IVO GOLDSTEIN

IRWSKI
iREDNJI
[JEK

NOVI TD

LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1995.

Knjiga 1

Za izdavače
Slavko Goldstein
Nikša Stančić
Urednik Ivan
Lovrenović
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampuš
Prof. dr. Josip Lučić |
Prof. dr. Tomislav Raukar

Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stančić) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Majci Veri
(19301983)

Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikolić
Izrada karata
Božidar Feldbauer

Lektura i korektura
Blanka Pečnik-Kroflin

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo
Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Božidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.
-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044

Sadržaj

I. Uvod
1.
2.
3.
4.

O počecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazište svakog novog pregnuća ...........................................................
Metodska načela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a što "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokušaj periodizacije...................................................................................

11
12
14
16
18

II. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku
1.
2.
3.

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti .............................
Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -određenje prostora.............................

22
27
29

III. Fizička obilježja prostora
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................
Pejzaž i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................

33
36
37
40
43
47

IV. Panonija i Dalmacija u antici
1.
2.
3.
4.
5.
6.

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................
Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, građanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................

50
51
55
56
60
64

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu
priča o Izlasku
1. 2.

Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..

76
87

VI. 7. i 8. stoljeće - suživljavanje s novom okolinom
2.
3.
4.
5.

1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jačeg državnog ustrojstva...........
Opće prilike i običaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih običaja, svakodnevni život........................................................
7. i 8. stoljeće -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Priča o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim događajima .................................................................................

93
98
104
112
115
123
129
135

VII. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća
1.
2.

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

16.
17.

Počeci "konjunkture" - Hrvatska između Bizanta i Franaka .......................
Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine županije ...........................
Titula i ovlasti župana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franačkom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao središte zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije..................................
Društvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve više jača .................................................
Prvi vrhunac hrvatske države-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanička umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje ...................................................
Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena...........................
Prihvaćanje kršćanskog morala..................................................................
Funkcija, položaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Načela nasljeđivanja...........................................................................................

139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske države ....... 252
1.
2.
3.
4.

8

Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................

253
256
260
269

IX. Tomislavovo doba
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Tomislav između mita i stvarnosti...................................................................
Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeću .....................................................................
O naseljenosti zagrebačkog područja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeću .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoličavanju hrvatskih vladara.......................

274
276
278
281
287
289
291
295
297

X. Hrvatska poslije Tomislava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza................................................... 302
Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeću .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, položaj žene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, položaj djece ..................................... 320
Etnički odnosi.................................................................................................... 327

XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljeća -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Držislav i početak oporavka.............................................................................. 332
Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske države -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj eća - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Počeci snažnijeg mađarskog angažmana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istočnojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Društveni položaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368

XII.Vladavina Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
2.
3.

1. Vjerodostojnost i autentičnost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u društvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9

5.
6.
7.
8.
10.
11.

4. Petar Krešimir IV. - širenje na moru i na kopnu,
Zvonimir i Arpadovići .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prošlosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneževina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kršćansko društvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogućnosti raznolikog stvaralaštva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaćanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaćanje i osjećaj vremena.......................................................................

388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlašće, dolazak nove dinastije
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................
Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovići - "osvajači"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebačke biskupije.....................................
Križari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj državnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovića iz perspektive opće povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................

430
434
437
440
441
446
448

XIV. Zaključak.................................................................................. 455
Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Bilješka o piscu ........................................................................................... 511

10

I.
Uvod
2. O počecima
Rani srednji vijek na čitavom je evropskom prostoru doba "tišine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Današnja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadašnjim se seobama miješaju različiti etnikumi i stvaraju
začeci današnjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktički se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i današnja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grčke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve više proučavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja čitava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem određene interpretacije povijesnih događaja. Međutim, motivi kojima su se rukovodili istraživači prošlosti bili su različiti: politički, kulturo loški ili znanstveni. No, značajna je i intrigantna osobitost istraživanja baš
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historičar "uranja" u proš lost do dna, do samih njezinih početaka. Kako su počeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraživač, pa i njegov čitatelj, može često uživati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih općeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istražuje se i o njoj se na
znanstveni način piše već više od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historičara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uopće.

11

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i
polazište svakog novog pregnuća
Iako je zanimanje za hrvatsku prošlost bilo razvijano još od 15. stoljeća,
stvaranjem humanističkih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na početku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji Šest knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Lučića. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljeća po metodološkom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadašnje evropske historiografije.
U više od tri stoljeća, koliko je proteklo od izlaska Lučićeve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedinač nih rasprava narastao je praktički do neizmjerivog, pa se može reći da
danas više nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnuća. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke čak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Račkog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajedničkim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. One su objavljivane u "Radovima JAZU" između
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po važnosti za daljnji razvoj istraživanja, nimalo
ne zaostaju za već spomenutim djelima 2. Međutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budući da ova knjiga nastoji što cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokušaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I među njima ima značaj nijih i manje značajnih, boljih i lošijih, ali se ponajviše po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju četiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smičiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća Vjekoslava Klaića 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
Šišića5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić6.
Tadija Smičiklas je, pišući prije više od sto godina, baštinio nazore
romantičarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne činjenice koje su u stručnim krugovima danas općepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljeća misaono vrlo
svježa. Stoga ju valja čitati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraživa nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kuntič-Makvlć. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lučić Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Račkom opširno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opširnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Također, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.

12

Šišić je veći dio knjige posvetio opisivanju. 118-23. ali za detaljnije analize Budakovih stavova više nisam imao vremena.Uvod I Vjekoslav Klaić je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantičarske historiografije: tekst obiluje književnom naracijom. 9 Zagreb. 12 Po smrti Nade Klaić izašla je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb. No. SHP I. znanstveno i tehnički najdotjeranijim o staroj hrvatskoj državi" (123). pa klima i plastika tla". Zagreb 1990. 281-97. Klaićeva se Povijest ovdje spominje ponajviše zato što je danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. Šišićeva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. naznačuje moderne metodske nazore pri eventualnom pisanju sinteze. Bogatstvo podataka. 8 M. Stoga o toj. najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati. tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruživao. On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". izd. ČSPII. utvrđivanju pojedinačnih činjenica. 1925. dakle. Klaić je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno duže razdoblje hrvatske povijesti. nedvojbeno je vrhunac genetičkog pravca u hrvatskoj historiografiji. Zagreb. 67-76. O metodološkim nazorima VjekoslavaKbaića. jer bilježaka nema. Nasuprot tome. odnosno "životni elan. tragično preminuli M. u čemu ga je možda spriječila skora smrt . stoljeću. O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19. 1994. Ona je ipak otišla korak dalje od Šišića pokušavajući objasniti i neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske. autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj. 1988. odgovoriti na pitanje "što se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10. 1975. Kada je ova knjiga već bila prelomljena za tisak. iako njegovo djelo smatra "bez sumnje najboljim. Strecha. Međutim. 2. 13 .za njega povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja". koja shvata sile -smjernice razvoja i zahtijeva plastičko zrenje kolektivnog života u prošlosti". Iznesene podatke većinom nije moguće provjeriti. 1990) u kojoj je autorica uglavnom sažela tekst dviju već objavljenih knjiga i pri tome samo radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. u: Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. "Zagreb. odnosno dvjema knjigama (N. njezina su shvaćanja o metodama istraživanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista. 1977. 1927. pokušavao je. D. Šufilav. Šišića. Budaka. Knjiga Nade Klaić zaslužuje pozornost već i po tome što je autorica jedini hrvatski historičar posljednjih desetljeća koji je jednom. Pavličevlć. najpotpunijim. objavljena je knjiga N. pri čemu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadržaj često dolaze u drugi plan. iako se nužno bavila i razjašnjavanjem još dvojbenih tumačenja pojedinih događaja ili sklopova događaja 12. a ima i dosta teza koje su neodržive na današnjem stupnju razvoja historij ske znanosti. To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. HZ 41. Ona je i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok razvoja hrvatske historijske misli 8. Šišića smatra dijelom "stare historijske škole" kojoj suprotstavlja "novu školu. Prva stoljeća Hrvatske. 10 Šišlćev mladi suvremenik.

LaNouvelle histoire. 717-25.. kao i filozofije povijesti. Metodska načela i ciljevi Namjeravajući pisati ovu knjigu. ali donekle i nove metodološko-teoretske domašaje njemačke historijske znanosti. predstavlja izazov. arheologije. R. traženju. interes da se rezultati njihovih istraživanja uklope u opće tijeko ve povijesnog kretanja. I . Chartier. M. kao posljednje u spomenutom nizu. Upravo stoga što je o hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i što postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige. Raukara. Raukara. i nisu bitno izmijenjene osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta političke i ekonomske povijesti. 2. Naime. koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klaić. sous la directlon de J. ZČ 41. izd. Szabo. Histo rijska znanost. Antički grad. Revel.III. ili s Nadom Klaić u polemičnosti i lucidnosti. mentaliteta i drugih vidova čovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14. a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige koje su u posljednjih petnaestak godina objavili Ž. Počeci moderne Hrvatske. M. sociologije i drugih društvenih i prirodnih znanosti. Zagreb 1992. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige T. U povijesnom istraživanju ili. 187 i d. Pri tome se nužno suočava s problemima teorije. Historijska znanost posljednjih desetljeća širi horizonte . Zagreb 1985. Le Goff. u najmanju ruku. Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?. L. ako u razdoblju od nastanka knjige Nade Klaić. Faire de Vhistoire. Bertoše. posebice socijalne historije -vidi. Zagreb 1992. obogaćena novim pogledima. Margetlć. Katičić i drugi. Gross -A. Jakšić. Stančića.povijesti umjetnosti i knji ževnosti. te mu se postavlja pitanje: može li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili više savjesne rekonstrukcije povijesnih činjenica i pokušaja da se one 13 Usp. valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sulć. Smatrao sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike četvrt stoljeća. R. 1987. N.I. 14 Na taj način baštinimo metodološke nazore francuskih analista (vidi. Babič. Traženje novih putova na njemački način. Goldstein.. kao i detaljnije. lingvistike. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave prouča vanjem "antropološke historije". bez obzira na vrijednost već napisanih. Prema hrvatskom građanskom društvu. I. antropologije. a i neprilično natjecati se s njim u učenosti i sveobuhvatnosti. Zagreb 1980. etnologije. od interesa isključivo ili. M. N. 197-225. demografije. S druge strane. Gross. M. ČSP 3. J. temeljene na novim pogledima. Konačno. Pariš 1974. To bi značilo da se pozornost posvećuje i opisivanju svakodnevnog života. Hrvatski rani srednji vijek 3. historičar nastoji proniknuti u zbivanja što dublje i što detaljnije objasniti međusobnu uzročnost često raznorodnih čimbenika. bolje rečeno.od proučavanja pojedinačne činjenice kreće prema razjašnja vanju procesa. ponajvećma za politička i ekonomska zbivanja prema povijesti društva koja bi obuhvatila mnoge aspekte društvenog razvoja 13. diskusiju T. unaprijed sam bio svjestan da bi bilo nemoguće dostizati Šišića. ' 14 . čini se da se bitno proširilo zanimanje historičara za rad i rezultate stručnjaka srodnih disciplina . nadasve. Gross. Pariš 1978). i istraživači u tim znanostima i disciplinama uvećali su svoja znanja i. Gross. hrvatskoj historijskoj znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza". Rapanić. M.

15 M. ali je. Međutim. bez obzira kako ga razriješili. primjerice. odnosno mišljenja. Iako sam uvjeren da svaki novi. ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako jest u tome da. Dakle. ali uvijek ostajući unutar okvira koje je nametnula željezna logika historiografske metode? Uistinu je mogućnost spoznavanja povije sne zbilje jedan od važnih problema historičarske struke 15. već da se pri tome često potpuno bes potrebno troši energija. pa tako i historiji.Uvod sintetiziraju. piše netko tko se specijali zirao za povijest u užem smislu. već je. sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena i prostora. već davno postavljena pitanja i ne mora nužno biti i bitno nov doprinos hrvatskoj medievistici. odabire istraživačka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene odgovore. Radi se. isključivo o rušenju. Znanosti općenito. još važnije da ih integrira u šire spoznaje. nego o nadopuni. Pri tome ne mora suvremeni historičar prikupiti veću količinu novih znanja od historičara prošlih generacija. drugim riječima "totalnu povijest" ili povijest društva. Dok je tradicionalna historiografija smatrala da je najvažnije ustanoviti "što se zapravo dogodilo" (po Rankeu . nije isključivi cilj da obara postojeća znanja. suočio sam se s neospornom činjenicom da su još i danas mnoge pojedinačne činjenice i vojno-politička zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora. za povijest umjetnosti. Gross. od nosno. čini mi se. stoga nisam to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. povijest književnosti ili srodne znanosti i discipline. a još manje na neistinitosti. Kao privrženik suvremenih metodoloških nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. iz bogate društvene zbilje prošlih vremena. ma kako originalan odgovor na ova. a ne. 232 i d. prije u obliku pitanja negoli konačnog odgovora. neponovljivih činjenica. je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smrću. moj historičarski credo. neprijeporno jest da neki suvremeni meto dološki obrasci omogućuju mnogo dublje. vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam. kada povijest različitih područja društvenog života. Ne radi se. Zato se mora težiti tome da misli budu izrečene s dozom rezerve. Treba uvijek kombinirati i održavati ravnotežu između po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnošću.o tome je li Tomislav bio okrunjen ili nije. Međutim. općenito govoreći. ipak se iz načina na koji tumačim pojedina zbi vanja često nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje. o diskusijama koje traju više od sto godina . dakle. u suvremenoj je historijskoj znanosti općeprihvaćeno mišljenje da historičar sam. pa da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraživanja bude bitno siromašnija. s druge strane. Historijska znanost Zagreb 1980. primjerice. uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode uže struke bitno utječu na rad i konačan tekst. ili neka druga. cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prošlih zbivanja negoli tradicionalna historičarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrđivanju pojedinačnih. Tada im je teže prigovoriti na netočnosti. 15 . svaka generacija piše povijest iznova. jer iza njegovih tvrdnji već stoje mnoga akumulirana znanja.wie ist es eigentlich geivesen).

godine? Konačni nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. Beloševića. Goldstein. kao historičare i intelektualce s hrvatskih prostora. želim se kloniti pokušaja da se na stara pitanja odgovara na stari način. 16 . neće biti pravog napretka.. jednim će dijelom moj zadatak biti ispunjen. novi i pravi odgovori. a praktički postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrađuje i shvaća cjelovito. počev od 375. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatski rani srednji vijek nužno je promatrati cjelovito. Pojam totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran. 1987. akumulira se mnogo podataka. Međutim. držim da je bitno početi od konkretnih problema: ponajprije. O datumu kojim srednji vijek počinje. odnosno određenim prošlim pojava ma. diskutira se već pola tisućljeća. stoljeću kod talijanskih huma nista koji su njime željeli označiti prijelazno razdoblje između antike i novih vremena renesanse. Na pitanja koja nas. izgrađivanjem stručnjaka. zanimaju tražimo odgovore koji će nas privremeno zadovoljiti. Stoga se u ovim analizama neću libiti iznošenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbačene.Konstantinovo preobraćanje na kršćanstvo 313. Raukar. J. nova pitanja. ali svjestan i nečeg drugog: ako se prošlosti ne postavljaju nova pitanja. HZ 40. u zamršenom spletu tadašnjih zbivanja. Tradicionalna se periodizacija dvoumi između mnogih datuma . smatrajući to doba vremenom barbarskog nazadovanja. Potrebe za sintetičkim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su nužnije nego ikad (iako je očigledno da nedostaju i mnoge rasprave o pojedinačnim problemima). Stoje "rani srednji vijek!'. dapače bitno. kao što to čini Ž. jer se tako već isuviše često beskorisno trošila sva erudicija i polemički naboj hrvatske historiografije 16. kao što su primjerice Starohrvatske nekropole D. Rijetke su u tome iznimke. a što "hrvatski rani srednji vijek"? Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15.. ali nikako neće predstavljati "trajne" istine koje bi morale važiti i za historičare budućih generacija. posebno 316 i d. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi istraživači pokušaju na njih odgovoriti. Rapanić u svojoj knjizi Predromaničko doba u Dalmaciji. pa onda i ne traže. polazeći od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti. 4.I. Naime. ako treba i krivudajući. ali profesional nom inercijom većine istraživača njihov se posao završava na razini opisi vanja. napretkom historiji srodnih znanosti. Mnogo je važnije. bez obzira na to koliko to bilo teško. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva. Hrvatsko srednjovjekovlje između tradicionalne i društvene povijesti. pa to valja smatrati samo idealom kojem se teži. 309-37. godine? Ili čak prekid pomorskih veza 16 Na ovakav je način razmišljao i predlagao nova rješenja i T. postaviti prošlosti. Svjestan sam tih opasnosti.

La ville medievale. Što se tiče užeg razdoblja kojim se bavim. 20 Ista se riječ upotrebljava u engleskom i njemačkom . Udaljcova. t. slično tako i O. Histoire de la France urbaine. u skladu sa tim marksističko-lenjinistička periodizacija uzima za granicu između Srednjega veka i Novoga veka događaje koji obeležavaju obaranje feudalizma. stoljeća i. Bruxelles 1937. 19 Vidi.... godine da Evropa krene u križarski rat. Međutim." 18. 2. 3. Vajnštajna. kao što su dalma tinske komune. Brandt. Bruxelles 1927. kao što je to tvrdio H. šume su se sve više krčile i privodile obrađivanju. kada se u cijeloj Evropi pokrenuo intenzivniji društveni i gospodarski razvoj. Kosmlnskog i O.. 18 Istorija srednjega veka I. sigurno je da se srednji vijek ni na koji način ne može poistovjetiti s feudalizmom19. 31 i d. Mahomet et Charle- magne. a u nekim se sredinama. godine i početak vladavine Vilima Osvajača. u redakciji A. stoljeća. koliko su god za neke evropske zemlje ili za čitavu Evropu bili od presudnog značenja. Pirenne. 1976-7. sous la direction de G. nije nikada ni razvio.. HZ 29-30. Pariš 1970.eariy ifruh. Duby. H. Pirenne. Beograd 1950. Pirenne 17 . počeo stvarati grad kao središte gospodarskog života 22. a to je već drugi problem). Tako se može općenito kraj ranoga srednjeg vijeka stavljati nakon godine 1000. primjerice. Pariš 1980. Svi ovi događaji. u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17 H. tek od 11-12.. dakle "ranoga srednjeg vijeka".. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s pojmom feudalizma. u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve neposrednije podvlašćivala i udaljene dijelove monarhije. 11-3. Mogu se navesti i druga važna zbivanja: normansko osvajanje Engleske 1066. poziv pape Urbana II. jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo kasno. Les villes du Moyen Age. Šidakov zbornik.. a u prenesenom značenju "koji je udaljen u vremenu".što bi doslovno značilo "visoki".. epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa . intenzifikacija rekonkviste u Španjolskoj krajem 11. dočim u francuskom i talijanskom ona glasi haut. Koliko god ova tematika bila komplicirana.. na valu povećanja trgovine počeli su se organizirati sajmovi. kada prestaje rani i počinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo točno odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka. 21 Vidi. Marksistički historičari smatraju da "u osnovi marksističko-lenjinističke periodizacije istorije leži pretstava o progresivnom smenjivanju društveno-ekonomskih formacija . taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajućim povijestima ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20. a feudalni se sustav ubrzano razvijao 21 .Uvod između Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. Histoire de laFrance. Mandič. J. Srednjovjekovno doba. 22 Usp. i na njihovo mesto postavila feudalni oblik eksploatacije . 2. 1095. u oslobođenje Svetog groba u Jeruzalemu i početak prvog križarskog rata sljedeće godine. ili kada se oko 1000. odnosno alto . 130 i d.. 17 . stoljeća. Pariš 1970. Uz problem robovla sničke društveno-ekonomske formacije. 21-35. revolucija robova likvidirala je vlasnike robova .. napokon. ed. dirige par Jacques Le Goff.

na početku -doseoba Slavena i potom Hrvata u bivše rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih događaja po nekim shematičnim jedinstvima koja his toričar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog viđenja" 25. u slučaju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti) mora se voditi računa i o različitim dugotrajnim društvenim procesima 23 Zagreb 1882. Konkretno. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre đivati periodizaciju po nekim specifičnim domaćim događajima i procesi ma. objašnjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. 213 i d. 2.I. i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. njihovo raspoređivanje u pregledna vremenska razdoblja". odnosno "kronološko-predmetna konstrukcija složenih povijesnih procesa.. takva kakva jest. 5. dakle. Pokušaj periodizacije Hrvatska je medievistika praktički jednoglasna u stavu da su hrvatsko ranosrednjovjekovlje omeđila dva događaja. on karak teristike svakog razdoblja određuje po drugačijem kriteriju od tradicional nog .. onda i ovo omeđivanje ranoga srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje. rani srednji vijek bi bilo doba Franačke i Bizanta 24. periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih historičara i čitatelja nesporna činjenica. Iako se Smičiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija. Jurčević. u tom slučaju valja postaviti određene kriterije periodizacije. ako se pokušaju obuhvatiti gospodarstvo. Iako je. H istorijska znanost. i čini se da je Tadija Smičiklas jedini raspravljao o periodizaciji u uvodu Poviesti hrvatske 23. u najši rem smislu. O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va. Naime.. godine. naslovivši ga O razdiobi poviesti hrvatske. HZ 36. 25 Vidi.. 239-53. ali. 24 18 . Gr oss. kultura. stoljeća. Goldstein.po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. Hrvatski rani srednji vijek ročno imali utjecaja. XXIII-XXXII. Zagreb 1980. i drugi vidovi ljudske djelatnosti. Problem periodizacije hrvatske povijesti. pa iznimku čini (ponajprije za povijest književnosti) J. 1983. Značajnijih diskusija o tome nije bilo. pa se o političkim događajima prosuđuje zajedno s drugima. i početkom 7. Prema tome. valja je dovesti u pitanje: jesu li ti događaji ili procesi uistinu od tako presudne važnosti da mogu označa vati početak i kraj čitavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno različita obilježja povijesnog razvoja od onog što se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor može biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politički događaji. uz nužnu potrebu da se takva objašnjenja prilagode događajima i procesima na evropskom prostoru. izd.

usp. jasno uočavaju promjene. te u prijevodu: Periodizacija vizantijske istorije. stoljeća. 19 . zapravo. ništa se bitno nije događalo i tek se od početka 9. stoljeća u Hrvatskoj umnogome je bilo određeno događajima što su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. kao i sve ono što se o Hrvatima i Slavenima zna za njihova boravka u Zakarpaću. Naime. Dela 3. stoljeća. i Dimitrija Zvonimira do kraja stoljeća. Goldstein. stoga. 253. Ostrogorski. godine i dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekadaš njeg Rimskog Carstva. povijesne znanosti posljednjih desetljeća sve više uočavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije došlo ni do kakvog radikalnog prekida. godine 28.hrvatskim doseljavanjem početkom 7. uključujući tu i bitku na Gvozdu 1097. 7-29. 229-54.: G. Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u današnju Hrvatsku. godinom. Historische Zeitschrift 163. s druge strane. stoljeća. situacija koja je stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore određena je s dva bitna čimbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadašnje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa činjenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli sa sobom određenu kulturu. Što se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tiče. 26 U nekim aspektima sličan problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti. kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog društva ponajprije u Dalmaciji. počinje i hrvatski rani srednji vijek. Taj se trenutak može nedvojbeno označiti kao puni početak hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka. Referat na simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". Periodizacija. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da tim događajima (ili procesima). Sve ono što se zbivalo krajem 11. ili 4. S druge strane. Beograd 1969. Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja uklopiti i opis društvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji. a valjalo bi im odrediti rezultate i domašaje 26. odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27. bolje rečeno izni mno značajnim događajima i procesima od vladavine Petra Krešimira IV. 27 I. a koje će umnogome određivati njihov život u prvim stoljećima po doseobi. stoljeća. rasna obilježja i da je. njega. Vladavine te dvojice istaknutih hrvatskih vladara na mnoge su načine odredile zbivanja za dugo vremena. jer se radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence". stoljeća.. čini se. koji se odvijaju od 3. valja datirati drugom polovinom 11. Zagreb 1992. on. društvenu organizaciju. i početkom 12. 28 Goldstein. Po svojoj važnosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za važnošću očigledno prevratnih događaja oko 1100. Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna povijest ne bi nužno trebala počinjati 600.Uvod kojima je teško uočiti početak i nazrijeti kraj. neobjavljeno. i na samom početku 12. Die Perioden der byzantinischen Ceschichte. 1941. ne počinje ni slavensko. ali i u Panoniji. Prvih dvjesta godina po doseobi bilo je doba mrtvila.

do tada pretežno orijentirani na život u zaleđu. 2. čak i krize. Međutim. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) miješali. pa potom Hrvata krajem 6. uostalom. ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraživač. da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. ni Slaveni ni Hrvati nisu. Bila je to opća kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila čitavo Carstvo. te naposljetku općoj krizi od polovine 6. ipak je njihov dolazak bio od presudne važnosti. Teška društvena kriza koja se obično datira 7. području Slavena. Razdoblje u kojem počinju procesi važni za rani srednji vijek zapravo je kasnoantičke Radi se o sveobuhvatnim reformama još za vladavine Dioklecijana i Konstantina. Hrvatski rani srednji vijek Možda će poneki čitatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema još dovoljno čvrstih argumenata. u prvih dvjesta godina boravka na ovom prostoru. hrvatski prostor i hrvatsko druš tvo prolazili su. koja se smatraju ranosrednjovjekovnim. skloni prihvaćati starija mišljenja i nepovjerljivi su prema novostima. Naposljetku. i početkom 4. i 8. do kojih bi se moglo stići tek u nekim budućim istraživanji ma. čini se važnim. stoljeća. Svjestan sam da za neke od ovdje izloženih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajuća objašnjenja. oni su se na ovim prostorima i trajno zadržali. godine. sve češće i neposrednije izlaze na Jadran i sudjeluju u zbivanjima na njemu. pleme Hrvata seli iz kavkaskih područja prema Zakarpaću. pa zatim kroz razdoblja stagnacije. potom se stvara jača državna organizacija. potom in tenzivnoj građevinskoj djelatnosti. jer je takvih seoba bilo od 4. stoljeća i koje određuje dužinu ovoga prvog "vremena događanja" u hrvatskoj povijesti. Poslije intenzivnog i raznolikog angažmana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros toru. a Hrvati. već barem pedesetak godina prije. krajem 3. Mnogi su. Ta bi razdoblja valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog društva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedeći način (a tome sam i prilagodio podjelu po poglavljima): 1. hrvatsko društvo doživljava bitne promjene. stoljeća. tako da se "pasivni kontinuitet antike" produžava sve do početka 9. Napokon. i ne manje važno. kroz razdoblja izrazitijeg napretka. Za razliku od drugih. Sve je to bilo praćeno ujedinjavanjem raštrkanih slavenskih. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi barbari koji su došli i prošli budućim hrvatskim prostorom. istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja. i početkom 7. U tome je svakako najvažnije pokrštavanje koje se odvija tijekom čitavog 9. čini se. s kojima kasnije zajedno kreće u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. stvaranju pretežno kolonatskih odnosa u poljoprivredi i pokrštavanju. U isto doba. stoljeća. stolje ćem nije započela s dolaskom Slavena. hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet 20 . Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. stoljeća. stvorili nikakve nove kvalitete.I. stoljeća priličan broj. Tijekom više stoljeća. dapače nužnim. Drugo razdoblje počinje nakon 800. Goldstein.

a i vojna snaga Hrvatske se smanjila. 3. dolazak ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. otprilike do 1060. a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) leže u sljede ćem: čini se da hrvatsko društvo nije moglo duže vrijeme izdržati tako velike izdatke za povećanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi ranje države koja se tek počela čvršće organizirati. Oporavak je započeo otprilike sredinom 11. sudeći barem po prilično lako ostvarenim prodorima Mlečana i Samuilove vojske. koja je u suvremenoj Evropi bila uobičajena. Zahvaljujući tome intenzivira se trgovina kojom se bogate određeni slojevi stanovništva. godine.Uvod pod specifičnim imenom Hrvati. stoje predstavljalo najviši domet tadašnje hrvat ske politike. 21 . 4. nastojati obrazložiti na stranicama što slijede. Napokon. To je razdoblje stagnacije. a ne neki katastrofični prijelaz iz hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek. U odnosu na prethodno razdoblje. Ove ću teze. Započinje novi krug gospodarske konjunkture. što znači i novo snaženje Hrvatske. Treće se razdoblje proteže od vremena Tomislavovih nasljednika pa do vladavine Petra Krešimira IV. rijetki su zapisi u kronikama.papi i Mađarima . vjerojatno djelomično i pod utjecajem općeevropskog napretka koji je uslijedio nakon godine 1000. a sve to konačno rezul tira integracijom sjevernijih dijelova bivše bizantske teme Dalmacije u hrvatsku državu.. i zemlja je dragocjena). godine predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju.samo je potvrda mogućnosti hrvatskog društva da se prilagođava novim uvjetima i da se razvija u ritmu općeevropskih tijekova. Okretanje novim snagama . stoljeća. Jedan od primjera takvih poboljšanja jest i sve veća važnost zemlje i njezino in tenzivno kupovanje i darivanje (više se proizvodi. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja Tomislavove vladavine. u ovom je nastalo vrlo malo natpisa u kamenu. Potom je došlo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova Hrvatske s panonskima. još manje detaljno eksplicirane. A i postupna feudalizacija još je više pridonijela usklađivanju sa situacijom u Evropi.

Ono navodno označuje čovjeka "koji ima svojih privrženih prijatelja". mnogi su zanemarili autoritativan Šišićev sud. Crvena Hrvatska. prilazeći problemu na različite načine. stoljeća. a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj znanosti važan je. Međutim. H. Budimir. tvrdili da "ime Hrvat obeležava ono pleme slovenskoga naroda koje se naročito isticalo svetlim pigmen tom. Byzantion 17. od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje društva tih prvih Hrvata. 88-118. Drugi su. svakako bi najvažnije bilo objasniti što znači i kako je nastalo ime "Hrvat". i početkom 20. odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na čije su se područje doselili. uostalom. ponajviše u 19. 1 Šišić. a još će mnogo više toga vjerojatno ostati vječna nepoznanica. Takva su imena npr. No. des Croates et des Serbes. Beli Hrvati. te je i u posljednjih nekoli ko desetljeća objavljen velik broj historiografskih pokušaja kojima se nastoji odgovoriti na to pitanje. ništa se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. onda to nije vodilo i nekim pouzdano ustanovljenim istinama. tako se na temelju spomenutog natpisa na pločama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znači "Sunčev put". Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. 22 . Odgovori su vrlo različiti. Kad bi uopće postojala mogućnost da se nešto više sazna o tim tamnim vremenima. primjerice. pak. gotovo toliko brojni i različiti koliko ima tekstova na tu temu. 1944/5. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku J. I to stoje poznato. Povijest. iz toga je razdoblja vrlo malo sačuvanih podataka. Gregoire. može se tumačiti na različite načine. Sve su te teorije plod rezultat napora da se nekoliko podataka spretno poreda. Tek je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju nastalo i odonda se sačuvalo nešto više pisanih izvora i arheoloških nalaza. ali uglavnom i ništa više od toga -Šišić smatra da treba "pustiti na stranu etimološke igrarije" 1. L'origine et le nom. ako čak i jest. i inozemni i domaći autori. s ocjenom obilne literature.. O tom pitanju iznimno se mnogo pisalo. Da bismo se približili odgovoru. Odnosno. i za knjigu ovog naslova. kao M. Iako su o tome pisali mnogi. Churvatu spada grupi etnikona čije se onomasiologije osnivaju na boji kose ili kože.II. 236 i d.

pošto je glavnina Vizigota i Ostrogota prešla Dunav ili odmakla dalje na zapad. kao i činjenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici splitskog arhiđakona Tome Hrvati nazivaju Gotima. Car Konstantin ih nikada ne poistovjećuje. 257. 799. 616-7. S druge strane. I danas. a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u značenju: Vodoplodan'. Ober den Namen der Kroaten. rijekama'. izd. ali i ne ukazuje na razlike između njih 5. do bitno novih saznanja nitko od njih nije došao.. moguće je navesti samo manji dio radova 4. Koje su to razlike bile. Neki su istraživači na temelju tog razlikovanja. 2-6. i to potomci onih Gota koji su se nakon 375. stvorili tzv. Hrvat. stoljeća) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na teritorij današnje Hrvatske. 131-6.. Allgemein. LJPD. na raznim mj. Klaić. Anhang: Die Staatengnindungen der Serben und Kroaten. Marčinko 3. Gumplovvicz." Budući daje bibliografija o ovom historiografskom problemu narasla do nepreglednosti. ali se ne može ustanoviti njezino značenje: izvorno je mogla označavati osobno ime. godine povukli u današnju Galiciju. osim V. Zagreb 1930. Šišićev zbornik. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad 2 M. Podrijetlo imena Hrvat. ako ne do 9. 'bogat vodama. Marčinko. A. Klaić. Čini se daje svim autorima zajedničko jedno -bez obzira na to koliko su željeli biti originalni u iznošenju teorija. 60. Povijest. M.. moguće je da su se Hrvati razlikovali od Slavena po jeziku i drugim običajima. 4 Vidi. tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od kojega je načinjena riječ 'Arijac' . 1-60.. Split 1991. danas ipak prevladava mišljenje da ono potječe iz iranskokavkaskog kulturnog kruga. Gluhak. ali s vrlo malo pravih dokaza. Vidi i Šišić. neki toponim ili neku imenicu. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše iz De administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta). Zagreb 1929. samo najnovije priloge: H. II. Čini se da riječ "Hrvat" potječe s područja istočno od Zakarpaća. Očigledno su Slaveni po doseobi u buduće hrvatske krajeve u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime. Toma. uz citiranje opsežne bibliografije. poljski je sociolog H. Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda). Budimir. izv. Welt der Slawen 27.. Klaić. 1982. 6 Mošin.es Staatsrecht. On je na osnovi izvještaja Tome Arhiđakona i Popa Dukljanina neosnovano zaključio da su Hrvati slavizirani Goti. 369-84. Kačić 25. 3 23 . Kunstmann. kao i prije nekoliko desetljeća. kao i iscrpan pregled. Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje država u Hrvata i Srba tumačio osvajanjem njihovih ratničkih družina 7. gdje je boravila jezgra slavenskih plemena. Izvori. Zagreb 1990. izd. I. II. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. ali su se opet u dužem razdoblju te razlike potpuno izgubile. Kronika. Naime. Iako je čitav niz istraživača tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla. "gotsku" teoriju 6. sve se obavezno svodi na nekoliko općih konstatacija. Split 1993. od oblika 'Huri' nastao je u Mezopotamiji najstariji poznati oblik današnjeg hrvatskog imena 'Huravat'. Povijest. Innsbruck 1907. Hrvate valja u najranijem razdoblju (barem do 7. odnosno jesu li se Hrvati od Slavena razlikovali samo po imenu . 7 H. 5 DA/29-31." 2 U najnovijem radu o toj temi M.to se više ne može saznati.I Počeci hrvatske povijesti Bjelaja Rus. Viz.

Hrvatski rani srednji vijek Slavenima. Ivlć. stoljeća. Kr. IT .. Herder (1744-1803). ona je na još jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "državotvoran" element: "Protobugari" su zapravo bili Tatari. M. 243-70.naime. suvremenici su zabilježili da su osvajali neka mjesta. i 3. Katičić. Vidi. Warszawa 1955. nije mogao posjedovati rele vantne dokumente.svećenika u istočnojadranskim gradovima 12-14. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome. pos. sv.Normani ili Varjazi. Prethodno saopštenje. Županić. Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "državotvor nosti" i "nedržavotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10. a taj se počeo nazivati Hrvatima" 11. odnosno. 291. Lovvmianski. Znao je da su Goti boravili u ovim krajevima. pr. stoljeća. Zagreb 1992. stoljeća koje su pronađene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov). o konstruktivnosti Slavena«. pa je sebi podvrglo neki dio puka. a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije nije ostalo zapisano gotovo ništa.. ispisana na dvjema nadgrobnim pločama iz 2. Stoga je do ovakve zamjene i moglo doći. Drugi razlog poistovjećivanja Hrvata š Gotima jest da Toma. potakla su istraživače da podrijetlo Hrvata potraže na Kavkazu i u Iranu. prvu rusku državu -Kijevsku Rusiju . "Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantičarske nazore o »pitomosti slavenske duše. kao Splićanin. Gotska je teorija bila grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjetskom ratu. čini se. Domišljanje prošlosti. Ivan Mužić o podrijetlu Hrvata. Teza istovjetnosti Harvata . Krajem 19. Goldstein. Toma Arhiđakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva. ha genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques. Podrijetlo Hrvata. 2. 10 O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I. pregled. N. koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu. Pariš 1962.navodno su osnovali Skandinavci . Mužić. mnogo prozaičnija razloga: prvi. što ih je formulirao još J. otisak NSD. a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. Vasmera. pa se morao domišljati. G. H.Sarmata.I. Pop Dukljanin je vjerojatno zbog sličnih razloga došao do istih spoznaja. a potom takve teze razložno analizira R. No. ZKT. Imena "Horoathos" i "Horovathos". SHP 19/1989. već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije. Zagreb 1989. a "Srbi" ili "servi" su već po svojem imenu bili "robovi" 9. što o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka Toma. 11 N. Zagreb 1925. 14 i d. Dabo Peranić. stoljeća taje teorija bila osobito privlačna za neke historiografske krugove kojima su sitni politički probici bili važniji od znanstvenih obzira . Županić je oslonac svojim tezama nalazio u filološkim istraživanjima M. To bi ukazivalo na činjenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila donekle i prihvaćena u krugu pismenih ljudi .681. koji živi u prvoj polovini 13. Prvobitni Hrvati. 84 i d. gaji iznimnu nesnošljivost prema žiteljima u zaleđu svoga grada. Županić ovako sažima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni. 29-34. neutemeljeno. U njima se na osnovi posuđenih riječi i imena mjesta nastoji dokazati da su 8 N. a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. 170 i d. Hrvatima ili Gotima 8. bilo je svejedno hoće li mrske susjede nazvati Slavenima. i početkom 20. ali iscrpno piše o iranskoj Hrvatskoj 2000-653. Na razini puke simbolike. Goti su uništili Salonu. 9 24 .

Vjerojatno se ne radi o prostoru današnjeg Irana. čini se da se nijedna ne može smatrati čak ni vjerojatnom. No. 89. Filološka razmatranja. dakle. Sarmata i Alana do današnjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci. poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom. 15. 17 Katičić. Tuga i Buga. o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 . kavkaskom. T. Leipzig 1923. "i ovdje i ondje vidimo odjednom na okupu Ante. M. Također. Možda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje nevjerojatna" 17. 61. 15 M. 1. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven. 59-82. kao drugi. 30. kavkaskog roda 14. a po njemu su identični današnjim Čerkezima (kosezi = kasazi = Čerkez) i. stoljeća Jordanesa. Hrvat. Filološka razmatranja. 40 i d. ako ništa drugo. stoljeću) o antskom junaku Baksanu koji bi odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. Iranische Herkunjt des Kroatischen Volksnamens. etnografska obilježja koja su u četiri slučaja i u Kavkaziji i u Zakarpaću vrlo slična -naime. zato što na Donu (Tanaisu) u vrijeme nastanka već spomenutih ploča obitavaju Sarmati. iransko-arijskom. 18 M. Kasege i Srbe". i početkom 7. Kosenic. Hauptmann. 16 F. Vasmer. Vasmer. stoljeća. Isti. To su. Germanoslavica III. a F.Počeci hrvatske povijesti svi poznati povijesni narodi na području južne Rusije od Kimerijaca. 1937. Seoba Hrvata i Srba. Hauptmann koji je stvorio vrlo detaljnu i prilično zaokruženu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze13. 13 Lj. Srbi i Kasezi alanskog. Hauptmann. koji su po jednoj verziji predaje bili vođe pri seobi na jug 19. Dvornik smatra da se. Leipzig 1923. 59-61. Klaić. očigledno nisu slavenskog podrijetla 20. Lobel. Izvori. 7-77. izv. 56. 19 DAI 30/63-7. onako kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta. hrvatska rodovska organizacija govori 12 M. Barada je pokušao nadograditi Hauptmannove teze dokazujući antsko podrijetlo Hrvata 15 . i Hrvati. ali je očigledno i to da već u vrijeme seobe. krajem 6. 14 Lj. odnosno. II. 1937. Povijest. nego o području Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u užem smislu ima prilično mnogo etničkih i civilizacijskih sličnosti 18 . Dvornik. postoji određen sloj koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom. S. 1949. 1. Sakač. P. Muhlo. Die Iranier in Sudrussland. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten. Skita. naravno. JIČ 3. zatim. 20 Katičić. Histoire et civilisation. kao treći argument. 25 . Die Iranier in Sudrussland. 35-6. Orientalia Christiana Periodica. Barada. Seoba Hrvata i Srba. jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znači prijatelj12. 313-40. Kroaten. Hrvate. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. T.Klukas. te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: čerkeške narod ne pjesme (zabilježene u 19. Stoga je Hauptmann naposljetku zaključio da su Hrvati. Imena petero braće i dviju sestara . gotsko-nordijskom. Vidi i Klale. 3. kasezi ili kosezi. Viz. 89. autohtono-balkanskom. jer je očigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji. Pariš 1970. Brno 1935. les Slaves. Goten und Sarmaten. može govoriti. Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2. JIČ 3. koji navodno nose ime "jednog od bjelohrvatskih plemena". 1952.

Najstarija povijest Hrvata. ne može se tvrditi. Kronsteiner. 132-43. Kr. više nije bio od presudne važnosti. Pantelić. N. pokazuje neodrživost takvih teza. Zagreb 1991. čini se izvjesnim da su u prvim stoljećima naše ere Hrvati bili relativno mala skupina nomada ili polunomada. Gluhak. Vidović. Heres. prošlosti postavlja drugačija pitanja od onih do sada uobičajenih. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim temama. Karantanska Hrvatska. O. 16. Gab se unter de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? . 21 Lj. produžilo se još nekoliko stoljeća. Hauptmann. u kojima se pronalaze krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske države na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 . nije zasnovana na znanstvenoj metodologiji 22. 81-91. od Kavkaza prema Karpatima.I. Vrlo je karakteristično da se ovim problemima mnogo više bavila starija historiografija. kada su došli u Panoniju i Dalmaciju. 19 78 . ZKT. vjerojatno ponešto nošeni vlastitom voljom. ali ga je zaobilaženje domaće literature i često nekritičko tretiranje izvora (autor nepotvrdive sličnosti nekih imena i imena "Hrvat" često bez zadrške uzima kao dokaz hrvatske nazočnosti u prošlosti) onemogućilo da njegovo marno istraživanje postigne i bolje rezultate. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. odnosno na šire područje koje su nastanjivali Slaveni. Zagreb 1991. Ćurić. Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?. čini se. Selili su se. a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe.to se može zaključiti po karakterističnim imenima mjesta u hrvatskim župama Karantanije. 89. ne može se ustanoviti po čemu su se Hrvati razlikovali od Slavena. a pogoto vu kasnije. vjerojatno se neće nikada utvrditi. Goldstein. većina priloga. kojima su čini se vladali hrvatski ratnici na konjima. pr. a zvala se u domaćem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 . stigli u Dalmaciju 21. Mainz 1993. T. pr. do 10. Kačić 25. Međutim. M. Poljica 1990. Bili su dio slavenskog svijeta. st. Hrvatski iranski korijeni I. Koliko su god razmišljanja istraživača o ovim pitanjima različita. Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24. 297-317. odnosno. 369-84. M. bili su okruženi slavenskom većinom. odnosno krajevima oko Hrvatske. Na temelju arheoloških nalaza u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj. ali su oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katičić. ili su preci Hrvata već u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime. Hrvatska povijest od 6. prema tekstu Konstantina Porfirogeneta. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih. Poljica 15. Hrvatski rani srednji vijek slavenskim jezikom i baštinik je slavenske kulture . 26 . jer bi to pretpostavljalo i veći broj ljudi. odnosno. 148-54. st. Kada su Hrvati došli u kraj oko Krakova. U recenziji ovih priloga A. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado movina i seoba. Vjerojatno je tada počelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih provincija Dalmacije i Panonije i. st. Staroiransko podrijetlo Hrvata.4000 godina. slični onima koji su. Zagreb 1992. Taj se supstrat održao samo u najranijim slojevima narodne tradicije koji se očituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. a da je Hrvata toliko bilo. I M.. poslije Krista. pokrštenje) napisao je S. Split 1993. Filološka razmatranja. kroz pricrnomorske stepe. Kr. njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpaće. bez uvjer ljivosti traži "prvu poznatu prahrvatsku državu u Mezopotamiji oko pol. Marčinko. Kolo 1. 22 Primjerice. Jesu li Protohrvati bili iranojezično pleme koje je naknadno poslavenjeno. ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi interes za iransku teoriju. ako to i nisu bili. Teško je govoriti o "plemenu".

102. Usporedna istraživanja indoevropskih jezika pokazala su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca. tako da se počeci povijesti Slavena mogu pratiti uglavnom na temelju filoloških proučavanja i arheoloških nalaza. a u srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski Slaveni. Skoloti. Budini. izv. radi se o porječju srednje i gornje Visle. Podrijetlo i pradomovina Slavena Kao i u slučaju imena "Hrvat". 6). iako ime nije slavenskog podri jetla. tek početkom 5. godine boravila na prostorima koje su pisci grčko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali. stoljeća vijesti o Slavenima su vrlo rijetke i šture. 102. 119. 105. prvenstveno zbog toga što su između Slavena i središta antičke civilizacije bila velika prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima. Ugro-Finaca i drugih26. ali takva teza nije potvrđena čvršćim argumentima 24. Skiti "Orači"). danas se uglavnom prihvaća treće mišljenje . 12 i d. mj. tako i osnovne značajke najranije slavenske povijesti. Pripjata i Zapadnog Buga 25. 108. 109. 17. No. I. Herodot.). itd. Skoloti (IV. 51. Slavenska pradomovina nalazila se između ta tri govorna područja. Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima. Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene. Ilira.Počeci hrvatske povijesti 2. između istočnog porječja Odre i srednjega toka Dnjepra. a posve malo s iranskim jezicima. srednjeg i gornjeg Dnjepra. javlja relativno kasno. 26 Welt der Slaiven. 105. Kr. do 6. Balta. Germana. Antropološka istraživanja kostura nađenih u najstarijim slojevi23 Viz. stoljeća u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. naime. 100.). Istraživači su pokušali Slavene poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje još Herodot u 6. podrijetlo imena Slavena još nije objaš njeno. 136) i Skiti (IV. Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete". (Neuri. drugi su je pak sužavali na srazmjerno malo i za naseljavanje većih skupina vrlo nepovoljno močvar no Polesje (istočni dijelovi današnje Poljske). Novi Sad 1959 . Neki su smatrali da se prostire čak od Dunava na jugu.pradomovina Slavena se određuje područjem sjeverno od Karpata i južno od Baltika. Dakle. 25 Welt der Slcuven. 4-5. Tako su. 22. Istorija. stoljeću koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima. gornjeg toka rijeke Prut. 1-142) i na raznim mj. I -VII. nešto manje sa starim germanskim jezicima. Prusa. a to nije jedini izvor u 1. Kelta. Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem. 24 27 . na i. Interdisciplinarnim je istraživanjima tek približno utvrđeno gdje se nalazi "pradomovina" Slavena. itd.Neuri (IV. Ono se. Dnjestra i Južnog Buga. Windische Slovenci. pa daleko na sjever. stoljeću pr. 21. pa su stoga u njoj zaostali različiti toponomastički tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja potječu od Iranaca. 125). i 2. Iako za ovu drugu hipotezu postoje vrlo razložni argumenti. uostalom. 119-23. pa su zato često i nepouzdane i dvosmislene. Budini (IV. Tračana. Slavenska su plemena do oko 500.

godine pr. Ptolemej u djelu Zemljopisna uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom". Stoga su se u 5. Tacitus. Povijest 181-2. Kr. Do početka 7. pa zatim čak do Labe i Saale. pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale. pa prema Dnjestru. hrsg. Od polovine 4. stoljeća čitavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda. Arheo loški podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena došlo do nekog loma. kromanjonskih). Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su bliži Germanima nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare čitavim teritorijem između Karpata i šuma uz južnu obalu Baltika. Tusculum 1959. stoljeću izradio K. Na putu prema jugu valjalo je prijeći Karpate. a ipak "grade kuće i nose dugolja ste štitove i rado. Taj proces završio je u posljednjim stoljećima prije Krista. do 500. Život stanovnika na širokom prostoru slavenske pradomovine. Etnogeneza Slavena ne može se isključivo vezivati uz jednu od tadašnjih kultura (primjerice černjahovsku. jer se raznorodni elementi različitih materijalnih kultura postupno šire. najvažniji bio onaj dio tamošnjeg miješanog stanovništva koji je u tu novu cjelinu unio temeljne crte budućih slavenskih jezika. Tadašnji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. Šišić. Borst. stoljeću Slaveni mogli proširiti na zapad do Odre. Potom stižu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u današnju Bavarsku. a zatim već početkom 6. 27 28 28 R B. stoljeću (a čiju je kopiju u 16. odlikovao se mnogim zajedničkim značajkama. tripoljsku ili lužičku). zbližavaju i ujednačuju. itineraru koji je nastao vjerojatno u 3. Hrvatski rani srednji vijek ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomiješanost različitih humanih tipova (istočnoevropskih. pa su oslobodila prostor za naseljavanje. stoljeća stići će i preko Drave i Save. Goldstein. sredozemnih. naravno. od da našnje Njemačke na zapadu do crnomorskih stepa na istoku. Peutinger). Tako su i druga germanska plemena napustila svoja staništa i krenula prema zapadu i jugu. iako je nedvojbeno da su nosioci svih tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. a Venedi sjeverno od ušća Dunava. pješače". J. i to vrlo brzo. jer je očigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena bilo vrlo dug proces u kojem su važnu ulogu imali i starosjedioci. prekida u kontinuitetu. narod Venedi Sarmati smješten u područje sjeverno od Dacije (današnje Rumunjske). Sve to dokazuje kako su se na području slavenske pradomovine različiti elementi spajali u novu cjelinu. Vrijeme njihove doseobe nije utvrđeno i mišljenja se razilaze -od 2000. Otada se Slaveni iz užeg područja svoga naseljavanja očigledno šire na sve strane . Pri tome je.I.tako je na Tabuli Peutingeriani. ali je ipak bilo i važnih posebnosti. Germania. stoljeća naseljavaju dijelove Panonske nizine i stižu na lijevu obalu Dunava. . Potom se u sljedećih nekoliko desetljeća obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio. nordijskih. Danas se općenito tvrdi daje taj dio stanovništva stigao s istočnih obala Kaspijskog mora.. I Plinije svjedoči o Venedima28. a Baltičko more naziva "Venedskim zaljevom". 21.

Zidovi su bili od drveta ili zemlje. 37-9. odnosno da se hrvatsko etničko ime 29 Welt der Slmven. Po načinu gradnje kuća. a stupovi su zabadani u zemlju do 1.5 m dubine. jer je time okoliš obilovao. dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj će slavensko-hrvatski svijet doći u bitno novu situaciju: na njega će snažno utjecati nove prilike. i radikalno ga promijeniti. kada se kroz Karpatska vrata spuštaju prema donjem Dunavu. Stoga se danas može govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu osnovnih obilježja slavenske kulture -jeziku. a čini se logičnim da se podacima o kulturi Prag-Korčak nastoji barem približno oslikati uvjete u kojima su živjeli Hrvati i Slaveni prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju. bit će privikavanje na drugačije tlo i na izgradnju od kamena. nasuprot ulazu. na području rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. Hrvatska u ranom srednjem vijeku . nekim običajima. Krov je bio slamnat. stoljeća. Jedna od bitnih promjena u životu onih Hrvata koji stignu u krševite predjele Dinarida. veličine u prosjeku 4x4 m. a obradivo tlo bilo je posvuda naokolo. Iz tog vremena. Kuće su bile nepravilno razbacane na nevelikom prostoru. nalazilo se ognjište. Stoga se valja poslu žiti analogijama. Međutim. U jednom od kutova. Izvor pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini. sa seobama Slavena prema jugu preko karpatskih prijevoja širi se i kultura tipa Prag-Korčak kojoj je vrlo srodna grupa Sukow-Szeligi. te su manje-više slučajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju sve stoje ostalo iz toga. do 11. i početka 7. u krugu od pedesetak metara. a ostatke pohranjivali u urnama. Međutim. Nositelji Prag-Korčak kulture obično su pokojnike spaljivali na lomači. a zatim im se tragovi gube u sjevernim dijelovima Bugarske 29. i prilično je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doći u doticaj s nositeljima te kulture. Njezina nalazišta svjedoče o životu usklađenom s prirodnim uvjetima: kuće su bile od drveta. 29 . prvog razdoblja hrvatske povijesti.određenje prostora Prostor što su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili hrvatsko ime ne može se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska zapremala u kasnijim stoljećima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljeća mijenjao je značenje.Počeci hrvatske povijesti kako ovisno o vremenu. načinu ukopa i keramici mogu se pratiti od polovine 6. dakle s kraja 6. tako i o prostoru. Zbog tih posebnosti nemoguće je točno opisati život Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u Panoniju i Dalmaciju. ili od oba materijala. Očigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljećima naselili mnogo veći prostor nego što je obuhvatila hrvatska država od 9. stoljeća. te nekim elementima mitologije i religije. koje će ovdje zateći. stoljeća. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim tlom. 3.

32/5-6. između ostalog. 31 DM 31/90-1. koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". D. Štedimlija. vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD.. u mješovitoj slovenskoj dukljan30 DM 31/83. 170-1. 51. S. 33/8-10. 59. Na drugom mjestu u LJPD tvrdi se da kralj Tišemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao Prevalitanskom oblašću . pak. 46. a spominje se u Ljetopisu Popa Dukljanina. II. na Labu u Češkoj. Crvena Hrvatska.. pregledno je Izložio mišljenja o tom problemu. jer. kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje novo ime nekim zemljama: ". Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska. 46-7 i tamo opsežna lit. u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska". Viz. često i s unaprijed stvorenim uvjerenjem da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba južno od Cetine 33. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da su "daleko od mora . Povijest. Hrvatska dijaspora. 34/1-3. Peričić. pokrajina iza Karpata. Hrvatski rani srednji vijek u kasnijim stoljećima proširilo na mnogo veći prostor nego stoje zauzima la ta ranosrednjovjekovna hrvatska država. 30 . ali se čini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje štena oko Krakova. nazove Crvena Hrvatska. 64. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo. 49. "hrvatska država" ili "hrvatski politički prostor" s jedne strane. na raznim mjestima. 7-8. Chicago 1957. 456-7. 33 DM 32/15-25. Nijedna se od ovih teza ne može potkrijepiti čvršćim argumentima. E. a to je svakako prije krakovski kraj negoli Češka. u većem dijelu ranoga srednjeg vijeka neće pripadati teritorij bizantske Dalmacije. Viz. od "hrvatskog etničkog prostora". Crvena Hrvatska.7. Goldstein. LJPD. a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo Samova država. Ovom prvom pojmu. II. To bi značilo da Hrvati moraju stanovati u području koje je bliže ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru. a uopće neće pripadati Istra. M. nazvano je tamno"31. Zagreb 1991. skrupulozno istraživanje teško može dovesti do takvog rezultata. II. izv. N. 18-22. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. Letopis.I. "Bijela Hrvatska" je smještana u istočnu Galiciju.. 32 Mošin. Međutim. isto tako teritorij od rečenog mjesta Dalma do grada Bambalone. ne može se zanemariti činjenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" živjela u narodnom sjećanju. Barada. sin Predimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku. Šišić. izv. 36/5. ali se oba područja nedvojbeno mogu smatrati "hrvatskim prostorom". pa se čini da je najbliži razrješenju problema bio Milan Šuffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre. primjerice. Povijest. II izd.. Mandlć. iz koje su Hrvati i došli u Dalmaciju i Panoni ju. Šišič. koji se sada zove Drač. Po svemu sudeći. Stoga valja jasno razlikovati termine "Hrvatska". 61. Klaić. Dubrovnik 1929.. Viz. Z. izv. more do koga se dolazi kroz 30 dana.. Bj elovučtć. u Malu Poljsku oko Krakova. Split 1991. iako su neki istraživači sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30. pa bude okrunjen za kralja" 32. "hrvatskog prostora" ili "hrvatskih prostora" s druge strane. Sclavorumregnum Grgura Barskog. Ipak. njegov..

Krk i Rab. od 12. Rački. E. J. na vrijeme. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku. SHP 16/1986. s podjelom na istočno i zapadno35. ali se izlaganje neće sužavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I. U ovoj će se knjizi. naravno. st. nego jednostavno Sclavi ali koji je tada. F. Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni opseg i narod. stoljeća i kasnije. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog područja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. Leipzig 1847. a u primorskim krajevima do Vinodola i Labina. II. 125-40. zatim se prostirala u dijelu zapadne Hercegovine. Ako se povijest shvaća kao splet mnogih međusobno isprepletenih dinamičnih i složenih procesa. pa u Liku. Napokon. Iako se Hrvatska protezala i na istočnije krajeve. iako je ona postala još izraženija tek od vremena turskih osvajanja u 16. Sclavorum regnum Grgura Barskog. Budak. sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku. pod vlast hrvatskog vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova neposredna okolina [ager) . Šišić. Opsežan pregled svih mišljenja vidi u Viz. smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do donjeg toka Bosne. bilo elemenata jednakih onima sjevernije hrvatske sfere" 34. jer se taj prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje. 36 Ovako je istočnu granicu Hrvatske odredio još P. zapadne i središnje Bosne. 163. određivali strane svijeta na kojima se one nalaze. nužno voditi računa o tim promjenama.). središnji.bili su to Split. krajem 11. zatim Osor. Slavische Alterthumerll. 75. označavajući lokalitete određenim bojama. Istočna granica. stoljeću. Titograd 1967. 31 . Zbog toga se valja baviti ponekada i poviješću krajeva koji u ranom srednjem vijeku nisu pripadali hrvatskoj državi. Bit će to ponajprije u slučaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre. i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij oblikom podsjeća na potkovu. Gacku i Krbavu. Dakle. te na izduženi oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. Hrvatsko se područje u pri34 M. "Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeđen zaleđem istočnog Jadrana s jedne strane. Šufflav. Rad JAZU 56. 298. na svekoliku povezanost odnosa u društvu. Schafarik. pa možda još i dalje na istok 36. Peričič. onda se ni povijest Hrvata ili povijest Hrvatske ne može ograničiti jasnim međama. 67 i d. stoljeća. dakle. 35-6. hrvatsko je ime obuhvatilo današnji kontinentalni dio Hrvatske. Beograd 1925. a valja se baviti i slavenskim stanovniš tvom koje se ne naziva "Hrvati".." i početkom 12. Zadar. dinaridski dio bio je i relativno najuži dio hrvatskog teritorija u odnosu na širinu hrvatskog teritorija na istočnojadranskoj primorskoj fasadi. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga srednjeg vijeka su. izv. Bosendorfer. Povijest. Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor. 31-43. Zagreb 1991. 35 Usp. Trogir. sve do doline Vrbasa. Tek su na izmaku ranoga srednjeg vijeka. pa i čitavog jadranskog akvatorija.Počeci hrvatske povijesti skoj zoni pod srpskom političkom vlašću. a i kasnije će biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. 450.

