje je
zaliveno olovom"147. Krajem 10. stoljea spominje se gradski zid u
Zadru148, a 1066. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. No, bizantski
gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine jo iz kasne antike i trebali
su ih samo popravljati, te eventualno nadograivati ili proirivati. Osim
zidina, trebalo je unutar gradskog areala imati izvore, cisterne ili bunare s
vodom, a ako ih nije bilo, trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog
izvora bez obzira na moguu opsadu, jer velike su ljetne sue ostavljale
itave krajeve bez vode, a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150.
Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda". Svijest da gradovi
trebaju imati zidine, odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od
svakog napada, bila je prisutna na hrvatskom prostoru, ali i mnogo
ire151, te je opeprihvaena jo od kasne antike. Tako se u Justinijanovo
doba, otprilike polovinom 6. stoljea, popravljaju zidine u Saloni152, kao i u
Zadru, Puli, Dokleji, Varvariji153. Suvremenici nisu mogli drugaije ni
doivjeti Dioklecijanovu palau, koja se u meuvremenu pretvorila u
ranosrednjovjekovni grad, nego kao utvrdu. Desetke postaja i refugija du
istonojadranske obale i u unutranjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina, a potom tek neke druge karakteristike. I u 9. stoljeu
obrambena je funkcija bila od presudne vanosti: za franakog je Ijetopisca najvanije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154, dakle, da
se lako moe braniti - naime, "on je sa svojima samo tamo boravio", ne
poduzimajui nita. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna
se sa svojim ljudima sklanja u utvrde, a Ljudevit mu ne moe nauditi
(nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv, Borna i njegovi
ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155.
Napokon, kada na samom poetku 12. stoljea ugarsko-hrvatski kralj
Koloman stie pred Split, graani su "uvrstili dobro vrata, te su se
razmjestili s orujem okolo po zidinama"156. Ni Koloman nije pokuavao
147
DM29/246-50; Viz. izv. II, 22; Klale, Izvori 42.

Rakl, Documenta, 21-22; CD I, 45.
149
Raki, Documenta, 66; CD I, 101.
150
O toj nasunoj potrebi za vodom svjedoi i bizantski spis Strategikon iz 6. stoljea.
Vidi, Strategikon, pogl. 10, u: Treatises. 30.
151
Tako su to shvaali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi, Goldstein, Bizant,
10 2. L . Mum f o r d , G r ad u h is to r i j i, Za gr eb 1 9 68 , 27 8 i d., d ef in ir a to ka o " po t r eb a za
zatitom".
152
Tako tvrdi Prokopij e, Bellum Gothicum, I, 16, 14. Arheoloka potvrda Prokopijeva
iskaza -Sui, Grad, 234.
153
Sui, Grad, 234.
154
In arduo monte - ARF za 820; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17. Uostalom,
franaki je ljetopisac svjedoio o iskustvu vlastite zemlje; suvremeni slikovni prikaz grada u
Fr a n a k oj , k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e u b r a o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. g od i n e,
reducira ga iskljuivo na zidine - vidi. Rani srednji vek, Beograd 1976, 286-7.
155 A RF za 8 1 g. Raki, Documenta, 322- 3; Klai, Izvori, 17.
156
Toma, Kronika, 56; Klai, Izvori, 88.
148
176
KNIN
vani gradovi
Stupin
gradovi (neka sredita upanija) na
hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na
zadarskom podruju trn
izvorima potvreni
ranosrednjovjekovni putovi
vjerojatno glavni
putovi u ranom sredn/em vi
Gradovi i utvrde na hrvatskom
vani gradovi
gradovi (neka sredita upanija) na
hrvatskom i okolnom prostom
opustjeli gradovi na zadarskom podruju
izvorima potvreni ranosrednjovjekovni putovi
vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku
Karta 5. Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru
frontalni napad na grad, nego je pljakao po okolici, to je Spliane

prisililo na pregovore i kompromis. ak ni glasovito kriarsko osvajanje
Zadra 1202. godine nije zavrilo tako daje napada uao preko zidina u
grad, nego su se poslije estokog petodnevnog napada i buenja zidina
Zadrani predali 157. Tako se moe rei da nijedan ranosrednjovjekovni
hrvatski grad, barem koliko je zabiljeeno u izvorima i koliko se razaznaje
iz arheolokih ostataka, nije podlegao opsadi napadaa - svima su njima
zidine bile i zalog sigurnosti. I ne samo to -naselja su se na slian nain
pokuavala tititi i s mora - tako su, ini se, dva starohrvatska broda
napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta, kako bi se
zagradio ili barem bolje uvao ulaz u ninsku lagunu 158.
Osim toga, hrvatski se grad smjetao na kljune toke pomorskih i
kopnenih komunikacija -u priobalju je to uinjeno ve za bizantske vlasti
u 6. stoljeu, kada je stvorena bizantska istonojadranska magistrala, uz
koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale
strateke potrebe i trgovaki razlozi. Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc
-Nin, T6 Be/\iypoc8ov - Biograd, to Eicp8ova - Skradin, xo STOAJIOV - Stup
(Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv - Karin159 zauzeli one poloaje na istonojadranskoj obali koji su jo bili slobodni, odnosno mjesta koja nisu
drali Bizantinci. Tako su se gradovi u unutranjosti smjetali na klju nim poloajima u krakim poljima, na krianjima putova s obale u unu tranjost, ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronaen
bolji smjetaj - strateku vanost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objanjava ti,
Livno (TO Xêf$voc) pak kontrolira itavu livanjsku upaniju. Dvama
gradovima teko je odrediti toan poloaj - "Velicin" (TO BeAitîv) bi se,
unato nedostatku vrih argumenata, mogao locirati u dananje Bilice
kod Skradina160, doim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa.) postoje mnogi
prijedlozi -moda Ostrovica 161, moda neka druga lokacija 162. Osim toga, iz
nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada
napadao ete kneza Ljudevita, pa se ini da i to dokazuje kako su ti
gradovi morali imati vrlo dobar strateki poloaj 163.
Konstantin Porfirogenet oito ne spominje sve gradove na hrvatskom
politikom prostoru, jer castmma samo na kninskom podruju ima
osam164, a kada spominje naputene gradove na teritoriju bizantske Dal157
P. Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. godine, Zagreb 1951, 83-99; Klai,
Izvori, 108; Toma Arhiakon (Toma, Kronika, 76-7) tvrdi da su kriari i Mleani osvojili Zadar
na juri, ali se ini da je njegov opis prilagoen opim shemama, a ne odraz onoga to se
uistinu dogodilo. Razloge tome vidi -Goldstein, Zvonimir, 41.
158
Z. B rusi , P odm ors ka a rheo lok a is tr a iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u
ninsku luku. Radovi Zadar 16-7, Zadar 1969, 443-8.
159
DM 31/68-70; Viz. izv. II, 44; Klai, Izvori, 43.
160
ii, Povijest, 450.
161
ii, Povijest, 450.
162
Usp., Ostoji, Benediktinci, II, 277; Viz. izv. II, 43-4; Klai, Povijest, 285-6.
163 A RFZZ 819; Raki, Documenta, 322- 3; Klai, Izvori, 17.
164
F. Smiljani, Graa za povijesnu topografiju kninsko-drnikog kraja, Izdanja HAD 15,
Zagreb 1992, 57.
178
macije, radi se iskljuivo o gradovima na relativno malom podruju oko

Zadra - to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pamanu,
Pizuh (Ilioi5x) na Dugom otoku, Silba (EeA.pco), karda (ZKep8), Olib
(AA,oori7c), aska i krda (Sicr|p5diaooa), Premuda (rh)poxijj,oc), Molat (Metex5) te Sestrunj i I (EaxtownQ. 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko,
logino je pretpostaviti da ih du istonojadranske obale ima na desetke.
Slika 10. Skradin

Ve su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u
njihovo doba nema vie naselja koje bi se po bogatstvu ivota i funkcija
moglo usporeivati s antikim polisom. Na hrvatskom podruju, gdje
dominira latinski, urbs se poinje zamjenjivati drugim izrazima. Tako je za
franakog ljetopisca Sisak civitas, isto kao i utvrda upana iz Srba od
kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166. U prii o prijenosu relikvija sv.
Anastazije spominju se i oppida, a zajedno s njima i villae i dvitates167, ali
165
DAI29/290-3; Viz. izu. II, 25-6 i tamo kom., Goldstein, Bizant, 138.
166 ^Rp z a 822; Raki, Documenta, 327; Klai, Izvori, 18.
167
179
je dvojbeno mogu li se
ti izrazi prevesti kao
"utvrde", "sela" i "gradovi", jer se dananje
znaenje tih rijei ne
moe usporediti s onovremenskim. Uostalom, ni u ranomu
srednjem vijeku nije
bilo dosljednosti u
upotrebi termina - naime, u drugim sluajevima civitas je prije
utvrda negoli grad, a
villaje i nastamba (da
li i dvor?) kneza Trpimira168. Vrlo se esto
govori o castra i castella - tako je u Ljetopisu
Popa DuMjanina casteUum postao ak i
Zadar169. Castrum se
ak krajem 11. stoljea
nazivaju ibenik i
Biograd170, ali istovremeno su i civitas. Da
su kriteriji nazivanja
nestalni, potvruje i
Ivan akon koji neku
neidentificiranu utvrdu na Brau naziva
urbs, kada je 872.
godine napadaju Arapi, iako se vjerojatno ni
Slika 11. Sv. Nikola, Veli Varo u Splitu
po kojim kriterijima ne
moe raditi o gradu171.
U grkom jeziku odvija se slian proces - naime, u kasnoj antici i
ranomu srednjem vijeku poinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima
moTpov, o%-6pco(j.a, (^pcupiov, pa ak i sa %a>pa ili %copiov172. Tako Konstan168
Klai, Izvori. 22.
"' u Moin, LJPD, 54: Arausonam, quod nunc est casteUumJadrae.

170
171
Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum, VTI, 19. Ra ki,
Documenta. 365.
172
Vidi, E. Kirsten, Die Buzantinische Stat, Berichte zum XI. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss, Miinchen 1958, 4. Strategikon (Treatises, 28 i d.) razlikuje <|>poi3piov od
180
tin Porfirogenet, kada spominje dalmatinske gradove, dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od
rcoA.i<;. ini to ak i u sluaju Salone, kada pripovjeda o njezinoj propasti
poetkom 7. stoljea, stoje oigledan anakronizam, jer je Salona po svim
kriterijima zasluivala naziv ra5A,i<;173.
Napokon, i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara rije, zapravo
staroslavenska, i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima. Iako je nema u
ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is kljuivo latinske termine), "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti
mogao oznaavati jedino "utvreni grad", "utvrdu na brdu koja kontrolira
iri prostor", "zamak" ili "tvrdi grad", jer grada u dananjem smislu rijei
nije ni bilo 174. Tek se kasnije znaenje rijei prenosi i na naselje koje se
razvija pod utvrdom, a zapravo "gradom" - potvrda tome je, primjerice,
"grad Klju" i "varo Podklju" 175. A da se rije "grad" nairoko upotrebljava
u hrvatskom, dokazuje i titula "gradtak" spominjana u drugoj polovini 11.
stoljea (gradtik, gradik, graik) 176. Iz teksta nije jasno koja je funkcija
tog slubenika bila, ali se moe pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu,
uvar grada - katelan (castellanus) 177 . Nije takoer poznato u kojim su
"gradovima" ovi slubenici obavljali svoj posao.
U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme u "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae), kako bi
se jasno razgraniilo u kojem naselju moe stolovati biskup, a u kojem
ne 178. Meutim, ve sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktiki razlike i nije bilo.
ivot se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono
vano. Tako su mletakom dudu Petru II. Orseolu prigodom njegova
dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih katela", ali ne i tamonjih sela i drugih naselja 179.
Sav se ivot nije mogao skuiti u relativno malen prostor unutar zidina.
Prvenstveno zbog toga to je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik
financijski i radni napor za stanovnitvo koje ga zasigurno, unato relativ noj konjunkturi od poetka 9. stoljea i dotoku novca, na due vrijeme
nije moglo podnositi (pa je hrvatsko drutvo u 10. stoljeu pogodila kriza).
Naime, bilo je vrlo teko graditi ili samo popravljati, primjerice, kninske
K 6X I C ,,
ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanisti kih razlika meu njima
nema -vidi. Goldstein, Bizant, 103.
173
DAJ 29/26; Viz. izv. II, 11.
174
I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad", izme u ostal og, zna i i " zama k" i "tvrdi
grad" -Vidi, V. Ani, Rjenik hrv atskogajezika, Zagreb 1991, 176.
175
Vidi i druge primjere - Skok, Etimologijski, I, 602-4. Opseno raspravlja o gradu, ali u
kasnijim razdobljima, i Maurani, Prinosi, I, 338-51.
176
177
Maurani, Prinosi, I, 353.
178
Raki, Documenta, 191; Klai, Izvori, 33.
179
181
zidine na visokom brijegu, a bilo je i drugih gradova te crkava koje je

trebalo ili popravljati ili graditi od temelja. Moe se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. stoljea i onda dekadansom potkraj istog tog stoljea
i od poetka 7. stoljea 180, kada je dolo do intenzivne izgradnje raznih
objekata, pa zatim do potpunog zamiranja.
Dalmatinski gradovi, koji su naslijedili i koliko-toliko ouvali antiki
urbani raster, mogli su se organizirati na posve drugaiji nain u odnosu
na novostvorene gradove i utvrde. Jest da im nisu bili potrebni ni forum,
ni teatar, ni druge gradske funkcije, ali one su postojale, nunou uklo pljene u gradsko tkivo i ivot, i time su stvorene neizmjerne prednosti u
odnosu na sredine bez antikog kontinuiteta. Spliani ve u kasnoj antici
grade crkve izvan zidina, a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se
predgrae na zapadnoj strani palae 181. Oito je u nekom od dalmatinskih
gradova poetkom 9. stoljea postojao leprozorij, a on je uvijek bio izvan
zidina182. Dakle, u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade, leprozoriji, to je mogao biti privilegij iskljuivo sreenih zajednica - radi se,
dakle, o gradu, nikako ne o selu. U tim sredinama, nastavlja isti izvor,
duevni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili privreni lancima.
Bez obzira na to kako se iz dananje perspektive ocjenjivala moralnost
takvog postupka, tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je ivot
dobro organiziran, a to je bio grad.
U 9. e stoljeu samo jedan hrvatski grad - Nin - dobiti biskupiju i po
tome se najvie pribliiti onome to su nedaleki bizantski gradovi ve
odavno imali. No, oigledno da sline promjene proivljavaju i neki drugi
bizantski gradovi, jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870., odnosno 877.
godine. ini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veliini
u 9. stoljeu poinju odskakati od sebi susjednih sela - naime, dvije
najvee i najznaajnije do sada pronaene i istraene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznaajnija i vjerojatno najvea hrvat ska grada - drijac je kraj Nina, a ak dvije nekropole nalaze se uz brdo
gdje se nalazio Knin 183. Ukopavanje na ovim nekropolama poelo je krajem
8. i poetkom 9. stoljea, to bi moglo ukazivati da se ba u to vrijeme
stanovnitvo naselja u blizini poveava, pa i da, logino, ta naselja (grado vi) dobivaju na znaenju.
Unato injenici da se i u hrvatskom drutvu, kako na jadranskoj obali,
tako i u unutranjosti, organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani
okolina i koja predstavljaju sredita ireg prostora, ipak se takve jedinice,
180
T. Marasovi - M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crla>e sv. Mihovila "na
obali" u Splitu, SHP 12/1982, 122.
182
Naime, u Historia translationis s. Anastasiae, Raki, Documenta, 306-9, spominju se
udo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v.
Anastazije.
183
Beloevi, Materijalna kultura 22-43; D. Jelovina, Starohrvatska nekropola na brdu
Spasu kod Knina, SHP 19/1989, 121-241; K. Simoni, Knin - Greblje - kataloki opis grobova
181
i nalaza, SHP 19/1989, 75-120.
182
u historijskoj znanosti obino nazivane gradovima, teko mogu u bilo

kojem pogledu usporeivati s naseljima pod bizantskim vrhovnitvom
smjetenima uz obalu u kojima stoljeima postoji tradicija organiziranog
gradskog ivota. Hrvatski e grad poeti dostizati dalmatinske gradove tek
u 11. stoljeu, a onda e svi zajedno primati impulse opeevropskog
razvoja koji e ih postupno uiniti gradom u pravom smislu, dakle trgo vakim i proizvodnim sreditem ireg prostora.
6. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jaanje Venecije

Dvadesetih godina 9. stoljea situacija se u kontinentalnom dijelu
Hrvatske primirila, ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. Konstantin Porfirogenet svjedoi da su Hrvati, ba kao i druga
plemena uz istonu obalu Jadrana (Srbi, Zahumljani, Trabunjam, Ko navljani, Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I.,
dakle, nakon 867. godine. Ni Konstantin Porfirogenet, ni bilo koji drugi
izvor ne objanjavaju detaljnije te dogaaje, ali je nedvojbeno da su
istonojadranska plemena stvorila prilino jake teritorijalne jedinice
-Sklavinije, koje e se nastojati i osamostaliti. Stoga je logino da e se
ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mleanima.
Zbivanja na Jadranu pogodovala su jaanju Venecije, koja je na razne
naine dola u kontakt s Hrvatima. Kada je 751. godine pala Ravena,
izuzetno znaajno bizantsko uporite na sjevernom dijelu talijanske
obale, na cijelom Jadranu, tovie na cijelom bizantskom Zapadu, trgovi na izmeu Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronai novi koridor
za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istonim mori ma. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija, jer je ona
zajedno sa irom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovnitvom. Prijepore koji su se javili poetkom 9. stoljea izmeu Franake i
Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mleani su iskoritavali
samo da bi izborili to veu samostalnost, koja e omoguiti trgovaki i
privredni uspon grada. Od poetka 9. stoljea, iako su nominalno bili i
dalje bizantski podanici, Mleani praktiki sve vie samostalno nastupa ju. Termin Patria Venetia, koji se poinje upotrebljavati polovinom 9.
stoljea, svjedoi da se sve vie afirmira svijest o samostalnosti Venecije,
neovisne o bizantskom vrhovnitvu 185. Mletaku samosvijest jo e vie
184
DAI 30/58 -68; Theo phan ne s Continuat us, e d. I. Be kker us, Bon na e 1838, V, 288- 9;
Viz. izv. II, 14, 79.
185
Storia d'Itcdia, dtretta da Giuseppe Galasso, vol. I: Longobardi e Bizantini, Torino
1980, 389 i d. 1 tamo lit. Takoer, djela opeg karaktera: Ph. Braunsteln et R. Delort, Venise,
portrait historique d'une cite, Pari 1971; F. C. Lane, Venice. A Maritime Republic, Baltlmore London 1973; A. Carlle -G. Fedalto, Le origiiiidi Venezia, Bologna 1978.
183
osnaiti zadobivanje relikvija sv. Marka evanelista, koje su u grad stigle

828. godine iz Aleksandrije. Tako je prestinost Venecije postala vea od
bilo kojeg drugog evropskog grada 186, ali e njezinu afirmaciju jo neko
vrijeme donekle spreavati Franako Carstvo, koje je u Italiji imalo znaajne i Veneciji bliske posjede. Meutim, ugovor {Pactum Lotharii), to gaje
Venecija 840. godine sklopila s talijanskim ("Mleani i njihovi susjedi") i
istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franaki
podanici, pokazuje kako dvije strane pribliavaju zajedniki poslovni interesi:
ugovaraju se trgovake povlastice, sjea uma, paa, plovidba, itd. 187
Narasla mletaka samosvijest oitovat e se ponajprije na istonoj obali
Jadrana, kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi to
sigurnije plovili Jadranom, Otrantom i dalje 188. Iako su naini da se taj cilj
postigne bili razliiti, valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Stoga su suko bi
izmeu Mleana i Hrvata i drugih Slavena uestali o emu obavjetava
Kronika Ivana akona (pisana oko godine 1000.). Prva takva vijest u njoj
potjee s poetka tridesetih godina: "Oko tog vremena doao je poslanik
Slavena s neretvanskih otoka gospodinu dudu Ivanu ... sklopio je Ivan s
njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. Izraz "mir koji je malo
vrijedio" bio je zakljuak Ivana akona temeljen na gotovo 200-godinjem
iskustvu. Mogue je da gaje pridodao preraiva Ivanove kronike Andrija
Dandolo koji ivi u 13 - 14. stoljeu, pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena
na gotovo 500-godinjem iskustvu Mleana s istonojadranskim slaven skim plemenima, a pogotovo s Hrvatima, jer je po zakljuenju svakog mira
dolazilo do novih prepada i borbi. Slaveni (i Hrvati) bili su, jednostavno,
vjerolomni. Dakle, od tridesetih je godina, pa moda i prije, dolazilo do
sukoba u kojima su najee Slaveni napadali mletake lae, pljakali ih
i ubijali posadu.
Taj su spor i suvremenici i historiografija razliito tumaili, esto su se
bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s
jedne strane, smatralo se da Mleani imaju pravo nesmetano ploviti
Jadranom, s druge se isticalo da je Jadran, pogotovo istona obala,
prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara. Prema tome, svaka mleta ka laa koja prolazi, a pogotovo ona s osvajakim ambicijama, smatrala se
napadaem i mogla je biti napadnuta i opljakana.
Pokuavajui pomiriti ova dva krajnja gledita, valja rei da se ini
kako su se u 9. stoljeu Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu.
Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od imbenika koji joj je u
tom razdoblju donio i bitan napredak. Za Slavene, kao i za Hrvate, proved186
A. Niero, Questioni agiografiche su San Marco, Studi veneziani, XII, 1970, 3-27.
Tekst ugovora: MGH, Legum sectio II, t. II, Hannover 1897, 132 i d.
188
O tome raspravlja G. Novak, Slaveni i Venecija, Sep. ot. iz Programa c. k. Vel. Realke
u SpIJetu, 1912-3, 71-96.
189
To se dogaa po Andreae Danduli Chronica, Rerum italicarum scriptores, Raccolta
degli storici Italiani, t. 12, Bologna 1901-19, 148, u vrijeme duda Ivana Particijaka (829-836);
187
184
ba takve pomorske orijentacije bila je, barem u prvo vrijeme,

prvenstveno gusarenje, a sama plovidba i pomorska trgovina
bile su im ipak manje vani. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su
svojim prirodnim pravom da pljakaju brodove koji plove uz
obalu to je oni nastavaju i posjeduju. Osim toga, potreba
siromanijeg drutva bila je da na taj nain priskrbljuje nuna
materijalna dobra, a gusarenje na moru je logian nastavak
opes
laven
skog,
pa
onda
i
hrvat
skog
nain
a
ratov
anja
iskaz
anog
u bitkama
na
kopn
u u
kojim
a je
najva
nije
iznen
aditi
protiv
nika19
0
.
Ta
ko
ve
trides
etih
godin
a na
jadra
nski
m
obala
ma
stasaj
u
snage
koje
se
vie
ne obaziru na dotadanje bizantsko-franake sporazume. Ni

Neretvane, a ni Hrvate, Aachenski ugovor niim nije obvezivao,
jer su oni sve slabije osjeali franako vrhovnitvo, pa je s
vremenom i stvarna franaka vlast slabila i nestajala191. S
druge strane, taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova
protivnika, nominalnog bizantskog podanika Veneciju, iako su
se, kada im je odgovaralo, Mleani rado pozivali na njega.
Naime, Mleani su prihvaali bizantsko pomorsko pravo, po
kojem je Bizant batinio i dalje razvijao rimsko shvaanje
prava nad morem. U Rimu se Sredozemlje smatralo
unutranjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". More
je bilo u pravnom pogledu res communis - zajedniko dobro, a
opa sloboda pod zatitom drave zapravo se pretvara u
imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe
samo za pripadnike tog naroda192. U Bizantskom Carstvu to
pravo evoluira u iskljuivu vlast drave nad njezinim morem,
pa su i Mleani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da
plove po tom, navodno njihovom posjedu, a pogotovo da ga
prisvajaju ili pljakaju tue brodove.
Samo nekoliko godina po sklapanju mira, oko godine 834.,
"zarobe Slaveni Neretvani Mleane koji su se s trgovanja
vraali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. Ova vijest
otkriva koliko je znaenje istono-jadranska obala imala za
Mleane. Da bi se s istonog Sredozemlja, pa ak i s
jugoistonih jadranskih obala (Beneventa, dakle talijanske
obale) stiglo do Venecije, Ravene i njihove okolice, u pravilu se
plovilo du istonoja-dranske obale. Naime, taje obala pred
talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car
Konstantin je u 10. stoljeu uoio da su "pod upravom
Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni,
tako da se brodovi tamo nikada ne plae bure" 194. Takav odabir
itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu,
jer one idu du istone obale
190
Vidi, str. 291-2.

Margeti, Odnosi liburnge i Istre, 49, tvrdi da je "franake vlasti nestalo
u Dalmaciji
svakako neto prije 828. godine", jer da je "vjerojatno odluujui udarac
franakoj vlasti na
zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. godine (Raki, Documenta, 333),
ali dublji je
uzrok svakako slabljenje Franakog Carstva koje je zapoelo pod Ljudevitom
Pobonim, a
onda se naglo i nezadrivo nastavilo".
192
N. Katii, More i vlast obalne drave, Zagreb 1953, 24.
193
194
191
185
prema sjeverozapadu, a du talijanske se sputaju prema jugoistoku 195 ,

pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne moe zanemariti 196. Ranosrednjovjekovni izvor biljei jo jednu pogodnost istonojadranske obale: laga ni juni vjetar, koji vrlo rijetko iznenauje, tjerao je brodove na sjeveroza pad, pa je tako, primjerice, laa s relikvijama sv. Anastazije poetkom 9.
stoljea "voena povoljnim vjetrovima, stigla u Zadar" 197.
Iz svih navedenih primjera logino proizlazi da ona sila koja vlada
istonim Jadranom ima velik utjecaj nad itavim jadranskim akvatorijem
i priobaljem, pa onda i utjecaj na Sredozemlje. To potvruje i injenica da
Petar Kreimir 1069. godine Jadran naziva "naim dalmatinskim mo rem" 198 , to znai da je dalmatinska obala toliko vana da je dala ime
itavom moru. Isto tako i dudevi iz kue Orseola osvajanje Dalmacije
godine 1000. smatraju toliko znaajnim uspjehom svoje vanjske politike
da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dud
Mleana i Dalmatinaca"199.
Potkraj tridesetih godina, vjerojatno 839., dud Petar Tradenik krenuo
je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru pie Sclavonia
-Sklavinija). Meutim, kada je stigao do Sv. Martina u Poljicima, jugo istono od Splita, sklopio je mir s tamonjim knezom Mislavom 200. "Preao je
zatim do neretvanskih otoka (radi se o Brau, Hvaru i Koruli -op. I. G.) i
sklopio takoer savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno
Druak). I taj je savez, po rijeima pisca, "malo vrijedio" 201.
Oigledno je u vladajuim mletakim krugovima prevladalo miljenje
da se jedino konfrontacijom nee postii nita i da e hrvatski, pa i drugi
slavenski gusari, bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jau morna ricu i brojnije pjeatvo, uvijek biti sposobni napadati mletake lae.
Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju, a nedugo potom (840. godine) sklopljen je i ve spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih
odredbi bila da e dud na carev zahtjev pruati pomo protiv zajednikih
neprijatelja - "slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202.
ini se da ni Hrvati, pa onda ni Neretvani, a potom ni drugi Slaveni, ili
195
196
294.
197
EncOdopedya Jugoslavije, sv. 4, I. izdanje, Zagreb 1960, 428 (Jadransko more).

A. Faber, Osor - Apsarus iz aspekta antikog pomorstva, Diadora 9, Zadar 1980
Historia translationis s. Anastasiae, u: Rakl, Documenta, 308.

Nostro dalmatico mari - Raki, Documenta, 73.
199
Raki, Documenta, 32-5 - Veneticorum atque Dalmaticorum dux.
200
A. onje, O ubilcaciji crkvice sv. Martina u kojoj je sklopljen mir izmeu Hrvata i
Mleana, GZ, 163-72, pokuava dokazati da se to odnosi na Sv. Martin na Punti Luna, na
sjeverozapadnom rtu otoka Paga. Meutim, otok Pag, a pogotovo njegov sjeverozapadni rt, na
periferiji su hrvatske drave, doim su Poljica u sreditu dogaanja - blizu Cetine, u blizini
Splita, Solina i puta preko Klisa u unutranjost.
201
202
MGH, Legum sectio II, t. II, Hannover 1897, 132 i d. Opirno o ugovoru: L. Margeti,
Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840), HZ41, 1988, 217-35.
198
186
barem dobar dio te populacije, nisu vie potovali obveze koje im je

nametalo franako vrhovnitvo.
7. Drutvena i gospodarska konjunktura

Do otprilike 820-830. godine stvara se na jadranskim obalama nova,
relativno stabilna politika situacija, koja e se odrati nekoliko de setljea. More je i dalje bilo bizantsko, odnosno, bizantska je mornarica i
u 9. stoljeu bila neosporno najjaa od svih (iznimka su Arapi koji dolaze
izvana), a na obalama je ostala bilo bizantska, bilo franaka vlast, odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovnitvom.
Meutim, s jaanjem hrvatske i openito slavenske nazonosti na Jadra nu namee se problem njihova ukljuivanja u taj poredak i time problem
slobodne plovidbe, jer slavenska drutva na taj nain najlake trae i
pronalaze svoju, afirmaciju i priskrbljuju bogatstva.
Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom
planu, ali je u osnovi morala biti gospodarska. Naime, da bi se opljakao
mletaki brod, odnosno da bi se oni kontinuirano pljakali, morao je i
napada imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod. to bi to moglo
znaiti, kazuje podatak Ivana akona po kojem je mali brod onaj na
kojem plovi 14 osoba. 203 Takav brod, a pogotovo jo vei, nije mogao
sagraditi ovjek koji nema novaca, trebali su, dakle, postojati naini da se
na neki nain omogui "prvobitna akumulacija kapitala".
Nemogue je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi", ali je oito da je to bio vrlo sloen i meusobno ovisan splet
politikih, vojnih, kulturnih i drugih dogaanja. Neovisno o svim nejasnoama, ini se da je bitan dogaaj bio dolazak bizantske i franake vojske
na Jadran ili u njegovo zalee, u neposrednu blizinu ili u same istonojadranske Sklavinije, pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji. Te su vojske sa
sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine. Kako su se
interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega,
tako su se i ona trsila da daju peat razvoju hrvatskog drutva, odnosno
da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. Da bi se ove dvije
drave uope upustile u takva pregnua u Hrvatskoj i oko nje, na ruku im
je morala ii unutranja situacija. Bizant je nedvojbeno bio drutveno,
gospodarski i vojno ojaao - u 9. stoljeu ostvaren je znaajan drutveni
pomak, poznat kao makedonska renesansa 204 , a u Franakoj je, ma kako je
tumaili, pa joj ak umanjivali i znaenje 205 , ipak cvjetala karolinka
203
Johannis chronicon veneturru VII, 19; Raki, Documenta, 365; Klal, Izvori, 25.
Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. (867-886), ali se znaci jaanja Bizanta
oituju i u prvoj polovini 9, pa i u drugoj polovini 8. stoljea -vidi, prvenstveno, Ostrogorski,
IstoHja, 174 i d.; Takoer, CMH, t IV, 105 i d.; H. Gregoire. Etudes sur neuvieme siecle,
Bvzantion VIII, 1933, 515-50.
205
J. Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku, Zagreb 1983, 11.
204
187
renesansa 206 koja je snano utjecala na suvremene drutvene tijekove. Iz

ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi irili prema Hrvatskoj
-ee preko Jadrana do priobalnih gradova, pa potom u zalee, a rjee
preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima.
Hrvati su od ovog dvostranog angamana svakako imali najvie koristi.
Dolazak Franaka i Bizantinaca oituje se i u poveanom priljevu novca,
kao i u materijalnoj kulturi u 9. stoljeu: pronaeni novac preteno je
bizantski i potjee od mnogih careva, od Konstantina V. (741-775) i
njegovih nasljednika na prijestolju 207. injenica da su zlatnici Konstantina
V. pronaeni u nekom grobu ne mora znaiti da su u njega stavljeni jo za
careva ivota. Tih nalaza novca ima jo -ima i neto franakog novca, to
samo svjedoi o isprepletenosti utjecaja 208. Prirodno je da bizantskog
novca ima mnogo vie, jer je bizantska privreda bila neusporedivo jaa od
franake, a bizantski je zlatnik - nomizma (v6uiau.cc) bio pravi "dolar
srednjega vijeka", neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209.
Meutim, daje tog novca bilo i mnogo vie, teko bismo samo njime mogli
sveobuhvatno objasniti to se dogodilo u Hrvatskoj u 9. stoljeu.
Ameriki ekonomist J. M. Kevnes predloio je historiarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom, veliinu Atene laurionskim sre brom, Rima uzastopnim pljakama maloazijskih i istonih riznica, a krizu
srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala, ali ini mi se da
to moe biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210. Sukladno tome
hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka moe uistinu podijeliti na
razdoblja "konjunkture" i "krize". Tako bi se i napredak 9. stoljea mogao
smatrati "konjunkturom", iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet",
"poveana gospodarska aktivnost" ili tome slino. Meutim, takav izraz
suzio bi ovo dogaanje samo na gospodarski aspekt, to on ni u kojem
sluaju nije.
Novac odaslan u veoj mjeri iz Bizanta, a u manjoj s franakih prostora
stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije,
206
Vrlo detaljno o tome: CMHIII, 514-38.

Lj. Karaman, Razgovori o nekim problemima domae historije, arheologije i historije
umjetnosti, Anali Dubrovnik VI-VII, 1957-9, 41-73; Vidi i I. Mirnik, Tiniensia numismatica.
Kninski zbornik, Zagreb 1993, 208-15.
208
Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. Marovi, Rejlexions about Year oj the
Destruction oj Salona, DS II, Split 1984, 293-314; R. Juri, Srednjovjekovni novac na
207
zadarskom podruju, u: 20 stoljea upotrebe novca na zadarskom podruju, Zadar 1987,

65-90; I. Mirnik, Ostava bizantskog novca s Majsana, Numizmatiar 5, Beograd 1982,
141-6. Isti, Skupni nalaz bizantskog bronanog novca 6. stoljea iz Katel Starog, VAM, ser. 3
-sv. 9, Zagreb 1975, 161-6. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po
obilju bizantskog novca Hrvatska nipoto nije iznimka: H. Spahiu, Monnaie byzantin.es des
Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie, Iliria 9-10, Tirana 1979-80, 353-422;
F. Panvini Rosati, Monetazione bizantina in Italia, u: Bizantini in Italia, Milano 1982,
655-69.
209
R. S. Lopez, The Dollar oj the Middle Ages, Journal of Economlc Historv XI, New York
1951.209-34.
210
J. M. Keynes, A treatise on money, London 1930, t. 2, 150; Vidi i P. Vilar, Zlato i novac
u povijesti, Beograd 1990, 35-6.
188
ili na prostore pod franakim vrhovnitvom, da bi potom na razne naine

bio distribuiran prema unutranjosti - u Hrvatsku. Meutim, kako je 9.
stoljee pretjecalo, tako su i Bizantsko i Franako Carstvo slabili, pa je
slabio i njihov interes da odravaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. Tada je "konjunktura" poela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije
i mirnije razdoblje, kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji
vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. Hrvatska i
nije mogla ponuditi velike koliine vrijedne robe, niti je proizvodnja mogla
brzo rasti. Meutim, dugoroan trgovaki interes mogao je potaknuti
razvoj poljoprivrede, stoje znailo da e u nekim segmentima proizvodnja
ipak narasti, te da e biti dobara i za razmjenu. Tako se s prilinom
sigurnou moe pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za
poljoprivredne proizvode, kou, vunu, zatim za usluge (najamni rad), pa
zasigurno i za robove, ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja
ili za prekomorski uvoz (sol, luksuzna roba) 211.
Posebno je mjesto, gotovo strateku vanost, u ovoj razmjeni jamano
imala sol, jer je ona osiguravala trajnije ouvanje namirnica, a morala ju
je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala, morala se i uvoziti.
Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. godinom, kada je
samostan sv. Krevana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212,
nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljeima i bila jedan
od stratekih proizvoda istonojadranskog primorja 213. Moe se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine
(tako su na zadarskom podruju u 14/15. stoljeu najvee solane bile na
Pagu, ali postoje i na Ugljanu, Pamanu, Dugom otoku, Molatu, Iu,
kardi), a da se, s intenzifikacijom trgovine, poveavala i trgovina solju.
Dodue, Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i
izvjesne koliine soli, ali s obzirom na injenicu da je proizvodnja bitno
ovisila o sunanom ili nesunanom ljetu, to esto nije bilo dovoljno za
itav hrvatski prostor. Iz ve citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje
praktiki "svaka pojedina kua" proizvodila sol, pa su je vjerojatno i mnogi
(ako ne svi) i prodavali.
Budui da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10. stoljea
dosegla i krajeve u dananjoj sredinjoj Bosni, u nju je odlazila i sol (to se
potvruje dokumentima iz kasnijih stoljea srednjega vijeka), a mogue je
da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih
rudnika eljeza i drugih metala, ponajprije zlata i srebra 214 . Za unutra211
Iako o toj trgovini svjedoe neki arheoloki nalazi, o njoj u ranom srednjem vijeku
nema pisanih izvora. Meutim, postoji obilna graa za kasnija vremena; vidi, primjerice, T.
Raukar, Zadar u 15. stoljeu, Zagreb 1977; I. Voje, Kreditna trgovina u srednjovjekovnom
Dubrovniku, Sarajevo 1976.
212
Raki, Documenta, 175; CD I, 205- 6.
213
O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka, T. Raukar, Zadar u 15. stoljeu, Zagreb 1977,
206-7; olak, Proizvodnja. 497.
214
O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka, jer najkasnije
informacije o njima stiu s poetka 6. stoljea, kada ostrogotski kralj Teodorik nareuje
komesu imunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike eljezne rude te da odjeljuje eljezo
189
njost itave jugoistone Evrope morala je biti znaajna i proizvodnja soli u

podruju Salines - Soli - Tuzla, jedina na potezu izmeu Jadranskog i
Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. Osim toga, otprilike pola stoljea
kasnije (negdje sedamdesetih godina 9. stoljea) dalmatinski se gradovi
obvezuju plaati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleu u visini
od ukupno 710 nomizmi, ne raunajui ostala podavanja, a ona su bila i
vea od novanih plaanja. Kako se poimence spominju Split, Trogir,
Zadar, Osor, Rab i Krk, oigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti)
na teritoriju Hrvatske, to svjedoi ili daje u to doba Hrvatska bila bitno
jaa i razvijenija od drugih, njoj susjednih Sklavinija, jer je samo Du brovnik plaao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu
Trabunije216, pa je prema tome mogla izvui vie novca od bizantskih podanika, ili pak da su priobalni gradovi, od kojih je hrvatski vladar dobivao
novac, bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u junijim krajevima. Sve
je to mogao biti oblik znaajne akumulacije u Hrvatskoj 217. Ne treba
zanemariti ni prihode od ve spomenutog gusarenja, ali u apsolutnim
iznosima, barem sudei po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka, vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova.
Usporedba relativnog siromatva materijalnih ostataka 7. i 8. stoljea
sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. stoljee najbolji je pokazatelj
odreenog gospodarskog i openito drutvenog napretka. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta
bogatstva. Nalazi ostataka iz 7. i 8. stoljea, kao to je nalaz naunica
sredozemno-bizantskih obiljeja iz poetka 7. stoljea iz groba u Golubiu
kod Knina 218, relativno su rijetki. Na prijelazu iz 8. u 9. stoljee proiz vedena je zlatna garnitura nakita, sluajno otkrivena u jednom enskom
grobu u Trilju kod Sinja 219 . Istovremeno su izraene i pohranjene u
grobove mnogobrojne naunice sa zvjezdolikim privjeskom, odnosno na unice tzv. grozdolikog tipa, izraene kvalitetnom zlatarskom tehnikom
od primjesa (a to su, izmeu ostalih, i zlato i srebro -vidi, ii, Prirunilc 143, 146). Kako
su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna orua i relativno mali broj ljudi, moe
se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. Stoga su usporedbe s
antikim razdobljem opravdane; vidi, I. Bojanovski, Antiko rudarstvo u unutranjosti provin
ije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatikih izvora. Arheoloki radovi i rasprave 8-9,
1982, 89-120.
215
C. J. Jireek, Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend
des Mittelalters, Historisch-geographlsche Studie, VI. Folge, Band Nr. 10, Prag 1879, 29-30.
216
DAI30/132-42; Viz. izu. II, 36; Klal, Izvori, 27 -gdje grekom stoji da se zahumskom
arhontu plaa 21 nomizma, a treba 36.
217
U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom ukljuivali i drugi slavenski narodi - Rusi.
Bugari, Srbi, ali su i oni dobivali od vremena do vremena odreen novac na Ime danka, to
je znailo akumulaciju kapitala - vidi bogate izvore i lit.: DAI na raznim mj.; Ostrogorski,
Istonja, 251 i d. Takoer, J. Ferluga, Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico, u: R
Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo, Settimane Spoleto, 1993, 457 i d.
218
Z. Vinski, Naunice zvjezdolikog tipa u Arheolokom muzeju u Zagrebu, SUP 2, III. ser.,
Zagreb 1952, 32, 40.
219
S. Gunjaca - D. Jelovina, Starohrvatska batina, Split 1976, 105; Jelovina, Glavne
znaajke, 26.
190
Slika 12. Naunice trojagodnog tipa, 9. do 12. stoljee
od plemenite kovine 220. Iz 9. stoljea sve je vie luksuznih predmeta u

grobovima, kao to su, primjerice, fragmenti macramea, to jest tekstila
koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika,
a datira iz 9. i kasnijih stoljea 221, zatim bogato ukraene i pozlaene
ostruge datirane 9. stoljeem iz Biskupije kod Knina 222.
Jo oitiji dokaz konjunkture (jer valja utroiti vie novca) jest po pravak kasnoantikih crkava te izgradnja novih. Izgradnja u 9. stoljeu
nije bila ograniena samo na crkve. Poto je 850. godine Dubrovnik
220
Beloevl, Materijalna kultura, 88-90.

Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza - s Istoka; vidi, M. Dragievi, 4
fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova, SHP 11/1981, 191- 99; Ista, Nekoliko fragme
nata tekstila iz grobova nekropole sv. Spas u selu Cetini kod Vrlike, SHP 12/1982, 161-71.
222
D. Jelovina, Osnivanje i rad Kninskog starinarskog drutva. Izdanje HAD 15, Zagreb
1990, 20; Isti, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika (katalog), sv. 1, Split 1986, 15-29. Isti, Nekropole, 124.
221
191
stradao pod udarcima mora i vjetra 223, Dubrovani su se, ini se, osjetili ponukanima da uvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i tee kunje 224.
Zbog ovakvih aktivnosti na istonojadransku obalu stiu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". 225
Osobe koje podiu crkve, daruju ih ili ukraavaju ostale su zabiljeene na
zabatima oltarnih pregrada: Gostiha, Godeaj, Pritina, Lubomir, Gr gur,
Nemira, Marina, Petar, Gadua, itd. 226 Mnogo je natpisa slinih ovome227:
GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit).
Istovremeno se iri pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici,
kako u poveljama, tako i natpisi na kamenu. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobiajenih potreba prosjenog ranosrednjovjekovnog ovjeka, nego izraz narasle moi i bogatstva jednog, dodue uskog,
vladajueg i trgovakog sloja hrvatskog drutva.
Ako na hrvatskom teritoriju u uem smislu rijei nema neposrednih
pisanih svjedoanstava o naraslim bogatstvima, ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije, za to je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog
priora Andrije iz 918. godine. Andrija je podario nasljednicima vie kua,
vinograda, zemlju, brod, ito, vino, oko 800 komada to sitne to krupne
stoke, zatim svilena ruha i tkanine, ubrus, srebrni vr, srebrni ma,
srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . Istovremeno oslobaa
ukupno 21 roba i robinju. Andrijina imovina vjerojatno je uveana i
mirazom, jer se dva puta enio, ali je veinu dobara zacijelo imao ve
otprije. Moe se pretpostaviti da sve to nije mogao sam stei za svoga
ivota, nego daje i dosta toga morao naslijediti, pa je i njegovo bogatstvo
zapravo rezultat konjunkture 9. stoljea.
Moe se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" irila
prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5, 20 ili 100 godina,
ili se uope nije osjetio? Izvjesno je da konkretni drutveni i gospodarski
odnosi nisu doputali nikakve iznenadne, skokovite pomake nabolje i da
se svaki napredak morao mjeriti desetljeima. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se veinu stanovnitva nije neposredno iskazivao u osjetno
viem ivotnom standardu, jer se njihov ivot i prije i kasnije svodio
uglavnom na svakodnevnu borbu za preivljavanje. Ono to se vjerojatno
u tih nekoliko desetljea promijenilo, jest da se stvorio uzak, ali relativno
imuan sloj. iri su slojevi mogli u 9. stoljeu ivjeti bolje nego prije vie
zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemiolokih prilika, te zbog uzastop223

J. Lui, Povijest Dubrovnika, II dio, Zagreb 1973, 29.
225
Collegia lapidariorum -vidi, Rapanl, Istona obala, 23.
226
. Rapani, Donare et dicare. O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku, SHP
14, 1984, 159-79; Rapanl, Doba, 148-52; 162.
227
ii, Prirunik, 118.
228
Raki, Documenta, 17-9; CD I, 26-8.
224
192
nih plodnih godina, negoli zbog gospodarskog

n a pr e t k a p ot a k nu t o g
iz jadranskih gradova.
Osim toga, pokrtavanje
je puanstvu donijelo dugotrajne probitke. Organiziraju se upanije,
uvruje dravna struktura, namee dnevni
ritam molitvi, sedmod nevni ritam ivota i godinji ritam po svetkovinama. No, taj se kranski ritam mogao samo
skladno nadograditi na
ustroj ivota bivih pogana i nuno prilagoditi
ritmu seljakog ivota,
odreenom sjetvama i
etvama, kao i ritmu vojnikih pohoda, jer se u
rat kree u proljee kada
ima dovoljno krmiva za
konje229, a vraa se u
jesen, najkasnije do Boia.230
Slika 13. Naunice trojagodnog tipa,
9. do 12. stoljee
Ojaana sredinja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je

investirati u izgradnju dvora (bolje reeno -nastambe, malo vee kue) za
kralja i utvrda za njegove upane, te eventualno za odravanje
komunikacija. Budui da su se stanovnici pokrstili, poela su se i
naselja drugaije oblikovati - kranska sela, naselja i uope itav
krajolik izgledaju drugaije od poganskog. Naime, kransko se naselje
smjeta oko crkve ili se crkva svojim poloajem na neki nain istie u
odnosu na naselje. Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora
biti i groblje.
Sve e ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je
zahvatila junu Hrvatsku, odnosno zalee dalmatinskih gradova. ini se
da je polet slinih obiljeja zahvatio samo djelomino i kratkotrajno i
0; Rakl, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17. 230 To je obiaj vojnika toga doba i
spominje se u Franakim analima svake godine, a i u drugim izvorima -vidi, primjerice,
ARFza 821; Raki, Documenta, 325; Klai, Izvori, 18.
193
sjevernije krajeve, odnosno Panoniju. Franaki anali za 820. godinu tvrde

daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 , a potom sljedee godine
stiu u njegov kraj artifices i murarii - majstori i zidari, vjerojatno da bi
obnavljali stare i podizali nove utvrde 232. Nakon toga nema nikakvih
podataka o slinim djelatnostima u Panoniji. Nije sauvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronaen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek
slabaan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. Procesi, koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na
prijadranskom prostoru, poet e se odvijati u panonskim dijelovima
Hrvatske od poetka 10. stoljea, kada se na cjelokupnom panonskom
prostoru razvija bjelobrdska kultura. No, mogue je da su kulturoloko- gospodarska zbivanja kroniari 9. stoljea dijelom i zanemarivali, posve ujui pozornost iskljuivo politikim zbivanjima i vojnim pohodima koji
su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilino intenzivni.
Bizantski car Nikefor poginuo je 811. godine u bici protiv bugarskog
vladara Kruma, a kada je i Krum umro 814. godine, novi bugarski vladar
Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina. Njegova je
ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proiri svoj teritorij prema
sjeverozapadu. Stoga je prvo pokorio Timoane i Branievce koji su mu
nekoliko godina ranije otkazali poslunost, dopro do Srijema, a zatim je
827. godine, poslavi Dravom rijenu flotu, tamonje Slavene "unitio
maem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj
Panoniji234. Kao ovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira, pa su
Franci, ba kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita, imali nepokorni
teritorij na svojoj istonoj granici. No, Ratimirov je otpor ubrzo skren
-838. godine pobijedio ga je grof istone marke Ratbot i opet uspostavio
franaku vlast 235. Imena hrvatskih, odnosno slavenskih knezova u Panoniji
otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljea 236. Mogue
je da su jednim dijelom tog podruja upravljali Pribina i Kocelj, gospodari
Blatnograda u dananjoj Maarskoj, jer je 846. kralj Ludovik darovao
Pribini 100 selita, ini se, oko rijeke Vuke 237. Svi ovi podaci, zapravo,
svjedoe o nesreenim politikim prilikama i opoj nesigurnosti u
Panoniji u 9. stoljeu, pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome
morao mimoii "konjunkturni" val koji je zahvatio zalee dalmatinskih
gradova.
231
Iako se ne kae kada je grad sazidan, niti se iz smisla reenice to moe ustanoviti
(...Liudeivitus nihil molitus, munitione tantum castelli, quod in arduo morite construxerat, se
quosque continuit...), oigledno jest da nije prolo mnogo vremena od zavretka gradnje, jer
je to uinio sam Ljudevit. Vidi, ARFza 820; Raki, Documenta. 324; Klale, Izvori 17.
232 ^Rfza 821; Raki, Documenta, 325; Klai, Izvori, 18.
233
Namentragende Steininschriften, 101. Vidi. str. 281-7.
234
Einhardi annales za 828; Raki. Documenta, 333.
235
Raki, Documenta, 336-7; Opirnije, ii. Povijest, 324-5.
236
ii, Povijest, 396.
237
ii, Povijest 342-4, detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju
podruja oko rjeice Slobotine, lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca.
194
8. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru

Oko godine 840. na Jadranu opet do izraaja dolazi snaga Neretvana;
oni su pod vodstvom Ljudislava jo jednom porazili Mleane i, kako tvrdi
Ivan akon, pobili ih vie od stotinu 238. Razloge zbog kojih se Neretvani
meu istonojadranskim Sklavinijama istiu (uz Hrvatsku) pomorskom
snagom, valja traiti u injenici da su oni na more prvi i izali. Konstantin
Porfirogenet pie polovinom 10. stoljea da Neretvani dre srednjodalmatinske otoke - Hvar, Bra, Korulu, kao i Mljet, Lastovo i Vis 239. Na otoke
najblie obali Neretvani su se naselili moda ve u 7., a svakako do
poetka 9. stoljea. Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne vanosti,
jer su, drei te strateke toke, suvereno kontrolirali plovidbu du
istonojadranske obale, to se, sudei po sauvanim izvorima, vrlo esto
svodilo na pljaku ili barem iznuivanje naknade za pravo prolaza. Brzu i
uspjenu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i
injenici da se nisu neposredno suoavali sa snagom bizantskih gradova
na obali - primjerice sa Splitom, Trogirom i Zadrom, u emu su bili u
prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. Neretvani su oito bili suvie dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati.
Stoga se njihovo drutvo u prvoj polovini 9. stoljea razvija ne zbog
sveobuhvatne "konjunkture", koja ukljuuje i pokrtavanje i druge kon takte s kranskim sredinama (kao to je bio sluaj s Hrvatskom), nego
iskljuivo zbog snanog impulsa koji je dao izlazak na more, odnosno zbog
svakovrsnih mogunosti djelovanja na njemu. Meutim, kada se snaga
tog prvog poticaja istroila, a to se dogodilo vrlo brzo - ini se do polovine
9. stoljea - pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjee, a arheoloki
nalazi u potpunosti izostaju.
Neretvanska kneevina obuhvaala je i vane dijelove obale; grad xo
BepoiSXia - Verulia, odnosno utvrda uz nekadanje naselje Vrulja 240, nalazio
se na stratekom mjestu trostruke vanosti: na zavoju obale od pravca
istok-zapad prema jugoistoku, otkuda se kontrolira promet Brakim ka nalom prema Splitu, na istonoj strani otoka Braa (rt Laatna), te
prijelazu u unutranjost, u dolinu Cetine (okolina dananjeg Zadvarja).
Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji, kako kneevinu naziva
car Konstantin. Potom su, prema jugoistoku, slijedili xb MKpov Mokro,
dananji Makar ili Makarska, xb"O0xpa>K - Ostrok, dananji Zaostrog i
Slavineca -f| 2A,a(31vexâ - dananji Gradac 241, ime se viestruko osigurava sredite Neretvanske kneevine - ue Neretve i okolica.
238
Johannis chronicon venetum, VII, 17; Rakl, Documenta, 336.

DAI30/109- 11; 36/15-9; Viz. izu. II, 34-5, 65; Klal, Izvori 43-4.
240
Vrulja se spominje u dubr ova kom Carinskom statutu iz 1277. godine ka o gra ni no
podruje dometa dubrova ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovake carinar
nie 1277, prepisao, priredio i preveo J. Lui, Dubrovnik 1989, 30- 1). Vrulja se pojavljuje i
u popisima stanovnitva 1880. godine, a danas je ukljuena u na selje Donja Brela -vidi, M.
Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb 1979, 405.
241
DAJ 36/14-5; Viz. izv. II, 65; Klai, Izvori, 44.
239
195
Za razliku od drugih podruja uz obale istonog Jadrana, u Paganiji

gotovo i nema predromanike arhitekture 242. Naime, ini se daje prilina
udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost, ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. Svakovrsni kontakti s
primorskim gradovima, od trgovine do dolaska misionara i graditelja,
donosili su istonojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi, ali, da bi
sudjelovala u takvim dogaanjima, Paganija je bila na vrlo loem poloaju
-daleko i posve periferno. I od polovine 9. stoljea glavnu e ulogu na ovim
prostorima, kako na Jadranu, tako i u zaleu, sve vie imati Hrvatska.
Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih
etnogenetskih jezgri koje su se ve afirmirale ili e se tek afirmirati na
istonom Jadranu i na evropskom prostoru uope. Oni se tada ne mogu
smatrati ni Srbima ni Hrvatima, iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani
vode podrijetlo od nekrtenih Srba, iz vremena onog arhonta koji je
prebjegao caru Herakliju" 243. Naime, Neretvani su se vrlo rano afirmirali
kao samostalan imbenik, dobivi zbog toga i osebujna imena: Mariani
(primorci), Arentani (Neretvani), Pagani (pogani). Neretvansku pak povijest
i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga to se od kraja 11. stoljea taj prostor vrlo brzo inkorporira
u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo).
Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. godine: novopostavljeni
mletaki dud Petar I. Kandijan alje vojsku protiv "Slavena Neretvana", a
kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (oito su se Neretvani pritajili),
dud je krenuo osobno, u pratnji 12 brodova. Doao je do "slavenskog
brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo, iskrcao se kod mjesta
Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspjenog okraja s Neretvanima, u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. Razloge dudeve
ekspedicije - potreba da se dokine neretvanska mo na moru - objanjava
postupak s neretvanskim laama kojih se njegova vojska doepala: jedno stavno su unitene sjekirama.
ini se da je poetkom 10. stoljea Paganija bila "u vlasti arhonta
Srbije"245, ali daje ta vlast bila privremena 246.
Konano je 948. godine dud Petar III. Kandijan (942-959), inae sin
Petra I., poslao na Neretvane 33 gumbarije. "Oni su se vratili bez uspjeha",
tvrdi Ivan akon, ali je dud "ponovno nastojao da isto toliko (brodova)
242
. Rapani, Arheoloka topografija Konstantinove Poganije, Izdanja HAD 5, Split
1980, 267-70.
243
DM 36/3-5; Viz. izv. II, 64; Klai, Izvori, 43-4. Vidi, N. Klai, Historijska uloga
neretvanske kneevine u stoljetnoj borbi za Jadran, Makarski zbornik 1, 1971, 121-68; Klai,
Povijest 212 i d.
244
Raki, Documenta, 374-5; Klai, Izvori, 28-9.
245
DAI32/84-5; Viz. izv. II, 54; i tamo opsean komentar bilj. 177-8, u vezi s datiranjem
ovih vijesti.
246
U tekstu upotrijebljena rije TTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme".
196
protiv njih poalje. A te su se (lae), postoje utvren mir, vratile kui" 247.
Oigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su
i Mleani imali stalne interese. Mir sklopljen 948. godine oznaio je i
poetak nove, osjetno uspjenije faze mletakog angamana na istonoj
obali Jadrana, krajem 10. i poetkom 11. stoljea.
9. Mislav i nasljednici - Hrvatska sve vie jaa

U razdoblju Mislavove vladavine poinje se nazrijevati budua snaga
Hrvatske. Njega spominje Ivan akon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mleanima 248. Osim toga, Mislav je i prvi hrvatski vladar ije se
ime, osim u nekoj inozemnoj kronici, navodi u dokumentu nastalom na
hrvatskom tlu - radi se o Trpimirovoj darovnici 249. U njoj je zabiljeeno
kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. Jurja na Putalju, a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. Bila je to, dakle, Mislavova zadubina. Bez obzira na prijepore oko
vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu, ini se da onaj dio o
Mislavu ne bi trebao biti sporan 250.
Vanost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome to su tada nazna ena osnovna obiljeja zbivanja u Hrvatskoj u sljedeim desetljeima.
Mislav se posljednji put spominje 839. godine 251, a Trpimir prvi put oko
846-8. godine, prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u
Dalmaciji, pa je u tom razdoblju dolo do promjene na hrvatskom pri jestolju252.
247
Johannis chronicon venetum, VII, 23-4; Raki, Documenta, 399-400; Klai, Izvori, 45.
Johannis chronicon venetum, VII, 17; Raki, Documenta, 335-6; Klai, Izvori, 19.
249
Raki, Documenta, 3-6; CD I, 5; Klai, Izvori, 20-1.
250
O vjerodostojnosti i autentinosti Trpimirove darovnice vidi: M. Barada, Dvije nae
vladarske isprave, Croatia sacra 13-14, Zagreb 1937, 1-96; N. Klai, O Trpimirovoj darovnici
kao diplomatikom i historijskom dokumentu, VAHD 62, Split 1967, 105-56. Iako smatra da
se neki dogaaji zabilj e eni u do kumentu zapr avo nisu zbili, au torica j e ip ak, u dru gi m
svojim raspravama, neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice, Klai,
Povijest, 233-7). Stoga se ini da se veina podataka iz darovnice moe upotrebljavati bez
rezerve, osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju; O. Peri, Jezini slojevi Trpimirove
isprave. iva antika 34, 1-2, Skopje 1984, 165-70, te u: Zbornik Katel Suurac od prapovije
sti do 20. stoljea, Split 1992, 93-100, ustanovljava u ovom dokumentu vie slojeva (barem
d va ) r a z l i i t o g v r e me ns ko g po s t an k a, t o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti a n.
O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti n os ti" mo ra
razmatrati drugaije negoli do sada. U najnovijem prilogu L. Margeti, Biljeke uz Trpimirovu
ispravu [CD I. 3-8), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 30/1, 1993, 47- 51,
dokazuje daje predloak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843, a
ne, kako se obino misli, iz 852. godine.
251
252
Klai, Izvori, 22; Kati, Gottschalk, 8; Klai, Povijest, 225.
248
197
10. Prvi vrhunac hrvatske drave - Trpimir

Za vrijeme Trpimira, Domagoja i Branimira, dakle od etrdesetih do
osamdesetih godina 9. stoljea, Hrvatska doivljava intenzivan razvoj i
dostie prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. U tome su kljuni dogaaji bili
ubrzano pokrtavanje, ulazak u krug evropske kranske civilizacije i
silovit izlazak na Jadran. Dokaz pokrtavanja jest irenje predromanike
umjetnosti, a prve jasne naznake o njezinu postojanju potjeu upravo iz
vremena Trpimira. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije
se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. Sve je to donijelo probitak u
politikom i gospodarskom pogledu. Prirodno je da su se domaaji ovih
procesa meusobno nadopunjavali, poticali i uvjetovali, pa ih se ni u
kojem sluaju ne moe promatrati odvojeno 253.
Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska drava spominje kao
regnum Chroatorunf 54. Tada jo Hrvatska nije bila kraljevina, ve se
regnum upotrebljava u smislu drave openito. Oigledno se za Trpimirove vladavine poinje afirmirati hrvatski dravni identitet. U drugim prili kama osim rijei regnum u istom e se znaenju upotrebljavati izrazi terra,
provtncia, Jines255.
Posljednji se put Trpimir spominje 852. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256, ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865.
godine257, pa je do smjene dolo u irokom rasponu od 13 godina. Iako je,
dakle, Trpimir mogao vladati samo etiri godine, a moda ak i punih
etvrt stoljea, ini se da ne moe biti sluajno kako u cijelom tom
pretpostavljenom razdoblju nisu zabiljeeni napadi ni Hrvata, a ni drugih
Slavena s istone obale Jadrana na mletake brodove koji uz nju prolaze.
Posljednji se napad zbio oko 846. godine kada su "Slaveni ... opljakali
tvravu Caorlea" 258, koja je bila svega ezdesetak kilometara udaljena od
Venecije. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stii s nekog podruja naseljenog Hrvatima, bili su dakle stanovnici irokog prostora od zapadne Istre
pa do Cetine, jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuvie udaljene.
Uostalom, ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle
su sezali hrvatski trgovaki interesi. Naime, Konstantin Porfirogenet, iz nosei tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata, tvrdi da oni brodovima "obilaze od
grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259.
Ve spomenuti Pactum Lotharii, sklopljen 840. godine, vjerojatno nije
mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih)
253
O tome opirno, I. Goldstein, O.Trpimiru i njegovu dobu, u: Zbornik Katel Suurac od
prapovijesti do 20. stoljea, Split 1992, 221-38. Takoer, N. Budak, Hrvatska u doba
Trpimira, Katelanski zbornik 3, Katela 1993, 58-63.
234
Rakl, Documenta, 4; CD I, 5.
255
Raki, Documenta, 187, 196, 292, 388; Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 125.
256
Raki. Documenta, 3-5; Klai, Izvori, 20-1.
257
Johannis chronicon venetum, VII, 18-19; Raki, Documenta, 364; Klai, Izvori 24-5.
258
Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum, VII, 18; Raki,
Documenta, 363.
259
DAJ 31/55-7; Viz. izu. II, 43; Klai, Izvori 45.
198
Slika 14. Dio tegurija s imenom kneza Trpimira

iz crkve u Riinicama kod Solina
napada zbog toga ne bi bilo. Iako su, mogue je, za Trpimira hrvatski
brodovi manje napadali one koji su prolazili, teko je vjerovati da su ti
napadi potpuno prestali. Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o
napadima mogao mnogo vie pridonijeti jedan drugi faktor, a to je pojava
Arapa.
Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru, ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili vanost, injenica jest da je, u obilju doga aja i dogaanja, moralo dolaziti do sukoba na kopnu. Do jednog takvog
sukoba (logino je pretpostaviti da ih je moralo biti i vie) dolo je "kada je
naime Trpimir, knez Slavena, polazio s vojskom protiv naroda Grka i
njihova namjesnika (pairicium eorum - dakle, arhonta tadanje arhontije
Dalmacije)". Iz prie proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila, a mjesto
odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita, Trogira ili Zadra.
199
;
"*
"... Zakleh ga stranom zakletvom ... da ne uzima oruja niti da jezdi

zajedno s vojskom, nego, jaui za njima, neka pomnjivo prati kakve e
biti kretnje onoga naega konja. Po nedavnim naime dogaajima posve
sigurno sam znao da e pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu
veselo stupali i svojim pobjednikim kretnjama pokazivali radost. Tako se
doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je
veselo poigravao..."260 Upravo zbog zanimljiva naina na koji je bitka
opisana, vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je
on postao oevidac.
Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869), jedan od istaknutih predstavnika karolinke renesanse prve polovine 9. stoljea. ivio je u samostanu Orbais, u biskupiji Soissons i, osim stoje bio istaknuti pjesnik 261,
propovijedao je nauku o predestinaciji (predodreenju). Na svojstven nain tumaio je djela sv. Augustina i tvrdio da je Bog ve pri roenju
svakom ovjeku odredio hoe li se spasiti ili biti proklet. Takvo razmiljanje moglo je Gottschalkove sluatelje i itatelje navesti na zakljuak da su
dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se ovjekova dua
spasila262. Mnogi se s tim uenjem nisu slagali, kao to je bio Ivan Skot
Eurigena koji pie protiv Gottschalka 851. godine, a katolika ga je
hijerarhija, na elu sa uvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom,
zbog oiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio, nemilosrdno progonila. Stoga Gottschalk bjei u Italiju, na dvor furlanskog grofa Eberharda, ali je 846. godine i otamo prognan, pa je stigao na Trpimirov dvor, u
zalee istonog Jadrana. Dilema je li doao u Hrvatsku zato to je ovdje
naao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere, ne bi
trebala postojati. Moda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan meu
slavenskim vladarima na Balkanu, kao to se u historiografiji tvrdi, pa je
zbog toga Gottschalk doao na hrvatski dvor. Gottschalk, naime, Trpimiru
ak nadijeva i titulu rex - "kralj"263, ali je to mogao initi i iz zahvalnosti
(ini se, naime, mnogo vanijom injenica da su dalmatinski krajevi u 9.
stoljeu bili mjesto kamo su protjerivane nepoeljne osobe. Primjerice,
jedan od voa profranakog pua u Veneciji Obelijerije uhvaen je i poslan
na sud u Carigrad, a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). Gottschalk je
bio gyrovagus monachus - "lutajui monah", kako ga naziva suvremeni
izvor265. Propovijedao je putujui, jer je kasnije otiao u Panoniju, Norik i
Bugarsku, a stigao je 848. godine na sabor u Mainzu. U ovim je krajevima
bio jedan od prvih vjesnika karolinke renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doivjelo s golijardima u kasnijim stoljeima266. Mogue je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo
260
261
262
263
264
265
266
Kati, Gottschalk, 8; Klal, Izvori, 22.

CMH III, 529.
CMH III, 533.
Kati, Gottschalk, 8; Klai, Izvori, 22.
Vidi, opirnije, Manojlovi, Pomorje, 37.
Kati, Gottschalk, 5.
J. Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku, Zagreb 1983, 55 i d.
201
- karolinu, kojom e se, zajedno s beneventanom, u sljedea 3 do 4

stoljea pisati svi rukopisi 267. Gottschalk, dakle, ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere", jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zatei, ali je u svakom
sluaju mogao prilino pridonijeti njezinu nastajanju 268.
Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi sveenici iz zemalja pod
franakom vlau - Gumpert, Teudebert, Odolbert, Gisilbert i drugi. Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269, preteno u
drugoj polovini 9. stoljea. Sveenik Martin, koji je sastavio Trpimirovu
darovnicu 852. godine, dokazuje da ve postoje pismeni ljudi, ali i da ima
mnogo onih, ukljuujui mnoge hrvatske upane i samog Trpimira, koji
su samo ostavili "znak" (signum)270, dakle, bili su nepismeni.
ini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog
vladara nije bio opismenjen ni u stoljeima koja tek dolaze, jer su od 16
poznatih pisara [capellanus, cancellarius, notarius) koji na hrvatskom
dvoru rade do pred kraj 11. stoljea, veina -njih jedanaest -bili crkvene
osobe, a preostala se petorica navode bez titule, to e rei da su i oni
vjerojatno bili sveenici ili redovnici.
No, bez obzira na to to se pismenost sporo irila, oito je polovinom 9.
stoljea i za visoke dravne dunosnike, iako su bili nepismeni, usmeno
svjedoanstvo poelo gubiti pravnu vanost, te je neumitno dolazilo doba
u kojem se pismeni dokumenti sve vie potuju. Na taj se nain, posred no, irila i pismenost.
Nekoliko desetljea prije Trpimirove vladavine, tonije godine 825.,
odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka
Lotara I. osnovano u edadu {Cividaleu) visoko uilite uz benediktinski
samostan 271 . Time se dugorono i vrlo pozorno planirala franaka
aktivnost na ovim prostorima, jer su u Furlaniju u kasnijim desetljeima
pristizali mnogi slavenski prvaci, od Moravske pa sve do Bugarske. Nije
sluajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u edadski evanelistal 272. Putovanja su se odvijala u
oba smjera. Akvileja je u 9. stoljeu bila sredite iz kojeg su odlazili
misionari u pokrtavanje hrvatskih prostora. Akvilejska je crkva, osim
toga, u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed, jer su 827. godine
predstavnici istarskog sveenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti
267
J. Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1972, 87.

A. Jadrijevi, Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba, VAHD 60, Split 1963,
77 -92, t vrdi da se po natpisima 9., pa onda i kasnijih stoljea potvruje kako su H rvati
poznavali zamrenu latinsku metriku i analizira kako su se sluili heksametrom i distihom.
Meutim, prilagodbe tekstova koje je autor uinio da bi ga mogao proitati u nekom od
klasinih metara vrlo su velike, pa osnovnu tezu ine krajnje dvojbenom.
269
Rapani, Istona obala, 24.
270
Raki, Documenta, 5; Klai, Izvoru 21.
271
K. Krsti, Poeci filozofije u Hrvatskoj, Prilozi za istraivanje hrvatske lilozofske bati
ne I, 1-2, Zagreb 1975, 1-16.
272
Raki, Documenta, 383; ii, Prirunik, 125, gdje se tvrdi da se evanelistar u drugoj
polovini 9. stoljea nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve". Takoer, Klai, Izvori
22-3.
268
202
ukidanje podlonosti istarskih dijeceza Gradeu i njihovo vraanje pod

jurisdikciju patrijarha u Akvileji. Bilo je to u interesu franake politike (jer
je gradeki patrijarh bio mletaki tienik), ali je ova reforma ojaala i
svjetovnu mo akvilejske metropolije i oznaila poetak njezina vie stoljetna uspona na istarskom prostoru.
J 2. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru

Arapi su 20-ih godina 9. stoljea osvojili Kretu (bizantski posjed), a u
isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlau na Si ciliji273. Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena, ugroeno je
bilo i talijansko kopno, te je naposljetku otprilike 837/8. godine zauzet i
bizantski Brindisi. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili, ali je ovaj
pohod oznaio i njihov ulazak u Jadran.
"Arapi" i nisu nuno morali biti arapske narodnosti, to jest neposredni
potomci doljaka iz dubina Arapskog poluotoka, pa ak nisu morali biti ni
muslimani. Mogue je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju,
pa i oni sami, bili ve stoljeima stanovnici sredozemnih obala koji su od
plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi. Naime, to su
morali biti iskusni pomorci, jer se inae ne bi odluivali na tako daleke
putove. Osim toga, analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski
zemljopis bio i te kako dobro poznat, pa je vrlo vjerojatno da su s njima u
ekspedicije kretali i domai ljudi.
Mleani su oigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju, jer su vrlo
brzo reagirali, poslavi prema Tarantu ezdesetak brodova. Meutim, taje
flota pretrpjela teak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaeni i ubijeni 274.
Nijedan mletaki poraz u sukobima protiv istonojadranskih Slavena nije
bio ni priblino toliko straan, pa je shvatljivo zato izvjetaji o borbama
protiv Arapa dobivaju toliko na znaenju, a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena.
U prvom su naletu Arapi doprli ak do Osora te ga zapalili 275. Potom su
preli na talijansku obalu, zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje, a
zatim opustoili gradove "Budvu, Rose i Kotor donji" 276. Naposljetku su
273

Omnes Venetici capti et interfecti sunt - Johannis chronicon venetum, VII, 17; Raki,
Documenta, 335. Vidi i Goldstein, Bizant, 178-81. Opirno o Arapima na Jadranu pie J.
Lui, Dubrovani na jadranskom prostoru od 7. stoljea do godine 1205, Rad JAZU 369,
1975, 3-38; Isto, Dubrovake teme, 5-49.
275
Absarensem civitaiem incendio devastant - Johannis chronicon venetum, VII, 17;
276
Ferluga, Uprava, 68; Isti, VAmministrazione, 165, datira ove dogaaje 866. godinom
te bi oni prethodili 15-mjesenoj opsadi Dubrovnika, doim Manojlovi, Pomorje, 65 i d.,
razdvaja Konstantlnov izvjetaj na 2 dijela: 841. Kalfis razara ove gradove, a 867. zavrava
opsada Dubrovnika. Slino Manojloviu tvrdi i ii, Povijest, 329, 346, te J. Lui, Povijest
Dubrovnikall, Zagreb 1973. 29. Vidi opiran komentar u Viz. izv. II, 17- 8. Dvojbu izaziva i
274
203
Karta
6.
Vojni
Mogua provala
Maara oko 900:
Mletako-arapska bitka kod ,

arapski napad na Osor i AJriju
Put duda Petra

Tradenika 839.
| Arapski napad na Bol
Arapski napad na Rose,

Budvn i Dubrovnik
pohodi na hrvatskom prostoru 840. do 925. godine
krenuli prema sjeverozapadu i pribliili se Adriji 277, ali su se, ne napavi,

vratili na jug, otkuda su i doli. Kada su sljedee godine Arapi opet stigli
do Kvarnerskog zaljeva, Mleani su navalili na njih u blizini Suska 278.
Arapi su u toj bici pobijedili, a Mleani su se morali povui. Iste godine
Arapi su osvojili i Bari.
ini se da su pljakake ekspedicije sljedeih godina, odnosno sljedea
dva-tri desetljea, uestale, jer kako inae tumaiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima. Ljetopis Popa Dukljanina
informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279, a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su ve 740. godine Saraceni
sruili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu, da su 754. godine
Dubrovani sagradili tvravu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da
782. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bjealice) kako bi
se borili protiv saracenskih brodova. Naposljetku, 783. godine navodno je
neki signor Francese imenom Orlando, koji ivi u Dubrovniku, uz pomo
dubrovakih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. Openito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma, iako neki podaci nisu precizni, osobito datiranje, jer se arapski
napadi nisu mogli dogaati u 8. stoljeu, nego otprilike stotinjak godina
kasnije.
Krajem ezdesetih godina situacija se poela rasplitati. Arapi su 866.
godine jo jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju, te su punih
15 mjeseci opsjedali Dubrovnik. ini se da im se nitko iz nedugo ojaalih
slavenskih drava istonog Jadrana nije odupro, sve dok novi bizantski
car Bazilije I. (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u
pomo Dubrovniku, pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Njega
su opsjeli i ubrzo osvojili, pa je Bizant poeo pripremati vojsku za napad
na grad, a ubrzano je traio i saveznike. "Kralj (misli se na franakog cara
Ime drugog grada: r\ Pwaaa - Rakl, Documenta, 354 (ali i J. Lui, Povijest Dubrovnika, 29,
te Klal, Izvori, 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku, a nikako ne o
Risnu (jer, po Rakom, to se ne moe brkati s 'Pi'ceva), dok Ferluga, Uprava i L'amministrazione, te Viz. izv. II, 17, tvrde da se radi o Risnu.
277
A driane nse m portuni - u u u r ije ke P o, u bliz ini Venec ije - J ohannis c hron ic on
venetum, VII, 17; Raki, Documenta, 355.
278
Govori se o mjestu "Sansag", to bi morao biti Suak - Johannis chronicon venetum,
VII, 17; Raki, Documenta, 356; Klai, Izvori 23.
279
ii, LPD, 318. Annales ragusini anonumi ed. Sp. Nodilo, Zagreb 1883, 8-11. Vidi i
opirno, B. Kreki, Dubrovnik etleLevant auMoyen Age, Pari 1961, 15 i d. Annali diRagusa
diNicolo diRagnina, ed. Sp. Nodilo, Zagreb 1883, 187-8.
280 pj-ja o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se , nebitno iz mijenjena , u DAI , u Vita
Basiliil u De thematibus. Vidi, DAI 29/97-8; Theophanes Continuatus V, 291-2; Viz. izv. II,
17-8; Viz. izv. II, 79-80; Klai, Izvori, 23-4. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica
ragusina Iunii Restii, MSHSM 25, Zagreb 1893, 23. Vidi i lit.: J. Ferluga, Vizantijsko Carstvo
ijunoslovenske drave IX - X veka, ZRVI 13, 1971, 76 i d.; J. Lui, Povijest Dubrovnika II,
Za greb 1973, 29 i d. Iz bizantoloke, ali i evropske perspektive ove su dogaaje iscrpno
analizirali F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome au IXe siecle. Pari 1926, 217 i d.; A. A.
Vasilie v, Byzance e t les Arabe s, t. II, Iere par tie, La dy nastie m acedonienne (867-959),
Bruxelles 1968, 10-21.
205
Ludovlka II. - op. I. G.) i papa, pristavi na carev zahtjev, dooe obojica s
velikom silom i, pridruivi se vojsci koju je car poslao, zajedno s Hrvatom
i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Raguanima, sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazoni po carevoj
zapovijedi) prijeoe u Langobardiju i opsjednu grad..." 281 Prema tome,
ini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara
Domagoja.
Usprkos pozornom planiranju akcije, usprkos injenici da u njoj sudje luje, s bizantske strane, oko 400 brodova, prvi je napad zavrio neuspje hom. Bizantska je flota otplovila za Korint, a Ludovik je u sljedeem
napadu zauzeo Bari - bilo je to poetkom 871. godine 282.
Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su
sve nepogodniji. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872. godine) oni su
poli s Krete, opustoili neke gradove Dalmacije, navalili na neko mjesto
na otoku Brau (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kui s
neprocjenjivim plijenom 283. Jo su jednom, 875. godine, Arapi prodrli do
Gradea, ali su ih stanovnici potjerali 284. Otada e Arapi za due vrijeme
ieznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti, jer postoji samo jo jedan
podatak Georgija Kedrena iz 1023. godine: tada su, navodno, Dubrovani
zajedno s vojskovoom iz Nauplija Nikeforom teko porazili u pomorskoj
bici Arape, te je veina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285.
12. Afirmacija Hrvatske na Jadranu

Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla sprijeiti Hrvatsku da
se sve neposrednije orijentira na Jadran, jer su Arapi do istonojadranske
obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. Snaniji izlazak.
Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine, dakle u vrijeme
vladavine Ljudevita i Borne, kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske
bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima, a dalmatinski dio Hrvatske
orijentiran prema sjeveru i zapadu vie negoli prema moru. Zbog udalje281
DAI 29/62-66; Viz. izv. II, 18-9; Klai, Izvori, 24.

DAI 29/66; Viz. izv. II, 19 i ta mo koment ar. Da j e to bio samo dio j ednog ire
zamiljenog plana, svjedoi i injenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi, DAI 29/115- 215.
283
Johannis chronicon venetum, VII, 19; Raki, Documenta, 365. U originalu "Kronike"
Ivana akona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt, ali Raki, Documenta,
365, komentira vijest i smatra da bi rije insulam vie odgovarala od urbem, odnosno, da e
biti blie istini da su Arapi napali otok, a ne neki "grad". Takva pretpostavka vjerojatno nije
tona, jer Hrankovi, Descriptio, 210, 219, spominje neke gusare s istonih strana koji su
razorili grad na mjestu dananjeg Bola. Osim toga, dotadanji arapski napadi na istonu
obalu Jadrana bili su oigledno kratkotrajni i neko opseno osvajanje, odnosno pljaka
velikog otoka kao stoje Bra ini se malo vjerojatna.
284
Johannis chronicon venetum, c. 16 a; Andreae Danduli Chronica, XIII, c. 5. 21.
285
282
206
nosti tih dvaju prostora i teko prohodnih komunikacija tako intenzivni

odnosi nisu se mogli dugo odravati, pa se u Trpimirovo vrijeme, a i
kasnije, povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze.
To e biti sve izraenije to e vrijeme odmicati, jer je jo 817. godine
primorski dio Hrvatske doao pod suverenitet talijanskog kralja, a Pano nija pod vlast Ludovika Njemakog. Franaka je bitno oslabila od vremena
vladavine Ludovika Pobonog i njegovih sinova koji su silnu energiju
troili na to kako da podijele golemu dravu. Centrifugalne sile su u sve
anarhinijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i vie se nije moglo
voditi rauna o tome to se dogaa na njegovim dalekim istonim granica ma. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9. stoljea bugar ski utjecaj proirio sve do panonskih dijelova Hrvatske, na skuptini u
Aachenu odlueno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad
Istrom, Kranjskom i Donjom Panonijom, pa je tako zavladao domai
vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku, a kasnije samo formalno
na vrhovnitvo franakog cara 286. Tako e postupno obje hrvatske drave,
kako ona u Dalmaciji, tako i ona u Panoniji, biti preputene vlastitoj snazi
i snalaljivosti, a veze izmeu njih, u nedostatku jake sredinje vlasti, bit
e sve slabije.
Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktiki bila neovisna, iako se u
dataciji Trpimirove darovnice spominje franaki vladar Lotar koji vlada u
Italiji, to bi znailo daje on u Hrvatskoj imao odreena prava 287.
Kako se franako vrhovnitvo zapravo nije osjealo, a hrvatski prostor
u zaleu jadranske obale bio postupno zahvaen konjunkturom, Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu. Kada se pone ivjeti uz more, prirodno
je da se po njemu plovi i trguje - tako Toma Arhiakon tvrdi da su se
Solinjani nakon katastrofe njihova grada poeli baviti novim poslovima:
"jedni obrauju zemlju, drugi, trgujui, brodovima krstare tamo-amo po
moru" 288. Iako trgovina du istonojadranske obale ni u 7. ni u 8. stoljeu
nije bila prekinuta, oigledno se poveava u 9. - pa su trgovci, koji su
djelovali na hrvatskom prostoru, morali pronai najbolje putove kako da
proizvodi prevoeni morem i sva potrebna morska blaga (riba, sol i drugo)
stignu u dotadanje sredinje dijelove Hrvatske. Arheoloki nalazi svjedo e
o tome da ba u 9. stoljeu Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove
obale ili se mijeaju s autohtonim stanovnitvom. Primorska orijentacija
Hrvatske oituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju
carstvom - od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj vie od polovice - Nin,
Biograd, Skradin, Stupin i Karin - nalaze se na moru 289 , a njih su
zasigurno Hrvati naseljavali i naselili jo u 9. stoljeu, moda i neto
ranije. Oito je da se ivot na nekim lokacijama obnavlja. Tako sada, na
286
287
288
289
RakI, Documenta, 333-4; Beuc, Povijest institucija, 17-8.

Raki, Documenta, 3; Klal, Izvori, 20.
DAJ31/69-70; Viz. izv. II. 44; Klfii, Izvori, 43.
207
Slika 16. Su. Petar u Priku kod Omia

primjer, postaju vani Omi i Skradin na uu Cetine, odnosno Krke, a
vjerojatno sve znaajnija postaje i pozicija ibenske utvrde sv. Ana, koja e
svoju punu afirmaciju doivjeti u drugoj polovini 11. stoljea. Vanija
postaje nekolicina naselja, prije svih Nin, koja su smjetena u iroj okolini
ua Zrmanje. Na ovim se mjestima roba prevoena Jadranom mogla
prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na
kola i tegleu stoku, pa povoljnim putovima transportirati u unutranjost.
208
Stoga je, primjerice, Sv. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logino

sredite dogaanja u hrvatskoj dravi i, u skladu s time, mjesto u kojem
se sklapa mir izmeu Hrvata i Mleana 30-ih godina 9. stoljea 290. Nalazi
se na raskriju putova, jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put
preko Klisa, kao i Cetina kojom se moe krenuti u unutranjost. amcima
se relativno lako moglo, izuzev nekoliko nezgodnih slapova, ak sa tri
strane dosegnuti samo zemljopisno sredite Hrvatske - Knin i njegovu
bliu okolicu. Naime, sam Knin, nedaleka Biskupija i tamonjih pet
crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku
vrlo intenzivno ivjelo, a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova
Cetine, Krke i Zrmanje. Zbog toga nepostojanje ili nestanak, te neodravanje antikih prometnica nije moralo biti od dalekoseno negativnog zna enja. Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budui da je taj kraj
ravan, Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 - dakle, preduvjet
upotrebe kola je pogodnost terena, jer se samo po sebi podrazumijeva da
dobrih cesta nema. Stoga je logian preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje amaca, odnosno brodica. Zato se na hrvatskom prostoru od 9.
stoljea nadalje izgrauje znaajan broj plovila koja prometuju du isto noj adranske obale.
U ranomu srednjem vijeku dolo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. Brodovi postaju laki i manji, ali se sve vie
grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest
onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. Openito govorei, rani
srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih
skokova od velikih laa rimske ratne mornarice do galija talijanskih
republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . Do kraja 9. stoljea izraena su
bolja jedra, a istovremeno se inae skroman kapacitet brodova poveava
za znaajnih 10%, jer se vino, ito i ulje poinju prevoziti u bavama, a ne
vie u amforama294.
Na hrvatskom prostoru razvoj je bio slian, s jednom razlikom: ini se
da relativno slaba sredinja vlast nije bila u mogunosti isfinancirati
izgradnju veih brodova. Dodue, Konstantin Porfirogenet tvrdi da je
hrvatska mornarica imala sagene i kondure, te daje u prve stalo po 40, a
u druge do 20 ljudi 295. Uz te vee brodove bilo je i mnogo manjih, a Ivan
akon, pak, tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14
osoba296. Osim navicule, postojala je i grippa.
290
Johannis chronicon venetum, VII, 17; Raki, Documenta, 335; Klai, Izvori, 19.
DAI34/17-8; Viz. izv. II, 62.
292
M. A. Bragadin, Le navi, loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo, Settimane
Spoleto 25, 1978, 394.
293
Takoer, M. Cagiano de Azevedo, Le navi nelle documentazione archeologica, na i. mj.,
413-27. Takoer, J. Ferluga, Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle,
Bvzantinische Forschungen 5, Amsterdam 1977, 35- 71.
294 pei-iuga_ Navigation, n. dj., Isti, Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo, Settimane Spoleto 1993, 455.
295
DAT 31/68-70; Viz. izv. II, 40; Klai, Izvori, 41.
296
Vidi, Johannis chronicon venetum, VII, 19; Raki, Documenta, 365; Klai, Izvori, 25.
291
209
Zadarski prior Andrija 918. godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297, s kojim se vjerojatno moglo uputati i u dua putovanja. Izvori
svjedoe o posebnim brodovima za trgovinu, jer ih se naziva nauigium
frumentum deferens 298, dakle, trgovaka laa za ito. Na slian nain pie i
Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima - op.
I. G.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom, obilazei od
grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. S druge
strane, predstavnici istarskih gradova na saboru na Riani 804. godine
ale se da moraju "laama ii do Venecije, Ravene, Dalmacije i po rijekama, to nikada nismo inili" 300. Nejasno je zato to smatraju negativnim, jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti, a
vjerojatno oznaavaju oporavak trgovakih aktivnosti na istarskom po druju. Mogue objanjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u injenici da oni glorificiraju bivu bizantsku vlast, da bi od
nedavno prispjele franake vlasti zadobili to vie privilegija. Zbog toga se
vjerojatno i slue argumentima koji su zapravo bez osnove.
U arheolokim su istraivanjima pronaeni samo amci manjih dimen zija - dva od njih izvaena su iz ninske lagune i konzervirana. Vei je dug
9 m, to je bilo dovoljno za prijevoz veeg broja ljudi ili robe, kao i sitne
stoke (primjerice, ovce i koze na otoku ispau), ali i krupne, ukljuujui
konje. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje izmeu
905-961, s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili
koncem 11. stoljea301.
ini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim drutvima ja dranskog zalea bilo u osnovi isto ili slino: sputanje prema obali bio je
opi proces, pa dogaanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. Tako se u
8. i poetkom 9. stoljea Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje
bivih bizantskih podanika. Zahvaljujui Rianskom placttu 303, o prilika
ma u Istri zna se vie nego o prilikama u ostalim podrujima. Depopulaci
ja Istre iziskivala je colligere extranei - naseljavanje radne snage na
crkvene posjede i zemljita veleposjednika. Naseljenici u tom smislu trae
i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva, sigurnosti. Stoga i Istra u
9. i 10. stoljeu doivljava slavensko sputanje na obalu i intenzivniju
297
CD I, 27.
299
DAT 31/54-7; Viz. izv. II, 43; Klal. Izvori, 45.
300
Placito del Risano, 66; Margeti, Rianski placit, 432-3; Klai, Izvori, 12.
301
Z. Brusi, Podmorska arheoloka istraivanja brodova na ulazu u ninsku luku. Radovi
Zadar 16-7, Zadar 1969, 443-8. Takoer, Arhivski izvjetaj, Zavod za zatitu spomenika
kulture. Ministarstvo kulture i prosvjete, 1968/1973/1974-5. Do poetka devedesetih otkri
vena su na dalmatinskom podruju jo 2 starohrvatska broda slinih karakteristika - vidi,
R. Jurf, Nin, prva hrvatska prijestolnica. Hrvatski iseljeniki zbornik 1992, 65-71.
302
O toj temi pie polazei od drugaijih pretpostavki i V. Koak, Jadranska orijentacija
feudalne Hrvatske, Forum 17, god. 8, Zagreb 1969, 597-629.
303 piacito delRisano, 56-68; Margeti, Rianskiplacit, 426 i d.; Klai, Izvori, 9-13. Vidi, i
298
L. Margeti, O nekim pitanjima Rianskog placita, u: Rijeka, Vinodol, Istra, 121 i d.
210
kolonizaciju304, ba kao i primorski dijelovi Furlanije, zalee primorskih

gradova i laguna, kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s dananjeg
slovenskog podruja305.
Istovremeno se slian proces odvijao u junijim dijelovima istonojadranskog zalea, jer su se i tu sredita naseljavanja pomaknula blie
obali. Po zapisima cara Konstantina u unutranjosti Srbije postoji est
gradova, a u Bosni su samo dva grada. Nasuprot tome, teritoriji blii
moru, iako povrinom mnogo manji, imaju razmjerno vie gradova: u
Paganiji (kneevini Neretvana) etiri, u Zahumlju pet, u Trabuniji pet i u
Duklji tri grada 306. tovie, izriito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku
Slavena znai "utvreno mjesto", jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307. Iako
su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno vie znali o
prostranstvima blie obali negoli o onima u unutranjosti, ipak je neraz mjer u broju gradova suvie velik (s obzirom na povrinu teritorija) da bi
se mogao tumaiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa. I u Hrvatskoj
su neke upanije i njihova sredita bile uz more: Nin, Sidraga, Primorje, a
vjerojatno i dio Bribira 308.
Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i
boljim izgledima za preivljavanje, ali autohtono stanovnitvo i tamonja
vlast isto tako imaju interesa. Valjalo je naseliti otoke i prijadranske
dijelove istonog Jadrana, na kojima se esto osjeao manjak stanovni tva. Valjalo je donijeti "svjeu krv". Iako su plitka i malena krka polja
bila (kao to su i danas) limitirajui faktor intenzivnijeg naseljavanja, ipak
su mnogostruke mogunosti maritimne privrede privlaile nove naseljenike.
13. Hrvatska na razmedi svjetova - isprepletanje utjecaja

Sputanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutranjou, a ova,
pak, arheolokim nalazima: karolinki maevi su dragocjen artefakt
franakog kulturnog i proizvodnog kruga. Naeni su u dolinama Drave i
Save, u Lici, zatim velik broj (ak 13) na prostoru od Zadra do ua Cetine,
ali ne uz obalu, nego dublje u zaleu. Najjunije nalazite maeva nalazi
se u istonoj Hercegovini, kod Stoca. Ako se po rasprostranjenosti ar heolokih nalaza moe suditi o domaajima franakih utjecaja, oni su se
najintenzivnije manifestirali u zaleu dalmatinskih gradova, u samom
sreditu hrvatske drave, oko gornjeg toka i izvora Zrmanje, Cetine i Krke,
304
B. Marui, Kasnoantika i ranosrednjovjekovno groblje katela Dvigrad, Histria Archaeologlca, god. I. sv. I, Pula 1970. Openitije, Isti, istra u ranom srednjem vijeku, Pula
1960, 7 i d. Vidi i najnoviji rad. Isti, Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljea, u:
Arheoloka istraivanja u Istri i Hrvatskom primorju. Izdanja HAD 11, Pula 1987, 81-107.
Takoer, Isti, Materijalna kultura Istre od 10. do 12. stoljea, na i. mj., 108-38.
305
V. ribar, Slausen in Ostfhaul (Italien), Balcanoslavica 2, 1958, 109-24.
306
DAI32/149-151; 36/32-6; Viz. izv. II, 58-65.
307
DAI 34/12-14; Viz. izv. II, 62.
308
DAT 30/90-4; Viz. izv. II, 33; Klai, Izvori, 41.
211
a na njezinim perifernim podrujima mnogo manje309. U tome je iznimka

bila Panonija, tonije, podruja dananje sjeverozapadne Hrvatske, gdje
su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronaeni i mnogobrojni karolinki
maevi310. Ovi su maevi i neposredan dokaz drutvene diferencijacije u
hrvatskom drutvu - postoji, nedvojbeno, sloj koji ima novaca da kupuje
maeve. ak ako se i prihvati pretpostavka daje rije o poklonu 311, onaj
koji daruje ini to iz odreenog interesa -vojnog, politikog, gospodarskog
ili nekog drugog.
S druge strane, bizantski su se utjecaji na hrvatsko drutvo ostvarivali
na razne naine i esto ih je teko uope razlikovati od kasnoantike
batine na hrvatskom tlu312. Primjerice, oigledan je bizantski utjecaj na
stvaranje hrvatskog prava313. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji
primjer takvog utjecaja nalazi tzv. "starohrvatskih" naunica 314, odnosno
nakita ija se izvedba vezuje koliko uz antiku batinu, toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s
jadranskim zaleem315. Meutim, bizantski su se utjecaji irili prema
hrvatskom prostoru i nakon to je bizantska vlast na tim podrujima ili u
neposrednoj blizini nestala. Ti se utjecaji oituju u Istri i u 9. i u 10.
stoljeu, zahvaljujui ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih
crkava na njenom podruju sa sreditem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316.
309 vidi, karta I, u: Z. Vinski, O nalazima karolinkih maeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981,
11. Takoer, Z. Vinski, Marginalia uz izbor karolinkog oruja u jugoistonoj Evropi, SHP
15/1985, 69. Takoer, D. Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika. Katalozi, sv. 1, Split 1986; Z. Vinski, Novi ranokarolinki nalazi u
Jugoslaviji VAM, 3. serija -sv. 10-11, 1977-8.
310
. Tomii, Prilog istraivanju karolinkog oruja u Meimurju i varadinskoj regiji,
SHP 14/1984. 209-30.
31X
Z. Vinski, Marginalia uz izbor karolinkog oruja u jugoistonoj Evropi SHP 15/1985, 71.
312
Goldstein, Bizant na raznim mj.; Goldstein, O naravi bizantske prisutnosti na istonojadranskoj obali od 6. do 12. stoljea. Radovi ZHP 24, 5-14.
313
L. Margeti, Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo, Starine
JAZU 59/1984, 1-44.
314
Lj. Karaman, Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz podruja historije umjetnosti
Dalmacije, Peristil 1, Zagreb 1954, 16 i d. Openito su o utjecaju bizantske umjetnosti
raspravljali jo M. Abrami, L'arte bizantina in Dalmazia, Corsi d'arte ravennate e bizantina,
Ravenna 1955, 5-8; T. Marasovi, Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in
Dalmatia, XIIe Congres international des etudes bvzantines, Resummes des Communicati
ons, Ochride 1961 (Beograd 1964), 65. J. Maksimovi, Model u slonovai zadarskog kamenog
reljefa i neka pitanja preromanske skulpture, ZRVI 7, 1961, 85-96; Ista, Justinijanski modeli
u skulpturi od 9. do 11. veka. Zbornik Svetozara Radojia, Beograd 1969, 163-72. Konano,
J. Beloevi, Bizantske naunice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta
na podruju Dalmacije, Radovi FF Zadar 10/1983-4, 41-52.
315
Openito o bizantskoj politici, J. Ferluga, Vie e metodi dell'espansione politica e
culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI, Siculorum
gimnasium39, 1-2, Catania 1986, 59-72. Takoer, isti, L'amministrazione, 41-2.
316
M. Vicelja, Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni
cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri, ZRVI 29-30, 1991. 23-7.
212
Kako neki drugi arheoloki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristini da

bi oznaili narav, intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine
Hrvata s okolnim podrujima, ini se da e tome najbolje posluiti nalazi
novca. Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani
vremenom vladavine Konstantina V. (741-775). Pronaeni su u pet grobova
u Biskupiji nedaleko od Knina 317, pa kod Trilja na Cetini, ali i razmjerno
dalje od tadanjeg hrvatskog teritorija - u blizini Bilee, kod Tre- binja318,
te u Albaniji319. Usporedba koliine bizantskog novca s koliinom franakog
vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne, te s
Franakom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu, kao pravi "dolar
srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi, a ne samo Bizantinci). U Arheolo kom muzeju u Zadru postoje, osim jo dva zlatnika Konstantina V., i
zlatnik s imenom Teofila, Mihajla II. i Konstantina (829-842), zatim jo
jedan iz vremena Lava VI. (886-912). Od franakog je novca sauvan samo
jedan primjerak, iz vremena Lotara I. (840-855)320.
Meutim, na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji
Bizanta s jedne i Franaka s druge strane, to bi se moglo definirati kao
utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada", nego je stanje u nekim regijama bilo
kudikamo kompleksnije. Tako su naunice pronaene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla, a najzastupljenije su naunice
dalmatinsko-starohrvatske skupine, zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne, te ketlako-karantanske, a samo u manjoj mjeri mediteranske, odno sno bizantske tradicije 321. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stiu s
nekoliko desetljea zakanjenja u odnosu na dalmatinski 322 . Ovakvo
isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom
nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenou kako prema moru, tako i
prema zaleu - Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323.
Osim toga, u materijalnoj kulturi Hrvata 7. i kasnijih stoljea oituju se
i odsjaji antike batine, jer su na starohrvatskim lokalitetima pronaeni
317
umjetnosti, Anali Dubrovnik VI-VII, 1957-9, 41-73; vidi i I. Mirnik, Tiniensia numismatica.
Kninski zbornik, Zagreb 1993, 208-15.
318
N. Miletl, Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine, Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave, Tome 2, 287-306.
319
H. Spahiu, Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de
VAlbanie, Iliria 9-10, Tirana 1979-80, 353-422.
320
R. Juri, Srednjoigekovni novac na zadarskom podruju, u: 20 stoljea upotrebe novca
na zadarskom podruju, Zadar 1987, 78- 9.
321
T. Sekelj, Prilog definiranju naunica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova
ireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja, Umjetnost na istonoj obali..., 97-114.
322
R. Juri, Srednjovjekovni nakit na naem primorju izmeu Cetine i Istre, na i. mj.,
115-30.
323
ini se da je isprepletanje utjecaja obiljeje cjeline hrvatskog prostora, ali posebice
prostora na potezu sjeverno Primorje - sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljea;
naime, na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji etiriju tradicijskih kultura -istonoalpske, sredoze mne, dinarske i podunavske (panonske), ali je njihovo vorite na ma lom
prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi, Vrela i sudbine, 180
id.).
213
predmeti od kosti i roga, kao to su, primjerice, kotani dvostrani eljevi

s raznim geometrijskim ukrasima, to je jo kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. Oigledna je, napokon, i djelomina vezanost s
praslavenskom kulturnom batinom. To se ponajprije odnosi na zemljano
posue, pa na drvene vedrice (bardake), to je u vezi sa zagrobnim
vjerovanjima, kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom
i piem kao popudbina za drugi svijet 325.
14. Predromanika umjetnost - osebujan proizvod

hrvatskog ranosrednjovjekovlja
Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nika umjetnost. Historiar o njoj ne moe suditi na nain kako to ini
povjesniar umjetnosti, to jest, analizirajui stilske osobine ili detalje
izvedbi itd., ali i historiara predromanika umjetnost mora zanimati, jer
se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka:
koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska, koliko je plod utjecaja
razliitih vanjskih imbenika, odnosno kasnoantikih umjetnikih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu?
Povjesniari su umjetnosti, nakon viestrukih pokuaja da se izvori
ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronau u umjetnikim nai
stajanjima manje ili vie udaljenih podruja 326 , ipak zakljuili da nastaj
nak ovog pravca valja traiti u novonastalim, ranosrednjovjekovnim prili.
kama na hrvatskim prostorima. Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj.
\
Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna,
samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena, ponajvie
Hrvata. Nju je, po tom miljenju, vrlo teko usporeivati sa suvremenim
razvojem u Bizantu i na Zapadu, a isto je tako teko pronai uzore, osim
u pojedinim sluajevima, u kasnoantikoj umjetnosti 327. Meutim, E.
Dvggve je, smatrajui da treba istai slinosti izmeu kasnoantike i
ranosrednjovjekovne umjetnosti, formulirao teoriju o postojanju izrazitog
kontinuiteta na podruju Dalmacije. Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena
organizacija u gradovima, a poticaj graditeljskom poletu misionarska
djelatnost u podrujima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. M.
324
Beloevt, Materijalna kultura, 123-4; Jelovina, Glavne znaajke, 27-8.

Beloevi, Materijalna kultura, 109-15; Jelovina, Starohrvatske nelcropole, 131-4;
Jelovina. Glavne znaajke, 27-8.
326
Vidi detaljnu analizu opsene bibliografije - Rapani, Doba, 19-50; I. Petricioli, Od
Donata do Radovana, Split 1990, 7 i d.
327
Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb
1930, 9-58, a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i
citirani).
328
E. Dvggve. Histonj ofSalonitan Christianity, Oslo 1951; Isti, Izabrani spisi, Split 1989,
325
HOid.
214
Prelog je potraio neka rjeenja analizirajui samu prirodu predromanike

arhitekture. Njegov je zakljuak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike", a
osnovna su joj obiljeja opadanje tehnike rada, dekomponiranje antikih
oblika i prenoenje antikih rjeenja u slobodnije kombinacije koje nisu
odraz kreativnosti ve pada graditeljske kulture 329. Konano je . Rapani
formulirao vlastite stavove, ne odriui svakoj od ovih hipoteza odreenu
tonost. On polazi od pojava u umjetnosti, ali pokuava to cjelovitije
objasniti "predromaniko doba". Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i
klesarstva tijekom 7. i 8. stoljea i time potvruje povezanost s kasnoan tikom tradicijom 330. Meutim, i Rapani naglaava kako za nastanak
predromanike umjetnosti nije vana samo kasnoantika tradicija, ve i
mnogi drugi imbenici. Jedan je od njih svakako injenica daje Hrvatska
podruje na razmei Istoka i Zapada, pa su se u tom graditeljskom
naporu isprepletali raznorodni umjetniki utjecaji. Posljednji su o ovim
problemima pisali I. Fiskovi 331, koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domae prilike uz nadovezivanje na neka opa isku stva kasne antike, te M. Jurkovi 332 , koji odvaja razvoj u bizantskoj
Dalmaciji, oslonjen na paleobizantsko naslijee, te u Hrvatskoj, gdje po
njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora, pa
time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta.
U nizanju imbenika koji su pridonijeli nastanku predromanike
umjetnosti posljednji je ujedno i najvaniji. Nepobitna je injenica daje ta
umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema
nieg slinog, ni po stilskim ni po drugim obiljejima, a ni po broju
novoizgraenih ili rekonstruiranih crkava. Tako je umjetnika produkcija
u glamoko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko podruje, ali
dublje u bosanskoj unutranjosti situacija je neto drugaija 333 . I crkve
koje su izgraivane u Rakoj, "raka kola", po nekim opim obiljejima
mogu se usporeivati s predromanikom umjetnou u Hrvatskoj, primje rice, u isprepletanju utjecaja - tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti, a dekorativni ukrasi i obrada
fasade blii zapadnim uzorima. Meutim, crkve rake kole nastaju neko329
M. Prelog, Izmeu antike i romanike. Peristil 1, Zagreb 1954, 5-14.

Ra p an i , D ob a , 85 - 7 . Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u
kontinuitetu od 6-9. stoljea. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I.
Petricioli, Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljea iz Zadra, Diadora 1, Zadar 1960, 175-95.
331
I. Fiskovi, Prilog prouavanju porijekla predromanike arhitelure na junom Jadra
nu, SHP 15/1985, 133-63.
332
M. Jurkovi, Problem kontinuiteta izmeu antike i romanike u umjetnosti istonog
Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3, 1988-9, 41-8.
333
N. Mileti, Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine, Rapports du lile Congres international d'archeologie slave, Bratislava 1980,
287-306, smatra daje predromanika u Bosni ponajvie pod bizantskim utjecajem, doim M.
Jurkovi, O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rjeenja na predromanikoj
plastici Bosne i Hercegovine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11, Zagreb 1987,
107-113, smatra da se radi o ranokranskom naslijeu i kontinuitetu.
330
215
liko stoljea kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. stoljea 334. Tvrdilo se
daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. "langobardske"
umjetnosti, no taje hipoteza vrlo brzo odbaena, te je pala u zaborav 335.
Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili dogaaj, on moe
biti relativno vrst oslonac za dataciju predromanikih spomenika, iako
su i tada mogua sporenja. Meutim, veina natpisa ne sadri takve
podatke, pa je ustanovljavanje kronologije predromanike umjetnosti vrlo
kompliciran i nezahvalan posao. Tek se osamdesetih godina pojavljuju
radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokuava preciznije odrediti
redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer, oltarna
pregrada, arhitrav), ali su za sada ti rezultati prilino nesigurni i moda
podloni reviziji.
ini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost,
iako skromnijih razmjera, i u 8. stoljeu, pa i u ranijim stoljeima, jer su,
primjerice, dijelovi namjetaja u zadarskoj katedrali datirani 8. stoljeem,
a potjeu iz Furlanije 336. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano izmeu 6. i 9. stoljea 337.
Graditeljski polet 9. stoljea ponajvie je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stiu pomorskim putovima - stoga je logino da se prvi
objekti podiu u priobalnim, dalmatinskim gradovima. U tim se aktivno stima po mnogo emu istie zadarska crkva sv. Donata (tada jo crkva sv.
Trojstva). Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. Donat
osnovni oblik dobio jo u 6. stoljeu, po ugledu na crkvu sv. Sergija i
Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339, danas se ini nedvojbenim
da je Sv. Donat izgraen ili na samom kraju 8. ili poetkom 9. stoljea.
Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom
prostoru u 9. stoljeu. Specijalna su istraivanja pokazala da su neki
dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko
788. godine 340. Ako se uzmu u obzir mogua mala odstupanja, ovi se
334
Vidi, primjerice, A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962, kao i bibl. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1987,
698-701. A. Deroko, Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet, VAHD 56-59/1, Split
1954-7, 252-60, usporeuje ove pojave, ali njegove analize nisu imale odjeka. Osim opih
slinosti, Deroko nije ustanovio nita preciznije.
335
D. Schaffran, Die Kunst der Langobarden, Munchen 1940, 40.
336
I. Petricioli, Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljea iz Zadra, Diadora 1, Zadar 1960,
175-95.
337
Rapani, Doba, 85-7.
338
Prokopije, Graevine, I, 4, 3.
339
I. Petricioli, Lik Zadra u srednjem vijeku. Radovi Zadar 11, 1965, 148; Vidi i Rapani,
Doba, 136; Takoer, najopsenije, P. Vei, Crlcva sv. Trojstva (sv. Donata) u Zadru. Mala
biblioteka Godinjaka zatite spomenika kulture Hrvatske, Prilog uz br. 8-9/1983, Zagreb
1985; I. Petricioli, Od Donata do Radovana, Split 1990; Pregled literature o sv. Donatu daje i
S. Antoljak, etiri povijesne zagonetke iz prolosti Zadra, Radovi ZHP 21, 1988, 7-10.
340
Zahvaljujem se doc. dr. A. Durmanu na ovom podatku, dobivenom na temelju istrai
va nja d o lje ta 1994. god ine . Pr e thodna su istr a iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k; na
kon jednog, utvreno je da se radi o 750. godini, dok su D. Srdo, A. Slijepevi, B. Obeli,
216
*- ..
t-
I
Slika 17. Su. Donat u Zadru
1*
Slika 18. Unutranjost crkve sv. Donata u Zadru
Slika 19. Kupola crkve sv. Donata u Zadru

podaci vrlo dobro slau s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski
biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341. Radovi na izgradnji
Sv. Donata logino se uklapaju i u jadranska dogaanja toga vremena; na
neki su nain svakako u vezi s bizantskim i franakim vojnim akcijama na
Jadranu, ili s vrlo irokom diplomatskom aktivnou biskupa Donata koji
putuje franakom caru, a u isto doba relikvije sv. Anastazije stiu iz
Bizanta u Zadar. Budui da se crkva sv. Donata nalazila na teritoriju
bizantske Dalmacije, tovie, u sreditu arhontije, a kasnije teme Dalmacije, logino je pretpostaviti da je gradnju, barem posredno, financiralo
Bizantsko Carstvo. Usprkos svemu tome, crkva je nastala vjerojatno po
dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na podruje Hrvatske, jer
se u njoj oituju franaki umjetniki utjecaji, a moda je raena po uzoru
Mjerenje starosti drvene grae iz crkve sv. Donata u Zadru metodom radioaktivnog
ugljika. Peristil 16-7, Zagreb 1973-4, 17-20, tvrdili daje starost dijela grede iz
poda crkve (godina obaranja) 710. +-25 godina.
341
I. Petricioli, Od Donata do Radovana, Split 1990, 7; Raki, Nutarnje stanje, Rad 116,
203 i d.
219
na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. Tako se moe zakljuiti da

se na Sv. Donatu na vrlo specifian nain isprepleu zapadni (franaki) i
istoni (bizantski) utjecaji, pa ova zadarska crkva simbolizira ono to u
umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest:
isprepletanje bizantskih i franakih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti.
Osim toga, u temeljima Sv. Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma
i okolnih graevina, to oznaava prekid s antikom, odnosno, znai da
hrvatski rani srednji vijek vie nema osjeaja za iznimne umjetnike
domaaje antike, jer mu srueno kamenje slui ponajprije kao kameno lom, a potom moda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. Simboliki i
stvarno, Sv. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i
na antiku.
Crkva sv. Donata iznimna je i po svojoj veliini -ne samo da se u veini
gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9. stoljeu grade bitno manje
crkve (osim donekle crkve sv. Spasa na vrelu Cetine), nego ni u evropskoj
umjetnosti (bilo bizantskoj, bilo zapadnoj) nema tako velikih graevina.
Dvorska kapela u Aachenu osjetno je nia od Sv. Donata.
U Zadru je, osim Sv. Donata, sagraena i Sv. Anastazija, koja je
nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromanikih spomeni ka na hrvatskim prostorima. Konstantin Porfirogenet tu crkvu usporeuje
sa slinima u Carigradu: "Hram sv. Anastazije je bazilika, slian hramu
Halkoprateja, sa zelenim i bijelim stupovima, sav oslikan starim ikonama,
njegov je pod od divnog mozaika" 343. Crkva se nije ouvala, a nemogue je
utvrditi kada je sagraena - smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne
krugove 9. stoljea 344? Velika graditeljska aktivnost produava se u Zadru i
u kasnijim stoljeima -do 918. godine izgraena je crkva sv. Lovre, jer se
spominje te godine u oporuci priora Andrije 345, a u ranoromanikom stilu
izgraene su crkve sv. Petra i sv. Nediljice 346. Izgradnja u Zadru oito nije
sluajnost - tu je bilo sjedite bizantske administracije i dotok novca iz
kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran - ako i nije stizao iz
Carigrada, lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog
342
Tako tvrdi T. Marasovi, Carolingian influence in the early medieval architecture in
Dalmatia, Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art, Pari 1959, 117-22, iako je
mo gu e, s dru ge st rane, da izgrad nja S v. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . Vidi i
Rapani, Istona obala, na raznim mj. Svi ti majstori - graditelji sustavno su popisani (iako
ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje, a pogotovo za 9. stoljee, zanemarivo malo u odnosu
na kasnija stoljea) u: N. Boanl-Bezi, Majstori od 9-19. stoljea u Dalmaciji, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, I. dio, 15, 1963, 224-324; II. dio, 16, 1966, 306-44; III. dio,
17, 1968,351-77.
343
DAI29/276-9; Viz. izv. II, 24.
344
Mozaik bi kao opa forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku.
Moda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike, dakle i sintagma "stare
ikone", odnosno "slike" {vXoyp^xm. tpôtioa) teko da moe ita odreenije kazati o datumu
njihova nastanka.
345
346
Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda, sv. 4, 592.; Takoer, N.
Klai -1. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409, Prolost Zadra II, Zadar 1976.
220
stanovnitva. U isto vrijeme (dakle, u 9. stoljeu) u Rabu se gradi crkvica

sv. Martina, a od nje su ostali sauvani ulomci pluteja i stupica oltarne
pregrade s tipinom ornamentikom 9. stoljea 347. Napokon, u isto vrijeme,
iako s drugaijim stilskim obiljejima, valja datirati i podizanje bizant ske
crkve u Dubrovniku 348.
Gradilo se i u krajevima izvan ueg hrvatskog prostora, ali isto tako na
teritoriju bizantske Dalmacije. Poetkom 9. stoljea Kotoranin Andrea
Saracenis zajedno sa enom Marijom financira izgradnju crkve sv. Tripuna u Kotoru, o kojoj su podaci vrlo oskudni, ak se ne zna ni gdje se
nalazila. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje graena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. U
relativno nedalekom Ulcinju sauvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V., njegova suvladara i sina Konstantina, to bi znailo
da se ciborij ili itava crkva grade izmeu 813. i 820. godine. Napokon,
Sv. Marija u Budvi podignuta je 840. godine 350. No, injenica jest da se iz
junijih dijelova istonojadranske obale, koji ne pripadaju uem hrvat skom prostoru, ovaj polet u izgradnji i predromanika umjetnost nisu
intenzivnije irili prema zaleu, pa to ostaje ipak specifino hrvatski
fenomen.
No, i na obali, na bizantskom teritoriju, te u unutranjosti, na hrvat skom teritoriju, graditeljski polet pokazuje tipoloku raznovrsnost zajed niku obama podrujima. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo
reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. Iznimke su neki
gradovi gdje su crkve vee, jer su bili bogatiji i spremni na vee izdatke.
Neke oiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put. Usporedba broja
crkava u gradovima i u zaleu pokazuje naime da ih ima vie u zaleu.
Meutim, u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe - u
njima su postojale i funkcionirale kasnoantike crkve. Osim toga, iz
predromanikog doba sauvale su se, uz rijetke iznimke (kao to je Sv.
Spas na vrelu Cetine), samo male crkve, ali su vrlo vjerojatno graene i
347
Likovna enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1987, 665 i d.

J. Stoi, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku. Arheoloka
Istraivanja u Dubrovniku 1 dubrovakom podruju, Izdanje HAD 12, Zagreb 1988, 15-38.
Isti, Slijed oblikovanja sakralnog sredita u Dubrovniku, Dubrovaki horizonti 29, Zagreb
1989, 56-9.
349
Namentragende Steininschriften, 96-7; J. Kovaevi, Marginalije uz probleme arheolo
gije i umetnosti ranoga srednjega veka, Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. Zbornik
Filozofskog fakulteta VII-1, Beograd 1963, 149-50, datira natpis poetkom 9. stoljea, dok
Pctricioli, Datiranje, 118, smatra daje Nikifor samo ime darovatelja, a daje natpis nastao u
10. ili 11. stoljeu.
350
J. Kovaevi, Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore, Materijali 4.
Beograd 1967, 39-48.
351
Rapani, Istona obala, 23; Jurkovi, Arhitektura) Isti, Problem kontinuiteta izmeu
antike i romanike u umjetnosti istonog Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti
348
12-3, 1988-9, 41-8, smatra daje razvoj umjetnosti bio razliit na bizantskom teritoriju od
onog na hrvatskom. Ako takva teza i stoji, zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog
graditeljskog i gospodarskog poleta.
221
velike - one su, meutim, bile podlonije propadanju nakon ega su

stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen.
U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se, ini se, crkve u gra dovima, a potom se graditeljski polet poeo iriti prema unutranjosti.
Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje ve postoje kasnoantiki temelji,
moda ak i sauvani itavi zidovi, a tek se kasnije grade novi objekti na
mjestima bez kontinuiteta 352. ini se da su crkve u Galovcu, Pridrazi,
Riinicama, aviu, Bribiru, zatim vie njih u Ninu, ostale u funkciji ili
barem u takvu stanju da ih se moglo prilino lako privesti svrsi 353. I na
"Begovai" u Biljanima Donjim starokranska je bogomolja obnovljena u
9. stoljeu 354. Vjerojatno je i ovdje odreenu ulogu odigrala poveana
gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omoguila manje investicije,
a tek kasnije i skuplje pothvate. U ranoj fazi pokrtavanja manje su crkve
mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrtenih, prvenstveno dru tvenu (dravnu, upravnu) elitu koja je prva prihvatila kranstvo. Suklad no poveanju broja vjernika mogla je i izgradnja veih crkava priekati
nekoliko desetljea, pa ak i stoljea.
U predromanikim crkvama sauvan je prilian broj skulptorskih rado va na crkvenom namjetaju koji se mogu relativno precizno datirati.
Fragment s imenom Trpimira iz Riinica kod Solina morao je nastati
polovinom 9. stoljea 355, a ini se da je i crkva na Lopukoj glavici u
Kosovu polju kod Knina (barem djelomino) graena otprilike u isto vri jeme 356. Do tog vremena ve postoje crkve sv. Jurja na Putalju 357, kao i
crkva sv. Marte u Bijaima te sv. Marije na Crkvini u Biskupiji 358. Na
Kapitulu kod Knina naen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir, to bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359, odnosno daje za
njegove vladavine podignuta ili nadograena neka crkva. Napokon, u
352
Rapani, Istona obala, 23. Opirna kronologija nastanka predromanike umjetnosti
postoji i u: Od Nina do Knina, 25 i d.
353
Jurkovi, Arhitektura, 66. Za Nin, vidi, P. Vei, Sklop upne crkve sv. Asela, bive
katedrale u Ninu, SHP 15/1985, 201-16. Za avi, T. Buri, Kameni namjetaj bazilike u
aviu, SHP 15/1985, 165-81, koji za razliku od prethodnih istraivaa (Marun, Karaman)
i njihove vrlo iroke datacije, smatra da skulptura u bazilici nastaje od poetka 9. do polovine
10. stoljea. Za Bribir, T. Buri, Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira, SHP 16/1986,
107- 24.
354
N. Jaki, Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nelcropola, Diadora 11. Zadar
1989, 421-3; V. Delonga, Kameni spomenici s "Begovae" u Biljanima Donjim kod Zadra, SHP
20/1992, 85-109.
355 .. pRO D UCE TREPIMERO..." - vidi, ii, PrirunUc 122; Lj. Karaman, Iz kolijevke
hrvatske prolosti, Zagreb 1930, 80. Takoer, str. 198, i tamo slike.
356
S. Gunjaca, Starohrvatska crkva i groblje na Lopukoj glavici u Biskupiji kod Knina,
SHP, III. ser., 3/1954, 18; Petricioli, Datiranje, 114; Isti, Prilog diskusiji o starohrvatskim
crkvama s oblim kontraforima, Izdanja HAD 8, 1984, 224.
357
T. Buri, Kameni namjetaj predromanike crkve sv. Jurja na Putalju iznad Katel-Suurca, SHP 13. 1983, 147-61.
358
N. Jaki, Predromaniki reljef sa spomenom blaenog Teodora na Bolu na Brau.
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25, Split 1985, 52; Jurkovi, Arhitektura. 67.
359
ii, Prirunik, 122; Namentragende Steininschrijten, 37.
222
Karta 7. Lokacije vanijih crkava na hrvatskom

prostoru, 9. do 11. stoljee
svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . Podataka o

gradnji crkava i sakralnih objekata openito u darovnicama i drugim
pisanim dokumentima nema mnogo, pa je ovaj o Trpimiru time jo znaaj niji.
U vrijeme Branimira, dakle otprilike osamdesetih godina 9. stoljea,
podignute su crkve u Ninu, Muu, opotu kod Benkovca, drapnju kod
Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi to se
danas mogu datirati Branimirovim vremenom. Po nekim stilskim obilje jima ini se da bi se i nastanak crkve sv. Spasa na vrelu Cetine (Stara
Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta
Cecilija) i "etvrta" crkva u Bukurovia podvornici, obje u Biskupiji kod
Knina361. Iz Blizne, sela trogirskog zalea na prisojnoj strani Vilaje potje u
i sluajni nalazi predromanike skulpture 9. stoljea, vjerojatno tako er
iz Branimirova vremena 362, a i u zadarskom su zaleu - na Crkvini u
eravi, u Ljubakim Stanovima i u Posedarju - pronaeni ulomci kamene
plastike, vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363.
Napokon, po vrlo karakteristinim polukrunim kontraforama i "unite na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont. Polukrune
kontrafore su upravo specifinost uskog teritorija hrvatske drave, a u
priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovnitvom ih nema 364. Fragment
s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. Luke u Uzdolju u Kosovu
360
Constnvd monasterium - Raki, Documenta, 3; Klai, Izvori, 20.