Hrvatski rani srednji vijek morju lepezasto širilo od zapadnih obala Istre. DAT 30/91. 20.I. Klaić. što govori da su Franci preko svog slavenskog. stoljeću morali držati i taj prostor. 140. I. kao i plodnim regijama. od Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. II. stoljeća Niketa Honijat naziva prostor između Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" . 170-1. gdje su prinosi mogli biti relativno visoki. Izvori. Izvori 4. U kasnijim stoljećima hrvatski kulturni i etnički prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske. 41-2. 35. Hrvati se naseljavaju i u panonskom prostoru. stoljeća. "franačka zemlja". protegnula do Dunava. 37 DAI30/114-6. Viz. Viz. Klaić. IV. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da su neki Hrvati još u razdoblju doseljavanja nastanili i područje Duklje 39 . 38 32 . u porječju Save i Drave. 31-2. 33-35. 39 Šišić. Tako su Hrvati na širem prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od kojeg su mogli imati raznolike koristi. odnosno u užem smislu.dakle. 30/116-7. 40 DAJ 30/75-8. Letopis. Viz. Usp. rec.. S druge strane. Goldstein. Bonnae 1835. Viz. Klaić. Nicetae Choniatae Historia. Izvori. II. Povijest. odnosno hrvatskog namjesnika u 9. izv. 25. Dekker. Činjenica da bizantski pisac 12. pa onda i u Srijem 40 . 118-9. 41-2. a na istok granica se vjerojatno već u vrijeme doseljenja. izv. izv. II. I. izv. Klaić. a najkasnije do 9.

A III. pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske države. 61-76. Osim što je bio slabo štićen od različitih vanjskih opasnosti. Naime. stoljeća. i u starom vijeku. HZ 29-30. bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli državnih tvorevina između kasne antike i 11. stoljeća. ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku objektivno bio nesigurniji.15. 1976-7. u većoj opasnosti od raznih prirod nih i društvenih fenomena. Nedvojbena je činjenica da su različiti klimatski fenomeni i reljefne osobitosti važan čimbenik u odvijanju društvenih procesa. u predindustrijsko doba čovjek se ponajviše suočavao sa ćudi ma prirode baš u srednjem vijeku. Lučić. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i Panoniji određenu društvenu situaciju i prirodne osobitosti koje će biti i te kako značajne i bitno utjecati na svakodnevni život. J. Ustrojstvo. pa su na taj način i dio svake nacionalne povijesti. Fizička obilježja prostora J. tako i evropskih država 12. Iako su pojedinca u nepostojanju čvršće države trebali štititi tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni društveni odnosi). Prilog pitanju historijske geografije. i nedugo prije njih doseljeni Slaveni. u kojem zbog tehnološkog napretka čovjek umnogome izbjegava neposredan kontakt s prirodom. donijeli sa sobom određenu kulturu i način života. Očigledno jest da su Hrvati. Međutim. a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju. odnosno u antici i u razvijenom srednjem vijeku. . ali su se morali prilagođavati fizičkim i civilizacijskim obilježjima tla na koje su se doselili. i efikasnost čovjekova rada bila je ipak niža negoli u 1 Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja uključuje veći dio ovdje naznačenih tema) pisao s obilnom literaturom. iako je to tradicionalna događajna historiografija i suviše često zanemarivala 1 . 33 . Utjecaj okoline na povijesna zbivanja Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku Hrvata u bivše rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. opća tehnička razina bila je viša negoli u ranom srednjem vijeku. a pogotovo u novom vijeku. Takav neposredan utjecaj prirodne okoline na događanja u društvu mnogo je karakterističniji za predindustrijsko negoli za suvremeno društvo. kako Rimskog Carstva. valja se vratiti u nešto raniju povijest ovih prostora.

dijelom i iz kasne antike. Čini se da se početkom 6. a čovjek ih često nije mogao učiniti bezopasnima niti ih držati podalje od svojih staništa. U malobrojnim i uglavnom šturim izvorima s ranosrednjovjekovnog hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka.. 3 r 34 Fizička obilježja prostora kostura (ukupno 3) i promjene karakteristične za koštanu tuberkulozu 9 . bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom..Skok. Materijalna civilizacija. Priručnik. ed. neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 . Klaič. Le Goff. 157-8. Supetarski kartular. W. Sušne i nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati. Nouveaux problemes. 107 i d. Bizant. Les temps de lapeste. Najnovija antropološka istraživanja na kosturima vrlo jasno ukazuju na čestu pojavu hipertrofiranih mišićnih hvatišta."kuga" 8 . Ili. Tridesetak godina kasnije svećenstvo srednje Bosne žali se kako u njihovu kraju ima mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . fragmentarni i manje-više slučajno zabilježeni podaci jasan su dokaz da se ranosrednjovjekovni čovjek u Hrvatskoj morao neprestano boriti s prirodom.J. a ni samostani nisu bili toliko moćni kao u zapadnoj Evropi da bi poticali krčenja i privođenje velikih površina poljo privredi. Zagreb 1992. 1492-1507. potom na osifikaciju pojedinih tetivnih vlakana. 216. Izvori. karakterističnima za novija historičarska strujanja zapažene članke napisali su francuski historičari. 145. stoljeća. a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan. 1969. što svjedoči o općenito visokom stupnju fizičke aktivnosti . ali su antropolozi uočili na manjem broju 2 Šišić. Prije nekog vremena taj je Zulo prodao Petru nešto zemlje za tri stara žita. Braudel. ali neke vijesti. pa tamošnji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to spriječi.I. La Pešte dans le HautMouenAge. 2. Država i trgovina bili su isuviše slabi da bi mogli spriječiti ili barem ublažiti nastupe gladi 7. 8 Vidi. posebno I. sedam galeta vina i . Na nekim su kosturima karakteristične promjene od čestog jahanja 6 . H. nastalom u drugoj polovini 11..o teškom fizičkom radu. Nouveaivc objets. Goldsteln. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu nazivaju pestis . Me Neill.. U Supetarskom kartularu. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. 7 O tim temama. isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju za samo četiri sira i četiri kruha.ručak za obitelj 5. u doba epidemija kuge nije bilo jake komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad. događalo da na njoj opet . i F. 213-32.očigledno je roditeljima bio prijeko potreban novac. Pariš 1980. U vrijeme gladi nije bilo čvrste organizacije koja bi u ugrožena područja dopremala žito. usprkos naporima. Priručnik.Nouveaiuc approches. Pariš 1974. ukazuju da život nije mogao biti lagan ni nekoliko stoljeća kasnije. Koliko se god čovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju obradi. stoljeća. Biraben . a onda i u Hrvat skoj. Čovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi. Supetarski kartular. Annales ESC 24. Vidi. do 18. N. 6 Šlaus. sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire . stoljeća nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 . Hrvatski rani srednji vijek drugim razdobljima. bio posebno žestoko izložen svim ćudima neprijateljske prirode. 64 i d. općenito. 4 Novak -Skok. na raznim mj. specijalno za kugu: J. I-III. na više mjesta Splićanin Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi (dakle. 78. ekonomija i kapitalizam od 15. 5 Novak .1 životinjski je svijet bio opasan -životinje su u svakom slučaju bile brojnije. često se. posebice podizanju i nošenju teških predmeta. Šišić. 89. Goldstein. I ovi. 64-7.

11 A. stoljeću u južnoj Argolidi zbog nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u polupustinju. ali. M. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba uređenih terasa. Čini se da su u istočnoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u slučaju pogibli mogli preplaviti čitav kraj. to jest na oko 5 st.. više ne daje plodo ve zbog dugot rajnih kiša ili stalni h popla va. Tada je nastala poznata močvara Palača {Paludes). kada je Rimsko Carstvo propalo. Mogla se brže negoli u drugim vremenima stvarati golet. H.većinom koze koje nemilosrdno brste makiju . da orani ca. Regionalna geografija Jugoslavije. II./km 2. Negdj e su se i močv are mogle širiti promj enom riječn ih tokov a. Iako je rimska vlast nastojala zemlju štititi podzidavanjem i ograđivanjem. ustave urušile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na sve strane. 12 T. Rogić. Iako nema konkretnih podataka da su se slični procesi uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. takve promjene događale su se i događaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. Runnels.donekle zbog prelaska na stočarstvo. naime. Kraniometrijskaipaleopatološka analiza. Istraživanje američke ekipe o promjenama u ekosustavu južne Argolide na Peloponezu vrlo su instruktivne: T. 10 35 . kanali su se s vremenom zatrpali. U krški m se predje lima Hrvat ske (pogo tovo uz obalu i na otocima) zasigurno događalo da se brižljivo podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla uslijed nebrige počnu urušavati. 71. primj erice negdj e u današ njoj Slavo niji. knjiga 1 (prirodna osnova i historijska geografija). ali još više zbog nebrige prouzročene manjkom radne snage -jer se procjenjuje daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za pola. van Andel -C. Cambridge 1964. S ratarstva se prešlo na stočarstvo . Čini se da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba velikih promjena. H. a veliki broj termi tražio je i velike količine ogrjeva 11. H. 143 i d. pa opet doba čišćenja i uređivanja.počne izrast ati šuma. 817 i d. pa i manje 13. a eroziju je sprečavala sustavnim pošumljavanjem. a poslije pogibli opet ga privesti kulturi. Moguće je daje do smanjivanja kultiviranih površina. Runnels. zatim doba uništavanja terasa s maslinama. Beyond the Acropolis {A Rural Greek Past). erozije zemlje. Later Roman Empire. 135 i d. 89. jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantičkih bazilika). II. došlo i u krškim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji vijek . Beuond the Acropolis [A Rural Greek Past). to se čini vrlo vjerojatnim. u 6. a potom i do uništavanja terasa i prelaska na stočarstvo.C.kao i na intenzivan uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao što je limun) 12. vrlo slično onome što se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se događalo i u krškim predjelima Hrvatske. Jones. Stanford 1987. 13 V. Zagreb 1982. Stanford 1987. 9 Šlaus. pa i više. van Andel .

studeni i bolesti. O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka. Pejzaž i reljef. Rački.. na jugoistoku Dinarsko gorje. kako u prirodnoj. iako o njima izvori najčešće ne svjedoče direktno. kretanje ljudi Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo značenje uvjetuju prirodni elementi. 18. Istočna granica. stoljeća14. udarcima mora i vjetra15. 15 36 . Po svim dosadašnjim antropološkim istraživanjima prosječan očekivani životni vijek nije mogao prelaziti 30. 2. Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i krška priroda Dinarskog gorja pojačavaju njihovu međašnju ulogu. a vrata između Alpa i Dinarida bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. Hrvatski rani srednji vijek Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. godine bio teško oštećen nevremenom. sudbina dječaka Zlobe i druge -Novak -Skok. pobjeda. VII. kada ih prodaju u roblje -vidi. nego vrlo posredno -jedina zabilježena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je Dubrovnik 850. Prirodni faktori koji utječu na razvoj društva stoljećima ostaju gotovo nepromijenjeni. stočarski krajevi južne Like i sjevernodalmatinska zaravan olakšavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno. Prohodno Pounje. Međutim. društvo dezintegrirano.I. Upravo zbog tih kontakata između pojedinih dijelova Hrvatske opravdano je i logično hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa. komunikacije loše održavane. Zato je moguće sadašnju klimu. uz relativno male varijacije. tako i u društvenoj okolini. a tehnika i tehnologija na niskom stupnju. a posebice Panonske zavale. Goldstein. Johannis chronicon uenetum. u današnjoj Hrvatskoj. Documenta. 356. itd. Pri tome ne treba zaboraviti da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -današnja Dalmatinska zagora i Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromašnijih dijelova Hrvatske. i početkom 20. uvijek je privlačilo pitomije Sredozemlje. smatrati stanjem koje je vladalo i u ranom srednjem vijeku. Ta ogorčena borba između čovjeka i prirode znala je završiti i smrću mnogih od gladi. 148-50. reljef. Čini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14 BSsendorfer. Preživjeli su pak vodili i dalje život na egzistencijalnom minimumu16. nekoliko postojećih prijevoja znatno su niži od 1000 metara nadmorske visine. pa je to bila vrlo važna pogodnost i u ranom srednjem vijeku: u razdoblju kada je država općenito slaba. godinu. 16 Vidi. a istraživanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj tek su započela. Stanovnike unutrašnjosti. 221. pojedinačne sudbine siromaha. Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su ovi opći procesi tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka značili mnogo pojedinačnih i kolektivnih borbi. patnji i tragedija. nesigurnost velika. vode. primjerice. Supetarski kartular. spomenute u Supetarskom kartulani. moguće je bilo preko tih prijevoja održavati svakovrsne veze. uz veliku smrtnost dojenčadi i djece.

i: I. Sr edoz emn . a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. uništeni). stoljeću dođe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj državi. u zaleđu istočnojadranskog priobalja. N.što donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19. SHP 14/1984. Vikić -M. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. brdovita i neprohodna (odnosno. 23-40 18 N. Osim toga. mogućnostima za bogat život vrlo je osku dan. 4. izme đu suptropskog pojasa visokog tlaka i arktičkog. godine promet se kanalizira preko Knina 18 . Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom položaju važan prostor. Prema tome.. 3. 19 Biblija. Klimatologija. L. opširno. Postanak. Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. koji su inače bili kolni. Jakšič. Krševitost značajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je bitna osobina njezina prostora. 133 i d. Šegota. Djela ANU BiH. ali dijelom i kao podatak koji odražava stanje u onodobnoj Hrvatskoj. planinskom barijerom duž obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleđu 20 . Zagreb 1960. do Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak. 1991. Hrvatski rani srednji vijek utječu i sredozemne depresije (ciklone). 20 O klimi na hrvatskom prostoru. koja općenito određuju vrijeme u Evropi.Fizička obilježja prostora jede opće pravce pružanja antičkih prometnica 17. nisu stoljećima po propasti Carstva održavani. ze mljom. 47. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija. otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. Krški dio obuhvaća dobar dio središnjeg prostora i cijelu primorsku fasadu. sv. a kontinentalno obuhvaća cijel o kopn eno zale đe. 325-46. sv. Jakšić. Goldstein. Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sredozemno i kontinentalno klimatsko područje podijelili su Hrvatsku: prvo je ograničeno na uzak pojas niskog jadranskog primorja i otoka. O tom čimbeniku valja voditi računa kada u 9. bez putova)" . u prvom redu Atlantskog oceana. Klima Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj određen je položajem uz Ja dransko more. 404 i d. Zagreb 1968. kada putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina. Sarajevo 1960. s vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom. Pašalić. odnosno subpolarnog pojasa niskog tlaka. . pa su se tako nužno stvarali (ili određivali) novi. "konj ski" putovi. Zagreb 1992. Bojanovski. Sarajevo 1974. Antička naselja i komunScacije u Bosni i Hercegovini. Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam". Gorenc. 37 I. posebice u njezinu dalmatinskom dijelu. 1. 123 i d. Također. Usp."zemlja bijaše pusta i prazna". na klimu u Hrvatskoj utječu i velika barometarska akcijska središta.2. U evropskoj cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu. Upravo zbog te činjenice vrlo je zanimljivo da su se središta hrvatske države u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje. Izdanja HAD 15. kako rimski putovi. ali u prometnom vidu izuzetno značajan. Čoralić. a te se osobine ne mijenjaju već stoljećima. na prostoru koji je tradicionalno bio siromašan. E. M. Stoga je cesta od obale prema unutrašnjosti u antici prelazila Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoševaca). stoljeća tvrdi kako je "slavenska zemlja pusta. vidi: Enciklopedija Jugoslavije. Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24. Na klimu 17 Konkretno. ali.

jer je to prvorazredni pokazatelj smjene "toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prošlosti . a prosječna je zimska temperatura ispod 0 °C. Primjerice. Najviši planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku klimu. jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku vrlo oskudna.u klimu obilježavaju blaga i kišovita zima te suho i vedro ljeto s visokim temperaturama. Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje više od četiri mjeseca. stoljeća (ili do 1125. Kontinentalna klima ima na ovom području više varijanata. bili su uglavnom pošteđeni tako ekstremnih vremenskih prilika. Međutim. Ove klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na razmještaj stanovništva . moguće je upotrijebiti rezultate istraživanja koja su obavljena u drugim evropskim zemljama. Druga istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku: nakon relativno toplog . Tako je analiza leda na Camp Centuryju na Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. U cijelom primorju prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 5 °C. Zimsko je razdoblje u godini kratko . Na sjeveru je područje sredozemne klime znatno suženo zbog klimatske barijere Velebita. oko današnjeg grada Rijeke pet mjeseci. i oni od vitalnog znače nja (prijevoji preko Dinarida i prolazi između krških dolina).najviše četiri mjeseca. iako je izostanak značajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom prostoru rezultat. mjerila se količina izotopa kisika (0 18) u vječnom ledu. ali se rijetko održi duže vrijeme. u ovoj klimatskoj regiji živjela i većina stanovništva. dok cijeli niži dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi. kontinentalni je dio vjerojatno bio razmjerno rjeđe naseljen negoli neposredno zaleđe obale. pa nije neobično da su se središta hrvatske države formirala na području sredozemne klime. godine) došlo do zatopljenja 21 . Zbog strujanja hladnijeg zraka. najnaseljeniji dijelovi države. vjerojatno. a zime nešto toplije negoli u središnjim dijelovima Panonske zavale. iako su one uvijek bile moguće."što je temperatura bila u nekom razdoblju viša. Za panonsku klimu karakteristična su vrlo vruća ljeta. do 11.po svemu sudeći. Ovakva je klima bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka. vrlo hladne zime i mnogo snijega koji se dugo zadržava. kao i djelomično nomadskog načina života tamošnjih stočara. Međutim. Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme današnje. sama obala i otoci. i višestoljetne gradnje u suhozidu i drvetu. kako klima u Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugačija od klime na širem evropskom prostoru. Hladan kontinentalni zrak može prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja. koju karakteriziraju hladna ljeta. to je više 0 18 u kiši i snijegu T r 38 Fizička obilježja prostora i obratno". gdje pojačava snagu. najbliži su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske. Po režimu oborina. U sjevernom dijelu primorja zna biti i snijega. da je velika većina nalaza pronađena upravo ovdje. između ostalog. te da je. To je bura koja znatno snižava prosječne mjesečne temperature. iz planinskih predjela u dinarskom rubnom pojasu ljeta su nešto hladnija.

stolje ća klima još više zatopl java. Pandžić. V. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i pljačka po njoj 24. može se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se slučajno Normani!) vrlo dobro iskoristili činjenicu daje na tamošnjim morima i obalama bilo manje leda. 24 ARF ZSL 819. Historijska čitanka. Terra 103. Čini se da su podac i toga drugo g niza vjerojatniji -povezu li se s općeevropskim događanjima. Pariš 1974. Klima u Hrvatskoj. Klimatologija. usprkos mogućnosti da postoje regionalne specifičnosti. premda se čini da je to ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teško može išta zaključiti. i 20. Zagreb 1973. kada počinju godine gladi. godine tvrdi se da su "bili u slavenskoj zemlji gotovo četrdeset dana. ed. Helsinki 1991. Assessment qf climate change impact in highlatitudinal regions. 32-3. Klaić. 2. godini. Nakon toga. 22 Šegota. Moran and M. Morgan. 1. Nouveaivc objets. D. Priroda 62. a za to vrijeme doživjeli smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i kretnjom ponešto sa sebe uklanjati"25. 371 i d. Jedini podatak koji bi mogao o tome posredno posvjedočiti jest vijest da Ljudevit Posavski u prosincu 819. 21 E.. M. 39 . 25 Šidak. nije mogla biti bitno različita od klime koja je vladala u čitavoj Evropi. Balešić. The Changing Climate. pa prema tome i u Hrvatskoj. Rački. 3-13. London 1968. Izvori. J. H. u izvještaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku križara kroz Hrvatsku za pohoda 1096. 40-2. bila u ranom srednjem vijeku otprilike slična današnjoj. da bi zatopl jenje doseg lo vrhun ac oko godin e 1300. otprilike tri stoljeća zatopljenja koincidira s gospodarskom i općedruštvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko 1000. sudeći po navodima ljetopisca. Koster. Malo ledeno doba. i 18.. i do kraja 10. stoljeća. H. E. stoljeća. Zagreb 1988. Le Roy Ladurie . stoljeća do Islanda.Vikinzi stigli tijekom 9. Lamb. A. 1 -24. detaljnije. do otprilike prve polovine 14. 481 i d. L'h isto lre de la pluie et du beau temps. Katušin. Može se pretpostaviti daje klima na našem kontinentu. 17. 23 Vidi. godine. 324. Osim toga. Valja tome pridodati da Ljudevita. stolje ću22. Tako su Normani . Tada počinj e hladni je razdoblje s vrhun cem u 17. Z. Analiza klima toloških e le mena ta na području SR Hrvatsk e u 1987. Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora ("Vinlanda" -dakle. a obično se u vojne pohode polazilo u proljeće i vraćalo u jesen. a sve kulminira "crnom smrću" -najstrašnijom epidemijom kuge 1346-9. Izvori. u: Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u SR Hrvatskoj. Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni. 2. odnosno daje bila za nijansu toplija nego krajem 20. 3-30. tada "vinorodne zemlje") 23. nije gonila neka prijeka potreba da kreće u Dalmaciju. da bi do zatopl jenja ponov no došlo u 19. Klaić. u: Fai re de Vhis toire. D. pa se i lakše putovalo. K. Juras. stolje ću. Meteorologu.razdo blja do 10. 1989. 84. Documenta.

kada se opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije. Hrvatski rani srednji vijek Vjerojatno je tijekom 11. Tako izvor zvan Pseudomaurikije iz 6. P. Klimatologija. potoka. Viz. Documents historiaues sur les variations de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. i 1621. 40 r h . a u blizini su im šume ili močvare ili ritovi. Tijekom sljedećih stoljeća (od 11. može zahvaliti tadašnji gospodarski i društveni razvoj 26. Gilić. s druge strane. tvrdi da se u Vrbniku na Krku smrzavalo vino u bačvama 27. opsežniji izvještaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17. koji je nemoguće točnije odrediti. gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora. nastojali su se naseljavati uz vodu. od kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak). Union Geographique Internationale. pa je stalan boravak u blizini izvora pitke vode. meandre. Hidrometeorološki glasnik 1. činili i Slaveni. stoljeća tvrdi da "sela Slavena leže na rijekama jedno do drugog . Za te je rijeke karakteri stično da imaju mrtve rukave. 139. 28 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. ali od 18. stoljeću. kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina. 128. stoljeća i iz kasnijeg vremena. uz koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe.I.primjer količine ubranog grožđa u Badenu u Njemačkoj. Razvodnica između ta dva sliva pruža se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana. ali. kada se za godine 1620. Comite National du Rovaume de Yougoslavie. pa. prema tome. stoljeća. Goldstein. I. došlo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja. čini se. baš kao i u drugim evropskim kraje vima. Čovjek koji osniva naseobine morao je to uzimati u obzir. moguće je da su ti tokovi danas na drugim mjestima negoli nekada. 284. A. 4. 27 Šegota. pa onda i Hrvati." 28 Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima. Scheffer. hrvatsko društvo doživljava intenzivan razvoj. stalno se spominju 26 Šegota. napuštena korita. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronaći vodu kraj koje bi stanovali. Inače. ed. vrlo je dobro razvijena. od 850-1950. godine). Klimatologija. rijeke ili jezera bio uvjet opstanka pojedinca u ranomu srednjem vijeku. Beograd 1931. Iz Hrvatske vode otječu u Crno i Jadransko more. ali je teško i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to zaslužna promjena klime. kada je klima toplija. dok se prema jugu sve više od njega udaljuje.. To su. Vode U antičko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta. J. a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku više nisu funkcionirali. Upsaliae 1864.. do otprilike 1350. Zagreb 1948. Bilješke o vremenu u 17. u kazuj e na značajnu pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama. pa se čini da se i tome jednim dijelom. i kasnija stoljeća.. izv. godin e. Riječna mreža crnomorskog sliva. i nestalan tok. naročito u nizinskim područjima. morao je tražiti stanište u blizini vode.. 372. Sudeći po dostupnim podacima. 373 . Vujević.

a ona kod Bijelog Brda istočno od Osijeka nalazi se uz Dravu 34. 16-7. spominje i "biskupa zagrebačkog na Savi" 40. ser. Klaić. VAM. također je uočljiv trend njihova grupiranja uz velike riječne tokove. Naseljeno je i uže područje Osijeka.Kultur in Kroatien. Medvednica. Tomičič. 89. Šmaljcelj. SHP. Zagreb 1958. Zagreb 1961. Beograd 1973. 1185/6. Tomičić. Klaić.Kultur in Kroatien. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu.nekropola VIIIDC stoljeća sistematska iskopavanja. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . Zagreb 1992. a nekro pole u istočn ijim dijelo vima Hrvat ske nalaz e se takođ er na voda ma ona kod Brods kog Dreno vca u blizin i Orljav e. ona u Privlači kod Vinkovaca u blizini Bosuta 33 . nije svaka voda bila poželjna -u Panoniji je dobar dio nizina bio močvaran 42. koja dvade setak kilom etara dalje utječe u Savu 31.. Documenta. 14/1984. 1. dakle.u Sisku i u Kijevcima kraj Bosanske Gradiške 35. 30 41 . 193. 38 ARF za 827. 40 Klaić. Stanje istraživanja i statistika. Drava. 1968. Tomičić. 32 S. 95-118. 102. Kada Bela III. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. 31 K.Sekelj. godine Bugari su s brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamošnjim Slavenima nametnuli svoju vlast 38: kroničar ne spominje nikakve kopnene odrede. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . Privlaka . 39 CD III. 225-39. praktično su svi u blizini tih triju rijeka ili njihovih pritoka 41. 123. Novi prilozi vrednovanju ostavštine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II. Kalnik i Bilogora. karta 1. Ž. Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. Sava ili Drava 29 . 37 Bosendorfer.Fizička obilježj a prostor a Kupa. godine do otprilike polovine 13. 36 M. iako savska obala jamačno nije bila uz sam zagrebački Kaptol. Istočna granica. Međutim. Rački. Documenta. serija. te Psunj i Papuk -Ž. 129-61.111. ali je funkcija zagrebačkih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz preko nje. a 827. Arheološki pregled 15. 101. koja traje od oko 900. Izvori. 3. stoljeća u međurječju Dunava. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. Ercegović. Izvori. VAM. godine navodi svoje biskupe. karta 1. 148 i tamo lit. Rački."Gole Njive" (općina Vinkovci) . U najdetaljnijem popisu svih srednjovje kovnih lokaliteta . spominje čak luke na Dravi39. 11-21. 41 Ž. 34 Ž. 320-7. Ne može biti slučajno da su jedina dva ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako im je funkcija nepoznata) nađena u blizini uz Savu . prostor uz rijeku Dravu 36. Vinski-Gasparini -S. Izvori. 35 Namentragende Steininschriften. Tomičić. ona na ciglani Daraž u Bošnjacima kod Županje u blizini je Save 32. Bulat. Nije slučaj no da je i većin a karoli nških mače va i uopće ostata ka prona đena uz Dravu 30 . 2. serija. 117-9. SHP 10. Varaždinski privilegij iz 1209.209-30. Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. 97. od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture. Zagreb 1991. 3. 33 M. Drave i Save. tako da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno močvarna tla 29 ARFza 819-23. Uglavnom. Ercegovlć. 42 Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru čju koj e omeđ uju Sava. 333. Zagreb 1992. Čini se da postoje vrlo čvrsti arheološki dokazi da se u rimsko doba plovilo Karašicom i Vukom 37. 123.

a ne u njima. tvrdi daje i Dalmacija "gotovo čitava močvarna. 402-3. Račkl. čak i kanjona (primjerice. 85. Priručnik. teku po površini. naročito one u primorskom pojasu. Izvori. pružao od Nina do Islama Latinskog i Grčkog. karakteristična je pojava bujica. pa su zbog toga u kraškim poljima poplave vrlo česte. Izvori. Kašica i Smilčića. onaj od Nina do Knina. Svi ostali kraški vodeni tokovi. Kule Atlagića i Benkovca.tako je franačka vojska 820. 44 42 . Međutim. Stoga se čini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz obradivo tlo i dijelom nasljeđivala položaje rimskih naselja. stoljeću spominju i u Istri 43. 820. Izvori.I. Močvare se u 10. pa izbija na površinu u niskim krajevima ili na morskoj obali. naročito ponornice. Jedan stranac. vješto izbjegavajući bilo kakvu vodenu prepreku 47 . godine prelazeći Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 . 17. na kraškom prostoru rijeke tendiraju stvaranju strmih obala. 45 ARF ZSL god. Hrvatski rani srednji vijek čak i danas otpada vrlo značajnih 8% ukupnog teritorija. Klaić. Donekle to važi također i za Rašu i Mirnu (41 km) te neke još kraće rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran. pa se iza kraćeg površinskog toka gube u ponorima. ne povoljno je da u tom području koje se nalazi s obje strane razvodnice voda vrlo često otječe kraškim podzemnim putem. U tome su iznimka relativno dugi vodeni tokovi Zrmanje (69 km). neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da čine zrak gotovo zagušljivim" 44. Documenta. 43 P. razmjerno više negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske.vjerojatno zbog toga što ih nije bilo lako prijeći. gdje se ceste često pružaju uz vodene tokove. pa čak ni kretati se uz njih. Krke (73 km). 47 N. Priručnik. Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam". Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. 46 Šišić. To je još jedan razlog zašto su se naselja u zaleđu obale stvarala na prisojnim padinama kraških dolina. stoljeća. Za visokog vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike količine vode. 85. Naime. Na području Dinarida ima relativno mnogo oborina. pa sve do Knina. Klaić. No. stoljeću koje su u velikom dijelu Slavonije omogućile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. Kandler. Vilim Tirski koji opisuje put križara kroz Dalmaciju krajem 11. Ponornice izviru iz kraških vrela. Izvori 63. daju kraškom po dručju poseban hidrografski značaj. 402-3. Jakšić. Cetine (100 km) i Neretve (218 km). Za kraške krajeve. Takva je situacija bitno različita od panonskog dijela Hrvatske. a. Codice diplomatico istriano. Klaić. Šišić. 325. Klaić. 325-46. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi ranoga srednjega vijeka . SHP 14/1984. kanjon u donjem toku Cetine). Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. čini se daje već spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 . Goldstein. Nastaju na goletima u vrijeme naglih i jakih kiša ili ubrzanog otapanja snijega. 921. Ponori se nalaze uz rub kraškog polja ili u samom polju.

s velikom sigurnošću zaklju čiti kako su stanovnici Dalmacije često oskudijevali vodom. Izvori.ponajprije krčenje.. opisujući neku provalu Mađara čak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900. Crveno i Modro jezero kod Imotskog.Fizička obilježja prostora Jezera se u Hrvatskoj nalaze većinom u kraškim predjelima. Šume Dalmacije u antici. Vodostaj im tijekom godine koleba. "smetnja bila rijeka Drava" 49. Slavonija od X do XIII stoljeća. To su presječeni riječni zavoji (meandri). pa se i s obzirom na te opće prilike može pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. jer osim općih znanja o nekim pojavama u vezi s florom u prošlosti. 21-6. Klaić. stoljeća neke šume u Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno uništene. Za ljetne suše veći dio ih presuši ili se voda zadržava samo u nižim dijelovima polja. 324.. 820. Nikolanci. dakle. ljudska djelatnost .samo pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i ispiranja plodne zemlje 50. a potom i utjecaj stočarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza . preciznijih podataka nema -sustavna istraživanja do sada nisu provedena. Ili. Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni život u ranomu srednjem vijeku. Šuma je bilo više nego što ih ima danas. Babino jezero u Velebitu. Klaić. Međutim.). 43 . Dok su putnici u Dalmaciji morali voditi ponajviše računa kako izbjeći planine i pronaći najlakši i najniži prijevoj. Poznato je da su sustavnom sječom i krčenjem od srednjega vijeka do 20. Neka kraška jezera za kišnog razdoblja pokriju čitava polja ili samo neke dijelove. Geografija Hrvatske. Međutim. stoje bilo vrlo važno u vrijeme kada su mogućnosti prijeno sa vode bile ograničene. a potom i do Zagreba 48.. To je bilo toliko važno da anonimni notar kralja Bele III. u Panoniji je trebalo znati kako prijeći (ne izbjegavati!) preko voda i što bolje se njima poslužiti. Rački. V.1. u doba Ljudevita Posavskog franačkoj je vojsci. tvrdi ljetopisac. itd. 14-5. 157-68. Zagreb 1974. Može se. 128. 78. te promjene ipak nisu korjenito izmi48 49 50 V. Flora Kako je izgledao biljni pokrov i što se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga srednjeg vijeka za sada je nemoguće točnije utvrditi. Njihova je površina mala (primjerice. M. ali ona nikada ne presušuju. U Panonskoj se nizini jezera stvaraju u napuštenim dijelovima nekadašnjih riječnih tokova. VAHD 82/1989. Zagreb 1882. 17. ARFza god. Documenta. Putove je u Panoniji često određivala mogućnost prijelaza preko rijeke. a drugdje je. kao primjerice na Velebitu. ne propušta napomenuti da su na povratku prešli Kupu i stigli do Save. dok stanov nici Panonije na putovanjima često nisu znali kako je priječi. pa ta jezera imaju više obilježja bara oko velikih nizinskih rijeka. 5. zna se prilično točno kako je izgledao evropski pejzaž u srednjemu vijeku.

"hrast" . inovjerci 57. 273 52 id. 90. 54 55 56 57 CD I. Grabovci kod Konjica. Stoga se može reći da se u ovih tisuću godina. 107. 7. Korenčić. recimo. Ili. 149. Les marginaux dans l'Occident medieval. Brezje kod Donje Stubice i kod Varaždina i drugi. 72 i d. "breza" . Još za putnika s kraja 11. jer su bile uglavnom nepoznate. dj. nadalje. pa nema čak ni podataka da se. niti je mnogo novih.. na daleko i široko razasutih. stoljeća Dalmacija je "prepuna brda i šuma . Đ. 105. "lipa" . hrast. prije otprilike deset tisuća go dina 52 . Lipice ispod Male Kapele. M.Grab kod Ljubuškog i Sinja.Javorje kod Senja. Tako. Orahovica i Vrba. opširnije. Zatim čitav niz "Dubrava" .Lipik. prilagođenijih vrsta postalo dominantno. Geologija.Hrastin blizu Osijeka i drugi. stoljeća -n.. Hrvatski rani srednji vijek jenile izgled hrvatskog teritorija.. brijest i pogana arbor 54. Stonska. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se mijenjale od posljednjeg ledenog doba.Jablan kod Vrbovskog. Jasenica. Herak. razbojni ci. što svjedoči o trajnoj važnosti biljnoga pokrova i posebice drveća. Stoga još i danas u preostalim šumama Hrvatske pretežu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se miješaju sa srednjoevropskim flornim elementom. Vidi. Pelješka. "orah" i "vrbu" -primjerice. Zagreb 1990. Goldstein. Đ.95. pašnjaka. Grabovac kod Belog Mana stira i Omiša. i drugdje. Le Goff. U njima su se skrivali bjegunci. stoljeća pod šumom je oko 35% površine Republi ke Hrvatske 51. Rauš. Jablanac. Lipa i Protulipa kod Duge Rese. crnogorica širila nauštrb bjelogorice ili obratno. "bor" .tako se ime vrhovnog boga 51 Šume u Hrvatskoj. pa Dubrave. 85. odmetnici. 53 Nažalost. "grab" . Jablanica. pa je na taj način po drveću dobio ime čitav niz naselja od srednjega vijeka do danas. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske. Brestovac Požeški. "jasen" Jasenak. Grabovnica kod Čazme. no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. J. kao što se to događalo u nekim drugim evropskim zemljama 53. Zagreb 1979. vilenjaci). Glogovnica. M. pri mjerice. "javor" . U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus. istr aživanja o sta nju šuma u pr ošlim stoljećima na hr va tskim pr ostori ma nema -u knjizi Šume u Hrvatskoj.Cerovac Tušilovički kod Karlovca 55.I. kao i božanstva slavenskog panteona . Grabovica kod Duvna. Pariš 1979. Zagreb 1992. 288. Dubravice.Duba Konavoska. nije došlo do ogoljivanja velikih područja. ur. "cer" . "jablan" . I početkom devedesetih godina 20. 402-3. Borovo. 816. Šišić. Grabrk na Dobri. Izvori. Takve su šume budile u ljudima srednjega vijeka strah.Borik. ur. Postoje i toponimi koji spominju "glog". pričalo se da su u njima bića s onu stranu mašte (vještice. 44 .Brest kod Petrinje i kod Buzeta.Brezovac Daruvarski. u pejzažu Hrvatske ništa bitno nije promijenilo. najstariji su podaci iz 16. koliko je proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas. Rauš. "brijest" . u: Les marginawc et les exclus dans Vhistoire. Po vrstama drveća koja su rasla pojedi načno ili kao šuma nazivana su mjesta u okolici. Priručnik.Dubrava kod Vrbovca i Šibenika. "dub" . Klaić. tako da ima vrlo malo obrađenih polja"56.

na i. Mihajlu Peruna pojavljuje na samotnim. pa postoji "Borun" nad Ostrogom u Kaštelima -Šimunović. kamenjara i vriština. 61 Rački. Documenta. 87.Rački. Documenta. Supetar 1972. Fizička obilježja prostora Slika 1. Vinogradi Stonskog polja. za razliku od obrađenih 60. teritoriji pod močvarnom vegetacijom i stepe u Panonskoj nizini. Od vrsta koje je uzgajao čovjek vrlo je karakteristična maslina. 172. zajedno sa pašnjacima. i najviša gora na Braču i na istočnojadranskim otocima uopće (Vidova gora) 59. Rad 105. kao i ime iznad Mošćenica u Istri. 59 P. Nutarnje stanje. Toponimija otoka Brača. na raznim mj. 164. između Jesenica i Podstrane. Šimunović. nosi. stoljeća. pogled prema Sv.Skok. 94. između ostalih. mj. Ipak. 643-4. postojala su i prostrana područja livada. 15. 45 . Osim šuma. 167. 69. 21. Documenta.neke su. Šimunović. 205. Split 1993. 153. Etimologijski rječnilc II. nisu sve šume bile daleke i nepristupačne . 60 Rački. u: Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Pašnjaka je bilo i u primorju -u Diklu kod Zadra 61. brdovitim i šumovitim mjestima58. predstavljale dio neobrađenih površina nekih posjeda (terrae incultae). Uvod u kaštelansku toponimiju. na padini Učke prema Plominu . a ime staroslavenskog gromovnika Vida.. uz Tugare. Čini se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik. Rački. P. 92. Može se reći daje područje sredozemne klime određeno na neki način područjem 58 Radi se o lokaciji vinograda . Perun je i ime brda kraj Splita (1660 m). 95.

Gligo. 185.. 63 46 . 932. Klaić. Izvoru 11. Documenta. izv. izv. Godišnjak 13. Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali još od brončanog ili željeznog doba. 99. 69 CD III. A. Zaninović. Centar na balkanološka ispitivanja. CD I. 89. 26-7. no zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. 59. 88. II. u razvijenom je srednjem vijeku očigledno nastojanje da se proširi uzgoj maslina 65. Izvori. a potom da su se stabla uništavala ili da su propadala . Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. mnogo prije dolaska Grka u te krajeve. 70 O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op će . 27.". 36.na otočiću Maslinoviku kod Primoštena danas nema maslinjaka. 71 Rački. Cvitanić i V. Izvori. 200-1. relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedeći način: kako se maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pašmanu. Codice diplomatico istriano a. Budući daje vinova loza nezaobilazni dio kršćanske liturgike i simbolike. Margetić. ur. Klaić. 65 Od brojnih slučajeva. 59. 18. godine kojom je podijelio Varaždinu prava slobodnog kraljevskog grada 69. 79. Moguće je da se uzgoj maslina širio u nekim razdobljima. Viz. dužni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina.. U ispravama se spominju i posude za vino {butte). 207. jer se s vremenom proširila i prema unutrašnjosti 66. Tako su postojale mnoge sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako nauče sve o uzgoju vinove loze i pravljenju vina. 176-8. 59. M. Sarajevo 1976. Split 1988. 1017. kao i klijeti u vinogradima (cella)71. Spominje se uzgoj maslina u Istri 62. jer vojvoda svjedoči kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za dobre ljetine više od 200 vrčeva (amphoras) vina"67. 173-4. uostalom.. Korčuli. a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u srednjem vijeku. dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske od početka 9. stoljeća pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio važan. Viz. 62 Placito del Risano. Rad 105. 193-6. Klaić. Očito se veći dio vinograda koristio za pravljenje vina. Klaić. Margetlć. 35. Hrvati su najkasnije do vremena kada su prihvatili kršćanstvo morali početi s uzgojem vinove loze. Hrvatski rani srednji vijek uzgoja masline koja se na istočnoj obali Jadrana na pojedinim mjestima uzgaja više od 2000 godina. 66 Vidi. 67 Placito del Risano. a vino i vinovu lozu potom spominju i mnogi drugi izvori 68. 107. u: Statut grada Trogira. 1209. 209. M. Kao tipična sredozemna kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima. II. 39. ali. Izvori. Documenta. na primjer. Codice diplomatico istriano a. Nutarnje stanje. vidi. Izvori. Riri i vinova loza. Rižanski platit. 430-1. Berket. DAT 30/111. godine da će samostanu sv. 70. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64. 137. 150-3. 173-4.. 12 . Uzgoj vinove loze i preradba u vino spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II. 52. 23. 261-72. 91. jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. Goldstein. 46. Rižanski platit 430-1. gdje se spominju "brojni vinogradi i zasađene masline" -Rački. Klaić. Braču i Hvaru ima mnogo maslinjaka" 63. Građani Biograda obvezuju se 1076."oni koji obrađuju zemlju . Rački. 146-7. Prva knjiga reformacija Trogira. a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu. 68 DM 30/137. 64 CD I. 11. Klaić. 113. s druge strane. Izvori.I. 70) na danas zapuštenim jadran skim i prijadranskim površinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno lako ustanoviti.

"četvrtina" vidi S. ser. S. 75 Placito del Risano. šljive. 2. Šećer se nadomještao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo za slađenje. 1017. Zagreb 1977. Jaka abrazija zuba kod pokojnika na nekropoli pokraj ciglane Daraž u Bošnjacima kod Županje pokazuje da su jeli mnogo biljne hrane. Izvori. a širenjem obradivih tla i naselja divlje životinje morale skloniti s najizloženijih mje sta. 11. VII-1. iako su se u posljednjim stoljećima nestajanjem šuma i močvara. Rižanski placit. kruške. spominju se voštanice (cerei]79. ali njihov je urod vjerojatno za naše pojmove bio vrlo slab. urod je u Dalmaciji bio samo četiri puta veći od količine posijanog sjemena 74. a nema ni vukova u Vučjoj Gorici kod Krapine. Nutarnje stanje. kukuruz. 430-1. Beograd 1973. premda uglavnom nisu izumrle. pa je "više nego vjerojatno da su se Hrvati pčelarstvom zanimali"80. Margetić. Zagreb 1961. bademe i limune 77 . Rad 105. pa i lijek sam po sebi. III. višnje. 77 Rački. 124. 78 Vidi. 204. izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo) ili križara (na primjer. 6. 59. 172 i d. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. 58. na raznim mj. Pojedine životinjske vrste nastavale su prostore s kojih su danas potpuno iščezle . 139. Rački. 80 Rački. ječam73. Vinodol Istra. Stoga se može zaključiti da se jelo uglavnom slično kao i danas. 74 O sustavu tzv. u 14. 207. na planini Risnjak nema risova. orahe. općenito. 47 . kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vučjak" kod Karlovca.Fizička obilježja prostora Od prehrambenih proizvoda u užem smislu najčešće se spominju žitarice. Nutarnje stanje. marelica). 225-39. Zadar u 15. 73 Codice diplomatico istrianoa. 206. konoplju. Ercegović. Grmek. 72 Placito del Risano. nego i važan korigens lijekova. te onih koje su dospjele u Evropu nakon otkrića Amerike (rajčica. 1963. Nije bilo ni riže ni šećera. na Medvednici kod Zagreba već odavno nema medvjeda. i 15. 59-63. pa čak i južno voće kao smokve. stoljeću. crveni i bijeli luk. hmelj. zelje. 11-2. 77. i to žito. 430-1. Izvori. leću. Čak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Zadra. krma 72.u Rižanskom se pladtu spominju kostanji 75. vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih žitarica78. Požege i Našica. 52. mak. Margetić. stoljeću. 76 Margetić. 79 Rački. Ćirković. Fauna Na području koje je obuhvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska životinj ski je svijet i danas prilično sličan svijetu ranoga srednjeg vijeka. a od voća nezaobilazne jabuke. duhan). Klaić. M.. može se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. Documenta. lan. a u Istri 991. Čini se da su od povrća i voća Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali još grah. Rad 105. Klaić. T. godine kruške 76. trešnje. Rad 105. Rižanski placit. Klaić. Četvrtina. Raukar. Nutarnje stanje. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. Iako u dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pčela. Izvori. 273-6. Rijeka. bob. Razvoj medicine. VAM.na primjer. Blagojević. krumpir. Iako se ne spominje mnogo različitih plodova .

tegleća ili krupna stoka (iumentum).Rački. 46. koja u priličnoj mjeri potječe od imena živo tinja govori o suživljenosti čovjeka sa životinjskim svijetom tijekom stolje ća i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena. 90 Codice diplomatico istriano a. teladi. Maun.cauallus i equus . Golubović) do lukava lisca (Lisac. Zbornik I. vidi. 89. 1017. vuka (Vuk. 130. oštrooka sokola ili jastreba (Sokol. itd.mogla bi biti dokazom njegove važnosti. 160. goveda. 131. Klaić. 96. 88 J. Srnetica. Zadar u 15. Lučić. Documenta. Zečić. sudeći barem po čestom spominjanju u izvorima . jarac [tragus] 83. Documenta. a od vune predivo 87. Orlovac. 153. opširno. Novak -Skok.). 46. Documenta. Zagreb 1977. na raznim mj. dakle. 225. 292-4. iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu Hrvatske svjedoči da konj u tim krajevima baš i nije bio isuviše čest.od ovčjeg se mlijeka pravio sir 86. 79. Izvoru 85. Oralić). janje (Zanata). I uistinu. 95. Zmijštan 81 . Margetić. Nutarnje stanje. 52. 87 Rački. Rižanskiplacit. 131. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. Čini se da je i uzgoj konja bio prilično raširen. i stanovnici Dalmacije žive jedino od stada i krda" 82. 430-433. na raznim mj. Pag. Za jadranske i prijadranske prostore posebno je bio važan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagođene tom podneblju . Ljudi su se kitili raznovrsnim obilježjima životinja: od gizdava pauna (prezimena Paun. 83 48 . Sokolovac. na primjer. 101-12. Košutarica. u: Benkovački kraj kroz vjekove. konji. CD I. 85 T. 89 O tome podrobnije str. Košić). Kragulj). 155. Raukar. mazga. Izvori. Lisičar. 11-13. Šimunović. Zato na hrvatskom prostoru postoje mjesta Medviđa. P. Vidrenjak. 130. Hrvatski rani srednji vijek Slavenska toponomastika. 197-206. svinja. Benkovac 1987.I. koze. transhumantno stočarstvo stoljećima je bila svakogodišnja aktivnost brojnih pastira 88. zeca (Zec. nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u ranom srednjem vijeku. 84 Rački. ovaca. Spominje se sakupljanje žira. Izvori. ovce. Supetarski kartular. goluba (Golub. 18. 207. jastreba (Oreb). U panonskom dijelu zasigurno je bilo više. 134. Stoka se općenito naziva animalia ipecora 84. Rački. 70. PLacito del Risano. Vuka. Dugi otok. Split 1986. Goldstein.mogle su pasti na većem dijelu hrvatskog prostora. Vučić. te psi 90 . 81 Za jadranske krajeve. 79. Jelenska. pijetao. Klaić. Zadrani u kasnijim stoljećima slali na Kornate. Zečević). Uzgoj ovaca bio je vrlo raširen. Vidi i Rački. Vučica.. medvjeda (Medved). Lijić). 130. U grobovima su kosti konja. 89 Činjenica da se za konja na hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi . 86 Caseus . Vulić. Volf. Documenta. 133. 157. Orlović. Olib i Molat 85 . Medvednica. kosa (Kos. Vukić. koza. 55-69. Paunović). još od ranoga srednjeg vijeka. Franački putopisac krajem 11. Selilačko. 82 Klaić. stoljeću. a potom se logično spominju i svinje. stoljeća tvrdi da "ima vrlo malo obrađenih polja. Istočnojadranska toponimija. orla (Orlić. pa su ih. na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na seljač kim posjedima spominju se volovi. Sokolović. Sokolić. Rad 105. 59.

61. Rižanskiplatit. serija. Potom. Povlastice i daće od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima (11 . stoljeće). tvrdi "da je sav narod zajednički ribario. Očito je na ovim prostorima živio i makrokeratni tur. Priručnik. a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraživanja.. Margetić. 82-84. osim onoga koji je stekao to pravo. stoljeća. 99 Rački. 3. Ribarstvo Dalmacije u 18. što znači da su mnogi ribarili i da se znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. Županović..18. 157. 92. U kriznim vremenima orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. Vinski . 49-51. a meso nije lako pokvarljivo kao riba i može se sušiti. pa se čini da je konzum mesa u Hrvatskoj u srednjem vijeku bio prosječno veći negoli u novom vijeku 100. Basioli. 1 00 Grmek. VAM. na raznim mj. Izvori 85. 58.Gasparini .vidi. vj er oja tn o sr de la ma . Ercegović. Sve što je ovdje izneseno o klimi. pa tako." te da vojvoda Ivan "posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95. Opširno. nitko nije bez njegove dozvole smio loviti ribu 99. flori i fauni samo je niz osnovnih informacija do kojih historičar može doći tradicionalnim meto dama. Documenta. početkom 9. na srne. a prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059. Izvori 11. To znači da na tim mjestima. Bilo bi dragocjeno da se o tome zna više. Krševana 995. opšir n o. 1. jer je po njemu Turopolje dobilo ime. Vidi i J. godine srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom "ture" i "turice" kojih je onda još bilo u Karpatima 93.Fizička obilježja prostora kokoši vrlo česti prilozi 91. Tako se u Rižanskom placitu. 151. a meso divljači vrlo cijenjeno 92. Klaić. stoljeću. 58. Zagreb 1958. Jadranski zbornik 13. 428-31. Basioli. 93 Bosendorfer. Jelo se i mnogo mesa. Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prošlosti Adriatica maritima I. Lov. Zadar 1974. 402. CD I. vune. J. kože). godine dobiva podavanja u ribi 97. primjerice. daruje oko 1215. Documenta. Klaić. rimski "urus" (bos primigenius).Rijeka 1989. 219-39. Dublje razloge nije teško dokučiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja. Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje morske obale" 94. 91 Vidi. 98 Rački. zečeve i veprove bio je uobičajen. jer bi se na taj način mnogo neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje.S. 49 . Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. K. ribarenje je očigledno bilo jedno od osnovnih privrednih aktivnosti ljudi uz obalu. Š. vodama. primjerice. 25. stoljeća umnožavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje. 95 Placito delRisano. Od kraja 10. 92 Grmek. 94 Šišić. Pula . 123. godine 98. Split 1993. Istočna granica. 96 Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi. 135. Documenta. Razvoj medicine. Razvoj medicine. 56-7. a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. pri mjerice. samostan sv. 97 Rački.

Međutim. ali u vrijeme kada izvora ima sve više. južno od Liburna. dakle od 1. posebice jezično i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala današnje Italije. asimilacija. Na primjer. živjeli su Delmati. stoljeća pr. narod iskusnih pomoraca . Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. Tada je obuhvatio veći broj etnički. ali samo ušće rijeke bilo je pod vlašću Ardijejaca. Panonija i Dalmacija u antici J. civili zaciji. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga. Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). ratova. U krajevima prema Vrbasu živjeli su Mezeji. imao je više utjecaja na daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etničke slike. Dolazak Kelta na Balkan u 4. U osvit pisane povijesti . Još južnije živjeli su Plereji. Duvanjskog i Glamočkog polja. živjela su ova plemena: Histri -u današnjoj Istri (po kojima je Istra i dobila ime . i kasnije. stanovništvo što je živjelo na teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo heterogeno. Iliri su najstarije povijesno zajamčeno stanovništvo Balkana koje je. Jaši su nastavali krajeve današnje sjeverozapadne Hrvatske. nekadašnji gospodari Jadrana. Kelti su se ponegdje saživjeli i pomiješali sa starosjedilačkim ilirskim življem (primjerice Japodi). preko današnje Slovenije. živjeli su Liburni. barem djelomično i u nekim predjelima.IV. južno od njih duž Hrvatskog primorja i dalmatinske obale. očuvalo identitet i do ranoga srednjeg vijeka. U unutraš njosti se vrlo razvijenom kulturom ističu Japodi koji su naselili područje današnje Like i zapadne Bosne. Kr. Grci Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi. U području donjeg toka Neretve živjeli su Daorsi. Kr. Oni su i nositelji kulture mlađeg 50 . a nešto istočnije od njih u središnjoj i istočnoj Bosni Desitijati.Iliri. još neo dređenog plemena na sjevernim granicama klasične Grčke. pojam je znatno proširio značenje. do rijeke Krke. a panonsko pleme Breuci živjelo je uglavnom u današnjoj istočnoj Slavoniji i Srijemu.za koje nije sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima. pa sve do doline Vardara. kao i na teritoriju u to vrijeme naseljenom Hrvatima. gospodarskoj i političkoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru.ali oni nisu Iliri). pa sve do Cetine i Livanjskog. Kelti. etničkoj. izmiješano uslijed čestih seoba. uz jadran sku obalu. stoljeću pr. a nakon njih Enheleji.

Ona je postala matica nekoliko drugih grčkih gradova na susjednim otocima i obali. a rimska se vlast proširila na jug sve do Neretve. trgovačkih kolonija. Povijest. većina se ilirskih plemena ujedinila u snažan savez. No. nije prodrlo na čitavo ilirsko područje. itd. kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri. Kr. kao prvo pleme na današnjem hrvatskom prostoru. ipak nije u potpunosti zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg željeznog doba. godine pr. Uspostavom rimske administracije ilirske su 1 Šišić. Međutim. Kr. Pod vodstvom i zaštitom Sirakuze nikla je na Visu dorska kolonija "Issa". Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grčki gradovi još od 6.Panonija i Dalmacija u antici željeznog doba koja. a članovi njegove obitelji bili su pokazani svjetini 167..nazočnosti Kelta ili barem njihova utjecaja.000 denara. pr. jer su se nalazili u blizini naprednih poljoprivrednih. koji su 228. 90. Kr. Lončarsko kolo. kulturni. 43) piše daje u trijumfu bilo 27 funti zlata. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1. godine.Panonija i Dalmacija postaju dio rimskog civilizacijskog kruga Pod pritiskom sve snažnije rimske države i drugih. koja i dalje postoji. a Delmati 117. god. Ilirska država. u južnijim se krajevima za vladavine Teutinih nasljednika. Nova faza u jačanju rimskog utjecaja nastupa od 178/7. 19 funti srebra. a pogotovo za Pleuratova sina Gencija. Od Gencija su otpali Delmati. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama često su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja. 51 . 2. morali prihvatiti diktat pobjednika. Gencije je poražen. Nekoje vrijeme osnivač tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazočne i vrlo heterogene plemenske interese. ali neka su plemena nastavila s gusarenjem. rimska pacifikacija budućih ilirskih pokrajina neće biti lagan ni brzo izvodljiv zadatak. pr. u svim ilirskim krajevima (nositelji su bili Delmati. pa ima dosta krajeva koji još u klasično antičko doba znaju samo za ručnu obradu keramike. uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je otpor i konačno skršen. konačno raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu. a i društveni preobražaj. stoljeća pr. Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom završio je teritorijalnim i političkim slabljenjem Ilira. čija je pojava jedna od karakteristika . iako se snažno manifestira u mnogim krajevima naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save). 13. pali pod neposrednu rimsku vlast. Japodi su pokoreni 129. izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju. Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovačkim putova njima na sjever Jadrana. Kr. što je neposredno pogađalo jadranske trgovačke gradove. Nakon neuspješnog ustanka. Tit Livije (XLV. tek poslije ugušenja velikog i krvavog ustanka godine 6. Primorski krajevi Ilirika doživljavaju znatan gospodarski. do 9. Dolazak Rimljana .

sve do Majevice. s manjim ili većim uspjehom. ilirski je element u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata imao važnu ulogu. U početku su čak ponegdje ostali i zatečeni oblici društvenog uređenja: na ćelu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domaće aristokracije (principes). Panonija je bila zaseb na provincija. Bio je razdvojen na dvije dijeceze: Zapadni i Istočni Ilirik. Kasnije su mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija. godine pr. O Ilirima najpotpunije djelo. Autohtona ilirska kultura. širio se od primorskih krajeva prema unutrašnjo sti. već je njime upravljao izravno Senat. te sjeverni ili Donji Ilirik. I.. Rimljani su prvu provinciju na budućem hrvatskom teritoriju osnovali u 1. uz obalu Dunava u današnjoj Mađarskoj. Podrijetlo Hrvata. ne forsirajući. da se taj ilirski. 1960. Split 1989. mj. Kr. pa zatim davalo građanska prava domaćem. Mužić. 285-7. Goldstein. Katičić. razaznaju se vrlo dugo. Još jednom o Mužiću. području današnje Banje Luke i Doboju. nazivati Dalmacija. Prije Augusta Ilirik nije imao zasebnu upravu. Hrvatski rani srednji vijek zemlje doživjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj. ljubomorno čuvajući domaće kultove i zadržavajući stara domaća imena. Ilirik je dobio posebnu ulogu i zahvatio širi teritorij. ilirskom življu. Također. SHP. gotovo do kraja antičkog razdoblja. i početkom 4. ušću Sane u Unu. Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2 Vidi djelo bogato podacima: I. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). 52 . Iliri su. mj. Međutim. gdje je to god bilo moguće. 328-34. u simbiozi s importiranom klasičnom kulturom. odnosno "vlaški" element asimilira u slavensko-hrvatsku okolinu. Granica između njih išla je od Raše u Istri prema Snježniku. U povodu Katičićeve recenzije. Katičič. Čini se da je moralo proći više stoljeća. Rim je oprezno i inteligentno postupao u provođenju romanizacije. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi hrvatskog naroda. do danas vrlo slabo poznat2. koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istočnijim krajevima. Ivan Miižić o podrijetlu Hrvata. već polagano slamajući najosjetljivije točke ilirske samo svojnosti. Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. R. I. stoljeća. nastavljali živjeti po prastarim običajima i uredbama. domorodačkih) kultova. Ova nova provincija na jugu počinje se od 27. 'EJ. iako nedvojbeno vrlo značajan. na i. a ilirski su mladići novačeni i odašiljani na daleke granice Carstva ili u mornaricu.I. ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju. ili barem jasni autohtoni elementi. IV. Iliri i antički svijet. još dugo nastavili otpor u svim domenama.. međutim. možda čak i čitavo tisućljeće. 243-70. stoljeću pr. Zagreb 1989. Kr. Konačnu reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. te R. Kupi. iz kojeg su crpljene sve općenite informacije: D. Taj je proces tekao polako.. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -južni ili Gornji Ilirik. 19/1989. Iliri su u unutrašnjosti. 271-84. Nadasve se smišljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj. Mužić. na i. Rendić-Mioćevič. Većih promjena u etničkoj strukturi bilo je samo u gradovima i administrativnim središtima koja su zahtijevala odgovara jući kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. izd.

Zadra. zapravo. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. Narone. Epidauru (Cavtatu). Cavtata i drugih. osobito u unutrašnjosti. stoka i slično. pretežno veterani. odnosno u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). Rimski građani. Veći dio obradiva tla ubrzo je prešao u ruke veleposjednika. Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na viši stupanj. a u kasnoj antici koloni. Rimljani su ih gradili i iz vojno-strateških razloga. Solina. intenzivno naseljavati lokacije današnjih gradova Senja. Gospodarsko značenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku državu prilič no. Jedan je krak išao od Emone do Poetovia (Ptuj) i duž dravske 3 I. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Do sedamdesetih godina 1. Skardone (Skradina). Takve su kolonije. Plansko naseljavanje započelo je Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. Posebice se to očitovalo u vinogradarstvu i maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima na obali postavili još grčki doseljenici. Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta. 1982. Epidaura do Dirahija (Drača) u današnjoj Albaniji. stoljeća premještene su u druge pokrajine. poljoprivredi i stočarstvu. ona je conditio sine qua non toga razvoja. 53 . Saloni (Solinu). Naroni (Vid kod Metkovića). čiji je glavni grad i dalje bila Salona. 89-120. postojale u Jaderi (Zadru). Od vojnih jedinica na ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije . Stočarstvo je bilo važna grana privrede. žitarice. pa je Ilirik postao provincia inermis . Salone. počeli su već u prvoj polovini 1. Postojali su i kamenolomi. Iz njega su za Rim odlazili drvo. a zemljište je obrađivalo domaće stanovništvo ili robovi.Panonija i Dalmacija u antici tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije.sedma i jedanaesta. jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je išla od Tergeste (Trsta)."provincija bez oružja". do Tarsatike (Trsata. Još u predrimsko doba ovo je područje bilo glasovito po prirodnim bogatstvima. Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja). Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma (Beograda). čemu su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na razinu proizvodnje u Italiji. a rimski izvori izvještavaju da iz Ilirika stižu srebro i zlato. U razdoblju prije Rimljana postoje podaci samo o proizvodnji soli. a u njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija. primjerice. Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo. proizvodi kojima je i ondašnja Italija bila deficitar na. Kr. Rijeke). a ribe iz Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. Rimski građani. slani su u gradove u čijoj su im okolici dodjeljivana zemljišta na obradbu. a po njihovu dolasku eksploatacija rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se željezo na području današnje središnje Bosne. Bojanovski. Za čitavo Carstvo dvije su ceste imale ključno značenje. Međutim. u prvom redu na Braču i na području današnjeg Trogira. Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu Save do Cibalae (Vinkovci). Zadra. Druga se pružala od Emone (Ljubljane). u prvom redu trgovci. stoljeća pr. Visa. Aequumu (Čitluk kod Sinja).

pogotovo u razdoblju od četiri zimska mjeseca. stoljeća. osim za Carstvo u cjelini. Jadera. Jedna je cesta išla od Senie. a otamo jedan krak prema Emoni. građevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palača . Mnogo će toga novi doseljenici . Cestovna mreža. Dinaridski pojas aktivirat će se tek u kasnijim stoljećima. dolinom Neretve. Zbog značenja za čitavo Carstvo. Cuntz. i južno. Leipzig 1929. planirala se i gradila od 1. Antonine Itinerarv. dolinom Une do Posavine. što je još više ubrzalo napredak. Iako je Rim imao neospornu vlast nad Sredozemljem. koje će živjeti kroz mnoga stoljeća rimske vlasti. pa preko današ njeg Bosanskog Petrovca. od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti. kopnene su komunikacije bile i te kako važne . prvenstveno u vojno-strateškom pogledu. sa središtem u Naroni. Goldstein. Tako je. sa sjedištem u Skardoni. Sve su ove ceste. stoljeća razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru.Sirmij. jer će se od 9. Carina {portorium) plaćala se prilikom uvoza robe iz susjednih oblasti. Salona. zaživjeti ponovno u hrvatskoj državi ranog ili razvijenog srednjeg vijeka. godine hodočasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4. Povezivanje obale s unutrašnjošću. a s nešto manjim intenzitetom i u panonskom). koja je gradove na obali povezivala s bližim i daljim zaleđem. neće se nestankom vlasti Carstva na ovim prostorima moći izbrisati. odnosno ukupno osam mjeseci godišnje.Hrvati prihvatiti. bile vrlo važne i za protok ljudi i roba na užim područjima. pa ni stanovništvom brojnijih naselja (tim će se okolnostima dugo morati prilagođavati i srednjovjekovna Hrvatska. Hrvatski rani srednji vijek obale do Murse (Osijeka). Tako su do izražaja dolazile pogodne luke. Jedan ogranak kretao je od Narone. srednje. a drugi prema Sisciji. 54 . Zapisano je kako su 333. Najznačajnija je za Rim bila (jer je povezivala dva najveća središta) cesta od Solina prema današnjoj sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do Sirmija. primjerice.i njima se mnogo putovalo. Druga je išla od Zadra i Salone do područja današnjeg Knina. ove su prometnice bile i prve izgrađene na prostoru buduće Hrvatske. da bi se kod današnjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona . Čitava Dalmacija s Panonijom bila je jedinstveno carinsko područje. Naplata carine vršila se na pograničnim stanicama -jedna od najvažnijih bila je u Poetoviju. iako u unutrašnjosti nije bilo politički značajnijih i gospodar ski jačih. pa opet do ušća Save u Dunav. provincija Ilirik . kao što su administrativna podjela ili način života. kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizična. uspostava isto tako logičnog carinskog jedinstva (na čitavom budućem hrvatskom teritoriju.ona se iz 4 O. odnosno od Jadere (sjedinjavala se u današnjoj Lici) do Biviuma na Mrežnici. ItinerariaRomanal. a da tih činjenica tadašnji Hrvati neće ni biti svjesni. do 11.I. sa sjedištem u Saloni. kao Senia. stvaranje vrlo logičnog sustava komunikacija. Bordeaux Itinerarv. Stvarno. ali i simbolički.Dalmacija bila podijeljena na tri sudska područja (conventus iuridicus): sjeverno. mnoga će antička rješenja. Treća je od Salone prelazila Cetinu i onda se njome preko današnjeg Livanjskog i Kupreškog polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save.

Viktorin u Poetoviju. Utjecaji s istoka stižu u Panoniju i Dalmaciju i kopnom i morem . VeWđ Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba. godine. Zagreb 1962. odnosno iz Rima. Mreža rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine. Buturac -A. a sve su brojniji s kraja 3. velikih grobalja. Rogošić. godine.najviše ih je bilo u Saloni. o spasenju i Kristu 5. i početka 4. Cibalama (današnjim Vinkovcima). Parentiju. dakle. Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora Jedan od važnih čimbenika koji će dočekati Hrvate i umnogome utjecati na zbivanja u njihovoj državi bit će kršćanstvo. Wilkes. Bili su vrlo uspješni. Za prilike u rimskoj Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit. do 6. a za vladavine Dioklecijana i Dujam. Sinerot i drugi u Sirmiju. te zbog toga i zakašnjelog razvitka gradova. jer su se primjerno ponašali . još je oko 270.: J. nije čudno da prvi tragovi kršćanstva sežu tek u drugu polovinu 3. Pariš 1906. Ideje i osobe počele su slobodno kružiti. Zeiller. dolazilo i najviše misionara. Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (današnjoj Sofiji) 311.Panonija i Dalmacija u antici reprezentativne carske palače u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije 305. J.skromno. krstionica. u koju je. izvan gradova. Takva transformacija palače u grad jedinstven je slučaj na čitavom evropskom prostoru. pa se otada kršćanstvo moglo slobodno širiti. Šanjek. Les origtnes chretiennes dans la province romaine de Dalmatie.iz Soluna ili Filipija. jer su tamo ° R. London 1969. I tamo je bilo mučenika . J. Demetrije. samozatajno. Kršćanstvo. Isti. evangelizacija nije imala većega zamaha. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom širenju kršćanstva djeluje i golemi broj neimenovanih. Kršćanske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli. požrtvovno. J. 4 i d. Također. Sisciji. danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova učenja koji su poticali sugrađane i sve ostale s kojima su se susretali da prihvate kršćanstvo. do smrti 313. Dalmatia. Sirmiju. obično propovjednici i prvaci kršćanskih općina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje . ZČ 40/1986. Kvirin u Sisciji. ali i glavnih prometnih tokova. Bratož. nimalo slučajno. kršćanske zajednice. stoljeća. godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od ključne važnosti za hrvatsku povijest. Zagreb 1973. Pariš 1918. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. što ubrzo rezultira podizanjem crkava. Poetoviju. R. Ravene i Akvileje. stoljeća. Ivandija. 3. kao i drugdje u tadašnjem svijetu bile organizirane općine. godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije. 55 . relativno sporog procesa romanizacije. U njima su pale i prve žrtve. Međutim. stoief/a. 363-96. te Stas. memorijalnih kompleksa. Polion u Cibalama. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. kršćanima je priznato pravo slobodnog propovijedanja. Irinej. 4. U gradovima su. Zbog nešto kasnije izgrad nje cesta. u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao 305. te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine kasnije. čedno.

9 Primjerice. primjerice. bili duboko ukorijenjeni. bit će gorljivi pristaše Arijeve doktrine. potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere. Izvori. Četvrto je stoljeće bilo razdoblje u kojem su se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave. postupno se sve više vezuju uz zapadne krajeve. Hrvatski rani srednji vijek pretpovijesne i rimsko-helenističke tradicije i lokalni kultovi. 8 i d. 4. 7 O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. koji će se kraće ili duže vrijeme zadržati u našim krajevima. 242. Hrvatske i Bosne i Hercegovine 6 DM 30/104. Sv. izv. Povijest kršćanske literature I. 1990. 32/21. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima boravio krajem 4. 31/56. 8 Usp. Rad JAZU 426. Viz. 32/84. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. Suić. 64. Tako su biskup Sirmija Anemije i crkva u njegovu gradu bili na čelu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. Goldstein. 54. često sinkretističkoga obilježja. stanovnici sela {pagusd). Zagreb 1976. židovstvo . uz akvilejsko i rimsko. kao. 213-78. Tamošnje nepokršteno sta novništvo zadobiva i naziv pogani . To je vrlo indikativan podatak jer pokazuje kako se proglašenjem kršćanstva za službenu držav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano širila 7. pa i ona koja su se kasnije posve izdvojila 9. st. u 4. ponekad su se nalazili i u samom središtu sporova. 43. O pustinjačkom životu monaha svjedoči i salonitanski natpis monaha Petra. posebice mitraizam. Hijeronim Stridonjanin građanin Tarsatike. a dijeceze na ukupno 120 provincija. 43-4. građanski ratovi Na prijelazu iz 3. Reforme. Valens iz Murse. Radovi ZHP 23. dapače. godine. Sagi Bunić. II. kriza. I. to ime dobiti čitava pokrajina oko rijeke Neretve -Paganija -kako svjedoči Konstantin Porflrogenet 6. Vidi i T. do 7. stoljeće ustrojstvo rimske države korjenito se izmijenilo. Ona je podijeljena na četiri prefekture. pošto je njegovo učenje osuđeno na crkvenom saboru u Nikeji 325. U tim mnogovrsnim kontroverzama današnji hrvatski. Zagreb 1908. Njih nisu bili pošteđeni ni ovi krajevi. I. pustinjaštva i samostanskog života. područje današnje države Slovenije. tj. stoljeću. Kasnije će. Takve pojave ukazuju na veze Jadrana s egipatskim stranama i Levantom i tamošnjim izvorištima monaštva. stoljeća "velik broj svetih" 8. pa onda i Vizigoti i Ostrogoti. one pak na 12 dijeceza. a kasnije i ravensko područje. Potpavši pod prefekturu za Italiju i Ilirik. u 10. 49. a to dodatno potvrđuju nalazi ampula sv. Oni su se izdvojili iz svijeta i živjeli samotnjačkim životom. ali i slovenski i bosanskohercegovački prostori.. Izabrane poslanice sv. treći stalež i Židovi od 5. 36/14. Goldstein. I izopćenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu.pagani. seoba naroda. Markovič.vidi.I. Nju su u jednom trenutku podržali i neki panon ski biskupi. Germanski najamnici u rimskoj vojsci. Klaić. sučeljavala se različita mišljenja unutar kršćanstva. Jeronimall. 56 . Zagreb 1986. 14. Menasa u kojima su hodočasnici donosili ulje s njegova groba u svetištu pokraj Aleksandrije.

sa sjedištem u Sirmiju. grada za koji nije točno ustanovljeno gdje se 57 . Veći legijski logori nalazili su se dublje u unutrašnjosti . godine bitku i život kod Osijeka (Murse). to kontaktno područje nisu zaobišli ni neki od neizbrojivih građanskih ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. ali njihova nazočnost zasigurno neće djelovati smirujuće na stanovnike panonskih provincija. s dopuštenjem cara Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. Od vladavine Konstantina I. stoljeća barbarsko germansko pleme Vandala. jer su koloni kao pravne osobe plaćali glavarinu (capitatio). Za sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (početkom 5. itd.Gornja Panonija podijeljena je.JL Panonija i Dalmacija u antici bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na četiri provincije. stoljeću teške udarce. Uz njih je. pa su se granice biskupija i drugih crkvenih okružja usuglašavale s granicama administrativnih jedinica. Još se tridesetih godina 4. Cuccium. 380. Secunda. bili su ujedno i rimska državna granica. Zbog zemljopisnog položaja Panoniju nije moglo zaobići nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na evropski zapad. Sirmensis. izgubio 258. Takav je odnos odgovarao i bivšim robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivšim robovima (sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali određenu količinu ili određeni dio proizvodnje. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stići iz zapadnih u istočne dijelove Carstva. Acumincum i drugi. Emoni. Zbog panonske i mesijenske dijeceze izbio je spor između Konstantina Velikog i Licinija. I carska je blagajna profitirala. No. da bi njezin južni dio postao Pannonia Savia sa sjedištem u Sisku. Za razliku od robova koloni su pravni subjekti. koji se pobunio protiv cara Galijena (253-268). u zakonodavstvu se sve više afirmirao kolonatski odnos. pojačana utvrdama -bio je to limes. kao što je bio slučaj s prekodravskim i prekosavskim predjelima. Isto se zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na južnom dijelu organizirana Pannonia Inferior. stoljeću pogodili državu. baš kao i njihovi potomci. prirodno. Car Teodozije je 388. posebice onih na Dunavu. Nakon 297. Dijelovi panonskih granica.u Poetoviju. stoljeća dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema zapadu) Vandali će biti mirni. ali u stvari su i dalje vezani za zemlju. i 4. No. U Srijemu su tako postojali Carnacum. Sisciji. I kršćanstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom administrativnom sustavu. godine područje Panonije organizirano je u četiri provincije . godine upali su u Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljačkali je sve do Stridona. ova organizacija i uopće takav način života doživljavali su u 3. tako je uzurpator Ingenuus. koje su se nalazile relativno daleko od vandalskih staništa. izgrađivan lanac manjih ili većih vojnih logora od kojih su neki prerasli u civilna naselja. što završava Licinijevim porazom 314. pošto su ga iz Dacije (današnje Rumunjske) istisnuli Goti. a drugi su ipak osjetno poboljšali svoj položaj u odnosu na ropski odnos. godine kod Vinkovaca (Cibalae). godine kod Siska razbio vojsku uzurpatora Magna. i 4. čak ni onih.

potpali i Ostrogoti. sustava državnih pošta koji se za tadašnju financijsku situaciju u Carstvu pokazao suviše skup. Nedugo potom u Panoniji se učvrstila vlast Huna pod koju su. Naime. premda ni tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 . To se posredno osjetilo u sigurnosti. u jednom trenutku. Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi stanovništva prema južnijim krajevima. stoljeća Panonijom zavla dao Hun Atila. Hijeronim Stridonjanin -građanin Tarsatike. 213-78. 58 . uz opću nesigurnost uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antičke krize. Vjerojatno su u tom procesu manje stradali veći i relativno dobro utvrđeni gradovi negoli sela i druga naselja u unutrašnjosti. što se ponajviše osjetilo u Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. neki gradovi na širem hrvatskom prosto ru . to su morali biti tek slabi odsjaji onoga što je bilo u 4. prilike su se još više pogoršale. M. ItinerariaRomanal. brzini i udobnosti puta. Taj je čimbenik. 6 mansiones i 36 mutationes -vidi. krenuli u dalju selidbu prema Italiji i. a do 395. stoljeću. H. Antonine Itinerarv.I. kao posljednji car s tih strana. godine pojedini narodi počeli otpadati od hunske vlasti. po utvrdama se nalaze rimske posade. Goldstein. 11 A. Vizigoti su se počeli naseljavati po čitavom Balkanu pošto su 378. u Hispaniju. Sirmij -postoje i u 6. Emona. Leipzig 1929. Siscija. 455. Cuntz. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za održavanje cursus publicusa. Hrvatski rani srednji vijek nalazio 10. Stradala je i Mursa. Bordeaux Itinerarv. I. 10 M. 830-4. ali su neposredno bili pogođeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili isključivo radili za opskrbu ovih službi 11. Zagreb 1986. Tada im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku. Tako je smanjen broj postaja. godine Panoniju pljačkaju razna germanska plemena. Later Roman Empire. godine zapadnorimski car Avit bezuspješno je pokušavao podvlastiti Panoniju. a potom postali i saveznici (foederat§ Istočnog Carstva. stoljeću. Desetljeće kasnije Vizigoti su opustošili čitav Balkan. 12 Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova. II. Međutim. Rad JAZU 426. Konstantinove reforme značile su i pokušaj bitnog smanjivanja svih mogućih državnih troškova. Kada je tridesetih godina 5. Svoj je vrhunac dosegla u vrijeme Atile (433^154). godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod Adrianopola (Jedrena).Celeia. konačno. Suić. ali su oni ubrzo. pa će sve veći utjecaj imati Ostrogoti. 520. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt. po gradovima i selima živi romanizi rano stanovništvo. od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) čak 42 grada. a u Italiji. O. Gepidi. ne ostavivši u njemu i trajnije tragove. 28 mansiones i 53 mutationes. Heruli i drugi narodi. smanjen je broj konja u njima. Jones. ali su već nakon bitke na Mauricijakovu polju u istočnoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451.

16-8. U to su vrijeme. izv. Medini. Dvggve. E. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da se postupno smanjivalo i značenje prometnica u pravcu istok -zapad. Uprava. Nova knjiga o ranokršćanskoj Saloni. pod Istokom 16. 15 DAJ 29/14-46. ona počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 15. Dalmacija neko su vrijeme bili pod vlašću Zapada. Beograd 1959. godine očekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije. Excerpta de Isgationibus. L'amministrazione. staklu. bronci. Beograd 1974. La langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite. VAHD 77/1984. 220. Nikolanci. I rad D. pa se time odrekao carske titule. Situacija se na ovom području bitno izmijenila 476. 59 .Panonija 1 Dalmacija u antici Rimsko se Carstvo 395. nego bili čak i suprotstavljeni. odnosno. Doduše. II. Da takav put nije bio nesvakidašnji. Isti. I. Karaman. činjenica jest da helenistički i uopće orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi. Klaić. Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo. Radovi IHP 18. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegouiina. pa se.. godine. skulp turi. Rapanić. Doba. ali je on u Carigrad poslao znakove carske vlasti. na raznim mj. Cicarelli. Peć 1978. Škiljana. Isti. izv. Split 1954. 10-1. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojačane mode ukrašavanja orijentalnim uzorcima. 39-53.1. Izvori. primjerice. 14 Menandar. Pašalić.. pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj državi. također. primjerice. istočna obala Jadrana i njeno zaleđe. ali ona nije došla 14. O dalmatinskoj dinastiji. jadranske obale bile pod intenzivnim utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora. Ako je unutrašnjost i bila stalno pod vrhovništvom za padnog cara. Izabrani spisi. Međutim. godine zauvijek podijelilo na Istočno i Zapadno. godine. koji su se javljali između dvojice careva inače jedinstve nog Carstva. 10-11. Viz. 23-122. i 5. Polemiku ]e nastavio L). svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu Salone. na i. stoljeću. odnosno iz područja Bizanta od vremena Heraklija17. Zagreb 1985. pa će se tako sve više isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni -jeg panonskog limesa i dinaridskog zaleđa te. Peristil 1. dakle u 4. mozaiku. 69. Archaeologia Iugoslavica 3. kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. Materijali 17. 3. 61-73. 265-272. 138-142. moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bježi u Salonu i tamo vlada sve dok nije bio ubijen 480. VAHD 63-64. i jadranske obale 13 . Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. a mnogo ih je manje bilo iz maloazijskog i grčkog svijeta. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji. 179 i d. J. pak. 18 O tome više M. 20-3 i tamo navedena lit. Split 1989. pokazuje postojanje grčkogjezika. Historg oj Salonitan Christianitu. vidnu ulogu imali su i neki dijelovi buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. 17 Dokazuju to mnogi autori. mj. na raznim mjestima. Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina. M. preko njega. Odoakra su na vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci. Rapanić. Doba. ali je očigledno da su se stanovnici njime služili relativno malo u odnosu prema latinskom. K. U prijeporima. 16 Ferluga. tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. često se događalo da se ni kratkoročni ni dugoročni interesi više nisu poklapali. 35 i d. Berlin 1903. Zaninović. Copenhagen 1950. Viz. 97. Za rimsko stanovništvo 13 J. Split 1961-2. ali to u biti ništa ne mijenja 18. kasnije. terakotama. Nikolajević. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokršćanskoj umetnosti u Dalmaci ji. 125 i d. E.

140. na kojem su. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajednički. Priručnik. Tekst u: Šišić. čime im je omogućen dalji put na zapad. ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u njegovo ime. godine Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. Hrvatski rani srednji vijek nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktičnom smislu samo carev opunomoćenik. osim salonitanskog. velikim dijelom odvijati na budućem hrvatskom teritoriju. u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a š n j u s r e d n j u B o s n u . Šišić. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su. 21 Šišić. Odoakru je Carstvo dalo titulu patricija. 1 5 5 .područje istočno od Zapadne Morave i Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije pošto je na tim prostorima nakon Atiline smrti 452. Tako je stvorena ostrogotska država u Italiji i Dalmaciji 22. Međutim. Opsežno o tome piše E. skardonski. sukladno tome.I. Priručnik. siscijski. odbacujući svaku podložnost Carigradu20. godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv Odoakra. a njegovim germanskim vojnicima omogućilo da dobiju zemlju po načelu trećine [tercije). Na svom su putu Ostrogoti morali prije svega slomiti otpor Gepida. bili i jadertinski. Goldstein. Pariš 1949. godine. Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili su se u Meziji {Moesia . 23 Bulić -Bervaldi. 54-8. čak je ugrožavao i Carigrad. Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja će se. a drži daje "tumačenje imena martaritanske biskupije još uvijek tamno". Histoire du Bas-Empire. te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19.6 . došlo je do bitke u kojoj su Ostrogoti pobijedili 21. Kronotaksa. bestoenski i martaritanski biskup 23 . 5. 41-2. Istorija. i dalje bile integralni dijelovi Istočnog Rimskog Carstva. igrom slučaja. Priručnik. sa s r e d i št e m u Bi s t u e (Bestoe) Vetus kod Zenice. Priručnik. a čini se da ni u krajevima pod njegovom neposrednom vlašću stanje nije bilo sjajno. 157-64. Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara. 20 60 . epidaurski. rapski. godine utrnula hunska vlast. ali nije imao snage braniti panonske prostore. 141. I sam je Odoakar počeo prisvajati kompetencija političke vlasti nad italskim stanovništvom. negdje između današnjih Vinkovaca i Vukovara. zatim i opsade Ravene. Stoga je car Zenon nakanio i 488. U porječju Vuke. kod Verone. oni su ubrzo počeli vršiti pritisak na stanovništvo i oduzimati mu više zemlje nego što je sporazu mom bilo predviđeno. Nakon višegodišnjeg putovanja i pobjeda na Soči. 82-4. raspravlja se 19 Šišić. Stein. ali je 493. naronski. 22 Ostrogorski. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis da je u Salonu poslao namjesnika. Ostrogotska vlast i bizantski odgovor Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju opće značajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. pa je to caru bio dodatan motiv da se riješi njegova plemena. sa strogo određenim ovlastima.

umjesto da daruje crkvu. čini se.tako. između njih i starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje . danas Danilo . Međutim. gospodarskog nazadovanja.. Po naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones). osnovane su još tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u blizini današnjeg Aržana) koja se. te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia). nisu bili skloni. druga Muccur (današnja Makarska). 26 Prokopije. Na sljedećem saboru. 29 Šišić. stoljeća . 35. smanjivanja broja stanovnika. 146-7. koje je bilo vrlo teško. Priručnik. 10. Unatoč lošem stanju u crkvi. službenici koje je biralo stanovništvo. Animoziteti između Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina značajka toga vremena. Šišić. vojničkih pobuna. tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici (tribimes maritimi) trebali zaštićivati trgovce. m). primjerice. da se uzdržava zajmovima od bogatijih ljudi. tendencije prema sređivanju stanja i centralizaciji bile su očigledne. 144-5.između Perkoviča i Šibenika). a da većina stanovništva. On je. treća Ludrum (po svoj prilici u blizini današnjeg Knina) s pripadajućim prosto rom od Sinja preko Drniša. Goti su preuzeli zatečeni fiskalni sustav i često ga bezobzirno pro vodili 25. tako da se svećenstvo bestoenske biskupije žali da je njihova crkva u velikim dugovima. 28 Šišić.Panonija i Dalmacija u antici o stanju u crkvi i društvu. u najmanju ruku. Naime. a potvrđivao kralj. a to su dobrim dijelom bili baš Goti. izgleda. 7. P riručnik. U provinciji Saviji bilo je otimačina stoke. uz O neslinum ( sada O miš) pripada o i De lminense (dana šnje D uvno) i Redditic um ( Riditae. ribare i proizvođače soli. I. a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 . 25 Suić. da se brinu za blagostanje 29. BelLum Gothicum. tvrdi da je ma kar skoj biskupiji. zahvatio dalmatinske i panonske krajeve još dok su bili pod ostrogotskom vlašću. nakon kriza koje su zahvatile Carstvo još od 2-3. i prema tome neprijateljski raspoloženi prema crkvi ili joj. jer bi se na taj način teritorij makarske biskupije na vrlo čudnovat način preklapao s teritorijima drugih novoo snovanih biskupija i same salonitanske. Grad i selo.prvih barbarskih prodora. krađa i ubojstava. 533. traži od nje pomoć. niza epidemija. pa na sjever do današnjeg Glamoča 24. U provinciji Saviji došlo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27. Prokopije tvrdi da Rimljani koji su živjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. 7. njihov je zadatak bio da brane zakonitost. ali na ruku im nisu išle i druge opće okolnosti. 161-4. dakle. pa se s vremenom salonitanska crkva sve više nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura. godine. zbog nemogućnosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano nadzire. Priručnik. neprijatelji pravovjerne dogme. Priručnik. 61 . da određuju cijene namirnica. na i. stoje teško povjerovati. a proizvodilo se 24 Š išić. 144. zasigurno nije nevažno da su Ostrogoti bili arijanci. I. 27 Šišić. stoljeća došlo do nešto dužeg razdoblja oporavka na čitavom Sredozemlju. Glavna hrana bila je pšenica. 156-7. depopulacije gradova i drugih nepovoljnih trendova .čini se da je u prvoj polovini 6. 31. proteže od današnjeg Buškog blata pa do današnjeg Stoca.

vratili u Ilirik (dakle. vojske su se sukobile. izv. 32 Prokopije. Goldstein. Provincia Liburnia. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". od Kašica. 4-7. Goti nisu stvorili vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nužno su se osjećale dvojnosti. Bellum Gothicum. Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivšim provincijama Dal macijom i Panonijom. uopće ih nije bilo zapadno od crte koja vezuje Zadar i porječje Vrbasa. opet čini se bez borbe. 18 i d. mnogo je važnije uočiti da u ovim borbama ne sudjeluju. Bizant 20 i d. 33. 11-6. na prostoru od Jadrana do Drave. Po tome je stanje na istočnojadranskoj obali i u unutrašnjosti bilo bitno različito od onog u Italiji.s jedne strane gotski comes. Bizant 16 i d. I. napokon. 31-3. Goldstein. Oni nisu mogli bitno izmijeniti etničku sliku Panonije i Dalmacije. godine ostrogotski kralj Vitigis šalje još jednu vojsku u Dalmaciju. Goldstein. No. I. a odbjegli Goti su se za sedam dana povukli i otplovili za Ravenu. O tome detaljnije. 62 . manje svinje i goveda30. J. Kada se i ona sakupila. Prvo je vojskovođa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju. ni dalmatinski Goti. a Bizantinci su se. nije bilo suviše teško skršiti otpor njihove krhke države. jer. sudeći barem po dosadašnjim nalazima. Otprilike 537/8. odnosno lokacije na kojima su pronađena karakteristična obilježja nji hove kulture. a s druge zatečene municipalne institucije. Diadora 9. oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne. U međuvremenu. kako izvještava Prokopije. pa napao i zauzeo Salonu. a i domaće je stanovništvo svoje simpatije pokla njalo čas jednoj. 143 1 d. s druge zapadni utjecaji. gdje su iščekivali glavninu snaga pod vojskovođom Asinarijem. odnosno. I. barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedača Prokopija iz Cezareje. od etničke i vjerske do one u upravi . pa su se Goti morali povući u nedaleki Burnum (kod današ njeg Kistanja). ušli u Salonu. gdje se rat između Gota i Bizantinaca odužio punih dvadeset godina. Viz. Medini. opet vjerojatno. Goldstein. 30 31 Šišlć. s malo udaljenijim Kovačevim Dolom u pravcu Drine i Rakovčanima na Sani 31 . godine krenuli u rat protiv Ostrogota u Dalmaciji. a ni autohtono dalmatinsko stanovništvo. te sjevernije od Save. Zadar 1980. Sinja i Salone. a čas opet drugoj strani. Goti su vjerojatno ostali u okolici Salone. 408-421. Vidi. od Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna. vina. te u kulturi . dakle. kada su 535. Negdje u okolici Salone. Osim toga. krenuli su na Salonu 33 . Hrvatski rani srednji vijek i mnogo maslinova ulja. ali su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana.I. Njihova naselja. Bizantinci su pobijedili u bitki "kod Skardone". prema istoku) 32. odnosno. preko Knina do Unešića. Ostrogota u toj državi nije bilo mnogo. zatim oko Neretve. grupirana su na tri uže regije: u Dalmatinskoj zagori. Viz. uzgajale su se ovce i koze. Bellum Gothicum. Priručnik. očigledno su bili manjina. 33 Prokopije. Bizant. I. baš kao i drugi germanski osvajači na teritoriju bivšeg Zapadnog Rimskog Carstva. i bitka je završila bez odluke. Tako Bizantincima. negdje u nje zinoj okolici. izv.s jedne strane istočni. Goti su uz pomoć još jednog pojačanja naposljetku zauzeli Salonu.

Za razliku od sjeverne Afrike i Sicilije. ali su konačno morali odustati i vratiti se u Italiju. Vrijedi i obratno. 34 S. za proizvodnju hrane i drugih potrepština. koje su kao sklonište i odmorište bile pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili na obalama Tirenskoga mora. možda i Normani. dolini Poa i sjeveru Italije. istočni Jadran i njegovo zaleđe od ključnog su značenja. 207-20 (također u Antoljak. Da lije Istra upravo 539. iznose teze da su Goti i u kasnim tridesetim. 1956. pa tijekom 9.nastojanja mnogih evropskih sila (Franci. potpala pod Bizant ZRV1 4. Isti. gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti praktično iščezao. Antoljak. Bizant. zatim kao područje za odmor vojnika. Zadar 1980. Stoga je bilo vrlo važno zauzeti strateške točke na moru i uz obale i držati ih. pa i tijekom četrdesetih godina. 363-435. ta se vlast mora često dijeliti s drugim snagama. pa se može tvrditi: tko drži istočnu obalu Jadrana. Zadar 1973. Pokušaj osporavanja ovih teza. Diadora 9. Oko tog će se pitanja voditi početkom 9. Hrvati. čak i Arapi.Panonija i Dalmacija u antici Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrđava" koje su vjerojatno funkcionirale duž kopnenih i pomorskih komunikacija. Time su završene borbe u Dalmaciji i ona je za više stoljeća ostala bizant ska 34 . To je bilo vrlo važno kada su se borbe primakle Raveni. valjalo bi ih smatrati logičnima . dakle mjesto iz kojeg se isplaćuju vojnici angažirani u ratu protiv Ostrogota. A i onda kad na njemu nema borbi. taj će vrlo lako vladati (ili u budućnosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom. Bizant. i 10. Goti su opsjeli grad s kopna i s mora. Nisu se povlačili duže vrijeme. Dok je u klasično antičko vrijeme Rim imao ničim osporivu vlast nad čitavim Sredozemljem i njegovim zaleđem. boravili i vladali barem dijelom Dalmacije i Liburnijc. u kasnoj antici i poslije. 63 . dakle Liburniju i Istru. To je bilo bitno i u ovom slučaju. 20 i d. Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove obale. J. dakle od vremena velike seobe naroda. Vrlo je karakteristično da upravo u ovo vrijeme u Saloni postoji vojna kovnica novca. stoljeća bizantsko-franački rat. Ovi prostori bili su im za vođenje rata u Italiji od izuzetne važnosti. 31-45. 255-66). na jedan specifičan način i istočnojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju uporišta. Provincia Liburnia. jer su ta područja teško pristupačna s Tirenskoga mora. ali još više osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju. s istočne obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti svaka točka na talijanskoj obali. Ciljevi takvih pokušaja bili su ovladavanje čitavim jadranskim priobaljem. Venecija. Medini. Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6. Stoga ne bi trebala iznenaditi u budućim stoljećima -dapače. vidi u: Goldstein. i usprkos teškom porazu svoje mornarice (što je vrlo karakterističan podatak) zadržali premoć na kopnu. U ovo je doba funkcija istočne obale Jadrana bila vrlo specifična i vrlo ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to područje imalo u ranom srednjem vijeku. i time zaokružili svoje posjedovanje istočnojadranskih prostora. stoljeća mletačko-hrvatski (ili mletačko-neretvanski) sukobi. jer služe za prijevoz jedinica.

što će reći prostorom od Jadrana do Save i Drave. Bellum Gothicum. 4. Taj se podatak potvrdio i arheološkim istraživanjima 37. 16. on je nazočan i na bitno višim razinama generalizacije. u usporedbi s vlašću Ostrogota. baš kao što se to dogodilo s Ostrogotima u Italiji. Rome 1969. da su joj davala otpor. Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle. upravo zbog brze izmjene političke vlasti. 7. Grad. Što se tiče hrvatskog prostora u 6. Goldstein. stoljeću. jer je prilično izvjesno da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovništvu više nego u Dalmaciji 35. konkretnom zadatku. 37 Suić. i u filozofiji. čim je Konstancijan ušao u Salonu. u tom trenutku. Međutim. onaj primarni pokretač koji uzrokuje ili dalje potiče sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom razvrstavanja i osmišljavanja povijesnih činjenica u ovom. po analizi Imena. Naime. a isto tako i brze izmjene razdoblja krize i razdoblja napretka. pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi. 234. Guillou. započeo je s popravkom zidina koje su bile ruševne36. dakle. procjenjuje. O unutrašnjosti gotovo uopće ne vode računa. razdoblje poleta. Primjerice. Slaveni i Hrvati. Bizantska vlast . 38 Suič. stoljeća u Italiji bilo 7%. da bi konačno stigli Avari. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fičan etnički ambijent na ovom prostoru. Grad. iako je taj polet relativno kratko trajao. osiguravalo i vlast u unutrašnjosti. 6. L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie. o procesima koji se odvijaju na njemu. napokon. 101. a suvremeni pisani izvori najčešće govore o zbivanjima na obali (primjer tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). Takva je pretpostavka realna. No. pa zatim Langobardi. V. U Zadru se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38. Hrvatski rani srednji vijek Bizantinci su. Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju područjem nekadašnje provincije Dalmacije i dijelovima nekadašnje provincije Panonije. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo još i manje.Prokopije. ostat će uglavnom nepoznato. a potrebno ih je promatrati u širem kontek stu sredozemne ili opće povijesti. 64 . Arheoloških je istraživanja i nalaza vrlo malo. 36 Prokopije tvrdi da su zidine slabe . odnosno. ali i da ih vojskovođa Konstancijan poboljšava -Bellum Gothicum. a isto se događa i u 35 A. V. 31-6.I. nema podataka da su se gotska naselja održala i po uspostavi bizantske vlasti. Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. stoljeća. nego i općenito. u teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa. nameće logično pitanje: što je tim mijenama prvotni uzrok. podataka je vrlo malo. pa do početka 7. 234. što se događalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske vlasti.polet i propadanje Uspostava bizantske vlasti značila je. dakle na jednoj od prvih razina historiografskog posla. da je Gota u drugoj polovini 6. zauzeli istočni Jadran i to im je.

stoljeća do g. također. Split 1984. u: Uz početke. 41 I. Katičić. Sličnu su priču o postanku Dubrovnika. čini se da Epidaur ne nestaje tako brzo. Viz. 21. Goldsteln. Vidi i J.1. DS I. 40 65 . prema dubrovačkom Anonimu. 318 1 d. 17-8. Foretić. Split 1975. Konstantin Porfirogenet iznio je priču o propasti Epidaura. 234. š to . No. Taj se događaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji. Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. za razliku od Konstantina Porlirogeneta. 1963-5. Anali Dubrovnik 10-11. Povijest Dubrovnika II (od VII. 1205). pošto su nedaleki Epidaur (današnji Cav tat) navodno razorili neki došljaci podrijetlom iz Rima. Dokleja). Izvori. 47 U A n al im a st oj i 74 0. Grad. 34-8. 46 Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi šu Kon s tan tin Po rf ir ogen e t.legende koja je kružila među stanovnicima Dubrovnika. zabilježili i Toma Arhiđakon 44 i Pop Dukljanin 45. Zagreb 1883. Povijest Dubrovnika do 1808. 8-11. godine 47 . 141-68. opširno. Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle. Fisković. 3-84. Međutim. smješten na kraju otvorenih Konavala. Povijest DubrovnUca od najstarijih vremena do početka VH stoljeća (do propasti Epidauruma). Ne zna se je li 39 Suić. 45 Šišić. 30. Epidaur je kao rimska zemljoradnička kolonija. Lučić. Novak. Pariš 1961. n e mo ž e bi t i to čn o. Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili. 43 DAI29/217-36. a nastala je još u ranom srednjem vijeku 46. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa. Vidi i opširno B. Toma. Nikolajevlć. stoljeća. Letopis.Panonija i Dalmacija u antici nekim drugim gradovima (Pula. II. II. ed. An n al es r ag us in i anonymi. Život na mjestu današnjeg Dubrovnika kontinuira još od pret. pa zatim i u Kotoru i u Stonskom polju42. Klalć.i protohistorije. a arapskih prodora na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. slično je i u Zadru 41. god in e. Sp. izv. Kao što će se središte života na salonitanskom području tijekom dužeg razdoblja seliti iz Salone u Split. 151 d. Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i datirati taj događaj dobom naseljavanja Slavena. stoljeća u Saloni 40. Varvarija. DubrovnVt (Raguse) et le Levant au Mouen Age. n a ra vn o. DS II. Čitav niz crkava obnavlja se oko polovine 6. Ranokršćanske crkvice na Sutvari. 42 I. Zagreb 1973. ni Toma ni Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. 91-5. Naime. Aediflcaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. 131-60. Nodilo. VAHD 65-7. Zagreb 1980. 20-1. Međutim. V. Vjerojatno su sve verzije priče izrasle iz iste jezgre narodne predaje . bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri opće nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. Petricioli. 243-53. 37. Kronika. 5. jer je. Vidi i komentar u: Viz. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la cathedrale de Zadar. Gubavcu i Lučnjaku kraj Majsana u Pelješkom kanalu. odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. izv. jer se često upotrebljavao svaki materijal koji je bio pri ruci 39. 10 i d. 44 Thomas. dakle u početak 7. slično se vjerojatno događalo i u slučaju Epidaura i Dubrovnika. Literatura koja spominje takav slijed događaja vrlo je obilna: G. I. Bizant. 7. kvaliteta tih popravaka i nadogradnja dvojbene su. uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant ič ki h događaja i procesa na dubrovačkom području. Krekić. a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. Tom a Arhiđakon.. zatim o bijegu preživjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij". Dub ro vni k 1962 -3.

na Pustijerni su pronađeni i arheološki ulomci iz starokršćanskoga doba. 39-50.. Bizant. II. pa granitni stup iz istoga razdoblja 51. 241 -8.. Grad. Također su Instruktivne i rasprave V. U toj tezi. Jedina je neposredna informacija J ." 52 S obzirom na to da Konstantin piše 949. Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo. Arsaf. Iz toga razdoblja ima i više podataka . Dubrovnik 1989. Stošić. Goldstein. utemeljile i podigle Dubrovnik 48. a li s e ne ob ja šn ja va ju tad a šn je d ruš tve n e pr il ike ni po vi je s no značenje takvo g nalaza. S. ili 5. Orbini.. Također. Anali Dubrovnik 27. Hrvatski rani srednji vijek položaj bio naseljen u antičko doba. valja. 54 Kako to tvrdi Suić. ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu postojanja vjerojatno od prve polovine 6. stoljeću. Za gr eb 1988 . 127-30. 9-13. nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. Budući da se car u svom spisu vrlo rijetko služi takvom apsolutnom datacijom 53. ali potiče i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55. 48 49 M. dakle. mj. Marginalije o "postanku" Dubrovnika. na i. Izvoru 7.. godine. 52 DAI29/230-5. Osim toga. u kojoj s e po ku š av a d a tir a ti ob je kt . II dio. Luccari. jer je po svojem urbanističkom karakteru Dubrovnik tipično naselje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka 50. J. 7-39. arhiđakon Valentin. Otkriće bazilike i drugih nalaza u njezinoj blizini 1979. i Konstantin Porfirogenet priča da su po slavenskom osvajanju i uništenju Epidaura i Salone ove izbjeglice "preselile u Raguzu: Grgur. Stošića. stoljeća. sva ka ko je b i tan po ma k u 51 tom pravcu. R regno degli Slavi. Iz d an ja H AD 12 . 21. godine porušili Epidaur. 17. Urbanistički razvoj Dubrovnika. Zagreb 1973. Foretić. daje Dubrovnik osnovan između 258. i tamo lit. iako su prvi nalazi otkriveni još 1979. 67. isti. 50 M. ali su njegovi zaključci o diskontlnultetu. zatim i jedan kasnoantički kapitel. Zagreb 1973. ali neki dubrovački historičari tvrde da je Dubrovnik utemeljen još u 3. Doba. Rapanić. 180-3. Klaić. 15 -38 .. izv. sto ljeća 54 . 53 Goldstein. Cons 49.. a izbjeglice su navodno 265.. mj. na i. Pesaro 1601.Dubrovnik. godine. višestrukom uništavanju i naseljavanju neprihvatljivi. 16. Povijest Dubrovnika. Povijest Dubrovnika. 66 . Orbini priča da su Goti 260. 255-7. Godišnjak zašti te spomenika kulture Hrvatske 12. Viz. i 283. Košćak. Ž. slijede ga i J. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićev e po lja n e u Du brov n iku . dio. i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o počecima dubrovačke povijesti. jer značajnijih ostataka nema. Epidaurum . Cerva i H. Vidi opsežan prikaz izvora i literature u J. Tako M. Prelog.I. Zagreb 1986. V. i 6. a otkad se oni iz Salone preseliše u Raguzu do danas ima 500 godina. iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika. Naselje bez boljih i jačih veza sa zaleđem odjednom se pretvara u jedno od ključnih uporišta bizantske vlasti na ovom dijelu obale.Laus . ako ništa drugo. Valentin otac protospatara Stjepana . Zagreb 1978. 37-8. Na temelju svih podataka može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovačku hrid postalo intenzivnije tek od 4. Viktorin. Sažeti p rikaz istraživanja. Lučić. 55 Nažalost. Vital. ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. znači da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449. Peristil 21.Ragusium . Sljedeća rasprava J. godine do sada je u stručnim publika cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. otprilike iz 5. Lučić. Pisana povijesna vrela o najranijim stoljećima Dubrovnika. stoljeća. II.

58 Rapanić. Ste vovič. Izdanja HAD 12. Dubrovački horizonti 29. novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog Dubrovnika. Čini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaćeno čitavo istočnojadransko priobalje. 31 i d. ZRVI 29-30. La costa. Ostaci utvrde su. Stošić. ili u 9. stoljeću. Tomičić.Panonija i Dalmacija u antici Slika 2. Bizant.. čini se da se to ipak dogodilo krajem 8. Domijan. Također.. što ne mijenja činjenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u 6. M. Prospetto della. Zagreb 1988. 325-344. Diadora 14. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen južni dio grada.ponajviše Raveni). stoljeću 56. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. citta di Ragusa. pa se intenzivno gradi čitav niz postaja uz istočnojadranski pomorski put (od Drača pa do zapadne obale Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58. Isti. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata počinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima . 91-6. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. 67 . 1991. Opširno. 15-38. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. To je bio detaljno isplani56 J. najnoviji prilozi s lit. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu Nasuprot prvotnom mišljenju daje dubrovačka bazilika izgrađena u 6. 56-9.: Ž. 1992. stoljeću. 838. i tamo opsežna lit. tada otok. koji je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 . 137-154. 57 Vidi i I.. Goldstein. Zagreb 1989. Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju. u: Umjetnost na istočnoj obali.

valja se poslužiti analogijom s drugih. Naime. 11. Jh. na području današnjeg dinaridskog lanca. 68-71. izv. a istovremeno bile i pribježište za stanovništvo uže i šire okolice 59. eh. V. Intenzivan proces kastrizacije odvija se i na istočnoalpskom prostoru 63 . 153-63. Vrlo se malo zna o zbivanjima duž koridora koji su jadransko priobalje povezivali s Panonijom. M. translation and notes G. 124-36. u današnjoj Srbiji i Bugarskoj. središtu bizantske uprave u Italiji. 62 Taj je sustav ocrtao Prokopije. Tako su 59 Budući da bizantski historičar Prokopije u djelu Građevine opisuje izgradnju za Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva. ranovizantijsko naselje. Tako se u istočnijim dijelovima Balkana. limes. Ima arheoloških nalaza koji potvrđuju da se u to vrijeme na sličan način organizirala obrana i na teritoriju današnje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske. II. valja imati na umu da se u kasnoj antici na području i Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva očituje jasna tenden cija da se život koncentrira oko jednog utvrđenog. Dennis. mj. 60 U Strategikonu. bizantska se strategija vladanja umnogome razlikovala od rimske. poglavlje "O gradnji grada" počinje karakterističnom tvrdnjom: "Tko god namjerava izgraditi grad mora prvo pažljivo ispitati mjesto. 63 S. VVashington 1985. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. 66-8. 4. 10.D. Njih je ponajviše bilo na obali Jadrana. stoljeća. Međutim. Građevine. Mrkobrad. iako im je prvenstvena namjena bila obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. ali u praksi bitno manje zahtjeve . izvoru 6. dakle. od prodora barbara koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62. Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj dio spisa izgubljen ili uopće nije napisan). Brmbolić. Goldstein. a onda i sam Carigrad. koji je trebao štititi taj prostor. ali i spasiti se pred bilo kojim neprijateljem". Hrvatski rani srednji vijek ran i organiziran sustav gusto izgrađenih utvrda koje su kontrolirale promet. Vol. U unutrašnjosti. Te su utvrde služile za prihvat izbjeglog stanovništva. u: Prokopije. Arheološki pregled 25. graditeljski polet ipak nije bio tako snažno izražen. tako da sagrađeni zidovi budu sposobni izdržati opsadu. ali i Bugarske i Grčke) 61. bis 6. kompletira u 6. O utvrđenjima u BiH u rimsko doba. 53-72. Corpus Fontium Historiae Bvzantinae. u: Three Byzantine MtLitary Treatises. na i. Text. Novi Sad 1986. ranovizantijsko utvrđenje. i funkciju zbjega (rejugija). Ljubljana 1987. Dok je Rimsko Carstvo bilo ničim osporavani vladar nad čitavim poznatim svijetom. Momčilov Grad. Usp. Nosotjin kod Raške. Viz." 61 Vidi. imale su. lako branjivog mjesta 60. dotle je Bizant u teoriji imao iste. Materijali 22. stoljeću niz utvrda. J. jer su tendecije kastrizacije na čitavom prostoru Carstva bile manje-više iste ili vrlo slične: tako tvrdi (G. iako na ovom prostoru ipak nisu branjeni tako važni gradovi kao što su Carigrad ili Solun. 68 . kojom je tekao put prema Raveni. T. da vidi je li pogodno. Kalić . To se događa na čitavom balkanskom prostoru (prostoru bivše Jugoslavi je.. im Ostalpenraum. Ciglenečki. čak i vrlo udaljenih prostora. Paraćin. 25. Gradina. Gunjaca.realistički se postav ljao i želio je kontrolirati samo strateški važne točke. Paškvalin. IV. 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari.. 30.I. I. Beograd -Ljubljana 1986. Potočac. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3.

blizu naselja Brekovica. Beograd -Ljubljana 1986. E. st. Dela V. Ciglenečki. 106. kao i manihejci. 30. stoljeća morali biti kršćani. 105-6. Radovi ZHP 23.vi di . stanovnici gradova su u načelu već od 5. Basler. 66 Isto. Ostrogorski. na obali i u neposrednoj I I i j . Kontrolu nad dolinom Une. Židovi su se odupirali pritisku crkve i države 71.i | 64 V. S. Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih naselja svjedoči o novom poletu kršćanstva na hrvatskom prostoru u 6. Glasnik Zemaljskog muzeja 34. privremeno i paulikijanci. stajala je utvrda Bugar grad 66 . 5-40 i tamo lit. Pronađene su i kasnoantičke utvrde na jugoistočnim obroncima zagrebačke Medvednice 69. 71 I. Ekspanzivna je pravovjerna dogma u zajedničkom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom poticala izgradnju crkava. a tome su pogodovale i netom sređene političke prilike i barem privremen gospodarski polet 72. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. na i. D. im Ostalpenraum. kasnoantičke građevine tipa kastron. Sarajevo 1979. Stoga se kršćanstvo u 6. do 7. samaritanci. Referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". 54 i d. Paškvalin. mj. C a mbr id ge 1 97 7. obavljala je utvrda na brdu Kulišta 65. Bojanovski. Kakanj. Histoire de BasEmpire 476-565. Zagreb 1992. bis 6. stoljeću ubrzano širi prema seoskim sredinama . II. 65 S.arijancima. n. 105 i d. dj. Karaula. Naime. 69 V. jer je nekršćansko stanovništvo bilo restriktivnim propisima postupno dovođeno u sve teži položaj. Gradina. Karaula. Pet do šest kilometara od puta koji od Livna i Glamoča vodi prema sjeveru. Poletu kršćanstva na dalmatinskom i panonskom prostoru u priličnoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih Bizantinaca nad Ostrogotima . 67 Basler. a vrlo sličnu sudbinu doživjeli su i donatisti. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1972. kasnoantičko utvrđenje. Munchen 1978. Odnos crkve i države u Vizantiji. svaka je pobjeda države bila pobjeda kršć a ns ke vj e re i ob ra tn o . 60 i tamo lit. G. 562-3. Goldstein. Isti.. G. 58. Bu za n tin e The oc ra cu . H. 370-3. a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada. 72 U sustavu bizantske teokratske vladavine. 68 I. na desnoj obali Korane. 224-38. Pariš 1949. treći stalež i Židovi od 5. u blizini sela Gata. u blizini izvora Sane. stoljeću. Gromile. 1990. Arheološki pregled 25. baš kao i Ključ na Sani 67 . Run ci man . Jh. Goldstein. j 69 i . Obje utvrde stajale su na važnim putovima između Panonije i Dalmacije. Steln. desetak kilometara sjevero istočno od današnjeg Bihaća. Ljubljana 1987. prema području Prijedora i dalje. R az dob lj e i zm e đu a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru čju Z agreba . So kol . Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast.među žitelje nekih zabačenijih naselja na jadranskim otocima. te arijanci 70. 23-5.Panonija i Dalmacija u antici postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale dolinu Bosne. montanisti. stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . Kakanj. Beck. Das Buzantinische Jahrtausend. 70 Vidi. 50-1. Bizant. Vjerski fanatizam Justinijana i njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekršćanskih i nepravovjernih učenja -pogani su praktički nestali za Justi nijana.

čini se. SHP 11/1981. Zadar 1993. 70 . 626-40. 1989. (741-775) 81. Zagreb 1982. U toj prvoj grupi novac 6. stoljeća iznimno je bogato zastupljen. Goldstein. Čini se daje nešto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutraš njost. 293-314. Tako je sirmijski metropo lit postao običan biskup. Radovi FF u Zadru 31 (18).1993. Maurikija (582602) 3. Split 1984. bilo i po doseljenju i pokrštavanju Hrvata i Slavena. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Gunjaca.201-228. 77 O tome još ništa nije objavljeno u literaturi . koji se u izvorima pojavljuju tek krajem 12. između ostalih. Hrvatski rani srednji vijek unutrašnjosti 73. PriručnOc. te joj podložio. Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske". 80 I. godine. Tiberija (578-582) 8. godine nedaleko od svoga rodnog . pronađena crkvica iz 6. godine spominju se "predstojnici samostana" . stoljeća (s osobitim obzirom na Osor). Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i redovnici u samostanima na području istočnojadranskih biskupija 76 . 74 Z. 198. Arheološki Vestnlk 29. godine 79 .mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju.8. a tako je. o Srimi kod Šibenika 74. Margetić. (518-527) 4. Takvu graditeljsku aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. Ljubljana 1978. (565-578) 8. godine. 79 L. O nekim vrelima hrvatske povijesti XI. primjerice. Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona.6.2 i Heraklija samo I 80. 81 V.I. stoljeća. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Delonga. U drugoj splitskoj zbirci podaci se tek malo razlikuju od opće slike: nakon 13 zlatnika pripisanih carevima do Foke (602-610) postoji čak 14 zlatnika pripisanih Herakliju (610-641). Priručnik. 151-4.8. O gospodarskom poletu 6.monasteriipresidentes -Šišić. ali su o tome podaci prilično oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u Ozlju. DS II. Fiskovtć. i u 13. 159. HZ 42. na desnoj obali Kupe. 119-21. i dio provincije Druge Panonije. No. O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti. 75 A. ali otada nema više novca sve do Konstantina V. Jedan dio (ako ne i većina) autohtonog stanovništva štovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove. kao prva iz tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. Justina II. za Justina I. a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453.8. 78 Šišić. a pod justinijanskog biskupa došao je čitav prostor današnjeg Srijema i Slavonije 78. 76 Na salonitanskom saboru 530. 165-70. Postojanje tih nekršćanskih elemenata očitavalo se oko 1020. Uglešić.2. ili o Posedar-ju kod Zadra 75.3. a Justinijanova vladavina iskače -u odnosu na broj godina na vlasti indeks za Anastazija je 1.samo u Vjesniku 29. stoljeća svjedoče i količine sačuvanog novca na pojedinim dijelovima obale (jer u unutrašnjosti nalaza nema): u Arhe ološkom muzeju u Splitu 65% sačuvanog bizantskog novca je iz razdoblja 491-641. čini se da na većem dijelu buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske kršćanstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaćeno. stoljeću. Radi se. Kompleks starokršćanske arhitekture na Srimi kod ŠibenUca. Foku (602-610) 7. Marović. za Justinijana (527-565) čak 18. Neobjelodanjeni nalazi prerotnaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. I 73 I. bosanskih "krstjana".