Petricioli, Datiranje, 114-5. . Gunjaca, O pojavi elemenata kasnoantike graditeljske
tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. Izdanja HAD 8, Split 1984,
253-63, datira crkvu sv. Spasa u 9. ili najkasnije u 10. stoljee.
362
T. Buri, Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay, SHP 17, 1987, 75-86.
363
A. Uglei, Neobjelodanjeni nalazi preromanike kamene plastike s podruja sjeverne
364
Petricioli, Datiranje, 116.
361
223
polju datiranje 895. godinom, to znai da se crkva gradi ili natpis klee
samo koju godinu nakon Branimirovih. Vjerojatno u isto vrijeme, za
vladavine Muncimira, u Trogiru je sagraena predromanika crkvica sv.
Dujma, koja je danas u ostacima u podu crkve sv. Nikole 365, a otprilike u
to doba graena je, ini se, i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366.
U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava,
ili intervencije u njima. Naime, mnogo je toga ovisilo o improvizaciji, volji
pojedinaca, nasunoj potrebi za rekonstrukcijom. Tako je ustanovljeno da
je u crkvi sv. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. do 11. stoljea etiri puta
mijenjan liturgijski namjetaj 367.
Prostor na kojem se intenzivno grade predromanike crkve omeen je
Dinarom na sjeveru, a prua se do podruja Splita na jugoistoku te Zadra i
Nina na sjeverozapadu, to svjedoi o relativno brzom irenju ovih
stilskih oblika. Meutim, u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili
tadanje hrvatske drave ili hrvatskog etnikog prostora, ne postoji pred romanika arhitektura. Takav je sluaj, na primjer, otok Krk, na kojem ne
postoji nijedna crkva iz 9. stoljea, a i na Cresu predromanike su crkve
atipine i ne pokazuju karakteristike uobiajene za dalmatinsku predro maniku 368 . Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. stoljeu i vie se
nee ponoviti, jer je ubrzo broj novoizgraenih crkava znaajno opao.
Mogue je da razloge tome valja traiti i u injenici da za daljnju izgradnju
vie nije bilo potrebe, jer su izgraene crkve bile dovoljne da prime sve
novopokrtene ili barem veinu njih.
Vjerojatno je da nakon ovih pregnua u 9. stoljeu, u narednom razdo blju, dakle u 10. stoljeu, dolazi do odreenog zastoja u izgradnji, jer ne
postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade
pronaene u Kapitulu kod Knina. Budui da je u njoj isklesano ime
Stjepana Drislava, njezin se nastanak moe staviti u drugu polovinu ili u
sam kraj 10. stoljea. Istom vremenu pripada i nadgrobna ploa Drislavove majke, kraljice Jelene, ali nije sigurno daje tada izgraena i crkva, ili
je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploa.
Predromanika se u drugoj polovini 10. stoljea iri prema krajevima
koji su podalje od sredita hrvatske drave - tako radionica na stonsko- dubrovakom podruju dobiva velik zamah 369.
ini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanika umjetnost
proirila i do panonskih prostora. Osim to su Ljudevitu Posavskom stigli
"majstori" i "zidari" (artifices et murarii), dodue da bi izgraivali tvr365 VKJJ , C . Flskovi, Dvije predromanike crkve u Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji 14, Split 1962, 50; T. Buri, Predromanika skulptura u Trogiru, SHP 12, 1982,
142.
366
N. Jaki. Majstor koljanskog pluteja. Izdanja HAD 8, Split 1984, 243-52.
367
N. Jaki, Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji 21, Split 1980, 97- 110.
368
M. Jurkovi, Prilog istraivanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana, Izdanja
HAD 13, Zagreb 1989, 121-8.
369
M. Jur kovi, O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u
dubrovakoj regiji. Izdanja HAD 12, Zagreb 1988, 209-16.
224
Slika 20. Sv. Spas na izvoru Cetine
dave 370 , postoje dijelovi pleterne kamene skulpture, vjerojatno sa sisa kog podruja, kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom
zagorju 371 . Ako ih se uistinu moe datirati u 9. ili 10. stoljee, kako se
smatra, to bi znailo da je predromanika umjetnost ocrtala granice
budueg cjelovitog hrvatskog prostora vie negoli ijedan drugi drutveni
fenomen.
15. Pokrtavanje Hrvata i njegovo znaenje

Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom
drutvu 9. stoljea, usporavao ih ili ubrzavao, bilo je pokrtavanje. Pokr tavanje jest, dakle, sredinji i najvaniji dogaaj hrvatske povijesti 9.
stoljea. Sudei po broju arheolokih nalaza i pisanih izvjetaja, nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokrten u to vrijeme - otprilike od
vladavine Mislava tridesetih godina, pa do odlaska Branimira, dakle do
osamdesetih i devedesetih godina 9. stoljea 372. Stoga ne bi valjalo smatrati sluajnou da se istovremeno sa svim opisanim dogaanjima u
Trpimirovoj Hrvatskoj, od 852. godine ili neto prije, gradi samostan (na
nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373, to je i prvi nedvosmisleni
podatak o boravku nekog reda, najvjerojatnije benediktinaca na istonom
Jadranu i onda, naravno, na teritoriju Hrvatske. Mogue je da su samo stani osnivani na podruju Hrvatske u 6. stoljeu, iako se oni tada ne zovu
benediktinski374. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz
892. godine u kojoj se spominje izvjesni italj, superpositus monasterij? 75,
to bi moglo znaiti da je na hrvatskom prostoru bilo vie samostana, pa
da su oni formirali neko zajedniko tijelo 376. Kako bilo da bilo, benediktinci su pokrtavanju Hrvata mogli dati snaan poticaj.
Pokrtavanje je za hrvatsko drutvo znailo prelazak iz gentilne u
univerzalnu religiju. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon
svog pokrtavanja zavjetovali papi kako e, "ako neki drugi pogani pou
protiv zemlje ovih Hrvata i zarate, neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata
i titi ih i pobjedu im donese Petar Kristov uenik" 377, pa se ini kao da
podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370

A . H or va t, O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe olok ih
nalaza, SHP 3, III. ser., 1954, 97.
372
Openito je o pokrtavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. Budak, Fruhes
Christentum in Kroatien, u: Karan.tan.ien una der Alpen - Adria - Raum im Friihmittelalter,
Wien -Koln -Weimar 1993, 223-34.
373
Ibique cateruas fratrum adhibui - Raki, Documenta, 3; Klai, Izvori, 20.
374
Ostoji, Benediktinci II, 9-10; Goldstein, Bizant, 61-2.
375
376
377
DM 31/40-2; Viz. izv. II, 42-3, Klai, Izvori, 6.
371
227
ta" zamjenjivala kranska dogma 378. Pokrtavanje je oznaavalo i ulazak

dotadanjih barbara u rimski (franaki, zapadni) ili bizantski civilizacijski
krug, pa su sve kranske drave ili kranska sredita, iji je utjecaj
dopirao do Hrvatske, nastojali da do pokrtenja Hrvata doe to prije, i to
akcijom njihovih misionara. U teokratskom drutvu kakvo se stvorilo
diljem Evrope, pa i u Hrvatskoj, drava je pomagala uvrivanju crkve, i
obratno: budui da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova
crkva "matica crkva, koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj
dravi (regnurri) hrvatskoj"379, odnosno daje "nadbiskup itave Hrvatske i
Dalmacije"380, ime je i tada, polovinom 9. stoljea, a i kasnije, nemjerljivo
koristio probitku hrvatske drave. Uostalom, kranstvo je, i zapadno i
istono (ako ga se u ovo vrijeme uope tako moe dijeliti), bilo prozelitska
vjera par excellence, koja je i rijeima samog Isusa bila poticana da
pridobija nove vjernike 381. Tako je pokrtenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog drutva s kranskim sredinama, odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. Naime, nije postojala nikakva alter nativa pravu, pismenosti, kulturi, zajednikom jeziku, itd., osim onoga
to je stizalo preko kranstva, a utemeljeno na antikoj (grko-rimsko- judejskoj) osnovi382.
"Ovo nije originalan zakljuak suvremene historiografije, jer je ljudima
koji su ivjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrtavanja neodvojivo
povezan s intenzitetom drugih kontakata izmeu kranskih i nekranskog drutva. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu ivot Baziltja I. [Vita
Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji, Dalmaciji i susjednim
oblastima, mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i
Dukljani i Neretvani, zbacie sa sebe davnanju vlast Romeja i postadoe
samoupravni i samostalni, pokoravajui se iskljuivo svojim arhontima.
Pokazujui potpuno odvajanje, veina njih odstupi i od svetog krtenja, da ne
bi zadrali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383.
378
ii, Genealoki prilozi, 47 i d.; ii, Povijest, 386, smatra da je ova vijest odraz
prepiske izmeu kneza Branimira i pape Ivana VIII. -to bi moglo biti tono, jer je to upravo
vrijeme intenzivnog pokrtavanja Hrvata. Vidi i V. Markoti, Ho ton Hrobaton Theos, Mandiev zbornik, Rim 1965, 21- 25; Katii, "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta, u: Uz
poetke, 13-23, relativizira ovakav prijevod i predlae da se ita, povodei se za Moravcsikom
i Jenkinsom, "da Hrvate Bog brani i titi", to po njegovu miljenju onemoguuje "dalekose
ne zakljuke o tragovima poganskih shvaanja u Hrvata..." (n. dj., 22). Meutim, postoje
podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi, pa nema razloga ove Porfirogenetove
navode smatrati a priori nevjerodostojnima.
379
Raki. Documenta, 4.
380
381 " idite ... iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova. Na svom putu na vje ujte : Bliz u je
kraljevstvo nebesko" [Mate] , 10, 6-7). Uostalom, nije to bila osobina samo kranstva u to
vr ije me - ta ka v je bio i isla m, a idovs tvo e se po e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika
postupno, od 6.-7. stoljea.
382
Vidi, ire, D. imunda, Religiozna polazita hrvatske pismenosti i knjievnosti, Kai
25, Split 1993,461-72.
383
Theoptianes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838, V, 298-9; Viz. izv. II, 79. U
osnovi se ista vijest nalazi i u DAI, ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kranstvo: DM
29/60-6; Viz. izv. II, 14; Klai, Izvori, 5.
228
Na isti su nain djelovali i Franci - da bi se s njima moglo intenzivnije

suraivati, bilo je poeljno primiti evanelje. Tako je avarski kagan Tudun
796. godine, kada ga je franaka vojska pobijedila te je morao izraziti
pokornost caru, "primio kranstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. U
franaku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ui samo kranin.
Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokrten, jer inae ne bi
mogao doi u audijenciju caru Ludoviku 385. Koliko je Francima bilo stalo
do toga da se poganski narodi pokrste, svjedoi i podatak da je jedan od
prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i irih prostora 803.
godine bila podjela novosteenih podruja izmeu crkvenih sredita Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava), kako bi se stvorili bolji
institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost.
I u prvim kontaktima s Mleanima pokrtavanje je bilo preduvjet bilo
kakvog ozbiljnijeg kontakta. Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka doao k dudu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio, a tek potom sklopio mir 386.
Ovu tezu potkrepljuje i jo jedna, naizgled smuena pria o pokrtenju
Hrvata -ivotopis Ursa Confessora napisan ak 1493. godine, ali oigled no i "takav izvor zna sauvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387.
Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i,
nakon borbi, uspio je pokrstiti tamonjeg kralja i njegov narod (quofacto
rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum...) 388. U itavoj prii, koja se
kao izvor vrlo rijetko upotrebljava, vremensko poklapanje vladavine Karla
Velikog i pape Hadrijana I. (772-795), te franakih pokuaja da stignu u
Dalmaciju389, osnauje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. Meutim,
kada se govori o pokrtavanju, mnogo je vanije da franaki pisac pokrtenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv krana.
Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska
plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo razliita miljenja. Tome je
pridonijela malobrojnost i turost pisanih izvora, ali i siromatvo drugih
(prvenstveno arheolokih) podataka. ini se da su mnogi istraivai,
pokuavajui razrijeiti problem, razmiljali prilino shematski -traili su
toan trenutak kada je do pokrtavanja dolo, traili su ijedno sredite iz
kojeg su misionari krenuli (Franci, Bizant, moda Akvileja ili Rim). esto
384
Ra ki, D oc um e n ta , 2 99 . Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma - u s lu a j u
pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadanjem Franakom Carstvu - vidi ARF, Annales qui
dicuntur Einhardi, kao i I. Goldstein, Karlo Veliki i njegovo doba, u: Einhard, Karlo, 7 i d.
385 ^RFza 820; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17.
386
387
ii, Povijest, 308-9. Meutim, Klai, Povijest 193, D. Mandi, Papa Ivan IV Solinjanin i pokrtavanje Hrvata. Cr oatica Christiana Periodica 29, god. 16, Za greb 1992, 15-6.
smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka.
388
Acta S. Ursii, u: D. Farlati. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum, ed. Buli,
Split 1910, 45- 53; Suppl. Bullettina 1902-10.
389
229
je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad

maglovitim ljudskim prostorima. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo
sloen drutveni pokret, revolucija, da je ukljuivao irok krug raznovr snih i proturjenih kretanja, daje prolazio kroz relativna zatija i uspone,
uzrokovao socijalno-psiholoke promjene 390. U prilog shvaanju da je
pokrtavanje bilo proces svjedoi i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Vei na ovih Slavena ne pokrsti se, nego dugo vremena ostadoe nekrteni" 391.
Usporedba s drugim suvremenim slavenskim drutvima i spoznaja
kako se u njima pokrtavanje odvijalo uvruje, pa ak i potvruje,
ovakve zakljuke. Dobar bi primjer moglo biti pokrtavanje Rusa 392. O
tome kako su se Rusi pokrtavali i konano pokrstili, zna se neosporno
vie negoli o pokrtavanju Hrvata. Bio je to proces koji je trajao punih 150
do 200 godina, na trenutke se inilo da Rusi u potpunosti prihvaaju
kranstvo, da bi ga potom odbacili. Bilo je i vrlo osebujnih pojava. Tako
je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih boanstava slavenskih i neslavenskih naroda, a kao
vrhovno boanstvo bio je postavljen Perun, to je svakako bilo pribli avanje monoteizmu. Napokon, na perifernim se podrujima odravaju
nekranska, poganska ili dualistika vjerovanja duboko u srednji vi jek393.
Daje pokrtavanje u Hrvatskoj, odnosno daje nametanje kranskih
obiaja potrajalo due svjedoe i pogrebni obiaji - u grobovima su pronalaeni razliiti kovinski predmeti (noevi, sjekire, srpovi, preice, igle,
ila, itd.), zatim zemljano posue, kao i drvene vedrice (bardaci), stoje sve
u vezi sa zagrobnim vjerovanjem, kada su se uz mrtvace u grobove
stavljale posude s hranom i piem kao popudbina za drugi svijet 394. Osim
toga, dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9. stoljea ukazu390
O pokrtavanju Hrvata postoji bogata bibliografija. Vidi, F. li, Genealoki prilozi o
hrvatskoj narodnoj dinastiji, VHAD 13. 1914, 43-6; Viz. izv. II, 41- 21 tamo lit., gdje se izriito
govori o "dugom i sloenom procesu". Takoer, Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 126-37; Klai,
Povijest 84-7; anjek, Kranstvo, 15-25; anjek, Crkva, 46-52.
391
DAJ 29/68-9; Viz. izv. II, 16; Klai, Izvori, 14. "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se"),
to znai da su imali prilike to uiniti, ali nisu htjeli Ili veina nije htjela.
392
Metodoloki sline usporedbe (tema Herson - tema Dalmacija ili, openito, stanje na
Hersonu i stanje u Dalmaciji, jer ova priobalna podruja imaju u zaleu slavenska drutva)
pravio je i Ferluga, Uprava, 56-8 i d.; Isti, L'amministrazione, 132 i d., 143 i d. Takoer, jo
oitiji primjer je lanak: J. V. Bromlej, O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela
ma, Poljikl zbornik 2, Zagreb 1971, 23-33 (ali se ne govori o pokrtavanju), to pokazuje da
t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u e , ve p os ve op r a vd a n e . U os t a l o m , j e d n o k o mp a r a t i v n o
istraivanje pokrta vanja istone E vrope te k bi trebalo napisati, ka ko bi se bolje shvatilo
pokr ta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M. Spinka , A Historu of
Christianitu in the Balkans - A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs,
Chicago 1933, ali je analizirano samo pokrtavanje Bugara, Srba i podruje Bosne).
393
M. Brandt, Povijest Rusye u srednjem vijeku, na raznim mj., Zagreb 1981. Takoer, B.
D. Grekov, Krestjane na Rusi. S drevnejih vremen do 17. veka, 1. izd., Moskva 1952. Vidi i
M. Brandt, Dualistike dileme na rusko-jinskom dodirnom podruju u l i . stoljeu. Radovi IHP
14, 1982, 1- 41; Takoer, Isti, Izvori zla, Zagreb 1989, 262-306.
394
Jelovina, Nekropole, 131-4; Beloevi, Kultura, 109-15; Jelovina, Glavne znaajlce, 28.
230
je na poganske obiaje - na rtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili

obratno395. Nije rijedak ni obiaj dekapitacije 396. ini se ipak da u cjelini
nalazi preitaka poganskih obiaja nisu bili suvie esti. Primjerice, od
521 groba pronaena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom
vidljiv poganski kultni obiaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni ivot pokojniku 397. Napokon, u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnotvo ivotinjskih kostiju
koje s vremenom postaju sve rjee 1. Isti je sluaj i s prilozima u grobovima
(na primjer, oruje i keramika) koji izostaju ve od 9. stoljea u Dalmaciji,
a oko 1000. godine slino se dogaa i u Istri 398. U Istri je proces pokrtavanja zavren do kraja 10. stoljea 399. injenica jest daje taj "prijelom",
kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti, a sve vie
nakit400, nastupio ba otprilike polovinom 9. stoljea, to ukazuje na doba
kada je proces pokrtavanja bio u najjaem zamahu.
Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kranstva mogla bi svjedoiti
stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. godine koja oito
spominje neku pobjedu kria, dakle kranstva 401. Moe se pretpostaviti
daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljei ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila blia
dualistika hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski
fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402.
395
K. Vinski-Gasparinl - S. Ercegovi, Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu, VAM, 3. serija. 1, 1958, 131.
396
Vins ki-G asparinl, na i. mj. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina, Spas i Sim oni, Knin G reblje. Takva se praksa primjenjivala obino na protivnicima (vidi, J. Chevalier - A.
Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb 1989, 448-9) - budui da prilikom istraivanja ovih
nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju, ostaje nejasno zato se to radilo.
397
J. Beloevi, Ishodi pete kampanje istraivanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod
Zadra, Radovi FF u Zadru 31 (18), Zadar 1993, 121-42.
398
Lj. Karaman, ivastarina, Zagreb 1943, 143. B. Bai, Starohrvatsko groblje uminju
u Istri, SHP, 111. ser., 6, Zagreb 1958, 77-92.
399
B. Marui, Materijalna kultura Istre od 9. do 12. stoljea. Izdanja HAD 11, Zagreb
1986, 116.
400
R. Juri, Nakit u srednjem vijeku. Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do
danas, Zadar 1981, 53-61. Isti, Sredrijovjekovni nalat na naem primorju izmeu Cetine i
Istre, Umjetnost na istonoj obali..., 120 i tamo lit.
401
Tekst je deifrirao M. Barada, Episcopus Croatensis, Croatia Sacra I, Zagreb 1931,
197 i d. Vidi i L. Margeti, O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. stoljea (s osobitim obzirom
na Osorj, HZ 42, 1989, 118-21. Margeti smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima, to bi
znailo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u
izvorima- 1186. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi, CD II, 202-3; F. anjek,
Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i kotarsko dualistiki pokret u srednjem vijeku,
Z agreb 1975, 49-51. Meutim , anjek, n. dj., 45 i d. objanjava da se radi o sukobima
pristaa "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. stoljea, to je svakako vjerojatnije, ali
mogunost razliitih tumaenja ovog teko shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da
s e ra di i o po gani ma; naim e, pobj edu n ad gla go lj a im a ip a k je neobin o op isi vati kao
"pobjedu kria", jer je vrlo snano nazona svijest da i latinai 1 glagoljai pripadaju istoj
crkvi.
402
anjek, n. dj. Takoer, iscrpno, J. ldak, Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu,
Zagreb 1975.
231
Meutim, ini se da su se neki poganski obiaji odrali i vie stoljea u

kranskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifinog kr anskog rituala na lokalnom ili irem hrvatskom prostoru. Na nekropoli u
opotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka naene su uz grobove i
brojne ivotinjske kosti, to ukazuje da se radi o poganskim obiajima
kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriliavala gozba (da a) 403 , a crtei na dva predmeta od jelenjih paroaka, uz neizbjenu
slavensku ili openito indoevropsku simboliku, zapravo su kranski
prikazi, to znai da se kranstvo koristi ve formiranim simbolima ili
slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404. Mnogi obiaji i ideje iz
poganske prolosti ouvali su se na razliite naine u narodnoj kulturi i
sjeanju, izmeu ostalog i u toponimima tipa Perun, kao prisjeanje na
vrhovno boanstvo slavenskog panteona. Po Perunu je nazvano brdo
izmeu Podstrane i Jesenica kod Splita, zatim brdo iznad Moenica u
Istri, na padini Uke prema Plominu. Postoji i izvor Perunua kod Smiljana u Lici. Oigledno od "Perun" potjee i naziv biljke perunika, iako nije
jasan odnos biljke prema kultu tog^boanstva. Mjesto "Perun" postoji i u
nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. Vrlo su
esti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid", dakle, odraz su potovanja
starog slavenskog gromovnika -tako je najvii braki vrh Vidova gora 406.
ini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kran skim svecem. Odjek poganskih slavenskih kultova na Brau vidljiv je i u
toponimima Kapie, Trenik i Trienok 407. I na drugim lokalitetima
diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prolosti. Ispod brda
nazvanih po Perunu, Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava, to
znai daje gromovnik iznad kronji svoje dubrave i svojega duba u njoj;
tako je jo najednom mjestu na Brau, zatim u Poljicima, na Hvaru, na
Pagu, na istonoj Medvednici kod Zagreba, na uu Mure u Dravu 408.
Kranstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom, ali su Hrvati mogli i
dobrovoljno uz njega pristajati. Podatak Teofanova Nastavljaa i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istonojadranskih plemena od "svetog
krtenja"409 mogao bi potvrivati tezu o prisili, ali druge injenice bi prije
svjedoile o suprotnom. U doba intenzivnog pokrtavanja Hrvata nema
403
D. Jelovina, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u 1985. i 1986.
godini, SHP 16/1986, 241.

404
Te predmete, pronaene na drijcu kod Nina i u Ivoevcima kod Knina, na taj nain
objanjava P. Vojvoda, Prilog itanju starohrvatskih simbola, Izdanja HAD 15, Zagreb 1992,
141- 4, za razliku od manje uvjerljivog, u: Beloevi, Materijalna kultura, 125-7, koji dri da
s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u a m a n i s t i k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u
primjenu".
405
Skok, Etimologijski rjenik II, 643-4. Raki, Documenta, 153. Usp. i vrijedno djelo N.
Nodila, Stara vjera Srba i Hrvata, Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova
JAZU 77-102, Zagreb 1884 i kasnije).
406
P. imunovi, Toponimija otoka Braa, Supetar 1972, na raznim mj.
407
Isto. na raznim mj.
408
Katii, Od Konstantina Porfirogeneta, 35- 6.
409
DM 29/63-66; Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838, 288-9; Viz.
izv. II, 14, 79.
232
Slika 22. Vieslavova krstionica
nikakve prijetnje kranske vojske prema hrvatskom teritoriju, jo je

manje bilo nekih opsenijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrtavanja 410.
Misionari su slobodno dolazili (primjerice, Teudebert i drugi ije je ime
ostalo zapisano u kamenu, ali bilo je zasigurno i mnogih drugih ija su
imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. Pokrtavanje u Hrvat skoj u odnosu na, primjerice, Sasku olakavalo je i postojanje antikih
crkava ili mogunost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik
dio starohrvatskih crkava uistinu je graen na temeljima kasnoantikih.
U naelu nijednu od vijesti o pokrtenju Hrvata, ma kako bile raznoro dne, ne bi trebalo odbaciti. One samo svjedoe o neprestanim i upornim
naporima razliitih sredina da pokrste Hrvate. Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Vieslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Vieslav
vladao u Hrvatskoj poetkom 9. stoljea, a krstionica je izraena za
njegove vladavine. Na natpisu te krstionice, koja se ubrajala u najvanije
410
Mogue je situaciju usporediti s franakim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima

krajem 8. i poetkom 9. stoljea da se pokrste Sasi, kada su ti Sasi "obeavali kako e
napustiti tovanje demona i dobrovoljno se podvri kranskoj vjeri" (vidi, Einhard, Karlo,
cap. 7, str. 62-3, komentar 122-3).
233
spomenike o pokrtenju Hrvata 411, spominje se "prezbiter Ivan" koji ivi u

vrijeme "kneza Vieslava", a zdenac slui da "slabi postanu prosvijetljenima", da "postanu krani spasonosno ispovijedajui sveto Trojstvo" 412.
Meutim, osebujnom i velianstvenom kamenom zdencu nije utvreno
tono mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije, a vjerojatno -samo
vjerojatno - potjee iz Nina), a ni sam knez nije spomenut ni u jednom
povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. Zato se ne moe ni
pretpostaviti u koje je vrijeme ivio i vladao Vieslav, to vie stoje analiza
stilskih obiljeja krstionice uvjerljivo pokazala da je izraena mnogo ka snije od poetka 9. stoljea, vjerojatno u l i . stoljeu 414, a ni tada se u
Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Vieslav. Zbog mnogih
nejasnoa, ovaj se spomenik, dakle, ne moe upotrebljavati kao podatak o
pokrtavanju Hrvata.
Drugi su podaci upotrebljivi, iako esto fragmentarni i proturjeni.
Konstantin Porfirogenet u 31. poglavlju tvrdi da su Hrvati pokrteni ve u
doba Heraklija 415, a ta se vijest osnauje injenicom da se u 32. poglavlju
tvrdi da su i Srbi bili pokrteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. Osim toga,
papa Agaton (678-681) 680. godine u pismu caru Konstantinu IV. tvrdi da
"usred poganskih naroda, kako kod Langobarda tako i kod Slavena ... zna
se daje mnogo naih suslubenika..." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi
se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. samo, a onda barem meu ostalim, i na
hrvatski prostor 418. Toma Arhiakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin doao u
Split pokrtavati po naputku pape iz Rima, pa se ini da bi taj podatak
411
ii, Povijest, 308 i tamo lit.; Lj. Karaman. O vremenu krstionice kneza Vieslava,
Peristil 3, Split 1960, 107-9; Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 137-41; Tekst na krstionici, vidi
u: ii, Prirunik, 119-20; Raki, Documenta, 376-7; M. eper, Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Vieslav aus demjruhen Mittelalter, Erlangen 1957-8, 5-6; Namentragende
Steininschriften, 17-9.
412
Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT
ILLVMINATOS . HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE .
VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. HOC
IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT
DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO
CLIENTVLOgVE SVO.
413
Rapani, Doba, 39; Klai, Povijest, 196-8.
414
M. eper, Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Vieslav aus demjruhen Mittelalter,
Erlangen 1957-8; Rapani, Doba, 181-2.
415
DAI31/21-25; Viz. izv. II, 40-1; Klai, Izvori, 14. Grafenauer, Prilog kritici 27, smatra
da je vijest o pokrtenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina
Porfirogeneta. Slijedi ga u mnogim radovima i N. Klai (vidi, Z. Janekovi-Romer, N. Budak,
I. Goldstein, Bibliografija radova N. Klai, HZ 42, 255-64, posebice Klai, Povijest, 194-5;
Ista, Najnoviji radovi o 29, 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan
tina Porfirogeneta, SHPIH/15, 1985, 31-60).
416
DAI32/27-9; Viz. izv. II, 49.
417
Migne, Patrologia Latina 87, 1224.
418
Katli, Methodiidoctrina, u: Uz poetke, 92 i tamo lit., posebno S. Saka, Ugovor pape
Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. 679), Croatia sacra 1, Zagreb 1931, 1-84;
Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 87- 96.
234
mogao svjedoiti o tome da je u 7. ili 8. stoljeu i Rim pokuao ili

pokuavao pokrtavati na hrvatskom prostoru 419 .
Na temelju svih ovih vijesti, kao i logine pretpostavke da su ve opisani
prvi doticaji autohtonog stanovnitva -Romana i novodoseljenih Hrvata u
7. i 8. stoljeu morali imati za posljedicu odreen broj pokrtenih Hrvata,
jasno je da je pokrtavanje Hrvata bilo pokrenuto praktiki u trenutku
njihove doseobe. Meutim, ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna
pojava, a kranski su se misionari eventualno brinuli da ouvaju crkve
od propadanja i da tite autohtono kransko stanovnitvo koje je i po
dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno, nije se preseli lo
prema gradovima i dalmatinskim otocima). Podaci o Ljudevitovu uklju ivanju u franaku hijerarhiju, o Borninu odlasku franakom caru, o
odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krtenja"
dvadesetih godina 9. stoljea 420 jasno pokazuju daje poetkom 9. stoljea
jedan dio Hrvata bio pokrten, u najmanju je ruku pokrtena vladarska
obitelj i uzak krug prvaka oko nje, ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo
odjeka u irim slojevima.
Nasuprot vijestima o pokrtavanju u 7. i 8. stoljeu, Konstantin Porfirogenet u 30. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u
vrijeme arhonta Porina 421. Taj se Porin u historiografiji ponajvie poistovjeivao s Bornom, to bi bila jo jedna potvrda da se intenzivno pokrta vanje odvijalo poetkom 9. stoljea 422. Meutim, u 29. poglavlju stoji da su
se plemena na istonoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. (867886), kada je on poslao "predstavnike sa sveenicima" 423. Mogue je, ako
ne i vjerojatno, da se ova vijest povee s djelatnou solunske brae irila
i Metodija i njihovih uenika na hrvatskom prostoru. Dodue, o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogosluju prve informacije potjeu tek iz doku menata splitskih sabora 925. godine, ali je izvjesno da su ih na hrvatski
prostor morali donijeti ili sama slavenska braa iril (do smrti 869. godine)
i Metodije na svojim putovanjima od ezdesetih do osamdesetih godina
(dakle, upravo u vrijeme vladavine Bazilija I.) ili njihovi uenici.
Oigledno je, dakle, da pisani izvori, pa ak i kada se radi o vijestima u
jednom djelu - De administrando imperio, nisu suglasni niti o vremenu, a
niti o sredini iz koje je pokrtavanje krenulo. Razlog postojanja tako
raznorodnih vijesti valja traiti u injenici da je s vremenom nastalo
nekoliko redakcija rukopisa, a i te informacije dobivene su vjerojatno s
vie strana. I drugi podaci prilino su raznorodni, te ne doputaju bilo
kakve jednoznane zakljuke. Tipina franaka (ili germanska) imena
sveenika ili misionara, kao Gumpert, Teudebert, Odolbert, Gisilbert 424,
419
Vidi, str. 136-8.

DM 29/ 63-66; Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838, 288-9; Viz.
izv. II, 14, 79.
421
DM 30/85-90; Viz. izv. II, 32-3; Klai, Izvori, 14.
422
il, Povijest, 387. Vidi i Viz. izv. II. bilj. 118, 41-2. gdje se navodi pregled mnogih
miljenja. Takoer, Klai, Povijest, 194-5.
423
424
Rapani, Istona obala, 24; Isti, Doba, 37.
420
235
te konano Gottschalk govore o akciji Franaka. Otprilike u istom smislu

svjedoi i pria Konstantina Porfirogeneta o pobonom ovjeku imenom
Martin. Bio je bez nogu, nosili su ga, a on je propovijedao i dijelio
blagoslove425. Bilo je to, kae pisac, u vrijeme Trpimira 426. Oita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne doputa bilo kakve sigurnije
zakljuke, jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne
predaje. Ipak, u narodnoj se predaji oigledno nije moglo ni zaboraviti ni
ispustiti sjeanje na intenzivno pokrtavanje za Trpimirove vladavine, a
vjerojatno je tono upameno i mjesto iz kojeg je Martin stigao - iz
"Franake, koja je izmeu Hrvatske i Venecije". Radi se, nesumnjivo, o
Furlaniji, otkuda su na istonojadransku obalu stizali mnogi misionari.
Jo jedan argument u prilog franakoj akciji pokrtavanja je i pojava
Westwerka u Hrvatskoj, specifine nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim
dijelom crkve sa zapadne strane, otvorene u unutranjem dijelu obino
poput galerije, koja je karakteristina za karolinku arhitekturu 9. i 10.
stoljea427.
Trpimir je nedvojbeno u sjeanjima mlaih suvremenika ostao zabilje en kao zatitnik kranstva, jer o tome svjedoe i drugi podaci. Takvoj
kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve, pa nije
udno to ga se 892. godine spominje kao "Trpimira, vrlo pobonog
kneza"428.
Barem po podacima iz Trpimirove darovnice, kranstvo su u njegovo
vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena, pa je mogue da su se pokrstili kao odrasli. Naime,
da su ostali pogani, njihova nazonost i svjedoenje pri jednom kran skom inu par excellence, kakav je obdarivanje crkve, bili bi praktiki
nezamislivi. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokrten i dio hrvatskog stanovnitva, te je pokrtavanje dobilo snaan poticaj. Po svemu sudei o tome
svjedoi i poetak obnove i izgradnje crkava 429 -ini se daje to bio poetak
najintenzivnijeg razdoblja pokrtavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. stoljea, a moe se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike
pedesetih i ezdesetih godina.
425
DA/31/45-52; Viz. izv. II, 43; Klai, Izvori, 44-5.

426 Q jviartjriu, iscrpno, Viz. izv. II, 43, bilj. 124. Autor komentara B. Ferjani smatra da
se ti dogaaji odvijaju polovinom 9. stoljea, u vrijeme Trpimira I., a Kati, Gottschalk, 29
( ta koe r, isti. R asprav e i lanc i, 135 i d.) i ta mo de ta lj na li t., p oist ovj e uje Mar tina s
Gottschalkom, stoje mogue, ali ne i dokazivo. S druge strane, ii, Povijest, 433-4, smjeta
Martina oko godine 933, a tome se priklanja i Klai, Izvori, 44-6. Tako bi se vijest odnosila na
Trpimira II., Tomislavova nasljednika i oca Kreimirova. Tvrdnja Ferjania, pa i Katia, ini
se vjer ojatnij om, jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na slian nain mogle
utjecati na drutvena zbivanja - oni su znaajno pridonosili ugledu kranstva, ako i nisu
sami krstili. Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. negoli oko 930.
godine.
427
Vidi, T. Marasovi, Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia, Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. Pari 1959, 112-27. Isti, Westwerk
u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejza", Zagreb 1992,
u tisku.
428
Trpimiro piissimo duce -Raki, Documenta, 15.
429
Rapani, Doba, 169 i d.; Petricioli, Datiranje, 114 i d.; Jurkovi, Arhitelura, 65 i d.
236
Slavenska drutva istone obale Jadrana, naroito hrvatsko, bila su na

relativno visokom stupnju razvoja. Tako je u njima moglo funkcionirati
institucionalizirano kranstvo to ukljuuje razvijenu hijerarhiju, za ra zliku od, na primjer, poluprimitivnog rodovskog drutva irskih Kelta kod
kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. Iz Trpimirove darovnice,
kao i iz drugih suvremenih dokumenata, a pogotovo iz akata splitskih
sabora 925. i 928. godine 430 , postaje oito daje razvitak crkve u Hrvata
vrlo slian razvitku crkve u germanskim dravama stvorenima u 5. i 6.
stoljeu na teritoriju biveg Zapadnog Carstva. Administrativna podjela i
ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tikog Carstva. No, iako openito prihvatljiv za Slavene, takav je koncept,
u jednom trenutku, pokazao i nedostatke kada se poela iriti bizantska
alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom. S tim se
prednostima Bizant ukljuio u pokrtavanje Slavena na istonojadranskoj obali, kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovnitvom
bizantskog cara, tako i onih u Sklavinijama zalea, pa i Hrvatskoj. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaeni i svijetle uspomene car Bazilije
poslao carskog predstavnika sa sveenicima i pokrsti sve one koji se kod
ve spomenutih plemena zatekoe nekrteni..." 431 Oigledno se ta bizantska
akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. (867-886) i za njegova
nasljednika Lava VI. (886-912) 432. Stoga se moe zakljuiti daje, nasuprot
franakoj akciji, pokrtavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9. stolje a, od sedamdesetih godina pa nadalje, iako se kranstvo zasigurno i
ranije kontinuirano irilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu tranjosti. Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaanja kr anstva, a tek u kasnijim vremenima smiljenom misionarskom djelat nou. Stoga i bizantski doprinos u pokrtavanju Hrvata valja protegnuti
na mnogo due razdoblje od onog koje je zabiljeeno u pisanim izvorima.
Pri ocjeni doprinosa drugih kranskih centara u procesu pokrtavanja
Hrvata mora se svakako raunati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me odreuje stvarnost - a to je odnos snaga Bizanta i Franake. Budui
da su Rim i Rimski dukat poetkom 7. stoljea bili integralni dio Bizant skog Carstva, "sveenici iz Rima", uzevi u strogo formalnom pogledu,
mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se, teoretski, odvijala pod
430
Raki, Documenta, 190 i d.; N. Klai. Histona Salonitana Maior, Beograd 1967, 95-8;
Klai, Izvori, 32-5.
431
DM 29/72-8; Viz. izv. II, 16; Klai, Izvori, 14. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii,
Theophanes Continuatus, 291-2; Viz. izv. II, 79- 80.
432
Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrtavanju Hrvata i drugih
Slavena istonojadranskog zalea, to ni na koji nain ne prejudicira odgovor na pitanje pod
ijom je jurisdikcijom bila tamonja crkva. V. Perl, Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina
de Dalmazia, estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece.
X-XII", Padova 1982, 271-348, vrlo detaljno i razlono objanjava da crkva na ovim prostori
ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovnitvo Carigrada, nego je uvijek
bila pod Rimom. S druge strane, autor naglaava politiki utjecaj Bizanta i izraziti je
pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazonosti.
237

carevim vrhovnitvom, pa ak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju.
Isto tako, ukoliko je ve spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu
potaknuo neku akciju pokrtavanja, onda i nju treba smatrati sastavnim
dijelom bizantskog pregnua u kristijanizaciji pogana na istonoj obali
Jadrana. S druge strane, sveenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo
su jedan od kotaia koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske
narode na svojim istonim granicama, od Baltika do Jadrana, privedu
kranskoj vjeri.
Svjedoanstvo pokrtenja: hrvatska i kranska imena
ini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domaaje
franake akcije pokrtavanja i, posebice, njihova nametanja latinskog
jezika i pismenosti. Naime, crkvene osobe redom nose ili franaka imena,
ili, pak, kao stoje sluaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici, openito kranska -Dominik, Ciprijan, Martin433, ali svi ostali svjedoci,
a oni su bili Hrvati, nose slavenska imena -Trpimir, Komiaj, Precilja,
Ljudevit, pa potom Nemistl, Zaeta, Vitolja, Ozamil, Njegua, ulj, Potekan, utomistl, Damnana. I imena serva su hrvatska, odnosno slavenska:
Gojko i Gortin, a jedino kransko medu njima (Stjepua - od Stjepan)
ima tipian hrvatsko-slavenski sufiks {-ua). Meutim, ini se da ve u
drugoj generaciji, ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru, Hrvati
nose kranska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434. Iako nema mnogo
takvih i slinih podataka, doputeno je pretpostaviti da je to pokazatelj
polaganog irenja kranstva.
Na prvi bi pogled moglo izgledati neobino da e svi hrvatski vladari u
budunosti nositi narodna imena, a ne kranska. Razloge takvim obi ajima valja traiti u sljedeem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od
Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski, to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom, vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti
narodnog sabora, odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje.
Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435, na kojem je
u nazonosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj
Svetopeleg. Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti moe se pretpostaviti da je sama jezgra itave prie (legende) istinita, odnosno da su se
krunidbe uistinu odigravale uz znaajan utjecaj svjetovnih elemenata u
dravi, koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna, dakle hrvatska ili
openito slavenska imena, a ne kranska. Tako je Svetopeleg dobio
slavensko (hrvatsko) ime, a onda su takva imena, a ne kranska, dobivali
i drugi vladari436.
433
434
435
436

Raki, Documenta, 383; Klai, Izvori 23.
Moin, LJPD, 51.
Moin, LJPD, 51; Goldstein, Tomislav, 47 i d. Vidi, str. 297-301.
238
O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljeima svjedoe

i obiaji u nazivanju tadanjih hrvatskih vladara.
Iako se u literaturi Zvonimir esto naziva Dimitrije
Zvonimir, a njegovi prethodnici Petar Kreimir, odnosno
Stjepan Drislav, povijesna opravdanost takvog
nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. Naime, ni u jed -
nom
se
izvo
ru
hrva
tski
vlad
ari
ne imenuju s oba imena. Najblii je tome Zvonimir, kada

u svojoj zavjernici papi kae ego Demetrius, qui et
Suinimir nuncupor - dakle, "ja Dimitrije, koji se i Zvonimir
zovem", ali i to znai da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva
imena437. Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog, odnosno narodnog postanka, a drugo kr anskog. Postavlja se pitanje: zato ih krajem 10. i u 11.
stoljeu hrvatski vladari dobivaju, a prije i kasnije ne?
Naime, da se dva imena spominju stalno, onda bi se
logino moglo zakljuiti da su jedno dobili prilikom
krtenja, a daje drugo narodno, ali je injenica da se ona
uvijek spominju odvojeno. Jedan od moguih odgovora
jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije
vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao
i glavni zatitnik crkve, pa mu je ona nadjenula ime.
Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izraaja dolazila
njegova crkvena funkcija. Kada bi provodio vlast nad
laicima ili je morao iskazati i prema njima, onda bi se
upotrebljavalo ono drugo, narodno ime. Takvo bi se
stanje moglo usporediti s crkvenim osobama, koje kada
stupaju na visoke poloaje dobivaju i nova imena. Ali ta
se imena nikada ne navode zajedno.
Prihvaanje kranskog morala
dok
ume
nta
437
Ra
kl
,
D
oc
u
me
nt
a,
10
34;
Kl
al
,
Iz
vo
ri,
68
-9.
438
S prihvaanjem kranstva dogaaju se u drutvu i

druge, vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu
opaziti i u dokumentima. Kranstvo postaje i ideologija
po kojoj se vlada i po ijim se naelima ivi, pa se i
pravne odredbe uglavljuju na temelju kranskih
kategorija. Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac
dokumenta, da bi obrazloio zastoje ovo darivanje trebalo
zapisati, kae sljedee: "Dok s pomou uma shvaamo i s
pomou vjere spoznajemo kako sve ono stoje od poetka
svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i
nestaje, tjelesnim osjetilima ne moemo nita drugo
vidjeti i uti nego ono to nam se pokae ili proita" 438.
Dakle, on ukljuuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim
akcijama i ovjekovoj djelatnosti uope. Potom nastavlja,
kao da toboe govori sam Trpimir: "Iako sam grenik,
budui da ne znam (kad bude doao] posljednji dan (tj.
sudnji dan) i as, za koji ovjek ne zna, veoma zabrinut
za spas svoje due", pa zbog toga gradi samostan i daruje
ga zemljom. Trpimirov in je, dakle, motiviran spasom
due, odnosno svijeu kranina da stalno preispituje
sebe i svoje postupke. Bez obzira na to to ovaj dio
(arenga) uvijek govori o viim ciljevima i motivima

ljudske djelatnosti, pa je sastavljen od formula koje
upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati
opekranske formule, ipak ne treba sumnjati u motive
Trpimi-rova postupka i openito ponaanja, jer su to
oigledno tipino kranski izrazi poniznosti439.
Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobonosti
u 9. stoljeu, mogli bi posredno svjedoiti tadanji eki
izvori, u kojima se spominje da se izmeu 873. i 894.
godine "pustinjak Ivan, sin kralja hrvatskoga" sklonio u
eke "gore, u veliku gustu umu" 440. Ne zna seje li taj
Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato ita
vie o njemu, osim to on sam tvrdi da je kao pustinjak
ivio 42 godine, a to bi se sve poklapalo s intenzivnim
pokrtavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9.
Ra
kl
,
D
oc
u
m
en
ta,
3;
Kl
ai
,
Iz
vo
ri
20
.
239
stolj
ea
i
mog
un
o
u da
nov
opo
krt
eni
Hrv
ati
odla
ze u
udal
jene
krajeve u potrazi za mirom i samoom, potrebnima za

kontemplaciju.
U ugovoru koji su 932. godine potpisali graani Kopra
i Venecije kae se da "djela potekla iz potovanja i
plodovi potpune dobrovoljnosti treba da duu kojoj se
ugaa potaknu na vraanje, najvie prema onima koji
uvijek bez nagrade pruaju pomo za spas" 441. Valja
"vratiti", dakle oduiti se za djela koja nisu bila potaknuta
koristoljubljem. Iz teksta proizlazi da se ne radi o
materijalnim interesima, jer su ovaj put Mleani pruili
pomo za "spas". Moda se taj "spas" odnosi na neku
konkretnu situaciju, ali on ima i trajnije znaenje - a to
je kranski spas openito. "Spasom" su bili obuzeti i
zadarski prior Andrija poetkom 10. stoljea 442, koji,
izmeu ostalog, oslobaa ukupno 21 roba i robinju, kao
i splitski prior Petar krajem 11. stoljea 443, koji za "spas
due" oslobaa neimenovane robove.
Kada su se 933. godine Istrani i njihov markgrof
Vinterij pobunili protiv mletakog presizanja na Istru,
dolazi do sukoba, ali ubrzo i do sklapanja mira. Tako se
kae: "za ljubav Svemogueg posreduje ... nagovorio
gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir..." 444. Dakle, ni ovaj
se put ne iskazuju konkretni interesi, ve se djelatnost
objanjava u formulama arenge koje odraavaju istinsku
proetost drutva kranskom osjeajno-u.
Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog
stanja, a koliko proizvod pravno-religijske terminologije,
koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese, bilo
bi lake odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u
Trpimirovoj darovnici ve u prvoj verziji dokumenta ili su
nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. Ovako je teko
odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva, a koliko
samo puka pravno-teoloka forma. Meutim, ak i da
439
Vidi, o arengi u ovom razdoblju, M. Brkovi, Arenga u
ispravama hrvatskih narodnih
vladara, Croatica Christiana Periodica 29, god. 16, Zagreb 1992, 2332.
440
Raki. Documento, 377-8.
441
P. Kandler, Codice diplomatico istriano ad a. 932; Klai, Izvori,
38.
442
CD I, 27.
443
CD I, 210.
444
P. Kandler, Codice diplomatico istriano ad a. 933; Klai. Izvori,
40.
240
u tim frazama nema mnogo iskrenosti, njihovo spominjanje pokazuje da

Hrvati u 9. i 10. stoljeu uistinu dre do kranskih zasada 445.
Ve u 9. stoljeu javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. Te investicije bile su osobne, intimne,
privatne, sasvim razliite od onih skupnih investicija ranokranskoga
doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima. Male su
crkve iskaz osobnog doivljaja vjere, onaj posebni odnos pojedinca prema
Bogu, prema onome stoje nedostupno, nepoznato, izvanprirodno 446 . Od
brojnih primjera 447 karakteristian je ovaj splitski: ... et peccator Gadua
una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et ... -"... i
ja Gadua, grenik, zajedno sa svojom suprugom i naim kerima izgradili
smo ovaj hram i ..."448.
Meutim, kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. stoljea
obdaruje crkvu sv. Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju, zorno se otkriva i nalije toga kranskog ina par excellence.
Naizgled, Grgur skrueno izjavljuje kako sv. Petru daje "mali dar" (munusculurri), odnosno "malo" [pro parvis), ali za to oekuje "velike darove"
(magna munera). Skromnost, pjesniki lijepo izraena, otkriva i onu ivotnu, stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi politiar pragmatino
ponaanje prenosi u duhovni svijet. S druge strane, nepobitno jest da je
karakter tog natpisa bitno razliit od skromnih tekstova prijanjih stolje a. ini se da klasna diferencijacija i staleka samosvijest rastau strah,
suzdranost i poniznost to su krasile prvotno poimanje ovjeka i Boga 449.
Mogue je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se
rada u Evropi oko 1000. godine, kada se Bog od naredbodavca transfor mira u ovjekova partnera. 450
16. Funkcija, poloaj i titule hrvatskih vladara

Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Riinica nazvao dux\ to
je jedinstveno svjedoanstvo o tome kako se polovinom 9. stoljea hrvatski
vladar nazivao na latinskom jeziku. U darovnici koju je navodno izdao
Trpimir 852. on je takoer imenovan dux uz dodatak Croatorum. Titula
445
P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e , ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om
etnikom prostoru. Kopar pripada "kulturnom okoliu Hrvatske", podruju koje komunicira
s Hrvatskom i Hrvatima. Prema tome, moe se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi
ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno razliito od kopar
skog, da su i stanovnici hrvatskih gradova, pa onda i Hrvati openito, razmiljali i djelovali
na slian nain kao i Koprani.
446
Rapani, Doba, 150.
447
. Rapani, Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku),
SHP 14, 1984. 159-79.
448
Rapani, Doba, 152-3.
449
Uz navoenje teksta, o tome opirno, vidi, . Rapani, Donare et dicare [O darivanju i
zavjetovanju u ranom srednjem vijeku), SHP 14, 1984, 176; Takoer, Rapani, Doba, 148.
450
Vidi, str. 336-9.
241
dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu, na latinskom

govornom podruju, esto upotrebljava i ima vrlo iroko znaenje. Iako su
Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare, ipak se moe rei da su taj
naslov ee nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad
kojima su imali vrhovnu vlast. Kako je Hrvatska i tada bila pod franakim
vrhovnitvom i njegovim snanim utjecajem, logino je pretpostaviti da su
Hrvati titulu dwc dobili posrednitvom Franaka 451.
S druge strane, to to Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima, jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne moe
smatrati "kraljem" 452. Ako ita drugo, Gottschalk je privatna osoba, a na
vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. Vjero jatno je, kao stoje ve reeno, Gottschalkov odabir motiviran zahvalnou
Trpimiru na gostoprimstvu i pruenoj sigurnosti.
Oigledno je da u 9. i 10. stoljeu stranci nisu adekvatno reagirali na
nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. Branimir se na
kamenom natpisu nazvao comes, odnosno commes 453. Meutim, papa ga
ipak prvo zove princeps, pa tek kasnije comes 454. Ili, Muncimir je na
kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps, ali u isto vrijeme u
jednom dokumentu i dux. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa, to je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455. Naposljetku,
Drislav je dux magnus na kamenom natpisu 456, ali Toma ipak tvrdi daje
on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba
hrvatski vladari nazivani kraljevima 457.
Ovakve brze i neoekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. i 10. stoljeu
kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odluujua prednost,
pretpostaviti ga drugima, ili za njega traiti neko dublje opravdanje u
konkretnom povijesnom trenutku. Tek u l i . stoljeu ustalit e se rexkao
hrvatska vladarska titula. To to je papa u jednom pismu Tomislava
nazvao rex, samo je zahvaljujui hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno
prevedeno s "kralj", jer za takvo rjeenje nema pravih historiografskih
argumenata458.
Da bi se legalizirali pred svojim podanicima, suparnicima ili neprijate ljima, vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisuljea svoju vlast
temeljili na vjeri, na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na odreenom
podruju na zemlji (posjeduju vlast "milou Bojom"), te da je njihovo
kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog. Zato se svaki
451
Goldstein, Titule, 154 i d.

Opirno, Goldstein, Titule, 158.
453
Vidi objanjenje u: Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 412-3.
454
Kaki. Documenta, 6-14; Klai, Izvori, 27-8.
455
456
Lj . Ka r a ma n, iv a starina. Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra ,
1943, 53; il, Prirunik, 126.
457
Toma, Kronika, 43; Klai. Izvori, 46-7.
458
Goldstein, Titule, 141 i d. Takoer, vidi str. 274 i d.
452
242
vladar, a na kranskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije

to vai za bizantskog cara, predstavljao kao ovjek kojem je od Boga dana
vlast, ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -krane.
On je, nadalje, "pomazanik", izabranik, a moe biti i emanacija Boga -Bog
i Car su najvii stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459. Takav je bio
carski poloaj u bizantskom drutvu praktiki tijekom itave bizantske
povijesti.
S druge strane, franaki car nije pretendirao na apsolutnu vlast. On je
posjedovao tri bitne funkcije - zapovjednitvo nad vojskom, upravu nad
dravnim aparatom i zatitu crkve, ali je isto tako smatran kao osoba od
Boga posveena 460. Karlovo pribliavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu oituje se u provoenju sudskih reformi i nekim drugim
odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaa 461.
Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teko je odrediti kakav je
bio Trpimirov poloaj u dravi: je li bio blie bizantskom ili franakom
uzoru. Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo
vladalakih odnosa u Hrvatskoj, ali i da su se i u pradomovini i tijekom
seobe stvarali odnosi izmeu voe i podanika. A ti su odnosi u poneemu
mogli nalikovati franakom, a poneemu bizantskom modelu. Dakle, voa
roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti, odno sno, ona je poela proizlaziti iz vlasti. Stoga je nemogue odrediti to se
neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka - podanici su
Trpimira poistovjeivali s "kraljevstvom", odnosno "dravom" (regnum,
impervum)482, to bi bilo blie bizantskom shvaanju pojma vladara. No,
izrazi kao to je "kraljevsko velianstvo" [maiestas regfia)463 ili "naa
kraljevska ast" (nostra regia dignitas], kako sebe naziva Petar Kreimir
IV.464, jesu izrazi kojima su aeni rimski carevi, a odande su ga posrednitvom latinskog preuzeli franaki i drugi zapadnoevropski vladari 465.
Izrazi, pak, deigratia ("milou Bojom") i iuvatus numere divino ("obdaren boanskim darom") 466, kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima, uobiajene su diplomatike formule i ne moe ih
se povezivati ni s bizantskim ni s franakim utjecajem, nego samo s
najirim utjecajem Zapada, jer se ipak radi o latinskim frazama.
459
G. Ostro go rs ki, Odnos crkve i dra ve u Vizantij i, Dela V, 224 -237; S. Runciman,
Byzantine Theocracy, Cambridge 1977, te I. Goldstein, iscrpan prikaz Runcimanove knjige u
HZ 33-4, 1980-1, 413-21. Najnoviji prilog tom pitanju: C. Mango, La civilta bizantina, Roma
-Ba ri 1991, 175 -91.
460
M. Bloch, Les rois traumaturges. Pari 1923.
461
I. Goldstein, ivot i doba Karla Velikog, u: Einhard, Karlo, 11 i d.
462
Kati, Gottschalk, 8-9; Isti, Rasprave i lanci, 109: Fuimus ad regnum, Stetimus ante
imperium, Ra nobis dvdt regnum, Ita nobis loauutum est imperium.
463
464
465
Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 154 i d.
466
Raki, Documenta, 3 i d.; Klai, Izvori, 20.
243
Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD, ubojstvo kralja Zvonimira

koje su navodno poinili Hrvati jest zloin za koji oni moraju platiti
vjenim prokletstvom - "da nikada vie ne bi imali vladara svoga jazika, te
da bi vazda tuu jaziku podloni bili". Moebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. godine: "Ako doputenjem
Boje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje..." 467, a vie
od sto godina kasnije papinski poslanik istrauje da lije Petar Kreimir IV.
ubio svog brata Gojslava. ini se daje Gojslav bio ubijen, ali to nije imalo
nikakvih posljedica na Kreimirov poloaj koji je tada ve postao hrvatski
kralj468. S druge strane, isti taj Kreimir namjenjuje kaznu svakome tko bi
povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. I
ovaj posljednji podatak, kao i svi drugi, govori o specifinom, nedodirlji vom poloaju vladara, tipinom za srednjovjekovna teokratska drutva 470.
O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zati eni u drutvu, jer su bili pomazanici Boji, mogla bi svjedoiti i injenica
da Zdeslav, kada prigrabljuje Hrvatsku, Domagojeve sinove ne ubija, ve
ih alje u progonstvo. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio vie
time to su oni bili u posveenom poloaju negoli kranskim moralom
koji mu je zabranjivao ubijati. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa
i nije bilo tako esto, ali su u drutvima s razvijenim samostanskim
ivotom bivi vladari bili sklanjani u samostan 471. Bogata bizantska povijest prua vrlo raznorodne primjere, ali se ini da je ubijanje cara bila
posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472.
Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima izmeu crkvene hijerarhije i dravne vlasti - oni, uostalom, i nisu
karakteristini za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. stoljea, a
njoj Hrvatska s vremenom sve vie nalikuje. estokih je sukoba bilo, ali su
se odvijali izmeu razliitih opcija u crkvi ili izmeu dva ili vie vladara. Za
hrvatski rani srednji vijek, i to od samih poetaka, prije bi bio karakteri stian sklad izmeu crkvene i svjetovne vlasti. Tako su hrvatski vladari
bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom, pa se
moe zakljuiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom.
467
Raki, Documenta, 191; Klale, Izvori, 33.

Klai, Povijest, 351-2.
469
470
Vidi, opirno, Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 154-5.
471
Vidi, primjerice, sluaj posljednjeg Merovinga, postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m, a i na vod no s amoin ic ij ati vn i
odlazak u samostan Karlova brata Karlomana - Einhard, Karlo, 11.
472
Ubijeni su, primjerice, Foka 610, Konstans II. 668, Leontije 698, Tiberije III. Apsimar
705, Justinijan II. 711. (zajedno s malim sinom), ali su carevima Herakloni 641. i Justinijanu II. 695. odrezani nosevi, jer je una ka eno lice bilo diskva li fika cij a za vr enje carske
dunosti, pa su potom prognani. 713. Filipik je oslijepljen, a 802. je Irena samo prognana,
doim se Zenonu 475. nije nita dogodilo, jer se ponovno vratio na prijestolje 476. godine vidi, Ostrogorski, Istorijcu na raznim mj. Vjerojatno ni posebna studija zato su neki carevi
doivje li ovakvu, a drugi onakvu sudbinu, ne bi mno go razj asnila - kao posve en e osobe
carevi (i drugi vladari) bili su osobito tovani, ali ponekad i osobito omrznuti.
468
U Trpimirovoj se darovnici naglaava vladareva skromnost i ovisnost o

splitskoj nadbiskupiji. Radi se o tzv. formuli poniznosti (formula humilitatis], uobiajenoj u srednjovjekovnim pismima, ali bi ona mogla odavati i
prijateljstvo i elju da se splitskom nadbiskupu prida znaenje koje on u
tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 .
U hrvatskim vladarskim ispravama, osim vladara, u svojstvu svjedoka
potpisuju se i drugi dostojanstvenici u dravi. Neki su predstavljeni samo
kao svjedoci, ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena
svjedoka navodi se i njihova titula, najee upan 474. Kako su oni garantirali provedbu ugovora, moe se pretpostaviti da su morali imati i nekog
udjela u vlasti. Nasuprot tome, bizantske carske "zlatne bule" (krisobula)
potpisuje iskljuivo car. Slijedom ove analize poloaj hrvatskog vladara bio
bi blii franakom uzoru, ali to su zakljuci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu itavog drutva, kao i o autentinosti koroboracije
isprave475.
Bareljef iz splitske krstionice za istraivae je mnogostruko zanimljiv, a
za ovo razmatranje posebno, jer se s njega mogu iitati podaci koji vrlo
skladno nadograuju znanja o drutvenom poloaju hrvatskog vladara.
Naime, na bareljefu su prikazane tri muke figure -jedna, okrunjena,
sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci dri kuglu, a u desnoj kri, lijevo od nje
stoji druga, a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze.
Istraivai dvoje je li bareljef nastao u 9., 10. ili 11. stoljeu, ali za nae
razmatranje to i nije toliko bitno 476 - moe se pretpostaviti da se poloaj
hrvatskog vladara nije znaajnije mijenjao tijekom ovog vremena, pa da
spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za itavo ranosrednjovjekovno razdoblje. Osim toga, za istraivae je bio sporan identitet sredinjeg lika.
Postojala su miljenja da je, s jedne strane, prikazan kralj ili, s druge,
Krist - ali se ini da je prevladalo prvo rjeenje. Bez obzira na prijepore,
vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti, ini se daje iz ueg historiarskog aspekta rjeenje relativno jednostavno: budui daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom podruju, na teritoriju bizantske arhontije ili
teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu), najblii mu je vladar bio hrvatski,
prije negoli neki drugi slavenski. Svakako mu je bio blii od njegova
vrhovnog gospodara, cara u Carigradu. Uostalom, i kruna na glavi, te
473
ini se malo vjerojatnim daje prepisiva dokumenata u 12. ili 13. stoljeu svjesno
iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije, a na tetu Hr vata, sa mo zato to je te
Hrvate mrzio, kao to misli Klai, Povijest, 225.
474
Raki, Documenta, na r. mj.; CD I, na r. mj.; Klai, Izvori, na r. mj.
475
O diplomatikim elementima, vidi J. Stlpii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i
pralcsi, Zagreb 1972, 148 i d.
476
Pctricioli, Datiranje, 117; Isti, Tragom srednjovjekovniii umjetnika, Zagreb 1983, 19 i
tamo lit., vrlo precizno smjeta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. godine. Petriciolije va se argumentacija ini razlonom, pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. Vidi i Lj.
Karaman, O znaenju bas-relijefa u splitskoj krstionici, ZKT, 391-412. O razlikama izmeu
istonog i zapadnog obreda ustolienja, ali bez neposredne veze s naim razmatranjem: J. L.
Nelson, Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The
Earhj Middle Ages, u: The Orthodox Churches and The West, Studies in Church History, Vol.
13, Oxford 1976, 91-119.
245
Slika 23. Bareljef iz splitske krstionice
kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim to e kralj Zvonimir dobiti 1076.

godine od pape 477. Bili su to ezlo i kruna. Dodue, Zvonimir je dobio i
zastavu -znak daje papin vazal, kao i ma. Iako je to u poneem razliito
od onoga to je ucrtano na bareljefu (kruna, kugla, kri), te razlike u
Zvonimirovu sluaju nisu proturjene. Simbolika vladarske kugle (pitanje
je radi li se uope o kugli?) i ezla nije posve razliita: kugla bi oznaavala
sveobuhvatnost vlasti, a ezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. Logino je da
papin vazal dobiva zastavu (ona je obino obiljeena kriem), inae
simbol pobjede, te ma, koji ima viestruku simboliku 479, a u srednjem je
vijeku, izmeu ostalog, oznaavao plemenito oruje vitezova i kranskih
junaka.
Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipino franakih obilje ja, a trei lik se naao u stavu proskineze koja je dio uobiajenog
carigradskog dvorskog ceremonijala.
Ceremonijal na dvoru je obino rezultat dugotrajnih, pa ak i vie stoljetnih utjecaja 480. Kako se na bareljefu bizantski i franaki motivi
isprepleu, tako su se, ini se, bizantski i franaki utjecaj isprepletali i na
teritoriju prijadranske Hrvatske.
Naposljetku, prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku
"kral" - "kralj" (na Baanskoj ploi) izvodi se iz imena "Karlo", odnosno od
Karla Velikog, to upuuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481.
J 7. Naela nasljeivanja
Polovinom 9. stoljea naela nasljeivanja na prijestolju jo nisu bila
potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili poetkom ezdesetih
godina naslijedio Domagoj, a u edadskom je evanelistom zapisano da
je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. Dakle, unato
tome to je Trpimir imao sina, nasljeuje ga netko za koga se ne zna u
kakvom je srodstvu s njim i je li uope u kakvom. U Trpimirovoj se
darovnici spominje Mislav kao "predasnik" 483, ali se ne kae da su roaci.
ini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484. Ni u prilino opirnoj
477

. Jirouek, O bareljefu iz splitske krstionice, referat na simpoziju "Raanje prvog
hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992; Takoer, J. Chevalier -A. Gheerbrant, Rjenilc
simbola, Zagreb 1989, 823.
479
Rjenik simbola, n. dj., 373-4.
480
O ulozi vladara - . Rapani, Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm, u: Novija i
neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izdanje HAD 3, 1976, 83-90.
481
Maurani, Pravno-povyesni rjenik, 535-6; Goldstein, Titule, 159-62.
482
483
484
M. Brkovi, Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara, Radovi
HAZU Zadar 34, 1992, 77.
478
247
prii o Ljudevitovu ustanku, u kojoj se navodi vie imena slavenskih

knezova, nema podataka o direktnom srodstvu. Kada se spominje "tast" ili
"ujak", to znai da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara meusobno
sklapali brakove i daje vlast u pojedinim podrujima prelazila na pobonu
lozu. Tako je Dragomu dao Ljudevitu svoju ker za enu, a Ljudemisl je
bio brat Bornine majke. Kada je Borna umro, naslijedio ga je neak Vladislav.
Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu jo drastiniji: Zdeslav
je zauzeo vlast u Hrvatskoj. Bio je iz roda Trpimirova, to ne znai i
direktan potomak, pa je ak mogue da je bio i uzurpator. Ne zna se tko
vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska, a kada je
Zdeslav zauzeo vlast, "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata, ali su oigledno bili
pretendenti na prijestolje. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir, pa se ini da
je nasilno zauzimanje prijestolja jo jednom pretpostavljeno nasljeivanju
po rodbinskom pravu 486. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman,
znailo bi daje Branimir bio uzurpator, a njega oito nisu takvim smatrali.
Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast, ini se, bez ikakvih
potresa, te stoluje na "oinskom prijestolju" 487 , to dokazuje da je opet
zavladala porodica Trpimirovia.
ini se da se obiaji potpuno ustaljuju tek u 10. i 11. stoljeu, kada
Petar Kreimir IV. tvrdi da su od njegova pradjeda Kreimira hrvatske
vladare nasljeivali sinovi 488. Osim toga, i Konstanta Porfirogenet datira
neke dogaaje u "doba arhonta Trpimira, oca arhonta Kreimira" 489. Iako se
opisani dogaaj - dolazak pobonog ovjeka Martina u Hrvatsku
-vjerojatno dogodio jo polovinom 9. stoljea 490, ima razloga vjerovati daje
informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena dogaaja,
pa da je ovdje spomenuti Kreimirov otac Trpimir zapravo nasljednik
Tomislava koji vlada tridesetih godina 10. stoljea. To bi znailo da se u
prvoj polovini 10. stoljea poinje u Hrvatskoj sve ee dogaati da vlast
prelazi s oca na sina, da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. U
ranijem razdoblju, dakle u 9. stoljeu, to se naelo sukobljavalo s naelom
da neka druga osoba, vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjaa,
preuzme vlast. Tako je umrlog Bornu "na traenje naroda i uz carev
pristanak" naslijedio Vladislav 491. Unato injenici da o tom razdoblju ima
malo podataka, poznati su sluajevi svrgavanja, a relativno brza izmjena
nekih drugih spominjanih vladara (Mislav, Druak i dr.) u vladalakoj
dunosti mogla bi znaiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema
nikakvih vijesti). No, moglo je biti i obrnuto. Mogue je da su nestabilnosti
485
486
487
488
489
490
491
248
Rakl, Documenta, 373; Klal, Izvori 7.

O ovom problemu raspravlja 1 ii, Povijest 664-5.
Residente paterno solio - Raki, Documenta, 15.
Rakl, Documenta, 62, 72.
DA/31/44; Viz. izv. II, 43; Klale, Izvori, 44- 5.
Vidi. bllj. 426, str. 236.
pridonosila i nerijeena ili razliita naela nasljeivanja. Kako su se

vjerojatno tada hrvatski obiaji poeli mijeati s utjecajem bizantskog i
franakog prava i uope obiaja i kulture, mogue je da su se suparnici u
borbi za prijestolje rukovodili razliitim naelima nasljeivanja i po tome
mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno.
Graanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Drislava svje doe da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu
presudni u priskrbljivanju prijestolja. Braa su se nemilosrdno borila za
prijestolje. ini se daje, sjedne strane, bilo provoeno naelo suvladarstva, dakle ravnopravnog poloaja vie nasljednika, to je bila bizantska
institucija i, s druge, obiaja majorata, pri kojem najstariji sin nasljeuje
oca. ini se takoer da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe
itavog kraljevstva izmeu sinova-nasljednika, kao da je ono privatna
svojina kraljevske obitelji 492. Tako sinovi-nasljednici ak vode i ratove:
Miroslav protiv Mihajla Kreimira, Svetoslav Surinja protiv Kreimira i
Gojslava. Slino se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore
Mutimir, Strojimir i Gojnik 493, kod makedonskih Slavena od etvoro brae
na ivotu ostaje samo Samuilo 494, zatim u ekoj i Rusiji, ali i Franakoj,
kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobonog (814-840). O sukobu
sinova Stjepana Drislava - Svetoslava Suronje, Kreimira i Goj slava
svjedoi i mletaki kroniar Ivan akon kada 997/8. godine zapisuje daje
Suronja trebao zauzeti prijestolje, ali gaje "prevario" brat 495. Ovaj navod
omoguuje barem dva tumaenja: ili je mlai brat pretekao na prijestolu
starijeg, ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496. Kako se,
ini se, radi o Stjepanu, kasnijem zetu mletakog duda i ocu Petra
Kreimira IV., izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon strieva,
pa daje u to vrijeme prevladalo naelo starjeinstva. U prvoj polovini 11.
stoljea dolo je uistinu do "dinastikog rascjepa" 497 koji se smiruje za
Petra Kreimira IV.
Snaenje i bogaenje hrvatskog drutva u l i . stoljeu zasigurno je i
rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj, odnosno njezina ustro492
To je franaki utjecaj -kada je 511. godine merovlnki kralj Klodvig umro, drava je
podijeljena na ravnopravne dijelove Izmeu njegova etiri sina; Pipin Mali je ostavio dravu
Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki), a ovaj posljednji preuzeo je vlast u itavoj dravi
tek po odlasku Karlomana u samostan. Potom slijede brojne podjele drave izmeu sinova
Ludovika Pobonog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. godine, itd. -vidi, Brandt,
Srednjovjekovno, 60 i d., 143 1 d., 225 i d.
493
DM32/42-4; 57-60; Viz. izv. II, 51-2.
494
li. Povijest, 471-2.
495
Sclavorum etiam regisjfater, Surigna nomine ...fraierno doto deceptus regni amiserat
diadema - Raki, Documenta, 427.
496
Raki. Nutarnje stanje. Rad 91, 134-5. O identitetu Suronje raspravlja Barada,
Dinastiko pitanje, 158-64, i ini se da konano razrjeava sve dvojbe (vidi i tamo lit.):
Suronja je zapravo Svetoslav.
497
Barada, Dinastiko pitanje, 158-170. Meutim, injenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. stoljea (kako bi se moglo oitovati iz Baradina teksta), jer je, bez
obzira na sve prijepore i ratove, u to doba hrvatsko drutvo doivjelo znaajan napredak.
249
javanja sukladno suvremenim evropskim drutvima. To e pridonijeti

tome da razliita naela nasljeivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i
obrnuto: postojanje razliitih sustava nasljeivanja pridonijeti e stabili zaciji vlasti i poretka, jer e se u svakoj situaciji moi pronai legalnog i
legitimnog nasljednika. Konano e ta naela nasljeivanja postati dije lom feudalnog sustava koji e se u Hrvatskoj razvijati od 11. stoljea. Tako
se i u Hrvatskoj potovala muka linija nasljeivanja, iako bi povremeno
znalo prevladati naelo izbornosti; nasljeivanje po starjeinstvu esto je
bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498. I u Evropi su se ta naela
sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje e od njih
prevladati 499. ini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara, bez
obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom, mogla povezati s po krtavanjem. Naime, Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. pokrstio Slavene uz obale istonog Jadrana, a potom da "im postavi tada
arhonte, koje su oni htjeli i izabrali, od roda od koga su oni eljeli i voljeli.
I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. stoljea preteno su nasljeivali kraljevstvo po ocu,
ali su isto tako bili izabirani na "skuptini itava naroda". Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajednikog i slonog izbora itavog sveenstva
i naroda" 501, a Stjepan II. tvrdi da "gaje pravednost Boja uz odobravanje
svih plemia Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. No, u
drugoj polovini 11. stoljea obiaji se ostvaruju na poneto specifian
nain -Petra Kreimira je naslijedio Zvonimir, a dvojbeno je da li mu je bio
u rodu. ini se da Kreimir nije imao djece, a Zvonimir je bio jak ovjek
(ban) u dravi, pa je kralj postao izborom 503 . Napokon, Petar iz loze
Snaia (Svaia) postao je vladar na nepoznat nain (jer oito kraljevskoj
obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiakon tvrdi, naime, da po Zvonimirovoj
smrti nije bilo vie nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo
Hrvata504), te e se suprotstaviti Arpadoviu Ladislavu koji pretendira na
hrvatsko prijestolje po enskoj liniji, jer je njegova sestra Jelena bila udata
za Zvonimira. Koliko se zna, prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je
vladar stekao pravo na prijestolje po enskoj liniji. U stalnoj izmjeni
498
Rakl, Nutarnje stanje, Rad 91,134-5. '

M. Bloch, Feudalno drutvo, Zagreb 1956, 208 i d. Dvojbe oko toga nazone su i u
Einhardovu ivotu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga, iz kojeg su Franci birali svoje
kr alje ve" , to zna i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i ve na slje dstvom
imaju pravo na prijestolje. Vidi, Einhard, Karlo, 54-5.
o
DAJ 29/74-8; Viz. izv. II, 16.
501
Raki, Documenta, 103- 4; Klai, Izvori, 68- 9.
502
Raki, Documenta, 148; Klai, Izvori, 81. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja
spominju se polovinom 11. stoljea kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinano spome
nute upane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju, dakle, tijelo koje bi odgovaralo "svim
plemiima" u Hrvatskoj - CD I, 79.
503
Ba rada . Dinastik o pitanje , 171-4, sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va
Suronje.
504
Thomas, 56-7; Toma, KronOca, 48; Klai, Izvori, 71.
499
250
naela nasljeivanja treba vjerojatno vidjeti i elju za politikim kompro misom te nastojanje da se ugodi jaem i time izbjegne destabilizacija
zemlje. Naime, strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je
i sudionike splitskih sabora 925. godine i oni predviaju kazne: "Ako
doputenjem Boje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje, budui da ono, to poine mnogi ostaje nekanjeno, moraju oni, koji
su svjesni krivnje, zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du u"505.
Kao potvrda naina na koji su razmiljali oni to su prenosili narodnu
predaju, dakle, uglavnom sveenici, moglo bi posluiti svjedoanstvo iz
Ljetopisa Popa Dukljanina. U njemu stoji daje Zvonimir Kreimirov sin 506, a
to nikako ne moe biti tono. Dakle, u tim se krugovima smatralo
loginim da sin nasljeuje oca.
505
506
Klai, Historici Salonitana Maior, 99-102; Klai, Izvori, 33.

il, LJPD, 412; Klai, Izvori , 7 1 .
251
VIII.
Od Trpimira do Branimira - procvat
hrvatske drave
Trpimir je prvi hrvatski vladar uz ije se ime moe vezivati gradnja
crkava, ali e za vrijeme njegovih nasljednika, Branimira ponajvie, ona
biti oigledno jo intenzivnija. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar ije je
ime zapisano u edadskom evanelistani, kao potvrda da se horizonti
hrvatske drave ire osjetno preko granice neposrednih interesa 1.
Openito se moe rei da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila
mnoge atribute suvremene evropske drave.
Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu
jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris, arhont Bugarske,
poe i zarati na Hrvate i, ne mogavi nita uiniti, zakljui s njima mir,
obdarivi Hrvate i primivi od Hrvata darove" 2. Iako sudei po ovom
navodu, nije dolo do otvorene bitke izmeu Hrvata i Bugara, nemo
Mihajla Borisa da bilo to uini svjedoi o snazi hrvatske drave.
ezdesetih godina, dakle, kada je otprilike na hrvatskom prijestolju
Trpimira zamijenio Domagoj, stanje na Jadranu i oko njega bitno se
mijenja. Iako jo nije doao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima, Venecija je opet poela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju.
Za vladavine duda Petra Tradenika (836-864) vjetim diplomatskim
potezima Venecija je sve vie stjecala neovisnost od Bizanta, a prema
franakom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner. Koliko je
god to bilo na korist mletakom graanstvu, ipak je bilo nezadovoljnika.
Petar nije vodio rauna o sve monijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokuavajui vladati bez njihova utjecaja, to mu se ubrzo i osvetilo.
Poto je 864. godine ubijen zajedno sa svojim sumiljenicima, naslijedio
gaje Urso I. Badoer (do 881. godine). Da bi zadovoljio aristokraciju, Urso
je ukinuo ast tribuna, koji su tradicionalno bili bizantski inovnici, i uveo
titulu suca - iudex, te s njime podijelio vlast u gradu i u dravi. Ivan
akon pie da se Urso "pourio povesti mornaricu protiv slavenskog
vladara Domagoja" 3.
1
2
3
252
Raki, Documenta, 383; ii, Prirunik, 125; Klai, Izvori, 23.

DM 31/60-4; Viz. izv. II, 43-4; Klai, Izvori, 22.
Od Trpimira do Branimira - procvat hrvatske drave
1. Domagoj
Domagoj je doao na vlast izmeu 852. godine, kada se posljednji put
spominje Trpimir, i 864. -kada se datira spomenuti Ursov napad. Vladao
je do 878. godine. Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne ini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove. Nijedan izvor (ni
bizantski, ni franaki, ni papinski) ne biljei nastojanja drugih sredina da
u Hrvatskoj ire kranstvo. Nema podataka da je Domagoj gradio ili
izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu graevinu - njegovo se ime ne
spominje na kamenim natpisima; nije ostala sauvana niti jedna darovni ca, vjerodostojna ili ne, koju je on potpisao. Za razliku od prethodnika ili
nasljednika - Trpimira, Branimira i njegove supruge Marue, Braslava i
njegove supruge Ventescele, Trpimirova sina Petra, Zdeslava - Domagoj
nije posjetio Akvileju i nije upisan u edadski evanelista! 4. Izostanak
jedne vrste podataka moe se tumaiti sluajnou 5 , ali izostanak bilo
kakve potvrde o Domagojevim pokuajima da i dalje iri evanelje ili da
samo podri crkvu u takvim naporima, ne moe biti sluajan. S druge
strane, za Domagojeve vladavine mnoe se vijesti o tome kako su Hrvati
napadali mletake brodove, kako Mleani moraju intervenirati... To je,
uostalom, i oigledan razlog zato se i vanjski imbenici, primjerice pape,
najednom poinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII. pie pismo
Domagoju u kojem ga opominje da sprijei napadae 6.
ini se da su u tadanjem hrvatskom drutvu postojale dvojake ten dencije - neki su smatrali da je kao kratkorona taktika i dugorona
strategija najbolja upotreba sile, pljaka, drugi su pak eljeli intenzivirati
suradnju, te pokrtavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim
svijetom, mislei da e se iz toga pribaviti koristi na dui rok. Domagoj je
bio, ini se, skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedeim desetljeima
izgubila na utjecaju i praktiki nestala (u 10. i l i . stoljeu vie nema
vijesti o pljakama uz onaj dio istonojadranske obale koju kontrolira
hrvatski vladar, pogotovo se to nije vie moglo dogaati uz njegov pris tanak ili barem preutno odobravanje - kao to se dogaa u sluaju
dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. godine pljaka bizantski brod pun zlata 7). Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franakoj koaliciji protiv Arapa
koju je, mogue je, predvodio i sam Domagoj, jer iz te injenice logino
proizlazi zakljuak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje
izmeu Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane. Oigledno je,
stoga, da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine
4
Raki, Documenta, 382-4; ii, Prirunik, 125; Klai, Izvori, 22-3.

Moda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici, koji su ga ubili, pokuali
zatrti njegovo ime i da su sustavno unitavali njegove natpise, ali je to samo nagaanje koje
se ne moe potkrijepiti argumentima.
6
Raki, Documenta, 6-7; Klai. Izvori, 26.
7
Vidi, Viz. izv. III, 157 i tamo komentar.
5
253
ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme - naziru se i druge tenden cije u njihovu ponaanju, a one e doi ponajvie do izraaja u doba
Branimira.
Dakle, kada je Urso krenuo na istoni Jadran, to nije uinio bez ikakva
povoda. Vjerojatno su napadi na mletake lae koje prolaze uz istonojadransku obalu uestale, jer je Domagoj ve neko vrijeme bio na vlasti.
Domagoj se nije uputao u otvorenu bitku protiv Mleana - uostalom, to
nisu inili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici, jer im je mnogo blii
bio "partizanski" nain ratovanja. Zato je lukavo sklopio mir. Ni dud nije
vidio posebnog razloga za daljnji angaman, pa je, u skladu s tadanjim
obiajima, zatraio i dobio taoce te otplovio kui. Uzimanje talaca trebalo
je osigurati mir, ali se on ni taj put nije odrao due vrijeme.
Meutim, ubrzo su mletako-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi
plan. Iako e ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga budua
stoljea, sada ih je, barem za nekoliko godina, nadjaao konani obraun
Arapa sjedne, te Bizanta i Franaka, s druge strane 8 .
Zahvaljujui tome to je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija, Hrvatska se prvi put
nakon poetka 9. stoljea opet nala u glavnim tokovima evropske politi ke, ali s bitnom razlikom. Dok je prije ezdesetak godina bila tek objekt
nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etnikom prostoru, sada hrvatska vojna sila postaje subjekt, inilac
koji poziva ne samo bizantski car, nego, ini se, i franaki car Ludovik 9.
Konstantin Porfirogenet obavjetava da "hrvatske i ostale slavenske
arhonte stanovnici grada Raguze prevezoe na svojim brodovima u Langobardiju"10. Postojanje flote koja moe prevesti prilian broj vojnika, njihovo
oruje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) jo je jedan dokaz gospodarske
konjunkture 9. stoljea. Naime, u 9. se stoljeu gradi vei broj brodova ne
samo u Dubrovniku, nego i u susjednom Kotoru 11, ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12.
Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa, carska je flota intervenirala
i na drugoj obali Jadrana, gdje je napala neretvansku oblast, vjerojatno
zbog toga to su Neretvani 869. godine (slavenski gusari) opljakali posla nike Svete Stolice 13. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14.
8
Vidi, str. 203-6.

10
DAI29/113-5; Viz. izv. II, 19; Klal, Izvori 24.
11
A. Dabinovi, Moe li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. do danas?,
Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8, Kotor 1959, 11-33.
12
Z. Brusi, Podmorska arheoloka istraivanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin
sku lulcu. Radovi Zadar 16-17, Zadar 1969, 443-8.
13
Annales ecclesiastici, Annalium Baronium Epitomes, Pars altera, Coloniae Agrippinae
1540. 229, za 869. godinu.
14
Raki, Documenta, 360-1; ii, Povijest, 350-1; Fcrluga, Uprava, 69; Isti, L'amminis
trazione, 165 i d.
9
254
Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske, koja je i dalje, barem

nominalno, bila pod franakim vrhovnitvom 15, navijestivi time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budunosti. Naime, iz pisma
pape Ivana VIII. (872-882), koje se datira izmeu 873-876. godine, saznaje
se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. Logino je
pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima, ali im ni
to nije pomoglo. Domagoj se nemilosrdno obraunao s neprijateljima, pa
je ak, po svjedoenju sveenika Ivana koji to dojavljuje papi, ubio i onog
urotnika koji mu je otkrio zavjeru, jer se nadao da e time spasiti ivot 17.
Tako je papino upozorenje da "ako uistinu sazna ... da ti neki rade o glavi
nemoj ih kazniti smrtnom kaznom, nego kaznom progonstva" 18, ili stiglo
prekasno, ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno ogluio.
injenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno, mogao je biti doda tan razlog, uza sve ve navedene, da ga strani izvori ne simpatiziraju.
Kazna progonstva trebala se openito primjenjivati zbog toga to se, u
skladu s kranskom dogmom, ljudski ivot nije smio unitavati.
U drugom dijelu pisma papa se tui na Hrvate - gusare koji "pod
okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na krane.. ." 19 diplomatski
tvrdei da su opaine tih napadaa potamnile Domagojev dobar glas te
zahtijeva da vladar sprijei ovakve rabote, jer "tko ne ispravlja zloine
kada ih moe popraviti, sam ih vri". Iako papa kae da se "moe vjerovati
da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje", njegov
iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnou, a manje uvje renjem da je doista tako. Mogue je da je Domagoj ne samo znao za
gusarenje, nego gaje ak i poticao. Bio je to, bez sumnje, dobar i lak izvor
prihoda za drutvo u kojem ni teak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu
donosili nita vie doli preivljavanje.
Dakle, dvadesetogodinje primirje koje je, sudei barem po izostanku
bilo kakvih vijesti o napadima, vladalo u vrijeme Trpimira, radikalno je
prekinuto za Domagojeve vladavine. Podruje pljakanja se ak proirilo i
daleko na sjeverozapad, sve do zapadne obale Istre. Oko godine 875. su
"najgora plemena Slavena i Dalmatinaca poela pljakati istarsku pokra jinu; tamo su naime poharali etiri grada, to jest -Umag, Novigrad, Sipar
i Rovinj", kreu i na Grade, ali ih dud pobjeuje 20 . Prethodno su,
sakriveni, iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletaku lau,
svladali posadu i poubijali je 21. Usprkos injenici da ovi dogaaji pokazuju
kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica ibenika, Biograd, Nin,
moda ak i jo dalji Omi?) otisnuli dalje nego ikada, pa bi to pretpostav15
ii, Povijest 351.

17
ii, Prirunik, 201; Klai, Povijest 247.
18
19
20
Johannis chronicon venetum, c. 16 b; Andreae Danduli Chronica VIII, c. 5, 24; Raki,
Documenta, 365-6; Klai, Izvori, 25.
21
16
255
ljalo da su snani i sigurni u sebe, sljedea epizoda svjedoi, meutim, da

ipak nije bilo ba posve tako. Naime, Ivan akon nastavlja priu: "...
javljeno je gospodinu dudu Ursu da bi Slaveni htjeli prijei do grada
Gradea, pa je on s trideset laa doao do prije navedenog grada. Odatle
brodei prema Istri, hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uniti
da nitko od njih nije mogao pobjei ni vratiti se u domovinu..." 22 Iako se
moe pretpostaviti da je mletaki kroniar nastojao uveliati mletaki
uspjeh, ovakav izvjetaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je
pobijedio, pa se ini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno
snani da se suprotstave Mleanima u otvorenom sukobu.
Koju godinu potom Domagoj je umro. U pamenju Mleana ostao je
zabiljeen kao pessimus Sclavorum dux - "najgori knez Slavena" 23. Tek po
njegovoj smrti dud Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima
(Hrvatima), ali Mleani i dalje ratuju protiv Neretvana. Ako su Mleani o
Domagoju mislili sve najgore, teko je procijeniti to su mislili njegovi
podanici i kako se to dugorono odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. Naime, to
bi i nas pribliilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini
umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara. Valjalo bi,
naime, znati to je za Hrvatsku dugorono bilo isplativije, ali to e ostati
nepoznato, jer podataka koji bi posluili u takvoj analizi gotovo da i nema:
je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilina bogatstva pljakom ili se,
promiui interese crkve i potiui pokrtavanje, uvaavajui saveznike,
pa i eventualne suparnike i neprijatelje, nadati dugoronom boljitku kao
rezultat smirivanja situacije i poveanja trgovine?
Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije jo ni izabran, a ve je
"Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova, doavi iz Carigrada, potpomognut
carskom zatitom, prigrabio kneevinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24. Dogodilo se to 876-878. godine, pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rjeenje i u zaleu obale, na onom prostoru
gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo.
2. Osnutak teme Dalmacije

Vrhunac bizantskog angamana bio je, ipak, osnivanje teme Dalma cije25. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovoenjem Zdeslava
na prijestolje. Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na
ijem se elu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti.
To je bio bitan pomak od kasnoantike provincije, gdje su, izmeu
ostalog, te ovlasti bile razdvojene. Teme su se u Carstvu osnivale jo od
22
Raki, Documenta, 366; Klai. Izvori 25.

24
25
Ferluga, Uprava, 68 i d.; Isti, L'amministrazione, 168 i d. Starija je historiografija
smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata, dakle nakon
751. godine. To je ve razlonim argumentima osporio Ferluga, Uprava, 45 i tamo navedena
23
256
vremena Heraklija (610-641), prvo u Maloj Aziji, a potom i u zapadnijim

dijelovima drave 26. Osnivanje teme znailo je daje bizantska vlast vrsto
preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg, u principu, neposredno brani
interese cara u Carigradu. Tema je ujedno bila i oblik dravne organizacije
u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna linost mogla promp tno donositi sve kljune odluke bitne za odranje bizantske vlasti na tom
podruju. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je, manje ili vie
neposredno, bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost. Do druge
polovine 9. stoljea itavo je podruje dananje Grke i Albanije bilo
uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. Za opstanak bizantske
vlasti na hrvatskom prostoru najvanija je bila uspostava bizantskog
sustava vladavine na priobalnom podruju Jonskog mora, odnosno, ta monjih tema Kefalenija, Zakint i Dra 27. Prema tome, logino je bilo da se
stvori i tema na podruju Dalmacije. Povod tome bila je stalna prijetnja od
arapskih napada s mora, te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjaa i najopasnija) iz istonojadranskog zalea. Taj je pritisak
znaio da su mogui napadi i na kopnu i na moru. Makar je do osnivanja
teme dolo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu
snagu i mo, u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo
brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama. Za razliku od sredinjih
dijelova Carstva, u kojima su poetkom 7. stoljea, uspostavom temat skog sustava, vojnici postali i zemljoposjednici 28, u zapadnijim dijelovima
Carstva, pa tako i u Dalmaciji, zemljoposjednici su postajali vojnici.
Uzimajui u obzir tu tvrdnju, te uvaavajui konkretne odnose na teritori ju
bizantske Dalmacije, logino se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri
osnivanje teme poticano iz dravnog vrha, iz Carigrada, na temelju intere sa
itavog Carstva, a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem, potaknuto
nunou samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina, zainteresira nih da se brane. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omoguavaju
lit. Uostalom, uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogunost formiranja bizantske teme u
to doba, jer e Jadran priekati bizantsku akciju jo punih 50 godina. Upravo povodei se za
logikom "uvida u cjelovitu situaciju" jo su J. Posedel, Pitanje dalmatinskog temata u prvoj
polovici 9. stoljea, HZ 3, 1950, 217-9, te L. Margetl, Marginalije uz rad V. Koaka
"Pripadnost istone obale...", HZ 36, 1983, 264 i d., 283., tvrdili daje Bizant na arapske
napade poetkom etrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme. Pri tome im je posluio i
peat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. Schlumberger, Sigttlographie de l'Empire
byzantin. Pari 1884, 205-6, datirao 843. godinom, ali je Ferluga, Uprava, 65 i d.; Isti,
L'amministrazione, 165, s razlogom takvu dataciju osporio. N. Oikonomides, Les listes de
preseance buzantines des IXe et Xe siecles. Pari 1972, navodi sve sluajeve spominjanja
stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc;", [Le Traite de Philothee) 101, 105, 139, zatim "axpaxr\y6c,",
(Taktikon Beneevia) 247, 267. I u najnovijem radu L. Margeti, "Provincijalni arhonti"
Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije), ZRVI 29-30, 1991, 46-8,
ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8. godine.
26
Ostrogorski, Istorija, 98, 112 i d., 242 i d.; Takoer, Ostrogorski, Dela III: O datumu
sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji, Vreme postanka
tematskog ureenja, Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema, Postanalc tema Helada
iPeloponez, 90-156.
27
Opirno, Goldstein, Bizant, 150 i d.
28
G. Ostrogorski, Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema, Dela III, 139-40.
257
detaljniju analizu u tom pravcu, a ni historiari takva pitanja nisu

postavljali. Stoga je na spomenuto pitanje teko odgovoriti. Naime, ostaje
krajnje nejasno stoje osnivanje teme, dakle promjena na globalnoj razini,
znailo na lokalnoj razini, jer se zemljoradniko-stoarsko stanovnitvo
uz jadransku obalu ve i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo
koje strane, a jasno je da se plaenika vojska po kasnoantikom uzoru
vie nije mogla izdravati.
Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije, ali se
ini da su tematski sustav, odnosno bolja organizacija obrane donijeli
bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se vie ne spominju
albe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29, a sprijeeni su, ini
se, i napadi iz zalea kao onaj u doba Trpimira 30 . I Sklavinije su se
okoristile - dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu poeli pre davati vladarima u zaleu 31.
Napokon, iz priobalnih prostora gdje nastaje tema iri se prema unu tranjosti ba u to vrijeme kranstvo. Vjerojatno je toj akciji znaajno
pridonosilo i uenje irila i Metodija koje se od 864. godine iri u Morav skoj. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili
tradicije o boravku solunske brae ili njihovih uenika, vrlo je vjerojatno
da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili moda ve u ezdesetim
godinama, ali zasigurno do osamdesetih.
U prii o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje, ali ima mnogo
razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj irili
samo koju godinu ili koje desetljee poto su nastali; godine 864. braa su
iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrtavala puan stvo, uei ih glagoljicu i potiui ih na upotrebu crkvenoslavenskog u
liturgiji. Na pritube pridolog njemakog sveenstva, papa Nikola I. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim, a oni se spremno odazivaju kako bi
razjasnili nastale probleme. Na putu se zadrae due vrijeme u Blatnom
gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduevljeni
pristaa. Do Rima su doli vjerojatno ne mogavi mimoii panonske
dijelove Hrvatske 32, ali se takva pretpostavka ne moe i potvrditi. Mogue
je, naime, da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i
Ljubljanskoj kotlini. Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1.
godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s
Kristovim uenikom sv. Andronikom, a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku ast 33. U kompliciranim politiko-vjerskim zapletima sljedeih
29

Kati, Gottschalk, 8; Klai, Izvori 22.
31
DAI30/128-9; Viz. izv. II, 36; Klai, Izvori 27. U kakvoj je neposrednoj svezi plaanje
t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me , te k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l i i t a
miljenja. Usp., Raki, Documenta, 373; ii, Povijest, 388-9; Ferluga, Uprava, 69; Isti,
L'amministrazione, 170.
32
ii, Povijest, 370-1; Opirno o putovanjima solunske brae pie S. Antoljak,
30
Pravci kretanja irila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije, u: Antoljak, Hrvati,
97-110.
33
Raki, Documenta, 367; ii. Povijest, 370.
258
godina papa Hadrijan II. (867-872) i Ivan VIII. (872-882), iako prvotno
benevolentni prema slavenskom bogosluju (Ivan VIII. pie: "I ba nita ne
smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku.. .") 34, s
vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju otriji stav, ime
se u Moravskoj stvara specifino stanje - dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. Metodije je 879-880. godine za
ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni
jezik jo jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice, a sam Metodije
bude uzdignut u ast moravskog nadbiskupa. Meutim, iste je godine
papa Ivan VIII. ponovno zaotrio stav, jer je u pismu knezu Svatopluku
naredio da se sluba Boja mora drati najprije na latinskom, a tek potom
na slavenskom jeziku. Godine 881/2. Metodije je otputovao u Carigrad na
poziv cara Bazilija, a morao je proi i preko hrvatskih prostora, jer se tvrdi
da se iz broda iskrcao u Drau i do bizantske prijestolnice nastavio
kopnom35. Kada je 885. godine Metodije umro, na nagovor njegova supar nika, voe germanske stranke, njitranskog biskupa Wichinga, papa izdaje
strogu i odlunu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. Stoga su
Metodijevi uenici, birajui izmeu naputanja svojih uvjerenja i naputanja Moravske, izabrali ovo drugo i oigledno se uputili u Makedoniju i na
hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 . Razlog za odlazak
prema jugu, prema Dalmaciji, moe se traiti u injenici da su na bizant skom teritoriju mogli oekivati dobar prijem, jer je bizantska vlast po dravala njihovo uenje (primjerice, poslanik cara Bazilija I. otkupljuje
Metodijeve uenike na mletakom sajmitu robova iz idovskog ropstva) 37.
Na taj su nain, najkasnije do 885. godine, crkveni obred na slavenskom
jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore, prvo na teritorij pod vlau
bizantskog cara, a s vremenom i na hrvatski politiki teritorij.
Tako je sve intenzivnija, neposredna ili posredna bizantska aktivnost,
koja je dobrim dijelom ila preko gradova teme Dalmacije, utjecala, i to
vrlo pozitivno, na razvoj svih slavenskih drutava istonojadranskog zale a. Hrvatska je osamdesetih godina, u vrijeme Zdeslavova nasljednika na
Branimirovu prijestolju, doivjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac, pa
se ini daje do takvog razvoja moralo dijelom doi i pod utjecajem Bizanta.
U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj, ini se, teile smirivanju.
Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih, sada stiu i vijesti o novim
putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. Naime, papa
Ivan VIII. uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i
zamolio Zdeslava da mu olaka put kroz zemlje kojima vlada 38.
Meutim, Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka - vjerojatno iz
mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar, prven34
35
36
37
MGH, Epistolac 7, 224; Katli, Methodii doctrina, u: Uz poetke, 76.

ii, Povijest, 373.
Tako pretpostavlja il, Povijest 374-5.
V. tcfani, Tisuu i sto godina od moravske misije irila i Metodija, Slovo 2, Zagreb
1963, 18.
38
259
stveno zbog toga to je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku

suradnju s bizantskom temom Dalmacijom, a interesi susjeda su vrlo
esto mogli, a i morali biti opreni. Tako je ve 879. godine "neki Slaven,
imenom Branimir, umorivi Zdeslava prisvojio njegovu kneevinu" 39.
3. Branimir - Hrvatska u punom sjaju

Iako je Branimir doao na vlast nasilno i u suprotnosti s opeprihvae nim naelima nasljeivanja u to doba, njegova je vladavina obiljeena
mirom, graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog drutva. Tome je
dokaz i injenica da su po smrti Domagojevoj, a za vrijeme Zdeslavljeve
vladavine, mletaki dud Urso I. Badoer i njegov sin Ivan 876. godine sa
"Slavenima uspostavili mir" 40, i da je taj mir potrajao, barem to se tie
Hrvatske, praktiki do kraja 10. stoljea, dakle vie od sto godina.
Neki su historiari pretpostavljali daje Branimir bio "moda i Domago jev sin" 41. Iako se, dakle, o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo, nita
nije sa sigurnou ustanovljeno, ali to i nije pitanje od suvie velike
vanosti. Mnogo je vanije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doi i do
odreenih promjena u vanjskopolitikom poloaju Hrvatske. Prvenstveno
zbog toga to micanjem slabog bizantskog ovjeka, kakav je bio Zdeslav,
logino u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. Do takve bi promjene vjero jatno dolo i da Zdeslav nije bio zbaen. Intenzivna bizantska akcija
sedamdesetih godina na Jadranu i na irem priobalnom prostoru nije
mogla potrajati due vrijeme, jer Bizant nije imao ni toliko snage, pa ni
toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vjetinu troi u udalje nim zapadnim krajevima. Carigradskoj se administraciji zasigurno inilo
dovoljnim to je osnovana tema Dalmacija, dakle, to je stvoren jedan
vojno-politiki sustav koji je oigledno osposobljavao lokalno stanovnitvo
da samo osigurava vlastiti teritorij. Drugi je imbenik bio taj stoje frana ki politiki utjecaj bitno oslabio, u usporedbi s prvom polovinom 9. stolje a, odnosno moglo bi se ak ustvrditi daje definitivno nestao. Stoga ni vrlo
jaka bizantska nazonost nije bila prijeko potrebna. Sa svoje strane,
Hrvatska je i do tada, egzistirajui na rubovima tih carstava, bila dovoljno
udaljena od njihovih sredita da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti.
Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve vee zanimanje razliitih crkvenih sredita za nju. To je konkretno znailo da e doi do
intenzivnog pokrtavanja irih slojeva i njihova uklapanja u kranski
nain ivota. Svjedoanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru,
tako i njegovu prethodniku Domagoju. Ponovno je papa pisao hrvatskim
vladarima tek pola stoljea kasnije, u vrijeme vladavine Tomislava, a
39
Johannis chronicon venetum, VII, 20; Raki, Documenta, 366.
41
ii, Povijest, 384. O Branimiru i njegovu dobu vidi, Klai, Povijest, 250-60, i drugdje,
zatim Rapani, Biljeka, 179-190; B. Zeli-Buan, Papalvan VIII. i hrvatski vladar Branimir,
40
Maruli 12, 1979, 6, 495-9; Rapani, Hrvatska za Branimira.
260
potom tek u drugoj polovini 11. stoljea. I zato nije sluajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kranstvo najbre prodiralo u Hrvat sku. Nije mogue da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII.
(872-882) u pismu Branimiru kae kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no tovanje gaji prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 . To potvruje i injenica daje pronaeno ak pet kamenih natpisa
na kojima je uklesano Branimirovo ime, vie od svih hrvatskih vladara
ranoga srednjega vijeka zajedno. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je
vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava, to znai daje moralo biti i novca
i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati.
Prvenstveno zbog unutarnjih, ali i zbog vanjskih razloga, Branimirova
je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske drave. ini
se da o tome svjedoe ponajvie dva procesa: prvo, kao to je ve reeno,
vrhunac procesa kristijanizacije, a drugo jest injenica da se meu novim
kranima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije itilo i hrvatsko ime,
drugim rijeima, da se odvijao ubrzan proces etnogeneze.
Logino je pretpostaviti da pokrtavanje hrvatskog drutva u 9. stoljeu
nije posvuda teklo jednako brzo, te da su mogue vrlo razliite situacije,
od regije do regije. Meutim, injenica jest da, iako postoji mnogo vijesti o
pokrtavanju Hrvata, nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena, pa se ini da se do otprilike kraja 9. stoljea hrvatsko
drutvo uglavnom pokrstilo.
Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata
imena - ninskog biskupa Teodozija. On se, zahvaljujui svojoj funkciji,
ukljuio u komplicirana dogaanja na irem jadranskom i balkanskom
prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i drava (Hrvatska)
nad kojima on stoluje afirmirali. Papinstvo je eljelo ojaati utjecaj na
hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je, osim tradicionalno jakih
veza s istonom crkvom, svoj poloaj u posljednjih nekoliko desetljea
osnaio i akvilejski patrijarh. Stoga papa Ivan VIII. svoje tree pismo
prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "asnog akona i izabranog
ninskog biskupa Teodozija" 43. U njemu nalae Teodoziju, u skladu s
odredbama asnih otaca, da doe u Rim na posveenje. Tom se pozivu
Teodozije nije odazvao 44, ini se zbog toga jer gaje, kao njegov metropolit,
ve posvetio akvilejski patrijarh 45. Meutim, Teodozije je kasnije ipak
stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja - naime, poslan je u
misiju u Bugarsku, tamonjem kralju Mihajlu, ali nije poluio nikakav
znaajniji uspjeh 46. Konano je Teodozije zasjeo na poloaj splitskog nadbiskupa, ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se odrao na tom
42
Raki, Documenta, 8-9; Klai, Izvori, 28; Branimirova Hrvatska, 62-3.

Raki, Documenta, 12; il, Prirunik, 204; CD I, 15; Branimirova Hrvatska, 56-7.
44
ii, Prirunilc, 209-10; CD I, 19-22.
45
ii, Povijest, 385-6, smatra da Teodozije nije otia o, jer je rok za posveenje bio
pre kr a ta k. S upr otn o mi sli Kla i , P ov ije st, 252- 7, e mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki
patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u ast splitskog nadbiskupa - CD I, 19-20.
46
CD I, 19.
43
261
poloaju. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio, razlog je vjerojatno u

jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu eljeli postati sufragani
biveg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. Spor izme u hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit e se i u 10.
stoljeu.
Ne moe biti sluajno da su se pokrtavanje i etnogeneza odvijali
paralelno, dapae, ini se da je samo tako i moglo biti. Uz stvaranje i
Slika 24. Dio oltarne pregrade iz opota kod Benkovca
jaanje crkvene organizacije, koja namee u svakodnevnom ivotu sve

prisutniji kranski svjetonazor, logino je i da se hrvatsko ime neuspore divo lake iri meu okolnim Slavenima. O tom irenju hrvatskog imena
svjedoe i mjesta na kojima su naeni kameni natpisi s Branimirovim
imenom, od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita, dakle, na
prostoru dugom blizu 200 km, a nastali su oito u njegovo vrijeme.
Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava,
ukraeni karakteristinim pleterom. Najednom od njih, koji se sastoji od
kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata, naenog u opotu
kod Benkovca, stoji sljedee:
BRANIMIRO COM(es) ... DUXCRUATORVM COGIT(avit)
Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum - "Hrvati", stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu
Evrope.
262
Slika 25. Dio oltarne pregrade iz opota kod Benkovca
Iako su arhitrav i zabat naeni zajedno, nije potpuno jasno kako bi se

morao nadopuniti natpis koji nedostaje izmeu njih, a onda ni to u cjelini
znai natpis. Naime, po novijim itanjima natpis na arhitravu bi bio u
ablativu, pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). . Rapani nadalje zakljuuje
da se titule COM(ite) i Dl ne mogu odnositi na istu osobu 47. Jer, BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza
Branimira", a onda bi se logino moglo zakljuiti da postoji i neka druga
osoba koja se naziva dux Croatorum, a ivi i vlada u doba Branimira, te je
neto cogitavit, dakle "naumio". Meutim, u Benkovcu je pronaen ulomak grede sa slovima ...MEX5 koji, navodno, ima istovrstan pleterni ornament sa opotskom pregradom, te se logino nastavlja na nju. Tako bi se
prvi dio natpisa morao proitati kao 48:
BRANIMIRO COMMES
47
48
Rapani, Biljeka, 185.

Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 412-3. Pronaen je i dio desne oltarne pregrade s
263
Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronaenih u zidovima crkve sv. Mihovila (sv. Ambroza) u Ninu. Nakon
razliitih pokuaja njegove restitucije, natpis bi . se mogao proitati
ovako49:
/T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/
ORITHU... EGO TEUDEBERTUS ABBA(S)
PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI
ROG(AUI)... /QUIS/ (L)EGET ORET
PRO ME PEC(C)ATOR(E)...
Dakle, prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira, kneza Slavena ...(?)... Ja opat Teudebert dadoh ovo nainiti za spas due svoje. Tko
ita neka moli za me grenika" 50.
O tumaenju treeg i etvrtog dijela natpisa ne moe biti velikih dvojbi:
radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje due, a zatim, ako se
natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logino) od poetka quis l(EGIZT),
moe se proitati da "onaj tko ita, neka moli za mene grenika". Meutim,
prvi dio natpisa mogue je itati i tumaiti na vie naina: uobiajilo se da
se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom. Tako bi
Branimir na natpisu iz opota bio tituliran i comes i dux, a na onom iz
Nina kao dominus (domnus) i dw l.
Trei natpis iz Branimirova doba naen je u Muu, kao dio arhitrava
oltarne pregrade, i glasi 52:
(tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI
SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt)
DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione)
U istraivanjima od 1975. do 1987. godine na istom lokalitetu, te
sluajnim nalazima, u vie su navrata pronaeni novi ulomci koji su se
potom mogli sklopiti u sljedeu cjelinu 53:
+ INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R.........NTI
SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE).........VTVS VENIAT...
...PROVIDEN... B(EATI) PETRI... BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI)
SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT)
S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO)
natpisom ...RER... koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT), ali se taj ulomak za sada ne moe ni
prevesti ni protumaiti -vidi, Zekan, na i. mj.
49
I. Petricioli, Osvrt na ninske graevine i umjetnike spomenike srednjega i novoga
vijeka. Radovi Zadar 16/17, 1969, 336; Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 411-2.
50
Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 412.
51
Rapani, Biljeka, 185.
52
ii, Prirunik, 123; ll, Povijest, 393; Klai, Povijest, 257.
53
Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 407-11 i tamo lit.
264
Slika 26. Crkva sv. Kria u Mnu
Dakle, prijevod bi glasio: "Osvrni se, Kriste, i nebo ... (?) ... (u doba)
Branimira, godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo
888. i 6. indikcija" 54. Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja
-888. stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik.
1

265
etvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronaen je u drapnju

kod Bribira. Posvetni sadraj natpisa te spominjanje Branimira kao
vladara Slavena upuuje daje isklesan u slinoj prilici kao i ninski natpis,
te da mu je ninski natpis moda sluio i kao predloak 55:
/IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M)
CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS
C(VM).......MEA (A)EDIFICAVIM/VS/........EVTD MA(RIE)
BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/
Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira
kneza Slavena. Ja upan Pritina sa ... mojom, sagradismo .../? Blaene
Marije za mene grenika?/" 56.
Peti natpis na kojem je ini se uklesano Branimirovo ime naen je u
Otresu, selu izmeu Benkovca i Bribira; dodue, od pretpostavljenog
imena do danas je sauvan samo ulomak ANNI, doim je ulomak koji bi
mu mogao prethoditi (a glasi BR), izgubljen - spominje ga L. Marun jo
1927. godine57, pa bi se na to logino nastavljalo MERCP8:
+ IN N(OMINE) D(OMI)NI. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/
DVCI.
EGO C.......OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. S(AN)C(T)I GEORGII. S(AN)C(T)I STEFANI. S(AN)C(T)I MARTINI.
S(AN)C(T)I GRISOGONI. S(AN)C(T)E CRVCIS
Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza. Ja C.or uinih u ast Blaenoga Petra i Svete Marije, Svetoga
Jurja, Svetoga Stjepana, Svetoga Martina, Svetoga Krevana, Svetoga
Kria"59.
Iako je etnogeneza neprekidan proces, oigledno se on u 9. stoljeu, a
posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao, ako se pod tim terminom
podrazumijeva irenje hrvatskog imena. Naime, u prvoj polovini 9. sto ljea inozemni izvori, kada govore o stanovnicima istonojadranske obale
i njezina zalea, upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni", pa se ini kao
da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena. I ne samo to: oni
uope ne uoavaju da postoje istonojadranske drave, jer Poctum Lotharii
iz 840. godine spominje generationes Sclavorum, dakle "slavenske rodove",
kojima oigledno odrie bilo kakvu viu razinu drutvene organizacije.
Sudei po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronaeni, proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao
55

57
L. Marun, Ruevine Sv. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog
kneza Mutimira. SHP 1/1927, 305-6.
58
Zekan, Pet natpisa kneza Branimira, 413-8.
59
56
266
prilino velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porjeja Zrmanje

i okolice Zadra. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako
njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. G.) kraljevstvo" 60.
Ovaj e prostor i u sljedeim stoljeima biti sredite i jezgra hrvatske
drave, a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspjeno
jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. godine 61.
Osim toga, u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9.
stoljea prema njegovu kraju sve rjee upotrebljava termin "Slaveni", a
sve ee "Hrvati".
Meutim, pokuaji da se integriraju i osjetno vei teritoriji nisu u
ranom srednjem vijeku uvijek bili uspjeni. Primjerice, po svjedoanstvu
Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su doli u Dalmaciju odvoji se
jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. I ovi su imali nezavisnog arhonta,
koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62. I ovim se navodom potvruje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra
u Panoniji uvijek bila prilino izraena. U ranom srednjem vijeku bili su
rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijei Dinaride, bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije, i zavladati nad oba prostora.
Meutim, hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola
sve do obale Dunava i gotovo po itavom kraljevstvu Hrvata" 63. Iako to
hvalisanje splitskih sastavljaa isprave potjee vjerojatno iz druge polovi ne 12. stoljea i ne treba ga prihvaati zdravo za gotovo, ipak valja uoiti
koliko su za hrvatski prostor karakteristine granice to su ih oni odredili
za "kraljevstvo Hrvata".
Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom sveeniku
Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. Iako nije sauvano, u pismu
Branimir vjerojatno izraava vjernost i pokornost papi. To, naime,
proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. lipnja 879. godine.
Papa moli Branimira da njegova izaslanika sveenika Ivana sprovede
prema Bugarskoj, kamo se uputio, a istovremeno obavjetava: "...kada
smo sluili misu na rtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo
tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da moe ovdje uvijek spaen
tijelom i duom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneevinom, a poslije
smrti da se na nebesima veseli s Bogom..." 64 Cijelo pismo, a pogotovo
citirani dio, mnogi su historiari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konanim dokazom da je Hrvatska meunarodno priznata drava 65 .
Meutim, ini se da, vodei strogo rauna o kategorijama ranoga srednje ga vijeka, takvi termini ne postoje. injenica jest da u to vrijeme nema niti
60
61
62
63
64
65
Kati, Gottschalk, 9; Isti, Rasprave i lanci, 109.

Raki, Documenta, 8-9; Klai, Izvori, 28; Branimirova Hrvatska, 50-1.
ii, Povijest 363 i d.; Klai, Povijest, 250 i d.
267
potpuno samostalnih drava u smislu pravne terminologije 20. stoljea

(jer i bizantski car, kao autokrat, djeluje u "suradnji s Bogom", a i papa je
samo servus servorum Dei - dakle, "sluga slugu Bojih"), niti da ima, s
druge strane, potpuno pokorenih teritorija 66. Naime, osvaja najee nije
imao snage da neposredno i stalno utjee na zbivanja u krajevima koji su
mu pripali. "Neovisnost" se u dananjim kategorijama usko povezuje s
pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali jo pravnici 16. stoljea.
Neovisnost, odnosno suverenitet, kategorije su koje u razliitim razdoblji ma znae razliito, a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo znaenje
kao danas. Opasno ih je apsolutizirati, pogotovo ih nekritiki prenositi u
vrlo specifine odnose druge polovine 9. stoljea. Valja se, dakle, u analizi
kloniti tih termina - stoga se moe rei da je tijekom cijelog 9. stoljea
polako i postupno nestajalo bizantsko i franako politiko vrhovnitvo
nad Hrvatskom. Drugim rijeima, Hrvatska se tog vrhovnitva sporo oslo baala i, paralelno s time, afirmirala u okolnom svijetu, pa i na itavom
evropskom prostoru, kao samosvojna politika jedinica. injenica da
papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje
samom inu jo vee znaenje od obostranog dopisivanja. Time se Hrvat ska, naime, uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" to nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kranskog poglavara i vladara kao kranina
(katolika), stvoren odailjanjem pisama. I to je zapravo bit "meunarodnog
priznanja". Budui da ono nije formalno moglo stii ni od kojeg meuna rodnog subjekta (pa ni od pape), to znai da "meunarodno priznanje"
stie kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim podruji ma, pa i u itavoj Evropi, da Hrvatska postoji kao imbenik na Jadranu i
na panonskom prostoru, odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela
Jadrana idu prema zapadu (podruju dananje Italije), sjeveru (Panoniji) i
istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim
dijelovima Evrope. Papa je bio jedina osoba do ijeg se priznanja takvog
faktinog stanja i dralo. On je to inio u skladu s Konstantinovom
darovnicom, Izidorovim Dekretalijama i tadanjom praksom, kao onaj koji
je iznad naroda i kraljevstva, koji "postavlja narodima prvake po itavoj
zemlji"67. Papa je, dakle, priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum
terrenum) i logino je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira
naziva princepsom. Uostalom, takvo "meunarodno priznanje" bilo je rezultat specifinog odnosa snaga u odreenom trenutku, ali ubrzo potom
stanje se promijenilo. Naime, u jednom od sljedeih pisama papa se opet
obraa Branimiru sa zahtjevom da mu itav njegov narod obea vjernost.
66
U tom smislu raspravlja i Beuc, Povijest institucija, 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne
samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare", ali p apa nije bio obian
feudalac, usporediv s drugim vladarima.
67
Enciclopedia cattolica VI, 582-4. Detaljno o tadanjoj situaciji: J. Lui, Crkvene prilike
u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92), Croatica Christiana Periodica 17, god. X, Zagreb
1986, 1-16.
68
Raki. Documenta, 9; Branimirova Hrvatska, 62-3. O tome raspravlja i Rapani, Hrvat
ska za Branimira, 16.
268
Budui da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati rije nego je

kasnije ne odrati, oigledno se papa bojao da se Branimir nee
pridravati vazalske prisege, tovie, da je za tu bojazan imao i valjane
razloge69.
Prema tome, nita se nije dogodilo odjednom i mnogi su dogaaji
prethodili ovome to je dosegnuto u doba Branimira. Samostalnost su,
barem u teoretskom smislu, hrvatski knezovi iskazivali ve od Trpimira,
stavljajui sebe u poseban odnos prema Bogu, u kojem hrvatski vladar s
Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoe o
hrvatskoj samostalnosti. Primjerice, ve za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem, kao to e se desetljee kasnije obraati
Branimiru. Dodue, Branimira hvali, a Domagoja upozorava, pa ak i
kudi, s Branimirom je u neku ruku prijatelj, dok s Domagojem to zasigur no nije, ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno vanu ulogu - papa
jasno priznaje svojim pismima da na istonojadranskoj obali i u njenom
zaleu postoji vladar i pripadajua mu drava dostojni njegova obraanja.
To potkrepljuje i injenica da preko Branimirove drave alje poslanika u
Bugarsku, a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika
kojega aljemo k narodu Bugara da ivog i zdravog propustite ... a sve to
mu bude potrebito u hrani i odjei da mu za ljubav Boju pripremile..." 70.
4. Muncimir i prvi vjesnici krize

Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne drave u doba
Branimira prirodno je moralo doi do odreenog zastoja u razvoju ili, moe
se rei, promatra li se cijelo 10. i prva polovina 11. stoljea, i do odreene
krize.
Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim to se u hrvatskoj historiografiji do
sada o ovom razdoblju openito mislilo. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj", pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o
tome govore? Naposljetku, koji su tome uzroci? Nakon Branimirove
vladavine, vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima, za
njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oi gledniji, ali e se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih
nasljednika.
Muncimir je postao hrvatski vladar izmeu 888. godine, kada se po sljednji put spominje Branimir, i 892. godine, kada je u izvoru zabiljeen
kao vladar71. Za Muncimirove vladavine, koja se vjerojatno produava i u
prvo desetljee 10. stoljea, jer se tek 914. godine kao hrvatski vladar
spominje Tomislav, na hrvatskom prostoru pod njegovom vlau nije bilo
69
70
71
ii, Prirunik, 207-8; CD I, 18-9.

CD I, 12; Vidi i Rapani. Hrvatska za Branimira, 16.
269
dramatinih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom

dijelu Hrvatske.
Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku
slinu Branimirovoj, ali je dogaaja koji su zabiljeeni mnogo manje:
nema papinih pisama, nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske, nema ni napada Hrvata na brodove uz istonojadransku obalu, a
i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom
negoli u Branimirovo doba. Za sada je s Muncimirovim imenom pronaena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istraene u Uzdolju
kod Knina72.
OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM
D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J ... (h)IC BENE
CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR
Dakle, 895. godine je ovo zdanje podigao Muncimir - nazvao se princeps, to je i nova titula, izmeu ostalih, koju sam sebi nadijeva hrvatski
vladar (dodue, ve je papa 879. godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73.
Poto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko
posjedovanja crkvice sv. Jurja na Putalju 74, o tome je presudio Muncimir.
Sauvana je i darovnica o ijoj vjerodostojnosti postoje razliita milje nja75.
Nasuprot zatiju u prijadranskim krajevima, u ovo vrijeme izvori pono vno izvjetavaju o zbivanjima u Panoniji. Posljednji karolinki vladar
Karlo (Debeli) godine 884. krenuo je na Moravsku, a zatim se uputio
prema Italiji. Na putu je preao preko zemlje "kneza Braslava, koji je u to
vrijeme drao vlast izmeu rijeka Drave i Save ... zatim se preko Kranjske
otputio u Italiju"76.
Fuldenki anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim
grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. Potom je Arnulf, prestraivi se sve vee opasnosti od Maara, prepustio Braslavu i
72
Tekst je rekonstr uira o L. Mar un, Ruevine crkve Sv. Luke na U zdolju kod Knina sa
pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira, SHP 1/1927, 284 i d.; ii, Prirunilc, 124;
ii, Povijest, 395; Klai, Povijest, 264.
73
Raki, Documenta, 9.
74
75
Za Rakog, u: Raki, Documenta, 14, isprava nije nimalo sumnjiva; M. Barada, Dvije
nae v ladarske isprav e , Cr oa tia sac r a 7, 1937, 62-5, p ot vr uje nje z inu vje r odost oj nost,
doim Klai, Povijest, 259-61; Ista, Diplomatika analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih
vladara I, HZ 18, 1965, 247, s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom sluaju
vodi o" , s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr e ta k, e sha tokol . ne
odgovaraju tipu vladarske isprave 9. stoljea..."
76
Ra ki, D oc ume nta, 379. O Kar lu: CM H II I, 59-62; Br a ndt, Sredn jov je k ov no doba,
243-6.
77
Annales Fuldenses, I, 408.
78
Raki, Documenta, 380. Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona
270
podruja Panonije sjeverno od Drave, zajedno s gradom Paludarum

-gradom na movarama 79. Bio je to i posljednji spomen Braslava u politikim zapletima pred konano maarsko zaposjedanje Panonije. Obrana
dotadanjih slavenskih prostora nije uspjela, pa je hrvatski prostor izme u
Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu, s kojima je,
ini se, intenzivno komunicirao desetljeima, jer e to spreavati vrsta
granica maarske kolonizacije prema Dravi i sve jaa vlast germanskih
vladara u krajevima tajerske. Takav razvoj pridonijet e krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10., pa i u 11. stoljeu utonuo u mrak
neaktivnosti. To je bitna razlika u odnosu na 9. stoljee, kada je Panonska
Hrvatska bila unutar franakog interesnog podruja - pa je tako Braslav
otiao u Akvileju, a njegov je posjet zabiljeen u edadskom evandelistaru, ba kao i Trpimirov i Branimirov 80.
Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle, a ono pobuuje
nova pitanja, jer nije ni hrvatsko (slavensko), kao to ih je veina u
Panoniji (primjerice, Ljudevit, Ratimir, Braslav), a ni tipino kransko
(kao Petar, Dimitrije, itd.). To je zapadnoevropsko, franako ime s romanskim sufiksom, pa su mogua dva rjeenja: ili je Ventescella Hrvatica
(Slavenka) kojoj su roditelji, pod pritiskom franakog pokrtavanja i kul ture openito, dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da
bi se udala za slavenskog kneza. Prihvatili bilo koje od dva rjeenja, ono
svakako pokazuje da je hrvatsko drutvo u Panoniji bilo intenzivno i
duboko povezano s okolnim krajevima.
Arnulfovo je poslanstvo 892. godine dolo "rijekom Odrom sve do Kupe,
a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. Vrlo detaljno poznavanje
podruja na junim obodima dananjeg Zagreba, koje kao mjesto
dogaanja ranosrednjovjekovni izvori inae vrlo rijetko spominju, govori
daje ono ipak imalo, ako nita drugo, barem znaajnu prometnu funkci ju. I nalazi karolinkih maeva u Podravini svjedoe o intenzivnom prome tu
na tom podruju. Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom, o kretanju franakih vojski na njega, o njegovu povezivanju s
plemenima u dananjoj istonoj Srbiji, o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji - a sve to poetkom 9. stoljea - svjedoe da ova zbivanja
krajem 9. stoljea nisu sluajna 82 . No, dolaskom Maara takvi su se
procesi praktino odjednom prekinuli.
to se tie junih dijelova Hrvatske - "Hrvatske" i "Dalmacije" - ne
moe se smatrati sluajnou to to je pisanih podataka vrlo malo i to
vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. u 10. stoljee. S druge
strane, u Evropi se odvijaju znaajni dogaaji, biljee ih i kronike, ali o
na Muri u tajerskoj, u Austriji. O Arnulfu: CMH III, 64; Br andt, Srednjovjekovno doba,
243-6, 265-9. '
79
Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na uu Sale u Balaton -Szalavar vidi, Raki, Documenta, 381.
80
Raki, Documenta, 383; ii, Prirunik, 125; Klai, Izvori, 22-3.
81
Annales Fuldenses, I, 408; Raki, Documenta, 380.
82
Vidi, str. 166-7],
271
zbivanjima u Hrvatskoj nema ni rijei. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle take lae, niti preko Hrvatske idu neka poslanstva, niti stiu neki cijenje ni
pojedinci, niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u meunarodnoj
prepisci. Sva aktivnost Hrvatske, kako dalmatinskih, tako i panonskih
krajeva, jasno izraavana tijekom 9. stoljea, sada je poela zamirati.
Doputeno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuvie veliki financij ski, odnosno gospodarski napori kakve siromano hrvatsko (pa i openito
druga slavenska) drutvo istonojadranskog zalea nije moglo izdrati u
duem razdoblju, pa je moralo doi do odreene stagnacije. Problem je bio
u tome da je trebalo osigurati, akumulirati vie novca nego to su bili
realni prihodi. Sredinje podruje hrvatske drave u to je doba praktiki
bez nekog veeg naselja i luke na moru. Uostalom, ta prostranstva
-dananja Dalmatinska zagora, Bukovica i Cetinska krajina - oduvijek su
bila, a i danas su, najsiromaniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija.
Iako su Hrvati izali na more, pa se ak moe rei i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu, ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. stoljea ta
zemljoradnika proizvodnja (ukljuujui pri tome i Panoniju) neusporedi vo vanija od pomorstva. Poetni polet potaknut novim kontaktima, pokr tavanjima, trgovinom, izgubio je tijekom desetljea svoju prvotnu snagu.
Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraenija, vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski imbenici: krajem 9. i poetkom 10. stoljea stvara se oko
Hrvatske bitno nova situacija. Nestaje bizantske i franake aktivnosti, a
pojavljuju se nove sile -Maari i Bugari. Meutim, razlika izmeu njih bit
e velika. Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van, oigledan u pokrtavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog drutva,
dotle su se Maari i Bugari pojavili ponajvie kao osvajai, to se na
Hrvatsku moralo negativno odraziti.
Karolinko je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887). On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva, ali ga je svrgnula
aristokracija. Potom je na teritoriju biveg Carstva formirano sedam dra va s izbornom kraljevskom vlau, to je znailo da praktino nestaje
utjecaj Karolinkog Carstva u Hrvatskoj - meutim, i samo Carstvo nestaje.
Iako se razdoblje od polovine 9. stoljea do smrti Bazilija II. 1025.
godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83, poetak
10. stoljea znaio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu, pa i ponienje za
bizantsku dravu. Krajem 9. stoljea postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927), za ije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosie
vrhunac. Odmah je poveo rat protiv Carstva, ali mu se ono uspjeno
odupiralo. Meutim, usmjerivi znatne snage na obranu od Bugara, Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. Armenija i Kilikija bile su
izloene arapskim napadima, arapska mornarica je osvojivi Abidos stigla
ak na domak Carigradu. Meutim, za hrvatsku su povijest vaniji porazi
na Zapadu: ako je Bazilije I. i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana,
njegov nasljednik Lav VI. Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju.
83
272
Ostrogorski, Istorija, 212 i d.
Godine 902. pala je i Taormina, posljednje tamonje bizantsko uporite.

Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito
opljakala Solun, drugi po veliini i znaenju grad u Carstvu, a zatim se
povukla. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala
uloeni vojniki napor i novac.
Po smrti Lava VI. Mudrog 912. godine vlast je naelno preuzeo njegov
sedmogodinji sin Konstantin VII. (umro 959). Godinu je dana umjesto
njega kao regent vladao stric Aleksandar, a po njegovoj smrti stvara se
regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na elu. Sva ova previranja
iskoristio je Simeon i 913. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. Iako nije ni pokuao osvojiti grad, ustupci bizantske vlade bili
su vrlo veliki: Simeon je proglaen "carem Bugara" (stoje, dodue, mnogo
manje znailo od "cara Romeja" ili samo "cara"), a obeano mu je i da e se
malodobni car Konstantin VII. oeniti njegovom kerkom. Obeanje nije
ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi oduit e se sve do Simeonove smrti. To e se neposredno odraziti i na junoslavenskom prostoru
na kojem e Bugari poraziti Srbe i bezuspjeno ratovati protiv Hrvata 84.
Kada je Bizantu krajem 9. stoljea zaprijetio Simeon, car Lav VI. poziva
u pomo Maare koji su tada naseljavali prostor izmeu Dnjepra i Dona.
Maari su napali Bugare s lea, porazili ih vie puta i opljakali sjeverne
bugarske pokrajine uz Dunav. Meutim, Simeon je iz pricrnomorskih
stepa pozvao ratoborne Peenege da istisnu Maare. Poto su bili poraeni, Maari krenue dalje na zapad i doselie se u krajeve u kojima je i
danas njihova drava. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima.
Maari su zavladali tim prostorom, zaustavili pretpostavljeni germanski
prodor prema istoku i jugu, a maarizacijom autohtonog stanovnitva
mijenjaju i etniku sliku Panonije, pa su u duem razdoblju junoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku. Hrvatska u doba
Tomislava obranila se od njihovih pokuaja da prodru dalje na jug.
84
Vidi, str. 289-90.
273
IX. Tomislavovo
doba
1. Tomislav izmeu mita i stvarnosti
U takvoj je situaciji Muncimira oko 910. godine naslijedio Tomislav.
Iako je Tomislavova vladavina znaila i privremeno jaanje Hrvatske,
znaenje toga ne smije se prenaglaavati. Tomislava i njegovu vladavinu
valja smjestiti u realne okvire unutranjih prilika u Hrvatskoj i
vanjskopolitike situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili
mogui.
Meutim, hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili
neto vie godina ispisala vie stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru. U nebrojenim lancima, raspravama, novinskim napisima,
prvo su historiari, pa zatim publicisti i drugi, slavili veliinu Tomislava i
njegove vladavine, iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj, daje siromanu i
beznaajnu hrvatsku dravu, stijenjenu u dalmatinskom i primorskom
zaleu, proirio na priobalni pojas i otoke, prodro s vojskom daleko na
sjever, do Drave, te daje u velikim bitkama pobijedio Maare i Bugare, sile
pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa. Naposljetku, Tomi slav je, navodno, bio i utjecajan faktor na splitskim saborima. Razlozi
stvaranja takvog miljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani. Nastojat u
ih izloiti prilino detaljno, zato da bi bila jasnija razlika izmeu opih
vjerovanja i onoga to se moe ustanoviti iitavanjem izvora 1.
Prvi zakljuak koji se namee jest da su izvori o Tomislavu i njegovu
dobu mnogo oskudniji nego to bi se oekivalo da e ostaviti razdoblje
takva svestrana jaanja drave. Zapravo, izvori o Tomislavu govore ak i
manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. i 20. stoljeu ostali
u mnogo slabijem sjeanju. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu.
Da nema nekoliko vie ili manje uzgrednih podataka, razbacanih po
izvorima iz razliitih vremena, za Tomislava se ne bi ni znalo. Izvori su ovi:
U intitulaciji pisma pape Ivana X. (914-928), namijenjenog dalmatinskom sveenstvu, samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Vieviu - "u vrijeme presvetog pape Ivana, dok je u pokrajini Hrvata i u
1
Vidi, detaljno, Goldstein, Tomislav.
274
Tomislavovo doba
krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav..." consulatu.peragente

in
provincia
Chroatorum
et
Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2.
Isti papa alje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup ...
ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata ..." - Tamislao, rege
Chroatorum 3.
U katalogu splitskih nadbiskupa, to je 13. poglavlje djela
Historia Salonitana splitskog arhiakona Tome, stoji:
"Nadbiskup Ivan bio je godine 914. u vrijeme kneza
Tomislava ..." -Tamislao duce. 4
U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav
koji
je bio
snaa
n, ali
ne
tako
kao
njego
v
brat.
Za
Tomi
slavo
va
vlada
nja
pokre
ne
kralj
Ugra
imen
om
Atila
vojsk
u da
ga
svlad
a.
Alije
kralj
Tomi
slav,
hraba
r
mladi
i
snaa
n
ratnik
,
vodio
s
njime
mnog
o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i

keri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5.
Osim ovih izvora, i Konstantin Porfirogenet u DM govori o
Hrvatskoj Tomislavova vremena, ali njega uope ne spominje:
"U ono dakle vrijeme isti Bugari provalie u Hrvatsku s
naoruanom etom Alagoboturovom. Hrvati ih ondje sve
poubijaju ... Simeon, vladar Bugarske, uputi vojsku na Hrvate
i, zametnuvi s njima bitku, poraen posvema izgubi sve svoje
ete ..."6. Spominju se i podaci koji govore o vremenu
Tomislavovih nasljednika: "Krtena Hrvatska postavlja do 60
000 konjanitva, a do 100 000 pjeatva i sagena do 80 i
kondura do 100. Na sagenama imaju po 40, a kondurama po
20, a na manjim kondurama po 10 ljudi... Tako veliku mo i
mnoinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera..." 7
Splitski arhiakon Toma, kao prvi historiar-kroniar koji
spominje Tomislava svjedoi daje za njegova ivota (12001268) postojalo nejasno, slabo sjeanje o zbivanjima u 10.
stoljeu. Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav vaan samo
kao osoba kojom 914. godine datira vrijeme Ivanova
biskupovanja, a potom njegove navodne uspjehe uope ne
spominje. S druge strane, Toma izriito tvrdi kako su tek
Drislav (od oko 970. godine) i njegovi nasljednici nazivani
kraljevima Hrvatske i Dalmacije.
Ni Ivan Tomai, pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16.
stoljea, ni Ivan Lui, pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae
libri sex, uope ne spominju Tomislava. Lui spis splitskih
sabora smatra falsifikatima 8 . Tomislavovo ime iz zaborava
iznio je Franjo Raki potaknut injenicom da se hrvatski vladari
u 9. stoljeu, a djelomino i u 10., nazivaju duces -knezovi, a
tijekom vremena sve ee reges - kraljevi. Raki nastoji odgo2
Klal, HSM, 95; Klai, Izvori, 30. Ovdje je consulatu samo uvjetno
preveden kao "kon
zul", jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje; Takoer, J. Lui,
Kralj Tomislav
i njegovo doba. Nastava povijesti 2, 1973, 32-43.
3
Klai, HSM, 96; Klal, Izvori 31.
4
Raki, Thomas 36; Toma, Kronika 42; Klai, Izvori 30.
5
Moin, LJPD, 57-8; Klai, Izvori, 29.
6
DM 32/126-8; Viz. izv. II, 56; Klai, Izvori 29-30.
7
DAT31/71-6; Viz. izv. II, 45; Klai, Izvori 41.
8
Ioannis Lucius, De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex, liber II, caput VI,
Amsterdam
1666.
275
voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao ovjek svog vremena, ali je ono
u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska
kneevina preobrazila u kraljevinu?". 9 Pri tome mu je kljuni podatak da
je Tomislav 914. godine bio jo dux, a 925. godine u papinu pismu rex.
Stoga je zakljuio da je u meuvremenu Tomislav morao postati kralj.
Proglasio se kraljem ili sam, ili je to uinio papa. U cijeloj raspravi dokazni
postupak Rakog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i
jaim argumentima. Budui da neposrednog dokaza o krunidbi nema,
jaanje hrvatske drave i Tomislavova snaga kao vladara, pobjede nad
Maarima i Bugarima, bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe.
Ivan Kukuljevi je elio "popuniti podatke, to ih je Raki priopio, i
nadovezati svoje misli o tome predmetu". 10 Pokuao je dokazati kako se
Hrvatska upravo u ovo vrijeme proirila do Drave i Dunava, prodrla
duboko u Bosnu, a prikljuila i Zahumlje. Naravno, Tomislav je bio "kralj
Hrvatske i Dalmacije", a vladao je i cijelom bivom bizantskom Dalmaci jom. Tomislav je bio i iznimno vana linost na splitskim saborima, a prije
njih odranje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. Po prii iz
Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina, to je bio sabor na Duvanjskom polju, a okrunjeni se kralj zvao Budimir. Proglaenje Tomislava
-Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara.
Nakon Rakog i Kukuljevia itav je niz pisaca propagirao, proirivao i
obogaivao ove teze 11, pa je dananji "kralj Tomislav", kako je konstruiran u
svijesti Hrvata, plod spleta politiko-historiografskih okolnosti i zbiva nja
u posljednjih stotinjak godina. Dakle, to se danas, na temelju analize
izvora, moe rei o Tomislavu?
2. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom

Reenica iz izvjetaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu.
peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zakljuiti da
Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. Meutim, smisao
reenice nije jasan; krajnje je dvojbeno moe li se iz nje zakljuiti kako su
hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula, odnosno prokon zula - upravnika njihova teritorija. Naime, consulatu u tadanjem jeziku
moe oznaavati samo vlast na nekom teritoriju, neovisno o tome kakvu je
titulu dotini vladar nosio. 12 Nema potrebe ni za kakvim domiljanjem ili
konstrukcijama 13 - potrebno je doslovno prevesti i shvatiti - "vladao je u
pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija". Genitiv plurala "Dalmacija" mo9
F. Raki, Kada i kalco se hrvatska kneevina preobrazi u kraljevinu. Rad JAZU 17,
Zagreb 1871. 70-89.
10
I. Kukuljevi Sakcinski, Tomislav, prvi kralj hrvatski. Rad JAZU 58, Zagreb 1879, 1-52.
11
Vidi, na primjer. D. Gruber, Iz vremena kralja Tomislava, ZKT, 318-41.
12
Takvo, tono objanjenje, daje I. Kukuljevi-Sakcinski, Tomislav, prvi kralj Ivvatski,
Rad JAZU 58. Zagreb 1879, 1-52.
13
Kcrluga, Uprava, 80-2; Isti, L'amministrazione, 186.
276
Tomislavovo doba
e se tumaiti na dva naina - prvi, da se odnosi na podruje tadanje

bizantske teme, to bi znailo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do
Draa. Druga je mogunost da se misli na kasnoantiku provinciju Dal maciju, kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela.
Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu, ak i na dio zapadne
Srbije i Crne Gore. Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako blia tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. Sintagmom injinibus Dahnatiarum eljelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. Bez obzira smatra li se da
termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u
bizantsko, jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad itavim prostorom
- naime, postoje samo dvije kasnoantike Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana, a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. Odnosno, ako se misli
na bizantsku temu - ona se dijeli na Inferior i Superior - dakle, na Donju i
Gornju, pri emu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom.
Dakle, izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija
Dalmacija.
Uostalom, u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se
izvorima hrvatski vladari spominju iskljuivo kao arhonti. Dakle, to su
"oni koji vladaju" ili "vladari". Za Bizantince su arhonti, po bizantskoj
vladalakoj ideologiji, samo carevi vazali kojima car iskljuivo moe "nare ivati". Meutim, podruje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar
Carstva, nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica.
Uostalom, protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena
Hrvatskoj svjedoi i sam tekst o splitskim saborima iz 928. godine u kojem
papa Leon VI. konano ukida ninsku biskupiju. U njemu on jasno razli kuje splitsko podruje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politika entiteta 14 - "hoemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji ... a Grguru koji je, iskoristivi
pogodno vrijeme, postao biskupom u zemlji Hrvata, nalaemo da slui
jedino u skradinskoj crkvi..."
Iako su sauvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni, pa nije ba
suvie sigurno pozivati se na njihovu utnju, ipak se ini da nema cezure
koja bi znaila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila preputena
uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15. Takav potez protivio bi se
14
Rakl, Documenta, 196; Klai, Izvori, 37.