146. svezak IX. Uostalom. stoljeće gotovo isključivo zastupljeni Justinijan i Justin II. u: Bizantini. F. Srednjovjekovni novac na zadarskom području. odakle je novac i dolazio. Svjedočanstva iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82 I. ona. 143. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. 71 . Zagreb 1975. kriza koja je zahvatila ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom. 65-90 (n. 161-6. pripadaju državi. ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati. Tirana. Zadar 1987. Iscrpljeni krizom i ratom. Panvini Rosati. 655-69. Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie.. 84 I. 353-422. već samo prilična novčana injekcija. ali neka nitko ne meće u grob zlata" 86 . a to nije bilo nimalo jednostavno. Iliria 9-10. 141-6. Zbirka Arheološkog muzeja u Zadru nije toliko bogata. iz Italije ili iz Albanije. Beograd 1982. oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da bi se sustigle po stupnju razvoja bogate središnje pokrajine Carstva. 77-8). kada su se podizale utvrde. godine 84. Spahiu. Mlrnik. 85 H. ni količinom. 83 R.. da bi se taj novac zaradio. stoljeća iz Kaštel Starog. Monetazione bizantina inltalia. a naredno razdoblje mira bilo je isuviše kratko da se kriza u potpunosti prevlada. American Numismatic Society. mj. Numlzmatičar 5. tekst na francuskom 357-361. S. NewYork 1935. Mlrnik. ABibliographu ofBuzantine Coin Hoards. 86 Šišić. 3. 67. međutim. pa stoga "neka krije mramor grob. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji su novac slali. Nakon njegova doba nalaza nema sve do vladavine Konstantina V. ali je karakteristično da je Justin II. Ostava bizantskog novca s Majsana. godine u Dalmaciju. pa su nešto pokušavali. za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra. Numismatic Notes and Monographv. on se trošio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovišta gdje opet ničemu nije služio. da oni grobovi.drugim riječima. Me A. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. domaće je stanovništvo moralo uložiti određen trud.Panonija i Dalmacija u antici nalaz brončanog novca (22 primjerka) datiran je isključivo vladavinom Justinijana 82. (565-578) posljednji vladar uz čiju se ličnost može atribuirati primjerak novca. a posljednji iz 574/5. a ni kao izolirana mjera nije omogućavala da se budući hrvatski prostori počnu oporavljati na gospodarskom i općedruštvenom planu. Jurić. Štetnosti takvih običaja bili su svjesni i tadašnji vladari.. tvrdi da "zlato oživljuje promet i da je glavna žila države". 1979-80. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje. serija. ali i opća atmosfera: umjesto da se pridošli novac investira u novu proizvodnju. šaljući komeša Šimuna oko 510/11. (741-775) 83. VAM. Ovi podaci svjedoče (a da oni s nešto šireg prostora. Možda je najkarakterističnija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. Naime. Moser. to se vjerojatno nije plaćalo adekvatno. bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine ipak bio kratkotrajan. Očito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi bila rezultat povećane proizvodnje na čitavom budućem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima. Tako Ostrogot Teodorik. Primjerice. Priručnik. s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2.

indirek tno je to moglo značiti i slabije žetve. 4. a u međuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. sukob je ubrzo prerastao u stranački. 89 Je di n o bi a r hi te kt . oni su nadgledali obične radnike. 1. Građevine. "koje je iskopalo dugi rov". 96. Još je veći otpor carskoj politici bio u Istri. pothranjeno ili gladno stanovništvo -stoje već prva najava ili mogući poticaj sveobuhvat noj krizi.gospodarske i političke . kao što se do sada obično prikazivalo u historiografiji. Produbljavanje svakovrsne krize . 90 Ostrogorski. Istorija. odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio Tri poglavlja". do 562.vidi primjer S v. 91 O tim događajima obavještava kroničar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH. Kako su u načelu i u izgradnji crkava i drugih objekata očito sudjelovali većinom domaći ljudi 89. Odnosi Liburnije i Istre. I. Naime. 2. Bio je to neuspješan pokušaj da se zadovolje monofiziti koji su pretežno nastanjivali istočni dio Carstva. II. Građevine.još od polovine 6. Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i Antemije izTrala -Prokopije. pa se ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom". nego je kriza trajala već više od pola stoljeća u vrijeme kada su se doseljavali Slaveni i Hrvati. godine. Još je važnije istaći da njihovo doseljavanje. neće 87 Prokopije. a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove crkvene politike. Petar. ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivničke struje pobjeći u Akvileju 91. koji je ostao na tom položaju od 554. Prokopije. Otpor Petru očigledno je bio značajan. Također. Ili. godine pod Justinijanovim pritiskom osuđen je spis Teodora Mopsuestijskog. godine. čini se. III. 43.gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mož da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog pr ovinc ijskog sre dišta . 24 i d. U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. vjerojatno domaće stanovništvo. 88 72 . u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u Gradežu (Gradu) i langobardskog u Akvileji . potakao ih je da posvuda na svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde. Auctores antiquissimiXl. pa je po njegovoj smrti izabran Probin. 10-11. 8. Iako je u početku "shizma" bila prožeta snažnim religijskim osjećajem.I. stoljeća nije bio i početak kriznog razdoblja na prostoru njihova naseljavanja. nerodnije godine. stoljeća ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena početkom 7. Hrvatski rani srednji vijek dati na hrvatskom prostoru: u slučaju donje Armenije car je dao "velike količine novca stanovnicima ovog kraja. Građevine. Goldstein. sumnjiv zbog nestorijanskih tendencija 90 . 204. Posebnu su ulogu u tome imale Dalmacija i Istra. ili one koje su se srušile da budu obnovljene" 87. Teodorita Kirskog i Ive Edeškog nazvan "Tri poglavlja". za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu okupljeno je "veliko mnoštvo majstora" 88. Istarski biskupi pružaju otpor sve do 698.oko vrhovništva nad istar skim crkvama. bio je to za njih ozbiljan napor. Margetić. Budući da su ti poslovi jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima.

uvijek od obale prema unutrašnjosti 94 . "sklonište").baš je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktički bez otpora zauzeo veći dio Italije. Osim toga. 95 MGH. približavanjem kraja 6. što se neposredno odrazilo. zato što samo o njima postoje koliko-toliko sigurni podaci. Nekropola u Koritima kod Duvna. u maritimnu privredu (ribarstvo. oni su se sklanjali u refugije (što doslovno znači "pribježište". a do njega u prvom naletu napadači zasigurno nisu stigli ni blizu) i koliko je njihova nazočnost mogla negativno utjecati na gospodarske tijekove. 57-8. i na zbivanja u ostrogotskom ratu . koji su njegovi dijelovi bili napadnuti i što se u tim krajevima izmijenilo. još teže. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku". 21. BellumPeTsiajm. kako bi se nastavila intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno. stoljeća. godinu: "Nije veliki pomor uništio samo Italiju. Mlletić. Posebno je to bilo očito na jadranskim obalama. 6-9. 141-204. stoljeća. 96 Moguće je da bi se nešto više saznalo ciljanim arheološkim istraživanjima i kasnijim antropološkim ispitivanjima (primjerice. nemogu će je ustanoviti 96 . ali su im svojim boravkom zasigurno otežavali druge poslove. pomorstvo) 92. u koju se autohtono stanovništvo (prije dolaska Slavena) pokapalo krajem 6. već su i Istok i Ilirik bili isto tako satrti" 95. ali da se epidemija kuge proširi la po budućim hrvatskim zemljama.prvo. po riječima Prokopija. uzroci smrti na kosturima). kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo neposredno zaleđe. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je u Carstvu u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju. nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom životnom vijeku 93. nahranila vojska na ratištu u Italiji). II. 94 Prokopije. vrlo bi se teško. 11/2. Već spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski život gasio gotovo jednakim ritmom. Teško održavana ravnoteža u ponudi i potražnji hrane narušena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da dobije što više novca od domaćeg stanovništva. Dodatne teškoće stvarali su pokreti izbjeglica iz unutrašnjosti prema obali . bez obzira na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili Hrvati (vrlo je karakterističan već spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu. Auctores antiquissimi. stigao je iz Egipta i proširio se čitavim svije tom.Panonija i Dalmacija u antici tu krizu značajnije produbiti. Nekropola. barem u prvoj generaciji. Kriza koja je počela još za Justinijanove vladavine produžila se i za pravo produbila u sljedećih dvjestotinjak godina na čitavom hrvatskom prostoru. svjedoči o teškom životu. 107. svjedoči komes Marcelin za 543. kao što je obrambena i kontrolna zadaća. ali su se opća kriza i bolesti najvjerojatnije širile i u unutrašnjost. mogli uklopiti u specifične oblike zemljoradnje na kršu (vinogradi. Prvi napad kuge godine 541. Pisac na ovom mjestu ne spominje pojedinačno napadnute zemlje. Neki dijelovi 92 Rapanlć. maslinjaci) ili. 21. koji su ih po funkciji morali primati. 93 73 . baš kao što se to događalo i zaleđu sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. primjerice. a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije kuge. 23. Doba.

87. Excerpta de legationibus. i onda o njemu nema nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. tvrdi se da su već u tridesetim godinama 6. 160. Anekdota. Goldstein.1. Goldstein. a da to ne bude zabilježeno 99 . 1 -4. ZČ IV. izv.. Viz. Sljedeća epidemija pogodila je 559-561. izv. Bellum Gothicum. Mezopotamiji. 101 A. 18. Čini se da je Bizantsko Carstvo zapravo već od tog vremena počelo shvaćati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega. 100 Šišić.. godine spominje Siscija 100. Berlin 1903. vojno-političke. 97 Prokopije. iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582. ipak. 61. sve do otprilike polovine 8. Alfoldi. I. Ann ale s ESC 24. stoljeća.J. pa je lokalno stanovništvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. Biraben . III. 1. Ungarische Bibliothek 10. 104 Prokopije. Ne može biti slučajno da se baš u to vrijeme posljednji put spominju neki kasnoantički gradovi —tako se na salonitanskim crkvenim saborima 530. 35. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno područje preko kojeg je istočnjačka trgovina išla prema zapadnoj Evropi. što znači daje barem dotakla rubno područje Hrvatske 98. Barem prema raspoloživim podacima. Ona je. Viz. 103 Mena ndar. N. pa je očito daje niz stanica na putu širenja bolesti morao stradati. Grada i Istre. epidemije bile vrlo učestale. kuga se na Jadranu ponavlja godine 565. 13. Carigradu i Narboni (Galija). 88 74 . Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana) spominju se prije 587.. godine 103. a druge bolest i glad. Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima. i 599/600. 19. Egiptu. stoljeća. koja je tih godina baš na vrhuncu."104.to su bili pokreti kojima se lako mogla širiti bolest. 11. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanjajužnih Slovanou. Bizant 61 i d. 4. Der Untergang der Romerherschaft inPannonien. godine 102. stoljeća zabilježena je u Siriji. 10. stoljeću. i druge dijelove buduće Hrvatske. godine. 1 96 9. 102 B. pa 591. potom onemogućavala da se oni djelotvorno brane protiv napada ča. 164. stoljeća "grad i njegova okolina sasvim opustjeli . Be rlin-Leipzig 1924. 1497. La peste d ans le Haut Moye n Age . 18-19. 13. pa sljedeće godine preko Dalmacije na jug 97 . Na lokaciji grada pronađen je i kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 . opširnije. Langobardi. dio stanovništva istrijebio je rat. Može se pretpostaviti da su ovaj. 87-97. Le Goff. Dobar je primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji 544. Kuga je dezintegrirala i uništavala kasnoantičko društvo na prostoru buduće Hrvatske. kao i budući naleti bolesti pogodili mnogo širi prostor nego što to šturi izvor kazuje. Priručnik. I. 443-77.. pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila područje od Male Azije do Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. područje Ravene. IV. a i kasnije su. Za Sirmij. dakle. Pavao Đakon. J. bila samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske. Pojava kuge krajem 7. Niz epidemija kuge pustošio je Sredozemljem sve do kraja 6.. i 533. II. opširnije. 1950. Grafenauer. Vidi.. stoljeća. 9 9 Vidi.

bilo je prijeko potrebno unijeti svježu krv. Sirmij je 582. I. Viz. J. 201 . Općenito se može reći da nakon doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljećima uglavnom teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema današnjoj Slavoniji na drugu stranu. između ostalog. 13 i d. Annales ESC . P ariš 1974. II. Coleman. LateAnc ient and Medieval Popidation.Panonija i Dalmacija u antici dakle i područje današnje sjeverne Hrvatske. Excerpta. U demografskoj je povijesti višekratno potvrđeno da određena grupa ili stanovništvo na nekom području vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje žitelja na tom prostoru premalo ili previše 107. općenito. 476. stoljeća. s kojima su u specifičnoj plemenskoj zajednici živjeli Slaveni. C. Nekropola. Pošto su sva četiri jahača Apokalipse složno projahala ovim prostorima i uništavala njegovo stanovništvo. još 536. 107 Takve postupke deta ljnije objašnjava E. Tako je demografska. car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po Dalmaciji"106 kako bi doveli pomoć. godine zaprijetili Sirmiju. mikroparazitološka kriza u svakom slučaju pogodovala provali stranog. poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka bilo previše. i može se uglav nom samo nagađati da je na hrvatskom prostoru s većim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. onda se iseljavaju. dakle putova koji vode prema Solunu i Carigradu. Cipolla. C. ali izvori ne spominju daje ona i stigla -uostalom. II. barbarskog elementa108. 315-35. pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli grad. stoljeća smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ograničenih poboljšanja. a zatim i Hrvati. Naime. godine Gepidima predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105. vjerojatno je budući hrvatski prostor bio pod utjecajem tih nepovoljnih kretanja). Također. dakle. ust anovlj a va da su "vre mena bila tešk a. 75 . godine. Gepidi. Preciznijih podataka nema. godine pao pod avarsko-slavenskim naletima. Excerpta. na raz nim mj. a s vremenom sve više i Avari. te da im je strateški interes samo obrana dunavskog limesa. ako ih je premalo. I. vrlo teško obraniti. Bilo bi vrlo važno kada bi se mogli 106 ustanoviti uzroci smrti pokojnika. Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o dolaska Slavena i Hrvata. R. sve do Jadrana. izv. Russell. jer je izraže n ra ni m orta li te t ". L'infanticide dans le HautMogen Age. Economic Histonj ofthe World Population. pa do 6. Langobardi. Bizantski car Justin II. godine Gepidi su osvojili Sirmij i okolne prostore. oko 600. 105 Menandar. što vjerojatno označava područje današnje Slavonije. počeli naseljavati Slaveni. pustu zemlju. Menandar. Budući da se stanovništvo Rimskog Carstva od 2. a migracije su. onda željno iščekuju dolazak i nastanjivanje novih doseljenika. Ha monds worth 1962. III-IV. Hrvatski je prostor tradicionalno "migracijsko područje". bez obzira na to što su oni pripadnici druge etničke skupine. u drugoj polovini 6. ono je osjećalo potrebu da naseljava novo stanov ništvo na ispražnjenu. Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budućeg hrvatskog teritorija na njega su se. 455. 95. izv. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579. Viz. 87. postajali su pravi gospo dari ravnice. M. 108 j viiie tl ć. Philadelphia 1958. obećao je 566.

polazna i neosporna činjenica da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i Hrvati i Slaveni. ostali su i na periferiji interesa.priča o Izlasku 1. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. i 31. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu . Klaić3. Naime. 1-56. Čak je vrlo teško obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traživači bavili. te dalje. Klaić. iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske povijesti. Konstantin. 18-27. kao što su približavanje i naseljavanje Hrvata i Slavena (na primjer. Zagreb 1990. Sisciji. 1985. seobom Hrvata od zakarpatskih ravnica prema podunavskim prostorima.ostaje za sada nepoznato. otprilike desetljeće-dva kasnije. Solunu) ili u Italiji. prema obali Jadrana. shematski gledano. recimo. ili su takvi zapisi izgubljeni. Saloni ili Jaderi). stoljeća. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabilježili sve relevantne suvremene događaje. No. Grafenauer. za njima su došli i Hrvati1. Najnoviji radovi o 29. a i suvišno. Sačuvana djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili živjeli u Carigradu ili nekom drugom bizantskom gradu (primjerice. Za nas je. a potom i N. 30. u ovom trenutku. Budući da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora. 76 . zasebno od toga. a nedugo potom.V.da li samo u imenu . Koje su to bile razlike . Čini se daje takav stav postao s vremenom općeprihvaćen. Seobom Slavena i. L. tvrdili su kao i većina drugih istraživača da su se Slaveni doselili u prvoj polovini 7. Seoba Slavena O seobi Slavena i Hrvata na današnje prostore Hrvatske postoji vrlo malo podataka. Zagreb 1952. Ista. prije četrdesetak godina izgrađena je slika seobe po kojoj je. ali su ostali prilično usamljeni 1 B. 31-60. bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teško. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje. mogli su to biti neki pisci nastanjeni u. na tadašnjem hrvatskom teritoriju došlo do dvije seobe: u prvoj su se selili Slaveni. Margetić2. pa su ga čak neki historičari doveli do krajnosti. 2 Margetić. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15. HZ 5. 3 N.

1987. poput germanskih osvajača. ZČ 42. u: Goldstein. Margetića: Konstantin Porftrogenet. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek bili u golemoj manjini (osim u slučaju Alamana koji u istočnoj Galiji naseljavaju napuštene agri decumantes).Košćaka. Langobardi. te.Seoba Slavena i Hrvata u mišljenju da su Hrvati došli mnogo kasnije. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. 4. 9 Brandt. 253-70. organiziran kao ratnička skupina. Na Margetićev odgovor. čini se. Hispanije i Galije broji između 5 i 10 milijuna. Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla Đakona koji tvrdi da Sasa. U isto vrijeme. Lot. Isti. Košćak. 128. 1988. HZ 37. dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata. 3.000. 7 Tako F. i tako je. Zgodovinski časopis 38/1984. 6. 537. Bizant. HZ 36. 1985. 227-40. dj. 1980-1. valja obratiti pozornost prvo na doseobu Slavena. Opširno obrazlažem kritički stav prema Margetićevim tezama. vrlo razložnim argumentima pobija Margetićeve teze. a još i više teze N. 2. 68. Karantanija = stara domovina Hrvatov?. Diadora 14.. Marginalije uz rad V. HZ 38. u velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrživost. II. 375-443. ili barem njegov najveći dio. Ocjena radnje L. 237-40. 1985. tek oko 800. Les invasions germaniaues.. 211-34. Slavena je bilo više . 125 i d. godine. Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8. Zagreb 1977. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o tom problemu pao. ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno analiziraju i većim dijelom odbacuju Margetićeve postavke 6. stoljeća. S druge strane. Zgodovinski časopis 41. Budući da u načelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7. uzvratio je V. 89-100. Klaić. I na području današnje Francuske galorimski su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izražena većina" 9 . ali brojke koje istraživači navode mogu biti jedino procjene 7. a Vizigota je prilikom dolaska u Hispaniju bilo oko 90 000. 5 L. Srednjovjekovno doba. V. Suić. Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca. O problemima stare domovine. Margetić. ostavlja mogućnost da vrijeme dolaska Hrvata bude i 670. "Pripadnost istočne obale. barem po općim procjenama. nije bilo više od 20 000 zajedno sa ženama i djecom 8. detaljne i brojem stranica prilično opsežne diskusije 4 čini se daje i sam začetnik teorije o doseobi Hrvata 800.u svim zemljama koje su naselili izmijenili su radikalno etničku strukturu u svoju korist (što se za Germane ne može tvrditi). godina i kraj 8. 8 Pavao Đakon. pa tek onda Hrvata. HZ 33-34. Još o dolasku Hrvata. Štih.. Margettć.. s iznimkom Mađarske te nekih 4 M. ali takve procjene ne daje za druga plemena ili narode. Lončar. 1984.50. Nakon dugotrajne. 77 . Konačno je zaključio da "istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaključenim" (n. 6 M. Pariš 1939. 255-86. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata. stoljeća. 239). O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. 1983. Još o dolasku Hrvata. tvrdi daje Salijskih Franaka u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najviše 100 -150. godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5. 291-355.. 234-40. stanovništvo Italije. Košćak. nije bio. Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928.". Zadar 1992. Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena). HZ 38. Konačno P. pa L. inače langobardskih saveznika i suputnika u osvajačkim pohodima po Italiji..

za razliku od dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici. Dakle. J. I. 430-1. 70-1. Klaić.I. a tek manji dio stanovništva sudjelovao je u osvajanjima i pljačkama (poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratničke skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. 272. Demografska analiza antropologa i arheologa na širem prostoru pradomovine pokazuje 10 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. Hrvatski rani srednji vijek dijelova današnje Italije. Nije slučajno da izvor 6. ponajprije potragom za novim ispašama i oranicama. pa i Hrvati. Austrije i Njemačke. stolje ća žale da Slaveni "oru naše zemlje i naša neobrađena zemljišta. 78 . izbacili Vandale iz Hispanije. 13 Kapanić. godine stigli do pred Barcelonu. Za barbarska društva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio je. o kojima je mogao svjedočiti samo poneki podatak često dvojbene vrijedno sti. 11. 130. u najvećem broju slučajeva selili za današnje pojmove vrlo sporo. napasaju (svoju stoku) na našim pašnjacima" 11.današnji Tunis 12. 59. Slaveni (a uz njih možda i dio Hrvata) bili pretežno poljoprivred nici.Pseudo-Maurikijev Strategikon bilježi kako su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. Selidba je vjerojatno bila poticana. i arheološki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno rijetki. Srednjovjekovno doba. Slaveni. čak ako je i bilo želje za osvajanjem. takav stav može biti samo teza. Vizigoti su 410. Margetić. kose naše livade. a potom u konstantnoj seobi tek 415. Viz. ostalo sve do danas. izv. istraživači su bili prisiljeni određene posljedice germanskih seoba. stoljeća . Vandali su tek 429. i posljedice njihova doseljavanja na neko uže ili šire područje morale su biti ponešto drugačije. Osim toga. Tako se stanovnici Istre početkom 9.radi li se uistinu o tome da tih nalaza nema ili su znanja još nedostatna da bi se taj najraniji sloj uopće prepoznao 13. S obzirom na razinu današnjih spoznaja. Goldstein. Arheolozi tome čak i ne mogu pronaći razloge . Izvori. za razliku od Germana. Na primjer. i želja da se stigne na klimatski pogodnija područja višestoljetne antičke civilizacije. 11 Plactio del Risano. Rižanski placit. Može se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva.' 12 Brandt. stigli u sjevernu Afriku . mogli su biti samo sporiji. de. između ostalih razloga. Kako bilo da bilo. Pošto su 419. poistovjećivati s nekim događajima ili etapama u slavenskim seobama.-osvajači za kratko vrijeme mogli pojaviti na neočekivanim mjestima. o kojima su čitali u zapisima suvremenika i provjerili na relativno izdašnim arheološkim nalazima. čini se da su. Scheffer. ali i rezultat demografskog rasta zbog kojeg višak stanovništva mora tražiti nova staništa. a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u Evropu stižu iz dubina Azije. Doba. godine opljačkali Rim. jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. Zbog razlika između Germana i Slavena i načina njihovih seoba. Upsaliae 1864. Pa čak su se i ti konjanici-osvajači. 49-54.

Bizantski pisci. iz bizantskih izvora 6. izv. 85-109."zajedno s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah među Slave ne"16. godine 18 bizantski plaćenici u ostrogotskom ratu. 2. pa podaci bizantskih pisaca mogu služiti samo kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji. 16 Prokopije. te da su s Bizantincima ratovali u Italiji. iako je pozornost koncentrirao na istočnije krajeve Balkana. Šumovito i močvarno tlo stare postoj bine u današnjoj Poljskoj.53% u posljednjim stoljećima antike. Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheoloških raziskav).78% 14. vrlo je slabo poznato. stolje ću došlo do pojačanog iseljavanja Slavena prema jugu. spominju kontinuirano Slavene od otprilike tridesetih godina 6. bilj. I. raž i pšenicu. primijenjena u ovom slučaju. jer njihove su oranice mogle dati plodove tek svake treće godine. Uostalom. a i primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom. Budući daje baš u 6. biti i manjkava. Kada su slavenska plemena prešla iz svoje pradomovine. Detaljno je o tim prodorima pisao. Collection de l'Ecole Irancaise de Rome 77. po svemu sudeći. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti bili oko 537. 79 i d. 18 Prokopije. posredno ili neposredno. Ferjančič. godine bježati s langobardskih područja u južnijim dijelovima Panonije . t. Bellum Gothicum. Ochride 1961. I. Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suviše plodno 15. Vidi i B. čini se. bili u neposrednoj blizini. pa prema kraju 6. a već od tog vremena. ječam. Ljubljana 1990. Ferjančlč. te na opće prilike: Lj. I. II. 15 B. može. Evert-Kappesowa. na području koje se proteže od Srijema prema istoku..1980. III. Quelques remaraues sur la colonisation slave. Rome 1984. 35. Actes du XIIe Congres international d'etudes bvzantines. Vizantija i Južni Sloveni. Beograd 1966. preko Karpata u Panonsku nizinu. 16-7. Viz. sve se češće registriraju stalni upadi Slavena u krajeve južno od Dunava (uglavnom u današnju Srbiju i Bugarsku). stoljeću. kada su im Slaveni svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi. Međutim. 40. osim ranijih sporadičnih vijesti. Maksimović. Invasions et installation des Slaves dans les Balkans. 17 Vidi komentar u Viz. Bellum Gothicum. jer ne može dovoljno precizno registrirati i one koji se iseljavaju s analizom obuhvaćenog područja. "Selidbena analiza". na istom mjestu Prokopije tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava. 72. ne daleko od 14 A. ZRVI 19. 79 . 17-53. Severni Ilirik u VI veku. kada je langobardski knežević Ildiges morao oko 549. stoljeća čini se da su slavenska plemena najžešće nastojala prodrijeti prema jugu na području donjeg Dunava. stoljeća. 40. 16-21. dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantičkim) društvom. to povećanje broja stanovnika moglo je biti samo veće.Seoba Slavena 1 Hrvata da se relativno nizak prirast od 1. stoljeća. izv. tvrdi da su uzgajali proso. H. postala su susjedi Bizantskog Carstva. To znači daje dobar dio Slavena već tada. Po Prokopijevoj priči. 27. Pleterski. naglo povećao i do 11. ponajviše u 6. 5-7. u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin. Kakve su uistinu bile prilike u njima i što se događalo za vrijeme seobe Slavena u nju. stoljeća bio prosječno 2. dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. koji su. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istočnije od prostora srednjovjekovne Hrvatske. pa je logično da i njihov interes naglo raste.

Situacija se pogoršavala. i Menandar. Maksimović. izv. 1950. 40. O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju krajem 70-ih i početkom 80-ih godina VI veka. godine. Ipak. 84. nakon sve izraže19 Prokopije. ed. 20 80 . Taj podatak svjedoči o činjenici da nisu svi upadi bili usmjereni točno prema Carigradu ili nekom drugom središtu.I. Bonnae 1831. Viz. Bizant. I. 24 Menandar. 263-71. 72 i d. bizantska vojska nije mogla podnositi tegobe ratovanja. 27 Ostrogorski. 105-7. 3-4. 46. Primjerice. izv. ed. Slaveni mogli prijeći i Dravu i Savu i doći sve do današnje Bosne i Dalmacije. III. de Boor. a i Teoftlakt Simoka-ta detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. 100. Hrvatski rani srednji vijek njegovih obala". B. 21 Prokopije. godine 10 000 Kutrigura prešlo Savu i da su pustošili po Dalmaciji 23. 93. U početku su Bizantinci imali uspjeha. izv. Menan dar izričito spominje Trakiju kao cilj napada.što bi to značilo u zemljopisnom smislu. U jednom dužem procesu čini se da manje-više stalni slavenski upadi na prostore južno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se moglo odnositi ponajprije na upade 578. 26 Theophulacti Simocattae historiae. premda je to vjerojatno bio više plod slučaja negoli izrazite želje da se stigne baš do tog grada 20. smatra da se otada može govoriti o pokušajima osnivanja stalnih s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j už n o od D u na va . Povijest 209. Excerpta de legationibus. BeUum Gothicum. Istorija. I. Berlin 1903. 22 Ioannis Malalae Chronographia. 38. postoje s Perzijom 591. godine stigli čak do Drača 19. Napokon. što potvrđuje da obrana više nije bila takva da bi zadržala sve napade. L. Viz. još 579. Berlin 1903. iako je car Maurikije (582-602). 29. 7. 22 Vrlo je značajna vijest Menandra Protektora koji tvrdi daje 568. 490. pa se ne zna koliko Maksimovićeve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. izv. nemoguće je odgonetnuti. Lipsiae 1887. To se. Također. pa su. Excerpta de legationibus. iz čega slijedi da u to doba bizantska vlast nad zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka još koliko-toliko funkcionira. I. Excerpta de legationibus. Goldstein. a li ta ka v z a klj uč a k ne p r oi z l a z i i z Prokopljeva teksta .on samo piše da Slaveni "obilažahu naokolo po miloj volji". S druge strane. 23 Menandar. Stoga je logično da su za jednog od tih svojih upada 548. Viz. Viz. ZRVI 8/2. de Boor. takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti opće prilike koje su za Carstvo bile nepovoljne . ed. 1964. de Boor. I. Menandar i Ivan Efeski koji opisuju ove upade obratili su veću pozornost Istočnim dijelovima Balkana. Šišić. Grafenauer. 90-7) . I. II. sklopio povoljan mir. prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (bivša rimska provincija Dacija . prebacio vojsku na dunavski limes i otpočeo rat u kojem se rješavala sudbina Balkana 27. a goleme su slavenske mase i dalje svim silama nastojale stići na teritorij Bizanta. teoretski uzevši. ed. Nekoj vprašanj iz doba naseljevanja južnih Slovanov. I. 90-7.rat se otegao. Goldstein. 468-77. uostalom. izv. Viz. izv. stvoriše u Dalmaciji" 21. i dogodilo već pedesetih godina. Berlin 1903. BeUum Gothicum. Viz. jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "prešavši redom sve ilirske planine. III. a slične događaje spominje i Ivan Malala. Naposljetku. 170-221. ed. I. i 581. godine) u kvalitativno novu pojavu -naseljavanje 25. 25 Tako tvrdi Lj. pa zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljačkaške upade u Trakiju 26. Dindorf. izv. 23-126. 1.otprilike današnja Rumunjska) i tamo pobje đivali. II. 442-77. 474. Viz. ZC 4. I. ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar. I. II. godine car Tiberije sakuplja vojsku po Iliriku i Dalmaciji 24 . 209-10. 44-7. I. de Boor.

Tako Menandar spominje Savu i priča o pljački Huna. Iako neki podaci govore i o mogućnosti drugačijih lociranja grada Bonkea. Ipak. 225. Gdje je bio taj Bonke? Šišić logično zaključuje da to mjesto leži na cesti Sirmij -Salona. stoljeća. ne mora značiti da Slavena nije bilo. ni Menandar ni Euagrije. I. 73. 74. utvrda. izv. 29 Viz. Beograd 1980. Istorija srpskog naroda I. Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i.. na raznim mj. Bizant. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan. p. Iako je očigledno da su Bizantinci pozornost obratili ponajviše prostorima istočnog Balkana i da bizantski pisci bilježe svaki značajniji slavenski upad na taj teritorij. a ni iznimno dobro informirani Prokopije. i na početku 7. u tome da vjerojatno većih ili barem po posljedicama dalekosežnijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na današnje hrvatske prostore nije ni bilo. čini se da ga valja uistinu tražiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. smatra da se radi o antičkom gradu Baloe. a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28 Theophaactae Simmocaitae Historia. 32 Goldstein. znači i "dan hoda" i "konačište". Maurikije je bio zbačen. 81 . odnosno od kolja napra vljen opkop. 265. pa do 626. a Euagriju je jasan razmještaj barbarskih plemena po čitavom Iliriku i Panoniji. Povijest. 12. ne navodi se neki drugi argument. ali osim relativne sličnosti imena.Seoba Slavena i Hrvata nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. na magistrali Servicio . pokazuju da Slaveni gotovo pola stoljeća. 31 Viz. pa i žive vrlo skladno s Avarima 31. tvrdi da je avarski kagan (dakle. i različiti izvori. Možda bi se moglo govoriti o djelomičnoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj nezainteresiranosti. Ova je datacija prilično važna. jer se događaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i već se može pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreću prema jugu. u prenesenom smislu x t > t pai. VII. tamo gdje se nalazi Dalmacija. izv. obrana. ne opisuju bilo kakav slavenski upad u savsko-dravsko međurječje ili u krajeve južnije od Save. 30 Šišić. i čini se da su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju na prostore južno od Dunava. pa i arheološki nalazi.Salona. godine izbila otvore na pobuna zato što vojnici nisu prihvatili da još jednom zimuju sjeverno od Dunava. Naime. I. pa sve do Alpa i čak preko njih. to što Teofilakt Simokata spominje samo "avarskog kagana". Fokaje proglašen za cara. Vjerojatno i podalje od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konačišta". čini se. osvojivši ga pomoću ratnih sprava. poruši 40 tvrđava 29. ali to je svakako samo dio istine. Drugi je dio. 121. jugoistočno od Banja Luke. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. Čini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od onih koje bizantski pisci obično opisuju. I. godine. Jadranu). godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim riječima. 121. Viz. zaštita. poneki se put bave i zapadnijim područjima. 92-240. odnosno više dana da stigne 33. a ne i Slavene. što će reći negdje u današnjoj središnjoj Bosni 30 . ratuju zajedno. ni sada pisac izričito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597. 122. Inače. izv. bUj. tvrđa va. od otprilike 582. U izvještajima bizantskih autora nema decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na područje buduće Hrvatske.pr votno znači kolje. 33 Xdćpa^ .

i L. Documenta. Hartmann. quae vobis valde imminet. moguće tek nazna čiti: očito jest da je većina slavenskih seoba išla iz unutrašnjosti prema obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. 255. M. ali je nemoguće ustanoviti jesu li ti Slaveni do Istre stigli preko današnje Slovenije ili s kvarnerskog područja 37. zapadni izvori isto tako. vrlo šturo. opširno. 258: Et quidem de Sclavorum gente. Drugi.Rački. opći pravac seoba bio je prema jugu. 249.. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u zapadnoj Karantaniji 35. godine nestaju na ovom prostoru i posljednje antičke biskupije .međutim. Papa tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu. Leipzig 1889.5 km 34 . Skopje 1982. Da nema kasnijih izvješta ja Konstantina Porfirogeneta. te langobardsko naselje u Kranju.. ne bi se ni po čemu moglo tvrditi da su Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo područje do početka 7.. 39 Inter hoc. S druge strane. a da će primjere mirnog naseljavanja. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII.u Teurniji i Aguntu na Dravi." 38 Rački. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavještavao papu. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju pružen otpor. 36 MGH. 17. Odnosi Liburnije i Istre. Njegovi izvještaji nisu očuvani. Živa antika 32. Papa Grgur I. Hrvatski rani srednji vijek ka bila je razdaljina od 38. 37 Margetić. I. B. Godine 593. vrlo vjerojatno zanemariti. ali 598.2. onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i kojima će se kretati u južnije krajeve. 1.. 47. kojih je zasigurno bilo (i bili su većina). pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije) dolaze preko Učke. Osim toga. pa se njihovo približavanje očituje i u Maksimovim jadikovkama. 171. godine salonitanskom biskupu Maksimu. Documenta. Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung imltalien (540. Očima bizantskih pisaca. stoljeća. (590-604) piše u ljeto 600.I. No. ovaj Simokatin podatak svjedoči da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da se naseljavanje nipošto nije moglo odvijati samo mirno . jasno je da će suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke. 2. zbog malobrojnosti i oskudice izvora. govore o ovom procesu. vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. Ako je Bonke doista bio u današnjoj Bosni. jugozapadu ili zapadu. Detaljno ovu vijest analizira L. pa se čini kao da su se Slaveni približili i Saloni. godine ruše biskupije u Celju (Celeia) i Ljubljani (Emoni). a 591.750). Vidi. Margetić. Dakle. 11-2. jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni. pak. Može se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima moru. 35 82 . toliko o seobi Slavena u krajeve buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. stoljeća. to se čak ne može ni pretpostaviti 38. dokle su točno došli. godine Grgur spominje u svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko pravaca koje je. BellumVandalicum. Zgodovina slovenskega naroda I. zabrinut što su Slaveni "ušavši u Istru već počeli nadirati u Italiju" 36. te da su im se koje desetljeće kasnije pridružili Hrvati. idu prema Istri. Grafenauer. quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis . Zna se da Slaveni do 587. Epistolae II. Goldstein. jer Pavao Đakon 34 Prokopije. 288 i d.

Postoji jedan podatak koji možda svjedoči o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba. Međutim. 43 B. 48 Tako razmišlja Rapanlć. u Žminju. Bizant 96-7 i tamo lit. 49 Zahvaljujem mr. 45 Goldsteln. Čini se da je u tom naletu porušena starokršćanska crkva u priobalnom Vrsaru 43 . Hrvatska za Branimira. 42 Pavao Đakon. kraniometrijske i paleopatološke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. Ava ro. 47 Pavao Đakon. IV. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Došljaci. dj. P er is til 2. pak. ipak. do 9. otprilike između 601-603. 258. ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj Italiji. a i krajnje šturi. pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone. čini se da je zaključak o sporosti događanja presmion. Foške. čini se da se na samom početku 7. 40. Brescella. bili su prije svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji dolazi"48.Seoba Slavena i Hrvata bilježi da su oko 600. svi ovi podaci svjedoče samo o seobenim procesima koji su zahvatili periferiju hrvatskog prostora. Papa otprilike iste godine u pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoše po Istri 41. ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati. nema razloga vjerovati da to nisu činili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena negoli sjeverna Italija. 20. "Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice Istre i sve su opustošili ognjem i pljačkom" 40. te dalje nastavila prema jugu. godine "nitkovi Slaveni. Kako su pisani izvori malobrojni. U prva dva desetljeća 7. Langobardi IV. jer ga prvenstveno zanima uže talijansko područje. 44 Marušić. tradicionalnim transdinaridskim putovima. jer se postupno povećava po stotak populacije slavenskih obilježja na nekropolama koje su datirane od najranijeg do najkasnijeg horizonta 49. Mantove. Naime. Šlausu na ljubazno ustupljenim zaključcima iz još neobjavljenog rada. a Pavao Đakon bilježi da su 611. Documenta. 257-8. 28. Glavnina Slavena je na teritorij bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazeći Dravu. ubivši vojnike. stoljeća. U mnogim kraškim spiljama sjeverne Istre utvrđena je nazočnost čovjeka koji je u to vrijeme u njima tražio i našao privremena skloništa 46. Naime. 36-7. Zagreb 1957. nisu bili samo osvajači i pljačkaši. na raznim mj. pa onda i Savu. opljačkali Istru na način dostojan suza" 42. n. Langobardi.sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loške grade. Langobardi IV. koji su se naseljavali. stoljeća Avari su. Račkl. stoljeća svjedoče o postupnom procesu slavizacije. a i Nezakcij je ili porušen ili je napušten zbog nemogućnosti obrane 45 . potom bizantska crkva sv. Documenta. n. dj. M. 15. 24. 41 83 . 25. kao i utvrde Vulturina 47. Račkl. zajedno sa Slavenima. Mar ušić. rušitelji. Čini se logičnim da je to bio samo jedan od mnogih slavenskih upada u Istru i da Pavao Đakon druge ne spominje. u više navrata čak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih posjeda u sjevernoj Italiji. u unutrašnjosti 44. godine. 46 Marušić. tada 40 Pavao Đakon.

W. 3.I. vidi uži izbor i tamo lit. Tako je.. zvahu i Avari" 52 . Goldstein. Kovačević. bez obzira na lokaciju. Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac. koja zajednički napadaju Carstvo. Kada jedan drugi bizantski pisac . karakteristično je da Pavao Đakon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski poluotok. 10. 30-1. I. Izvori. Izvori. 1950. Viz. pa su ih promatrači izvana logično povezivali u jednu cjelinu. HL. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Wlen 1988.Prokopije . Klaić. Hrvatski rani srednji vijek je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. dakle.opisuje Hune. poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta. bilj. isto tako mongolski narod. Arheoloških podataka o avarskom življu u Panoniji ima.po današnjim znanjima čini se da o avarskoj nazočnosti na prostorima južno od Save svjedoče tek pisani izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti. Langobardi.) nastali od "Obar" = "Avar". Beograd 1977.. ZČ 4. ali Je kod bizantskih pisaca česta pojava da nekoliko plemena. II. Avarski kaganat.4. Aivaren. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest. očigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija. tvrdi da im je "izraz lica bio ružan"56. 27. B. kao što su to činili Slaveni i Avari. 85. 10 i tamo opširan komentar. Klaić. Moguće je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru. a preostale prinude na pokornost . 10. za IV knjigu. Takvi su dokazi opravdano osporeni 54. prije svega pisanje Konstantina Porfirogeneta .. nazivaju jednim imenom.. II. ili pak na neki otok na Dunavu. Koji bi to otok bio. bilj. Zagreb 1992. 1985. i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53. Konstantin. Lončar. 3."Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlašću Avara . vidi Pauli Diaconi.. Ocjena. po ljudstvu koje ih je vodilo. pa nije jasno kako bi trebalo tumačiti Konstantinove proturječne izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjećivanju njih i Slavena. Oborovo. 52 DAI29/33. Neki su autori pokušavali dokazati daje. 4. 51 U obilju literature. na raznim mj. Hrvati odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju. commento Elio Bartolinl. II. s druge 50 Pavao Đakon. S druge strane. i 31. 53 Usp. IV. 20. primjerice. 54 Suić. Viz. 56 Prokopije.. 31-60. izv. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog aspekta bavio M. 84 . Viz. Grafenauer. izv. itd. 55 DAT 30/67-71. te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o "Avarima". u Hrvatskoj još uvijek ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari" 55 .. 30. Pohl. N.: J. Najnoviji radovio29. Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov. SHPIII/15. činjenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na . Međutim. Diskusija o ovom pitanju još ni izdaleka nije završena . u dubinu bivše rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik broj Avara koji su čak neko vrijeme držali i političku vlast u njegovu neposrednom zaleđu 51. Zgodovina Langobardov. Margetić. 20. zajedno sa Slavenima i Hrva tima. izv. Klaić. Uz obalu tadašnje Trakije (područje današnje Bugarske uz Crno more) uopće nema otoka. ali u krajevima južnije od Save takvi nalazi izostaju. Bellum Persicum.

I relativno malobrojna antropološka istraživanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo uglavnom stanovništvo s obilježjima sličnima autohtonim Romanima -primjerice. Zagreb 1968. 11-21. 59. 63. u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze se tragovi raznih doseljenika . SHP 10. II. očigledno jest da su se odnosi Avara s jedne. rukopis. ustanovljena je etnička heterogenost istočnoslavonske populacije pokopane između 650. Karaman. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. 263-91. Šmaljcelj. ali ih se na tim prostorima njihova nazočnost ne može potvrditi arheološkim dokazima . Naime. u nekim se izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji. 85 . VAHD 83/1990. 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije. 63 Vidi. 66 M. pri čemu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod 10% 65 . Naime. 120 (Rački. 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a. i u v eć navedenom citatu Pavao Đakon [Langobardi. III. IV. godine. S druge strane. Torino 1980.. DAJ 35/7-8. Međutim. Arheološki pregled 15. II. I. Do d u š e.IX stoljeća 58 sistematska istraživanja. u Istri je stanje malo drugačije: u grobovima etnički heterogenih bizantskih graničara nađeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca već i slavenskih doseljenika 62. 61 Ž. izv. 12. M. Beograd 1973. Viz. Jedno od mogućih objašnjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato što su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60. 117-9. Viz. izv. Kraniometrijska i pateopatološka analiza. stoljeće) pokapa autohtono dinaridsko stanovništvo. Mikić. 59 DAJ 36/7-9. Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka. izv. a cura di G.Nekropola VIII . Viz. Barada. 1968. Pilarić. Materijal s istočnoslavenskih nekropola srodan je materijalu s drugih nekropola s perifernih područja avarske države 66. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste. 38-9. Bulat.Seoba Slavena i Hrvata strane. k a o i 8 0 0 0 S la v en a. tvrdi da su 601. Hrvatska dijaspora. 225-32. Pregled povijesti Istre od 6. Arheološ ki radovi i rasprave 6. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10. kao u već 57 DAJ 33/4.Avara. i Hrvata i Slavena s druge strane. i 800. Bertoša. a u drugima. ser. stoljeća do godine 1102. odnosno. II. 65 Šlaus."Gole Njive" (općina Vinkovci) . takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u Mravincima kod Splita koje je još 1938. Theophvlacti Svmmocattae Historia. Galasso. Naime. Avarski se utjecaji u krajevima južno od Save toliko rijetko uočavaju da ih se može smatrati gotovo slučajnošću (stoga ću u daljnjem tekstu kao o novodoseljenom etnikumu govoriti isključivo o Hrvatima i Slavenima). godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000 vo j n i k a Ava r a. te da još nije došlo do miješanja s novopridošlim Hrvatima i Slavenima 61 .6. Naime. mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. 60 M. Privlaka . 64 G. Documenta. VIII.vidi. godine otkrio Lj. Različitim se istraživanjima došlo do sličnih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg miješanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije šani naseljavali ove krajeve 64 . 260). 62 M. Bugara i Franaka 63. Storia d'Italia. 64.

30. 19. V I. Wiener Studien 13. godine: ". L. 165. Miinchen 1862. Vidi i Viz. 38. 69 Viz. Hrvatski rani srednji vijek spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta. L. 70 Prokopije. od Singidunuma (današnjeg Beograda) na istok. III. izv. Schonf elde r. da su Hrvati zaratili na Avare. bili u tom poslu vrlo uspješni 70. Klaić. te dolinama rijeka (Morave. ili kod bizantskog pjesnika 7. ed. izuzev dva-tri kratka koplja " 72.. Goldstein. 68 86 . onda barem kao pljačkaši) s kasnoantičkom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su još oko 550. Draču i posebice Carigradu. da su Slavenima koji su kraće ili duže vrijeme obitavali u bivšim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih . Oni. Viz. Čini se. ali jest za hrvatsku: očigledno je da je krajem 6. 4-8.67. godine: "Naučili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji. 5. Iako se radi o pjesmi (epu). godinu) 71 . jer čak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je zahtjevan organizacijski i vojnički napor.Solunu. stoljeća Georgija Piside koji opisuje borbe Slavena protiv Avara. Vardara. I. Bellum Gothicum. Cracoviae 1900. ed. bilj. stoljeća mnogo Slavena prešlo Savu i krenulo na jug. I. Sternbach. kao i na Italiju. koji su došli do Carigrada i opsjeli ga. Marice i drugih) nastaviti spuštanje prema velikim gradovima . 1891. Viz. Ako se smije suditi po razlikama u ovim izvještajima. Viz. i Skit (Avar) ubija Slave na i potom biva ubijen" 68. a slično svjedoči i Ivan Efeski izvještavajući o slavenskim provalama u Trakiju i Grčku 581-584. Georgii Pisidae Restiiuiio crucis. 151-3. 71 Analecta avarica. iako bez pravog iskustva u napadima na gradove i njihove zidine. izv. II. ipak osnovne informacije 69 valja prihvaćati kao vjerojatnije. izu. doseljenici na područje buduće ranosred67 DAI30/67-70. Treći seobeni pravac možda nije tako značajan za cjelinu evropske povijesti. ed. 158. 14.na prvom je trebalo prijeći Dunav u njegovu donjem toku.. Izvori. Ako su napadači na središnje dijelove Bizanta. iako jednostavni ljudi koji se ne usuđuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oružje.I. godine Slaveni. s pravom računali na bogat plijen u pljački velikih gradova. očito je da se već treća ili četvrta generacija naviknula živjeti na rubu civiliziranoga svijeta. izv. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu pomorsku vještinu (njegov tekst odnosi se na 626. 25. u kojoj se posebno ističe težnja za vanjskim efektom. daje preuzima la civilizacijske plodove. Historia ecćiesiastica. jer su Slaveni bili više od pola stoljeća u kontaktu (ako ništa drugo. stihovi 78-81. Sternbach. preko područja današnje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji. izv. i početkom 7. Taje zrelost vjerojatno ponajviše odraz društvenog razvoja. I. Također. 72 Iohannes Ephesius. iskazali su i visok stupanj vojničke zrelosti. Drugim su se pravcem kretali na zapad. I. 7. dakle. bez obzira što na tim prostorima kasnoantički život više nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljećima ili kao u krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala. koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. 255. 165.

. Barišić. Još o dolasku Hrvata. Srbi. 239-40. To bi pretpostavilo organiziranu seobu. Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni. CD I.dakle u istočnijim dijelovima Balkana. stoljeća spominju se samo Slaveni. Rački. na kojem se spominje i knez Branimir. te da se jedan dio Hrvata odvojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero braće . 3. u osnovi tvrdi slično: ". od poljskih strana .Seoba Slavena i Hrvata njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli. ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao što se to obično čini u literaturi. Očigledno je trebalo proći određeno vrijeme da se hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi. Viz. Goldstein. 2.iz aspekta nekoga tko seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora. i 928. Tako je i tekst pisan . 30. Kosenica. 87 . pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja. HZ 38. 3. iako ne spominje Hrvate. kao krajnjom mjerom..vidi. 25.. kao i samim Hrvatima. Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge. Salona. 29-32. pa potom u DAI. godine . Kronika.. godin e u Trp imiro voj darovnic i. 77 Toma. Klaić. stoljeća -u izvorima 6. izv. Lobela. uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da. U Konstantinov tekst prenesena je očigledno hrvatska narodna predaja čiji je posljednji redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istočnojadranskoj obali (vjerojatno Zadar ili Split). I Toma Arhiđakon. 1985. Čini se da ni u ovim slavenskim napadima. i 7. stoljeću hrvatsko se i me p o či nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima . Čini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610) nije došlo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73. L. Margetić. došlo je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. Najviše podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta. Stoga je Slavenima u Hrvatskoj. 73. Seoba Hrvata Nekoliko godina ili desetljeća po slavenskoj doseobi na ovo su područje pristigli (ili -počeli pristizati) Hrvati. pa stoga ni toliko privlačni za pljačku. 238-9. Izvori.pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h sabora 925. ali njegova je analiza odmah naišla na oštru kritiku redakcije. 76 DAI 30/62-7. 32. 127. godine. već "Lingonce pod vodstvom Totile". barem u prvo vrijeme -u početku 7. čiji or igin al nije sačuvan."Klukasa. 74 Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. taje predaja zapisana u DAJ više od tristo godina po doseobi i u 73 F.86. stoljeća -ni u krajevima o čijoj se sudbini mnogo više zna . Međutim. str. stigao sa svojim narodom u Dalmaciju"76. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane Bagibarije. eventualno i Narona i još možda poneki grad ili naselje ni u kojem slučaju nisu bili toliko bogati. u eventualnim sukobima s autohtonim stanovništvom. 1956. Goldstein. 75 O tome što znači i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi. a na kamenu na natpisu iz Šopota kod Benkovca. Bizant. Thomas. II. sa zatečenom vlašću i svojim sunarodnjacima pronađu i izbore pravo na posjedovanje što bolje zemlje. ZRV1 4. ali ne i Hrvati 74. O seobi Hrvata ne svjedoči niti jedan tim događajima suvremen izvor. izvoru nastalom sredinom 10. a najstarij i prijepis je iz 1568. gdje su sada Bijeli Hrvati" 75. Tek u 10.

Priča mnogo duguje biblijskom predlošku po kojem je stvaranje naroda poistovjećeno sa stva ranjem porodice 79. 88 . vrlo vjerojatno. nego u kojoj je mjeri legenda. istjerali iz tih krajeva Avare i naselili se po naredbi cara Heraklija" 83. 39.u bojnom redu. Hrvatski rani srednji vijek nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priču: petero braće dobro je poznata kozmologijska predodžba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom središtu i četiri strane svijeta. što se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih naroda 80. Neki drugi podaci svjedoče o tome daje hrvatska seoba istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo širi teritorij od onoga na kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena ranosrednjovjekovna hrvatska država. 5. Langobardi Imaju Gambaru. Jošua 1-11. 86 DAJ 30/62. Činjenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 .. jednostavno i pojednostavljeno. rezultat promjena tradicije o seobi i stvaranju države kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u 10. Također. jest taj najvažniji vođa 78. zauzmu čitavu okolinu Dalmacije. 3. izv. II. Klaić. otkada se naseliše spomenuti Slaveni. 37-8. u: Die Bayern und ihre Nachbarn. a tek onda počeli naseljavati otoke. na zapovijed cara Heraklija. 83 DAT31/17-20. pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedočiti o sporosti selidbe i događanja: ". čini se da to "osvajanje" nije bilo velika vojnička pobjeda nego postepen proces -vidi. Pošto su ih Pagani stalno zarobljavali i uništavali.I. 293-8. 62-3. prvo su Pagani naselili kopno. 78 W. T. Međutim. Pohl. odnosno vladavine cara Heraklija. I nešto kasniji opis zaposjedanja prilagođava se općim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati. jer različiti podaci svjedoče da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilično sporom procesu. Hrvat. ili naseljenja. što se može usporediti s mnogim literarnim opisima zaposjedanja. stoje. Viz. izv. Broj pet susreće se u različitim prilikama u životu nomadskih naroda . Čini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati suviše kruto. Biblija. Viz. 80 Primjerice. Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen". stoljeću. u dvorskim službama. pograbili oružje. u diobi pašnjaka. u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da je u vrijeme doseobe.kneževska se tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82. Izvori. u vrijeme kada su se legende zapisivale . Viz. 5. Zagreb 1990. Klaić. 82 Katičić.. Od Konstantina Porfirogeneta. majku prvih vođa Ibora i Ajona . od kojih je najstariji primjer osvajanja Izraelaca u Kanaanu 84.. a jedan od braće. Izvori 5. II.Atlas biblijske povijesti. Postanak." 85 Dakle.. 41-2. 81 DAI31/17-21. Wien 1985. 79 Biblija. Izvori. 36. Toponomastički dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo širokom području od srednje Evrope do Egejskog mora prilično su brojni i nipošto ne mogu biti slučajni. shematizirano. T/MES . 85 DAJ 30/119-23. II. a u kojoj povijest i gdje to konkretno. Ne treba stoga postavljati pitanje -je li ova ili neka druga priča legenda ili povijest. "ovim Hrvatima bio arhont Porga" 81 . Langobardi. oni te otoke napuste. Goldstein. I. 33-4 i tamo lit. Klaić. I.Pavao Đakon. II. izv. 84 Po suvremenim historičarsklm spoznajama. izv. romanski gradovi obrađivali su otoke i živjeli od njih. Viz. 3.

(DAI 30/61-2) ---—H Bijela Hrvatska ] (MomouA r* A-jedna obitelj .. petero braće dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6) Mjesto pronalaska Tanajskih ploča I OOftvata koji su došli u Dalmaciju.. Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine . odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^ Prostor na kojem su Hrvati vjerojatno bili ukontaktu s elementom.(Leipzig) oChurvall (Halle) ° KV vrijeme Hrvati stanovahu^s ane^BaVarske.a. 1A Karta 1.

Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske i slavenskih općenito i iz njih se vidi kako čak i germanske ratničke skupine. 1958-9. zatim Kraut . Krobothen kod Stainza i Krobathen kraj Straganza.106. stoljeću i onda preko današnje Poljske. inače današnje Crne Gore 90 . ot. 90 . Klaić. No. vidi. sep. Vasmer. Klaić. osim glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaća prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj. Kl. Ime Hrvat očuvalo se i u nekim krajevima uz njemačku rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea. The Croats inAlbania. ZKT. Hr vati i Hrvat ska.kod Spittala. Churbate. stoljeću postoji "hrvatski urad". Harvata kod Kandije na Kreti88. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. Mandić. Osim toga. u Moravskoj (Charvatv kod Olomouca). kod Poreča na Vrbskom jezeru u 17. u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama života napisala. maksimalno usmjerene na ratovanje i pljačku. Šišić.IT 1. Festschrift fur Heinrich Kunstmann. 18-22. Karantanska Hrvatska. 54. Seoba Hrvata. Još u srednjem vijeku zabilježena su pojedina imena mjesta u Koruškoj -Krobathen. u Slovačkoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87. OKO. Hrvati u Karantaniji. Ista. Korbetha 20 km zapadno od Leipziga). Klaić. a potom nekritički prihvatila i N. Abhandlungen der Preussischen Akademie derWissenschaften. postoji tako "Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od Št. Hrvati EJ 4. Kla ić . ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. uglavnom jugoistočni dijelovi današnje Austrije) i današnjem slovenskom teritoriju.2. Po vij es t. Hrvatski rani srednji vijek Najbrojniji su takvi tragovi na nekadašnjem (dakle.8. lutaju prilično sporo prema svom konačnom odredištu. 91 Bez obzira na sve nejasnoće i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe Hrvata. odnosno Grawat u 11. Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa Ch. Njemačke (čak i 87 V. 231 . B. 207-31.I. Lipša. 90 Mošin. B. možda i mnogo drugih pravaca. zatim područje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena. LJPD. Goldstein. Sjever i jug u Hrvata i Srba. Harvati na Atici i Harvation u području Mikene kod Arga na Peloponezu.rouu. H aupt mann. 88 M. imao i druge. što ukazuje na činjenicu da su nazivi vrlo stari). Svi ti toponimi svjedoče o tome da se hrvatsko ime raširilo na većem prostoru. 17. 123-75. 297-317.nekoć Chrowat i Croat . Phil. Vida u Koruškoj. kako je ponajviše 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna označava prostor Duklje. Lj. stoljeću. 89 V. na području današnje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjiška gora) kod Konjica i Hrovača kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomično očuvani. 12. D. Povijest 456-7. Krobace kod Št. Ars philologlca Slavica. selo Hirvati (Kruatje) između rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89. Chicago 1957. U Štajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua). Die Slaiven in Griechenland. a uz srednju Muru Krowot kod Weiza. Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. HZ 11. Berlin 1941. Munchen 1988. vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog značajnijeg seobenog vala s juga na sjever. a neki su od njih doticali i prostore vrlo udaljene od današnje Hrvatske 91. Kunstmann. Šišić . Povijest. hist. Grafenauer. potom sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji. Uz Muricu je toponim Krawerseck. te konačno "Crvena Hrvatska". Kine erfolgreiche neue Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven. 300.atii. Tako Langobardi iz Skandinavije kreću još u 1. Markotić. Napokon. Grafenauer. NSB . 37-8.

da bi se prema tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih određenih točaka na istok. i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. a na prostoru nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u slavenskoj i iliroromanskoj većini . "Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju. Osim toga. "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku naciju povezuju kontinuitet povijesti. stoljeću.Slavena. jeziku i običajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda. 4. Kunstmannovi lingvistički dokazi o seobi Slavena sjuga na sjever. stoljeću. Istraživači su smatrali (B.Seoba Slavena i Hrvata zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. doseljene Hrvate.ožujak 1988). 79) da se radi o zbivanjima u 10. stoljeća opseg Hrvatske i hrvatskog etničkog prostora prilično se mijenjao . . kontinuitet naseljavanja na istom ili sličnom prostoru. od "Protohrvata" 7. Klaić. Ista. 91 .29. islamizacije. Katičić. Grafenauer. u 10. hrvatsko se ime značajno proširilo. deislamizacije. 30-1. Po Konstantinu Porfirogenetu. a i nešto dublje u unutrašnjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu. stoljeću bili prema granici sa Srbijom). prekrštavanja. veljača . jer se u 10. pa onda. 15 . 92 DM 30/75-7. ali pitanje je može li se između njih povući etnički kontinuitet. Bili su pretežno ratnici koji se po kulturi. tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslovnom stablu mogla identificirati te. Vojvodini i Crnoj Gori. 1987.teško je da će se naći novi pisani izvori. godine stižu u Italiju. Hrvati su se naselili u Dalmaciji. Kunstmannove pokušaje krajnje je oštro ocijenio i uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. Filološka razmatranja. 1. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budućnosti neće znati više negoli danas .499. a ni minuciozna arheološka istraživanja najvjerojatnije neće moći napraviti razliku između Hrvata i Slavena. stoljeću glede Panonije nije dogodilo ništa radikalno -vidi. HZ 5. A što se tiče ranoga srednjeg vijeka. Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. izv. 29. str. što obuhva ća i današnju Crnu Goru i dijelove Srbije. SHP 20/1990. Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti. pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati naselili i Panoniju. START 498 . gdje konačno stvaraju trajniju državnu tvorevinu. kontinuitet imena. u 7. od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. 2.od jezgre u dalmatin skom zaleđu odmah po doseobi do današnje sjeverozapadne Hrvatske u doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske. 31. uključivo i krajeve s pretežnim ili značajnim postotkom hrvatskog stanovništva u Bosni i Her cegovini. ponajprije zbog toga što su se ti Hrvati (ili "Protohrvati") asimilirali u etničku sliku svojih susjeda . pa je HI. II. A na tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emigracija i imigracija. i 10. 281-7. stoljeća do stvaranja hrvatske države.12. Katičić. ali i područje nekadašnjeg rimskog Ilirika. a Slavenima su dali svoje ime. 225-38. Viz. 1987. kada se hrvatska vlast navodno proširila na Panoniju. stoljeća. pokrštavanja. slijedom toga. 1952.može se pretpostaviti da ih nije bilo više od nekoliko tisuća. jedinom izvoru za tu vrstu obavijesti. jug i zapad. vjerojatno u zaleđu dalmatinskih gradova. odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 92. Izvori. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo najkasnije do 12. stoljeću. ali to ne može stajati.

II. čime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske. nestajanje bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutraš njosti nije u prvo vrijeme ni moglo učiniti sudbonosnim za mnoga naredna stoljeća. Međutim. Doduše. nego tek s pojavljivanjem imena Croatia. Slaveni su. 93 DAI30/68-9. iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvještaja. a kasnije tema Dalmacija. Nije jasno koliku su važnost u napredovanju Hrvata imale njihove pobjede. pa i Hrvati. i u 7. nije jasno. SHP. novom hrvatskom teritoriju. Međutim. izv. suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti još potpuno jasne posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju. Kasnoantička provincija je sužena na uski priobalni pojas koji će kasnije postati bizantska tema Dalmacija. 3-4.. izv. Viz. 5/1956. u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija. Njima se povlačenje većeg dijela iliroromanskog stanovništva prema obali i. Documenta. Terenska istraživanja pokazala su da dalmatinski gradovi -primjerice Zadar. Klaić. 95 Promjena značenja pojma "Dalmacija" zbila se. što je čak i bitnije. jasno. 42. Goldstein. 277.. treba liju (i može li se uopće?) povezivati s već spomenutom viješću Georgija Piside. 30. i 11. Chorvacia. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. 97 M. zapremala uski priobalni pojas. Suić. III. ARF. Hrvatski rani srednji vijek čak. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo. koji je teritorij Dalmacija obuhvaćala u kasnijim stoljećima 95 . 7-19. Izvori. od druge polovine stoljeća. odnosno Slaveni napredovali i proširivali teritorij na račun Avara (odnosno. stoljeću. Uostalom. Chroatia. Rački. poznavajući tadašnju papinsku i općenito zapadnu terminologiju. Chrobatia i si. ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju. 94 ser. na znat niji dio teritorija antičke provincije koja bi sezala čak i do Save. 96 DAI 31/27-30. pa tako nisu ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima. Da lije vijest istinita. Grad. radi li se o nekom užem području. ta promjena još nije jasno izražena u franačkim izvorima počet kom 9. stoljeća. Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u potpunosti svoj kasnoantički ager 97. Sveobuhvatnije vidi. a ne samo na uzak priobalni dio. uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena. 253 i d.). 92 . godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao sužnjeve (taoce)" 94. osim što se tvrdi da je 641.I. i još više 10. i ako jest. stoljeća koji dosljedno preuzimaju antičku terminologiju (vidi. Graničnu crtu između bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne određuje točno niti jedan izvor. Corbatia. u nekim slučajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom. kao što će to učiniti izvori 9. II. oslobađali se njihove vlasti). barem po vijestima mnogih pisaca. Split. Suić. ali car Konstantin tvrdi da se "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas čuvaju u gradu Saloni" 96 . Moguće je da su Hrvati. Viz. Konstantin Porfirogenet u DAI piše da su "Hrvati po dolasku nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. smijemo pretpostaviti. na raznim mj. Naime. krajem 6.

VI.
7. i 8. stoljeće - suživljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponašanju autohtonog iliroromanskog stanovništva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom slučaju osjeća strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u bližoj ili daljoj budućnosti.
S panonskog područja, s kraja 6. stoljeća stiže jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati građanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grčkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i čuvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao što je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovništvo bitno smanjilo, kao što su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. Činjenica da se očuvao kontinuitet imena, svjedoči o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Međutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville ništice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovništva izbjegao i cestovnom mrežom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Općenito se može tvrditi da se žitelji povlače iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive položaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas Šćitarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili obližnje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za

1

Cigla se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu -vidi, Šlšlč, Priručnik, 116.
Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bježi iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabričević, Question de (a
datation đu sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a čini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2

93

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

10. stoljeće (Požega, Vuka). 5 Čini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeću 6 .
Na području Dinarida autohtono iliroromansko stanovništvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupačni
-je planinske predjele ili bježalo prema obali. Enklave u unutrašnjosti
očigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevažne, jer
car Konstanta u 10. stoljeću bilježi da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoše u vlasti Romeja, jer im je more
omogućavalo da žive" 7. Toma Arhiđakon dobro uočava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrađuju zemlju, oni, trgujući, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, većina se stanovništva povlači u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim položajima ili bježi
na otoke, baš kao što to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiđakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrđene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opći proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, već
samo osjećajem posvemašnje nesigurnosti 10. Međutim, na istočnojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bježanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiđakona 11, a nije ni naprasno prekinut život.
Međutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon višegodišnje opsade, a
branitelji su očekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije došla, očigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobičajeni, jer o
njima posredno svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine očigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraživača, povezavši ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sužnjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljeće kao
trenutak propasti kasnoantičke civilizacije na čitavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog područja, iako ni na tim prostorima nije došlo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenčevlć, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
Thomas, 29; Toma, Kronika, 36.
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Općenito i vrlo pregledno ove
događaje opisuje F. Bulić, Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opširno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klaić, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margetić, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.

94

7. i 8. stoljeće

bližima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom
antikom bio neusporedivo jači. Iako Toma Arhiđakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-čini se, uostalom, da otoci i nisu doživjeli brojčano veliku imigraciju
romanskog stanovništva. Na istočnojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jači kasnoantički ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojačao
u odnosu na antičko razdoblje (kao stoje to slučaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, još više, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznačajnija otočka
mjesta -nisu doživjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. Štoviše, i
Osor i Rab su čak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili političko značenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili važniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Još je karakterističnije da srednjodalmatinski otoci i otoci današnjeg šibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije povećanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovništvo izbjeglo iz Salone i njezine šire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
Štoviše, neki od otoka ili neki od položaja na njima uopće nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Korčuli,
Braču i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge čija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljeća, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
više stoljeća i da je nenaseljenih gradova i važnih lokacija duž čitave
istočnoj adranske obale bilo i više 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na više ili manje
logične pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15

DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klaić, Izvori, 5.
Za Osor, vidi: E. Imamović, Antička naselja na otočnoj slaipini Cres-Lošinj, Otočki
ljetopis Cres -Lošinj 2, Mali Lošinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljeća,
16

Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.
17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klaić, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opširno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Također, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klaić, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI
stoljeću. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Također, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.

95

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dragocjene, pa i čitavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najvaž nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponašali novopridošli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali društvene odnose, koliko su uzeli od zateče ne kasnoantičke civilizacije, koliko su zadržali od svoga? Nešto o tome,
barem posredno, može reći podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootd^ev...KeA£i5o£i) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uopće mogao bilo što naređivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. Čini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemoguće dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmišljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. Činjenica jest da ovaj podatak vjerno
dočarava način na koji su se bizantski carevi obraćali stranim vladarima,
među njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' što bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, očigledno je da u to doba središnja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantičkim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factcč5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istočnoj
obali Jadrana u stvaranju dugoročnijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21

BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klaić, Izvori, 5.
U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JIČ 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetića i N. Klaić, ali i P. Štih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, ZČ 41,
1987, 3, 537- 8. Štih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvještaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i čitav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. Ćirković, Istorija
srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navođenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klaić, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvještaja, ponajviše na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage đu DAI, na
22

i. mj., 167- 80.
23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u više navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pariš 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katičić, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opširno A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
Čini se da bi ta kva konstatac ija pr ibližno odgova ra la zaklj uč ku Ka tič ića, F ilološk a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratnički rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".

96

7. i 8. stoljeće

Razmišljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode
pravom rješenju. Što bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno oglušili, jer im je to dopuštao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim dopuštenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "ruše"
Salonu. Konstantinov je podatak o "dopuštenju" ideološko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kršćanskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kršćanskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu mišljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa čak i ako je on predstavljao poniženje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideološko-političkim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumačenju situacije. Realnijom se čini pret postavka da se radilo o prešutno poštovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su događaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logično da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i više, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim društvima nema jače kohezione sile, ugovor morao utanačiva ti
sa čelnikom svake uže zajednice. Mogao je to biti i prešutan sporazum, a i
takav je vrijedio čak i nekoliko stoljeća unaprijed. Očita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zaleđe dalmatinskih gradova, a inače
integralni dijelovi hrvatske države, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Međutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutrašnjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantičkog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoći koju su neosporno zadržali. Naime, koncen tracija stanovništva u priobalnim gradovima bila je veća nego u raštrka27

Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije država, Dela 5, 238-63.
O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od početka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podanič ki potč injen caru Rome ja i nikada ne bija še potć inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klaić, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potčinjen caru Romeja i nikada ne
bijaše potčinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istočno od Hrvatske, vidi: M. Ljubinković 28

Ćorovič, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Također, B. Ferjančič, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Suić, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.

97

I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek

nim hrvatskim selima, što je u mogućim sukobima vodilo jednostavnoj
brojčanoj nadmoći koja se teško neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
načinu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoči i Strategikon napisan krajem 6. stoljeća 32 . U njemu se
obrazlaže kako Slavene iznenaditi, kako izbjeći zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uopće mogle stići do vojskovođa na bojištu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao što je to vjerojatno bio slučaj u prijadranskim krajevima. Na područjima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istočnim dijelovima Balkana, logično je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvještiji vojskovođe nisu spašavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istočnoj obali Jadrana da će
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleđu, počiniti izdaju
i prekršiti utanačene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.

2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci
jačeg državnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznačajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraživanja u
tom pravcu već obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
počecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraćati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski početkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. Čini se da se ni u posljednja dva desetljeća
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se događa, iako sve rjeđe, da se
malobrojne arheološke informacije o prva dva stoljeća života Slavena i
Hrvata u novoj domovini podređuju saznanjima iz narativnih izvora.
32

Viz. izv. I, 130-41.
Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
Šlaus, Kraniometrijska i pcdeopatološka analiza; G. Pilarić, Fenotipske značajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe ološ ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; Ž. Mlkić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33

Zagreb 1971, 59.

98

7. i 8. stoljeće

Kako je uistinu vrlo teško odgovoriti na pitanje koje se čini krajnje
jednostavno i logično -što se događalo u prvim stoljećima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugačiji način: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje dopušta i općenitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren današnjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju buduće hrvatske države 36. Na ovo pitanje moguće
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraživanja,
prvenstveno nakon antropološke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da će i tada mnogo više biti onoga nepoznatog, nerješivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim će istraživanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemoguće stvoriti cjelovitu predodžbu o onome što se događalo. Valja se
oslanjati na "slučajne podatke" koji često znaju biti proturječni, a slika o
doseljavanju u velikoj će mjeri ovisiti o tome koji se "slučajni podaci"
pronađu ili odaberu.
Logično bi bilo postaviti prošlosti i druga, danas isto tako teško razrješiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovništva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nužno je da se etničko ne poistovjećuje s
političkim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo još iliroromanskog stanovništva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktički bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zaleđa. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovništva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogućnošću
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati isključivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i miješanja dvaju etnikuma moralo je
doći vrlo brzo - svakako mnogo brže nego što su to smatrali Bulić i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svježa krv", i još će ih dugo biti toliko
malo da će i prilično skromne poljoprivredne mogućnosti zadovoljavati
njihove osnovne životne potrebe. Osim toga, i život na moru ili u njegovoj
blizini omogućavat će posve drugačiju organizaciju života - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
sličnog), pa do pljačke putnika. Čini se da je tako bilo tijekom čitavog
36
Na to pitanje pokušava odgovoriti I. Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka tič ić, Ivan Mužić o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opšir no i kr itič ki
analizira Mužićeve stavove.
37
F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, pošto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palače", do uspostavljanja odnosa došlo
tek u 9-10. stoljeću, što bi značilo da su živjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova života u kojem se svi kontakti,
uključivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo brže.

99

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljeća tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) žive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, što će reći da se primorci ne bave samo
stočarstvom ili da se uopće ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljeća jest da se većina događaja
odigravala na lokalnom planu, a u većini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su događaji zabilježeni, a očigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. Čini se da razloge zašto je neki događaj
zapisan, a drugi pak ne, nije moguće precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj slučajnosti, ali i o tome da li se nešto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleđu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroničare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lakše stizale, dočim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teško su vijesti o tamošnjim zbivanjima uopće mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od mogućih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao Đakon, kroničar koji živi u drugoj polovini 8. stoljeća, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljeća (čini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je događaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato što su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, međutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljeća mnogo puta sučelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inače bilo
nemoguće objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. Čini se da bi realistički pogled nalagao zaključak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) međusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po pričanju istog Pavla
Đakona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljački i paležu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/čak poistovjećuje slavenska plemena s Avarima 44, kao što je i neosporna činjenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i početkom 7. stoljeća zajednički osvajali i pustošili Balka38

Klaić. Izvori, 85.
Pavao Đakon, Langobardt IV, 42; Rački, Documenta, 276; Klaić, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni došli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najbliži na istočnojadranskoj obali. Stoga se te Slavene može
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se događaj može smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao Đakon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 44; Rački, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klaić, Izvori, 4.
39

r

100

7. i 8. stoljeće

nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin
Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopćiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne može jednoznačno utvrditi kakvo je bilo opće stanje čini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s

porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
različ
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ćivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sačuv
anim
izvori
ma
očigle

dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog društva, a i nedovoljni su da bi se bez domišljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokušajima sintetiziranja, jer se ne može prihvatiti stajalište
po kojem je nemoguće spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Međutim, u slučaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljeća, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajviše samo na jedan dio povijesne
zbilje (politički i vojni događaji), a da se o gospodarskim i uopće
društvenim kretanjima valja obavještavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sačuvani podaci neće pružiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumačiti činjenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen slučaj
ili je takvih slavenskih napada i pljački bilo više, ali je nekim
slučajem samo o ovom ostao zapis.
Očigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zaključke i konačna znanja o tim
vremenima nužno valja relativizirati: bilo bi pogrešno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici može govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifičnostima, ličnostima i, vjerojatno, često i o slučaju. Ne
bi valjalo prepričavati događaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifičnost može
iskriviti opću sliku. Valja stoga stvarati "opće slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li će manja
skupina Hrvata napasti i opljačkati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku sličnu akciju odlučivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
užem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se baš u
istraživanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmišlja i sudi na suvremen način. Ustrojstvo države, ako
se o "državi" uopće može govoriti u modernom smislu riječi, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuviše slabašno, nerazvijeno i možda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u druš45

Viz. izv. I, na raznim mj.
DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klaić, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima piše i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46

101

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

tvu, da bi ta država (odnosno, njezina središnja vlast) mogla poticati akcije
koje bi obilježile duže razdoblje ili se manifestirale na širem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska držav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeću. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budući hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju veće "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih težnji i potreba, čak nužnosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi određene odnose po kojima je jedan broj
ljudi čuvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, štoviše, čini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici značili su daje određena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljeća "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se međusobno ne slažu" 48.
Vjerojatno u hrvatskom društvu u 7. i 8. stoljeću nije bilo bitno drugačije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila viša od razine rodova
i porodica, odnosno, od područja koje su u budućnosti u 9. i 10. stoljeću
zauzele pojedine županije u hrvatskoj državi. Dakle, nemoguće je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom društvu", prije bi to bila "hrvatska društva"
koja se na sličan ili istovjetan način razvijaju na području kasnije jedin stvene hrvatske države. Društvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako reći nije ni postojala (arheološki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo slučajeva,
zbog slabosti napadača mogao je pogađati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom općem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeću, pa čak nema napada ni na širem prostoru naseljavanja
Slavena. Na čitavom području od Alpa pa do istočnih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlašćivao Slavene na području današnje
Bugarske, Makedonije i Grčke -to su počeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suviše daleko
na sjeveru i suviše neaktivan prema južnijim područjima, a bizantski
gradovi na istočnom Jadranu bili su nezainteresirani za angažman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno čuvali. Stoga se hrvatskim
društvima i nije nametala potreba za stvaranjem složenijeg društvenog
ustrojstva koje bi moglo izdržavati mnogobrojnu i skupu ratničku družinu
i njihove vođe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i povećana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u drža vne orga nizac ije raspra vljaju Šišić, P ovije st 26; Klaić , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.

102

Rinhince. ali se ne može dokazati. stoljeću. stoljeće jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe. Filološka razmatranja. To je ijedan od razloga zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9. Ovakav način života određivale su prvenstveno društvene jedinke. neke je teze iz njega osporavao L. stoljeću. već u 9. smatra da se Hrvati ne spominju zbog toga što nema razloga da se "spominju federati koji su se. Moguće je. mnogo su važniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ime. svejedno -jest da uz njega postoje i 50 Katičić. Iako je očigledno da je jezgra hrvatske države u 9. koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom". Gdje je bila ta. odmah po doseobi. Još je to izrazitije kod Konstantina Porfirogeneta. Zahumlju. danas je nemoguće ustanoviti. pa onda širila svoje ime na susjedna područja. što se prevodi kao "knez" ili "kralj".). Svi ostali. Krke i Zrmanje. 239-40.L 7. Srbi. U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim stoljećima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. ali te njezine značajke ne bi valjalo prenaglašavati. Tu će razinu integracije ocrtati izvori 9. a najkasnije u 10. Zagreb 1985. za te "Protohrvate" okružene Slavenima (baš kao i za druga slavenska plemena na tom prostoru — Srbe. i 8. u porječjima Cetine. i 10. HZ 38. Još o dolasku Hrvata. u čijem je tekstu jasno označen prostor koji je obuhvatila hrvatska država. odbijali Avare i ostavljali gradove na miru". i 11. Trabuniji i Duklji). da je bila i podalje od obale. itd. baš kao što se spuštalo i hrvatsko stanovništvo. a trgovina s vanjskim svijetom je vrlo ograničena. prvotna jezgra hrvatske države. do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krškim dolinama i panonskoj ravnici. te daje na taj način sebi osiguravala dugotrajnost. Dakle. ne mora značiti da je tako bilo i u 7. plemenskoj i narodnoj. Takvo. rex ili nešto treće..dux. stoljeću (a stoljeće kasnije i srpsko). 103 . da se hrvatsko ime spuštalo prema obali i sve se više na njoj afirmiralo. Jest da se u pojedinim dokumentima spominje vrhovni vladar . kada se slavensko društvo.). 91. stoljeća) novonastala državna organizacija bila stabilna. jer spominju slavenske (odnosno hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do sličnog izrastanja organizacije došlo i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama: Paganiji. stoljeća ona će se već nazirati u Franačkim analima koji opisuju događaje oko 820. Duljebi. odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj") razini 50. 238-9. Velegezite i dr. ako su i zabilježeni pod svojim plemenskim imenima (Velegeziti. potpuno decentralizirano društvo najbolje bi se definiralo kao "segmentirano". utopili u hrvatsku. srpsku ili općeslavensku okolinu. koji se po načinu života vjerojatno nisu razlikovali. sve u svemu. Međutim. ubrzo su se. o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske jezgre svjedoči nepobitno činjenica da su po doseobi na širokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadržali ime koje su donijeli iz pradomovine. Margetlć. integrira na mnogo višoj. stoljeću bila u neposrednom zaleđu jadranske obale. držali reda. Ovdje izloženi stavovi detaljnije su obrazloženi u članku: Gold-stein. Rinhinci. a ne zahtjevi njegova vrha koji se ionako tek trebao formirati. godine.

promjena pogrebnih običaja. naravno. i Dimitrije Zvonimir. da se u ranomu srednjem vijeku u tim područjima gradi uglavnom od drva. 12. 108. pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova na starom mjestu. Hrvatski rani srednji vijek župani. može se uglavnom samo pretpostavljati. a s dinaridskog i panonskog prostora ih uopće nema. čak i one izgrađene od kamena. Izvori. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. u tom trenutku. i ubojstava knezova. zagrebački Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrščak u 51 Gottschalk govori o "dvoru" . Logično je stoga da većina građevina (osim. da "karizmatski" vođe. jer su na tom lokalitetu otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgrađen i predromanički kompleks52. nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi se očuvale do naših vremena. naselja. jer je. Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljeća. stoljeću. Goldstein. i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok vladarev autoritet ne bi bilo moguće izigrati. Iz šturih izvora saznaje se da je bilo i prevrata. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uopće radilo o građevinama. Branimir. takva su razdoblja bila više iznimka nego pravilo. primjerice. 12. 115-7: Klaić. crkava i drugih reprezentativnih zgrada). izgrađenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku. 3. nije jasno. bila posve logična.I. da je bilo građanskih ratova. djeluju u jednom zajedničkom interesu. i svi oni. ali arheološkim istraživanjima još nisu otkriveni njihovi pouzdani ostaci.Katič. zatim i crkvena hijerarhija. Split 1978. blato) ili tehnikama koje su prilično nesolidne (suhozid i tome slično). Opće prilike i običaji . pa je logično pretpostaviti. Marasović. ali bi to bilo više povremeno i prigodno negoli trajno. primjerice. Rasprave i članci. pošto bi stara kuća dotrajala.v&la . No. vjerojatno na Klisu 51 i u Bijaćima. možda Tomislav. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma ciji.nastambe. da hrvatski vladar često i nije mogao svoju volju nametnuti čak ni relativno slabim bizantskim gradovima u primorju. 22. iako nema neposrednih dokaza. svakodnevni život Kakve su nastambe novopridošli doseljenici gradili. 52 T. Razlog je u tome što su kuće građene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo. Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. na taj su se način uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije. 104 . ujedine narod. kao što su bili Trpimir. Događalo se. Domagoj. jer su arheološki nalazi o naseljima i nastambama na priobalnom prostoru vrlo siromašni. Međutim. U panonskom prostoru od građevinskih materijala najlakše je bilo nabaviti drvo. ili su za dvorove korišteni postojeći kompleksi antičkih gospodarskih zgrada kakvi su ustanovljeni u Bijaćima. pa Petar Krešimir IV.

.

r Slika 3. Primjer povezivanja kamena žbukom: crkva sv. Jurja u Radunu 105 kod Kaštel Staroga .

Moguće je da su Slaveni i Hrvati. usprkos mnogim nepoznanicama. 392. 58 Suić. doseljenici iz Salone u Dioklecijanovu palaču nastanjivali su dijelom kule. da su u krškim predjeli ma oblici pučkih nastamba nastali kombinacijom općih kontinentalnih slavenskih rješenja s konstrukcijom starosjedilačkog ilirskog suhozida -kuće su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne građevine. KronOca. mogao biti prva sredina koja je sebi mogla priuštiti gradnju u kamenu. a još je 1242. stoljeću većina je kuća bila drvena 60 . Zagreb 1993. Grgin. Prostor. a dijelom podzemne svodove i kripte 61. Glavne značajke. po čemu je prednjačio u Slavoniji sve do druge polovine 15. kuće će u njemu još dugo. Također. Mohorovičič. jer se s njih mogao skidati kamen. 98. Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske arhitekture. Peristil 2. No. 43-9. Zagreb 1889. Hrvatski rani srednji vijek 12. 57 A. 85. pogotovo tamo gdje su to omogućava le relativno bogate šume 59. prvi je među njima dobio "vrlo čvrst zid" 53 . Analiza razvoja pučkih nastamba na otočkoj skupini Lošinj-Cres. stoljeća 54. 60 J. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovišta ispre miješane trskom i šibljem 55. K. magistarska radnja. ali je suhozid vjerojatno često bio učvršćivan malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krševitim predjelima ima u izobilju56. toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu. u gradovima koji kontinuirano postoje još iz. 169. 38. Kako je Gradec bio jedan od najvećih i najvažnijih slavonskih gradova. zapravo stoljećima. 106 . 30-1. 142. 54 Klaić. 55. Lučić. Klaič. A. Toponimija otoka Brača. Jelovina. Šimunović. doseljeni na područje Dalmacije. i dalje biti drvene. Zadarsko otočje 1350-1450. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. stanje je bilo ponešto drugačije . 61 Toma. 59 Vidi. neobjavljeno. 17. Zagreb 1957. Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je mjesta i sačuvana. Vidi. Nekropole 83-4. Zagreb 1955. mnogo veći nego u kasnijim vremenima. 56 Takvu logičnu pretpostavku iznosi B. Mohorovićić. 248. po tvrdnjama Tome Arhiđakona. nastojali zadržati običaje gradnje u drvu i na tom prostoru. i Babić. Zagreb 1979. izdao I. Split i Zadar. 66. a Dubrovnik je.antičkih ili kasnoantičkih vremena. Supetar 1972. Glavne značajke. Mohorovičić. Također. po svom bogatstvu. pa je bilo vrlo teško doći do kvalitetnog kamena 58 . 80. Obrti i usluge u starom Dubrovniku do početka 14. Međutim. Izvjesno je. u većim ili manjim tragovima. Goldstein. stoljeća.I. Izvori. 55 A. kao što su Trogir. Zagreb. 173. 264-5. Jelovina. Grad.primjerice. Čini se vrlo vjerojatnim daje priličan broj nastambi. Da se uglavnom gradilo od drva potvrđuju podaci iz kasnijih vremena . godine imao dobrim dijelom drvene palisade. Ljetopis JAZU 60.primjerice u Dubrovniku u 15. str. Tkalčić. 92. bio ipak izgrađen od drva ili pruća te potom oblijepljen blatom 57. u Splitu. jer kamenolomi nisu radili. stoljeću. gradska ranosrednjo53 Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I. P. 30-1. Stoga nije čudno da se starohrvatska groblja (a onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) često nalaze uz ruševine antičkih rustičkih vila. Jelovina.

Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. 1960-1. 5-73. u Dinaridima su se ona obično formirala na južnim padinama krških polja. I Ždrijac kod Nina s više od 300 grobova (točno 334) 65 ističe se po veličini. sve uz put (gotovo identično ravničarskom naselju). Knin . 67 D. Nekropola na "Begovači" u Biljanima Donjim imala je 604 groba -radi se o za sada najvećoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu. 75-119. Split 1978. Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. a kuhinja je bila na drugom katu 62. te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama (Kaštel Sućurac) također sa 130 grobova 71 .. Čak i relativno malen broj istraženih grobalja i mogućnost da su neki grobovi uništeni. a kuhinja u potkrovlju. Zagreb 1940. stoljeća) 64. SHP 14/1984. a postojala bi i opasnost od poplava. 68 Z. 121-241. a oblik im je bio različit. ali je i ta nekropola primila više generacija pokojnika nedalekog naselja. 17-8/1986-7. Takva "izdužena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. kao i to daje dio stanovništva bio spaljivan. nikada se nisu nalazila u dolini. 9-12. jer bi se time uništavalo plodno tlo. Karaman. 107 .Crkvina . stoljeće vjekovna kuća . na raznim mj. te nedaleka nekropola Knin . ViUaSanctiGeorgidePutalio. Bez obzira na tip. kuće i ostale zgrade.7. 63 D. 8-12. 71 T. SHP 19/1989. Starohrvatska nekropola u Žminju. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "ušorena" u kuće u redu. balatura). ali ta južna strana nipošto nije pravilo. 65 Beloševtć. 15-16. SHP 11/1981. Potom nekropola Galovac u zaleđu Zadra s više od 150 grobova69. Obavijesti HAD 3/1991. Galovac . Burić. a vjerojatno i u Panoniji. 316. Histrta archaeologica. Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina. SHP 19/1989. ponajviše u Dinaridima.Greblje -Kataloški opis grobova i nalaza.D. 70 Lj. ali se u nju pokapalo praktički punih pola tisućljeća (od 8. Vrsalovlć. zatim na brdu Spas kod Knina sa 228 67 . 69 J. kao i "izdužena" 63. Sela su bila relativno mala. 64 D. Jelovina. Naselja. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma ciji. Ipak valja reći da su manje 62 T. na i. Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. 5-125. do 13. stanovnika je u tim selima bilo malo: tome je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronađenih uz seoska groblja. Marasovlć. baš kao i danas. Za razliku od naselja u Panoniji. stanovalo se na prvom katu kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubištem (tzv. te K. 66 B. ne mijenja u osnovi ovu tvrdnju. 142. Činjenica da su se. kojima je teže odrediti točan smještaj. t. Jelovina .1 8. Vinski. 63-8.Greblje sa 224 pokojnika 68.kompleks starokršćanske i srednjovjekovne arhitektu re s nekropolom. naselja generacijama i stoljećima nalazila na istim mjestima također je otežala istraživanja. mj. 55-136. Belošević.radi se uglavnom o uskim višekatnim (od dva do četiri kata) jednoćelijskim građevinama od kamena. No. Simoni. Etnologija. Drljača. Za njima slijede nekropole u Žminju sa 260 pokojnika 66 . Marušič. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. a u drugoj u prizemlju konoba ili neka obrtna radionica. 14-39. Materijalna kultura. Rad JAZU 268.

Slika 4. Nekropola na Kosi Donje polje kod Šibenika .

149.vice kod Skradina. odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. 75 A. Arheološki pregled 27/1986. Materijalna kultura Istre od 5. nego i na drugim područjima. 62.koja potječu od karakterističnih pojava u neposrednoj okolini . Kamenjane.Materiza i Nin -Ždrijac otkriveno je 25. Ljubljana 1987. a na to upućuju i neka imena ranosrednjovjekovnih sela sačuvana u diplomatičkim izvorima . 148-50. do 9. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. čini se. Dimitrijević. a na nekropolama Nin . Hraštane. Čini se stoga da je na većini ovih nekropola pokopano više generacija stanovnika nekog naselja. Vidi i Rapanić. 194. i 8. Milošević. Tako su. 78 B. na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronađeno je 26 grobova 73 . na primjer. Vidi. 73 Lj. 76 Ž.bra. 19-22. Ranosrednjovjekovno groblje. 157. Vidi i Rapanić. 109 . ima i drugih . kao Vilar (potok). Na širem saloni72 Vidi.to su. a na groblju (koje ima 50 grobova) u blizini kaštela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodičnog značenja. stoljeće nekropole i pronađeni pojedinačni grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg horizonta. Dubravice kod Skradina. 4 km zapadno od Sinja.L 7. procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova. SHP 14/1984. Doba. 77 Potencijalno najveća ranosrednjovjekovna nekropola (inače bjelobrdskih obilježja) mo gla bi biti "Crkvište" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e. Cetinić. Materijalna kultura. 129-33. vegetaciji. Izdanja HAD 13. Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina. Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla. Isti. a broj kos tura u pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljećima pokapani pripadnici iste porodice" 78. 160. Izdanja HAD 4. baš radilo o rodovima. Karaman. iako j e posve devastirana. Milošević. a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronađena su 32 groba. 79 CD I. Ranosrednjovjekovno groblje. vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije pronađeno). potoku). stoljeća. čak iz 7. a takav se običaj održao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. i na toj nekropoli su se pokapanja obavljala duže vrijeme. Osim takvih imena. Izdanja HAD 11. ' 74 Belošević. ali ima još i neistraženih 72. Du. 76 Na većini tih nekropola ukopi su se obavljali duže vrijeme -pedesetak. stoljeća. Ljubljana 1989. Arheološki pregled 28/1987. Trejčići. SHP 14/1984. godine. Marušić. Uz već spomenutu nekropolu u "Barama".Strance 1983. možda i stotinjak godina 77. sada preoranih i uništenih -ali. Jagodnje. S. jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80. Vinkovci 1979. Humnjane. u Dubravicama kod Skradina do sada istražena 44 groba. Gunjaca. 156. što bjelo dano pokazuje koliko su ona zapravo bila mala. 127-8. Z. plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pružala sigurnu gospodarsku podlogu 81 . 285304. Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica . U "Barama" kod Sinja pronađeno je 25 grobova 75. To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipičnim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo je smješteno u strateški značajnoj. Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja. Lešane. VAHD (za 1930-4). osobitostima tla. 285-304. i 1984. U ovim se nazivima vjerojatno održalo i ime roda. Kokici i drugi79. 80 CD I. Split 1940. 62. Doba. 81 A.po vodi (rijeci. Vukići. Zagreb 1989. primjerice. i 8. 1986. 86. Takvi toponimi. Tu se.

Jelovina. Prostor. značio vrlo duboku promjenu koja se odrazila i na one aspekte života koji se smatraju teško promjenjivima. stoljeća 88. U češkom mjestu Devinska Nova Ves pronađen je slavenski grob iz 10. Cracoviae 1900. stoljeća 89. godine. da "živi nisu stizali spaljivati mrtve"85. 85 Viz.J. Starohrvatslte nekropole. Burić. 166. naime. 32. Općenitije.I. odnosno. Marte i njezinoj široj okolici. Goldstein. a na trećem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do drugog. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. Vjerojatno je toj promjeni bitno 82 Za okolinu Kaštel Sućurca. na uzvisini Gajine nad Kaštel Sućurcem. izv. 83 Rački. Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme uistinu spaljivali mrtve. SHP 14/1984. 1860. Vidi još opširnije. stoljeća i. očito je daje taj običaj napušten relativno brzo te zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Analecta avarica. Raćki. O spaljivanju kod poganskih Poljaka postoje podaci čak iz 11. Sternbach. 84 Viz. stoljeću ukrajinski Krivici. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljeća -na području Bijaća uz crkvu sv. 166-7. 1361 A. na uzvišenju Glavičine kod današnjeg sela Mravince 82. 110 . ona postaju važne naseobinske jedinice na hrvatskom prostoru. 97. uz samostan na Rižinicama. col. L. Jireček . 88 Viz. 25. izv. bizantski pisac Teodor Sinkel. na Majdanu nad Jadrom na padini Mosora. Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja. Na to upućuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom između 9. stoljeću stvorena velika gospodarstva. vidi. 1. 89 K. 172. 305-24. uz crkvu sv. Vjatići i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike. Najednom takvom dobru bana Stjepana navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo šest serva i četiri ancile. kao i anonimna Oratio historica. IstorijaSrbal. Jedno selo spominje se i kao vlasništvo stanovitog Petrica83. T. Ćorović-Ljubinković. i 11. 166. Moskva 1916. Villa Sancti Georgii de Putalio. na terasastim padinama okolnih brda i planina. I. I. a taj se običaj sporadično zadržao kod Litvanaca sve do 14. 58. 15. Povest vremmenih letl/1. Nutarnje stanje. 86 Ed. Documenta. Viz. 122-3. Beograd 1951. Patrologia graeca 92. Radonić. u vlasništvu novoobogaćenih pojedinaca i samostana. Hrvatski rani srednji vijek tanskom području hrvatski se živalj naseljava pretežno na istim položaji ma na kojima su se nekoć nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta. na drugom 12 obitelji. Jure u Radunu. tvrde da Slaveni "nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84. i to u vrlo kasna vremena. Šahmatov. 87 M. arheološki utvrđeni položaji i njihovi spomenici. 22. u široj okolici Klisa. ed. 41. baš kao i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije. Babić. Kada su u 11. Rad 70. Čini se da je u doba seobe na Balkan u većine Slavena prevladavao običaj incineracije (spaljivanja mrtvaca). izv. kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. 78. 152-3. Starinar 20/2. 166. Beograd 1952. izv. I. A. općenitije. činili su "selo" (vilici). Čini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor. stoljeća s tragovima spaljivanja 87.

i 8. moglo biti biritualno. 72. šila. Vinski datira spomenuti nalaz u 8. 22. baš kao ni nalaz groba s paljevinom iz Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog koštanog češlja 93 . ali su ova četiri pronađena na dubini od 15-30 cm. stoljeća. Rad JAZU 268.7. 161-70. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. do 9. 111 . odnosno u njegov kraj ili početak 9. 200-1. 91 Beloševlč. Marušić. stoljeća ponajvi še je noževa. sjekira. No. Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. čini se da je u Dubravicama kod Skradina pronađen čvrst dokaz: radi se o četiri paljevinska groba 94. prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. 66. SHP 16/1986. grobnu arhitekturu 95 . 97 B. Čini se da bi slučajno otkriveni tragovi pepela izmiješani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kašica kod Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru barem neko vrijeme održao obred spaljivanja. Histria Archaeologica 17-8/1986-7. Glavne značajke. 28). stoljeće. 29. i kasnija stoljeća. pa svako uopćavanje valja primati s rezervom. Kultura. 67-9. 96 Katićić. Iz tog. 1986. Beloše vić je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen. 24. igala. Rad JAZU 268. 95 Jelovina. Tako u Istri nekropola s miješanim slavensko-romanskim pučanstvom i s karakterističnim poganskim pogrebnim običajima upućuje na zaključak da su novodošli Slaveni prihvatili od starosjedilaca mnoge tekovine razvijene sredine. 1940. po njegovu mišljenju. 94 Vidi lit. kultno mjesto. Karaman. 100. što su istraživači prihvatili s rezervom (vidi. Paljevinskih bi grobova trebalo biti još i više (sada ih je jedva 10%). iako se to ne smije pri hvaćati kao definitivna potvrda 91. D o sada su u istraživanj ima 1986-8. ali zato ima mnoštvo drugih predmeta koji služe u svakodnevnoj upotrebi i svjedoče o skromnim uvjetima života. srpova. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. 109. Od kovinskih predmeta 7. pređica. Materijalna kulturalstre od 5. Jelovina. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. što je potaklo kritiku Z. Glavne značajke. a 90 Lj. u odnosu na 9. Starohrvatska nekropola u Žminju. str. prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. jasno očituje pravna tradicija praslavenskog prava. utjecali i na to da dio autohtonog stanovništva prihvati poganske pogrebne običaje97. stoljeće. očito je na hrvatskom prostoru bilo mnogo vrlo specifičnih situacija. i 8. godine. Zagreb 1940. kao i Avara koji su samo pokapali svoje mrtve. 93 B. zbog nedvojbene brojčane pre moći. Vinskog. Wiesbaden. 46-8. Međutim. Belošević je nalaz pepela izmiješanog s fragmentima zemljanih lonaca pr otumačio ka o otkriće obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7. stoljeća. čuvaju one značajke društvenog života koje nužno nisu morali mijenjati: tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. Obrede vezane za smrt Hrvati vrlo brzo prilagođavaju običajima koje su zatekli . u bilj . u: Uz početke. godine pr onađe na ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. a groblje bi. ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili drugih vrijednih predmeta. stoljeće pridonio i jak utjecaj kasnoantičke i bizantske baštine. ali su. Marušić. a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u sjevernijim krajevima nije bilo 90. S druge strane. Karaman.preuzimaju obred pokapanja. pa se može pretpostaviti da su drugi uništeni čovjekovim aktivnostima. ognjila i raznih okova. 92 Lj. Izdanja HAD 11/1986.

Materijalna kultura. F. ITavln ghurst. Budući da je grčko-rimska (antička) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija. i 8. Les villes duM oy enAge. P i r e n ne . pa onda i do početka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom. kontinuitet i diskontinuitet. The Pirenne Tliesis. 4. iglenici. M a ho me t e t C h ar l e ma gn e .stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci. i 5. bilo bi relativno lako. uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome. došlo je do zamiranja sredozemne trgovine. 128-31. Za Hrvatsku. 19 70 . a odgovor ne može biti ni jednostavan ni jednoznačan. u dužem razdoblju zapravo prestala postojati". ona je ovim promjenama izgubila bitnu osobitost i. ključno pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se i zbog čega to dogodilo? Dvadesetih i tridesetih godina 20. Copen ha ge n 19 52. T he F a t e o f H. kada bi se radilo samo o izdvojenom slučaju Hrvatske. i s time povezana pitanja. pišu se nove rasprave i knjige. Criticism and Revision. a vrlo je teško nazrijeti kraj diskusije . i z d. razlozi kasnoantičke i ranosrednjovjekovne dekadanse. i 8. Pire nne. Razmišljati i pisati o tim pojmovima. izlažu nove teorije. baš kao i za cjelinu evropske povijesti. nego tek širenjem islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. stoljeća belgijski historičar Henri Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antičkog svijeta. a i neosporne važnosti takvih zaključaka. B r u xe l l e s 19 37 . Bruxe lle s 1927. Classica et Medievalia. stoljeće . Valja na taj 98 Belošević. A. Na taj se način Sredozemlje podijelilo na arapski i kršćanski dio. i 8.130. Iznimni nalazi staklenog posuđa potvrđuju daje to bio rijedak luksuz u skromnim životnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98. Analtjsis. o Pirenneovoj se tezi već desetljećima diskutira 100. godine. kulture u užem smislu. 87. a koliko "nastavljanja" kasnoantičkog života. sporna su u evropskoj medievistici već nekoliko desetljeća. a t e z a se ve ć poja vila i u: H. prosirivši se po svim obalama Sredozemlja. Problems in European Civilization. Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek. Jelovina. stoljeću i padom Zapadnog Carstva 476. 100 L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i . revue dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13. stoljeća hrvatske povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog supstrata u stvaranju državne organizacije. kako se do tada općenito smatralo. došlo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4. 27. Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions. To je.kontinuitet ili diskontinuitet? Pitanje koje se logično nameće pri istraživanju 7. drugim riječima. stoljeću. tako postupiti praktički je nemoguće. zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. materijalne kulture. v i d i : A. Boston 99 112 . Goldstein. 2. Hrvatski rani srednji vijek od kosti i rogovlja pronalaze se češljevi. R i i si n g. Zbog zanimljivosti. recipijenti za sol.I. H. a metodo loški bi bilo potpuno pogrešno. pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida". 7. Glavne značajke. Međutim. po Pirenneovu mišljenju.

o kojima će biti riječi 104. Whitehouse. Bizant. 9. Ra d 57.7. 46-8.. Darmsta dt 1968. po tim su se mišljenjima sklonili u nepristupačnije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. a kasnije iznosi i tezu 103 da su Nin. neovisno o baštinjenoj civilizaciji koja je već ionako izumrla 101. E." 102 F. 103 I. 50 i d. stoljeću. str. i 8. pri čemu je vrlo važno uočiti da historičari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine zapravo govore o prekidu komunikacija. prosvjetnih i državnih rimskih uredaba. čuvari starih civilizacijskih tekovina. iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu. 52-3.") 102. 202. 102-49. Historiografija posljednjih desetljeća takve nazore postupno odbacuje. London 1983. stoljeća. u 7.D. prvenstveno ka o posljedica J ustinijanovih uništavajuć ih ratova.. stoljeće način razmišljati i u slučaju hrvatskog prostora. smatraju da je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. 110 i d. pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo složen: u najmanju se ruku može govoriti o 1958. 115-23. Zadar. vol. 67 i d. Wege der For schung. kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog pučanstva" utvrdio da su "Avari i Slaveni imali sad prilike uništiti i posljednje ostatke romanskoga pučanstva na istočnoj obali Jadranskog mora".. Pravna povijest dalmatinskih gradova I. navodno. Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova. R. Zagreb 1941... Hubinger (ed. Hrv atska prije XII. brojni su historičari nestanak antike i početak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofično razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustošili. iste vinovoj lozi. Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9.. Vidi i Goldstein. i kasni jim stoljećima mnoge su se stvari.).. Naime. ali i opće g sta nja u koje m se Ca rstvo našl o. uništavali sve čega su se dočepali i ubijali koga su stigli. Charlemagne and the Origins of Europe. Rač ki.. koji je dugo ostao nosiocem društve nih. Rad 270. 104 Vidi. stoljeće bio obilježen katastrofom koja je za mnoga stoljeća odredila sudbinu Hrvatske i drugih slavenskih područja. takve je teze razvio i do krajnosti doveo I. a u hrvatskoj se historiografiji smatralo daje rušilačka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan čimbe nik u najavi novog doba. Osnovka razvitku pravne povijesti dalmatinskih gradova. ali se i dalje općenito prihvaća stav da je prijelaz iz 6. vieka glede na zemljišni obse g i na rod. Trogir. davni romanski živalj .. Hodge s . Zagreb 1913. morale izgrađivati od samih početaka. Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum Mittelalter. Dabinovića u pomalo zaboravljenom radu Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom carstvu. iako i on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije. 1881. Primjeri preživljavanja ili prestanka života u nekim kasnoantičkim gradovima. tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice. Malobrojne izbjeglice. 101 Od takvih se stavova razlikovala analiza A. Iako su u tom smjeru donekle vodili i zaključci istraživanja F. 113 . Račkog ("uz novi gospodujući živalj hrvatski sačuvao se samo u njekih primorskih gradovih . Strohal. Mohammed. P. U 9. koje su to bile prije seobe naroda. Iz toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantičkih zasada na daljnju povijest hrvatskih krajeva bio praktično bez većeg značenja.

Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na širem prostoru (na primjer. 257. organizirali su život na vrlo sličan način kao i autohtono stanovništvo.). istočnojadranska obala. a možda i kasnije. a zatim. kontinuitet je bio izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali. To iz današnje perspektive. itd.I. stalnost kasnoantičke civilizacije" na hrvatskom prostoru. Zadar. Rab. pak. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi život osobitostima različitih dijelova hrvatskog prostora . kako je često znala isticati starija historiografija. i nije mnogo. nejednakom snagom. od kojih su neke poznate. 371-4. krčenje i uklanjanje kamena moralo prethoditi oranju. Trogir i Kotor). toponomastička istraživanja pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jači negoli na susjednom Rabu106. ali u Panoniji jači negoli na području Dinarida. Osor. nakon 1300 i više godina. Napokon. jer se mogao oponašati zemljoradničko-stočarski oblik proizvodnje. negdje samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik)105. ali za novopečene primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teško vrijeme prilagodbe. Pruta. došlo novo stanovništvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etnički sastav. Split 1986. Dakako. i tada je moguće višeznačno razumjeti te pojmove. primjerice. 151-65. neprekinutost. te je kopanje. zatamnjuje sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budući hrvatski teritorij. kontinuitet naseljenosti ili etničkog stanja. Županije koje su se stvarale u procesu jačanja i širenja Hrvatske imale su granice gotovo identične granicama antičkih administrativnih okruga107. ali je. već prema tome razmatra li se kontinuitet političke vlasti ili vojne nazočnosti ili. na maritimnu privredu. i u 8. stoljeću. da bi se ti doseljenici privikli na život uz more. trebat će dosta vremena. i dinaridskog. Šimunović. a razlozi zašto je tako ostaju nepoznati: primjerice. Također. Istočnojadranska topontmija. more samo po sebi otvara mnoge nove mogućnosti kontakata i razvoja. i u ovom ima "nepravilnosti". 66-81. kao "neprekidnost. ali je na krševitom tlu u bližem jadranskom zaleđu bilo teže: na tom se prostoru samo iznimno može odmah orati. Vidi primjere u Smiljanić. Čini se da se zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata spušta neki zastor koji prvo zakriljuje Panoniju. str. u unutrašnjosti sve slabiji što je obala dalje. sličan onome u prapostojbini (oko Visle. izrazitiji na obalnom prostoru nego u bližoj unutrašnjosti. Grad. Beitrag. Ni omjer autohtonog stanovništva koje se zadržalo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105 106 107 114 Suič. Hrvatski rani srednji vijek dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etnički i topićki kontinuitet (Krk. . Goldstein. Dublje u dinaridskoj unutrašnjosti bilo im je lakše.i panonskog. No. Može li se govoriti o kontinuitetu ako je. P. neke se mogu tek naslutiti. s druge strane. "kulturni pejzaž" ostao manje ili više sličan. Nije u tome bilo nikakvih bitnih razlika. Stoga "kontinuitet" valja shvaćati općenito. Prvenstveno zbog toga što je on očigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. panonski prostori). bez obzira na to što i ovakvo razjašnjenje može poticati nova pitanja i iziskivati nova objašnjenja. i primorskog.

Mužić. Constantine. 455-8. 119 Ž. o padu Salone i događaji ma koji su po njemu uslijedili piše i Dujam Hranković (umro 1421/2. Uprava.. Jurković. Drugi pisani izvori takav razvoj događaja ni implicitno ne spominju 118.. 30/5-56.. izv. II. 9. 93.. Ispravci i dopune 2. Braciae insulae descripUo. zaključuje se sudbina Dalmacije u njenim kasnorimskim okvirima" 111. i 8. Izvori. koji su u načelu relativno dobro obaviješteni o zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u drugoj polovini i krajem 6. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Iako se o padu Salone piše kao o neprijeporno utvrđenoj činjenici. 118 Trebalo bi se tu raditi ponajprije o različitim papinskim izvorima ili Pavlu Đakonu. 35. Mtinchen -Zurich 1984. kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona . u 7. Većina je historičara ključni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu iz 6. ali taj je opis očigledno preuzet od Tome Arhiđakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. konačno. odnosno 600 godina nakon opisanih događaja. u: Lex0con des Mittelalters. 117 D. 114 Primjerice. 315-26. 615 iz temelja su promijenili političku. Slično pišu i drugi autori 114. 109 115 . London 1971.115iTomeArhiđakonaiz 13. stoljeće -Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu. godine) u djelu Opis otoka Brača. nastali. 2189. 24-8.. ili. 76. 115 DAJ 29/1-46. Thomas. 1-2. Podrijetlo Hrvata. Za crkve u unutrašnjosti.. te na samom početku 7. 110 F.. Stoga. time je u zapadnom delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapeča ćena" 112. "razorena je Salona . Rapanić. samo dva izvora svjedoče o tom "padu". Viz. Pregled povijesti hrvatskog naroda. 5. stoljeće pronalazila u priči o "padu" Salone i u nestanku drugih gradova. Rački. 350. 112 Ostrogorski.7. stoljeća 116. 37. sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109. Split 1977. stoljeća. Toma. Documenta. za koje se prije kratkog vremena vjerovalo da su bile napuštene i tek u 9. ekonomsku. etničku i kulturnu strukturu Dalmacije" 113. 108 I. 65-71. Byzantine Commomvealth. Istorija. Obolensky. Dalmatien. Doduše. Zagreb 1962. 31-5. kao i Jakšić. Hranković. Dritter Band. to su zapisi Konstantina Porfirogeneta iz 10. 27-9. Zagreb 1989. Šišić. Vidi i Klaić. D. dakle.11. da bi se objasnilo što se uistinu događalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i Slavena. "snažni slavensko-avarski naleti na Balkan oko g. 113 Gunjaca. 111 Ferluga. Kronika. a nema ni izravnih arheoloških nalaza koji bi potvrđivali tezu o "padu" 119. 208-9. odnosno "padom Salone . i kasnijim stoljećima obnovljene. u: Legende i kronike. 110. tom se događaju mora posvetiti posebna pozornost. L'amministrazione. 81.as njome i vlast Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110. 254 i d. Arhite ktura. isti. 116 Rački. kako se do sada sma tralo 108 . Opširno.

sv. 2. Iako ih razdvaja tri stoljeća. iako su to djela različitog karaktera. O Tominu te kstu ka o knj iže vnom dje lu piše opširno N. 34. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedočili o padu. Goldsteln. miješaju se događaji koji su se zbili krajem 5. Takvo je razmišljanje vrlo često u kršćanskim i srednjovjekovnim spisima. Vidi i E. a u kojoj utjecaja nekih drugih činilaca. U odjeljku u kojem Toma Arhiđakon. Domišljanje prošlosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma napravio svoju salonitansku historiju). 299. nego se u potpunosti oslanja na povijesne dokumente. u: Spisi. Klaić. početkom 7. Povijest Trogira kn). Pri tome ocjenjuje tekst Tome Arhiđakona o padu dvostrukim kriterijima . Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko. Suić. 11-26. 291-332. kao što je to običavao. a s druge ipak piše: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. Isti.I. Domišljanje prošlosti (Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti}. Toma često iskićuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u smislu njegova opinionem sequentes123. stoljeća. Zagreb 1992. navodno. jer arheoloških nema. Tvrdi se da su ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrživi" . čini se da su i carev opis. baš kao i Tomin. I u novijem prilogu M. a čini se da je na formiranje mišljenja o katastrofičnom svršetku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas već klasična rasprava F. Javni život grada i njegovih ljudi. bezrezervno vjeruje da je priča o padu u osnovi točna. Donosimo ga ovdje više radi kurioziteta nego bilo kojeg povijesnog interesa"121. Split 1988. i dalje tvrdi daje došlo do pada. Split 1989. Sulianno della distruzione di Salona. prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. tako moraju biti kažnjeni. 12-3. a Tomin opis drži ma nje pouz danim. koliko je potrebno da se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja. Čitav Tomin opis pada sadržava u sebi tipičan motiv povijesne krivnje. 105 i d. opisuje pad Salone ima mnogo netočnosti i nelogičnosti. Mogućnosti 3-4. Nova post vetera -ponovnipad Salone. On je tako općenit da ono što se u njemu nalazi moglo bi se reći za bilo koji opsjednuti grad. Bulić. 20 i d. nego samo prilično neodredivim i posrednim podacima. te daje varka odlučila. čiju je vjerodostojnost često nemoguće provjeriti. Trogir 1985. 123 Katičić.s jedne strane. Književna smotra 84. i. odnosno. 1991. Dvggve. Ne razlikuje se ni gotsko od tobožnjeg slavenskog osvajanja Salone. 329-36. ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je uistinu mogla teći opsada i propast grada. 122 N. U njoj Bulić ne kombinira rezultate arheologije i historije. u: Spisi. Kronika. Toma tvrdi da "zbog mnogih grijeha zajednički i pojedinačno počinjenih po sudu višnje osvete grešni će grad neprijateljskim mačem morati da bude uništen"124. smatra daje u DAI relativno točno opisan pad Salone. Bulić. Kako su Solinjani zgriješili. u dobrom dijelu više prepričavanja ili čak nagađanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja konkretnih podataka122. 1. a da se događaj zbog kojeg je 120 F. 124 Toma. Često se brkaju Goti i Slaveni. a Slaveni se proglašavaju arijancima. Sull'anno della distruzione di Salona. Hrvatski rani srednji vijek O padu Salone iznimno je mnogo pisano. te narodnom predajom. Memoriae. Izabrani spisi. 116 . 121 F. Bulića 120. Ivić.

Postanak. poglavlju su Slaveni "ovladali čitavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. bio je potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji. možda 125 Vidi. Bizant. izv. Osim priče o "padu". p r i s u t n a j e j o š u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u ž idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo. a Konstantin jer piše o Dalmaciji i tamošnjoj bizantskoj vlasti. unište ih i zavladaju njihovim zemljištem" 127. te s "rađanjem" Splita. Viz. po glavlju da su se "Slaveni naselili. Goldstein. 28-36. upoznatom s grčkim književnim naslijeđem.Toma zato što piše o Splitu. stoljeće narod morao "patiti" uopće nije ni trebao odigrati 125. Izvori. odnosno općom scenom katastrofe grada. loci communes iz literature. može lako konstruirati takvu priču. po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom u Split. 1928. to i nisu morala biti korjenita prekrajanja. sadašnji Tomin grad . detaljnije. poslije kratkog vremena počeli pljačkati Romane. 117 . Izvori 4. tako je i Lot s kćerima uspio pobjeći u nedaleki Soar. 29-33). 3. Tomina misao da će se izbjegli narod vratiti na prvobitna o g n j i š t a i n a k o n d u ž e g v r e m e n a . 39 i d. Salonitanci su morali biti krivi zato što kršćanstvo općenito. To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja može namiriti "dugovanja"? U kršćanstvu patnja otvara mogućnost isku pljenja i konačnog spasenja. 12. nije morao naškoditi općem karakteru priče.. Klaić. Salonitanci su morali platiti za svoje grijehe . Pisci iz čijih su djela neki motivi posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer. na poprilično sličan način. kako Toma opisuje "pad". Memoriae . progon svetaca i mučenika. izv. bivaju obogaćene nekim detaljima. Tako i jedan i drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju . dobro primjećuje kako je Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slično ulozi Mojsija u izba vljenju Židova iz Egipta do ula ska u Kanaan. jer je bio pravedan i dobar. i 8. a i Toma kao tipičan njegov pred stavnik. Viz. Klaić. Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. 87-8. pa se potvrđuje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji na autentič nim tekst ovima biz antskih kancela rija". II. a u 30. ali se sličnosti time ne iscrpljuju. Jeremija. lišen svih tih grijeha 126. O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita raspravlja G. a li i povrata k zasnova n na u v j e r e n j u d a ć e B o g p o v r a t i t i s r e ć u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du iskupljeni [Biblija. a zatim. 127 DAI 29/46-9. grčkom kulturnom krugu. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. 126 p r edložak ovom tekstu je biblijsko uništenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika -oholosti i negostoljubivosti [Biblija. Obje priče nedvojbeno potječu iz iste narodne predaje. pa obrazovan čovjek.7.. 19). 35 i d.poganstvo. u principu. na poseban način uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". kakav je Toma bio. uoča va ka ko se ključni izrazi u Tominoj priči podudaraju s onima u Čudima Dimitrija Solunskog (što ne znači da je Toma morao znati za Čuda). Primjerice.5. moglo doći do katarzičnog stanja u kojem se otvara nov. 128 DAI 30/56-8. II. 29.Split. i tako zapisane u DAI. u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo zajedničkog. Jedino se takvom kata strofom. SHP 2. kao što su neki Salonitanci pobjegli na otoke. Katičić. Herodot. Nadalje. ali one tek u bizantskom. Novak. O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta.