S. Antoljak, Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru, 14-5, Zadar 1976, 23-4, takoer, u: Antoljak, Hrvati, 267-284, pokuao je rijeiti
ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog asa
se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom', tj. pravim vladarom. Moda
se tada Tomislav i okrunio za kralja. Drugim rijeima, on je i kao kralj i konzul vladao
Hrvatskom i Dalmacijama. Ovo je dobio od Bizanta..." Nije uope jasno otkuda podatak daje
bizantski car dao "kodikil ili povelju", pa zatim, otkuda se najedanput pojavljuje naslov
august. August nema nikakve veze s titulom rex, te u latinskoj i grkoj terminologiji ima vrlo
jasno, nedvosmisleno znaenje: svakako ne moe znaiti "pravi vladar". Nadalje, to bi to
znailo "pravi vladar", a to, na primjer, "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih
kombinacija, Antoljak zakljuuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta.
15
277
tisugodinjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje poasnim naslovima

i formalnim astima strane vladare, ali da ni u kojem sluaju ne preputa
dijelove svog teritorija 16. Primjerice, Mihajlu Vieviu nadjenute su visoke
bizantske titule anttpata i patricija, ali nema nikakve potvrde da mu je
preputen neki teritorij 17. Mogue je pretpostaviti da Tomislav nije nita
pitao bizantsku vlast, ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa ak i sukobu)
u nekom izvoru zasigurno ostala zabiljeena. Takvim se kombinacijama
protivi oigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se
pokorili Herakliju, oni dobivaju danak, miroljubivi su - ne izazivaju rato ve, itd.). Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija, sigurno
je da nikakvih simpatija ne bi bilo. Ni injenica da se na splitskim
saborima odluuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju drava
(bizantske Dalmacije i Hrvatske) nita ne dokazuje. Tada se jo papa, pa i
velik dio crkvene organizacije, povodio za kasnoantikom administrativ nom podjelom i smatrao bivu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem.
tovie, jo ju je proirio i pridodao joj sisaku biskupiju.
3. Splitski sabori - uloga Grgura Ninskog

Tomislav je bio nazoan na splitskim saborima, pa bi se iz toga moglo
zakljuiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima,
ali sve to se dogaalo na splitskim saborima 925. i 928. godine i to se
Tomislavu tamo dogodilo, svjedoi da nije imao vlast nad tim gradovima.
Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru, za
kojeg se Tomislav otvoreno zaloio, bio je vrlo neprijateljski 18. Stoga je na
splitskim saborima Tomislav doivio, moe se rei -ponienje.
Na saboru se moralo odluiti koji e od biskupa na podruju bive
rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku ast, dakle, moralo se
16
G. Ostrogorski, Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale, Dela V, 263-278; L.
Margeti, Marginalije uz rad V. Koaka "Pripadnost istone obale...", HZ 36, 1983. 275-81,
ralanjuje vijesti o pripadnosti nae obale u doba Tomislava. Nakon eruditske i sustavne
analize, autor zakljuuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom podruju. Iako se teko
sloiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopavanjima, u cjelini su krajnji
zakljuak i sve to iz njega proizlazi, apsolutno prihvatljivi. Pri tome je Margeti upotrijebio i
akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore, te drugi komparativni materijal. Stoga
nakon radova J. Ferluge, N. Klai te L. Margetia pitanje pripadnosti istonojadranske obale
u doba Tomislava valja smatrati rijeenim. Uistinu, inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog, na razne naine prevodivog i tumaivog ablativa apsolutnog i konfrontirati
ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih injenica, koje govore suprotno, mislim da je od
poetka promaen posao.
17
Raki, Documenta, 393; DAI 33/16; Viz. izv. II. 60. Jedini se put u DAI spominju
zajedno te dvije titule u sluaju vojskovoe Konstantina Libosa. osobe careva povjerenja
-vidi. DAI 43/44.
18
Uostalom, ti se sabori odravaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoi
papinstva, u vrlo kompliciranim meunarodnim okolnostima. Ivan X. (914-928) je postao
278
Tomislavovo doba
rijeiti pitanje crkvene jurisdikcije, a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju

"Metodijeve nauke" - slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice. Iako su svi
biskupi, ukljuujui Grgura, eljeli postati metropoliti, odlueno je da
"ona crkva i grad, gdje poivaju svete kosti blaenoga Dujma, ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov
... neka biskup Hrvata zna daje, kao i svi mi, podloan naoj metropolitskoj crkvi" 19. Tako je hrvatski biskup, iako je stolovao na mnogo veem
podruju, ostao bez metropolije, jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i
uvanjem kostiju sv. Dujma. Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa,
jer mu ni u kojem sluaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa
susjednog bizantskog teritorija. Grgur se potom alio Rimu, ali je i tu
odlueno da on mora otii - jer "ninska crkva nije od starine imala
biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" - i to u bilo koju
od nekadanjih biskupija: skradinsku, sisaku ili omiku, koje su sada
bile vakantne. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan
samo jednom, neka uzme sve tri..." 20. Niim skrivene ironine primjedbe
na Grgurov raun nisu bile i kraj njegovih nevolja. Po naknadnoj odluci
pape, dobio je samo skradinsku biskupiju, jer je u njoj najmanje smetao
nastojanjima splitskog metropolita da proiri svoje crkveno podruje.
Iako je oigledno u sreditu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske asti, mnogi su historiari preuzimali miljenje koje se
razvilo u atmosferi otoentistike romantike da je sredinji problem bilo
pitanje jezika u liturgiji 21. Drugim rijeima, da se Grgur borio za narodni
jezik i glagoljicu, a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajui latinski obred. L. Kati se udaljio od takvog tradicionalnog
razmiljanja i pokuao Grgura smjestiti u realne odnose 22, doim su M.
Barada, a potom i N. Klai 23 tvrdili obrnuto smatrajui daje Grgur "postao
voa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije
Farlatija" 24, te da je zapravo Grgur bio borac za latintinu, a drugi su
biskupi bili glagoljai.
No, osnovna manjkavost obje teorije jest u tome to akti splitskih
sabora ni implicitno ne odreuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani.
ini mi se da su historiari jednostavno pokuali prenijeti odnose iz spora
oko zadobijanja metropolitske asti u navodni spor oko slavenskog obre da, iako iz dostupnih izvora uope ne proizlazi da je na saborima bilo
nekog spora oko toga. Naime, papa Ivan kori sve sveenike, ukljuujui i
p apa zato to je bio ljubavnik Teodore, ene papinskog vestijara, te je konano u jednoj od
b rojnih spletki bio i ub ijen. Meutim, on je pridonio sklapanju sporazuma izmeu Bizantin ac a i Bu gara, k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad . O Ivanu X.
op irno pie J . Srebrni, Odno aji pape Ivana X. prema Bizantu i Slavenima, ZKT, 128-64.
19
20
21
ii, Povijest 416 i d. i tamo lit. i izv.
22
L. Kau, Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom, Split 1929. (takoer,
Kati, lanci i rasprave, 71-97).
23
M. Barada, Episcopus croatensis, Croatia sacra I, 1931, 214-5; Klai, Povijest, 300.
24
M. Barada, n. dj.. 215.
279
Grgura, da se po njihovim biskupijama iri glagoljica a oni ne samo da

ute (tacentibus), nego se i slau [consentientibus] 25 s naelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svaali oko metropolitske asti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogunosti, taj je pro blem valjalo zaobii. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu otrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogosluja. Doputaju da glagoljai
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno sveenika vinih la tinskom jeziku, trait e papu da i glagoljaima odobri vrenje slube Boje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogosluja, jer su ih svi tolerirali. Politika granica izmeu bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom sluaju, zaustavljala, a jo
manje onemoguavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajui ih na opasnosti zbog irenja glagoljatva na
njihovim podrujima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji nain ne usudite udaljiti i u emu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vre rtvenu
slubu prema obiajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, ve sva podruja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovnitva. Naime, Toma Arhiakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni arite opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je sredite tog pokreta
bilo u krkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najveom brzinom istjerao
krkoga biskupa" 28, a Krk je stoljeima bio na bizantskom politikom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogosluje irili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom politikom teritoriju.
Nemogue je utvrditi gdje se to dogaalo prije, a gdje je uzelo vie maha.
Moda na bizantskom teritoriju, podlonijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, moda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
uenici mogli stii nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljatva na splitskim saborima, njihov se pobornik suoava s
teko objanjivim injenicama. Ako je Grgur bio latina, kako se moglo
dogoditi da papa potvruje smjenjivanje i degradaciju svog ovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinai i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaa, kako
25

27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upuuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klai, HSM, 95; Raki, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Raki, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opirno, Katii, Methodii doctrina, u: Uz
poetke, 77-8.
26
280
Tomlslavovo doba
su mogli u zakljucima sabora biti pomirljivi prema glagoljaima? 29 Na to

se nadovezuje jo jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je takoer bio latina?" 30 Mogue
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka sveenika - injenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici sveenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili razliitost
jezika nije ba previe uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadanjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se namee kao sudac koji je nadreen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zakljuci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikai hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o emu zbog njih bude trpjela nauka kranske vjere..."32. Papa se nee uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
e smatrati da je za to nadlean svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
naelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristina odredba: "Neka u
crkvi, na ijem je podruju ubijen sveenik, nitko ne slui misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljtinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znai pastva, ali onda i "narod" i "politiki narod". To
znai da je unutar hrvatskog drutva morala postojati neka struktura
(modernim rjenikom bi se reklo "policija") koja odrava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.
4. Panonski prostori u 10. stoljeu

Na splitskim je saborima Grguru ponueno biskupovanje i u sisakoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno namee
pitanje to se dogaalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske drave? Siromatvo izvora je
oigledno, ali valja poi od injenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . tovie, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je vanost splitskih sabora nedvojbena, teko je sloiti se s miljenjem V. Dclonga,
Ranoromanilti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri dolo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog podruja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Dogaaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvaniji vanije je bilo pokrtavanje u 9. stoljeu i sazrijevanje hrvatskog drutva u l i . stoljeu.
30
Nastavljajui raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja . Rapani,
Lovre Kati, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Raki, Documenta, 192; Klai, Izvori, 34.
32
33
Raki, Documenta, 192; Klai. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historiari (vidi, primjerice, V).
281
karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje

Slavonije. Kako je sisaka biskupija bila vakantna, doputeno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na podruju Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisakom podruju, pa da
nije bilo ni politike povezanosti izmeu Hrvatske u dalmatinskom zaleu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak moe znaiti i da mu se nudi neto to
praktiki i ne postoji, odnosno to se i ne moe dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konano se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kae da su
ugarski vojskovoe u 10. stoljeu zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Poegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilino
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i maarska historiografija,
ipak se moe vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Maari napali, osvojili i barem privremeno drali neke utvrde u Slavoniji.
Moda to i nije bilo klasino zaposjedanje teritorija, nego samo pljaka, pa
povlaenje. No, ak i da su Maari zadrali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograniena na dranje tih mjesta. U
ravniarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog znaenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Vano je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, moe se pretpostaviti da su bili neovisni o
Maarima. Da su zauzeli jo koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribiljeio. Iako je prva polovina 10. stoljea bilo doba najveeg
zamaha maarskih osvajanja i pljaki, njihova vlast ni na podruju da nanje Maarske, to im je i tada bio centar drave, nije bila vrsta.
Njihovo drutvo tada jo nije poivalo na ustaljenoj zemljoradnikoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stoarstvu, kao i na pljaki okolnih krajeva.
Prodor Maara u Panonsku nizinu poinje kada se slavenske pokrajine
konano ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlau
okrunjenog franakog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, to znai djelomino
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaali Maare kao savezniku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Maari su se uvrivali. Jo od osamdesetih godina
Klai, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sii, Povijest, 403-5; Opiran pregled
miljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), tovie, ona se prenosi u mnoge udbenike i postaje
dio povijesnog znanja irokih slojeva. Meutim, jo je S. Ljubi, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, ve "od Tomislava do Petra Kreimira";
Barada, Dinastiko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugaiji nain, ali se vie bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeu.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Takoer, N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.
282
T
Tomislavovo doba
vlast "izmeu Save i Drave" drao je knez Braslav 38. On je bio

vjeran franaki vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokuao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumaarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skren. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Maara 906.
godine, a ve su sljedee godine Maari strahovito porazili
franaku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je
zavri
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Maa
ri
nisu
proir
ili na
sredi
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamo
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
etava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bjeal
i
"Hrva
tima,
Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budui daje

propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
sredinjim dijelovima Panonske nizine i na istonim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod maarsku vlast, u duem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se nain Hrvati u Slavoniji
nali na samom rubu slavenskog svijeta, praktiki odsjeeni od
ekog i slovakog prostora koji im je u 9. stoljeu vrlo mnogo
znaio 40 . S druge strane, Maarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljea do jeseni, pljakali njemake zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa ak i panjolske. Za takve su
pohode Maari bili vrlo dobro organizirani -jo su ivjeli
uglavnom nomadskim ivotom. Meutim, u jednom duem
procesu maarsko se drutvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomino uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su ivjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budui
njemaki car Oton I. u bici na Lechfeldu (Lekom polju) 41.
Ne moe se tvrditi da su Slavoniju nastavali iskljuivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamonje
stanovnitvo u veini nije bilo maarsko. Antropoloke
analize pokazuju da se u naelu radi o mijeanoj populaciji,
to je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljeima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
moe razvrstati u 6 skupina pod specifinim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasini ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38
Rakl, Documenta, 379-83; ii, Povijest, 396-7.

DAJ. 41 /25. Mogue je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se ba u 10. stoljeu slavensko puanstvo naseljava u Dvigrad, znaajni katel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marul, Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno groblje Katela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim to su tim putovima irili svoj nauk iril i Metodije i njihovi uenici
od ezdesetih
godina 9. stoljea , ita v niz hr va tskih odnosno slove nskih rije i u
pojedinim slova kim
dijale ktima mogao je po miljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadanjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va obiaja
polaenika o Boiu, sline kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna slinost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
ii, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39
283
koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se moe smatrati

nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija
\
ne mogu se izjednaiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konani rezultati istraivanja jesu sljedei: na nekropoli u
Privlai na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -
;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovnitva 44.
I klasini arheoloki ranosrednjovjekovni nalazi iz dananje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima ireg prostora, odnosno potvr
uju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronaen na tom podruju vjerojatno
potjee iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukije) radi se
oito o slavenskom imenu 45. Kako je ve reeno46, mogue je da su Maari
'
u jednom trenutku drali neke utvrde u Slavoniji, moda i jedan vei ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etniku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Maari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili juni susjedi Maara 47, a kuda je ila ta hrvatsko-maarska granica, ako je uope u tim ravniarskim krajevima i bila tono
ustanovljena, moe se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su doli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je oigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski ivalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristino je da je upotrijebljen imperfekt (etôv ap%ovta ar>xeotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala due 50. Konstantinovo izlaganje potvruje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zakljuiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavjetava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje dolo do neke promjene, doputeno je pretpostaviti da do neke bitne
43
Opirnije, laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza, 14-16.

45
J. Brunmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klai, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klai, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Sui, Ocjena radnje L. Margetia: Konstantin Porfiroge
44
net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.
284
Tomislavovo doba
promjene nije ni dolo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeu

postojala neovisna hrvatska arhontija. Sredinja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u naelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj vroj vlasti, zbog ve navedenih zemljo pisnih obiljeja, a i instrumenti dravne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budui da je Slavonija na periferiji kako maarske tako i one
hrvatske drave sa sreditem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage vre podvlastiti ovo podruje; ono je bilo "niija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljea 51. U izvorima nisu
zabiljeena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeu podrujem koje Maari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljea Maari su konano uspjeli, ali jo prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljea, to su zakratko uspjeli uiniti Hrvati iz Dalmacije.
Meutim, to e se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etnikom i kulturnom sjedinjenou u sljedeim stoljeima.
Konstantin Porfirogenet obavjetava da "Turci ive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, izmeu rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina granie s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Maare, pa su
istraivai pokuavali na temelju ovih podataka ustanoviti madarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljea. Dok su maarski historiari, na
primjer Gy. Pauler, "graninim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Pljeivica)55, dotle ih je F. ii traio u nizu Macelj - Ivanica - Kalnik
-Bilogora, a slino tvrdi i . Ljubi, proteui tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", mislei pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubievo je miljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snana prepona..." te daje istona hrvatska granica
ila linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio maarski teritorij 57. No, ni iievo ni Bosendorferovo miljenje
nije ba uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraem
putu izmeu Jadrana i sredinjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva doseu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istonije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo vii, a i mnogo iri. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oi uvjeriti u veliinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klal, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeu, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
56
. Lj ub i , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istona granica, 166-7.
285
Iako je, dakle, mnogo loginije da se "granine gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji pie u 13. stoljeu u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , ini se realnim pretpostaviti da promatra s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeu, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao to mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su preteno vladali Maari. Podruja pod vlau nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s maarskim zane mariva, smjetena na rubu nizine. Zato je i carev izvjeta mogao staviti
maarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogrijeio.
Prema tome, ini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije znaajnije
proirila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutranjost, u Bosnu. Mogue je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakteristian za hrvatsko drutvo 9.
stoljea, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Meutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve veoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko jo vie
injenica da se protjecanjem godina pod zajednikim vladarem, zemlja i
prirodno na razne naine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji pria daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladi i snaan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i keri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na naeg Tomislava, teko se u nju pouzdati, jer se oigledno u neodredivom omjeru u
njoj ispreplee povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
itavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonaelnika dinastije Arpadovia - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajai broj, a ne toan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladi i snaan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspjeno voenim ratovima, ne treba uzimati suvie ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-maarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljeima 10. stoljea, kada je i maarska opasnost po Evropu bila
najvea. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugaije
svjetlo. Mletaki kroniar Dandolo spominje maarske pljake u vrijeme
duda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i ekoj, a zatim i njihova
58
Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Raki, Documenta, 394.

Moin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M oin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objanjava E. Perii, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59
286
Tomislavovo doba
pustoenja "Hrvatske" i tajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su

se u Panoniju", zakljuuje Dandolo 61 . I ve spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Maari podloili Raku ...
krenuvi odavle dooe do mora, te podvrgoe sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevi jo grad Split predobie cijelu Hrvatsku" 62.
Oigledno se radi o pretjerivanju, a mogue je da je kroniar maarske
uspjehe 12. stoljea prebacio u poetak 10. stoljea 63 . Meutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije maarske pljake
padaju upravo u poetak 10. stoljea. ini se da su Maari uistinu
pokuavali i uspijevali prijei Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleu obale. Ni podatak da su
Maari doli do Splita i pljakali u njegovoj blizini nije mogue ba posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se ete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s maarskim pljakaima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglaavati znaenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima maarskih pljaki: jednostavno, moglo se raditi o vie kratnim pokuajima Maara da neto opljakaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih doekali, kao i optereenosti Maara plijenom, to bi im oteavalo
borbu, te o postignutom iznenaenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroniara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
maarskih provala podastiru suvremene njemake, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije maarskih invazija vidljivo je da tadanji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno znaenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teko moglo stii, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Mogue je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.
5. O naseljenosti zagrebakog podruja

u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovoe zauzeli castrum Zabrag 4. Iako se
u openitu vjerodostojnost ovoga izvora moe (i mora) sumnjati, u tonost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljea naselje na po61
Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Raki, Documenta, 394.

I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teko je u sve to povjerovati, pa su i maarski historiari
bili skeptini prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klai, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62
287
druju dananjeg Zagreba, odnosno susjednih breuljaka Gria i Kaptola,

moralo je narasti do priline veliine, jer se inae u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebakom Gradecu pronaeni su predmeti iz bronanog doba 65.
Ua lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu dananjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
odralo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 ini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije odralo, ali je ui i iri
zagrebaki prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se moe s prilinom
sigurnou tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budueg Zagreba. Neki ostaci drveta pronaeni u bedemu prema
istonoj strani brda (prema dananjim ulicama Radievoj i Tkalievoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronaeni dvadesetak
metara jugoistonije, na mjestu nekadanjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Dodue, nije pronaena ni kasnoantika ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logino pretposta viti da su jednostavno uniteni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljeima. Na taj su nain praktiki
demantirane teze N. Klai o tome daje utvrda bila "najugoistonom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilino pouzdan, jer su odstupanja mogu a za samo nekoliko desetljea, ipak se nita pouzdano ne moe rei o
utvrdi na zagrebakom brdu Gri. Moe se samo nagaati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podiu se utvrde na itavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istraene dvije kasnoantike utvrde u istonijim dijelo vima Zagrebake gore, desetak kilometara sjeveroistono od gradekog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeu, a potom su izgleda naputene 72 ..
Mogue je da su utvrde sline namjene ve tada izgraene i na mjestu
budua dva zagrebaka breuljka. Moda bi se odreene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna dogaanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65
J. Radovi, . koberne, Zagrebpnje poetaka, Zagreb 1989, 90 i d.

N. Majnari-Pandi, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebaki Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraivanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnariPandi, prof. Marija maljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja jo nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klai, Zagreb, 22.
70
I. Kampu, Prilog pitanju postanka varoi Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampu -I. Karaman. Tisuljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o opeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje izmeu antike i ranog srednjeg vijeka na podruju Zagreba, referat
na simpoziju "Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
66
288
Tomlslavovo doba
lja franaka vlast, a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. Mogue je da

su Franci ojaavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni
teritorij, kao to je mogue i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju
posjeduje Ljudevit Posavski ba ta zagrebaka. Naposljetku, injenica jest
da su doseoba Maara u Panonsku nizinu krajem 9. stoljea i njihovi
pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrivanja. Srednja Evropa se,
nakon otprilike tristo godina relativnog mira, opet nala ugroena. Poi nju se graditi utvrde na uzvienim mjestima, tada jo vrlo skromne
veliine, ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u
kasnoj antici 74.
Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrivati
novim arheolokim nalazima, ve na sadanjem stupnju znanja nije dvoj beno da je poetkom 10. stoljea Zagreb imao funkciju utvrde protiv
Maara 75 . Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronaena uz
kaptolski brijeg datirana 10. i 11. stoljeem.
6. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima

Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima,
ali o njoj najpreciznije izvjetava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme
dou isti Bugari, zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu
poubijani svi od Hrvata" 76.
Nije jasno zato je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uope
krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad, u vrijeme kada je Simeonu
bio prvenstveni cilj zadobiti vane pozicije u Bizantu ili ak osvojiti sam
Carigrad77. I dok Sii tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78, Ostrogorski je
smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica
Hrvatske" 70. N. Klai je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala
povodom za bugarski napad 80. Zlatarski, pak, kao povod odbacuje "osve73
ARFza 819; Raki, Documenta, 325; Klai, Izvori 11.

Z. Lovrenevl, Srednjovjekovne gradine uBilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139,
sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i, gr adine o ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7.
stoljeu.
75
Vj. Klai, Zagreb 1091-1913, 2. izd., Za greb 1934, 8-9, posredno potvruje taj sta v
tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje izmeu VII. i IX. stoljea" (u ovom razmatranju
nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba", jer dok "Zagreb" 1094. godine nije postao
biskupsko sredite, razlike iz meu dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom
pogledu nije bilo, pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebaka breuljka moglo
odigr ati znaaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . Opirno se ovi m
problemima, uz navoenje obilne arheoloke grae, bavila N. Klai, Zagreb, 9 i d. Usp., i I.
Tkali, MCZI, str. VIII-DC.
76
DAT 32/126-8; Viz. izv. II, 56; Klai, Izvoru 30.
77
78
ii, Povijest, 422.
79
80
74
289
tu", ba kao i "davanje utoita Srbima" ili "osvajake tenje Simeonove",

ve smatra da je "Simeon bio prinuen na taj rat samim stjecajem prilika
i kritinim poloajem u kojem se taj as nalazio" 81. Nasuprot svim ovim
miljenjima, ini se da je doputeno pretpostaviti kako je Simeonova
zamisao bila da napadne oigledno slabo branjene bizantske teritorije na
zapadu, mnogo prije nego da sebi nametne jo jednog neprijatelja
-Hrvate. Samo, da bi doao do nekih gradova bizantske Dalmacije, morao
se prvo sukobiti s Hrvatima.
Po kazivanju kroniara Georgija Hamartola iz 11. stoljea te Teofanova
Nastavljaa ak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla
povezati s porazom njegove vojske82, iako bi rezolutan zakljuak u tom
smislu bio neuvjerljiv i nategnut83.
Historiari su openito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u
Bosni84, ili ak u Srijemu85. Meutim, u LJPDje zabiljeen i put kojim se
osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku:
kada nije uspio osvojiti Ulcinj, "preao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. Nakon toga se vratio kui preko Bosne i Rake.
Slinim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska - moe se
pretpostaviti kroz Raku ili moda jo junije, Zetom. Potom je trebala
proi nekom od duobalnih cesta koja se ouvala jo iz kasne antike ili su
jednostavno putovali krkim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u
pravcu sjeverozapada.87 Proavi tako istonu i zapadnu Hercegovinu,
Bugari su se sukobili s Hrvatima. Eventualni put preko Srijema i sadanje
Bosne za bugarsku je vojsku mnogo dui, a i tee prohodan.
Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske, papa Ivan X. poslao je u
Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspjeno "zavrio pregovore izmeu
Bugara i Hrvata"88. Ubrzo je, 927. godine, Simeon iznenada umro, a kako
njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio oevu ratobornost, bilo je logino
da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima vie nije bilo. Njih e
obnoviti tek Samuilo, kad pola stoljea kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva.
81
V. N. Zlatarski, Bljgarsko-hrvatskg otnoenija prez prvata polovina na 10. vek. Svesla
venski zbornik, Zagreb 1930, 45-55, 400-401.

82
83
ii, Povijest, 422.
84
ii, Povijest 422.
85
Tako stoji na ploi na kojoj je izloena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja
u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
86
Moin, LJPD, 51; Opsena analiza vijesti u: Ferluga, Uprava, 87-8; Isti, L'amministrazione, 191-2.
87
I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na podruje BiH. Godinjak ANUBiH, knj. XV,
Centar za balkanoloka istraivanja, knj. 13, Sarajevo 1970, 130 i d.
88
Raki, Documenta, 194-5; Klai, Izvori, 36. Vidi, opirno i Zlatarski, n. dj.
290
Tomislavovo doba
7. Organizacija hrvatske vojske

Bizantski pisac iz 11. stoljea, Ivan Skilica, prenosi izvjetaj o bici
izmeu Bugara i Hrvata iz starijih izvora, ali i dodaje da je "Simeon
pobijeen - v %axq TOV xp5v Sio/copiocu;", dakle, na "nepovoljnim mjestima
brda", ili "u brdima", ili "na brdovitim, nepovoljnim mjestima" 89. Taj podatak ne pomae u tonijem smjetavanju bitke, ali navodi na zakljuak da
su Bugari u trenutku kada je bitka zapoela bili u vrlo nepovoljnom
poloaju. Hrvati su ostvarili iznenaenje, i to je svakako bila jedna od
osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90, primjerice,
Ivan akon svjedoi o borbama Mleana i Hrvata za Domagoja, kada
Hrvati iznenada napadaju mletaku lau 91 , pa zatim o tome kako su
Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani - Hrvati, jer je to u
ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887. ubili mleta kog duda 92. Kako je u tim borbama iznenaenje oigledno bilo jedan od
glavnih imbenika pobjede, ono se ostvaruje ne samo na taktikom planu
nego i na stratekom. Hrvati su nain borbe (kada bi se osuvremenjivao
ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se - vojna koncepcija i doktrina)
prilagoavali konkretnim uvjetima - poznavanju zemljita, odabiru tre nutka napada, to im je sve pred protivnikom donosilo odluujuu pred nost. Tako su i Bugari, koliko se dade zakljuiti po Skilicinu podatku, s
velikom vjerojatnou srljali u poraz, jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto
i nain borbe. Prema tome, da bi pobijedio Bugare, Tomislavu nije bila
potrebna neka iznimno "jaka" vojska, nego je nain ratovanja prilagoavao injenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoniji.
Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krtena Hrvatska postavlja do
60 000 konjanitva, a do 100 000 pjeatva i sagena do 80 i kondura do
100, da na sagenama imaju po 40, na kondurama po 20, a na manjim
kondurama po 10 ljudi..." 93 , ovaj njegov izvjetaj valja svesti u realne
okvire. Ve je B. Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da, ako
se zna daje na teritoriju istone franake drave bilo oko 2 500 000, a na
teritoriju dananje Poljske oko 900 000 stanovnika, "za podruje Tomislavove Hrvatske jedva moemo u to doba raunati na vie od pola milijuna
stanovnika". Grafenauer je u tom proraunu podruje hrvatske drave
protegao i na Slavoniju, a ako se ona izuzme, jer, po svemu sudei,
predstavlja zaseban entitet, broj stanovnika bi se prepolovio 95. Hrvatsko
89
I. Thurn, Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum, Berolini -Novi Eboraci 1973, 222.
Koristan pregled, ali bez bitno novih elemenata S. Pavii, Hrvatska vojna i ratna
poviest, Zagreb 1943; 2. izd. Zagreb 1994.
91
Johannis chronicon venetumVll, 19; Raki, Documenta, 365; Klai, Izvori, 25.
92
Johannis chronicon venetumVll, 22; Raki, Documenta, 374-5. Klai, Izvori, 28-9.
93
DAT31/71-4; Viz. izv. II, 45; Klai, Izvori, 41.
94
B. Grafenauer, Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata, HZ 5, 1952,
31, bilj. 97.
95
Postoje podaci da su polovicom 19. stoljea pojedine evropske zemlje u sluaju rata
mogle mobilizirati samo 7-8%, i nedostian im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovnitva,
kao to su to inili krajinici u Hrvatskoj. Komunistike koncepcije o "naoruanom narodu"
90
291

f
srednjovjekovno drutvo bilo je gospodarski isuvie slabo da izdrava vei

broj vojnika, ak i u kraem roku. Uostalom, ni mletaka vojska nije bila
velika. Naime, kada 887. godine dud Petar Kandijan kree na Neretvane,
oni ga ubijaju, a kroniar Ivan akon posebno naglaava daje zajedno s
njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. Oigledno je to, po kroniarevu
sudu, bio velik gubitak.
Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno drutvo 97, a
posebno za hrvatsko drutvo dalmatinskog zalea, iji teritorij nije uope
bio prikladan za uzgoj konja. Tako upan Sidrage Jurana prodaje posjed
samostanu sv. Ivana Biogradskog za konja 98 , a Petar Crni je za itav
zaselak ili selo [curlis) u rnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu
dao samo jednog konja 99. Jedan konj vrijedi od 6 pa ak do 40 solida 100, to
viestruko nadmauje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemlji nu
esticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaa za roba (izmeu 1 i 40
solida). Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru
Kreimiru IV. konja s momkom102.
Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman,
a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103, jer je posjedovati konja i
jahati ga mogao sebi priutiti samo uski sloj najbogatijih. O broju konja nika u odnosu na pjeatvo mogli bi svjedoiti suvremeni izvori. U De
admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000
pjeaka, ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajui openito
preuveliavanje). Stvarnom stanju prije e odgovarati odnosi spomenuti u
jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. Tamo se tvrdi daje u
borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pjeaka i 300 konjanika Ljudevita
Posavskog. Dakle, odnos bi bio 1 : IO. 104
odr az su pos ve ma n je milita rizac ije dr ut va, a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o
"opoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima drutva, odnosno na
mogunosti da se, bez teih posljedica po funkcioniranje privrede, relativno visok postotak
stanovnitva posveti obra ni z emlje. Meutim, u posl je dnjim dese tljeima zbog ubojitosti
oru ja ni je p otre bna br ojna vojska , pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du
nema vie od 8% stan ovnitva vidi, O. unec, Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta,
Era smus 7, Za gre b 199 4, 46- 63.
96
Johannis chronicon venetum, VII, 22; Rakl, Documenta, 374-5; Klai, Izvori, 28-9.
97
Tako ni na j ve a n i na j ja a e vr op s ka z e ml ja - Fr a n c u s ka - ni u vr i j e m e ne os p o r n o g
procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214. godine, jednu od najznaajni
jih u srednjemu vije ku, vie od 1300 vitezova, 1200 slu gu na konjima i 5000 pjea ka -vidi,
J. F. Verbruggcn, Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214, Revue du Nord
31, 1949, 181-193; M. Pastourea u, La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps
de s chevaliers de la Table Ronde, Pari 1976, 130.
98
99
Novak - Skok, Supetarski kartular, 227.
100
CD II, 15.
101
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213 i d. Dio cijena bio je plaan u naturi (poljopri
vredni proizvodi), a novani dio najee nije prelazio svotu od 1-4 solida.
102
103
O tome svjedoi i izuzetan nalaz pozla enih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi, D.
Jelovina, Osnivanje i rad Kninskog starinarskog drutva. Izdanja HAD 15, Zagreb 1990, 20.
104 ARF z a 820; Rakl, Documenta, 322- 3; Klai, Izvori, 17.
292
..
/&
Slika 27. Reljef konjanika, crkva sv. Martina u Pridragi kod Novigrada
Izvori koji bi neposredno svjedoili o organizaciji hrvatske vojske gotovo

i ne postoje, a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog drutva
da bi se mogli izvoditi i posredni zakljuci. Moe se pretpostaviti da je
hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratniku druinu poznatu iz
ruske povijesti, to bi znailo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo.
Odreena skupina mladih ljudi bila je privremeno osloboena redovnih
radnih dunosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 .
ini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govorei pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedniku, pa u
tom sluaju hrvatska vojska ne moe biti mnogobrojna: nju uzdrava
drutvena zajednica, a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju.
Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva
"vojskom" Ljudevita Posavskog - exercitus Liudeivili 106, ali se iz drugih
105
M. Brandt, Povijest Rusije u srednjem vijeku, Zagreb 1981, 19. Autor pretpostavlja daje
"mir", zajednica od 500-800 stanovnika, mogla podii na oruje stotinjak ratnika. 819;
293
Slika 28. Ostruge

opisa moe zakljuiti da se radi o manjem broju ratnika, o "oruanoj
pratnji" -protectus suonimpraetorianorum, validamanus, magnae copiae,
delecta manus107. Neretvanski knez Jakov neto prije 1080. godine svjedoi pri pravnom inu cum suis militibus, dakle, "sa svojim vojnicima",
odnosno sa svojom vojnom druinom108. Stoga se ini da bi tu vojsku
najbolje bilo nazivati "druinom", ne samo stoga to se ta rije pojavljuje i
u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim, ruskim), nego i zbog
toga to se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. Ona je
107
Rakl, Documenta, 322-3.

108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom, je r post oj e sumnje u
njezinu vjerodostojnost -vidi, CD I, 169-70 i tamo lit.
109
Vid i, opir n o, uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e , Ra ki, Nuta rnje stanje . Ra d 99,
102-4; Katii, Pretarijanci 70-81.
294
Tomislavovo doba
sredstvo pomou kojeg je Borna pokorio Gaane 110 , a Zvonimir ratuje

protiv Karantanaca1} *.
Nalazi oruja, kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja, tako i oni iz
9. i kasnijih stoljea, mogu svjedoiti o stranim utjecajima (primjerice,
franakim), kao i o sve izrazitijoj drutvenoj diferencijaciji 112. Oprema
hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih
vojnika toga vremena - imali su dugo koplje, ma, luk i strelice, kacigu i
oklop, to potvruju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz
1074/5. godine), nego i brojni arheoloki nalazi 113.
8. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeu

U "Analima franakog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je,
osim "knez Gaana" i "dalmatinski knez", i "knez Gaana i Timoana koji
su nedavno napustili savez s Bugarima". Zbog razliitih mogunosti
tumaenja ovog posljednjeg izriaja, neki su istraivai smatrali da je
Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gaana) doao na zapad i u
Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114, ali su ti pokuaji ocijenjeni "nedozrelima", a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i
"nepoznavanje literature"115. Meutim, R. Novakovi 116 zamjera Prvanovi-u
"to se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez", te
potom zakljuuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. Novakovi je
podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima, narodu za koji se kae da
zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zakljuio kako su u 9.
stoljeu Srbi zapravo ivjeli na irokom prostoru od Like, pa do Grmea i
Kozare. U jednom radu, komentirajui vijesti iz akata splitskih sabora,
Novakovi smatra da Srbe "treba traiti ili na teritoriju tadanje hrvatske
drave zajedno s trima upanijama (Lika, Gacka i Krbava) ... ili ih treba
traiti na podruju splitske nadbiskupije" 118. Te su teze krajnje nategnute
110
ARFza 819; Rakl, Documenta, 322; Klal, Izvori, 17.

112
D. Pribakovi, Prilog hronologiji naoruanja Slavena u VI i VII veku, Vesnik Vojnog
muzeja 11-2, Beograd 1966, 24-57; Z. Vinski, Oruje na podruju starohrvatske drave do
godine 1000, I. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej, Warszava 1970, vol. III,
135-58; Takoer, . Tomii, Prilog istraivanju karolinkog oruja u Meimurju i varadin
skoj regiji, SHP 14/1984, 209-30.
113
Raki, Nutarnje stanje. Rad 99, 101; ii, Povijest 674-5.
114
M. Prvanovi, Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istone Srbije), Rad
JAZU 33, 1957,301-11.
115
Biljeka N. Klai u HZ 10, 1957, 258-9.
116
R. Novakovi, Teze za raspravu o knezu Borni, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i
folklor 37, sv. 3-4, 1971, 170-88; Isti, Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka, Beograd
1981, 23-38.
117
118
R. Novakovi, Jo jednom Serborum ili Urborum, Kulturni radnik 3, Zagreb 1974,
185-93.
111
295
i oigledno nevjerojatne, a stvar je ipak mnogo jednostavnija. Da bi neko

mjesto dobilo ime Srb, mjesno stanovnitvo (Srbi) mora se etniki razlikovati od onoga na irem prostoru - a to su bili Hrvati. Spomenuti Srbi
nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna upanija i plemika opina u
14. stoljeu (dananji Srb) 119. Inae, nije sporna tvrdnja franakog ljetopisca da su Srbi kao narod ivjeli na veem dijelu Dalmacije, jer o tome
svjedoi na vie mjesta i car Konstantin, ali se tu ipak radi o Dalmaciji u
njezinim kasnoantikim rimskim okvirima, kada je ona sezala duboko u
teritorij dananje Bosne i Hercegovine, dijelom Crne Gore i Srbije 120. A
Srbi su onda uistinu ivjeli u njezinim istonijim dijelovima 121. Uostalom,
onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih
knezova -op. I. G.) knezova" 122.
Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija, a zatim
i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku, kada je u Srbiju provalila bugarska
vojska" 123. ini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru
nisu bile tako neuobiajene, jer je krajem 10. stoljea i Bugarin Peno iz
grada Trnova, poto mu je zadavljen otac, zajedno s braom i sestrom i
svojom djecom stigao u Drislavljevu dravu 124. Na splitskim saborima bio
je, zajedno s Tomislavom, i zahumski knez Mihajlo. Na temelju jednog
odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125, pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba",
izvlaili su se dalekoseni zakljuci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba
u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske drave. Naime, nema pri mjera u "vulgarnom", srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala
tree deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim, karakteristinim za
drugu deklinaciju, dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti
urborum, pa se ini iz filolokog aspekta da je loginiji prijevod "prvaci
Srba", to bi, uostalom, bilo sukladno ve spomenutim podacima o bjeanju Srba u Hrvatsku. S druge strane, u hrvatskom ranosrednjovjekovnom
i openito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasinih
vrlo su esti i nisu nipoto iznimka 126.
Naposljetku, ipak se valja prikloniti izrazu Serborum, kao
vjerojatnijem i zakljuiti daje u jednom trenutku, u prvoj polovini 10.
stoljea, Hrvate i Srbe ujedinila politika nuda - borba protiv
zajednikog bugarskog neprijatelja, kao to su, logikom susjedstva,
mogli biti i sudionici tih split119

Takoer, Katli, Pretorijanci, 67.
121
O tome opirnije, uz navoenje literature, usp: Goldstein, Srbi, na raznim mj.
122
ARF z a 82 2; Ra kl , D ocu men t a, 32 6; Kla i , I zv ori 18 . Obja nje n je da je 1 Ka ti i ,
Pretorijanci, 69- 70.
123
DAI 32/119-20; Viz. izv. II, 56.
124
125
126
Vidi, o tome, S. Gunjaca, Znaenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa
Ivana III, Ispravci i dopune 2, 253-67 i tamo opsena lit.
120
296
Tomlslavovo doba
skih sabora, jer su Zahumlje, Paganija, Trabunija i Konavle uistinu

blizu127.
Svakovrsni doticaji, pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbjeni,
jer su na mnogim podrujima bili susjedi, a vjerojatno je tako bilo na
podruju dananje Bosne i Hercegovine; Srbi u likom Srbu bili su okru eni Hrvatima, a Hrvati su ini se u Duklji morali doi u doticaj sa Srbima
nastanjenima u susjednim krajevima.
9. O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUavanju

hrvatskih vladara
Kada su historiari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem,
kljuan im je argument bio onaj rex iz papina pisma, dakle, terminoloki
je kriterij presudio. Meutim, u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja
dosljedni, jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128, kao i
zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129, te
konano i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima, a
to nitko nije inio, niti ini.
Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen, kada se to i u kojim okolnostima dogodilo, te kako protumaiti onaj
rex iz papina pisma, valja utvrditi to je zapravo krunidba u ranom
srednjem vijeku. Na taj se nain moe utvrditi i ono to je nedvojbeno
mnogo vanije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili obiaji vezani za
krunidbu u Hrvata. Krunidba je, dakle, bila obred ustoliavanja vladara u
njegovu dunost. U Evropi se kralj ili vojskovoa oduvijek proglaavao na
javnoj ceremoniji, bilo daje dizan na tit, postavljen na sveti kamen, bilo
odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. Nakon pokrtenja, stari
poganski obiaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. Time se znaenje kraljevstva mijenja, i kranski je vladar, bez
obzira na specifian poloaj i dunosti pojedinaca, koji se mijenjao ovisno
o zemlji i razdoblju, uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove, te ih je u
pravilu dobivao od sveenstva 131.
127
DM 33-36; Viz. izu. II, 59-65. U 10. stoljeu, a i u 14. ili 15. stoljeu, bilo je doticaja
izmeu Hrvata i Srba, ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo
govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim saveznitvom koji j e u dij elu 20. stolj ea
oivotvoren u zajednikoj dravi; naime, upravo su tako mnogi autori objanjavali te epizode
u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja openito srozava li n a slu en je dne vn oj p ol it ic i - vid i, Gol ds te in , Tomi slav, 29 -3 3. Op en ito o ta kvim
postupc ima u hrvats koj politici 19. i 20. stolj ea, usp. I. Go ld stein, Upo treba pov ijesti,
Erazmus 1, Zagreb 1993, 52-62.
128
Kati, Gottschallc 8; Klale, Izvori, 22.
129
Annales Barenses ad a. 928; Raki, Documenta, 393.
130
Barada, Dinastiko pitanje, 98; Klai, Izvori, 54-5.
131
U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est
vizigotski kralj Vamba godine 672. I franaki kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao
simbol "regnuma", kraljevske vlasti. Opirnije, Brandt, Srednjovjekovno doba, 60-2; 127-8.
297
Ukoliko se ovakav uopeni model krunidbe moe usporediti s pribiljeenim dogaajima iz hrvatske povijesti, prva ovjenana osoba koju se
moe nazivati kraljem jest Stjepan Drislav, a prva okrunjena osoba bio bi
tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. godine. Meutim, izvjesno je da postoje i
argumenti na temelju kojih je logino zakljuiti da se ve i prilikom
Trpimirova uvoenja u vladarsku ast obavljao svojevrstan obred ustoli enja, jer su krunidba ili obred ustolienja tako iroki i neodreeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvoenja u razliite
asti, a da nema presudnog initelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvoenju u kraljevsku ili neku drugu ast
(kneevsku, primjerice).
Podaci o ustoliavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne
doputaju nikakvo sigurnije zakljuivanje. S oprezom valja prihvaati i
mogunost usporedbe. Primjerice, poznati opis ustoliavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Korukoj ne moe biti od velike
pomoi. Iako zemljopisno i etniki vrlo blizak, ipak je proizvod spleta
nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih initelja 132. Od njih je
svakako najvaniji jak i konstantan franaki utjecaj i gotovo potpuni
nedostatak bizantskog 133 . S druge strane, bizantski i franaki, odnosno
istoni i zapadni, utjecaji na poloaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u
Hrvatskoj oigledno su se isprepletali. Vidljivo je to na bareljefu s oltarne
pregrade u splitskoj krstionici 134, kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice, gdje se itav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvruju papa i
njegov izaslanik135.
U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobonjeg hrvatskog
vladara Budimira na Duvanjskom polju. Iako se jo F. Raki 1888. godine
ogradio od raspravljanja o tome da li se skuptina uistinu dogodila ili nije
i tko je okrunjen 136, neki su pisci, preteno u 19. stoljeu, poistovjeivali
Budimira s Tomislavom, ali su takve teze danas gotovo u potpunosti
odbaene137. LJPDje, naime, vrlo nepouzdan izvor, pa su historiari svaki
132 Meutim, sline su se kamene stolice koj e su imale, ini se, priblino iste f unkcije
(ustoliavanje, sudovanje, narodne skuptine) ouvale na vie mjesta u Bosni i Hercegovini
- kod Blagaja, Stoca, Gacka i na Neretvlcl (vidi, D. Jankovi, Istorga drave i prava naroda
FNRJ, Beograd 1948, 108).
133
O razlikama izmeu zapadnog i istonog obreda ustolienja, ali bez neposredne veze
s naim razmatranjem: Janet L. Nelson, Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in
Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages, u: The Orthodox Churches and The West,
Studies In Church Historv, Vol. 13, Oxford 1976, 91-119.
134
Vidi, str. 245-7.
135
136
Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 149-50: "Neuputajul se ovdje u razglabanje pitanja,
da Uje ta skuptina na hlivanskom polju sbilja drana..."
137
Vidi, primjerice, L. Jell, Duvanjski sabor, VHAD, n. ser., X, 1908-9, 135-45; Pregled
milj enja donosi i l, Po vijest, 126-44; D . Mandi, R asprave i prilozi iz stare hrvatske
povijesti, Rim 1963, 194-213. M. Hadijahl, Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom
polju, ANUBiH, Vol. 8, Centar za balkanoloka istraivanja, T. 6, Sarajevo 1970, 201-61.
Autor je zadrao takve stavove i u; Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als
298
Tomislavovo doba
podatak iz njega preuzimali s oprezom, to je sve jo karakteristinije za

Hrvatska redakciju138.
Iako se u historiografiji i publicistici uvrijeio termin "krunidba na
Duvanjskom polju", on ne odgovara onome to se uistinu dogodilo. Pitanje
je, naime, da li se sabor uope odrao na Duvanjskom polju. U latinskoj
verziji LJPD stoji da su "dolazei tako kardinali i biskupi, nali kralja na
polju Dalmi"139. U Hrvatskoj redakciji pie sljedee: "I tako priade reeni
gardinali i biskupi, najdoe kralja na planini, ka e die Hlivaj" (]o jedna
potvrda nepouzdanosti HR, jer se planitie prevodi s "planina"!). Marko
Maruli prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna
appellatur140. Historiari su openito poistovjeivali Hlivaj = Hlijevno =
Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium, to je antiko
ime za Duvno, odnosno Duvanjsko polje. Jedino su Barada 141, a za njim i
N. Klai142, naziv Dalma identificirali kao Omi. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum, Dahnasium, Almissium, AlmLsium za Omi, ima lingvistikih argumenata, nedostaju zemljopisni. Naime, gdje bi bilo to Omiko
polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti, pa prihvatiti Duvanjsko
polje kao mjesto nekog dogaanja (pokrtavanja, krunidbe, crkvenog sa bora ili neeg drugog), da ono ne lei podalje od veih sredita hrvatske
drave 9., 10., pa ak i 11. stoljea. Duvno je u 10. stoljeu samo dio
upanije Livno. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji
arheoloki nalazi je Mu, a za cijelo podruje upanije Cetina, kao i
upanije Livno, pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama, nema veih samostana, i si.).
Meutim, ove nejasnoe ili ak pogreke nisu i jedine u opisu krunidbe
u LJPD. Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokrteni, krunidba
kralja Svatopluka - Svetopelega - Budimira, a odran je i crkveni sabor.
Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno. Dijele ih
moda i stoljea. Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja
se navode u vjerodostojnim dokumentima. Ipak, unato velikoj konfuz nosti prie historiari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi.
territoricdes Substrat, Siid-ost Forschungen, Band XLII, Munchen 1983, 11-60. E. Perii,
Sclavorum Regnum Grgura Barskog, ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1991, 195 1 d.. na
raznim m]., ne pokuava smjestiti dogaaj u povijesni kontekst.
138
LJPD je nastao polovicom 12. stoljea, a Hrvatska redakcija, gdje je krunidba opisana
opirnije, najvjerojatnije ak u 15. stoljeu. Na to upuuju i jezik i rjenik pisca. U Hrvatskoj
redakciji, primjerice, pogreke u vremenskom slijedu kod opisivanja dogaaja iznose za prvu
polovicu 12. stoljea 2 godine, za prethodno 11. stoljee, nekih 20 godina, a za 10. stoljee
ak do 100 godina, doim za ranija razdoblja kronologija uope ne postoji (vidi, Moin, LJPD,
18. Takoer, E. Perii, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb
1991, na raznim mj.).
139
Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae ...
Moin, LJPD, 51, preveo je advenientes kao "doavi", ali particip prezenta valj a prevesti
nesvreno, glagolskim pridjevom sadanjim.
140
Moin, LJPD, 51.
141
M. Barada, TopograjyaPorfirogenetove Poganije, SHP, N. ser., II, 1928, 47 i d.
142
Klai, Povijest, 19.
299
Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodoloki: je li

doputeno proglaavati u nekoj prii vjerodostojnima imena epizodista
(carevih i papinih poslanika, te drugih osoba), kada je oigledno ime
glavnog, kljunog lika izmiljeno. Ako je tvorac ili zapisiva elio priu
uiniti uvjerljivom, prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog
kralja143.
Da li se Tomislav uope mogao okruniti i tko bi to uinio? Jedna je od
pretpostavki da se okrunio sam, po uzoru na bugarskog cara Simeona 144.
Meutim, Simeon se nije okrunio sam, ve je to uinio carigradski patri jarh. Uostalom, njegova titula "fiaaikevc, Bot>A,yapov" nema nita zajedniko s Tomislavovom titulom rex. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske
vladare openito arhontima, dokazujui da ne zna ni za kakvu krunidbu
ili titulu.
Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape, niti ga je papa mogao
imenovati (proglasiti). Naime, pape se sve do posljednje treine 11.
stoljea nisu politiki vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali
kraljevske znakove ili ih samo imenovali. Poznata su samo tri prijanja
sluaja -papa Zaharija je 751. godine priznao Pipina Malog za franakog
kralja i odobrio njegovo pomazanje, a za careve su pape Leon III., odnosno
Ivan XII. ustoliili Karla 800. i Otona I. 962. godine. Do radikalnog
zaokreta u toj praksi dolo je u doba Grgura VII. (1073-1085), koji je
podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima.
Titula rex nadijevala se kroz stoljea po najrazliitijim kriterijima. ak
je i Atila - "bi Boji" nazivan u kronikama kraljem, kao i njegovi mlai
suvremenik Odoakar. I Prokopije iz Cezareje, piui na grkom, svjedoi
da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja ivota (jer su
tako barbari obiavali nazivati svoje voe)" 145, a sam naziva rex ak i
vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su esto upotrebljavali i barbari
i Bizantinci, oznaavajui time vladara nieg ranga od "pocoiTis'oc;" ili cara.
I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. stoljea naslov rex.
Jasno je da u svim takvim sluajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu
bili i okrunjeni 147, jer, na primjer, papa Stjepan VI. (885-891) tako naziva i
bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka, a do njihove
krunidbe nikada nije dolo. Tako se moe zakljuiti da se titula rex u
ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu, ve i
drugima, i to po vrlo teko ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snanog i utjecajnog vladara, ali ni to se ne moe smatrati pravilom.
Osim toga, rexi "kralj" nisu identine i istoznane titule. Slavenski je knez
143
O krunidbi na Duvanjskom polju, detaljni je , Goldste in, Tomislav, 47-50.

I. Kukuljevi-Sakcinski, Tomislav, prvi kralj hrvatski. Rad JAZU 58, Zagreb 1879, 34.
145
Prokopije, Bellum Gothicum, V, 1, 26.
146
Prokopije, Bellum Gothicum, VI, 14, 38.
147
L. Santfaller, Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis
zumEnde des 11. Jahrhunderts, Z VI-VII, 1952-3, 250.
144
300
Tomlslavovo doba
mogao biti u stranim kronikama nazvan rex, a podanici su ga i dalje mogli

nazivati knezom148.
Uostalom, papinska je kancelarija u razdoblju od ezdesetak godina
upotrijebila ak etiri naziva za hrvatske vladare. Sedamdesetih godina 9.
stoljea prvo je Domagoj bio nazvan dwc, pa Zdeslav i Branimir comes, a
zatim u dokumentima splitskih sabora 925. i 928. hrvatski se vladari
nazivaju rex, a samo tri godine kasnije i princeps. Time je papinska
kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuvie veliku nedo sljednost, a da bi se u onom rex traili formalno opravdani razlozi 149. To
stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex, samo je historiografski
dogovor da se prevodi kao "kralj".
Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja oigledno je za prole
generacije bilo i pitanje specifinog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka, a pogotovo ovakva povijesna injenica od iznimne
politike vanosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske
okvire150. Osim toga, kada se insistiralo na "krunidbi", "kralju" kao bitnoj
razliitosti od "kneza", "kneevine" i svih drugih titula, nesvjesno se dolazi
pod utjecaj kasnog feudalizma, kada se drutveni odnosi petrificiraju i
forma prevladava nad sadrajem, a titula postaje mnogo vanija od stvar ne vlasti151.
Meutim, ini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku
nisu gotovo uope poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni
kroniari (uostalom, to i nisu mogli saznati), nije im bilo posebno vano
kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima, a na kamenim
spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku
uinilo najprikladnijim 152. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od
bitno vee vanosti injenica da su hrvatske vladare njihovi podanici
oslovljavali s regnum i imperium - dakle "kraljevstvo", vlast, gospodstvo.
Kada se nekog tako naziva, onda on ne mora uope razmiljati kako ga se
titulira u njegovoj dravi ili izvan nje, jer je on neprijeporni vladar koji je u
posebnom odnosu prema Bogu.
148 T wasilewski, Geneza Tutulu "Rex Chroatorum", Pamletnik Slowlanski XVIT, 1967,
149-160.
149
I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem", pa da je papa zato naslovio
pismo sa rex, koji je izloio ii, Povijest, 413-4. valja prihvaati s rezervom.
150
O k onk re tn im sit uac ij a ma , us p. Goldst ei n, Tomis la v, 2 3 i d.
151
F. Ra ki, Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k neev in a u kra lj ev in u. Ra d 17, Zagreb
1871; takoer, u: ZKT.
152
O tome , opirn o, Goldste in, Titule, 162.
301
X.
Hrvatska poslije Tomislava
1. Tomislavovi nasljednici i nastupajua kriza
O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo
nekoliko podataka. Oni su tako oskudni da je nasljednicima mogue
samo sa sigurnou utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed, ali ne
i mnogo vie od toga.
Tomislava je po svemu sudei naslijedio Trpimir II. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smjeta priu o dolasku "pobonog
ovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franake, koja je izmeu Hrvatske i
Venecije", dakle, s podruja oko Akvileje i Grada. "Bio je obuen u svjetov no odijelo, koji je, priaju isti Hrvati, inio mnoga uda ... on Hrvatima
ponovno preporui da do kraja svoga ivota uvaju ovu zapovijed njegove
svetosti pape, podijelivi im blagoslov slian papinom" 1. Iako historicitet
ovog Martina nije utvren, a ini se da je on prije djelovao polovinom 9.
negoli u 10. stoljeu 2, oigledno je car tu priu koja je kruila po Hrvatskoj
iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kran stvu i prije uglavljenim savezima, za razliku od Hrvata i drugih plemena
istonojadranskog zalea u prvoj polovini 9. stoljea - ona su zbacila sa
sebe "davnanju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krtenja" 3. I sljedea
tvrdnja, o "miroljubivosti" Hrvata, posluila je tadanjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. I. G.) ni sagene ni kondure
(tj. brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga, ukoliko
netko ba protiv njih ne zarati". Napokon, pisac DAT tvrdi daje Hrvatska
imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika, 100 000 pjeaka, 80
sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i mnoinu vojske imala
Hrvatska do arhonta Kreimira" 4. Kreimir je bio Trpimirov sin i naslijedio
ga je na prijestolju oko godine 935. Poto je Kreimir umro, nastavlja
Konstantin Porfirogenet, "njegov sin Miroslav vladao je etiri godine i bio
je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . Dakle, jedini vrst podatak za
1
2
3
4
5
302
DA731/42-51; Viz. izv. II, 43; Klal, Izvoru 44.

Usp. i komentar ii, Povijest, 433-4. Viz. izv. II, na i. mj.
Theophanus Continuatus V, 288-9; Viz. izv. II, 79.
DA/31/58-74; Viz. izv. II, 45; Klal, Izvori, 41- 5.
DAI31/75-8; Viz. izv. II, 45; Klai. Izvori 45.
utvrivanje vladarske kronologije jest podatak o etverogodinjoj Miroslavljevoj vladavini. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo, koju je
1062. godine izdao Petar Kreimir IV. i u kojoj se spominju njegovi preci,
od pradjeda Kreimira i njegova sina Drislava 6, i vijesti s ploe kraljice
Jelene 7 , odnosno iz djela Tome Arhiakona, upotpunjava se slika, pa se
ini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Kreimir je vladao do otprilike
945. godine, kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. godine.
Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlaem
bratu Mihajlu Kreimiru II. Toma Arhiakon tvrdi da je 970. godine na
prijestolju ve bio Stjepan Drislav 8.
Za Drislava e Hrvatska doivjeti privremeno razdoblje mira, ali do
tada je kriza potresala dravu. Njezine je uzroke na prvi pogled lako uoiti
teki unutranji sukobi koji prerastaju u graanske ratove unitavaju ili
onemoguavaju funkcioniranje vlasti, "u zemlji su nastale svae i mnoge
razmirice" 9 . Jedan od uzroka, a zatim i od posljedica takvog stanja,
morala je biti i dotadanja snaga hrvatske vojske; bez obzira to su brojke
Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveliane, nema razloga
sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. Kako se tolika sila nije mogla
u duem razdoblju izdravati, morala se osipati, odnosno slabiti, a to je na
svaki nain pridonosilo anarhiji. Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pjeatvo i sagene i kondure u dravi
Hrvata. Sada imaju 30 sagena, kondura velikih i malih ***, i konjice *** i
pjeatva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svaa i mnogih razmirica", ukazuje
samo na jednu stranu problema.
Osim toga, krizi su znaajno pridonijeli i gospodarski uzroci, ako ak i
nisu bili presudni. Ranosrednjovjekovno hrvatsko drutvo nije moglo,
onako slabanih privrednih i politikih potencijala, izdrati napore koje je
pred njega postavljala suvremeno koncipirana drava -to je znailo pove an napor u pokrtavanju, obnovi i gradnji crkava, stvaranju sve veih
ratnikih druina, podizanju utvrda i revitalizaciji antikih cesta. Napor
se prvenstveno traio od aktivnog stanovnitva, dakle, ponajvie od selja tva. Sve to se gradilo, gradili su uglavnom seljaci, samo je majstor mogao
doi izvana. Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima, indirektno je to moglo znaiti i slabije etve, nerodnije
godine, pothranjeno ili gladno stanovnitvo - to moe biti poticaj svako vrsnoj krizi ili ve njezino znaajno obiljeje. Dakle, teko odravanu
ravnoteu u ponudi i potranji hrane mogla je ponajprije naruiti totali tarna vlast u nastojanju da izvue od svojih podanika to vie kako bi
nastavila gradnju objekata nunih za opstanak. Iz toga vremena, dakle
oko polovine 10. stoljea, datira podatak Konstantina Porfirogeneta o
6

Tekst i komentar u: ii. Prirunik, 126- 9; Klai, Povijest, 320; Rapani, Doba, 142.
8
9
DA/31/78-9; Viz. izv. II, 45; Klai, Izvori, 45.
10
DA731/79-82; Viz. izv. II, 45; Klai, Izvoru 45.
7
303
I. Goldstcin, Hrvatski rani srednji vijek
"nenaseljenim" otocima i poloajima na njima u okolici Zadra, ali i "ostali

gradovi koji lee na kopnenom dijelu provincije i koje dre reeni Slaveni,
stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi, te je moda do
smanjivanja broja stanovnika dolo pod utjecajem nepovoljnih prilika u
tadanjoj Hrvatskoj 12. Moe se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na
drutvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -dravni pritisak da
bi se dalo to vie plodina, ili da bi se to vie radilo, mogao je prouzroiti
poveanje broja ili intenzifikaciju bolesti, pothranjenosti, gladi, a potom,
na dui rok, uslijedili bi demografski pad, gospodarska kriza, bezvlae,
pa onda kraa i otimaina, i to bi ve bio dobar povod i uzrok graanskog
rata.
2. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeu

Iako se oigledno radilo o unutranjoj krizi, njoj je svakako pridonijela
i kriza na irem podruju, oko Hrvatske. Nakon to je Bizant tijekom
itavog 9. stoljea vrlo intenzivno djelovao, kako u Hrvatskoj, tako i na
irem podruju oko nje, u narednim e stoljeima bizantske akcije
uglavnom izostajati, a civilizacijska nazonost bit e sve slabija 13. Nije
nevano da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont
spominje ispred srpskog i drugih arhonata junoslavenskih Sklavinija,
to znai da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. Jo je u 8. stoljeu
bizantski dvor ljubomorno odravao obiaje i iskazivao svoje pravo na
teoretsko vrhovnitvo nad cijelim Zapadom. Kada bi u Carigradu bio
postavljen novi car, njegova bi slika bila odaslana u Italiju, u Galiju, u
Hispaniju. Iako formalnost, bila je neobino vana, jer je oznaavala
openito prihvaenu vjenost carskog vrhovnitva 15 . Meutim, do 10.
stoljea stanje se korjenito izmijenilo. Godine 968. car Nikefor Foka dao je
biskupu Cremone Liutprandu, inae ambasadoru cara Otona I., grubo do
znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji), ve Langobardi 16. Dodue, u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doivjelo je posljednju redakciju, odnosno, napisano je ba
u DAT 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6.
Vidi, o tome, Goldstein, Bizant, 137 i d.
13
Opirno, I. Goldstein, O naravi bizantske prisutnosti na istonojadranskoj obali 6-12.
stoljea. Radovi ZHP 24, 1991, 5-13.
14
Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I, ed. I. Reiskius, Bonnac
1829, 691; Viz. izv. U, 78.
15
Vidi, pismo pape Grgura II. (715-731) caru Lavu III. (717-741), u: Migne, PL 89, 518.
Takoer, Ch. Diehl, Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne
568-751, Pari 1888, 205.
16
Vos non romani, sed langobardiestis -vidi, J. Le Goff, L'ItaliaJuorid'Italia, L'Italia nello
specchio del Medioevo, u: Storia d'Italia, II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII,
Torino 1974, 1939.
12
304
polovinom 10. stoljea (oko 949/50. godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u

tadanjoj Hrvatskoj. Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca
najvaniji izvor za hrvatsku povijest do 10. stoljea, ono ipak ne moe biti
potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba. Ni titule
eparha i patricija koje je Drislav dobio od bizantskih careva, jo manje
izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina
Romana II. (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara, mogu izmijeniti tu sliku 18 . S druge strane, injenica jest daje Hrvatska tada, kao
uostalom i oduvijek, bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo rau na, pa je neko vrijeme bila i unutar, ili barem na rubu, bizantskog
kulturnog kruga 19 .
Na Hrvatsku u 10. stoljeu vie ne utjee ni franaki kulturni krug, to
je stoljee prije donijelo izuzetne koristi, nego joj sve vie vojniki prijete
Bugari i Maari, a oni u to vrijeme ne mogu donositi nita drugo doli
destrukciju. I papinstvo je u krizi -u 10. stoljeu zapoele su clunvjevska
i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11. stoljea ojaale papinstvo,
dovele ga do vrhunca moi za Grgura VII. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. stoljeu jest intervencija na splitskim saborima 925.
i 928. godine. Iako je papina aktivnost pridonijela uvrivanju crkvene
organizacije, u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha
-niti je narodni jezik izbaen iz liturgije, niti je glagoljica odbaena.
Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972. godine znaila je da je Hrvat ska dobila novog, monog susjeda, ali su aktivnosti njemakih careva
prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna
opsega - oni nisu snanije isticali ambicije da se na ovim teritorijima ire
prema istoku, nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede. Prvi od takvih pokuaja bio je 996. godine kada car Oton III.
odluuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije ... u Novigradu,
Rovinju, Pinu i Tarsatici". Time posredno iskazuje osvajake namjere, jer
je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na
papiru20.
Tako je do kraja 10. stoljea s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj
imbenika koji su na njemu djelovali due od stotinu godina, a nove e se
sile pojavljivati i sve vie jaati od oko godine 1000., da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovia i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102.
17
Kako stoji u DAI29/234-5; 45/101-2. Vidi i objanjenje u Viz. izv. II, 2-3.
. Tomii, Prilog istraivanju kronologije srednjovjekovnog groblja na poloaju Lijeva
bara u Vukovaru, SHP 20, 1990, 111-89.
19
Usp., I. Goldstein, Kroatien zutischen Ost und West, u: Giinther Lottes (hrsg.), Region,
Nation, Europa, Regensburg 1992, 213-28; Isti, Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und
West 6-12. Jahrhunderts, Wurzburg, u tisku; isti. Hrvatska povijest izmeu Istoka i Zapada,
Radovi 27, 1994, 303-16. O vrlo osebujnim odnosima i razgranienjima izmeu Istoka i
Zapada, vidi, P. Lamma, Oriente e Occidente nell'altoMedioevo, Padova 1968, na raznim mj.
20
Usp., Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, 23-4, 33-4.
18
305
3. Pojava banova
Oko polovine 10. stoljea nije bilo istaknutije vladarske linosti koja bi
ujedinila dravu, a ini se da to nisu doputale ni ope prilike. Kako na
hrvatskom dvoru u naelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na,
primjerice, bizantski dvor, u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva
autoriteta morala se nametnuti nova linost 21 . Budui da su upani bili
meusobno ravnopravni i jednaki, ta nova linost bit e ban 22 . Tako je i
ban u hrvatskom drutvu svoj utjecaj i mo ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. A ugled i autoritet bili su mu doista znaajni - po
tadanjim su se banovima, ba kao i po hrvatskim vladarima 10. stoljea,
datirale isprave koje su izdane stoljee kasnije 23. Ban je'na podruju koje
je kontrolirao "vrio jamano svu upravnu, sudaku i vojniku vlast" 24 .
Osim toga, ban Pribina odluuje o tome tko e vladati: ubija Kreimirova
sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Kreimira II.25.
U ranijem je razdoblju, dakle oko polovine 10. stoljea, postojao samo
jedan ban: Pribina je zadrao bansku ast sve do vladavine Drislava, a
potom ga je naslijedio Godemir. U vrijeme Drislavovih sinova banovi su
bili Gvarda, Boeteh i Stjepan Praska. Oigledno je hrvatski vladar u
ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je, barem u
10. stoljeu, "drao pod vlau Krbavu, Liku i Gacku" 26. Kako se vlasi
hrvatskog kralja irila u 9. i 10. stoljeu dublje u dinaridsko zalee, a u
drugoj polovini 11. stoljea dosegla i dananju Slavoniju, tako su imeno vani i banovi odreenih krajeva. ini se da ih je u 11. stoljeu bilo
najmanje tri -u uoj Hrvatskoj izmeu Gvozda i Neretve, u zemlji izmeu
Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji, te u Bosni, kada je ona bila dio
hrvatske drave. Iz 14. stoljea postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 , ali je mogue daje u tome, barem naelno, toan podatak
kako su bili izabirani iz est rodova ili bratstava [generaLiones), to bi
21
Beuc, Povijest institucija, 44-5; Klai, Povijest, 311 i d.

Za razliku od nejasne etimologije rijei "upan", za titulu bana sigurno jest da je
turkijskog podrijetla. Kao osobno ime taje rije osim u Avara potvrena jo u Protobugara,
Tatara, Kirgiza i Mongola, te u osmanlijskom turskom kao apelativ u znaenju "imuan,
bogat". Opirnije. ii, Povijest, 672; Katii. Filoloka razmatranja, 88-9; Viz. izv. II, 33-4;
Klai, Povijest, 313; Skok. Etimologijski rjenik, I, 104-5. No, znaenje rijei u stranim
jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora znaiti da je isto znaenje rijei bilo u
hrvatskom i da je stvarni poloaj bana u hrvatskom drutvu bio isti. Da jaanje banova i
osvajanje znaajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoe i prvotno, a
potom i kasnije znaenje nekih franakih titula, kao to su marechal, senechaim majordome.
Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kue" ili "dvora", da bi u drugoj
polovini 7. stoljea ojaali i nadjaali merovinke vladare, a potom zavladali kao prvi iz kue
Karolinga.
23
Raki, Documenta, 62; CD I. 75. 90, 113-4.
24
ii, Povijest 672.
25
DA/31/76-9; Viz. izv. II, 45; Klai, Izvori 45.
26
DA/30/93; Viz. izv. II, 33; Klai, Izvori, 41.
27
Usp., Raki, Documenta, 486; Komentar tog podatka u: ii, Povijest, 672.
22
306
znailo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28. Stoga

se ini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo znaenje u dravi, ba
kao to se to dogaalo i s titulama u drugim dravama 29 .
4. Hrvatska, Srbija i Bosna

Slabljenje drave nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj,
ve i na irem prostoru - naime, u neposrednoj su se blizini Hrvatske
poele afirmirati i druge Sklavinije. Prva je svakako Srbija, potom Bosna,
a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. stoljea, tek e u 11. stoljeu
ponovno ojaati Neretvanska kneevina.
Oko polovine 10. stoljea Srbija sve vie jaa 30. Iako su se na irokom
prostoru istonojadranskog zalea Sklavinije mogle razvijati neovisno i
neometano jedna od druge, mogue je uspon Srbije povezati s krizom u
Hrvatskoj. Razlozi uspona Srbije polovinom 10. stoljea isti su ili slini
onima u Hrvatskoj polovinom 9. stoljea - gospodarska konjunktura, te
sukob interesa vanjskih sila na irem podruju Srbije 31 . Zakanjenje u
Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat injenice da su se
sredita drave nalazila podalje od mora, u svakom sluaju dalje negoli
hrvatska sredita. Srbija se, osim toga, u 9. stoljeu nije poput Hrvatske
nala na podruju gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila - Bizanta
i Franake. Tek u 10. stoljeu za podruje tadanje Srbije poeo se sve
vie zanimati Bizant, jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne
Bugarske. No, to je ipak tema unutar srpske povijesti, a za hrvatsku
povijest vana utoliko to su se u jednom trenutku hrvatski i srpski
interesi isprepleli na podruju Bosne 32. Do meusobnog rata unato tomu
nije dolo, ili barem o njemu u izvorima nema spomena. Za takav anga man jednostavno nije bilo previe interesa, a jo manje snage. Hrvatska je
vjerojatno imala vie snage, a manje interesa, dok je sa Srbijom bilo
obrnuto. Naime, kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura
ranije poela, razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti
via, to znai u principu i jau vojsku, bolje odravane komunikacije, itd.
Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile du jadranske obale
kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema
Panonskoj nizini, doim je Srbija bila dublje u zaleu i istonije na
prostoru koji je na svim pravcima, ili barem na veini, bio osjetno slabije
prohodan negoli hrvatski. Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjae
istonojadranske Sklavinije. Trabuniji, Paganiji, Zahumlju snaga je poe28
O tome: Raki, Nutarnje stanje. Rad 91, 143-4.

Vidi, primjerice, sluaj Bizanta: L. Brehier, Les institutions de VEmpire byzantin, 2. ed.,
Pari 1970, 79 i d.
30
O tome pie i ii, Povijest, 456-63; vidi i K. Jireek - J. Radoni, Istorija Srba T, 2. izd.,
Beograd 1952; Istorija srpskog naroda, Beograd 1981.
31
Vidi, str. 139 i d.
32
V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882. 43, slikovito se izraava:
"vladari 2 drave poinju pruati ruke prema toj oblasti".
23
307
la definitivno opadati. Neretvanska je kneevina u jednom trenutku, vje rojatno u prvoj polovini 10. stoljea, krae vrijeme potpala pod vlast Srbije
("tada u vlasti arhonta Srbije") 33, ali je i u 10. stoljeu bila znaajan i
neovisan faktor na Jadranu. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre
ija se snaga iskazala u kasnijim stoljeima, kada su, zahvaljujui snazi i
moi izgraivanima tijekom stoljea, osjetno proirile svoje teritorije. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva - zbog dobrog
poloaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. ini se da su u jednom trenutku, otprilike u prvoj
polovini 10. stoljea, na Bosnu navalili i Ugri 34.
Za vladavine aslava Srbija je, ini se, obuhvaala relativno malen
teritorij i poela se iriti nautrb Bugara 35 . Na zapadu je vjerojatno dugo
vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila izmeu rijeka
Bosne i Drine 36 . Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi
unutar pokrtene Srbije" 37 , to bi moglo znaiti da je u vrijeme vladara
aslava Klonimirovia Srbija zauzela krajeve oko dananje Tuzle (Soli) 38.
Meutim, drugi izvori govore drukije: Pop Dukljanin jadransko zalee
naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije - prva se iri od velike
"rijeke Drine na zapad do Borove planine", to je Bosna, a druga "od iste
rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata", to je Raka 39.
Bizantski pisac 12. stoljea Ivan Kinam tvrdi, opisujui dogaaje 1150.
godine, da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije podinjena
arhiupanu Srba nego narod u njoj ima poseban nain ivota i upravlja nja" 40 . Ovaj podatak svjedoi o vlasti domaih banova pod vrhovnom
vlau Ugarske 41, ali i o postojanju svijesti o nekadanjoj vladavini Srbije
na podruju zapadno od Drine.
S druge strane, na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. U Ljetopisu
Popa Duki)crnina pria se i o Tiemiru koji se oenio kerju brata udomira iz Bijele Hrvatske, a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio
Kreimir. On je na oevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljakao
"Uskoplje, Luku, i Plivu" 42. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan,
bjei ugarskom kralju, a potom "Kreimir zauzme itavu Bosnu i zavlada
njom".
Sudei po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Kreimira II. je autentino), ini se da su i Hrvatska i Srbija u kraem razdoblju zaposjele
33
DAI 32/82-86; Viz. izv. II, 54, i tamo komentar; Takoer, Katii, Od Konstantina
Porflrogeneta, u: Uz poetke, 59.
34
ii, LJPD, 316-7; S. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd
1964. 40.
35
Taj teritorij pokuao je definirati, ali gaje i pretjerano skueio D. Mandi, Srbi iHrvati dva stara razliita naroda, Zagreb 1990, 55 i d.
36
K. Jireek - J. Radoni, Istortja Srba I, Beograd 1952.
37
DAI32/151; Viz. izv. II, 58.
38
ii, Povijest, 436.
39
ii, LJPD, 302.
40
Viz. izv. IV, 28.
41
S. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 42.
42
ii, LJPD, 305-6.
308
j
it
Bosnu. No, zauzee i nije moglo biti dueg vijeka, jer ni jedna ni druga
nisu imale ni dovoljno snage, a Hrvatska moda ni pretjerano interesa da
zadre Bosnu. Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u
Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium, a potom "Zagorje" dijeli na
"Bosnu" i "Raku" 43. ini se daje bilo uinkovito samo sklapanje dinastikih brakova, ba kako navodi Pop Dukljanin. Vojna akcija, bez obzira na
to koliko u prvom trenutku bila uspjena, mogla se vrlo brzo, odmah po
odlasku pobjednika kui, pokazati i beskorisnom.
Prvotni teritorij Bosne u 10. stoljeu bio je vrlo malen. Izraz "xo ^coptov"
u Porfirogenetovu tekstu oznaava manju prostornu jedinicu 44, doim se
za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa", to se
prevodi kao "zemlja" 45. Bosna je ve u prvim stoljeima po doseobi Slavena
bila odreena dravna cjelina, a ne samo zemljopisni pojam 46. Ime "Bosna" irilo se postupno, zajedno sa irenjem kasnije banovine i kasnije
kraljevine Bosne (od 12. do 15. stoljea), a tek za turskih osvajanja
konano se formirao i dananji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47.
Dravna je organizacija jaala, paralelno s teritorijalnim irenjem, pa se s
pravom moe zakljuiti da Bosna poetkom 12. stoljea ulazi u dravno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova drava s duboko ukorijenjenom
tradicijom" 48 . Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i
Desnik 49. Nije utvreno na koje se lokalitete ova imena odnose, ali je
oigledno da se radi o sredinjoj Bosni -porjeju Vrbasa kao najzapadni joj moguoj granici, preko gornjeg toka rijeke Bosne, otprilike do tjesnaca
Vranduk50.
5. Robovi
Jedan od vanih razloga za stalan interes vanjskih imbenika (pogotovo
Mleana) za istonojadransku obalu jest i prodaja robova. "Rob", odnosno
servus ili ancilla, bila je svaka neslobodna osoba, a za razliku od njih,
slobodni su ljudi nazivani ingenuus, Iiber51.
Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom
prostoru bila daleko najunosnija trgovina. Prvenstveno stoga to su
43
ii, LJPD, 305-6.

DAJ 32/151; Viz. izv. II, 58. prevedeno je kao "oblast".
45
DAT 30/117; 31/14-5; 31/40; Viz. izv. II, 36, 39, 42; Klai, Izvori 5.
46
Vidi, N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1989, 5 i d., posebice 13, polemizira u
tom smislu s miljenje m S. irkovia, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd
1964, kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. Naime, njih je veina zastupala
miljenje, vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, gdje se Bosna
razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba".
47
ii, Povijest 461.
48
A. Babi, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972, 79-80.
49
DAJ 32/151; Viz. izv. II, 58.
50
Usp., ii, Povijest, 461; Viz. izv. II, 58-9, s opirnim komentarom i lit.
51
O robovima: opirno. Raki, Nutarnje stanje. Rad 70, 154-75.
44
309
trgovci hvatali robove, dakle, nabavljali ih besplatno, ili su vjerojatno

svojim dobavljaima u slavenskim zemljama plaali vrlo malo, da bi
uhienike odvodili u udaljene krajeve u kojima vie nije bilo ratova i vojnih
pohoda, pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. Tamo su ih
prodavali vrlo skupo. Izvori s hrvatskog i neto ireg prostora relativno
rijetko spominju robove - radi se o tome da jo ne postoji notarijat, tj.
obvezatna isprava o kupoprodaji kojih e iz kasnijih stoljea biti sauvano
vrlo mnogo. Robovi e se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku
kada ih se oslobaa, primjerice u Zadru i okolici 52, ili poklanja, kao stoje
sluaj u Istri 921. godine 53 . Dodue, unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je
bila najei nain dolaenja u ovisnost od gospodara, iako se to
dogaalo i zbog nemogunosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus
Petra Crnog, jer nije mogao platiti oev dug od 40 solida, a poto Lutic
(Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida, "prodao se za roba") 55. Bilo je i
sluajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje sluaj djeaka Zlobe, zapisan u
Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u
ropstvo, a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u suanjstvo 56 - o
njihovu otkupu sauvani su podaci ak iz 7. stoljea. 57 Meutim, u
izvorima postoji posvemanja utnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju
predmet trgovine izmeu istonojadranskih Sklavinija (ukljuujui i
Hrvatsku, naravno) i udaljenijih krajeva. Usprkos relativnoj utnji doma ih izvora, nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala, jer o
njoj svjedoe izvori zemalja u koje su robovi stizali. Ponajprije se radi o
Italiji, gdje su imigracija i nazonost Slavena i posebice slavenskih robova
stoljeima praktiki neprekidni 58. Osim toga, postoji ve spomenuta naredba mletakog duda iz godine 960. o zabrani trgovine robljem na
istonojadranskoj obali 59. Mnogi srednjovjekovni vladari, kao i mletaki
dud, a posebno crkva, zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu
robljem, ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara,
siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. Tako Zvonimir u svojoj
zavjernici iz 1074/5. godine u Solinu tvrdi da e se "protiviti prodaji
ljudi" 60 , a takve se zabrane ponavljaju praktino do 15. stoljea kada
ropstvo u masovnom smislu nestaje 61. Meutim, Zvonimirovi suvremenici
iz ibenika nesmetano i javno trguju robljem, a i Petar Crni iz nedalekog
52
Usp. oporuku priora Andrije iz 918. godine -Raki, Documenta, 18-19.

54
Neke primjere navodi Raki, Nutarnje stanje, Rad 70, 157.
55
Novak - Skok, Supetarsld kartular, 220, 221.
56
Raki, Nutarnje stanje. Rad 70, 158-60.
57
Tada je po nalogu pape Ivana IV. opat Martin iao u Dalmaciju otkupljivati slavenske
zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Raki, Documenta, 227; Klai, Izvori, 1.
58
Usp., A. Guillou, Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle, ZRVT 14-5,
11-6.
59
CD I, 43; Klai, Izvori 46.
60
61
Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada izmeu drutvene prakse i crkvenog
zakona koji se protivi praksi da se ovjek, bie stvoreno na sliku i priliku Boju, tretira kao
stvar.
53
310
Splita time se naveliko bavi 62 , nabavivi za potrebe samostana 59 serva,

do kojih je uglavnom doao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 .
Teko je presuditi da li su vladari, i hrvatski vladar posebice, bili stvarni
protivnici ropskog rada, zarobljavanja i nasilnog odvoenja slobodnih
ljudi ili su njihove rijei bile fraza, nuna kako bi se zadovoljila crkva, a da
su zapravo bili svjesni drutvene potrebe za robovima 64. Uostalom, postoje
valjani argumenti za zakljuak da robovski odnos u dalmatinskim
gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz itav srednji vijek 65, iako
je poloaj srednjovjekovnog serva bitno razliit od poloaja antikog roba.
To se oituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara trai
da "daju na nauke one svoje robove koji god ele da postanu sveenici",
kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije. I samostani su ponekad
omoguavali svojim robovima da se koluju (primjerice, samostan sv.
Marije). Postojala je potranja u drutvu za robovskim radom, a s druge
strane, postojala je i manje-vie dobrovoljna ponuda. Dogaalo se da i
neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog lana, o emu svjedoe podaci
iz Supetarskog kartularaiz 1080. godine -Splianin Petar Crni kupuje od
nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa enom Dabrinom, sa sinovima i
kerima, te s njegovim vinogradima. Petar istodobno kupuje i nejakog
djeaka Zlobu od njegova oca, ali ga daje obrazovati u nauci i podii do
sveenike asti. Meutim, Zaharija, Rakana i Dabrea su takoer prodali
svoje sinove, ali su oni ostali obini servP 6. Teko je ovim suhoparnim
podacima doarati svu dramatinost ljudskih sudbina, razdvajanja obite lji koje, u naelu, nose i neto dobrog - onima koji prodaju donosi prijeko
potreban novac ili dobra, a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti
druge perspektive, osim ivota na rubu egzistencije. Uostalom, dogaalo
se u kasnijim stoljeima da se pojedinac sam prodavao u roblje, jer mu je
ropstvo u dalmatinskom gradu omoguavalo bolji ivot nego u gladnom
zaleu. Osim djeaka Zlobe koji na taj nain kree u kole, i nadbiskup
Lovro u drugoj polovini 11. stoljea alje jednog serva da izui zlatarski
obrt ak u Antiohiju 67. I zakljuci splitskih sabora iz 925. godine potiu
takve postupke 68. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija
dobro snali u udaljenim zemljama, pa ako je u njihove stare domovine
uspijevala stii poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest), onda je odlazak
62
Novak -Skok, Supetarski kartular, 220-1.

F. W. arter. Eleventh Centunj Poljica - An Anahjsis ojIts Historical Geography, u:
Cartulanj, 32. Meutim, toan se broj kupljenih serva ne moe izraunati, jer Petar ponekad
kupuje itavu obitelj, a broj lanova se u tom sluaju ne navodi -Budak, Serut 264.
64
Odreen pokuaj prilagoavanja jest i pretena orijentacija u kasnijim stoljeima na
patarensko roblje, ali crkva se i tome protivila, pogotovo otmici -usprkos tome, kranski je
vladar ili monik drao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike, pogotovo ako nisu bili
krani, proda u roblje.
65
N. Budak, Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim drutvima na istonom
Jadranu, SHP 14, 1984, 347-59.
61 3
Klai, Izvori, 78; Novak -Skok, Supetarski kartular, 220-1; Cartularu, 63.
67
Raki, Documenta, 446; Toma, Kronika, 48.
68
Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god ele postati sveenici..." Raki, Documenta, 192; Klai, Izvori, 35.
63
311
prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gunost da krene u bolji ivot.
Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz
obraivanje zemljita, pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na
velikim vlastelinstvima, odnosno pridvornim gospodarstvima. Vjerojatno
ih je bilo i na manjim posjedima, ali o njima u pravilu nema iz ranog
srednjeg vijeka pismenih svjedoanstava. Robova je bilo i u gradovima
gdje su vjerojatno radili kao kuna posluga - pojavljuju se, na primjer, u
oporuci priora Andrije i oito su bili u kolektivnom vlasnitvu, jer Andrija
ostavlja tri serva svojem sinu, keri i njezinoj majci, dok nekog Ominika s
djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. ini se da su serui bili smatrani ne
samo nekom niom kategorijom stanovnitva, nego da su na izvjestan
nain predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70, odnosno bili su izjednaivani sa stokom. Naime, prilikom darivanja 1112.
godine spominje se "dvije stotine ovaca, devet robova, tri para volova i
dvadeset i etiri krave" 71. Roba se moglo i pokloniti, pa tako sokolar Apric
Petru Kreimiru IV., odnosno njegovoj supruzi, daruje ancillu. da joj
slui 72 . Zakljuci splitskih sabora iz 925. godine nametali su norme
ponaanja robovima i njihovim gospodarima, ali je nemogue ustanoviti
koliko su se oni toga pridravali: "Gospodari neka robove otro kore ne
kao strance, nego kao svoje, a robovi neka ih rado sluaju" 73.
Iako je relativno lako odrediti poloaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom drutvu, nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi
upuivali na zakljuak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovnitvu,
pa onda i na zakljuak o njihovoj vanosti ili nevanosti 74. Oito je daje uz
slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila, kao to
svjedoi darovnica iz Istre iz 921. godine 75.
Svi poznati dokumenti o robovima tiu se jadranskih i prijadranskih
jf
dijelova Hrvatske -za unutranjost nema podataka. Meutim, ima kasnijih svjedoanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. Tako Ivan Arhiakon goriki tvrdi da je ve utemeljitelj zagrebake crkve kralj Ladislav
|
J
J
zadobio u zagrebakom podgorju selo, vitlam servorum uocatam, koje je,
navodno, odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebakom kaptolu 76. U ispravi
*
iz 1235. godine zagrebakog biskupa Stjepana II. spominje se "zemlja
;
kraljevih servd' [terra servorum regis), to ih bitno razlikuje od ostalih
slobodnih kaptolskih podlonika [alii nostri liberi subditi) 77.
69
70
71
72
73
74
75
76
77
312
CD I, 26-8; Budak, Serui, 260.

CD I, 26-8.
CDU, 25; Budak, Servi 261.
Usp., Budak, Serui, 267.
Raki, Nutarnje stanje, Rad 70, 167-8.
Povjestni spomenici slob. kralj, grada Zagreba, Izdao I. K. Tkali, Zagreb 1889, 9.
Mletaki dokument iz 960. godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na

robljem: Mleani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji, a zatim bi ih
odvozili u Bizant 78 . Takvih je mletakih zabrana, moda i pisanih,
moralo biti i prije ove, jer se inae ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na
svoju lau ukrcati trgovca ili idova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao,
kako bi Mleani bili izuzeti krivice. udno je da mletaki izvor spominje
samo Bizant, jer je oigledno vano odredite slavenskih robova bila
muslimanska panjolska. Mogue je daje Carigrad bio trite ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije, pa da ih se tek
potom odvodilo na zapad. U panjolskoj se jedna vrsta robova nazivala
sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). Zabiljeeno je da
je u 9. i 10. stoljeu u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova, zatim 6 087,
pa ak 13 700. Neki od onih koji su bili osloboeni uspjeli su se i obogatiti,
neki su stekli i vlastite robove, postali trgovci, istakli se i kao vojnici, pa
ak postali i veziri. Bilo ih je koji su doivjeli tunu sudbinu kastriranja,
ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke poloaje. Stoga je 980. godine
provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. Slavenski
robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja, dovedenih iz ratova i vojnikih pohoda. Naime, seoba naroda je
minula, arapska su osvajanja bila na izmaku, a Evropa je u ovo vrijeme,
uz iznimku relativno kratkih pljakakih provala Maara, proivljavala
razdoblje mira. Robovski je rad bio potreban, a najlaki je i najblii izvor
bio hvatanje ljudi u djelomino ili preteno nekranskim slavenskim
zemljama79.
Iako su podaci o sakatibima, saklabima teko provjerljivi80, ini se da se
oni na osebujan nain povezuju s hrvatskom povijeu i Hrvatima, o emu
svjedoi neobian dokument s polovine 10. stoljea. Radi se o pismu
rabina Hadaja, Isakova sina, izaslanika muslimanskih vladara panjol ske zemljama na istoku Evrope. Oni tvrde da su do njih stigli glasnici
"kralja Gebalima" [regis Gebahm), a daje on sam poruku nosio tom kralju,
pa zatim u zemlju Maara, potom u Rusiju i konano u Bugarsku 81. Gebel
na arapskom znai "stijena", "kamen" i ne moe se neposredno dovesti u
svezu s Hrvatskom. No, ini se loginim da ta rije u ovom kontekstu
oznaava Hrvatsku, jer je preko nje iao najblii put od mora prema
Maarskoj i dalje prema Rusiji. A prijevod rijei Gebalim morao bi biti
"planinska zemlja", to hrvatski krajevi u zaleu jadranske obale uistinu i
jesu 82 . Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka, ova se pria
o panjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku
78
"Brodovlasnik ne smije u svoju lau ukrcati roblje ni u Istri, ni u Dalmaciji ... neka se
ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" - CD I, 43; Klai, Izvori, 46.
79
Vid i , o o vo m e u p a n j o ls ko j , o p e n ito : C h . Ver l in d e n , L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e
medievale, Drugge 1955, 75.
80
U s p . , B u d a k , S e r v i , 2 6 6 ; Tak o e r. V. M a u r a n i , O p a sk e k l a n k u : M e l e k " J a a
Dubrovanin", ZKT, 656-72.
81
82
V. Maurani, Opaske k lanku: Melek "Jaa Dubrovanin", ZKT, 656-72.
313
slavenskog robija u panjolsku i, napokon, u podatak da su u trgovini

robljem na mletakim brodovima na istonom Jadranu sudjelovali i ido vi. To nije i jedini podatak o sudjelovanju idova u trgovini robljem na
ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. otkupljuje iz idovskog ropstva uenike slavenskog apostola Metodija na mletakom sajmi tu robova, a njih su idovi mogli kupiti (dobiti) ili na istonom Jadranu
ili dublje u unutranjosti, prema Moravskoj, na prostoru gdje se irila
"Metodijeva nauka" 83. Povezivanje idova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omoguila im je da imaju znaajnog udjela u evropskoj
trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo, a
stalno su mogli biti nastanjeni iskljuivo u primorskim gradovima gdje su
se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. Moe se pretpostaviti da su
se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palau, pa bi prema tome
solinsko-splitska idovska zajednica ouvala kontinuitet od antikog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86.
6. Kraljica Jelena, poloaj ene

O Mihajlu Kreimiru II. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sauvano, ali se zato o njegovoj
supruzi, kraljici Jeleni, zna neto vie. Ona je ve i po tome iznimka u
hrvatskoj povijesti 10. stoljea, a jo vie po injenici da tako dobro
poznatih enskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. U
Jelenino vrijeme sagraen je memorijalno-kongregacijski kompleks na
Otoku u Solinu. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve, novijim je
istraivanjima utvreno da je podignuta samo jedna 87 . Kako je Jelena
umrla godine 976., moe se raunati daje otprilike u to doba (koju godinu
prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila zapoeta i barem
donekle dovrena. Crkva je sluila kao grobnica hrvatskih vladara, a u
njoj je bila pokopana i Jelena. Ploa s njezina groba pronaena je, dodue,
u fragmentima, ali su je istraivai ipak uspjeli rekonstruirati. To je, uz
Baansku plou, najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. Iako na njemu nema, ni po kojem prijedlogu itanja, podataka koji
bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaanje ovoga razdoblja, ona ipak
prua obilje dragocjenih podataka 88.
83
V. tefani, Tisuu i sto godina od moravske misije inla i Metodija, Slovo 2, Zagreb
1963, 18.
84
Vidi. detaljno, A HistoruoftheJeivishPeople, ed. H. H. Ben-Sasson, Harvard 1976, 393
id.
85

D. Kekemet, idovi u povijesti Splita, Split 1971, 7 i d.
87
. Rapani - D. Jelovina. Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog
kompleksa na Otoku u Solinu, VAHD 70-71, Split 1977, 107-35.
88
Razliite prijedloge za itanje natpisa vidi -ii. Prirunik, 126-9; ii, Povijest, 437;
86
Karaman, iva starina, 56; L. Kati, Zadubine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu,
314
In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM

/fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/
/quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE
HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI
IND/ictione/ IV, CIC/lo/ L/unari/ V, /epacta/ XVII, /ciclo solari/ V,
LUN/a/ V, /conc/URRENTE VI. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/
REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/
ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS
Jelena je bila, dakle, supruga kralja Mihajla Kreimira i majka kralja
Stjepana, a pokopana je godine 976. Posebno je vana injenica da je na
ploi Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za ivota, a daje
u smrti postala "zatitnicom siroadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. Takva funkcija kraljice nije bila ba uobiajena u barbarskim
drutvima srednjega vijeka, a ni u tadanjem kranstvu. Mukarac je u
tim drutvima, koja su i dalje umnogome oponaala odnose karakteristi ne za permanentna ratna stanja i osvajanja, imao neusporedivo vea
prava negoli ena. Brak kao kranski sakrament nije postojao, mukarac
je suprugu mogao otjerati kada je htio, mogao je potpuno legalno imati
ljubavnice. Ni poloaj vladarskih ena i dvorskih dama nije bio mnogo
bolji. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske ene i druge uglednice imale
mnogo vie mogunosti da iskau javno svoje kvalitete, da se izobraavaju
i da javno djeluju 90 . Meutim, u hrvatskom je drutvu ena uivala
specifian poloaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski
utjecaj. Ve spominjana pria o seobi Hrvata pod vodstvom petero brae i
dvije sestre - Tuge i Buge - svjedoi da su i ene imale vano mjesto u
seobi i u hrvatskom drutvu openito ili im je tradicija takvu ulogu
pridavala (to nije manje bitno} 91. No, nema govora o tome da je u to
vrijeme postojala i neka kneevska obitelj koja je upravljala seobom, a
kasnije i drutvom Hrvata. S obzirom na to da su stari narodi drutvene
Rad JAZU 306, Zagreb 1955, 197; A. Jadrijevi, Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga
doba, VAHD 60, Split 1958, 88; . Rapani, Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum.
Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izdanja HAD 3, Zagreb 1980. Opsena biblio grafija i novi prijedlozi -D. Rendi-Mioevl, Neke epigrafsko-onomastike znaajke epitafa
kraljice Jelene, Arheoloki radovi i rasprave 8-9, Zagreb 1982, 219; M. Sui, Prilog tumaenju
natpisa kraljice Jelene, SHP 14/1984. 15-39. Vidi i, openitije, Klai, Povijest, 316-20;
Rapani, Doba, 141-4.
89
Klai, Izvori, 45; Rapani, Doba, 142.
90
L. Brehier, Vizantijska civilizacija, Beograd 1976, 23-6. Ulogu slinu Jeleninoj imala je
u Carigradu, reci mo, carica Teodora, supruga Justinij ana (527-565), kada je zajedno s
muem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalite
(Procopius, De aedificiis. I, 9, 1-10). Svakako je blii, a moda i karakteristiniji primjer
bizantske princeze Teofane koja se udala za njemakog cara Otona II. (973-983) i bila majka
Otona III. (983-1002), bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na
njemaku kulturu - vidi, Brandt, Srednjovjekovno doba, 497, te zbornik radova Byzanz
zwischen Ost und Abendland, Wiirzburg, u tisku.
91
DM30/65; Viz. izv. II, 30; Klai, Izvori, 3.
odnose zamiljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji, bilo je prirodno

da u priama drutvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 .
ene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i
slobodno njome raspolagati, jer je poetkom 11. stoljea sestra bana
Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. Krevana u Zadru 93. Zemlje kraljice, supruge Petra Kreimira, bile
su sedamdesetih godina 11. stoljea u vlasnitvu samostana sv. Ivana
Biogradskog 94 , ali nije jasno na koji ih je ona nain dobila. I supruga
djeda Hrvata, Ivana, mora 1070. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u eprljanima samostanu sv. Krevana 95. U zadruzi je ena
posve ravnopravna u odluivanju o zajednikoj obiteljskoj imovini: njezin
se glas slua 96. Mu tek s doputenjem svoje ene daruje dio svoje imovine
prilikom ulaska u samostan 97. Do spomenutih su posjeda ene vjerojatno
dolazile nasljedstvom od roditelja, odnosno mirazom 98. Osim navedenih
primjera, postoje u 11. i kasnijim stoljeima brojni drugi primjeri o ta kvom nainu nasljeivanja.
Hrvatski, ali i drugi, vladari i hodoasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje", iz Bugarske) odlazili su na hodo ae u Akvileju (gdje se tada uvao edadski evanelistar) 99, a s njima su
odlazile i njihove supruge ili keri. U edadskomje evanelistaru uobiajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius, kad se
radilo se o hodoasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". Meutim,
uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena
je i njegova ena Mariosa (vjerojatno Marija, Marua), ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100. To je i jedini primjer, iznimka, kada se uz
ensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanelistara. Osim
toga, u ispravi kneza Muncimira iz 892. godine spominju se kao svjedoci i
iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 , to znai daje kneeva
ena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu
titulu kao i njezin suprug.
Zabat oltarne pregrade, naen na Crkvini u Biskupiji, ima kao sredinji
motiv prikaz Madone - Bogorodice moliteljice, a datiran je u drugu
polovinu 11. stoljea, to se potvruje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 , a na drugom se zabatu,
92
Usp. primjerice, sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak, 10.

CD I, 66-7.
94
Raki, Documenta, 86; CD I, 157.
95
96
Raki, Documenta, 24, 28, 31.
97
Raki, Documenta, 36; Raki, Nutarnje stanje. Rad 105, 214.
98
Buda k, Elementi razvoja, 377.
99
Usp., objanjenje u: ii, Prirunik, 125.
100
Raki, Documenta, 382-4; ii, Prirunik, 125; Goldstein, Titule, 153-4.
101
102
V. De longa, Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u
Muzeju hrvatslh arheolokih spomenika u Splitu, GZ, 58-60.
93
316
Slika 29. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice
takoer s Biskupije, nalazi prikaz Velianstva Djevice (Maiestas Virginis)103. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova
Bogorodice, kao i Velianstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. Inten103
V. Delonga, Ranoromaniki natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske. Izdanja
HAD-a 15, Zagreb 1992, 83.
104
Leksikon ikonografije, 168, 485-6.
31 7
zivnije iskoritavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poe lo je tek od 13. stoljea, kada se, zbog razloga koji nisu posve razjanjeni,
poloaj ene u drutvu poeo radikalno mijenjati 105.
Zbog skromnog broja podataka vrlo je teko usporediti poloaj ene u
Hrvatskoj s poloajem ene na evropskom Zapadu ili Istoku. injenica jest
daje u grobu jedne hrvatske plemenske odlinice iz 9. stoljea na lokali tetu Kosa u ibenskom Donjem Polju pronaen no 106, a taj predmet
obiljeava borca, lovca, a potom i vrlo uglednu osobu. ini se da je
autarkino drutvo ranoga srednjeg vijeka davalo eni vea prava negoli
privredno razvijenije drutvo kasnoga srednjeg vijeka. Petar Crni i njegova
supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. Petra u
Selu 107 . Spomen Anina imena i naglaavanje zajednikog pothvata ne
oznaava samo lijepu formu, nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108.
ini se daje u hrvatskom drutvu u 11. i kasnijim stoljeima postojala
obitelj, mala zajednica roditelja i djece, a paralelno s njome i patrijarhalni
zadruni tip. Postojanje obitelji posredno potvruju brojne oporuke i
darovnice iz 11. i kasnijih stoljea u kojima pojedinci slobodno raspolau
patrimonijem i matrimonijem -to znai daje vlasnitvo bilo individualno,
a ne kolektivno kao to je to sluaj u zadrugama 109 . S druge strane, u
Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje
zajedno sa enom, sinovima i kerima 110, a Petar Crni otkupljuje nekog
Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braa i sestre budu
servi11!.
Poloaj ene u drutvu bitno je bio odreen njezinim poloajem u
branoj zajednici. U ranom srednjem vijeku u evropskom su drutvu
postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena, zasnovana na
kompromisu izmeu ideala kontemplativnog, asketskog ivota i potrebe
za biolokom reprodukcijom, a druga laika, utemeljena na braku kao
sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i politikih ciljeva. Crkva zabranju je
enidbu sveenika, zabranjuje otputanje ena i rastavu braka. Laici
brak i obitelj smatraju iskljuivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugroava njihov drutveni red. I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeu112: tako ve papa Stjepan VI. 886. godine prekorava ninskog
biskupa Teodozija zato to nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105
G . D u b y, Vit e z , e n a , s v e e n i k , S p l i t 1 9 8 9 ; R . P e r n ou d , L a f e m m e a u te m p s d e s
cathedrales. Pari 1980.
106
Z. Gunjaca, Grob jedne hrvatske plemenske odlinice iz 9. stoljea, GZ, 121-31.
107
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213 i d.
108
Z. Janekovt - Romer, Obiteljski odnosi u hrvatskom drutvu 11. stoljea. Zbornik
"Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.
109
Z. J a n e k o v i - R o m e r, O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u t v u u l i . s t o l j e u . Z b o r n i k
"Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.

110
Novak -Skok. Supetarski kartular, 220; Klai, Izvori, 78.
111
Novak -Skok. Supetarsl kartular, 226; Klai, Izvoru 78.
112
Papa Nikola I. (858-867) navodno upuuje biskupu salonitanske crkve pismo (Raki,
Documenta, 185-6] u kojem ima podataka o branim odnosima, ali se uope ne radi o
salonitanskom biskupu (Sii, Povijest, 682), pa te informacije ne treba uzimati u obzir.
318
jenio poligamiju koja se proirila meu sveenstvom 113. U dokumentima

splitskih sabora 925. i 928. godine odreuje se "da se vlastite ene
ubudue ne otputaju, nego jedino zbog preljuba", to je navijetanje
jednog od sredinjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski
pokret) koji kulminira u l i . stoljeu. Uvialo se da se ba sve ne moe
radikalno mijenjati, pa se doputa "da ako je pak, tko ve otpustio svoju
enu, neka tako ostane" 114 . Situacija se nije bitno izmijenila ni itavo
stoljee i pol kasnije, jer u vrijeme pape Aleksandra II. (1061-1073),
prema izvjetaju Korulanskog kodeksa, u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da rijei pitanje enidbe sveenika i endogamije115. Kralj Zvonimir se 1074/5. godine u zavjernici papi obvezuje da e
"ponitavati nedoputenu vezu meu roacima, ustanovit u zakonito
vjenanje s prstenom i sveenikim blagoslovom, a ustanovljeni brak
neu dopustiti da se izopai" 116. Budui da se izriito zabranjuje samo
vjenanje izmeu roaka, ini se da otputanje ena nije sastavljau
teksta toliko vano, iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopaiti" 117. ini se
da ovim odredbama brak poinje dobivati kranska obiljeja, jer
kranski obred posveuje brak, ali jo nije uvjet njegove valjanosti, a
kada to i bude, znait e da je ustanova braka nametnuta kao crkveni
sakrament. Hrvatsko drutvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistiki trend - kranski moral i zakon poinju znaajno utjecati na
oblikovanje drutvenih odnosa, pa tako i onih unutar obitelji, ali su otpori
tome i dalje bili veliki. Potvrda tome moda bi mogao biti podatak iz
isprave splitskog priora Firmina (1088/9), jer se u njoj spominju dvije
njegove ene, Magi i Bite, koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom
poslu. Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila iva,
moglo bi se pretpostaviti da se radi o sluaju bigamije 118 . Jedno od
loginih objanjenja bilo bi da jedna rije znai zakonitu enu, druga bi
pak bila "prilenica". Osim toga, Zvonimir je obeao da e poduzeti sve
kako bi biskupi, sveenici, akoni i podakoni ivjeli "pobono i pravilno"
[aste et regulariter] 119, to znai da celibat nije bio potpuno prihvaen ak
niti u vrhovima crkvene hijerarhije.
Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo, a navedene su u njegovoj
zavjernici, prije popis lijepih elja za jednom novom, idealnom situacijom,
koji je papa Grgur VII. bez razlike nametao svim evropskim vladarima,
negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. No, na dui
rok i na hrvatskom e se prostoru stvari mijenjati. Sakrament braka kao
113

Raki, Documenta, 192; Klai, Izvori, 34; Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s
bogatim komparativnim podacima iz Evrope - Z. Janekovi - Romer, Obiteljski odnosi u
hrvatskom drutvu 11. stoljea. Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.
115
M. Barada, Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075), Rad JAZU 311, Zagreb
1957, 186-7.
116
117
Raki, Documenta, 104 - corrumpi non permittam.
118
J. Belamari, Katalog galerije Gospe od ZvonUm, Split 1988.
119
114
319
dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno drutvenim promjenama,

a u kasnijim e stoljeima (od 12. pa sve do 14.) opi gospodarski polet,
stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im vie potrebna
zatita velike zadruge ili feudalca), poticati organizaciju malih drutvenih
jedinki, a mala obitelj upravo je bila takva. To je osnaivalo koheziju
brane zajednice i poloaj ene u njoj, pa i njezin poloaj u drutvu
openito. Hrvatska se openito s odreenim zakanjenjem ukljuivala u
opeevropska zbivanja, pa i u tom smislu. Stoga ne udi da se hrvatski
sinodalni spisi 12. i 13. stoljea redovito obaraju na nikolaizam klera i
enidbene nepravilnosti to kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove
vladavine nije bitno popravilo. Izriito spominjanje zabrane braka meu
roacima dio je nastojanja da brak dobije kransko obiljeje, a kako je
praksa esto umnogome bila razliita od norme, ne udi da su u Dubrov niku jo u 14. stoljeu zabiljeeni pokuaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekranske elemente iz obreda vjenanja. Ipak se ini vjerojatnim da
je otputanje ena bilo ve potpuno prokazano kao praksa. Stoga su
uestala vjenanja izmeu daljnjih roaka, ali ako bi se za to srodstvo
saznalo ili se suprunici nisu slagali, taj se brak mogao lako razvrgnuti 120.
7. Demografsko stanje i stanje zdravlja, poloaj djece

U suvremenim je drutvima mogue obavili vrlo raznolika demografska
istraivanja, jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. Ponajprije zbog
nedostatka ili krtosti podataka, demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogue je prouavati samo parcijalno, na temelju esto
nepotpunih i indirektnih podataka. ini se daje relativno najlake iznijeti
neke pretpostavke o broju djece i o veliini obitelji, o prosjenoj i oekivanoj duini ivota, te o moguim i vjerojatnim intervencijama samog sta novnitva da se stanje promijeni.
Doputeno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima
idealna obitelj bila ona koja ih je, po narodnoj predaji, predvodila u
vrijeme seobe, jer je ta predaja vrlo vjerojatno ivjela u puku, ili barem u
njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to pria o petero brae i dvije
sestre 121. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne
rodonaelnike: Noa ima 3 sina od kojih potjeu svi narodi - Hama, ema i
Jafeta 122, Rimljani imaju samo Romula i Rema, Langobardi samo Ibora i
Ajona. Hrvatska legenda umnogome slii bugarskoj legendi o Krobatu (ili
Kubratu), ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123.
Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji, s mnogo djece, bilo i u
stvarnosti: Bugarin Peno koji iz Trnova krajem 10. stoljea stie sve do
120
121
123
Usp. za Evropu, posebice za Francusku: G. Duby, Vitez, ena, sveenik, Split

1987,
DM 30/63-7; Viz. izv. II. 30; Klai. Izvori, 3.
ii, Povijest, 250.
320
122
Biblija, Postanak, 10.
Klisa ima jo etiri brata i sestru 124 . U tom trenutku braa su imala
ukupno osmero djece, a kada je Peno umro, imao je pet sinova ijednu
ker 125. Nadalje, 1072. godine u Ninu braa Sovina, Desimir, Petar, Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. Krevana 126 , a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i keri", to e
rei daje u tom braku bilo najmanje etvero djece 127 . Isto tako i neki rob
Ciprijan ima "sinove i keri". Meutim, u naelu, kada se u hrvatskim
ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braa, najee ih je samo
dvojica, a u principu najvie trojica koji zajedniki posjeduju zemlju, pa je
onda zajedniki i prodaju ili daruju. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara, pa su to i dalje prilino brojne obitelji. Meutim, bilo je
i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i
njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv. Petra, pa se ini da su mu to
jedini, a neimenovana ki Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128. Naravno, ovakva su razmatranja ograniena skromnim brojem
primjera pa se logino postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipini za
cjelinu? Uope nije sporno da je svatko elio imati mnogo djece, ali je
mnoge u tome spreavao visoki mortalitet djece ili rana smrt suprunika,
pogotovo ene, iscrpljene viekratnim porodima. Zadarski se prior Andrija
nakon smrti prve supruge oenio drugi put i iz dva braka imao ukupno
estero djece 129. Po nekim istraivanjima s kasnoantikih sjevernoafrikih
nekropola ene ive krae. To pokazuje sljedea tabela iz koje se vidi da su
njihov krai ivotni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. godine ivota
vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da.130
Osim toga, injenica jest da se obitelj mora izdravati, te da takvu
mogunost mnogi mukarci na hrvatskom etnikom prostoru nisu imali.
Od spomenutih 19 mukih robova u oporuci priora Andrije iz 918. godine
ak njih sedam je neoenjeno, a od devet spomenutih ena dvije nisu
udate. Budui da su smatrani odraslima, a ne djecom, nije uvjerljivo
razloge takva stanja traiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti, jer
se u brak stupalo u pravilu vrlo rano, u Evropi u prosjeku djevojke do 16.,
a momci do 18. godine ivota, dakle ak i prije dosezanja spolne zrelosti.
124

126
127
128 Novak -Skok, Supetarski kartular, 222, 225; Raki. Documenta 135; Klai. Izvori, 78.
129
130
A. E. R. Boa k, Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West,
125
London 1955; Takoer, M. I. Finlev, Journal of Roman Studies, 48, 1958, 156-64, (recenzija
Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica:
10-22
22-32
32-42
42-52
52-62
Smrtnost M
15%
11%
16%
11%
11%
Smrtnost: Z
27%
19%
7%
8%
11%
Dob
321
Stoga se ini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju

obitelj131. Prilian broj crkvenih osoba, koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . stoljeu postajao jo vei, zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu.
I nain nasljeivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti
jedan od pokazatelja demografske situacije. Dodue, dvojba izmeu
izbora i nasljeivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razrijeena,
ba kao ni u srednjovjekovnoj Evropi, pa za mnoge vladare i zbog toga nije
jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. Nedostaju i detaljnije
obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece, ali bi moglo biti
znakovito daje Petar Kreimir IV., barem po podacima koji danas postoje,
imao samo jednog brata, Gojslava, kojeg je ini se dao ubiti 132. Daje Petar
Kreimir imao jo brae, vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis. O
Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se ki Klaudija udala za
karinskog upana Vinihu Lapanina, a sin Radovan umro je oigledno
prije njega, jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po
pravu naslijedio" 133. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini
podatak o smrti djeteta prije roditelja, ini se da je takav dogaaj mogao
biti vrlo est. S druge strane, spominju se "Domagojevi sinovi" koji po
oevoj smrti idu u progonstvo 134, a Drislav ima tri sina - Svetoslava,
Kreimira i Gojslava -koji meusobno ratuju, i to su, barem po podacima,
jedine velike vladarske obitelji. Naime, podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i keri" vie lii na legendaran negoli na
vjerodostojan podatak.
O demografskom stanju, osim pisanih izvora, podatke odreene vrste
pruaju i analize grobaljskih nalaza, posebice ostataka kostura. U tome
je, ini mi se, vrlo zanimljiv brojani odnos izmeu pronaenih mukih,
enskih i djejih kostura na razliitim nekropolama od Dalmacije pa sve
do istone Slavonije. Naime, na jednoj od najveih nekropola, na drijcu
kod Nina, mukih je kostura gotovo 30% vie, a na najveoj, na "Begovai"
u Biljanima koja kao nekropola traje praktino 500 godina, i dalje je 18%
vie mukih, to se ne moe smatrati samo sluajnou. Na ova dva
najvea groblja veliina bi uzorka morala biti reprezentativna, jer su to,
kao uostalom i neka druga, tipina naseobinska groblja koja bi trebala
zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. Meu tim, na ukupno 22 nekropole, bez obzira na ravnoteu na pojedinim
lokalitetima (primjerice, Knin -Spas) izbrojano je za 15,7% vie mukih
kostura od enskih. ini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova
-tonije 2 513), a da bi podatak mogao biti sluajan. Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomino objanjavati i manjkavostima arheolokih
istraivanja i neprimjerenou metode utvrivanja spola (jer u veini
131
O tim e konomskim razlozima iscrpno pie Coleman, Vinfanticide dans te HautMoyen
Age, Annales ESC, III-IV, Pari 1974, 315-35.
132
Korulanski kodeks, 30; Klai, Povijest, 350-2.
133
Toma, Kronilca, 55.
134
322
sluajeva nisu obavljena struna antropoloka istraivanja), ali takva je

razlika ipak isuvie velika - nemogue je da mnogi arheolozi grijee samo
u prepoznavanju enskih grobova i odreuju ih kao muke, ali ne i
obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smiljenoj demo grafskoj politici. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog drutva" koje je
osjealo daje ljudi, bilo mukaraca, bilo ena, u odreenom trenutku na
nekom prostoru ili previe ili premalo. U ovom sluaju govorimo o broju
ena. Njihov prevelik broj optereivao je slabano srednjovjekovno gospodarstvo. Stoga im je na neki nain valjalo smanjiti broj. Vjerojatno se to
inilo na nain slian onom u drugim evropskim podrujima - pobaaji ma, ostavljanjem, pa ak i ubijanjem (preteno enske) djece 135. Takve
strane dogaaje potvruju i mnoge ranosrednjovjekovne prie 136. Podatak
iz oporuke priora Andrije iz 918. godine mogao bi se smatrati karakte ristinim. Andrija kao svoje serve spominje 19 mukaraca i 9 ena, a
razlika u broju odraz je situacije u kojoj su mukarci kao robovi poeljniji.
U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih mukaraca i ena bio je
3,5:1, doim se radikalno mijenja u kasnijim stoljeima u gradovima,
kada su preteno ene kao senn bile zapoljavane u kuanstvu 137. Ovakav
odnos u broju posredno svjedoi o karakteru poslova kojima su se servi u
ranom srednjem vijeku bavili.
Na nekim nekropolama (Varvarija, Kai-'Grede", Knin-Spas i Bonjaci) broj enskih pokojnika poneto prelazi broj mukih - naime, mukih
pokojnika je redom samo 60%, 77%, 94% i 66% u odnosu na broj ena.
Vrlo je znaajno uoiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj
pokopane djece -umjesto prosjenih 25% pokojnika djeje dobi, na ovim
se lokalitetima pokapa 40%, 44%, 28% i 50%. Kada se zbroji prosjena
vrijednost u odnosu pokopanih mukaraca i ena (117%) i prosjeni
postotak djejih kostura na nekropolama (25%), onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek. On je 142 (117+25), a vrijednosti su
redom 100, 121, 122 i 116. Mogui odgovor na ovu, na prvi pogled
neobinu ali prilino pravilnu pojavu, jest da je veliki broj umrlih ena
omoguavao da se raa vei broj djece, pa ih je logino i vie umiralo, to
se na tako drastian nain oituje na nekropolama. Mogu je i drugaiji
odgovor: uobiajenije viak mukaraca nestao u ratovima ili borbama, ili
brodolomu, ili od bolesti (epidemije), pa je trebalo manjak nadoknaditi
poveanim raanjem. Napokon, mogue je daje takvo stanje bilo normal no, to znai da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije, dakle, da
se ni na koji nain nije pokuavalo regulirati broj stanovnika ili brojani
odnos meu spolovima.
135
E. R. Coleman, L'infanticide dans le Haut Moyen Age, Annales ESC. III-IV, Pari 1974,
315-35.
136
Coleman , n a i. mj.; Tako e r, D. Ma e k, Islandske sage i pri e, Z agre b 1988, 46,
navodi karakteristian detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosi dijete, pa ako
rodi ensko mora ga odnijeti daleko od kue, a ako bude djeak othranit emo ga. To je bio
obiaj jo dok je u itavoj zemlji vladalo poganstvo, da su siromani ljudi, s mnogo nejake
eljadi, izlagali djecu na otvorenom, da umru. To se nije smatralo loim postupkom".
137
Usp., Budak, Serui. 265.
323
AUTOR
1 Beloevi - 20
1 Beloevi - 22
1 Beloevi - 26
1 Beloevi - 45
1 Beloevi - 49
1 Beloevi - 54
1 Beloevi - 52
1 Beloevi - 55
2 Beloevi
3 malcelj
4 Jelovina-Vra lo vic
5 Jelovina
6 Jelovina
7 Jelovina
8 Jelovina
9 Simoni
10 Vlnski-Gasparinl
11 Ercegovi
12 Miloevi
13 Veljanovska
14 Marui
15 Vrsalovi
16 Vrsalovi
17 Gunjaca
18 Radrnan
19 Miki
UKUPNO
N<
Statistiki prikaz pokopanih mukaraca, ena i djece

na starohrvatskim nekropolama
M
8
140
21
19
D (%)
3
1 (4)
2.67
ravnomjerno ?
110 1.27
65 (18)
26 0.81
7 2.71
1 (2.9)
ravnomjerno ?
Nep.
Uk.
13
25
40
11
355
58
36
3
5
2 5 1.20
13
6
2(15)
5 1.60
6
23
8
4(17)
20
18 1.11 i_14J25)
56
207 175 1.18 _148 (25)
74
604
6
8 0.75
16
44
14 (33)
45
43 1.05
26
137
23(17)
27
45 0.60
2
123
49 (40)
66
70 0.94
29
230
65 (28)
76
54 1.40
46
224
48 (21)
10
11 0.91
33
7(21)
5
2
3 0.66
1
12
6(50)
8
3
21
5 1.60
5(20)
10
21
3 3.33
8(38)
76
48 1.58
38
260
98 (38)
28
36 0.77
19
149
66 (44)
preteno i D (?)
(122)
12
21 0.57
54
9(17)
12(?)
1 3
2(66)
18
9 2.00
27
816 705 1.16 635 (25.4) 357 2513
LOKALITET
Nin - Materiza
Nin - sv. Kri
drijac
Kai - Maklin. brdo
Kai - Razbojine
Biljane Donje
Smili - Kulica
Stankovci
Smili - Biljane D.
Privlaka - Vinkovci
"Begovaa" - Biljane
Piina - Lepin
Mastirine - Kai
Varvarija
Knin - Spas
Knin - Greblje
Brodski Drenovac
Bonjaci
Bare, Sinj
zapadni dio Salone
minj
Kai - "Grede"
Varvarija
Lopuka glavica
Biograd n/m
Mravince - Split
Izvori podataka za tablicu

1. Beloevi, J. Materijalna kultura i nav. str. 2. Beloevi, J., Zatitna istraivanja starohrvatski}!
nekropola u Smttiu i Biljanima Donjim kod Zadra, Radovi FF u Zadru 25, Razdio povijesnih znanosti 12,
Zadar 1986, 125-48. 3. malcelj, M., Privlaka - "GoleNjive" (opina Vinkovci) - Nekropola VIIIDC stoljea
-sistematska iskopavanja, Arheoloki pregled 15, Beograd 1973, 117-9. 4. Jelovina D. - Vrsalovi D.,
Srednjovjekovno groblje na "Begovai" u selu Biljanima Donjim kod Zadra, SHP 11/1981, 55-136. S.
Jelovina, D., Pokusno istraivanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Piina - Lepin" u Bijaama kod
Trogira, SHP 15/1985, 217-25. 6. Jelovina, D., Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kaicu kod
Zadra, SHP 12/1982, 35-66. 7. Jelovina, D., Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju,
SHP 20/1992. 7-63. 8. Jelovina, D., Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina, SHP 19/1989,
121-242. 9. Simoni, K., Knin - Greblje - Kataloki opis grobova i nalaza, SHP 19/1989, 75-120. 10.
Vinski-Gasparini, K. - Ercegovi, S., Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu. VAM, 3. scr,
sv. I. Zagreb 1958, 121-60. 11. Ercegovi, S., Istraivanje srednjovjekovne nekropole u Bonjacima, VAM,
ser. III, sv. 2, Zagreb 1961, 225-39. 12. Miloevi, A., Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja,
SHP 14/1984, 285-304. 13. Veljanovska, F., Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone, VAHD
83/1990, 233-55 i Starohrvatski Solin, Split 1992, 113-4. 14. Marui, B., Starohrvatska nekropola u
minju, Histria arhaeologica 17-18/1986-7, 5 i d.. 15. Vrsalovi, D., Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kaicu kod Zadra, SHP III ser, 10, Zagreb 1968. 69-92. 16. Vrsalovi, D.. Starohrvatska
nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija, na i. mj., 247-50. 17. Gunjaca, S..
Starohrvatska crkva i groblje na Lopukoj glavici u Biskupiji kod Knina, SHP, ser. III, 3, 1954, 7-30. 18.
Radman, M., Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici, VAHD 54, 1952, 202-3.
19. Miki. ., Antropoloki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita, VAHD 83/1990, 22532.
Naposljetku, nije iskljueno da su se drastine intervencije u demograf sku situaciju dogaale prilino rijetko i samo na pojedinim mjestima, pa
da se one oituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer
izmeu mukaraca i ena najvei - primjerice, na drijcu, u "Begovai"
kod Biljana i na nekropoli Knin - Greblje.
lako je na tabeli (stranica lijevo) broj djejih kostura prilian (preko
25%) u apsolutnim omjerima, on je jo uvijek za nijansu prenizak od
oekivanog, s obzirom na specifine ranosrednjovjekovne prilike. Uobia jeno je, naime, da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne treine
kostura bude djejih, a vrijednosti se, primjerice, za teritorij bive Ju goslavije kreu izmeu 22,1 i 42,6% 138. S obzirom na u globalu neto nii
broj djejih grobova od oekivanog, moe se pretpostaviti kako na nekim
grobljima dio dojenadi nije bio sahranjivan, jer su se ponegdje drali
obiaja da se oni koji su umrli nekrteni ne pokapaju na kranskim
grobljima. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraivana groblja, jer je u
nekropoli u selu Kaicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenadi - 30 od
ukupno 66 djejih (do 15 godina starosti), od ukupno 149 pokojnika 139, a u
nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojeneta, djece ukupno
148, a svih kostura zajedno ima 604 140. Vrlo je karakteristino da je
ukljuivanjem dojenadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kaikoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%), a kada te dojenadi ne bi
bilo, taj bi se postotak pribliio niim vrijednostima (29%) koje su zabilje ene na drugim nekropolama.
O odnosu drutva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka. U Evropi openito nema interesa za dijete i za djecu
sve do kraja srednjega vijeka. Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje:
srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznjeuje nad njim, jedva ga i zapaa.
Nema djece u srednjem vijeku, ima samo malih odraslih 141. ini se da
srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posveuje po sebnu pozornost, jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska, a ne
osjeajna. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije,
sekularizacije i kontrole raanja, tako da se obiteljski odnosi tek od 17.
stoljea temelje na osjeajima 142. ini se daje slino bilo i u Hrvatskoj:
malog je Zlobu otac prodao u roblje, a da u dokumentu nisu iskazani
nikakvi loi osjeaji 143. Toma Arhiakon pie u 13. stoljeu, ali vjerojatno
prenosi animozitet prema djeci jo iz 11., kada kae, opisujui stoje radio
138 p Velja novska, Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone, VAHD 83/1990.
248; Starohrvatski Solin, Split 1992, 113-4.
139
D. Vrsalovi, Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija, SHP 10, III. ser., 1968, 247-50.
140
D. Jel ovi na - D. Vrsa lovi , S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov a i'' u se lu Bil ja ni ma
Donjim kod Zadra, SHP 11,1981, 55-136.
141
J. Le Golf, Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beogra d 1966, 335.
142
Z. Janekovi-Romer, Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaoj medievistici
HZ 42, 1989, 175: Takoer 1 Ph. Aries, L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime, Pari
1973.
143
Novak -Sk ok , Sup et arsk i kart ul ar. 220; Car tula nj , 63 .
325
antireformistiki opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11.

stoljea: "Imao je enu i djecu kao laik ... u nadbiskupskoj palai, a itav
episkopi] nije bio niim ispunjen, osim cviljenjem djece i svaama sluav ki..."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je
pridonijela i ideoloka nesnoljivost prema njihovu ocu, ali se ini da to i
nije presudno.
Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. Mihovila u Puli 1068. godine daje
dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s
tog zemljita "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin, to znai
da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije
ba potvrda neke iznimne brige o djeci.
Antropoloke analize omoguavaju i spoznaje druge vrste, one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno, o
duini ivota. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u
21 istraenom grobu nije pronaen pokojnik stariji od 60 godina 146. Meu
osobama koje su sahranjene na nekropoli u minju samo su 3 ene (od
ukupno 21) i 4 mukarca (od ukupno 21) doivjeli dob od oko 50 godina,
a samo jedan mukarac oko 60 147 , to u postocima, pribrojivi i 50%
sahranjene djece u starosti do 15 godina, kazuje da je manje od 10%
populacije moglo oekivati da e doivjeti 50 godina. Do slinih se rezulta ta
dolo daljnjim istraivanjima na istoj nekropoli. Od ukupno 162 odra sla
pokojnika samo ih je 9 u starakoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5,5%), a
kada se pribroje i djeca postotak pada na 3,5 148. Od ukupno 41 pokojnika iz
Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doivio 60. godinu, samo je jedan
stariji od 55 godina, a njih estero umrli su u dobi izmeu 50. i 54.
godine149.
ini se da je i na hrvatskim nekropolama prosjeni ivotni vijek bio
ispod 30 godina, kao to je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to
vrijeme. Ako bi se ukljuila djeca, oekivani ivotni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26,5 godina, a prosjeni ivotni vijek
odraslih samo 47,5 godina 150. U Privlai i Starim Jankovcima prosjeni je
ivotni vijek bio neto dui (jer tu nisu ukljuena djeca) - 36, odnosno 40
godina151 - ali, kada bi se uzela u obzir i djeca, onda bi se prosjeni ivotni
vijek spustio do uobiajenih vrijednosti 152.
144
Toma, Kronilca, 46.

Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, 149, 151.
146
F. Veljanovska, Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone, VAHD 83/1990,
233-55; Starohrvatski Solin, Split 1992, 113-4.
147
B. Bai, Starohrvatsko groblje u minju u Istri, SHP, III. ser., 6, 1958. 81.
148
B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Histria archaeologica 17-18/1986-7.
Pula 1987, 5 i d .
149
laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza, 65-8.
150 p Veljanovska, Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone, VAHD 83/1990,
233-95.
151
laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza, 65-68.
152
Mogue je, meutim, daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomi
no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu, jer se raunalo da ti ljudi vie ne mogu
145
326
U svakom sluaju, ini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu, odnosno daje prirodni prirast bio malen. Mogue je daje natalitet bio relativno visok, iako je i
to upitno, jer mnogi se zbog siromatva nisu mogli vjenati i imati djecu,
drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. Uostalom, to potvruje i
broj djejih grobova - oko etvrtine u ukupnom broju. Budui da je
mortalitet bio relativno visok moe se pretpostaviti da se broj stanovnika
na hrvatskom prostoru izmeu 7. i 9. stoljea sjedne i l i . stoljea s druge
strane nije znaajnije poveao.
Meutim, tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je drutvo sazrijeva lo. Primjerice, oigledno je da su u drugoj polovini 11. stoljea naseljavani
priobalni prostori, jer izmeu Splita, Mosora i donje Cetine spominje se
toliko sela da se smije zakljuiti kako je taj predio onda bio "napueniji
nego danas", te da su "hrvatske upe, osobito primorske, gusto naseljene
bile" 153. ini se da su se i u Istri odvijali slini procesi. Do depopulacije
istarske unutranjosti dolazi zbog prodora Maara, bijega starosjedilaca u
utvrene gradove i katele te povremenih epidemija (sauvao se spomen o
kugi u Istri 1006. godine). Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme
isti ovjek, tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovnitva iz unutra njosti. Ponegdje su naseljenici, oigledno stoga to nisu imali dovoljno
zemlje, ruili granice i mee seoskih opina. Tako se u Istarskom razvodu,
dokumentu iz 1275. godine, spominju isprave iz godine 1025. o "razvodi ma" izmeu Vodnjana, Gurana, Saviente i Golana i 1058. godine o
razgranienjima barbanske i guranske seoske opine, to znai da su
"razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je oigledno stvoreno no vim naseljavanjima.
U l i . stoljeu sve je znaajnija i uloga gradova, to bi moglo znaiti da
u njima ima i vie stanovnika. Sve ove naznake u izvorima logino potiu
na zakljuak daje ipak do nekog poveanja broja stanovnika dolo, kako
u podrujima blie obali, tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru.
8. Etniki odnosi
Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i
Dalmacije u 7. stoljeu oznaio je poetak viestoljetnih procesa mije anja, meusobnih utjecaja, asimilacije i akulturacije izmeu romanskog
i slavenskog etnikuma. Ti su se procesi odvijali tijekom itavoga ranoga
srednjeg vijeka, pa i u kasnijim razdobljima. Oskudni podaci ponekada
osvijetle neko podruje u odreenom trenutku, a potom zadugo nema
sebe prehraniti. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi, Vrela i sudbine, 220 i d.
Nain ubijanja bio je ini se razliit: poto navri 60 godina, starac biva nahranjen kukuru znom kaom, a zatim ubijen nakon to mu je na elo stavljen debeo komad pusta; ubijani su
lopatom ili loparom (Lika); bacanjem u jamu (Hercegovina). Kasnije je dolo do naputanja
tradicijskog ubijanja staraca, najee poto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova
iskustva - Gavazzi, n. dj., 222-3.
153
327
nikakvih podataka. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u

dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom, to jest
Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji, ali da u tom dogaanju
ima i vrlo specifinih epizoda, ovisno o prostoru, kao i o vremenu.
Jadranska obala i posebice otoci, kao zatvorene sredine, svijet su za
sebe. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo razliit nain.
Na Cresu prevladava slavenska toponomastika - od esnaest toponima
za naselja dva su predrimska (Cres i Osor), tri romanska (Merag, Valun i
Lubenice), a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. injenica da se uvaju
predrimska i rimska imena dvaju najveih naselja i tri vrlo znaajna jo je
jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok, postajali veina i
preuzimali od autohtonog stanovnitva samo najvanija imena. U takvu
se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Loinju: svi su
toponimi slavenski, a romanski su vezani samo uz susjedne otoie 155.
Toponomastika istraivanja pokazuju da romanskih toponima ima po
itavom otoku Krku, to znai da su se Romani opirali hrvatskoj jezinoj
penetraciji i da su se romanske jezine enklave mjestimino ouvale
prilino dugo. Meutim, hrvatskih toponima na itavom otoku ima neus poredivo vie, osim uokolo samog grada Krka 156. Stanje na susjednom
Rabu bitno je drugaije - ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko
ime, a i drugi su nazivi uglavnom romanski. U gradu je ak dolazilo do
asimilacije hrvatskog ivlja u romanski kulturni ambijent, a na selu je
postojao romansko-hrvatski bilingvitet. ak i krajem 12. stoljea od 27
imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . Na susjednom Pagu, pak,
stanje je drugaije - Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba, a toponimija
svjedoi o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko pake Privlake,
te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu, gdje su se najdulje
odrali arhaini akavski govori 158. I na otocima zadarskog i ibenskog
arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovnitvo, s vremenom poi nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159.
U junijim su se krajevima, ini se, barem u nekim sluajevima, etniki
procesi poklapali s politikom stvarnou, naime, na srednjodalmatin154
Skok, Slavenstvo I, 39.

Skok, Slavenstvo I, 47-9.
imunovi, Toponimija, 66-77. imunovi nadalje argumentirano pobija vrlo esto
spominjanu crtu koja po Skoku, Slavenstvo I, 22, takoer, Klai, Povijest, 118, ide od Punle
Pelove pa do Baanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski, a junije romanski
toponimi. Vidi i P. imunovi, Toponimijska svjedoanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na
Krku, RabuiPagu, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990. 135-144.
157
imunovi, Toponimija, 77-81.
158
imunovi, Toponimija, 81-6; Neka Skokova istraivanja nadopunjuje, ali u bitnim
zaklj ucima nita ne mije nja i M. Sui , Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im
otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga, Radovi JAZU u Zadru 31, 1989, 5-14.
159
A. R. Filipi, Kretanje broja stanovnitva na zadarskim otocima, Radovi Instituta JAZU
u Zadru, 4-5/1958-9, 279-318; 6-7/1960, 137-77. B. Finka, Prilozi studiji o Dugom otoku.
SHP, III. serija 10/1968, 165-79; . Muljai, Iz otone toponomastike. akavska ri II, Split
1971, 19-28, te konano, V. Skrai, ToponimijaKornatskog otoja, Onomastica Jugoslavica,
12, Zagreb 1987. dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima.
155
156
328
Slika 30. Crfcua su. Nikole naLopudu
skim je otocima vrlo rano, moda ve od 7. stoljea, dolo do

imigracije Slavena - Neretvana. ini se da je tada, pa i u sljedeim
stoljeima, na istonom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko - hrvatsko stanovnitvo, a na zapadnom se dijelu jae
osjea antiki kontinuitet, i vjerojatno te krajeve nastanjuje preteno
autohtono stanovnitvo. Takva se situacija na neki nain ouvala sve
do poetka 13. stoljea, jer iz dokumenata iz 1205. i 1206. godine 160
jasno proizlazi da na sredinjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji
slavenska upanska vlast, a na zapadnom rabu otoka forama se
komuna.
160
CD III, 53, 59.
329
Za otok Hvar u cjelini u ranom srednjovjekovlju sve se ee rabi naziv

Lijesno - Leina, ali postoje i vijesti o "Hoari" (ra Xcoapa) to nije samo
naziv za otok, nego se zasigurno odnosi i na dananji grad Hvar. 161 Naime,
1888. godine pronaen je peat s natpisom S(igillium) Abbaiis S(an)c(la)e
Mar(a)e de Leina de Choaro. 162 Radi se o peatu opata benediktinskog
samostana sv. Marije koji se nalazio na mjestu dananje katedrale. 163 U
kasnijim stoljeima, zahvaljujui i mletakoj dominaciji, opet e pre vladati autohtono ime Hvara. 164
Dubrovaki otoci, od Lastova i Mljeta do Elafita, naroito su obiljeeni
grkim toponomastikim ostacima 165, ali je utjecaj Hrvata oigledno vrlo
jak, a oituje se najkasnije barem od 10. stoljea 166. Tako je na ipanu u
13. stoljeu broj Romana neznatan -jer romanskih imena ima samo 7,
nasuprot 124 slavenska (hrvatska) 167.
Toponomastiki dokazi dragocjeni su u dokazivanju postojanja odre enog stanovnitva na nekom podruju, ali dokumenti druge vrste po trebni su da bi se preciznije odredilo kako su se odnosi mijenjali u kraim
razdobljima.
Kako je u 10. stoljeu hrvatsko stanovnitvo sve intenzivnije stizalo u
Zadar i druge gradove, logino je da se dva svijeta, hrvatsko-slavenski i
romanski zbog toga sve vie mijeaju. Najraniji dokument koji o tome
svjedoi je oporuka priora Andrije iz 918. godine - radi se uistinu o
simbiozi hrvatsko-slavenskog i bizantsko-romanskog drutva. Broj hrvat skih imena u tom dokumentu iznosi 6,6% (2 od 30) 168 . ini se da su
Hrvati polako kroatizirali (slavizirali) zadarsku okolicu - otoke i zalee, ali
da su sporije i tee ulazili u sam grad i jo tee u drutvene vrhove. Bilo je,
naravno, i iznimaka - u oporuci priora Andrije stoji da je tribun izvjesni
Dabro, a da se ki priora Andrije zove Dobroa 169. Za dobivanje tako
vanih funkcija valjalo je, nema uope razloga dvojiti, provesti u gradu
due vrijeme i stei odreen ugled, ime, novac 170. Zbog toga je logino
pretpostaviti daje naseljavanje Hrvata i u sam grad Zadar moralo poeti i
161
Opirno, Goldstein, Bizant, 40-1.

Buli F. Sigillo dell' abbate di S. Marta de Hvare a Cittavechia; Bullet. di archaol. e
stor. dalra.. 1906, 307.
163
Ostoji, Benedilctinci II, 323.
164
Skok, Slavenstvo I, 183.
165
Skok, Slavenstvo I, 251-2.
166
imunovi, Toponimija, 91-120.
167
J. Lui, Prolost elafitskog otoka Sipana (do 1300. godine), SUP 10, III. scr., Zagreb
1968, 156 i d.
168
V. Jaki-Cestari, Antroponomastika analiza zadarskog priora Andrije s poetka 10.
stolje a, Onoma stica J ugoslavica 6, Za greb 1976, 195-215.
169
Raki, Documenta, 17-9. Inae, to je samo prvi sluaj poja vljivanja slavenskog imena
Dabr o -pre ma kraju 11. stoljea sve ih je vie -vidi, Raki, Doc ume nta, 502-3. Istraivanje
V. Ja ki- Ce stari pokazalo je da je Andrijina oporuka u osnovi vje rod ostojan dokument, u
to je posumnjala N. Klai, Tribuni i consules zadarskih isprava 10. i 11. stoljea, ZRV1 11.
1968, 67- 91. Takoer, V. Ja ki-Cestari, enska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja 12. stoljea. Radovi Zadar 21, 1974, 291-336.
170
J aki , Etni ki odno si 99 -166.
162
330
nekoliko generacija ranije. Po nekim podacima ini se da su ve i 10., a

pogotovo u kasnijim stoljeima Hrvati u Zadru i u drugim jadranskim
gradovima morali predstavljati znaajan dio stanovnitva, ako nisu bili i u
veini.
Naime, iz cjelokupnog pregleda antroponimijskih, deminutivnih, augmentativnih i hipokoristikih nastavaka u osobnim imenima od 10-13.
stoljea u viim slojevima zadarskog stanovnitva moe se napraviti slje dea tablica:
stoljee
romanska
hrvatska
10
11
3
11
10
44
12
13
23
36
103
247
% romanskih
23.1
20
18.3
12.7
Iako se smanjivanje postotka romanskih imena ne ini tako dramati nim (sa 23,1 na 12,7%), ipak je, kada se te brojke malo drugaije prikau,
pad velik: naime, radi se o tome daje u 10. stoljeu odnos 3:1, u 11. 4:1,
u 12. 5:1, a u 13. stoljeu 7:1 u korist hrvatskih nastavaka 171 . Tako je
proces postupne kroatizacije zadarskog drutva u kasnijim stoljeima
nedvojben172.
Slini su se procesi odvijali i u drugim dalmatinskim gradovima. Podaci
postoje, primjerice za Dubrovnik, iako za kasnija vremena 173.
O tome kako se mijenjala etnika slika jadranskog zalea, podataka
praktiki nema, pa bi i eventualna istraivanja poluila skromne rezulta te. Sve je manje informacija to se dublje ide u unutranjost, u masiv
Dinarida, a ni u Panoniji situacija ne bi bila bolja. Naime, vrlo je malen
broj predslavenskih toponima, a u veini sluajeva radi se o znaajnijim
zemljopisnim nazivima - Savi, Dravi, Dunavu, Uni, Kupi, Neretvi, Bosni,
itd., ili o velikim antikim gradovima koji su ouvali kakav-takav kontinu itet, ako nieg drugog, onda barem imena -Siscija, Sirmij, Poetovio. ak
kada u nekom kraju i ima toponima takve vrste, sve je to nedostatno da bi
se napravila detaljna analiza koja bi pokazala kako se na tom teritoriju
mijenjala etnika situacija.
171
Znatno manji broj romanskih nastavaka mogao bi se tumaiti time daje pisar ime od
hipokoristikog romanskog oblika svodio na njegov osnovni latinski oblik, ali se ne moe
osporiti daj e veina imena ipak bila slavenskog, odnosno hrvatskog podrijetla -vidi. popis
svih imena, Jaki, Etniki odnosi, 125- 36.
172
Meutim, u nekim se sluajevima, pogotovo u kasnijim stoljeima, dogaalo i obrnu
to: stizali su u ta ve kroatizirana drutva pojedinci i skupine stranaca, najee odreenih
zanimanja -majstori klesari, notari, lijenici (od 12-13. stoljea) koji su govorili talijanski ili
spe cifine r omans ke j ezike, pis ali l atinski, ali oni ipa k nisu mogli korjenito promijeniti
etniku sliku tih drutava.
173
A. Marinovi, O etnikom sastavu starog dubrovakog drutva. Dubrovaka revija 1 -2,
Dubrovnik 1962, 82-90.
331
XI.
Kraj 10. i prva polovina 11.
stoljea - prema novim dosezima
1. Drislav i poetak oporavka
Opisanom procesu kroatizacije pridonosi i rodbinsko povezivanje dal matinskog patricijata i hrvatske vladarske kue. Kraljica Jelena je, naime,
sudei po vjerojatno falsificiranoj darovnici hrvatskih vladara za Tukljau1, bila rodom iz zadarske patricijske porodice Madijevaca 2. Madije je
986. godine bio zadarski prior, a nosio je i naslov prokonzula Dalmacije 3.
Jelenin i Kreimirov sin bio je Drislav. Kako iz njegova vremena nema
mnogo kronolokih podataka, vrlo je teko odrediti tone godine njegove
vladavine - smatra se da vlada od kraja ezdesetih godina 10. stoljea, pa
gotovo do kraja tisuljea, ali da godinu 1000. nije doivio. ini se daje u
tom razdoblju Hrvatska doivjela uspon i prevladala, barem za krae
vrijeme, krizu u kojoj se nala jo od vremena neposrednih Tomislavovih
nasljednika.
Razloge stabilizacije stanja valja traiti, izmeu ostalog, i u uspostavljanju prisnih odnosa sa susjednom bizantskom Dalmacijom, a jedan od
vanih dokaza prevladavanja krize mogao bi biti ve analizirani Jelenin
natpis te Drislavov natpis pronaen na Kapitulu kod Knina. Od vremena
Branimira i Muncimira, dakle jo od prije sto godina, ovo su prvi datirani
kameni natpisi na hrvatskom prostoru. Na Drislavovu natpisu, na prvoj
ploi stoji:
CLV DUX HROATOR(um) IN TE(m)PUS D... a
na drugoj slijedi nastavak:
IRZISCLV DUCE (m) MAGNU(m).
1

li, Genealoki prilozi, 85; Klal, Povijest, 316-7. Iako ima razloga sumnjati u vjerodo
stojnost nekih drugih informacija, podatak o Jeleni morao bi biti vjerodostojan. injenica da
se hrvatska vladarska kua orodila sa zadarskim patricijatom bila je suvremenicima s obje
strane bizantsko-hrvatske granice od iznimne vanosti. Tako se neto pamti, ne zaboravlja
se i teko je izmisliti, pa onda umetnuti u ispravu.
3
2
332
Kraj 10. i prva polovina 11. stoljea
Slika 31. Drislavov natpis s Kapitala kod Knina
Po svemu sudei, Stjepan Drislav je dux magnus, a nepoznata osoba,

najvjerojatnije njegov sin, suvladar i nasljednik Svetoslav dvod. Ovakva
podjela titula i razdioba vlasti vrlo je bliska bizantskim obiajima i vjero jatno su pod bizantskim utjecajem ti obiaji na hrvatskom dvoru i pri hvaeni 5. Meutim, namee se jo jedna nedoumica: kako to da se Jelena
976. godine nazivala regina - dakle "kraljica", a njezin sin dux magnus
-dakle "veliki knez". Kako podaci iz 9. stoljea svjedoe da su titule hrvatskih vladara bile prilino nedosljedno upotrebljavane u izvorima, tako je,
ini se, uinjeno i u sluaju kamenih natpisa iz 9. i 10. stoljea. Stoga
nema razloga ovom sluaju pripisivati posebnu vanost i teinu. Dodue,
openito se smatralo daje Jelenin nadgrobni natpis stariji od Drislavova,
iz ega bi proizlazilo da je Drislavov natpis mogao biti isklesan i prije
smrti njegove majke Jelene, pa bi se tako promjena vladarskog naziva
magnus dux u rex mogla vrlo precizno datirati izmeu Drislavova stupanja na prijestolje godine 970. i smrti njegove majke.
O Drislavovim titulama postoji i podatak Tome Arhiakona, po kojem
su "od tog Drislava ostali njegovi nasljednici nazivani kraljevima Dalma cije i Hrvatske. Primahu naime znakove kraljevske asti od konstantinopolskih careva i nazivani su njihovim eparsima ili patricijima..." 6
4
Tekst u: ii, Prirunik, 126; Objanjenje vidi, HNJl, 197; Klai, Povijest, 325; Goldstein. Titule, 156 i d.
5
To je bila stalna praksa carigradskog dvora, ali je, primjerice, u 10. stoljeu Konstantin
VII. Porlirogenet nosio carsku krunu i bio suvladar punih 33 godine, a primjera u 10.
stoljeu ima jo -vidi, Ostrogorski, Istorija, 268.
6
Toma, Kronika, 43; Klai, Izvori, 46-7. Postojala su u historiografiji neka miljenja da bi
333
Prva Tomina tvrdnja da su "vladari nazivani kraljevima" uistinu nije

sporna. No, ono to se nadovezuje ne izgleda ba posve logino - kako to
da, nakon to su primili znakove kraljevske asti, budu nazivani eparsima
i patricijima. ini se da je Toma pobrkao dva odvojena dogaaja i u tekst
unio neke dodatke koji su pridonijeli nesuvislosti. Da li se, dakle, "znakovi
asti" odnose na tvrdnju u prvoj ili na tvrdnju u drugoj reenici? Oito je
Toma u izvorima pronaao dva podatka i neuspjeno ih pokuao spojiti u
jedan. Uoio je da se od Drislava hrvatski vladari dosljedno nazivaju
rex, a znao je da su u vrijeme Drislava dobili i titulu eparha i patricija,
ali i "znakove te asti". Da bi mu stvar izgledala jasnija, u drugu je
reenicu ubacio enim regie, stoje povezalo reenice i unijelo zabunu. Bez
toga bi one smislom bile odvojene svaka za sebe. Zapravo, rije je o tome
da se znakovi asti [dignitatis insignia) odnose na ast eparha i patricija,
jer su i za te titule postojali vanjski znakovi dostojanstva, u skladu s
bizantskim obiajima 7. ini se da se radi o "dijademi" (da li o "kruni"?), jer
Ivan akon tvrdi da je jedan od Drislavovih sinova liio drugog (Suronju)
"dijademe" 8. Da su u pitanju bili znakovi kraljevskog dostojanstva, ne bi
imalo nikakvog smisla da ih hrvatski vladar Zvonimir 1074/5. ponovno
dobije od pape. Koji su tono znakovi eparha i patricija bili, nije poznato 9,
ali o njihovu postojanju svjedoi i Drislavovo drugo, kransko ime
-Stjepan, to znai ovjenan. Iako je tono zapisao Drislavove titule dobi vene iz Bizanta, Tomi je kao ovjeku 13. stoljea bilo nepojmljivo da bi se
vladar Hrvatske i Dalmacije mogao drugaije zvati negoli rex, pa je zato i
mijenjao smisao izvjetaja. Naime, titula rex u bizantskoj titulaturi uope
ne postoji 10, iako se u grkom jeziku bizantskog razdoblja spominje, ali
prenesena iz latinskog 11. Tako ni bizantski carevi nisu mogli podijeliti
nekome znakove za titule koje za njih nisu ni postojale. Ostale titule, kojih
s protokom stoljea ima sve vie i sve su kompliciranije 12 , bitno su
drugaije. Meu njima su i eparh i patricij. Patricij je oduvijek bila poa sna titula i postati "patricij" nije znailo i dobivanje neke stvarne vlasti.
Pogotovo je to tako u 10. i 11. stoljeu. S druge strane, titula eparha
oznaavala je u 10. stoljeu prefekta grada, odnosno, bio je to carski
ovu vijest valjalo tumaiti kao da su od Drislava Hrvati dobili kralja, drugi su je pak, koji su
smatrali da je jo Tomislav bio prvi hrvatski kralj, pokuali razliitim argumentima obesnaiti.
Vidi, primjerice, Dabinovi, Povijest, 77-8; iic, Pregled povijesti, 121; Klai, Povijest, 323;
Goldstein, Titule, 141 i d.
7
Detaljno opisuje ceremoniju Dabinovi, Povijest, 77-8, kao uvoenje u ast patricija.
Kao patricij bi Drislav, po Dabinoviu, preuzeo vlast nad dalmatinskim gradovima.
8
Frategno dolo deceptus, regnis amiserat diadema - Raki, Documenta, 427.
9
Dabinoviev opis ceremonije ne poziva se ni na jedan izvor ili literaturu, pa ga je
nemogue provjeriti.
10
Manuel Komnen, dodue, uvodi u kraljevsku ast ugarsko-hrvatskog vladara Belu III.
(1172-96), ali tu su titulu nosili i Belini prethodnici -vidi, Viz. izu. IV, 102.
11
Vidi, str. 241-2.
12
Vidi, Ostrogorski, Urum-despot, poeci despotskog dostojanstva u Vizantiji, Dela 3,
205-19.
334
inovnik vrlo visokog ranga 13, ali u sluaju Drislava nije mogla nikako
znaiti vie od poasne titule 14. Tako su hrvatski vladari dobili dvije titule
koje im nisu donijele nikakvu stvarnu vlast nad dalmatinskim gra dovima 15. Bazilije II. mogao je imenovati Drislava za namjesnika ("eparha") Dalmacije, mislei pri tome na teritorije izvan bizantske teme, prido dajui poasnu titulu patricija 16. Stoga je logino i zakljuiti da Drislav
nije bio okrunjen. ini se daje Toma pojam "Hrvatska i Dalmacija" koji je
postojao u njegovo vrijeme - u 13. stoljeu (kada su Arpadovii vladali
itavim teritorijem priobalja i zalea) -prenio i na kraj 10. stoljea, kada
je stanje bilo bitno drugaije 17.
2. Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci

Nekoliko desetljea postoje bugarska vojska za vladavine cara Simeona
napala Hrvatsku, opet joj je zaprijetila jedna sila s istoka. Ovaj je put to
bila Samuilova drava makedonskih Slavena koja je od bugarskih careva
zahvalno preuzela dravnu i carsku tradiciju 18. Na samom kraju tisuljea, ini se 997. ili 998. godine 19, Samuilo je napao Ulcinj, a potom, ne
mogavi ga osvojiti, "odande se die gnjevan, i poe ruiti, paliti i pljakati
cijelu Dalmaciju, gradove pak Dekatar (Kotor) i Lauzij (Dubrovnik) spali,
pa i sela i cijelu oblast opustoi tako, te se inilo da je zemlja bez
stanovnika. Ovako pustoei, pree car primorske, kao i zagorske oblasti
sve do Jadra (Zadra)" 20. Oigledno se Samuilovoj vojsci nitko u Hrvatskoj
nije suprotstavio, vjerojatno i zbog dezorganizacije uzrokovane ratom
izmeu brae Svetoslava s jedne i Kreimira i Gojslava s druge strane.
Samuilo se s vojskom potom vratio u domovinu preko Bosne i Rake. Ba
kao ni Simeonovoj, ini se da ni Samuilovoj vojsci nije bio prvenstveni cilj
napasti Hrvatsku. On je napao bizantsku temu Dalmaciju, jer mu je u to
vrijeme Bizantsko Carstvo bilo prvenstveni neprijatelj 21. Budui da je
oigledno bio isuvie slab da bi napao Carigrad, svoje je snage usmjeravao
13
L. Br ehier, Les institutions de l'empire byzantin, Par i 1970. 247-9; O str ogorskl,
Istorija, 305-6. Ista knuti histor iar 11. stoljea Mihaj lo Pse l tvrdi da je "da je to carska
funkcija, kojoj nedostaje samo porfira", Michel Psellos, Chronographie I, ed. E. Renauld,
Pari 1926, 30.
14
Funkc ije su ta da dodjelj iva ne pove lj om o posta vljenj u, a titule predaj om poasnih
znakova -vidi, Ostrogorski, Istorija, 242-3.
15
ii, Povijest, 469; Opiran komentar, Ferluga, Uprava, 88 i d.
16
Ostrogorskl, Srpsko poslanstvo VasUijuIl DelalV, 153.
17
Ferluga, Uprava, 89; Klai, Povijest 323.
18
Pitanje postanka i karaktera Samuilova carstva izaziva mnogo diskusija i neslaganja.
O tom pr oble mu iscr pn o j e pisa o S . An tolja k, Sam uilov ata drav a, S kopj e 1969. Vidi i
19
ii, Povijest, 468, i veina starije historiografije smatra da je do napada dolo ubrzo
nakon 986. godine -vidi, Ferluga, Uprava, 87-8. koji argumentirano dokazuje da se radi o
posljednjim godinama prvog tisuljea.
20
Moin, LJPD, 80; ii, LJPD, 333.
21
Stoga je teko sloiti se s Klai, Povijest, 326, daje na najdaljem pohodu to ga je uope
335
na osvajanje drugih podruja. Tako je i zemljopisnom nunou, da bi

doao do bizantskih posjeda u Dalmaciji, morao prijei dijelom Hrvatske i
sukobiti se s Hrvatima. Hrvatski je vladar u toj borbi bio, htio on to ili ne,
bizantski saveznik. No, to saveznitvo Hrvatska i nee moi iskoristiti.
Carstvo je u doba Bazilija II. (975-1025) bilo na vrhuncu moi i teritorijalnog opsega. Tako snana drava nema nikakve potrebe davati teritorijalne
ustupke, jer je vojniki bila tako jaka daje pobjeivala sve svoje mnogo brojne protivnike 22. Stoga Baziliju uope nije bilo potrebno da preda
hrvatskom vladaru Drislavu dijelove bizantske Dalmacije. Nema previe
osnove ni povezivati dobivanje tih titula s eventualnom Drislavovom
pomoi bizantskim gradovima 23, kada ih je Samuilova vojska napala, jer je
Drislav umro oko 995-997, a Samuilo je do Zadra stigao oko 997/8.
godine.
3. Novi polet nakon godine 1000.

Otprilike od tog vremena, pa u duem razdoblju, tijekom 11. stoljea,
krenulo je hrvatsko drutvo u novo razdoblje napretka. Moda je te pojave
teko uoiti u kraem razdoblju, moda bi analiza pojedinih dogaaja i
procesa na odreenom uem podruju i u buduem razdoblju govorila i
suprotno, ali je napredak nedvojben za cjelinu 11. stoljea. Naime, pove zujui relativno malobrojne podatke o zbivanjima u Hrvatskoj s onime to
se dogaa u Evropi (hrvatska je povijest dio evropske i ne moe se proma trati izdvojeno iz nje) u svakom se sluaju moe stvoriti realnija slika o
procesima na hrvatskom tlu.
Suvremenici su opisali godinu 1000. u zapadnoj Evropi kao vrijeme
intelektualnog mraka i posvemanje letargije, doba kada se ivjelo u
nesigurnosti 24 . Pristizala je tisuita godinjica Isusova roenja i potom
njegove smrti i rtvovanja za ovjeanstvo, stoje za krane znailo mnogo
vie - spasenje, pobjedu ivota nad smru. Stoga se kao neizbjean
oekivao Sudnji dan. U svim svetim knjigama Apokalipsi je pridavana
najvea pozornost. "Tisuu je godina prolo, i Satana, puten iz svojeg
zatvora, krenut e u pridobivanje naroda na sve etiri strane svijeta", tvrdi
suvremenik Raoul Glaber. Primicanjem godine 1000. propovjednici su
plaili puk. Meutim, kada su vidjeli da se te godine nije nita dogodilo, i
da je bez ikakvih katastrofa prola i 1033. godina - tisuita godina i
tisuita godinjica Kristove smrti, moglo se s vie optimizma gledati u
budunost. I, uistinu, godina 1000. nije bila kraj svijeta, ve, dugorono
poduzeo, elio osigurati prijestolje Kreimiru i Gojslavu i osvojiti mletaki Zadar. Mogue je
da je tada Samuilo ratova o s Ugarskom, kao to pretpostavlja S. Antoljak, Samuilovata
drava, Skopje 1969, 65-6, ime se njegov pohod jo bolje objanjava u okvirima evropske
politike. Vidi i R. Iljovski, Vizantisko-ungarski sojuz vo poetokot na 11. vek protiv Samuil i
njegovi naslednici, ZRVI 29-30, 1991, 75-99.
22
Ostrogorski, Istonja, 283-300.
23
il, Povijest, 468-9.
24
O tome iscrpno, G. Duby, UAn MU, Pari 1972.
336
Kolomanov pohod 1102-7. u

dolazak do Splita, Trogira,
Kriarska vojska 1096.na jnitu za Palestinu
Biograda, Zadra i Raba
Normani 1075.
napadaju Rab
Dud Petar Orseolo na istonojadranskoj obalV

oko 1000. put preko Osora, Zadra, Vrgade,
Biograda, Trogira, Splita, Korule i Majsana
Kriarska vojska 1096/7.
na putu za Palestinu ,
Samuijov pohod oko 1000.
Karta 8. Vojni pohodi od oko 1000. do 1102.
gledano, blistava zora raanja novog. U nekim podrujima neto ranije, u

nekima neto kasnije, ali tada openito evropsko gospodarstvo i drutvo
doivljavaju novi procvat koji se nee prekinuti sve do poetka 14. stolje a. Do tada je Evropa bila izmuena provalama i napadima Normana,
Maara i Saracena i oko 900. godine imala je vjerojatno najmanje stanov nika od propasti Rimskog Carstva. Oko 1000. godine ve je dosegla
priblino 30 milijuna stanovnika. injenica jest da su svi pozitivni trendo vi razvoja pokrenuti jo u 10. stoljeu, ali su se jasno iskazali tek nakon
1000., pa zato ona, osim stoje bila psiholoka prekretnica, predstavlja i
znaajan trenutak u kronologiji oporavka evropskog Zapada 25 . Jedan od
prvih, ali i najznaajnijih pokretaa oporavka jo u 10. stoljeu bilo je
privoenje obradi novih povrina. Ponegdje su se, kao primjerice u Flan driji, dolini Poa, krajevima oko zaljeva Wash u Engleskoj, isuivale mova re
i zemlja se otimala moru. No, najvie je zemlje osvojeno munim
krenjem golemih i neprohodnih uma. Tako su se osnivala i nova naselja
(u to vrijeme uestala su spominjanja karakteristinih imena - Newport,
Neuville, Neustadt, Bourgneuf, Nieuvvpoort). Kao posljedica tog poleta
javljaju se poljoprivredni vikovi koji su zatim poticali osnivanje i rast
sajmova, trgovita i gradova. Gladne su se godine logino prorijedile,
poeli su cirkulirati ljudi i dobra, dolazi do renesanse ivota u gradovima
koji opet postaju sredita trgovine i obrtnitva, a slijedom toga u sljedeim
e se stoljeima osnivati gradske komune. Prve osobitosti novog
opeevropskog stila - romanike u arhitekturi i skulpturi - pojavljuju se u
drugoj polovini 10. stoljeu u Francuskoj 26. Istodobno je poeo veliki
preobraaj duhovnog ivota. Do sredine 11. stoljea on se ponajvie odvija
u samostanima, izolirano od vanjskog ivota. Razvojem gradova ve od 12.
stoljea javlja se i srednjovjekovni intelektualac koji u Parizu, Oxfordu i
vie talijanskih gradova osniva kole. One e ubrzo prerasti u prva
sveuilita. Knjiga za one malobrojne koji uope znaju za nju, prestaje biti
ukrasni predmet i postaje sredstvo za uenje i irenje znanja 27 . Svi ovi
kljuni kulturni i civilizacijski procesi nalaze svoje ishodite u "oporavku
Evrope" oko godine 1000. Koliko su zbivanja u Evropi bila slina ili
identina onima u Hrvatskoj, odnosno koliko je od tog evropskog oporav ka doteklo do Hrvatske?
Nee biti lako odgovoriti na to pitanje, jer ga nitko od historiara do
sada nije postavio, niti je iz tog aspekta prouavao izvore. Meutim, ini se
da odgovor mora biti potvrdan - Hrvatska je u 11. stoljeu doivjela
ubrzan razvoj koji djelomino mora zahvaliti i opeevropskim procesima.
Smatram da e se nizanjem argumenata u prilog ovoj tezi, stvoriti slika
o napretku hrvatskog drutva u l i . stoljeu. Primjerice, vrlo je vjerojatno
daje do kraja 11. stoljea znaajno porastao broj stanovnika u Hrvatskoj,
a posebice na priobalnom prostoru, te daje predio izmeu Splita, Mosora
25
Usp., M. Jurkovi, Crkvena reforma i ranoromanika arhitelctura na istonom Jadranu,
SHP 20/1990, 195 i tamo lit.
26
B. Rupreht, Romanika skulptura u Francuskoj, Beograd 1979, na raznim mj.
27
O tome, Jacques Le Goff, Intelektualci u srednjem vijeku, Zagreb 1983, 13-16.
338
i donje Cetine bio napueniji tada negoli u 19. stoljeu 28. Drutvo doivljava
i gospodarski polet, javljaju se prvi znaci feudalizacije, u gradovima je
pokrenuta nova faza gospodarskog razvoja, te se oni od tog vremena
postupno pretvaraju u komune. Od otprilike 1030. godine intenzivno rade
umjetnike radionice u Zadru i Splitu. U to doba nastaje ciborij prokon zula Grgura u Zadru, namjetaj crkve sv. Nediljice u Zadru, bareljef iz
splitske krstionice s prikazom kralja, neki dijelovi namjetaja u crkvi sv.
Petra i Mojsija u Solinu, zatim jo jedan ciborij iz Zadra. Potom postoji jo
jedna, tzv. "zadarsko-kninska" skupina spomenika, nastala otprilike u
isto vrijeme, u koju spadaju namjetaj crkve sv. Lovre u Zadru i tranzena
iz "Crkvine" u Biskupiji 29. Svi ti spomenici ine prvu polovinu 11. stoljea
razdobljem intenzivne gradnje, ak usporedivim s drugom polovinom 9.
stoljea, a sve bi to istovremeno trebao biti i pokazatelj razvoja hrvatskog
drutva.
Stoga se moe utvrditi da je razdoblje oko godine 1000. ipak bilo
vrijeme u kojem su se tek pripremali preduvjeti novog poleta. O njemu e
mnogo bolje svjedoiti svakovrsni razvoj hrvatskog drutva i domaaji u
drugoj polovini 11. stoljea.
Jedan od temeljnih preduvjeta za napredak bilo je organizacijsko jaa nje crkve. I dok je samostana u 9. i 10. stoljeu na hrvatskom prostoru
bilo vrlo malo, sada se oni ubrzano osnivaju. Ve 975. godine postoji Sv.
Stjepan i Sv. Marija u Solinu (kojima te godine kraljica Jelena predaje
crkve "da se mole za hrvatske vladare pokopane u atriju crkve sv, Stjepa na"), zatim je 986. osnovan Sv. Krevan u Zadru, 990. Sv. Mihovil nedaleko od Pule, 997/8. godine Sv. Maksim na Koruli. Oko godine 1000.
osnovani su Sv. Mihovil u Limskoj Dragi i Sv. Petronila u Primorju, to se
pripisuje sv. Romualdu (973-1027) 30. Poetkom 11. stoljea izgraeni su
samostani na Pamanu i Susku, 1023. godine na Lokrumu pokraj Du brovnika, 1030. samostan sv. Kasijana u Poreu, 1044. sv. Petra u Osoru,
1050. sv. Silvestra na Bievu kod Visa, a benediktinke stiu 1044. godine
u Kopar31.
No, valja se vratiti kronolokom slijedu dogaaja iz kojih se tek po sredno moe dokuiti daje 11. stoljee bilo doba oporavka.
4. Ekspanzivnost Venecije i Drislavovi nasljednici

Sve znaajniji imbenik zbivanja u Hrvatskoj od druge polovine 10.
stoljea postaje Venecija, a to se nije dogaalo ni sluajno ni neoekivano.
Dok su u 8. stoljeu mletaki trgovci poslovali uglavnom po sjevernoj
Italiji, u 9. kreu preko Furlanije i Istre prema jugu i izlaze na Sredozem lje, da bi se od druge polovine 10. i u 11. stoljeu Venecija afirmirala kao
28
29
30
31
Rakl, Nutarnje stanje. Rad 105, 203.

Petricioli, Datiranje, 117-8.
Leksikon ikonografije, 276, 514.
anjek, Crlcva, 70-71.
339
glavni (uz velikog konkurenta Genovu) posrednik u trgovini izmeu evrop skog Istoka i Zapada 32, to dijelom zahvaljuje i prvim trgovakim ugovorom s Bizantom 992. godine. Stoga e biti logino da Mleani nastoje
proiriti i uvrstiti vlast na istonoj obali Jadrana 33.
O sve veoj mletakoj ekspanzivnosti u prvoj polovini 1(X stoljea
svjedoi i podatak o njihovu pridobivanju Kopra (Justinopola). Koparski
su se graani 932. godine obvezali da e Mleanima godinje prodavati
100 amfora vina 34. Taj potez nije ostao bez odjeka, jer je istarski markgrof
Vinterij smatrao da se Mleani s nepravom upleu u istarske prilike.
Stoga je zajedno s podanicima poeo napadati mletake posjede u Istri i
spreavati da se sakupljeni porez odnese u Veneciju, hvatati mletake
lae i ubijati Mleane. Nato je dud Petar II. Kandijan (932-939) zabranio
svaku trgovinu izmeu Venecije i Istre. Dolo je do blokade trgovine koja
je na prvi pogled zavrila kompromisom, stoje, uostalom, navijestio ve i
sam dud u istom dokumentu traei "da se ne vraa zlo za zlo". Mleani
su preutno prihvatili status quo ante, to je znailo da nema novih
pokuaja pokoravanja, kao to se dogodilo s Koprom. Druga se strana
obvezala da e tititi mletake interese i Mleane osobno, te su zajedno
zakljuili kako e "Mleani s Istranima trgovati kao to su prije obiavali
initi". Meutim, dugorono gledano, sporazum je odgovarao Mleanima
-oni su mogli slobodno trgovati, to im je bilo najpree, a u trenutku kada
bi ojaali, mogli su i politiki djelovati. Za Mleane je iznimno povoljna
okolnost bila da Istrani nisu poklekli zbog mletake vojno-politike nad moi, ve zbog trgovakih koristi. Ve sljedee, 933. godine, Mleani
sporazumom s istarskim markgrofom Vinterijem osiguravaju svoje trgo vake brodove koji plove du istarskih obala, svoje posjede u Istri ("vla snitvo treba da uvijek ostane u vaoj vlasti.."), a dobivaju ak i pravo da
interveniraju na podrujima koja su u markgrofovoj vlasti ("neka vae
gospodstvo s vaim vjernima poe protiv samih kmetova...") 35.
Ovi dogaaji tridesetih i etrdesetih godina 10. stoljea najava su nove
i znatno uspjenije faze mletakog angamana na istonoj obali Jadrana.
Naime, 972. godine njemaki car Oton II. poklanja Veneciji istarski grad
Izolu, a ve 976/7. godine Venecija sklapa novi ugovor s Koprom koji
predstavlja poetak sustavne ekspanzije. 36 Dobrovoljno i vremenski ogranieno davanje iz prethodnih isprava pretvoreno je u neogranienu obve zu i sluenje (servitium), a dud je stekao pravo da u Kopru postavi svojeg
predstavnika, Mleanina, koji je trebao nadzirati provoenje ugovora.
Ve opisani mletaki napadi na Neretvansku kneevinu polovinom 10.
stoljea i sklapanje mira s Neretvanima nisu bili sluajni - bili su samo
32
J. Ferluga, Veneziani fuori Venezia, u: Stona di Venezia I, cap. V, Istituto della Encidopedia Italiana, 1992, 693.
33
O Veneciji openito: CMH III, 170.
34
P. Kandler, Codice diplomatico istriano ad a. 932; Klai. Izvori, 38-9.
35
P. Kandler. Codice diplomatico istriano a. 933; Klai. Izvoru 39-41.
36
G. Ortalli, Petrus I Orseolo und seine Zeit, Aninerkungen zur GeschicMe der Beziehungen ziuischen Venedig und dem Ottonischen Reich, Venezia 1990, 40-7.
340
najava prvih trajnijih zaposjedanja dijelova istone jadranske obale to e

uslijediti pedesetak godina kasnije. Venecija je svoj poloaj uvrivala i
dinastikim brakovima, kada se dud Petar IV. Kandijan (959-976) oenio
neakinjom Otona I., prvog cara obnovljenog Svetog Rimskog Carstva, a
Petar II. Orseolo (991 -1002) vrlo vjeto taj krug iri na istok do Bizantskog
Carstva i na sjeveroistok sve do Ugarske. Tako se Hrvatska nala u
sreditu mletakih interesa i presezanja, jer se Petrov sin Ivan oenio
neakinjom Bazilija II., a drugi sin Oto, inae kume cara Otona III., stupa
u brak sa sestrom ugarskoga kralja Stjepana I. Marijom. Marija je bila i
roakinja novog njemakog cara Henrika II. (1002-1024) 37. Naposljetku,
dudeva ki Hicela udat e se za Stjepana, sina svrgnutoga hrvatskog
kralja Svetoslava. Osim toga, mletaki patricijat zauzima povremeno i
istaknute poloaje u crkvi, pa tako sin Petra IV. Kandijana postaje patrijarh, jedan od sinova Petra II. Orseola postaje i patrijarh Grada, a drugi
biskup Torcella38.
U takvoj opoj situaciji Drislava je u Hrvatskoj naslijedio njegov naj stariji sin i suvladar za ivota - Svetoslav koji je dobio i nadimak Suronja
(ili Surinja). Ubrzo je planuo sukob koji je prerastao u graanski rat
izmeu Svetoslava i njegove brae Kreimira i Gojslava. Njegov povod
mogla su biti i nejasna naela nasljeivanja, pri emu su se Kreimir i
Gojslav mogli pozivati na franake obiaje po kojima oevinu sinovi raz djeljuju na jednake dijelove. Uz Svetoslava je bio njegov ban Barda, potom
su im prili i Neretvani, a uz njihove protivnike pristali su dalmatinski
gradovi 39 . Kako su ovi drugi bili oito slabiji, obratili su se za pomo
dudu Petru Orseolu.
Konano je u ratu pobijedila stranka Svetoslavove brae Kreimira i
Gojslava, pa su oni preuzeli vlast. U isto su vrijeme krizu pokuali isko ristiti Mleani. U do tada najsveobuhvatnijoj akciji u pokuajima da
ovladaju itavom istonojadranskom obalom 40, ili barem njezinim kljunim dijelovima, mletaka je vojska 998. ili 1000. godine pod vodstvom
duda Petra II. Orseola nakanila bizantske gradove na dalmatinskoj obali,
na iju je naklonost i podlonitvo raunala, "osloboditi" pritiska "Hrvata
Slavena", pa im je, stoga, dud "prvi zabranio da im daju uobiajeni
danak"41. ini se da se tu ne moe raditi o novcu koji su gradovi bizantske
Dalmacije plaali vladarima u zaleu jo od vremena Bazilija I. (867-886)42,
jer dud u principu nema pravo ukinuti carsku uredbu 43 . Pretpostavlja se
daje dud prekinuo plaanje danka uvedenog moda jo za Domagoja ili
37
O evropskim razmjerima te politike: CMH III, 215 i d.

G. Novak, Slaveni i Venecija, Separatni otisak Iz Programa Velike Realke u Spljctu
1912-3. godine.
39
40
CMH III, 177.
41
42
DAJ 30/132-42; Viz. izv. II 36; Klai, Izvori, 27.
43
38
341
Branimira44. Kako bilo da bilo, neplaanje danka moglo se u tom trenutku

odnositi, ini se, samo na jedan grad -Zadar -za kojeg suvremenik Ivan
akon tvrdi da je jedini bio pod vlau Mleana.
Mleani su se u pohodu na osvajanje vlasti u istonojadranskim grado vima sluili silom i diplomatskom vjetinom, posebnim se ugovorima
nastojalo privui pojedine gradove, izazvati razdor izmeu njih (ako je
postojala neka suradnja], udaljiti ih i od hrvatskih vladara u zaleu. U
tome su poneto bili iznimka istarski gradovi, gdje se iz oiglednih
diplomatskih obzira nije diralo u suverena prava njemakih vladara, ali se
ipak na druge naine pokuavalo uspostaviti prevlast i na tom odsjeku
obale.
Stoga se Petar Orseolo na putu zadrao i u Poreu i u Puli, gdje su mu
tamonji biskupi, sveenstvo i graani "iskazali mnoge (znakove) potova nja". Iako taj posjet nije bio od veeg politiko-gospodarskog znaenja,
jasno je iskazao mletake interese i za zapadnoistarsku obalu. Potom je
Petar Orseolo stigao u Osor, gdje mu se pokorilo lokalno puanstvo
zajedno sa stanovnicima susjednih romanskih i slavenskih katela, a
nakon toga je isti posao obavio na Krku i na Rabu, naposljetku i u Zadru.
Dok je boravio u Zadru, osobito mu je smetao hrvatski grad, nedaleki i
strateki izvrsno poloen Biograd. Iako se pripremao da ga zauzme, Biograani su se na kraju sami predali i poloili zakletvu. Nakon toga je vrlo
lako prisilio na pokornost stanovnike Vrgade, Trogira i Splita, potom i
Korulu, a naposljetku je razorio Lastovo.
Ovako je pisao Ivan akon, a Andrija Dandolo, mletaki dud (13431354), koji pie izmeu 1344. i 1352. godine, pridodao je Ivanovim poda cima i informaciju daje Petar II. krenuo na Dalmaciju uz doputenje i po
nalogu bizantskog cara 45. To pitanje i dalje ostaje otvoreno, jer ni Ivan
akon, a niti bilo koji drugi suvremeni izvor to ne spominje. Mogue je da
su Bizantinci, svjesni da Slaveni u zaleu postaju sve jai i prijete njiho vim gradovima, pozvali Veneciju, grad-dravu koja je i dalje formalno bila
pod njihovim vrhovnitvom, da zatiti interese Carstva, ali sve to ostaje na
razini pretpostavke. Osim toga, dud je, ako je i dobio carsko doputenje,
napravio i vie, jer je osvojio na primjer i Biograd, grad koji nije bio pod
bizantskom vlau, niti je Bizantu ili Veneciji plaao danak.
Mletaka je vlast bila relativno kratkotrajna - potrajala je samo koje
desetljee. Bila je zasnovana na trenutnom autoritetu duda i snazi njego va oruja, a kada se on maknuo s istone obale Jadrana, kao to je to
bivalo mnogo puta u raznim prilikama i na mnogim stranama u srednje mu vijeku, podlonici su vrlo brzo ili ak odmah zaboravili svoje prisege.
Dogodilo se to ve 1018. godine i "dud je bio prisiljen ponovno potvrditi u
44
J. Lui, D ubrov ani na jadransk om prostoru od 7. stoljea do godine 1205, D ub
rovake teme 27-28, 13; ii, Povijest, 470.
45
Te vijesti analizira N. Klai, Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom do poetka 15.
stoljea. Zbornik "Zadar", Zagreb 1964, 148; L. Margeti, Vjerodostojnost vijesti Andrije
Dandola o Dalmaciji u 11. stoljeu, ZRVI 19, 1980, 118-22. Vidi i Ferluga, Uprava 90-1.
342
njima (dalmatinskim gradovima -op. I. G.) vlast", pie Andrija Dandolo 46.
Uistinu, sauvani su dokumenti iz kojih se vidi da su se te godine dudu
Otu Orseolu (1008-1026) ponovno zakleli biskupi i drugi vieniji ljudi
Raba, Krka, Osora na redovno godinje podavanje 47, a moda i neki drugi
istonoj adranski gradovi. Kako Mleani nisu imali nikakvu pravnu os novu da podvlaste dijelove istonojadranske obale, a ni realne vojno-politike snage, tako je to njihovo prvo osvajanje brzo propalo, pogotovo poto
su 1026. godine Orseoli izgnani iz Venecije.
Meutim, mletaki uspjesi u Dalmaciji oko godine 1000. ipak su osta vili traga i na druge naine, pa ih zato treba smatrati vrlo znaajnima:
utjecali su na odnose Venecije s drugim susjedima, posebno sa Carstvom.
Godine 1001. sastali su se dud Petar II. i car Oton III. u Veneciji te
sklopili sporazum koji je oznaio zadugo podjelu interesnih sfera 48. Nije
sluajno da je sljedee godine Oton III. potvrdio mletakom dudu sve
posjede koje su Orseolo i njegovi prethodnici dobili od careva i kraljeva u
italskom kraljevstvu, osobito darovnice Otona I. i Otona II. u Istri (i
Veronskoj marki).
Naposljetku, od tog se vremena stvara mletaka samosvijest o vlasni tvu nad Jadranskim morem i njegovim obalama, posebno nad Dalmaci jom (dud se "vjenavao" s Jadranom, kao simbolom mletake vlasti), i
poinje nova faza stoljetnih hrvatsko-mletakih borbi za istonojadransku
obalu49.
U tijeku svih tih dogaaja, 1018. godine, tadanji hrvatski vladari,
braa Kreimir i Gojslav, "uznemiravali su Zadar i ostale dalmatinske
gradove u dnevnim navalama..." 50 Za razliku od nedavne vladavine Drislava, kada su bizantsko-hrvatski odnosi bili vrlo skladni, ovo je prvi
pokazatelj da se u tome neto mijenja. Hrvatska iskazuje agresivnost
prema susjednim bizantskim teritorijima, to je i posljedica njezine nara sle snage, te se moe tvrditi da e tako biti praktiki neprekidno tijekom
11. stoljea, sve dok bizantska Dalmacija ne bude inkorporirana u Hrvatsku.
5. Hrvatski prostori izvan hrvatske drave - primjer Istre

Ako je stanje u Istri bilo u prvim stoljeima po doseobi u bitnim
znaajkama vrlo slino onome u junijim i istonijim dijelovima Hrvatske,
od poetka 9., a pogotovo u kasnijim stoljeima, razvojni se putovi ra zilaze: Hrvatska se osamostaljuje, a pripaja postupno i teritorije u posjedu
Bizantskog Carstva. S druge strane, Istra je postala rubno podruje
Franakog Carstva - ve Rianski platit iz 804. godine svjedoi kako
46
47
48
49
50

CMHIV /1, 267-70.
Usp., ii. Povijest, 475-7.
343
vojvoda Ivan uiva sve javne prihode, to u centraliziranom Bizantskom

Carstvu ne bi bilo mogue. Na taj je nain u Istri pokrenut proces feudali zacije koji je rezultat kako stvaranja vlastelinstva, tako i prijelaza javnih ili
kraljevskih prava na dravne inovnike. Time su Istru dopale nevolje koje
su bile neminovna posljedica dezintegracije Franakog Carstva u 9. stoljeu.
Od 30-ih godina 10. stoljea u Istri e sve neposredniji utjecaj ostvari vati Mleani (pogotovo se to odnosi na ugovor s Koprom iz 932. i 933.
godine), odnosno gradeki patrijarh koji je bio pod izravnim mletakim
patronatom, a istovremeno e se poeti uplitati i faktori sa sjeverozapada.
Bile su to vojne i politike snage kojima je Istra bila pogodan teritorij za
izlazak s austrijsko-njemakih podruja na Jadran. Tako je nakon dina stikih borbi nasljednika Lotara II. (umro 950. godine u Torinu), koje su
zavrile izborom Berengara II. za talijanskoga kralja, Istra izmijenila formalno-pravni status. Na saboru u Augsburgu 952. godine od talijanskog
je kralja otrgnuta furlanska markgrofovija, to znai da su grofovija (voj vodstvo) Istra zajedno s Veronom i Akvilejom bile preputene bavarskom
nadvojvodi Henriku 51 . Tako su te pokrajine sjedinjene s bavarskim voj vodstvom u personalnoj uniji, a kasnije s korukim vojvodinama. Meu tim, Istra nije bila inkorporirana u Njemako Carstvo, ve se i nadalje,
barem formalno, smatrala italskom pokrajinom. Usprkos tome, ona po staje kota u politici sve jae njemake drave koja e desetak godina
kasnije prerasti u Carstvo, pa je zajedno sa slovenskim pokrajinama
pretvarana u obrambeno podruje protiv Maara, da bi se sprijeili njihovi
upadi u sjevernu Italiju. Dodue, takvi su se upadi znatno prorijedili
nakon 955. godine i maarskog poraza na Lekom polju, da bi s vreme nom potpuno izostali, ali se zahvaljujui tim zbivanjima njemaki etniki
element uselio u Istru. No, za taj prostor multietnicitet nije bio nita novo:
ve dva-tri stoljea bila je Istra naviknuta na slavensko-romansku simbiozu.
Car Oton III. je 996. godine podvrgao akvilejskom patrijarhu biskupije
u Novigradu, Rovinju i Pinu i time jasno iskazao neposredan interes za
istarski prostor. Meutim, ovaj dogaaj samo je kraj procesa koji tee
tijekom itavog 10. stoljea, kada crkvene institucije dobivaju u Istri
vladarske povlastice, te one stjeu stvarnu crkvenu i svjetovnu vlast na
itavom podruju. Tako je kralj Berengar jo 911. godine podijelio tran skoj crkvi Veliki i Mali Beram u Pazintini i dao joj pravo sudovanja,
nametanja i ubiranja poreza i globa. Njegov nasljednik Hugon daruje 929.
godine transkoj biskupiji nekadanju biskupiju Sipar-Umag. Puljska
biskupija dobila je Rijeku, Kastav, Veprinac i Moenice, a poreka biskupija je do kraja 10. stoljea priskrbila minj, Tinjan, Trvi, Kaergu,
Bavu, Vinjan, Viinadu, Sutlovre, Savientu, Vrsar, potom Motovun,
Roar (pokraj Viinade), Nigrinjan (kod Katelira), Tar na Mirni, Pazin i
Medelin (Sv. Vital). Posebno je vano da sve vie na istarskom podruju
jaa akvilejski patrijarh kojem Hugon daruje posjed Milje 52.
51
CiMHIII, 159.
Opirno o tome: M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od 6. stoljea do godine 1102,
rukopis.
52
344
Tada je Istra bila posebna kneevina (comitatus) kojoj se na elu nalazio

knez (comes) podreen markgrofu 53. Kada je Koruka konano 995. godine
odijeljena od Bavarske, predana je s Istrom i ostalim provincijama
porodici Eppenstein 54. Redoslijed istarskih knezova u prvoj polovini 11.
stoljea jedva je mogue uspostaviti, jer su poznata samo njihova imena
-uglavnom su to bili Nijemci: knezovi Popo i Sizo i njihov nasljednik
Heribent (Varient, Hveribent). Oko 1030. godine vlada Vecelin ija je ena
Vilpurga, inae udova njegova predasnika Varienta, po majci potjecala iz
porodice Eppenstein, a po oevoj iz loze Sempt-Ebersberga. U braku
njihove keri Acike s Poponom iz Weimara, do kojeg je vjerojatno dolo na
poticaj samog cara Henrika II., rodio se Ulrik. Tako je u Istru stigao
ogranak snane i ugledne tirinke dinastije Weimar-Orlamunde. Ulrik je
naslijedio djeda Vecelina i odmah uzeo naslov markgrofa. Markgrofovska
je ast znaajnija od kneevske i oznaava vii stupanj samostalnosti u
odnosu na korukog vojvodu, jer markgrofa potvruje sam kralj. Ulrik je
dobio, kao i njegovi prethodnici, znakove kneevske vlasti, ali mu je
povjerena i obrana granica, to e rei vojna vlast. S Ulrikom I. postaje
Istra pogranina marka (Mark-Grafschaft, Marchio Histriae), ovisna izravno o kruni, te doivljava svoj najvei uspon. Ulrik je tijekom borbe za
investituru pristao uz cara Henrika IV., te je, u meuvremenu postavi i
markgrof Kranjske, pripojio svom posjedu jo i tzv. Meraniju (podruje od
Rijeke do Labina) i sjeverne jadranske otoke. Tako je Hrvatska izgubila dio
svog teritorija na Kvarneru i dobila jakog susjeda koji e ju spreavati da
se proiri na sjeverozapad 55.
Ulrik je sudjelovao u previranjima i ratovima u drugim dijelovima
Carstva, pa je dugo izbivao iz Istre i Kranjske. Posljedica toga bila je
feudalna anarhija, pritisak na zavisne slojeve i opa nesigurnost. Ulrik je
to nastojao sprijeiti imenovanjem posebnog namjesnika {nuntius marchianis) i proglaavanjem "Bojeg mira", stoje bila u to vrijeme uobiajena
pojava u Carstvu 56. U dokumentu koji nije datiran mnogo je obavijesti o
stanju u Istri oko polovine 11. stoljea: meusobno su se zakleli Ulrik,
njegov knez-namjesnik, biskupi i "istarski magnati" [Hystriae magnates),
slobodnjaci iz gradova i sela, da e jedni drugima osiguravati mir, javnu
sigurnost i zatitu. Za ubojstva i osvete bila je propisana smrtna kazna i
konfiskacija imovine57.
Akvilejski su patrijarsi od 10. te u 11. i 12. stoljeu bili tienici
njemakoga cara i promicali su njegove interese u Istri. Akvileja se za
utjecaj na istarskom podruju ak nekoliko stoljea estoko borila s
gradekim patrijarhom koji je kao crkveni poglavar mletakih pokrajina
53
Klal, Povijest 175-91; 457 i d.

Opirno, B. Benussi, Nel medio evo (pagine di storia istriana), Parenzo, 1897, 328-30;
55
M. Kos, Zgodovina Slovencev od naselitve do petnajstega stoletja, Ljubljana 1955, 178;
Klai, Povijest, 376-7.
56
Vidi, openito, Brandt, Srednjovjekovno doba, 510-2.
57
M. Bertoa, Pregled povijesti Istre od VI. stoljea do godine 1102, rukopis.
54
345
uivao otvorenu podrku Venecije. Postupno je akvilejski patrijarh preu

zimao nominalnu vlast nad istarskim biskupima. Gradeki patrijarh je
posljednji put tu vlast imao 1053. godine. Sa irenjem crkvene vlasti
Akvilejci su irili i svoje vlastelinstvo, jer su ih bogato darivali njemaki i
italski vladari, pa je akvilejski patrijarh bio u tom razdoblju nedvojbena
svjetovna snaga u Istri 58. tovie, godine 1077., u jeku borbe za investituru izmeu pape Grgura VII. i cara Henrika IV., akvilejski patrijarh Sieghard postaje istarski i kranjski knez, a glavni mu je zadatak da svojim
j
etama brani putove koji preko istonih Alpa vode iz Italije u Njemaku,
[
kako bi sprijeio dolazak carske vojske. Kako je patrijarh koji mjesec
kasnije umro, kneevska je titula nepovratno prela na laike gospodare.
U sljedeim su se stoljeima kao feudalni vladari u Istri smjenjivali
predstavnici raznih germanskih porodica - Popon i Ulrik od Weimar-Orlamiindea (1090-1102), Spanheimi (1112-1173), Andechs-Merani (11731208). U odnosu na njih, i na akvilejskog patrijarha, istarski su gradovi
nastojali ouvati svoju samostalnost, te su se, ocijenivi da im je mletaka
vlast manje opasna, izmeu 1267. i 1283. godine redom predavali Veneciji
-Pore, Umag, Novigrad, Sutlovre, Motovun, Kopar, Piran i Rovinj.
Od ovih izmjena politike vlasti iz nae je perspektive jo vanije et niko stanje. Dolazak germanskih feudalnih obitelji u Istru nije mogao
potaknuti neku znaajniju germanizaciju, a njemaki doseljenici, uglav nom obrtnici, ponajprije naseljavaju gradska sredita, gdje su, u roman skoj kulturnoj sredini, na dui rok bili neizbjeno izloeni asimilaciji. S
druge strane, selo je bilo i ostalo slavensko. Nemogunosti da se ono
asimilira u romansku kulturnu sredinu pridonosit e i nove seobe iz
zalea prema Istri tijekom buduih stoljea. Kako se s vremenom sve vie
iskazivala razliitost izmeu hrvatske kulture u Istri i slovenske, to se
hrvatski identitet uspio na tom prostoru ouvati usprkos tome to stolje ima nije bio u istoj dravi kao i drugi, istoniji hrvatski prostori.
6. Proces 11. stoljea - Hrvatska istiskuje Bizant iz

Dalmacije
Privremeno stiavanje mletakih ambicija da zavladaju istonojadranskom obalom i faktian nestanak njihova utjecaja na istonojadranska
zbivanja uvjetuju stvaranje potpuno nove situacije. U drugom dijelu svoje
vladavine moni bizantski car Bazilije II. djelotvorno je ostvarivao planove
o irenju bizantske domene prema zapadu. Uspio je pobijediti Samuila u
bici na Belasici 1014. godine, a nekoliko godina kasnije u potpunosti je
podvlastio dravu makedonskih Slavena koja se diila bugarskom car skom krunom. Naposljetku je car zauzeo "itavu Bugarsku (dakle, bivi
teritorij Samuilove drave -op. I. G.), Raku i Bosnu, i itavu Dalmaciju i
sve primorske krajeve sve do granica Donje Dalmacije" 59 . Nije krenuo
58
59
346
P. Kandler, Codice diplomatico istriano, a. 921, 1077, 1102; Klai, Izvori, 63-4.
ii, LJPD, 344.
dalje, na Hrvatsku, jer se s Hrvatima i njihovim vladarem vjerojatno

nagodio, i to na osnovi starih sporazuma - mir za plaanje danka, a
Baziliju su se pokorili Kreimir i Gojslav 60. No, oigledno na tim osnovama
stvari vie nisu mogle funkcionirati - hrvatskom vladaru takve odredbe
nisu odgovarale, i on ih je krio, jer mu se inilo da je bizantski car bio
daleko i da mu ne moe nauditi. No, to ba i nije bilo tako, jer ne moe biti
sluajno da je podanik bizantinskog cara katepan Langobardije Bazilije
Bojoan (1018-1028) godine 1024. "s Baranima preplovio preko u Hrvat sku i ondje patricijsku enu Kreimira zarobio, dovukao u Bari i potom
otpremio pod paskom svoga sina u Carigrad" 61. O daljnjoj sudbini ove
ene ne zna se nita.
Dakle, prvi put nakon gotovo stoljee i pol Hrvatska je vrlo ozbiljno
zaprijetila bizantskoj Dalmaciji, ali nije ju uspjela osvojiti. No, ni Bizant
nije uspio razbiti hrvatske tenje, i novi e hrvatski pokuaji da se to uini
uslijediti uskoro i naposljetku biti uspjeni.
Historiografija je na razliite naine rjeavala ovo pitanje. Mnogi su mu
pristupali, to se tie odnosa Hrvatske i bizantske Dalmacije u 10. i 11.
stoljeu, prilino shematski. Pitali su se doslovno -tko je vladao Dalmaci jom? - pa su i odgovarali, na temelju vie ili manje skladno poredanih
dokaza, s "Hrvatska" ili "Bizant" 62. ini se da se pri tome isuvie inzistiralo
na neemu to je dio dananjih, suvremenih odnosa i stanja u kojima je
najvaniji formalno-pravni imbenik -je li neka drava potpisala ili izdala
povelju, izjavu, neki drugi dokument, ime prisvaja odreeno podruje ili
ga se odrie 63. Vrlo se malo i oito nedovoljno uzimala u obzir konkretna
situacija, a ta je bila sljedea: bizantska je vlast, dakle vlast uprave i
vojske iz Carigrada, bila tijekom esto godina (6.-12. stoljee) bizantske
nazonosti na istonojadranskoj obali ponajvie teoretska. Dolasci bizant ske mornarice bili su rijetki 64 , kopnenih odreda jo rjei, a bizantski
slubenici iz dalmatinskih gradova samo su povremeno odlazili u Cari grad, kao to su inili i carski slubenici u Istri -konzuli [hipati) -da bi bili
60
Raki, Documenta, 432; li, Povijest, 482.

Rakl, Documenta, 434 -vidi, ii, Povijest, 483 -u originalu stoji Cosmizi - Cismigi,
to se s pravom ita Kreimir i svakako odnosi na hrvatskog kralja. Kod Klai, Povijest, 330,
dolo je do greke u prijevodu, pa izgleda daje zajedno s kraljicom uhvaen i njezin sin.
62
Usp., o tome opirno, ii, Povijest, 520 i d.; Dabinovi, Pravna povijest, 81-2;
Ferluga, Uprava, 120 i d.; Klai, Povijest, 334-47; L. Margeti, Uzmalt Bizanta na Krku
sredinom 11. stoljea. Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 4/1983, 79-95. Meutim, u
budunosti bi ga trebalo promatrati manje kao politiki, jer je taj aspekt problema vrlo esto
istraivan, a vie kao etniki, kulturni i psiholoki proces stapanja dvaju politikuma, o emu
se prilino malo vodilo rauna.
63
Takvo sh emat iz ir ano presu ivanje o o vom pita nju odbacuj e i T. Rau ka r, H rva tsko
srednjovjekovlje izmeu tradicionalne i drutvene povijesti, HZ 40, 1987, 328.
64
Prvi je bio onaj za bizantsko-ostrogotskog rata polovinom 6. stoljea, potom drugi,
poetkom 9. stoljea, za bizantsko-franakog rata, da bi trei uslijedio tek 1165. godine,
kada je u Dalmaciju stigla bizantska vojska pod zapovjednitvom Ivana Duke - vidi, loannis
Cinnami Epitomae, ed. A. Meinecke, Bonnae 1836, 263; Viz. izv. IV, 87-8; Ferluga, Uprava,
132-4; Goldstein, Bizant, 19 i d., 150 i d.; Isti, O naravi bizantske prisutnosti na istonoja
dranskoj obali, Radovi ZHP 24, 1991, 5 i d.
61
347
potvreni u Carigradu 65 . Dobar je primjer i arhont i toparh Dalmacije

Dobronja koji u prvoj polovini 11. stoljea dvaput odlazi u Carigrad 66. Oni
iz Carigrada jo su rjee stizali do Dalmacije -izmeu ostalih, to su morali
biti i informatori cara Konstantina VII. Porfirogeneta koji su u prijestolnicu slali izvjetaje s dalmatinskih strana. To je bilo do polovine 10. stoljea,
a l i . stoljee, pogotovo njegova druga polovina, kada je hrvatski pritisak
na bizantsku Dalmaciju kulminirao, bilo je vrijeme vojnog slabljenja Bi zanta - ini se da su carevi za vladavine "civilnog plemstva" (1025-1081)
malo pozornosti posveivali vojsci 67.
Iako je, dakle, komunikacija izmeu Dalmacije i njezina vrhovnog gos podara u Carigradu bila relativno slaba, ipak je Dalmacija u teoretskom
smislu bila zemlja bizantskog cara - stanovnitvo je odralo osjeaj "po kornosti" (douAeia) caru i "zajednitvu" (oiKeiooaic;) unutar bizantske ekumene duboko u drugu polovinu 11. stoljea 68. Kada je hrvatski vladar
uznastojao podvri Dalmaciju ili barem neke njezine dijelove, uspjeh nije
mogao biti brz, a jo manje potpun. Ako se iz hrvatske perspektive radilo
o osvajanju, iz bizantske je to bio proces raspadanja teme, odnosno
katepanata. Meutim, razgraivanju bizantske vlasti pridonosile su i
zemljopisne karakteristike bizantske Dalmacije u kojoj su, bez obzira na
bizantsku "talasokraciju", gradovi i otoci uglavnom bili preputeni sami
sebi, meusobno slabo povezani. Zbliavala ih je kulturna tradicija i
more 69. Meutim, kako se od 9. stoljea nadalje Hrvati sve intenzivnije
sputaju u bizantsku Dalmaciju, tako se i bizantska Dalmacija i hrvatsko
zalee sve vie stapaju u jedinstveno etniko i kulturno podruje. Na taj
e nain i otpor politikom vrhovnitvu Hrvatske postajati manji.
Razgradnji bizantske teme Dalmacije pridonosili su i drutveno-ekonomski procesi u samim gradovima, u kojima je sve vie jaao patricijat
65
Placito del Risano, 57; Margeti, RiansU platit, 432-3; Klai, Izvori, 11.
Viz. izv. III, 203-5; Cecaumeni Strategicon et incerti scriptoris de officiis regiis libellus,
ed. B. Wassilcwsky -V. Jernstedt, Petropoli 1896, 78. Tog su Dobronju neki istraivai (vidi.
Ferluga, Uprava, 44, 62-4; Isti, L'amministrazione, 206-8. 218-20; Klai, Povijest, 120; N.
Klai, Povijest grada Trogirall/l, Trogir 1985, 16-9) poistovjeivali s Grgurom, zadarskim
priorom i strategom (vidi, CD I, 45, 69-71, 107-8), a suprotno dokazivao S. Antoljak. Zadar
za v rijeme hrv atskih narodnih vladara. Ra dovi FF Za dar 14-5, 1975-6, 28-9, i Antolja k,
Hrv ati, 267-84. T. Bur i , Tko je bio prok onzul trogirsk oga natpisa, SH P 20, Split 1990,
239-49, dokazuje da bi nepoznati prokonzul (EGO PROCON(sul) -vidi, sliku, 241) s trogir
skih ulomaka mogao biti zadarski prior Madije (Majo), otac ili djed Grgurov.
67
Ostrogorski, Istorija, 304 i d. Nasupr ot tome, J.- C. Che vnet, ha politiaue militaire
byzantine de Basile II a Alexis Comnene, ZRV1 29-30, 1991, 61-74, tvrdi da je nestajanje
tematske vojske poelo jo u 10. stoljeu, te da ju je ve tada zamjenjivala naja mnika, a
kritini trenutak nastupio je osamdesetih godina 11. stoljea, kada su Carstvo istovremeno
ugrozili Normani, Selduci i Peenezi.
68
A. Guillou, Vltalia bizantina, douleia e oikeiosis, Bulletin dcU'Istituto storieo italiano
per il medio evo, 78, 1967, 1-20; Idem, Regionalisme et independance dans Vempire buzantin
au Vile siecle. L'exemple de Vexarchat et de la Pentapole d'Italie, Roma 1969, 101. O svemu
lome, vidi, detaljno, I. Goldstein, O naravi bizantske prisutnosti na istonojadranskoj obali
6-12. stoljea. Radovi IHP 24, 5-12; Goldstein, Bizant, na raznim mj.
69
Ferluga, Uprava, 40; Isti, Vizantija iZadar, Zadarska revija 2-3, Zadar 1967, 129-145.
66
348
kojem je bilo u interesu da se tema to vie decentralizira, a potom i

potpuno razbije, kako bi oni u gradovima priskrbili to vie vlasti 70.
Lokacija Biograda bila je za Hrvate prirodan izlaz na more iz zalea koje
su nastanili jo tijekom doseobe. ini se da preputanje Biograda Hrva tima za Bizant nije predstavljalo preveliku opasnost, jer su u bizantskim
rukama i dalje ostali svi zadarski otoci i sam Zadar. U Biogradu se, unato
promjeni imena, ouvao kasnoantiki kontinuitet 71 , ali je naselje tek s
njegovim ukljuivanjem u hrvatsku dravu dobilo na vanosti. U drugim
gradovima stanje je bilo mnogo kompliciranije. Moglo se dogoditi da neki
od njih u jednom trenutku prizna vlast hrvatskog vladara, ali to uope nije
znailo da se takav postupak ne bi mogao obesnaiti ili nepotivanjem
preuzetih obveza ili priznavanjem vlasti nekog drugog subjekta. Naravno,
takvo ponaanje jednog od gradova nije ni po emu obvezivalo susjedne
gradove, pa se stvara vrlo raznolika situacija koju je vrlo esto nemogue
uopiti, osim onog glavnog: da je, uza sve zastoje i vraanja na staro,
proces odbacivanja bizantskog vrhovnitva bio iznimno spor, daje trajao
desetljeima, ali daje Bizant konano izgubio Dalmaciju. Sporost procesa
svjedoi da se dalmatinski gradovi i nisu ba dragovoljno odricali bizant skog vrhovnitva. Prilagoivali su se realnim odnosima - priznavali bi onu
vlast koja bi ih u najveoj mjeri titila, a u najmanjoj im mjeri oduzimala
politiku autonomiju. Stoga im je jamano bilo bolje biti pod vrhovnitvom
udaljenog cara negoli hrvatskog vladara iz zalea iji su gospodarski,
politiki i drugi interesi esto znali biti i dijametralno suprotni njihovima.
Osim toga, valja uzeti u obzir da, uz mnogobrojne veze i zajednike
interese stanovnika priobalnih gradova i zalea, izmeu njih oduvijek
postoji antagonizam i suparnitvo, poticani stoljetnim sporovima i razli kama, a to se vrlo dobro oituje u kronici Tome Arhiakona 72.
Ovo su dijelom razlozi zbog kojih se u izvorima javljaju nesuglasja o
tome tko posjeduje vlast nad dalmatinskom obalom - ona su samo odraz
vrlo kompliciranog i difuznog procesa koji je nemogue preciznije rekonstruirati na temelju malog broja poznatih injenica. Vrlo rani dokaz o
tome da hrvatski vladar ima neke ovlasti u primorskim bizantskim gra dovima jest onaj iz godine 1000., kada se Svetoslav Suronja susree s
mletakim dudom Petrom u Trogiru 73. Osim toga, mnogo je ovisilo o
trenutnom odnosu snaga, pa su od 1069. godine odreena suverena
prava nad Dalmacijom imali hrvatski kraljevi, iako se i dalje virtuelno
smatralo da taj teritorij pripada Carstvu 74 . Ipak, ve se u ispravama
nastalima u doba Zvonimira, bez obzira na to jesu li neke ak i krivotvori ne, a neke nisu poznate u autentinom obliku, bizantski car spominje
70
Klal, Povijest, 337 1 d.

B. Juraga, Srednjovjekovni kameni spomenici na podruju Biograda, Diadora 9, Zadar
1980, 445-92.
72
Toma, Kronika, 64. "Spliani su mrzili ... okuati vlast ovjeka Slavena ... on je bio
ovjek izopaena uma i nadut od prevelike oholosti..."
73
Raki, Documenta, 427; ii, Povijest 475; Barada, Dinastiko pitanje, 160 i d.
74
ii, Povijest, 523; Dabinovi, Povijest, 81-2; Ferluga, Uprava 120-1.
71
349
samo iznimno 75. U osorskom se ExultetiL, koji je nastao ili 1071. ili 1080.
godine u tamonjem samostanu sv. Nikole, slavi osim bizantskog cara i
"na kralj", to se, dakle, odnosi ili na Petra Kreimira IV. ili na Zvonimira 76. Stoga se ini da su stanovnici Dalmacije osjeali neko vrijeme i
dvojno vrhovnitvo, pogotovo zbog injenice da se bizantska vlast vratila
na cijelu istonojadransku obalu ili barem na neke njezine dijelove, na
primjer 1091. godine 77 , jer tada Zadrani opet datiraju isprave po bizant skim carevima78.
Meutim, u zbivanja se ukljuuje i trei faktor - Venecija. Naime,
predstavnici Splita, Trogira, Zadra i Biograda obeavaju 1075. godine
mletakom dudu Dominiku Silviju, "dudu Venecije i Dalmacije, car skom protoproedru i naem gospodaru [seniori nostro) da od ovoga dana
unaprijed nijedan na graanin ne smije dovoditi u Dalmaciju Normane ili
strance..." 79 Dud je nazvan "dudom Venecije i Dalmacije" ime je istaknuto nepriznavanje jedinstvenog pojma regnum Croatiae et Dalmatiae.
Autor takve formule jest Mleanin, to znai da se smatra kako Dalmacija
ne pripada zajednikom hrvatsko-dalmatinskom tijelu, nego bizantskom,
i zato se naglaava da je dud ujedno i carski protoproedar. Time se
sugerira da izmeu Mleana i Bizanta postoji posebna veza i da je dud
neka vrsta opunomoenika Bizanta 80.
Hrvatski vladari druge polovine 11. stoljea darivali su zemlju samosta nima u dalmatinskim gradovima ili su samostani, ako su isprave falsifici rane i darivanja nije bilo, pripisivali hrvatskim vladarima darivanje.
Tumaili ga na jedan ili drugi nain, ovaj je proces iznimno vaan. Naime,
jasno je da su hrvatski vladari postali vaan imbenik u ivotu dalmatin skih gradova i da njihovu vlast, teoretsku ili praktinu, na teritoriju
gradskih agera ili odmah do njih, neke drutvene snage (u ovom sluaju
crkvene) nisu mogle, a ni htjele zaobilaziti.
U diskusiji o tome kako su hrvatski vladari podvlastili bizantsku Dal maciju jedan od krunskih argumenata pri zauzimanju konanog stava
bila je darovnica za otok Maun 81. Nju je 1069. godine izdao Petar Krei75
Radi se o dvije isprave u prijepisu Polikoriona samostana sv. Ivana Rogovskog (CD I.
146, 147), datirane 1076-7. godinom.
76
A. Badurina, Osorski evanelistar. Izdanja HAD 7, Zagreb 1982, 201-5. Margeli,
Ugarski napad. 99. Klai, Povijest, 377-8, datira podatak 1081. godinom. Vidi, V. Novak,
Neiskoriavana kategorija dalmatinskih historijskih izvora od VII-XII stoljea, Radovi Zadar
3. 1957,47-48.
77
Vidi. ii, Prirunilc, 303; ii, Povyest 612 i d.; Opirno, Ferluga, Vamministrazione,
244 i d.
78
CD I, 200.
79
CD I, 137-9.
80 L. Margeti, Pozadina prvog ugarskog napada na Rab, HZ 40, 1987, 84. Inae, zbivanja
oko prevlasti nad Dalmacijom i konaan uspjeh Hrvatske u tome moe se, barem u naelu,
usporediti s onim u 13. stoljeu, kada, kao i mnogi vladari hrvatskog zalea, velikaka obitelj
ubia zauzima vlast u pojedinim priobalnim gradovima. Vidi, N. Klai, Povijest Hrvata u
razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976; Takoer, Vj. Klai, Bribirski knezovi od plemena
ubidogod. 1347, Zagreb 1897.
81
350
mir IV., ali ima miljenja da ona u danas poznatom obliku ne moe biti
autentina 82.
Budui da se carski katepan spominje kao jedan od svjedoka na kralje vu dvoru, smatralo se daje upravo tada dalmatinski katepanat podvrgnut
vlasti hrvatskog kralja. tovie, ilo se jo dalje -tvrdilo se daje do takve
promjene u vrhovnitvu dolo pristankom Bizanta 83. Uzimajui u obzir
razvoj situacije u l i . stoljeu, oigledno jest da izmeu hrvatskog vladara
i bizantskih teritorija na istonoj obali Jadrana doticaji i koegzistencija s
vremenom postaju sve intenzivniji, pa da ni suradnja hrvatskog kralja i
bizantskog katepana nije nemogua. Sve to ne mora znaiti daje hrvatski
kralj definitivno zagospodario Dalmacijom, jer je pitanje, s obzirom na do
sada navedeno, koliku je vlast imao bizantski katepan na itavom podru ju teme Dalmacije. U mnogim su ispravama Petar Kreimir i Dimitrije
Zvonimir nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije, ali to ne znai da su
uistinu drali vlast u svakom dijelu Dalmacije. Lokalni monici i regional ni interesi razgradili su bizantsku, ali zasigurno nisu doputali ni hrvat skoj vlasti da se odmah konsolidira. No, ipak pisac Hrvatske redakcije
LJPD nije pogrijeio kada je kao podruje Zvonimirove vlasti naveo "Zagorje" i "Primorje"84.
Stoga se ini kako je Hrvatska, otprilike po smrti Bazilija 1025. godine
i odlaska Orseola iz Venecije, poela, u dugom procesu, sakupljati snage
da u sljedeih pedeset do stotinu godina definitivno proiri svoj teritorij,
kako na itavu istonojadransku obalu tako i na june dijelove Panonske
nizine, na prostore gdje su se Hrvati naselili jo poetkom 7. stoljea. 85
7. Poeci snanijeg maarskog angamana - Hrvatska i

srednjoevropski prostor
Maari su od otprilike dvadesetih-tridesetih godina 10. stoljea pa u
slijedeih sto godina bili potpuno odsutni iz zbivanja u blizini jadranske
obale.86
Razlozi takve neaktivnosti su sljedei: krajem 10. i u 11. stoljeu stanje
u Evropi, a pogotovo u uem okruju Hrvatske, umnogome se promijenilo,
jer su se Maari, nakon razdoblja provala po itavoj Evropi, pa tako i u
82
Klai, Povijest 345. Takoer, Ista, Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom do poetka
15. stoljea, Zbornik "Zadar", Zadar 1964. Iscrpno je analizirao ovu darovnicu. V. Novak,
Mare nostrum dalmaticum, Radovi JAZU Zadar 16-17, Zadar 1969, 405 i d te J. Stipii,
Diplomatika analiza Kreimirove darovnice o Maunu iz 1069, Pomorski zbornik 7, Zadar
1969.
83
Usp., ii. Povijest, 522-4; Ferluga, Uprava, 103-4. tvrdi da je "posle 1069. godine
Dalmacija prela pod Hrvatsku, ali s pristankom Vizantlje ... o neposrednoj vlasti Vizantijc u
Dalmaciji nema ni govora... meutim, Vizantija je i dalje smatrala ovu oblast svojom i meala
se u pitanja neposredne pripadnosti Dalmacije ..."
84
ii, LJPD, 412-4, Klai, Izvori, 71.
85
DA/30/75-7; Viz. izv. II, 31; Klai, Izvori, 4.
86
Vidi, str. 281-7.
351
Hrvatsku, u prvoj polovini 10. stoljea primirili, poto su 955. godine

poraeni u bici na Lekom polju (Lechfeld kod Augsburga) protiv budueg
njemakog cara Otona I. To je bio i kraj maarske agresivnosti i gotovo su
posve prestala njihova pustoenja i pljake. Istovremeno bio je to trenutak
kada su se doskoranji nomadi sve vie privikavali na sjedilaki nain
ivota. Ta je prilagodba tekla relativno brzo - s prihvaanjem krune sv.
Stjepana godine 1000. Ugarska je ula u evropski civilizacijski krug, a do
kraja 11. stoljea, stvaranjem jake sredinje vlasti i osvajanjima po uzoru
na evropske feudalne drave, postaje i evropska sila, iako je i u njoj, ba
kao i u Hrvatskoj, bilo trenutaka zastoja - 1054. godine izbio je ustanak
protiv pokrtavanja, a za povratak staroj vjeri.
Nova faza maarskog angamana na hrvatskim prostorima nastupa
poetkom 11. stoljea, kada se na ugarski dvor sklonio svrgnuti kralj
Svetoslav, vjerojatno zajedno sa svojim sinom Stjepanom, pa je, po svjedo enju Andrije Dandola, ugarski kralj "Andrija" napao "Dalmatince" i neke
od njih prisilio da mu se pokore 87. Kako je Dalmacija nedvojbeno jo pod
formalnim vrhovnitvom Bizantskog Carstva, vjerojatno je Andrija napao
Hrvate u jadranskom zaleu. Svojom intervencijom u Hrvatskoj Ugri su,
ini se, ponajvie pomogli Hrvatima, jer je prolazak glasnika, pa zatim
vojske, potom prijeko potrebnih trgovaca izmeu Panonske nizine (odno sno Slavonije) i prijadranske Hrvatske, nuno morao izmeu njih ojaati
veze. O tome svjedoe i nalazi maarskog novca na podruju izmeu Save,
Drave i Dunava od kojih najraniji datiraju u vrijeme Andrije I. (1046-1061) 88.
Interes Maara za prostore juno od sredita njihove drave, odnosno
za hrvatske prostore u irem smislu, bio je trajan. Naime, kada su za hvaljujui slabosti Bizanta u drugoj polovini 11. stoljea na teritorij Car stva oko 1070. godine provalili Peenezi, opljakali su Trakiju, Make doniju, a na povratku u Vlaku i kraj oko Vuke. Zbog toga su 1071. prodrli
kralj Salamon i herceg Geza u Srijem, osvojili Sirmij, preli Savu i nakon
tromjesene opsade zauzeli su i Beograd. Nakon to su doprli do Nia,
vraaju se, naputaju Beograd, ali trajno zadravaju Srijem i proiruju
svoju granicu do ua Save u Dunav 89.
Maarska se vlast ustalila na najistonijem dijelu dananjeg hrvatskog
teritorija u Slavoniji. No, ini se da se od tridesetih godina 11. stoljea,
barem koliko na to upuuje opa situacija, uvruje hrvatska politika
jedinica na panonskim prostorima, koja se protezala od Gvozda na jugo zapadu do Drave na sjeveru. Dogodilo se to uz pomo Maara, odnosno
Arpadovia koji su na tom prostoru osiguravali vlast Svetoslava Suronje ili
njegova sina Stjepana. 90 Ta e se jedinica nazvati banat ili dukat slavonski
i konano e se u drugoj polovini 11. stoljea sjediniti s prijadranskom
Hrvatskom.
87
Andreae Danduli Chronica, 239; Vidi i Klai, Povijest, 333.

. Tomii, Neuere Erforschung der Bijelo Brdo - Kultur in Kroatien, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu 9, Zagreb 1992, T. 7, 129.
89
90
Usp., Barada, Dinastiko pitanje, 166-70.
88
352
Tridesetih je godina Kreimira III. naslijedio sin Stjepan I. Iako o

Stjepanovoj vladavini postoji vrlo malo podataka, ini se da su se glavne
znaajke prethodnog razdoblja zadrale i u ovo vrijeme: pritisak na Dal maciju se i dalje poveavao, a Hrvatska se i dalje povezuje s dravama
srednje Evrope, odnosno, ak se javlja i kao vojniki faktor. Naime, jedna
od najglasovitijih korukih velikakih obitelji Eppenstein buni se nakon
1040. godine protiv njemakog cara Henrika III. (1039-1056). Pri tome je
vojvoda Adalbert nastojao u borbe ukljuiti Hrvate (Cruvvati) i "Mirmidonce" 91 . Adalbertov ustanak zavrio je neuspjehom, a ne zna se jesu li se
Hrvati i "Mirmidonci" - Maari aktivno angairali. Meutim, injenica da
se Adalbert nastoji povezati s Hrvatima svjedoi da su Hrvati na panon skom podruju bili realna snaga.
8. Modernizacija Hrvatske
I dok se Hrvatska tijekom 11. stoljea sve vie afirmirala kao znaajan
imbenik, kako na Jadranu i njegovu priobalju, tako i prema panonskom
prostoru, u njoj e se zbivati mnoge i znaajne promjene kojima se
postupno izgrauje moderno srednjovjekovno drutvo.
Prvi znakovi feudalizacije
Umjesto rodovskih veza, koje su do tada vjerojatno bile prilino vane,
uspostavljaju se nove. Umjesto jake kraljevske vlasti, mo postupno, u
duem procesu, prelazi u ruke pojedinih upanskih porodica. Zbog toga i
nije udno da su u presudnom trenutku upani pomogli Petru Kreimiru
IV., kada je bio optuen daje ubio brata Gojslava, posvjedoivi da on to
nije uinio92. Sjedne strane, bili su dovoljno snani da to uine, a s druge,
time su stekli zasluge koje Kreimir jednostavno nije ni smio, a ni mogao
zaboraviti. Feudalizacija drutva na evropskom Zapadu zamjenjivala je
rodbinske odnose feudalnima - vazalitetom i seniorstvom, pa se tako i
hrvatsko drutvo poelo feudalizirati. U 11. stoljeu taj je proces jo u
poetku, pa gaje i zbog relativno malog broja izvora teko pratiti, ali u 12.
i 13. stoljeu on je nedvojben - pojavljuju se brojne i mone feudalne
porodice koje su izmeu sebe podijelile itav teritorij Hrvatske. Pogotovo
e to vaiti za priobalne krajeve, praktiki nedostupne novim vladarima
Arpadoviima.
91
ii, Prirunik, I, 227 (radi se o pismu nekog sveenika wormskom biskupu Azeku),
pri emu pod "Mirmidoneima" vjerojatno valja razumijevati Maare -vidi, Barada, Dinastiko
pitanje, 168-9; Klai, Povijest, 375-6; S. Antoljak, Jo neto o "Cruvvatis et Mirmidonibus",
Godien zbornik 19, Skopje 1967, 141-51.
92
Vidi, M. Barada. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti Rad JAZU 311, 1957, 199; Klai,
Povijest, 352.
353
Meutim, ve od 9. stoljea u izvorima se pojavljuju vijesti o sudjelovanju "prvaka", "plemia" i drugih osoba slina imena i funkcija u odluiva nju o bitnim pitanjima drave. Tako Muncimir 892. godine tvrdi da je
razrijeio spor izmeu splitske i ninske crkve "zajednikim savjetom s
narodnim prvacima" {primatibus popuk) 93, a Tomislav se na splitskim
saborima 925. i 928. godine pojavljuje zajedno "sa svojim prvacima"
{proceribus)9i. I dok su ovi podaci vjerojatno ostaci plemenske demokracije,
u 11. stoljeu pojavljuju se nobiles - "plemii". Zvonimir tvrdi da
podjeljuje zemlju Pusticu samostanu sv. Benedikta u Splitu "posavjetovavi se ... sa svojim plemiima" (nobilium nostrorum) 95, a potom zajedno
sa svojim "plemiima" {suisque nobilibus) dodjeljuje opatu Petru zemlju u
Miranjima 96. Petar Kreimir IV., pak, izdaje rapskoj crkvi dokument o
njezinim posjedima "poto su to potvrdili ... prvaci itavog naeg kraljev stva" [principibus)97, a boravei u Ninu zajedno "sa svojim upanima,
komesima i banovima, te kapelanima naeg kraljevskog dvora" raspravlja
o dravnim poslovima (ovaj put daruje otok Maun) 98.
ini se da su ve u l i . stoljeu upani imali znaajne posjede. Mogue
je da su ih poveavali zemljom koju su dobivali od hrvatskog kralja, pa su
tako svoje podlonitvo dobro naplaivali - za vazalitet su dobivali benefi cij koji je brzo, moda jo za ivota vazala ili njegova sina, prelazio u trajno
dobro. Posjede su mogli priskrbljivati i neposrednom kupovinom, ali se to
moe samo pretpostavljati, jer podaci nedostaju. Po ovim znaajkama
hrvatsko se drutvo pribliava opeevropskom razvoju, iako se to, dodue,
dogaa s kojim stoljeem zaostatka -otprilike, sto do dvjesto godina 99. Na
jaanje pojedinih plemikih, odnosno upanskih obitelji upuuje i injeni ca da je jedna obitelj drala i po vie asti u upaniji. Tako oko 1070.
godine katelanstvo i upaniju u Ninu dijele braa Zaron i Adamac 100.
Feudalni se sloj stvarao kao sloj posjednika velikih gospodarstava;
njihovo sredite bio je curlis -dvorac na dobru, sredite cijelog gospodarstva. Osim kue za stanovanje (asa, casata), postojale su i gospodarske
zgrade, staje i suare, zatim vrtovi, vonjaci, vinogradi, napokon i oranice,
93

Raki, Documenta, 188, 192, 195; CD I, 32, 36.
93
96
97
98
Raki, Documenta, 72-3. Vidi o feudalizaciji i Raki, Nutarnje stanje, Rad 70, 184-90.
99
Feudalni se sustav u Evropi poinje stvarati jo u vrijeme Karla Velikog, dakle, u drugo]
polovini 8. stolj ea. Kri za sr edinj e vlas ti (a ko j e ona, u modernom smislu rije i, uope
postojala) oituje se jo i krajem Karlova ivota (do 814. godine), da bi se, njezinim ubrzava
njem, drava Karolinga do kraja 9. stoljea potpuno raspala. Vidi, Brandt, Srednjovjekovno
doba, 221-91; I. Goldstein, ivot i doba Karia Velikog, u: Einhard, Karlo, 7id. Takva razvojna
shema vrijedi u principu za sve evropske drave, pa tako i za Hrvatsku, s time da e, kada u
12. stoljeu jaaju pojedine velikake obitelji, hrvatski vladar iz kue Arpadovia stolovati
duboko u Panonskoj nizini. No, ak i da mu je boravite bilo mnogo blie sjeditima ojaalih
feudalnih obitelji, dvojbeno je koliko bi stvarne vlasti posjedovao.
100
Raki, Documenta, 96; CD I, 129; Klai, Povijest, 349-50; Budak, Elementi razvoja,
94
373 i d.
354
livade, panjaci, itd. Tako je na Curtis Vttula bana Stjepana sa crkvom sv.
Petra radilo est servai etiri anale, na drugoj imenom "Batina ves" bilo je
osam obitelji, a na treoj -"Nova sela" -ak dvanaest obitelji. Od stoke je
na curtisu bilo dva konja, trideset krava, trideset i dvije svinje i etiristo
ovaca101. Villaje bilo selo, a u naelu na gospodarstvu mogao je biti jedan
zaselak, ili selo ili ak vie sela 102.
O obvezama i davanjima koje su servi imali, zna se vrlo malo. Vie o
tome svjedoi isprava o jamstvu (securitas) koje stanovnici jednog istarskog sela 1017. godine daju porekom biskupu. Godinje je svaka kua
davala dva pilia, posjednici para volova modij ita i jema, te odreenu
koliinu sijena i vina, potom posjednici ovjeg stada na svakih etrdeset
ovaca jedno janje. Seljaci nisu ili na tlaku, ali pod prijetnjom visoke
kazne od 400 "maraka dobrog srebra" nisu smjeli naputati selo. Tako se
nekadanja sloboda koju je uivao istarski kolon postupno smanjivala da
bi se na kraju u potpunosti afirmirali feudalni odnosi.
Temelj socijalne strukture hrvatske drave bile su u ranomu srednjem
vijeku seljake zadruge, odnosno velike porodice, organizirane po patri jarhalnom tipu. U njoj su bile vie obitelji (od vie brae) i vie generacija.
Zadruge su same po sebi bile rodovi ili je nekoliko zadruga inilo rod.
Imena Vukii, Trejii, Kokici 103 zabiljeena sedamdesetih godina 11.
stoljea na posjedima samostana sv. Ivana Rogovskog u Biogradu naj vjerojatnije predstavljaju upravo rod, a takav je drutveni ustroj postojao
dugo ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori, nego i na drugim po drujima 104 . Iako neposrednih podataka o tome kako su funkcionirale
zadruge u ranosrednjovjekovnom razdoblju nema, najbolji dokaz njihova
postojanja jest injenica da je u odreenom postotku vlasnik zemlje bio
pojedinac, a drugi dokumenti pokazuju da je ona preteno zajednika
imovina o kojoj se zajedniki odluuje. Tako Pleso tek nakon "dogovora i
odluke" (colloquium et consulturri) sa svojom enom, sinovima i kerkom
daruje zemlju crkvi sv. Mihovila 105. Iz suvlasnitva zajednike imovine
proizlazi i mogunost da zadruga obeteti treu osobu, ukoliko je toj osobi
nakodio lan zadruge 106. Razlog zbog kojeg izvan dalmatinskih gradova
nema sauvanih oporuka iz ranosrednjovjekovnog razdoblja mogao bi biti
zadruni posjed koji je prevladavao u zaleu i inio oporuku nepotreb nom107.
Meutim, oigledno je da se od 11. stoljea taj tip drutvenih odnosa
poinje mijeati i ponegdje zamjenjivati malom obitelji, ponajprije u dal matinskim gradovima. U njima je urbana tradicija logino nametala takvu
organizaciju. Na selu se mala obitelj lake mogla prilagoavati burnim
101
102
103
104
105
106
107
Rakl, Documenta, 46; Ra kl, Nutarnje stanje. Rad 105. 232.

CD I, 149, 157.
V. Stein-Ehrlich, Jugoslavenska porodica u transformaciji, Zagreb 1972.
Takvu p re tp osta vku i znosi R a ki , Nuta rnje st an je. Ra d 10 5, 222.
355
promjenama u razdobljima gospodarskog rasta, a sposoban je pojedinac

mogao bolje poslovati; nije morao raditi za manje radine ili manje spo sobne lanove zadruge. Ipak je pojedinaca -posjednika zemlje bilo mnogo
manje negoli zadrunih 108 . ini se da e u sljedeim stoljeima impulsi
odranju zadruge dolaziti prvenstveno iz sredinjih planinskih, preteno
stoarskih krajeva, do kojih su razvojne tendencije 11. i kasnijih stoljea
s istonojadranske obale stizale vrlo sporo. No, za najvei dio hrvatskog
prostora 11. stoljee i sam poetak 12. oznauju poetak stvaranja novog
drutva ija e se obiljeja uvati sve do 1848. godine.
Nova uloga gradova
Ono po emu hrvatsko drutvo jo neposrednije slijedi evropske tijeko ve jest stvaranje sve znaajnijih i jaih gradskih sredita. Moe se rei da
je nakon godine 1000. roen evropski grad, ali grad kao sredite gospo darstva i posebice trgovine. Hrvatsko je drutvo ve toliko sazrelo da mu
je takav organizam - grad, kao sredite trgovine i obrtnitva, bio prijeko
potreban. Nije stoga sluajno da se upravo u drugoj polovini 11. stoljea
intenzivno razvijaju hrvatski gradovi, kada oni postaju jedan od bitnih
kotaa u funkcioniranju hrvatske drave. ini se da u to vrijeme neke
utvrde koje su postojale u kasnoj antici dobivaju na znaenju (njihovo
kontinuirano postojanje tijekom prvih ranosrednjovjekovnih stoljea je
dvojbeno): radi se o ibeniku, Biogradu, Kninu i Ninu.
Razumljivo je da e se u 11. stoljeu veina benediktinskih samostana,
tih neospornih sredita moi i kulture, osnivati u gradovima ili u njihovoj
neposrednoj blizini (Zadar, Split, Trogir). A ti e gradovi, inae jo pod
bizantskim vrhovnitvom i susjedi hrvatskih teritorija, te budui podanici
hrvatskog kralja, postajati sve vie sredita trgovine i gospodarstva. Do
tada su gradovi na istonoj obali Jadrana ponajprije bili utvrde, smjetene
na strateki vanim mjestima, uz putove, na vrhovima s kojih se nadgle dala okolina 109. Utvrda je branila i naselja i plodna polja u svojoj blizini,
ali od godine 1000. to joj postaje ipak drugorazredna funkcija. Osobe
poput Petra Crnog iz Splita, poznate iz Supetarskog kartulara (nastalog
oko 1080. godine), i niza linosti iz zadarske patricijske obitelji Madijevaca
isticale su se bogatstvom i oznaile taj drugi val srednjovjekovne konjunk ture koji je u l i . stoljeu zahvatio istonojadransku obalu i Hrvatsku u
njezinu zaleu (ukoliko se ona iz 9. stoljea smatra prvim valom).
Bogaenje nekih graana donosilo je, dugorono gledajui, napredak
itavog grada koji se na mnoge naine oituje u umjetnikoj produkciji 11.
stoljea. Osim toga, grad se iri - ini se da je ve u ranomu srednjem
vijeku poela izgradnja zapadnog predgraa Splita u kojem je bila i crkvi108
Vidi, primjerice, Raki. Documenta, 28-9, 96, 100, 120-1, 127 i d; Takoer, Raki,
Nutarnje stanje, Rad 105, 212.
109
356
ca sv. Mihovila110, a o irenju Dubrovnika do polovine 10. stoljea svjedoi

car Konstantin: "Raguani ga sagrade najprije kao mali grad, a poslije
toga opet kao vei, a poslije toga proire mu bedem, dobivi tako grad koji
im omoguuje da se postupno ire i mnoe" 111.
Gradovi koji su pripadali bizantskim posjedima na istonojadranskoj
obali, potom se inkorporirali u hrvatsko, a u 12. stoljeu u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, u svom su drutvenom i gospodarskom razvoju umnogo me ovisili o politikom okviru u kojem su djelovali. Da bi izbjegli nepovoljne okolnosti koje im je takav iri okvir donosio, gradovi e se od 11.
stoljea nastojati organizirati kao komune. 112
U slinim su se neprilikama u 11. i kasnijim stoljeima nali i istarski
gradovi. Iako su oni od svih gradova na hrvatskom prostoru imali u naelu
najvie anse da ostvare gospodarski napredak koji je zahvatio zapadnu,
srednju i sredozemnu Evropu, ipak im to nije u potpunosti uspjelo. U to
doba vlast njemakih careva na istarskom je prostoru bila sve slabija (iz
11. stoljea sauvan je samo jedan privilegij -isprava Konrada II. u korist
Kopra), a pritisak feudalaca iz zalea jaa, pa svoju tenju za gospodar skim jaanjem nastoje ostvariti djelominim pristajanjem uz sve agresiv niju Veneciju. Iako su se prvi impulsi napretka osjetili ve do trenutka
kada kriari 1096. godine prolaze hrvatskim prostorima, pa i Istrom, da
bi, po iskazu arapskog putopisca Edrisija iz 1153. godine 113, doivjeli
procvat pomorstva i obrta (posebice Pore, Pula i Lovran), oslanjanje na
Veneciju konano e onemoguiti taj napredak. U nastojanju da cijeli
Jadran, a pogotovo njegove sjeverne dijelove, pretvori u "Mletaki zaljev",
Venecija je do kraja 13. stoljea u potpunosti pokorila zapadnoistarske
gradove, te ih dugorono onemoguila da budu konkurencija mletakoj
trgovini i proizvodnji, da bi slian posao u Dalmaciji obavila do 1420.
godine.
I na onim mjestima gdje na prvi pogled nema neposrednog kontinuiteta
naseljenosti iz antike (odnosno nema neposrednih dokaza o tome), on se
ipak oituje. Ne samo da se upanije i druge administrativne jedinice,
ceste, itd. na irem prostoru ustrojavaju po uzoru na antiko razdoblje,
nego se i sredita ivota, gospodarstva, uprave postavljaju na ista ili
priblino ista mjesta kao i gotovo prije tisuu godina. Nije stoga sluajno
da se, upravo u vrijeme kada Hrvatska tei zauzimanju itave istonojadranske obale s namjerom da se ukljui u sveevropsku trgovinu, na vrlo
vanom mjestu jadranskog priobalja stvara gradsko sredite ibenik 114 .
"Gradsko sredite" samo je nova kvaliteta ve postojeeg naselja, jer
110
T. Marasovl - M. Zekan, Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve sv. Mihovila "na
obali" u Splitu, SHP 12/1982, 122.
111
112
Vidi, str. 362-3.
113
Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, 48.
114
Klai, Povijest, 355-60. Takoer, Z. Gunjaca, O kontinuitetu naseljavanja na podruju
ibenika i najue okolice, ibenik - spomen-zbornik o 900. obljetnici, ibenik 1976, 46.
357
utvrde na mjestu ibenika, ba kao i na mjestu Biograda, postoje u kasnoj

antici - na ibenskom je podruju to i danas postojea utvrda sv. Ana,
naravno bitno nadograena i izmijenjena u kasnijim stoljeima. ibenik je
izvrsno smjeten na vrlo vanoj toki istonojadranske obale, jer ispunjava
veliku prazninu izmeu Trogira i Zadra, izmeu kojih nije bilo urbanih
cjelina. Osim toga, i u odnosu prema uem prostoru poloaj ibenika je
vrlo brino odabran. Od kasne antike pa do 11. stoljea Skradin je bio
sredite toga kraja, ali je ibenik blie otvorenom moru i mnogo neposrednije moe kontrolirati okolni akvatorij. Tako je itavo podruje koje gravitira Krki od njezina ua pa gotovo sve do izvora (dakle, praktiki do Knina
i Kosova polja), a ono je, barem po brojnosti arheolokih nalaza, jedno od
najnaseljenijih u Hrvatskoj, vjerojatno tek od 11. stoljea nalo svoje
prirodno sredite i izlaz na more i u ibeniku 115 . Stoga je logino da se
Petar Kreimir 1066. godine naao u ibeniku i da je to jedan od prvih
zapisa o boravku hrvatskog kralja u nekom od njegovih gradova 116. Osim
toga, to je dokaz o postojanju pismenih ljudi u toj sredini.
Razlozi za sve znaajniju ulogu Biograda i njegovu transformaciju od
utvrde-naselja u grad vjerojatno su leali i u nemogunosti hrvatske vlasti
da svojoj kontroli podvrgne u kratkom vremenu i nedaleki Zadar. Petar
Kreimir IV. pokazat e koliko mu je stalo do Biograda time to e ezde setih godina 11. stoljea biti prvi darovatelj samostana sv. Ivana (kasnije
sv. Kuzme i Damjana; taj se samostan naziva i rogovska ili tkonska
opatija) 117, a potom i enskog samostana sv. Tome, tako da ovaj prvi
postaje jedan od najjaih i najvanijih na hrvatskom prostoru. Nije stoga
sluajno da se prvi poznati biogradski biskup Teodozije spominje 1059.
godine 118 . Jaanjem, s jedne strane Biograda, a s druge strane Nina,
hrvatska drava nadomjeta vaan izlaz na more koji predstavlja Zadar. U
Ninu je Petar Kreimir IV. boravio nekoliko puta, 119 tamo je imao i "dvorac"
[cenaculiuvi).120 U Ninu je u Zvonimirovo vrijeme odran i crkveni sabor.121
Oito je hrvatski vladar posveivao mnogo pozornosti tim trima gra dovima, ali se ini da je po vanosti izmeu njih iskakao Knin, koji se
tijekom 11. stoljea afirmira kao prijestolnica Hrvatske 122. Iako jedini nije
na moru, Knin je imao mnogostruke prednosti: utvrdu na brdu, strateki
poloaj na komunikacijama s kojeg se najlake kontrolira itav hrvatski
prostor prema obali - dolinama Zrmanje, Krke i Cetine i prema unutra115
O vanosti izlaza na more na podruju ibenika: Goldstein, Bizant, 46 i d.

117
Budak, Elementi razvoja, 373 i d.
118
Raki, Documenta, 51, 52. 54.
119
Raki, Documenta, 62, 72-4
120
Raki. Documenta, 72
121
Toma, Kronika, 54
122
Razvoj bi se mogao usporediti s mnogim evropskim sluaje vima, ali je Hrvatska otila
korak dalje od Frana ke Karla Velikog u kojoj se car seli s ima nja na imanje (villa u ARF), a
ned ostignuta mu je a mbici ja da sagra di s tal nu pri jest ol nic u, vj eroja tn o u Aac he nu (Aix-la Chapelle).
116
358
Slika 32. Pogled na kninsku tvravu sjuga
njosti. Knin postaje i crkveno sredite 123. Naime, "hrvatski su kraljevi

htjeli imati praktiki posebnog biskupa to su zatraili od splitskog nad biskupa te uspostavili biskupa koji se nazivao hrvatski, a njegovo sjedite
smjestie u polju u crkvi sv. Marije blizu kninskog katela" 124. Funkcioniranje crkvenog ivota, odnosno stvaranje ili obnova biskupija bio je jedan
od bitnih elemenata gradskog identiteta. Stoga je i oko 1040. godine
osnovana biskupija u Kninu -oko 1050. godine poznat je biskup Marko,
a zatim se biskup Rajnerij spominje 1060. godine 125, potom oko 1087.
godine i Petar 126 . Budui da se Rajnerij ezdesetih godina titulira kao
"hrvatski biskup" 127, logino je zakljuiti da kninski (ili hrvatski) biskup
postaje dvorski ili kraljevski 128. Kako se vrlo esto spominje u dokumentima, oigledno je bio u kraljevoj pratnji i time naglaavao vanost kako
crkve u teokratskom ustrojstvu hrvatske drave tako i kninskog biskupa
samog.
Tako se sjedite biskupije nalo prvi put u srednjovjekovnom razdoblju
u gradu podalje od jadranske obale, koji, tovie, i nije pod bizantskim
vrhovnitvom. Nije sluajno da se biskupija osniva upravo u hrvatskoj
prijestolnici, a da se i ninski biskup u 10. stoljeu, kao i kninski u l i . ,
nazivaju "hrvatskim". Godine 1078. boravei u Kninu Zvonimir potvruje
darovnicu samostanu sv. Marije 129. Mogue je da je Zvonimir u gradu
boravio i due, ako ne i stalno, jer ne moe biti ba posve sluajno daje po
legendi ubijen na Kosovu polju u blizini Knina 130. Naime, u darovnici
splitskom samostanu sv. Benedikta iz 1076-1078. godine Zvonimir tvrdi
daje isprava sainjena in villa regali - "u kraljevskom dvoru" 131, u blizini
crkve sv. Marije, to e rei u Kninu, a i Toma Arhiakon govori o
"kninskoj utvrdi". 132 Napokon, imun de Keza izriito tvrdi da je i Petar
Svai dvadesetak godina kasnije stolovao u Kninu 133. Vjerojatno je polet
Knina poeo jo za Drislavove vladavine, kada prerasta u najjau hrvat sku urbanistiku srednjovjekovnu aglomeraciju 134 , vjerojatno dijelom i
123
O Kninu u to vrijeme, vidi, S. Antoljak, Knin u doba hrvatskih narodnih vladara,
Kninski zbornik, Zagreb 1993, 51-67; P. ivkovi, Oblikovanje kninske tvrave i grada do
godine 1918, na 1. mj., 96-122.
124
125
126
Raki, Documenta, 47; vidi, J. Barbari, Kninski biskupi i njihova biskupija (o. 1050 1490) u svjetlu novijih arhivskih istraivanja. Kninski zbornik, Zagreb 199, 68- 9. O Kninu
openito, S. Gunjaca, TiniensiaArchaeologica-Historica-Topografica, SHP 7, 1959, 14-26;
F. S mi lj a ni , Nastanak i razv oj s rednjov jek ov nog Knina, Ra d ovi F F- a u Za dr u 24 ( 11) ,
1984-5, 119-132.
127
128
Raki, Documenta, 200; takoer, Raki, Nutarnje stanje, Rad 79, 143.
129
CD I, 167.
130
Vidi, str. 430-4.
131
Raki, Documenta, 112-3; CD I 168- 9.
132
CastrumTiniense -Raki, Documenta, 200; Toma, Kronika, 46.
133
ii, Prirunik, 394; Klai, Izvori, 85- 6.
134
F. Smiljani, Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina, Radovi FF-a u Zadru 24 (11),
1984-5, 119id.; V. Delonga, Ranoromaniki natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske,
Izdanja HAD 15, Zagreb 1992, 77.
360
zbog poneto izmijenjenih putnih pravaca u odnosu na antiku 135 . Knin

doivljava i vrlo znaajan kulturni napredak: epigrafski spomenici druge
polovine 11. stoljea iz okolice Knina kvalitetno su izraeni, usklaeni sa
suvremenim crkvenim zbivanjima - clunvjevskim pokretom i grgurovskom reformom i nimalo ne zaostaju za slinima iz Splita i Trogira 136.
Posljedica razvoja gradova bio je i intenzivniji crkveni ivot u njima.
Stoga nije sluajno daje na saboru u Splitu 1075. godine odlueno da se
obnovi ninska biskupija, a potom je u Ninu sveenstvo i graanstvo
izabralo za biskupa izvjesnog Formina (Firmina) kojeg je nadbiskup Lovro
potvrdio 1075. ili 1076. godine 137. Formin se potom vie puta spominje u
nazonosti Zvonimirovoj 138. Poetkom 11. stoljea osnovana je biskupija u
Peuhu u dananjoj junoj Maarskoj (prvi biskup Bonipertus 1009-1036.
godine) koja je obuhvaala i velik dio Slavonije, kao i u Zagrebu 1093. ili
1094. godine (prvi biskup eh Duh). I u priobalnim gradovima duge
tradicije u l i . stoljeu dogaaju se odreene promjene, to se oituje u
ustanovljavanju vrste kronologije biskupa koje do tada nije bilo: primje rice, u Trogiru od Ivana Orsina (1062-1111), u Rabu od Drage (1062-1071) i
u Krku od Grgura (1059-1069). Takav trend nastavio se u 12. stoljeu,
kada prve biskupe dobivaju gradovi na stoljetnom hrvatskom teritoriju:
Skradin nakon 1125., a Hvar oko 1150. To oznaava novi trenutak u
ivotu gradova. Dok je rani srednji vijek bio karakteriziran uskom povezanou svjetovne i duhovne vlasti, u dalmatinskim gradovima pod bizant skim vrhovnitvom ve u drugoj polovini 11. stoljea dolazi do razdvajanja
svjetovnih i crkvenih ingerencija. Svaka strana ima drukije interese i
trudi se da ih svojski brani. Takav razvoj posredno pokazuje da se i na
hrvatskom prostoru stvara tipino srednjovjekovno drutvo trofunkcionalne podjele; ono se dijeli na one koji se mole, one koji se bore i one koji
rade -oratores, bellatores, laboratores. Taje shema karakteristina za sva
predindustrijska indoevropska drutva, a u Evropi se takva drutvena
podjela afirmira u krugovima uenih ljudi oko 1000. godine. 139
Meutim, ni unutar ta dva sredita moi koja se formiraju nije uvijek
bilo mira: meu svjetovnjacima se moe pratiti formiranje stranaka koje
trae saveznike unutar i izvan grada. I crkva e rijetko nastupati jedin stveno - biskup, kaptol i samostani meusobno se bore za utjecaj i
prihode. Gradovi e se ve u 12. stoljeu sukobljavati da bi civilne vlasti
izborile odreene probitke, ali se ti sukobi prenose i dobici ostvaruju i na
polju crkvenih odnosa. Ta crkvena emancipacija, koja se intenzivira od
11. stoljea, bitno pridonosi formiranju istonojadranske komune.
133
N. Jaki, Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina, Izdanja HAD 15, Zagreb 1992,
123 i d.
136
V. Delonga, Ranoromaniki natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja
HAD 15, Zagre b 1992, 75- 96.
137
Rakl, Documenta, 210-1; vidi, ii, Povijest, 553.
138
Raki, Documenta, 102, 106. 145.
139
G. Dub y, Les trois ordres ou Vimaginaire dufeodalisme, Pari 1978; J. Le Goff, Pour
un autre Moye nAge , Pari 1977, 80 i d.
361
Pretkomuncd.no doba istonojadranskih gradova

Razvoj 11. stoljea umnogome je pridonio da se istonojadranski gradovi u sljedeih dvjestotinjak godina formiraju kao komune - kao savez
pojedinaca osnovan na zajednikoj zakletvi, koji obuhvaa slobodno
stanovnitvo gradskog teritorija, sa ciljem da svojim graanima osigurava
mir i pravni poredak 140.
Razgradnja bizantske teme, uz istovremeni pritisak vlasti iz unutra njosti (prvo Trpimirovia, potom Arpadovia) i s mora (Venecije), stvorili su
kod stanovnitva istonojadranskih gradova osjeaj da se mora djelotvor no organizirati. To im je bilo utoliko lake to su neki od njih, pa onda i
zajednica u cjelini, stvorili respektabilne imovine - na krilima gospodar skog blagostanja i sigurnosti prirodno se izgrauje i politika i pravna
samostalnost. Stvaranje komuna na istonom Jadranu nije predstavljalo
takvu cezuru kao u drugim evropskim regijama, jer su te komune sauva le
svoj teritorij kao bitan element antike batine. Zato se 9. i 10. stoljee
moe nazvati razdobljem gradske opine, a druga polovina 10. stoljea i
11. stoljee "dokomunalna etapa u razvoju gradske samouprave" 141. Stoga
e se u ranom srednjem vijeku, pa ak i u 12. stoljeu, komuna
definirati samo u kategoriji "gradski teritorij". Do tada je civis - "graanin"
bio bilo koji stanovnik grada, ali od 12. stoljea razlikuje se lan komune
{civis) od stanovnika grada (habitator), te od stranca koji privremeno
boravi u gradu (forensis)142.
Kao to se gradsko stanovnitvo stvaranjem komunalnog ureenja
nastojalo zatititi od bilo kakvih opasnosti izvana, tako je i unutar budu ih komuna u vrlo ranom razdoblju dolo do odgovarajueg procesa
formalizacije drutvenih odnosa 143 . Vodea grupa u nekim gradovima
(Rab, Zadar, Split, Trogir) ve se od druge polovine 11. stoljea zove
nobiles 144. Takav proces oznaava jaanje patricijskih porodica kojima je
zapravo u interesu da se bizantska tema Dalmacija razgradi i da se
umjesto nje stvara samostalna vlast u gradovima. Tako, na primjer, kada
splitski nadbiskup Lovro 1069. godine osniva samostan sv. Benedikta u
Splitu, onda ini to u nazonosti priora Valice, ali i "njegovih plemia"
-nobiles145. Valica je drao priorsku ast dvadesetak godina, a onda je ona
bila prenesena na njegova sina Dujma 146, unato tome to priorska ast u
140
L. Steindorff, Stari svijet i novo doba. O formiranju komune na istonoj obali Jadrana,
SHP 16/1986, 141-52.
141
M. M. Frejdenberg, Gorodskaja obina v srednevekovnoj Dalmacii i drevnegreeskij
polis, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 22 (Fiskoviev zbornik II), Split 1980, 68-85.
142
T. Raukar, Cives, habitatores, Jorenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima,
HZ 29-30, 1976-7, 139-50.
143
Vidi, o tome, L. Steindorff, Stari svijet i novo doba. O formiranju komune na istonoj
obali Jadrana, SHP 16/1986, 147 i d. Takoer, M. M. Frejdenberg, Gorodskaja obina XXI
v. v Dalmacii i ee antini analog, Etudes balkaniques 13, 1977, 114-25; Isti, Gorodskaja
obina v srednevekovnoj Dalmacii i drevnegreeskij polis, Fiskoviev zbornik II, 68.
144
Raki, Documenta, na raznim mj. - 57, 63, 69, 70, 72, 76-7, 101.
145
Raki, Documenta, 75- 7.
146
Raki, Documenta, 102. 141, 144. Klai, Povijest, 337.
362
naelu nije bila nasljedna, ve izborna. Suparnika porodica priora Prestancija drala je priorsku ast i ast opata sustjepanskog samostana sve
do ezdesetih godina 11. stoljea 147. Pojavljuju se, dodue, i druga imena,
ali ini se da njihovi nositelji nisu dugo obnaali te asti, kao to je bio
sluaj 1040. godine s vrlo bogatim Niciforom. 148 Istovremeno su u Zadru
priorat obavljali lanovi obitelji Madijevaca, koji su bili u rodbinskim
vezama s hrvatskim kraljevskim domom 149, a potkraj 11. stoljea priorsku
dunost obavlja Drago koji je bio izabran najmanje tri puta 150. Prior-ska
ast bila je jedna od onih koja je presudno utjecala na stvaranje
komunalnog ustrojstva u kasnijim stoljeima 151.
U 11. se stoljeu afirmira i funkcija suca {iudex, iudicator, giudicator) 152, a posebno je bila sluba tribuna koja se prvi put spominje jo
poetkom 10. stoljea 153. Postojalo je i gradsko vijee, pa, barem u formalnom pogledu, stanje u l i . stoljeu poinje umnogome nalikovati razvoju
kasnijih stoljea 154, iako je i dalje stanovnitvo otvorena skupina bez
pravnih ogranienja prema vani i raslojavanja prema unutra. Nije bilo ni
formalnih ogranienja oko toga tko smije sudjelovati u odluivanju. Premda je u izvorima lako prepoznatljiva skupina vodeih ljudi (1075. godine
predstavnici gradova, bogatiji i siromaniji (!), po 13 iz Splita i Zadra, 10 iz
Trogira, 7 iz Biograda zaklinju se mletakom dudu) 155, ona nije bila
odreena pravnim niti bilo kakvim formalnim kriterijima.
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska

Jo je jedno dogaanje svjetskog znaenja druge polovine 11. stoljea
imalo neposrednog odjeka i vrlo veliko znaenje za Hrvatsku. Bilo je to
jaanje pokreta za reformu crkve 156 ije poetke valja traiti u nastojanjima
redovnika opatije Cluny u Francuskoj, sjeverno od Lyona, jo od
147

149
Vidi, iscrpno, F. Raki, Nutarnje stanje. Rad 99, 121. ii, Povijest, 467, 485-6.
150
Raki, Documenta, 128, 134; CD I, 200, 205.
151
Vidi, o prioru detaljno, Lui, Komunalno ureenje, 222 i d. Ferluga, Uprava, 104 i d.
razlikuje tri etape (986-1033, 1033-1060, nakon 1060) u kojima zadarski priori kao carski
namjesnici nose razliite nazive -proconsul, straticus - ("strateg"), capetanus -vidi, Raki,
Documenta, 43, 44.
152
Lui, Komunalno ureenje, 224-5.
153
N. Klai, Tribuni i consules zadarskih isprava 10. i l i . stoljea, ZRVI 11, 1968, 67-92;
L. Margeti, Tribuni u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, ZRVI 16, 1975,
25-53.
154
Lui, Komunalno ureenje, 209-35, na temelju iscrpne analize grade pokazuje kako
se nazivi za pojedine komunalne funkcije kasnijih stoljea upotrebljavaju ve u l i . stoljeu,
pa zakljuuje kako je to tek prva faza u razvoju tipine srednjovjekovne komune. Meutim,
148
L. Steindorff, Stari svijet i novo doba. O formiranju komune na istonoj obali Jadrana, SHP
16/1986, 145, dobro uoava, nadovezujui se na Luievo istrai vanje, da valja posebno
uzeti u obzir semantiki razvitak rijei (npr. consihum, civis, nobilis).
155
CD I 137-8.
156
Valja upotrebljavati termine "reformni pokret" {reformatio in capite et in membris), od-
363
poetka 10. stoljea. U to je vrijeme crkva u itavoj Evropi bila samo jedna
od institucija feudalnog drutva, puna poroka. Clunvjevci su se okomili
na te poroke tvrdei daje sveenika enidba zapravo konkubinat, jer da
se sveenici ne mogu zakonski oeniti, a kupnju crkvenih asti proglasie
"simonijom".
S dolaskom godine 1000., zbog navodne mistinosti tog broja i najave
Sudnjega dana, proirili su se evropskim Zapadom mnogi religiozni po kreti, ali je samo clunvjevsko uenje znaajnije ojaalo. Clunvjevska opa tija ivjela je po strogim odredbama regule sv. Benedikta. Izvorne redov nike odredbe esto su izvrtane silom nekoga lokalnog monika ili deka dencijom ivota u samostanima ili opatijama, ali je Cluny postao glasovit
po moralnoj istoi, propovjednikom aru i politikoj agitaciji. Stoga su
mnogi stari samostani pristali uz reformu, povezujui se s Clunvjem time
to su iz njega bili imenovani opati. Taje "kongregacija Cluny" obuhvatila
vie od tristo samostana diljem zapadne Evrope 157.
Meutim, znaenje i vrijednost ideja nisu bili od presudne vanosti.
itav se pokret mogao i izjaloviti da ga u jednom trenutku nije podrala
svjetovna vlast. Prvi vaniji pristaa clunvjevaca bio je njemaki car Hen rik III. (1039-1056). Odmah po ustolienju uklonio je sa svog dvora sve
manifestacije simonije i odredio da sveeniki sin ne moe pod njegovom
krunom zadobiti nikakvu ast. Ali on nije slutio u to e se pokret
pretvoriti - da e caru i svjetovnoj vlasti uope odricati svako pravo da
sudjeluju u crkvenim poslovima. Kao i Karlo Veliki, i Henrik je crkvene
poslove smatrao samo dijelom dunosti i ovlasti carske uprave.
Godine 1046. Henrik je krenuo na Italiju, zbacio svu trojicu papa koji
su se tada borili za vrhovnitvo i poeo ih sam imenovati. Tako je postavio
i Leona IX. (1049-1054) koji je krenuo u estoku kampanju protiv si monije i sveenikog braka i u tu svrhu odravao koncile po Evropi.
Leonova nakana bila je da papinstvo proiri utjecaj i na svjetovno plem stvo na Zapadu i da mu postane neka vrsta moralnog rukovodstva (to se
oivotvorilo djelomino za pontifikata Grgura VII., a jo vie poetkom
kriarskih ratova pola stoljea kasnije). U meuvremenu su Normani
osvajali bizantske posjede u junoj Italiji, pobjeivali bizantske i papinske
snage, pa se inilo da e Bizant i papa nai mogunost prevladavanja
sporova u zajednikom interesu. No, Mihajlo Kerularije, snana linost na
mjestu carigradskog patrijarha, izazvao je novu krizu u odnosima s pa pom, nameui u diskusijama stoljeima sporna pitanja: o proizlaenju
Duha Svetoga od Oca i Sina, o rimskom postu subotom, o celibatu, o
nosno "reformno papinstvo" kao njegov glavni nositelj, a ne, kako se to u naoj historiografiji
ponegdje uobiajilo - "reformirano papinstvo", itd. - to bi znailo da je samo papinstvo
reformirano, a ono to nije, nego trai da se reformira cijela crkva, pa i drutvo.
157
Opirno, Brandt, Srednjovjekovno doba, 475-83. Takoer, detaljnije, Histoire generale de
VEglise, Pari 1938 i d. E. Amman -A. Dumas, L'Eglise aupouvoirdes laics (888-1057), t. VII,
Pari 1940; A. Fliche, ha Reforme gregorienne et la reconauete chretienne (1057-1123), Pari
1940.
364
upotrebi kvasnog (u istonoj) i beskvasnog (u zapadnoj crkvi) kruha. Na

kraju je papa, isto tako jak i borben politiar, nakon nekoliko izmijenjenih
poruka i poslanstava, ekskomunicirao patrijarha. Ovaj mu je uzvratio
istom mjerom, pa je tako 1054. godine dolo do raskola crkava. U onom
trenutku nije se uope inilo da e ti dogaaji biti tako dalekoseni.
Papinstvo je iz raskola izvuklo koristi: liilo se potrebe da se dogovara o
stvarima o kojima se ve stoljeima nije bilo mogue dogovoriti, pa se
moglo posvetiti sreivanju prilika na svom dominiju -evropskom Zapadu.
A Hrvatska e u ovo doba i ubudue, ba kao i bizantska Dalmacija, koja
e sve vie izmicati bizantskom vrhovnitvu, kidati mnoge veze s Istokom
i sve intenzivnije suraivati i kontaktirati s evropskim Zapadom, s Ugar skom, s njemakim zemljama, s razliitim faktorima u Italiji. Stoga je
logino da su se pedesetih godina odjeci pojaane aktivnosti rimske crkve
osjetili i u Hrvatskoj i Dalmaciji.
Naime, prvi put poslije vie od stotinu godina papinski poslanici ne
dolaze samo radi toga da srede neko crkveno pitanje, nego sa zadaom da
radikalno preustroje dalmatinsko (i hrvatsko) sveenstvo. tovie, Hrvat ska se najednom nala u samom sreditu tada kljunog drutvenog
pokreta u Evropi. Toma Arhiakon, pisac 13. stoljea, tvrdi da je povod
dolasku izaslanika imenom Ivan oko 1050. godine bilo ponaanje split skog nadbiskupa Dabrala (ili Dobralja) 158. On je potjecao iz neke ugledne
splitske obitelji i "togod mu se dopadalo, smatrao je, daje doputeno ...
Imao je, naime, enu i djecu kao laik, koje je drao uza se u nadbiskupskoj
palai, a itav episkopij nije bio niim ispunjen, osim cviljenjem djece i
svaama sluavki. Umijean takoer u svjetovne poslove, malo je vodio
brigu o duhovnim stvarima..." 159 Iako se Dabral branio da po obiajima
istone crkve enu moe slobodno uza se drati, takav mu argument nije
pomogao. Toma, iz perspektive zapadnjakog sveenika 13. stoljea, s
prezirom odbacuje takvu obranu. Stoga je poslanik "u ime papinske vlasti
zauvijek presudom Dabrala uklonio s uprave splitske crkve" 160. Ova je
epizoda vana i izvan politiko-religioznih dogaanja: njezine e se po sljedice osjetiti i u svakodnevnom ivotu. Biskup je bio jedna od najzna ajnijih osoba u ranosrednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, a neki
put i najmonija. Ako je papa imao snage da svoju odluku o micanju
takvog ovjeka ostvari samo time to alje poslanika u taj grad, znai da
papinska djelatnost utjee na ivot svake crkvene osobe, pa i cjelokupnog
drutva, to je u odnosu na 10. stoljee bila bitna novost. Kolika je to
razlika prema praksi sudionika splitskih sabora 925. i 928. godine, koji o
papinim zahtjevima vrlo dugo diskutiraju, a potom ih, pronaavi rtveno
janje u liku ninskog biskupa Grgura, vjeto i zaobilaze. U ovo je doba
papa, pokuavajui nametnuti svoju volju i utjecaj, u mnogo emu i
uspijevao, ali se neke dalmatinsko-hrvatske osobitosti batinjene iz pro158
159
160

Toma, Kronika, 46.
Toma, Kronika, 47.
365
lih vremena, usprkos snazi i religijskom aru nasljednika u rimskoj kuriji,

nisu mogle ukloniti.
Papinska akcija nije se na tome zaustavila. Savjetnik pape Nikole II.
(1058-1061) bio je Talijan njemakog imena Hildebrand, kasnije zname niti papa Grgur VII. (1073-1085). U takvoj situaciji odranje 1059. godine
Lateranski koncil ija se vanost za hrvatsku povijest pokazala ubrzo
-naime, po njegovu zavretku papa je poslao izaslanika Majnarda u Dal maciju, u Split, sa zadatkom da provede u djelo zakljuke koncila 161. Na
putu do Splita Majnard je neko vrijeme boravio u Biogradu. 162
U meuvremenu situacija se ve promijenila u korist reformista, jer je
u Splitu nadbiskup postao Lovro, a u Trogiru biskup Ivan. To je svakako
Majnardu olakalo djelovanje, pa je ubrzo po dolasku sazvao u Splitu
koncil i, da nita ne bude preputeno sluaju, osobno mu predsjedao.
Zakljuci nisu sauvani u originalnom dokumentu, ve je samo neke
od njih potvrdio papa Aleksandar II. Na poetku se spominju ope odredbe
o disciplini u crkvi, a potom se prelazi na odredbe o izboru nadbiskupa,
biskupa i drugih crkvenih dostojanstvenika. Odredbe uglavnom polaze od
naela javnog izbora i opeg suglasja u odabiru crkvenih osoba i mogle bi
se tumaiti eljom papinstva da pri tome ne bude nikakvih malverzacija.
Teko je iz ove odredbe zakljuiti daje veina naroda i klera pristaa nove,
reformatorske politike koju bi onda protureformatorska manjina eljela
izmanipulirati, ve bi vjerojatnije bilo daje papinstvo smatralo kako e se
malo tko moi javno suprotstaviti onome to namee njegov narasli auto ritet. Pape su eljele provesti u Dalmaciji i Hrvatskoj ono to se ve
ostvarivalo u Italiji i u drugim zapadnoevropskim zemljama, jer se gotovo
istovremeno (1059/60) organiziraju koncili u Melfiju, Beneventu, Milanu,
francuskom Vienneu i Toursu, itd. Oito je u Dalmaciji i Hrvatskoj postojao tihi otpor reformnim nastojanjima crkve, te se poto-poto ustrajavalo
u starim obiajima. Stoga odredbe splitskih koncila zabranjuju "biskupu,
sveeniku ili akonu da primi enu ili da ve uzetu zadri", i to pod
prijetnjom "gubitka crkvene asti". Meutim, zakljuci iz Splita razlikuju
se od drugih po sljedeim odredbama: "Ako bi koji od pripadnika klera
njegovao bradu ili dugu kosu, neka mu se uskrati pristup u crkvu, i neka
svaki takav bude podvrgnut kanonskoj kazni prema svom stepenu..."
Odredbe su bile uperene zapravo protiv glagoljaa, odnosno "Slavena"
(Sclavi) pa im je zaprijeeno, "pod prijetnjom izopenja, da se ne promiu
na svete redove, ako nisu nauili latinski..." 163 Sankcije za noenje brade
isto su toliko teke, pa ak i tee od sankcija za brak sveenika ili
glagoljanje, to moe izgledati udno, jer se tee kanjava prekraj o kojem
se dokazni materijal moe vrlo lako ukloniti. Moda se objanjenje nalazi
u tome to je noenje brade bio in crkvene neposlunosti, tvrdoglavosti i
prkosa te samo pojavna strana mnogo dubljih razmimoilaenja koje je ba
161
162
163
366
Usp. ii, Povijest, 501-8; Klai, Povijest 367; anjek, Crkva, 132 i d.
Raki, Docurmnta, 52.
zbog toga trebalo progoniti. S druge strane, ini se da su ostali spomenuti

prekraji bili isuvie duboko ukorijenjeni u dalmatinskom i hrvatskom
drutvu (enidba sveenika, glagoljanje) da bi poziv na svekoliku elimina ciju uope uspio.
Napokon, u zakljucima se nastoji nametnuti ovim krajevima neto od
openitih ciljeva crkvene reforme. Zabranjuje se da se "sveenik odsada
podvrgava svjetovnom podlonitvu ili svjetovnim daama", to znai da
smije samo na crkveni sud, te se nareuje da se vie ne sklapaju brakovi
izmeu roaka, barem do etvrtog koljena 164. Dakle, nastoji se i u Hrvatskoj crkvu uiniti to neovisnijom o laikom dijelu drutva, to je bila i
openita intencija clunvjevske reforme. S druge strane, ona e nastojati
laike uiniti to ovisnijim o crkvenim osobama - od 10. i l i . stoljea sve
se vie inzistira na potivanju sakramenta braka, na potivanju relativne
ravnopravnosti ene u braku, zabranjivalo se da se ena istjera iz kue.
Takve su ideje konano u Evropi pobijedile tek u drugoj polovini 12.
stoljea, a nastojanje da se one nametnu zorno su se odrazile i u doku mentima koncila odranog u Splitu 165.
O ovim zbivanjima svjedoi i Toma Arhiakon. On inzistira na tome da
je jedna od glavnih tema splitskih koncila bilo glagoljatvo, te je u svojoj
Kronici citirao samo jedan od tobonjih zakljuaka po kojem je bila zabranjena glagoljaka misa, te zatvorene sve glagoljake crkve 166. Ako su takvi
zakljuci uistinu i izglasani, oigledno nisu bili provedeni, jer je i dva
stoljea kasnije Toma, kao latinski sveenik, bio estoki protivnik glago ljatva i narodnog jezika u liturgiji, a ini se da i papinski izvori iz
sedamdesetih godina 11. stoljea priznaju poraz, barem privremeno, jer
tvrde da u nekoj velikoj i bogatoj zemlji uz more koja se nalazi "ne daleko
od njih" (misli se pape - op. I. G.) sada imaju vlast "lijeni i gadni hereti ci" 167. Stoga je vjerojatnije da Tomini navodi oigledno ne odgovaraju
onome to je uistinu zakljueno, ali im ne bi valjalo odrei svaku povi jesnu osnovu. Moe se pretpostaviti, dapae vrlo je vjerojatno, daje meu
sudionicima koncila bilo otrih nesuglasja u svezi s ovim pitanjem, ali se
o njemu nije uope glasovalo. Stoga nije bilo ni zakljuaka. Tako su
dalmatinski i hrvatski krajevi jo jednom, nakon splitskih sabora 925. i
928. godine, uspjeli sauvati vrlo specifian poloaj unutar rimske crkve,
iako e ubudue i te kako morati voditi rauna o tome to misli i to eli
papa.
Pria Tome Arhiakona o predstavnicima glagoljaa, sveeniku Vulfu i
biskupu Cededi, i njihovu djelovanju u Hrvatskoj od oko 1062. godine, o
odlasku u Rim, potom svrgnuu i konanoj smrti Cedede, ima i svoju
164
Rakl, Documenta, 205; Klal, Izvori, 59.

G. Duby, Vitez, ena, sveenik, Split 1987, 133 1 d.
166
Thomas, 49-53; Toma, Kronika, 47-54; Klai. Izvori, 60-2.
167
li, Prirunik, 257-60; 261-3, ini se da prilino opravdano pretpostavlja da se radi
o Hr va t s ko j i ot por i ma r ef or mnom po kr e tu n a h r vat s ko m pr o st or u k oji pa pin st vo l ogi n o
naziva "herezom".
165
367
povijesnu logiku, pa onda, naravno, i mora biti barem dijelom vjerodostoj na. Dakako, nemogue je prihvatiti sve navode kao posve istinite. Tomina
tvrdnja da su "zbog Cedede nastali mnogi razlozi za razdor u itavom
kraljevstvu"168 mogla bi donekle odgovarati onome to se otprilike i dogodilo, iako valja uzeti u obzir daje Toma mogao preuveliavati posljedice po
njemu "pogubne" djelatnosti glagoljaa. Stoga mi se ini da je presmiono
tvrditi da se hrvatski narod podijelio na dvije stranke, "jednu brojniju uz
koju je pristalo nie plemstvo i sveenstvo, a s frontom protiv protuslovenskih sinodalnih zakljuaka, i u drugu reformistiku, koju sainjavahu
dvor, visoko plemstvo i vii kler" 169. Naime, nema nikakvih podataka daje
na koncilu na bilo koji nain bio nazoan i hrvatski kralj, a ako i jest,
pitanje je da li se ba priklonio papinoj stranci, kao to e to petnaestak
godina kasnije uiniti Dimitrije Zvonimir. No, Zvonimir e za takav potez
imati i te kakve razloge - dobit e kraljevske znakove koje njegov prethod nik 1059. godine nije mogao ni oekivati. Jedno je ipak nedvojbeno - u
hrvatskoj su se crkvi upotrebljavala dva jezika u liturgiji i drutvo nije
takve injenice moglo ignorirati. Je li to potaklo stvaranje stranaka ili
izrazitiju unutranju podjelu, nije jasno. Nije mogue utvrditi koje bi
slojeve ili eventualno krajeve te stranke predstavljale. Ipak, sve kazuje da
nije bilo dramatinih lomova, jer Dimitrije Zvonimir, koji se dobivanjem
krune od pape priklonio reformistikom pokretu, poklanja zemlju glago ljaima na Krku (o tome govori Baanska ploa!). Moda bi tek neto o
tome mogla rei djelatnost Vulfa - Toma pie da je bio doljak, a ime mu
je vjerojatno langobardskog podrijetla 170. Budui da se Cededa, zajedno s
Vulfom, vratio iz Rima kao biskup, logino je da je tamo bio u vrijeme
protupape Honorija II. (1061-1073), jer je Honorije morao pobjei iz Rima
1064. godine i nastaniti se u sjevernoj Italiji 171. Otuda je vjerojatno imao i
nekog utjecaja na zbivanja u Dalmaciji i Hrvatskoj, pa nije udno da su se
i njegovi tienici Vulfo i Cededa odrali jo koju godinu.
10. Drutveni poloaj, zanimanja i njihov ugled

U sudbini nadbiskupa Dabrala openito se prelama i pitanje kakav je
drutveni poloaj pojedinih slojeva u hrvatskom drutvu, kakav nekih
zanimanja, a kako na takve ocjene utjeu osobne kvalitete pojedinaca 172.
Barem po rijetkim sauvanim podacima, najcjenjeniji je poloaj bio redov nika ili sveenika, dakle crkvenih osoba u najirem smislu rijei. Tako je
168
Toma, Kronika, 50.

ii. Povijest, 510; Klai, Povijest 371 i d. takvu podjelu hrvatskog drutva a limine
odbacuje, to se ipak ini pretjeranim.
170
R Skok, Uslovi ivota glagoljice. Slovo 3, Zagreb 1953, 50-64.
171
Klai, Povijest. 373.
172
O "doputen im i nedopu tenim z animanjima", openi to: J. Le Goff, P our un autre
MogenAge, Pari 1977, 91 i d.
169
368
za svaku osobu bila ast da postane sveenik - "sveenika ast" 173 je

neto to, u principu, moe dostii svaki kranin, samo ako ima sree,
sposobnosti i znanja, ali ponajvie duhovnih i moralnih vrednota. Narav no da iz ovog nabrajanja zanimanja valja izuzeti kralja i cara, posveene
osobe, "obdarene Bojim darom" i "vladare milou Bojom", kao to se to
vie puta kae za hrvatskog vladara, jer su one to postale roenjem.
Tendencija da se ugled u drutvu stjee materijalnim poloajem, dakle
bogaenjem, zapaa se u podacima o novonastalim bogataima u dalma tinskim gradovima. Oni svoj ugled trae u prisnim odnosima, prijateljstvu
i ustanovljavanju rodbinskih veza s vladarskim obiteljima - primjer za to
su zadarski Madijevci. S vremenom postaju i patriciji, stoje oigledno bio
jo jedan, vrlo vaan imbenik takve drutvene promocije. Sudei barem
po malobrojnim podacima iz tih vremena ili mnogo obilatijih iz kasnijih
stoljea, vjerojatno je vrlo ugledna osoba bio lijenik ili, u ranom srednjem
vijeku, osoba koja je posjedovala sposobnosti (ili moi) da drugu osobu
izlijei. Openito se moe rei da je lijenik bio smatran magom koji je
imao, za obinog ovjeka, neke nedokuive sposobnosti - ali u ranom
srednjem vijeku lijeenje se svodi na vrlo jednostavno terapeutsko
iskustvo. 174 Tako se i u jedinom zapisanom sluaju u Hrvatskoj neki
Porcarus (Porkar) ak predao u posjed crkve sv. Petra, kako bi ga tamo
opat Desina "s mnogo truda izlijeio od ira, koji je imao na glavi" 175. Vrlo je
karakteristino da je i ovaj vidar zapravo sveenik, ba kao to su
sveenici ili, openito, crkvene osobe bili i prvi kancelari.
ini se da je Desina izlijeio bolesnika bez operativnog zahvata -naime,
to bi bilo u suprotnosti s ondanjim shvaanjima da je prolijevanje krvi
zlo176. Takvo shvaanje postoji praktiki u svih primitivnih naroda, a
posebno se razvija u Bibliji, i u starozavjetnim i novozavjetnim knjigama,
koje doputaju prolijevanje krvi samo u religiozne svrhe, za rtvovanja, a
rtvovanje Isusovo i prolijevanje njegove krvi ima bitno simboliko znae nje za itavu kransku vjeru. U skladu s time, hrvatski ranosrednjovjekovni izvori zabranjuju krvoprolie i time posredno difamiraju vojniku
profesiju; spisi splitskih sabora odreuju kazne za ubojice vladara zemlje,
vlastitog gospodara ili sveenika 177. Openito govorei, ni u jednom hrvatskom ranosrednjovjekovnom izvoru (osim donekle u Gottschalkovu opisu
bitke izmeu Hrvata i Grka) 178 nema slavljenja i velianja ratnika, a
173
Ad presbiteri honore - Novak-Skok, Supetarski kartular, 220; Klal, Izvori, 78; Cartulary, 63.
174
L. C. Mac Kinnev, Ecuiy Medievcd Medicine, Baltimore 1937. O povezanosti "onostranog" svijeta s prirodoznanstvenim i medicinskim znanjima svjedoi na vie mjesta i Grillot de
Givr y, Le Musee des sorciers, mages et alchimistes, I. izd., Pari 1929; II. izd. Pari 1966.
175
Novak-Skok, Supetarski kartular, 222; Klai, Izvori, 78; Cartulary, 67. Novak i Skok,
106, 242, misle da se radi jednostavno o svinjaru, doim N. Klal i Cartulary, 108, smatraju
da se ra di o osobnom imenu.
176
J. Le Goff, Pour un autre Moyen Age, Pari 1977, 93 i d.
177
178
Kati, Gottschalk, 10; Kati, Rasprave i lanci 108; Klal, Izvori, 22.
369
odgovor, ini se, treba traiti dijelom i u tome to se pismenost iri u

vrijeme kada se u Hrvatskoj potpuno afirmira kranstvo i kranski
nain miljenja koje osuuje nasilje 179. Vjerojatno je jo vanija injenica
da u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj nije ni bilo velikih vojnih srazova, pa
ni velikih junaka, koji bi mogli prerasti u legendu, poput Arthura, Rolanda ili Cida.
Nedvojbeno je i graditelj, pogotovo crkava, bio vrlo vana osoba. U
Annales regni Francorum spominju se "majstori" (artijices) i "zidari" [murarii) koji stiu Ljudevitu Posavskom u Panoniju 180, a u Supetarskom je
kartularu. i financijer izgradnje crkve, Splianin Petar Crni, s ponosom
istakao kako je crkvu zavrio "marom majstora" 181. Napokon, mnogi su
graditelji crkava poimence upisani na oltarnim pregradama ili u drugim
dijelovima crkava koje su podigli 182. Graditeljev je posao toliko vaan zato
to gradi objekte od kljune vanosti u teokratskom drutvu. Dobro,
vrsto i lijepo sazidati crkvu znailo je posjedovati "boanski dar", biti u
nekoj udnoj, za obine smrtnike neshvatljivoj svezi sa Svevinjim. U
ranosrednjovjekovnom drutvu sve to donosilo je majstoru ne samo
uvaavanje njegove vjetine, nego i potvrdu spiritualne uzvienosti.
Iako nema direktne potvrde, vrlo su vjerojatno u hrvatskom drutvu,
ba kao i u itavoj Evropi, poseban ugled uivali i kovai 183 (Hefest i
Vulkan, grki odnosno rimski bogovi vatre i kovai, znaajne su osobe
poganskog panteona], zbog sposobnosti da, poput maga, preoblikuju
tvrde materijale. Meutim, ugled obrtnika, ma kako oni bili cijenjeni, ipak
se nije mogao mjeriti s ugledom sveenstva i plemstva.
No, najvee potovanje nisu zadobivala zanimanja sama po sebi, nego
autoritet koji je ovjek stvarao svojim djelovanjem na dobrobit drugih, a to
je najlake bilo postii asketskim ivotom. Ve je spomenuto na koji su
nain Hrvati doekali, prenosili i tovali pobonog ovjeka Martina 184. I
splitski je nadbiskup Lovro koji slubuje u drugoj polovini 11. stoljea "za
ljubav nebeske domovine, prezirui sve tjelesne slasti, vodio vrlo opor
ivot... u njemu su zablistala neka znamenja svetosti... za ivota i poslije
smrti njegovi su ga graani drali u velikom tovanju" 185.
Okolina je bila svjesna koliko su se ovi ljudi rtvovali za neki vii cilj, pa
su se samo u iznimnim sluajevima odluivali obui redovniku halju.
179
U Evropi se najee spominjala Isusova izreka: "Vrati ma svoj u korice, jer svi koji
se maa hvataju od maa ginu" - Matej, 26, 52. Vidi i Le Goff, Pour un autre Moyen Age, 94.
180 A J Z F ^ g o d 82i ; Ra ki, Documenta, 325; Klai, Izvori, 18.
181
Studio artificum-vidi, Novak-Skok, Supetarski kartular, 213; Klai, Izvori, 76; Cartulary, 41.
182
. Rapani, Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku),
SHP, III. ser., 14/1984, 159-79.
183
Tome je svakako argument neusporedivo vei broj nositelja karakteristinog prezime
na s korijenom "kova" (Kova, Kovai, Kovaevi, itd.) negoli drugih tradicionalnih zanima
nja (Kolar, Torbar, itd.). Vidi. Leksikon prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1978.
184
DA/31/45; Viz. izv. II, 42-3; Klai, Izvori, 44-5.
185
Toma, Kronika, 49.
370
Tako se Splianin Petar Crni, postoje ve posvetio crkvu sv. Petra koju je
izgradio vlastitim novcem, teko razbolio te izgubio nadu da e preivjeti.
Ipak, uzdajui se u pomo Boju, zavjetovao se da e se, bude li ozdravio,
zarediti, da e se dati "oiati i obui odijelo sv. Benedikta", dakako u
zadubini pokraj svoje crkve sv. Petra. I doista, kada je Petar ozdravio,
ostao je vjeran zavjetu zadanom u vrijeme teke bolesti186.
186
Novak -Skok, Supetarski kartuLar, 215; Klal, Izvoru 77; Cartulanj, 46-7.
371
XII.
Vladavina Petra Kreimira IV.
i Dimitrija Zvonimira -vrhunac hrvatskog
ranosrednjovjekovlja
1. Vjerodostojnost i autentinost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava
Za vladavine Petra Kreimira IV. i Dimitrija Zvonimira oni sami, kao i
druge osobe, obdaruju crkvu s vrlo mnogo zemlje 1. Jedno od pitanja koje
nekoliko desetljea zaokuplja hrvatsku historiografiju jest mogu li se ti
dokumenti smatrati vjerodostojnima i autentinima ili su falsifikati. Tim
je pitanjima N. Klai posvetila velik broj opsenih rasprava 2 , a za nau
temu nije bitna puka diplomatika analiza i njezin neposredan rezultat,
nego odgovor na pitanje: u kolikoj su mjeri ovi dokumenti i upotrebljivi.
ini se, naime, da ak ako neki dokumenti ne bi bili vjerodostojni, odno sno, ako sam in darivanja i ne bi bio istinit, opet su ti dokumenti od
iznimnog znaenja za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest, jer moraju
sadravati velik dio istinitih podataka da bi ih suvremenici uope uzeli za
ozbiljno i povjerovali u onaj jedini podatak koji bi falsifikator elio podmet nuti.
ini se pomalo neumjesno pripisivati kroniarima ili piscima isprava
da su dokumente i podatke u njima prekrajali "po svojoj volji" ili iz puke
elje za odreenim probitkom, jer su morali imati obzira prema znanjima
ljudi onoga doba, dakle prema iskustvu i prema onom stoje ve eventual no bilo zapisano. Nisu mogli znati hoe li neki od zapisa, koji bi eventual no tvrdio suprotno, biti sauvan ili e propasti. Iako je to "prekrajanje" ili
1
Rakl, Documenta, 59-97; CD I, 87-196.

Usp. radove N. Klai, Rapski falsifikati, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru
2, 1955, 37-58; O autentinosti privilegija trogirskog tipa, Zbornik Instituta za historijske
nauke u Zadru 2, 1957, 77-88; Paki falsifikati, Radovi Odsjeka za povijest Filozofskog
fakulteta 2, Zagreb 1959, 15-64; Diplomatika analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih
vladara, I. dio, HZ 18, 1965, 141-88; II. dio, HZ 19-20, 1966-7, 225-63; O Trpimirovoj
darovnici kao diplomatikom i historijskom dokumentu, VAHD 62, Split 1967, 105-55; Mljet
ski falsifikati Arhivski vjesnik 10, Zagreb 1967, 185-232; O falsifikatima splitskih benedik
tinki, VAHD 63-4, Split 1969, 199-219; Jo jednom o privilegijama trogirskog tipa, Istorijski
asopis 20, Beograd 1973, 15-87.
2
372
Vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
zatakavanje moglo biti velikih razmjera (falsificiranje je cvalo u 12. stolje u, pa postoji i enciklika pape Inocenta III. /1198-1216/ protiv toga),
nemogue je da su ba sve isprave falsificirane (tako su od 262 isprave
Karla Velikog njih tono stotinu falsifikati), jer bi sigurno neke od njih
drugi dokumenti i podaci (danas moda i izgubljeni) lako dezavuirali.
Meutim, ve se u ranosrednjovjekovnim hrvatskim dokumentima nasto jalo to tonije ustanoviti zateeno stanje, pa se vrlo esto posjedima jasno
odreuju mee. 3 Mee su smatrane uvaricama posjeda i tovane kao
neoskvrnjive. Bile su obilaene kod svake promjene u vlasnitvu, a takav
se in zvao deambulaticA.
No, N. Klai ni u jednom od mnogih radova u kojima se bavila "falsifika tima" nije pokuala odgovoriti na to pitanje - nije utvrdila radi li se
prvenstveno o diplomatikom ili povijesnom falsifikatu 5. Prepustila je to
drugima: "Zato je zadaa historijske kritike da utvrdi kad se diplomatiki
falsifikat udruio s povijesnim, tj. takvim u kojem su i historijske injenice
izmiljene" 6, ali se do sada nitko nije zaputio tragom njezinih zakljuaka.
Meutim, praktiki svi historiari, pa i sama N. Klai, upotrebljavali su i
upotrebljavaju nebrojeno mnogo injenica iz isprava koje je sama N. Klai
u jednom trenutku proglasila falsifikatima. Usporednom analizom tih
isprava koje potjeu iz razliitih stoljea (recimo, 9. i 11.) ili razliite
provenijencije (recimo, splitski i zadarski krug) pokazuje se daje unutra nji sadraj velikog broja isprava (koji govori o drutvenom ustrojstvu, na
primjer) i te kako upotrebljiv. Nemogue je da je postojao tako vjet
falsifikator koji bi sve te podatke uspio dosljedno rekonstruirati, a da se
danas ne bi uoile neloginosti. Neosporno jest da su neke isprave falsifi kati, odnosno da se u tim sluajevima moe govoriti o "povijesnom falsifi katu" 7 , ali se za dobar broj prijepisa nastalih u kasnijim stoljeima moe
tvrditi da su oigledno raeni po autentinim predlocima iz vremena
kada je isprava i datirana. Takav zakljuak neizravno potvruje i sama N.
Klai, kada za Muncimirovu darovnicu iz 892. godine, u kojoj on presuu3
Raki, Documenta -4, 20, 29, 70, 71, 75, 92, 176; Raki, Nutarnje stanje. Rad 105,
207-8.
4
5
N. Klai upotrebljava termin "materijalni" falsifikat; meni se ini primjerenijim to
nazivati "povijesnim" falsifikatom.
6
N. Klai, Diplomatika analiza izvora iz doba hrvatskih narodnih vladara, II. dio, HZ,
19-20, 1966-7, 260.
7
O tome je, ini se, jo i danas uglavnom vaee odgovore dao F. Raki, Podmetnute,
sumnjive i preraene listine hrvatske do 12. vijeka. Rad JAZU 45, 1878, 128-150; Isti,
Ispravalc k mojoj raspravi "Podmetnute, sumnjive...". Rad JAZU 48, 1879, 222-3; podijelivi
isprave na; a) lane, patvorene, podmetnute (octa spuria) b) isprave neistinite u cijelosti, ali
nisu i lane [octa suspecta, dubiaejideil c) preraene, ali bez bitne izmjene sadraja (acta
retractata) d) vjerodostojne. ii, Prirunik, 631-49, se "ne slae s mnogim rezultatima
Rakoga", a openito klasificira falsifikate na 4 vrste: na interpolirane isprave, na one koje
odravaju samo neke forme originala, a drugo je izmiljeno, potom na one koje uzimlju za
uzorak neku ispravu iz bilo kojeg kasnijeg vremena, te na "nespretne i glupe falsifikate",
uoljive "nakon prvog itanja". iieva je klasifikacija ipak neodreenija od one Rakoga.
Usp., takoer, J. Lui, Povijesna dokumentacija svetokrevanskog samostana i vladavina
Petra Kreimira IV, Zadarska revija 2-3/1990, 171-91.
373
je u sporu oko crkvice sv. Jurja na Putalju izmeu ninskog biskupa

Aldefrede i splitskog biskupa Petra, tvrdi da je "forma koju je splitska
crkva mnogo kasnije dala Muncimirovoj presudi neispravna i lana, ali se
spor oko crkvice u svakom sluaju vodio..." 8 Zapravo, ini se daje Trpimirova darovnica dobrim dijelom preraena isprava o sudskoj presudi9, kao
to su i druge koje su za njom slijedile. ini se da pri ocjeni vjerodostojnosti dokumenata hrvatskog ranosrednjovjekovlja valja uvaavati svu specifinost prilika u kojima su oni pisani. Naime, diplomatika i druge pomone povijesne znanosti ustrojile su odreena pravila na temelju poznavanja
rada mnogih evropskih kancelarija, koja su se donekle potovala i pri
sastavljanju isprava na hrvatskom prostoru10. Naime, pitanje je da li se ta
pravila mogu ba najstroe primjenjivati i na Hrvatsku, jer je u to vrijeme
bilo malo pismenih ljudi, kancelarije su bile u nastajanju, a kulturna
atmosfera bez veih tradicija11.
2. Nova bogatstva - trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato

Pristalice reformnog pokreta u velikoj su veini preuzeli biskupske
poloaje u Dalmaciji i Hrvatskoj. Ta injenica nije neposredno potakla
napredak hrvatskog drutva u l i . stoljeu, ali je posredno svakako imala
utjecaja. Nametanje kranskog morala, povezivanje sa susjednim zemljama i krajevima, stoje crkva inila, sve se to na dui rok moralo povoljno
odraziti i na hrvatsko drutvo.
No, karakteristini su za to razdoblje, to jest za drugu polovinu 11.
stoljea, brojni zapisi o prodajama i darivanju zemlje. Mogue su i neke
vrlo egzaktne usporedbe s drugim razdobljima: jedan od najobilnije darivanih i, loginim slijedom, najbogatijih samostana -zadarski Sv. Krevan
-u svom arhivu iz 10. stoljea ima etiri povelje, iz 11. stoljea ak 25, a
iz 12. stoljea (do 1183.) opet samo etiri12. Uostalom, posredna potvrda
da je do darivanja dolazilo jesu i podaci iz Kronike Tome Arhiakona.
Splitska je crkva za vrijeme nadbiskupa Lovre (etrdeset godina - 10601099. godine) bila vrlo bogata, a bogatstvo je u to vrijeme mogla stei
ponajprije na zemlji - kuju se veliki kandelabri od srebra i drugi runi
kandelabri. Naime, tada su, jer su Lovru "potovali kraljevi i knezovi
Slavonije, darivali crkvi sv. Dujma mnoge zaseoke i imanja ,.." 13 Osim
toga, jedna od darovnica svakako jest autentina: na Baanskoj je ploi
8
Klai, Povijest, 259; Ista, Diplomatika analiza isprava iz doba hrvatsldh narodnih
vladara, I. dio, HZ 18, 1965. 247.
9
L. Margeti, Nacrt povijesti drave i prava naroda SFRJ, Rijeka 1988, 30.
10
Rakl. Nutarnje stanje, Rad 99, 54-5.
11
U tom smislu, o autentinosti 1 vjerodostojnosti, pomou analize arenge, raspravlja M.
Brkovl, Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara, Croatlca Christiana Perlodica 29,
god. 16, Zagreb 1992, 23-32.
12
S. Antoljak, O arhivu samostana sv. Krevana kroz stoljea. Zadarska revija 2-3/1990,
121-31.
13
Usp., Toma, Kronika, 48, 54; Takoer, Raki, Documenta, 55.
374
ostalo uklesano daje "kral Zvonimir dao ledinu opatu Drihi..." 14. Veina
darovnica odnosi se na zemlje koje se nalaze izvan teritorija agera dalma tinskih gradova, a daruju se, naravno, crkvama koje se nalaze u gradovi ma. Dakle, ako isprava i nije vjerodostojna, ona potvruje ono to je za
ovu analizu najvanije: daje obradiva povrina postala predmet trgovine i
da e se netko posluiti svim sredstvima da bi dokazao vlasnitvo nad
njom. To to su u velikoj veini te darovnice iz vremena Petra Kreimira IV.
i Zvonimira, ne moe biti sluajno. U tom su se razdoblju novoobogaeni
pojedinci i novostvoreni samostani utrkivali da priskrbe to vie zem ljinih posjeda. Nije sluajno da to koincidira s vremenom koje se smatra
"zlatnim dobom hrvatskog redovnitva" 15, a to je itavo 11. stoljee. Tada,
naime, hrvatski vladari, slino situaciji u zapadnoj Evropi, grade samo stane ili ih obasiplju kraljevskim povlasticama i zemljama. Primjer vlada ra slijede u kasnijim vremenima banovi, upani i druge istaknute osobe,
kao i bogati graani.
U tom su procesu neki od primjera specifini: posjedi rapske crkve se
odreuju i potvruju, jer su se do tada oigledno irili 16 . Neka su se
darivanja dogodila i na podruju kod Stinice nedaleko od Jablanca, zatim
i u Rovanjskoj blizu Starigrada - Paklenice, pa na posjedima na Pagu, te
na podruju Like. I zadarska je crkva osiguravala pismenom potvrdom
svoje posjede na teritoriju oko Zadra, a splitska je to inila za svoju zemlju
u neposrednoj okolici grada, na Mosoru, Cetini, Livanjskom polju, na
granici s Trogirom 17. Samostani skupljaju svoje darovnice, povlastice i
ugovore te ih objedinjuju u jednu cjelinu. Na taj nain nastaje, primjerice,
libellas policorion ili ttpicus rogovske opatije sv. Ivana u koji su uneseni svi
dokumenti od 1059. godine do 14. stoljea.
I privatnici uveavaju svoju imovinu. Tako Splianin Petar Crni oko
1080. godine daje sagraditi samostan sv. Petra u Selu, pa ga obdaruje
knjigama i bogoslunim priborom te nekretninama i pokretninama: radi
se o preko 50 estica vinograda, polja, uma, okunica, dva mlina, dva
itava gospodarstva ili sela (curtes). Kupuje i pedesetak robova i robinja s
djecom. Za sve to daje 126 solida, est argenteja, 81 modij jema i 27
modija i 4 stara drugog ita u zrnu [granurn), 7 modija i 4 stara soli, 47 i
pol galeta vina, 7 sireva, 7 kruhova, 300 glavica luka, 28 lakata platna,
374 ovja runa, 3 para sandala, jednog konja, etiri koze, jednu ovcu,
dvije svinje i jo jedan ruak 18 . Iako to za novopeenog bogataa 11.
stoljea i nisu veliki izdaci, od Petrova osobnog bogatstva moda je jo
vaniji asortiman roba kojima on barata (i zapravo trguje), jer to otkriva
relativno razvijeno trite i sposobnog trgovca koji na tom tritu moe
ostvarivati dobit.
14
Usp., tekst Baanske ploe u: ii, Prirunik, 135-8; Klai, Povijest, 404-5. O dariva
nju zemlje openito, Goldstein, Periodizacija, 268-79.
15
anjek, Crkva, 68-71.
16
Rakl, Documenta, 87-8; CD I, 123- 4.
17
Rakl, Documenta, 59-97; 114-6; CD I, 99 i d.
18
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213-32; Cartulary, 41-2 1 d.
375
Mnogi su seljaci sami molili Petra Crnog da ih primi na svoj posjed,

dakle, da postanu njegovi servi - "robovi". Ovo je prvi podatak takve vrste
u hrvatskoj povijesti, pa se postavlja pitanje - zato su seljaci to inili?
Oigledno su bili siromani, vjerojatno im je prijetila i glad te su mislili da
e joj na ovaj nain lake izmaknuti (dokumenti iz kasnijih stoljea jasno
pokazuju da to ne bi bio presedan - primjerice, dubrovaka vlada u
godinama oskudice odreuje da Slaveni ne smiju ulaziti u gradj. Najbolji
je primjer upravo Petar Crni koji nekome Zulu za nekoliko zemalja (terrae)
plaa samo etiri sira i etiri kruha. A taj Zulo bio je ve ranije prodao
neke druge dvije zemlje, i opet samo da se nahrani on i njegova obitelj,
dobivi za jednu zemlju tri stara ita, a za drugu sedam galeta vina. Uz to
je Petar Crni (velikoduno?) tom bijedniku pripremio jedan ruak.
Moe se, meutim, pretpostaviti da su se zbog porasta stanovnitva
(budui daje takav porast u Evropi oigledan, ne bi trebalo biti pretjerane
dvojbe oko toga da li se to zbivalo i u Hrvatskoj) u zaleu, oni koji se na
krtoj zemlji nisu mogli prehraniti, te su predstavljali viak, kretali prema
obali i na njoj se nastanjivali.19 Oigledno je ivot pod zatitom novoobogaenih zemljoposjednika iz dalmatinskih gradova bio laki negoli na
hrvatskom selu. Stoga je najvaniji domaaj u hrvatskom drutvu 11.
stoljea taj da postoje pojedinci u veim priobalnim gradovima koji posjeduju dovoljno novaca da investiraju i pokreu novu proizvodnju ili da
mnogo zemlje i drugog bogatstva poklanjaju samostanima i crkvama. Sve
to logino rezultira valom imigracije prema gradovima i njihovim agerima.
Prirodno jest daje konjunkturni val u l i . stoljeu i opet prvo zahvatio
(kao i u 9. stoljeu) dalmatinske gradove i priobalje, a tek e se kasnije
odraziti i u hrvatskom zaleu.
I splitski prior Petar potkraj 11. stoljea oporuno ostavlja dvije kue,
vinograde, zemlje i nasade, oslobaa robove20. S mnogo zemlje raspolae i
Vekenega, predstojnica samostana sv. Marije21.
Ktitorka samostana sv. Marije u Zadru, Cika, inae sestra Petra
Kreimira IV.22, od zadarskih sugraana kupuje vrt ispred crkvenih vrata i
na njemu gradi kuu koja je sluila redovnicima i drugim strancima,
putnicima -namjernicima. Bio je to prvi hospicij, zgrada kakve su inae
gradili benediktinci i na drugim stranama Evrope 23. Vrijeme podizanja
ovog hospicija koincidira sa sve intenzivnijom trgovinom na hrvatskom
prostoru i u Evropi openito, pa se ini da je takvo svratiste u Zadru
postalo nuno. Da bi se sagradilo, trebalo je imati novaca, ba kao i za
19
Vidi, str. 320-7.

CD I, 210.
21
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213-32; Raki, Documenta, 95.
22
Da lije uistinu sestra, ili se tek radi o prisnom tituliranju (Raki, Documenta, 66), vidi,
ii, Povijest 499; Novak, Zadarski kartular, 30-39; Budak, Elementi razvoja, 377. Druga je
dvojba postojala uz ime: Cika ili ika? Nakon svih argumenata valja se prikloniti iiu (vidi,
ii, Povijest 499, bilj. 1) i N. Klai, a ne Novaku, te ostati pri Cika, jer je to skraeni oblik
od Lucija, odnosno hipokoristika Lucika.
23
Novak, Zadarski kartular, 243, 45-6.
20
376
proirenje stare crkvice koja je 1091. godine dovrena i pretvorena u

krasnu baziliku 24 . Napokon, Cika kupuje i obnavlja polusruenu kuu i
ona postaje dio samostana, to takoer nije moglo biti jeftino.
Bogatai 11. stoljea podizali su i crkve, iako takva investicija nije bila
od kljune vanosti u njihovim aktivnostima. Tako je Petar Crni izgradio
najprije crkvicu, potom i samostan u Selu pokraj Splita, poklonio predme te
koji su potrebni za sluenje mise, kao i mnogo zemlje 25. Ugledni i moni
bizantski slubenik, zadarski prokonzul Grgur, takoer daje na ciboriju
uklesati zavjetni natpis sv. Petru kojeg je obdario "malim darom" [munusculum)26.
Bogatstvo se u ranosrednjovjekovnim stoljeima ponajvie stvaralo na
zemlji tako da su eksploatacija, prodaja i darivanje obradivih povrina
nebvojbeno bitan dogaaj unutar jednog gospodarstva. Meutim, najbolji
pokazatelj razvoja ranosrednjovjekovnog evropskog, ali i hrvatskog gospodarstva jest spominjanje i upotreba zlata i zlatnog novca. Naime, u Evropi
ranoga srednjeg vijeka zlata je u optjecaju bilo vrlo malo, jer ga, izmeu
ostalog, osiromaeno evropsko drutvo nije ni trebalo za male transakcije
koje su se tada obavljale. A kada zlato konano stigne u Evropu, izmeu
11. i 13. stoljea, bit e to najbolji pokazatelj snage evropskog gospodar stva 27. Hrvatska je u ranom srednjem vijeku stoljeima intenzivno komu nicirala s bizantskim svijetom, gdje zlatni novac nije bio zaboravljen.
tovie, bizantska je nomizma bila pravi "dolar srednjega vijeka", to
svjedoi o snazi bizantskog gospodarstva i drave openito 28, ali i o tome
da hrvatsko gospodarstvo i nije moralo trpjeti dramatine prilagodbe u
navikavanju na zlatni novac. Osim naziva novca, koje su Hrvati, ba kao i
drugi Evropljani, batinili jo od Rimskog Carstva [aurei, solidi, denarii,
Ubra auri), izrazi byzantii i romanati jasno ukazuju da se radi o bizantskom novcu29.
Postoje podaci o zlatu i zlatnicima i u dokumentima 9. i 10. stoljea,
iako su prilina rijetkost - najpoznatija i svakako najvanija su dva
primjera. Prvi je podatak iz Rianskog placita o tome kako su istarski
gradovi Pula, Rovinj, Pore, Trst, Labin, Pian, Motovun, Buzet i Novigrad
plaali krajem 8. stoljea u bizantsku carsku blagajnu ukupno 344 zlat nika 30. Drugi je primjer onaj o bizantskim gradovima u Dalmaciji, koji u
9. stoljeu imaju obvezu plaati tribut arhontima u zaleu, od ega
hrvatskom arhontu pripada nerazmjerno vie u odnosu na druge arhonte
24
Novak, Zadarski kartular, 51, 168-78.

Novak -Skok, Supetarskt kartular, 213 i d.; Klai, Izvori, 76 i d.
26
Rapani, Doba, 148.
27
P. Vllar, Zlato i novac u povijesti, Beograd 1990, 38-48; E. Fournlal, Histoire monetaire
de VOcddent medieval, Pari 1970, 55- 96.
28
R. S. Lopez, The Dollar ofthe Middle Ages, Journal of Economic Historv XI, New York
1951, 209-34, takoer u: VariorumReprints, London 1982, Byzantiurn and the WorldAround
It. VII.
29
Rakl, Nutarnje stanje, Rad 99, 92.
30
Margeti, Rianski placit, 428- 9; Klai, Izvori, 11.
25
377
- ukupno 710 nomizmi, dok su zahumski i trabunijski arhont dobivali

svaki po 36 nomizmi 31. Radi se o vijestima s bizantskog politikog terito rija na kojem optjecaj zlata nije tijekom ranoga srednjeg vijeka nikada
zapravo zamro, za razliku od zapadne Evrope. To potvruju i podaci iz
Rianskog placita - bivi bizantski podanici tvrde da su bizantskom caru
davali samo novane poreze (iako potom priznaju da su davali i desetinu
od ovaca), a novi vladari, Franci, ukinuli su novanu rentu i uveli natural na
davanja i tlaku 32 . Na teritoriju hrvatske drave u 9. stoljeu zlatni se
novac pojavljuje u relativno malim koliinama - ima ga svakako manje
nego na bizantskom politikom teritoriju. U tom pogledu radi se uistinu o
prostoru na razmei naprednijeg bizantskog i nerazvijenijeg zapadnog
svijeta: mjesta nalaza zlatnog novca i nain njihove pohrane ukazuje i na
njihovu upotrebu i vrijednost. Primjerice, zlatnici pronaeni kraj pokojni ka u Biskupiji nedaleko od Knina (grobovi su datirani krajem 8. i poet kom 9. stoljea) 33 stigli su do Hrvata najvjerojatnije za robu, ali oni vie s
njim nisu kupovali drugu robu, nego im je vjerojatno neko vrijeme sluio
kao rezerva vrijednosti -bio bi pohranjen na sigurnom -tezauriran, kako
bi eventualno bio upotrijebljen u tekim vremenima. Meutim, u aci
desne ruke mukarca na nekropoli uz crkvu sv. Kria u Ninu ostavljen je
zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741-775), a u ustima
jedne pokojnice na nekropoli drijac kod Nina pronaen je srebrni novac
franakog cara Lotara (840-855). Taj je novac u funkciji obola (tj. ritualno
stavljen u pokojnikov grob), to znai daje on Hrvatima vrijedio jo i vie:
postao je zapravo novac-predmet, dakle, prvenstveno dragocjenost sama
po sebi, a manje objekt razmjene. 34
Zlato se u izvorima s hrvatskog prostora spominje i u 10. stoljeu, ali je
to prije iznimka negoli pravilo. U Berengarovoj darovnici iz 921. godine za
Pozuolo u Istri prijeti se eventualnim prijestupnicima da e morati platiti
"100 libra najboljeg zlata" 35.
Do bitne promjene odnosa prema zlatu i zlatnicima oito dolazi u
Hrvatskoj u l i . stoljeu, kada se u njoj poinje pokretati novi val gospo darske konjunkture 36 . U to vrijeme zlatni novac i zlato osjetno su prisut niji negoli u prethodnim stoljeima. Naime, oni se u tadanjim izvorima
sve ee spominju, dapae, sve se eventualne kazne za nepotivanje
ugovora izriu u zlatnom novcu (a ne u robi, kako bi bilo normalnije u
prethodnim stoljeima) - u dokumentu samostana sv. Krevana u Zadru
31
DAI30/132-142; Viz. izv. II, 36: Klai, Izvori, 27.

Margeti, Rianski platit 432-3; Klai, Izvori, 12.
33
umjetnosti. Anali Dubrovnik 6- 7, 1957, 41-73.
34
Beloevi, Kultura, 26, 130-1. O ovim terminima, usp.: P. Vilar, Zlato inovac upovijesti,
Beograd 1990, 20-28.
35
P. Kandler, Codice diplomatico istriano, a. 921; Klai, Izvori, 63.
36
O tom fenomenu raspravlja i I. Mirnik, O nekim nalazima novca XI. stoljea u Hrvat
32
skoj, Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.
378
1033. godine 37, pa zatim 1036. te 1056. godine 38. Pulski biskup Megingaudus obvezuje se 1061. godine da e u ime kazne za krenje sporazuma
platiti 10 libara zlata 39 . Opet se spominje zlato u zapisu o osnutku
samostana sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu, potom i kada Petar
Kreimir podjeljuje samostanu sv. Ivana u Biogradu neke povlastice, a
oba se dogaaja zbivaju 1060. godine 40. Spominju se i predmeti od zlata
kada ban i carski protospatar poklanja oko 1042/4. godine samostanu sv.
Krevana crkveni pribor 41. Napokon, i kralj Dimitrije Zvonimir obvezuje se
1074/5. godine da e papi plaati godinji danak od 200 bizantskih
zlatnika 42. Ni u jednom od ovih zapisa ne spominje se izriito promet
zlatom ili zlatnicima, nego se radi samo o aluzijama; prijeti se, primjerice,
globom u zlatu, ako se stranke ne budu pridravale ugovora. Meutim,
znaenje ovih odredbi je veliko: one svjedoe da je vrijednost razmjene
dosegla razinu na kojoj postoji potreba pozivati se na zlato ili na vrijedne
meunarodne valute, odnosno da obraunski novac postaje zlato. Poticaji
tome dolazili su, kako iz Bizanta, tako vrlo vjerojatno i iz bogatih trgova kih sredina u Italiji.
Ne postoje potvrde da su ta plaanja konano i obavljena u zlatnom
novcu, pa ak ni da li su Zvonimir i njegovi nasljednici uistinu plaali
papi, ali je oigledno da se u Hrvatskoj otprilike tijekom druge polovine 11.
stoljea razvila svijest o prometu zlatnim novcem i da su ga odreeni
krugovi uistinu i posjedovali. ini se daje to zapravo najvaniji i najbolji
pokazatelj napretka.
Meutim, prema kraju 11. stoljea podaci o kolanju zlatnika kao sred stva plaanja su nedvojbeni: Zvonimir je svojim ugarskim saveznicima,
kralju Salamonu i hercegu Gejzi otprilike izmeu 1064. i 1067. godine po slao "kraljevske darove i skupocjenu odjeu i mnogo zlata i srebra" 43.
Podatak o bogatim darovima donekle se moe. shvatiti kao pretjerivanje,
kao da je ostavljen u tekstu da bi impresionirao itatelja i uvjerio ga u
obostranu nesebinost i portvovnost roaka. Meutim, nedvojbeno je da
je Zvonimir morao neto darovati i da to nisu mogli biti bezvrijedni darovi,
s obzirom na to to je dobio ("vojvodinu Dalmatinsku" - Marku Dalmatinsku)4*.
Nadalje, za kupovinu zemlje ili za robove koje je Petar Crni nabavljao za
samostan sv. Petra u Selu naknada se esto isplaivala u robi ili stoci, ali
su se plaanja veih iznosa obavljala u zlatnom novcu - ukupno je
potroio 126 zlatnika 45 . Za veinu ljudi, koje je kupio kao serve, Petar
37
38
39
40
41
42
43
44
45
CD I, 68.
CD I, 71,84.
Margeti, Rijeka, Vinodol Istra, 147, 148.
CD I, 86, 88,91.
CD I, 76.
Rakl, Documenta, 103-4; Klal, Izvori, 68-9.
Klal, Izvori, 65. O tome, vidi, li, Povijest 527.
Vidi. str. 403-6.
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213-32; Cartulanj, 40-1 i d. Klai, Izvoru 76-9.
379
Crni je dao novac 46. Tako je, kupivi stanovitog Semjana od njegovih
neprijatelja (to jest, od razbojnika ili gusara) platio za njega etrdeset
romanata (dakle, zlatnika) 47.
ini se daje do kupovina navedenih u kartularu sv. Ivana Biogradskog
dolo neto kasnije, do kraja 11. stoljea, i u tom je razmaku protok novca
jo ojaao. Naime, biogradski su opati veinu kupljenih zemalja platili
novcem (20 od 28 kupovina) 48. O intenzivnijem kolanju zlatnika na hrvatskom prostoru upravo krajem 11. stoljea svjedoi poseban naziv romanar19, jer je on izveden iz imena cara Romana IV. Diogena (1068-1071) 50.
O narastanju bogatstva od poetka 11. stoljea svjedoe i obveze koje
stanovnici Kvarnera 1018. godine obeavaju mletakom dudu. Dok e
stanovnici Krka davati lisije koe, stanovnici Belog na Cresu i Osora koe
od kune, to se sve moe uloviti na tim otocima ili u blioj okolici,
stanovnici Raba obvezuju se na podavanje 10 libara svile (svila se pie
sericum, ali i siricurri)51. Dodue, svilu je jo poetkom 10. stoljea posjedovao zadarski prior Andrija 52, a oko 999. godine i Agape, ki tribuna
Dobronje 53, ali se u to vrijeme radi o izuzetno bogatim pojedincima u
primorskim gradovima, jer na hrvatskom politikom teritoriju svile tada
jo nema 54. Podaci o posjedovanju svile uestaju krajem 11. stoljea 55, ali
nije poznato da li se proizvodila na hrvatskom prostoru u ranom srednjem
vijeku56. Bilo kako bilo, svila je luksuzni predmet par excellence i tko god
ju kupuje, mora biti bogat, odnosno, ukoliko se ona proizvodi u nekoj
sredini, to je jasan pokazatelj naraslih privrednih mogunosti.
U kartularu samostana sv. Marije krajem 11. stoljea spominju se aurei
nastali i "dragocjeno zlatno pokustvo" 57 . Cika kupuje i dva zasigurno
skupa himnarija i matutinal, a zatim i dragocjene svijenjake i kande labre 58. Svi se oni smjetavaju u samostansku riznicu u kojoj se s vreme nom sabiru vjerojatno mnoge dragocjenosti kojima je to vrijeme ini se
obilovalo. U prvo vrijeme Vekenegina starjeinstva (u 90-e godine 11.
stoljea) pada i izrada iznimno lijepog evanelistara 59. Moda se ve tada
zapoelo s umjetnikim svilenim i zlatnim vezom crkvene odjee i oltar46
Raki, Nutarnje stanje. Rad 70, 158- 9.

Novak -Skok, Supetarski kartular, 214; Cartularu, 42-3; Klai, Izvoru 77.
48
Budak, Elementi razvoja, 379.
49
50
51
CD I, 54-7.
52
53
54
M. Dragievi, Nekoliko fragmenata tekstila iz grobova nekropole sv. Spas u selu Cetini
kod Vrlike, SHP 12/1982, 161-71.
55
56
Raki, Nutarnje stanje 105, 207.
57
Novak, Zadarski kartular, 245.
58
59
47
380
skih antipendija. Razvoj umjetnikog obrta bio je istovremeno i rezultat i

poticaj konjunkturi 11. stoljea. Tako splitski nadbiskup Lovro (10601099) daje izraditi srebrne "velike i druge manje rune svijenjake, veliki i
mali vr i posudu za pranje ruku kod slube Boje, kale i relikvijar,
biskupski tap i kri i drugo tota, sve izraeno skupocjenim runim
radom..." 60. Iako je bilo i laika koji su imali velike imovine i svojim
donacijama poticali poveanu proizvodnju umjetnina, nedvojbeno se naj vie bogatila crkva, jer se za nju i najvie umjetnina proizvodilo. Ve spome nuti enski samostan sv. Marije osnovan je 1066. godine 61 , a samo do
kraja stoljea uspio je priskrbiti navedene bogate darove. Ni drugi samostani
nisu u tome zaostajali, pa je logino da su 1162. godine Spliani zabranili
ostavljati ili davati Crkvi nekretnine, jer je to ugroavalo prihode grada.
Iako se ini da je broj zapisanih kupoprodaja prilino velik i da je,
sukladno tome, mogue doznati mnogo o tadanjem gospodarstvu i dru tvu, zapravo nije tako. Na primjer, nije mogue ustanoviti zato se cijene
od sluaja do sluaja toliko razlikuju i koliko to vrijedi u odnosu na neki
drugi proizvod ili posjed: cijena konja u svim zabiljeenim transakcijama
varira izmeu 6 i 40 zlatnika 62, a cijena roba izmeu jednog i 40 zlatnika.
Najee rob stoji izmeu 3 i 15 63. Stoga se moe zakljuiti da u prosjeku
konj stoji isto toliko koliko i rob, ali uope nije jasno kako su bile mogue
tolike razlike u cijeni.
S druge pak strane, ni o cijeni zemlje nije mogue nita odreenije rei.
I tu ima velikih razlika koje se ne mogu objasniti ni razdobljem ni mjestom
na kojem je odreena kupoprodaja obavljena (iz raspoloivih podataka ne
moe se zakljuiti jesu li rasle cijene ili je zemlja u nekom podruju
-primjerice u blizini gradova ili zbog toga to je kvalitetnija - bila moda
skuplja, a drugdje jeftinija). Problem je i injenica to se samo u nekoliko
sluajeva navodi tona povrina zemlje: Pleso tvrdi daje za splitsku crkvu
kupio jedan teren veliine jednog vretena za deset denara, a odmah potom
da je drugi teren veliine tri vretena kupio takoer za deset denara 64 .
Meutim, ak i kada se poznaju svi ti elementi, ostaje nejasno zato je
jedna estica tri puta skuplja od druge.
Naini naknada za kupovinu zemlje razliiti su. Manji dijelovi zemlje
ponekad se ak kupuju za sir, sol, ovju vunu, svinje, ito, vino, itd., a vei
se posjedi prodaju za novac. Meutim, ostaje neprijeporna injenica da ni
jedna zabiljeena transakcija ne prelazi 40 zlatnika; taje cijena postignu ta
u doba Petra Kreimira IV. za jedan seoski alodij, stoje ukljuivalo dva
dvora (curtis), tri zgrade {asa) i dva komada zemlje 65. ini se da je cijena
60
61
62
63
64
65
Rakl, Documenta, 446; Toma, Kronika, 48.

ii, Povijest 499; Novak, Zadarski kartular, 17-29.
Raki, Documenta, 128, 134-5.
381
zemlje niska u usporedbi sa cijenama, primjerice roba ili konja, jer se za

najskupljeg roba ili konja moglo dobiti itavo gospodarstvo. No, to ne
znai da zemlja malo vrijedi. Ne bi bilo logino da najbogatiji pojedinci,
kada bi bilo tako, upravo investiraju u zemlju, odnosno daju uvijek
dragocjen zlatni novac za nju. ini se da zemlja u vrijeme osjetnijeg
gospodarskog razvoja, kada mnogi siromani postaju jo siromaniji, a
jedan uzak sloj se obogauje, biva predmetom pekulacije. Neki osiroma eni prodaju je i po niim cijenama od realnih, predaju se u ropstvo, samo
da preive, a bogatuni kupuju znajui da e iz tog posjeda kasnije izvui
veu materijalnu dobit ili zadobiti drutveni presti, ako je predaju u
vlasnitvo crkve.
Svi podaci u to vrijeme potjeu iz primorskog dijela Hrvatske, a bilo bi
zanimljivo znati to se dogaa u unutranjosti, posebice u plodnoj Panon skoj nizini. Naime, u to vrijeme bogatstvo lei u zemlji, i to je ona
plodnija, to je bogatstvo vee, pa se i na podruju sjeverne Hrvatske
morala osjetiti "konjunktura". Daje tako i bilo, potvruju podaci iz otpri like 1185/6. godine, kada su godinji prihodi splitskog nadbiskupa bili
400 srebrnih maraka, zadarskog biskupa 500, a zagrebakog biskupa ak
1 500. Slavonski je herceg davao vladaru godinje 10 000 maraka 66.
ini se da su plodove konjunkture 11. stoljea ubrali ponajprije neki
samostani i biskupije, odnosno da su oni mogli priskrbiti odreena ma terijalna dobra, kao i novac. Slijedili su ih i pojedini trgovci i drugi
graani. Vjerojatno se jedan, moda i vei dio njihove novane akumula cije nepovratno odlio u inozemstvo, u kupovinu luksuzne robe. Meutim,
rezultate tako povoljnih gospodarskih trendova osjetit e i drugi stanovni ci grada, pa ak i sela. S novopridolim e se novcem graditi kue, crkve,
izravno ga raspodjeljuju sudionici u gradnji (graditelji, zidari, tesari, itd.),
a neizravno i vei broj ljudi kroz poveanu potronju onih koji su poeli
priskrbljivati vie. Stoga se stvaranje manjeg broja pojedinanih bogatsta va moralo barem malo osjetiti i u drutvu, odnosno u irim slojevima, iako
to zasigurno nisu bile nikakve dramatine promjene nabolje.
No, u suvremenom ekonomistikom promiljanju taj novac nije najbo lje upotrijebljen. On se uglavnom ne koristi za stvaranje novih vrijednosti,
nego se investira u izgradnju, i to posebno crkava, u izradu nakita i drugih
dragocjenosti koje mogu imati i ulogu rezerve vrijednosti, bude li to u
nekim tekim vremenima potrebno. To ipak svjedoi da e Hrvatskoj
trebati jo mnogo vremena da dosegne razinu razvijenije srednjovjekovne
privrede.
66
Vidi, spis O granicama kraljevstva Ugarskog i prostranstvu kraljeva vladanja, sastavljen
kako bi ga tadanji kralj Bela III. poslao na francuski dvor prigodom svoje druge enidbe Klai, Izvori. 97.
382
3. Uloga crkve u drutvenom poletu i pojava rane romanike

Kao u svim kranskim zemljama, jo od vremena Konstantina I.
Velikog, tako se i u Hrvatskoj priznavalo crkvi pravo stjecanja nekretnina,
tovie, podjeljivale su joj se i posebne povlastice. S obzirom na to, kao i
na ugled crkve u svim slojevima naroda, crkvena su se imanja jo od 9.
stoljea na hrvatskom prostoru mnoila i irila. Tako se u Istri jo od
franake vlasti stvaraju mnogi samostani, osobito u Puljtini i Poretini,
koji s vremenom ulaze u posjed velikih imanja - ponajprije to vrijedi za
velike biskupije, kao to su poreka i pulska iji se posjedi proteu sve do
Rae, a kasnije i do Rijeke, pa po nekim naznakama crkva posjeduje
gotovo tri etvrtine istarske markgrofovije. Tako Oton II. krajem 10. stoljea potvruje porekom biskupu ve ranije dobivene posjede - Motovun,
Roar, Nigrinjan, Tar, Pazin, Rovinj, Dvigrad i Bale. U Istri dobivaju
posjede i inozemne biskupije - prije svih tu su akvilejski i gradeki
patrijarh (koji su od 10. stoljea, pa u nekoliko sljedeih, tako neposredno
vezani uz istarske prilike da ih se samo uvjetno moe smatrati strancima),
pa onda freisinki biskup kojem car Henrik IV. 1067. podjeljuje sela u
Kopartini, doim je ravenski nadbiskup posjedovao u Puli prostrani feud
"sv. Apollinara".
irenje crkvenih posjeda na hrvatskom se prostoru posebice oituje u
11. stoljeu. Tada se stvaraju veliki zemljoposjedi, kao oni samostana sv.
Petra u Selu, ili sv. Ivana Biogradskog, ili posjedi splitske crkve. Splitska
je crkva posjedovala itav niz sela u okolici grada, pa sve do livanjske
upanije 67. Sv. Ivan u Biogradu posjedovao je zemlje od mora i Vranskog
jezera sve do Nadina, a po posjedu Rogovo dobiva i ime. Potom stjee
zemlju i na susjednom otoku Pamanu 68 . Stoga crkva openito, odnosno
pojedine biskupije i samostani postaju, u trenutku kada krajem 11.
stoljea nestaje u Hrvatskoj jake sredinje vlasti, prava sredita moi i
bogatstva 69. Oni se afirmiraju i kao izvor nove faze graditeljskog poleta.
Po tim znaajkama drutvenog razvoja Hrvatska slijedi, s relativno
malim zaostatkom, razvoj zapadne Evrope, u kojoj je clunvjevski pokret,
na vrhuncu u 11. stoljeu, neslueno ojaao pozicije samostana. Taj
kvalitetan pomak u funkciji samostana u hrvatskom drutvu dijelom je
odraz njihove brojnosti, jer do kraja 11. stoljea ak ih je etrdesetak
benediktinskih, to enskih, to mukih, preteno uz jadransku obalu. U
drugoj polovini 11. stoljea osnovani su, osim spomenutih, i samostan sv.
Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu (1059) 70, sv. Petra u Selu kod Splita
(1069), sv. Apolinara kod Kopra (1070), sv. Petra od Klobuca (kraj 11.
stoljea) i sv. Petra na Pagu (1102). Tada su se poeli osnivati i enski
67
Rakl, Documenta, 1-3, 15, 106, 117, 139. U CD II, 8, kralj Koloman listinom iz 1103.
godine potvruje sve te posje de splitskoj cr kvi. Vidi i Ra ki, Nutarnje stanje , Ra d 105,
209-10.
68
Raki, Documenta, 51, 161-74.
69
Budak, Elementi razvoja, 373-9.
70
CD I, 85, 114.
383
samostani, kao primjerice samostan sv. Tome u Biogradu na moru (1060),

sv. Benedikta u Splitu (1060/1), sv. Duje (kasnije sv. Nikole) u Trogiru
(1064), sv. Marije (1066) i sv. Platona u Zadru (1070) 71. Tako za vladavine
Petra Kreimira IV. postoji u Hrvatskoj najmanje 17 znaajnih samostana
uz odreen broj onih koje izvori jedva spominju. Od znaajnih jedan je u
Solinu (Trpimirov ili sv. Mojsija), dva u Ninu (sv. Ambrozija i sv. Marije),
jedan u Zadru (sv. Krevana), dva u Osoru (sv. Petra i sv. Benedikta),
samostan sv. Mihovila (sv. Nikole) na Susku, sv. Stjepana u Splitu, sv.
Ivana Evanelista u Biogradu, sv. Bartolomeja (po svoj prilici u Kninu), sv.
Jurja Koprivskoga i sv. Ivana Krstitelja u Trogiru 72. Najintenzivnije osnivanje samostana karakteristino je upravo za ezdesete godine, kao odraz
snanog gibanja protiv svjetovne investiture u crkvi i protiv simonije, a za
poboljanje discipline klera. ini se da su ugarske crkvene i dravne vlasti
1057. ili 1065. godine osnovale i samostan sv. Dimitrija na Savi, u
dananjem Srijemu 73. Sve e to biti najbolja osnovica za jo intenzivnije
irenje samostanskog ivota, posebice benediktinaca, u 12. i 13. stoljeu,
po itavoj Hrvatskoj, od Jadrana do Dunava.
Osim u osnivanju samostana, novi polet unutar crkve oitovao se i u
odravanju sabora. Po zakljucima Prvog nikejskog koncila iz 325. godine
pokrajinski su se sabori morali odravati dvaput godinje, ali je Drugi
nikejski koncil takvu obvezu smanjio najednom godinje. Iako je oigled no da se o mnogim saborima koji su odrani za podruje splitske metropolije nije sauvao nikakav spomen u izvorima (jer se na njima birao
nadbiskup, posveivali se biskupi, itd.), uestalost zapisa o saborima 11.
stoljea ukazuje da su se oni tada redovitije odravali nego u prijanjim
stoljeima. Naime, u Splitu su sabori odrani 925. i 928. godine, potom
oko godina 1045., 1050., 1059/60., 1063., 1075. i 1088/9.; u Zadru
godine 1095., u Ninu izmeu 1077. i 1087. godine 74.
irenje samostanskog ivota - u to vrijeme iskljuivo benediktinaca
-izravno je utjecalo na irenje pismene kulture i, posebice, beneventane,
pisma kojim se pie iskljuivo u junoj Italiji i Dalmaciji. Iako je mogue
da je beneventana dola u Dalmaciju jo u 9. stoljeu i da najstariji
beneventanski rukopisi potjeu iz tog razdoblja, tek za 11. stoljee postoje
nedvojbeni dokazi o njezinoj upotrebi. ini se daje beneventana stigla u
Dalmaciju i izravno iz montecassinske opatije (u kojoj je nastala), poto su
se redovnici nakon 986. godine razili, kao i intenzivnim pomorskim
vezama koje su se odravale izmeu dviju jadranskih obala tijekom
stoljea 75 . Podrijetlo beneventane, kao rijetko koji drutveni pokazatelj,
obavjetava o podrujima s kojima hrvatski prostor tada kontaktira i s
kojima e kontaktirati u narednim stoljeima. Usporedo s beneventanom
71
anjek, Crkva, 68-71.

I. Ostoji, Kadje osnovan samostan sv. Petra u Selu, SHP 7, III. ser., 1960, 143-157.
Isti, Benediktinci. II, 158-65.
73
Ostoji, Benediktinci, III, 30.
74
75
J. Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1972, 60-1. Vidi i V.
Novak, Latinska paleografija, Beograd 1952, 145 i tamo lit.
72
384
na hrvatskom se prostoru od 9. stoljea iri i upotreba drugog pisma

-karoline, iji je nastanak potaknut krajem 8. stoljea iz kulturnog kruga
Karla Velikog, a oformljena je paralelno u vie sredita u Francuskoj,
Njemakoj, vicarskoj i Italiji 76. I uporaba karoline iznimno mnogo govori
0 intenzivnom irenju zapadnoevropskih utjecaja na hrvatskom prostoru.
U to je vrijeme crkva na hrvatskom prostoru doivjela jo dvije znaajne
administrativne promjene. Prvo, stvorene su nove biskupije (o emu je ve
bilo rijei), to e biti dogotovljeno osnivanjem zagrebake biskupije 1093.
ili 1094. godine, te drugo, daje vlast metropolita ograniena na podruje
hrvatske drave. Naime, odcijepila se Gornja Dalmacija (zemlja jugoisto no od Neretve). Povod tome bila je nesrea koja je zadesila njihove biskupe
kod Hvara na putu prema Splitu, pa je iteljstvo tih biskupija zatrailo i
dobilo posebnu metropoliju sa sjeditem u Baru 77. No, dublji je razlog
tome bio tadanji uspon Duklje koja je pod vodstvom Stefana Vojislava i
njegova sina Mihajla ojaala i okupila Trabuniju, Hum i Raku.
Crkvena reforma izravno je utjecala na stvaranje novog i prvog opeevropskog umjetnikog stila u Evropi, ali je pojava romanike neraskidivo
vezana s crkvenom reformom i s hrvatskim prostorima, a gospodarski
polet itavoj istonojadranskoj obali bio je pretpostavka da se intenzivnom
izgradnjom mogu iskazati nove umjetnike tendencije 78. Prirodni ambijent
u kojem je nastajala evropska romanika bili su samostani i crkve, a tek
kasnije se romanika arhitektura pojavila i u drugim sredinama,
prvenstveno gradovima. Slian je razvoj uslijedio i u Hrvatskoj, iako
vjerojatno potaknut i malo drukijim razlozima: na hrvatskom prostoru
nije bilo, izvan samostana, ni dovoljno jakih sredina da bi omoguile
takvu izgradnju. Komune ili vei broj pojedinaca u njima financijski e
osnaiti i osposobiti se za financiranje takvih gradnji tek u kasnijim
stoljeima, neke ve u 12., kada se obnavljaju ili grade nove katedrale u
Senju, Krku, Rabu, Zadru, Trogiru, Dubrovniku, kao i u Zagrebu, to
ukazuje na irenje gospodarske konjunkture i u panonske prostore. To,
tada ve zrelo romaniko graditeljstvo i umjetnost u Zadru, Trogiru i
Splitu (a to su samo najvanije sredine) bitno su znaajniji i po kvantiteti
1 kvaliteti, po moi i bogatstvu koje iskazuju, i teko je 11.1 ranija stoljea
usporeivati s kasnijim razdobljima. Meutim, druga polovina 11. stoljea
jest razdoblje kada su se sve te tendencije raale 79.
Naime, s otvaranjem novih gospodarskih tokova i s dolaskom redovni ka u drugoj polovini 11. stoljea, a pogotovo s naraslom snagom reformi rane crkve, do tada dominantna predromanika umjetnost sve se vie
nadograuje elementima u tendenciji rane romanike. Nemali broj privat nih donacija zavjetnih crkava hrvatskih bogataa u 9. i 10. stoljeu
ispunio je drutvenu funkciju 80. U l i . stoljeu prestaje potreba za takvim
76
Stipil, n. dj., 84 i d.
78
M. Jurkovi, Crkvena reforma i ranoromanika arhitektura na istonom Jadranu, SHP
20/1992, 191-213. posebno 197.
79
Goldstein, Periodizacija, 267-71.
80
Rapani, Donare et dicare, SHP 14/1984, 159-79.
77
385
Slika 33. Plutej iz crkve sv. Nediljice
aktivnostima, pa se moe investirati u druge stvari. Poinju se graditi

opatije, to je ve vrlo karakteristina situacija i za Evropu u razdoblju
romanike, otprilike od godine 980. i kasnije81, kao to su dvije biogradske
opatije (sv. Ivana i sv. Tome), zatim ona sv. Bartolomeja na kninskom
Kapitulu, te solinska sv. Petra i Mojsija 82. Solinska crkva sv. Petra i
Mojsija najbolji je primjer nastanka rane romanike u arhitekturi, iako je
sauvana samo u temeljima. Meutim, u Hrvatskoj je iz tog vremena
sauvano nekoliko izvanredno znaajnih djela kojima je zabiljeen trenutak prerastanja predromanikog shvaanja plohe i ornamentalne metode
oblikovanja u novu, romaniku kvalitetu oznaenu pojavom skulpture na
fasadi, ponovnim uvoenjem ljudskog lika i figuralne kompozicije u likovnu umjetnost83. Tome su primjer dvije ploe oltarne pregrade iz sruene
crkve sv. Nediljice u Zadru. Na prijelazu iz 11. u 12. stoljee, te na samom
poetku 12. stoljea, graditeljsku aktivnost karakteriziraju jasni ranoromaniki elementi, i crkva sv. Nediljice zapravo po svemu izlazi iz ranosrednjovjekovnog razdoblja. To je tip benediktinske bazilike, trobrodne sa
stupovima i s tri polukrune apside, koji se u sljedeim desetljeima
rairio po gradovima i otocima od sjevera do krajnjeg juga istone obale
81
G. Duby, Les temps des cathedrales, Pari 1981, 11 i d. Postoji i meni nedostupan
srpski prijevod: G. Duby, Vreme katedrala. Novi Sad 1990.
82
V. Delonga, Ranoromaniici natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja
HAD 15, Zagreb 1992, 80.
83
Svi ti likovi navedeni su u K. Prijatelj, Skulpture s Ijudsltim lilcom iz starohrvatskog
doba, SHP 3, III. set.. 1954, 65-92; Takoer, openitije, I. Petricioli, Pojava romanike
skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960; N. Jaki, Romanika klesarska radionica iz Knina,
Peristil 24, Zagreb 1981, 27; Isti, Ulomci skulpture 11. stoljea iz Osora, Izdanja HAD 7,
Zagreb 1982, 187; Isti, Tipologija kapitela 11. stoljea u Dalmaciji, SHP 13/1983, 204.
Takoer, M. Jurkovi, Pojava romanike arhitekture u Hrvatskoj, referat na simpoziju "Raa
nje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
386
>
i
i!
Slika 34. Rekonstrukcija crkve sv. Nediljice
Jadrana. Na svaki se nain istiu Sv. Martin u Lovreu Pazenatikom u

sredinjoj Istri i Sv. Petar u Supetarskoj Dragi na Rabu kao dvije bolje
ouvane crkve, a Sv. Benedikt (Eufemija) u Splitu i Sv. Marija u Zadru
vane su po kasnijim pregradnjama i prigradnjama. A u monumentalnom
zadarskom zvoniku crkve sv. Marije uklesana je i godina izgradnje
-1105., jer je izgraen u povodu dolaska novog suverena Kolomana. Tako
se izgradnja jednog od najvanijih spomenika novog umjetnikog razdoblja u najveoj moguoj mjeri poklopila s krajem jedne politike i drutvene ere nazvane ranim srednjim vijekom.
4. Petar Kreimir IV. - irenje na moru i na kopnu,

Zvonimir i Arpadovii
Svi se ovi procesi poinju intenzivno odvijati za vrijeme vladavine Petra
Kreimira IV. koji je postao kralj oko 1058. godine 84. Usprkos tome stoje
ta modernizacija - bogaenje, prodaja, darivanja, openito pribliavanje
evropskim obrascima razvoja -bila rezultat evropskog razvoja i sposobnosti i radinosti mnogih pojedinaca u Hrvatskoj, Kreimir je oliavao taj
razvoj, ako nita drugo, onda po svom podrijetlu: bio je unuk Kreimira
III. i mletakog duda Petra II. Orseola, jer se dudeva ki Hicela udala za
hrvatskog kralja Stjepana I. U tom se braku rodio i Petar Kreimir. Kada
je stupio na prijestolje, papinski ga je poslanik optuio da je u borbi za
prijestolje ubio brata Gojslava. Dvanaestorica upana pomogla su mu da
odbaci optube i mirno zavlada85. Tako je Kreimir stupio na prijestolje
bez veih potekoa i vladao stabilno, a stabilna vlast bila je jedan od
preduvjeta za sva pregnua, kako gospodarska, tako i vojno-politika.
Naime, s gospodarskim jaanjem Hrvatske narasle su i ambicije za politikom i vojnom ekspanzijom.
Tako se u utemeljiteljnoj ispravi za benediktinski samostan sv. Petra u
Supetarskoj Dragi na Rabu iz 1059. godine prvi put spominje Croatiae
Datmatieque regnum86, to znai da se prostor Hrvatske i Dalmacije prvi
put smatra cjelinom. Osim toga, Petar Kreimir samosvjesno i ponosno
1062. godine tvrdi da se "proirilo nae kraljevstvo na kopnu i na moru" 87; to
je prvi put da se u nekom izvoru izriito govori o irenju hrvatskog
teritorija. U istom se dokumentu govori o nostro dalmatico mari - "naem
dalmatinskom moru", to je vjerojatno i izraz novosazrele vladalake
ideologije po kojoj je on vladar svega, i na kopnu i na moru 88. Radi se,
izgleda, o utjecaju bizantskog sustava miljenja.
84
Usp.. ii, Povijest, 499-500.

86
Vidi, V. Klai, Regnum Croatiae et Dalmatiae, Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930,
79-89.
87 Terra mariaue nostrum prolongavit regnum - Raki, Documenta, 72-4.
88
Izraz analizira V. Novak, Mare nostrum dalmaticum, Radovi JAZU Zadar 16-17, Zadar
1969, 417 i d., 430 i d. Vidi i Gunjaca, Obnavljanje ivota u Dalmaciji poslije pada Salone,
Ispravci i dopune 2, 415 i d.
85
388
Bizantsko je Carstvo bilo rimsko, univerzalno carstvo. Idealno, ono je

obuhvaalo sve ljude na zemlji koji su morali biti lanovi jedine prave,
kranske crkve. Na moru je bizantska ideologija evoluirala od rimskog
naela - imperiuma i dominiuma rimskog naroda nad morem, sa slobodom
upotrebe samo za sebe, do iskljuive vlasti drave nad svojim morem. To
je pravno shvaanje proizlazilo iz mnogo dubljih sveobuhvatnih ideja o
Sredozemlju kao Mare Nostrum ili r\ KCC# f|n.cc<; ddXaooa"89. I Venecija je
razvijala slinu ideologiju o dominium mari Adriaticl I nije teko zamisliti
osvijetenog i obogaenog Petra Kreimira u dravi koja se bogati, u kojoj
pomorci suvereno vladaju priobalnim prostorom, kako zahvalno preuzima
bilo od Bizanta, bilo od Venecije iskljuive nazore i smatra Jadransko
more svojim vlasnitvom, kada, uostalom, on uistinu i jest vlasnik nad
tim prostorom. Takvi ideoloki stavovi o vladavini nad morem bitan su
pomak od, recimo, vremena Domagoja, kada suvremenici, odnosno Do magojevi podanici, smatraju more vrlo dobrim prostorom za prepade na
brodove stranaca.
Samosvijest Petra Kreimira iskazuje se i u devocionoj formuli jedne od
njegovih isprava: "divina gratia largiente ... atque aui mei... patrisaue mei
... habenas regni reiinens", 90 dakle, uz boanski se izvor vlasti navodi i
ljudski -njegova djeda i njegova oca, stoje u ispravama hrvatskih vladara
iznimka. To je s jedne strane izraz kraljevske moi, koja proizlazi iz
boanskog prava, a s druge oznaka kraljevske neovisnosti o papinskoj
vlasti91.
Petar Kreimir se hvali da se njegova drava proirila i "na kopnu". O
tome neposrednih potvrda nema, ali se ini da bi se to moralo odnositi na
bizantsku Dalmaciju, o emu je ve bilo rijei, kao i na neke dijelove
Panonije i na dijelove Bosne. 91 Do saznanja o irenju Hrvatske valja stoga
doi posrednim putem.
Budui hrvatski kralj Zvonimir spominje se 1070. godine kao "ban" 92, u
emu je bio nasljednik mnogih istaknutih linosti 10. i l i . stoljea. Ivan
Goriki (oko 1280. do poslije 1353.) tvrdi da su ezdesetih godina Ugri
"odluili da e mu ustupiti dio Slavonije" 93 , pa su historiari to smatrali
potvrdom pripojenja dananje Slavonije Hrvatskoj. Meutim, osim stoje
vjerodostojnost itavog Ivanova teksta upitna 94 , termin "Slavonija" u to
89
N. Katii, More i vlast obalne drave, Zagreb 1953, 19-64.

CD I, 113. J. Nagy, Diplomatiko-paleograjske studije. Vjesnik Kraljevskog dravnog
arkiva u Zagrebu 11/1926, 150. Vidi i M. Brkovi, Intitulacija i devocga u ispravama hrvatsldh
narodnih vladara. Radovi JAZU Zadar 34, 1992, 92-3.
91
Da se radilo o Bosni pretpostavlja ii, Povyest 529-30.
92
Raki, Documenta, 80, 85, 95-6.
93
Sclavoniae partem - Raki, Documenta, 473.
94
Vj ekoslav Klai je izriito tvrdio da ljetopis uope nije postojao, iako j e poznat po
fragmentima iz djela B. A. Krelia iz druge polovine 18. stoljea (vidi, V. Klai, Ocjena
odlomlca iz "Kronologije Hi ljetopisa" Ivana Arhidakona, Program realne gimnazije zagrebake,
1873-4). ii je bio jo eksplicitniji -ocijenio gaje kao falsifikat P. Vitezovia. Ako bi autor
uis tinu bio I va n Go r iki, koj i ivi u Za grebu, o nda b i logi no " o va j d io S la von ij e" b ila
neposredna okolica Zagreba, to bi znailo da nije dodij eljen vei dio Slavonij e - a to bi
bio vei dio teritorija u savsko-dravskom meurjeju.
90
389
vrijeme uope ne mora oznaavati podruje dananje Slavonije, nego

samo "slavensku zemlju" 95. Tako su Zvonimiru njegovi maarski roaci
prepustili "dio Slavonije", pri emu se vjerojatno ne radi o dananjoj
Slavoniji, nego bi ponajprije to mogla biti sjeverozapadna Hrvatska, to jest
kraj oko Varadina, Zagreba, te porjeje Kupe. Nagaa se da se njegova
vlast mogla protegnuti sve do Srijema 96. Zatim je Zvonimir vladao prostorom o kojem ve postoji podatak o preputanju -to je Marka Dalmatinska - podruje Kvarnera, Hrvatskog primorja i istonog dijela Istre. Kako
Konstantin Porlirogenet jo u 10. stoljeu tvrdi da ban "dri pod vlau
Krbavu, Liku i Gacku" 97, nije nelogino pretpostaviti daje ovim prostorom
vladao i Zvonimir, a da je uz pomo ugarskih roaka proirio svoju
domenu do oblinjeg mora.
Hrvatska se sve vie ravnopravno ukljuuje u tokove evropske politike
to se oituje u rodbinskim i srdanim odnosima s Venecijom i dalmatin skim patricijatom, ali od ezdesetih godina sve vie i s ugarskom dinasti jom Arpadovia. Meutim, nije poznato kako i zato se budui hrvatski
kralj Zvonimir - ili se to dogodilo zato to je Zvonimir bio Trpimirovi 98
-odluio povezati s ugarskom dinastijom Arpadovia enidbom s Jelenom
(odnosno, kako je hrvatski izvori nazivaju, Lepom) 99, kerju Bele I. (10611063) i sestrom Gejze i Ladislava. Bez obzira na to to neposredni povodi
nisu jasni, oito su pri sklapanju ovakvog braka interesi i pretenzije
uzajamni: moda je Zvonimir imao ambicije da jednom zavlada i Ugar skom. No, ak akcdh je i imao, to mu ba i nije bila realna nada, jer bi prije
njega morali umrijeti i Gejza i Ladislav, a da ne ostave mukog nasljedni ka, stoje bilo malo vjerojatno. Uostalom, i nije se ostvarilo. Bilo kako bilo,
Zvonimir je ipak imao koristi od roaka - zamolio je kralja Salamona i
vojvodu Gejzu da mu pomognu istjerati istarsko-kranjskog vojvodu Ulrika
II. s podruja "vojvodine Dalmacije" -Marke Dalmatinske -dakle, Kvarne ra, Hrvatskog primorja i dijela Istre od Rijeke do Labina. To su oni i uinili,
a zauzvrat su od Zvonimira dobili darove. Dugorono gledajui, Zvonimir
e navodno od roaka desetak godina kasnije imati jo veih koristi.
Naime, Ivan arhiakon Goriki tvrdi da se on, "osiljen ovim rodbinstvom,
95
Vremenom bliski svjedok Rajmund od Agilesa koji je opisao put kriara kroz Hrvatsku
za Prvog kriarskog rata 1096. godine, pri spominjanju Sclavonia misli na sve sla venske
z e ml j e k oj i ma s u p u t o va l i od I s t r e d o S ka d r a ( v i d i , R a k i , D o c um e n t a , 4 6 1 - 3 ; K l a i ,
Izvori, 84-5). I drugi primjeri uporabe imena Sclavoniaiz tog vremena, pa i iz mnogo kasnijih
stoljea, ako se uope moe ustanoviti o koje m se tono podruju radi, svjedoe da se taj
naziv vrlo teko moe poistovj eivati s oni m teritorije m koj i se dana s ta ko naz iva ( vidi,
primjerice, Raki, Documenta, 159, 202, 319).
96
Dabinovi, Povijest, 83, duhovito povezuje injenicu da je Zvonimir uzeo ime Dimitrije
sa time kako je vladao i krajevima oko Srijemske Mitrovice, jer takvo ime "nasluuje neke
veze s tim krajevima".
97
DM 30/93-4; Viz. izv. II, 33; Klai. Izvori, 41.
98
O toj pretpostavci argumentirano pie Barada, Dinastiko pitanje, 171-4.
99
Ra ki, Documenta, 119, 139-40. O Zvonimirovu dolasku, usp. Barada. Dinastiko
pitanje, 172-3.
390
dokopao kraljevstva Hrvatske..." 100 Ivanova tvrdnja ne moe se prihvatiti

bez rezervi: injenica da ban Zvonimir postaje kralj govori o tradicionalno
jakom poloaju bana u Hrvatskoj. Naime, ini se daje Kreimir ezdesetih
godina odluio za nasljednika postaviti svoga neaka Stjepana koji se
1066. godine spominje uz njega kao dux (herceg?)101, a ve 1070. godine
dosljedno se isprave datiraju po kralju Kreimiru i banu Zvonimiru 102. Je li
Zvonimirov izbor pospjeilo i to stoje on vjerojatno bio ovjek po ukusu
ugarskog dvora ili su ga Arpadovii u tom izboru neposredno pomagali,
ostaje nerazjanjeno. S druge strane, Arpadovii e od svojeg rodbinstva i
angamana imati nedvojbeno jo vee koristi, jer e koje desetljee kasnije
zadobiti hrvatsku krunu.
5. Stvaranje svijesti o vlastitoj prolosti

U dokumentu kojim 1062. godine Petar Kreimir IV. daruje posjed
Diklo samostanu sv. Krevana 103 spominje se Kreimirov pradjed
Kreimir stariji kao onaj koji je zemlju predao u trajni posjed samostanu
sv. Krevana, pa zatim njegov sin Drislav, pa Svetoslav i braa njegova
Kreimir i Gojslav, te njegov sin Stjepan koji je bio otac Petra Kreimira. I
sam Zvonimir spominje "svoje praoce" - progenitores mei,104 a Zvonimirov
nasljednik Stjepan II. poziva se 1089. godine na "kraljevsko prijestolje
svojih otaca, djedova i pradjedova" 105. Tako dugo povijesno sjeanje ne
postoji u dokumentima 9. stoljea. U Trpimirovoj se darovnici spominje
njegov prethodnik Mislav, a u Muncimirovoj iz 895. godine spominje se
Trpimir, od ije je vladavine proteklo otprilike 50 godina. U darovnici za
Diklo navode se redom svi hrvatski vladari u posljednjih stotinu i neto
godina, a to je bitna promjena u razmiljanju u Hrvatskoj. Stoga se
navoenje genealogije ne moe pripisati samo nekom nepoznatom bene diktincu koji "po svoj prilici u drugoj polovici 12. stoljea unosi u darovni cu podatke o hrvatskim vladarima i banovima sluei se nekom, danas
izgubljenom vladarskom genealogijom ili katalogom..." 106 Naime, takvo
pozivanje na tradiciju dinastije logino je ponaanje u vrijeme kada
kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije trai afirmaciju na evropskoj razini (i
dobiva je od pape 1074/5. godine). Petar Kreimir IV. je samosvjestan
vladar koji "proiruje svoje kraljevstvo"; uostalom, on u darovnicama
100

102
Raki, Documenta, 80, 85, 95. Vidi i ii, Povijest 530-1.
103
Raki, Documenta, 62-3. Vjerodostojnost ovog dokumenta dovodi u pitanje N. Klai,
ali ne i podatke o vladarima. Vidi, Klai, Povijest, na raznim mj.
104
Raki, Documenta, 144-6; ii. Priruni/c 185, 579; usp., Barada, Dinastiko pitanje,
174.
105
Raki. Documenta, 148; CD I, 188; Klai, Izvori, 81.
106
Klai, Izvori, 56.
101
391
spominje "oca Stjepana" 107, kao i "djeda Kreimira" 108, a navodno neku
zemlju u "Brdima" daje samostanu sv. Marije za "spokoj moje due i due
mojih roditelja" (parentes)109.
Meutim, to pozivanje na prolost i dobro poznavanje prolih dogaaja
u doba Petra Kreimira nije nastalo odjednom; sazrijevalo je u prethodnim
stoljeima, ba kao i hrvatsko drutvo. U 9. stoljeu Hrvatska je ula u
evropski civilizacijski krug pokrtavanjem veeg dijela stanovnitva, sve
intenzivnijom razmjenom dobara s okolnim svijetom 110. No, tada hrvatska
drava ulazi u fazu kada treba podrku tradicije. Tako se do polovine 10.
stoljea stvaraju uski krugovi pismenih ljudi koji poinju zapisivati prie
iz hrvatske narodne predaje. Do 950. godine zabiljeena je pria o podrije tlu Hrvata - o Bijeloj Hrvatskoj otkuda su stigli, zatim podatak o petero
brae i dvije sestre koji ih vode tijekom seobe u novu domovinu 111. Sve je te
podatke prenio bizantski informator iz hrvatskih krajeva do carigrad skog
dvora i do ljudi koji su prikupljali i razvrstavali podatke za djelo De
administrando imperio. Radi se o svojevrsnom, iako opsegom skromnom,
djelu vrste origines ili origo genttsu - "podrijetlu naroda" koji ima uzor u
drugim evropskim barbarskim narodima. Tako je Grgur iz Toursa napisao
Povijest Franaka, a Pavao akon (720-799) Povijest Langobarda, ali pisali
su i drugi (Beda Venerabilis Angla, Jordanes Gota) 112 , i to upravo u
vrijeme kada njihovi narodi u novim domovinama dosiu dovoljnu civilizacijsku razinu da se moe javiti pojedinac sposoban da napie takav tekst.
Naime, jedan od bitnih preduvjeta za napisati origo gentis jest prvenstveno
saivljenost s novom sredinom u kojoj pismenost ima tradiciju jo od
antikih vremena, a potom i posjedovanje podataka o prolosti naroda
koja se, ionako, prenosi generacijama narodnom predajom. Suprotno
prii o brai i sestrama, u 31. poglavlju DAI tvrdi se da su Hrvati iz Bijele
Hrvatske stigli u novu domovinu u doba Heraklija, da su se zaratili s
Avarima i pobijedili ih, te da su u to vrijeme imali za arhonta Porgina
oca 113. ini se daje ta tradicija kasnijeg postanka, te da se raa usporedo s
razvojem jae sredinje vlasti u Hrvatskoj, kako bi se legitimiralo novo nastalo stanje 114.
Hrvati, ba kao i drugi barbarski narodi, nastoje prisvojiti koliko god
mogu od onog superiornog stoje Rimsko Carstvo ostavilo 115 . Barbari u
naelu ne dolaze unitavati, ve sebi priutiti neto od ljepota i udobnosti
107

109
Rakl, Documenta, 90. Izraz parentes moe se pre vesti 1 "roditelji", ali bi u ovom
kontekstu bilo bolje "praocl" ili "preci".
110
Usp. str. 139 i d.
111
DAI 30/61-66; Viz. izv. II, 30; Klal, Izvori 3.
112
O ovoj historiografskoj vrsti, vidi, M. Gross, Historijska znanost, II. izd., Zagreb 1980,
48-9; B. Smallev, Historians in the Middle Ages, London 1974, 50 i d.
113
DAI 31/17-21; Viz. izv. II, 39-40.
114
Usp., Katii, Od Konstantina Porfirogeneta, u: Uz poetke, 58-9.
115
Vidi, openito, J. Le Goff, Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd 1974.
108
60 Id.
392
nekadanjeg rimskog svijeta, ali njihova niska civilizacijska razina ne

doputa im da taj svijet odre na zateenoj razini.
Stoga Hrvatska na splitskim saborima 925. i 928. godine gorljivo trai
afirmaciju na taj nain da biskup Hrvata dobije metropoliju. Argument je
Grguru nekoliko puta vei teritorij njegove biskupije u odnosu na sve
ostale pretendente za titulu (splitski, zadarski, trogirski i drugi biskupi),
ali on ne dobiva nita, jer nadjaava splitski argument o starosti crkve 116.
Splitska crkva postaje metropolitska unato tome to administrativna
vlast bizantske teme nije u Splitu, nego u Zadru. Svakako je takvom
raspletu pridonijela i injenica daje Split predoio najduu tradiciju koju
simbolizira muenitvo sv. Dujma - "budui da je neko blaeni Dujam
bio poslan od apostola Petra u Salonu da propovijeda, odreuje se da ona
crkva i grad, gdje poivaju njegove svete kosti, ima prvenstvo nad svim
crkvama ove pokrajine..." 117 U ovom dokumentu starost i ugled Salone
ak su i prenaglaeni; naime, tvrdi se daje Dujma poslao apostol Petar, a
danas je izvan svake sumnje daje Dujam bio muenik u doba Dioklecija na (284-305). Doima se neobinim da su se oko te injenice sloili svi
nazoni biskupi, jer je po Splitu u to doba oigledno kolala ve spomenuta
lokalna predaja (koju prenosi car Konstantin) da je Salona podignuta u
vrijeme Dioklecijana, pa je svakom moralo biti udno daje Dujam muen
u gradu koji je nastao otprilike etvrt tisuljea kasnije. No, vjerojatno se
traio bilo kakav argument, pa makar i neistinit, kojim bi splitska crkva
zadobila metropoliju.
"Biskup Hrvata" Grgur koji stoluje u Ninu ne moe se pozvati na
tradiciju -njemu je u zakljucima splitskih sabora naloeno da se pokori
splitskoj crkvi, jer "zna se da ninska crkva u starini nije imala biskupa,
nego arhiprezbitera pod vlau biskupa" 118. Potom je ninska biskupija i
ukinuta119.
Otprilike u drugoj polovini 10. stoljea gradi se crkva sv. Stjepana na
Otoku u Solinu. Dugo se smatralo da su zapravo izgraene i postojale
dvije crkve, od kojih je jedna navodno bila kongregacijska, a druga memorijalna, ali su novija istraivanja pokazala da se radi o jednoj crkvi 120. Iako
neposrednih dokaza nema, vjerojatan razlog zbog kojeg se takav objekt
gradi u neposrednoj blizini antike Salone jest i tradicija koja se na taj
nain odrava - hrvatski vladar ima svoj mauzolej i crkvu u kojoj e biti
pokopan i u kojoj e se kruniti u blizini slavnog i drevnog grada. Ta
injenica daje hrvatskoj vlasti legitimitet i ojaava samosvijest (s tim se
moe usporediti Teodorikov mauzolej u Raveni, bivoj prijestolnici rimskih careva). Osim toga, solinska se crkva nalazi na samoj granici hrvatske drave - ona je izgraena u blizini puta koji od Splita vodi prema Klisu
116
117
118
119
120
Opirnije, Goldstein, Tomislav, 36 i d.; vidi, str. 278-81.

Raki, Documenta, 190-1; Klai, Izvori 33.
. Rapani - D. Jelovina, Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog
kompleksa na Otoku u Solinu, VAHD 70-71, Split 1977, 107-35.
393
i dalje prema unutranjosti Hrvatske, sve do u Panoniju. Kao jasno

uoljiva graevina bila je na neki nain legitimacija hrvatskih vladara i
njihove drave. ini se da je odabiru lokacije pogodovalo i to da u nepo srednoj blizini postoji neograniena koliina kamena 121. Niti ova crkva, a
niti bila koja starohrvatska graevina nije izgraena unutar salonitanskih
zidina -injenica jest da Hrvati meu njima nisu nita sagradili, a niti se
u Saloni nastanjivali. Razlozi tome nisu jasni, jer to nije sluaj ni u Ninu,
ni u Zadru, ni u Splitu. Ako bi se za Zadar i Split moglo rei da imaju
odreeni kontinuitet naseljavanja i politike vlasti te daje normalno da se
ranosrednjovjekovna gradnja podie na onom to je izgraeno u kasnoj
antici ili ak ranije, u Ninu se stanovnitvo izmijenilo i zasigurno ima
dosta Hrvata i Slavena, pa se gradi itavo naselje na antikoj batini, a
crkva sv. Kria namjerno se izgrauje na temeljima prethodne antike
izgradnje. Zastoje u Saloni drugaije, moe se samo nagaati -mogueje
da su Hrvati imali respekt prema ostacima starog grada -meutim, neke
prie o Saloni koje bi izazivale takve reakcije (zazor, strah) nisu sauvane.
Mogue je da nisu na tako velikom, naputenom prostoru mogli organizi rati ivot iole slian onom koji su imali u malim selima na padinama
okolnih brda. Takav je primjer i nekropola na Maklinovu brdu u selu
Kai kod Zadra, gdje su grobovi graeni od donesenog kamena, iako je na
samom lokalitetu postojao rimski graevinski objekt - moda je Hrvate
spreavalo neko vjerovanje vezano uz pogrebne obiaje i zagrobni ivot 122.
Inae, i sama crkva sv. Stjepana podignuta je na ostacima antike arhi tekture123.
Podizanjem crkve sv. Stjepana, odnosno kongregacijsko-memorijalnog
kompleksa, solinsko podruje postaje jedinstveno na hrvatskom prostoru.
ini se da se zbog toga, kao i zbog starosti koju ima Salona na solinskom
podruju, u "salonitanskoj crkvi sv. Petra" 124 godine 1074/5. kruni Dimitrije Zvonimir, i to se mjesto ak pretpostavlja Kninu, u kojem se u njegovo
vrijeme stvara sredite hrvatske drave. ini se da je svijest o snazi
tradicije u Zvonimirovo vrijeme bila u Hrvatskoj definitivno izgraena 125.
6. Opet jaka Neretvanska kneevina

Od kraja 10. stoljea Neretvanska je kneevina opet u sreditu zbivanja
na Jadranu. Napori Mleana na prijelazu tisuljea da ih pokore nisu
urodili plodom, tovie, bili su prisiljeni plaati im danak. Naime, mletaki
kroniar Ivan akon spominje da je, u za sebe nepovoljnom trenutku,
neretljanski vladar nepoznata imena obeao da taj danak vie nee
121
C. Fiskovi, Ruenje i raznoenje solinslh spomenUca, VAHD 53, Split 1952, 197-206.
Beloevi, Kultura, 45.
123
. Rapa ni - D. Je l ovi na, Rev i zija ist ra ivanj a i nov a interp retac ija arhitek ton skog
kompleksa na Otoku u Solinu, VAHD 70-71, Split 1977, 128.
124
125
Vidi. opirnije, I. Goldstein, Uloga ueg i ireg solinskog podruja u ranosrednjoujekovnoj hrvatskoj povijesti, VAHD 85, Split 1994,117-29.
122
394
Slika 35. Crkva sv. Mihajla kod Stona
traiti 126. Neretvani su od kraja 10. stoljea, kao i u manjoj mjeri Hrvati,
napadali graane Zadra koji su u to vrijeme bili mletaki podlonici. Oko
997/8. godine ak su etrdesetoricu zarobili 127.
Kako se o neretvanskim vladarima prve polovine 11. stoljea ne zna
nita, smatralo se da je Neretvanska kneevina tada ve bila dio Hrvat ske128. Meutim, u novijoj literaturi prevladalo je miljenje po kojem
neretvanska samostalnost u to doba nije dvojbena 129 . Prvi neretvanski
vladar 11. stoljea o kojem je sauvan spomen jest Berigoj. On se 1050.
godine pojavljuje kao svjedok, kada sveenik Ivan predaje sebe i bievsku
crkvu sv. Silvestra opatu samostana naTremitima 130, o emu je sastavljena i
isprava. Berigoja sastavlja isprave naziva rex, iako nema nikakvog
dokaza da se on okrunio i da ga se po bilo kojem formalno-pravnom
kriteriju moe tako nazivati - dakle, "kralj". Oito se radi o jakom i
uglednom vladaru koji je sastavljau isprave ulijevao strahopotovanje 131.
Osim toga, isprava dokazuje da je Neretvanska kneevina u to vrijeme
obuhvaala vrlo velik prostor - protezala se dolinom Neretve i Podbiokovskim primorjem sve do otoka Visa i otoia Bieva.
I drugi podaci iz darovnice potvrda su oiglednog sazrijevanja neretvanske politike jedinice. Za razliku od "Pagana" 9. i prve polovine 10. sto ljea, kod Neretvana 11. stoljea potpuno je prevladalo kranstvo. Na
tom se prostoru u l i . stoljeu podiu mnoge predromanike crkve 132 i
logino je da neretvanski vladar bude svjedok pri jednom darivanju crkve.
Osim toga, on je nazoan s pratnjom - dola su i trojica upana, satnik,
zatim i "svi Morjani", to govori o vrlo dobro ustrojenoj vlasti.
U Supetarskom kartularu. zabiljeeno je ime neretvanskog vladara Jakova koji je otprilike u posljednja dva desetljea 11. stoljea zajedno "sa
svojim vojnicima" nazoan jednom prenju i svjedoi pri sporazumu oko
zemljita za gradnju crkve sv. Petra u Selu u Poljicima 133. Osim vojnika-vitezova (milttes), uz Jakova se pojavljuje i rizar, a na dvoru meu dostojanstvenicima postoji i tepica 134.
126
Johannis chronicon venetumVll, 32; Rakl, Documenta, 427.

Johannis chronicon venetum, VII, 31; Raki, Documenta, 425; Opirno, Klai, Povijest,
474 i d.
128
Iz obilne literature valja izdvojiti ii, Povijest, 483: "jamano je oko 1000. Neretljan
ska obla st do la u dr a vnu vla st hr va tskoga kr a lj a i os ta de ota da da lje ka o sa sta vni dio
Hrvatske..."
129
Barada. Dinastiko pitanje, 174 i d.; Klai, Povijest, 474 i d.; Katii, Od Konstantina
Porfirogeneta, u: Uz poetke, 53 i d. Usp., za suprotno miljenje, A. Laui, Pripadnost i uloga
srednjovjekovnih Polica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. Radovi ZHP 22, 1988, 23-48.
130
Tekst vidi u: CD I, 78-9; Klai, Izvori, 53-4.
131
Klai, Povijest, 474 i d.; Goldstein, Titule, 150 i d.; Katii, Od Konstantina Porfirogeneta, u: Uz poetke, 53 i d.
132
Usp., . Rapani, Arheoloka topografijaPaganije, Izdanja HAD 5, Split 1980, 267-70.
133
CD I, 173; Nova k -Skok, Supetarski kartular, 214.
134
Ja k ov, du x M a ri a no ru m p oja vl j u j e se i u l i st i ni i z 1 07 6- 8. go di n e ka o i z a s l a ni k i
opunomoenik kralja Zvonimira {CD I, 170.), iz ega bi se moglo zakljuiti daje neretvansko
podr u je podr e e no hrvatskom vlada r u, a li je vje rodost ojn os t ove ispra ve dvojbe na i nije
ja sno iz koje g je pre dloka e ve ntualni fa lsifl ka t or crpi o p odat ke o Ja kovu i n je govoj tituli
(vidi, komentar - CD I, 170; Katii, Od Konstantina Porfirogeneta, u: Uz poetke, 55).
127
396
-as*=*-v
Slika 36. Crkva sv. Nikole nad Selcima na Brau
Slika 37. Crkva sv. Mihovila na Biokovu kod Igrana
Vrhunac hrvatskog ranosrednjovjckovlja
injenica da su prihvatili kranstvo imala je za Neretvane sline

posljedice kao i za Hrvate u Hrvatskoj: oigledno se otvaraju prema
evropskoj kranskoj ekumeni, prema Jadranu, te se sve vie naslanjaju
na Hrvatsku. Takvi e procesi u kasnijim stoljeima biti logino dokonani
inkorporiranjem neretvanskog prostora u hrvatski politiki (a jo vie
kulturni) krug. Meutim, krajem 11. stoljea oni su svoju politiku vlast
proirili na prostor Poljica, sjeverozapadno od Cetine, ime su preli na
barem dvostoljetni hrvatski teritorij. O tome svjedoi i Supetarski kartular,
a sredinja linost tog dokumenta jest neretvanski vladar Slavac.
7. Normani i kralj Slavac

Dok je Zvonimir sve vie jaao i pripremao se za zadobivanje kraljevske
asti, na Jadranu se pojavljuje nova sila. Bili su to Normani 135. Oni e se
na udnovat i danas jo uvijek neobjanjen nain uplesti u zbivanja u
Hrvatskoj. Normani su se na Jadranu, kao i na drugim morima, bavili
gusarstvom. Iako su u isto vrijeme gorljivo nasrtali na bizantski Dra i
agresivno pokuavali prodrijeti dublje u unutranjost Bizantskog Carstva
- da su mogli ili bi sve do Carigrada - oigledno nisu imali nikakvih
ambicija osvajati dijelove istonojadranske obale. U Hrvatskoj i na moru
oko nje, barem koliko se moe dokuiti iz izvora, eljeli su pljakati i
zarobljavati ljude kako bi potom zaradili novac na njihovu otkupu. Svaka ko im je u prilog ila injenica da su i Hrvatska i okolni prostori doivlja vali gospodarski napredak. Namee se pitanje na koje je u ovom trenutku
teko odgovoriti: koliko je uplitanje Normana u zbivanja na istonom
Jadranu sluajno (naime, ba i u doba prve konjunkture u 9. stoljeu na
istoni Jadran stiu Arapi)? Jesu li se napadai sluajno nali na istonojadranskoj obali i na otocima? Smije Ih se pretpostaviti da su bili privue ni priama o novostvorenom bogatstvu i o vrlo zanimljivim mjestima koja
vrijedi pljakati?
Tako je 1074. godine normanski vojvoda Amiko, inae sa sjeditem u
apulskom gradu Giovinazzu, u blizini Barija "zarobio kralja Hrvatske" 136.
ini se da se ne radi o neretvanskom vladaru Slavcu, kako su neki
historiari smatrali, ve je vjerojatnije daje rije o Petru Kreimiru IV.137.
135
O Normanima iscrpno raspravlja G. Praga, La traslazione di S. Nicolo e i primordi delle
guerre normanne in Adriatico, Archivio storico per la Dalmazia 6, Roma 1931, 2-23; 95-104;
126-39; 232-46. Takoer, Gunjaca, Ispravci i dopune 2, 1-12.
136
Rakl, Documenta, 99; CD I, 107; Klai, Izvori, 66.
137
O problemu Slaveva identiteta - da lije bio neretvanski ili hrvatski vladar, te o tome
ko ga j e Am i ko uh va t i o, r a z vi l a se u h i st or i og r a f i ji d u ga d i s ku si ja i l i t e r a t u r a je n a r a sl a
praktiki do nepreglednosti. Vidi, Barada, Dinastiko pitanje, 175 i d. Barada je prvi razvio
te zu da je Sla vac (ili - ka ko ga na ziva ju neki - Slavi, vidi, argume ntac iju S. Gunja e) bio
neretvanski vladar, a to je tvrdila i Klai, Povijest, 69 i d., 382 i d. Ovim problemima bavio i
Gun ja ca . I sp rav ci i dopune 3, 1- 69, ali u n je govu op se nom raz matran ju ne ma uvje rl ji vih
argumenata koji bi dokazali identifikaciju "hrvatskog kralja" iz izvora sa Slavcem. Kako se u
399
Dodue, u hrvatskim izvorima nema ni aluzije o tome da su Petra Kreimi ra IV. uhvatili Normani, a to ipak nije dogaaj koji bi se tek tako smio
prepustiti zaboravu. Mogue je da se radi o nekom drugom lanu kraljev ske obitelji, iako izraz rexiz izvora ne ostavlja ba previe mjesta kalkulacijama.
Amiko je normanski vojvoda koga je Robert Guiscard porazio 1073.
godine i zauzeo Giovinazzo, pa je nezadovoljni i vjerojatno bitno osiroma eni Amiko morao sreu i bogatstvo potraiti na drugoj obali Jadrana. Za
tako neto nije traio Robertovu dozvolu, niti mu je ona bila potrebna.
Neuvjerljiva je tvrdnja Vilima Apulskog u pjesmi posveenoj slavi Robertova oruja da je uzrok Robertovu podsjedanju Giovinazza bio i taj to je
Amiko pokuao "bez njegova znanja prijei u dalmatinski kraj" 138. Uostalom, Robert se i nije mogao osveivati 1073. godine za neto to e se
dogoditi tek sljedee godine. Bio je to samo dobar izgovor za pjesnika, a u
stvarnosti je Robert ba poticao svakovrsne pljakake i osvajake pohode
svojih podlonika koji su ve generacijama bili naviknuti na avanturu i
borbu - Normani su u Evropi 11. stoljea bili najpokretljiviji, najratoborniji i najbolji ratnici. Nije jasno to se dogodilo s Amikovim zarobljeni kom. Vjerojatno Amiko nije dobio nikakav otkup, jer se o zarobljeniku vie
nita nije ulo (primjerice, da se vratio kui), a ni Normani vie ne
zarobljuju Hrvate.
Normani se ponovno spominju u zbivanjima na istonom Jadranu
prilikom pokuaja osvajanja Raba 1074. godine. Mogue je da se radi o
istim ljudima (dakle, moda i o Amiku osobno) koji su nedugo prije
"zarobili hrvatskog kralja". No, jedno je sigurno -narav oba ta napadaje
slina, gotovo identina. Munjevito su s Apeninskog poluotoka prelazili na
istonojadransku obalu i nastojali u kratko vrijeme postii cilj. Tako su sa
"silnim mnotvom" stigli pod Rab i opsjedali ga, kako kau uda sv.
Kristofora, punih 25 dana, a potom je rapski svetac i zatitnik na udesan
nain obranio svoj grad i otjerao napadae 139.
meuvremenu nisu pojavili niti novi podaci koji bi bacili drugaije svjetlo na ovaj problem, a
nema ni novih, originalnih miljenja, valja ostati pri zakljuku daje Slavac bio neretvanski
vladar - uostalom, tvrdilo se bilo jedno, bilo drugo, u cjelini hrvatske ranosrednjovjekovne
povijesti to je nebitna razlika.
138
Prema D. Preradovl, Tko je bio zasuntielj hrvatskog kralja Slavia, SHP II, 1896,
238. Vidi, o Slavcu detaljno, Klai, Povijest, 381-3.
139 Raki, Documenta, 455-7; L. Margetl, O napadaima iz prvog uda legende o sv.
Kritoforu, Jadranski zbornik 10, 1976-8, 105-18; Isti, Ugarski napad, 75 i d. uloio je velik
trud da bi dokazao kako su napadai na Rab bili zapravo Ugri; polazio je od tekoa u itanju
im e n a n ap a d a a - U nr ag i, U a ra gi , Vagi i t v rd io da j e ne m og u e d a s e p od t im i me n o m
skrivaju Normani iz june Italije. Koliko god razloni bili Margetlevl lingvistiki i drugi
argu menti, opa situacija na istonom Jadranu ne ide u prilog njegovoj tezi: neprijeporno
jest da su tada Normani nazoni na tom prostoru, a da e se Ugri sa znaajnijim snaga ma
pojaviti tek u kasnijim desetljeima. Tako je praktiki nemogue pretpostaviti da su sredi
nom sedamdesetih godina Ugri organizirali pomorske snage koje bi sa "silnim mnotvom"
opsjele Rab. Drugaijim je argumentima Margetleve tvrdnje osporila N. Klai, Jo o prvom
"udu" iz djela Historia sancti Christophori marturis. Jadranski zbornik 12,1982-5, 525- 38,
citirajui i neke tvrdnje G. Praga, La traslazione di S. Nicolo e iprimordi delle guerre normane
inAdriatico, Archivio storico per la Dalmazia 6, Roma 1931, 2 i d.
400
Meutim, tko god daje bio onaj hrvatski kralj kojeg su uhvatili Normani, njegova otmica vie nee ni na koji nain utjecati na daljnja zbivanja.
Normani su se ionako okrenuli drugim prostorima, prvenstveno Istoku,
jer su nakanili osvajati zapadne dijelove Bizanta. Svakako im nije odgova ralo da su se i na Jadranu pokuavale ujediniti snage njihovih protivnika,
jer 1075/6. godine predstavnici Splita, Trogira, Zadra i Biograda obvezuju
se mletakom dudu da "nitko od naih graana nee pozivati Normane ni
druge strance u Dalmaciju" 140.
Normani, dakle, za povijest istonojadranskih obala i hrvatskog prostora
u cjelini postaju sve manje vani, a ovim se dokumentom najavljuje jo
jedan pokuaj Venecije da zadobije vei utjecaj, pa i vlast na istonom
Jadranu, koji e kulminirati zbivanjima potkraj stoljea. Meutim, za
hrvatski je prostor u cjelini mnogo vanije da je gotovo istovremeno s
nastankom ugovora izmeu Venecije i nekih hrvatskih primorskih grado va na hrvatsko prijestolje doao Dimitrije Zvonimir. ini se da je time
zaobien zakonit batinik Petra Kreimira, herceg Stjepan. Ne zna seje li
Zvonimir bio roak Petra Kreimira IV., ali je morao biti plemenita, ako ne
i kraljevskog roda, da bi uope mogao dobiti ugarsku princezu za enu.
Nije iskljueno da mu je pri zadobivanju prijestolja pomogao i brat njegove
ene Jelene141.
8. Hrvatska postaje dijelom visoke politike - Zvonimir

dobiva krunu od pape
Hrvatskog vladara Zvonimira okrunio je u crkvi sv. Petra u Solinu (tako
stoji u ispravi, a po svemu sudei radi se o crkvi sv. Petra i Mojsija) 142 u
mjesecu listopadu 1074. ili 1075. godine papa Grgur VII. za kralja, i to je
prvo, ali i najvanije Zvonimirovo meunarodno postignue 143. Uvid u
tadanju situaciju u Evropi pokazuje koliko je taj in bio istinski znaa jan. U to je doba, naime, spor oko laike ili crkvene investiture (postavlja nje biskupa i drugih crkvenih osoba) bio na vrhuncu 144. Na papinsku je
stolicu bio uzdignut Grgur VII. (1073-1085), podrijetlom Talijan s njemakim imenom Hildebrand. Iako nikada nije vodio vojske da bi promijenio
kartu Evrope, posjedovao je osobine roenog voe i dravnika, pa je i
stoga bio jedan od najveih i najutjecajnijih papa svih vremena. injenica
140
ii, Prirunik, 264-5. CD I, 137-8.

ii, Povijest, 556-7; Opirno o tome raspravlja Ba rada, Dinastiko pitanje, 170-4.
142
O t o n oj l ok a c ij i - L. Ka t i , G d j e s e na la z i k r u ni db e n a ba z il i k a k r a l j a Z v o n i m i r a,
Hrvatsko kol o 23, 1943, 183-92 (Kat i, Rasprave i lanci, 151-63); takoer, Ra pani, Lovre
Kati, 33 i d.
143
U prijepisu Raki, Documenta, 103, stoji godina 1076., ali zapravo je dvojbeno da li se
ra di o 10 74 . i li 1 07 5. g odi ni . Vidi , J . St ipi i , Pi ta nj e g od in e k ru ni db e k r a lj a Zv oni mir a,
Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.
144
Vidi, opirno, Brandt, Srednjovjek ovno doba, 513-29 i ta mo lit.
141
401
jest da je ivot posvetio uzvienim idealima. Njegov sukob s njemakim

carem Henrikom IV. (1056-1106) jedna je od velikih epizoda srednjovje kovne povijesti evropske u kojoj su se prelamala bitna pitanja odnosa
crkve i drave, ali se on ipak svodio na vrlo ivotan problem -na borbu za
vlast i mo145.
Na poetku pontifikata Grgur je ustrajavao u borbi protiv simonije i
enidbe sveenika, ba kao i njegovi prethodnici. Tvrdoglavo su mu se
opirali mnogi biskupi u Lombardiji i Njemakoj koje je imenovao car ili je
to uinjeno s njegovom preporukom. Naime, osjetili su da je ugroena
njihova pozicija, jer se sukob s vremenom usredotoio na kljuno pitanje
- tko postavlja biskupe? Da li to ini car ili papa? Politika je igra trajala
due vremena, pa iako se u jednom trenutku uinilo da Henrik pobjeuje,
papino prokletstvo preokrenulo je situaciju: Henriku su otkazali poslu nost svi u Carstvu, i klerici i laici. Stoga je zimi 1077. godine morao doi u
Italiju, te pred samostanom Canossom tri dana i tri noi s pokajnikim
konopcem oko vrata ekati da ga papa primi. Koliko je to god za Henrika
bilo poniavajue, a za papu znak pobjede, u sljedeem se trenutku stanje
korjeniti mijenja. Henrikovo traenje oprosta papa je morao uvaiti, pro kletstvo je skinuto i Henrik je mogao nesmetano dalje realizirati svoje
planove. Naposljetku je osvojio Rim i postavio protupapu, a Grgur je umro
u progonstvu na normanskom teritoriju u junoj Italiji. No, kasniji su
dogaaji, krajem 11., pa sve do poetka 14. stoljea, kada je papinstvo bilo
jako i utjecajno, oznaili pobjedu Grgurovih ideja.
Tijekom borbe protiv Henrika Grgur je da bi pobijedio nastavio politiku
svojih neposrednih prethodnika, te se povezivao sa svjetovnim vladarima
Evrope. Tako je papa do poetka osamdesetih godina uivao podrku
Poljske (1076. godine Boleslav podrava papu, a protiv Henrika IV., pa ga
papinski poslanici krune za kralja), Duklje (izgleda da knez Mihajlo dobiva
1077. godine potvrdu kraljevske vlasti), Aragona, Navarre i Kastilje, En gleske, Lorraine, Saske, Danske, vapske, Bavarske, Provencea, Normanskog kraljevstva june Italije, te kraljevstva Hrvatske i Dalmacije 146.
Takav odnos s papom uspostavio je i Zvonimir. No, papa je u sluaju
Zvonimira i Hrvatske uinio jo jedan korak - podijelio mu je znakove
kraljevske asti, ba kao stoje takvu ast ukazao i vladarima jo nekih od
spomenutih evropskih drava. Papin izaslanik Gebizon predao je novom
145
A. Tovnbee, A Study qfHistory IV, London 1939, 528, tvrdi da "sudei po uzvlenostl
cilja i po opsegu podviga, Grgur VII. bio je najvei ovjek od akcije u povijesti zapadnog
drutva do tada".
146
N. Klal, Pobjeda reformnog Rima na Jadranu za pape Grgura VII (1073-85), Vjesnik
Historijskog arhiva Rijeke i Pazina 28/1985, 147-202. Takoer, L. Margeti, Meunarodni

poloaj Hrvatske u Zvonimirovo doba. Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku. Vidi i
pregledni lanak, B. Zeli-Buan, Osvrt na neke historiografske zablude o kralju Zvonimiru,
Maruli, god. 22, 1989, 727-31, bez nekih novih elemenata relevantnih za diskusiju; T.
Drezga, Papa Grgur VII i kralj Dmitar Zvonimir, Hrvatska revija 1951-75, 529-51, daje bogat
pregled crkvenih nastojanja za Grgura VTI.
402
kralju znak njegova vazalnog odnosa prema papi - papinsku zastavu, a

potom i znakove kraljevske asti - ma, ezlo i krunu. Sve se to dogaalo
u nazonosti hrvatskog plemstva i sveenstva. U tipino feudalnoj maniri
Zvonimir se obvezuje da e stalno "ispunjavati sve to mu njegova asna
svetost (papa - op. I. G.) naloi". A to znai da e "u svemu i po svemu
uvati vjernost [fidelitas) apostolskoj stolici". tovie, "to god su u ovom
kraljevstvu kako apostolska stolica tako i njezini poslanici odredili ili e
odrediti, to u nepromjenjivo uvati". Sve su te obveze bile ili ve odreene
zakljucima crkvenih sinoda toga vremena 147 ili su openito odgovarale
tada uspostavljanim ugovornim odnosima. Jedanaesto je stoljee vrhunac
procvata feudalizma, drutvenih odnosa kojima je bit feudalni ugovor,
sporazum o uzajamnim pravima i obvezama izmeu vazala i seniora, a
Zvonimir je po svemu bio papin vazal - jvdelis. Svi su tadanji ugovori
nuno morali biti ustrojeni po opim naelima feudalnog prava, ali papa
nije bio senior u svjetovnom smislu rijei. On nije traio ono to su
svjetovni seniori obino traili - ne zahtijeva vojni odred koji bi pod
njegovom zastavom kretao u ratove, ne trai pravo neprijepornih sudskih
ovlasti na Zvonimirovu teritoriju. Uz to to je naelno morao podravati
papinsku politiku moe se zapravo rei da je Zvonimir zadobio papino
seniorstvo prilino jeftino - za samostan sv. Grgura u Vrani, te za 200
bizantskih zlatnika godinje. Osim toga, nema potvrde daje papa uistinu
s tih posjeda i dobivao prihode. Sve te obveze nisu prelazile ono to su i
drugi evropski vladari obeavali papama.
No, ubrzo se pokazalo da Hrvatska od pape kao seniora moe imati
koristi. U listopadu 1079. godine papa u buli nareuje istarskom grofu
Vecelinu da se okani oruja i pokuaja da napadne i zauzme sjeverozapad ne dijelove Zvonimirove drave. Budui da osorski Exultet potvruje vlast
jednog hrvatskog kralja na Cresu (bilo Kreimira, bilo Zvonimira) 148, a
Baanska ploa vlast Zvonimira na Krku, oigledno je papina zatita bila
djelotvorna 149 . Neprijeporno jest da je Zvonimir prvi i jedini hrvatski
vladar ranoga srednjeg vijeka ija je vlast zajamena i na tim kvarnerskim
otocima, koji su barem do ezdesetih ili sedamdesetih godina 11. stoljea
bili pod bizantskom vlau. Bilo kako bilo, Zvonimirovom zavjernicom
papi kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije steklo je bitno drugaiji meunarod ni
poloaj150. Ono je meunarodno priznato, jer je ulo u svjetsku hijerarhiju
kranskih drava koju je, barem na Zapadu, formulirao i odravao papa
krunidbom Karla Velikog za cara 800. godine i kasnijim podjeljiva njem
carskih i kraljevskih znakova drugim zapadnoevropskim vladarima.
147
Usp., ii, Povijest, 558- 66.

A. Badurina, Osorski evanelistar. Izdanja HAD 7, Za greb 1982, 201-5.
149 prijedlozi itanja teksta s ploe objavljeni su na raznim mjestima (primjerice, ii,
Prirunik, 135-8), najnovije vidi: Klai, Povijest, 378; anjek, Crkva, 139-40; J. Bratuli, O
telastu Baanske ploe, Kai 25, Split 1993, 421 -6.
150
L. Ma r ge t i , M e u na rod ni p ol o a j Hrv a t sk e ok o 10 7 5. go di n e , Z b or ni k P r a vn og
148
fakulteta u Rijeci, 6/1985, 97-110.
403
Zvonimiru su, dakle, kraljevski znakovi stigli od autoriteta ija je snaga u

tadanjoj Evropi bila neporeciva, jer je pontiflkat Grgura VII. bio jedan od
vrhunaca papinske moi i vlasti uope. ini se da su takvi potezi imali
odjeka i u irim slojevima; naime, na oltarnoj pregradi u crkvi sv. Martina
u Zlatnini vratima u Splitu spominje se papa Grgur - oito je da se radi o
Grguru VII. To je jedini papa ranoga srednjeg vijeka kojem se na hrvat skim kamenim spomenicima na taj nain izraava potovanje.
Crkva je posveena sv. Martinu, Bogorodici i papi Grguru:
HOC IN TEMPLO PATROCINIAIN HONORE BEATI MARTINI AC
GENITRICIS D/E/I MARIE S/ANCTI/Q/UE G(REGORII) P(A)P(AE)
U sljedeih trinaestak godina Zvonimirove vladavine, do njegove smrti,
ne zbivaju se neki vaniji dogaaji, odnosno o tome to se zbiva u hrvat skom kraljevstvu relativno se malo zna. Budui da su vijesti iz Hrvatske
od 9. do 11. stoljea dobrim dijelom bili podaci o sukobima i ratovima,
manje informacija iz razdoblja Zvonimirove vladavine moe se tumaiti i
vjetom hrvatskom politikom koja je uspjela izbjei sve ratne opasnosti.
Takvu konstataciju potvruje i injenica da se nita loeg nije dogodilo ni
poetkom osamdesetih godina kada su u pomo Normanima (vojvodi
Robertu) u ratu protiv Bizanta, odnosno u bici oko Krfa, pristigli Dubrov ani i "estim bacanjem strijela prekrili more", a "vojvoda je lae iz Dalmacije postavio zbijeno" 151. No, sve to nije ni na koji nain destabiliziralo
stanje u Hrvatskoj.
ini se da su gradovi Gornje Dalmacije [junih dijelova obale) bili pod
stalnim pritiskom Normana i openito ugroeni bizantsko-normanskim
borbama, ali su sjeverniji dijelovi istonog Jadrana ivjeli u miru. Bez
nasilnih i naglih promjena tim podrujem ovladava hrvatski kralj, jer su
hrvatsku vlast prihvatili neki priobalni gradovi, kao Osor i Krk.
Opem smirivanju prilika pridonosi vjerojatno i smirivanje crkvenih
sporova, jer je nakon rimske sinode 1074. godine papa u Hrvatsku uputio
izaslanika Girarda iz Ostije. On predsjeda sinodom na kojem se, ini se,
okonava opreka izmeu pristaa reforme i protureformnog pokreta.
Crkvenoslavenska liturgija i popovi glagoljai rehabilitirani su, a uspo stavljena je i u 10. stoljeu ukinuta ninska biskupija. Splitski nadbiskup
Lovro potom je sveano posvetio Formina, novoizabranog ninskog
biskupa. Lovro je bio smatran "sivom eminencijom" svih crkvenopolitikih
zbivanja u Hrvatskoj i oko nje, te neposrednim Zvonimirovim pomagaem.
Nastojanjima te dvojice, a po opim naelima politike Grgura VII., stvarani
su u drugoj polovini 11. stoljea temelji novih religioznih i drutvenih
odnosa u Hrvatskoj.
Iz kartulara samostana sv. Stjepana sub pinis (pod borovima) poznato
je da je Zvonimir imao sina Radovana 152 , ali taj je, sudei po rijeima
151
152
404

Slika 38. Crkva sv. Martina u Zlatnim vratima Dioklecijanove palae
Tome Arhidakona, umro prije svoga oca ("umro je kralj Zvonimir i nije
ostavio nijednog nasljednika od svoga potomstva") 153. Daje bio iv, svakako
bi borba oko nasljedstva poprimila bitno drugaiji tok, ako bi do nje
uope i dolo.
9. Zrelo kransko drutvo

U HR LJPD opisuje se Zvonimirovo doba na sljedei nain: "I osta
kraljem Zvonimir, koji poteni kralj, sin dobroga spomenutja (kralja
Kriimira), poe crikve veoma tovati i ljubiti. I poe dobre pomagati, a
progoniti ale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zalih nenavijen, jere ne
mogae zla viditi ... i za dobroga kralja Zvonimira bie vesela sva zemlja,
jere bie puna i ureena svakoga dobra, i gradovi puni srebra i zlata. I ne
bojae se ubogi da ga iziji jaki, ni sluga da mu uini nepravo gospodin, jere
kralj svih branjae, zato ni sam prezpravedno ne posidovae, tako ni
inim ne dadie. I tako veliko bogacvo bie, tako u Zagorje, kako u Primor je, za pravednoga kralja Zvonimira. I bie puna zemlja svakoga blaga i bie
vee vridna ureha na enah i mladih ljudih, i na konjih, ner i nada sve
imanje. I zemlja Zvonimirova bie obilna svakom raskoom, ni se nikogar
bojae, ni jim nitko mogae nauditi..." 154.
Budui da je pisac HR ivio otprilike 400 godina nakon Zvonimira, on
zasigurno nije znao to se za Zvonimirove vladavine uistinu dogaalo,
nego se u opisu rukovodio opom predodbom o tome kako bi moralo
izgledati "zlatno" doba. I pri tome oigledno nije pogrijeio. "Zrelo kran sko drutvo", obiljeeno kontrolom crkve na svim podrujima drutvene
aktivnosti, upravo je sazrijevalo i dozrelo za vladavine Petra Kreimira IV.
i jo vie Dimitrija Zvonimira, koji jo obilatije daruje crkve i povezuje se s
papom. Radi se uistinu o dobu bogaenja crkava i relativnog obilja zlata i
srebra, a kranstvo je ulo u svaki kutak Hrvatske, postalo dio svakodnevice svih Hrvata. Primjerice, nema ni jednog veeg starohrvatskog
naselja na moru ili u neposrednom zaleu u kojem izmeu 9. i poetka 12.
stoljea nije sagraena ili obnovljena barem jedna crkva 155. Drutvo "pravednosti", drugim rijeima vladavina po opim kranskim naelima, koju
s toliko mate i neposredne jednostavnosti opisuje HR ("...i poe dobre
pomagati, a progoniti ale ... i ne bojae se ubogi... kralj svih branjae..."),
u nekoj se mjeri uistinu i ostvarivalo u doba Zvonimira 156 . Zvonimir je
153
Toma, Kronika, 55.

ii, LJPD, 412-4; Klai, Izvori 71. Ovakav opis zapravo je ope mjesto mnogih pria
i pjesama, jo od Hesioda (8. stoljee pr. Kr.), pa sve do rimskih pjesnika Vergilija, Tibula i
Ovidija. Ovaj posljednji je u pjesmi "Doba svijeta" naveo zlatno, srebrno, mjedeno i eljezno
doba koja zapravo znae postepeno moralno propadanje ovjeka od potpune nevinosti pa do
najvee pokvarenosti - vidi, D. Sabado -Z. Zmajlovi, Anthologia Latina I, Zagreb 1975,
121-4.
155
Jelovina, Glavne znaajke, 31.
156 pj a O m posebno inzistira J. Ricov, Zvonimir - dobri kralj Hrvata, Obnovljeni ivot 1 -1,
45, Zagreb 1990, 78-89, ali bez novih injenica ili pogleda.
154
406
kraljevao "pravilno i dobro", stoje bilo sukladno ciljevima svake kranske

drave koja se morala ravnati po Augustinovim rijeima: "Bez istinske
pravde nema drave"157.
Postoje odreeni podaci o tome kako su suvremenici opisivali tadanje
drutvo. U tekstu Zvonimirove zavjernice tvrdi se daje dolo do Zvonimi rova "zajednikog i slonog izbora od strane itavog sveenstva i naro da"158, pri emu te dvije drutvene grupe predstavljaju cjelokupno stanov nitvo. Ili, HR LJPD opisuje drutvo Zvonimirova doba isto tako u suoavanjima dviju grupa: "Ne bojae se ubogi da ga izji jaki, ni sluga da mu
uini nepravo gospodin..." Ovakvi su nazori sukladni ranosrednjovjekovnom nazoru o funkcioniranju drutva po dualistikoj shemi po kojoj se
drutvo dijeli, ve prema izboru pisca, na svjetovnjake i klerike, na mone
i slabe, bogate i siromane, a zapravo im je svima zajedniko shvaanje da
manjina u drutvu monopolizira svu mo 159.
Zahvaljujui tada nastalom Supetarskom kartularu. vrlo je dobro poznat
kraljev dvor, njegovi upani i dvorski suci. upanije, odnosno upani kao
predstavnici kraljevske vlasti bili su tada osnovica upravljanja. Na Ba anskoj se ploi spominju Desimir upan Krbave i Martinac upan Luke,
a poimence su poznati i upani Nina, Sidrage, Bribira 160. Meutim, bilo je
to ve doba promjena, kada se ranosrednjovjekovni sustav upanija,
opisan u DAI Konstantina Porfirogeneta, nezaustavljivo razgraivao. S
jedne strane, pojavljuju se vijesti o novim upanijama -Likoj, Krbavskoj
i Kliskoj 161 , a s druge, tada vlast poinje postupno, od upana i vladara
narodne dinastije, stvaranjem i jaanjem feudalnih odnosa, prelaziti u
ruke sve monijih feudalaca (koji su istovremeno mogli biti i upani). ini
se da je, primjerice, oko 1080. godine Zvonimir udao ker Klaudiju za
Vinihu iz roda Lapana, te mu pri tome podaruje Karinsku upaniju, to
je bjelodan dokaz stvaranja feudalnih odnosa 162. Osim toga, juni i jugoistoni dio upanije Sidraga izdvojen je osnivanjem zajednice nobila Lu kog ili Ostrovikog knetva, a vranski je distrikt postajao sve samostalniji,
kao posjed samostana sv. Ivana u Biogradu (kasnije nazvan Rogovski) 163. U
14. i 15. stoljeu rastrojeno je bilo i nekadanje jedinstveno podruje
Kninske upanije, jer je bilo podijeljeno na etiri distrikta: Campus Perti,
Oprominje, Unaice i distrikt grada Knina 164. Ranosrednjovjekovna upanijska podjela hrvatskih zemalja uglavnom nije nadivjela vremenski
okvir ranoga srednjeg vijeka, pa je i po tome kraj 11. stoljea prijelazno
razdoblje. Meutim, takva upanijska podjela ipak je umnogome utjecala
157
158
159
160
161
162
163
De Civitate Dei, XIX, 21.