Bizant. 132 O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o š e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a naselja. do 10. 269-304. događaje iskrivljava po svojim sklonostima i načinu pučkog razmišljanja i u bitno kraćem razdoblju nego stoje 300 ili 600 godina (koliko je prošlo od "pada". Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa sudbinom Salone. 83-95. Doba. osobito oni vezani uz imena mučenika i apostola ukazuju na kasnoantičke i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. pa se i sudbina provincije s njim poistovjećivala 132. stoljeća. Blokadom prometnica u bližem i daljem zaleđu Salona gubi gospodarsku funkciju. jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi. Kako Carstvo do njegova doba. Fisković.. 118 . Rački. Diadora 14. 197-206. 131 Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logično". bili su im nepoznati ili. 3. Hrvatski rani srednji vijek Dionizije Halikarnaški i Prokopije iz Cezareje. 130 Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4. tvrdi da titulari pojedinih crkava. Klaić. Narodna predaja ili tradicija. 28. Lončar. Rapanić. nasuprot do sada uvriježenom mišljenju. Vidi M. 1985. koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i još nekih drugih naselja na obali. čini se da takav "pad" demanti ra ju novij a is tra ž iva n ja p o koj ima s e ži vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo žnj e g pa da . Rapanića koji tvrdi. Zadar 1992. Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131." a "Salona je propadala više zato stoje bila napuštena nego što bi bila porušena"133. pa do careva i Tomina pisanja). Razlozi "napuštanja" ili "odumiranja grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije više mogao u vrijeme kasnoantičke dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovništvo. vjerojatnije -neshvatljivi. Split 1952. 177. Stoga se valja prikloniti mišljenju Ž. SHP 15. te ju je u dužem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su i oni manje-više živjeli. Viz. te zaključuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj". II. Rušenje i raznošenje solinskih spomenika. Konstantin. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i iscrpno izložio svoje mišljenje M. U njihovu je mentalitetu. bizantski pisac 6. Goldstein.I. jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli raštrkana sela. Rad 116. a na sjever sve do Dunava130. njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedište provincijalne uprave. Svi drugi kasnoantički procesi. 60. Izvori. u njemu je bilo opasno živjeti. Kontinuitet.. sto ljeća129. bio moguć samo katastrofičan kraj tako velikog grada. Nutarnje stanje. 133 Rapanić. Naposljetku. Marasović-Alujevič. da "doseljavanje u palaču nije prekinulo stvarni kontinuitet. nije zadržalo vlast nad područjem od Drača do Istre. pa onda priča o padu Salone. izv. međutim. VAHD 53. na istom mjestu nagovještava da će opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena". 418. 189-217. Hagionimi srednjovjekovnog Splita.9. 129 Vidi. stoljeća. i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronaći trenutak kada je sjajna kasnoantička civilizacija na ovom prostoru nestala. naime. pa tako i u mentalitetu srednjovjekovnog stanovništva. Goldstein. detaljnije. navodi mnoge primjere s istočnojadranske obale iz 17. C.

O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja.1 8. 142 O t ome p osredno s vjed oči i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju: Miletlč. Ka ra ka 1. čak i kada je podijeljen na istočni i zapadni dio. a još bi manje bilo opravdano uspješan završetak takvog napada smatrati "padom" 134 . ili Hrvata na Salonu. Iz danja HAD 5. Mogućnosti 3-4. Primjera kastrizacije na teritoriju buduće Hrvatske bilo je još -navodno je i srušeni Epidaurus (današnji Cavtat) bio okružen kasnoantičkim refugijima i utvrdama -Gradac. 135 Zah val juje m I. I. obrambene konstrukcije na otocima Mrkanu i Bobari 137. 330 i d. Osim toga. de Boor. 137 I. izv.m og uć e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j uć i relativno dobro očuvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti. po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije očekuju branitelji Sirmija 140. baš kao i nešto mlađi Zadar.ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a grad. usprkos svim argumentima. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjećati vrlo nesigurno i nastojali su naći bolja skloništa. Split 1989. 1988. ali čini se da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. pa onaj manji. Suić. ili Slavena i Avara. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grčkih vremena sve do danas. za usporedbu. M. Split 1980. U Saloni je to bilo nemoguće postići. Toma . Opisima o padu Salone i navodnoj barbarskoj agresivnosti proturječi i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih središta u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. 16-7. 139 Vidi. Berlin 1903. 136 I. Salona je u ovo vrijeme sve više gubila na ekonomskoj i administrativnoj važnosti 139. I. 246. Anali Dubrovnik IV-V. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt ič k o. Tako se u slučaju Salone i Splita radi o preseljavanju života na pogodnija mjesta. Nova post vetera . manje sigurnih područja 135. godine 141 veze gotovo prekinute. Spilan 136. 207. stoljeće Ne može se. ali su se i oni utvrđivali i prihvaćali izbjeglice iz okolnih.. ali se eventualnom napadu ne može pridati ključno ili presudno značenje. Raslcršće antič kihput eva. Pomorska orijentacija antičke Salone. a najvažniji je među svima njima Dubrovnik. s očevid nom tendencijom kastrizacije.7. Komunikacije u unutrašnjosti postajale su sve nesigurnije. Marović. 220. naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. 24 . Viz. a potom i neprohodne. K ron ik a . u: Izabrani spisi. Prirodno je da se u takvim uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljećima: nije se više 134 N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a č i o p l j a č k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a " (R a č k i.2/1988. napušten od većine stanovnika. 141-204. Dvggvea. Kozličić. ed. odbaciti mogućnost da je uistinu došlo do nekog napada Slavena ili Avara. 1955- 6. da bi se mogao. Nekropola. 97. 141 Rapanić. 119 . efikasno braniti 138. 138 Radi se o urbs orientalis E.ponovni pad Salone. Fisković. Kontinuitet. 233. Th om as . Excerpta de legationibus. jer je grad bio suviše velik. 105 -vidi i M. u već postojećim gradovima neki su dijelovi opustjeli. Osim toga.24. 140 Menandar. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim pljačkašima. 3 5) . Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zaleđa u sljedećim desetljećima 142. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika.

godine je naposljetku općenito pri hvaćeno144. pa je izvjesno da je netko. i 551. Vidi. M.: M. 102. 146 I. vidi: G. Hrvatski rani srednji vijek mogla dopremati ni hrana. Nin. 1982. U Saloni je pronađena ostava novca koja je pohranjena najranije 631. detaljnije objašnjenje: Goldstein. Bulić. DS II. koji 642. Goldstein. 330. 88-90. Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt. čini se logičnijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz Salone. Le Goff. 150 J. Split 1975. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti iskovana najmlađa kovanica. 254 i d. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni pohraniti slučajan stanovnik koji bi ostao živjeti u njemu pošto je grad opljačkan. Bizant. Bizant. Većina je autora pokušala odrediti točnu godinu "pada" Salone. ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i 506. onda se sveci-zaštitnici mogu odnositi. Rasprave i članci. tzv. Matijević-Sokol. 11-26. 147 Mber pontificalis I. Pećici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim. 149 O značenju relikvija za opstanak ili napredak kršćanskog grada u srednjemu vijeku. živio u gradu i nakon njegova tobožnjeg pada. 144 120 . J. Š. ali ni za takve tvrdnje nema dokaza. Belošević. Bulićevo mišljenje da se to dogodilo 614. 293-314.Bulić je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja čitati kao 612. pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao. Vjerodostojnost. pa su stali i mlinovi na vodeni pogon143. O tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve. 145 B. nestalo je i vode. U Ninu ima.I. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je razvijena. Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona. godina 145. 148 Katlć. argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofičnom kraju kasnoantičke civilizacije na ovim prostorima. Suić. "Heraklijev novčić" 146). 151 Peričić. problemi arheoloških istraživa nja. Zagreb 1988. 478. a posjedovanje relikvija jest prestiž i pitanje identiteta gra dova 150 . Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. 110. 213-36. Split 1984. godine sakuplja relikvije dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposvećenu i sagrađenu crkvu u Rimu 147. Smatralo se da je i Nin doživio sudbinu sličnu Saloni 151. 96-101. Gabričević. s bogatom lit. Zadar 1968. u odnosu na klasično antičko razdo143 Vidi. Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane. DS I. godinu. Spisi. ZRVI 21. Kada grad prestane postojati ili počne zamirati. a gradsko je stanovništvo bilo isuviše brojno da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim količinama. Isti. Čini se daje misija opata Martina. danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju pobijaju . 87-8. opširnije. Iako literatura tumači kako su kosti salonitanskih mučenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 15. srušen i spaljen. Nin. jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149. tko je bio relativno dobrostojeći. Marovič. Batović. pogotovo stoga što nije bio neposredno ugrožen. Subotić. 320-32. Beograd 1973. Međutim. Goldstein.

a kako se približavao rani srednji vijek. Split 1993. Kačić 25. za Hrvate će Nin biti mnogostruko značajan. 58. Kultura 23. Neki rušilački napad 152 Isto. pa je to svakako bio jedan od činilaca u slabljenju. ali ostaci kostura svjedoče o tome da je većina pokopanih bila antropološkim karakteristikama vrlo bliska autohtonom življu 154. st ol je ć a . 121 . Marin. Stoga će Nin postati jedno od važnih središta hrvatske države. Gra d N in i naš e pomorstvo. Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni. Ukapanja na velikoj nekropoli na Ždrijcu kod Nina počela su u drugoj polovini 8. 155 Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530. Bruslć. Tako se. Hi sto ria Salonitana Maior. a pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili bližoj okolici naseljavaju Slaveni.a u Za dr u 24/ 11. Čini se da u 7. stoljeća 156 . na prometnici koja povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu. ili čak krajem tog stoljeća. Za ova dva mjesta. Zada r 1969.6. Radovi Za dar 19. Bizant. a da samo naselje povoljno stoji na pomorskom putu uz obalu. Osim kontinuiteta imena. Marin.7. nametao se problem: mogu li oni svoju prvotnu antičku funkciju (gospodarsku. Iz bizantske perspektive bilo je na istočnom Jadranu i povoljnije smještenih luka nego što su to bili i Nin i Salona. stoljeća. Život se u Naroni i njezinoj okolici postupno gasio. Split 1980. godine (N. 96. trans formirati u poziciju pogodnu za obranu. i 533. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od relativno male važnosti. a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. Podmorska arheološk a istraživanja k od Nina. a zatim i u depopulaciji i napuštanju Nina (i Salone) kao značajne uporišne točke Bizantskog Carstva. u njemu polako zamire život. 1972. 1984-5. Z. kao važno kršćansko sre dište ona 155 gubi na značenju onoga trenutka kada se Slaveni počinju naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju. Vidi o Naroni općenitije. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasn oj antici Ra dovi FF. pa se vjerojatno pretvara u tipičnu utvrdu toga razdoblja. kao i za neke druge gradove na Jadranu. Klaić . dokazi za to postoje u pisanim izvorima kasnijih stoljeća 153 . Iz danja HAD 5. a stanovništvo seli prema obali. Refe rat na simpoziju "Rađa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaža" . E. ta kođer. stoljeće bije. 81 i d. 14-7. Cambi. raspravlja o amforama koje su slične onima iz Grčke i Male Azije u razdoblju 4. Rapanić. izgleda. Doba. prometnu). 153 Goldstein. Goldstein. ali da nakon toga nije "dokumentirana neposredna destrukcija". Sličan je slučaj Narone: smještena u delti Neretve. 154 Beloševlć. Isti. 156 Ž. 269. Ni novo slavensko-hrvatsko stanovništvo nije zasigurno tada još u većem broju ni pristiglo do obale.). 95 i d. nalaza je sve manje. 59-60. 245-53. vrlo slična etnička situacija zadržala na području Nina dva. stoljeća do v remena Domagoja?. Arheološka topografija Poganije . Bizant. također. i početkom 7. jer će predstavljati siguran izlazak na more i omogućiti Hrvatima da se približe Zadru. a na j ka sni je ih se da tir a poče tk om 7. ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. Zagreb 1992. i 8. relativno malo kasnoantičkih nalaza 152. godinom. E. N. stoljeću autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovništvo u Ninu nije bilo uništeno ili nije u potpunosti izbjeglo. administrativnu. Krstionica u Naroni od V. Ma št r ovi č . Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve više suviš nom. pa možda i više stoljeća. U to vrijeme Nin postupno gubi obilježja antičkog grada. Vidi i : V. 361-8. 80.

zamro život i u gradu Colonia ClaudiaAequum (današnji Čitluk kod Sinja) 159 . život se na tom mjestu mogao održati . koji. iako su opće prilike bile ponešto drugačije. Ni Nezakcij nije "propao". Slavenski. dočim J. a još manje o njihovu rušilačkom pohodu. Bizant. 489. 43-4. Iako je slavenska kolonizacija na istarskom području bila osjetno intenzivnija negoli prema južnijim dijelovima obale. Bojanovski. 159 A. naselje i utvrda na pomorskom putu. naknadne dogradnje i dvije strelice. istarski grad Nezakcij (kod Vizače) doživio je vrlo sličnu. 57 i d. tvrdi da "prostor bazilike gemine doživljava određene promjene. Isti. 26. Bizant. ipak.. Prilog poznavanju kasnoantičkog Ne zalccija. nego je vjerojatno odumirao polako." Čini nam se. Marušić . čak i da su ga djelomice spalili. međutim.ili se autohtono stanovništvo zadržalo. Vidi i Ecclesia Ravennatis. ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni. čije podrijetlo nije pobliže objašnjeno.. 160 "S ta ri je Ag ruvi j prop a o poč e tk om 7. 208. dakle. Goldstein. a na južnijem području središta života iz stare se župe Grbalj na visoravni premještaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom prvi put spominje u 7. 63-70. 5 km jugoistočno od Ljubinja u istočnoj Hercegovini. Može se pretpostaviti (sic!) da su pri istraživanju iskopani također predmeti materijalne kulture. l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t Gradac. 163-73. Čini se daje u isto vrijeme. isti autor u: Prilog poznavanju. da tragovi vatre. a to bi trebala potvrđivati ekvacija Ravenskog geografa . 83 i d. što bi čak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. SHP 16/1986. kao godina propasti ovoga grada" -vidi. Ljubljana 1974. na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva željezna trokrilna vrška strelica. Situla 14/15. općenito. nisu privukli pozornost kopača (radi se o ranijim istraživanjima). Rimska cesta Narona . Adriatica praehistorica et antiqua. Limitacija Stonskog polja. stoljeću u djelu Ravenskog Kozmografa 160. a da su to bili Hrvati .. a i u unutrašnjosti (na mjestima gdje se očuvao kasnoantički kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161. vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. Anali Dubrovnik 10-11. 122 .Leusinum kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. baš kao ni drugi gradovi. Sa raj e v o 1 9 73 . to bi valjalo tek dokazati.8 7. 63 i d. VAHD 83/1990. 208. IV. stoljeća koji svjedoče o postojanju 158 naselja u to doba. 72-5. Teritorijalni razvitalc Kotora. V. Pojedini zazidani ulazi i ostaci običnih ognjišta zidanih kamenjem svjedoče rječito o profaniranju sjeverne i dijela južne crkve u razdoblju kada su bili crkveni zidovi još srazmjerno dobro očuvani. c. Butorac. Antička osmatračnica kod Stona. Na čitavom jadranskom prostoru. Marušić citira izvore 13-15. i isti. Zaninović. 8 . Značajke. Novak dicata. G. 379. što opširno objašnjava Goldstein. Običn o se uzima godina 638. Čak i da su Slaveni osvojili Nezakcij. teško je na osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao netko naseliti pošto su ga napustili starosjedioci. početkom 7. te I. stoljeća 162. 162 Vidi. Milošević.Slaveni. 117 -24. Zagreb 1970. 1 37 . ili se vratilo. s. k nj . 14. U to se vrijeme već afirmira Ston. Tako locira Parduu M. nisu dovoljan dokaz o nazočnosti Slavena. Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne brončane matrice iz Arheo loškog muze ja u Zagrebu.. možda čak tijekom čitavih dvjesta godina do početka 9. 161 Goldstein. 157 Ecclesia Ravennatis. pa se moglo i pomiješati s pridošlicama. jer se Stamnes vjerojatno odnosi na Stonsko polje i zaljev 158. Međutim. Hrvatski rani srednji vijek mogao je taj proces samo ubrzati. 96. Naposljetku. Čini se da j e Zaninoviće va pretpostavka logičnija.Pardua id est Stamnes 157. stoljeća. Dubrovnik 1962-3. Godišnjak Centra za ba lk an o l oš ka i st r a ž i va nj e.I. Medini. P.

Klaić.7. Izvori 5. D. jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika. od 6 folisa . Zagreb 1990. ser.. Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. Stoga je moguće da se većina Hrvata (baš kao i Slavena općenito) u prvom razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako su neki Slaveni. VAM. čini se da se gospodarski život gasio postupno. 3. Izvoru 3-4. i Heraklija Konstantina. SHP 111/15. Da se život nije baš odjednom ugasio na tom prostoru svjedoči i nešto pronađenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronađen u Sisku 163 . izv. 3. Numizmatičar 71. N. 23. te 12 Heraklija I. godine 165. i 31. nastaje i mala ostava u relativno dalekom Caričinu gradu u istočnoj Srbiji.Foke 2 i Heraklija 4. AAHung. 167 DA/31/17.Kelevoei i TCpOGtd^ei Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki načelni sporazum o naseljavanju 167. Činjenica jest da na po dručju omeđenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazočnosti sve do kraja 8. da u isto vrijeme u koje se datira Fokin novac u Sisku.. 167. stoljeće 6. 57-90. izv. 38-40. Mirnlk. cara Konstantina Porfirogeneta. godine izašli na more i uspjeli kod Siponta doseći talijansku obalu) i da se ono "naredio" . 165 I. Po Mimiku. i 8. Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu. Pri tome su pretežno šumoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli krše vito jadransko zaleđe. od čega je značajan dio krivotvorenih 164. sačuvano je 6 komada novca Mauricija Tiberija. zakopana 613. Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. Csallany. stoljeća s jadranskog priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra. 167. već 642. Dakle. 164 123 . jer im se 163 I. te konačno jedan Heraklijev solid iz Nerežišća. do 679. Zbog toga i priču cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara. Resume: L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares. Klaić. n. Viz. zakopan nakon 668. Ne mora se takva situacija tumačiti samo sporazumom s Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile. Klaić. 166 DAT 30/67-72. stoljeća. VAM. kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta područja. odnosno Hrvati. Čini se da ne može biti baš slučajno. poglavlju u djelu De administrando imperio. 30.. Zagreb 1990. Popović. ser. Viz. 23. II. Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje. Beograd 1984. Vidi. 7 Foke. Postoje i doduše rijetki nalazi novca s početka 7. dj. 235-50.31-60. a sa čitavog panonskog područja. Najnoviji radovi o 29. 30-1. godine -vidi. V. o kojoj raspravljaju i najnoviji historiografski prilozi. Male i rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji. valja preuzimati s mnogo rezerve 166. 1985. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede Čini se da su se Hrvati i njima pridruženi Slaveni relativno sporo spuštali od bivše granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu. 2/1952.9. II. Mirnik. godine. nego i mogućnošću da ostanu na područjima koja su bila barem malo slična onima u postojbini. dakle s prostora što su ga zauzeli Avari i Slaveni od 568. Stoga se može pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i Slavena u zaleđe Jadrana do njihova širenja i zaposjedanja većeg dijela obale moralo proći barem dvije stotine godina.

Dubravice kod Skradina. ser. uglavljen prije dva stoljeća. Zadar 1988. Trogir ili Zadar kao najbliža.29-44. stoljeće. Klaič. valja pretpostaviti. Nešto kasnijem vremenu. stoljeću. Razdio povijesnih znanosti 12. Isti. i početku 9. Vin ski. možda čak i njegovoj prvoj polovi ni169. Viz. Vinski. Dubravice kod Skradina. ili početku 9. 27. stoljeća pre168 DAI30/133-8. i na prostoru današnjih Kaštela postoje jasni dokazi o radikalnoj etničkoj promjeni oko 800. otprilike u 8. koje će prisiliti primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo će po bizantske. 1952. Isti. Ljubljana 1989. Grobne su rake bile obložene drvetom. 148-150. te jedan rimski i jeda n bizantski prim jerak novca. i 8. jer su sjedišta bizantske vlasti. pripada nešto kasnijem vremenu (kraju 7.Draga svetog Krševana u Dildu o tisućitoj obljetnici osnutka samostana. Napokon. SHP 16/1986. nalaz iz Kašica. U 9. 36. stoljećem isključivo je mediteransko-bizantskih obilježja 176 . Radovi FF u Zadru. Istraživanja u Dubravicama kod Sk radin a (ra dni na slov). Kasnoantički 169 124 .. Gunjaca. nakit koji je datiran 7. bila prilično dale ko171. Na primjer. 176 Z. 172 R. stoljeća) 170.. 17-8. njegovi rezultati mogu poslužiti i za rani srednji vijek . Za gre b. 121-32. stoljeća pripada i veliko groblje Ždrijac kod Nina 173. u to se vrijeme Hrvati spuštaju barem na neke dijelove obale. Gunjaca. J. ali zasigurno u 8. do 12. Arheološki pregled 28/1987. 170 Belošević. Tada će se to manifestirati i u politici njihovih država . II. Ranosrednjovjekovno groblje. Ranosrednjovjekovno groblje. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. 46-8. vršak strelice. Korošec. Kultura. Usp. III. stoljeće. zemljoradnici i stočari postanu vješti klesari i ribari. 173 Belošević. Ostava brončanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina. Hrvatski rani srednji vijek teško bilo privići na kamen i na život uz more. Za dar 1986. stoljeća. Arheološki pregled 27/1986. 6/1958. SHP. dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je. Stoga će se vjerojatno veći interes ljudi iz zaleđa za životom na obali javiti nešto kasnije -u 9. a pronađeni su noževi. stoljeću. izv.. 175 O granici do koje su stigli Hrvati mogu poslužiti istraživanja N. godine. Jurić. 127-8. 67-9. SHP 2. Čini se daje tako rani dolazak Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio moguć.Sklavinija. 205-28. 32-3. GZ. serija. 200-1. 95-139. da bi od 9. Isti. a dokaza o boravku Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve više 175. 174 Z. sije č nja 1989. a možda čak kraju 8. Dakle. Goldstein. Ranosrednjovjekovni grob iz Lišana Ostrovičkih kod Benkovca. Ljubljana 1987. 171 Z. III. Jakšića: iako analizira primjere iz kasnijih vremena. Z. Diadora 10. refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ". Izvori. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina moguće je datirati čak i u kraj 7. Trebalo je proći dosta vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari. Nau šnic e zvje zdolikog tipa u Arhe ološk om muze j u u Z ag rebu s pose bni m osvrtom na naušnice srebrnog nakita Čađavica. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod Knina nedvojbeno pripada 7. stoljeću nastalo je starohrvatsko groblje na položaju Kosa u šibenskom Donjem Polju 174. udaljenog oko 25 km od Zadra i bližeg obali. kraju 8. Kultura. 185-91.I. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja tražiti u arheološ kim nalazima. pripada i grob u Lišanima Ostrovičkim 172.

41. otprilike jedan ili čak više kilometara. 177 Jurić..7. Split 1974. 78. 91 i tamo lit. koji je nastao 804. 171-6. S druge strane. a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. stoljeće vladavao "ranohrvatski nakit izrađen prema kasnoantičkim i bizantskim uzorcima u domaćim radionicama" 177. Marušić. ali u ovom je slučaju riječ o utvrđenoj luci) izgrađuje relativno daleko od mora. i 8. ili ih uopće nema. Doseoba i stalni boravak Hrvata-Slavena potiče starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i mrežu kaštela 180. ili neku godinu kasnije. Međutim. Rižanski platit. Sta rohrva tske nek ropole. B. odnosno lukama" 179. Živa antika 32. Zagreb 1992. Marušić. 1. Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. Kultura. 181 Marušić. Čedad) trebao štititi ulaz u Italiju. Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. Split 1992. 101-33. Pula 1960. 5-61: R. Čini nam se. do 9. Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Živa antika 32. a za prostore južnije i sjevernije podataka je mnogo manje. Skopje 1982. daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u već objašnjenim slučajevima u Dalmaciji) ipak kasnoantički strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo prije dolaska Hrvata i Slavena. epidemija. općenito. Također. Hrvatsko stanovništvo "teži k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondašnjim dal matinskim (bizantskim) gradovima. O spuštanju Hrvata prema obali postoje svjedo čanstva za prostor od Zadra do Splita. posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata. d]. O nas elj avanj u sućuračkog prostora: T. 179 Rapanić. bilježi događaje po "drugoj" kolonizaciji. Nel medio evo /Pogine di storia Istriana. Istra u ranom srednjem vijeku. 2. godine. zbog iseljava nja (bježanja). stoljeće). u Puljštini 181. bitne su bile razlike u kulturi. Tako je zid Pucinum . n. Jurić. 58. 16. Izdanja HAD 11. Hrvatska za Branimira. Burić. koji su za nekadašnje bizantske podani ke bili potpuna novost. Jelo vi na. upravo primjer šire trogirske i splitske okolice pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin. 53-82. Parenzo 1894. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. stoljeća. Isti. gladi. 136-7. 82). 91. stoljeća. pa oni smišljeno naselja vaju pridošle Hrvate na opustjele teritorije. 178 Babi ć. osim što je došlo do sukoba zbog uvođenja feudalnih odnosa. 32. Spuštanje iz prenapučenog i siromašnog krškog zaleđa prema obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. 180 Vidi. Kultura. Etnički sastav ostao je nepromijenjen jedino na najjužnijem dijelu Istre. a "druga" kolonizacija događala se oko 800. Srednjovjekovni nalđt u Kaštelima. P rostor. Skopje 1982. a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada.. Upravo od 9. U takvim je procesima donekle iznimka Istra. kada to bude i otvorena nakana ojačale kneževske vlasti. stoljeća nadalje. manje nego prije. Margetić. tijekom koje se još manje nego prije postavljao problem etničke različitosti. 137. U tom se procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije.Forum Iulii (Cividale. stoljeća. B. Benussi. L. Isti. Pula 1987. godine. stoljeća (vidi kartu. tih je starosjedilaca bilo. VAHD 69 (1967). Prvo je bilo oko 600. stoljeća gradi se čitav niz naselja na padinama brda koja su okruživala prostor između Splita i Trogira 178. Materijalna kultura Istre od 5. ipak. a to će biti još očiglednije od 9. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća. 125 .

374. Skradin. početkom 9. Goldstein. Rački. 187 Jakšić. 1 0 . Cetine i Zrmanje i prohodnijim krajevima mnogo brže prema morskoj obali nego prema teško pristupačnim krajevima. Hrvatski rani srednji vijek darstvu između nekada bizantskih. riječnim dolinama Krke. 42. gd j e ć e se t o ob r a d i t i kr o n ol oš ki m redom -vidi. Aserija. Trogira i Splita. što se čini vjerojatnim.Slaveni. autor ne postavlja pitanje: "Što bi takav podatak značio u cjelini povijesti toga vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni. te slavenskog zaleđa s druge strane. kao i vrlo pogodnim izlazom na more. 15. Izdanja HAD 11. naseljavanje Hrvata (i Slavena) teče. ukoliko se napada o Split ili Trogi r. Možda su ovaj proces bržeg i snažnijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali čimbenici o kojima se može samo nagađati. Samo nekoliko desetljeća kasnije množe se izvori koji svjedoče da su se Hrvati spustili na more 184 . a potom i vlasti koje su slijedile za njima. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Franci su. Documenta.. a car Konstantin da su "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186. Constantine. da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi.Gottschalk tvrdi da je Trpimirov dvorac bio na samoj granici budućeg rata 185. Izvori. stoljeća Aachenski ugovor Bizan tu ostavlja civitates maritimae. gospodarski i kulturni prostor. Viz. Bribir. stoljeće. Marušić. čak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetički duh. Promina. pa čak i čitavo stoljeće). a sada franačkih gradova u priobalju s jedne. 183 Tekst Aa chenskog ugovora. djelomičan i prenese n. 334-6. II. a Hrvati (izvor. ali se ka o neprijatelj spominje samo "narod Grka". 186 OAJ31/26-30. vidi u: Vita Ka roli Magni. u ranomu srednjem vijeku. stoljeću Hrvati približili Splitu na samo koji kilometar. 184 O t i m d oga đ a j i ma op se ž no na d r u go m m j e s t u. G ot t sc h a l k .29. Nadin. Napokon. Knin. iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni. Trilj. što znači da su se u 9. Dicmo i Klis 187 sačuvali su 182 B. 185 K a t i ć . Možda bi za pobliže određivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture općenito na nekom teritoriju mogla poslužiti toponomastika: Karin. Također. primjerice planinama Svilaje i Promine. stoljeća. 19. uspjeli integrirati pretežni dio Istre u jedinstven politički. 182 Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traženi. u dužem razdoblju. Rački. na primjer. Moguće je. Iako je neosporno da su sve datacije prilično dvojbene (mogu varirati nekoliko desetljeća. barem što se tiče zaleđa Zadra. kaže . K a t i ć s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u . Materijalna kultura Istre od 5. 126 . c. ali se podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franačkim vrhovniš tvom drže zaleđe183.I. 6. B i j a ć i m a i l i P od s t r a n i u P oljič kom primor ju. odnosno 10. nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinačnih nalaza. 100. Pula 1987. Ta se različitost također postupno gubi po franačkom osvajanju na prijelazu iz 8. u 9. 325. tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu obale i gradu na njoj (primjerice Zadru). Osim toga. Documenta. do 9. 315. izv. doduše. Sinj. Klaić. 363-6.

Savu. u trenutku kada je proces pokrštavanja bio intenziviran. Colapis -Kupa. stoljeća zasigur no naseljeni Hrvati. i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stižu sa sjevera do Cetine. stoljeća.Krka (u Sloveniji). 189 Vidi. bilo s druge strane granice. i početkom 7. 192 Peričić.iwn -Duvno. Naime. Uostalom. kada Slaveni prijeđu na prostor južno od rijeke. pa zatim Urpanus — Vrbas. Osim toga. naravno. Dravu i Dunav (Savus. a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i dr ušt ve nu orga niz i ranost koja će i m omogućiti da se ka o sa mos voja n č i mbe ni k poja ve na istočnojadranskoj obali. Basanius (Basinus. otprilike krajem 6. Rapanić . 107-8. Drinus . stoljeća. uz. Split 1980. Vjerojatno je na obali i na otocima još dosta dugo bilo i manje Hrvata (i Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. a da se potom. Time se opet mogao nametati i latinski jezik čak i Hrvatima (Slavenima). I u salonitanskom ageru. Bosina. granica između bizantskog i hrvatskog teritorija nije značila i etničku jednoobraznost. Takvu je tezu vrlo teško prihvatiti. pa je ostalo i kršćanskog stanovništva 191. primjerice. Corcora . Dravus i Danubius). Prilog prouč av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u ranom srednjem vijeku. Nin. Čini se stoga da je ipak vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u većem broju Cetinu i Zrma nju te da se spuštaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom razinom190 umnogome približavaju primorskim gradovima i romanskom elementu. 189-217. Radi se prvenstveno o imenima rijeka. Zato i priobalna područja koja zaposjedaju ne preživljavaju potrese slične onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od početka 7. 190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r š ć a n s t v o. stoljeće antička imena. koliko je navodno granica bila na Cetini. Constantine. VAHD 74. Jakšić. Bathinus. gdje su već od 9. antička imena mogla održati. ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime. No. Siscia . pa su se i stara.Drina. jaka prisutnost kasne antike održala se u priobalju i na otocima zahvaljujući i tradicijama (ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. naime. prvo je bilo zahva ćeno neposredno zaleđe i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mično ili potpuno bili sačuvani sakralni objekti. i 8.in. detaljno. pa do navod nog pada Salone koje desetljeće kasnije 189 . Takvih 188 Ž. Delm. Neki su istraživači smatrali da je očuvanje antičkih imena mjesta uz Cetinu dokaz da se duž ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica. 127 .Srijemska Mitrovica. relativno je malo toponima koji su očuvali antička imena između Dinare i Drave. 191 Rapanić. 848-50. dakle na području koje je čak postalo i središte hrvatske države 192 . La costa. značilo da se sva imena na tadašnjim slavenskim područjima slaveniziraju u tih 10-20 godina.7. bilo s jedne. to bi. Bosond) -Bosna. utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao je i dalje iznimno jak 188. kao što su. Strmium . a velika većina drugih toponima kasnijeg je postanka. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazočnosti latinskog elementa u Ninu.Sisak.

Naprotiv. No. Viz. Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nužno morala imati agresivno obilježje. iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine u vrijeme kada je hrvatsko društvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati. zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle. Guillou.čak i na južnijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata. Skok. Klaić. VAHD 83/1990. na teritorij Ravenskog egzarhata i na druge prostore. Kultura. ZRVI 14-5.mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova. 61. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj Aziji. što uključuje i Duklju. Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita. kao i o činjenici da su jezična. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. 236-91. I. ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u 7. 198 A. Goldstein. srednjodalmatski. Također. 225-32. Ta ih činjenica ne čini manje značajnima za hrvatsku povijest. ZRVI 24/25. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. pak. Šlaus. 11-6. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. Moglo je biti čak upravo suprotno . Hrvatski rani srednji vijek podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika . Pilarić. Slaveni su doseljavali i u Italiju.neki posjeduju antropološke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca. slična već spomenutoj u Istri.grčkog. Iako antropološke razlike ne znače odmah i etnič ke. 113-22. G. Veljanovska. a i on je bio derivat latinskog. Osim toga. Izvoru 43. 194 P. Zagreb 1968. s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima starosjedilaca s doseljenicima 198. II. jer slučajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni. 128 . jer se u njima utjecaj helenskih. 1986. 132. 117-21. 145 i d. Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. Split 1934. VAHD 83/1990. gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske Dalmacije. Međutim. 196 Vidi. Činjenica da romanski jezik istočnojadranske obale ima više dijalekata -južnodalmatski. drugi. 1973. Arheološki radovi i rasprave 6. o tome da jedan određeni krug ljudi poznaje grčki svjedoče i ostaci u toponomastici Dubrovnika (ime vrata "ntXr\" točno odgovara istoznačnoj grčkoj imenici). 197 DAI29/289-90. Ž. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. dvojbe oko prvenstva grčkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo . Dolazalc Slovena na Mediteran. Takvo je stanje bilo na južnijim dijelovima istočnojadranske obale. F. gornjodalmatski te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj međusobnoj jezičnoj komunikaciji. Đurić. Mikić. etnička i društvena situacija bile različite od sredine do sredine. stoljeću 196. 195 Belošević. Ostrogorski. 25. latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo. 193 vidi. ovi podaci ipak mogu poslužiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni. antropološka istraživanja svje doče o izmiješanom stanovništvu . slavenskih doselje nika195. kao i vijesti Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoĆTepa) 193.I. Istorija. i 8. 233-55. središnjih dijelova Bizantskog Carstva ipak jače osjećao. izv.

opća situacija u 7. izv. a ostale natjerao u bijeg. 7. stoljeću su i mali. Langobarda i Avara Kako je stanovnicima zaleđa istočnojadranske obale bilo vrlo teško kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima. 43. Čini se da bijedan događaj iz toga razdoblja mogao poslužiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj što se općenito moglo događa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642. 58. koristi od blizine mora ili života na samoj obali). bez obzira na to što su ti prostori stoljećima omogućavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost prihoda (rudno bogatstvo. 63-4. čini se. stoljeća) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija. Klaić. 44. II. 61. crkvene i državne vlasti. i 8. a one su u prvo doba samo kontrolirale komunikacije.20. Formiranje i postupno jačanje državne organiza cije (od 9. iskrcali se i utaborili. i 8. Ukupno ih je nabrojeno čak 30 199 . stoljeću.7. i 8. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Otprilike tada je zapisano (ili možda u 10. a najbliži Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala. 32/149-51. 35/12-3. Bez obzira na to što su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti životu na novonaseljenim prostorima. ali da ih ima i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama. logično je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. trgovina. 200 Taj je događaj zabilježen u djelu Pavla Đakona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne zna za posebna plemenska ili narodna imena. Izvori. Hrvati kao susjedi Bizanta. 201 Pavao Đakon. stoljeću) da postoje utvrde -motpa -i da ih je najviše u Hrvatskoj. razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku. Neke je ubio. time ih zbunio. polagani pomaci u razvoju društva koji postaju vidljivi tek u događajima bogatom 9. Međutim. Langobardl IV. i presudan čimbenik koji je održavao Hrvatsku u posvemašnjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih događanja. ova s e epizoda bez rezerve može uklopiti u hrvatsku povijest. te se oni na tim prostorima više nisu pojavljivali 201. Viz. pa ubrzo na njih i navalio. Jedan od langobardskih moćnika. kako su ti Slaveni očigledno došli sa suprotne obale Jadran a. Ajon. 129 . 199 DAI31/68-70. 28. 33/21-2. Kasnije je došao njegov brat Radoald. godine200. šume. Štoviše. stoljeću nije pogodovala razvoju hrvatskog društva. napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. bila je. stočarstvo i ratarstvo. da bi s vremenom preuzimale i druge funkcije. Plod tih veza u 7. Po Pavlu Đakonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma stigli u blizinu Siponta. u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao središta trgovine. stoljeće Uostalom. 34/19.

Nije slučajno cilj napada bio Sipont. na putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem. ako ne pod vrhovništvom. detaljno. u Pavlovu pričanju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv. tvrdi da su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uđoše u poslove Romeja" 205. Bizant. 13. Može se pretpostaviti da ti vješti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci vandalskih ili arapskih osvajača. Filološka razmatranja. Pariš 1966. Koliko se dade zaključiti iz pripovijedanja Pavla Đakona. I. Vidi. 205 Homilija O mahnitom nasrtaju bezbožnik Avara i Perzijanaca. 90. Međutim. Istonja. A... 207 Vidi. Hrvatski rani srednji vijek U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sučeljavanja na Apeninskom poluotoku logično je pretpostaviti da su Slaveni djelovali. Le Byzance et la mer. 40.1 Teodor Sinkel. pretpostavlja "da napad nije izvršen u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor." Nasuprot tome. nego autohtono sredozemno stanov ništvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . ZRVI 14-5. Guillou. Goldstein. ed. čini se da su oni vrlo jaki. 130 . 59-60. a izvode je Slaveni (čije ratovanje karakteriziraju iznenađenje i lukavstvo).. II. Istorija. opširnije. 14. Goldsteln. baš kao što su u prvoj polovini 7. I. u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. car Heraklije dopustio da se nasele.. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sužnjeva" .I. i tako ga odsjekli od moguće pomoći 203. Bizant samo nije bio protiv takve akcije. L. izv. a ni u jednom izvoru nema ni naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata. Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle. kao što su stoljeće-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili dvije generacije) naučili pomorsku vještinu i Vandali ili Arapi 206. Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala.redemp202 Tako tvrdi Šišić. Bizant. a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu korist 202. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se.na talijansku su obalu Slaveni mogli prijeći samo uz suradnju stanovnika bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana ili na njihovim brodovima.. 56. Čitava priča odgovara pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovništvom (jer Carstvo uistinu ima moćnu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu). godine. čini se da su Hrvati-Slaveni na istočnojadranskoj obali mogli relativno brzo naučiti ploviti. Analecta avarica. te Katičić. Cracoviae 1900. Sternbach. 204 Jireček. Sudeći po spomenutoj priči. pak. Pohod. izv. Povijest 287. 11-4. opširnije. Stoga su Langobardi morali napasti. 165. sigurni u postupcima. Goldstein. 203 Vidi. a nisu se ni sakrivali od pogleda stanovnika grada. I zbivanja na Jadranskom moru općenito odgovaraju sredozemnima . I. ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas). a sličnog je mišljenja i Jireček. Bila je to važna luka i uporišna točka na putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove koji vode od grada prema unutrašnjosti Apulije i Beneventa. 206 H. Bizant 146 i d. Poluotok Gargano i Sipont na njegovoj jugoistočnoj strani nisu se mogli zaobići. Viz. 178-9. Goldstein. u: Viz. kojima je. 146 i d. Ahnveiler. Antoljak. 12. Dakle. povezuje ove podatke s izvještajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili dalmatinsku obalu zato što su ih s nje potjerali Hrvati. stoljeća neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljačkali 204.

odnosno Carigrad i središnje pokrajine. godine. Time su bizantska crkva. pod pritiskom cara Konstantina V. (717-741) 732. pa čak i samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni. 123-5. Bizantsko je Carstvo. Ni stanje u kršćanskoj crkvi neće biti povoljno. što će se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. Goubert. pa će trebati velik anga žman u 9. u tom trenutku nije bila od velikog značenja. Dela 5. 289-90. 78 i d. Pariš 1901. zauzet vrlo čvrst ikonoklastički stav. Rad 79. na crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup Ivan. t. da bi sukob kulminirao praktički do raskola između Rima i Carigrada 212. Byzance avant l'Islam. Byzance et VOccident II. na kojem je.7. pa će i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija. Perzijanci i Arapi209. sada će sve više postajati opća karakteristika. Pariš 1965.. O odnosu hrvatske crkve prema istočnoj i zapadnoj. godine u Nikeji. Chabot. Do polovine 8. s vremenom postajalo sve više grčka država s grčkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. stoljeća . Rački. Veze između pojedinih dijelova Carstva sve će više slabiti i dezintegracija prostora. 214 O saboru Izvještava Mihael Sirijac. među ostalima i Ilirikom. osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup 208 Rački. zapadnoj Maloj Aziji. vidi opširno. 210 Vidi. i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i starosjedilaca pod bizantskim vrhovništvom s druge strane. ovaj put oko kulta ikona. 787. gubili utjecaj na svojim istočnojadranskim posjedima. tipična pojava kasne antike. Rome. Latinski je postupno bio istiskivan. Povijest. stoljeću 213. Tridesetak godina kasnije. 209 131 . Nutarnje stanje. Bijzance et Carthage. 170 i d. Još od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno sve manje angažira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na obalama Jadrana i u Italiji. Ostrogorski. Documenta. 277. Goldstein. ne navodeći gradove iz kojih dolaze . 212 G. slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na Šestom općem saboru 754. Istorija.vidi. pa je razlog za svađu nestao sam od sebe 211. spor koji je potresao crkvu još od polovine 5. RimiVizantijauborbizakultikona. 2. II. rapski biskup Urso. kada su pretežno monofizitske istočne bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa. 520. stoljeća. Goldstein. koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove krajeve 208. a i Carstvo u cjelini.monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove naravi) smirio se polovinom 7. stoljeće tio captivorum. stoljeća središnjim dijelovima Carstva (Balkanu. vol. Istorija. na raznim mj. Stoga odluka cara Lava III. godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama. koji svjedoči o "dalmatinskim biskupima". Ipak. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. 164-81. Ostrogorski. 213 Šišić. Tim se problemima najopsežnije bavio P. ali bit će bitan preduvjet za akcije u 9. Bizant 112 i d. ha chronique de Michel le Syrien. na raznim mj. Osim toga. I. Avari. Bizant. 211 Ostrogorski. B. stoljeća izbio je novi spor. i 8. stoljeću da se on obnovi. što njima najvjerojatnije nije bilo po volji 214. (741-775). Prevalitanom i Dalmacijom.

Da su neke veze Dalmacije s Ravenom postojale svjedoči i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji je bio rodom iz Dalmacije. izv. 220 Katić. dakle carevi podložnici. 117 i d. ZRVI 7. Te je poda t ke obr a dio J. 139 -42. 284. 219 MGH. Revue des etudes bvzantines 33. u : U z početke. a benediktinac Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens Graecorum) misleći nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. umnogome su ometali Langobardi. 387-8. Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio. ipak ih oni koji obavještavaju o lokalnim prilikama zovu "Grci". Goldstein. Ma nsi. 61-6. Fire nca 1 Mleci 1759-1798. tako papa Hadrijan I. Za na še pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R. Povijest. 120 i d. 366. dakle samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri godine po Justinijanovoj smrti. 218 Iako stanovnici istočnojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov ništvom po mnogo čemu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamoš njem kulturnom krugu. otkuda je za okolni svijet i Evropu općenito bila najpristupačnija. međutim.I. 25-35. Rasprave i članci. Vidi 11. 715. Uamministrazione. Nikolajević-Stojković. Povyest. 132 . što znači "već bijaše" -a to je latinski. potisnuli italorimsko stanovništvo iz gradova u unutrašnjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na 215 J. Darrouzes. 1961. 723 -4. Goldstein. 373. Komunikaciju s Hrvatskom s južne i zapadne. Rasprave i članci 109. Langobardi su doselili u Italiju 568. dakle s jadranske stra ne. Pitanje je samo jesu li dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamošnjem egzarhatu. svjedoče o tome da se stanovništvo istočnojadranske obale razlikuje od stanovništva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji". 19 75 . 136 i d. Bizant. Đurić. 108. 222 Tako proizlazi iz DAI29/272-3. Listes episcopales du concile de Nicee (787). 216 I. 290. odnosno Konstantin Porflrogenet. II. jezik kojim se služe u Zadru nedvojbeno je latinski 222. s v. godine. odnosno njihove državne tvorevine na Apeninskom poluotoku. 183. Hrvatski rani srednji vijek Ivan215. o čemu bi mogao svjedočiti danas izgubljeni pečat ravenskog egzarha Pavla (723-726) koji je pronađen u Solinu 216. Romejski govor ijeziia Konstantina VII Porfirogenita. D. a ne etničku pripadnost. ZRVI 24-5. 23. 5. 218 Šišić.8. (772-795) u jednom pismu piše o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219..4. što potvrđuje da termin "Grci" označava samo političku. Beograd 1986. Ka tl č i ć a . 221 Katić. Epistolae III. 45. 117 i d. Čini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po dručju. 732. Solinski pečat egzarha Pavla (723-726). Viz.7 6. Gottschalk spominje "ljude Latine podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221. 13. U sljedećem navodu. I m e na d al m a ti ns k i h bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7. ponajprije po tome što nisu govorili grčkim ili nisu bili dio grčkog (helenskog) naroda. Ferluga. Isti. I grčki izvori. ili su bili posve samostalni 217 . jer se tvrdi da ladera dolazi od iam erat. U samo nekoliko desetljeća osvojili su najveći dio sjeverne Italije. 217 Šišič. Uprava.

225 J. i 8. ali Hrvati u 7. kulturnih zasada ili nečega trećeg što bi mogli jedni drugima posredovati. godine. a Slaveni. Ivaniše vić. Na sjevernom su Jadranu Langobardi mogli naučiti slavenski. i 8. pa onda i pojavom i cjelokupnom djelatnošću Karla Velikog (768-814). osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili prekidom kopnenog kontakta između Rima i Ravene. ili je bilo vrlo malo. Zasnovavši svoju teoriju na očiglednoj zemljopisnoj blizini i na postojanju određenih kontakata. Jest daje langobardski moćnik Radoald razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. Stanje će se početi korjenito mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V. povjesničar umjetnosti J. ne bi mnogo dobili. Naime. Negdje u blizini Trogira pronađen je zlatnik langobardskog vojvode Grimoalda III. i 792. mogli su uspostaviti kontakt. stoljeća. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo našlo u krizi -moralo se braniti od nadirućih Langobarda.969. Izvori pretežno obavještavaju o langobardsko-slavenskim (hrvatskim) sukobima ili zajedničkim vojnim pohodima kao što su. oni jesu djelomično sprečavali Hrvate da kontaktiraju s evropskim središtima. godine226. godine sa Slavenima na njihovu jeziku 224. Langobardi. Međutim. kada će langobardska vlast već biti daleka prošlost. Mogućnosti 224 10/11. nije jasno je li pronađen zlatnik sredstvo 223 Pavao Đakon. (788-806). 7. Slaveni ubijali rimske vojnike i pljačkali u dogovoru s Langobardima. Pavao Đakon. stoljeću. 28. Strzygowski je pretpostavio da je predromanička umjetnost u Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem. Što se tiče Langobarda. Potom su prodrli i do srednje Italije. ne zna se ni točno mjesto ni okolnosti nalaza. čak da su te odnose i uspostavili. a na zapadu će doprijeti čak do Poitiersa. IV. Munchen 1940. stoljeće je razdoblje duboke krize kršćanske Evrope koja se našla u okruženju islama . koji stižu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale. do 1097. Split 1980. primjerice. stoljeće relativno uski priobalni pojas. iskovan između 788. Tako će akcija papinstva u Hrvatskoj izostati sve do 9. 40. 226 M. ekonomskih dobara. 223 Čini se da su Slaveni i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali. Strzygowskl. Die Kunst der Langobarden. pa čak i Rimu samom. A odnosi Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni. ali taje teza ubrzo odbačena i zaboravljena 225 . 7. ali su Slaveni ostali zbunjeni. jer u to vrijeme razlike između slavenskih narječja gotovo da i nije bilo. kao i na području Istre i sjeverne Italije. 133 . i 8. Langobardi IV. to je ipak svjedočanstvo da kontakti postoje. gdje se langobardsko i slavensko etničko područje dodirivalo. koji bi mogao svjedočiti o postojanju trgovačkih odnosa. pa se čini daje takvo znanje bilo iznimno. iako njihovo značenje i njihov intenzitet ne bi trebalo prenaglašavati. pa je bilo nemoguće djelovati na istočnojadranskoj obali i u još nepristupačni)em zaleđu.s istoka će Arapi pritisnuti sam Carigrad.j. jer jednostavno nije bilo. (741-775) u ratovima protiv Arapa. No. 28. Trogir u povijesnim izvorima od 438. a vjerojatno se ostvaruju plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana.

Zagreb 1962. Dok su biskupi pristajali uz novu vlast. Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je relativno malen. stoljeća do 1102. a to se ponajviše uočava na grobnim 227 B. Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. godine. Izdanja HAD 11. Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi hrvatski susjedi puna dva stoljeća. Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i ikonoklastičke krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u Gradežu. ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i samostalno. Avari su imali u tom savezu. Goldstein. A u najranijem razdoblju. samo stoje crkva terete. Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezre lost pri stvaranju većih jedinica koje su bile nužne da bi se zauzeli prostori južno od središta avarske države. 1955. Na taj se način Istra u crkvenom pogledu našla pod jurisdikcijom oba patrijarha što je. jer je pomagala u ostvarivanju njihovih ambicija. Pula 1987. tvrdeći da su Slaveni bili uključeni u zajednicu s Avarima. Demetrii. dočim je u Panoniji hrvatsko stanovništvo prihvaćalo neke avarske običaje i kulturu. Za svoje vladavine Langobardi su ostavili vrlo specifične kulturne biljege.. Isti. 229 B. niže svećenstvo i istarsko žiteljstvo moralo je snositi nove izvanredne poreze. u rukopisu. dakako. još tijekom seobe. ZČ 1950. godine obnavljaju svoju državu u Panoniji koja se povremeno širi još u gornje Posavlje do Furlanije. 81-3. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. ali je tu i slične teze razložno osporio B. st. Langobardsko osvajanje pogoršalo je opće prilike. M. i to od 751. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. Nel medio evo. kao što je konjanička grob na brežuljku Brežac kod Buzeta 229 . Materijalna kultura Istre od 5. stvaraju se samostalne slavenske plemenske i državne cjeline. smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. imalo i teške gospodarsko-socijalne posljedice. Pregled povijesti Istre od 6. Povijest.I. Arheološki radovi i rasprave 2. Porez na stoku i zemlju plaćali su i seljaci i crkva. Benussi. pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha. dakle. 453 i d. 91 i d. godine. kojima ju je opteretila nova vlast. Do otprilike 630. Bertoša. godine počeo se raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez. 29 i d. osim dugoročnih političkih i vjerskih. Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II. do 9. 243. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovanov. Parenzo 1897. prebacila na leđa donjih slojeva 228.. 105 i d. Pogine di storia istriana. a Avari oko 660. kada je podvlašćuju istovremeno s Ravenom.Istrom. Marušić. jer su novi gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponašali. premoćan položaj. 228 134 . Grafenauer. kao plemena. ali samo kao kolektivna jedinica. Isti.. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomoravlje 230. 230 Šišić. Bi zantski su činovnici uklonjeni i Istra je uređena kao dukat kojemu je na čelu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227. Hrvatski rani srednji vijek bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo način plaćanja u razmjeni nekih trećih? Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora .

Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga.Biblija."padnu u idolopoklonstvo" ). S. Priča o Ivanu Ravenjaninu . 8. Arheološki radovi i rasprave. Karaman. 451-4. VAHD 70-1. Split 1967. 233 N. 187-92. Kronika. Ival^ Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije. Daje priča o Ivanu Ravenjaninu. Novak. 209-49. ser. 401-18. 43-4. bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa sućuračkim nadvratnikom koji je vrlo teško preciznije datirati. ser. Dokazano je da Ivan nije 231 K. vidi Lj. Još o čitanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana. 131. Za pregled mišljenja starije historio grafije. VAHD 65-7. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao još jednom kazniti nekadašnje salonitansko stanovništvo (pošto su već pretrpjeli razorenje Salone). Način na koji strani čimbenici utječu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se ogleda u priči o Ivanu Ravenjaninu. 1. 234 Toma. Gabričević. niti ga se može uvjerljivo likovno valorizirati. VIII . Doba. 199-209. ubrzano je nestajalo avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. onako kako je iznesena u kronici Tome Arhiđakona. 41. Serta Hoffilleriana. posebno 271-89. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. jer je teško zgrije šilo time što se "klanjalo lažnim idolima" 234 . Očito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih kulturnih i političkih domašaja. stoljeće nalazima: baš kao i u slučaju Langobarda. 1968-9. Usprkos takvim a rgumentima. godine nestao. Isti. Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove palače. Zagreb 1940. 233-58. upravo je konjanički grob iz Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231. priču o zlatnom teletu . 87-104. izlišno je dokazivati 232. i sve to uklopiti u događa je ve zane za obnovu me trop olije i pokrštenjem Hrvata. SHP 2. Zagreb 1958.IX.. Barada. Nadvratnik VII. 1928. Zagreb 1979. 135 . Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili općenito . i 8. 25 . pogotovo postoje Avarski kaganat nakon 796.1 tobožnje idolopoklonstvo Splićana odraz je biblijskog predloška (usp. M. iznesenoj u kronici splitskog arhiđakona Tome. tvrdi da je sarkofag nemoguće točno datirati. navodno. 3. Jakšić. VAHD 72-3. Izlazak. Ž. stoljeća iz Kaštel Sućurca. u: Ispra vci i dopune I. Sarkofag Ivana Ravenjanina. To se događalo i zbog toga što se avarski utjecaj poslije pokrštavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prošlosti. 15 i d. s Ivanom iz Tomine priče 233. 69-70. Ercegović. Sta rinar 3. isto kao što je vrlo teško poistovjetiti nadbiskupa Ivana. VAM. godinu.7.slavensko) zaleđe.od legende prema stvarnim događajima Ivan je. Također. Klaić. 32. te I. Split 1971. kao i mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici. VAHD 62. stigao u Dioklecijanovu palaču i tamo pokrštavao stanovništvo koje je nakon propasti Salone ponovno prešlo na poganstvo. zapravo legenda. Zagreb 1982. Još o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima. Ostojić. Rapanić. čije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu. Vidi i G. 232 To su već dokazali Bulić i Bervvaldi.. ali kako je vrijeme pretjecalo. koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. 271-321. Kronotaksa.. Beograd 1925. Vinskl-Gasparini -S. B. prič u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka pokušal o se povezati. III. N. Gunjaca. Dva arheološka objekta u pogrešnoj primjeni na historijsku problematiku.