Klal, Izvori, 68.
J. Le Goff, Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd 1974, 303- 4.
Novak -Skok, Supetarski kartidar, 294.
Novak -Skok, Supetarski kartular, 224.
Rakl, Documenta, 146, a cijeli dokument u: CDXIII, 69; Usp. i Klai, Povijest 392-4.
F. Smlljani, Teritorij i granice sidrake upanije u srednjem vijeku, Biogradski zbor
nik 1, Zadar 1990, 332.

164
F. Smlljani, Teritorij i granice kninske upanije u srednjem vijeku. Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru 27, Zadar 1987/8, 135-49.
407
na kasnije tijekove hrvatske povijesti. Zahvaljujui i njoj, ojaali su lokalni

centri moi, stvorene su veze izmeu pojedinih dijelova hrvatskog terito rija te se oblikuje "prvi hrvatski kulturni pejza" 165.
O dobrom funkcioniranju drave svjedoi i ishod spora izmeu osnivaa samostana sv. Petra u Selu, Splianina Petra Crnog i kliskog upana
Streze. Sudom je predsjedao kralj Zvonimir koji je, unato injenici da mu
je Streza bio ujak, presudio u korist Petrovu 166.
U dokumentima koje u l i . stoljeu izdaje hrvatski vladar vrlo se esto
spominju biskupi kao njegovi savjetnici ili kao svjedoci pri vladarevim
darivanjima 167 , ega u 9. i 10. stoljeu nema. Iako je nesporno da u
[
hrvatskom drutvu 11. stoljea drava i njezina crkva tijesno surauju,
!
direktno sudjelovanje biskupa u vlasti ipak nije posve dokazano, jer se u
j
ovim dokumentima uglavnom govori o darivanjima svjetovnih vlasti ili
j
osoba crkvi, pa je logino da crkvena osoba bude tom inu i nazona 168.
\
Teokratsko se drutvo u Hrvatskoj stvaralo postupno. Kada je taj
proces poinjao, u 9. stoljeu, ve je odnos izmeu crkve i drave u
glavnim crtama u zapadnom kranstvu bio rijeen. 169 Reformni pokret u
crkvi u l i . stoljeu nije bitno izmijenio ingerencije bilo jedne, bilo druge
strane; ini se da svjetovna vlast u Hrvatskoj nije kod popunjavanja
biskupskih stolica stekla onu mo koju je zadobila na romanskom i
germanskom zapadu tijekom borbe za investituru - razlozi tome su u jo
relativno nerazvijenim feudalnim odnosima 170. Katolika je hijerarhija na
hrvatskom prostoru bila uspostavljena najkasnije do splitskih sabora
925. i 928. godine. Papa je jo Branimiru, a potom i Tomislavu, priznao
vlast u hrvatskoj dravi, ali drava je, sa svoje strane, obvezana da ne
pravi smetnje apostolskom djelovanju crkvene hijerarhije. Hijerarhija od
luuje o bogoslunom jeziku, ima vlastito sudstvo, samostalno raspolae
vlastitom imovinom. ini se daje u to vrijeme stvorena ona poznata sloga
izmeu crkve i drave - concordia inter sacerdotlum et imperium 171.
|
Hrvatski su vladari priznavali rimski primat: kako Branimir, tako i

Tomislav, Petar Kreimir IV. i Dimitrije Zvonimir 172. S druge strane, kada
su papinski poslanici dolazili u Hrvatsku, oni su svjedoili pri vladarevu
obnaanju njegovih dunosti 173. Tako je crkvena hijerarhija u Hrvatskoj
upravljala crkvom samostalno, pa se, tovie, dogaalo da i svjetovnjaci
165
Ovd je je para frazira n nasl ov znan stve nog skupa o hr va tskom ran os rednjovje kovl ju
koji je u listopa du 1992. godine odr an u Za gre bu.
166
Novak - Skok, Supetarski kartular, 224; Cartidanj, 74-5.
167
Primjerice, Raki, Documenta, 66, 68, 72.
168
169
Raki, Nutarnje stanje, Rad 91, 159 i d.
170
171
J. Lui, Quelques traits caracteristiques dans les rapports entre Veglise et Vetat dans
la Croatie auXe siecle, estratto da: Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split dei secc.
X-XI, Padova 1982, 216-7.
172
Vidi, primjerice, Raki, Documenta, 187 i d., 206 i d.
173
Raki. Doc umen ta , 52 , 119, 1 21, 13 2; Ra ki, Nu ta rnje stanje, Ra d 91 , 160 i d.
408
potpadnu pod crkveni sud. Bez obzira na to stoje problematino je li se ta

odredba uope provodila i mogla provoditi, injenica jest da crkveni sabor
u Splitu 1061/2. godine odreuje kaznu izopenja i kanonike pokore za
svjetovnjake koji bi poinili nasilje nad biskupom, sveenikom ili
klerikom174. Na crkvenom se, pak, saboru odranom u Splitu 925. godine
odreuje kazna za umorstvo "prvaka provincije" i vlastitog gospodara 175.
Crkva zasigurno ne bi to ni spominjala da poinitelji zloina uistinu nisu
potpadali pod njezinu sudbenost. Prvi prijestup krio je privilegium canonis koji je sveenik uivao, a umorstvo se smatralo krenjem zakona
udorednosti iji je glavni branitelj bila, po vlastitu uvjerenju, sama
crkva176.
Na poznatim osnovama ustrojen odnos izmeu crkve i drave omogua vao je i da vladar uspije organizirati vlast na relativno skladan nain,
umnogome nalik na napredne drave zapadnijih dijelova Evrope.
J 0. Organizacija kraljevske vlasti

Dobro ustrojen sustav vladavine pretpostavljao je i stvarno ili samo
fiktivno sudjelovanje u vlasti i openito u odluivanju veeg broja ljudi.
:
Jo u Analima franakog kraljevstva za 821. godinu stoji da po smrti
'
Borninoj "na molbu naroda (petente populo) i uz carev pristanak za njego
va nasljednika bi postavljen ... Vladislav" 177, pri emu izraz "molba (trae;
nje, zahtijevanje? -op. I. G.) naroda" oito kazuje daje, barem formalno,
]
u dalmatinskim dijelovima Hrvatske odran narodni sabor na kojem je
[
zatraeno ustoliavanje novog kneza. Tako Zvonimir tvrdi da je u kraljev?
sku ast uveden "nakon zajednikog i slonog izbora itavog sveenstva i
!
naroda" 178 , a njegov nasljednik Stjepan II. u toj je tvrdnji jo detaljniji:
I
"Kada me je dakle pravednost Boja svojom blagou, uz odobravanje svih
plemia Hrvatske i Dalmacije, podigla na kraljevsko prijestolje otaca,
djedova i pradjedova, poeli su se odasvud skupljati pred nama - kao to
je to obiaj kod vladara - svi plemii i skupine priprosta naroda i drugi
t
upravitelji crkava i samostana zbog pokrenutih parnica ili potvrdnica ili
;
zbog zajednike koristi naeg kraljevstva" 179 . Dakle, poto je jedna ua
drutvena skupina obavila izbor Stjepana II. za kralja, odrana je narodna

1
skuptina. Takva skuptina nije nikakva osebujnost hrvatskog prostora;
\
one su se odravale i u drugim slavenskim zemljama - Rusiji, ekoj,
!
Poljskoj, medu polapskim Slavenima 180, a na njima su izabirani kraljevi.
174
175
176
177
178
179
180
Klai, Izvori 59.

Raki, Nutarnje stanje, Rad 91. 163 i d.
Rakl, Documenta, 103; Klai, Izvori, 68.
Rakl, Documenta, 148; ii, Prirunik, 287-8; Klai, Izvori, 81.
Raki, Nutarnje stanje, Rad 91, 146- 9.
409
Tekst u kojem se prilino detaljno opisuje, izmeu ostalog, i krunidba

nekog vladara jest Ljetopis Popa Dukljanina. Kao izvor on je openito vrlo
nepouzdan i najvei broj podataka iz LJPD nemogue je smjestiti u odreeno vrijeme, a ponekad ak ni odrediti mjesto na kojem su se ti dogaaji
odvijali. 181 U LJPD opisana je istovremeno krunidba kralja Svatopluka
-Svetopelega -Budimira, pokrtenje Hrvata i crkveni sabor, pa je jasno da
se svi ti dogaaji nisu mogli odvijati paralelno.
No, ipak je mogue iz teksta iitati informacije o narodnim skuptina ma koje su se odravale i u Hrvatskoj, jer u tekstu o saboru u LJPD ima
mnogo podataka koji se openito poklapaju sa svjedoanstvima drugih
izvora, ve spomenutih u ovom poglavlju. Tako je hrvatski kralj Budimir
-Svetopeleg odluio da zemlju uredi i da joj da dobre zakone, pa, po HR
LJPD, najprije "skupi sve starce i mudrace gospodstva svoga" (u latinskom
tekstu - omnes sapientes regni sui) 182, dakle, sazvao je jedno ue vijee
vjerojatno "djedova", "upana" i pripadnika drugih plemikih porodica (ne
govori se o "plemiima" - nobiles, to bi moglo ukazivati na to daje predaja
nastala prije 11. stoljea kada se taj pojam tek poeo afirmirati). Pozvani
su zamoljeni "da bi (tko) o boljemu redu pomislio i tomu da se najde nain
k volji i misli kraljevi" 183. Potom "kralj zapovidi, da se vas puk zemlje
njemu podlone skupe na polji hlivanskom" (tune rex iussit congregari in
eadem planitie Dalmae omnes populos terrae et regni sui). Taj se sastanak
u Hrvatskoj redakciji, dakle u tekstu napisanom u 14. stoljeu ili ak
kasnije, zove "shod", a u latinskom synodus. Trajao je dvanaest dana.
Na njemu "s voljom svega puka posvetie kralja i potvrdie u kraljev stvo, i svim zemljam, ke pod njim bihu, zapovidie posluh i volju kraljevu
i ostatka njegova ... uinie arhibiskupe i biskupe, i posvetie jih, i
razdilie jih po gradovih" -jednoga nadbiskupa splitskog, drugog dukljanskog. "Crikvene i duhovne stvari naredivi... naredie gradovom i mistom
zakone ... i svim zemljam mejae ... i svakomu mistu postavie bana ... i
oni da uine kneze od svoga kolina; i uinie satnike i te satnike uinie
svake zemlje ljudi ... i da budu satnici s banom puku suditi". Kada je
vijeanje zavreno, svi se "voljom kraljevom razajdoe i pojdoe domom".
Dakle, na skuptini na kojoj sudjeluje "vas puk zemlje" predmetom
skuptinskog vijeanja bili su svi dravni poslovi, odnosno, ona je bila
"organ zakonotvorni, upravni i sudstveni ciele zemlje" 184.
U HR LJPD opisano je i kako kralj "Zvonimir zapovidi po sve kraljevstvo
svoje, da bude skupina i sa shodom u petih crikvah na Kosovi" 185 .
injenica jest da se ovdje upotrebljava i izraz "skupina" i "shod", stoje
moda podatak o tome kako su Hrvati nazivali ta saborovanja. Vezivanje
"skupine" uz stvarni lokalitet - Kosovo polje kod Knina koji se u drugoj
181
Vidi, str. 297-301.

Moin, LJPD, 50-1.
183
Opirno o ovome raspravlja Rakl, Nutarnje stanje. Rad 91, 149-50.
184
Raki, Nutarnje stanje, Rad 91, 150.
185
Moin, LJPD, 67-8.
182
410
Vrhunac hrvatskog ranosrednjoy|ekovlja
polovini 11. stoljea afirmira kao istinsko sredite hrvatske drave -jo je
jedan dokaz da su se takvi zborovi uistinu odravali. Meutim, kada je, po
predaji zapisanoj u HR LJPD, Zvonimir pozvao Hrvate u kriarski rat za
oslobaanje Kristova groba i drugih svetih mjesta, oni su se razljutili i
ubili ga. Iako je Zvonimirova nasilna smrt samo legenda nastala tijekom
vremena, vjerojatno tek u 14. stoljeu 186, ini se da u ovom tekstu do
izraaja dolazi injenica daje postojala mogunost da se na tim "skupinama" ne odlui i ne odvija sve kako su eljeli hrvatski vladar i njegova
svita. U svakom sluaju, idilian opis sabora na "hlivanskom polju" kakav
nudi LJPD treba uzeti s prilino rezerve.
U ve spomenutom dokumentu koji je izdao Stjepan II., zatim u LJPD
ali i u drugim izvorima druge polovine 11. stoljea, pojavljuje se odreena
skupina koja se postavlja izmeu kralja i "skuptine". U Stjepanovoj
darovnici spominju se plemii koji odobravaju njegov izbor (nobilibus
collaudantibus)187, u LJPD govori se o "starcima i mudracima" 188. Petar
Kreimir 1069. godine u darovnici za Maun 189 tvrdi da se u Ninu nalazi
zajedno s "naim upanima, kneevima (comitibus) i banovima te kapelanima naeg kraljevskog dvora". ini se da ovaj izvor otkriva tko se zapravo
nalazio u tom tijelu, koje Raki naziva "vijee" 190.
Odnos izmeu ove dvije institucije u Hrvatskoj nije jasan: o tome
nedostaju podaci. ini se da se vijee sastajalo mnogo ee 191 te daje s
vremenom posve umanjilo znaenje skuptine da bi se konano one i
prestale sazivati. Ve je tako bilo u l i . stoljeu, a uznapredovali proces
feudalizacije u kojem se drutvo jasno dijeli na stalee konano e skup tinu kao tijelo "itava naroda" uiniti beskorisnom i suvinom.
Ipak, bilo je poslova koje je kralj obavljao posve sam; on je osobno i
neposredno obnaao vrhovnu dravnu vlast. Gdje god se naao, sudovao
je, rjeavao sporove, izdavao odredbe, podavao milost. Njemu su dolazili,
kako kae Zvonimir, "zbog stvari koje su im bile ugodne i zbog razloga
neophodnih"192. Vladar je mnogo putovao: Trpimir je boravio u Klisu 193,
Petar Kreimir IV. bio je u Biogradu, ibeniku i Ninu 194, Zvonimir u
Solinu 195 i mnogim drugim mjestima. Hrvatski vladar je i osoba koja
sklapa mir: tako dud Petar sklapa mir s Mislavom 196, Domagoj s dudem
Ursom I. Badoerom197, a Drislav nudi mir Petru II. Orseolu198.
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
198
Vidi, str. 430 i d.

Moin, LJPD, 50.
Raki, Documenta, 72; CD I, 113-4.
411
Sauvani dokumenti doputaju vrlo preciznu rekonstrukciju naina na

koji je kralj vladao 199. Na sam Uskrs 1070. godine, 4. travnja, doao je
Petar Kreimir IV. u Suhovare kod Zadra, a s njim su ili stigli ili su ga u
Suhovarama doekali ovi upani: bribirski rmnik, poljiki Dalica, luki
Kuzma, sidraki Mutimir, ninski Desina, zatinjski Vilina, zastoborski
Jakobica. Bili su tu, kao savjetnici, i tepica Bolan, djed Ivan, posteljnik
Budic, psar Tolimir, dvornik Vitomir. Pred njega je stupio izvjesni Radovan
te mu razloio svoj prijepor zbog odreenog posjeda s lukim upanom
Veemirom i tepicom Boleslavom. Doveo je i svjedoke: gradika Pribigoja, Hrvatina, Celodraga, Dragovita, Dobrogoja i Negovana. Radovan je
pred svima upitao kralja je li istina daje on poklonio tu zemlju spomenu tim ljudima, a kralj mu je odgovorio da nije. Da bi se sve utvrdilo, kralj je
poslao na lice mjesta sokolara Aprica. Postoje i to obavljeno, prezbiter i monah
Adam sastavio je ispravu kojom je vlasnitvo Radovanu i pismeno potvreno200.
11. Bogatstvo i zrelost - mogunosti raznolikog stvaralatva i

mnogostrukih interesa
Dualizam jezika i pismenost
Mnogi podaci navedeni u posljednjem poglavlju svjedoe o tome kako
se za Zvonimirove vladavine hrvatska drava izgraivala i organizacijski
jaala. Od polovine 11. stoljea, a prema kraju stoljea sve ee, poinju
se u izvorima pojavljivati titule dvorjanika na hrvatskom jeziku. Kada se
te funkcije uspostavljaju, a to je moglo biti i prije Kreimirova i Zvonimirova vremena, dunosti ljudi koji ih nose bit e istovjetne s imenom: "postelj nik" se brinuo za kraljevske odaje, "vinoto" se brinuo oko kraljevskog
stola, "dvornik" i "vratar" bili su dvorjanici, "sokolar" i "psar" vodili su
brigu o sokolima i psima, "volar" o kraljevskoj stoci, a "scitonosa" je morao
nositi kraljevski tit i drugu vojnu opremu 201.
Meutim, posao ljudi koji nose ove titule s vremenom prerasta iz
obinog pomonikog, dvorjanskog u vane uloge u dravnoj hijerarhiji, a
to je ve i te kako prisutno u izvorima druge polovine 11. stoljea. U
ispravi Petra Kreimira IV. za posjed Diklo iz 1062. godine spominju se
"tepica", "ded", "posteljnik", "volar" i "vinoto" 202. Tako su Kreimir i
Zvonimir imali mnoge pomonike, te relativno jak i velik dvor koji je
skladno obavljao sve obimnije dravne poslove. To su nedvojbene potvrde
kako se vladarski stan ili skromna kua od suhozida, kakva je vjerojatno
bila odmah po doseobi, u duem razdoblju pretvorio u kompleks od vie
prostranih kamenica u kojima bi, osim hrvatskog vladara, obitavala i
njegova pratnja i ratnika druina, pomonici, dvorjani i sluge.
199
200
201
202
412

Dokument prepria va i Raki, Nutarnje stanje. Rad 99, 82-83.
Opirno o titulama: usp. Raki, Nutarnje stanje. Rad 70. 152-3; ii, Povijest, 671-2.
Raki, Documenta, 62; Klal, Izvori. 56.
"Tepica" je bio dvorjanin, nositelj nekog znaka kraljevske vlasti, te je u

kraljevo ime sudio. Prvi put se spominje 1059. godine, a potom do kraja
stoljea vrlo esto 203. Spominje se i na natpisu Ljubomira tepice u crkvi
sv. Petra u Klobucu, datiranom oko godine 1089. Ta titula prisutna je i
na bosanskom i na srpskom dvoru u 13. i kasnijim stoljeima.
Dad, ded - "djed" kao titula spominje se samo na hrvatskom dvoru i ni
na jednom drugom slavenskom (kasnije postoji "djed" kao funkcionar u
crkvi bosanskoj). Nositelj te titule, koja se spominje od 1062. godine, bio
je moda organizator svih poslova na dvoru; ini se, dakle, da ta titula
odgovara maior domusu, majordomu, nadgledniku, nadzorniku. Mogue
je da se, s druge strane, radi o nekom narodnom, dravnom dostojanstve niku koji bi zbog svoje starosti bio neke vrste savjetnik ili kontrolor.
Sudei po redu po kojem se navodi meu hrvatskim dostojanstvenicima
"djed" nije bio posebno istaknuta linost 204. Doputeno je pretpostaviti da je
posao "djeda" evoluirao od prvotno nadglednikog do savjetnikog 205.
"Satnik" (selnicus, sednicus) bio je opinski inovnik, vjerojatno zaduen za odravanje reda i mira na manjim prostorima i nad manjim brojem
ljudi. Po Hrvatskoj redakciji LJPD (konano napisanoj u 15/16. stoljeu)
"satnici bie nad stotinu ljudi, i te satnike uinie svake zemlje ljudi ... i
da budu reeni satnici s bani puku suditi ..." 206 Etimologija rijei je jasna:
"satnik" dolazi od "stotnik". "Tihan satnik" pojavljuje se ve 1050. godine
na Bievu u pratnji neretvanskog kneza Berigoja koji predaje u vlasnitvo
crkvicu samostanu sv. Marije na Tremitima 207 , a potom se s titulom
"satnik" spominje vie osoba sedamdesetih i osamdesetih godina 11.
stoljea208. Osim svih ovih primjera, postoji ijedan iz 1018. godine 209.
Vjerojatno rije Serenico valja itati kao satenico, to oznauje ast izvjesnog Godostra koji predstavlja opinu Beli na Cresu. Prema tome, ini se
daje "satnik" mogao biti i osoba na elu hrvatske opine, kao stoje prior
na elu biskupskog grada 210.
203
Raki, Documenta, 52, 53, 62, 81, 82, 98, 106, 113, 117. itd. Klai, Izvori 56, 80, 81.
Vidi, Maurani, Pravno-povijesni rjenik, 1446-8. L. Margeti, Znaenje i porijeklo rijei
tepija i dad, ZRVI 17, 1976, 55-64, smatra da "tepica" - "tepija" dolazi od "topoteretes",
titule za visokog bizantskog vojnog funkcionara.
204
Raki, Documenta, 62, 73, 80, 82, 84, 93, 96; Klai, Izvori 56; Maurani, Pravno-po
vijesni rjenik, 244-6; Smiiklas, Povijest, 272-4.
205
L. Margeti, Znaenje i porijeklo rijei tepija i dad, ZRVI 17. 1976, 58 i d., smatra da
)e "dad" - "djed" zapravo junoitalskog podrijetla - od tamonje titule duddus, ali izneseni
argumenti nisu pretjerano uvjerljivi.
206
Moin. LJPD, 52.
207
Vidi, Codice diplomatico del monastero benedettino di S. Maria di Tremiti (1005-1237),
ed. A. Petrucci, Istituto storico italiano per il Medio Evo, Fonti 98, Roma 1960, No. 42; Klai,
Izvoru 53-4.
208
Raki, Documenta, 80, 82, 84, 90, 95, 98, 128, 131, 134, 144; Vidi i Maurani,
Pravno-povijesni rjenik, 1288-9. Satnik imenom Tihan je u pratnji neretvanskog vladara
Berigoja 1050. godine -vidi, CD I, 79.
209
Raki, Documenta, 35 - Raki tvrdnju o toj ispravi kao lanoj mijenja u Raki,
Izpravalc k mojoj raspravi 222-3, i smatraju vjerodostojnom.
210
Usp. Klai, Povijest, 330, bilj. 174.
413
Dvaput spomenut "gradtak" (gradtik, gradik) u ranom je srednjem

vijeku zasigurno bio zapovjednik grada 211, a kasnije je ovaj termin oznaavao nieg gradskog slubenika, bojnika i straara.
U falsifleiranoj Kreimirovoj ispravi iz 950. godine 212, zatim u Kreimirovoj ispravi iz otprilike 1066/7. godine 213, pa Zvonimirovoj prije 1080.
godine 214 pojavljuje se titula ricear, koju su neki istraivai preveli kao
"ubrusar", neki oznaili kao borca koji za svojega gospodara dvobojem
odluuje o ishodu parnice 215, a neki pak kao uvara odjee (od riza
-"odjea")216. Vjerojatnije je, meutim, da se radi o "rizaru" ili "rizniaru",
osobi koja bi bila nadlena za vladarsku riznicu 217.
Titula "posteljnik" u drugoj polovini 11. stoljea istisnula je latinski
naziv iuppanus camerarius, a ovaj je pak istisnuo cubicidariusa. Osim to
je ureivao kraljevu postelju i druge odaje, posteljnik se posebno morao
brinuti za cameru, tj. za Jiscus, aerarium 218. Nije sluajno da se "posteljnik" u izvorima pojavljuje upravo u vrijeme kada se hrvatsko drutvo
ubrzano razvija. Posteljnik je u pravilu uz vladara, a injenica daje Budic
obnaao tu dunost najmanje 8-9 godina (prvi se put spominje 1062., a
posljednji 1070. godine) potvruje da se radi o vanoj i povjerljivoj
osobi219.
Sokolar je bila osoba (zajedno sa psarom) koja se brinula za organizaciju kraljeva lova i za rekvizite - posebice, naravno, za sokolove. Meutim,
jedini sokolar koji se spominje, imenom Apric, dri tu slubu barem od
1070., pa tijekom sedamdesetih godina 220, a bavi se i drugim poslovima.
Petar Kreimir IV. alje Aprica da izvidi stanje u sporu oko posjeda u
Suhovarama kod Zadra, on posjeduje i zemlju u Jelanima i, napokon,
priprema za kralja veeru, na kojoj kralju daruje najboljeg konja s najbo ljim dekom, kraljici najbolju sluavku, kraljevom titonoi koplje i tit, "a
drugima je dao razliite darove". Tko poklanja konja i sluavku, mora biti
vrlo bogat.
Vie se puta u l i . stoljeu spominje i "podupan" 221. ini se daje upa
bila razdijeljena u manje jedinice, "podupe", u kojima je vlast obnaao
podupan; naime, u policorionu Rogovske opatije spominje se "podupan
Blata", a to se Blato nalazilo kraj Rogova u Sidrakoj upaniji 222.
211
Rakl, Documenta, 82, 96; Maurani, Pravno-povijesni rjenik, I, 353. Takoer, Raki,
Nutarnje stanje. Rad 99, 108.

212
CD I, 41.
213
CD I, 105.
214
CD I, 170.
215
Novak -Skok, Supetarski kartular, 291.
216
Katil, Od Konstantina Porfirogeneta, u: Uz poetke, 55.
217
J. Stlpii, Hrvatski dvorski dignitar "risarius", Zbornik Zavoda za povijesne znanosti
JAZU 12, Zagreb 1982, 1-7.
218
U tom se smislu camera spominje u Rakl, Documenta, 102 - medietatem in camera
ducis - "polovicu u dudevu blagajnu".
219
Raki, Documenta, 62, 73, 82, 93, 139, 140, 151.
220
Rakl, Documenta, 82, 86, 87, 162; Maurani, Pravno-povijesni rjenik, II, 1346.
221
Rakl, Documenta, 54, 79, 132, 162-4, 166, 172-3.
222
Objanjenje vidi u Raki, Nutarnje stanje. Rad 99, 109-10.
414
I brojne druge, ve navedene titule (psar, volar, vlnoto, titonoa,

dvornik, ubrusar, vratar) uestalo se pojavljuju u izvorima s kraja 11.
stoljea223. U izvoru iz 1071. godine pojavljuje se i "pristav" koji je, ini se,
bio sudski izvrni organ 224.
U toj kohabitaciji latinskog i hrvatskog dolazilo je do njihova isprepletanja i meusobnog utjecanja, pa se tako u prilinom broju dokumenata
spominju i latinske i hrvatske titule - izvjesni Boleslav se izmeu 1059. i
1070. spominje kao tepica 225, ali u dokumentu iz 1069. i kao curialis
comes226. Osim toga, u mnogim dokumentima tipine latinske titule mijeaju se s hrvatskima, pa tako, primjerice, u darovnici za Diklo iz 1062.
godine, svjedoci su titulirani kao tepica, upan [iupanus), upan (drugi
put), djed [da), posteljnik, kapelan (capellanus), volar, scutobaiulus, vinoto, dekan 227. Dakle, radi se o 6 hrvatskih titula i 7 nositelja, te o tri
latinske titule od kojih se jedna (scutobaiulus) moe prevesti kao "titonoa", a druge dvije - kapelan i dekan - adaptirale su se s vremenom u
hrvatski sa svojim posebnim znaenjima.
Sve su to oigledni dokazi afirmacije hrvatskog jezika. Te bi se pojave
mogle usporediti s nastankom Strasbourkih zakletvi 843. godine, u
vrijeme karolinke renesanse, prvom dokumentu napisanom na starofrancuskom i staronjemakom, koji se odonda poinju razvijati kao samo stalni jezici. Tada je, naime, poela sazrijevati svijest vladajuih krugova
Franakog Carstva da je njihov govorni jezik isto toliko vrijedan koliko i
latinski. Slino se dogaa i u 11. stoljeu u Hrvatskoj, u vrijeme renesanse
hrvatskog drutva - hrvatski se probija u latinske tekstove. Meutim,
njegova afirmacija nee biti tako brza i intenzivna kao kod drugih evropskih jezika. Jedan je od razloga svakako i taj da kraljevski dvor i krug oko
njega (prvenstveno sveenici), do tada zasigurno kljuni promicatelji na rodnog jezika, od kraja 11. stoljea u Hrvatskoj vie ne postoje, a udaljeni
vladar u Panoniji ne govori hrvatski.
Iako je na putu do pune afirmacije hrvatskog jezika bilo mnogo zapre ka, u l i . stoljeu, i pogotovo na njegovu kraju, pojavljuju se sve brojniji
glagoljaki spomenici -od njih su uklesani u kamenu Grdoselski ulomak,
Plominski i Krki natpis, Senjski ulomak, te Baanska ploa. Kloev
glagolja nastao je vjerojatno jo poetkom stoljea, a radi se o 14 sauva nih listova velikog kodeksa staroslavenskih homilija prevedenih s grkog,
najvjerojatnije na hrvatskom prostoru. U 12. stoljeu nastat e itav niz
tekstova na hrvatskom jeziku (Budimpetanski ostrici ili Legenda sv.
Makarija, GrkovLev apostol, Beki listii) koji svjedoe o intenzivnim
vezama hrvatskih obrazovanih krugova s makedonskim i srednjoevrop skim (moravskim) kulturnim prostorom. Sav taj polet prerasta okvire
223
224
225
226
227
Rakl,
Rakl,
Raki,
Rakl,
Raki,
Documenta, na raznim mj.; CD I, na raznim mj.; ii, Povijest, 671-2.

Documenta, 89; Objanjenje u Rakl, Nutarnje stanje. Rad 99, 110- 1.
Documenta, 52, 54, 62, 81.
Documenta, 73.
Documenta, 62-3.
415
pukog irenja pismenosti i zapravo oznaava poetke hrvatske

knjievnosti 228. Meutim, hrvatski je jezik, odnosno starohrvatski, bio na
mnogim spomenicima, kao, primjerice, na Baanskoj ploi, "protkan
elementima crkvenoslavenskog" 229.
Baanska ploa, ako i nije najstariji sauvani, svakako je najvaniji i
najdui hrvatski glagoljaki spomenik. Tekst je danas do u detalje rekon struiran i proitan, ali je i nakon mnogih napora, ijaje kvantiteta narasla
do nepreglednosti 230, ostalo jo pitanja koja je i dalje mogue istraivati.
Meutim, nije sporno da Driha daje uklesati natpis o Zvonimirovu dari vanju poto je hrvatski kralj umro, jer je dao zemlju "v dni svoe", da na
Krku postoje glagoljai i njihov posjed i mnogo toga drugog. Osim toga,
Baanska ploa na mnoge je naine karakteristian proizvod hrvatskog
prostora, jer se na njoj utjecaji isprepleu: u jeziku na ploi oigledan je
utjecaj Rimske kurije i kulturnih sredita sjevernijih (germanskih) dijelo va Evrope, ali i irilometodski utjecaj. 231 Baanska ploa transliterirana
latininim slovima glasi ovako:
Az V ime Otca i S(i)na i S(ve)tago Duha Az
opat Driha pisah se o Ledine jue
da Zvonim(i)r kral hrvatski v
dni svoje v Svetuju Luciju i svedo
mi upan Desimra Krbave Mratin v L(i)
ce Pribineba posl Vinod(o)le Ek(o)v v O
toe. Da ie to por(e)e, kini j Bo(g) i dvanadeste ap(osto)la i etiri e
va(n)j(e)listi i s(ve)tae Lucie. Amen. Da ie sde ive
t, moli za ne Boga. Az opat Dobrovit z
dah crekav siju i svojeju bratju s dev
etiju v dni kneza Kosmata oblad
ajuago vsu Krajinu. I bese v t dni M
ikula v Otoci a Svetuju Luciju v jedino
228
Povijest hrvatske knjievnosti 2, Zagreb, Razvoj pismenosti i knjievnosti od 9., pa
pogot ovo u l i . stoljeu ipa k je u znanosti izaziv ao odree ne dvoj be : ne ki su istraiva i
nastojali u prolim desetljeima dokazati istinitost tvrdnje zapisane u najstarijim spisima da
je glagoljica nastala u Dalmaciji jo u vrijeme sv. Jeronima. U posljednje vrijeme, kao prilog
tezi o autohtonosti Hrvata vidi i I. Mui, O slavenskoj pismenosti na dananjem teritoriju
Hrvata u antiko i ranosrednjovjekovno doba, Kai 25, Split 1993, 385-403, gdje su prido
dane krajnje dvojbene pretpostavke o postojanju slavenske pismenosti u to doba.
229
J. Bratuli, O teksta Baanske ploe, Kai 25, 1993, 421 -6.
230
Usp., naprimjer, zbornik Baanska ploa, ur. A. Mohor ovii i P. Stri, ZagrebRijeka-Krk 1988; A. Bratuli, O jeziku Baanske ploe, Kai 25, Split 1993, 421.
231
A. Bratuli, Ojeztlai Baanske ploe, Kai 25, Split 1993, 421-5.
416
Slika 39. Baanska ploa
Valunska ploa, datirana 11. stoljeem, jest dvojezini nadgrobni nat pis - na latinskom i na hrvatskom, ispisan latinicom i glagoljicom, koji
svjedoi o skladnom suivotu dviju narastajuih pismenosti, jer je za
hrvatski kulturni prostor dugorono isto toliko bilo vano istovremeno
irenje latinske pismenosti. U tome svakako prednjae benediktinski
samostani u kojima se potie prepisivaka djelatnost, tako da se od 11.
stoljea poinje stvarati sve vei broj samostanskih skriptorija. Skriptorij
sv. Krevana u Zadru dao je evropskoj kulturi velik broj kaligrafski izvede nih i umjetniki dotjeranih kodeksa pisanih karolinom i beneventanom. U
drugoj polovini 11. stoljea izraivani su i liturgijski kodeksi - Osorski
evanelistar ispisan je u samostanu sv. Nikole u Osoru 1081/2. godine. U
skriptoriju zadarskog samostana sv. Krevana napisan je 1070. godine
Liber diurnius, a 1095. godine Vekenegin evanelistar 232, kao i evanelistar
koji se uva u Nacionalnoj knjinici u Berlinu. Nije sluajno da
otprilike u isto vrijeme nastaje Dubrovaka Biblija, iluminirana knjiga
ukraena inicijalima s pleterom, te da prvi zagrebaki biskup, eh Duh,
dovodi u Zagreb benediktince koji sa sobom donose francuske crkvene
knjige233. Za hrvatsku je povijest u uem smislu jo vanije pisanje kartu
-lara kao to je Supetarski kartular nastao u samostanu sv. Petra u Selu
(Donja Poljica) krajem 11. stoljea, kao i vjerojatno neto mladi Libellus
policorion iz samostana sv. Ivana u Biogradu.
Razvojem samostanskih kola i loginim napretkom latintine na hr vatskom prostoru osjeala se u 11. stoljeu potreba da se ranije napisani
latinski tekstovi jezino dotjeraju. Stoga je splitski nadbiskup Lovro oko
1060. godine povjerio izvjesnom Adamu iz Pariza, velikom znalcu grkog i
latinskog, da "muke muenika Dujma i Stasa ... odlinim sastavom blis taju. Sloio je i himne ... i sastavio ih metrikim govorom" 234. Unato
velikom napretku pismenosti u l i . stoljeu, injenica jest da su i dalje
poslove koji su znaili velik pomak naprijed obavljale osobe pridole iz
inozemstva.
Izvan crkvenih krugova poznavanje vjetine itanja, a pogotovo pisanja,
bila je rijetka iznimka. Istarski markgrof Ulrik ak i 1061. godine na
ispravi ini znak rukom, jer "ne zna pisati". I drugi laici - svjedoci pri istom
darivanju - ne piu, ak petorica od njih, a potpisuje se samo stanoviti
Urso, sin ondje nazonog nepismenog svjedoka Bertalda 235 . Crkvene su
osobe imale monopol na pismenost, jer na primjer od 16 pisara koji su u
hrvatskoj dravi djelovali izmeu polovine 9. i kraja 11. stoljea, njih 11
neprijeporno su crkvene osobe, a za drugu petoricu nije navedena nika232
anjek, Crkva, 75.

O opoj razini obrazovanosti mogla bi svjedoiti i HR LJPD u kojoj se kao pouka navodi
tekst iz Biblije - "kako pismo govori: Oci zobae kiselo grozdje, a sinovom zubi utrnue" Klai. Izvori, 71, stoje toan prijevod proroka Ezekiela {Biblija, Ezekiel, 18, 2.) koji prenosi
rije Jahvinu o osobnoj odgovornosti, odnosno, protivi se kanjavanju sinova za grijehe
otaca. Poznavati Ezekiela mogao je samo vrlo obrazovan pojedinac.
234
Toma, Kronika, 48-9. Vidi detaljnije uz primjere, Raki, Nutarnje stanje. Rad 115, 57-9.
235
Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, 147, 148.
233
418
kva titula 236. Ako su sve crkvene osobe i znale pisati, rijetke su se i tek
povremeno u ranijem razdoblju sluile tom vjetinom. Kako stoljea prolaze broj sveenikih i redovnikih zapisa i latinicom i glagoljicom raste, a
prodor pismenosti u laike strukture drutva postaje na hrvatskom pro storu (u dalmatinskim gradovima ponajprije) oigledan tek krajem 13.
stoljea kada se javljaju prvi notari.
Meutim, pomak prema intenzivnijem zapisivanju napravljen je ipak
od druge polovine 11. stoljea, jer se upravo uspostavlja tona kronologija
splitskih nadbiskupa, to za ranija vremena nije bio sluaj. Slino se, u
11. i 12. stoljeu, dogodilo i s biskupima Zadra, Trogira i Raba, a tek
kasnije u drugim gradovima Dalmacije i drugim dijelovima Hrvatske.
Glazba
Krajem 11. i poetkom 12. stoljea dogaale su se znaajne promjene i
u glazbenom ivotu. Tek od tog vremena izvori registriraju postojanje
brojnih kodeksa, misala, antifonara, sakramentara. Najstariji od njih
nastao je u 10. stoljeu, a nije iskljueno da je ispisan u vicarskom
samostanu St. Gallen koji su jo poetkom 7. stoljea osnovali irski
redovnici Kolumban i Gal. Opatica Cika tvrdi da je za svoj samostan sv.
Marije u Zadru kupila dva himnarija ijedan matutinal, pa je oigledno da
su i njezine opatice pjevale 237. Umnaa se broj evanelistara koji stiu u
hrvatske samostane i biskupije, a svi su u pravilu bogati notnim zapisima
- Liber seauentarum iz 10. ili 11. stoljea, Osorski evanelistar iz 11.
stoljea, zatim neume i neumatska notacija iz 11. stoljea koja se danas
nalazi u muzejskoj zbirci Male brae u Dubrovniku 238. I na panonskom
prostoru dolazi do slinih promjena. Osnivanjem Zagrebake biskupije
1094. godine stiu vane crkvene knjige prepisane vjerojatno u Ugarskoj,
ali pod snanim utjecajem Rouenske nadbiskupije. No, Zagrebaka bis kupija vrlo brzo stupa u kontakt s dalmatinskim skriptorijima u Dubrov niku, Splitu i Zadru, ime se integrira itav hrvatski prostor. U notaciji se
oituju razliiti utjecaji, a iskazuju se i neke autohtone varijante 239.
Gregorijansko je pjevanje dostiglo upravo do 11. stoljea u sadrajnom,
izraajnom i formalnom pogledu vrhunac, te tvorilo temeljnu vrstu za padne glazbe. Sve to ne bi bilo vrijedno spomena, da iz istog vremena u
hrvatskim izvorima ne postoje prvi podaci o zbornom pjevanju. Tako se u
Exultetu iz Osora tvrdi da su tamonji stanovnici pjevali laude u poast
svojem bizantskom caru i hrvatskom kralju, a poetkom 12. stoljea u
Zadru se pjevaju laude hrvatsko-ugarskom kralju Kolomanu i njegovu
sinu Stjepanu i banu Kledinu 240 . Napjevi u poast kralju, izvoeni pred
236 Raki, Documentcu 512.
237
238
Usp. slike u: J. Lui, Povijest Dubrovnika II, Zagreb 1973, 80-1.
239
E. Stipevi, Glazbena notacija ranog srednjega vijeka u Hrvatskoj (10 - 12. stoljea),
Zadarska revija 37, Zadar 1988, 435-41.
240
Klai. Povijest, 530.
419
njim osobno, predstavljaju jo jedan korak u jaanju samosvijesti drave

i potpunom izgraivanju teokratske vladavine. I Toma Arhiakon navodi
vrijedan podatak: u vrijeme splitskog nadbiskupa Lovre (1060-1099) na
proputovanju za Atenu u Splitu se zadrava neki Adam Parianin, te na
Lovrinu molbu prerauje "Muke" svetih muenika Dujma i Anastazija, a
potom "sastavlja himne i sve to se (u crkvi) pjeva uz glazbu o sv. Domniju,
napisao je u stihovima" 241. Napokon, na posljednjoj stranici kartulara sv.
Marije u Zadru postoji zapis dvoglasnog tropiranog sanctusa to je nastao
najkasnije sredinom 11. stoljea, a predstavlja muzikoloku rijetkost 242.
U hrvatskim se crkvama od 11. stoljea sve ee sluao gregorijanski
napjev stoje moralo imati snaan utjecaj na podizanje morala kranskih
dua. Budui da su redovnici, koji su znanje gregorijanskog pjevanja
donijeli u to vrijeme u Hrvatsku, mogli takvo znanje stei samo u nekom
od evropskih sredita njegova uenja -primjerice, u Metzu, Chartresu, St.
Gallenu, a do tamo se moralo putovati, pa je i to bio znak sve intenzivnijeg
povezivanja s evropskim razvojem.
Poznavanje svijeta
Hrvati su za boravka u prapostojbini, iza Karpata, spoznavali okolni
svijet na vrlo ogranien nain, lien bilo kakvog svjesnog znanja o prirod nim zakonima i drutvenom razvoju. Shvaanja su im za nae dananje
pojmove bila, kao i kod svih drugih Slavena i ostalih barbarskih naroda,
vrlo naivna, ali je sve bilo u skladu s tadanjim religioznim nazorima.
Poganski politeizam bio je zasnovan na gledanju i tumaenju svako dnevnih i svakogodinjih dogaanja na Zemlji i u svemiru - kretanju
nebeskih tijela i izmjenama godinjih doba. Njima su pridodavana razlii ta tumaenja, esto mistina -tako se vjerovalo da oblake tjeraju vukodla ci ili daje pomrina Sunca ili Mjeseca zapravo posljedica grabea natpri rodno jakih vukodlaka.
Kako se ini, relativno je malo znanja koja su judeokranska civiliza cija te grka i rimska kultura prenijele Hrvatima i Slavenima u prapostoj bini. U razrjeavanju svakodnevnih problema morali su se preteno osla njati na vlastita iskustva. Sluei se orujem i oruem, nisu znali da pri
tome ti predmeti djeluju na osnovi fizikalnih zakona 243.
Meutim, dolaskom na teritorij nekadanjih rimskih provincija Dalma cije i Panonije stvari se bitno mijenjaju.
Znanja i tradicije iz antike, usuglaena s kranskim uenjem, postaju
pokrtavanjem Hrvata i njihovim ulaskom u evropski kranski krug
dominantnom i praktiki jedinom osnovicom bilo kakve spoznaje. Nije to
karakteristino samo za Hrvate i Hrvatsku u srednjemu vijeku. Obrazova241
242
243
420

Novak, Zadarski kartular, 235-7.
Vidi, opirno, Dadl, Egzaktne znanosti, 16-22.
ni pojedinci u srednjem vijeku - znanstvenici, filozofi, klerici i laici

-prihvaaju bespogovorno tumaenje svijeta i prirode to se razvilo krajem
antikog razdoblja i na poetku srednjega vijeka. Dakle, priroda, razliita
od dananje samo toliko koliko drugaije utjee na suvremenog ovjeka,
nije bila ni shvaana ni prouavana sustavno. Ljudi su traili samo
odgovore na svoje konkretne nevolje i probleme. Primjerice, seljak se pitao
koji su uzroci loije etve, a astronom promatrao pokrete nekih zvijezda ne
shvaajui posvemanju uvjetovanost svekolikog kretanja. ovjek je bio
inkorporiran u globalnu i totalnu viziju univerzuma u kojem je Bog bio
stvoritelj i naredbodavac, te se nuno sam smjetao u njegovo sredite.
Sve je bilo podreeno tom sredinjem objanjenju, sve je nalazilo svoje
mjesto i svoj smisao - sva tumaenja prirode do najsitnijeg detalja u
svakodnevnom ivotu bila su zasnovana na vjeri u kransko objanjenje
svijeta, vjeru ujedan ivot vjeni, od zaea pa zanavijek, u kojem smrt ne
dijeli ivot od nekog drugog, nego je samo granica vremena koje je dano do
konanog izbora. Propovjednici, ispovjednici, katehete prenosili su vjerni cima u itavom zapadnom kranstvu osnovne obavijesti koje su bile
krajnje pojednostavljene, kako bi ih neuki ljudi mogli shvatiti, a slikovni
prikazi u crkvama i katedralama omoguavali su nepismenima da znanja
steknu i na taj nain. Pri tome je ovakva praksa bila u razvijenom srednjem
vijeku zasigurno ea negoli u ranijim stoljeima, jer je bilo vie crkava,
a crkvena hijerarhija mnogobrojnija i bolje organizirana.
Ove su konstatacije openitog karaktera, vrijede ponajprije za zapadnoevropsko srednjovjekovlje, ali i za Hrvatsku, jer ona u zapadnoevropskom
okruju nije u tim stvarima predstavljala iznimku niti je to mogla. Naime,
iako je utjecaj Bizanta na stvaranje kulture u ranosrednjovjekovnoj Hr vatskoj bio nedvojbeno vrlo jak (putem bizantskih teritorija na istonojadranskoj obali, pokrtavanja i prijenosa glagoljatva i pismenosti na narod nom jeziku), ipak se u Hrvatskoj nije mogla stvoriti tipina situacija
bizantskog kruga, to bi znailo postojanje kole u laikim strukturama
drutva, kontinuitet jedne, o crkvi neovisne, pismene kulture 244. Ni u
bizantskoj Dalmaciji ni u Hrvatskoj nije za to u ranomu srednjem vijeku,
u 7. stoljeu i kasnije, bilo intelektualnog potencijala. Koliko se iz pozna tih, pisanih ili nepisanih izvora moe zakljuiti, najvii domet tih krugova
bilo je slanje izvjetaja iz dalmatinskih gradova o povijesti Hrvata i suvre menoj situaciji, kako bi car Konstantin Porfirogenet sa suradnicima mo gao napisati odreena poglavlja u djelu De administrando imperio. Iako su
glagoljica i narodni jezik u liturgiji prihvaeni na dobrom dijelu hrvatskog
prostora, oni su, dugorono gledajui, oznaili nestajanje bizantskog utje caja i afirmaciju autohtonih vrijednosti - prvenstveno hrvatskog jezika u
pismenosti i knjievnosti.
244
Uostalom, takvih kola nije bilo ni na drugim bizantskim teritorijima na Zapadu - u
prvim stoljeima srednjega vijeka postojale su retorske i gramatike kole u Ravenl i Rimu,
ali su i one kasnije nestale, a i znanstvena te nastavna aktivnost u Carigradu, Ateni i drugim
bizantskim gradovima preivljava krizu od polovine 6. do duboko u 9. stoljee, a bitniji
napredak doivljava tek u drugoj polovini 11. stoljea -vidi, CMHTV/2, 265 i d.
421
S druge strane, kontakti Hrvatske sa Zapadom bili su mnogostruko

f
korisni, jer su od 9. stoljea i kasnije prvenstveno iz tog kulturnog kruga
\
stizala na hrvatski prostor znanja o znanostima u najirem smislu rijei,
>
tehnikama, religiji, itd.
i
Za Hrvatsku je stoga vano bilo osnivanje uilita za Veneciju i Ilirik

825. godine u edadu (Cividaleu) 245, u Furlaniji. Neki lanovi hrvatske
vladarske obitelji posjetili su nedaleku Akvileju, gdje se u to doba uvao
Cedadski evandelistar, pa je oigledno da su imali neposredan kontakt s
tamonjim kulturnim krugom, ako se ve netko od njih nije u edadu i
obrazovao 246. I papa Ivan X. (914-928] upozorava sudionike splitskih
sabora 925. godine da "svoju njenu djecu od malih nogu predaju Bogu na
nauke da bi vas od Boga poueni mogli svojim opomenama od grenih
zabluda pridii u nebeski kraj..." 247 S osnivanjem prvih benediktinskih
samostana u 9. stoljeu, a pogotovo s njihovim kvalitativnim i kvantitativ nim jaanjem u l i . stoljeu, Hrvatska dobiva arita intelektualnog rada
i obrazovanja.
Od svakodnevno potrebnih znanja, koja je trebalo usvojiti dolaskom u
rimske provincije Panoniju i Dalmaciju, za Hrvate je od presudne vanosti
bilo da se priviknu na krevito i kamenito tlo, na sve specifinosti koje
zemljoradnja, stoarstvo i graditeljstvo na takvom tlu donose, te na ivot
uz obalu i da, to je vie mogue, iskoriste prednosti boravka uz more i na
moru - vinogradarstvo, maslinarstvo, ribolov, trgovinu uz obalu. Prva i
druga konjunktura na hrvatskom prostoru (u 9., odnosno u l i . stoljeu),
iako su se iskazivale u drugim aspektima (pokrtavanje, izgradnja), te meljni su poticaj ipak morali nai u koliko-toliko dobro organiziranoj
proizvodnji, to je i dragocjena potvrda prilagoavanja Hrvata prirodnim
uvjetima nove postojbine.
Nalaz na kosturu jednoga mlaeg pokojnika (30-35 godina) iz nekro pole u Privlai (kraj Vinkovaca), koji je zadobio prijelom bedrene kosti i
iaenje kuka, to mu je moralo gotovo onemoguiti kretanje, doputa
zanimljivu hipotezu: injenica jest da su na laktovima i ramenima vidljive
teke osteoartritine promjene, to upuuje na mogunost da se nakon
ozljeivanja kretao uz pomo taka. Meutim, s druge strane, odsutnost
bilo kakvih posttraumatskih upalnih procesa i sama injenica daje prei vio ovako teku ozljedu doputaju pretpostavku da je i na panonskom
prostoru u 9. stoljeu postojala neka vrsta organizirane pomoi i te rapije.248 Moglo bi se raditi o lijenicima-vraevima koji su upotrebljavali
znanja tradicionalne medicine. Ako je tako bilo na panonskim prostorima,
jo je vjerojatnije da je medicinska skrb u dalmatinskim gradovima i u
neposrednom zaleu bila relativno dobro organizirana.
245
K. Krsti, Poeci filozofije u Hrvatskoj, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske bati
ne, god. I, 1-2, Zagreb 1975, 12.
246
Raki. Documenta, 382-4; ii, Prirunik, 125; Klai, Izvori, 22-3.
247
Raki, Documenta, 190; CD I, 32-4; Klai, Izvori, 32. Vidi i F. anjek, Teoloki studij u
povijesti Hrvata, Kai 25, Split 1993, 293-304.
248
422
Meutim, vjerovanje u udotvorstvo bilo je opeprihvaeno. Tako su,

prema prii, relikvije sv. Anastazije uspjele slijepima vratiti vid, gluhima
sluh, izlijeiti gubavce, opsjednute osloboditi demona, paraliziranima
omoguiti da potre249.
Shvaanje i poznavanje prostora
Prostor se u ranom srednjem vijeku openito, pa i u Hrvatskoj, pozna vao, gledao, shvaao ili mjerio bitno drugaije negoli danas. Primjerice,
srednjovjekovna je metrologija bila istovremeno i vrlo sloena, jer su svaka
zemlja, svaka regija, svako selo, imali vlastiti sustav mjera, a s druge je
strane bila samo priblina, pa je usporeivanje i preraunavanje, ak i
izmeu dva susjedna grada, bilo vrlo komplicirano. Razliitosti su uoljive
unutar Hrvatske, dok su Dalmacija i Istra posebna podruja u kojima se
mjere razvijaju potpuno neovisno 250. Mogunosti da se mjere koliko-toliko
sustavno prouavaju postoje tek za 13. stoljee i kasnije, jer za ranija
stoljea jednostavno nema dovoljno podataka.
U Hrvatskoj se do kraja 11. stoljea kao mjere za povrinu spominju
"vreteno" [ivrelena)251 i "konopac" (funiculus)252. U biti se radi o istoj mjeri, jer
je odmotani "konopac" oko "vretena" sluio da bi se izmjerila duina i
irina zemlje 253. Te su mjere sluile i u kasnijim stoljeima 254. Kao mjere za
duinu navode se "lakat" {cubitus i ulna) te "korak" (passus) 255, ali se
"lakat" koristio uglavnom u mjerenju tkanina ("5 smotaka sukna od 20
lakata svaki"). Iako su u naelu mjere za duinu imale za temelj dijelove
ljudskoga tijela, nije mogue utvrditi koliko su tono iznosile i za pretpo staviti je daje bilo razlika, ovisno o mjestu i vremenu uporabe.
U Supetarskom se kartula.ru spominje kao mjera za koliinu modij i to
za jeam, ito (openito) te sol 256. Radi se o starorimskoj mjeri, pri emu je
modij iznosio 16 sexstariusa, ili u dananjim mjerama 8,72 litre 257. Rjee
se spominje mjera star, rije koja je izvedena od rijei sexstarius, a po
svemu sudei u srednjem je vijeku u Hrvatskoj ipak bila neto vea od oko
0,5 litre 258. Spominje se i jedinica za tekuine - "galete vina". Radi se o
posudi u koju stanu 32 "bocioline" (bucioline) -boce259.
No, bilo je i drugaijih naina mjerenja, to ipak govori o odreenoj
indiferentnosti ili nemogunosti da se bude potpuno precizan. Zemlja se
249
250
251
252
253
254
255
256
257
258
259

Usp., Herkov, Nae stare mjere i utezi, Zagreb 1973, 85-102.
Raki, Nutarnje stanje, Rad 105, 233.
Na primjer, u 12. stoljeu - CD II, 37, 180. Po Kukuljeviu je vreteno imalo 12 hvati.
Raki, Documenta, 69, 131, 135, 153, 155.
Novak -Skok, Supetarski kartular, 213-32, na raznim mj.
Objanjenje u Novak -Skok, Supetarski kartular, 113.
Maurani, Pravno-povijesni rjenik, II, 1367.
Maurani, Pravno-povijesni rjenik. I, 106, 314.
423
mjerila i po koliini sjemena, jer je, primjerice, oranica Ivana akona u

Obrovcu bila toliko velika da se na nju moglo posijati 24 modija sje mena260.
Brojeve su Hrvati poznavali jo u prapostojbini, jer su njihovi nazivi
zajedniki svim Slavenima, ali su se ipak njima sluili na vrlo osebujan
nain, u tipino srednjovjekovnoj maniri. To se, prije svega, odnosi na
injenicu da broj nije imao uvijek isto znaenje - kroniar je znao vrlo
olako ustvrditi kako "krtena Hrvatska postavlja do 60 000 konjanitva, a
do 100 000 pjeatva..." 261 ili, kako je, primjerice, Borna Ljudevitu Posavskom "ubio 3 000 vojnika njegove vojske i oteo mu 300 ili vie konja" 262. S
druge strane, taj isti pisac Anala franakog kraljevstva opisuje kako je te
iste godine (819) u boju protiv Ljudevita poginuo jedan jedini ovjek
-Ljudevitov tast Dragomu. I mletaki kroniar Ivan akon daje na znanje
da je na hrvatskom prostoru zapravo svaki ivot bio dragocjen i svaki
vojnik vaan. Mnogo pozornosti posveuje bici koja se uz zapadnoistarsku
obalu odigrala 865. godine, kada je na mletakoj strani poginulo 14
ljudi263. Ili, s jo veom dozom traginosti pripovijeda kako je 887. godine
kod Makarske u sukobu s Neretvanima poginuo dud Petar Kandijan, a
posebno napominje daje stradala i sedmorica njegovih vojnika 264. Koje su
brojke tone? Da li se u prva dva primjera radi jednostavno o nepre ciznosti? Ne. U tim priama, za razliku od sljedee tri, brojke se ne
upotrebljavaju u istom smislu. Samo tri posljednje procjene o gubicima
sukladne su suvremenim kriterijima: uistinu je gubitak nekolicine bio
teak, gotovo nenadoknadiv. U prva dva sluaja brojke ne opisuju real nost -one su iskljuivo retorika figura u slubi impresioniran]a itatelja.
O upotrebi brojki govori vrlo mnogo i Branimirov natpis iz Muca iz
godine 888. Taj je natpis, zajedno s Muncimirovom ispravom iz 892.
godine 265, oznaio trenutak otkada Hrvati upotrebljavaju kransku eru
kao jedinu za dataciju svojih isprava. Openito se moe rei da su Hrvati
prije nego drugi evropski narodi prihvatili dataciju po kranskoj eri.
Dogodilo se to zahvaljujui injenici da nije prevladala nijedna od era koje
su bile prisutne u drugim dijelovima Evrope, te da nije bilo jakih vladara
(primjerice, bizantski ili franaki car ili papa) koji bi toliko utjecali na
zbivanja u Hrvatskoj da bi se iskljuivo po njima datirali dokumenti.
Meutim, esto su se u ovakvim poslovima pravile svakovrsne greke,
pa ak i u vremenima koja su blia suvremenosti negoli srednjemu vijeku.
Tako je seoski upnik u Kolanu na Pagu htio uklesati godinu gradnje kue
kao 1703., ali je klesar, ini se, pogrijeio, pa upisao 17003. To odaje razinu
pismenosti i nesnalaenje u dekadskom sustavu arapskih brojki 266 .
260

262 ARF Z & gi9 ; Raki, Documenta, 323; Klai, Izvori, 17.
263
264
265 Raki_ Documenta, 14-6.
266
B. Fui, Glagoljski natpisi Zagreb 1982, 215.
261
424
Na posudama za sol od jelenjeg roga pronaenima u starohrvatskim

grobovima u Ninu i u Ivoevcima - upljaja kod Knina 267 postoje are iz
ije se izrade jasno oituju ideje ritma koji se iskazuje pravilnim ustroj stvom ornamenta, te ideje mjere i mjerenja koje pokazuju jednaki razmaci
meu crticama; zatim ideja kuta i priklona koji je jednak meu crticama,
ideja simetrije, krunice, pravokutnika i drugih likova 268. Postoje i posude s
geometrijskom ornamentikom - pravilno iscrtanim krunicama, to
predstavlja neposredan dokaz da su Hrvatima, vjerojatno jo u prapostojbini, bili poznati osnovni elementi geometrijske konstrukcije. To je omo guilo da, preuzevi graditeljska znanja od autohtonih panonsko-dalmatinskih majstora, relativno brzo unaprijede graditeljske tehnike od primi tivnog podizanja nastambi u suhozidu do izgradnje prilino sloenih obje kata kao stoje, na primjer, crkva sv. Spasa na vrelu Cetine iji je zvonik
morao biti vii od 20 metara (visina dananje prosjene peterokatnice,
zajedno s prizemljem).
O tome koliko su Hrvati poznavali okolni svijet ostali su samo fragmen tarni podaci. Svakako pri tome valja luiti znanje obrazovanog svijeta,
dakle, ponajvie klera, od onoga to su znali "obini" ljudi, uglavnom zbog
toga to su sveenici u naelu trebali znati itati, a "obian puk" to u
naelu nije znao. Pismeni su se tako mogli informirati u literaturi. Nepi smeni su poznavali ono to su vidjeli, ali to znai da je meu njima bilo
velikih razlika. Oni poslom i egzistencijom vezani za ue podruje, vjero jatno nisu poznavali nita vie 269 , ali su zato vojnici morali poznavati
putove kojima su kretali u pohode. Tako je, primjerice, Ljudevit prodro u
Borninu zemlju, a franake vojske koordinirano napadaju Ljudevita u
kraju oko Siska 270 - opis iz Franakih anala djeluje kao da su oni vrlo
dobro poznavali podruje na koje su stigli. Trgovci su poznavali kopnene i
morske putove kojima su otpremali robu - pa su tako istarski trgovci
putovali sve do Mletaka, Ravene i Dalmacije 271. Konstantin Porfirogenet
tvrdi da Hrvati, iako su imali 80 sagena i 100 kondura, "tim brodovima
nisu polazili u rat ni protiv koga, ukoliko netko ba protiv njih ne zarati.
Ovim brodovima od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom,
obilazei od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 272.
No, plovilo se i dalje: iz Carigrada je u Zadar stigao brod s relikvijama sv.
Anastazije273, a dvaput je do Carigrada stigao i arhont i toparh Dalmacije,
267
Beloevl, Materijalna kultura, 68; Takoer, P. Vojvoda, Prilog itanju starohrvatsldh
simbola. Izdanja HAD 15, Zagreb 1992, 121-4.
268
Dadl, Egzaktne znanosti 23-4.
269
Vrlo je dobar zapis o puku koji je za Prvog kriarskog rata krenuo prema Jeruzalemu,
a u tome ga je vodila guska, ili su u svakom sljedeem selu (a bili su duboko u francuskoj
unutranjosti) pitali je li to Jeruzalem - vidi, J. Prawer, The Latin Kingdom ofjerusalem,
London 1972, 11.
27 0
Rakt, Documentn, 321-7; Klai, Izvori, 16.
271
Placitodel Risano, 57; Margeti, Rianskiplacit, 432-3; Klai, Izvori, 12.
272
DAJ 31/52-7, 29/71-4; Viz. izv. II, 43-5; Klai, Izvori, 41, 45.
273
RaM, Documenta, 306-9.
425
odnosno zadarski prior i strateg Grgur -Dobronja274. ini se daje i netko

od Dubrovana morao doi do Carigrada kada su oko 867. godine od
bizantskog cara traili pomo u borbi protiv Arapa 275. Napokon, "signor
Francese" iz Dubrovnika plovi na Cipar 276. Iako signor Francese, a moda
ni posada broda koji nosi sv. Anastaziju nisu bili Hrvati, ipak su znanje o
udaljenim krajevima donosili u Hrvatsku. Toma Arhiakon tvrdi da je
splitski nadbiskup Lovro (1060-1099) poslao u Antiohiju jednog svog
slubenika da ondje izui zlatarstvo i srebrnarstvo277.
Prenositelji hrvatske narodne predaje (koja je ostala zabiljeena u djelu
Konstantina Porfirogeneta DAl) imali su vrlo neodreene spoznaje o tome
gdje se nalazi Bijela Hrvatska iz koje su stigli njihovi preci. Ona je bila "s
onu stranu Bavarske", ali se zapravo nalazila u magli narodne predaje.
Informatori bizantskog cara zatim su pridodali podatke o drugim "Hrvatima koji su ostali blizu Franake ... podloni su Otonu, velikomu kralju
Franake i Saske"278. No, mogue je daje sve ove udaljenije regije spomenuo tek pisac u Carigradu, nadopunjujui informatore s hrvatskog prostora, jer drugi izvori svjedoe da je interes pisaca u Hrvatskoj bio suen
na mnogo ue podruje. Ponajvie se tu radi o Italiji, o njezinim razliitim
pokrajinama i gradovima - Rimu, Raveni, Akvileji, Veneciji. "Langobardi"
(jer vie se ne radi o germanskom plemenu Langobarda, ve o stanovnicima Lombardije) u Supetarskom se kartularu spominju kao narod koji
odvodi robove iz okoline Splita, a Petar Crni je otkupio jednog roba od
Splitski kroniar prve polovine 13. stoljea Toma Arhiakon mogao bi
biti primjer poznavanja i nepoznavanja zemljopisa zemalja koje su se
pruale na sjeveru. Toma je, naravno, vrlo dobro poznavao Dalmaciju,
neto slabije Panoniju, a podruje izmeu njih, dakle dinaridski prostor,
mnogo slabije. Tako spominje "Panonce, omeene Dravom i Savom" 280 i
zna daje "Panonija s obje strane Dunava"281. Kada opisuje unutranjost i
tamonju crkvenu organizaciju, zna za "upu Cetinsku, Livanjsku, Klisku, Mosor, Omi i Krbavu, te preko Gvozda sve do granica Zagreba i itavu
Maroniju"282. Poznata su mu mjesta u zaleu dalmatinskih gradova,
otprilike u onim granicama kojima je jo u 10. stoljeu Hrvatsku omeio
Konstantin Porfirogenet.
274
Viz. izv. III, 203-5.

DAl 29/93-6; Viz. izv. II, 17; Klai, Izvori, 23-4.
276
Annali di Ragusa di Nicolo di Ragnina, ed. Sp. Nodilo, Zagreb 1883, 187-i
277
Toma. Kronika, 48.
278
DAl 30/71-5; Viz. izv. II, 31; Klale, Izvori, 4.
279 Novak -Skok, Supetarski kartidar, 226.
280
Toma, Kronika, 20.
281
Toma. Kronika, 43.
282
Toma, Kronika, 46.
275
426
Shvaanje i osjeaj vremena

Protok vremena, budunost, ba kao i shvaanje prostora i poznavanje
svijeta, sve su to osnovni problemi s kojima su se suoavali srednjovje kovni teolozi i filozofi 283. Vrijeme ovjekove egzistencije tek je trenutak
vjenosti. Vjenost pripada samo Bogu. Odjeci takvog razmiljanja uoa vaju se i na hrvatskom prostoru, vrlo brzo po pokrtavanju; u Trpimirovoj
darovnici stoji da "...pomou vjere spoznajemo kako sve ono to je od
poetka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i
nestaje..."284.
Nema izravnih podataka o tome kako su Hrvati u ranom srednjem
vijeku osjeali protok vremena. Jedan je primjer moda karakteristian.
Zvonimirov nasljednik Stjepan II. u darovnici splitskim benediktinkama,
otprilike 1089/91. godine, govori o svom prethodniku kao "nedavno pre minulom" 285, koji se posljednji put u izvorima spominje u listopadu 1087.
godine. Dakle, "nedavno preminuli" oznaava osobu umrlu prije otprilike
jedne do etiri godine. Petar Crni, osniva samostana sv. Petra u Selu,
tvrdi da se poslije mnogo godina 286 razbolio, ali nije jasno rauna li od
izgradnje crkve, ili poslije neke tamo spomenute nagodbe, ili ak od
vlastita roenja 287. Stoga Petrova izjava ponajvie svjedoi o indiferentnosti prema apsolutnoj dataciji vremena, onako kako se danas mjeri i
shvaa. Radi se o za srednji vijek tipinom odnosu prema sadanjosti kao
bezvremenskoj kategoriji. Na slian nain razmilja i splitski nadbiskup
Pavao kada u oporuci, datiranoj 1030. godinom, tvrdi daje "bolestan u
tijelu, zdrav pak umom i duhom, za postelju prikovan, te optereen
godinama..." ili "pod teretom godina" [annis aggravatus)288. Pavao ne kae
koliko ima godina, a mnogo ne govori ni podatak daje bio nadbiskup ve
oko 1020. godine289.
Naini mjerenja vremena u svakodnevnom ivotu u Hrvatskoj, posebice
kod seljaka, nisu se razlikovali od evropskih - nije bilo bitne razlike u
tome od antikih vremena, pa praktiki do 20. stoljea. Sunce je oz naavalo protok vremena - kratko vrijeme je bilo izmjena dana i noi,
dugo vrijeme izmjena godinjih doba. I ova neprekidna promjena smatrala
se dijelom vjenosti i djelom Bojim. Vrijeme (a time i sva povijest) ima svoj
poetak i kraj, a nakon toga nastupa bezvremenost (koja se danas naziva
283
O tome, openito, vidi, J. Le Goff, Srednjovekovna civ&izacija zapadne Evrope, Beo
grad 1974, 202-25; Jo detaljnije, Isti, Pour un autre MoyenAge, Pari 1977, 46-80; G. J.
Whltrow, Time in Histonj (Vieivs ofTimejrom Prehistonj to the Present Day), Oxford - New
York 1989, 71-7.
284
Rakl, Documenta, 3; Klal, Izvori 20.
285
Nuper dejunctus - Raki, Documenta, 148; Klai, Izvori, 80-1.
286
Novak -Skok, Supetarski kartular, 215 - nam post multorum annorum curricula.
287
Novak - Skok, Supetarski kartular, 195-6; I. Ostoji, Kad je osnovan samostan sv.
Petra uSelu, SHP 7, III. ser., 1960, 155-6.
288
289
427
vjenost, ali to ona zapravo i nije, jer taj pojam podrazumijeva neprestanost vremena). Crkveni blagdani poklapali su se sa znaajnim astronomskim datumima u godini i s ritmom poljoprivrednih radova; ljudi su se
molili u ritmu izmjene dana i noi, a rijetka zvona na crkvama dojavljivala
su vjernicima trenutke kada se izmjenjuju osnovni dijelovi dana. No, ak
i najosnovnija znanja o metrologiji nisu bila potrebna nikome osim crkve nim osobama. Svi ostali su mogli, odnosno bili su sposobni da vrlo
priblino odrede koje je doba dana i da se sukladno tome ponaaju. U
srednjem se vijeku nastavilo mjeriti vrijeme po rimskom obiaju: 12 sati je
trajao dan, a 12 sati no. Iako se sunani satovi iz ranoga srednjeg vijeka
nisu sauvali, u Hrvatskoj ih je zasigurno bilo, jer su ih poznavali jo stari
Egipani. Sunani satovi nisu zahtijevali nikakvu brigu ni odravanje, a
nije bilo potrebno ni neko znanje mehanike. Mogue je daje u uporabi
bilo i klepsidri, dakle vodenih i pjeanih satova, pri emu se vrijeme
mjerilo priblino jednolikim protjecanjem vode ili pijeska kroz tijesan
otvor jedne posude u drugu. No, o tome ne postoje nikakvi zapisi ili neki
drugi dokazi.
Za razliku od seljaka, vojnici su svoje vrijeme organizirali u ritmu
ratnih pohoda - na njih su kretali u proljee, a vraali se u kasnu jesen,
odnosno, njihovi su ih protivnici u to vrijeme napadali 290. Protei e jo
nekoliko stoljea da bi se poelo apsolutno mjeriti vrijeme: mehaniki su
se satovi pojavili u Hrvatskoj krajem 14. stoljea 291. To je ve bilo vrijeme
bitno naprednije tehnike, ali, to je jo vanije, stvaraju se drutvene
skupine (prvenstveno trgovci - stoga nije sluajno da se takvi satovi
pojavljuju najprije u Dubrovniku) kojima je zbog intenziteta poslovanja
"vrijeme bilo novac" i koje trae to precizniju informaciju.
Slaveni su, a s njima i Hrvati, jo u prapostojbini preuzeli od razvijeni jih antikih naroda znanja o kalendaru - o tome svjedoi nalaz jednog
kalendara iz 4-5. stoljea, pronaenog u Romaki u podruju Kijeva. Taj
je kalendar nanesen u obliku ornamenta na stijeni velikog vra. Na njemu
je oznaen vremenski razmak od 1. travnja do 6. kolovoza 292. ak kada
tog nalaza i ne bi bilo, jasno je da su Hrvati poznavanje kalendara donijeli
iz prapostojbine, jer su hrvatski nazivi za mjesece vrlo slini onima u
drugim slavenskim jezicima, u kojima nije prevladalo meunarodno na zivlje. Srpanj i kolovoz oznaavaju vrijeme izvoenja poljskih radova,
travanj doba rasta, listopad padanja lia, itd. to ukazuje daje kalendar
morao bio solaran (po Sunevoj godini), a ne lunaran (po Mjeseevim
mijenama). Kako, na primjer, u slovakom ime mjeseca srpnja (serpen)
oznaava na hrvatskom mjesec kolovoz (jer zbog hladnije klime etva u
Slovakoj poinje kasnije), oigledno su Hrvati dolaskom u novu domovi nu uskladili i kalendar s novim klimatskim prilikama. Primanje kran290
Upra vo se tako, u ritmu od proljea do jeseni ("im je po iz maku zime tra va mogla
pruiti kr mu stoci" ), ne koliko godina uzastopce od franakih vojski mora braniti Ljudevit
Posavski - ARF za 820-2; Raki, Documenta, 324-7; Klal, Izvori, 15-6.
291
Dadi, Egzaktne znanosti, 150-1.
292
Dadl, Egzaktne znanosti, 18 i tamo lit.
428
stva nije poremetilo takav ritam, jer su se svakogodinje kranske svet kovine idealno uklopile u radni ritam - 24. lipnja u slavenskoj poganskoj
religiji bio je blagdan krijesova (ruski Kupala) 293, kada kreu veliki poljski
radovi, a u kranskoj je to blagdan sv. Ivana Krstitelja - sveca koji je bio
u Hrvatskoj vrlo cijenjen 294. Sv. Ivan Krstitelj bio je i zatitnik stoara
openito - dakle, izvora, vunara, krznara, itd. Stoarski krajevi puni su
crkava u ast Ivana Krstitelja, to govori o stoarstvu kao gospodarskoj
podlozi hrvatskog drutva, ali i o injenici da se novotovani sveci vrlo
skladno uklapaju u taj svakodnevni ivot hrvatskog stanovnitva. Ciklus
poljskih radova zavravao se blagdanom sv. Mihovila 29. rujna, a i Mihovil
je bio est hagionim - kao ime samostana 295.
Jo u prapostojbini, Hrvati su organizirali ivot u tjednom, sedmodnevnom ritmu, jer su imena dana vrlo slina u svim slavenskim jezicima i
oigledno potjeu iz prapostojbine. Pri mjerenju vremena vaan je bio i
Mjesec, jer se njegov ciklus dijelio na etiri mijene, od kojih svaka traje
sedam dana296.
U srednjovjekovnoj Evropi godina je poinjala u razliita vremena - 25.
prosinca ili 1. sijenja ili za Uskrs ili 25. oujka ili 1. kolovoza (bizantska
godina) 297, a ini se da i na hrvatskom prostoru, iako se radi o relativno
malom teritoriju, postoje vrlo razliite varijante raunanja datuma koje se
nisu sustavno upotrebljavale. Osim toga, u mnogim sluajevima u istom
se gradu istovremeno upotrebljavaju razliiti naini, a primjerice notari
vrlo esto mijenjaju godinu 25. prosinca, upotrebljavajui, dakle, stilus
natiuitatis. Isto tako, u Evropi su se upotrebljavale razliite ere, ali je ini
se u Hrvatskoj jedina bila ona od Kristova roenja, jer su se prvi pisani
dokumenti poeli pojavljivati kada je kranska era ve u zapadnoj Evropi
uglavnom prevladala.
293
L. Niederle, ivot stanjch Slovanu, dio II, sv. I, Prag 1924, 252; N. Nodilo, Stara vjera
Srba i Hrvata, Split 1981.
294
Ime sv. Ivana nosio je glasoviti samostan u Biogradu, zatim u Trogiru i Medulinu, kao
i mnogi drugi -Ostoji, Benediktinci I-III, Split 1961-5, na raznim mj.
295
Nedaleko od Pule, u Kotoru, nad Pazinom, na Susku, itd. U Istri je za mjesec listopad
arhaino ime Miholjak, dakle: poslije Miholja.
296
P. imunovi, OnomastOca kao vrelo za povijest znanosti hrvatskog srednjovjekovlja,
Zbornik radova etvrtog simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti i njihove primjene
kod Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1983.
297
J. Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi Zagreb 1972, 178 i d.
429
XIII.
Smiraj - Zvonimirova smrt,
bezvlae, dolazak nove dinastije
1. Zvonimirova smrt - nasilna ili prirodna?
Kraj Zvonimirove vladavine doao je i proao, po svemu sudei, barem
za suvremenike, mirno i bez veih potresa. Nije se dogodilo nita katastrofino. Zvonimir je umro izmeu 1087. i 1089. godine, jer je 8. listopa da 1087. godine jo potvrivao povlastice samostanu sv. Marije u Zadru 1,
a ve 8. rujna 1089. njegov nasljednik Stjepan II. govori o njemu kao o
"nedavno preminulom" 2 (nuper defunctus). Meutim, u hrvatskoj se historiografiji dugo i s mnogo emocija raspravljalo o tome je li Zvonimir umro
prirodnom smru ili je ubijen, kao to tvrde neki izvori kasnijeg postanka.
Cak se u 19. i poetkom 20. stoljea moglo po autorovu stavu o ovom
pitanju nasluivati i njegovo politiko opredjeljenje: oni konzervativniji su
smatrali da Hrvati nisu mogli ubiti svoga kralja jer se oslonio na papu, to
je bilo pozitivno; liberalniji, pak, objanjavali su daje hrvatski narod ubio
kralja koji je sluio tuim politikim ciljevima 3 . No, pitanje je li kralj
ubijen ili je umro prirodnom smru nije injenica kojoj bi suvremeno
koncipirana historijska znanost trebala posveivati previe pozornosti.
Utvrivanje, pa ak i konano, neke ovako efemerne injenice u itavom
kompleksu hrvatske povijesti 11. stoljea gotovo je beznaajno.
Meutim, na temelju specifinih tumaenja triju tadanjih dogaaja,
od kojih je prvi navodno ubojstvo Zvonimira, stvarala se slika o katastrofinom kraju hrvatskog ranosrednjovjekovlja 4. Drugi takav presudan
dogaaj navodno je pogibija kralja Petra Svaia, kojeg se smatralo bor1

Raki, Documenta, 148; ii, Prirunik, 287-8; Klal, Izvori, 80-1.
3
S. Gunjaca, Ispravci i dopune, 3, 169-283; Vidi, opirno, o veliini Zvonimira ili njegovu
sluganstvu: T. Macan, Publicistike varijacije zvonimirske teme do drugoga svjetskog rata,
Republika 3-4, 1990, 46, 189-202; D. Zeevi, Knjievne popularizacije znaenja i sudbine
kralja Zvonimira, Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u tisku.
4
U novijim prilozima J. Reep, Ubistvo vladara kao problem rtve, Zbornik Matice srpske
za slavistiku 31, Novi Sad 1986, 159-62; Ista, Legenda o kralju Zvonimiru, Novi Sad 1987;
(takoer; Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik 34/3, Novi Sad 1986), pokuava se
usporediti legendu o ubojstvima kralja Zvonimira i srpskog cara Uroa, kao i prie koje su
nastojale protumaiti dogaaje poslije njihove smrti - to pokazuje da ovakva, legendarna
tumaenja dogaaja iz hrvatske povijesti s kraja 11. i poetka 12. stoljea imaju svoje dubo2
430
Smiraj hrvatskog ranosrednjovjekovlja
cem za slobodu Hrvatske protiv Maara, u bici na Gvozdu, a Maare se

pak smatralo osvajaima. Napokon, trei presudan dogaaj zbio se 1102.
godine, kada je ugarska dinastija Arpadovia preuzela hrvatsku krunu,
to se smatralo propau hrvatske samostalnosti. O drugom i treem
dogaaju vie e rijei biti kasnije. Upravo zbog toga to se na temelju
shvaanja daje Zvonimir ubijen stvara posve novo objanjenje prijelaza iz
11. u 12. stoljee hrvatske povijesti, pa i prijelaza iz hrvatskog ranog u
razvijeni srednji vijek, valja ovoj inae efemernoj injenici posvetiti vie
pozornosti nego to bi inae trebalo.
Teorija o ubojstvu zasniva se na prii iz HR LJPDu kojoj se tvrdi daje
Zvonimira ubio razljueni narod na Kosovu polju kod Knina - "nevirni
Hrvati", u vrijeme saborovanja, kada je potaknut pismom rimskog cara i
pape pozvao hrvatski narod u kriarski rat za oslobaanje Kristova groba
i drugih svetih mjesta. Umirui, kralj je prokleo Hrvate da "nikada ne bi
imali gospodara od svog jezika, nego da bi uvijek tuu jeziku podloni
bili..."5 Teorija o nasilnoj smrti ima teko branjivlh manjkavosti. Praktiki
je nemogue objasniti kako to da stariji izvori - gotovo suvremena i ve
spomenuta isprava Stjepana II. i splitski arhiakon Toma 6 ni na koji
nain ne daju naslutiti daje Zvonimir ubijen. S druge strane, tek mnogo
mlai izvori - Ugarsko-poljska kronika, vjerojatno iz 14. stoljea 7, dodatak
Hrvatskoj redakciji Ljetopisa Popa Dukljanina 8, vjerojatno iz 15. stoljea,
te Historia Saloniianorum pontificum 9 i Chronicon breve regni Croatiae
Ivana Tomaia 10 (? - 1561/8), napisana u 16. stoljeu, govore o nasilnoj
smrti. U tim, kasnije nastalim priama dogaaji su pobrkani, a godine
netone.
Nije mogue smisleno objasniti da je Zvonimir ve bio mrtav godine
1088/9., a da je opi poziv na oslobaanje svetih mjesta uslijedio tek
nakon sabora u Clermontu 1095. Uostalom, znakovito je da svi izvori o
ke razloge i odreenu pravilnost, pa ih se u poneemu moe usporeivati s onima u srpskoj,
kao i drugim nacionalnim povijestima.
5
Moin, LJPD, 67-8.
6
Toma, Kronika, 55.
7
N. Radoji, Legenda o smrti hrvatskog kralja Dimitrija Zvonimira, SKA, Glas 171.
Beograd 1936,49-51.
8
Radoji, n. dj., datira HR 15. stoljeem. Moin. LJPD, 17, navodi miljenje Jagia i
Crnia (I. Crni, Popa Dukljanina Ljetopis po latinski i toga nekoliko i jo neto po hrvatsku,
Kraljevica 1874) koji jezinom analizom sauvanog rukopisa, prema obliku pojedinih rijei i
novim izrazima, datiraju ga 15., ili ak prvom polovicom 16. stoljea. ii, LPD, 115, pak,
smatra da je pripis 14. stoljea u rukopisu samostana sv. Petra u Selu u Poljicima, koji
govori o hrvatskim banovima a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suinimiri regis
Croatorum svjedoi, da je njegov pisac imao u rukama hrvatsku redakciju Dukljaninova
ljetopisa. Neologizmi su, po iiu, uneseni u tekst naknadno, radi lakeg razumijevanja.
Takva argumentacija ne ini se uvjerljivom, jer je pripis mogao nastati i kasnije. Uostalom,
ne moe se dokazati da je "Svetopeleg" u pripisu prepisan iz HR. Neki Svetopeleg je mogao
ivjeti u narodnoj svijesti, i pisac gaje mogao preuzeti iz predaje ili iz nekog drugog izvora, a
da HR nije ni vidio.
9
N. Klai, HSM.
10
Prema S. Gunjaca, Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o
grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Rad JAZU 288, Zagreb 1952, 257.
431
nasilnoj smrti navode razliite datume ubojstva. U Tomaievoj Kronici

zabiljeena je godina 1057., u HR LJPD 1080., u Historia Salonitanoram
pontificum ak 1100. godina, a u Ugarsko-poljskoj kronici uope se ne
spominje vrijeme zbivanja.
Otkrie i istraivanje pet starohrvatskih crkvica na Kosovu polju u selu
Biskupija kod Knina - "pet crikvah na Kosovi" iz legende - nee dobiti na
vrijednosti ili znaenju dokae li se da je Zvonimir ubijen u njihovoj
blizini, kao to se kazuje u legendi, odnosno, nee izgubiti nita od svoje
iznimnosti ako se utvrdi daje umro prirodnom smru. Zato je trud, koji su
neki historiari, a posljednji od znaajnijih S. Gunjaca, uloili u dokaziva nje Zvonimirove nasilne smrti, bio zapravo suvian - nema ni prie ni
legende koja se ne bi na ovaj ili onaj nain vezivala uz istinita zbivanja,
ljude ili lokalitete. Spomen "pet crikvah na Kosovi" u prii o ubojstvu,
sagraenih uistinu otprilike u doba Zvonimira, samo dokazuje da su one
postojale i nekoliko stoljea kasnije, do vremena kada je legenda i nastala,
ili se do tada svijest o njihovu postojanju odrala u stanovnitvu.
Razloga zbog kojih je legenda nastala ba o Zvonimiru i njegovoj nasil noj smrti ima vie. Zvonimir je uistinu bio posljednji snaan hrvatski
vladar, a njegovi skori nasljednici iz kue Arpadovia stoluju daleko od
Hrvatske, duboko u Panonskoj nizini. Lako se moglo u svijesti kasnijih
generacija iskristalizirati miljenje da se svakovrsni procvat drave za
njegove vladavine mogao prekinuti samo nasilno -ubojstvom. Pogotovo je
do zbrke moglo doi zbog injenice daje posljednji hrvatski kralj "narodne
krvi", ili u najmanju ruku pretendent na hrvatsko prijestolje, Petar
poginuo u sukobu s osvajaima. Ve nekoliko desetljea nakon Zvonimi rove smrti i Petrove pogibije mogla su se pomijeati i spojiti ova dva
dogaaja, iako ih dijeli otprilike desetljee. To i ne bi bila velika zabuna, u
vrijeme kada je dokumenata vrlo malo, i kada se veina vijesti prenosi
usmeno. Uostalom, motiv ubojstva kralja postoji u mitologijama mnogih
starih naroda 11 , pa se, primjerice, u aktima splitskih sabora iz 925.
godine spominje ubojstvo vladara, a ne vezuje se uz neku linost 12. Tako je
na podlozi narodnih vjerovanja o ubojstvu kralja nastala cijela legenda o
Zvonimirovoj smrti, sa svim elementima koji su joj tijekom vremena
pridodavani. Kako je u potpunosti odgovarala onovremenim shvaanjima
o sudbini istaknutih linosti, a i naoko se logino uklopila u konkretnu
povijesnu situaciju, snano je odjeknula u odreenim drutvenim krugo vima, bila vie puta zapisana, pa su i mnogi historiari povjerovali u
njezinu vjerodostojnost. Osnovna poruka legende - Zvonimirovo proklet stvo Hrvata o podlonitvu vladaru tueg jezika, nastala je najvjerojatnije
tek otprilike u 15. stoljeu. U trenutku kada su neki od Hrvata (prvenstve no intelektualci) osjetili vanost narodnog jezika i narodnog identiteta, a
to se dogodilo u doba humanizma i renesanse. Nositelji takvih ideja bili
11
12
432
Goldstein, Zvonimir, 50-1.

Slika 40. Ostaci crkve sv. Cectiije na Stupovima u Biskupiji kod Knina
su, izmeu ostalih, Marko Maruli (u Juditi), Stjepan Posedarski, imun

Koii Benja, Tomo Niger, Trankvil Andreis, Bernardin, Krsto i Vuk
Frankopan i drugi, koji se boje strane prevlasti 13, a svima im je zajednika
borba protiv turske i u neto manjoj mjeri, mletake opasnosti.
2. Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovii - "osvajai' ili

"legalisti"?
Zvonimira je naslijedio Stjepan II. ini se da je on bio neak Petra
Kreimira IV. i da se za vrijeme Zvonimirove vladavine morao skloniti u
samostan 14. Vladao je vrlo kratko -stupio je na prijestolje 1088. ili 1089.
godine i za njegove se vladavine nije dogaalo nita od presudne vanosti
po sudbinu drave 15. Iz tog vremena ostalo je sauvano nekoliko darovni ca. Jedna je od njih ona kojom se splitskim benediktinkama potvruje
posjed Pusticu u Laanima kod Splita. Iako je mogue da se radi o
falsifikatu16, neki podaci ne bi trebali biti dvojbeni: darovnicu su potpisali i
prelati i upani, te kraljeva dvorska pratnja 17 . Budui da su upani bili iz
Sidrage, Bribira, Cetine, da je tu bio i "knez Primoraca" [dux Marianorurri) Petar, ini se da Stjepan II. faktino vie i ne vlada irokim
prostorima kako je to vladao Zvonimir, jer su sve ove upanije ili uz obalu
ili u neposrednom zaleu srednje Dalmacije. No, s druge strane, injenica
da ima brojnu pratnju u kojoj su od asnika i tepica, ubrusar te
posteljnik18, govori da je njegov dvor i dalje odravao sjaj zateen jo iz
vremena Kreimira i Zvonimira.
Postoje Stjepan II. umro otprilike 1090/1. godine, nije bilo jasno tko e
ga i tko bi ga trebao naslijediti. Toma Arhiakon je zapisao 19: "Zvonimir
nije ostavio nijednog nasljednika od svoga potomstva. Tako, dakle, poto
je nestao sav rod kraljevske krvi, nije bilo vie nikoga tko bi mogao u
hrvatskom kraljevstvu po pravilu prihvatiti naslijee". Problem je uistinu
bio nov: jedna je dinastija vladala Hrvatskom gotovo tri stoljea, a sada,
barem po kazivanju Tome Arhiakona, vie nema nasljednika. Oigledno
je u tom trenutku jedno od legalnih i legitimnih rjeenja bilo da krunu
preuzmu braa ili roaci Jelene - Lepe, dakle, ugarska dinastija Arpadovia, i to je rjeenje na kraju prevagnulo. Takav ishod ne znai i slabost
Hrvatske -naprotiv, ono oznaava hrvatsku snagu, injenicu da se Hrvat ska u potpunosti afirmirala u evropskom civilizacijskom krugu i da je
13
Govori protiv Turaka, prir. N. Gligo, Split 1983, 331, 337.

ii, Povijest, 591-2; Klai, Povijest 489-90.
15
Vidi, opirnije, ii. Povijest, 592-8; Klai, Povijest, 489-91.
16
V. Novak, Dva splitska falsifikata 12. stoljea, Strena Buliciana, Zagreb - Split 1924,
547-69; Klai, Povijest, 5; 489-90.
17
Tekst darovnice, u: ii, Prirunik, 287-8; Klai, Izvori, 80-1.
18
19
Toma, Kronika, 55.
14
434
Slika
41.
Ciborij
, Muzej
hrvatsk
ih
arheol
okih
spome
nika u
Splita
jedna strana dinastija svim silama nastojala preuzeti vlast u njoj. To je u

svakom sluaju novost u odnosu na 9. ili 10. stoljee, jer su u tom
razdoblju svi koji su prijetili hrvatskom podruju i hrvatskoj dravi
-Bizant, Franci, Bugari, Maari, Mleani - nastojali zemlju osvojiti na
klasian nain, uklanjanjem vladara i odbacivanjem bilo kakvog konti nuiteta s prethodnim stanjem.
Meutim, kako se oni oigledno nisu pojavili ni po Zvonimirovoj, a jo
dugo ni po Stjepanovoj smrti, vrlo uvjerljivo zvue rijei Tome Arhiakona:
"... pone se meu svim velikaima kraljevstva zametati velika nesloga. I
kad je posebno sad ovaj, sad onaj, iz tenje za kraljevanjem, traio za sebe
gospodstvo nad zemljom, izbiju bezbrojni grabei, pljake, klanja i sjeme nja svih zloina..." 20 I drugi izvori daju naslutiti da su u to doba velikai
uistinu ojaali, pa su im i ambicije mogle porasti. Prirodno je da su, u
trenutku kada kralja nije bilo, mogli zaeljeti da zauzmu to vie posjeda
i da postanu to moniji. Vjerojatno su preuzeli sve javno-pravne funkcije,
to znai da su zapravo vladali samostalno. Mogli su ak smatrati zakoni tim nasljednikom i kuu Arpadovia, ali kako se njezini predstavnici ili
nisu pojavljivali, ili je njihova vlast bila nedjelotvorna, valjalo je vladati
samostalno.
No, oigledno je bilo ljudi koji su smatrali da Arpadoviima pripada
prijestolje -i Toma Arhiakon i splitski Anonim iz 14. stoljea tvrde da su
iz Hrvatske krenula za Ugarsku poslanstva s molbom da Arpadovii
preuzmu vlast, pa takve vijesti zasigurno imaju povijesnu osnovu. Vrlo je
karakteristino da Toma govori o nekom "slavonskom velikau" koji "pristupivi kralju Ladislavu, pone ga nagovarati da pristupi osvajanju Hr vatskog kraljevstva..." 21, doim Anonim pria "o Splianinu Petru Kakauntu" kojeg su izabrali sugraani Spliani da poe u Ugarsku kako bi "uz
odreene uvjete, predao grad pod vlast kraljevskog velianstva..." 22. Oigledno je da svaki izvor interpretira i dodaje prii pojedine elemente, ba
one koji mu najvie odgovaraju. To isto ini i Chronicon pictum Vindobonense, ugarski izvor 14. stoljea, u kojem stoji da "sestra kralja
Ladislava, gonjena mnogim nepravdama ... zamoli za pomo svoga bra ta..." 23. Pri tome ne moraju podaci o osobama koje su eventualno pozvale
Arpadovie nuno biti proturjeni - mogla je i Jelena potaknuti ba te
velikae da krenu na put i pozovu njezina brata, ali izvori nastali u
Hrvatskoj o tome ute. Uope, vrlo je zanimljivo da se u izvorima nastalima u Hrvatskoj stalno naglaava kako se radi o "osvajanju", a u onom
ugarskom, Chronicon -da su Arpadovii legalno preuzeli krunu 24.
20
Toma, Kronika, 55.

Toma, Kronika, 55.
22
ii, Prirunik, 321; Klai, Izvori 83.
23
Klai. Izvori. 82-3.
24
Ka ra k te r is ti n o j e d a su , u mn og om e p r i t ij e nj en i po l i ti ki m m o ti vi m a , h r va t s ki i
ma arski his toriari u 19. stolj eu razmi lj ali upravo na suprotan na in - vi di, de ta ljno,
21
436
Prema splitskom Anonimu, s ve spomenutim Petrom Kakauntom u

Ugarsku odlazi i neki Petar iz roda Gusia s Krbave 25 - taj bi podatak
mogao ukazivati na stvarne nezadovoljnike stanjem u Hrvatskoj. Ti su se
nezadovoljnici vjerojatno javili jo za vladavine Stjepana II., jer on oigledno upravlja bitno manjim teritorijem. U ovom se tekstu djelomino inzistira na osvajanju koje je uslijedilo po pozivu iz Hrvatske, a potpuno se
zanemaruje injenica da su Arpadovii, po odreenoj logici, mogli i sasvim
legitimno naslijediti prijestolje. Naime, uope se ne spominje Zvonimirov
dinastiki brak, a ne spominje se ni njegova supruga, kraljica Jelena
-Lepa. Meutim, vjerojatno se Arpadovii pozivaju i kao dinastija koja
polae neko pravo na prijestolje, a ne samo kao vladari nedaleke, susjedne
drave.
3. Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebake biskupije

Ovi su glasnici stigli do Ugarske moda jo za ivota kralja Stjepana, a
najkasnije odmah po njegovoj smrti. Kada je Ladislav shvatio kakva mu se
prilika ukazuje (moda je ve i bio pripravan na tako neto), po prianju
Tome Arhiakona, nije previe oklijevao - "sakupio je bez zadravanja
veliku vojsku, doe i zauzme itavu zemlju od rijeke Drave do planina koje
se nazivaju eljezne" 26. Kako god prevodili izraz alpes ferreae - da li kao
"eljezne planine" ili kao "Gvozd", svi se interpretatori izvora slau da se
radi o nekoj planini u Dinaridima, ali nisu suglasni o tome koja bi to
planina bila. Iz Tomine bi prie proizlazilo da je krenuo i dalje na jug:
"...potom je preao planine i poeo osvajati utvrde i kastra, zametnuvi
mnoge bitke s plemenima Hrvatske. Ali kako jedan drugoga nije pomagao,
nego su bili meusobno podijeljeni, kralj je lako mogao iznijeti pobjedu..."27 Chronicon pictum Vindobonense tvrdi daje Ladislav podloio "itavu
Hrvatsku i Dalmaciju" 28, stoje oigledno tendenciozno pretjerivanje.
Da ni sam Ladislav nije tako mislio, svjedoi i injenica da je u Hrvat skoj odredio za kralja svoga neaka "gospodina Almoa" 29, to znai daje
ove zemlje smatrao nasljednima u rukama svoje obitelji. Nadalje, to bi
znailo da je Hrvatsku i dalje smatrao samosvojnom kraljevinom, sada
pod vlau iste dinastije kao i matine ugarske zemlje 30. Osim toga, ini se
da Ladislav ba u vrijeme vojne na Hrvatsku pie montekasinskom opatu
Oderiziju (1087-1105), javljajui da mu "moe odgovoriti kako zaeli, kao
25
ii, Prirunik, 321; Klale, Izvori, 83.

Venit et oceupavit totam terram a Dravo jluvio usque ad alpes, quae dicuntur ferreae Rakl, Docurnenta, 476-7; Klai, Izvori, 82. U: Toma, Kronika, 55, prevedeno je kao "Gvozd",
to samo moe biti miljenje prevodioca V. Rismonda da bi izraz alpes ferreae mogao znaiti,
a nikako i doslovan prijevod.
27
Toma, Kronika, 55.
28
ii, Prirunik, 318; Klai, Izvori, 82.
29
30
ii, Povijest, 610.
26
437
susjedu, jer sam ve stekao gotovo itavu Slavoniju" 31. Upada u oi da

Ladislav govori "stekao sam" ("pribavio", "priskrbio") - acquisivi, to "iskljuuje svako osvajalako, neprijateljsko raspoloenje kraljevo i potpuno
potvruje ... da je Ladislav uao u Hrvatsku pozvan od jedne hrvatske
stranke" 32. Da se uistinu radilo o osvajanju, prikladniji bi bili glagoli
capere, evertere, itd.
Ladislavovu je pohodu uskoro doao kraj. Nije stigao ni do primorskih
krajeva, jer se morao vratiti, uvi daje pleme Kumana provalilo u Ugar sku 33. Na taj nain Arpadovii u prvom pokuaju nisu uspjeli osigurati
vlast u Hrvatskoj, i o novom vladaru Almou ne uje se vie nita.
Zasigurno se morao povui ubrzo po odlasku strieve vojske. Tada je
anarhija vjerojatno dosegla vrhunac, i pria o meusobnim sukobima u
Hrvatskoj Tome Arhiakona i drugih pisaca mogla bi se odnositi ponajpri je
na vrijeme nakon 1091. godine 34.
Takvo je stanje moglo iznjedriti i novog kralja koji je na prijestolje doao
na nerazjanjiv nain i po nepoznatom pravu, a ime mu je bilo Petar. Nije
poznato ni kojeg je bio roda, a postoji miljenje da su ban Petar Svai u
vrijeme Zvonimira i Petar koji je poginuo na Gvozdu ista osoba 35. Maarski
kroniar imun de Keza tvrdi da je taj Petar stolovao u Kninu 36 . Odabir
Knina za prijestolnicu mogao bi ii u prilog tezi da je Petar ipak imao
podrku u Hrvatskoj - daje nije bilo, zasigurno bi se sklonio u neko
mjesto koje nije tako lako dostupno sa svih strana. Budui da se ini kako
nije bio u srodstvu sa svojim prethodnikom, vjerojatno ga je za kralja
izabrala narodna skuptina.
Anarhiju u Hrvatskoj, a pogotovo u njezinim prijadranskim krajevima,
iskoristio je Bizant. Polovinom 1091. godine bizantski je car Aleksije
Komnen u Dalmaciju poslao kao svojeg opunomoenika normanskog
viteza, grofa i carskog sebasta Gotfrida Melfijskog, sina onog grofa Amika
koji je 1075. zarobio "hrvatskog kralja". Nije sporno da su do kraja godine
dalmatinski gradovi i otoci priznali bizantsku vlast. Gotfrid je u Dalmaciji
31
Quia Sclaiumiam iamfere totam acquisivi - ii, Prirunik, 392; CD I, 198.

ii, Povijest 606-8.
33
O tome javljaju i Toma i Splitski anonim - usp.. Toma, Kronika, 55; ii, Prirunik,
321;Klai, Izvori, 82-3.
_ M ii, Povijest, 599-600, Klai, Povijest, 34^5; ii, Prirunik, 321, koji donosi jedan
rukopis iz BritishMuseumau Londonu, zapravo pismo Zadranina Simona Ljubavca iz 1653.
godine. Na temelju starijih izvora Ljubavac tvrdi da se "Hrvati uzee meu sobom boriti
pljakajui jedan drugog ... te protiv primorskih gradova ... hvatali su im ene i keri..." Ovaj
citat uistinu govori o posvemanjoj anarhiji, ali i o tome da je svaki izvor naglaavao tekoe i
patnje samo onih o ijim je interesima pisac vodio rauna, ne uspijevajui proniknuti u bit
cjelokupne situacije.
35
ii, Prirunik, 380; Kl ai, Izvoru 86. O dvojbi Snai ili Svai - ii, Priruni,
379-83; ii, Povijest, 613-4, koji tvrdi daje "Petar Svai" samo literarna kombinacija ... u
rukopisima nema "Svai" ve "Snai" ili "Znai" (Snacig). "Ja dakle ne tvrdim izrijekom da
je posljednji hrvatski kralj Petar bio iz plemena Kaia (stoje isto bila teza -op. I. G.), ve to
samo nasluujem, ali odluno poriem, da je bio - Petar Svai". Takoer, Klai, Povijest,
512, bilj. 63.
36
Klai, Izvori, 86.
32
438
boravio do 1093. godine, a ini se da je njegovim odlaskom nestala i

bizantska vlast. 37
Meutim, Arpadovii vie oigledno nisu eljeli nita prepustiti sluaju
nego odluie u sljedeem pokuaju definitivno zadobiti hrvatsku krunu.
Pri tome je valjalo priekati da im prilike budu povoljne i u vlastitoj kui,
i u Hrvatskoj, i na meunarodnom planu. U Hrvatskoj su se morale
stjecati pozicije i pristae, pa je jedan od takvih dobrodolih poteza bilo i
osnivanje Zagrebake biskupije 1094. godine. Naime, stvaranje i jaanje
crkvene organizacije imalo je u srednjemu vijeku, kada je vlast teokratski
ustrojena, kao direktnu posljedicu i jaanje utjecaja kranske drave.
Nova je biskupija pripojena Ostrogonu i neto kasnije kaloko-bakoj
nadbiskupiji, a ne Splitu, kao to bi bilo logino. Podreivanjem jedne
slavonske biskupije ugarskome primasu trebalo je i to podruje orijentira ti
prema Ugarskoj 38, iako je Ladislav razgraniio Zagrebaku biskupiju s
peujskom tako da joj je pripojio Poeku kotlinu 39 . Time je na isteku
razdoblja, u kojem je Hrvatska uivala potpunu dravnu samostalnost,
crkvena razdioba hrvatskog prostora navjeivala u budunosti i drugaiji
odnos hrvatsko-ugarskih kraljeva prema Slavoniji s jedne i priobalnim
hrvatskim krajevima s druge strane. Takvim Ladislavovim postupcima
samo je pogodovao viestoljetni zemljopisni i administrativni dualizam,
razlika izmeu dvaju toliko razliitih hrvatskih krajeva.
Stoga nije nimalo neobino daje Ladislav, "nadahnut milou Bojom i
posavjetovavi se", osobno osnovao Zagrebaku biskupiju. Otiao je i
korak dalje - postavio je za zagrebakog biskupa i "nekog eha, asna
ivota, imenom Duh, koga poalje ... za pastira toj crkvi" 40, ime su na
neki nain prekrene odredbe Lateranskog koncila iz 1059. godine i
osnovne intencije crkve u borbi za investituru, a to su da biskupa, umje sto svjetovnog gospodara, izaberu "kler i narod". Nipoto ne bi valjalo
zanemariti ni materijalnu korist. Naime, 1185/6. godine godinji prihodi
zagrebakog biskupa bili su 1 500 srebrnih maraka, i po tome je ona tada
bila jedna od najbogatijih biskupija u inae bogatom kraljevstvu 41.
Iako bi takav postupak u normalnim prilikama izazvao negodovanje
pape, to se nije dogodilo iz vie razloga. Prvenstveno zbog toga to je
ugarski kralj uvjeravao da osniva biskupiju "da one koje je bludnja
idolopoklonstva otuila od tovanja Boga biskupova briga natrag privede
na put istine". Moe se pretpostaviti da je veina stanovnika tadanje
Slavonije i blie zagrebake okolice bila kranska, ali je slabost organi zacija iz perspektive crkve u Ugarskoj ili pape u Rimu mogla biti zabrinja vajua.
37
Usp., ii, Povijest 611-2.

Raki, Nutarnje stanje. Rad 79, 143-4; M. Barada, Vanost osnutka zagrebake bisku
pije, Kulturno-povlestni zbornik zagrebake nadbiskupije u spomen 850. godinjice osnut
ka, Zagreb 1944, I, 3 i d.
39
40
41
Klai. Izvori 97.
38
439
Zagreb je tim inom dobio mnogo - malo naselje na Kaptolu postaje

biskupsko sredite, ali istovremeno postoji i nedaleka utvrda i potom
civilno sredite na breuljku Gradecu. Ta je utvrda postojala vjerojatno
ve due vrijeme, moda ak i koje stoljee, a na temelju najnovijih
istraivanja ini se vrlo razlonim pretpostaviti daje kontinuirano nasta njena jo od kasne antike. No, intenzifikacijom zbivanja na panonsko-dalmatinskom (posebice panonskom) prostoru od polovine 11. stoljea, i
dvama zagrebakim naseljima rast e znaenje, pa e dobivanje biskupije
biti logina posljedica takvog procesa.
Godine 1095. umro je Ladislav, a budui da nije imao direktnog mu kog nasljednika, naslijedio gaje neak Koloman (1095-1116), brat nesu enog hrvatskog kralja Almoa. Bio je vrlo obrazovan u crkvenoj literaturi
i kanonskom pravu, pa je, vjerojatno slijedei osnovne naputke te ueno sti, odmah po stupanju na prijestolje elio uspostaviti dobre odnose s
papom Urbanom II. Ostalo je sauvano pismo pape iz srpnja 1096. u
kojem sa zadovoljstvom prima na znanje povratak Maarske u krilo
katolike crkve 42. Ta prisnost potvrena je i zarukama Kolomana s normanskom princezom Buzilom. Ona je bila ki i unuka normanskih vo jvoda Rogerija, odnosno Roberta Guiscarda, koji su bili tradicionalni
papini saveznici. Takvom je politikom Koloman osigurao praktiki neporecivu papinu podrku, pa je slobodno mogao planirati i konano zauzima nje Hrvatske. Meutim, krenuti 1096. godine nije vie bilo mogue. Kada
je stiglo papino pismo, vrijeme odlaska na pohode (proljee) je ve prolo,
a kroz Ugarsku su, osim toga, u to vrijeme prolazili kriari.
Naime, papa Urban II. je na saboru u Clermontu 1095. pozvao krane
u sveti rat za osloboenje Kristova groba u Jeruzalemu.
4. Kriari u. Hrvatskoj
Avanturizam, pobonost i pohlepa - sve se to slilo ujedno kada su ve
poetkom sljedee godine krenule mase naroda preko Ugarske i Beograda
na istok 43 . Vodio ih je Petar Pustinjak te su tijekom svibnja i poetkom
lipnja proli kroz Maarsku, pa sve do Zemuna i dalje na istok.
No, i kroz june je dijelove Hrvatske prola jedna skupina kriara, i to
od Akvileje, preko Istre, pa sve do Skadra 44. Iako su jezgru inili ratnici-vitezovi pod vodstvom grof Rajmunda IV. Tuluskog, bilo je i "slabih starica i
nemonih siromaha" 45 . U prii se ne spominje nikakav doticaj s vlastima
na hrvatskom prostoru, premda su kriari nastojali u svakoj prilici sura ivati s lokalnim vlastima. Tako je Rajmund doavi u Skadar s tadanjim
42
ll, Prirunik, 398-9.

J. P raw e r, Th e L ati n Ki ng do m oj Je rusa le m , L o nd on 19 72 , 4 1 d.; S. Run cima n, A
History ofthe Crusades, I, I. izd. Cambridge 1951. VII. izd. London 1986. 121 i d.
44
O odnosu Hr vata prema kria rskom pokretu - vidi, anjek, Kranstvo, 107-16.
45
Klai, Izvori, 84-5.
43
440
dukljanskim kraljem Bodinom "vie puta utvrdio bratstvo i dao mu mnogo

darova, da vojska moe mirno kupovati i traiti, to joj je potrebno" 46 .
Stoga se moe zakljuiti kako su kriari prolazili Hrvatskom kada sredi nje vlasti u njoj nije bilo i kada je anarhija bila na vrhuncu. Vjerojatno pod
dojmom zime (prosinac 1096 -sijeanj 1097) i zbog neprijateljstva koje je
u domaih ljudi bilo potaknuto strahom, prolaznici krajem 11. stoljea
stekli su o Hrvatskoj vrlo loe dojmove: "Narod je vrlo divlji, naviknut na
grabe i umorstva. Zemlja je nenastanjena ... ima vrlo malo obraenih
polja ... gotovo je itava movarna ... zrak je osim toga bio maglovit i
neprestane su magle bile gotovo opipljive..." 47
5. Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda"

Ve iste godine, u proljee, kralj Koloman je, po rijeima imuna de
Keze koji pie Ugarsku kroniku oko 1285. godine, "poslao vojsku u kraljevstvo Dalmaciju i dao ubiti kralja Petra koji je, doavi pred Ugre u
planinama koje se nazivaju Gozd, u spomenutim planinama pobijeen i
ubijen. Stoga se iste planine sve do danas u maarskom zovu Patur
Gozdia48. Ovako tur zapis o bici gotovo da i ne omoguava bilo kakvu
dublju analizu, ali uz jednu iznimku, samu po sebi nimalo nezanimljivu:
stoje to Patur Gozdia, odnosno gdje se bitka odigrala?
Mnogi su historiari tvrdili, a i danas tvrde, da se radi o dananjoj
Petrovoj gori na Kordunu. Pri tome se ini da su oni isuvie vodili rauna
o situaciji iz prolih nekoliko stoljea. Tada su se, naime, od 16. stoljea
pa gotovo sve do danas, veze Panonije i Dalmacije ostvarivale uglavnom
putovima od Zagreba, preko Karlovca na Senj ili Rijeku. Tek u 20. stolje u, i posebice u zadnjim desetljeima, sve se vie putovalo (do 1990/91.
godine) preko Korduna i Plitvica, ili preko Siska i dolinom Une. Pogotovo
se ovaj posljednji prolaz dugo zanemarivao, jer je dugo bio i granino
podruje prema Turskoj. Meutim, ba je u ranosrednjovjekovnoj Hrvat skoj bio glavna komunikacija od sjevera na jug, zajedno vjerojatno s
putem kroz dolinu Vrbasa. Iz Panonije se, naime, vrlo brzo moglo Vrbasom
stii do starohrvatske upanije Plive koja se nalazila u porjeju Plive i u
gornjem toku Vrbasa 49. Svi su se doticaji izmeu Panonije i Dalmacije
odvijali tim koridorima, ponajprije onim dolinom Une. Stoga je logino da
svatko tko eli, a pogotovo napada koji nita ne smije prepustiti sluaju,
iz Panonije stii u Dalmaciju krene najprikladnijim putem, pa je tako to
zasigurno inio i Koloman.
Istom se logikom rukovodio i hrvatski kralj Petar Svai, te se i on
pokuao obraniti 1097. godine tako da je na tom kontaktnom prostoru
46
47
48
49
Klal, Izvori, 84.

Klai, Izvori, 84-5.
Raki, Documenta. 481; ii, Prirunik, 394; Klal, Izvori, 86.
il. Povijest 447; Viz. izv. II, 33, bllj. 97; Klai, Povijest, 286.
441
doekao Kolomana. Iako se u hrvatskoj historiografiji mnogo raspravljalo

o mjestu odigravanja bitke, a literatura o tome narasla do nepregled nosti 50, do konanog se rjeenja nije stiglo. S. Gunjaca je razlonim
argumentima doveo u pitanje lociranje bitke na Petrovoj gori 51. Smatrao je
da valja razlikovati "eljezne gore" -"Gvozd" iz prie o vojni kralja Ladislava i Petrov Gvozd iz prie o bici protiv kralja Petra 1097. godine, ali da ih
ipak valja smjestiti na isti poloaj - na Kapelu, koju je ugarski kralj
Ladislav preao 1091. godine i na kojoj je, poslije est godina, Petar
pokuao zaustaviti Ugre.
Anonimni notar kralja Bele III., koji pie u drugoj polovini 12. stoljea,
opisuje provalu Maara na Balkan koja se toboe zbila oko godine 900. i
tvrdi da su "zauzevi grad Split pridobili cijelu Hrvatsku ... preavi zatim
Petrovu goru [Peturgoz) utaborie se kod Kupe, te prebacivi se preko ove
rijeke doprijee do Save i zauzee tvru Zagreb..." 52 Ve citirani imun de
Keza tvrdi da se radi o planinama"... koje se nazivaju Gozd ... stoga se iste
planine sve do danas u maarskom zovu Potur Gozdia (tj. Petrov gozd)..."53.
Toma Arhiakon spominje samo neke planine u sredinjoj Hrvatskoj,
iskljuivo u svezi s ranijim pohodom Ladislava: "Ladislav ... sakupivi
brojnu vojsku doe i zauzme svu zemlju od rijeke Drave do planina, koje
se nazivaju eljezne"!54.
S. Gunjai je kljuni argument u dokazivanju da je mjesto bitke na
Kapeli tekst Antonija Bonfinija s kraja 14. stoljea 55. Tumaei vijesti
starijih autora, Bonfini poistovjeuje Petar-gazdia s Petri mons koji se
nalaze in montem Modnissiae. Dakle, ispalo bi da se "Petrova gora" uistinu
nalazi u Modruu, kada to ne bi tvrdio ovjek koji pie gotovo tristo godina
nakon odigravanja bitke i stotinjak godina nakon imuna de Keze. Bon fini ne spominje nijedan drugi izvor o bici koji danas ne bi bio poznat, pa
se ini da ga i ne posjeduje. Stoga tu identifikaciju valja shvatiti kao
Bonfinijevo domiljanje o tome gdje se mogla odigrati bitka.
Samo najednom dijelu hrvatskog i bosansko-hercegovakog teritorija,
koji bi otprilike pokrivao ire podruje bitke, od Zagreba do Mostara, S.
Gunjaca je izbrojio vie od deset toponima "Gvozd", zatim jo vie od 16
toponima "Gvozd" s nekim atributom, i napokon vie od 14 toponima u
kojima je "gvozd" etimoloka osnova 56. to se tie Petrove gore i toponima
50
N aj potpunije je Iz vore 1 literaturu koja se poj avil a do otpril ike sred ine ezd esetih
godina prikupio Gunjaca, Ispravci i dopune, 4.
51
Gunjaca, Isprcaxi i dopune, 4, 106 i d., 157 i d.
52
V. Kial, Slavonija od X do XIII stoljea, Zagreb 1882, 14-5.
53
Raki, Documenta, 481; ii, Prirunik, 394; Klai, Izvori, 86. O tom je problemu,
zalaui se za drugo rjeenje, opirno pisao S. Antoljak, "Peturgoz" ili "Patur Gozdia", Jedna
povijesna topografsko-toponomastika zagonetka ili ne?. Predavanja knj. 1. Zadar 1971.
54
Toma, Kronika, 55. Reenica ...usque ad alpes, quae dicuntur Jerreae (Rakl, Docu
menta, 476) prevedena je: "do planine, koja se zove Gvozd", pri emu se zanemaruje, Izmeu
ostalog, da autor govori o "planinama", a ne samo o jednoj.
55
Vidi, izdanje, Antonii Bonflnli, Rerum Ungaricarum decades qu.attu.or cum dimidia,
Ilanoviae 1606.
56
Gunjaca, Ispravci i dopune, 4, 99-101.
442
koji u osnovi imaju ime "Petar", postoji ih blizu pedeset 57. Zbog tolike
mnoine "Gvozdova" i "Petrova" lako je mogue daje dolo do zabune. Jo
i vie zbog toga stoje u to vrijeme, dakle u 12. i 13. stoljeu, svaka uma
(a njih je barem bilo napretek) bila "gozd", pa je informator iz Hrvatske
mogao izvijestiti o "Gvozdu" mislei pri tome na bilo koju umu, a Maari ma bi to izgledalo kao osobno ime. Pri tome valja znati da je anonimni
notar kralja Bele III. pisao stotinjak godina nakon bitke, a Toma Arhiakon i imun de Keza gotovo dvije stotine godina kasnije. Koliko su oni
uope mogli tono ustanoviti gdje se bitka odigrala? Prvo, koliko je tono,
uslijed protoka vremena, mogao precizan biti informator u Hrvatskoj?
Otprilike se zna kako je u to vrijeme funkcionirala narodna predaja (jer se
jedino putem nje mogao ouvati glas o bici, barem u prvo vrijeme) 58, i nije
dvojbeno daje ona mogla u stotinu ili dvije stotine godina bitno iskriviti i
osnovne vijesti o dogaaju 59. Ako su srednjovjekovni pisci mogli tako
grijeiti u dataciji i kronologiji, odreivati slijed nekih dogaaja i odoka,
moe se pretpostaviti da su bili vrlo neprecizni i u tretiranju zemljopisnih
injenica. Za dvojicu ugarskih kroniara moe se rei da su bolje po znavali zemljopis Panonije nego Dalmacije, za razliku od Tome koji dodue
spominje Panonce, Panoniju, Dravu, Savu i Dunav, ali to je sve to zna o
tim prostorima. 60 Kada govori o unutranjosti i tamonjoj crkvenoj orga nizaciji, zna za "upu Cetinjsku, Livanjsku, Klisku, Mosor, Omi i Krbavu,
te preko Gvozda sve do granice Zagreba i itavu Maroniju" 61. Poznata su
mu mjesta u zaleu dalmatinskih gradova, otprilike u onim granicama
kojima je jo u 10. stoljeu Hrvatsku omeio Konstantin Porfirogenet u
djelu De administrando imperio. Dakle, Tomino poznavanje podruja sjevernije od dalmatinskih rijeka (Zrmanje, Krke i Cetine) prema Panoniji,
odnosno Sisku i Zagrebu, prilino je povrno. Pitanje je, zna li on, a i bilo
koji drugi suvremeni kroniar, uope za neku pojedinanu planinu "Gozd"
ili govori o "Gozdovima (Gvozdovima)" mislei iskljuivo na itav planinski
niz. Ovu pretpostavku potvruje i iskaz imuna de Keze koji govori o
"planinama koje se nazivaju Gozd" ili "planine koje se do danas na maar skom nazivaju Patur-Gozdia" 62. Daje pisac stvarno znao na koju se tono
57
Gunjaca, Ispravci i dopune, 4, 102 - jo jedna Petrova gora, potom Petrovo brdo,
Petraica, Petruica, Petrova Ploa, Peterkovo brdo (kao imena brda). Nadalje, jo tri Petrova
vrha. est Petrovih polja, Petrova Poljana, etiri Petrova Sela, Petrovo vrelo, Petrika, dva
Petroveca, sedam Petrovaca, Petrovsko, Petrovski Vidovec, Petrinci, Petrinjci, Petrinjski Lug,
Petrinovica, Petrina, Petrinja, Petrani, Petrovljani, dva Petrovinca, Petrov dol, Petrov gaj, i
konano, Petrim.
58
Vidi, openito, Povijest hrvatske knjievnosti 1 (Usmena i puka knjievnost), Zagreb
1978.
59
Moin, LJPD, 18, je uspio precizno ustanoviti da pisac LJPD koji ivi u 12. stoljeu,
grijei u vremenskom odreivanju dogaaja prve polovine 12. stoljea 2 godine, 11. stoljea
za nekih dvadesetak godina, a 10 stoljea do stotinu godina.
60
Toma, Kronika, 20, 43.
61
Toma, Kronika, 46.
62
Montibus qui Gozd dicuntur, montes usque hodie in hungarico Patur-Gozdia nominanturs -Raki, Documenta, 481; Klai, Izvori 86.
443
planinu misli i ako je uope mislio na ijednu, a ne na niz, napisao bi mons

- "planina" u jednini, a ne bi stavljao mnoinu. Bitno je uoiti da su te
"planine" ili samo "planina Gozd" za sve te autore razdjelnica izmeu
Panonije i Dalmacije. Sjedne je strane poznata Dalmacija, s druge strane
poznata Panonija. Nepoznato, a to su "planine" ili "planina" - "Gozd"
relativno je iroko podruje koje u svakom sluaju nije manje od etvero kuta omeenog Pljeivicom, Velikom i Malom Kapelom, dananjom Petrovom i Zrinjskom gorom, a moda jo i podrujem neto istonije.
ini se stoga da se minucioznom analizom pisanih izvora ne moe stii
do konane istine o poziciji "Gvozda". Mjesto bitke valja traiti na najbo ljem, najkraem i najloginijem putu od Panonske nizine prema Dalma ciji.
Rimske su ceste krajem 11. stoljea najvjerojatnije bile u krajnje loem
stanju, ako ve nisu bile i posve zaputene i zaboravljene. Da su ceste
postojale, vjerojatno bi Hrvati prevozili svetog ovjeka Martina na kolima,
a ne bi ga prenosili na rukama, kako svjedoi Konstantin Porfirogenet u
10. stoljeu 63 , niti bi taj isti Konstantin posebno naglaavao kako se
Konavljani slue kolima 64. No, Rimljani su gradili ceste tako da su one
savreno svladavale sve zapreke, i njihova se trasa moe smatrati ideal nom. Stoga je logino da i u vrijeme kada tih cesta vie nema, odnosno
kad se samo malo ostataka ili ba nita od njih moe razaznati na terenu,
srednjovjekovni putnici slijede njihov opi pravac pruanja. Ako se smije
vjerovati anonimnom notaru kralja Bele III., vojske su dolazile od "Petrove
gore" do Kupe, potom bi prele preko rijeke, produile prema Savi i dalje
na sjever. Daleko najpogodniji prijelaz preko donjeg toka Kupe krajem 16.
stoljea nalazio se u neposrednoj blizini Siska 65, pa se moe pretpostaviti
da je slino bilo i petsto godine ranije. Potom bi put slijedio desnu obalu
Save, jer se tim prostorom pruala i rimska cesta od Siska do Andautonije
(dananje itarjevo kod Velike Gorice), gdje se prelazila Sava.
Podruje u donjem toku Kupe i ue podruje Siska, dakle, bili bi
polazite za svaku vojsku, koja bi eljela prijei Dinaride i stii u Dalmaci ju, prije negoli podruje dananjeg Karlovca i nedaleka Petrova gora.
Mogue je od Siska bilo putovati uz Kupu i Mrenicu do BMuma na
Mrenici, pa do Avenda (u Lici), Arupiuma i Epidotiuma, i potom dalje
prema Asseriji (kod Benkovca) i Burnumu (kod Ivoevaca). Bio bi to put
koji se pruao ak i zapadnije od stalno pretpostavljenog bojita na
Petrovoj gori. On je u svakom sluaju zaobilazan, jedan dio godine teko
63
DA731/45; Viz. izv. II, 43; Klai, Izvori 44-5.

DAI34/17-8; Viz. izv. II, 62.
65
Mogue je da se radi o gazu na desnom zavoju oko 1-1,5 km uzvodno od dananjeg
sisakog katela, gdje je Kupu 1593. godine preao s vojskom Hasan-paa Predojevi. Usp.,
M. Kruhek, Rat za opstojnost hrvatskog l<raljevstva na kupskoj granici, u: Sisaka bitka
1593, Zagreb-Sisak 1994, 33 i d. ii, Povijest, 622, na karti iscrtava kao da se kod Zagreba
prelazila Sava, a Kupa kod dananjeg Pokupskog, to je teko odrivo. Potom put koji ii
iscrtava ima jo vie neloginosti - ide do Topuskog, pa zatim pravi otar zaokret prema
zapadu, u Petrovu goru, potom otro skree na jug, prema Cetinu (ili Cetingradu), Drcniku
te Bihau. Do Bihaa postojali su i postoje mnogo bolji, bri i sigurniji putovi negoli ovaj.
64
444
prohodan i zbog svega toga malo vjerojatan. Meutim, valja se oslanjati na

suvremene izvore, a jedini podatak iz ranoga srednjeg vijeka o putovanji ma na ovom podruju jest onaj o Ljudevitu Posavskom koji je bjeao iz
Siska prema Dalmaciji, a, po svemu sudei, usputna mu je stanica bio
Srb na vrelu Une 66 . Potom je uistinu stigao u Dalmaciju, ali je tamo
ubijen 67. To bi, uostalom, bio i mnogo loginiji put - prvo od Siska na
jugoistok, sve do ua Une, jer se tako slijedila rimska cesta, a potom
dolinom Une do Raetiniuma. Moglo se iz Siska krenuti i preko Zrinjske
gore, jer je njezin vrh na 616 m, a prijevoj, ublaen dolinom Petrinjice, sa
svojih 476 m ne predstavlja ozbiljniju zapreku. Na ovom su prostoru,
upravo da bi kontrolirale taj put, podignute i utvrde Hrastovica, Petrinja i
Zrinj. Njihovo postojanje zabiljeeno je u 13. stoljeu i kasnije, ali ve tada
Petrinja dobiva povlastice slobodne varoi, pa se moe pretpostaviti da su
Petrinja, a i druge varoi postojale i u ranijim stoljeima. 1382. spominje
se put koji ide od Blinje prema Petrinji i dalje prema jugu 68. Osim toga, na
tom je prostoru vjerojatno bio i grad Ljudevita Posavskog - "na strmom
brdu", a moda je to bio neki od upravo spomenutih 69 , kao alternacija
Sisku koji su Franci sve vie ugroavali i ve tada zasigurno i osvojili. Za
razliku od ovih prostora, oko Petrove gore utvrda gotovo i nema. Bilo kako
bilo, kretale se vojske kroz relativno prohodno i nisko brdsko podruje ili
dolinom Save i Une, nuno su se putovi susretali oko Raetiniuma (u
okolici dananjeg Bihaa), a potom do dananjeg Bosanskog Petrovca
otkuda bi zaokrenuli na jug sve do Knina. Srednjovjekovni putnici imali
su vie varijanti: slijediti Unu sve do njezina izvora, do Srba (dokle je
stigao i Ljudevit Posavski), a potom ili se spustiti do Like Kaldrme i
slijediti tok Butinice sve do Knina, ili se popeti na 793 m visoki Srbski
klanac i odande doi do Otria, otkuda je niz Zrmanju otvoren put u
Dalmaciju, odnosno prema Kninu, gdje je stolovao i otkuda je vjerojatno
krenuo kralj Petar 70. Negdje na ovom putu dolo je vjerojatno do sraza
izmeu vojske kralja Petra i Maara. Stoga se ini loginim pretpostaviti
kako je maarska vojska krenula preko Kupe i Siska na jug i daju je tu
negdje, otprilike u Zrinjskoj gori ili oko Une, doekao Petar.
Ovakvu je situaciju na hrvatskom prostoru vjeto znala iskoristiti
Venecija, koja je u drugoj polovini 11. stoljea stvarala temelje svoje
gospodarske i trgovake moi kao kljuni posrednik u trgovini s Istokom.
Takav je razvoj Zlatnom bulom 1082. godine snano potaknuo car Manuel
Komnen, dajui Mleanima velike povlastice. 71 Kljuna uloga Venecije u
kriarskim osvajanjima i trgovini Evrope s kriarskim dravama na istoku
od 12. stoljea nadalje 72 rezultat je osvajanja pozicija na pomorskim
66
ARFza god. 822; Rakl, Documenta, 327; Klai, Izvori, 18.

ARFza god. 823; Raki, Documenta, 328; Klai, Izvori, 18.
68
CDXVI, 286-7.
69
In arduo monte - ii, Povijest, 315, tvrdi da se taj grad nalazi "zacijelo negdje Sisku
na jugu" -ARFza god. 820; Raki, Documenta, 324; Klai, Izvori, 17.
70
ii, Prirunik, 394; Raki, Documenta, 481; Klai, Izvori 86.
71
Ostrogorski, Istorija, 338, i tamo lit.
72
J. Prawer, The Latin Kingdom oj Jerusalem, London 1972, 85-93; 393-5.
67
445
putovima i u trgovini openito, jo od 10. stoljea. Stoga je logian interes

Venecije za istonojadransku obalu, posebno izraen krajem 11. stoljea.
1088. godine, na primjer, Mleanin Dedo Colbani plovi s laom iz Cari grada prema "Slavoniji", odnosno Dalmaciji 73. Gotovo istovremeno, tijekom svibnja 1097. godine, neki su dalmatinski gradovi i otoci preli pod
okrilje Mletake Republike, potaknuti zasigurno strahom od novih osvaja a, kao i nesigurnou stvorenom razmiricama u dravi. "Uvjereni smo da
je za nas najzgodnije i najsigurnije ivjeti pod upravom tolike gospode i
ostati pod njihovom budnom skrbi i monom zatitom" 74, kau Trogirani u
ispravi kojom obeavaju podlonost mletakom dudu. S druge strane, i
Arpadovii su imali spreman odgovor na ovakve aranmane dvaju ja dranskih faktora koji su im bili potencijalni suparnici i neprijatelji. upan
Gvulafehervara Merkurije, vjerojatno vojskovoa u tom ratu, stigao je s
vojskom u Biograd i tamo doekao normansku princezu Buzilu, te je uz
njegovu pratnju ona otila u Maarsku i tamo se udala za Kolomana 75.
6. Prema novoj dravnoj zajednici - "Quoliter" ili

"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa
inilo se tada daje hrvatski prostor razbijen na dvije cjeline od kojih se
svaka od njih orijentira prema Bizantu, odnosno prema Veneciji ili prema
Ugarskoj, a u samoj Hrvatskoj nije bilo autohtone snage koja bi imala
vlastitu opciju. No, u duem razdoblju postat e oigledno kako se ni
Venecija ni Ugarska, a ponajmanje Bizant, nisu mogli smatrati pobjed nicima. Venecijansko presezanje na dijelove hrvatske obale sve do poetka
15. stoljea bilo je vie neuspjeno negoli uspjeno, a ugarsko-hrvatska
vlast, poto je bila uspostavljena poetkom 12. stoljea, sve do 14. stoljea
nije u potpunosti kontrolirala ni prostor izmeu Save i Drave, a juno od
Dinarida njezina je vlast bila uglavnom samo teoretska.
Ve sljedee godine utanaen je ugovor o prijateljstvu izmeu mleta kog duda Vitala Michielija i Kolomana, prema kojem se zapravo dijele
interesne sfere -Veneciji Dalmacija, a Kolomanu Hrvatska, to objanjava
kako je ugarska vojska neometano dola do Jadrana i ula u Biograd 76 .
Od tog vremena, pa sve do Kolomanove krunidbe u Biogradu 1102.
godine, nema nikakvih neposrednih podataka o dogaajima u Hrvatskoj.
Znaajna suvremena zbivanja - pobjedonosni zavretak Prvog kriarskog
rata 1099., velika pobjeda Kumana i ruskih knezova nad ugarskom voj skom pod vodstvom Kolomana kod Przemvsla u Galiciji iste godine 77
-proli su u Hrvatskoj, sudei po muku izvora, bez odjeka.
73
Documenti del commercio veneziano nei secoliX!XIII, a cura di Raimondo Morozzo della
Rocca -Antonino Lombardo, I, Roma 1940, nrr. 12, 13, 17, 18.
74
75
Gaujredus Malaierra, cap. 1; ii, Povijest, 622-3.
76
Usp., opirnije, ii. Povijest, 626-30.
77
ii, Prirunik, 428-58; ii, Povijest, 632.
446
Koloman je 1102. godine krenuo na Hrvatsku. O tome kako je tekao

njegov pohod govori pria zapisana u dokumentu nazvanom Qualiter ili
Pacta conventa koji se sauvao u jednom zapisu iz prve polovine 14.
stoljea, i to kao dodatak djelu Tome Arhiakona 78: "Kada je kralj uo da
su se Hrvati spremili za boj, poalje k njima glasnike s porukom da je
voljan da prema njima bude milostiv i da utanai ugovor, kako budu sami
htjeli. Hrvati pak sasluavi kraljevu poruku sastae se da vijeaju i
jednoglasno pristanu na kraljev prijedlog i poalju mu dvanaest razboritih
plemia od dvanaest hrvatskih plemena ... Kada su oni prili kralju,
dadoe mu duno potovanje. Kralj pak primivi ih na poljubac mira i
asno ih susrevi doe s njima do toga sporazuma: da e oni zemljine
posjede i sva svoja dobra uivati sa svim svojim ljudima mirno i spokojno,
da nee nijedno od spomenutih plemena ni njihovi ljudi plaati kralju
poreza ili dae, ve su jedino obvezana vriti kralju vojnu slubu..."
Ovaj dokument poznat je od vremena Ivana Luia - Luciusa u 17.
stoljeu, pa su ga od tog vremena spominjali i citirali mnogi historiari, ali
su se u 19., pa dijelom i u 20. stoljeu o njegovoj vjerodostojnosti vodile
estoke diskusije. Kada je tridesetih godina 19. stoljea dolo do sporova
izmeu Ugarske i Hrvatske, Maari su poeli dokazivati kako se radi o
falsifikatu, te daje Ugarska krajem 11. i poetkom 12. stoljea Hrvatsku
zapravo podjarmila 79. U drugoj polovini 20. stoljea estina je u raspravama
postala prolost, a i broj priloga o tom problemu se smanjio. Danas
uglavnom prevladava miljenje da se dogaaji nisu mogli odigravati onako
kako su opisani u Qualiteru 80.
Meutim, da bi nam bio jasniji smisao zbivanja godine 1102., valja se
upoznati sa irim kompleksom zbivanja, kako u vremenu, tako i u pro storu, jer je 1102. godina u hrvatskoj povijesti i u hrvatskoj historijskoj
znanosti, a i u politici, postala prijelomna godina ija se vanost istie sve
do naih dana.
Odnose Hrvatske i Ugarske, odnosno Hrvatske i Arpadovia u uem
smislu i posebice njihov dolazak na hrvatsko prijestolje, hrvatska je
historiografija esto razmatrala s mnogo emocionalnog naboja, u kategorijama koje su neprimjerene trijeznom i hladnom historiarskom prosui vanju o davno proteklim dogaajima. Stvorena je openita slika o katastrofinom kraju ranosrednjovjekovne Hrvatske na prijelazu iz 11. u 12.
stoljee, a to uope ne odgovara stvarnim zbivanjima.
Dobar dio hrvatskih historiara, kao i javnosti, smatrao je, a i danas
mnogi smatraju da su dogaaji oko 1102. godine svojim nekakvim logi78
ii, Prirunilc, 462-4; li, Povijest, 636-7; Antoljak, Pacta ili Concordia, 107.
Iscrpnu je kronologiju o tome iznio ii, Prirunik, 409-423. 459-526; Isti, Povijest,
635-9.
80
N. Klai, Postanak plemstva "dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske" HZ 11-12,
1958-9; Ista, Tzv. pacta conventa ili tobonji ugovor izmeu kralja Kolomana i Hrvata 1102.
79
godine. Historijski pregled 6, Zagreb 1960, 107-20. i Zadarska revija 6, 1983, 671-6. Ista,
Diskusija: O. Mandi, "Pacta conventa" ili "dvanaest' hrvatskih bratstava, HZ 11-12, 1958-9
- HZ 13, 1960, 303-18; Najopirnije, Antoljak, Pacta ili Concordia.
447
nim slijedom oznaili gubitak hrvatske samostalnosti, pa ak i nestanak

Hrvatske 81 . Time stoje neka strana dinastija zadobila hrvatsku krunu ne
znai daje Hrvatska izgubila ita od svog dravnog legitimiteta. Ona samo
dobiva jednog vladara koji je stranac i koji, u teoriji, zasebno vlada
Ugarskom, zasebno Hrvatskom, zasebno Slavonijom, itd. Drugo je pitanje
koliko su ta prava i obveze u daljnjoj praksi bili i ostvarivani. Iako je o
tome u historiografiji bilo mnogo govora, relativno su rijetka bila cjelovita
sagledavanja odnosa Ugarske i Hrvatske, odnosno utjecaja Ugarske na
Hrvatsku 82. Arpadovii nisu ni mogli, a ni htjeli bitno mijenjati zateeni
poredak. Uostalom, za eventualnu kolonizaciju ili smjetavanje vojnikih
posada nisu imali ni snage, jer je Ugarska u drugoj polovini 11. stoljea
poprilino uveala teritorij pod kraljevom vlau, a da ni maarsko etni ko podruje nije bilo jo u potpunosti dravno izgraeno i dobro naseljeno.
Maarski su ratnici dospijevali u Hrvatsku samo za vrijeme kraljevskih
pohoda. Arpadovii su se stoga morali oslanjati na lokalne snage, tako da
je ostajalo dovoljno prostora za samostalan drutveni razvoj.
7. Dolazak Arpadovia iz perspektive ope povijesti -identitet

Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice
Napokon, u svakoj ovakvoj analizi od presudne je vanosti da se nazori
(ili predrasude) ovjeka s kraja 20. stoljea o tim dogaajima jasno odvoje
od onoga to se uistinu zbivalo u 12. i 13. stoljeu u Hrvatskoj, odnosno
od toga kako su te dogaaje ljudi tadanjeg vremena i doivljavali.
Hiperkritiko shvaanje daje 1102. godine Hrvatska izgubila samostal nost, pa i dravnost, ini se kao da se pribliava notornim spoznajama o
Srbiji, Bugarskoj, Grkoj, Rumunjskoj koje su bile pregaene u pobjedo nosnim pohodima Turaka, a turske administrativne jedinice osnivale se
neovisno o nekadanjim granicama, dok se stanovnitvo masovno iselja valo ili islamiziralo. Meutim, Hrvatska je nakon dolaska Arpadovia
sauvala mnogo od svoga politikog i civilizacijskog identiteta. Kada bi se
o drugim evropskim zemljama sudilo na nain na koji se prosuuje stanje
u Hrvatskoj poslije 1102. godine, onda bi nestao vaan aspekt mnogih
evropskih nacionalnih povijesti. Primjerice, 1066. godine, dakle u vrijeme
blisko dolasku Arpadovia, normandijski je vojvoda Vilim priskrbio englesku krunu. Bio je Norman koji je ivio i vladao u Normandiji (u sjevernoj
Francuskoj) i u odlunoj bici kod Hastingsa savladao je Anglosasa Harolda. No, on je bio legitimni nasljednik engleskog vladara, a Harold je bio
uzurpator, ali to nipoto nije znailo da e netko odricati Vilimu pravo na
krunu ili tvrditi kako je Engleska izgubila samostalnost. Moglo bi se
81
Usp., Barada, Dinastiko pitanje, 190; N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku,
Zagreb 1990, 158-60.

82
Ova je pitanja detaljno obradio ii, Povijest, 637 i d.; te Klai. Povijest, 486-539.
448
prigovoriti da ovo i nije istovjetni primjer: u sluaju Hrvatske i Ugarske

radilo se o "ujedinjavanju" dvaju susjednih kraljevstava, a u Engleskoj o
dolasku jednog stranca u drugu dravu u kojoj on postaje kralj. No, u
evropskoj povijesti mnogo je primjera "ujedinjavanja", a da "osvojena"
drava nije nita izgubila od svog politikog identiteta. Tako, primjerice,
dolazak hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika na poljsko prijestolje (13701382) nije znaio i "nestanak" Poljske, nego samo ujedinjavanje pod istom
krunom. Tako valja tumaiti i dolazak Pedra III. Aragonskog na prijestolje
Sicilije 1282. godine. Ni dolazak Henrika Plantageneta na englesko pri jestolje 1154. godine nije znaio i katastrofu za Englesku, iako se, izmeu
ostalog, dogodilo i to da je visoko plemstvo poelo preteno govoriti fran cuski. injenica da neki Hrvati pozivaju Ladislava, to naposljetku zavr ava desetak godina kasnije krunidbom Kolomana za kralja, moe se
usporediti s pojavama, ne rijetkima u Italiji toga vremena, kao i zbivanji ma koja su se izmeu 1034. i 1036. godine odvijala u Burgundiji 83 .
Napokon, panjolska je 1516. godine dobila za vladara Habsburgovca
Karla I. koji je istodobno vladao i Austrijom, Ugarskom i Hrvatskom i
drugim evropskim dravama i zemljama, ali to nije sprijeilo panjolsku
da bude tijekom 16. stoljea najmonija evropska drava. Stoga e za
Hrvatsku i hrvatsku povijest u cjelini biti zapravo vano samo to, koliko je
Hrvatska, a bez Ugarske, bila vaan imbenik u meunarodnim odno sima. Iako se nije afirmirala kao drava, ipak je bila poznata kao politiki
i zemljopisni entitet, odnosno, pojedinci roeni ili potekli iz Hrvatske
afirmirali su se na politikom, gospodarskom, kulturnom ili nekom dru gom polju. Takvih je osoba bilo mnogo, pogotovo u razdoblju humanizma,
i ovdje je mogue spomenuti samo neke.
Karakteristian je sluaj Hermana, filozofskog pisca, astronoma-astrologa i prevoditelja s arapskog na latinski iz 12. stoljea. Jo od mladosti
ivi u junoj Francuskoj i panjolskoj. Iako je rodom bio iz sredinje Istre,
uzeo je ime Dalmata Slavus ili, jednostavno, "Dalmatinac", zasigurno zbog
afirmiranosti dalmatinskog (a onda i hrvatskog) imena u tadanjoj
Evropi84.
Na politikom je planu, recimo, od neprijeporne vanosti injenica da
novu dinastiju Anuvinaca 1301. godine na hrvatsko-ugarsko prijestolje
dovode hrvatski velikai, Bribirci Juraj i Pavao 85.
Iako se moda ini da su ovi primjeri nasumce odabrani, oni ipak mogu
biti dobar pokazatelj kako hrvatsko ime, iako je Hrvatska u zajednici s
Ugarskom, i te kako ivi u meunarodnim odnosima. Naravno da bi pri
83

M. Brever, Prilozi hrvatskoj kulturnoj povijesti Zagreb 1904; A. Clerval, Hermann le
Dalmate et les premieres traductions latines des traites arabes d'astronomie en mouen age,
Comptes rendus du Congres Inte rnational des Catholiques, Pari 1891; H. Bosmans, Her
mann le Dalmate, traducteur des traites arabes, Revue desquestions scientiflques, 56, Pari
1904; . Dadi, Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, Zagreb 1982, I, 19-22; anjek, Crkva,
151-61; anjek, Kranstvo, 98-106; Dadi, Egzaktne znanosti, 35-65.
85
F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1962, 198-9.
84
449
tome morali navesti jo stotine primjera, ali i sljedei je vrlo rjeit: Dictionarium quinque nobU.issimarwn Europae linguarum - "Rjenik pet najglasovitijih (najuglednijih) jezika Evrope" Fausta Vrania izdan 1595. godi ne ukljuuje i "dalmatinski", te izriito naglaava kako pri tome misli
zapravo na "hrvatski" 86. Moglo bi se moda prigovoriti Vraniu zbog
pretjeranog rodoljublja, ali daje u tome pretjerao, njegov bi rjenik umno gome izgubio u oima potencijalnih kupaca i itatelja. Stoga je znanje o
hrvatskoj kulturi i o Hrvatskoj openito i po ovom primjeru nedvojbeno
-uostalom, i Dante Alighieri poetkom 14. stoljea u "Raju" spominje
Hrvatsku87.
Stupanje ugarske dinastije Arpadovia na hrvatsko prijestolje moe se
objasniti samo poznavanjem duih procesa. A oigledno je da je dugo
vremena postojao interes, kako Ugarske za Hrvatsku, tako i Hrvatske za
Ugarsku. Maari iskazuju ambicije da stignu na Jadran ili da barem budu
prisutni na njemu praktiki od doseobe u Panonsku nizinu krajem 9.
stoljea. Takve se nakane mogu kontinuirano pratiti od otprilike dvade setih godina 11. stoljea, kada se na ugarski dvor sklonio svrgnuti hrvat ski kralj Svetoslav, vjerojatno zajedno sa sinom Stjepanom. Potom je
ugarski kralj "Andrija" napao "Dalmatince" i neke od njih prisilio da mu se
pokore. Ime "Dalmacija" vjerojatno oznaava Hrvatsku, pa je Andrija
zapravo htio svojeg tienika vratiti na prijestolje i, naravno, proiriti
utjecaj na Hrvatsku 88.
injenica da se Svetoslav sklanja u Ugarsku znai da je Panonska
nizina u krugu zemalja koje su Hrvati poznavali (do tada su to bile Italija,
Franaka, Bizant) i u njima imali odreene interese. U sluaju Ugarske,
vjerojatno su eljeli prevladati zatvorenost u Dinaridima, orijentaciju sa mo prema Jadranu, kako bi utjecaj i vlast protegli i prema srednjoj
Evropi.
Mogunost da se takav angaman i ostvari stigla je etrdesetih godina
11. stoljea. Vojvoda Adalbert iz karantanske velikake obitelji Eppenstein
pozvao je Hrvate i vjerojatno Maare da mu pomognu u buni protiv
njemakog cara Henrika III 89. Jesu li Hrvati prihvatili poziv -ne zna se, ali
su im se zemljopisni i politiki horizonti tada ve zasigurno proirili. 11.
stoljee bilo je razdoblje opeg napretka Hrvatske - doba druge konjunk ture (ako je do prve dolo u 9. stoljeu) 90 , to je moralo utjecati i na
pokuaje politike i vojne ekspanzije. Zbog toga je i budui kralj Zvonimir
86
Faust Vrani, Dictionarium quinque nobttissimarum Europae linguarum - Latinae,

Italicae. Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, Venecija 1595; pretisak Zagreb 1971. i 1992.
i tamo prilozi. Vidi i na Vranievu Dikcionaru nadopunjen sedmojezini rjenik (s poljskim i
ekim) - Dictionarium septem diversum linguarum. Prag 1605.
87
Raj 31, 103-111, u: Dante Alighieri, Djelali, Zagreb 1976, 543, komentar 764 i d.
88
Vidi, ii, Povijest, 484; Barada, Dinastiko pitanje, 163-7; Klai, Povijest, 333. Postoje
razlike u tumaenju dogaaja izmeu ova tri autora i njihova djela, ali za nae razmatranje
one nisu od vee vanosti.
89
ii, Prirunik, 227.
90
Goldstein, Periodizacija, 253-79; Vidi, str. 353 i d.
450
stupio u kontakt s Arpadoviima, te se ezdesetih godina oenio Jelenom

(odnosno, kako je hrvatski izvori nazivaju - Lepom), kerju Bele I. i
sestrom Gejze i Ladislava. Ovakav dinastiki brak obino skriva uzajamne
interese i pretenzije. Da li je Zvonimir imao ambicije da jednom zavlada i
Ugarskom, nemogue je ustanoviti. ak ako ih je i imao, to ba i nije bila
neka realna nada, jer bi prije njega morali umrijeti i Gejza i Ladislav, a da
ne ostave mukog nasljednika. Bespredmetno je o tome raspravljati -jer
se, uostalom, i nije ostvarilo. Bilo kako bilo, Zvonimir je ipak imao koristi
od svojte - zamolio je kralja Salamona i vojvodu Gejzu da mu pomognu
istjerati istarskog markgrofa Ulrika II. iz Marke Dalmatinske, to su oni i
uinili 91. Dugorono gledajui, Zvonimir e od roaka navodno imati jo
veih koristi, jer Ivan arhiakon Goriki tvrdi da se on, "osiljen ovim
rodbinstvom, dokopao kraljevstva Hrvatske..." 92 No, Ivanova se tvrdnja ne
moe prihvatiti bez rezervi. injenica da ban Zvonimir postaje kralj govori
o tradicionalno jakom poloaju bana u Hrvatskoj 93. Ostaje otvoreno da li je
Zvonimirov izbor pospjeilo i to stoje on bio "ovjek Arpadovia" ili jesu li
ga oni u tom izboru neposredno pomagali. S druge strane, i Ugarska je
ovim potezima nedvosmisleno poveavala utjecaj u Hrvatskoj, pa je i,
recimo, osnivanje Zagrebake biskupije 1094. godine logian korak
-irenje evanelja ide usporedo sa irenjem dravnog utjecaja 94.
Iako, dakle, dolazak Arpadovia u Hrvatsku ima svoju prilino dugu
pretpovijest, te ga u skladu s kategorijama srednjovjekovlja valja proma trati kao neto normalno, uobiajeno i nipoto katastrofalno, ipak takvu
pretpostavku treba potkrijepiti tekstom suvremenih izvora. Uz njihovu
pomo valja proniknuti u zbivanja i u suvremene ideje u Hrvatskoj krajem
11. stoljea i, to je jo vanije, kako su one tijekom vremena utjecale na
stvaranje miljenja kroniara i historiara o tim zbivanjima.
Svi suvremeni i neto kasniji izvori u poneem se razlikuju, ali se sve
prie mogu svesti na dva osnovna stava. Neki su izvori opisali ovo razdo blje kao katastrofalno za Hrvatsku, drugi, pak, sugeriraju da je dolazak
Arpadovia bio uglavljen i osiguran sporazumima. Izvori prve vrste preteno su datirani 14. i kasnijim stoljeima: oni prvo govore o nasilnoj smrti
Zvonimira 95 , a potom, pri emu posebno valja istaknuti tekst Hrvatske
redakcije Ljetopisa Popa DuMjanina (iz 15/16. stoljea), povezuje se Zvonimirova smrt i za Hrvatsku toboe koban "nestanak vladara svoga jezi ka", te slijedom toga, i "vjena podlonost vladaru tuega jezika" 96. Takvi
su tekstovi vjerojatno puko prepriavanje legende koja se izgraivala
stoljeima i oni za nas nisu toliko zanimljivi, iako su nastali na realnim
91
E. Szentpeter y, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumqiie stirpis ar
padianae gestarum, vol. I, Budapestini 1937, 364.
92
Raki, Documenta, 473. O tome raspravlja i ii, Povijest, 527 i d.
93
Hrvatski ban spominje se u DAI30/93; Viz. izv. II, 33. Takoer, Klai, Povijest, 313.
94
CD II. 42-3; ii, Prirunik, 322.
95
Vidi, str. 430 i d.
96
Moin, LJPD, 17 i d.
451
osnovama - na priama o bitkama, porazu i anarhiji. Mnogo su za ovu

temu zanimljivije prie proizale iz drugog stava o dolasku Arpadovia,
onog o sporazumu. One se nalaze u ve spomenutim priama, u Kronici
Tome Arhiakona i u Kronici splitskog Anonima iz 14. stoljea i, napokon,
u dokumentu Qucditer ili Pacta conventa.
Ove su prie o sporazumu nastajale i bile zapisivane u duem razdoblju
- najranija je verzija, barem po sadanjim znanjima, zapisana u 13.
stoljeu, a sve te verzije potjeu ini se iz iste jezgre. U njima se ouvalo
sjeanje da je poetkom 12. stoljea dolo do neke vrste sporazuma
izmeu novog hrvatskog vladara i njegovih podanika. Nove su elemente
takvim konstrukcijama pridodavali oni koji su u nekom trenutku traili
korist od kralja ili mogunost da preko tobonjeg sporazuma s kraljem u
prolosti steknu legitimitet u prijeporima s drugim faktorima u Hrvatskoj.
Ideja o sporazumu Hrvata i Kolomana naravno da nije potpuno izmiljena:
ona stoji u osnovi Kolomanova dolaska u Hrvatsku i Dalmaciju. Naime,
dokumenti nepobitno pokazuju kako je kljuan pravni in itava Koloma nova boravka u Hrvatskoj bila krunidbena ceremonija 1102. godine u
Biogradu na moru, kada je vjerojatno preuzeo Zvonimirovu krunu. Koloman se tada obvezao i da e tititi podanike hrvatskog kraljevstva 97. Ova, u
osnovi prava feudalna zakletva, izricala se usmeno i u naelu se nigdje
nije zapisivala. No, na temelju te seniorske zakletve Koloman je mogao
podjeljivati privilegije, to je i u samom dokumentu uinio davi "vjeiti
mir i kraljevsku slobodu samostanu redovnica Blaene Djevice Marije".
Barem dio tih dokumenata je sauvan, iako u njima nedostaje bitan dio
koji je kralju bio vaan, a njegovi vazali su nastojali izbjei i njegovo
spominjanje -bila je to vazalska prisega ili neka konkretna obveza koja je
proizlazila iz vazalskog odnosa. Jasno je stoga da je dalmatinski
dokumenti, od kojih je jednom dijelu vjerodostojnost vrlo dvojbena, ne
spominju.
Sukladno tim injenicama o sporazumu ili ak sporazumima kasnija se
predaja, a onda i pisani izvori, prilagoavaju potrebama onoga koji je elio
upotrijebiti priu. U Pacta conventa sporazum se odnosio samo na dvanaest hrvatskih plemena 98 , u splitskog Anonima 14. stoljea sporazum se,
sklopljen po pozivu, odnosi na itavu Hrvatsku". Kod Tome, Splianina
krajnje nesnoljivog prema stanovnicima gradskog zalea, stoji da je
Koloman, iako pozvan, beskrupulozno pokorio Hrvatsku, ali potom sklo pio vrlo povoljan sporazum s Tominim gradom Splitom 100. U ivotopisu
trogirskog biskupa Ivana Orsina, koji je poetkom 13. stoljea napisao
njegov nasljednik Treguan, ideja o uvanju samo vlastitih interesa do vedena je do krajnosti. Tvrdi se, naime, da je Ivan spasio svoj grad od
97
O tom inu iscrpno raspravlja il, Prirunik, 528-61. Tekst vidi u: il, Prirunik,
561-2; Klal, Izvori, 86-7.
98
Antoljak, Pacta Hi Concordia, 101-7, 99
Klal, Izvori, 83. 100 Toma, Kronika, 55.
452
ugarskog kralja, razbivi navodno njegovu spravu za bacanje kamena, a

kasnije je nagovorio kralja da ne prolijeva kransku krv 101.
Osim toga, svim ovim tekstovima zajedniko jest da ne spominju Zvoni mirovu suprugu Jelenu i injenicu da su Arpadovii mogli na Hrvatsku
polagati pravo upravo zahvaljujui njoj i njezinu braku. Neobino je to, jer
se ta injenica nije mogla tek tako zaboraviti. Jelena se spominje vrlo
esto u suvremenim izvorima, kao nijedna druga ena hrvatskog rano srednjovjekovlja, izuzev kraljice Jelene s kraja 10. stoljea. Utoliko vie
udi ovaj muk izvora, pa na pitanje - zato je to tako? - vrlo je teko
pronai zadovoljavajui odgovor.
Sve te prie ne spominju ni Zvonimirova nasljednika Stjepana II., pa je
oigledno da su svedene na najosnovniji kostur ili shemu - stari vladar je
umro i nije ostavio potomstvo, dolazi nova dinastija koja se sporazumijeva
ili osvaja (svejedno). U takvu se shemu ne uklapa postojanje jo jednog
legitimnog Zvonimirova nasljednika (Stjepana), pa je ak suvino spomi njati i eventualnog uzurpatora (Petra Svaia). A injenica da Arpadovii
zahvaljujui branoj vezi zadobivaju kraljevsku ast u Hrvatskoj u kasni jim stoljeima vie uope nije bila bitna, neovisno o tome jesu li suvreme nici smatrali da se radilo o osvajanju ili o sporazumu.
Pria o "katastrofi" u biti odrie Arpadoviima bilo kakvo "pravo" - ona
ih nuno predstavlja kao "osvajae". Naime, samo takvoj katastrofi moe
prethoditi Zvonimirovo "prokletstvo" u HR LJPD, spominjanje "vladara
tuega jezika" u LJPD, kao i najava "tekih vremena" koja e zadesiti
Hrvatsku. A to se tie pria o sporazumu, u njima se ionako inzistira na
tome da je neki sporazum sklopljen poetkom 12. stoljea, pa je, po
loginom slijedu dogaaja, nepotrebno spominjati dinastiki brak i spora zum o nasljeivanju koji je Zvonimir sklopio s Arpadoviima.
To to su Hrvati dijelom odbijali ugarsku dinastiju moe se tumaiti
razliitim razlozima: valja luiti ono to ih je moglo plaiti ili odbijati od
Arpadovia krajem 11. stoljea od onoga to su legenda i tradicija nakalemile na ta zbivanja. Svakako se nije radilo o nekom nacionalnom osjeaju
koji bi bio brana stranom elementu. Uostalom, Hrvati su se ve vie od dva
stoljea sluili latinskim, a njime su se sluili i Arpadovii. Dugo su ivjeli
u drutvu ili barem u neposrednoj blizini sredina koje su i govorile
razliito od njih - na istonojadranskoj obali poeli su se razvijati i
romanski jezici, a osjeao se i utjecaj grkoga. Jezik je, kao razlog nesu glasja izmeu Arpadovia i Hrvata, bio potpuno nebitan, i Zvonimirovo
prokletstvo "da bi vazda tuem jeziku podloni bili" oigledan je proizvod
kasnijeg vremena. Velikai su bili solidarni sa svojim staleom, i to im je
bilo vanije od bilo ega. Pa ipak, jasno je da su se Hrvati htjeli suprotsta viti svom novom vladaru. Mogue je da su to inili zbog toga to je
prirodan strah od novoga, pa su tako i Hrvati, ba kao i dalmatinski
gradovi u mnogim situacijama kada su im se nametali vladari izvana,
101
ii, Prirunilc I, 565 i d.; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku,
Zagreb 1975, 207.
453
zazirali od dolaska nove vlasti ili onih koji dolaze pod stranom zatitom.
Nije posrijedi bila nikakva ksenofobija u dananjem smislu rijei, nego
neizvjesnost -nisu znali to novi ovjek donosi sa sobom i kako e vladati,
pogotovo ako nije poznavao stanje u njihovoj zemlji. Sluaj Zdeslava, iz
druge polovine 9. stoljea, vrlo se dobro uklapa u ovu situaciju - ubrzo
postoje stigao iz Carigrada i zauzeo vladarski poloaj, bio je ubijen 102. Nije
mu pomoglo ni to to je oigledno bio hrvatskog podrijetla.
Budui da nije bilo jasnih i nedvojbenih naela o tome kome prepustiti
vlast, Hrvatima je jedino preostalo da budu nepovjerljivi prema svakom
novom vladaru, ali se to nepovjerenje dugorono u ovom sluaju pokazalo
neopravdano. Dolazak Arpadovia u Hrvatsku i preuzimanje hrvatske
krune donijelo je sa sobom i pozitivne i negativne elemente. Slobodno se
moe tvrditi daje za vladavine Arpadovia, dakle barem do 1301. godine,
drava funkcionirala prije kao neka vrsta personalne unije negoli kao
jedinstvena drava. Arpadovii su imali tek neto neposrednog utjecaja u
kraju izmeu Gvozda i Drave, a na junijim prostorima osjetno manje. No,
u duem razdoblju, u stoljeima koja e tek doi, ova e promjena umno gome odrediti tijekove hrvatske povijesti.
102
454
XIV.
Zakljuak
to je ranosrednjovjekovno razdoblje dalo hrvatskoj povijesti u cjelini?
to je to zapravo hrvatski rani srednji vijek? U Hrvatskoj se tijekom
ranoga srednjeg vijeka, ba kao i u veini evropskih drava, izgradilo
etniko stanje koje je bilo osnovica za stvaranje moderne hrvatske nacije.
Pleme Hrvata, ije se ime spominje prvi put u izvorima tek u 9. stoljeu,
seli se, ini se, jo od prvih stoljea nae ere otprilike s podruja sjeverno
od Kavkaza, rijeke Dona i grada Tanaisa prema zapadu. Due se vrijeme
naseljavaju u Zakarpau, vjerojatno oko dananjeg Krakova, te je u kasni jim stoljeima zabiljeeno da se to podruje naziva "Bijela Hrvatska".
Tijekom 6. stoljea Slaveni se poinju seliti prema jugu, a do poetka 7.
stoljea naseljavaju velike dijelove bivih rimskih provincija Panonije i
Dalmacije. Potom su barem dva stoljea postojala mala "segmentirana"
drutva koja esto vjerojatno i nisu premaivala veliinu jednog krkog
polja ili buduih hrvatskih upanija. U 9. stoljeu, s aktivizacijom Bizanta
i Franaka u podrujima oko Hrvatske, sve se mijenja: stie kranstvo,
obnavljaju se ili grade brojne crkve, dolazi do odreenog gospodarskog
razvoja koji ponajprije omoguuje da se stvori drutvena elita, a manje da
se pobolja ivotni standard irih slojeva. Poinje se organizirati drava,
dodue, na manjem prostoru od onog koji su Hrvati naselili u 7. stoljeu.
S vremenom e se stvarati i sazrijevati unutranja organizacija drave
-vladalaka hijerarhija na elu s knezom i kasnije kraljem, te s njemu
podreenim upanima na elu upanija. upanije e initi smislenu i
loginu cjelinu, a i unutar sebe bit e logino organizirane - s plodnim
poljem i eventualno izlaskom na more, s gradom u sredini, itd. Stvara se
"prvi hrvatski kulturni pejza" u kojem se jasno oituje doprinos zatee nog pejzaa, klime, flore i faune, batine antike civilizacije i autohtonog
stanovnitva, kao i onog to su Hrvati sa sobom donijeli iz prapostojbine i
onog to su napravili od trenutka doseobe. U to vrijeme intenzivno tee i
proces etnogeneze - stvara se hrvatski narod. Sve to kulminira i konano
sazrijeva u vrijeme "druge konjunkture", u drugoj polovini 11. stoljea,
kada hrvatsko drutvo po mnogim vanjskim i unutranjim obiljejima
poinje nalikovati suvremenim evropskim drutvima.
Moglo bi se takoer zakljuiti daje hrvatski etniki prostor stvoren u 7.
stoljeu i da je u osnovnim crtama ostao takav sve do danas, a da su se
tijekom ranoga srednjeg vijeka kulturom razliite oblasti unutar hrvat455
skog etnikog prostora polako stapale u podruje jedinstvene kranske

civilizacije s nekim regionalnim osobitostima koje su takve i ostale jo
dugo, neke od njih praktiki sve do danas.
Kada su 1102. godine u Hrvatsku stigli Arpadovii i zavladali njome,
hrvatsko se drutvo ve bitno izmijenilo u odnosu na stanje od sto godina
ranije. No, to nije bilo samo, pa ni ponajvie, zaslugom izmjene dinastija.
Druga polovina 11. stoljea, odnosno ponajvie za vladavine Petra Kre imira IV. i Dimitrija Zvonimira, obilovala je prevratnim i bitnim do gaajima, a vrlo su se intenzivno odvijali procesi koji e umnogome
odrediti budunost Hrvatske za dugo vremena unaprijed: dovretak po krtavanja i potpuna inkorporacija kranske ideologije i morala u ivot u
Hrvatskoj, obogaivanje pojedinaca u gradovima i izvan njih. Sve je to bila
osnova jaanja i sazrijevanja hrvatskog drutva. Najvidljivija posljedica
svega toga, pa i vrhunac takvih razvojnih tendencija, bilo je postupno
pripajanje bizantske Dalmacije i integriranje Hrvatske, Dalmacije i Pano nije u jednu relativno vrstu cjelinu.
Hrvatsko je drutvo doseglo te rezultate do kraja 11. stoljea i zao kruivanje tih procesa zasigurno je mnogo vanije od dolaska Arpadovia
na hrvatsko prijestolje. Ta politika promjena stavila je samo ove duboke
i dalekosene drutvene promjene u Hrvatskoj u nov politiki okvir; po maknula su se sredita politike moi ime je, primjerice, omoguen
samostalan razvoj ve otprije ojaalog plemstva, kao to je bio mogu i
daljnji samostalan razvoj nekadanjih bizantskih gradova (u ovom razdo blju kao komune) koji e za mnoga nadolazea stoljea biti u vrlo specifi nim odnosima sa svojim hrvatskim zaleem. Dakle, taj politiki okvir
samo je intenzivirao neke ve prisutne znaajke drutvenog razvoja, a
mnoge stare karakteristike nisu se izgubile. Na primjer, Hrvatska je u
neposredne dodire s panonskim prostorom i Ugarskom dolazila ve u
prvoj polovini 11. stoljea, potom su se ujedinile Hrvatska i Panonija, a
budui kralj Zvonimir oenio se ugarskom princezom Jelenom, to su sve
bjelodani dokazi hrvatskog otvaranja prema panonskom prostoru koji je
kulminirao dolaskom Arpadovia. S druge strane, vezanost i saivljenost
s Jadranom trajno je, tovie, viestoljetno obiljeje zbivanja na hrvat skom prostoru, to e postati oigledno u 14. stoljeu, kada su ugarsko-hrvatski vladari imali dovoljno snage da se neposrednije angairaju na
Jadranu, a to su spremno i uinili.
Vladavine Petra Kreimira IV. i Dimitrija Zvonimira bile su toliko bogate
svakovrsnim promjenama i napretkom da bi tim razdobljem mogao za vriti i rani srednji vijek. Naime, sva obiljeja hrvatskog drutva od kraja
11. stoljea odgovaraju onome to nosi razvijeni srednji vijek. Meutim,
tradicionalno miljenje o zavretku i poetku hrvatskoga ranoga, odnosno
razvijenoga srednjeg vijeka u godini 1102. djeluje vrlo uvjerljivo, jer je
zasnovano na oiglednoj i vrlo snanoj politikog injenici - na promjeni
dinastija. Osim toga, nov politiki okvir donio je i nove vidove djelovanja
koji u l i . stoljeu (i ranije) teko da su bili mogui. Na primjer, i u 11. se
stoljeu ve poinju manifestirati snaga kraljevih upana i njihove tenje
456
Zakljuak
za to veom samostalnou. Ali tek poto se hrvatski i ugarski kralj

odmakao iz Hrvatske i stolovao u dalekim, sjevernim dijelovima Panonske
nizine, bilo je mogue da se na hrvatskom tlu pojave velikake obitelji koje
su od 12., pa sve do polovine 14. stoljea praktiki samostalno vladale
velikim dijelovima hrvatskog teritorija.
Jo je jedno dogaanje od najveeg znaenja obiljeilo hrvatsku povijest
oko godine 1100. -nastali su prvi spomenici na hrvatskom jeziku, Valunska ploa, Baanska ploa i drugi, a ve i koje desetljee prije javlja se u
latinskim dokumentima i sve vie hrvatskih rijei - satnik i peharnik,
tepica i posteljnik i druge. Za ovim pojavama i dokumentima slijedili su
mnogi, dapae sve vie njih, u kasnijim stoljeima. Hrvatsko drutvo
intenzivno razvija autohtonu pismenost. injenica da se pismenost zaela
izvan tradicionalnih sredita latinske kulture (samostana) odraava sna gu i samosvojnost tadanjeg narodnog ivota u Hrvatskoj. Taje samosvoj nost vrlo znaajna: Hrvatska u tom smislu ne zaostaje mnogo ni za
velikim evropskim narodima. Tako su 842. godine nastale Strasbourke
zakletve, prvi tekstovi za koje se moe rei da su napisani na starofrancuskom i staronjemakom jeziku, a do 12. stoljea razvija se knjievnost i na
talijanskom, engleskom i panjolskom jeziku. Drugi zapadnoevropski na rodi velik dio pismenosti i knjievnosti razvijaju na latinskom, a u slaven skim pravoslavnim zemljama razvija se crkvenoslavenski koji se s vreme nom sve vie udaljava od govornog jezika.
Dakle, ranomu srednjem vijeku dugujemo mnogo, ali se mnoga suvre mena shvaanja (da ne kaemo -predrasude) stvaraju na temelju nepro vjerenih dojmova, a ne objektivnih pokazatelja.
U svijesti veine ljudi dananjice uvrijeilo se miljenje da je srednji
vijek u Hrvatskoj, pa i u itavoj Evropi, taman, zao i pokvaren. Tu su tezu
razvili jo humanisti, smatrajui da je s njihovim vremenom stigao novi
vijek, toboe bitno razliit od prologa srednjeg vijeka. Meutim, govoriti o
"mraku" srednjega vijeka nije pravedno iz najmanje dva razloga. Prvi, zato
to dojam o "mraku" vie proizlazi iz prosjenog znanja (odnosno nezna nja) o tom vremenu negoli zbog njegovih istinskih obiljeja. I drugi, to se
po tami, zloi, strahotama nijedno razdoblje ne moe usporediti s naim
vremenom. Ratna iskustva Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1991.-1994.
godine najpotresnija su potvrda opravdanosti ove tvrdnje, ali dolaze tek
na kraju niza koji je poeo s Gulagom, rasnim zakonodavstvom i nacisti kim koncentracionim logorima.
No, s druge strane, nacionalni osjeaj pomijean s romantizmom esto
naginje nekritikom prikazivanju nacionalne povijesti, i to ini to in tenzivnije to se dalje ide u prolost. U takvim projekcijama srednjovje kovne povijesti esto se ini da u to doba, osim realizacije uzvienih
ideala, ponajvie nacionalnih, nema nita drugo, da se ljudi ni sa im
drugim ne bave i da nitko ne ivi neki stvaran ivot. I kako, dakle, pomiriti
ove krajnosti?
Najvanije bi bilo da se kategorije suvremenosti ne smatraju zauvijek
datima i da se ne misli kako su vrijednosti suvremenog ovjeka i drutva
457
vrijedile i u srednjemu vijeku. Trebalo bi, dakle, srednjovjekovnu realnost

i tadanje probleme gledati "srednjovjekovno", iako je to, naravno, vrlo
teko za modernog ovjeka koji ivi u svijetu bitno razliitom od srednjovjekovnog. Tada bi se i hrvatska povijest srednjega vijeka mogla realnije
sagledati u cjelini hrvatske povijesti i kao dio evropske povijesti. U cijeloj
Evropi nakon velike seobe naroda (do kraja 6. stoljea), a to vai i za
Hrvate i Hrvatsku, nastaju narodi i drave koji umnogome slie dananjoj
situaciji. Prouavanje i poznavanje srednjega vijeka u Evropi, pa tako i u
Hrvatskoj, stvara svijest o kulturnoj tradiciji i kontinuitetu. Iako je hrvatski rani srednji vijek nastao i rastao vrsto oslonjen na antike tradicije,
od presudne je vanosti bilo to stoje glavnu ulogu u tome imao slavenski
- hrvatski etnikum. Dakle, u to su vrijeme starije kulture na ovom po druju prerasle u hrvatsku kulturu i postale njezin sastavni dio, drugim
rijeima, hrvatska je kultura duboko naslonjena na civilizaciju koja se tu
zatekla. Stoga u odnosu supstrata i superstrata, u njihovu proimanju i
nadopunjavanju, zajedno s nabujalom snagom kranstva, valja traiti
odgovore na pitanje stoje to zapravo hrvatski rani srednji vijek.
Tako su Hrvati u ranomu srednjem vijeku postavili etnike, politike,
teritorijalne i kulturne zasade bez kojih se hrvatska dananjica ne bi
mogla ni razumjeti, ni razjasniti, a jo manje zamisliti.
Kako se Hrvatska u posljednjim desetljeima pribliavala suvremenom
industrijaliziranom svijetu, tako nestaju nain ivota, obiaji i sve drugo
to svoje korijene nalazi u srednjemu vijeku. Kako je, dakle, mnogo tota
stoje inilo hrvatski rani srednji vijek na najboljem putu da nestane, ili je
ve nestalo, utoliko bi tee i bolnije bilo da ga zaboravimo, onakva kakav
je uistinu i bio.
458
Summary
What did the Early Middle Ages contribute to Croatian history as a
whole? What, in fact, do we mean by the Croatian Early Middle Ages? As
in most European states, it was in the Early Middle Ages that the ethnic
conditions developed upon which the modern Croatian nation was to be
created. It seems that the tribe of Croats, whose name is not mentioned in
sources until the ninth century, migrated westward from the region
approximately north of the Caucasus in the first centuries AD, crossing
the river Don and passing the town of Tanais. For a considerable time they
inhabited the area north of the Carpathian Mountains, probably around
today's Cracovv, which was in later centuries called White Croatia. During
the sixth century the Slavs began to migrate southward, and by the
beginning of the seventh century they had settled large expanses of the
former Roman provinces of Pannonia and Dalmatia. At the beginning of
the seventh century they were followed by the Croats, who were at that
time certainly Slavs. The pre-Slav phase (of ali the theories that are more
or less impossible to prove, the least inconceivable is that the protoCroats were in touch with the Iranian-Caucasian region) is expressed to a
modest degree in folk tradition. After that ame at least two centuries of
small "segmented" communities that in many cases were probably no
bigger than one karst plateau or future Croatian county. In the ninth
century, with Byzantine and Frankish influence in the regions around
Croatia, everything changed: Christianity ame, many churches were
renevved or built, there was a degree of economic development that enabled the formation of a social elite, if not a higher standard of living
among the population. State organization began, true on a smaller area
than the one the Croats had settled in the seventh century. In time
internal state organization was instituted and matured - the ruling hierarchy was headed by a prince, later a king, and county prefects subjected
to him headed counties. The counties formed a coherent whole, and were
logically organized internally - a fertile plateau with possibly an exit to the
sea, with a town in the centre, and so on. The "first Croatian cultural
landscape" was formed that clearly reflected the contributions made by
the natural landscape, the climate, plant and animal life, the heritage of
the civilizations of antiquity and of the native population, and also of that
the Croats brought from their ancestral homeland and fashioned from the
moment of their arrival. This was a time of very intense ethnogenesis, of
459
the formation of the Croatian nation. The process culminated and finallv
matured during the "second period of prosperity" in the second half of the
eleventh century, when Croatian society began to resemble in many
external and internal features contemporary European societies.
We may conclude that the Croatian ethnic region was established in the
seventh century and has remained basically the same until the present,
and that during the Early Middle Ages culturally diverse areas within the
Croatian ethnic region gradually fused into a region of an integral Chrisfian civilization, retaining some special sectional features that remained
for a long time, some of them until the present.
When kings of the Arpad dynasty ascended the Croatian throne in
1102, Croatian society had already undergone great changes in comparison with a century earlier. The second half of the eleventh century,
especially the reigns of Petar Kreimir IV and Dimitrije Zvonimir, was rife
with insurrection and important events, and momentous processes took
place that would greatly determine Croatia's future for many years to
come: conversion had been concluded and the Christian ideology and
morale were completely incorporated into life in Croatia, while individuals
in towns and outside them were growing more prosperous. Ali this enhanced the strength and maturity of Croatian society. The most noticeable result and crown of these developmental tendencies was the gradual
incorporation of Byzantine Dalmatia and the integration of Croatia, Dalmatia and Pannonia into a relatively strong state.
By the end of the eleventh century Croatia had already attained these
results, and the finalization of those processes was certainly more important than the ascension of the Arpads to the Croatian throne. Political
change merely placed the deep and far reaching social changes in Croatia
into a new political context: the centres of political power were relocated
and this enabled the independent development of an already strong nobility, and also the continued independent development of formerly Byzantine towns (in this period as communes) that were to enjoy very specific
relations with their Croatian hinterland for many centuries to come. This
new political framework, therefore, simply intensified some features of
social development that were already present, without the loss of many
old characteristics. For example, Croatia had already come into direct
contact with the Pannonian region and Hungary in the first half of the
eleventh century, then Croatia and Pannonia united, and the future King
Zvonimir married the Hungarian Princess Jelena. Ali this is clear proof of
Croatian opening to the Pannonian region, culminating with the coming of
the Arpads. On the other hand, close bonds with the Adriatic were a
permanent characteristic of Croatian life that had lasted for many centuries: this would become obvious in the fourteenth century when Hungaro-Croatian kings gained enough power to become directly involved in
the Adriatic region, which they readily did.
The reigns of Petar Kreimir IV and Dimitrije Zvonimir were so rich in
ali kinds of change and progress that this period may be considered the
460
Summary
end of the Early Middle Ages. At the end of the eleventh century life in
Croatia corresponded in ali aspects with developed medieval life. However,
the traditionally accepted view about 1102 as the end of the Croatian
Early Middle Ages and the beginning of the developed Middle Ages is very
convincing because it is based on an obvious and very forceful political
fact - on a change of dynasty. The new political context brought some new
developments that would hardly have been possible in the eleventh century (or earlier). For example, the might of the king's county prefects and
their desire for greater independence had already become apparent in the
eleventh century. However, it was not until the Croatian and Hungarian
king moved out of Croatia to rule from the distant northern parts of the
Pannonian plane that great families could develop in Croatia who, from
the twelfth to the middle of the fourteenth century, in fact ruled large
expanses of Croatian territory independently.
Another milestone of the greatest importance in Croatian history occurred in about 1100: the first inscriptions in the Croatian language were
made, the Vcdun Tablet, the Baka Tablet and others. About a decade
earlier increasing numbers of Croatian words had begun to appear in
Latin documents - satnik and peharnik, tepica and posteljnih, and others.
These occurrences and documents were followed by many others in later
centuries. The Croats were intensely developing their vernacular literacy.
The fact that this literacy had dawned outside the traditional centres of
Latin culture (monasteries) reflects the strength and self-reliance of folk
life in Croatia at that time. This self-reliance was very important: in that
sense Croatia was not far behind the large nations of Europe.
We, therefore, owe a lot to the Early Middle Ages, but many modern
ideas (not to say - prejudices) are based on unverified impressions, not on
objective indicators.
Most people today consider that the Middle Ages in Croatia, and in the
whole of Europe, were dark, wicked and evil. This thesis was developed by
the humanists, who considered that with them had come the New Age, an
age they thought different from the preceding medieval one. However, to
talk about the "dark" Middle Ages is unjustified for two reasons, at least.
First, because the impression of "darkness" largely stems from superficial
knowledge (not to say, ignorance), not any understanding of their true
characteristics. And second, because in darkness, crime and terrible
deeds no period can be compared with ours.
But, on the other hand, national feelings mixed with romanticism often
lead to uncritical views about national history. And the further back into
time they go, the more clearly this comes to expression. In such projections it often seems that nothing existed in the Middle Ages but the
fulfillment of exalted ideals, primarily national ones, and that people did
nothing else, that no one lived a real life. How can these two extremes be
reconciled?
It is of primary importance not to think in fixed modern categories and
not to think the Middle Ages can be measured according to modern
461

human and social values. What we need is medieval realitv, we must view
problems of that time in the "medieval" way, although this is naturallv
very difflcult for modern man who is lMng in a world so different from the
medieval one.
In this way Croatian medieval history can be seen more realisticallv in
the totalitv of Croatian history, and as part of European historv. In the
whole of Europe, and this is also true of the Croats and Croatia, nations
and states were created after the great migrations (until the end of the
sixth centurv) that are in many ways similar to those existing today.
Studying and understanding the Middle Ages in Europe, and in Croatia,
creates a consciousness about cultural traditions and continuity. Early
medieval Croatia developed and grew upon the classical traditions that it
found on its arrival, but it is of crucial importance that it was the Slav,
Croatian, ethnicity that plaved the main role. It was, therefore, a time
when the older cultures in this area merged with the Croatian culture and
became a composite part of it. Therefore, answers about the substance of
the Croatian Early Middle Ages must be sought in the relationship between the substratum and superstratum, in their fusion and supplementation, and in the surging force of Christianity.
It was thus in the Early Middle Ages that the Croats laid the ethnic,
political, territorial and cultural foundations without which the Croatian
present can neither be understood, nor explained, even less imagined.
In recent decades, as Croatia approaches the modern industrial world,
aspects of life, customs and evervthing else rooted in the Middle Ages, are
fading. Since a lot that formed the Croatian Early Middle Ages is disappearing or has already disappeared, it will be even more of a pity if we
forgot the way they really were.
462
l
!
Popis kratica
Anali Dubrovnik.......................................... Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku,
Dubrovnik
Andreae Danduli Chronica........................ Andreae Dandidi Chronica, Rerum Italicarum scriptores, Raccolta degll storici Italianl, 1.12, Bologna
1919.
Antoljak, Qualiter........................................ S. Antoljak, Qualiter iliPactaconventa, Zagreb 1980.
Antoljak, Hrvati........................................... S. Antoljak, Hrvati u prolosti (Izabrani radovi), Split
1992.
Antoljak, Historiografija............................ S. Antoljak, Hrvatska historiografija, Zagreb 1992,
MI.
ARF................................................................. Annales regniFrancorum inde aba. 741 usque ad a.
829 qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et
Einhardi, ed. Pertz - Kurze, Hannoverae 1895.
Babi, Prostor............................................... I. Babi, .Prostor izmeu Trogira i Splita, Trogir 1984.
Barada, Feudalizam................................... M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb
1952.
Barada, Dinastiko pitanje........................ M. Barada, Dinastiko pitanje uHrvatskoj 11. stolje
a, VAHD 50, 1928-9, 157-99.
Beloevi, Kultura....................................... J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7-9. sto
ljea Zagreb 1980.
Beuc, Povijest institucija............................ I. Beuc, Povijest institucija dravne vlasti kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1985.
Bosendorfer, Istona granica.................... J. Bosendorfer, Istona granica Tomislavove, Kreimirove i Zvonimirove Hrvatske u savsko-dravskom
interamniju, Rad 286, Zagreb 1952, 143-70.
Brandt, Srednjovjekovno doba................. M. Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvit
ka, Zagreb 1980.
Branimirova Hrvatska................................ Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII.,
prevela M. Matijevi-Sokol, Split 1990.
Budak, Elementi razvoja........................... N. Budak, Neki elementi drutvenog razvoja ranosrednjovjekovne Hrvatske na primjerima iz kartulara
su. Ivana Biogradskog, Biogradski zbornik 1, 1990,
373-9.
Budak, Servi................................................. N. Budak, Servi ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i
Dalmaciji, SHP 15/1985, 255-68.
Buli-Bervaldi, Kronotaksa...................... F.Buli - J.Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa
Uz dodatak: Kronotaksa spljetsklh nadbiskupa (od
razorenja Solina do polovice XI. v.), Bogoslovska
smotra 1912,1 -IV, 1913,1-II.
Cartulanj....................................................... The Cartulanj oftheBenedictineAbbeu ofSt. Peterof
Gumay (Croatia) 1080-1187, ed. E. Pivevi, Bristol
1984.
CD................................................................... CodexdiplomaticusregniCroatiae,DalmatiaeetSlavoniae, Zagreb 1904. i d.
CMH............................................................... CambridgeMedievalHistoru, t. III, Germanyandthe
Western Empire; t. IV/1, Bvzantium and Its Neighbours; t. IV/2, Bvzantine Empire - Government,
Church, CivOisatlon, Cambridge 1967.
463

olak, Proizvodnja..................................
SP........................................................
Dabinovi, Povijest................................
Dadie, Egzaktne znanosti......................
DAI.........................................................
imDSI i DSII .............................................
Dvggve, Histonj......................................
Ecclesia Ravennatis...............................
Einhard, Karlo.......................................
Ferluga, L'amministrazione...................
Ferluga, Uprava.....................................
Gavazzi, Vrelaisudbine.........................
Goldstein, Bizant...................................
do
Goldsteln, Kriteriji..................................
Goldstein, Titule.....................................
Goldstein, Tomislav...............................
Goldstein, Srbi.......................................
Goldstein, Zvonimir................................
o
N. olak, Proizvodnja i pomorska trgovina pakom

solju do pada Paga pod mletaku vlast. Pomorski
zbornik 1, Zadar 1963, 477-515.
asopis za suvremenu povijest, Zagreb
A. Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, I.
izd. Zagreb 1940; II. izd. Zagreb 1991.
. Dadi, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovje
kovlja, Zagreb 1991.
Constantine Porphurogenitus De administrando
perio, ed. Gy. Moravcsik -R. J. H. Jenkins, DumbartonOaks 1967.
Disputationes Salonitanae I (VAHD 70/1977) i II
(VAHD 77/1984)
E. Dvggve, Historu oj Salonitan Christianitu, Oslo
1951.
Geographia Ecclesiae Ravennatis, IV, ed. Pinders et
Parthev, Berlin 1860.
Einhard, ivot Karla Velikog, ur. I. Goldstein, Zagreb
1992.
J. Ferluga,L'amministrazionebizantinainDalmazia,
Venezia 1978.
J. Ferluga, Vizantijska uprava u Dalmaciji, Beograd
1957.
M. Gavazzi, Vrela i sudbine narodnih tradicija, Za
greb 1978.
I. Goldstein, Bizant na Jadranu od Justinijana I
Bazilijal, Zagreb 1992.
I. Goldstein, Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje, ZRVI24-5, 1986, 25-101.
I. Goldstein, O latinskim i hrvatskim titulama hrvat
skih vladara do poetka 12. stoljea, HZ 36, 1983,
141-63.
I. Goldstein, O Tomislavu i njegovu dobu, Radovi IHP
18, 1985, 23-54.
I. Goldstein, Ponovno o Srbima u Hrvatskoj u 9. sto
ljeu, HZ 37, 1984, 235-46.
I. Goldstein, Kada, kako izatoje nastala legenda
ubojstvu kraljaZvonimira (Prinos prouavanju mehanizma nastajanja legendi u hrvatskom srednjovjekovnomdrutvu). Radovi IHP 17, 1984,35- 54.
Goldstein, Periodizacija......................... I. Goldstein, Operiodizaciji hrvatske povijesti i o eta
pama u razvoju hrvatskog drutva do 13. stoljea.
HZ 41, 1988, 253-79.
Grmek, Razvoj medicine........................ M. D. Grmek, Pregled razvoja medicine u
Hrvatskoj
od pretpovijesnih vremena do 12. stoljea, Spomenknjiga Zbora lijenika Hrvatske, Zagreb 1954.
Gunjaca, Ispravci i dopune I-IV.............. S. Gunjaca, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj histo
riji, I-IV, Zagreb 1973-5.
GZ........................................................... Gunjain zbornik, Zagreb 1980.
HAD........................................................ Hrvatsko arheoloko drutvo
HNJI...................................................... Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953.
HRLJPD................................................. Hrvatska redakcija ljetopisa Popa Dukljanina
HZ........................................................... Historijski zbornik, Zagreb
IPU.......................................................... Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
464
Kratice
Jaki, Etniki odnosi.............................. V. Jaki-Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekov
nom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi Za
dar 19, 1972,99-166.
Jaki, Constantine...............................
N. Jakl, Constantinus Porphyrogenitus as
the
Sourcefor Destruction ojSalona, DSII, 315-26.
Jelovina, Glavne znaajke.................... D. Jelovina, Glavne znaajke starohrvatske materi
jalne kulture od7.dol2. stoljea na podruju izmeu
rgekaZrmanje iCetine, SHP 16/1986, 25-50.
Jelovina, Nekropole................................ D. Jelovina, Starohrvatske nekropole napodruju iz
meu rijeka Zrmanje i Cetine, Split 1976.
Johannis chronicon venetum................. Johannis chronicon venetum, u: Monticolo, Chronache Veneziane antichissime. Vol. I. Rim 1890.
Jurkovi, Arhitektura............................. M. Jurkovi, O arhitelcturi hrvatske drave 9. stolje
a. Izdanja HAD 15, Zagreb 1992, 65-71.
Karaman, iva starina...........................
Lj. Karaman, iva starina. Pedeset slika iz
vremena
hrvatskih narodnih vladara, Zagreb 1943.
Katii, Filoloka razmatranja............... R. Katii, Filoloka razmatranja uz izvore o zaecimahrvatskedrave, SHP 16, 1986. 77-92 (takoer,
Katii, Uz poetke, 37-50).
Katii, Memoriae.................................. R. Katii, Vetustiores ecclesiae spalatensis memoriae, SHP 17, 1987, 17-51 (takoer, Katii, Uz poetke. 99-130).
Katii, Pretorijanci................................ R. Katii, Pretorijanci kneza Borne, SHP 20, 1990,
65-83 (takoer, Katii, Uz poetke, 171-90).
Katii, OdKonstantmaPorflrogeneta..... R. Katii, Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine, Obljetnica Povaljske listine i praga 11841984, Braki zbornik 15, Supetar 1987, 29-36 (takoer, Katii, Uzpoetke, 51-65).
Katii, Uzpoetke................................. R. Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka, Split 1993.
Kati, Vjerodostojnost............................ L. Kati, Vjerodostojnost Tome Arhialcona iposljednjidani Solina, VAHD 53-4, 1950-1 (takoer, Kati,
Rasprave i lanci, 240-65).
Kati, Gottschalk.................................... L. Kati, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpi
mira, Separatni otisak "Bihaa", Zagreb 1932 (ta
koer, Kati, Rasprave i lanci, 98-138).
Kati, Rasprave i lanci......................... L. Kati, Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti, Split
1993.
Klai, Povijest......................................... N. Kai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,
Zagreb 1970.
Klai, Izvori............................................ N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine,
Zagreb 1972.
Klai, HSM............................................. N. Klai, HistoriaSalonitanaMaior, Beograd 1967.
Klai, Zagreb.......................................... N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.
Leksikon ikonografije............................. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
kranstva, Zagreb 1979.
Lui, Komunalno ureenje................... J. Lui, Komunalno ureenje dalmatmskihgradova
uli. stoljeu. Zbornik zavoda za povijesne znanosti
JAZU 10, Zagreb 1980, 209-35.
Lui, Dubrovake teme......................... J. Lui, Dubrovake teme, Zagreb 1991.
LJPD....................................................... Ljetopis Popa Dukljanina
Margeti, Konstantin.............................. L. Margeti, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dola
ska Hrvata, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8,
Zagreb 1977.
Margeti, Odnosi Liburnije i Istre........... L. Margeti, Odnosi Liburnije i Istre u antici i ranom
srednjem vijeku. Radovi Zadar 35, 1993, 37-61.
Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra............. L. Margeti, Rijeka, Vinodol, Istra, Rijeka 1990.
465

Margetl, Rianski placit.......................
Mauranl, Pravno-povijesni rjenik......
MGH.......................................................
Mlleti, Nekropola..................................
Moin, LJPD...........................................
MSHSM..................................................
Namentragende Steininschriften............
Novak, Zadarski kartular......................

Novak-Skok, Supetarslkartular........
Ostrogorskl, Istorija...............................
PL...........................................................
Pavao akon, Langobardi......................
Petricioli, Datiranje................................
Placito delRisano...................................
PPUD......................................................
Prokopije, Anekdota..............................
Prokopije, Bellum Gothicum..................
Prokopije, Bellum Persicum....................
Prokopije, Bellum Vandalicum................
Prokopije, Graevine..............................
Raki, Documenta..................................
Raki, Nutarnje stanje ..........................
Radovi IHP (ZHP)....................................

Radovi Zadar..........................................
Rapanl, Doba.......................................
Rapani, Biljeka...................................
466
L. Margeti, O nekim pitanjima Rianskog placita.

Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu 43 (4), Zagreb
1993, 407-38 (tekst Rianskog placita 426-37).
V. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni
rjenik, Zagreb 1908-22 (II. izd. 1975).
Monumenta Germaniae hlstorica
N. Mileti, Ranosrednjovjekovna nekropola u Kori
tima kod Duvna, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH,
33, Sarajevo 1979, 141-204.
V. Moln, ljetopis PopaDukljanina, Zagreb 1951.
Monumenta spectanuahlstoriamSlavorummeridionalium, Zagreb
Glossar zur fruhmlttelalterlichen Geschlchte im
ostlichen Europa-Beiheft Nr. 2 - Namentragende
Steininschriften inJugoslaivien vomEnde des 7. bis
zur Mitte des 13. Jahrhunderts, Bearbeitung Rade
Mihalji, Redaktlon Ludvrig Steindorff. Wiesbaden
1982.
V. Novak, Zadarskikartular samostana svete Marije,
Zagreb 1959.
V.Novak-P.Skok,Supetarskikartular,Zagreb 1962.
G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1969.
Patrologiae cursus completus. Series latina, ed. Migne.vol. 221, 1844-64.
PauliDiaconi historiaLangobardorum, Scriptores rerum germanicarum ex MGH, Hannoverae 1878.
I. Petricioli, Oko datiranja umjetnilcih spomenika ra
noga srednjeg vijeka, GZ, 113-8.
A. Petranovi -A. Margetl, RPlacitodelRisano, Atti
diCentrodellericerchestoriche 14, Rovigno 1983-4,
55-69.
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split
Procopius oj Caesarea VI, Loeb Classical Librarv,
London 1971.
Procopius ofCaesarea III-V, Loeb Classical Library,
London 1971.
Procopius ofCaesareal, Loeb Classical Library, Lon
don 1971.
Procopius ofCaesareall, Loeb Classical Llbrary, Lon
don 1971.
Procopius of Caesarea VII, Loeb Classical Llbrary,
London 1971.
F. Raki, Documenta historiae chroaticae periodum
antiquam illustrantia, Zagrabiae 1877.
F. Raki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea.
Rad JAZU 70, 1884, 153-90; Rad 79, 1886, 135-84;
Rad 91, 1888, 125-80; Rad 99, 1890, 73-128; Rad
105, 1891, 203-38; Rad 115, 1893, 37-67; Rad 116,
1893, 173-213.
Radovi Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest, Zagreb
Radovi Instituta JAZU (HAZU) uZadru.Zagreb-Zadar
. Rapani, Predromaniko doba u Dalmaciji Split
1987.
. Rapani, Biljeka uz etiri Branimirova natpisa,
SHP 11/1981, 179-190.
Kratice
Rapani, Istona obala..........................
ranomsrednjeni
. Rapanl, Istonaobala Jadrana u
vijeku, SHP 15/1985, 7-29.

Rapani, Lovre Kati.............................. . Rapani, Lovre Kati - ivot i djelo, u: Katl, Ra
sprave i lanci, 9-53.
Rapani, Hrvatska za Branimira........... . Rapani, Hrvatska u doba kneza Branimira, Izda
nja HAD 16. Zagreb 1993, 13-28.
Sekelj, Srednjovjekovna nalazita......... T. Sekelj, Srednjovjekovna nalazita sjeverne Hrvat
ske (Stanje istraivanja i statistika srednjovjekovnih
lokaliteta kontinentalnog dijela Hrvatske do 1991. go
dine), magistarski rad, neobjavljeno.I-II.Zagreb 1992.
SHP......................................................... Starohrvatska prosvjeta, Zagreb-Split
Skok, Etimologijski rjenik..................... J. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ilisrpskoga
jezika, I-IV, Zagreb 1972.
Skok, Slavenstvo.................................... J. Skok, Slavenstvo i romanstvo najadranskim otocirna I, Zagreb 1934.
Smiiklas, Poviest................................. T. Smiiklas, Poviest hrvatska, Zagreb 1882.
Sui, Grad.............................................. M. Sui, Antiki grad na istonoj obali Jadrana, Za
greb 1980.
anjek, Crkva........................................ F. anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, 1,
Srednji
vijek, Zagreb 1988.
anjek, Kranstvo................................ F. anjek, Kranstvonahrvatskomprostoru, Zagreb
1991.
egota, Klimatologija............................. T. egota, Klimatologija za geografe, 2. izd., Zagreb
1988.
li, Povijest......................................... F. li, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,
I. izd. Zagreb 1925; II. izd. Zagreb 1990.
ii, Prirunilc....................................... F. li, Prirunikizvorahrvatskehistorije. DioI. est
1 (do god. 1107), Zagreb 1914.
il, Genealoki prilozi......................... F.ii, Genealoki prilozi o hrvatskoj narodnoj dina
stiji, VAD n.s. XIII, 1913-4, 1-93.
ii, Pregled povijesti 5......................... F. ii, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb
1962.
laus, Kraniometrijska ipaleopatoloka
analiza........................................ M. laus, Kraniometrijska i paleopatoloka analiza
mukih populacija iz 2 avaro-slavenska lokaliteta:
Privlake i Starih Jankovaca, magistarski rad, neobjavljeno, Zagreb 1992.
Toma, Kronika........................................ Toma Arhiakon, Kronika, ur. 1 prev. V. Rismondo,
Split 1978.
Umjetnost na istonoj obali.................... Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu
evropske tradicije, Rijeka 1993.
VAHD...................................................... Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
VAM........................................................ Vjesnik Arheolokog muzeja, Zagreb
Viz. izv. I-IV............................................ Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, I-IV,
Beograd 1955-1971.
Welt der Slaiven...................................... Welt der Slaiven, herausg. Joachim Herman, Leipzig-Jena-Berlin 1986.
Z........................................................... Zgodovinski asopis, Ljubljana
ZHP........................................................ Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb
ZKT........................................................ Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925.
ZRVI....................................................... Zbornik radova Vizantolokog instituta, Beograd
467
Popis izvora
1. Annali di Ragusa di Nicolo di Ragnina, ed. Sp. Nodilo, Zagreb 1883.
2. Antonli Bonfinil, Rerum Ungaricarum decades quattuor cum dimidia, Hanovlae 1606.
3. Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim, ed. J.Scheffer, Upsallae 1864.
4.
Cecaumeni Strategicon et incerti scriptoris de officiis regiis libellus, ed. B. Wassilewsky
V. Jernstedt, Petropoli 1896.
5. Chabot, I. B. La chronique de Michel le Surien, 3 vol.. Pari 1899-1904.
6.
Codice diplomatico del monastero benedettino di S. Maria di Tremiti (1005-1237), ed. A.
Petrucci, Istituto storico Itallano per 11 Medio Evo, Fontl 98, Roma 1960.
7.
Constantini Porphgrogeniti De caeremoniis aulae buzantinae I, ed. I. Relsklus, Bonnae
1829.
8.
Crni, I. Popa Dukljanina Ljetopis po latinski i toga nekoliko i jo neto po hrvatsku,
Kraljevica 1874.
9.
Documenti del commerdo veneziano nei secoliXI-XlII, a cura di Raimondo Morozzo della
Rocca -Antonino Lombardo, I, Roma 1940.
10. Geographia Ecclessiae Ravennatis, ed. Pinders etParthev, Berlin 1860.
11. Govori protiv Turaka, ur. N. Gligo. Split 1983.
12. Ioannis Sculicae Sunopsis Historiarum, ed. I. Thurn, Berolini - Novi Eboraci 1973.
13. Ioannis Cinnami Epitomae, ed. A. Meinecke, Bonnae 1836.
14. Ivanievi, M. Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. godine, Mogunosti 10/11,
Split 1980, 964-92.
15. Kandler, P. Codice diplomatico istriano (s.d.).
16. Knjiga odredaba dubrovake carinarnice 1277, prepisao, priredio i preveo dr. J. Lui,
Dubrovnik 1989.
17. Kralj Zvonimir, dokumenti i spomenici, Zagreb 1990.
18. Legende i kronike, ur. V. Gligo i H. Morovi, Split 1977.
19. Markovi, I. Izabrane poslanice sv. Jeronima, I-II, Zagreb 1908.
20. Michel Psellos, Chronographie I, ed. E.Renauld, Parts 1926.
21. Mljukovi, S. Ljetopis Popa Dukljanina, Titograd 1967.
22. Nicetae Choniatae Historia, rec. I. Bekker, Bonnae 1835.
23. Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagrebal, izdao Ivan K. Tkali, Zagreb
1889.
24. Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae, I, Budapest
1937.
25. Skok, P. Tri starojrancuske hronike o Zadru 1202. godine, Zagreb 1951.
26. ii, F. Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb 1928.
27. Tacltus, P. B. Germama, hrsg. J. Borst, Tusculum 1959.
28. Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838.
29. Three Buzannne Militanj Treatises, Corpus Fontium Historiae Byzantinae, Vol. 25, Text,
translation and notes G. T. Dennis, Washington 1985.
30. Tomai, N., ivot i djela cara Konstantina VII Porjijrogenita, Vjesnik zemaljskog arkiva
20 (1918), 1-91 (pretisak s uvodnim tekstom: Zagreb 1994).
468
Popis literature
1.
Abrami, M. L'arte bizantina in Dalmazia, Corsi d'arte ravennate e bizantlna, Ravena

1955, 5-8.
2. A Histortj ofthe Jeivish People, ed. H. H. Ben-Sasson, Harvard 1976.
3. Ahnveiler, A. Byzance et te mer. La marine de querre. Lapolitique et les institutions maritimes de Byzan.ce aux VIIe-XVe siecles. Pari 1966.
4. Antoljak, S. Hrvati u Karantaniji Prilog seobi Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve
u VII. stoljeu, Godien zbornik FF u Skopju. Istorisko-filoloki oddel 9, 1956, 15-38
(takoer, Antoljak, Hrvati 75-96).
5. Antoljak, S. Problematika najranijeg doseljavanja i nastanjenja Slavena - Hrvati u Istri
Starine JAZU 48, 1958 (takoer, Antoljak, Hrvati, 37-74).
6. Antoljak, S. Samuilovata drava, Skopje 1969.
7. Antoljak, S. Zadar unter ostgotOscher Herrschafi, Diadora 6, Zadar 1973, 207-220 (u
prijevodu: Zadar pod vlau Istonih Gota, u: Antoljak, Hrvati 255- 66).
8. Antoljak, S. Da lije Istra upravo 539. potpala pod Bizant, ZRVI4, 1956, 31-45 (Antoljak,
Hrvati 23-36).
9. Antoljak, S. Da li bi se jo neto moglo rei o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu
Posavskom, Godien zbornik 19, Skopje 1967, 129-39.
10. Antoljak, S. Samuilovata drava, Skopje 1969.
10. Antoljak, S. O arhivu samostana sv. Krevana kroz stoljea, Zadarska revija 2-3/1990,
121-31.
12. Antoljak, S. Jo neto o "Cruvvatis et Mirmidonibus", Godien zbornik 19, Skopje 1967,
141-51.
13. Antoljak, S. etiri povijesne zagonetke iz prolosti Zadra, Radovi ZHP21, 1988, 522.
14. Antoljak, Q. Zadarzavrijemehrvatskihnarodnihvladara, RadoviFFZadar 14-15, 1975-6,
17-36 (takoer, Antoljak, Hrvati 267-84).
15. Antoljak, S. Knin u doba hrvatskih narodnih vladara. Kninski zbornik, Zagreb 1993, 5167.
16. Antoljak, S. Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I za hrvatsku povijest X. stoljea.
Radovi FF-a Zadar 10,1971-2,41-116 (takoer, Antoljak, Hrvati 111 -176).
17. Antoljak, S. "Peturgoz" ili "Petar Gozdia", Jedna povijesna topografsko-toponomastika
zagonetka ili ne?, Predavanja knj. 1, Zadar 1971.
18. Aries, PH. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien regime, Pari 1973.
19. Babi, A. Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972.
20. Bai, B. Starohrvatsko groblje uminjuulstri SHP 6, III. ser., 1958, 77-92.
21. Barada, M. Seobe Hrvata i Srba, Nastavni vjesnik 42, 1933-4, 172-9:250-7.
22. Barada, M. HrvatskadijasporaiAvari, SHP, III. serija, 2, 1952, 7-77.
23. Barada, M. Nadvratnik VII. stoljea iz Katel-Suurca, VHAD, XVIII-XXI (Serta Hoffllleriana), Zagreb 1940, 401-13.
24. Barada, M. Topografija Porftrogenetove Poganije, SHP, N. ser. II, 1928, 37-54.
25. Barada, M. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075), Rad JAZU 311, Zagreb 1957,
185-217.
26. Barada, M. Lapani, Rad JAZU 300, Zagreb 1954, 479-96.
27. Barada, M. Dvije nae vladarske isprave, Croatia sacra 13-14, Zagreb 1937, 1-96.
28. Barbari, J. Kninski biskupi i njihova biskupija (o. 1050-1490) u svjetlu novijih arhivsldh
istraivanja. Kninski zbornik, Zagreb 1993, 68-95.
469
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
29. Barii, F. CarFoka (602-610) i podunavski Avaro-Sloveni ZRVI4, 1956, 73-86.

30. Basioli, J. Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prolosti, Adriatica maritlma I, Zadar
1974,219-39.
31. Basioli, J. Povlastice i dae od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima
(11-18. stoljee), Jadranski zbornik 13, Pula-Rijeka 1989, 89-110.
Basler, . Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1972.
Baanska ploa, ur. A. Mohorovii i P. Strl, Zagreb-Rijeka-Krk 1988.
Beck, H. G. Das buzantinische Jahrtausend, Munchen 1978.
32. Beloevi. J. Bizantske naunicegrozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizon
ta na podruju Dalmacije, Radovi FF Zadar 10/1983-4, 41-52.
33. Beloevi, J. Zatitna istraivanja starohrvatskih nekropola u Smiliu i BOjanima Donjim
kod Zadra, Radovi FF u Zadru 25, Razdio povijesnih znanosti 12, Zadar 1986, 125-48.
34. Beloevi, J. Starohrvatska nekropola u Stankovcima kod Benkovca, Radovi FF-a u Zadru
24/11, 1984-5,73-97.
35. Beloevi, J. Galovac-Crkvina - kompleks starokranske i srednjovjekovne arhitekture s
nekropolom. Obavijesti HAD 3/1991, 63-8.
36. Beloevi, J. Ishodi pete, zavrne kampanje istraivanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu
kodZadra, Radovi FF u Zadru 31 (18), Zadar 1993, 121-42.
Benussi, B. Nel Medio Evo (pogine distoriaistriana), Parenzo 1897.
37. Bertoa, M. Pregled povijesti Istre od VI. stoljea do godine 1102, rukopis, 43 str., u Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao dio 2. knjige u neobjavljeno)
seriji "Sinteza hrvatske povijesti".
Biblija, Zagreb, 1990.
38. Biraben, J. N. - Le Goff, J. ha Pete dans le Haut Moyen Age, Annales ESC 24, 1969,
1492-1507.
Bjelovui, N. Z. Crvena Hrvatska, Dubrovnik 1929.
Blagojevi, M. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji Beograd 1973.
39. Boak, A. E. R. Man-power Shortage and the Fali ofthe Roman Empire in the West, London
1955.
40. Bojanovski, I. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj
provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na podruje BiH. Godinjak ANUB1H, knj. XV,
Centar za balkanoloka istraivanja, knj. 13, Sarajevo 1970.
41. Bojanovski, I. Antiko rudarstvo u unutranjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i
numizmatikih izvora. Arheoloki radovi i rasprave 8-9, 1982, 89-120.
42. Bojanovski, I. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji Djela ANUB1H, sv. 47,
Sarajevo 1974.
43. Bojanovski, I. Kasnoantiki katel u Gornjim Vrbljanima na Sani Glasnik Zemaljskog
muzeja 34. Sarajevo 1979, 105-25.
44. Bosmans, H. Hermann le Dalmate, traducteur des traites arabes, Revue des questions
scientiflques 56, Pari 1904, 57-68.
45. Boani-Bezl, N. Majstori 9-19. stoljeauDalmaciji Prilozi povijesti umjetnosti u Dalma
ciji -I. dio, 15, 1963, 224-324; II. dio, 16, 1966, 306-44; III. dio, 17, 1968, 351-77.
46. Bragadin, M. A. Le navi lom strutture e attrezzature nelValto medioevo, Settimane Spoleto
25, 1978,291-310.
Brandt, M. Povijest Rusije u sredrtjem vijeku, Zagreb 1981.
47. Bran d t, M . Du alistik e d ilem e na ru sko -Ju isko m do dirno m pod ru ju u l i . sto ljeu. Rad ov i
IHP14, 1982, 1-41.
Brandt, M. Izvorizla, Zagreb 1989.
48. Brato, R. Razvoj organizacije zgodnjekranske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do 6.
stoletja, Z 40/1986,4, 363-96.
Bratuli, J. O tekstu Baanske ploe, Kai 25, Split 1993, 421-6.
49. Braudel, F. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od 15. do 18. stoljea, I-III,
Zagreb 1992.
470
Literatura
64.
65.
66.
67.
68.
70.
71.
72.
75.
77.
85.
86.
88.
89.
91.
92.
94.
60. Braunstein, Ph. -Delort, R. Venise, portrait historique d'une cite, Pari 1971.
61. Brehier, L. Vizantijska civilizacija, Beograd 1976.
62. Brehier, L. Les institutions de l'Empire btjzantin, 1 e<. Pari 1970.
63. Breyer, M. Prilozi hrvatskoj kulturnoj povijesti, Zagreb 1904.
Brkovl, M. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Radovi HAZU
Zadar 34, 1992,75-97.
Brkovi, M. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara, Croatica Christlana Periodica, 29, god. 16, Zagreb 1992, 23-32.
Brmboli, M. Momilnv Grad, Potoac, Parain, ranovizantijsko naselje, Arheoloki pregled
25, Beograd -Ljubljana 1986, 66-8.
Brunmid, J. Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, VHAD 12(1912),
123-142.
Brui, Z. Podmorska arheoloka istraivanja starohrvatskih brodova na ulazu u ninsku
luku. Radovi Zadar 16-7, Zadar 1969, 443-8.
69. Budak, N. Prva stoljea Hrvatske, Zagreb 1994.
Budak, N. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog podruja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. st), SHP 16/1986, 125-40.
Budak, N. Fruhes Christentum in Kroatien, u: Karantanien und derAlpen - Adria - Raum im
Fruhmittelater, Wien -Koln -Weimar 1993, 223-34.
Budak, N. Struktura i uloga obitelji serva ijamula u komunalnim drutvima na istonom
Jadranu, SHP 14/1984, 347-59.
73. Budimir, M. Hrvat, u: iiev zbornik, Zagreb 1929.
74. Bulat, M.Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. serija, 1968, 1121.
Buli, F. Sull'anno della distruzione di Salona, Bulletino di archeologia e storia dalmata,
XXIX, 1906 -prijevod: Ogodini razorenja Solina, u: Sabrana djela, Split 1986, 291-332.
76. Buli, F. DolazakHroataipohnxKivanjeDalmacê, Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930,15.
Buli, F. - Bervvaldi, J. Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatalc Kronotaksa spljetskih
nadbiskupa (od razorenja Solina do polovice XI v.), Zagreb 1912-3.
78. Buli, F. -Karaman, LJ. Palaa cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927.
79. Buri, T. "Villa soneti GeorgiidePutalio", SHP 14/1984, 305-24.
80. Buri, T. Srednjovjekovni spomenicivillaedeBlisau, SHP 17/1987, 75-86.
81. Buri, T. Predromanikaskulptura uTrogiru, SHP 12/1982, 127-60.
82. Buri, T. Kameni namjetaj bazilike uaviu, SHP 15/1985, 165-81.
83. Buri, T. Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira, SHP 16/1986, 107-24.
84. Buri, T. Tko je bio prokonzul trogirskoga natpisa, SHP 20/1990, 239-49.
Buri, T. Srednjovjekovno selo Suurac i njegovi spomenici. Zbornik Katel Suurac od
prapovijesti do 20. stoljea, Split 1992, 101-33.
Butorac, P. Teritorijalni razvitak Kotora, Anali Dubrovnik 10-11, Dubrovnik 1962-3, 43101.
87. Butorac, J. - Ivandija, A. Povijest katolike crkve meuHrvatima, Zagreb 1973.
Cagiano De Azevedo, M. Le navi nelle documentazione archaeologica, Settimane Spoleto
25, 1978,413-27.
Cambi, N. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici. Radovi FF-a u Zadru
24/11,1984-5,33-59.
90. Carile, A. -Fedalto, G. Le originidi Venezia, Bologna 1978.
Chevnet, J. -C. Lapolitique militaire buzantine deBasUeIIaAlexis Comnene, ZRVI29-30,
1991,61-74.
Cigleneki, S. HdhenbefestigungenausderZeitvom3. bis6.Jh imOstalpenraum, Ljublja
na 1987.
93. CipoIIa, C. M. Economic Histonj ofthe World Population, Hamondsworth 1962.
Clerval, A. Herman le Doimate et les premieres traduetions latines des traites arabes
d'astronomie en Mouen age, Comptes rendus du Congres International des Catholiques,
Pari 1891,87-98.
471

95.
Coleman, E. R. L'infanticide dans le Haut Moyen Age, Annales ESC, III-IV, Pari 1974,
315-35.
96. Csallanv, D. Vizantiiskie monet'i v avarskih nahodkah. Resume: L'importance de la circulaiionmonetairebyzoMtinepourlelegsarcheologiquedesAvares,AAHung, 2/1952, 23550.
95. Cuntz, O. ItinerariaRomanal, Lelpzig 1929.
96.ae, S. Nekropola u prostoru zajednice. Materijali 20/1985, 65-73.
97. orali, L. Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zem
ljama i Bosni Radovi IHP 24, 1991, 23-40.
100. irkovi, S. etvrtina, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, VII-1. 1963, 273-6.
101. irkovi, S. Istorijasrednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964.
102. uri, N. M. Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb 1991.
100. Dabinovi, A. Kadaje Dalmacija pala podjurisdikcgu carigradske patrijarije, Rad JAZU
239, 1930, 151-244.
101. Dabinovi, A. Dravnopravni odnos Hrvata prema istonom carstvu. Rad JAZU 270, Za
greb 1941,49-148.
102. Dabo-Perani, M. Teza istovjetnosti Harvata-Sarmata, pos. otisak NSB, IT-681, sv. 2,
Pari 1962.
103. Dadt, . Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, Zagreb 1982.
104. Dante, A. Raj, Djela 2, Zagreb 1976.
103. Darrouzes, J. Les listes episcopales du concile du Nicee (787), Revue des etudes byzantines 33 (1975), 5-76.
104. De Givry, G. Le musee des sorciers, mages et alchimistes, I. izd. Pari 1929; II. izd. Pari
1966.
105. Delonga, V. Nekoliko srednjovjekovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju
hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, GZ, 149-62.
106. Delonga, V. Ranoromaniki natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja
HAD 15, Zagreb 1992, 75-96.
107. Delonga, V. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu,
SHP 11/1981. 201-28.
108. Delonga, V. Kameni spomenici s"Begovae" u Biljanima Donjim kodZadra, SHP 20/1990,
85-109.
109. Deroko, A. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet, VAHD 56-59, Split 1954-7,
252-60.
110. Deroko, A. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd
1962.
111. Diehl, Ch. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751,
Pari 1888.
112. Dimitrijevi, S. Arheoloka topografija i izbor arheolokih nalaza s vinkovakog tla, Izda
nja HAD 4, Vinkovci 1979, 190-200.
113. Domijan, M. Ostaci utvrde sv. Damjana u Barbatu na otoku Rabu, Diadora 14, 1992,
325-44.
105. Dragievi, M. etirijragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova, SHP 11/1981, 191-99.
114. Dragievi, M. Nekoliko Jragmenata tekstila iz grobova nekropole Sv. Spas u selu Cetini
kodVrlike, SHP 12/1982, 161-71.
106. Drezga.T. Papa Grgur VII i kralj DmitarZvonimir, Hrvatska revija 1951, 75, 529-51.
115. Drljaa, D. Naselja, kue i ostale zgrade. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnolo
gija, t. 15-16, 1960-1, 141-150.
107. Duby, G. Vitez, ena, sveenik, Split 1987.
108. Duby, G. L'AnMO, Parts 1967.
116. Duby, G. Les temps des cathedrales. Pari 1981. (u srpskom prijevodu: Vreme katedrala.
Novi Sad 1990).
109. Duby, G. Les trois ordres ou V imaginaire dufeodalisme. Pari 1978.
110. Dvadeset stoljea upotrebe novca na zadarskom podruju, Zadar 1987.
111. Dvornik, F. Les Slaves, Buzance etRome, Pari 1926.
472

165. Goldstein, I. Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. godine, 20. str., u tisku.
165. Goldstein, I. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West -6-12. Jahrhunderts, Wurzburg, u tisku.
166. Goldstein, I. Procesmarginalizacgeidovaod5. do7.st. RadoviZHP23,Zagreb 1990, 5-40.
167. Goldstein, I. Upotreba povijesti, Erasmus 1, Zagreb 1993, 52-62.
166. Goldstein, I. Uloga ueg i ireg solinskog podruja u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povi
jesti, VAHD 85, Split 1992, 117-29.
167. Goldstein, I. O Trpimiru i njegovu dobu, u: Zbornik Katel Suurac od prapovijesti do 20.
stoljea, Split 1992, 221-38.
168. Goldstein, I. Hrvatska povijest izmeu Istoka i Zapada, Radovi 27, 1994,303-16.
168. Goubert, P. Buzance avant V Islam, t. II, Byzance et Occident, t H, Rome, Buzance et
Carthage, Pari 1965.
169. Grafenauer, B. Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porftrogeneta o doseljenju Hrvata, HZ
V, Zagreb 1952, 1-56.
170. Grafenauer, B. Pitanje odnosagrada i sela u istonji naroda Jugoslavije, JI, 1-2, 1973,
5-22.
169. Grafenauer, B. Hrvati u Karantaniji, HZXI-XII, Zagreb 1958-9, 207-31.
171. Grafenauer, B. Nekaj vpraanja iz dobe nasetjevanja junih Slovanov, Z, IV, 1950,
23-126.
172. Grafenauer, B. Pomembneji novi rezultati v stareji zgodovinijugoslovanskih narodov,
Z, XVIII, 1964,190-218.
173. Grafenauer, B. Razvoj i struktura drave karantanskih Slavena od VII do IX stoljea, HZ
XVI, 1964, 213-25.
174. Grafenauer, B. Slavonski naselitveni valovi na Balkanski poluotok, Z XVIII, 1964, 219227.
175. Grafenauer, B. Zgodovina slovenskega naroda I. Od naselitve do uveljavtjanjajrankovskegafevdalnegareda, 2. izd., Ljubljana 1964.
170. Grafenauer, B. Zgodovina slovenskega narodall, Ljubljana 1965.
171. Gregl, Z. Rimljani uZagrebu, Zagreb 1991.
172. Gregoire, H. tudes surneuvieme siecle, Bvzantlon 8, 1933, 515-50.
173. Gregoire, H.Uorigineet te riom es Croateset Seribes, Bvzantion 17, 1944-5,88-118.
174. Grekov, B. D. Krestjane na Rusi Sdrevnejihvremendo 17. veka, 2. izd., Moskva 1952.
175. Grgin, B. Zadarsko otoje 1350-1450, magistarska radnja, neobjavljeno, Zagreb 1993.
176. Gross, M. Historijska znanost - razvoj, oblik, smjerovi, II. izd. Zagreb 1980.
177. Gross, M. Poeci moderne Hrvatske. Zagreb 1985.
176. Gross, M. Traenje novih putova na njemaki nain. asopis za suvremenu povijest 3,
Zagreb, 1992, 197-225.
'
178. Gross, M. -Szabo, A. Prema hrvatskom graanskom drutvu, Zagreb 1992.
179. Gruber, D. Iz vremenakraljaTomislava, ZKT, 318-41.
180. Grumel, V. Lachronologie, Pari 1958.
181. Guillou, A. Lacivilisation buzanttne. Pari 1974.
177. Guillou, A. Migration et presence des Slaves enltalie duVIe auXIe siecle, ZRVI 14-15,
1973, 11-6.
178. Guillou, A. U Italia bizantina, douleia e oikeoisis, Bulletin dell' Istituto storico italiano per
ilmedloevo, 78, 1967, 1-20.
179. Guillou, A. Regionalisme et independance dans V Empire buzantin au Vile siecle, V exemplede V exarchatet de laPentapole d'Italie, Rome 1969.
182. Gumplowicz, H. AUgemeines Staatsrecht, Innsbruck 1907,
180. Gunjaca, S. Starohrvatska crkva i groblje uLopukoj glaviciuBiskupijikodKnina, SHP3,
ser. III, 1954, 7-30.
181. Gunjaca, S. Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu
kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Rad JAZU 288, Zagreb 1952, 205-324.
183. Gunjaca, S.TiniensiaArchaeologica-Historica-Topograjica,SHV7, 1959, 10-27.
184. Gunjaca, S. -Jelovina, D. Starohrvatska batina, Split 1976.
185. Gunjaca, Z. Grob jedne hrvatske plemenske odlinice iz 9. stoljea, GZ, 121-31.
182. Gunjaca, Z. Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje. Arheoloki pregled
27/1986, Ljubljana 1987, 127-8.
474
Literatura
204. Gunjaca, Z. Dubravice kod Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje. Arheoloki pregled
28/1987, Ljubljana 1989, 148-150.
205. Gunjaca, Z. Opojavielemenatakasnoantikegraditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. Izdanja HAD 8, Split 1984, 253-63.
206. Gunjaca, Z. O kontinuitetu naseljavanja na podruju ibenika i najue okolice, ibenik spomen-zbornlk o 900. obljetnici, ibenik 1976, 9-25.
207. Gunjaca, Z. Kompleks starokranske arhitekture na Srimi kod ibenika, Arheoloki Vestnik29, Ljubljana 1978, 626-40.
208. Hadijahi, M. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju, ANUBiH, vol. 8,
Centar za balkanoloka istraivanja, t. 6, Sarajevo 1970, 201-61.
209. Hadijahi, M. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat, Siid-Ost Forschungen, BandXLII, Munchen 1983, 11-60.
210. Hauptmann, Lj. Dolazak Hrvata, ZKT, 86-127.
211. Hauptmann, Lj. Seoba Hrvata i Srba, JIIII. 1-4, 1937,51-61.
212. Hauptmann, Lj. Karantanska Hrvatska, ZKT, 297-317.
213. Hauptmann, Lj. Konstantin Porjirogenet o porijeklu stanovnitva dubrovakog zalea,
Reetarov zbornik, Zagreb 1931, 17-24.
214. Hauptmann, Lj. Kroaten, Goten und Sarmaien, Germanoslavica, III, 1-4, 1935.
215. Herak, M. Geologija, Zagreb 1990.
216. Heres, T. Hrvatska povijest od 6. stoljea pr. Kr. do 10. stoljea poslije Krista, Poljica 15,
Poljica 1990,67-91.
217. Herkov, Z. Nae stare mjere i utezi, Zagreb 1973.
218. Herodot, Istorija, Novi Sad 1959.
219. HistoiredelaFrance, sous la direction de G. Duby, Pari 1970.
220. Histoire de laFrance urbaine, t. 2, La ville medievale, dirige par J. Le Goff, Pari
1980.
221. Histoiregnrale de V Eglise: L. Brehier -R. Aigrain, Gregoire le Grand, les Etats barbares
etlaconauete arabe (590-757), Pari 1938; E. Amman, L'Epoque carolingienne (757-888),
Pari 1937; E. Amman -A. Dumas, U Eglise aupouvoirdes laics (888-1057), Pari 1940;
A. Fliche, La Reforme gregorienne et la reconauete chretienne (1057-1123), Pari 1940.
222. Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953.
223. Horvat, A. O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih izvora i arheolokih nalaza,
SHP3, III. ser., 1954, 93-104.
224. Iljovskl, R. Vizantisko-ungarski sojuz vo poetokot na 11. vek protiv Samuil i njegovite
naslednici, ZRVI29-30, 1991, 75-100.
225. IstorfjaCrne Gore I, Tltograd 1967.
226. Istorija srednjega veka I, u redakciji A. Udaljcova, J. Kosminskog i O. Vajntajna, Beo
grad 1950.
227. Istorija srpskog narodal, Beograd 1981.
228. Ivi, N. Domiljanje prolosti (Povjesnicakao anr srednjovjekovne knjievnosti). Knjiev
na smotra 84, Zagreb 1991, 11 -26.
229. Ivi, N. Domiljanje prolosti (Kakoje trinaestostoljemi splitski arhidakon Toma napravio
svoju Salonitanslai historiju), Zagreb 1992.
230. Jadrijevi, A. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba, VAHD 60, Split 1963,
77-92.
231. Jaki-Cestari, V. Antroponomastika analiza oporuke zadarskog priora Andrije s poet
ka 10. stoljea, Onomastica Jugoslavica 6, Zagreb 1976, 195-215.
232. Jaki-Cestari, V. enska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u
Zadru do kraja 12. stoljea. Radovi Zadar 21, 1974, 291-336.
233. Jaki,N. Topogrqjyapravca"viaMagnacestavocatatendensperLucam", SHP 14/1984,
325-46.
234. Jaki, N. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina, Izdanja HAD 15, Zagreb 1992,
123-30.
235. Jaki, N. Majstor koljanskog pluteja, Izdanja HAD 8, Split 1984, 243-52.
236. Jaki, N. Predromaniki reljef sa spomenom blaenog Teodora na Bolu na Brau, PPUD
25, 1985, 49-62.
475
238.
239.
240.
244.
245.
246.
247.
248.
256.
258.
259.
261.
237. Jaki, N. Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola, Diadora 11, Zadar
1989,407-40.
Jaki, N. Romanika klesarska radionica iz Knina, Peristil 24, Zagreb 1981, 27-33.
Jaki, N. Tipologija kapitela 11. stoljea u Dalmaciji, SHP 13/1983, 203-15.
Jaki, N. Ulomci skulpture 11. stoljea iz Osora, Izdanja HAD 7, Zagreb 1982, 187-99.
241. Jaki, N. Zabatt oltarnepregrade iz Crkvine uBiskupijikodKnina, PPUD 21, Split 1980,
97-100.
242. Janekovl-Romer, Z. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaoj medievistici, HZ
42, 1989, 171-82.
243. Janekovi-Romer, Z. Obiteljski odnosi u hrvatskom drutvu u l i . stoljeu. Zbornik "Zvo
nimir, kralj hrvatski", u tisku.
Jankovi, D. Istorijadrave ipravanarodaFNRJ, Beograd 1948.
Jedin, H. Velika povijest crkve I, Zagreb 1972.
Jedin. H. Velika povijest crkve III/1, Zagreb 1971.
Jeli, L. Duvanjski sabor, VHAD, n. ser., X, 1908-9, 135-45.
Jelovina, D. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina, SHP 19/1989, 121-241.
249. Jelovina, D. Starohrvatsko groblje na "Mastirinama" u selu Kaicu kod Zadra, SHP
12/1982,35-66.
250. Jelovina, D. Pokusno istraivanje srednjovjekovnog grobljanalokalitetu"Piina-Lepin" u
Bijaima kod Trogira, SHP 15/1985, 217-25.
251. Jelovina, D. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog drutva, Izdanja HAD 15, Zagreb
1990, 11-22.
252. Jelovina, D. Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spome
nika (katalog), sv. I, Split 1986.
253. Jelovina, D. Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju, SHP 20/1992,
190-213.
254. Jelovina, D. - Vrsalovi, D. Srednjovjekovno groblje na "Begovai" u selu BUjanima kod
Zadra, SHP 11/1981, 55-136.
255. Jireek, C. J. DieHandelsstrassen undBergwerke vonSerbien undBosnienwahrenddes
Mittelalters, Historisch-geographishe Studie, VI. Folge, 10. Band, Nr. 2, Prag 1879.
Jireek, K. -Radoni, J. IstorijaSrbal, 2. izd., Beograd 1952.
257. Jirouek, . O bareljefu iz splitske krstionice, referat na simpoziju "Raanje prvog hrvat
skog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
Jones, A. H. M. LaterRomanEmpire, MI, Cambridge 1964.
Jurevi, J. Problem periodizacije hrvatske povijesti, HZ 36, 1983, 239-53.
260. Juri, R. Srednjovjekovni novac na zadarskom podruju, u: 20 stoljea upotrebe novca na
zadarskom podruju, Zadar 1987, 65-90.
Juri, R. Nin -prva hrvatska prijestolnica. Hrvatski iseljeniki zbornik 1992, 65-71.
262. Juri, R. Srednjovjekovni nakit u Katelima, Zbornik Katel Suurac od prapovijesti do
20. stoljea, Split 1992, 136-47.
263. Juri, R. Nakit u srednjem vijeku, u: Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do
danas, Zadar 1981, 53-61.
264. Juri, R. Srednjovjekovni nakit na naem primorju izmeu Istre i Cetine, u: Umjetnost na
istonoj obali 115-30.
265. Jurkovl, M. Pojava romanike arhitekture u Hrvatskoj, referat na simpoziju "Raanje
prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
266. Jurkovl, M. Problem kontinuiteta izmeu antike i romanike u umjetnosti istonog Jadra
na, Radovi IPU 12-3, 1988-9, 41-8.
267. Jurkovi, M. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rjeenja napredromanikojplastici Bosne i Hercegovine. Radovi IPU 11, 1987, 107-13.
268. Jurkovi, M. O nekim jiguralnim prikazima i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubro
vakoj regiju Izdanja HAD 12, Zagreb 1988, 209-16.
269. Jurkovi, M. Prilog istraivanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana, Izdanja HAD
13, Zagreb 1989, 121-8.
270. Jurkovi, M. Crkvena reforma i ranoromanika arhitektura na istonom Jadranu, SHP
20/1992, 191-213.
476
Literatura
271. Kali, J. -Mrkobrad, D. Gradina, Nosoljin kodRake, ranovizantijsko utvrenje, Arheo
loki pregled 25, Beograd -Ljubljana 1986, 68-71.
272. Kampu, I. Prilog pitanju postanka varoi Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 12940.
273. Kampu, I. -Karaman, I. Tisuljetni Zagreb, Zagreb 1975.
274. Karaman, Lj. O nekim pitanjima hrvatske povijesti do XIII st, HZ 15, 1952, 257-69.
275. Karaman, Lj. Opoecima srednjevjekovnog Splita do godine 800, VAHD 18-21, 193740.
276. Karaman, Lj. O spomenicima VII i VIIIstoljea ipokrtenju Hrvata, VAHD 22-23,
1941-2.
277. Karaman, Lj. Iskopine drutva "Bihaa" uMravincima i starohrvatska groblja. Rad JAZU
268, Zagreb 1940, 14-39.
278. Karaman, Lj. Sarkofag IvanaRavenjanina u Splitu i ranosredovjenapleterna ornamentikauDalmaciji Starinar 3, III. ser., Beograd 1925,43-4.
279. Karaman, Lj. Nova knjiga o ranokranskoj Saloni, Peristil 1, Split 1954, 154-67.
280. Karaman,Lj. OsvrtnanekepublikacijeitvrdnjeizpodrujahistorijeumjetnostiDalmacije,
Peristil 1, Zagreb 1954, 15-46.
281. Karaman, Lj. im starina. Pedeset slika iz vremena hrixiiskihnaTtxkiihvladara, Zagreb
1943.
282. Karaman, Lj. O vremenu krstionice kneza Vieslava, Peristil 3, Split 1960, 107-9.
283. Karaman, Lj. Razgovori o nekim problemima domae historije, arheologije i historije umjet
nosti, Anali Dubrovnik 6-7, 1957, 41 -73.
284. Katii, N. More i vlastobalne drave, Zagreb 1953.
285. Katii, R. Ivan Mui o podrijetlu Hrvata, SHP 19/1989, 243-70 (takoer, Katii, Uz
poetke, 203-34).
286. Katii, Jojednomo Muiu, SHP 19/1989. 285-7.
287. Katii, R. Imena dalmatinskih biskupija i njihovih biskupa u aktima ekumenskoga konci
la u Nikeji godine 787, Filologija, asopis Razreda za filologiju JAZU 11, Zagreb 1982-3,
75-92 (takoer, Katii, Uz poetke, 25-35).
288. Katii, R.AedificaveruntRagusiumethabitaveruntineo, Tragomnajstargihdubrovakih
zapisa, u: Uz poetke, 131-60.
289. Katii, R. Praslavenski pravni termini i formule uVinodolskom zakonu, u: Uzpoetke, 16170.
290. Kati, L. ena u srednjem vijeku. Hrvatsko kolo 3, 1942, 234-45.
291. Kati, L. Zadubine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu, Rad JAZU 306, Zagreb
1955, 187-219 (takoer, Kati, Raspraveilanci 164-212).
292. Kati, L. Naseênje starohrvatske Podmorske upe, SHP, ser. III, 7, 1960, 159-84 (tako
er, Kati, Rasprave i lanci 401-36).
293. Kati, L. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom, Split 1929. (takoer,
Kati, Rasprave i lanci 71-97).
294. Kati, L. Gdje se nalazi krunidbena bazilika kralja Zvonimira?, Hrvatsko kolo 23, 1943,
151-64 (takoer, Kati, Rasprave i lanci 151-63).
295. Kati, L. Starohrvatska upa Smina, VAHD 50/1928/9, Split 1932,74-84 (takoer, Kati,
Rasprave i lanci 389-400).
296. Kekemet, D. idovi u povijesti Splita, Split 1971.
297. Kevnes, J. M. A treatise on moneu, I-II, London 1930.
298. Klai, N. Diplomatika analiza izvora iz doba hrvatskih narodnih vladara, I. dio, HZ 18,
1965, 141-88; II. dio, HZ 19-20, 1966-7, 225-63.
299. Klai, N. Rapslfalsifikati Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru 2, 1955,3758.
300. Klai, N. Paki falsifikati. Radovi Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta 2, Zagreb
1959, 15-64.
301. Klai, N. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatikom i historijskom dokumentu, VAHD 62,
Split 1967, 105-55.
302. Klai, N. Mljetskifalsifikati Arhivski vjesnik 10, Zagreb 1967, 185-232.
303. Klai, N. O falsifikatima splitskih benediktinki VAHD 63-4, Split 1969, 199-219.
304. Klai, N. Jo jednom o privilegijama trogirskog tipa, Istorijski asopis 20, Beograd 1973,
15-67.
305. Klai, N. Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
306. Klai, N. Pobjeda reformnog Rima na Jadranu za pape Grgura VII (1073-1085), Vjesnik
Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu 27, 1986, 147-202.
307. Klai, N. Tzv. Pacta conventa ili tobonji ugovor izmeu kralja Kolomana i Hrvata 1102.
godine, Historijski pregled 6, Zagreb 1960, 107-20. i Zadarska revija 6, 1983, 671-6.
477

308. Klai, N. Postanak plemstva "dvanaestoro plemena kraljevine Hrvatske", HZ 11-12,
1958-9, 121-63.
309. Klai, N. Jo jednom o Baanskoj ploi kao izvoru za vladanje kralja Zvonimira, Vjesnik
Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu 24, 1981, 287-97.
308. Klai, N. Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990.
310. Klal, N. Najnoviji radovi o 29, 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara
KonstantinaPorfirogeneta, SHP 15/1985,31-60.
311. Klal, N. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini izmeu Jadrana i Panonije, Izdanja HAD 10,
Zagreb 1986, 189-97.
312. Klai, N. Pogled za razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ijudevita Posavskog do bune
1573. god,). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-9.
309. Klai, N. Uka u srednjem vijeku. Izdanja HAD 1, Zagreb 1974, 119-25.
310. Klai, N. M. Prvanovi, Koje bio hrvatskiknezBorna, HZ 10, 1957, 258-9 (biljeka).
313. Klal, N. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom do poetka 15. stoljea, Zbornik "Zadar",
Zagreb 1964, 141-67.
311. Klai, N. Problem Slavca i Neretvanske kneevine, Z 14, 1960,96-136.
314. Klai, N. Historijska uloga Neretvanske kneevine u stoljetnoj borbi za Jadran, Makarski
zbornik 1, 1971, 121-68.
315. Klai, N. Odnos grada i sela na istonoj jadranskoj obali u ranom srednjem vijeku, JI 3-4,
1975,65-71.
316. Klai, N. Srednjovjekovna Bosna (politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunid
be 1377), Zagreb 1989.
317. Klai, N. Jo o prvom "udu" iz djela Historia soneti Christophori marturis. Jadranski
zbornik 12, 1982-1985, 525-38.
318. Klai.N. Sjeverijug uHrvata i Srba, I dio, OKO, 15-29. 1.1987,8-9; II dio, OKO, 29. 1-12.
2. 1987, 8-9.
319. Klai, N. Hrvatska povijest Od mita do stvarnosti, I-II, Start 498-499, veljaa - oujak
1988.
320. Klal, N. Eine erfolgreiche neue Theorie uber die Friihgeschichte der Slaven, Ars philologica Slavica, Festschrift fiir Heinrich Kunstmann, Miinchen 1988, 231-8.
312. Klal, N. -Petricioli, I. Zadar u srednjem vijeku do 1409, Prolost Zadra II, Zadar 1976.
313. Klai, V. Slavonija odX do Xni stoljea, Zagreb 1882.
314. Klai, V. Hrvati i Hrvatska, I. izd. Zagreb 1899, III. izd. Split 1991.
315. Klal, V. Hrvatska plemena od 12. do 16. stoljea. Rad JAZU 130, Zagreb 1897, 1-85.
321. Klal, V. Ocjena odlomka iz "Kronologije ili ljetopisa" Ivana Arhidakona, Program realne
gimnazije zagrebake, 1873-4, 7-12.
322. Klai, V. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, I. izd. Zagreb
1899-1900; 2. izd. Zagreb 1975.
316. Klai, V. Zagreb (od 1091-1913), 2. izd., Zagreb 1934.
317. Klai, V. Bribirski knezovi od plemenaubi do god. 1347,Zagreb 1897.
318. Klal, V. Poviest Bosne od propasti kraljevstva, Zagreb 1882.
323. Klal, V. RegnumCroatiae etDalmatiae (1059-1359), Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930,
79-89.
319. Koreni, M. Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske, Zagreb 1979.
324. Koroec, J. OstavabronanihmatricazaotiskivanjeuBiskupijikodKnina, SHP, III. serija,
sv. 6, 1958, 29-44.
320. Kos, M. ZgodovinaSlovencevodnaselitvedopetnajstegastoletja, Ljubljana 1955.
321. Koak, V. Dolazak Hrvata, HZ 40, 1987,339-83.
325. Koak, V. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske, Forum 17, god. 8, Zagreb 1969,
597-629.
322.Koak, V. Epidaurum-Ragusium-Laus-Dubrovnik, Anali Dubrovnik 27, 1989, 7-39.
326. Koak, V. Pripadnost istone obale Jadrana do splitskih sabora 925-928, HZ 33-34,
1980-1,291-355.
327. Koak, V. O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, HZ 37, 1984,
211-34.
478
Literatura
343. Kovaevl, J. Osnovni problemi srednjovekovne arheologije Crne Gore, Materijali 4, Beo
grad 1967, 39-48.
344. Kovaevi, J. Marginalije uzprobleme arheologije i umetnosti ranoga srednjeg veka, ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1, Beograd 1963,
141-57.
345. Kozlii, M. Pomorska orijentacija antike Salone. Raskre antikih puteva, Karaka 12/1988, 15-7.
346. Kreki, B. Dubrovnik (Raguse) et le Levant auMouenAge, Pari 1961.
347. Kronsteiner, O. Gab es unter der Alpenslaiven eine kroatische Gruppe?, Osterreichische
Namenforschung 6, 1978, 79-99.
348. Krsti, K. Poeci jilozofije u Hrvatskoj, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine I,
1-2, Zagreb 1975, 1-16.
349. Kruhek, M. Rat za opstojnost hrvatskog kraljevstva na kupskoj granici, u: Sisaka bitka
1593, Zagreb - Sisak 1994, 33-66.
350. Kukuljevi -Sakcinski, I. Tomislav, prvi kralj hrvatski Rad JAZU 58, Zagreb 1879, 1
-52.
351. Kunstmann.N. UberdenNamenderKroaten,WeltderSlawen27, 1982, 131-6.
352. Kunti-Makvi, B. Kako je Ivan Lui prikazao dolazak Slavena u cijelu De Regno DalmatiaeetCroatiae, HZ 38, 1985, 131-66.
353. Kurelec, M. Ivan Lui Lucius, Zagreb 1994.
354. Lamma, P. Oriente e Occidente nell' alto Medioevo, Padova 1968.
355. Lane, F. C. Venice. AMaritimeRepublic, Baltimore -London 1973.
356. LaNouvelleHistoire, sous la dlrection de J. Le Goff, R. Chartier, J. Revel, Pari 1978.
357. Laui, A. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vlada
ra, Radovi ZHP 22, 1988, 23-48.
358. Le Goff, J. Intelektualci u srednjem vijeku, Zagreb 1983.
359. Le Goff. J. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd 1974.
360. Le Goff, J. L'Italiajuori d'Italia. L'ltalia nello specchio del Medioevo, u: Storia d'Italia, II:
Dallacadutadell'Imperoromanoalsecolo XVIII, Torino 1974, 1935-2088.
361. Le Goff, J. Pour un autre MouenAge, Pari 1977.
362. Le Goff, J. - Biraben, J. N. La Pete dans le haut Mouen Age, Annales, Economies,
Societes, Civillsations 24, 1969, 1492-1507.
363. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1-2, A-J, K-Ren, Zagreb 1984-1987.
364. Lonar, M. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest, referat na simpoziju "Raanje pr
vog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
365. Lonar, M. O Porfirogenetovoj Dalmaciji, Diadora 12, Zadar 1990, 391-400.
366. Lonar, M. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature, Diadora 14, Zadar
1992, 375-448,
367. Lopez, R. S. The Dollar ojthe Middle Ages, Journal of Economic Historv XI, New York
1951, 209-34 (objavljeno 1 u: Variorum Reprints, London 1982, Byzantium and the Woiid
ArounditVU).
368. Lot, F. Les invasions germaniques. Pari 1939.
369. Lovrenevi, Z. Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 13966.
370. Lowmianski, H. La genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques, La
Pologne au Congres international des sciences historiques a Rome, Warszawa 1955,
, 29-34.
371. Lucius, Johannes. De regno Chroatiae etDalmatiae libri sex, Amsterdam 1666.
372. Lui, I. O kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, Zagreb 1986.
373. Lui, J. Povijesna dokumentacija svetokrevanskog samostana Petra Kreimira IV, Za
darska revija 2-3/1990, 171-91.
374. Lui, J. HrvatskanajadranskomipodunavskomprostoruuIXiXstoljeu, Starine JAZU
58, Zagreb 1980, 9-23.
375. Lui, J. Nin u IXstoljeu. Radovi Instituta JAZU u Zadru 16-17, Zadar 1969. 37196.
376. Lui, J. Povijest Dubrovnikall (od VII. stoljea do godine 1205), Zagreb 1973.
377. Lui, J. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-892), Croatica Christiana
Periodica 17, god. X, Zagreb 1986, 1-16.
479

378. Lui, J. Komunalno ureenje dalmatinskih gradova u l i . stoljeu, Zbornik Zavoda za
povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU 10, Zagreb 1980, 209-35.
379. Lui, J. Prolostelafitskogotokaipana(do 1300.godine), SHP10, III. ser., Zagreb 1968,
93-161.
380. Lui, J. Proimanje selaigrada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Radovi Zadar
21, 1974, 201-10 (takoer, u: Dubrovake teme, 87-103).
381. Lui, J. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim podrujem u srednjem vijeku, u:
Benkovaki kraj kroz vjekove. Zbornik I, Benkovac 1987, 101-12.
382. Lui, J. Quelques traits caracteristkjues dans les rapports entre Veglise et l'etat dans la
Croatie auXe siecle, estratto da Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split dei secc.
X-XI. Padova 1982, 205-17.
383. Lui, J. Dubrovani na jadranskom prostoru od 7. stoljea do godine 1205, Rad JAZU
369, 1975, 3-38 (takoer, u: Dubrovake teme 27-28, 5-49).
384. Lui, J. Obrti i usluge u Dubrovniku do poetka 14. stoljea, Zagreb 1979.
385. Lui, J. Prilog pitanju historijske geografije,rYL 29-30, 1976-7, 61-76.
386. Lui, J. Kralj Tomislav i njegovo doba. Nastava povijesti 2, Zagreb 1978, 32-43.
387. Ljubi, . O Posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018),
Rad JAZU 43, 1878, 107-48.
388. Macan, T. Publicistike varijacije zvonimirske teze do drugog svjetskog rata. Republika
3-4, 1990,46, 189-202.
389. Mac Kinnev, L. C. Early Medicine, Baltimore 1937.
390. Maek, D. Islandske sage i prie, Zagreb 1988.
391. Majnari-Pandi, N. Prapovijesna naselja na Gradecu, u: ZagrebaJci Gradec 12421850, Zagreb 1994, 1-12.
392. Maksimovi, J. Model u slonovai zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske
skulpture, ZRVI 7, 1961, 85-96.
393. Maksimovi, J. Justinijanski modeli u skulpturi od 9. do 11. veka, Zbornik Svetozara
Radojia, Beograd 1969, 163-72.
394. Mandi, D. Crvena Hrvatska u sigetlu povijesnih izvora, Chicago 1957.
395. Mandi, D. Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963.
396. Mandi, D. Srbi i Hrvati dva stara razliita naroda, Zagreb 1989.
397. Mandi, D. Papa Ivan IV Solinjanin i pokrtavanje Hrvata, Croatica Christiana Periodica
29, god. 16, Zagreb 1992, 10-22.
398. Mandi, O. "Pacta conventa" ili "dvanaest' hrvatskih bratstava, HZ 11-12, 1958-9, 165206; HZ 13, 1960,303-18.
399. Mango, C. Laciviltdbizanttna, Roma -Bari 1991.
400. Manojlovi, G. Jadransko pomorje 9. stoljea u svjetlu istono-rimske (bizantinske) povije
sti, I dio, Rad JAZU 150, Zagreb 1902, 1-102.
401. Marasovi, T. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue architecture inDalmatia, XIIe
Congres international des etudes bvzantines, Resummes des Communications, Ochride
1961 (Beograd 1964), 65.
402. Marasovi, T. -Zekan, M. Istraivanje ranosrednjovjekovne crkve sv. Mihovila "na obali"
uSplitu, SHP 12/1982, 111-26.
403. Marasovi-Alujevi, M. Hagionimi srednjovjekovnog Splita, SHP 15, 1985, 269-304.
404. Marinko, M. Podrijetlo i znaenje imenaHrvat, Kai 25, Split 1993, 369-84.
405. Margeti, L. Bizantsko brano imovinsko pravo u sigetlu novele 20 Lava Mudroga (s poseb
nim osvrtom na razvoj branog imovinskog prava u srednjovjekovnim dalmatinskimgradsldm opinama), ZRVI 18, 1978, 19-49.
406. Margeti, L. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum, HZ 41,
1988,217-35.
407. Margeti, L. O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. stoljea (s osobitim obzirom na Osor),
HZ 42, 1989, 111-35.
408. Margeti, L. Creske opine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i pitanje kontinuiteta
dalmatinskih gradskih opina. Radovi IHP 7, 1975, 69-72.
409. Margeti, L. Kekaumenos Dobronja - ein kroatischer Herrscher des 11. Jahrhunderts,
ZRVI 21, 1982,39-46.
480
Literatura
410. Margetl, L. Pravni i povijesni aspekti pohoda mletakog duda Petra II Orseola u Dalma
ciji u 1000. godini, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci 5, 1984, 145-56.
411. Margetl, L. Le cause della spedizione veneziana in Dalmazia nel 1000, Hlstrica et Adriatlca, Trieste 1983, 217-54.
412. Mar get l , L . V je rodo sto jno st v ije sti And rije Dando la o Da lma c iji u l i . sto lje u, ZRVI 19,
1980, 117-46.
413. Margetl, L.Marginalye uz radV.Koaka Pripadnost istone obale... ",HZ36,1983,25586.
414. Margetl, L. Jo o pitanju vremena dolaska Hrvata, Z 42, 1988, 2, 234-40.
415. Margeti, L. Jo o dolasku Hrvata, HZ 38, 1985, 227-40.
416. Margeti, L. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo, Starine JAZU
59/1984, 1-44.
417. Margetl, L. Pozadina prvog ugarskog napada na Rab (1071), HZ 40, 1987,75-119.
418. Margetl, L. Nacrt povijesti drave i prava naroda SFRJ, Rijeka 1988.
419. Margetl, L. Uzmak Bizanta na Krku sredinom 11. stoljea. Zbornik Pravnog fakulteta u
Rijeci 4, 1983,79-95.
420. Margetl, L. Meunarodni poloaj Hrvatske u Zvonimirovo doba. Zbornik Zvonimir, kralj
hrvatski -u tisku.
421. Margetl, L. Znaenje i porijeklo njeitepija i dad, ZRVI 17, 1976,55-64.
422. Margeti, L. O napadaima iz prvog udalegendeosv. Kritoforu, Jadranski zbornik 10,
Pula-Rijeka 1976-8, 105-18.
423. Margeti, L. "Provincijalni arhonti" Taktikona Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta
Dalmacije), ZRVI 29-30, 45-59.
424. Margetl, L. Biljeke uz Trpimirovu ispravu (CD I, 3-8), Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Splitu, god. 30/1, 1993, 47-51.
425. Marin, E. KontinuitetidiskontinuitetuNaroni, Referat na simpoziju "Raanje prvog hrvat
skog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
426. Marin, E. Krstionica u Namni od V. stoljea do vremena Domagoja?, Rai 25, Split 1993,
361-8.
427. Marinovi, A. O etnikom sastavu starog dubrovakog drutva. Dubrovaka revija 1-2,
Dubrovnik 1962, 82-90.
428. Markoti, V. Ho tonHrobatonTheos, Porphvrogenitus' God of the Croats, Mandievzbor
nik, 1965, Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu I-II, Rim 1965, 21-5.
429. Markoti, V. The Croats inAlbania, sep. ot. NSB - IT1.106, 25-31.
430. Marovi, I. Arheoloka istraivanja u okolici Dubrovnika, Anali Dubrovnik IV-V, 1955-6,
9-31.
431. Marovi, I. Rejlexions aboutYearoftheDestructionofSalona, DSII, Split 1984, 293314.
432. Marun, L. Ruevine crkve Sv. Luke na Uzdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvat
skoga kneza Mutimira, SHP I. Zagreb -Knin 1927. 1-14; 272-315.
433. Marui, B. Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljea, u: Arheoloka istraivanja u Istri
i Hrvatskom primorju. Izdanja HAD 11, Pula 1987, 81-107.
434. Marui, B. Materijalna kulturalstre od 10. do 12. stoljea, u: Arheoloka istraivanja u
Istri i Hrvatskom primorju. Izdanja HAD 11, Pula 1987, 108-38.
435. Marui, B. Istra u ranomsrednjem vijeku, Pula 1960.
436. Marui, B. Starohrvatska nekropola u minju, Histria Archaeologica 17-18/1986-7,
5-125.
437. Marui, B. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brecu i kod Malih vrata ispod
Buzeta, Arheoloki radovi i rasprave 2, Zagreb 1962,453-69.
438. Marui, B. Kasnoantiko i ranosrednjovjekovno groblje katela Dvigrad, Histria Archeologica, god. I, sv. I, Pula 1970, 7-64.
439. Matrovi, V. Grad Nini nae pomorstvo, Zadar 1969.
440. Matijevl-Sokol, M. TomaArhidakon i crkvena organizacija u Saloni Zbornik Zavoda za
povijesne znanosti IC JAZU 15, Zagreb 1988, 11-26.
441. Maurani, V. Opaske k lanku: Melek "Jaa Dubrovanin", ZKT, 656-72.
442. Me Neill, W. H. Les temps de lapeste, Pari 1980.
443. Medini, J. ProvinciaLiburnia, Diadora 9, Zadar 1980, 363-435.
481

444. Medini, J. O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu
Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene, Materijali 17, Pe 1978, 69-83.
445. Miki, . Antropoloki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita, VAHD
83/1990,225-32.
446. Mileti, N. Reflets de V influence byzantine dans les trouvailles paleoslaves enBosnie-Herzegovine, Rapports du lile Congres international d'archeologie Slave, Bratislava 1980,
287-306.
447. Miloevi, A. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" u Luanima kod Sinja, SHP
14/1984,285-304.
448. Miloevi, A. Mjesto nalaza iporijeklo ranosrednjovjekovne bronane matrice iz Arheolo
kog muzeja uZagrebu, VAHD 83, 1990, 117-24.
449. Mirnik, I. Skupni nalazi novca iz Hrvatske, DL Skupni nalaz Heraklijevih zlatnika iz
Zrmanje, VAM, 3. serija, 23, 1990, 163-71.
450. Mirnik, I. Skupni nalaz bizantskog bronanog novca 6. stoljea iz Katel Starog, VAM, 3.
serija, 9, 1975, 161-6.
451. Mirnik, I. Ostava bizantskog novca s Majsana, Numizmatiar 5, Beograd 1982, 1416.
452. Mirnik, I. Tiniensianumismatica, Kninski zbornik, Zagreb 1993, 208-15.
453. Mirnik, I. O nekim nalazima novcaXI. stoljea. Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski", u
tisku.
454. Modestin, J. Imena 5 brae i 2 sestara napoetku hrvatske povijesti, Nastavni vjesnik 36,
1928, 288-96.
455. Mohorovii, A. Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti, u: Prilozi is
traivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 57-81.
456. Mohorovii, A. Sjeverozapadnagranicateritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske ar
hitekture. Peristil 2, 1957, 91-108.
457. Mohorovii, A. Analiza razvoja pukih nastamba na otokoj skupini Loinj - Cres, Ljeto
pis JAZU 60, Zagreb 1955, 387-99.
458. Moser, A. S. A Bibliographu ofBuzantine Coin Hoards, Numismatic Notes and Monography67, American Numismatic Societv, NewYork 1935, 283-316.
459. Muljai, . Iz otone toponomastike, akavska ri II. Split 1971, 19-28.
460. Mumford, L. Grad u historiji, Zagreb 1968.
461. Mui, I. Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989.
462. Mui, I. U povodu Katiieve recenzije, SHP 19/1989, 271-84.
463. Mui, I. OslavenskojpismenostinadananjemteritorijuHrvatau antikoiranosrednjovjekovno doba, Kai 25, Split 1993, 385-404.
464. Nagy, J. Diplomatiko-paleografske studije II, Vjesnik Kraljevskog dravnog arkiva u Za
grebu 2, 1926, 145-56.
465. Nelson, L. J. Sumbols in Context: Rulers' InaugurationRituals inBuzantium and The West
in Early Middle Ages, The Orthodox Churches and The West, Studies in Church Historv,
vol. 13, Oxford 1976, 91-113.
466. Niederle, L. Slavonske staroitnosti. Praha 1925.
467. Niederle, L. Manuel de V antiauite slave, I-II, Pari 1923-6.
468. Niederle, L. Rukovet slavonske archeologie. Praha 1931.
469. Niederle, L. ivot stargch Slavenu, II. sv. I, Praha 1924.
470. Niero, A. Questioni agiograftche su San Marco, StudivenezianiXII, 1970, 3-27.
471. Nikolajevl, J. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokranskoj umetnosti u Dalmaciji,
Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12, Beograd 1974, 125-40.
472. Nikolajevi, I. Salona cristiana aux Vle et Vile siecle, DS I, Split 1975, 91-5.
473. Nikolajevi-Stojkovi, I. Solinski peat egzarhaPavla (723-726}, ZRVI 7, 1961, 61-6.
474. Nikolanci, M. ume Dalmacije u antici, VAHD 82/1989, 157-68.
475. Nikolanci, M. O dalmatinskoj dinastiji. Radovi IHP 18, 1985, 5-27.
476. Nodilo, N. Stara vjera Srba i Hrvata, Split 1981.
477. Novak, G. Nekojapitanja iz istori/e srednjevjekovnog Splita, SHP, N. ser. II, 1928, 1
-36.
478. Novak, G. Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do poetka VII. stoljea (do propasti
Epidauruma), Anali Dubrovnik 10-11, Dubrovnik 1962-3, 3-84.
482
Literatura
479. Novak, G. Slaveni i Venecija, Separatni otisak Iz Programa Velike Realke u Spljetu 19123. godine, 71-96.
480. Novak, V. Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium Spaletense. Paleogrqfyska studija
o nepoznatoj kolipoluuncijale VIII. st, Split 1923.
481. Novak, V. Neiskoriena kategorija dalmatinskih historijskih izvora od VII-XVII stoljea,
Radovi Zadar 3, 1957, 35-64.
482. Novak, V. Pitanje pripadnosti splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije, VHAD
1924, 57-77.
483. Novak, V. Marenostrumdalmaticum, Radovi Zadar 16-17, 1969, 397-439.
484. Novakovi, R. Jo jednom: Serborum Hi Urborum, Kulturni radnik 3. Zagreb 1974, 18593.
485. Novakovi, R. Gde se nalazila Srbija od 7. do 12. veka, Beograd 1981.
486. Novakovi, R. Teze za raspravu o knezu Borni, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i
folklor 37, sv. 3-4, 1971, 170-88.
487. Obolenskv, D. Buzantine Commonuiealth, London 1971.
488. Ore, P. Prilog prouavanju starohrvatske upanije Imota, Imotski zbornik 2, Imotski
1994, 71-88.
489. Ortalli, G. Petrus I Orseolo und seine Zeit Anmerkungen zur Geschichte der Beziehungen
zivischen Venedig und dem Ottonischen Reich, Venezia 1990.
490. Ostoji, I. Kad je osnovan samostan sv. PetrauSelu, SHP7, III. ser., 1960, 143-57.
491. Ostrogorski, G. Periodizacga vizantijske istorge, Dela 3, 7-29.
492. Ostrogorski, G. Odnos crkve i drave u Vizantiji, Dela 5, 224-38.
493. Ostrogorski, G. Urum-despot, poeci despotskog dostojanstva u Vizantiji, Dela 3, 20519.
494. Ostrogorski, G. Srpsko poslanstvo VasUijuII, Dela 4, 144-61.
495. Panteli, S. Najstarija povijest Hrvata, Mainz 1993.
496. Pastoureau, M. La vie quotidienne en France et en Angleterre au temps des chevaliers de
laTableRonde, Pari 1976.
497. Paali, E. Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1960.
498. Paali, E. Romische Strassen in Bosnien und derHerzegowina, Archaelogica Iugoslavica
3, Beograd 1959, 61-73.
499. Pakvalin, V. Gradina, Karaula, Kakanj, kasnoantiko utvrenje. Arheoloki pregled 25,
Beograd -Ljubljana 1986, 50-1.
500. Pakvalin, V. Gromile, Karaula, Kakanj, kasnoantike graevine tipa kastron. Arheoloki
pregled 25, Beograd -Ljubljana 1986, 52-3.
501. Pavlievi, D. O metodolokim nazorima VjekoslavaKlaia, HZ 41, 1988, 281-97.
502. Perii,E.Ninudobahrvatskihnarodnihvladarainjegovastatutarnaautonomga,Radovi
Zadar 16-17, 1969, 105-57.
503. Perii, E. Sclavorumregnum Grgura Barskog, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb
1991.
504. Peri, O. Jezini slojevi Trpimirove isprave. iva antika 34, 1-2, Skopje 1984, 165-70
(takoer, u: Zbornik Katel-Suurac od prapovijesti do 20. stoljea, Split 1992, 93-100).
505. Pernoud, R. Lafemme au temps des cathedrales. Pari 1980.
506. Povijest hrvatske knjievnosti 1, Zagreb 1978.
507. Petricioli, I. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la
cathedralede Zadar, DSII, Split 1984, 243-53.
508. Petricioli, I. Lik Zadra u srednjem vijeku. Radovi Zadar 11-12, 1965, 143-86.
509. Petricioli, I. Fragmenti skulpture od VI do VID stoljea iz Zadra, Diadora 1, Zadar 1960,
175-95.
510. Petricioli, I. Predromaniki ambon zadarske katedrale i srodna skulptura, referat na
simpoziju "Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
511. Petricioli, I. Pojava romanike skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960.
512. Petricioli, I. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. Izdanja HAD
8, 1984,221-9.
513. Petricioli, I. Osvrt na ninske graevinske i umjetnike spomenike srednjega i novoga
vijeka. Radovi Zadar 16-17, 1969, 299-356.
514. Petricioli, I. Od Donata do Radovana, Split 1990.
515. Pilari, G. Fenotipske znaajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. Arheoloki
radovi i rasprave 6, Zagreb 1968, 263-91.
483

516. Pirenne, H. Les villes duMouenAge, Bruxelles 1927.
517. Pirenne, H. Mahomet et Charlemagne, Bruxelles 1937; 2. ed. 1970.
518. Pleterski, A. Etnogeneza Slovanov (Obris trenutnega stanja arheolokih raziskav), Lju
bljana 1990.
519.Pohl, W. DieAuiaren. EinSteppenvolkinMitteleuropa567822n. Chr., Miinchen 1988.
520. Pohl, W. Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u: Die Bayern und ihre
Nachbarn, T. 1, hrsg. von H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
521. Praga, G. La traslazione diS. Nicolo e i primordi delle guerre normane in Adriatico, Archivio
stolico per la Dalmazia 6, Roma 1931, Fasc. 61, 2-23; Fasc. 62, 95-104; Fasc. 63, 12639; Fasc. 65, 232-46.
522. Prawer, J. The Latin KingdomofJerusalem, London 1972.
523. Prelog, M. Izmeduantike i romanike. Peristil 1, Zagreb 1954, 5-24.
524. Prelog, M. Urbanistiki razvoj Dubrovnika, Peristil 21, Zagreb 1978, 127-30.
525. Preradovi, D. Tkoje bio zasunitelj hrvatskog kralja Slavia, SHPII, 1896, 235-41.
526. Pribakovi, D. Prilog hronologiji naoruanja Slavena u VI i VII veku, Vesnik Vojnog muzeja
11-2, Beograd 1966-7, 24-57.
527. Prijatelj, K. Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba, SHP 3, III. ser., 1954,
65-92.
528. Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978.
529. Prvanovi, S. M. Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istone Srbije), Rad
JAZU 311, Zagreb 1955,301-11.
530. Raki, F. Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini opseg i narod, Rad JAZU 56-57,
Zagreb 1881, 63-140; 102-49.
531. Raki, F. Podmetnute, sumnjive i preraene listine hrvatske do 12. vijeka. Rad JAZU 45,
Zagreb 1878, 128-50.
532. Raki, F. Ispravak s mojoj raspravi'Podmetnute, sumnjive...". Rad JAZU 48,1879, 222-3.
533. Raki, F. Kada i kako se preobrazi hrvatska kneevina u kraljevinu. Rad 17, Zagreb 1871,
70-89 (takoer, ZKT, 1-18).
534. Radman, M. Novootkriveni starohrvatski grobovi uBiogradu n/m i njegovoj okolici, VAHD
54, 1952, 202-3.
535. Radoji, N. Legenda o smrti hrvatskog kraljaDimttrijaZvontmira, Glas SKA 171, Beograd
1936,42-56.
536. Radovi, J. -koberne, . Zagreb prije poetaka, Zagreb 1989.
537. Ranisrednji vek, ur. D. T. Rie, Beograd 1976.
538. Rapani, . Mater (pater)pupUlorum tutoraue viduarum, u: Novija i neobjavljena istraiva
nja u Dalmaciji, Izdanja HAD 3, Zagreb 1980, 83-90.
539. Rapani, . ArheolokatopograjijaPaganije, Izdanja HAD 5, Split 1980, 267-70.
540. Rapani, . Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku), SHP
14/1984, 159-79.
541. Rapani, . Marginalije o "postanku" Dubrovnika, Izdanja HAD 12, Zagreb 1988,39-50.
542. Rapani, . -Jelovina, D. Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu, VAHD 70-71, Split 1977, 107-35.
543. Raukar, T. "Kontinuiteta v konceptu" ili napredak u koncepciji?, Z 41, 1987, 717-25.
544. Raukar, T. Cives, habitatores,Jorenses u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima, HZ
29-30, 1976-7, 139-50.
545. Raukar, T. Hrvatsko srednjovjekovlje izmeu tradicionalne i drutvene povijesti, HZ 40,
1987, 309-337.
546. Raukar, T. Zadar u 15. stoljeu, Zagreb 1977.
547. Reep, J. Ubistvo vladara kao problem rtve. Zbornik Matice srpske za slavistiku 31, Novi
Sad 1986, 159-62.
548. Reep, J. Legenda o kralju Zvonimiru, Novi Sad 1987. (takoer, u: Zbornik Matice srpske
za knjievnost i jezik 34/3, Novi Sad 1986).
549. Rendi-Mioevi, D. Mri i antiki svijet, Split 1989.
550. Rendi-Mioevi, D. Neke epigrafsko-onomastike znaajke epitafa kraljice Jelene, Arhe
oloki radovi i rasprave 8-9, Zagreb 1982, 219.
484
Literatura
551. Rlcov, J. Zvonimir-dobri kraljHrvata, Obnovljeni ivot 1-2, 45, Zagreb 1990, 78-89.
552. Rogl, V. Regionalna geografija Jugoslavije, knjiga 1 [Prirodna osnova i historijska geogra
fija), Zagreb 1982.
553. Rogoi, R. Veliki Ilirik (284-395) i njegova konana dioba, Zagreb 1962.
554. Runciman, S. Byzanttne Theocracy, Cambridge 1977.
555. Runciman, S. AHistonjoftrieCrusades, I-III, 1. izd, Cambridge 1951, 7. izd., London
1986.
556. Rupreht, B. Romanika skulptura u Francuskoj, Beograd 1979.
557. Sabados, D. -Zmajlovl, Z. AnthologiaLatinal, Zagreb 1975.
558. Saka, S. Pravo znaenje naziva "bijela" i "crvena" Hrvatska, ivot XIX, 1928.
559. Saka, S. O kavkasko-iranskom podrijetlu Hrvata, ivot VIII, Zagreb 1937.
560. Saka, S. Historijski razvoj imena "Hrvat" od Darga I. do Konstantina Porfirogeneta (522.
pr. Kr. do 959. posl. Kr.), ivot XXIII, 1, 1942.
561. Saka, S. Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin, ivot XIX, 7, 1938.
562. Saka, S. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. 679), Croatiasacra 1,
Zagreb 1931, 1-84.
563. Santifaller, L. tiber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis
zumEnde des 11. Jahrhunderts, Z 6-7, 1952-3, 246-58.
564. Schafarik, P. J. Slavische AlterthCimerI-II, Leipzig 1847.
565. Schaffran, D. Die Kunst derLangobarden, Munchen 1940.
566. Sekelj, T. Prilog definiranju naunica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova
ireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja, u: Umjetnost na istonoj obali, 97-114.
567. Simoni, K. Knin - Greblje - Kataloki opis grobova i nalaza, SHP 19/1989, 75-119.
568. Simonlti, V. Pomen bitke pri Sisku v lui historiografije in zgodovinskega spomina, u:
Sisakabitka 1593, Zagreb -Sisak 1994, 197-210.
569. Simonvi, D. Die Kontinuitatsjrageiind das Erscheinen der Slawen in Pannonien, Studia
SlavicaAced. scienc. Hungarlcae 1/4, Budapest 1955, 53-64.
570. Skok, P. Dolazak Slavena na Mediteran, Split 1934.
571. Skrai, V. ToponimijaKornatskog otoja, Onomastica Jugoslavica 12, Zagreb 1987.
572. Smiiklas, T. Poviest hrvatska. I, Zagreb 1882.
573. Smiljani, F. Beitrag zur Erforschung der upanien - Ordnung in Sklavinien Kroatien,
Diadora 12, Zadar 1990, 371- 89.
574. Smiljani, F. Teritorij igranice sidrake upanije u srednjem vijeku. Biogradski zbornik 1,
Zadar 1990, 319-33.
575. Smiljani, F. Teritorij i granice kninske upanije u srednjem vijeku. Radovi FF u Zadru 27,
1987/8, 135-49.
576. Smiljani, F. Graa za povijesnu topografiju kninsko-drnikog kraja u srednjem vijeku.
Izdanja HAD 15, Zagreb 1992, 55-63.
577. Smiljani, F. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. Radovi FF u Zadru 24/11,
1984-5, 119-32.
578. Sokol, V. Panonija i Hrvati u 9. stoljeu. Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 193-5.
579. Sokol, V. Razdoblje izmeu antike i ranog srednjeg vijeka napodrujuZagreba, referat na
simpoziju "Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa", Zagreb 1992.
580. Spahiu, H. Monnaie byzantines des Ve - XIIIe sicles decouvertes sur le territoire de
l'Albanie. Iliria 9-10, Tirana 1979-80,353-422.
581. Spinka, M. A Histonj qfChristianity in the Balkans -AStudu in the Spread ofBuzantine
Cultvre among theSlavs, Chicago 1933.
582. Srdo, D., Slijepevi, A-, Obeli, B. Mjerenje starosti drvene grae iz crkve sv. Donata u
Zadru metodom radioaktivnog ugljika. Peristil 16-7, 17-20.
583. Srebrni, J. Odnoaji pape Ivana X. prema Bizantu i Slavenima, ZKT, 128-64.
584. Starohrvatski Solin, ur. E. Marin, Split 1992.
585. Stein, E. Histoire duBas-Ernpire, Parts 1949.
586. Stein-Ehrlich, V. Jugoslavenska porodica u transformaciji Zagreb 1972.
587. Steindorff, L. Stari svijet i novo doba. Oformiranju komune na istonoj oboli Jadrana, SHP
16/1986, 141-52.
588. Stevovi, I. "Prospeto delta citta di Ragusa". Novi izvor za najraniju istoriju vizantgskog
Dubrovnika, ZRVI29-30, 1991, 137-53.
485

589. Stipii, J. Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1972.
589. Stipii, J. Diplomatika analiza Kreimirove darovnice o Maunu iz 1069, Pomorski
zbornik 7, Zadar 1969.
590. Stipii, J. Hrvatski dvorski dignitar "risarius", Zbornik Zavoda za povijesne znanosti
JAZU 12, Zagreb 1982, 1-7.
591. Stipii, J. Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira, Zbornik "Zvonimir, kralj hrvatski",
u tisku.
590. Storia d' Italia, diretta da Giuseppe Galasso, vol I: Longobardi e Bizantini Torino 1980.
592. Storia d' Italia, diretta da Gluseppe Galasso, vol. II: Dalla caduta delV Impero romano al
secoloXVni, Torino 1974.
593. Stoi, J. Saeti prikaz istraivanja, analiza i problema prezentacije pod Katedralom i
Bunievom poljanom u Dubrovniku, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 12,
1986,241-8.
594. Stoi, J. Prilcaz nalaza ispod katedrale iBunieve poljane uDubrovniku, Arheoloka istraiva nja u Dubrovniku 1 dubrovakom podruju. Izdanja HAD 12, Zagreb 1968, 145-38.
595. Stoi, J. Slijed oblikovanja sakralnog sredita u Dubrovniku, Dubrovaki horizonti 29,
Zagreb 1989, 56-9.
596. Strecha, M. O pitanju metodolokih obrazaca hrvatske historiografije u 19. stoljeu, SP
II, 1977, 67-76.
597. Strohal, I. Pravna povijest dalmatinskih gradova I, Osnovka razvitku pravne povijesti
dalmatinskih gradova, Zagreb 1913.
591. Sui, M. Pizuch na Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 15-40.
592. Sui, M. Granice Liburnije kroz stoljea. Radovi Zadar 2, 1955, 273-96.
593. Sui, M. Prilog tumaenju natpisa kraljice Jelene, SHP 14/1984, 15-39.
594. Sui, M. HijeronimStrionjanin -graaninTarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-78.
598. Sui, M. Ocjena radnje L. Margetia: Konstantin Porfirogenet.., Zbornik Historijskog za
voda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.
599. Sui, M. Gtose uz "Slavenstvo i romanstvo najadranskim otocima" Petra Skolta iz topono
mastike otoka Paga, Radovi JAZU Zadar 31,1969, 7-14.
595. Sui, M. Marajbr-maricus -upan. Izdanja HAD 15/1990, 51-3.
596. Sui, M.Zadar u DAIKonstantinaPorfirogeneta, Radovi Zadar 27-28, 1981, 1-14.
597. Sagi Bunl, T. Povijest kranske literature 1, Zagreb 1976.
598. anjek, F. Teoloki study u povijest Hrvata, Kai 25, Split 1993, 293-304.
600. anjek, F. Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-duolistiki pokret u sred
njem vijeku, Zagreb 1975.
601. eper, M. Der Taufstein des kroatischen Fursten Vieslav aus demjruhen Mittelalter,
Erlangen 1957-8.
599. idak, J. Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975.
602. imunda, D. Religiozna polazita hrvatske pismenosti i knjievnosti, Kai 25, Split
1993,461-72.
600. imunovi, P. Istonojadranskatoponunija, Split 1986.
603. imunovi, P. Toponimijska svjedoanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku, Rabu i
Pagu, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 135-44.
604. imunovi, P. Onomastika kao vrelo za povijest znanosti hrvatskog srednjovjekovlja.
Zbornik radova etvrtog simpozija iz povijesti znanosti, Prirodne znanosti i njihove pri
mjene kod Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1983.
601. imunovi, P. Toponimija otoka Braa, Supetar 1972.
605. imunovi, P. Uvod u katelansku toponimiju, u: Zbornik Katel-Suurac od prapovijesti
do 20. stoljea, Split 1992, 79-92.
606. kiljan, D. ha langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite, VAHD
77/1984, 265-72.
607. malcelj.M.Privlaka-"GoleNjive" {opinaVinkovci) -NekmpolaVII-DCstoljea-sistematska istraivanja. Arheoloki pregled 15, Beograd 1973, 117-9.
608. onje, A. O ubikaciji crkvice sv. Martina u kojoj je sklopljen mir izmeu Hrvata i Mleana,
GZ, 163-72.
602. ribar, V. SlaweninOstftiaul(Italienj, Balcanoslavica 2, 1958, 109-24.
486
Literatura
623. tedimlija, S. M. Crvena Hrvatska, I. izd., Zagreb 1937; II. izd. 1991.
624. tefanl, V. Tisuu i sto godina od moravske misije irila i Metodija, Slovo 13, Zagreb
1963. 17-38.
625. tih, R Karantanija = stara domovina Hrvatov?, Z 41, 3, 1987, 537-50.
626. ufflay, M. Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. iia, SHP I, 1927,
118-23.
627. ufllav, M. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku, Beograd 1925.
628. Times, Biblijski atlas, Zagreb 1990.
629. Tomii, . Prilog istraivanju karolinkog oruja u Meimurju i varadinskoj regiji, SHP
14/1984,209-30.
630. Tomii, . Neuere Erforschung der Bijelo Brdo - Kultur in Kroatien, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu 9, Zagreb 1992, 113-30.
631. Tomii, . Prilog istraivanju kronologije srednjovjekovnog groblja na poloaju Bara u
Vukovaru, SHP 20/1990, 111 -89.
632. Tomii, . Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primor
ju, u: Umjetnost na istonoj obali, 91-6.
633. Tovnbee, A. A Study ofHistonj, I-XII, London 1934-61.
634. Uglei, A. Neobjelodanjeni nalazi preromanike kamene plastike s podruja sjeverne
635. Vali, V. Granice ninske upanije. Rad JAZU 288, Zagreb 1952. 95-112.
636. Van Andel, T. H. -Runnels, C. Beuondthe Acropolis (ARural GreekPast), Stanford
1987.
637. Vasmer, M. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slawen, T. I, Die Iranier in
Sudrussland, Leipzig 1923.
638. Vasmer, M. Die Slawen in Griechenland, Abhandlungen der Preussischen Akademie der
Wissenschaften, Phil.-hist. Kl. No. 12, Berlin 1941, 123-75.
639. Veljanovska, F. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone, VAHD 83/1990,
233-55.
640. Verbruggen, J. F. Le probleme des effectifs et la tactique de Bouvines en 1214, Revue de
Nord31, 1949, 181-93.
641. Verlinden, CH. L'esclavage dans VEurope medievale, Brugge 1955.
642. Vei, P. Crkva sv. Trojstva (sv. Donata) u Zadru, Mala biblioteka Godinjaka zatite
spomenika kulture Hrvatske, Prilog uz br. 8-9/1983, Zagreb 1985,
643. Vei, P. Sklop upne crkve sv. Asela, bive katedrale u Ninu, SHP 15/1985, 201-15.
644. Vicelja, M. Ranosrednjovjekovnaplastikaulstri- spona izmeu antike ikasnog srednjega
vijeka, magistarski rad, neobjavljeno, Zagreb 1990.
645. Vicelja, M. Utjecaj bizantskog faktora ujormiranju kompozicijskih shema na spomenicima
ranosrednjovjekovne plastike u Istri, ZRVI29-30, 1991, 23-7.
646. Vidovi, M. Hrvatski iranski korijenil, Zagreb 1991.
647. Viki, M. - Gorenc, M. Prilog istraivanju antikih naselja i putova u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, Zagreb 1968.
648. Vilar, P. Zlato i novac u povijesti, Beograd 1990.
649. Vinski, Z. O nalazima karolinkih maeva u Jugoslaviji, SHP 11/1981, 9-54.
650. Vinski, Z. Ranisrednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. ser., 5,1971,4772.
651. Vinski, Z. Oruje na podruju starohrvatske drave dogodine 1000, I. Miedzynarodowy
kongres archeologii slowianskej, Warszawa 1970, vol. III, 135-58.
652. Vinski, Z. Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazitu Grebtje, SHP 19,1989,
5-73.
653. Vinski, Z. Marginalia uz izbor karolinkog oruja ujugoistonoj Evropi, SHP 15,1985,
61-118.
654. Vinski, Z. Novi ranokarolinki nalazi u Jugoslaviju VAM, 3. serija, sv. 10-11, 1977-8,
143-208.
655. Vinski, Z. Naunice zvjezdolikog tipa u Arheolokom muzeju u Zagrebu s posebnim obzi
rom na nosioce srebrnog nakita aavica, SHP 2, III. ser., Zagreb 1952, 29-56.
656. Vinski, Z. Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini
predslavenskog supstrata, VAHD 69 (1967), Split 1974, 5-51.
657. Vinski-Gasparini, K. -Ercegovi, S. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu,
VAM, 3. serija, 1, 1958, 129-61.
487

658.Vojvoda, P. Prilog itanju starohrvatskih simbola. Izdanja HAD 15, Zagreb 1992, 121-4.
659. Vrani, F. Dictionariumquinque nobilissimarumEuropae linguarum, Venecija 1595, pre
tisak Zagreb 1971.11992.
660. Vrsalovi, D. Starohrvatska nekropolapred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija,
SHP 10, III. ser., 1968, 247-50.
661. Vrsalovi, D. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kaicu kod Zadra, SHP 10, III.
ser., 1968, 69-92.
662.Wasilewski, T. Geneza 7Y/tuIu"RexChroatorum", PamietnikSlovvianski 17, 1967, 149-60.
663. Welt der Slaiven, hrsg. Joachlm Herman, Berlin 1986.
664. Whitrow, G; J. Time inHistonj, Vietus o/TimeJromPrehistory to thePresentDay, Oxford
-NewYorkl988.
665. Wilkes, J. J. Dalmatia, London 1969.
666.Yannopoulos, P. A. Histotre et legende chez Constantin VH, Bvzantion 57 (1987), 158-66.
667. Yannopoulos, P. A. Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d' un passage du
DAI, Bvzantion 57 (1987), 167-80.
668. Zaninovi, M. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji, Materijali 17, Pe 1978,
39-53.
669. Zaninovi, M. iliri i vinova loza. Godinjak 13, Centar za balkanoloka ispitivanja. Akade
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1976, 261-72.
670. Zeevi, D. Knjievne popularizacije znaenja i sudbine kraljaZvonimira, Zbornik "Zvoni
mir, kralj hrvatski", u tisku.
671.Zeiller, J. Les origines chretiennes dans la province romaine de Dalmatie, Pari 1906.
672. Zeiller, J. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de l'empire romain,
Pari 1918.
673. Zeli-Buan, B. Osvrt na neke historiografske zablude o lcralju Zvonimiru, Maruli, god.
22, 1989, 727-31.
674. Zeli-Buan, B. Papa Ivan Vm. i hrvatski vladar Branimir, Maruli 6, god. 12, 1979,
495-9.
675. Zlatarski, V. N. Bljgarsko-hrvatski otnoenija prez prvata polovina na 10. vek. Svesla
venski zbornik. Zagreb 1930, 45-55,400-1.
676. ivkovl, P. Oblikovanjekninsketvravei grada do godine 1918, Kninski zbornik, Zagreb
1993, 96-122.
677.upani, N. Prvobitni Hrvatu ZKT, 291-6.
678.upanovl, . Ribarstvo Dalmacije u 18. stoljeu, Zagreb 1993.
488
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova
A
Aachen 140, 146, 168, 207, 220, 358
Aachenski ugovor 126, 150, 185
Abidos 272
Abrami, M. 212
Acika, ena Popona iz Weimara 345
Acumincum 57
Adalbert, vojvoda iz obitelj Eppenstein 353, 450
Adam, monah 412
Adam iz Pariza 418, 420
Adamac, katelan i upan 354
Adrianopol (Jedrene) 58
Adrija 205
Aequum, parohija 163
Aequum, Colonia Claudia, v. itluk (kod Sinja)
Afrika, sjeverna 63, 78
Agape, ki tribuna Dobronje 380
Agaton, papa (678-81) 234
Agilulf, langobardski kralj 84
Agron 51
Agunt (na Dravi) 82
Ahnueiler, H. 130, 148
Ajon, Langobard 88, 129, 320
Ajon, franaki grof 149
Akvileja 55, 72, 142, 202, 203, 229-30, 238, 247,
253, 271, 302, 305, 316, 344-5, 422, 426. 440
Alamani 77 Alamanija 168 Alanl 25, 58 Alatej 58
Albagarije, poslanik 150 Albanija 71, 90, 213,
257 Aldefreda, ninski biskup (o.890) 270, 374
Aleksandar II., papa (1061-1073) 319. 366
Aleksandar, regent 273 Aleksandrija 56, 144,
184
Aleksije Komnen, bizantski car (1081-1118) 438
Alfldi, A. 74
Almo, hrvatski herceg 437-8, 440 Alogobotur,
bugarski vojskovoa 275, 289-90 Aloip, v. Olib
Alpe 36, 81, 102-3, 346 Amerika 47
Amiko, normanski knez 399 Amman, E. 364 Ana,
supruga Petra Crnog 318 Anali franakog
kraljevstva 409 Anastazije I., bizantski car (491-518)
70 Anastazije (Stas), muenik 55. 120. 418, 420
Andechs-Merani, porodica 346 Andrija I., ugarski
kralj (1046-1061) 352, 450 Andrija II.. hrvatskougarski kralj (1205-1235) 46,
49
Avarski kaganat 102, 134-5, 288

Avendo (Lika) 444 Azija 78
B
Babi, A. 309
Babi, I. 106. 110. 119, 125
Andrija Dandolo, mletaki dud (1343-1354) i kroniar 184, 286-7. 342-3, 352 Andrija, zadarski
prior 192, 210, 220, 240, 310,
312, 321. 323, 330, 380
Andriolo, rob 310 Anemije,
biskup 56 Angli392 Anti, V.
181 Ania 134 Ankona 203
Anonim, splitski 436-7, 452 Anonimni notar
Bele III. 164, 282, 287, 442-4 Anti 79
Antiohija 311,426 Antoljak, S. 12, 130. 166. 172.
216, 258, 277. 335,
348, 353, 360, 374, 447. 452
Anuvtnci 449
Apeninski poluotok 130. 283, 400 Apokalipsa,
novozavjetni spis 336 Apric, sokolar 292, 312,
412, 414 Apulija (Puglia) 130 Aragon 402 Arapi
63, 65, 130-1, 133, 140, 187, 199, 203.
205-6, 252-5, 258, 273, 399, 426
Ardijejci 50 Arentani, v. Neretvani
Argolida 35 Aries, Ph. 325 Arijac 23
Arije 56
Armenija 72, 272
Arnulf Karantanski, grof (876-899) 270-1, 282-3 Arpad
286-7 Arpadovii. dinastija 18, 20-1, 286, 305, 335,
352-3, 362, 390-1, 431-2, 434. 436-9, 446-8,
450-4. 456 Arsaf66 Arthur 370
Arupium 444 Arvati (Donja Prespa) 90
Arano 61, 152 Aserija. Asseria 126,
163, 444 Asinarije, bizantski vojskovoa
62 Aspalathos, v. Split Atena 420-1
Atila, hunski voda (433-454) 58-60, 300 Atila,
legendarni maarski vladar (Arpad) 275, 286
Atlantski ocean 37 Augsburg 344 August 52. 53
Augustin, v. sv. Augustin Austrija 449 Avari 64. 81,
83-6, 88, 92-3, 96, 100-1, 111, 113,
119, 123, 131, 134, 142-3, 147, 284, 306, 392
Babin Dub 156

Babino jezero (Velebit) 43
ai, B. 231, 326
Bava (Pore) 344
Badanj 156
Badurina, A. 350, 403
Bagdad 112
Bagibarija, v. Bavarska
489
Baksan 25
Balaton, v. Blatno jezero
Balderik, furlanski grof 167
Bale 383
Balei, D. 39
Balkan, Balkanski poluotok 50. 58, 81, 98, 100-2,
110, 115, 131, 185, 201, 313, 442
Balti 27
Baltik 27-8, 238 Banovina (Banija) 164 Banja Luka
52 Bar 385 Barada, M. 25, 30, 85, 135, 153, 155,
166, 172,
197, 231, 249-50, 270, 279, 282, 297, 299,
319, 349, 352-3, 389, 391, 396, 399, 401, 439,
450
Barani 347 Barbari, J. 360 Barcelona 78 Barda,
ban 341 Bare (Sinj) 109, 324 Bari 205-6, 254, 347.
399 Barii, F. 87 Basioli, J. 49 Basler, B. 69
Baanska ploa 247, 314, 368, 374-5, 403, 407,
415-7, 457
Batina ves 355
Batovi, . 120
Bavarci 82
Bavarska 28, 87-8, 147, 168, 345, 402, 426 Bazfflje
I., bizantski car (867-886) 183, 205, 235,
237. 250, 259, 272, 314, 341 Bazilije II.,
bizantski car (976-1025) 272, 335-6.
341, 346-7, 351
Bazilije Bojoan, langobardski katepan 347
Beat 144, 201 Beck, H. G. 69 Beki listii
415 Beda Venerabilis 392
Begovaa (Biljane Donje) 107, 222, 322, 324-5 Bela
Krajina 159
Bela I., ugarski kralj (0.IO6O) 390, 451 Bela III.,
hrvatsko-ugarski vladar (1172-1196) 41 Belamari, J.
319 Belasica 346 Beli (Cres) 380, 413 Belizar.
bizantski vojskovoa 74 Bellatta, zadarska gradska
vrata 176
490
Bokanjac 148
Bokanjako blato 156
Bol 206
Bolan, teplca 412
Boleslav, poljski kralj 402
Boleslav, tepica 412, 415
Bonflni, Antonio 442
Bonlpertus, biskup u Peuhu 361
Bonke 81-2
Bordeaux (Burdigala) 54
Borik 44
Boris (Mihajlo), bugarski kan i knez (852-889) 252,
259, 261, 300 Borna, hrvatski knez 159, 167-9,
171, 173, 176,
178, 206, 229, 235, 248, 295, 409, 424-5
Borova planina (Bosna) 308 Borovo 44
Bosanska Gradika 41 Bosanska Krajina 159
Bosanski Petrovac 54, 153, 445 Bosansko Grahovo
153, 156 Bosendorfer, J. 31, 36, 41, 49, 160, 285,
439 Bosna, podruje i drava 31, 34, 50, 53, 56.60,
68,
80-2, 91. 152-3, 174, 189-90, 211, 215, 230,
276-7, 280, 290, 296-8, 306-9, 331, 335. 346,
389
Bosna, rijeka 62, 127, 331
Beloevi, J. 16, 107, 109, 111-2, 120-1, 124, 128,

160, 182, 191, 212, 214, 230-2, 324, 378. 394.
425
Benevent, pokrajina 130, 133, 140, 185
Benevento, grad 366
Benkovac 42. 263
Ben-Sasson, H. H. 314
Benussi, B. 125, 134, 142. 345
Beograd (Singidunum) 54, 60, 81, 86, 352, 440
Beram, v. Mali i Veliki Beram
Berengar II., furlanski markgrof 344, 378
Berigoj, neretvanski knez 297, 396, 413
Bertoa, M. 14, 85, 134, 149, 163. 344-5
Benvaldi, J. 60. 135
Beuc, I. 102, 142-3, 152-3, 207, 268, 306
Bibinje 148, 156
Biblija 369, 418
Biha 69
Bijai 104
Bijela Hrvatska 30, 392. 426. 455
Bijeli Hrvati 22. 87
Bijelo Brdo 41
Bilea213,
Bilice (Velicin), grad 172, 178
Bilogora 41, 285, 275-6
Biljane Donje 324-5
Biograd 46, 156, 172, 175, 178, 180, 207, 223,
255, 324, 342, 349-50, 355-6, 358, 363. 366.
411,446,452
Biokovo 196, 285, 398
Biraben, J. N. 34, 74
Biskupija (kod Knina) 124, 191, 209, 213, 378, 4323
Bistue (Bestoe) Vetus (kod Zenice) 60
Bievo 339, 396. 413
Bite, supruga Firminova 319
Blvium (na Mrenici) 54. 444
Bizant, v. Bizantsko Carstvo
Bizantinci 62-4, 70, 75, 79, 81, 85, 97-8, 146-7,
178, 188, 272, 300, 342
Bizantsko Carstvo 18, 20, 63, 74, 84, 97, 100, 102,
115, 118. 121. 123. 126, 128, 130-2, 134-6.
139-44, 146-50, 166, 170-1, 173-4, 176, 183,
185, 187-90, 194, 205-6, 212-4, 219, 229,
234, 237, 242-3, 252-5, 257, 259-60, 272-4,
277-9, 287, 289, 291, 304-5, 307, 313. 315,
334-5, 340-4, 346-52, 356, 358, 364, 379, 38990, 401, 404. 421. 436. 438, 446, 450, 455
Bjelaja Rus 23
Bjelorusija 79
Bjelovui, N. Z. 30
Blagdan sv. Ivana Krstitelja, 429
Blagdan sv. Mihovila, 429
Blagojevi, M. 47
Blatni grad 258
Blatno jezero (Balaton) 258, 271, 283
Blato (kraj Rogova) 414
Blinja 445
Blizna (Trogir) 223
Bloch, M. 243, 250
Bobara, otok 119
Bodin. dukljanski kralj (o. 1082-1100) 441
Bogoin 163
Bojanovski, I. 37, 53. 69, 190. 290
Boka Kotorska 32
Bosut 41
Bonjaci kod upanje 41, 323-4
Bourgneuf 338 Boani - Bezi, N.
220 Boeteh, ban 306
Bra 46, 53, 95, 153, 180, 195, 206, 232, 397
Bragadin, M. A. 209 Brandt, M. 17, 77-8, 144. 230,
271. 283, 275, 286,
293, 297, 345, 354, 364, 401 Branievci 194
Branimir, hrvatski knez 104, 198, 223-4, 227-8,
242, 248, 252-4, 259-71, 301, 316, 332, 342,
408. 424
Braslav, panonski knez 194, 253, 270-1. 283, 316
Brato, R. 55 BratuliJ, 403,416 Braudel, F. 34
Braunstein, Ph. 183 Brehier.L. 315, 335 Brekovica
69 Brescello 83 Brest (Petrinja) 44 Brestovac Poeki
44 Breuci50, 51 Brezje (Donja Stubica) 44 Brezje
(Varadin) 44 Brezovac Daruvarski 44 Breac kod
Buzeta 134
Bribir (Varvarija), grad 65, 127, 176, 222, 323-4
Bribir, upanija 152, 155-7, 164, 211, 407, 434
Bribirci, velikaka obitelj 449 Brindisi 203 Brievo
156
Brkovi, M. 240, 247, 374, 389
Brmboli, M. 68
Brodski Drenovac 41. 135, 230, 324
Bromlej, J. V. 230 Brunmid, J. 284
Brusi, Z. 121, 178, 210, 254

Bubnjani 156
Budak, N. 14. 31. 95, 198, 227, 311-3, 316, 323.
354. 358. 376, 380, 383
Budic, posteljnik 412, 414
Budimir, M. 22
Budimir (Svetopeleg), vladar 276, 298-9, 410
Budimpetanski ostrici 415 Budini 27 Budva
203 Buga25, 87, 315 Bugar grad, utvrda na
Korani 69 Bugari 85, 146, 170, 190, 269, 2726, 283,
289-91, 295-6, 305, 320. 436 Bugarska 29, 68.
79, 84, 97, 102, 201, 202, 207,
252, 261, 267-8, 271-2, 287, 290, 307, 313,
316, 346, 448 Bugojno 153 Bukovica
36, 272 Bukurovia podvornica, crkva 223
Bulat,M. 41,85, 283 Buli, F. 60, 94, 99,
116, 120, 135, 330 Burdigala, v. Bordeaux
Burgundija 449 Buni, T. 107, 110, 125,
222-4 Bumum, v. Ivoevci (kod Kistanja)
Buko blato 61 Butinica 163, 445 Butorac,
P, 122, Buzet 141. 149. 377 Buzila,
normanska princeza 440. 446 Buane,
upanija 157
Cagiano DeAzevedo, M. 209

Cambi, N. 121
Camp Centurv (Grenland) 39
Campus Petri. distrikt 407
Canossa, v. samostan Canossa
Caorle 198
Capet, v. Kapetovii
Cariin grad (Srbija) 123
Carigrad 59. 67-8. 70, 72, 74-6, 80. 86-7, 96. 101,
103, 110. 130-1, 133, 140-1, 144, 146, 150,
170, 201, 216, 220, 237, 245, 256-7, 259, 272,
279.289. 304, 313. 315, 335, 347-8, 399, 421,
425-6. 446, 454
Curile, A. 184
Carnacum 57
arter, F. W.311
aska 179
Cavtat 53, 61, 65, 119, 205
Cededa, krki biskup (O.1065) 367-8
Celeia, v. Celje
Celodrag, svjedok 412
Celje (Celeia) 58, 74, 82
Cerodol 156
Cerovac Tuiloviki 44
Cerva, S. 66
Cetina, rijeka 30, 32, 42, 50, 54, 91, 103, 123, 1267, 152-3, 156, 159, 163, 195, 209, 211, 267,
299, 327, 339, 358, 375, 399, 425, 434. 443
Cetina, upanija 50, 152. 163, 426, 443
Cetingrad 444
Cetini, . 109
Cetinska krajina 272
Chartter, R. 14
Chartres 420
Charvatv (Olomouc) 90
Chevalier, J. 231, 247
Cheynet, J. C. 348
Chorvacia 92
Chorvatice (Varad) 90
Chorvaty (Varad) 90
Chraberstorf (Murau) 90
Chrawat (Laas) 90
Chroatia 92
Chrobatia 92
Chruuati (Halle) 90
Churbate (Saale) 90
Cibalae, v. Vinkovci
Cicarelli, K. 59
Cid 370
Ciglenekl, S. 68-9
Cika. ktitorka sv. Marije 376-7, 380, 419
Cincar, planina 152
Cipar 426
Cipolla, C. M. 75
Ciprijan. rob 321
Ciprijan, svjedok 238
Cista Provo 152
Cividale, v. edad
Clerniont431, 440
Cluny, opatija 363
Coleman, E. R. 75, 322-3
491
Commachio 146
Cons, H. 66
Corbatia 92
Cordoba 112,313
Corteleona 202
Cremona 83, 304
Cres, grad 328
Cres, otok 224. 277, 328, 380, 403
Crkve:
Sv. Anastazija u Zadru 220
Sv. Benedikt (Eufemija) u Splitu 388
Sv. Cecilija na Stupovima u Biskupiji 223,
433
Sv. Donat u Zadru 216-220
Sv. Dujam u Splitu 374
Sv. Dujam u Trogiru 224
Sv. Foka u minju 83
Sv. Juraj na Putalju 197, 222. 270. 374
Sv. Juraj u Radunu (Katel Stari) 105,
110
Sv. Kri u Ninu 394
Sv. Lovro u Zadru 220
Sv. Luka u Uzdolju u Kosovu polju 223
Sv. Marija na Crkvini u Biskupiji 222,
224, 360
Sv. Marija u Budvi 221
Sv. Marija u Zadru 388
Sv. Marta u Bijaima 110, 222, 226
Sv. Martin u Lovreu Pazenatikom 388
Sv. Martin u Poljicima 186
Sv. Martin u Pridrazi kod Novigrada 293
Sv. Martin u Rabu 221
Sv. Martin u Zlatnim vratima

Dioklecijanove
palae 394-5. 405
Sv. Mihajlo kod Stona 395
Sv. Mihovil na Biokovu kod Igrana 398
Sv. Mihovil (sv. Ambroz) u Ninu 264

Sv. Mihovil u Solinu 355
Sv. Mihovil u Splitu 357-8
Sv. Nikola 162
Sv. Nikola na Lopudu 329
Sv. Nikola nad Selcima na Brau 397
Sv. Nikola u Trogiru 224
Sv. Nediljica u Zadra 220. 339. 386-7
Sv. Petar 355
Sv. Petar i Mojsije u Solinu 339. 394, 401
Sv. Petar u Klobucu 413
Sv. Petar u Priku kod Omia 208
Sv. Petar u Rimu 143
Sv. Petar u Selu 321, 369-71, 396
Sv. Petar u SupetarskoJ Dragi na Rabu 388
Sv. Petar u Zadru 220, 241
Sv. Sergije i Bakh u Carigradu 216
Sv. Silvestar na Bievu 396
Sv. Spas na vrelu Cetine 220-1, 223, 225, 425
Sv. Stjepan na Otoku u Solinu 393-4
Sv. Tripun u Kotoru 221
Sv. Vital (San Vitale) u Raveni
216
Crkvina (Galovac kod Zadra)
231
Crkvina u Biskupiji 316
Crkvina u eravi 223
Crkvite (Borinci) 109
Crna Gora 91, 277. 296
Crni, I. 431
Crni (Niger), Tomo 434
Crno more 30, 40, 84, 190
Croatia 92
Crvena Hrvatska 22-3, 30, 90
Crveno jezero (Imotski) 43
Csallany, D. 123
Cuccium 57
Cuntz, O. 58
Cuvillier, A. 172
ae, S. 160
aslav, srpski knez 308
azma, upanija 160
Cedad (Cividale) 125, 202, 422
edadski evanelistar 316
elega kod Novigrada, nekropola 163
eprljani 316
esi 147
eka 30, 249, 286, 409
Cikola 155-6, 163
itluk (kod Sinja) - Colonia Claudia Aequum 53,
122.
163
ofaJc, N. 189
orali, L. 37
rmnik, bribirski upan 412
Cuh (Dugi otok) 95, 179
udomir 308
iarija 159
iril, slavenski apostol 235. 258
irkoui, S. 47, 96, 308-9 uri, N.
M. 26
492
D
Dabinovi, A. 96, 113, 254, 334. 347, 349, 390
Dabo-Perani, M. 24
Dabral (Dobralj), splitski nadbiskup 326, 365, 368
Dabrea311
Dabrina, ena Nikole 311
Dabro, zadarski tribun 330
Dacija 28, 80, 86
Dadt, . 420, 425, 428
Dalica, poljiki upan 412
Dalma 299
Dalmacija 18-20, 22, 26, 29-30, 33, 37, 39, 42, 478, 50, 52, 59, 60, 62-3. 69, 72, 79-81, 83-4. 87-8,
91-4, 96, 99, 103, 106, 109-10, 113-5, 117-9,
128-9. 131, 132, 144, 146-7, 149-50, 157, 15960, 164, 167-70. 173-5, 178-9, 198, 205-7, 210,
214-5, 228-9, 231, 250, 267, 271, 275-8, 281,
284-6, 292, 295-6, 310, 313, 322, 327, 332-4,
342-3, 346-53, 355, 357, 366, 368, 374, 377,
384-5, 388, 390-1, 401-4, 409, 416, 419-20.
422-3. 425-6, 434, 437-8, 441, 443-6, 450, 452,
455-6
Dalmacija, bizantska 30, 143-4, 171, 173, 178,
188, 192, 196-7, 199, 205-6, 219. 221. 230,
245, 256-60, 290, 335-6, 341, 362. 365, 389,
421
Dalmacija, Donja 277, 346
Dalmacija, Gornja 30, 277, 383, 404
Dalmacija, tema 31, 148
Dalmatia, v. Dalmacija
Dalmatinci 255. 352. 450
Dalmatinska Hrvatska 286
Dalmatinska zagora 36, 109, 155, 272. 355
Damask 112
Damjan, ravenski nadbiskup (692-708) 132
Damnana, svjedok 238
Dandolo, v. Andrija Dandolo
Danilo 61
Danska 402
Dante, A. 450
Daorsi 50
Daras 72
Dara (Bonjaci), nekropola 41, 47
Darrouzes, J. 132
Dedo Colbani. Mleanin 446
De Givry, G. 369
Dekatera, Dekatar, v. Kotor
Delmati50-l
Delminij, v. Duvno
Delonga, V. 70. 222, 281, 316-7, 386
Delort, R. 183
Demctrije, muenik 55
Deroko, A. 216
Desimir321
Desimir, krbavski upan 407, 416
Desina. ninski upan 412
Desina, vidar 369
Desitijatt50-l
Desnik, grad 309
Devinska Nova Ves 110
Deziderije, langobardski kralj (756-774) 134, 140
Dicmo 127
Dlehl, Ch. 304
Diklo 45, 148, 156, 303, 391, 412, 415
Dubi), G. 17, 165. 318. 320, 336, 361, 367, 386

Dugi otok 48. 179. 189
Dugopolje 153
Duh, zagrebaki biskup (1094) 361, 418, 439
Dujam, muenik 55. 120, 279. 393, 418, 420
Dujam, splitski prior 362
Duklja32, 90-1, 103, 128, 211, 297, 309, 402
Dukljani 85, 183, 228
Duljebi 103
Dumas, A. 364
Dunav 23, 27-8, 32. 52, 54, 57, 59, 68. 79, 81. 84,
118, 123, 127, 134, 142-3, 147, 159, 164,267,
273, 276, 285, 331. 352. 384. 426, 443
Durman, A. 216, 288
Duvanjsko polje 50, 152, 153, 164, 276. 298, 299
Duvno (Delminij) 61. 127, 299
Dvigrad (Dvograd) 109, 383
Dvornik, F. 25, 96, 206
Duggve, E. 59, 119, 214,
uri, 1. 128, 132
E
Eberhard. furlanski grof 201
Edrisi, arapski putopisac 357
Egejsko more 84, 88
Egipat 73-4
Egipani 428
Elaflti 330
Emona, v. Ljubljana
Engleska 18, 338, 402, 446, 449
Enheleji 50
Epidaur, Epidaurus, v. Cavtat
Epidotium 444
Eppenstein, obitelj 345, 353, 450
Ercegovi, S. 41, 47, 49, 135, 160, 231, 324
Erik, furlanski markgrof 142-3
Dilj 285
Dimttrijevi, S. 109 Dinara
152, 224, 285
Dinaridi. Dinarsko gorje 29, 36, 38, 40, 42, 75, 94,
107, 113-4, 123, 127, 152, 157. 168, 267,2857, 331. 437, 444, 446, 450
Dioklecijan, rimski car (284-305) 20, 55, 92, 126,
277, 393
Dioklecijanova palaa 55, 106, 135, 175-6, 314
Dionizije Halikamaki 118 Dnjepar 27, 273 Dnjestar
27-8 Doboj 52
Dobrogoj, svjedok 412 Dobronja, arhont i toparh
Dalmacije 348 Dobronja, tribun 380 Dobroa, ki
priora Andrije 330 Dobrovit, opat 416 Docleia, v.
Dokleja Dokleja 64. 176 Domagoj, hrvatski knez
104, 198, 206, 244, 2478, 252-6. 258-60. 269. 291, 301, 322, 341,
389,411
Domijan, M. 67
Dominik, svjedok 238
Dominik Silvije, mletaki dud (1070-84) 350
Domnius, v. Dujam
Don 273
Donat, zadarski biskup (0.8OI-0.8O6) 144, 219
Donja Brela 195
Donja Prespa 90
Donji Lapac 153
Dra (Dyrrachium) 30, 54, 67, 80. 86, 118, 257,
259, 277, 399 Dragievi, M. 191, 380 Drago,
rapski biskup (1062-1071) 361 Dragomu 169, 171,
248. 424 Dragovit, svjedok 412 Drava 28, 32, 41, 43,
62, 64, 75, 80, 83, 127, 159
60. 164. 171, 175, 194, 211, 229. 232, 270-1,
274. 276, 283, 306, 331, 352, 426, 437, 442-3,
446, 454 Drezga, T. 402 Drenica, upanija 159
Drid 157 Drina 54, 127 Drljaa, D. 107 Drni 61, 155
Druak 153, 186, 248 Driha. opat 375, 416
Drislav (Stjepan Drislav), hrvatski kralj 224,
239, 242, 249, 315, 275, 296, 298, 303. 305-6.
322. 332-6, 339, 341, 343, 360, 391, 411
Duba Konavoska 44 Duba Peljeka 44 Duba
Stonska 44 Dubica, upanija 160 Dubrava 44,
232 Dubrave 44
Dubravice (Skradin) 44. 109. 111. 124 Dubrovaka
Biblija 418 Dubrovani 191, 206. 404, 426
Dubrovnik (Raguza. Rauzij, Lauzij) 36, 65-6, 106,
114, 119, 128, 148, 190, 221, 254, 320, 330-1,
335, 339, 357, 385, 418-9, 426, 428
493
Ervenik 156
Estiuniz, v. Sestrunj i I
Euagrije81
Evert-Kappesouta, H. 79
Evropa 18, 21, 34, 39, 47, 376-8, 385. 409, 416,
424, 429, 445, 449, 458
Evropljani 377 Exultet (Osor)
350
Faber, A. 186
Farlatt, D. 136, 229, 279
Fedalto, G. 184
Ferjanl, B. 79, 97, 170, 236
Ferluga, J. 59, 95, 115, 132. 146, 190, 203, 205,
209, 212, 230, 254, 256-8, 276, 278, 335,
340-1, 347-51, 363.
Filipi 55 Filipi, A. R. 328
Filipik. bizantski car (711-713) 244
Finka, B. 328 Firmin, splitski prior 319
Fiskoui, C. 394
Fiskovi, I. 65. 70. 118-9, 215. 224

Flandrija 338
Fllche, A. 364
Foka, bizantski car (602-10) 70, 81, 87, 123, 244
Foreti, V. 66
Formin (Firmin), ninski biskup (o. 1075) 361, 404
Fortunat, gradeki patrijarh 147, 149, 167, 170
Franaka 18, 165, 168. 187, 207, 213, 236, 249.
302. 307, 358, 426. 450 Franako Carstvo 140,
143, 148, 170-1, 184, 189,
343-4, 415 Francese, signor 426 Franci 20, 63,
77, 85, 126, 134, 141-2, 146-7,
149-50, 159, 166, 169, 188, 194, 213, 229-30,
236. 238, 242-3, 253-4, 272, 289. 378, 436,
445, 455
Francuska 16, 147, 283, 338, 363. 383, 448-9
Frankopan, Bernardin 434 Frankopan, Krsto 434
Frankopan, Vuk 434 Frejdenberg, M. M. 362
Frontinijan 72 Fruka gora 143 Fui, B. 425
Fuldenki anali 270 Furlanlja 134, 140, 168, 202,
211, 216, 236, 238,
339, 422
G
Gabrievi, B. 93. 120, 135
Gacka 31, 152. 157, 295. 306, 390
Gacko polje 157, 164
494
Glaber, Raoul 336

Glamo 61, 69
Glamoko polje 50, 152
Glavline (Mravince), naselje 110
Glogovnica 44
Gluhak, A. 23, 26
Godeaj 192
Godemir, ban 306
Godostro, satnik 413
Gojnik, sin srpskog kneza Vlastimira 249
Gojslav, brat Petra Kreimira IV, 166, 244, 249,
322, 388 Gojslav, sin Stjepana Drislava 322,
335, 341,
343, 347, 353, 391 Golan
327 Golubi (Knin) 190 Gora,
upanija 160 Gorenc, M. 37
Gorica (Vinodol) 109 Gorica,
upanija 160 Gornja Poljica 153
Gornji Vrbljani (na Sani) 69
Gorski kotar 157, 213.
Gosposvetsko polje 298 Gostiha
192
Gotfrid Melfljski, carski sebast 438 Goti 23-4, 57,
58, 61-3, 66, 116, 392 Gottschalk 104, 126, 132,
148, 173, 201-2, 236,
242, 259, 267, 297, 369
Goubert.P. 131 Gozd, v. Gvozd
Grab (Ljubuki) 44 Grab (Sinj)
44 Grabovac (Beli Manastir) 44
Grabovac (Omi) 44 Grabovci
(Konjic) 44 Grabovica (Duvno)
44 Grabovnica (azma) 44
Grabrk (Dobra) 44 Gradac
(Dubrovnik) 119 Gradac
(Makarska) 195
Gradec (zagrebaki) 93, 104, 106, 168, 288-9, 440
Grade (Grao) 72, 74, 142, 144, 171, 203, 206,
255-6, 302, 341
Gradina (kod Kaknja), utvrda 69 Grao, v. Grade
Grafenauer, B. 75-6. 80, 82, 84, 90-1, 134, 167,
234, 282, 291
Grahovsko Polje 153, 164
Grbalj, upa 122 Grci
11,46, 132,369 Grka 68,
102, 257. 448 Grdoselski
ulomak 415 Grevac,
upanija 160 Gregl, Z. 288
Gregoire, H. 22, 187 Grekov,
B. D. 230 Grenland 39 Grga
311, 318 Grgin, B. 106 Grgur
192
Grgur, arhont i toparh 426 Grgur,
Dubrovanin 66 Grgur iz Toursa 392
Grgur, krki biskup (1059-1069) 361
Gaani 295
Gadua 192
Gajine (Katel Suurac), nekropola 107
Gajine, naselje 110
Gal, irski redovnik 419
Galicija 23, 30
Galija 73, 77, 304
Galijen, rimski car (253-268) 57
Galovac 156, 222
Galovac, nekropola 107
Gambara 88
Gardun kod Trilja (TUurium) 53, 127, 163
Gargano 130
Gari, upanija 160
Gata (na Korani) 69
GavazzL, M. 213, 283, 327
Gebalim, zemlja
Gebizon, izaslanik 403
Gejza I., herceg i ugarski kralj (1074-1077) 352,
379, 390, 451 Gencije,
ilirski vladar 51 Genova
340 Georgije Hamartol 290
Georgije Kedren 206
Georgije Pisida 86, 92
Gepldi 59, 64, 75, 79
Germani 27-8, 77-8
Gheerbrant, A. 231, 247
GUi, A. 40 Giovinazzo
399-400 Girard iz Ostlje
404 Gisilbert 202, 235
Grgur (Ninski), hrvatski (ninski) biskup (prije

925-0. 929) 277-82, 365, 393 Grgur I., papa
(590-604) 82 Grgur II., papa (715-31) 304 Grgur
VII., papa (1073-1085) 300. 305, 319. 346.
364, 366. 401-2, 404 Grgur,
prokonzul 241, 339, 377 Gri 288
Grimela321
Grimoald III., langobardski vojvoda 133 Grme 295
Grmek, M. D. 47, 49 Gross, M. 12. 14-5, 19, 392
Grkoviev apostol 415 Gruber, D. 276 Guduskani, v.
Gaani Guillou, A. 64, 100, 128. 130, 310, 348
Gumpert 202, 235 GumpU>wlcz, H. 23 Gunjaca, S.
115, 135-6, 155, 190. 222, 230, 234.
287, 296. 324. 360, 388, 399, 430-2, 442-4
Gunjaca, Z. 68, 70, 109, 124, 223, 318, 357 Guran
327
Gusi, rod s Krbave 437 Gvarda, ban 306 Gvozd 20.
160, 285, 306, 352, 426, 431, 437-8,
441-4, 454
H
Hadrijan I., papa (772-795) 132, 229, 258
Hadrijan II., papa (867-872) 259
Hadijahi, M. 298
Ham, Noin sin 320
Han Potok 62
Harold, anglosaski kralj 448
Hartmann, L. M. 82
Harvata (Kreta) 90
Harvati (Atika) 90
Harvation (Peloponez) 90
Hasan-paa Predojevi 444
Hastings 448
Hadaj. rabin, Isakov sin 313
Hauptmann, Lj. 25-6, 90, 96
Havinghurst, A. F. 112
Hefest 370
Hengistfeldon 270
Henrik, bavarski nadvojvoda 344
Henrik II., njemaki car (1002-1024) 341. 345
Henrik III., njemaki car (1039-1056) 353, 364,
450 Henrik IV., njemaki car (1056-1106) 345-6,
383.
402 Henrik Plantagenet, engleski kralj (11541189)
449
Herak, M. 44 Heraklije I., bizantski car (610-41)
59, 70, 88,
96-7, 123. 196. 234, 257, 278, 392 Heraklije
Konstantin, bizantski car (641) 123 Heraklona
(641), car 244 Hercegovina 31, 211, 290, 327
Herder, J. G. 24 Heres, T. 26
Heribent (Varient, Hveribent), istarski knez 345
Herkov, Z. 423
495
Herman Dalmatinac, filozof 449

Herodot 27, 117
Heruli 59, 300
Hicela, ena kralja Stjepana 341, 388
Hildebrand, v. Grgur VII.
Hirvati (Kruatje) u Albaniji 90
Hispanija, v. panjolska
Histri 50, 51
Hlijevno. v. Livno
Hlivaj, v. Livno
Hodges, R. 113
Homer 117
Honorije II., protupapa (1061-1073) 368
Horvat, A. 227
Hotobilich. utvrda 163
Hraban, opat 201
Hrankovi, D. 115, 206
Hrastin (Osijek) 44
Hrastovica 445
Hratane 109
Hrovaa (Ribnica) 90
Hrovate (Konjika gora) 90
Hrvat, jedan od petero brae 25. 87-8
Hrvati (Chrowat) na Muri 90
Hrvatin, svjedok 412
Hrvatski kotar (Koruka) 90
Hrvatsko primorje 159, 390
Hiibinger, P.E. 113
Hugon, furlanski markgrof 344
Hum, v. Zahumlje
Humnjane 109
Huni 28, 59,81,84, 143
Hvar. grad 148, 330, 361
Hvar, otok 46, 95, 153, 195, 232, 330. 383
Hvdruntum 58
I
Ibor 88, 320
Igrane 398
Ildiges
Iliri 27, 50, 51,52
Ilirik 51-3. 57, 73, 75, 80-1, 91. 131, 267, 284,
422
Ilirik, Donji 52 Ilirik, Gornji 52
Iljovski, R. 336 Imamovi, E. 95
Imota, v. Imotski, upanija
Imotska krajina 32 Imotski 43
Imotski, upanija 152. 163 Imotsko polje 152
Ingenuus, uzurpator 57 Inocent III., papa (11981216) 136, 373 Iran 24 Iranci 25, 27
Irena, bizantska carica (797-802) 144, 244 Irinej
55 Islam Grki 42 Islam Latinski 42 Island 39
Issa, v. Vis Istar, v. Dunav Istarski razvod 327
Istra 30, 42, 46, 50, 63, 67, 72-3, 82-3, 85-6, 92,
97, 100, 111, 118, 125, 128, 133-4, 140-4, 14750, 152, 159-60, 163, 165, 173, 198, 207, 210,
212, 231-2, 240-1, 255-6, 283, 310, 312-3, 327,
339-40, 343-7, 357, 378, 383, 388, 390, 423.
429. 440, 449
Istrani 240
Isus Krist 336
Italija 50, 57-8, 60, 62-4, 71, 73, 76-7, 79, 82-4,
86, 91, 131-4, 140, 147, 168, 207, 252, 268,
270,304, 310, 339, 344, 346, 364-6. 368, 379,
384-5, 400, 402, 426, 449-50
Ivan (arhiakon) Goriki 312, 389-91, 451
Ivan Badoer, mletaki dud (881-888) 256, 260
Ivan, djed Hrvata 316, 412
Ivan akon 180, 184, ^87, 195-7, 209, 249. 252,
256, 291-2, 334, 342, 394, 424
Ivan Edeki 72
Ivan Efeski 84, 86
Ivan, istarski vojvoda 49, 344
Ivan, kardinal 280
Ivan Kinam 308
Ivan, kotorski biskup (787) 131-2
Ivan Malala 80
Ivan Orsin, trogirski biskup (1062-1111) 361, 366,
452
Ivan IV., papa (640-642) 310
Ivan VIII., papa (872-882) 136, 228, 253, 255, 259.
261. 267
IvanX., papa (914-928) 274-5, 279. 290. 422
Ivan XII., papa (955-963) 300
Ivan, papinski izaslanik 365
Ivan Particijak, mletaki dud (829-836) 184, 229
Ivan, prezbiter 233
Ivan, pustinjak, kraljevski sin 240
Ivan Ravenjanin 135-6, 234, 238
Ivan, sin Petra II. Orseola 341
Ivan Skilica 291
Ivan Skot Eurigena 201
Ivan, solinski biskup (787) 131
Ivan, splitski nadbiskup (sarkofag) 135-7
Ivan, splitski nadbiskup 275
Ivan, sveenik 255
Ivan, sveenik na Bievu 396
Ivan, sveenik, Branimirov izaslanik 267
Ivan Viltka 326
Ivana, opatica 120
Ivanica 285
Ivani, upanija 160
Ivanievi, M. 133
Ivi, N. 24, 116
Ivoevci (kod Kistanja) (ant. Burnum) 37, 53, 62,
163, 425, 444
Izidor 268
Izola 340
Izraelci 88
Izzo 149
I95, 179, 189
J
Jablan (Vrbovsko) 44
Jablanac 44, 375
Jablanica 44 Jadera, v.
Zadar
496
Jadran. Jadransko more 30, 37, 40, 52, 54, 56, 59,
62-5, 75 81, 100-1, 121. 130-1. 140, 150, 164,
171, 173-4, 183, 184-6, 195-7, 203, 206. 208,
227, 238, 250, 252, 254,257, 260, 267-8, 272,
285-6, 307-8, 314. 328, 340. 342-4. 351, 353,
356-7, 362, 384, 388-9, 394. 399-401, 404,
446. 450, 456
Jadrijeui. A. 202. 315
Jafet, Noin sin 320
Jagi, V. 431
Jagodnja 109, 156
Jajce 153
JcUd-Cestan, V. 330-1
Jakobica, zastoborski upan 412
Jakov, neretvanski knez 294, 396
Jaki, N. 14, 37. 42. 115, 124, 127, 135, 222,
224, 385
Janekovi-Romer, Z. 318-9, 325
Jankovi, D. 298
Japodi 50
Jasenak 44
Jasenica 44
Jasenovac 194
Jai 50
Jastrebarsko 160
Javorje (Senj) 44
Jelani414
Jelena, kraljica, Drislavova majka 224, 303, 314-5,
332-3, 339
Jelena, kraljica (Lepa), Zvonimirova supruga 250.
390, 401, 434, 436-7, 451, 453, 456
Jelenica, sestra bana Godemira 316
Jelenska 48
Jeli, L. 298
Jelovina, D. 16, 106, 107, 110-2. 125. 182, 190-1,
212, 214, 230-2, 292, 314, 324-5, 393-4, 406
Jeremija, prorok 117
Jeruzalem 18, 425, 440
Jesenice 232
Jireek, C. J. 110, 130, 190, 308
Jirouek, . 247
Jones, A. H. M. 35. 58
Jonski zaljev, v. Jadran

Jonsko more 257
Jordanes 25, 392
Joani156
Judendorf 90
Juraga, B. 349
Juraj Bribirac 449
Juran, upan Sidrage 292
Juras, V. 39
Jurevi, J. 18
Juri, R. 71. 124-5. 188. 210, 213, 231
Jurkovi, M. 115, 215, 221-2, 224, 236, 338, 385-6
Justin I., bizantski car (518-27) 70
Justin II., bizantski car (565-78) 70, 75
Justiniana Prima 70
Justinijan I., bizantski car (527-565) 20, 68-70, 72.
74, 131-2. 176
Justinijan II., bizantski car (685-695; 705-711)
102, 244
Juni Bug 27
Killkija 272
Kimerijci 25
Kirgizi 306
Kirsten, E. 180
Klat, N. 12-4, 23, 25. 30. 76-7. 84, 90, 96, 102,
116. 121, 123, 135-6, 142-3, 149, 152, 155,
157, 159, 164, 166, 172, 174, 220. 230, 234,
244-5, 255, 260-1. 264, 267, 270, 278-9. 282.
285, 287-9, 295-6, 299. 303, 306, 309, 315,
328, 330. 332-5, 341-2. 345, 347-54, 357,
362-3, 366, 368-9, 372-6, 388. 391. 396, 399400, 402-3, 413, 419, 434, 438, 447-8, 450-1,
453 Klai, V. 12-3, 23, 43, 90, 169, 281-2. 289,
307,
350, 388-9. 422
Klaudija, ki Zvonimirova 322, 407 Klaudije, car 53
Kledin, ban 420 Klis 104. 110, 127, 152-3, 155.
200, 209, 321,
393,411
Klis, upanija v. Primorje, upanija Klobuk 172, 178
Kloev glagolja 415 Klodvig 249 Klukas 25, 87
Klju na Sani 69, 153, 181 Knin, grad 37, 42, 54,
61-2, 127, 172, 178, 182,
208-9, 356, 358-61, 394, 438, 445 Knin, gradski
K
Kadaloh, furlanski markgrof 149-50, 166
Kalabrija 130
Kali, J. 69
Kalnik 41, 82, 285
Kalnik, upanija 160
Kamenjane 109
Kamiac 163
Kampu, I. 288
Kanaan 88
Kandler, P. 240
Kapela 285, 442; v. i Mala Kapela, Velika Kapela
Kapie 232
Kapttul kod Knina 222, 224, 332-3
Kaptol (zagrebaki) 41, 93, 288. 440
Karaman, 1. 288
Karaman, L/. 59, 85, 99, 107, 109-11. 135, 188,
212-4, 222, 231. 233, 242, 245, 314. 378
Karantancl 295
Karantanija 82. 282
Karaica41
Karaula (kod Kaknja) 69
Karin 126, 172, 178, 207
Kartako drilo 156
Karlo Debeli, franaki car (880-887) 270, 272
Karlo I. Habsburgovac 449
Karlo Veliki, franaki kralj i car (768-814) 133, 1404, 146-7, 149. 171, 220, 229, 243, 247, 249,
300, 358, 364, 373, 385. 403
Karlobag 156, 159
Karloman 140, 249
Karlovac 441, 444
Karolinko Carstvo 272
Karpati 26-8, 30, 49, 79, 190, 420
Karpatska vrata 29
Kasezi 25
Kaspijsko more 28
Kastav 344
Kastilja 402
Kaerga (Pazin) 344
Kal 42. 62. 111. 124. 324-5
Kai-Grede, nekropola 323-4
Kai-Maklinovo brdo, nekropola 324, 394
Kai-Mastirine, nekropola 324
Kai-Razbojine, nekropola 324
Katela 124, 153
Katel Suurac 110
Katatrebeno, v. Tkon
Katii, N. 185, 389
Katll, R. 14, 24-26, 88, 91, 96. 99, 103. 111. 1167, 130, 132, 167-8. 228. 232, 234, 259, 280,
294, 296, 306, 308, 392, 396, 414
Kati, L. 104, 120, 126, 132, 155, 157, 173, 201.
236. 243, 258. 267. 279, 314. 401
Katuin, Z. 39
Kavkaz 24-6
Kchrawathof90
Kekemet, D. 314
Kefalenija 257
Keglevi 163
Kelti 27, 50, 237
Keynes, J. M. 188
Kijevci (Bosanska Gradika) 41
Kijevska Rusija 24
497
distrikt 407 Knin, upanija 152-3. 155-7, 163 KninGreblje, nekropola 107, 324-5 Kninsko polje 161
Knin-Spas, nekropola 107, 322-4 Kocelj, panonski
knez 169. 194, 258 Kocil. v. Kocelj Koder, J. 174
Kokici 109, 355 Kolan (Pag) 424 Koloman. ugarskohrvatski kralj (1095-1116) 176,
383. 388. 419. 440-2, 446-7, 449, 452
Kolumban, irski redovnik 419 Koljani (Vrlika) 224
Komiaj, svjedok 238 Konavle 65, 209. 297
Konavljani 183, 206, 209, 228, 444 Konrad II..
njemaki car (1024-1039) 357 Konstancijan,
vojskovoa 63-4 Konstans II., bizantski car (641668) 102, 244 Konstantin I. Veliki, bizantski car
(324-337) 17,
20, 55, 57, 144, 268, 383
Konstantin IV., bizantski car (668-685) 102, 234
Konstantin V., bizantski car (741-775) 70, 131.
133. 188.213.378 Konstantin, suvladar 213, 221
Konstantin VII. Porflrogenet, bizantski car (913-59)
23, 25-6, 30, 46, 56, 59, 64. 66, 76, 78, 82, 84-8,
91-2, 94-7, 100-1, 103, 115-8. 123. 126.
128, 132, 148, 153, 157, 159, 164, 166, 169-70,
172-3, 175, 178, 180-1, 183, 185, 195-6,
198, 207, 209-11, 220, 227-8, 230-1, 234-7. 248,
250, 252. 254, 267, 273, 275, 278, 284-6. 289, 291,
296. 300, 302-5, 308-9, 333, 348, 357, 390, 393,
407, 421. 425-6, 443-4 Konstantin Libos,
vojskovoa 278 Konstantinopol, v. Carigrad
498
Kreta 130, 203, 206

Krf404
Kriimir, v. Kreimir IV.
Krivici 110
Krievci 160
Krk, grad 31. 37. 114. 148. 175, 190, 328, 342-3,
361. 385, 404
Krk, otok 95, 114, 280. 328, 368, 380, 416 Krka 42,
50, 95, 103, 126-7, 152, 155-6, 163, 209,
211,358.443 Krndija 285
Krobace 90 Krobat (Kubrat)
320 Krobathen (Straganz) 90
Krobothen (Stainz) 90
Kronsteiner, O. 26
Krottendorf90 Krowot (Weiz)
90 Krsti, K. 202, 422 Kruhek,
M. 444
Kruni, bugarski vladar (803-814) 194 Kukuljevi Sakcinski, I. 276. 423 Kula Atlagia 42 Kulita 69
Kumani 438, 446 Kunstmann, H. 23, 90-1 Kunti Makvi, B. 12 Kupa 41, 43, 52, 127, 159, 164, 168,
271, 331,
390, 442, 444-5 Kupreko polje 54, 153.
164 Kurelac, M. 12 Kutriguri 80 Kuzma, luki
upan 412 Kvarner, Kvarnerski zaljev 205, 345.
380, 390 Kvirin. muenik 55
Lab, rijeka 308

Laba 28, 30, 91
Labin 31-2, 141, 149, 152, 159, 345, 377, 390
Labitica 153
Labrador 39
Konjsko 153
Kopar (Justinopol) 240, 340, 344, 346, 357
Kopartina 383
Korana 159
Korbetha (Leipzig) 90
Korula, grad 342
Korula, otok 46, 95, 195
Korulanski kodeks 319
Kordun 164, 441
Koreni, M. 44, 195
Korenica 157
Kori, v. Karin
Korint 206
Korita (kod Duvna) 62, 73
Kornati 48
KoToec, J. 124
Koruka 90, 167-8, 298, 345
Korzika 140
Kos, M. 345
Kosa, Donje Polje (ibenik) 108, 124, 318
Kosenic 25. 87
Kosinj 157
Kosmat, knez 416
Kosovo polje kod Knina 161, 358, 360. 410, 431-2
Koster, E. A. 39
Koak, V. 66, 77, 210, 278
Koutarica 48
Kotor (Dekatera, Dekatar) 64. 114, 122. 128, 144,
148, 182, 221, 254, 309, 335, 429 Kotor donji
203 Kovaev Dol 62 Kovaevi, J. 84, 221 Kovai
163 Kozara 295 Kozjak 152-3 Kozlii, M. 119
Koii Benja, imun 434 Krakov 26, 30, 455 Kranj
82 Kranjci 147, 167 Kranjska 207, 270, 327, 345
Krapina 47 Krapina, upanija 160 Krasimer. v.
Kreimir I. Kraut (Chrowat, Croat) kod Spittala 90
Krautkogel 90 Krawbaten 90 Krawerseck 90
Krawerspach (Murau) 90 Krbava 31, 152-3, 157,
164, 295, 306. 390, 416,
426, 437
Krbavsko polje 157-8
Kreli, B. A. 389 Krki
natpis 415 Kreki, B. 65,
205
Kreimir I. 248. 275, 302-3, 306, 315, 414 Kreimir
II. (Mihajlo Kreimir) 249, 303, 306, 308.
314-5. 332. 391 Kreimir III. 249, 322, 335-6,
341, 347, 353, 388,
391-2 Kreimir IV. (Petar Kreimir IV.), 19, 21,
104, 166,
186, 239. 243-4, 248-50, 282, 292, 303, 312,
316, 322, 350-1, 353-4, 358, 372, 375-6, 379,
381, 384, 388- 92, 399-401. 403, 406, 408.
411-2,414,434,456
Ladislav. ugarski kralj (1077-1095) 250, 312, 390.

436-9, 442,449, 451 Lamb, H. H. 39 Lamma, P.
305 Langobardi 64, 75, 83, 88, 90, 100. 130, 1324,
136, 140, 143, 234, 303, 318, 320. 426
Langobardlja 206, 254, 347 Lastovo 195, 330,
342 Laatna, rt 195 Laui, A. 155, 396 Lauzij,
v. Dubrovnik Lav III., bizantski car (717-741)
131, 304 Lav V., bizantski car (813-820) 146,
150, 221 Lav VI., bizantski car (886-912) 213.
237. 273 Laz 288
Lechfeld, v. Leko polje Le Goff, J. 14, 18, 34, 44, 74,
120. 139, 172, 187,
201, 303. 325, 338, 368-70, 393, 407, 427
Leoben 90 Leon III., papa (795-816) 300
Leon VI.. papa (928-929) 277

Leon XI., papa (1049-1054) 364
Leontije, bizantski car (695-698) 244
Le Rou Ladurie, E. 39
Leani 109
Leko polje 283, 344, 352
Levant 56
Liber diurnius 418
Liburni 50
Liburnija63. 159. 170
Licinije 57
Lika Kaldrma 445
Liko polje 157
Ligursko more 140
Lijeva bara kod Vukovara 305
Lika 31, 36. 50. 54. 152. 157, 164. 167, 211, 295,
306, 327, 375
Lingonci 87 Lipa (Duga
Resa) 44 Lipice (Mala
Kapela) 44 Lipik 44
Liane Ostrovike 124
Liani 156 Litvanci 27,
110 Liutprand 303
Livanjsko polje 50, 54, 152. 164, 299, 375 Livno,
grad 69. 91. 172, 178, 299 Livno, upanija 152-3.
163. 426, 443 Lobel 25, 87 Lobor (Zlatar) 227
Lombardija 402, 426 Lonar, M. 77, 84, 118, 170

Lopez, R. S. 188, 377 Lopuka glavica (Kosovo polje)
222, 324 Lorraine 402 Loinj 328 Lot, F. 77 Lot 117
Lotar I., franaki vladar (840-855) 202, 207, 213,
378
Lotar II., talijanski kralj (947-950) 344
Lotrak 104 Lovran 357
Lovrenevi, Z. 94, 289 Lovrijenac, osorski biskup
(787) 131 Lovro, splitski nadbiskup (1060-1099) 311,
361-2,
366. 370. 374, 381. 404, 418, 420. 426
Louimianski, H. 24 Lubenice (Cres) 328 Lubomir
192 Luccari, J. 66 Lucije Anicije 51
Lui, I. - Lucius 12, 205, 275, 447 Lui, J. 33, 48,
65, 106. 151, 174, 192, 195, 203.
268. 275, 330, 342, 363. 373, 408, 419 Ludovik
Anuvinac, hrvatsko-ugarski kralj (13421382) 449 Ludovik Njemaki, sin Ludovika
Pobonog (840876) 147. 207. 254 Ludovik Poboni, franaki
car (814-840) 146-7,
168, 171, 207, 229, 249
Ludrum, biskupija 61. 163
Luka. kraj u Bosni 308 Luka,
upanija 156 Lutic(Ljutac)310
Lyon 363
4
9
9
LJ
Ljubaki Stanovi (Posedarje) 223
Ljuti, $. 282, 285
Ljubinkooi-orovi, M. 97, 110
Ljubljana (Eraona) 54, 57-8, 74, 82
Ljubljanska kotlina 168, 258
Ljubomir, tepica 413
Ljubua, planina 152
Ljudemisl 167, 169, 171, 248
Ljudevit (Posavski), posavski knez (knez Donje Panonije) 39, 43, 74, 142, 166-73, 176, 178. 194,
206. 224, 235, 247-8, 271, 285. 289. 292-3,
295-6, 370. 424-5, 428, 445
Ljudevit, svjedok 238
Ljudislav, neretvanski knez 195
Ljutac. v. Lutic
M
Macan, T. 430
Mac Kinney, L. C. 369
Macelj 285
Mae/c, D. 323
Madalbert, biskup 290
Madije, zadarski prior i prokonzul Dalmacije 332
Madijevci, porodica 332, 356, 363, 369
Maari 21, 43, 160, 164, 271-4. 276, 282-7, 289,
305, 313, 327, 338, 344, 352, 431, 436, 442-3,
445, 447, 450
Maarska 52, 168, 194, 440, 446 Magi,
supruga Firminova 319 Magnioticum,
parohija 163 Magno, uzurpator 57
Mainz 201
Majdan (Jadro) nekropola 109-10
Majevica 52
Majnarii-Pandi, N. 288 Majsan71.73
Makarska 153, 195-6, 424 Makedonija 90, 102,
352 Maksim, solinski biskup (o.598-o.610) 82-3
Maksimovi, LJ. 79-80, 212 Mala Azija 74, 131,
257 Mala Kapela 444 Malamocco 144 Mala
Poljska 30 Mali Beram 344
Mali Vrh iznad Sovinjskog brda, nekropola 163
Mandi, D. 30, 90, 298, 308 Mandi, O. 17 Mango,
C. 243
Manojloui, G. 142, 146, 201, 203
Mansl, J. D. 132 Mantova 83, 202
Manuel Komnen, bizantski car (1143-1180) 445
Marasovi, T. 104, 107, 182, 212, 220, 236, 358
Marasovi-Alujevi, M. 118 Marinko, M. 23, 26
Margeti, L. 14, 70. 72, 76-7, 82, 84, 87, 94, 96,
103, 125, 142-3. 149. 167, 185, 197. 210, 212,
231. 257, 305, 326, 342, 347, 350. 357, 363,
374, 379, 400. 402-3, 413, 418
Mariani, v. Neretvani Maribor 168
500
Miki, . 85. 98. 128, 324

Mikula416
Marica, rijeka 86
Marija, Saracenisova supruga 221
Marija, sestra ugarskog kralja Stjepana I. 341
Marin, E. 121
Marina 192
Marinovi, A. 331
Mariosa. v. Marua
Marka Dalmatinska 379, 390, 451
Marko, kninski biskup (o. 1050) 360
Markoti, V. 90. 228
Markovi, I. 56
Maronija 159
Marovi, I. 70, 119-20, 188
Martin, opat 92, 94, 120, 202, 310
Martin, sin Ivana Vilike 326
Martin, sveti ovjek 163. 236, 248. 302, 370, 444
Martin, svjedok 238
Martinac. upan Luke 407
Mandi, M. 299. 434
Marun, L. 266, 270
Marua, Branimirova supruga 253, 316
Marui, B. 83, 107, 109, 111, 122, 125-6, 134,
160, 211. 231, 283, 324, 326
Maslinovik (Primoten) 46
Matrovi, V. 121 Materiza (Nin) 109,
324 Mattjevl-Sokol, M. 120 Maun
48, 350, 354, 411 Mauri 205
Mauricijakovo polje 59 Mauricije, pulski biskup 142
Maurikije, bizantski car (582-602) 70, 80-1, 123
Mau.rani, V. 181, 247, 313, 413-4, 423 McNeill, W.
H. 34 Medelin (Sv. Vltal) 344 Medinu J. 59. 62, 122
Mediolan, v. Milano Medulin 429
Medvednica 47-8, 69, 168, 232. 288
Medvida 48
Megingaudus, pulski biskup 379 Mejica
pokraj Buzeta, nekropola 163 Meleta, v.
Molat Melfl 366
Menandar Protektor, 74-5. 80-1. 119
Merag (Cres) 328 Meranija 345
Merkurije, upan Gvulafehervara 446 Metlika 159
Metodije, slavenski apostol 235, 258-9, 279-80,
314 . Metz 420 Mezeji
50 Mezija (Moesia) 60
Mezopotamija 23, 68, 74
Mihael Sirijac 131
Mihajlo II., bizantski car (820-829) 183, 213 Mihajlo
Boris, v. Boris Mihajlo, dukljanski knez i kralj
(o,1052-o.l081)
385, 402 Mihajlo I. Kerularije, carigradski
patrijarh (10431058) 364
Mihajlo Kreimir, v. Kreimir II. Mihajlo Vievi,
zahumski knez 274, 278. 296-7 Mihovil 232
Milano (Mediolan) 58, 366

Mileti, N. 73-4, 119, 213, 215
Miloevi, A. 109, 122, 324

Milje 344
Miranje 156, 354
Mirlovi Polje 156
Mirmidonci 353
Mirna 42
Mvrnik, I. 71, 123, 188. 213. 378
Miroslav, hrvatski vladar 302-3, 306
Mislav, hrvatski knez 153, 167, 186, 197, 227,
247-8. 391, 411 Mleani 144, 146, 183-5, 195,
197, 203. 205, 209,
229, 253, 256, 313, 340-4, 350, 436, 445-6
Mletaki zaljev 357 Mlinice 153 Mljet 46, 95. 195,
330 Modro jezero (Imotski) 43 Modru, upanija
157, 442 Moesia 60 Moha 143
Mohorovil, A. 106, 416 Mojsije 117 Mokro Polje
163 Molat48, 95, 179. 189 Mongoli 306 Monte
Gargano 101 Moran, J. M. 39 Morava, rijeka 86
Morave, upanija 160 Moravska 90, 202, 258-9,
270, 280, 283, 285-6,
314
Morgan, M. D. 39 Mosapurk
(Moorburg) 271 Moser, A. S.
70
Mosor 153, 327, 338, 375, 426, 443
Mostar 442 Moenice 344 Moin, V. 180
Motovun 141, 149, 344, 346, 377, 383
Mravince 85. 107. 153, 324 Mrenica 159,
444 Mrkan, otok 119 Mrkobrad, D. 69
Mrkonji-grad 153
Mu 152, 157, 223, 262, 264, 299, 424 Muhlo 25,
87 Muljai, . 328 Mumford, L. 176 Muncimir,
hrvatski knez 165-6, 223-4, 242, 247-8,
269-70, 274. 316, 332, 354, 374, 391, 424 Mund,
bizantski vojskovoa 62 Mura 90, 232 Murica 90
Mursa, v. Osijek Mutimir, sidraki upan 412
Mui, I. 24,99, 115,416
N
Nadej, unuk Skaranov 321
Nadin 126, 383 Nagy, J. 389
Napulj 140
Niger Tomo, v. Cmi, Tomo

Nlgrinjan (kod Katelira. Pore) 344. 383
Nijemci 345
Nikefor I., bizantski car (802-11) 144, 194, 221
Nikefor, poslanik 150
Nikefor II. Foka, bizantski car (963-969) 304
Nikeja 56, 131
Niketa Honijat 32, 159, 164
Niketa Orif, vojskovoa 205
Niketa, patricij 144, 146
Nikola 321
Nikola I., papa (858-867) 258, 318
Nikola U., papa (1058-1061) 366
Nikola I. Mistik, carigradski patrijarh (901-907;
912-925)273 Nikola, rob 311,318
Nikolajevi&Stojkovi I. 59, 65, 132 Nikolanci, M. 43,
59 Nin, grad 42, 113, 120-1, 125-6, 156. 162, 172.
175, 178, 182, 222-4, 234, 255. 262, 264, 321.
354, 356, 358, 361, 384. 393-4. 411, 425 Nin,
upanija 152, 155-7, 159, 164, 189, 211, 407 Ni 352
Noa 320
Nodilo, N. 232, 429 Nona, upanija 152, 155-6, 163
Norike Alpe 168 Norik201 Normandija 448
Normani 24, 39, 63, 338, 350, 364, 399-401, 404,
448
Normansko kraljevstvo (ju. Italija) 402 Nova
sela 355 Novae 163
Novak, G. 65, 117. 135. 184, 341 Novak, V. 350-1,
384, 434 Novaki, upanija 160 Novakovi, R. 295
Novigrad Istarski 46, 141, 149-50, 255, 305, 344,
Narbona 74
Narona. v. Vid kod Metkovia
Navarre 402
Neven 163
Negovan (Njegovan), svjedok 412
Nekropole, v.
Bare (Sinj)
Begovaa - Biljane Donje
Bijelo Brdo kod Osijeka
Biograd na moru
Bonjaci, v. Dara
Breac kod Buzeta
Brodski Drenovac
Crkvite (Borinci)
elega kod Novigrada
Dara (Bonjaci)
Dvograd
Gorica - Strance
Gorica (Vinodol)
Kai - Grede
Kai - Maklinovo brdo
Kai - Mastirine
Kai - Razbojine
Knin-Greblje
Knin-Spas
Kosa, Donje Polje (ibenik)
Lijeva bara kod Vukovara
Lopuka glavica
Majdan (Jadro)
Mali Vrh iznad Sovinjskog brda
Materiza (Nin)
Mejica pokraj Buzeta
Mravince kod Splita
Piina - Lepin
Polaine nedaleko od Ferenci
Privlaka (Vinkovci)
Smili - Kulica
Solin (zapadni dio)
Stankovci
Sv. Kri (Nin)
Sv. Margarita nedaleko Buja
Sv. Mihovil nedaleko Katela
Varvarija
Veli Mlun
Vrh pokraj Brkaa
drijac (Nin)
minj
Nelson, L. J. 245, 298
Nemira 192
Nemistl 238
Neretva 42, 50-1, 54. 56. 121. 159, 195. 306. 331,
396 Neretvani (Arentani. Mariani, Pagani) 153,
183,
185, 195-7, 228, 254; 256. 291-2, 329. 340-1.
396, 399, 424
Neretvanska kneevina 153. 195, 307. 340. 394
Nereia 123 Neuri 27 Neustadt 338 Neuville 338
Newport 338 Nezakcij51, 83, 122 Nicifor, prior 363
Nlederle, L. 429 Ntero.A. 184 Nieuvvpoort 338
346, 377
Novigrad (Lika) 157
Novigrad (Zadar) 156, 293
501
Omi 61, 208, 255, 299, 426, 443

Omi, biskupija 279
Omurtag, bugarski vladar (814-831) 194
Oprominje, distrikt 407
Orahovica 44
Orbini, M. 66
Ore, P. 152
Orlando 205
Orlovac 48
Orljava 41
Orseoli, porodica 351
OrtaUi, G. 340
Oseti 25
Osijek (Mursa) 41. 54, 56, 57, 58
Osor31, 95, 114. 148. 175. 181-2, 190, 203, 328,
342-3, 380, 404, 419
Osorski evanelistar 419

Ostija 404
Ostoji, I. 135, 178, 227, 384, 427. 429 Ostrogon
439 Ostrogorski, G. 19, 60, 70, 72, 80. 97. 102.
115,
128, 131, 174, 187, 190, 203, 293-4, 257, 272,
278, 289, 333-6, 348, 445 Ostrogoti 23, 28.
56, 59, 61-2, 64-5, 69, 132 Ostrovica 157. 178
Oto Orseolo, mletaki dud (1008-1026) 341, 343
Otoac 157, 416 Otok (u Solinu) 314 Oton I.,
njemaki car (962-973) 283, 300, 304,
341, 343, 352, 426
Oton II., njemaki car (973-983) 340, 343. 383 Oton
m., njemaki car (983-1002) 305, 341, 343-4
Otrantski tjesnac 184 Otres 266 Otri 445 Ovidije
406 Oxford 338 Ozalj 70 Ozamil 238
NJ
Paderborn 147
Pag, grad 95
Pag, otok 48, 189, 232, 328, 375
Pagani (Neretvani) 85, 88, 196
Paganija 56. 103. 152, 196, 198, 210 1, 297, 425
Palaa (Paludes) 35
Paludes, v. Palaa
Pandt, K. 39
Pannonia Savia 57, 61
Panonci 426, 443
Panonija 18-20, 22, 26. 28-31. 33, 39-40, 43, 54,
57-60, 62, 64, 69-70, 79, 81, 83, 86, 91, 93-4,
98. 102-3. 107, 110. 113-4, 121. 134. 142-3,
147, 157. 159-60, 164, 167-70, 172-4, 187-8,
194, 201, 207, 212, 228, 258. 267-8, 270-3,
281-7, 308. 327, 331, 370. 389, 394, 415, 420,
422, 426, 441, 443-4, 455-6
Panonija, Donja (Inferior) 52, 57, 194, 207, 282
Panonija, Gornja (Superior) 52, 282
Panonska Hrvatska 31, 281, 286
Panonska nizina 282-3, 285, 289, 307, 351-2,
382. 432, 444, 450
Panonska zavala 36-8
Njegua 238
Njemaka 28, 147, 346, 385, 402
Njemako Carstvo, v. Sveto Kimsko Carstvo
o
Obeli.B. 219
Obelijerije, mletaki dud 144, 201
Obolenslaj, D. 115
Oborovo 84
Obrovac 84
Oderizije, opat Monte Cassina 437
Odoakar 59, 300
Odolbert 202, 235
Odra (kod Zagreba) 271
Odra (Njemaka) 27-8
Oikonomides, N. 257
Olib 48, 95. 179
Ominik. osloboenik 312
502
Panteti, S. 26
PanviniRosati, F. 71, 188
Papuk 41, 168.285
Parathallasia, v. Primorje
Parentium, v. Pore
Pariz 338
Pastoureau, M. 292
Paaii, E. 37, 59
Pakvalin, V. 68-9
Paman 189, 383
Pauler, Gy. 285
Pavao, apostol 261
Pavao Bribirac 449
Pavao akon 77, 82-5, 100, 129-30, 392
Pavao, ravenski egzarh (723-726) 132
Pavao, prefekt 146
Pavao, splitski nadbiskup 231, 427
Pavao, zadarski dux 144
Pavii, S. 291
Pavlievi, D. 13
Pazin 344, 383, 429
Pazintina 344
Peenezi 273, 352
Peno, Bugarin 296, 320-1
Pentapol 130
Peri, V. 237
Perii, E. 30-1, 120, 128, 286, 299
Peri, O. 197
Perkovi 155
Pemoud, R. 318
Perun 45, 230-1,292
Perunua (Smiljan u Lici) 232
Perui 157
Perzija 80
Perzijanci 131
Pesenta, v. Pset
Petar 192
Petar 321
Petar, apostol 261, 393
Petar III. Aragonski 449
Petar Crni 34, 292, 310-1, 318. 356, 370-1, 375-7,
379-80, 408, 426-7 Petar Gusi 437 Petar
Kakaunt, Splianin 436-7 Petar I. Kandijan (887),
mletaki dud 196, 292,
424
Petar II. Kandijan (932-939), mletaki dud 340
Petar III. Kandijan (942-959). mletaki dud 196

Petar IV. Kandijan (959-976), mletaki dud 341
Petar II. Orseolo (991-1002). mletaki dud 181,
341-3,349,388,411 Petar, knez Primoraca
(Neretvana) 434 Petar, kninski biskup 360 Petar
Kreimir IV., v. Kreimir Petar, monah 56 Petar, opat
354 Petar Pustinjak 440 Petar, salonitanski
nadbiskup 72 Petar, sin kneza Trpimira 238, 247,
253 Petar, sin Simeonov 290 Petar Snai (Svai),
hrvatski kralj 250, 360,430,
432, 438, 441-2, 445, 453
Petar, splitski biskup 270, 374

Petar, splitski prior 240, 376
Petar Tradenik, mletaki dud (836-864) 186, 252,
411
Petric 110 Petricioli, I. 65, 214, 216, 219-23. 236,
245, 264,
339, 385 Petrinja 168. 445 Petrov Gvozd, v.
Gvozd Petrova Gora (Kordun) 441-2, 444-5
Peutinger, K. 28 Pian 141, 149, 305, 344, 377
Pilari, G. 85, 98, 128 Pipin, talijanski kralj 143-4,
146, 149 Pipin Mali, franaki kralj (741-768) 140,
142, 249,
300
Piran 346 Piranski zaljev
255 Pirenne, H. 17, 112
Pirotima, v. Premuda
Piina - Lepin 324 Pitve
(Hvar) 329 Pizuh, v. uh
Plana 153 Plavno 156
Plereji 50
Pleso, sin Pena 355 Pleterski, A.
79 Plinije 28 Plitvice 159,441
Pliva, kraj u Bosni 308 Pliva, rijeka

152 Pliva, upanija 152-3, 163
Plivskigrad 153 Plomin 232
Plominski natpis 415 Pljeivica
(Uka) 153, 285, 444 Po, rijeka 63,
183, 338 Poitelj 157
Podbiokovsko primorje 396
Podgorje, upanija 160
Podklju 181 Podravina 271
Podravska Moslavina 160, 285
Podstrana 232 Poetovium, v. Ptuj
Poni, W. 84, 88, 101 Poitiers 133
Pola, v. Pula Polaa (Knin) 156
Polaine nedaleko od Ferenci, nekropola 163
Polapski Slaveni 27, 409 Polesje 27 Polion 55 Poljaci
110 Poljica 153, 155, 399 Poljica, Primorska 153
Poljska 26-7, 79, 402, 409, 449 Pomoravlje 134 Pop
Dukljanin 23-4, 65, 180, 276, 286, 290, 298-9,
308-9. 322, 410, 451 Popo, istarski knez 345
Popon iz Weimara, istarski markgrof 345-6
Popovi, V. 123 Popov toranj 288
5
03
Porcarus (Porkar) 369
Pore (Parentium) 55, 148-9, 342, 346, 357, 377
Poretina 383
Porga 88, 392
Porta 235
Porto Rose 205
Portugalci 11
Posavina, Posavlje 39, 54. 134
Posedarje 70, 223
Posedarski. Stjepan 434
Posedel, J. 257
Postojnska vrata 86, 168
Potekan 238
Pounje 36
Pozuolo 378
Poega 164, 168, 282
Poeka kotlina 439
Prag-Korak, kultura 29
Praga, G. 399, 401
Praiver, J. 425, 440, 445
Predimir 30
Prelog, M. 66, 215
Premuda 95. 179
Preradovv, D. 400
Prestancije, splitski prior 363
Prevalitana 30, 131, 277
Pribalcovi, D. 295
Pribigoj, gradik412
Pribina, ban 302-3, 306
Pribina, panonski knez 194
Pribineba416
Pridraga (Novigrad) 222, 293
Prijatelj, K. 385
Prijedor 69
Prikavkazje 89
Primorje, podruje 351, 406
Primorje, upanija 152-3, 157, 164. 211, 426. 443
Pripjat 27
Pritina, upan 192, 266
Privlaka (kod Vinkovaca), nekropola 41, 324, 326,
422
Privlaka (Pag) 328 Probin, salonitanski nadbiskup
72 Prokopije iz Cezareje, historiar 61-2, 64, 68,
72,
73. 79-82, 84. 86. 118. 300
Promina 126-7. 155, 163
Protobugari 306 Protohrvati91,
103 Protulipa 44 Provence 402
Prusi27 Prut 27. 114 Prvanovl, S.
M. 295 Przemvsl (Galicija) 446 Pset.
upanija 152-3. 156-7. 163 PseudoCezarije 27 Pseudo-Maurikije 78.
102 Psunj 41 Ptolemej 28
Ptuj (Poetovio) 54. 55. 57. 93. 159, 258, 331 Puglia.
v. Apulija Pula (Pola) 55. 65, 74, 148-9, 176, 313.
342. 357.
377, 429
Puljtina 125. 383 Pustica u
Laanima 354, 434 Pustijema 66
504
Risnjak 40, 47
Riana 149
Rlanskl placlt 343, 377-8
Riinice 110, 199, 222, 241
R
Raab (Raba) 143, 159
Rab, biskupija 61. 419
Rab, grad 31, 95, 114, 148, 175, 190. 221. 328.
342-3, 361-2, 385. 400 Rab, otok 49, 114, 328
Raki,F. 12,31,47. 110, 113, 118, 131, 151, 165,
219, 227, 243-4, 249-50, 275-6, 294-5, 298,
301, 307, 309-10, 312. 314. 316, 327. 339,
354-6, 360, 363, 373-4, 378. 380, 383-5. 40815,418,423,439 Radman, M.
324 Radoald, Langobard 129, 133
Radoji, N. 431 Radoni, J. 110, 308
Radovan, posjednik 412 Radovan,
Zvonimirov sin 322, 404 Radovi,
J. 288 Raetinium 445 Raguza, v.
Dubrovnik Raguani 206
Rajmund od Agilesa 37, 39, 390
Rajmund IV. Tuluski 440 Rajna 28,
141. 147
Rajnerij, kninski biskup (O.1059-O.1069) 360
Rakana311 Rakovani na Savi 62 Raoul Glaber, v.
Glaber, Raoul Rapani, . 14, 16, 59. 66, 68, 73,
78, 83, 109,
115, 118-9, 121, 125, 127, 135, 139, 157. 192.
196, 202, 214-6, 220-2, 234-6. 241, 247, 260.
263-4, 268-9, 281, 303, 314-5, 370, 377, 385.
393-4. 396. 401
Raa 42, 52, 383
Raka 215. 287. 290. 308-9, 346, 385
Ratbot. grof 194
Ratimir, panonski knez 194, 271 Raukar, T. 14, 16,
47-8, 189, 347, 362 Rausij, v. Dubrovnik Ravena
55, 59, 60, 62-3, 67. 74, 95, 130, 132-4,
136, 183. 185, 210, 212, 393. 421, 425-6
Ravenski egzarhat 100, 128, 143, 256 Ravenski
geograf 122 Reep, J. 430 Relikvije:
sv. Anastazije 144. 179, 186, 219, 423, 425-6
sv. Marka 144, 184
sv.
Tripuna
144
Rem 320
Rendi-Mioevi, D. 315
Revel, J. 14
Rlcov, J. 406
Riising, A. 112
Rijeka 38. 344-5, 383, 390, 441
Rim 51, 52, 55, 63. 65, 78, 120, 133. 136, 140,
143, 230, 234-5, 237. 258-9, 261, 279, 281,
367-8, 402, 421, 426. 439 Rimljani 61. 320. 444
Rimski dukat 237 Rimsko Carstvo 17, 19. 28, 33. 35.
54, 59, 68, 75,
77, 93, 96. 112. 123. 338. 377. 392
Rinhinci, pleme 103 Risan 205 Rismondo, V.
437
Robert Guiscard, nonnanski vojvoda 400, 440

Rogerije, normanski vojvoda 440
Rogl, V. 35
Rogoi, R 55
Rogovo, posjed samostana sv. Ivana 383

Roland 370
Roman II., bizantski car (948-959), 305
Roman IV. Dlogen, bizantski car (1068-1071) 380
Romani 95. 117, 127, 148. 235. 328, 330
Romanlja (Rimsko Carstvo) 93
Romaka (Kijev, Ukrajina) 428
Romejl 86. 94, 97, 130. 132. 195, 228. 302. 304
Romul 320
Romul Augustu] 59
Rose, v. Porto Rose
Rovanjska 375
Rovinj 149. 255. 305. 344. 346, 377. 383
Rovlte. upanija 160
Roar (kraj Viinade, Pore) 344, 383
Rumunjska 28, 57, 80. 448
Runciman, S. 69, 243, 440
Runnels, C. 35
Rupreht, B. 338
Rusi 11, 190, 230
Rusija 249, 313, 409
Russell, J. 174
Saale 28, 90
Sabado, D. 406
Safrak 58
Saka, S. 25, 234
Salamon. ugarski kralj (1063-1074) 352, 379, 390
Salines, v. Soli
Salona, v. Solin
Salvia 163
Salviaticum, parohija 163
Salzburg 229
Samostani:
Canossa 402
Laubach 143
Mala braa u Dubrovniku 419
na Lokrumu 339
na Pamanu 339
na Susku 339
Orbais 201
redovnica sv. Benedikta u Splitu 354,
360, 362,
384 -St.
Gallen419
Sv. Ambrozije u Ninu 384
Sv. Apolinar kod Kopra 383
Sv. Bartolomej (Bartul) (u Kninu?)
(opatija) 384.
386
Sv. Benedikt u Osoru 384
Sv. Dimitrije na Savi (u Srijemu) 384
Sv. Duje (Dujam) (kasnije sv. Nikole) u
Trogiru
384
Sv. Grgur u Vrani 403
Sv. Ivan Krstitelj u Trogiru 384
Sidraga, upanija 152, 155-6, 164, 211, 292, 407,

434
Sieghard, akvilejski patrijarh 346 Silba95, 179
Simeon, bugarski car (893-927) 272-3, 275, 28991.300,335
Simonl, K. 107, 182. 231. 324
Simonitt, V. 169
Simon Ljubavac. Zadranin 438
Sinerot 55
Singidunum, v. Beograd
Sinj 61-2, 127 Sirijsko
polje 152 Sipar 255, 344
Sipont 100-1, 123, 129-30, 133
Sirakuza 51 Sirija 74
Sirmij. Sirmium, v. Srijemska Mitrovica Sisak
(Siscija) 41, 54, 55, 57, 58, 61, 74, 76, 93, 123,
127. 159. 163. 168, 171. 174, 179. 194, 282, 284,
331, 425, 441. 443-5 Sisak, biskupija 279 Siscia,
Siscija, v. Sisak Sizo, Istarski knez 345 Skadar 390.
440 Skadarsko blato 308 Skala, rt 156 Skandinavija
90 Skaran321 Skerda, v. karda Skirdakisa, v.
kerda i Pag Skiti 25, 86 Skiti-Orai 27 Sklavinije
63. 103, 124, 129, 173, 183, 187. 190,
193, 195-6, 254, 257-8, 304. 307, 310-1 Skok, P.
- Sv. Ivan Rogovski (u Biogradu, kasnije sv. Kuzme

i Damjana) 46, 292, 316, 355, 358, 375, 379-80,
383-4, 386, 407, 414, 418, 429
Sv. Juraj Koprivskl u Trogiru 384
Sv. Kasijan u Poreu 339
Sv. Krevan u Zadru 49, 189. 316, 321, 339, 374,
378-9.384,391,418
Sv. Maksim na Koruli 339
Sv. Marija na Tremltima 413
Sv. Marija u Hvaru 330
Sv. Marija u Ninu 384
Sv. Marija u Zadru 311. 376, 380-1. 384, 392,
419-20, 430
Sv. Mihovil (Sv. Nikola) na Susku 384
Sv. Mihovil u Limskoj Dragi 339
Sv. Mihovil u Puli 326, 339
Sv. Nikola u Osoru 350, 418
Sv. Petar i Mojsije (opatija) u Solinu 386
Sv. Petar na Pagu 383
Sv. Petar od Klobuca 383
Sv. Petar u Osoru 339. 384
Sv. Petar u Selu 318. 375, 377, 379, 383-4. 408,
418. 427
- Sv. Petar u Supetarskoj Dragi na Rabu 379, 383,
388
Sv. Petronlla u Primorju 339
Sv. Platon u Zadru 384
Sv. Silvestar na Bievu 339
Sv. Stjepan i Sv. Marija u Solinu 339
Sv. Stjepan (pod borovima) u Splitu 384, 404
Sv. Toma u Biogradu 358, 384, 386
u Riinicama 110
enski benediktinski u Kopru 339
Samuilo, makedonski car (976-1014) 249, 290,
336, 346
Sana 52, 69
Sana, upanija 160
Sanica, upanija 160
Saraceni 205, 338
Saracenis, Andrea, Kotoranin 221
Sarajevo 54
Sardlca, v. Sofija
Sarmati 25, 28
Sarsenterum, biskupija (parohija) 61, 163
Sasi 77, 229
Saska 141, 168-9, 233. 402, 426
Sava 28, 32. 41. 43, 54, 62, 64, 80-1. 83-4, 86, 923, 123, 127, 159, 164, 194, 211, 270-1, 282-3,
285, 331, 352. 384, 426, 442-6
Savicenta 327, 344
Scardona, Skardona, v. Skradin
Schafarik, P.J. 31, 157
Schaffran, D. 216
Schlumberger, G. 257
Sekelj, T. 41, 175, 213,
Selca 397
Seman 90
Sempt-Ebersberg. porodica 345
Senla, v. Senj
Senj (Senia) 53, 54, 143, 385, 441
Senjski ulomak 415
Servitlum 163
Sestrunj 95, 179
Shkumbi 90
Sicilija 63. 140, 203, 205-6, 273
505
45, 128, 165, 178, 181, 232, 306, 328,

330, 368 Skoloti 27 Skrai, V. 328 Skradin
(Scardona) 53-4, 63. 95. 113. 127, 163.
172, 178, 207-8. 358. 361
Skradin, biskupija 279 Slavac321
Slavac, neretvanski vladar 399 Slaveni 18-20, 22-3,
26-9, 33, 40, 48, 52, 64-5, 70. 72-87, 91-4, 96-103.
106, 110, 113-6, 118-9, 121, 123, 126-131, 133-5,
139, 141, 143, 147-8, 159, 164-5, 169-70, 173,
185-6, 194, 196, 198-9, 203, 210-1, 214, 229-30,
234, 237, 249-50, 255-6, 260. 262, 264, 266-7,
271-3, 280, 283. 300, 304, 309-10. 312-3. 327-9,
335. 341-2, 346, 349. 366, 376, 394, 409, 420, 424.
428. 455
Slavineca, v. Gradac (Makarska] Slavonija 31, 35, 42,
46, 70, 106, 172, 267, 280-5,
291. 306, 322, 352, 361. 374, 389-90. 438-9
Slobotina 194 Slovaka 90 Slovenci 27
Slovenija 50, 57. 82. 86
Slovinje31 Smalley, B. 392
Smlilclas, T. 12-3. 18, 413
Smili 42, 324 Smili-Kulica
324
Smiljani, F. 114. 156, 160, 163, 172-3, 178, 360,

407
Smina, upanija 157
Smokovi 156 Smokvica
153 Snjenik 52 Soar117
Soa 140 Sodoma 117
Sofija (Sardica) 55
Soissons 201
Sokol, V. 69, 166, 285, 288
Sokolovac 48
Soli (Tuzla, Salines) 190. 308 Solin (Salona) 24, 535, 59, 61-4, 74, 76, 81-2, 87,
92-5, 97, 106, 115-121, 132, 135-6, 148, 153,
163, 176, 181, 310, 314, 393-4, 411
Solin (zapadni dio), nekropola 324. 326
Solinjani (Salonitanci) 65, 94, 116-7, 207
Solun 55, 68. 75-6, 86, 258, 273
Sovlna321
Spahiu, H. 71, 188, 213,
Spanheimi, porodica 346
Spilan 119 Spinka, M. 230
Spittal 90
Spliani 178, 182, 381 Split 24, 31, 43, 65, 70, 87.
92. 95. 106, 114, 117,
119-20, 125-6, 135-6, 148, 150, 153. 164,
190, 195. 199. 216, 224, 234, 245, 262, 267.
279-80, 287, 311, 326-7, 338-9, 342, 350,
356, 361-3, 366-7, 374, 377, 383-5, 388, 393,
506
Stevovi, I. 68
Stinica 375
Sttpevi, E. 419
Stipii, J. 202, 245, 351, 384-5, 401, 414, 429
Stjepan, ban 110, 355
Stjepan, v. Drislav (Stjepan)
Stjepan I., hrvatski kralj 341, 352-3, 388, 391
Stjepan I., ugarski kralj (997-1038) 341
Stjepan II.. hrvatski kralj 250, 391. 409, 411, 427,
430-1,434.436-7.453 Stjepan, herceg, neak
Petra Kreimira IV. 391,
401
Stjepan, Kolomanov sin 420 Stjepan VI., papa (885891) 138, 300. 318 Stjepan Praska, ban 306 Stjepan
II. Baboni, zagrebaki biskup (12251247) 312
Stolac 61, 211
Ston 122, 395
Stonsko polje (Stamnes) 65, 122
Stoi, J. 66, 221 Strasbourke
zakletve 415 Stri, P. 416 Strecha,
M. 13
Streza, kliski upan, Zvonimirov ujak 408 Stridon
58 Strijan318 Strmica 156. 163 Strohal, I. 113
Strojimlr. srpski knez 249 Strzygowski, J. 133 Stup
(Stupin) 172, 178 207 Subotl, G. 120 Suevi 157
Sudetska kotlina 28 Suhovare 156.412.414 Sui,
M. 14. 56. 58, 61. 65-6, 77, 84, 92, 97, 106,
114, 116, 119-20, 148, 165, 172, 174, 176,
284,315,328 Sukow-Szellgi, kultura 29
Supetarski kartular 318, 321, 356, 370. 396, 399,
407, 418
Suronja, v. Svetoslav Suronja
Suak 205, 429 Susedgrad 168
Sutlovre (sv. Lovre) 344, 346 Sv.
Ana, utvrda 208 Sv. Andronik,
Kristov uenik 258 Sv. Apollnar,
feud 383 Sv. Augustin 201, 407 Sv.
Benedikt364. 371 Sv. Grob 18 Sv.
Jeronim 56. 416 Sv. Juraj 266 Sv.
Kristofor 400 Sv. Kri, Nin,
nekropola 324, 378 Sv. Krevan 266
Sv. Lovre. v. Sutlovre
Sv.Lucija416
Sv. Margarita nedaleko Buja, nekropola 163 Sv.
Marija 266 Sv. Martin 266, 404
Sv. Martin u Podstrani u Poljicima 186, 209 Sv.
Menas 56
Sv. Mihovil nedaleko Katela, nekropola 163 Sv.
Romuald 339
396, 401, 404, 409. 419-20, 426, 434, 439,

442, 452
Spoleto 140
Srb, naselje 153, 157, 159, 168-9, 179, 296-7, 445
Srb, upanija 157 Srbi 23, 25. 30, 91. 97. 103. 183,
190, 196. 206,
228, 249, 273. 290. 295-7 Srbija 68, 79, 91,
152, 167, 211, 268, 271, 277,
289, 296. 307-9, 448
Srdo.D. 219
Srebrenica (via Argentaria) 54
Srebrni, J. 279
Sredozemlje 36, 54, 112, 185-6, 326, 339-40, 389
Srijem 32, 34, 70, 79, 159, 164, 194, 290, 352,
384 Srijemska Mitrovica (Sirmij) 54-9, 74-5, 80-1,
93-4,
119, 127, 174, 331, 352, 390
Srima (kod ibenika) 70 Srinjine
153 Smetica 48 St. Gallen 420
Stamnes, v. Stonsko polje Stani,
N. 14
!
Stankovci 324
Starigrad - Paklenlca 375 Stari Jankovcl 284, 326
Stas, v. Anastazije Stefan Prvovenani 49 Stefan
Vojislav, dukljanski knez (O.1040-O.1052)
253, 385 Stein, E.
60, 69 Stein-Ehrlich, V.
355 Steindorff, L 363
Sv. Stjepan 266. 352

Svai. v. Petar Snai (Svai)
Svatopluk, moravski knez 259, 282, 300
Sveto Rimsko Carstvo 305, 341, 344-5
Svetopeleg (Budimir), legendarni hrvatski vladar
30, 238, 299, 410, 431 Svetoslav Suronja,
hrvatski vladar 249, 322, 3335,341,349,352,391,450
Svilaj 160. 285 Svilaja 126. 153
Szabo, A. 14 Szentpetenj, I. 282,
284, 287
agiBuni, T. 56
ahmatov, A. 110
anjek, F. 55, 230-1, 366, 375, 384, 403, 418,
422, 440
itarjevo 93, 444
egota, T. 37, 39, 40
em, Noin sin 320
eper, M. 234
ibenik 180, 255, 310, 356, 358
ibenski kanal 156
idak, J. 231
imun de Keza, ugarski kroniar 360. 438. 441 -3
imun, komes 71, 189
imunda, D. 228
imunovi, P. 45. 48, 106, 114, 232, 328, 330, 429
Sipan 330
it, F. 12-4, 22-3, 28, 30-1. 51. 80-1, 90, 102, 115,
130-2, 134. 143-4, 151. 153, 157, 159-60. 1656, 168, 172. 178, 190, 194, 202-3, 205, 22830, 233, 236, 248. 254-5. 258-61, 264, 267,
270, 279, 282-3, 285, 289-90, 295, 298, 301-2,
306-9, 314. 316, 318, 320, 332, 334-6, 341-3.
347, 349-52, 361-3, 365, 368. 373, 376, 379,
381, 388-9, 391, 396, 401, 403. 412, 415. 431.
434. 436-9, 441, 445-51
karda95, 179, 189
kerda 95
kajan, D. 59
koberne, 288
Jaus, M. 34-5, 83, 85, 98, 128, 284, 326, 422
mcdjcelj, M. 41, 85, 324
onje, A. 186
opot (Benkovac) 223, 232, 262, 264
panjolska 18. 58, 77-8, 283, 305. 313-4, 449
ribar. V. 211
tajerska 90. 271, 287
tedimiga, S. M. 30
tefani, V. 314
tih, P. 77, 96
uJJlay, M. 13,30-1
vapska 402
Tacit, Publije Kornelije 27-8
Tanais (Azov) 22, 24 Taormina

273 Tar na Mirni 344, 383
Tarsatica. Tarsatika, v. Trsat

Tasilo, bavarski vojvoda 141
Tatari 24, 306
Teodor Mopsuestijski 72
Teodor Sinkel 86, 110, 130
Teodorik (Amalijac), ostrogotski kralj 60-1, 71,
189, 300, 393
Teodorit Kirski 72
Teodozije, biogradski biskup (o. 1059) 358
Teodozije. ninski biskup (o.879) 261, 318
Teofanov Nastavlja 232, 290
Teofil, bizantski car (829-842) 213
Teofilakt Simokata 80-2
Tergeste, v. Trst
Teudebert, opat 202, 233, 235, 264
Teurnija 82
Teuta 51
Teuzo, papin izaslanik 319
Tiberije III. Apsimar, bizantski car (698-705) 244
Tiberije, bizantski car (578-82) 70. 80
Tiberije, rimski car (14-37) 53
Tibul 406
Tihaljina 152
Tilurij, Tilurium, v. Gardun (kod Trilja)
Timoani 167, 170, 194. 295
Timok 167, 171
Tinj 156
Tinjati 344
Tirensko more 63
Tiemir 30, 308
Tkon (na Pamanu) 95, 179
Tolimir. psar412
Toma Arhiakon. kroniar 23-4, 65, 87, 94, 106,
115-9, 135-6. 178. 234. 242, 250, 275, 280,
303, 325-6, 333-4, 349, 358, 360, 365, 367-8,
374. 405. 420, 426, 431, 434, 436-8, 442-3,
447, 452
Tomai, Ivan 275, 432
Tomii, . 41, 68, 212. 295. 305, 352
Tomislav, hrvatski vladar 15, 21, 104, 236, 242,
248-9, 260. 269-70, 273-82, 286-7, 289, 291,
296-302, 307. 322, 332, 334, 354, 408
Tomislavgrad, v. Duvno
Torcello341
Toreta na Kornatu 66
Torino 344
Toskana 140
Totila. ostrogotski vladar 87
Tours 366
Toynbee, A. A. 402
Trabunija 103, 190, 211, 297, 385
Trabunjam 183, 206, 228
Traani 27
Trakija 80. 84, 86, 352
Trebinje213,
Treguan. trogirski biskup (1206-1255) 452
Treitinger, O. 97
Trejii 109. 355
Tremiti 396, 413
Trilj (v. i Gardun) 190. 213.
Trnovo 296, 320
Trogir 31, 92, 106. 113-4, 119, 124-6. 133. 148,
153, 164, 175, 190, 195, 199, 224, 342, 349-50,
356, 358, 361-3, 366, 375, 384-5, 401, 419,429
Trogirani 446
508
Valunska ploa 418, 457

VanAndel, T. H. 35
Vandali 57, 78. 130
Varadin 41, 46, 390
Varadin, upanija 160
Vardar 50. 86
Varjazi 24
Varvarija, v. Bribir
Vasiliev, A. A. 206
Vastner, M. 24-5, 90
Vecelin, istarski knez 345
Veemir, luki upan 412
Vekenega 376, 380
Vekenegin evandelistar 418
Velebit 38. 43, 285
Velegeziti 103
Taranto 203
5
0
7
Trpimir, hrvatski knez 104, 126, 132, 136, 148,

165, 167, 173, 180, 197-202, 207, 222-3, 227,
229, 236-43, 245, 247-8, 252-3, 255-6, 258,
267. 269, 297-8, 374, 389, 390-1, 411, 427
Trpimir II., hrvatski vladar 236, 248, 302
Trpimirovii 248, 362, 390
Trsat (Tarsatica) 53, 143, 159, 170, 305
Trst (Tergeste) 53
Trvi344
Tudun, avarski kagan 142, 229
Tuga 25. 87, 315
Tugare 153
Tukljaa 332
Tunis 78
Turci 448
Turci (Maari) 285
Turopolje 49
Turovo polje, upanija 160
Turska 441
Tuzla, v. Soli
U
Uka 232
Udbina 157
Ugarska 308-9, 341. 352, 365, 419, 436-8, 440,
446-51, 456 Uglei,
A. 70, 223 Ugljan 189
Ugri 275-6. 308, 352, 389, 441-2
Ugro-Finci 27 Ukrajina 79 Ulcinj
221, 290. 335 Ulcirus 163
Ulrik, istarski markgrof 345-6. 390, 418, 451 Umag
255, 344, 346 Una 52, 54, 69. 153, 159, 168-9,
307, 331. 441,
445
Unac 153
Unaice 407
Unei 62
Urban II.. papa (1088-1099) 18, 440 Urso, Bertaldov
sin, svjedok 418 Urso Confessor 229 Urso, rapski
biskup 131 Urso I. Badoer, mletaki dud (864881) 252-4,
256,260,411 Urso II. Badoer Paureta, mletaki
dud (912-932)
286
Usta (kod Nina) 178 Utjeha,
rob 321 Uzdolje (kod Knina)
270
V
Vagan), planina 152 Vali, V. 156, 159 Valens,
biskup Murse 56 Valens, rimski car (364-378) 58
Valentin, arhiakon, Dubrovanin 66 Valentin,
Dubrovanin, otac protospatara Stjepana 66
Valica. splitski prior 362
Valun 328
Veli Mlun, nekropola 163

Velicin, v. Bilice
Velika Gorica 93, 444
Velika Kapela 444
Veliki Beram 344
Veljanovska, F. 98, 128, 324-5
Venecija, grad i drava 63. 95, 140, 184-5, 198, 201,
210, 229, 234, 236, 240, 252, 302, 339-43. 346,
350-1, 357, 362, 389-90, 401, 425-6, 445-6
Venecija, pokrajina 144, 146, 149-50, 184
Veneti 28
Ventescella. Braslavljeva supruga 253, 271
Veprinac 344
Verbruggen, J. F. 292
Verdun 147
Vergilije 406
Verlinden, Ch. 313

Verona 60, 344
Veronska marka 343
Vei, P. 216, 222
Vicelja,M. 212
Vid 45, 232
Vid kod Metkovia (Narona) 53, 54, 62, 121, 163
Vidova gora 45, 232
Vidovi, M. 26
Vidrenjak 48
Vienne 366
Viki, M. 37
Viktorin 55
Viktorin, Dubrovanin 66
Vilar, P. 377-8
Vilar (potok) 109
Vilina, zatinjski upan 157, 412
Vilim Apulski 400
Vilim Osvaja, engleski kralj 18, 448
Vilim Tirski 42
Vilpurga, ena Vecelinova 345
Vinilia Lapanin, karinski upan 322, 407
Vinkovci (Cibalae) 41. 54, 55, 57, 60
Vinodol 31, 159, 213, 416
Vinodolski zakonik 111
Vinski, Z. 98, 107. 111. 124-5, 190, 212, 295
VinskiGasparini, K. 41, 135, 160, 231, 324
Vinak, T. 151
Vinterij, istarski markgrof 240, 340
Vir, otok 156
Virovitica, upanija 160
Vis, naselje-grad 51, 53
Vis, otok 153, 195, 396

Visla 27, 114
Vieslav, knez 233
Vieslavova krstionica 233
Vinjan 344
Vital I. Michieli, mletaki dud (1096-1101) 446
Vital, Dubrovanin 66
Viterinci 156
Vitigis, ostrogotski kralj 62
Vitolja, svjedok 238
Vitomir, dvornik 412
Vizigoti 23, 28, 56, 58, 77
Viinada (Pore) 344
Vjatii 110
Vladimir, ruski knez (978-1015) 230
Vladislav, hrvatski knez 171, 248, 409
Vlaka 352
Vodnjan 327
Voje, I. 189
Vojnomir, panonski knez 142
Vojvoda, P. 232. 425
Vojvodina 91
Vrana 403
Vrani, F. 450
Vranduk 309
Vransko jezero 383
Vransko prigorje 156
Vrba 44, 155
Vrbas, rijeka 50. 54. 62, 127, 153, 159, 307, 309,
441
Vrbas, upanija 160
Vrbnik 40, 123
Vrgada 189, 342
Vrh pokraj Brkaa, nekropola 163
Vrsaioui, D. 107, 324-5 Vrsar 83, 344
Vrulje 159, 195 Vuja Gorica (Krapina)
47 Vujak (Karlovac) 47 Vujak (Naice)
47 Vujak (Poega) 47 Vujak (Zadar) 47
Vujevi, P. 40
Vuka 35, 41, 48, 60, 194, 352 Vukii
109, 355 Vukovar 60, 164 Vulfo,
sveenik 367-8 Vulkan 370 Vulturino 83
W
Walpert, akvilejski patrijarh 261
Wash, zaljev u Engleskoj 338
Wasilewski, T. 301
Weimar-Orlamunde, porodica 345 6
Wenden 27
Whitrow, C. J. 427
Wiching, njitranski biskup 259
W(lfces, J. J. 55
Windische 27
Vmtehouse, D. 113
509
Yannopoulos, P. A. 96
Yassi Ada (Egejsko more) 209
Zabrag, v. Zagreb
Zadar (Jadera) 31, 53. 54, 62, 65. 76. 87, 92. 94-5, 97,
106. 111, 113, 114, 119, 121, 124-6, 128, 132,
148. 150, 163-4, 167, 175-6. 178-80, 186, 190,
195, 199, 201, 211, 213, 216, 219, 224. 267,
290, 304, 310, 316,325, 330-1,335-6, 339, 3423, 349-50, 356, 358, 362-3, 375-6, 378, 384, 386,
388. 393-4, 396, 401, 412, 414, 418-20, 425,
430
Zadrani 48, 178, 350, 438
Zadvarje 152, 195
Zagora, v. Dalmatinska zagora
Zagorje (zalee obale) 309, 351, 406
Zagorje, upanija 157
Zagreb (Zabrag) 43. 93, 164, 174, 282, 287-9, 361,
385. 390, 418. 426, 437-43
Zagrebaka gora 288
Zaharija311
Zaharija, papa (741-752) 300
Zaharija, srpski arhont 296
Zahumljani 183, 190. 206. 228
Zahumlje 103, 211, 276, 297, 385
Zakarpae 19-20, 23, 25, 455
Zaninovi, M. 46, 59, 122

Zaostrog 195
Zapadna Morava 60
Zapadni Bug 27
Zapadno Rimsko Carstvo 17, 62
Zaron, katelan i upan 354
Zastobrinj, upanija 157
Zaeta, svjedok 238
Zatinje, upanija 157
Zaton (ibenik) 156
Zdeslav, hrvatski knez 244. 248, 253. 256, 259-60,
454
Zeevi, D. 430
ZeOier, J. 55
Zekan, M. 182, 242, 263-6, 358
Zeli&Buan, B. 260, 402
Zemun 440
Zenon, car 60, 244
Zeta 290. 385
Zlatarski, V. N. 289-90
Zlatna bula 288
Zloba 36, 310-1.325
Zmajlovi, Z. 406
Zmijtan 48
Zrin) 445
Zrinjska gora 168, 444-5
Zrmanja 42, 103, 123, 126. 156-7. 163, 208-9,
211,267,358,443,445
Zulo 34, 376
Zvonimir (Dimitrije Zvonimir), ban i kralj hrvatski
510
15, 19, 104, 166. 239, 244, 247, 250, 295, 298,
310, 319-20, 322, 334, 349-51. 354, 358. 360-1,
368, 372, 375, 379, 389-91, 394, 396, 399, 40112, 414, 416. 427. 430-2, 434-8, 450-3, 456
avi 222
drapanj (Bribir) 223. 266
drijac (Nin) 107. 109, 121, 124, 182, 322, 324-5,
378
eljezne planine (gore) 437, 442
idovi 69, 313-4 italj227 lvkovi,
P. 360 minj 83, 107, 324. 326, 344
rnovnica 153, 292 ulj. svjedok
238 umberak 159 upani, N. 24
upanovi, . 49 upanja 41
Biljeka o piscu
Ivo Goldstein roenje 1958. godine u Zagrebu, gdje je pohaao osnov nu kolu i Klasinu gimnaziju te zavrio jednopredmetni studij povijesti
na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Godine 1980. zaposlio se
kao asistent-pripravnik na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, a
1984. magistrirao s temom "Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje"
te postao znanstveni asistent. Godine 1988. doktorirao je s disertacijom
"Bizant na Jadranu od Justinijana do Bazilija I." (koja je 1992. godine
objavljena kao knjiga), a iste je godine izabran za docenta na Odsjeku za
povijest. Predaje Opu povijest srednjega vijeka i Metodologiju historije,
povremeno i povijest Hrvata u ranom srednjemu vijeku.
Ivo Goldstein je boravio na dva dua studijska boravka (stipendije) u
inozemstvu - 1981/2. u Parizu, na Ecole des Hautes Etudes en sciences
sociales te 1987/8. u Ateni. Bavi se bizantologijom i hrvatskom povijeu
srednjega vijeka, posebice ranoga srednjeg vijeka, ali i novijim razdoblji ma. Sudjelovao je s referatima na vie znanstvenih skupova u Hrvatskoj i
inozemstvu; suradnik je "Lexikon des Mitelalters" iz Munchena. Prevodi s
engleskog i francuskog.
ef je Katedre za opu povijest srednjega vijeka na Odsjeku za povijest,
a od 1991. i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu.
511

Ivo Goldstein - Hrvatski Rani Srednji Vijek

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Ivo Goldstein - Hrvatski Rani Srednji Vijek

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.

II. Poeci hrvatske povijesti -pria o Postanku

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljea hrvatske povijesti .............................

III. Fizika obiljeja prostora

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................

IV. Panonija i Dalmacija u antici

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu

VI. 7. i 8. stoljee - suivljavanje s novom okolinom

1. Reakcije autohtonog stanovnitva i bizantske vlasti na

VII. Razvoj hrvatskog drutva u prvoj polovini 9. stoljea

Poeci "konjunkture" - Hrvatska izmeu Bizanta i Franaka .......................

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske drave ....... 252

IX. Tomislavovo doba

Tomislav izmeu mita i stvarnosti...................................................................

X. Hrvatska poslije Tomislava

Tomislavovi nasljednici i nastupajua kriza................................................... 302

Drislav i poetak oporavka.............................................................................. 332

XII.Vladavina Petra Kreimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja

1. Vjerodostojnost i autentinost ranosrednjovjekovnih

4. Petar Kreimir IV. - irenje na moru i na kopnu,

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlae, dolazak nove dinastije

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................

XIV. Zakljuak.................................................................................. 455

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

3. Metodska naela i ciljevi

sintetiziraju, ali uvijek ostajui unutar okvira koje je nametnula eljezna

M. Gross, Historijska znanost Zagreb 1980, 232 i d.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Hrvatski rani srednji vijek nuno je promatrati cjelovito, u zamrenom

4. Stoje "rani srednji vijek!', a to "hrvatski rani srednji

izmeu Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. stoljea,

magne, Bruxelles 1937, 2. ed. Pari 1970.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Zagreb 1882, XXIII-XXXII.

kojima je teko uoiti poetak i nazrijeti kraj, a valjalo bi im odrediti

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Moda e poneki itatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema jo

pod specifinim imenom Hrvati. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja

Poeci hrvatske povijesti

Bjelaja Rus..." 2 U najnovijem radu o toj temi M. Marinko 3, uz

M. Budimir, Hrvat, iiev zbornik, Zagreb 1929, 616-7.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Slavenima, a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. No, Toma

N. Ivl, Domiljanje prolosti, Zagreb 1992, 84 i d.

Poeci hrvatske povijesti

svi poznati povijesni narodi na podruju june Rusije od Kimerijaca,

Seoba Hrvata i Srba, JI 3, 1937, 59-82.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

slavenskim jezikom i batinik je slavenske kulture - to se moe zakljuiti

Poeci hrvatske povijesti

2. Podrijetlo i pradomovina Slavena

Viz. izv. I, 4-5.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomijeanost razliitih humanih

Otada se Slaveni iz ueg podruja svoga naseljavanja oigledno ire na

R B. Tacitus, Germania, hrsg. J. Borst, Tusculum 1959, 21.

Poeci hrvatske povijesti

kako ovisno o vremenu, tako i o prostoru. Zbog tih posebnosti nemogue