35. 136 . govori o "solinskom kleru" . a narodna mu predaja nadjenula određeno ime i pripisala stanovite rezultate." 239 Međutim.splitska nadbiskupija. Čini se daje tom činu pridavano suviše veliko značenje. međutim. koji smatra daje Ivan stigao u Split 642. pri tome je odbacila jedini podatak koji bi u priči trebao biti najmanje dvojben -a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj čak i živio 238. kasnije se salonitansko (solinsko) ime napušta i crkva postaje ono što zapravo jest . Ispravci i dopune 2. pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija. godine osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 .. P ov ije st. 10. ili 30. od vremena kada propada Salona a sve važniji postaje nedaleki Split. Klaić je pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925. ni u 8. Crkva u Splitu zadržava neko vrijeme salonitansko ime kao tradicionalno . godine 235 D. 42. godine 873. nego solinski. To se događa najkasnije 925. pritisnuto Langobardima. S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. No. Venezia 1765. Gradeći teze pretežno na teško dokaz ivim pre tposta vka ma. godine. godine. 4-6. teško je reći. Klaić. Naime. da je Ivan Ravenjanin simbol misionarskog djelovanja koje je pokrštavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovništvom u bližoj i daljoj splitskoj okolici.. papa Ivan VIII. Odbacivši dijelom Tominu priču. stoljeću. stoljeća. godine. stoljeću i u prvoj polovini 8. 209-49. Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko šire događanje koje je iz Rima potaknuo papa. ali bez većih su uspjeha završavali pokušaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan" uistinu živio i stoje učinio 236. sta vio je Iva novu smr t u 680. stoljeću u izvorima pretežno pojavljuje solinsko ime . S druge strane. dakle. jasno je da se kršćanski život unutar palače održao i da "Ivan" nije morao u njoj pokrštavati. Moguće je.I.clerus Salonitanus 241. VAHD 65-7. Split 1971. pa do pada Ravene pod vlast Langobarda 751. dogodilo se to vjerojatno onda kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena hijerarhija sele u Split. godine splitska se crkva još naziva Salonitana ecclesia 240. koja je rodom bila iz Ravene i zvala se Ivan.Toma Arhiđakon tvrdi da se "sami nadbiskupi nisu nazivali splitski. Po Tominu pripovijedanju. III. A Ravena je mogla biti značajna za istočnu obalu Jadrana u 7. jer se u 9. Farlati. 238 Takvu pr e tposta vku iz nos i Š išič . godine. a to su mogli biti jedino Hrvati. 295. 240 CD I. Da lije neka osoba. (1198-1216). Kronika. ttlyricum sacrum. čiji je najistaknutiji predstavnik Inocent III. uistinu bila nositelj tog misionarstva. 207 N. jer on živi u doba vrlo jakog papinstva. O svemu tome ostao je samo pola tisućljeća mlađi Tomin zapis. N. 236 Opširno o mišljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca. 241 CD I. te dr ž i da j e I va n bi o bj e guna c iz Ravene na kon njena pada 751. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. godinu. kao stoje mislio Farlati 235. Hrvatski rani srednji vijek mogao djelovati ni u 7. Goldsteln. 77-126. 239 Toma. papinstvo je. u dubokoj krizi.u Trpimirovoj darovnici 852. godinu nje gova djelovanja. Podatak da Ivana šalje papa i ne mora biti točan i možda je Tomin anakronizam.

Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjećivali s Ivanom Ravenjaninom .Slika 5.

piše o "solinskoj crkvi" 242. Goldsteln.ovaj se dokument datira 886/7. ni s bitnim povećanjem broja vjernika. . papa Stjepan VI. Stoga ne bi trebalo "osnutak" splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima.I. Hrvatski rani srednji vijek 887/8. 22. CD I. a gotovo istovremeno i o "splitskoj crkvi" .ecclesia Spalatina 243. 21 . Bio je to formalan čin u nepoznato vrijeme. godinom. 242 243 138 CD i.

stoljeću hrvatsko se društvo vrlo malo mijenjalo.. stoljeća 1. stoljeću uključuje u evropske političke. kulturne. To znači da su naslijeđe antike i polagani. iako u nešto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju". Počeci "konjunkture" . Te relativno brze promjene trajat će otprilike nešto više od stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno društvo koje se može zvati tipično ranosrednjovjekovnim: veći dio Hrvatske je pokršten. jer se hrvatsko društvo počelo ubrzano razvijati.. Le Goff. Hrvatska za Branimira.VII. ." 2 O tome raspravlja i Rapanić. Sve su to bili preduvjeti da se Hrvatska od 9. Hrvatska se u 9. kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog svijeta . stoljeća postupno integrira u evropski civilizacijski krug.. ali teško prepoznatljivi napredak 7. stoljeća na području naseljenom Hrvatima (pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim južnoslavenskim plemeni ma. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. i 8. i 8.."vanjski izazov ili unutrašnji polet" . Doduše. stvore na je crkvena organizacija. i 8. stoljeću Hrvati i Slaveni su se počeli spuštati iz dinaridskog zaleđa prema istočnojadranskoj obali te se polako uklapaju u maritimnu privredu. i tako dalje. stoljeća. Hrvatska se mnogo više počela povezivati s okolnim svijetom. 85.Hrvatska između Bizanta i Franaka U 7. uopće bude moguć. državna organizacija jača. bili su u prvoj 1 O sličnim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. Posrednici. Čimbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo vrijeme više vanjski negoli unutrašnji. koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domašaje. Sve se to bitno mijenja početkom 9. a arheološki nalazi takve su prirode da je vrlo teško stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". u 7. 14-5. pisani izvori su malobrojni i vrlo oskudni. Beograd 1974. čini se. Tada podižu nova naselja na mjestima antičkih. pa čak i gospodarske tokove 2. koja su je u prethodnom razdoblju ponajvećma mimoilazila. 139 . ipak prvenstveni uzrok zbivanja na evropskom prostoru 1 . Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. iako po mnogim vanjskim odlikama dramatičan. Došavši u neposredan dodir s evropskim događanjima. ili je to buđenje koje valja pripisati tehničkom napretku koji povećava obradive površine i prinose.raspravlja i J. ali su toj "konjunkturi zbivanja".

U takvim se akcijama vrlo često nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz središta države.. otišao u samostan. Nazočnost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja preciznije definirati.I .bilo bez doprinosa Bizanta. ratni po hod). bilo bez doprinosa Zapada. iz Carigrada ili Aachena. Iako . Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao državom. bilo franačka vlast postoji na ovim prostorima 3 . a po franačkim je običajima državu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. proces pokrštavanja). Istraživanja i razmišljanja u ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine: mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno. druga bi razina bila mnogo manjih događanja koji čine jedinstvenu cjelinu. Za vladavine Karla Velikog Franačka je uspjela hrvatske prostore staviti pod svoje vrhovništvo. ono što se danas naziva hrvatskom kulturnom bašti nom bilo bi nemoguće zamisliti. stoje to što dokazuje njihovu nazočnost? U toj analizi valjalo bi lučiti tri. kada mu je umro otac. Što ih to uistinu predstavlja na ovom području. Karloman je ubrzo abdicirao. po dužini i posljedicama trajanja. kralj Pipin Mali. H r v a t s k i r a n i s r e d n j i v i j e k polovini 9. G o l d s t e i n . ali se čini da je jedan zaključak neprijeporan . a treća bi razina bila spoznaja koju stanovnici hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo duže). već od krugova ili čak pojedinaca s rubnih područja dvaju carstava. a ubrzo i skončao život pod nejasnim okolnostima. a potom Venecija i Rim. traju godinama i desetljećima i obično ih nazivamo procesom (npr. stoljeća Bizantsko i Franačko Carstvo. različite razine zbivanja: prva bi bila poje dinačan događaj ili kraće vrijeme intenzivnog događanja (npr. godine. Njegova blistava vladarska karijera počinje 768.

a četiri godine kasnije osvojeni su Toskana. Time bi se mogao nositi s dvjema velikim sredozemnim silama . Goldstein. 5-12. Godine 776. stoljeća. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu svoje države do Soče. godine proglasio se kraljem Langobarda. 3 I. Isti. Spoleto.nigdje nisu izričito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja. čijeg je kralja Deziderija papa optužio za kršenje prije uglavljenih ugovora. Radovi IHP 24. TOurzburg 1994. zauzeti ju. a istovremeno postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. Benevent i Korzika. tijekom tridesetogodišnjih pohoda Karlo ih je jasno naznačio: njegova ambicija da obnovi Zapadno Rimsko Carstvo značila je da će nastojati zaposjesti i značajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West. 1991. Čini se da je Karlova strategija bila jasna: ojačati pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj državi. Stoga je Karlo prvo pošao na kraljevstvo Langobarda u Italiji. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. svrgnuo Deziderija i 774. 140 .Arapima i Bizantskim Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proširi utjecaj dalje na istok. odnosno. u tisku. Približili su se i Hrvatskoj i području naseljenom drugim južnoslavenskim plemenima. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom. Napulja i Sicilije. U dva je pohoda zauzeo sjevernu Italiju.

odnosno franačkom vlašću. jer su se Sasi konačno smirili tek početkom 9. Donekle je uspostavljeno staro stanje . 55-69: Margetić. Rižanski placit daje mnoge obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. pa se time na toj strani i trajno osigurati. Izvori. 412-3. Potom su uslijedila osvajanja u krajevima preko Rajne . 7 Placito del Risano. u Istru dolaze carski izaslanici [missi imperiales. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. stoljeća. Iako se po svemu ovome čini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka. 413-4. Rižanski placit. a magister militum Grecorum vjerojatno se birao iz redova domaćih ljudi. iako su i kasnije morali pokretati kažnjeničke pohode. čini se da se u Istri nisu provodile ikonoklastičke odredbe 6. dakle na prostor današnje srednje Evrope. a od stanovništva su se tražili i posebni (počasni) darovi za cara (exenia). 426-37.nesugla sice između biskupa i dvojice patrijarha (gradeškog i akvilejskog) su prestale. Kada bi očito rijetki carski izaslanici došli u Istru. 11-2. Rižanski placit. Naime. na raznim mj. stoljeća U isto vrijeme franačka je država krenula i u širenje prema istoku i jugoistoku. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. a vlast u Carigradu istaknutim Istranima podjeljuje počasnu titulu konzula [ypatus . Klaić. Margetić. Klaić. Tada je državna blagajna dobivala porez iz Buzeta.hipat). ali je očigledno da su na tom području živjeli Slaveni kao bizantski podanici. Prva je meta Franaka bila Saska i tamošnja saska plemena. MGH. Rižanski placit. već je bila pod neposrednom bizantskom. I ovdje je strateška zamisao bila jasna: skršiti otpor vječno nemirnih germanskih i drugih plemena i država. pokoriti i pokrstiti Sase. nisu baš bili rado viđeni gosti . 4 Margetić. hrvatska) većina. 11. 5 141 . 413. missi imperij. Motovuna i Labina 4.. 428-9. Rižanski placit. za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok. Izvori. godine.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Placito delRisano. Iako je nastao već za franačke vladavine. Za carsku se blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novčano podavanje u ukupnoj visini od 344 zlatnika. Izvori. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. 712-5. Epistolaelll. dok se druga polovina ishrane osigurava la podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7. Pićna. 9-13.crkva se obvezala da će im osigurati stan i da će snositi polovinu troškova. popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovništvo. 6 To proizlazi iz pisma gradeškog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi. U dugotrajnoj borbi i poslije žestokog otpora Franci su uspjeli pobijediti. Najviši vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum. 57-8. Posebno je za bizantsko-franačko sučeljavanje na hrvatskim prostori ma karakterističan slučaj Istre. Margetić. iako je već tada na istarskom području živjela slavenska (odnosno. Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki državni posjed [fischo publico) s više od 200 zakupnika 5. neki drugi podaci svjedoče da baš i nije bilo tako. Klaić. 428-9.788. Naime. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno. Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija.

Hrvatski rani srednji vijek U isto se vrijeme franački utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve više širio u Istru. B. Parenzo 1897. argumentirano pobija teze daje Vojnomir bio slovenski knez.Rački. Glavnina snaga stigla je do srca avarske države dolinom Dunava. Koper-Milje 1994. Čini se da avar ska država nije u tom naletu i srušena. Povijest 306. 11 Rački. 295-7. godinom. Acta Histriae II. ep. Berlin 1867). 9. vidi i L. u: Monumenta Carolina. Čini se da je on bio prethodnik Ljudevita Posavskog11. dakle. MGH 349.bilo je to između 787. Manojlović. Nel Medio Evo (pagine di storia istriana). 719-92. i 791. Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. a ovaj se obraća Karlu potičući ga da osveti zločin. zbog sumnje da Istru namjerava predati Francima. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog biskupa Mauricija imenovao ubiračem prihoda s patrimonijalnih dobara rimske crkve u Istri. Povijest institucija. Rad JAZU 150. 5-24. 13. CMH. Inače. postoje podaci koji takvu dataciju posredno potvrđuju: kada je 791. pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. Iscrpno. Kari der Grosse. ali ga je probizantska struja. da pripada slovenskoj povijesti. otela i oslijepila. a neki su odredi došli i preko današnjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. a profranačku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. 142 . Šišić.naime. Prošlo je desetak godina do trenutka kada je franačka vojska osvojila Istru i pripojila je italskom kraljevstvu . 121 i d. nego je i jedan dio stanovništva na hrvatskom etničkom teritoriju 8 Najčešće se franačko osvajanje datiralo 788. 6. a ponekada i 791. Beuc. 167. ali točnog podatka o padu Istre u franačke ruke nema. Documenta. Oni imenuju biskupe i opate na visoke funkcije. Bizant. 175 i d. Povijest 303. I. Goldstein. Godine 791. dio. većina istraživača ju je prihvaćala bez diskusije . očigledno knez panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da se oslobodi avarske opasnosti. Klaić. 298. godine pridonio je i Vojnomir. godina. 608-9. Suko bi između pristaša Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u Istri sve otvorenije forme. pa je bilo logično da i dalje promiču svjetovnu moć pape i klera. Šišić. Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima. Tim činom bivšeg avarskog vladara i njegovih podložnika po tadašnjem franačkom shvaćanju bila je predana čitava avarska država pod carsko vrhovništvo. No. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje ciljeve ostvarili uz pomoć crkve.. Patrijarsi Gradeža i Akvileje priklanjaju se novim moćnicima.I. 299. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na čelu svoje vojske. a lokalne su snage bile preslabe 8. Opširno o tom razdoblju istarske povijesti B. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti I. franačka vojska kretala na Avare. Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora čije se ime očuvalo u izvorima. Zagreb 1902. godine -bizantska vojska iz središnjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi mogla intervenirati. Povijest. pokrstivši se sa svim prvacima (comes) i obvezavši se na vječnu vjernost 10. nego su sudjelovali u borbama: konačnom pokoravanju Avara 795/6. Ovim su događajima Hrvati stigli ne samo u sferu franačkog utjecaja. Documenta. Hrvati nisu bili samo pasivni promatrači. 10 Fidus per aevum . istarski se dux ubraja u "vjerne" Karlu (vidi. Documenta.. Benussi.. Margetić. a zarobljeno je 150 Avara 9 . Epistolae Carolinae. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. Mauricije je uspio pobjeći i potužiti se papi. 150 i d. Pregled mišljenja: G. iako je ugrabljen velik plijen. Jadransko pomorje 9. Goldstein. franačka je vojska krenula u rat protiv Avara. 9 Rački.

Erikovu pogibiju spominju. stoje čini se još važnije. pa se time i Hrvatska uključuje u ratna zbivanja 19. Vjerojatno su među tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske. 16 Margetlć. godine talijanski kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj. 18 Životopis Karla Velikog. pa išla prema Mohaču i Fruškoj gori 12. zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi. posredno. Povijest institucija.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. c. godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj skupštini. 15. prema središnjim dijelovima Hrvatske i. Beuc. stoljeća. granica Franačke po makla se daleko na istok. mnogi franački izvori 18. Vinodol. papa i Langobardi sporili oko sudbine bivšeg bizantskog posjeda . Moguće je daje već 797. Godine 800. 32. 13 143 . Annales Laurissenses . onda je dosezala ušće rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio današnje Mađarske). te su se sa svim. Istra. 22. Rački. ako nije bila određena Dunavom. izgleda. pokušao. Istra. kako kaže nešto kasniji izvor. Bizant i Franačka bili su već tada na protivnim stranama. 19 Margetlć. proći cestom od Senja prema zapadu 16 . kada su se Franci. zajedno s nekim bavarskim i langobardskim četama. Naime. Povijest. 15 Međutim. Čini se da nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izražavao franačke želje da se vlast proširi niz jadransku obalu prema jugoistoku. 238-9.vidi. 20 Elnhard. 28.. stoljeća već bio unutar granica franačke države. čemu se. 95. podvrgli carevoj vlasti" 13. Izvori. Posljedice ovog sučeljavanja osjetile su se vrlo brzo. Rački. Documenta. Bizant. na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava s u v r e m e n i k r o n i č a r s m a t r a d a j e t a d a j oš p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a . na ovaj ili onaj način. isto tako su vjerojatno bili i Hrvati-Slaveni. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III. 306. za širenje vlastite države. godine furlanski je markgrof Erik na povratku s kažnjeničkog pohoda protiv Avara. prema gradovima bizantske Dalmacije. Karlo protivio 20. Napokon su 803. 17 Margetić. Klaić. Rijeka. 799. što baš i nije uobičajeno. 305. Povijest. a to bjelodano govori o priličnom interesu Franaka za događanje na ovom prostoru i. što su posjedovali.14 Sukob Franačke s Bizantom naslućivao se još od polovine 8. Einhardovi anali. a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvišenju. Iako su Trsaćani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici. Vinodol. Srbi. koji su se ponovno pobu nili. Documenta. 13. 305. a kasnije se stanje sve više zaoštrava. Karlo. 14 Rački. i na hrvatskom teritoriju. Vinodol. 15 Šišić. u t v r d a n a u š ć u Rječine. Docu menta. ali je "ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. 168. stoljeća tvrdi da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)". p. Međutim. franački kroničari toga vremena skloni su uporabi antičkih. Rijeka. Goldstein. Petra krunu na glavu. Rijeka. stavivši mu za vrijeme proslave Božića u crkvi sv. Historičari općenito sumnjaju u to daje takva interpretacija događaja vjerodostojna. 300.Ravenskog egzarhata. jer je 12 Klaić. Istra. 32. jer kroničar iz samostana Laubach iz druge polovine 10.

godine. Anastazije" . posebice na Jadran. Srednjovjekovno doba. posebice u Rižanskom placitu. pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike. Stoga je već 803. u skladu s tim. Za razliku od istarskog slučaja. te su njih dvojica 805. Stoga je papa okrunio Karla. te Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima. istovremeno s franačkom prevlašću čini se da još postoje bizantski privrženici. Tripuna 24. Marka koje su iz Aleksandrije 828. Vodili su je i privremeno uspješno okončali patri jarh Gradeža Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije. Povijest. razradilo što dalje činiti. preselivši prijestolnicu Carstva 330. Veneciju i Istru. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad. Činilo se tada da je Zapadno Carstvo i konačno pobijedilo. Bizant. godine stigle u Veneciju. godine došli na Karlov dvor i postali njegovi vazali 22. 306-9. 22 ARFza 805. Papine pretenzije na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajviše na falsificiranoj Konstantinovoj darovnici 21.Rački. godine izbila pobuna u oblasti Venecije. No. 310. 23. 309-10. o odnosu stanovnika Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je mletačka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove. pa je početkom 806.ništa ne kaže o neposrednim 21 U tom dokumentu. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje države. predao papi svjetovnu vlast na Zapadu -Brandt. o tim događajima. izv. računajući da će preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj. a Karlo je s još više ideološke samouvjerenosti mogao krenuti u konačno zaokruživanje tridesetogodiš njih osvajačkih uspjeha. Hvar . zadarskog duxa Pavla i biskupa Donata. te su ova područja došla praktički pod franačku vlast. 24 DAI 29/269. Documenta. II. možda još 804. stoji da je rimski car Konstantin. pri novoj diobi države. na tadašnjem bizantskom teritoriju.I. godine u Carigrad. Pošto su pobijedili. Viz. U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastičan plan ujedinjenja carstava svojim vjenčanjem s tadašnjom bizantskom caricom Irenom (797-802). Trebalo je proći neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuću Irene stigle do zapadne Evrope i kako bi se. Ubrzo je došlo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. Goldstein. Jedini izvor o tim zbivanjima . inače falsifikatu iz druge polovine 8. stoljeća. tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije. Hrvatski rani srednji vijek očigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. Šišić. Anastazije 23. Rački. u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije srijemske mučenice sv. O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne. 23 Tekst "Prijenos relikvija sv. ideja je propala. 144 o n u C | Bizantska flota 805. 150. ili koju godinu kasnije. novi dužd Obelije rije i njegov brat i sudužd Beat jasno iskazuju tadašnje franačke težnje koje će za nekoliko desetljeća postati i mletačke (kada od 30-ih godina 9. Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu. stoljeća Mlečani krenu u zaposjedanje istočnojadranske obale) i kreću s mletačkom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franačku stranu prido bili dalmatinske gradove. valja pribrojiti i relikvije sv. pa se protivnici nisu više trebali libiti otvorenih neprijateljstava.Annales regni Francorum . sinu Pipinu prepustio Dalmaciju. 150-5. Documenta. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva. godine car Nikefor na Jadran šalje flotu pod zapovjedništvom patricija Nikete. a u Kotor relikvije sv. Goldstein.

B u g a r s k o b r o d o v l j e 8 2 7 . I p r o v a l j u j e D r a v o m ^ .

Karta 2. iz d ola z e srednje do . Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7. do početka 9. stoljeća Slaveni Da lm a cije Siponta _____________________ vjerojatno 64 2 .

po svemu sudeći. Einhard. Niketa se. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje. 49. Pomorje. Goldstein. Osim toga. Documenta. ali Franke s većeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. 25 26 27 146 ARFza 806.od visoke evropske politike prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj Kada su ratne operacije završile na opisani način. Oni će se od sada suko bljavati na političkom. a da Franci nisu pružili nikakav ili možda tek vrlo slab otpor. 2. već sljedeće godine nova bizantska flota pod vodstvom "prefekta" Pavla stiže na Jadran 26 . 320. (813-820) i Ludovik Pobožni 814. Vjerojatno i zbog molbe Mlečana koji su se bojali eventualnog Pipinova protunapada. tj. 311. Pokušao je krenuti i na Dalmaciju. 33 i d. da će mu Bizant konačno priznati carski naslov. Karlo. krenuli su natrag prema Carigradu. još iste godine vratio u Carigrad 25. Do takvog je preokreta došlo. 28. Karlo se. ali čim je njegovu brodovlju dojavljeno da stiže bizantska mornarica. Raćki. njegov je kraj označio i početak drugačijeg i bizantskog i franačkog angažmana. pristupilo se prego vorima. Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo skršio otpor Mlečana. Pipin je bio osuđen na poraz stoga što nije imao snažnije mornarice. i 815. Bizantinci ma je trebao mir na zapadu. Documenta. godine . Konačno su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. vjerojatno su ili pobjegli ili se pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili. Bizantsko je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem". Raćki. ono se povu klo. . stoljeću. odrekao spornog mletačkog teritorija. jer su uvidjele da je rat nemoguće dobiti. Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali. Manojlović. a cijeli je ugovor sadržavao osnovnu ideju o slozi "braće careva" i o miru ustanovljenom uz pomoć jedinstvene crkve. u Dalma ciji. 312.I. Vidi i Ferluga. a oni brodovi koji su prije neku godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju. Šutnja se može smatrati potvrdom da je u Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih Bugara. pošto je sklopio mir s Pipinom. pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. Aachenski mir 812. naposljetku. pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu. Uprava. a i Karlo je računao na ustupak. Time je i bizantsko-franački rat na Jadranu bio završen. ARFza 807. Pošto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti sjedište franačke vlasti Commachio. godine. A to će se sučeljavanje odvijati na području na kojem su se njihovi utjecaji sučelili već u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom području. To će bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9. godine 27. ARFza 812. Hrvatski rani srednji vijek rezultatima ovog pohoda. Bizantinci su bili nadmoćni na moru.

da je bizantski utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teško ukloniti. 318. "Životopis Karla Velikog" je jedino. Takva je praksa. iako su se Karlo Veliki i središnja vlast čak i neposredno uključivali u rješavanje pojedinih prijadranskih problema. iako relativno mala. ali daje. očigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokružena. a bilo ih je uistinu mnogo. car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi vrhovništvo nad istarskom biskupijom. Od ključne je važnosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad čitavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast bilo Franaka. strateški. Kranjci. kao i Slaveni koji žive istočno od Bavarske"28. Documenta. 316. Documenta. Italija i Njemačka. Godine 803. Rački. gospodarski i kulturno bitno važnija od zaleđa. s druge strane. Documenta. godine na tri dijela koja će se u budućnosti formirati kao Francuska. dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali. 315. Rački. Aachenski je mir za duže vrijeme. odredio interesne sfere dvaju carstava. Unatoč dotadašnjoj agresivnosti. godine sve su jače centrifugalne težnje u Franačkom Carstvu. Naime. niti preoteti većinu posjeda uz njegove obale. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i Hrvatima. fraza u istoj rečenici vrlo je neodređena -exceptis maritimis civitatibus . nema naznaka da su Franci namjeravali širiti područje svoga utjecaja dalje na istok i na jug.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Einhard. 147 . No. a umnogome je odredio i tokove hrvatske povijesti u narednom razdoblju. pa tako i u ovim krajevima. jer su područja oko gradova. ako ne i u Dalmaciji. No. Dalmacija"). Karlo. Česi i Avari.. 15. stoljeća Aachenski je mir bio kompromis . na opći sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i "prvaci i poslanici istočnih Slavena" 30 . Godine 815.vrlo vjerojatno se radi o ljudima s 28 29 30 Račkl. ali i prilično tendenciozno svjedočanstvo o odredbama sporazuma. kada je Ludoviku. bile su poticane i ostvarivane ili iz regionalnih središta sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava i Rajne. Liburnija. bilo Bizanta. jer kada se franač ka država definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. Čini se da im snage nisu bile dostatne. godine. a zanemaruje važnost onoga stoje ostalo u posjedu Bizanta 29 . c. Njome se željelo minorizirati bizantski uspjeh u pregovorima i u konačno uglavljenom sporazumu. čak i za nekoliko stoljeća unaprijed. U tekstu se naglašava ono što su Franci na hrvatskom prostoru dobili ("Istra. One onemogućuju Franačku da planira i realizira jedinstvenu politiku na čitavu evropskom prostoru. Ove "Slavene" valja tražiti u Panoniji. u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814. primjerice. sinu Ludovika Pobožnog.što bi značilo da su Franci dobili sve "osim primorskih gradova" koji su pripali Bizantu.Franci nisu mogli Bizantincima preuzeti niti prevlast na Jadranu. a sklapanje sporazuma između dvaju carstva trebalo je garantirati stabilnost. i opet je središnja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj. bila i definitivno potvrđena podjelom Carstva 817. uostalom. prepuštena "Bavarska.

jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9. TO 'AanđXa. Konstantin Porfirogenet tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33. II. Očigledno između teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo neposredne veze . x6 Texp&YYo'upw . Osim toga. što znači da se isto stanje održalo oko 350 godina 34. što potvrđuje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali. pa je logično da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako "Romani nađu spas u primorskim gradovima i drže ih sve do danas". 35 H. Izvori. 33 DM 31/28-9. 5/1956. i bile su čvrsto pod hrvatskom kontrolom. vladao najvećim područ jem.. Izvori. 13. Hrvatski rani srednji vijek hrvatskih i južnoslavenskih prostora. 34 DM 29/50. čitavim agerom polukružnog oblika od Dikla na sjeverozapadu do Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 .. Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije."&ov . stoljeća teritorij teme Dalmacije. Istraživanjima je utvrđeno da su gradovi Poreč. Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu. Pariš 1966.. Zadar je. x\ BĆKA. SHP. 42. drže vlast u primor skim gradovima . 5. Byzance et la mer. Zadar. Viz. izv. nego ostado31 DM29/49-53. II. 7-19. sto ljeća morala biti neosporna 35.. Klaić. Prven stveno zato što gradovi vjerojatno i nisu bili vojnički inferiorni. Klaić. izv. Rimske ceste. dočim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridošlim Hrvatima. Klaić. barem u tom segmentu. Čini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proširiti dublje u unutraš njost. Tako bi se moglo reći da su se bizantski teritoriji našli u okruženju hrvatske države pod franačkim vrhovništvom. Aeicđiepa -Kotor. f| 'Ap(3r| . praktično samo koji kilometar od zidina. Viz.Trogir.Rab.da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita. Ahnveiler. ali zapravo neke prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojnički pobijede i nije bilo. dva međusobno najbliža bizantska grada. valjalo je prijeći preko hrvatskog teritorija. Izvori. II. bizantska se vlast ponajprije očitovala na moru. 5.OC . Suić. ako su se i očuvale do ovog vremena. Bizantsko-hrvatski odnosi imali su karakter stalnosti.Zadar. zatim zato što su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi) počeli odmah po hrvatskoj doseobi. ser. da su neki od njih uspjeli sačuvati ager koji su imali još iz antičkog razdoblja.Split.Osor. Viz. Pula.I. i Gottschalkov opis bitke konjice.Krk i xa "Oi|/apa . Osim toga.. pružale su se u unutrašnjost. 32 148 . čime se potvrđuje njihova pripad nost Franačkom Carstvu. III. što znači da je grad Split vladao vrlo uskim područjem. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. M. čiji se stanovnici do danas nazivaju Romani" 31. xoc Ai&Scopa . odnosno od 70-ih godina 9. na raznim mj. Goldstein. odnosno. gradovi su: xb. u koju kreću Hrvati u vrijeme Trpimira. ali vjerojatno i relativno blizu obali. 5. Granice je vrlo približno opisao Konstantin Porfirogenet ovim riječima: "Romani . izv. 12-13. ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici. x6 'Paotioav -Raguza. prilično daleko od obale. u usporedbi s drugim gradovima.

stoljeća še u vlasti Romeja. Klale. 39 Tekst vidi u: Placito del Risano. Za razliku od "vremena Grka". Bertoša. Stoga bi se samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruženju hrvatskih teritorija. Pregled povijesti Istre od 6. posrednik između istarskih gradova i cara). Rižanski placit. Motovun i Novigrad). 40 Margetić. sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172 predstavnika istarskih gradova i kaštela (homines capitanei. U Rižanskom placitu iz 804. ionako velik dio svakovrsnih kontakata odvijao morem. Profranački orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije građana i zato je na skupštini pošteđen oštrih kritika: "Mi doista ne možemo ništa više reći o patrijarhu. jer su oni sačinjavali povezan niz postaja na obali i na otocima. rukopis. Odnosi Liburnije i Istre. a to je bilo moguće isključivo morem37.svećenik Izzo i grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru da razmotre pritužbe gradova. jer se. krivotvore isprave o običnom i nasljed nom zakupu (em/iteuza). 29. opširno. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici . 38 Vidi. godine Istrani tvrde da u Veneciji i Dalmaciji imaju "rođake" {parentes).." 40 Biskupima se prigovaralo da opterećuju raznim davanjima. Pićan. glavnom predstavniku franačke vlasti. 434-5. tj. zatim gradeški patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politič kom ustrojstvu franačke države. za razliku od dalmatinskih gradova. Izvori 3. Povijest. II. Buzet. 428-9. zbog nepostojanja ili lošeg stanja cesta u unutrašnjosti. Klaić. proganjaju ribare... već samo oni koji su plaćali podavanja (Pula. stoljeća do godine 1102. Viz. Poreč. ali o biskupima imamo mnogo toga reći . Labin. zatim da se nezakonito (ili nekršćanski) ponašaju. Bizanta.. Rižanski placit. osporavaju žirovinu i travarinu. Izvori. te biskupi i vojvoda Ivan.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 9-13. 175 i d. Najteži i najoštriji prigovori upućeni su bili vojvodi Ivanu. pošto im je more omogućavalo da žive" 36. nedaleko od Kopra. u ono je doba poprilično nevažno to što između gradova nema neposredne kopnene veze. Na polju u dolini rječice Rižane. te su promjene u Istri izazvale konflikte i nezadovoljstva. što znači da su toliko intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili među sobno vjenčavali ili selili iz kraja u kraj. sprečavaju ribolov. dodijeljena Francima. vjerojatno. 36 DAI30/59-60. trgaju mreže. da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon treće generacije. Dolaskom Franaka. Klale. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Rižani koji je održan 804. 37 149 . Opširno diskutira o Placitu i M. Margetić. povećavaju davanja od vino grada za trećinu. Uostalom. podnositelji pritužaba. Margetlć. u biti je samo jedna vojna vlast (bizantska) zamijenjena drugom (franačkom) 38. judices primates). Franački je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome društvu i nametnuo mu neke njemu dotad nepoznate oblike. Rovinj. izv. Istra je po Aachenskom miru. U tekstu se ne spominju svi gradovi zastupljeni na skupštini.

gdje po nekoj logici valja tražiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije. s obitelji živi na velikom državnom imanju u okolici Novigrada. dočim su Venecija i Dalmacija vraćene pod bizantsko vrhovništvo. volova i nametanje čitavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta. Na kraju skupštine vojvoda Ivan je pristao uvažiti zahtjeve istarskih građana. Iako ni prvo. pa im je ukinut čitav niz podavanja. zapravo su rezultat njihova suočava nja s novim feudalnim ustrojstvom. . 317. Može se samo pretpostavljati daje do ovog spora došlo u blizini Zadra ili Splita. 41 150 ARF za 817.I. odnosno civiliziranima. pod novom vlašću vojvoda zadržava taj novac za sebe. zapadali u proturječje -dok na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaćali samo novčane poreze. činjenica jest da mnogi opisani postupci nisu "zlouporaba" ili "nasilje". Iako je moguće da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova vlast samovoljno proširili. žita. Mnogi primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristična samo po dobru. obvezu prijevoza tereta. Možda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadržali Istru. nazvan u izvoru "prvakom toga područja". pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije polučilo vidljiviji uspjeh. vraćeni su podložnici. godine car Lav V. već dosljedna provedba franačkog sustava vlada vine. sada se moglo i pregova rati. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istočnojadranskom zaleđu precizno definiraju 41 .. itd. oružanih čarki ili čak ratova. a franačka samo po zlu. očito je da su istarski građani u svojim žalbama ponekad i pretjerali. ima najbolje ribolovne zone i "sve to". Lamentacije građana o kršenju "starih prava". poslanik u Dal maciji. kestenja. vina. Predbacuju mu se i razna "nasilja" {forcia) — oduzimanje šuma. malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca. Goldstein. odno sno iz vremena bizantske vladavine. Rački. Vjerojatno su to uvjetovali političko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio u tijeku franačko-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u interesu očuvati lojalnost Istrana. što je sastavni dio franačkog feudalnog sustava. Umjesto sporova. Hrvatski rani srednji vijek kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad. "vojvoda drži za sebe". Naime. ubire velike prihode od ulja. jer su i nakon uviđaja na licu mjesta obje stranke (Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama. radi se o tome da su javna i vladareva prava prešla na njegova službenika u Istri. Vojvoda zadržava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za službu koju vrši. tvrde građani. konja. a s franačke su strane za taj posao bili određeni Albagarije. odnosno. kolonisti i težaci. nameće gradovima tlaku. te furlanski markgrof Kadaloh. Tako je 817. nije sve tako jednostavno. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obilježja novog sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao. ipak su postavljani uzusi koji se mogu nazivati obostrano snošljivima. kojima su se vjerojatno do tada rješavali ovakvi sporovi. praktički je vlasnik i drugih imanja diljem Istre. Documenta. uživa državna dobra u vladarevo ime. Ipak. Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema stabilnosti odnosa.

posebice na hrvatskom prostoru 42 . ljeti na bogate planinske pašnjake (izdig). Nisu živjeli na siromašnom tlu kraških dolina. na koje su po starom "običajnom pravu" smjeli dolaziti 44. Slabašna središnja vlast koju su predstavljali vladar. primjerice) kojima je ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zaleđa obilovala (bili su zasi gurno značajan dio teritorija). Studia ethnologica. bjegunci). osim odbačenih (lopovi. U pograničnim i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja -neka su se područja mogla odmetati od Hrvatske. 43 151 . Vol.. Zagreb 1989. skitnice. u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omogućena svakome . Ni granice između županija. i pastiri-nomadi koji su se selili svake godine.zimi u niže i toplije krajeve (zdig). stoljeća 3. a nitko ih nije računao kao sastavni dio države. pasišta ili izvori. u: Benkovački kraj kroz vjekove. Dublje u unutrašnjosti prevladavale su šume. koji je bio osnova egzistencije za velik dio Hrvata u ranom srednjem vijeku. kao. Kuda idu "Horvatski nomadi". daje i samo pitanje -gdje je točno bila granica? -u osnovi pogrešno pitanje. međutim. T. a druga su pak. Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teško precizno odrediti. Između njih prostirala su se podru čja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (krš. Formiranje Hrvatske . Benkovac 1987. njezine županije Čini se. I to zato što su između županijskih središta u pravilu bili nenaseljeni i neobrađeni prostori. 101-12.njezin opseg. zrake iz kojih se središnja vlast širi prema rubovima države. Lučić. a u druga vremena taj je kraj živio manje ili više samostalno. Njih nitko nije posjedovao. Nutarnje stanje . 1. da periferija ostane k središtu dovoljno pritegnuta. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. omeđenim čvrstim granicama. bez obzira što opisu županija Konstantin Porfirogenet posvećuje dosta pozornosti. Zato i nije pogreška zaključiti da su teritoriji pojedinih županija i država počinja li i završavali iskoristivim tlom . Bilo je i ljudi koji se nisu saživjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom. No.. barem 42 O čestim promjenama hrvatskih granica -Šišić. 79-98. njegovi župani i njihove ratničke družine na nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjećala 43. Ra d 99.bila su to zajednička dobra. Rač ki. kolika je bila potrebita. i ove vrlo približne granice sigurno su se mijenjale. baš kao što to čine već tisućljećima . primjerice. Zbornik I." 44 O transhumantnom stočarstvu raspravlja J. u drugom područje ispaše. 653-4.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vinšćak. niti boravili na rubovima države -bili su to. Ono ne vodi računa o realnostima ranoga sred njeg vijeka. tvrdi da " središnja vrhovna drža vna vlast ne očituje se u onolikoj sili. pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. Povijest. 128. nije moguće točnije odrediti.u prvom su krugu to bile obradive površine. Predstavnik vlasti bi došao sakupiti porez i eventualno proći tim područjem u vojnom pohodu prema udaljenijim oblastima. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek označavaju samo strelice.

izv. Na sjeverozapadu.oxa . 33-5. 41. 34. f| Zi8paya . 651-3.. Treća u slijedu je županija Imotski koja se protezala od porječja Cetine kroz Imotsko polje. To se čini vjerojatnijim nego mogućnost daje ta vijest novijeg postanka. 285-7. DAT 30/90-117. Klaić. II. Hrvatski rani srednji vijek privremeno. Prilog proučavanju starohrvatske županije Imota.Pesenta. 42. te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru. graničila je sa županijom Knin. 33-5.Nin. naime. f| Bpe|Jćpr| .. Od Sinjskog polja i središta županije do mora najbrže se stizalo putem preko Klisa.karakterističan je primjer županije Imotski ili Bosne u 10. To nije slučajno. što bi značilo daje područje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i da je na tom prostoru stvorena nova županija. 51 O županiji Imotski bez bitno novih momenata. a njihov ban drži pod vlašću Krbavu. Cincar i Ljubuša sa čije je druge strane bila županija Pliva. Viz. I. kao što su Klis.) bijaše podijeljena u jedanaest županija. Izvori. Činjenica da car jednom uključuje Imotski u Hrvatsku 49. rj Nivoe . II.I. II. Muć. r\ X?ie(3iava -Livno. G. 71-88.Pliva. izv.Knin. Klaić.sve do porječja Plive. T | Tvf|va . izv. Viz. nego i Duvanjsko. Izvori. izv. Viz. Na jugozapadu županije bila je Dinara. od rijeke Cetine počinjd Hrvatska i pruža se prema Primorju do granica Istre. 47 Vidi. 46 152 . više od 200 km daleko od mora. stoljeću 45. a prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom" 46. f] napatfcdaoola . gdje je počinjao teritorij Paganije. 49 DAI 30/91. 446-58. Povijest institucija.Bribir. Priručnik. Središte županije Livno bilo je na Livanjskom polju. 307-9. Goldstein. f| T^ev£r|va -Cetina. pa sve do toka Tihaljine. jer zbog lakoće komuniciranja. xf)v AIT^OCV KOCI xf]v Tovariaicđ) .Imotski. 33. negdje na prostoru između izvora Cetine i Krke. Čini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka. Županija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graničila sa županijom Pset 47. Hrvatska upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutrašnjost Dinarida (barem kako je opisao car Konstantin) . Imotski 1994. xoc "H|a. a drugi put izričito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50. ali s bogatom bibliografijom: P.Sidraga. II. 51-5. U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno nabrajaju županije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate . detaljnu analizu svih vijesti: Šlšić. vjerojatno je rezultat dvaju različitih izvještaja iz različitih vremena 51. Sjeveroistočna granica bila joj je Dinara. Povijest. Klaić. a na liniji od današ njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Aržana graničila je sa župani jom Imotski. Županija Cetina pružala se duž toka rijeke Cetine. str. Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv. Ova je komunika cija iz unutrašnjosti bila jedna od glavnih žila kucavica za funkcioniranje ranosrednjovjekovne hrvatske države 48. 152-3.op. Oreč. r\ neaevia . Šišić. Sinjsko polje. Povijest. a vjerojatno i Glamočko polje. 41-2. Viz. 48 Činjenica jest da na tom potezu postoje važni lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske. dakle. mogla priznavati hrvatsko vrhovništvo . 50 DAI 30/119. odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri pruža se i dalje od provincija Istre. a preko prijevo ja Vaganj povezivala se sa županijom Livno. Izvori. Na taj je način dosezala do planina Vitorog. r\ nTižpa . Klaić.Primorje. odnosno daje županija 45 Vidi.Nona. f) Ndva . a uključivala je ne samo Livanjsko. Beuc. Imotski zbornik 2.

335-6. Klaić. u porječju Plive i. a vrhunac je bio za Ludovika Anžuvinca u 14. Dugopoljem i Gornjim Poljicima" 56. U srednjem je vijeku tekao neprekidno. bilo je čini se i nazadovanja. od 7. Tugare u srednjim Poljicima. k tomu prelazila je Kozjak. potom Ključu i Mrkonjić-gradu te do Jajca i doline Plive. 19. Izvori. Solin.Primorje. Hvarom i Visom53. Izvori. štoviše. 43-44. a prema 52 Rački. Ovakvo razgraničenje između Hrvata i Neretvana potvrđuje i Konstantin Porfirogenet. 65. Županija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog polja na jugoistoku. DM 36/14-23. Smokvice i Labištice. 448. moguće je. Pružala se i preko Kupreškog polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem. do 11. 56 Barada. jer je to bila najlogičnija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske. 286. Feudalizam. poznato kao Primorska Poljica. ili u prijevodu . jer tamo stoluje neretvanski vladar Družak 52 . obuhvaćajući uz drugo zastalno današnje Kaštela. II. Beuc. postojao je vrlo logičan i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u davnini: iz doline Une prema današnjem Bosanskom Petrovcu. stoljeću Hrvat ska je prema jugu graničila s Neretvanskom kneževinom i to tako da su Poljica bila još u Hrvatskoj. Na priobalnom prostoru u 9. pa porječjem Une i Unca do ličke Plješivice na sjeve rozapadu 55. ali je opći i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo -praktično je taj proces završen tek polovinom 20. Unatoč dojmu daje iz županije Pset teško stići do županije Pliva. Povijest 650. zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima. Klaić. Povijest institucija. Documenta. 55 Vidi.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeću. Proces integracije hrvatskih teritorija u jedinstvenu državno-političku. opširno. Povijest. jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima Bracem. 53. a preko područja današnjeg Donjeg Lapca i s Krbavom. zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. odnosno sa županijom Livno. Županija Parathalassia.Pantana. Srinjine. 54 Šišić. Mlinica. Plana. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje. 23. gornjeg toka Vrbasa (između današnjeg Bugojna i Jajca). a kako joj i samo ime kaže. s Kninom (koridorom kojim se danas pružaju ceste Knin .Srb). na nekim je mjestima dopirala i do obale. Središte joj je bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. Mravince. sve dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. U historiografiji se već duže vrijeme vodi polemika o tome kojoj je jedinici pripadalo područje iz među ušća Cetine na istoku i Žrnovnice na zapadu. stoljeću bio je to Sokol-grad). Blata . nalazila se u zaleđu Splita i Trogira. kao i glavno bilo Mosora s današnjim Konjskim. Klaić. Šišić. jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletačkim duždom. Ova je županija logično komunicirala s Livnorn (preko Grahovskog polja). Klis. stoljeća. izu. Povijest. i tamo lit. stoljeća Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti.Bosansko Grahovo i Knin . Viz. a područje jugoistočno od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlašću. Vjerojatno je "sezala uz more od istočnih granica prastarog trogirskog teritorija. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila 53 ! I • 1 153 1 . Žrnovnicu. stoljeća. Županija Pliva nalazila se sjeverno od Livna.

do 11. stoljeća SIDRAGA KRAPINA DRID županija u Hrvatskoj od IX.Karta 3. stoljeća županija županije vjerojatno nastale do kraja XI. stoljeća nepoznata lokacija županija ZATINJE? ZASTOBRINJ? ZAGORJE? . Županije na hrvatskom prostoru od 9.

117. pa je logično pretpostaviti da je kliski župan. Gunjaca. Barade postoji mišljenje (Barada. svojini većim dijelom bila u sastavu županije Primorje. smatra daje ista županija nazivana s tri imena . prema današnjem Drnišu. Županiji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga. Poljička. Ispravci i dopune 3. taj prostor od 11. godine. Ljubljana 1960. Laušić. prema jednima. otprilike oko današnjeg Perkovića. Documenta. 96-136) daje. a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od županije Knin. Bribirska utvrda sjeverozapadu se pružala duž dolina Vrbe i Čikole. Bila je to površi nom jedna od najvećih županija -na jugoistoku je graničila s Primorjem. zapravo primorski župan. Poljica su. Ispravci i dopune 3. u samostalnu župu. Dinastičko pitanje. III. 16. bio dio županije Primorje. stoljeća ovaj je prostor. Također. 84. 1960. Radovi ZHP 22. Problem Slanca i neretvanske kneževine. a na sjeveru Nin. N. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. 23-48. Primorska. Klaić. po svemu sudeći. a ne hrvatskog vladara. 1988. A. a od M.Slika 6.. 155 . Međutim. ZČ 14. stoljeća priznavao vlast neretvanskog. otkuda se na sjeverozapad pružala županija Bribir. 159. Naseljenje starohrvatske Podmorske župe. do 11. ako ne prije. 7. ser. Katić. 73-122. Opširno o tome raspravlja Gunjaca. gdje je počinjala županija Knin. 57 Bribirska je utvrda bila sjedište istoimene županije. L. SHP. spomenut u dokumentu iz 892.Parathalassia. 57 Rački. na zapadu Nona. Na zapadu je granica bila negdje u Zagori. Središte joj je vjerojatno bio Klis.

Podrijetlo imena županije Sidraga je slavensko. Lišanima. 325-7. Od Tinja je granica Lučke i Sidraške županije išla na Vransko prigorje. Smiljanić. Goldsteln. Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro kontrolirali. jer Lučke županije tada nije bilo. Viterincima. sjeverniji se dijelovi županije izdvajaju kao posjedi posedarskih knezova 58 . Bubnjanima. pa sve do Tinja. zatim su granicu prema županiji Bribir određivale Čikola i Krka. visoravan oko sela Polače bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj županiji. Kas nije. Zagreb 1992. Neki su historičari smatrali da to i nije posebna županija. Zagreb 1952. To bi zapravo značilo da se Nin dva puta 58 CD III. pravcem kasnoantičke ceste Zadar -Zaton kod Šibenika. Također. F. iako se čini vjerojatnijim daje to područje obuhvaćala Bribirska županija. Miranje i Jagodnja bila su već u Lučkoj županiji 61.I. Sidraga. Ono -draga u imenu pokazuje da se županija nalazi uz more. Smiljanić. V. stoljeću. opširno. 330-1. kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema Galovcu. Teritorij županije Knin mijenjao se protokom stoljeća. Jedanaesta i posljednja županija nosila je ime Nin.57. Zadar 1990. Zadar 1987/8. vjerojatno je bila susjed Ninske županije. 106-8. u pravcu sjeverozapada. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani. Vidi kartu u: Isti. ali je ona uvijek zauzimala gornje tokove Cetine.jugoistočno od Suhovara . selo Mirlović Polje na Čikoli bilo je posljednje prema županiji Primorje. U razvijenom srednjem vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas. 176. međutim. Sidraga. Rad JAZU 288. Valčić. Vjerojatno joj je središte bilo u Biogradu. 156 . graničila je sa županijom Bribir. već samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona". Plavno i Strmica . kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. a kod Ervenika na Zrmanji graničila je sa županijom Nona 59. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja u srednjem vijeku. Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku. prema Jošanima. 62 Smiljanić. Njezine je granice teško točnije utvrditi. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27. U ranom srednjem vijeku. 60 Detaljno. a sela Polača. F. Sidraga je graničila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub. a u unutraš njosti. 135-149. u 12. Teritorij i granice kninske županije u srednjem vijeku. Hrvatski rani srednji vijek Nin je bio sjedište županije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih županija obuhvaćala najveći teritorij koji je otprilike bio omeđen graničnim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjačko blato . Tako je Ninska županija graničila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom. i 13. Granice ninske županije. jer joj je u zaleđu bila Lučka županija 60 . 61 Smiljanić. 319-33. uključujući Novigrad. Izdanja HAD 15.Briševo .Smoković .Badanj . Stoga je najvjerojatnije linija razgraniče nja ovih dviju županija morala ići sjevernije od razgraničenja između Sidrage i Lučke županije.Karinsko ždrilo. Na jugu i jugoistoku dosezala je možda čak do Šibenskog kanala 62 .sela prema današnjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema županiji Pset. 59 Vidi. Biograd ski zbornik 1.

Naime. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da je središte toga prostora bilo naselje na mjestu današnje Udbine. 67 L. stoljeća spominje se u izvorima i županija Drid. Viz. godine župan "zatinscicus". Povijest. 82. Povijest. 149. a središte joj je teško odrediti. Documenta. Šišić. 74-84 (također. pa vjerojatno i prostor do današnje Korenice. VAHD 50/1928-9. izv. u području Dinarida županije su bile grupirane u dva pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. 132. 66 Klaić. Zastobrinj i Zatinje kojima položaj nije moguće us tanoviti69. Split 1932. uz već navedenu Krbavu. sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. Nin na zapadu. te komentar Rapanić. i 10. 151. U jednoj je skupini. Po zemljopisnim i geostrateškim osobitostima županije su mogle biti i Gacka. Ona bi na taj način vrlo skladno zaokruživala cjelovitost hrvatskih zemalja: graničila bi sa županijama Knin na istoku. 68 Rački. Čini se da Šišić sma tra da su Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista županija koju dva izvora različito pišu ali je Vilčina (Vučina?) iz 1070. Čini se da su već tada. Povijest. Katić. zbog vrlo pogodnog položaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad širom okolicom. Središte Gacke bio je vjerojatno Otočac. 674. čini se da od 11. Lika je zauzimala prostor od Gacke. a vrlo uvjerljivo djeluje stav Schafarika 64. preko plitvičkog područja.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a paralelno s njom kasnije se spominju. Priručnik. stoljeću. stoljeća spominje 63. u 9. Povijest 285. smještena na trogirsko-šibenskoj granici. 389-400). II. 69 Rač ki. 33. Documenta. Povijest. te Bribir na jugu. stoljeća postoji županija Smina na području današnjeg Muca 67. Katić. U isto vrijeme spominju se i županije Zagorje. Ostrovicom i Perušićem) 70. 70 Rački. spomenuta oko 1070. Napokon. 296. Documenta. 149. P. 287. uz Gacku i Liku. 65 Šišlć. Novigradom. Schafarik. Klaić. Lika i Krbava. stoljeća i kasnije zove Počitelj 66. Međutim. J. župan "Sagorsticus" -razlika je prilično velika da bi se mogla smatrati pogreškom u grafiji. Leipzig 1847. 64 157 . bez rezerve ih uvrštava među županije. Krbava je obuhvaćala današnje Krbavsko polje. Krajem 11. Starohrvatska župa Smina. smještena na crti od Gackog do Ličkog polja (s gradovima Kosinjem. Šišić. a zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru. Osim što su se zasigurno nalazile na istoimenim današnjim lokalitetima. koji smješta županiju s obje strane Zrmanje. a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz 1080. Rasprave i članci. Na sjeveroistoku. ima i drugačijih mišljenja. postojale i druge županije na hrvatskom prostoru. i županije Modruš i Srb na prostoru od današnje granice između Like i Gorskog kotara. 48. iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga bana 65 . ili da su bile u nastajanju. još i županija Bužane. odnosno na tromeđi trogirskog agera. godine. Slatvische Alterthumer U. 88. 674. Moguće je da se radilo o gradu koji se u ispravama 12. pa sve do granica s tadašnjim županijama Knin i Pset (do današnjeg Srba i Sučevića). a da ih car Konstantin nije spomenuo zbog neobaviještenosti ili iz nekog drugog razloga. županije Primorje i županije Bribir 68. Krbav63 Klaić. Lovre Katić. 288-9. 652.

Izdanja HAD 15. Građa za topografiju kninsko drniškog kraja u srednjem vijeku. Teritorij Kninske županije {karta izrađena prema F. SmiLjanić. 57) .KNIN (DRNIŠ) Nečven ^ ^ iy//v3 F!*p3 liiSŠJ T ■ središte županije današnja naselja utvrde područje najkvalitetnijeg obradivog tla područje najgušćeg naseljavanja najvažniji ranosrednjovjekovni lokaliteti i crkve najvažnije nekropole CETINA naziv županije Karta 4.

iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu. Tarsatika je opisana 799. d oduše . Vidi i Viz. stoljeća.Valdevino .non. 72 159 .Thorsatica. pisac s kraja 12. Zagreb 1952. Mrežnice. Liburniae civitas . Korane. pri čemu se očito misli na Srijem 79. 76 Šišić. Zagreb 1975. Priručnik. stoljeća. a pogotovo njihova oružana 71 N. stoljeća. spominje "<t>payyo%ct)piov" . Bekker. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se državni teritorij pružao do Cetine. 73 ARFza 821. Na sjeveru. Drave na sjeveru.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog teritorija tek od 12. Iako se ne može točno utvrditi u kojem je razdoblju nastao taj toponim. kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi izvori 9. 320-1. I. sve do pred kraj 11. Kons tan tin Porfirogenet. i početka 13. Slijedeći riječi cara Konstantina da se Hrvatska pruža sve do Labina. Povijest. 450. Niketa Honijat. Račkl. Hrvatska država.Vinodol 72 . a li zato to č ini Pop Dukljan in kao pogranični kraj Hrvatske . ali dok se rabilo. 373-5. te Ćićarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom. u porječjima Kupe. LJPD. Izvori. smještenu "između rijeka Save i Istra". te Kupe i Siska na jugu 78.1 tamo komen tar. Panonska Hrvatska bila je jasno omeđen teritorij. makar i teoretskom vlašću bana u prekovelebitskim krajevima. Documenta.Račkl. dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do tog prostora osjećao njezin utjecaj). 394-9. 300. Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe. Rad JAZU 288. Documenta. 325. 75 V. 78 Rački. Vidi 1 Šišić. a na jugu je graničilo s Dalmacijom. Ne spom in je ga . 79 Nicetae Choniatae Historia. pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae atque Liburniae73. možda oko današnjeg Karlobaga (do kuda se izgleda prostirala županija Nin) 75. Stoga ne stoji da je jedna od ranosrednjovjekovnih županija bila Maronia (Primorje). nego je završavalo negdje u podvelebitskom primorju. izv. Une i Vrbasa. 18. 296 i 306. Iako ni Franci. Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istočnojadranskog zaleđa graničio je s državom Hrvata u Panoniji. Granice ninske županije. Ljudevit je bio dux Pan. Documenta. Bonnae 1835. Naime. kao "grad u Liburniji" . 77 Vidi. 106-8. 25. 74 Naime."franačku zemlju". Klaić. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drežnička županija. stoljeća skog polja do Srba i današnje Bosanske krajine. Unutar tih granica bilo je i područje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali po uzoru iz antike Liburnijom. kao stoje to bilo u antici. Klalć. stoljeća Neretvanska je kneževina bila samostalna 77. 118-9. IV. te na istoku sve do u Srijem.Šišić. str.1. označavalo je na sjeveru područje do Istre 74 (i poklapalo se vjerojatno s tadašnjom hrvatskom granicom). 653. ali je politički ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71. čini se vrlo vjerojatnim daje to bilo baš u prvoj polovini 9. Valčić. a čini se daje u donjem toku Kupe granica j>reko područja današnje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku. može se tvrditi kako su i današnje Hrvatsko Primorje . koja se navodno protezala od Vrulje do ušća Neretve 76. rec. Naime. Ranosrednjovjekovno područje Liburnije vjerojatno nije uključivalo skradinski distrikt. stoljeća. geografski smještena u Slavoniju. i 10.

Vrbas. taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji. kao i u Istri (Za Istru. velik broj plemenskih županija u Slavoniji u 12. Vinski-Gasparini . Podgorje (kod Jastrebarskog). uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti. Krapina (Zagorje). Rovište. iscrpno objašnjenje u B6sendorfer.73. ona je i jedino moguća kada se naseljavaju već uređeni kasnoantički poljoprivredni prostori koji potiču novu. 81-3). Iako o županijama na prostoru između Gvozda i Drave nema podataka iz 11. Moravče. Novaki (kod Virovitice). villa rustica83. doduše. dakle. mjesto groblja u pejzažu bilo je vrlo različito. i u prvoj polovini 9. Hrvatski rani srednji vijek t i Cl j sila na tim prostorima duboko na istoku. kako ih ne bi ugrožavale poplave. a u Dalmaciji ih nema. Dubica. zadugo očuvala svijest da je to nekoć bila "franačka zemlja". cesta. Stoga je orijentacija na poljoprivredu. Gora. Istočna granica. 65. 82 Konjanički su grobovi pronađeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca .S. Garić. stoljeću. 453-67. ipak se.K. Arheološki radovi i rasprave 2. do 9. često na lokaciji starog kultnog (starokršćanskog) mjesta. U prvo vrijeme. od 32 groba u čak 3 su pokopani konj i muškarac zajedno). čini se. u 8. nizinske. 81 160 . 83 F. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. barem u 9. 143-71. Brodski Drenouac. Marušič. Šišić. stoljeću jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju. ali otada se većina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84.KN I (D F Ne č I. pa bi se. kako to pokazuju primjeri iz 80 Vidi. a koji se sastoji od sljedećih elemenata: kasnoantički kaštel. Isti. a imale su pristup i u visinske planinske predjele (čak i do 2000 m nadmorske visine). S. pronađene ostruge. U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi poticale uzgoj i upotrebu konja. Virovitica. 371-89. Uz njih je postojalo i groblje. i 11. slijedom toga. Zadar 1990. stoljeća. stoljeću područje istočno od linije Podravska Moslavina . Križevci. Osim toga. ali su njihovi stanovnici bili pretežno stočari i ratari. Županije su imale prostor zimske i ljetne ispaše. konjanik je skup. Pula 1987. Gorica. iako su. Grđevac. odnosno na zemljoradnju i stočarstvo logična. vrlo rijetko konjanici82. Čače. zaposjedale su. No. Kultura. Goldsteln. Materijalna kultura Istre od 5. Nekropola u prostoru zajednice. Beitrag zur Erforschung der Županien . nema ni mogućnosti za osvajanja. Ercegović. 71. stoljeća. Diadora 12. Zagreb 1962. Zagreb. Osobina većine spomenutih županija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja duž kojeg se pružao riječni tok. Naselja su bila smještena na padinama. vidi: B. Smiljanić. Materijali 20/1985. Izdanja HAD-a 11. nisu bili nazočni duže vrijeme. Moguće je da su u 10. Sana i Sanica81. Ivanić. Varaždin. i 13. Kalnik.. naselje uz kaštel. slavensku teritorijalnu organizaciju.Svilaj zauzeli Mađari80. st. Turovo polje. i to prema obrascu koji nudi antika. Zapravo. 84 Belošević.Ordnung in Sklavinien Kroatien. a i da se ne bi uništavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lakše branilo od eventualnog neprijatelja. To su: Čazma. što svjedoči o specifičnosti hrvatskog društva (ili hrvatskih društava) u zaleđu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Povijest 674. O smještavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi jest.

Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija .Slika 7.

.

jedno uz Zrmanju (Keglević). stoljeću manji su prostori živjeli odvojenim životom.Knin.Scardona. Ninska uz pravac Jader . Važnost riječnih prometnih koridora potvrđuju i topografska istraživanja kninsko-drniškog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrđenih naselja (castruma) čak njih sedam nalazi uz rijeke: jedno kod izvora Krke (Mokro Polje). DAJ 31/45. F.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. II. stoljeća "g ■^ :» •§ 53 Istre. a županija Imota stoji na cesti Salona . 163 . pri formiranju nekih hrvatskih županija bitna je bila kasnoantička crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske metropolije. Smiljanić.Salona. županija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum. Krke i Cetine moglo se brodicama doseći vrlo mnogo hrvatskih naselja u unutrašnjosti.Novae Narona . U 7. jer je zbog mnogih vodopada prohodnost otežana. Bertoša. na osamljenim padinama ponad dolina (Veli Mlun) i u blizini antičkih i kasnoantičkih ruševina (Čelega kod Novigrada.Ulcirus .Scardona .Hadra. pa su i obični putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadašnjeg prometa. županija Imota nasljeđuje poziciju parohije Sarsenterum. Bogočin. stoljeća do godine 1102. riječnim tokovima Zrmanje.Salvia Servitium. Margarita nedaleko od Buja). važnost vodenih putova ne valja prenaglašavati. Beitrag. Tako se županija Cetina formirala na teritoriju crkvene općine (parohije) Aequum. izv. Sv. nego vozili87. Županije Pset i Knin smjestile su se na pravcu antičke ceste Burnum . Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logično proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i strateških potreba. Izdanja HAD 15. jedno uz Čikolu (Kovačić). Grada za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kroja. Karničac). Mihovil nedaleko od Kaštela)85. U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima brežuljaka (Mejica pokraj Buzeta. županije Cetina i Livno na cesti Salona . 371-4. Bribirska županija leži uz cestovni pravac Jader -Asseria . pa i samo zemljopisno sjedište Hrvatske . a Sidraška uz pravac Jader . i 85 86 87 88 M.Siscia Servitium. a tek od početka 9. Osim toga. Smiljanić. 44-5. Međutim. ali i povijesnog naslijeđa. rukopis. Pregled povijesti Istre od 6. Tako su se na strateški važnim mjestima smještale utvrde i kontrolirale komunikacije. Mali Vrh iznad Sovinjskog brda. tri u donjem toku Krke (Nečven.Aequum . Klaić.Salona . te jedno uz Butižnicu (Strmica). Osim toga. Vrh pokraj Brkača. županija Knin na teritoriju parohije Magnioticum. Izvori. Viz. odnosno županije. a u principu putovi uz rijeke ne postoje. jer onda pobožnog čovjeka Martina ne bi nosili. i 8. Zagreb 1992! 55-63.Tilurius .Nona. Vjerojatno se nisu očuvale sve antičke ceste. Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na padinama Promine. Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno. dok se županija Pset formirala u okviru teritorije Ludrumske biskupije86. Polačine nedaleko od Ferenci i Sv. podalje (oko 8 km) od značajnijih vodenih tokova 88. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja. povezivala sa susjednima. 43.

Vijest da su Mađari u 10. Zagreb. odnosno hrvatskih uporišta. Bribira. ali o svemu tome ima još manje podataka negoli o krajevima uz obalu. što bi značilo da se vlast franačkog panonskog upravitelja koji je bio tradicionalno Slaven. Kupreško polje). pa čak možda i gospodarsku važnost. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga" -Zagreba. izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje su. Naime. protezala sve do ušća Save u Dunav. Viz. "Posege" .stvarala se hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vršila pritisak na bizantski teritorij. Trogir i Zadar). IV. Moguće je i daje istočno od Vukovara bilo još slavenskih. Sidrage i Nina . također naselili Hrvati. Duvanjsko. Grahovsko. Historičari općenito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti . proiz vodnju soli i lišavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik. To će uspjeti tek hrvatskim vladarima u drugoj polovini 11. te dolinama Like. stoljeću hrvatski se etnički prostor počinje čvršće povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlašću jednog čovjeka. Goldstein. Panonska je Hrvatska obuhvaćala široki prostor od porječja Kupe.Primorja. Hrvatski rani srednji vijek u 10. Doduše. izu. I tu su postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici vlasti.o tome uopće ne treba dvojiti. jer istočna Slavonija sa Srijemom čini logičnu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan podatak Nikete Honijata o "franačkoj zemlji" između "Save i Dunava" 91. 118-9 i tamo bilj. stoljeću zauzeli spomenu te.današnjeg Vukovara. Nalazile su se na raskrižjima važnih putova i imale kako stratešku tako prometnu. 91 Viz. i to je. kontrolirani su putovi prema Panoniji. ali da su te utvrde u 10. Klaić. Preko četiri hrvatske županije . ujedinit će se dva prilično velika 89 DAI30/90-117. 41-2.I. bilo jedino razdoblje u ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada će se ona bitno povećati i protegnuti od Jadrana do Drave. odnosno kraškim dolinama koje su se nalazile u tim županijama (Livanjsko. stoljeću uistinu postojale . ribolov. iako im se u središtu ne nalazi karakteristična plodna dolina. jer se na taj način uključivala u maritimnu privredu -pomorski promet. onako kako ju je predstavio Konstantin Porfirogenet 89. jer su se smjestile i organizirale na vrlo važnim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja. izu.vidi. pa onda tom logikom i Hrvat. odnosno da se Hrvatska. Gacke i Krbave. utvrde ne mora biti točna. stoljeća. I sam način na koji su popisane županije pokazuje da postoji među njima određena centralizaci ja. 33-5. II. Klaić. 90 164 . Preko županija Pset i Pliva. posebice na gradove (nedaleki Split. današnjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. sačuvana u kronici anonimnog notara Bele III. 90. 17 i d. zapravo. I te su četiri županije zatvorene zemljopisne cjeline. Hrvatsko društvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo neće biti dovoljno snažno da ujedini oba ova prostora. po priči Konstantina Porfirogeneta.Požege i "Vuke" . već ustrojila po određenim strateškim interesima. Izvori.

96 Rački. izvodi takav za ključa k iz činjenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog izvangradskog magistrata susreću nazivi maricus i iupanus. Kasnije. Položaj i funkcija župana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali su se. iako je župan (ili župani) nedvojbeno u 9. 687-8). Titula i ovlasti župana Usporedo sa stvaranjem županija na hrvatskom se prostoru. Rad 91. župan štitonoša [armigefj. stoljeća prostora koji su zbog dugih stoljeća razdvojenog života nužno bili politički i gospodarski uglavnom samodostatni. odnosno prvak društvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem ljudi. Kasnije se termin "župa" i "župan" javlja i u drugim. Povijest. kneginjin župan [iupanus comiiissae). marechali. stoljeću (Šišić. Suić. 93 Šišić. Duby. župan komornik (camerarius). sve do Srbije i Crne Gore (Skok. Stoga je vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve. na i. Čini se također da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior®4. stoljeća bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. Documenta. a da su Hrvati taj naslov za rodovskog starješinu prihvatili od u Hrvatskoj naseljenih Slavena i sačuvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje države. godine 96 pojavljuje čak sedam župana kao svjedoci. 126.župan palatin (patatinus). U Muncimirovoj se darovnici iz 892.maricus . O županu (i njegovu položaju u drugih Slavena) opširno Rački. Izdanja HAD 15. Teško je pretpostaviti da je u samo četrdesetak godina hrvatski dvor toliko ojačao i razvio se da bi mogao održavati tako brojnu svitu. a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduženja . Međutim. a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuću. kada se stvaraju županije. O ovim drugima svjedoči i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom župana u dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. Povijest. 95 Histoire de laFrance. župan buzdovanar (maccechario). 107. župan peharnik {pincernarius). daje bez obzira na bogatstvo drugačijih mišljenja "župan" riječ slavenskog podrijetla 93. Pariš 1977. ali i u drugim jezicima (češki -pari). 94 M. 198). župan konjušnik (cauallarius). Na franačkom dvoru postoje majordomi. jer je njegov dvor polovinom 9. 165 . 197-8. Marafor .župan. 14-7. stoljeću bio osoba po moći odmah do vladara. Nutarnje stanje. Zagreb 1990. ipak. ali i u susjednim zemljama. 92 Na južnoslavenskom prostoru "župan" se prvi put spominje u Sloveniji još u 8. mj. a nastaju i izvedenice u hrvatskom (špan) (Skok. a s vremenom su njihove titule počele označavati osobe na visokim državnim dužnostima. u prvo vrijeme župan je bio gospodar nad užom cjelinom. Etimologijski rječnik. afirmira "župan" 92. seneschali koji su u prvo vrijeme bili službenici (bolje rečeno sluge). sous la direction de G.). III. Hrvatskoj susjed nim krajevima. neki od župana bili su vlast na čelu županije. Čini se. nema podataka o njiho vim zaduženjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa statusom kraljevih dostojanstvenika u tadašnjoj Franačkoj 95 .30.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 51-3. Župani iz Trpimirove darovnice teško da mogu živjeti uza svog vladara.

Godiše n zbornik 19. Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311. Izvori. Povijest. Prvo je iskušenje zadesilo franačko vrhovništvo samo koju godinu po zaključenju Aachenskog ugovora. 189-197. Izdanja HAD 14. Skopje 1967. Dvanaestorica župana pomažu Petru Krešimiru IV. 4. Bilo bi to logično nastojanje u počecima procesa feudalizacije. Težnje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su neusporedivo jače od bizantskih i franačkih snaga koje su ih u tome mogle sputavati. 16. Protiv franačke vlasti pobunio se 818. god. Klaić. 193-5. moguće je da su postojale tendencije da se određen broj župana konstituira kao visoko i značajno tijelo u hrvatskoj državi. 97 Rački. 100 M."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. Povijest.I. 114. Vidi. Rač ki. Izdanja HAD 1. Viz. kako su ga zamislili Bizant i Franci. 306-7. tako se za vladavine Petra Krešimira IV. Vjerojatno su povod pobune (prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit. a njegov konačan slom dogodit će se u drugoj polovini stoljeća. Ako se u prvoj polovini 9. 32. stoljeća 98. pojavit će se napukline u tom izvan Hrvatske zamišljenom poretku. S. Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. Prvi izazov bizantsko-jranačkom poretku -buna Ljudevita Posavskog Red stvari. 119-25. 101 AEFza 818. Također V. Documenta. 16. 117. 1957. da se obrani od optužbi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 . 129-39. a čini se oslabili kraljevu. Klaić. Goldstein. II. a to se dogodilo najkasnije polovinom 10. Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i svjedoči da su Franci Hrvatima ostali u vrlo lošoj uspomeni: "Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. 118. Klaić. Antolja k. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo često spominju 99 . stoljeća te hrvatske težnje i neće posve ostvariti. Za greb 1986. 72. Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Panonija i Hrvati u 9. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini između Jadrana i Panonije. Od opsežne literature koja se bavila Ljudevitom valja izdvojiti: Šišić. Sokol. stoljeću. Klaić. nije mogao dugo trajati. Docume nta. 98 166 . Izdanje HAD 10. 199. Zagreb 1974. 320. izv. Povijest. Genealoški prilozi 46. 208-12. Ali župani su i dalje važne osobe. 78. CD I. 352. 102 DAI30/78-87. po svemu sudeći. bio podčinjen. Zagreb 1978. str. Za greb 1990. u Muncimirovoj se darovnici spominje još jedan župan kojem se pripisuje i određeni teritorij -kliski 97. Izvoru 14. Documenta. čime su oni ojačali svoje pozicije. Šišić.). ali se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102. Bara da. N. 106. Župana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban. 99 Rački. Klaić se u više navrata bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku. godine) jednostavno nije više nametalo kao problem. Iako se oni zajedno više ne spominju. 223-9. 120 i drugdje. Izdanja HAD 2. 113 i drugdje. 310-16.

godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo.bizantsku Dalmaciju. iz d. Borna je. 18. dakle dalmatinski i liburnski knez 107 . nazvanog dux Guduscanorum 106 -što bi najvjerojatnije značilo da je on bio "knez Gaćana". 17. 17. Očigledno nije uspio pobuniti Bornu. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a. ali se 103 Takvo mišljenje argumentirano podržava Katičić. Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. U vrijeme kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo čak i njegov tast Dragomuž. Grafenauer. Međutim. naime.. Borni je vjerojatno bilo u interesu čuvati franačko prijateljstvo. 325. Račkl. 2. Čini se da je središte prostora kojim je vladao bilo u Lici 108. Rački. Documenta. Odnosi Liburnije i Istre. 108 Margetić. 421. Ako su to Timočani. Rački. 85. No. pa se čini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. a da se tek po Borninoj smrti. jer je na granicama imao mnogo opasnijeg i stalnog protivnika . A s bizantskim su podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugrožavali hrvatske pozicije na istočnojadranskoj obali i u neposrednom zaleđu. 107 ARFza 819 i 821. Documenta. Klaić. Nasuprot tome. uz rijeku Dravu. Zgodovina slovenskega naroda I. Klaić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Izvori. Klaić. 105 Aw z a 821. dakle do vladavine Mislava i Trpimira. S druge strane. Vrlo je važan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova. Ljubl ja na 1964. Pitanje je jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruške. 322. dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istočnoj Srbiji. Rač ki. 17. stoljeća Čim je digao ustanak. pa se i zbog toga teško putovalo. Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sačuvale (jer nisu bile održavane) rimske ceste. gradeškog su patrijarha Fortunata optužili daje bodrio Ljudevita. čini se. čini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omogućila relativno lako prodiranje franačkih vojski na po dručja pod Ljudevitovom vlašću. do 820. godine 821. jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu. B. izvjesno je da se pobuna širila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. 326. Documenta. Zašto je tako odlučio može se samo nagađati: nije se morao suviše bojati upada franačke vojske. a još teže izvodilo vojne pohode. su se ponovno pokorili caru 104. između pokornosti franačkom caru (jer gaje pohodio 820. Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. Nadalje. kako je u tom kraju. Izvori. Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika. Documenta. L 820. 324. nego je pobjegao na bizantski teritorij -u Zadar 105. 48-50. odnosno na drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae. čini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio pristao uz Ljudevita. hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova. ali ako se to i dogodilo. jer je njegovo područje Francima bilo teško pristupačno. On se. Filološka razmatranja. 320. onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. Izvori. nije niti pokušao obraniti od optužbi. 104 167 . Izvori. 106 ^Rp z a 818. Klaić.

Rački. ARF za 820. Klalć. 325. 67. Postojnskih vrata.I. Račkl. opet su tri vojske pustošile "polja izdajnika" i vratile se kući. Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima uspjeli nanijeti teške gubitke 110. ali se može pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice. ali Bornu nije uspio uhvatiti. Alamanije. 113 Opširnije I. nemoguće je ustanoviti. 821. U zimi 820. za vladavine Ludovika Pobožnog 1 n. druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruške i okolice današnjeg Maribora). a zatim se vratile kući. preko današnje Furlanije. Koji je to "grad" bio. dolinom Une. Goldstein. Pretorijanci. 7. pošto im nitko nije pružio priliku za borbu 114. Hrvatski rani srednji vijek predomislio (ili je od početka hinio stvarne namjere). Moguće je da Franci i nisu namjeravali napadati utvrde. 324. na mjestu gdje se nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113. ili nedaleki Susedgrad?) ili Papuk (Požega?). U cjelokupnim ARF nema opisanog pohoda u koji su uključene vojske iz tako udaljenih krajeva države -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije. 115 Katičić. Novaković i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome 111 168 .6.3. Rački. Povijest 315. slabljenja Carstva. na Zrinjskoj gori) 112. Goldstein.jezgra današnjeg Zagreba. istočne Franačke. R. 112 Tako pretpostavlja Šišić. Ljudevit se sklonio u "utvrđeni grad na strmom brdu". pa se zatim čak tri puta sukobio s drugom. spominje jedino ovaj događaj iz hrvatske povijesti u razdoblju od 9. Dakle. u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamošnjih knezova. 110 ARF za 819. Ta im se nakana ostvarila već sljedeće godine.. stoljeća do oko 1050. 18. Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i 300 i više otetih konja pretjerane u tipičnoj maniri srednjovjekovnih izvora (a ovdje je franački ljetopisac i dodatno motiviran da uveliča uspjeh svojeg saveznika). Bavarske i Italije. kada je u Panoniju stigla nova vojska. pokazuje koliku je važnost Car stvo pridavalo gušenju Ljudevitova ustanka. Ljudevit je pokušao pružiti otpor prvoj vojsci. ili prema Dinaridima (primjerice. smatra takvo tumačenje "posve nevjerojatnom pretpostav kom". Documenta. Ljubljanske kotline prema Slavoniji). godine Ljudevita napokon i ubio. neki brežuljak podno Medvednice (Gradec . 819. U proljeće su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije preko Noričkih Alpa" (dakle. pak. Međutim. pa je 822. Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema jugu. Klaić. 114 ARF za 821. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustošio. Sljedeće godine. Klalć. u rukopisu. I historiografija Ljudevitovu ustanku daje veliku važnost: ugledna CMH III. Izvori. godine. Vjerojatno one nisu bile i brojčano velike. Štoviše. Documenta. Documenta. a treća "preko Bavarske i Gornje Panonije" (vjerojatno današnja zapadna Mađarska). a potom i Borna osobno. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna. Izvori. i Ljudevit je pobijedio. 322. Stigli su i Bornini izaslanici. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja poduzeti protiv Ljudevita. ali činjenica da stižu čak iz Saske. ili. 17. nego su pljačkom i paljevinom onemogućavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrđivanje. Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. ali su one ipak stigle do Panonije i pustošile. nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija. Izvori 17.

Bez obzira na to. iz grada Srba obavještava cara daje spreman doći pred njega. stoljeća Budući da se nalazio nedaleko od izvora Une. jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim osjećajem 119. pošto je pobjegao pred franačkim vojskama iz Panonije. 119 Zbog širokog prostora.. dolazi 821. primjerice. na najboljem putu prema jugu. Hrvati će još nekoliko desetljeća na mnoge načine biti ovisni o Francima. Klaić. To su i prva svjedočanstva u izvorima da postoji čvršća hrvatska državna organizacija i u Panoniji i u Dalmaciji. II. kao i njegova nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene.. pak. Klaić. pa zbog toga. 32. a car bez odlaganja šalje vrlo jaku vojsku. V. karakteristično je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru Franci. odnosno bio je dio upravnog aparata franačke države. 64-8. nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine. Izvori. ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. Povijest Hrvata I. zbog toga ne treba umanjivati značenje ustanka koji je vodio. bio slavenskog podrijetla. produžio je za Dalmaciju. U priči o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova .Ljudevita u Panoniji. Saska." te da su "ostali nezavisni i samo stalni". zabilježenoj u izvorima 14. II. Documenta. Gruden krajem 19.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. pa je Ljudevitov ustanak teško ocijeniti kao pobjedu Hrvata.vidi. jer je otac njegove žene Dragomuž također bio Slaven. 821. Priča o Ljudevitu time i završava. Povijest. a s Francima se.. 198. bio je Hrvat. Pomen bitke pri Sisku v luči historiografije in zgodovinskega spomina. Karolinško je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke). 211-2. Zagreb -Sisak 1994. u: Sisačka bitka 1593. ocjenjivali kao "obsežen in moćan odpor Jugoslovanov proti frankovskem gospostvu" . 325-6. Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi baš na Ljudevitov ustanak. pa je tako i Ljudevit bio jedan od oblasnih gospodara. godine) 117. Goldstein. Bio je obvezan redovno se javljati caru. Simoniti.. V. Takvo rodbinsko povezivanje. 18. U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge griješili su oni koji su ga smatrali hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to činila javnost negoli histo ričari)118. "na molbu naroda i uz carev pristanak". Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac. čini se daje hrvatska narodna tradicija uljepšala događaje i da su na takav način preneseni informatoru cara Konstantina. smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj županiji i plemićkoj općini. 14. pa onda u dužem razdoblju asimilacija u franački milieu. izv. Međutim. Jedan od razloga zašto se to nije da su Srbi naselili veće prostore bivše rimske provincije Dalmacije. Franački anali mu posvećuju dužnu pozornost. stoljeća. Izvori. Klaić. 117 ARFza god. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije. ali ga je potom na prijevaru i ubio. čini se. 243-4 i tamo lit. odnosno Hrvat. Viz. koji je bio zahvaćen ustankom. čini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili sve Franke i njihova arhonta Kočila. primjerice. sudeći po imenu. stoljeća. Ljudevit je. neki su to. odnosno. kao što je. Zagreb 1975. koje su ujedinile teritorije većeg broja županija. 116 DAJ 30/85. zatim Borne. Tamo ga je ugostio Ljudemisl. 169 . izd. Bilo je to nedvojbeno najvažnije zbivanje tih godina u Car stvu. Rački.područnih gospodara . dok su Klaić. Srbi. kao Slovenac J. 118 Vidi.

a potom u Carigrad 124 . 143. stoljeća. Rački. Napokon. 124 ARFza 821. drugi uži. niti govore o "Hrvat skoj". Dalmacija u spisu "De administrando imperio" . Goldstein. 1991. kada Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franačkom caru. Čini se da nije mogao ništa učiniti zanemarujući odnose dviju velikih sila . 123 yyy? z a 819. Panonija. Tarsatica 120. 325. sav se život i svi kontakti odvijaju između pripadnika uže zajednice. franački izvori uopće ne spominju Hrvate. 122 Goldstein. Ferjančlć. ZRVI 29-30. u bizantsku Dalmaciju. Zatim. jer ono ne pomaže kao differentia specifica 122. Diadora 12. da bi označio dva teritorija -jedan širi. nema logike spominjati "hrvatsko" ime. O Dalma ciji u Porflrogenetovu djelu opširno piše i B. Razlog tome je vjerojatno što se oni služe starim. slično je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski) praktički tijekom cijelog 9. Zadar 1990. Srbi. str.Franačke i Bizanta . Stoga nema ni potrebe da se oni služe svojim narodnim imenom. morao je potražiti pomoć Bizanta ili je morao djelovati Bizantu u korist. 391-400. Da su takve pretpostavke realne. 17. jer državne organizacije na šireni teritoriju nije ni bilo. Do polovine 9. Činjenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" već i za događaje s kraja 6. zapisana otprilike u prvoj polovini 10. i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teško moglo prevladati jedno zajedničko ime na širem prostoru . Štoviše. Stoga će ovaj prostor za inozemne pisce još dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja". Izvori 18. S druge strane.Dalmacija. Možda je Ljudevit želio imati povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranična zemlja Franačkog Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovništvom. Pokušao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima iz prijeke potrebe. 238-9. Iz perspektive onoga koji želi izvijestiti o događajima u zemlji koja će se u budućnosti zvati Hrvatska. ukazu ju i neke činjenice: prvo da su Timočani raskinuli savez s Bugarima. on bježi u Zadar.6. oblikovan nakon slavenskog dolaska 121. 322. ne mijenja ništa na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na više stoljeća stara hrvatska narodna predaja. M. stoljeća. Naime. Documenta. Lončar. kada su svi Hrvati. u potrazi za saveznicima. Klaić. roda. ako je želio zaratiti na Franke i osloboditi se potpuno ili dijelom njihove vlasti. a njezini stanov nici "Slaveni". Documenta. Rač ki. O uzrocima bune može se samo nagađati. predslavenski. antičkim nazivima . Uostalom. 9-21. Slično postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava termin "Dalmacija" naizmjence. kada se hrvatsko ime već međunarodno afirmiralo.na hrvatskom prostoru. Izvori. Liburnija.naime. i početka 7. koji su bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123. ili između pojedinih pripadnika susjednih rodova. primjerice. 121 170 .I. Hrvatski rani srednji vijek dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome što su Hrvati nastavali Francima prilično udaljene zemlje kojima su oni teško mogli neposrednije ovladati. Klaić.vrela i putevi saznanja. 120 Vidi. stoljeća. O Porfirogenetovoj Dalmaciji. stoljeća teško se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili "Hrvatska".

koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 . Klaić. s vremenom su se rodbinski odnosi između njih mogli uspostavljati brakoi vima. Dotadašnji život T u relativno malim. pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena. Proći će još neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu počeli voditi samostalnu politiku. 171 . pa stoga i vrlo malo . Rački. Izvori. 1-22. Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. za što su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude■ vitova ustanka. Klaić. U vrijeme doseobe Hrvata oni. neovisnu i od Bizanta i od Franaka. stoljeća . hrvatsko je društvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na vrijeme seobe u jednoj stvari: počinje se afirmirati ranosrednjovjekovna utvrda ili "grad". godine. 328. i da je postojala "rodovska aristokracija". u svakom mu je slučaju Ljudevitova buna bila i dobrodošla. ali j nezaustavljive promjene. stoljeća neće imati dovoljno snage. Moguće je da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franačkom Carstvu nakon smrti Karla Velikog 814.moguće jedva nešto reći. Bio je to ' rezultat djelovanja vanjskih faktora . uspjele su ujediniti prvake na 1 prostoru od Gradeža do Timoka. a ako i nisu bili. izv. 322. 17-8. odnosno | sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji. Zato je o toj temi . 823. zatvorenim zajednicama nužno je doživljavao. 325.o hrvatskom društvu s početka 9. 821.županije. Tako. Njezina slabost i neke njezine greške i zloupotrebe. spore. 127 DAI30/63-7. dovoljno snažnih da integraciju takve vrste dosljedno i provo| de. Documenta. potvrđuje i jedna od verzija hrvatske narodne predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode petorica braće i dvije sestre 127. Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale kao župe koje će tek u kasnijem razvoju prerasti u veće organizacijske | oblike . Naime. Izvori 3. govore o tadašnjem društvenom razvoju. 125 O razdoblju Ludovlka Pobožnog: CMH III. kao i Bornin nasljednik . 126 AR FZZ 8 1 9 . Viz. II. Kako se logikom razvoja unutar takvog društva morala i stvoriti neka struktura koja će garantirati stabilnost odnosa. Međutim. Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se odigrava od iznimnog značenja i po tome što je čitav hrvatski teritorij od jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. stoljeća možda i sama činjenica da Ljudevit iz Siska bježi prema Jadranu znači da je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. jer Hrvati za takva pregnuća sve do 11. koji su naselili j neki uži teritorij. ako Bizant i nije bio nepo sredno upleten u zbivanja. mogli su biti međusobno rođaci. Napokon. a ističu se I Ljudevitov tast Dragomuž.na panonskom prostoru prvenstveno Franaka. Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni.nećak Vladislav. središnja vlast više nije tako jaka kao prije. 30. Da su rodovski odnosi bili vrlo važni u prvim stoljećima hrvatske povijesti.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Oni su svi povezani rodbinskim odnosima. na čelo tih jedinica dolazit će I "rodovski prvaci".

stoljeća. stoljeću i spominje mcipa u Hrvatskoj. Radovi FF-a Zadar 10. 1984-5. Goldstein. France urbaine. Biogradu. Šišić i N. Međutim. 315. 820. Le Goff. Stupinu. a u kontinentalnom dijelu. 357. iako u originalu piše castellum129. Veličinu. negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. 133 M. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". Zadar 1981. Od 9. vrlo je teško prihvatiti i prilično prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi . Documento. što j e siroma šna i utvr đena r ez id encija biskupa . Konstantin Porfirogenet piše u 10. u Slavoniji. Skra dinu. Po njemu. Hlijevnu. do tada je u hrvatskom društvu dominirao ruralni način života (kao i u drugim slavenskim društvima). kao i u njegovu zaleđu. uz Jadran. ili su neposredno s njime povezani. odvijaju se u nekom utvrđenom i lako hranjivom mjestu i oko njega. Šišić. već kao castrum ili civitas135. 1971-2. Klaić. U 9.dakle "grad". Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta. Barada prevodio castrum kao "posebno utvrđeno mjesto" ili samo "utvrda" 133. 274 i d. Klaić. Vidi i F. na primjer. Vidi i L. kada prevode Franačke anale. Konju i Klobuku 130. pa možda čak i kasnije 131 . 98. stoljeća nadalje. Rački. sve do Panonije. 13. Povijest. Neki su historičari taj izraz prevodili kao "gradovi". Izvori 43. koje se zbiva od 9. 44. izv. Štoviše. sve otprilike do 13. 172 . Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X. je li to uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom smislu. Hrvatski rani srednji vijek 5. stoljeća. što je značilo da nema uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta trgovine i vlasti (crkvene ili državne). Međutim. a slično je činio i S. na bizantskom i na hrvatskom teritoriju. Grad kao središte zbivanja Sva opisana zbivanja i procesi. Nadalje. "utvrda". 484-5. primjerice. Manuel de sociologie. ha ville medievale. Suić. a radi se o Ninu. Lapčani Rad JAZU 300. Mumford. stoljeća stvaraju se i 128 Vidi. tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvrđeni grad na strmom brdu"128. nametalo je i kao preduvjet i kao posljedicu kontrolu prostora i komunikacija. i 10. "grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11. Smiljanić. Antoljak. stoljeća. 129 ARFza. formiranje i postupno jačanje državne organizacije. Pariš 1950. 134 S. što bi se doslovno trebalo prevesti kao "kaštel". Radovi FF-a u Zadru 24/11. Stoga je M. Izvori 17. II. pa i na širem južnoslavenskom.da je "grad aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. Uobičajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom srednjem vijeku naziva "gradom". 135 M. Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28. Kninu. Po kriterijima koji su općenito prihvaćeni za evropski rani srednji vijek.I. J. se stoljeću događaju na hrvatskom prostoru. Grad u historiji Zagreb 1968. 131 Tako. u: Histoire de lo. u to vr ij eme pos toje samo c ite. a ville j e ono naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovačku funkciju. 119 i'd. 130 DM 31/68-70. 324. 132 A. Cuvillier. Viz. Barada. Antoljak 134. Zagreb 1954. Naime. Klaić. Tako i F. Suić smatra da grčku riječ Koćoipov ne treba prevoditi kao urbs . M. 8. Pariš 1980.

139 ARpza 819. dok se priprema za pohode u pr oljeće. No. izv. Documenta. pri čemu se razlike između vladarske i obične seljačke kuće očituju i u veličini i u posjedovanju neke fortifikacije. koja je gubitkom agera znatno gospodarski oslabljena. Klale. 137 Goldstein. Goldstein. Radovi FF-a Zadar 24/11. 34/19-20. stoljeća.7 0. sudeći barem prema tome što pod tim pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. 22.5 1 . Ako se nastamba hrvatskog vladara uistinu može smatrati gradom. Čini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka Istra. u zaleđu Jadrana. ipak smatra da su kninski i bribirski. gradovi su potiskivani s njihovih nekadašnjih agera. Istarska gradska općina. Isti. opširno. 138 Vidi. u vrijeme Ljudevita Posavskog ima ih i u Panoniji. stoljeću. iako tvrdi da župa nijska središta "imaju istaknuti položaj i naslijeđenu konstantu naseljenosti". Bizant 99 i d. pa ti njihovi "gradovi" počinju funkcionirati slično ili na isti način kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138. F. te se nastojalo promijeniti upravno ustrojstvo vlasti u njima. stoljeća tvrdi da je Trpimir živio u villa140. sa čime se teško složiti. Viz. stoljeću. onda je to najbolji dokaz društvene (klasne i staleške) diferencijacije. pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja franački vojvoda. 120. Međutim. Klaić. Stoga se "grad" ne bi smjelo. na ra znim mj. 43. a ne vojnički predstavnici vlasti.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a na južnoslavenskom prostoru. Od kraja 8. kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz more. a protivnik Borna se sklanja u castra. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom hladnog dijela godine. što bi se vjerojatno najbolje prevelo kao "dvorac". 141 Vidi. izrazito vojnička organizacija. ponajprije zbog političkog okvira u kojem se našla. 1984-5. kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10. gradovi se osnivaju i u unutrašnjosti. Gradovi postaju karakteristično obilježje čitavog hrvatskog prostora. Rasprave i članci. Bilo je to doba intenzivnog spuštanja Hrvatske i drugih Sklavinija na Jadran 137. kada je franačka vlast zamijenila bizantsku. nabraja ih još 21 136 . Može se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inače živio. Činjenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz obalu . 136 To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M . Izvori. stoljeća "gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljeće kasnije . Gottschalk polovinom 9. jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju prvoga hrvatskog kulturnog pejzaža u 9. nastavlja borbu za očuvanje svojih pravno-političkih posebnosti. 3 2 / 1 4 9 .od spomenutih 9 više od polovice (5) ih je uz obalu. 35/12-3. to će se očitovati tek u idućim stoljećima.3. Nestaje bizantska. Smiljanić. 61. 63-4. naime. AR F. tribuni su sve više članovi gradskog patricijata. odnosno romanskim elementom. Rački. 58. jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu okolicu. Bizant 169 i d. pa se u tom slučaju "grad" može poistovjetiti s nastambom vladara. Izvori. kao što je radila starija historiografija. Gottschalk.2 . 140 Katlć. II. 108. 31 /6 8 . 322. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. 3 3 / 2 1 . Izvori. odnosno gradove 139. 173 .njih 9 u Hrvatskoj. 17. 10. 44. Klaić. povezivati s etnikumom. ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoši po Dalmaciji.

kada se zbog opće nesigurnosti stvaraju nizovi utvrda duž komunikacija. pose bice. pa onda i sekundarni sektor gradske privrede. u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku. Radovi Instituta J AZU Zadar 21. Vizantijski gradovi uran&m srednjem veku. 145 Suić. Goldstein. kada se tipično antičko društvo na tom prostoru uglavnom rastrojilo i nestalo .262. 201-10. 137-154. Transformations in Early Btjzantine Urban Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e. Dubrovačke te me.. u kasnu antiku. 142 To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu. Pri tome su više bili pogođeni gradovi u Panoniji (primjerice. Najnovi ji radovi: J.. Ist o. 227 i d. Mnogo podataka daje. Goldstein.ili su čak i stradavali pod udarima barbarskih plemena od 4-6. ali i duboko u unutrašnjosti. ali se takvima ipak smiju smatrati. praktično je nestao. Grad.on postaje utvrda. 174 . Takvih je utvrda bilo i sjeveroistočno od Zagreba. tercijarni. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije. a u kakvom prema selima koja ih okružu ju? Koji bi kriteriji trebali biti ključni pri klasifikaciji gradova i njihovu razlikovanju od sela? Čini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zaslužila. Ostrogorski. ali ponajviše za razvijeni srednji vijek J. kao i u zapadnoj i središnjoj Bosni 144. igre u amfiteatru. kako bi ih kontrolirali. str. Kode r. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovništva na selo. i tamo lit. tko u njemu živi? U kakvom su međusobnom odnosu gradovi na hrvatskom prostoru.. T he Ur ban Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt.negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak donekle zaštićenoj Dalmaciji. 144 Vidi. ali i branili uži prostor oko sebe. Odnos g rada i sela na istočnoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u. 65-70. Kasnoantički grad na hrvatskom prostoru doživljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antičkim razdobljem: umjesto da bude središte trgovine i obrtništva u kojem se odvijaju teatarske predstave. stoljeća. Kla ić . Naime. gdje su nadgledali putove koji su obično vodili iz Panonije prema Jadranu. 65-71. Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme. 1975. Dumbart on Oa ks 19 86. jer imaju gradsku tradiciju i razne administrativne funkcije 142. Russe ll. Bizant. J IČ 3. The 17th Inte rnati onal B yz anti ne Congr ess. istoriografije i prosopogralije). 155-87. postupno se njegove funkcije sužavaju na obrambenu i crkvenu . Geo graphic App roach to the Topic.4. 33 i d. grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija) očigledan proces. Lučić. koji će kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog značenja. 248. valja se vratiti dublje u prošlost. Jedan od takvih nizova ili sustava. G. Prožima nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Siscia ili Sirmij) koji su bili ugroženiji . mj. siguran zaklon za svoje stanovnike i stanovništvo uže okolice te siromašna rezidencija biskupa.I. Zadar 1974. Istovremeno. 62-89. zabave i svečanosti 145. Bizant. pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina mogućnost. Goldstein. a hrvatski je prostor djelomično pripadao Bizantu -vidi. postavljaju se različita pitanja: što se u gradu na hrvatskom prostoru događa. 87-103. Ma jor Pa pers. protezao se duž istočne obale Jadrana 143 . Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Beo grad 1970. vrlo snažan u antici. 100. 143 Usp. J. O odnosu grada i sela na na še m pr ost oru piše N. na i.

ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istoćnojadranske obale pa sve do Drave. bilo na teritoriju pod vlašću hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje još iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki. gradovima (bilo na teritoriju bizantske teme Dalmacije. Krk. 175 . Konstantin Porfirogenet 146 Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji. Govoreći o Splitu. Čini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom slučaju jednu zajedničku karakteristiku . a prije nego što će dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palači. jer je sam otok malen kao krastavac" . Činjenica jest da do sada nije pronađeno.u svakom slučaju teško ih je usporediti sa značenjem prostora uz obalu (vidi. Osor. 1.ka:" is-H Slika 9.m . na tim pro storima nije bilo značajnijih središta naseljenosti . opširan popis. Rab. U onim. 205). kojim stanovnici prelaze u sam grad. pak. II. kao što su Zadar.i.to je posjedovanje zidina. "Grad Trogir je malen otok u moru. Viz.DAI29/258-62. pošto je ukratko ispripovjedio povijest grada. Trogir se zove. s kopnom povezan kao most uistinu uskim zemljouzom. izv. Sekelj. a još manje cjelovito is traženo. u sva kom slučaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146. Srednjovjekovna nalazišta. Split. Uostalom. 22-3. Trogir. Ni izvori takvo naselje pobliže ne opisuju.

nego kao utvrdu. da se lako može braniti . Puli. L . a 1066. Tako se u Justinijanovo doba.. Suvremenici nisu mogli drugačije ni doživjeti Dioklecijanovu palaču. Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda". kao i u Zadru. 45.vidi. 14. Arheološka potvrda Prokopijeva iskaza -Suić. 101. Klale. Strategikon. 324. reducira ga isključivo na zidine . franački je ljetopisac svjedočio o iskustvu vlastite zemlje. 16. d ef in ir a to ka o " po t r eb a za zaštitom". 88. te je općeprihvaćena još od kasne antike. 155 A RF za 8 1 g. a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150. Grad. Goldstein. a ako ih nije bilo. Borna i njegovi ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155. izv. Viz. 286-7. 156 Toma. 234. nego od kamenih tesanika. 21-22. Osim zidina. CD I. bila je prisutna na hrvatskom prostoru. 322. Izvori. popravljaju zidine u Saloni152. ne poduzimajući ništa. g od i n e. stoljeća. stoljeću obrambena je funkcija bila od presudne važnosti: za franačkog je Ijetopisca najvažnije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154. II. u: Treatises. stoljeća spominje se gradski zid u Zadru148. "on je sa svojima samo tamo boravio". Documenta. Documenta. a Ljudevit mu ne može nauditi (nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv. Bizant. Rački. I. I u 9. dužine jednog hvata a često i do dva i širine do jednog hvata. Hrvatski rani srednji vijek ovako opisuje splitski zid: "Nije sagrađen od cigala. stoljeća ugarsko-hrvatski kralj Koloman stiže pred Split. trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog izvora bez obzira na moguću opsadu. te eventualno nadograđivati ili proširivati. kada na samom početku 12. Kronika. suvremeni slikovni prikaz grada u Fr a n a č k oj . Documenta. Za gr eb 1 9 68 .naime. 10. Grad. 66. Beograd 1976. te su se razmjestili s oružjem okolo po zidinama"156. Rani srednji vek. 153 Suić. Desetke postaja i refugija duž istočnojadranske obale i u unutrašnjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina. 17. 22. koja se u međuvremenu pretvorila u ranosrednjovjekovni grad. 234. Mum f o r d . Račkl.ARF za 820. otprilike polovinom 6. jer velike su ljetne suše ostavljale čitave krajeve bez vode. CD I. Vidi. građani su "učvrstili dobro vrata. Documenta. Ni Koloman nije pokušavao 147 DM29/246-50. bizantski gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine još iz kasne antike i trebali su ih samo popravljati. 148 176 . Uostalom. stoljeća. 30. odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od svakog napada. 149 Rački. ali i mnogo šire151. Varvariji153. Klaić. k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e đ u b r a ć o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. Rački. 17. 152 Tako tvrdi Prokopij e. Goldstein. Dokleji. Napokon. Izvori. Bellum Gothicum. Klaić.I. koje je zaliveno olovom"147. 10 2. a potom tek neke druge karakteristike. 150 O toj nasušnoj potrebi za vodom svjedoči i bizantski spis Strategikon iz 6. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna se sa svojim ljudima sklanja u utvrde. cisterne ili bunare s vodom. Krajem 10. 154 In arduo monte . Svijest da gradovi trebaju imati zidine. 27 8 i d. Klaić. pogl. i oni se sklapaju i međusobno povezuju željezom. trebalo je unutar gradskog areala imati izvore. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. 151 Tako su to shvaćali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi. Izvori 42. dakle. niti pomoću maltera. 56.3. No. Izvori. G r ad u h is to r i j i.

KNIN važni gradovi Stupin gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na zadarskom području trn izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi — vjerojatno glavni putovi u ranom sredn/em vi Gradovi i utvrde na hrvatskom .

važni gradovi gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostom opustjeli gradovi na zadarskom području izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku Karta 5. Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru .

godine. Osim toga. Konstantin Porfirogenet očito ne spominje sve gradove na hrvatskom političkom prostoru. 76-7) tvrdi da su križari i Mlečani osvojili Zadar na juriš. 443-8.svima su njima zidine bile i zalog sigurnosti. 163 A RFZZ 819. nego je pljačkao po okolici. nije podlegao opsadi napadača . Hrvatski rani srednji vijek frontalni napad na grad. 83-99. 160 Šišić. Zvonimir. Viz. ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronađen bolji smještaj . Toma Arhiđakon (Toma. 43-4. Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc -Nin. barem koliko je zabilježeno u izvorima i koliko se razaznaje iz arheoloških ostataka.I. jer castmma samo na kninskom području ima osam164. Benediktinci. dočim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa. Osim toga. Kronika.stratešku važnost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objašnjava ti. Izdanja HAD 15. uz koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale strateške potrebe i trgovački razlozi. Zagreb 1951. to Eicćp8ova . 41. Klaić. Tako se može reći da nijedan ranosrednjovjekovni hrvatski grad."Velicin" (TO BeAit^iv) bi se. Povijest. a ne odraz onoga što se uistinu dogodilo. Ostojić. Izvori. Zagreb 1992. B rusi ć. što je Splićane prisililo na pregovore i kompromis.3. Izvori. unatoč nedostatku čvršćih argumenata. 159 DM 31/68-70. II. 162 Usp. 161 Šišić. Čak ni glasovito križarsko osvajanje Zadra 1202. Povijest. Izvori. 158 Z. Dvama gradovima teško je odrediti točan položaj . izv. 277. 44. I ne samo to -naselja su se na sličan način pokušavala štititi i s mora .) postoje mnogi prijedlozi -možda Ostrovica 161. a kada spominje napuštene gradove na teritoriju bizantske Dal157 P. 322. Goldstein.Karin159 zauzeli one položaje na istočnojadranskoj obali koji su još bili slobodni. godine nije završilo tako daje napadač ušao preko zidina u grad.. izv. Razloge tome vidi -Goldstein. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja. Rački. 450. Zadar 1969. 164 F. pa se čini da i to dokazuje kako su ti gradovi morali imati vrlo dobar strateški položaj 163. iz nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada napadao čete kneza Ljudevita. 285-6. Povijest. xo STOAJIOV . stoljeću. kako bi se zagradio ili barem bolje čuvao ulaz u ninsku lagunu 158. možda neka druga lokacija 162. T6 Be/\iypoc8ov . kada je stvorena bizantska istočnojadranska magistrala. na križanjima putova s obale u unu trašnjost. Smiljanić. Klaić. Livno (TO X^ef$£voc) pak kontrolira čitavu livanjsku županiju. ali se čini da je njegov opis prilagođen općim shemama. mogao locirati u današnje Bilice kod Skradina160. 17. 178 . 108. Viz. Skok. Klaić. odnosno mjesta koja nisu držali Bizantinci. II. Documenta.Skradin.tako su. Tako su se gradovi u unutrašnjosti smještali na ključ nim položajima u kraškim poljima. nego su se poslije žestokog petodnevnog napada i bušenja zidina Zadrani predali 157. 450. Radovi Zadar 16-7.Biograd. Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. hrvatski se grad smještao na ključne točke pomorskih i kopnenih komunikacija -u priobalju je to učinjeno već za bizantske vlasti u 6. 43.Stup (Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv . II. čini se. Klaić. 57. P odm ors ka a rheo lošk a is tr až iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u ninsku luku. dva starohrvatska broda napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta.

Premuda (rh)poxijj.. Izvori. stoljeća macije. 166 ^Rp z a 822. gdje dominira latinski. U priči o prijenosu relikvija sv. Tako je za franačkog ljetopisca Sisak civitas. 167 Rački.oc). radi se isključivo o gradovima na relativno malom području oko Zadra . Goldstein. 25-6 i tamo kom.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Ćaska i Škrda (Sicr|p5diaooa). a zajedno s njima i villae i dvitates167. 138. Rački.pco). Molat (Metex5) te Sestrunj i Iž (EaxtownQ. 18. Klaić. urbs se počinje zamjenjivati drugim izrazima. Silba (EeA. 179 . Skradin Već su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u njihovo doba nema više naselja koje bi se po bogatstvu života i funkcija moglo uspoređivati s antičkim polisom.to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pašmanu. Olib (AA. Slika 10. 327. isto kao i utvrda župana iz Srba od kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166. 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko. Viz. ali 165 DAI29/290-3. Škarda (ZKep8đ). 307. Documenta. II. Documenta. Anastazije spominju se i oppida. Bizant. logično je pretpostaviti da ih duž istočnojadranske obale ima na desetke. Pizuh (Ili£oi5x) na Dugom otoku. izu.oori7c). Na hrvatskom području.

a. quod nunc est casteUumJadrae. ni u ranomu srednjem vijeku nije bilo dosljednosti u upotrebi termina . 171 Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum. Strategikon (Treatises. Veli Varoš u Splitu po kojim kriterijima ne može raditi o gradu171. u drugim slučajevima civitas je prije utvrda negoli grad. jer se današnje značenje tih riječi ne može usporediti s onovremenskim. (^pcupiov. Goldsteln.) razlikuje <|>poi3piov od 180 . Da su kriteriji nazivanja nestalni. pa čak i sa %a>pa ili %copiov172. Hrvatski rani srednji vijek je dvojbeno mogu li se ti izrazi prevesti kao "utvrde". "sela" i "gradovi". Nikola. Die Buzantinische Stađt. Tako Konstan168 Klaić. ali istovremeno su i civitas. 4. E.tako je u Ljetopisu Popa DuMjanina casteUum postao čak i Zadar169. Berichte zum XI. 149. Castrum se čak krajem 11. 54: Arausonam. o%-6pco(j. kada je 872. Uostalom. Vrlo se često govori o castra i castella . godine napadaju Arapi. Izvori. stoljeća nazivaju Šibenik i Biograd170.naime. Ra čki. 170 Rački. Kirsten. 365. 172 Vidi. 22.I. LJPD. Documenta. U grčkom jeziku odvija se sličan proces . Miinchen 1958. iako se vjerojatno ni Slika 11. Sv. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss. Documenta. 19.naime. 88. VTI. potvrđuje i Ivan Đakon koji neku neidentificiranu utvrdu na Braču naziva urbs. a villaje i nastamba (da li i dvor?) kneza Trpimira168. 28 i d. "■' u Mošin. u kasnoj antici i ranomu srednjem vijeku počinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima moTpov.

Prinosi. 33. Orseolu prigodom njegova dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih kaštela". Documenta.i<. "grad Ključ" i "varoš Podključ" 175. "zamak" ili "tvrdi grad". jer je Salona po svim kriterijima zasluživala naziv ra5A. Zagreb 1991.. 179 Rački. stoljeća (gradštik. 176. 174 I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad". Rječnik hrv atskogajezika.173. Prinosi.. 338-51. 424-8. V. već sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktički razlike i nije bilo. Iako je nema u ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is ključivo latinske termine). a u kojem ne 178. izv. Klaić. 48. grašćik) 176. stoje očigledan anakronizam. "utvrdu na brdu koja kontrolira širi prostor". 177 Mažuranić.kaštelan (castellanus) 177 . A da se riječ "grad" naširoko upotrebljava u hrvatskom. Naime. ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanistič kih razlika među njima nema -vidi. 181 . bilo je vrlo teško graditi ili samo popravljati. I. Opsežno raspravlja o gradu. Sav se život nije mogao skučiti u relativno malen prostor unutar zidina. ali u kasnijim razdobljima. na duže vrijeme nije moglo podnositi (pa je hrvatsko društvo u 10. Izvori. Nije također poznato u kojim su "gradovima" ovi službenici obavljali svoj posao. Međutim. II. Čini to čak i u slučaju Salone. Tek se kasnije značenje riječi prenosi i na naselje koje se razvija pod utvrdom. kada spominje dalmatinske gradove. 11. izme đu ostal og. Bizant.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. gradšćik.i<. 176 Rački. i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara riječ. stoljeća. 173 DAJ 29/26. U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme đu "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae). a zapravo "gradom" . Viz. ali se može pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu. stoljeća i dotoku novca. i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima. 178 Rački. Documenta. Napokon. Goldstein. primjerice. Anić. dokazuje i titula "gradštak" spominjana u drugoj polovini 11. Klaić. Iz teksta nije jasno koja je funkcija tog službenika bila.potvrda tome je. 103. ali ne i tamošnjih sela i drugih naselja 179. Tako su mletačkom duždu Petru II. kada pripovjeda o njezinoj propasti početkom 7. 96. Documenta. 602-4. Izvori. i Mažuranić. I. kako bi se jasno razgraničilo u kojem naselju može stolovati biskup. jer grada u današnjem smislu riječi nije ni bilo 174. dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od rcoA. 353. 82. unatoč relativ noj konjunkturi od početka 9. 191. stoljeća tin Porfirogenet.Skok. I. "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti mogao označavati jedino "utvrđeni grad". čuvar grada . znač i i " zama k" i "tvrdi grad" -Vidi. stoljeću pogodila kriza). Život se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono važno. zapravo staroslavenska. kninske K 6X I C . primjerice. Prvenstveno zbog toga što je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik financijski i radni napor za stanovništvo koje ga zasigurno. 175 Vidi i druge primjere . Etimologijski.

183 Belošević. mogli su se organizirati na posve drugačiji način u odnosu na novostvorene gradove i utvrde.Nin . 122. a bilo je i drugih gradova te crkava koje je trebalo ili popravljati ili graditi od temelja. što je mogao biti privilegij isključivo sređenih zajednica . No. SHP 19/1989.Greblje . kada je došlo do intenzivne izgradnje raznih objekata. Hrvatski rani srednji vijek zidine na visokom brijegu. Anastasiae. pa zatim do potpunog zamiranja. spominju se čudo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v. Čini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veličini u 9. D. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. 306-9. Jelovina. Dakle.kataloški opis grobova 181 i nalaza. koji su naslijedili i koliko-toliko očuvali antički urbani raster. Materijalna kultura 22-43. 121-241. SHP 12/1982. U 9. Ukopavanje na ovim nekropolama počelo je krajem 8..radi se. dakle. 75-120. 182 . stoljeću počinju odskakati od sebi susjednih sela . Bez obzira na to kako se iz današnje perspektive ocjenjivala moralnost takvog postupka. tako i u unutrašnjosti. nikako ne o selu. Jest da im nisu bili potrebni ni forum. ni teatar. ni druge gradske funkcije. kako na jadranskoj obali. a čak dvije nekropole nalaze se uz brdo gdje se nalazio Knin 183. stoljeća. K. će stoljeću samo jedan hrvatski grad . Može se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. pa i da. očigledno da slične promjene proživljavaju i neki drugi bizantski gradovi. nužnošću uklo pljene u gradsko tkivo i život. 182 Naime. i početkom 9. ta naselja (grado vi) dobivaju na značenju.naime. logično. stoljeća i onda dekadansom potkraj istog tog stoljeća i od početka 7. ipak se takve jedinice. Marasovič . o gradu. 180 Goldstein.dobiti biskupiju i po tome se najviše približiti onome što su nedaleki bizantski gradovi već odavno imali. organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani okolina i koja predstavljaju središta šireg prostora. što bi moglo ukazivati da se baš u to vrijeme stanovništvo naselja u blizini povećava. Rački. a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se predgrađe na zapadnoj strani palače 181. Dalmatinski gradovi. stoljeća 180.Ždrijac je kraj Nina. 17 i d. leprozoriji.I. Splićani već u kasnoj antici grade crkve izvan zidina. godine. a to je bio grad. Unatoč činjenici da se i u hrvatskom društvu. SHP 19/1989. odnosno 877. a on je uvijek bio izvan zidina182. Anastazije. jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870. Mihovila "na obali" u Splitu. dvije najveće i najznačajnije do sada pronađene i istražene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznačajnija i vjerojatno najveća hrvat ska grada . Goldstein. u Historia translationis s.M. Knin . stoljeća postojao leprozorij. Istraživanje ranosrednjovjekovne crla>e sv. U tim sredinama. i time su stvorene neizmjerne prednosti u odnosu na sredine bez antičkog kontinuiteta. u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade. T. Zekan. Documenta. Simoni. tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je život dobro organiziran. duševni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili pričvršćeni lancima. Bizant. nastavlja isti izvor. ali one su postojale. Očito je u nekom od dalmatinskih gradova početkom 9.

jer je ona zajedno sa širom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovništvom. Pariš 1971. ni bilo koji drugi izvor ne objašnjavaju detaljnije te događaje. koja je na razne načine došla u kontakt s Hrvatima. Kada je 751. I: Longobardi e Bizantini. ali je nedvojbeno da su istočnojadranska plemena stvorila prilično jake teritorijalne jedinice -Sklavinije. trgovi na između Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronaći novi koridor za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istočnim mori ma. stoljeću. 288. portrait historique d'une cite. Bologna 1978. Braunsteln et R. a onda će svi zajedno primati impulse općeevropskog razvoja koji će ih postupno učiniti gradom u pravom smislu. djela općeg karaktera: Ph. koji se počinje upotrebljavati polovinom 9. Theo phan ne s Continuat us. F. dakle. Ko navljani. Od početka 9. A Maritime Republic. stoljeća situacija se u kontinentalnom dijelu Hrvatske primirila. Ni Konstantin Porfirogenet. C. dtretta da Giuseppe Galasso. dakle trgo vačkim i proizvodnim središtem šireg prostora. Mletačku samosvijest još će više 184 DAI 30/58 -68.. 1 tamo lit. godine. Također. na cijelom Jadranu. Konstantin Porfirogenet svjedoči da su Hrvati. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. Fedalto. vol. Venise. Le origiiiidi Venezia. Torino 1980. stoljeća u historijskoj znanosti obično nazivane gradovima. Stoga je logično da će se ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mlečanima.9. ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. Lane. Bon na e 1838. 79. neovisne o bizantskom vrhovništvu 185. izuzetno značajno bizantsko uporište na sjevernom dijelu talijanske obale. Termin Patria Venetia. Baltlmore London 1973. Zbivanja na Jadranu pogodovala su jačanju Venecije. Carlle -G. 389 i d. teško mogu u bilo kojem pogledu uspoređivati s naseljima pod bizantskim vrhovništvom smještenima uz obalu u kojima stoljećima postoji tradicija organiziranog gradskog života. koje će se nastojati i osamostaliti. Delort. A. 14. I. godine pala Ravena. Mlečani praktički sve više samostalno nastupa ju. Viz. iako su nominalno bili i dalje bizantski podanici. stoljeća između Franačke i Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mlečani su iskorištavali samo da bi izborili što veću samostalnost. štoviše na cijelom bizantskom Zapadu. 6. Venice. 183 . Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I. baš kao i druga plemena uz istočnu obalu Jadrana (Srbi. II. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije Dvadesetih godina 9. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija. stoljeća. V. izv. koja će omogućiti trgovački i privredni uspon grada. Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. Zahumljani. Trabunjam. Hrvatski će grad početi dostizati dalmatinske gradove tek u 11.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. svjedoči da se sve više afirmira svijest o samostalnosti Venecije. e d. 185 Storia d'Itcdia. stoljeća. Be kker us. Prijepore koji su se javili početkom 9. nakon 867.

Prva takva vijest u njoj potječe s početka tridesetih godina: "Oko tog vremena došao je poslanik Slavena s neretvanskih otoka gospodinu duždu Ivanu . 1912-3. pljačkali ih i ubijali posadu.. svaka mletač ka lađa koja prolazi. Sep.14. ali će njezinu afirmaciju još neko vrijeme donekle sprečavati Franačko Carstvo. sklopio je Ivan s njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. 188 O tome raspravlja G. koje su u grad stigle 828. Vel. 189 To se događa po Andreae Danduli Chronica. 1970. Legum sectio II. valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Izvori. stoljeću Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu. Otrantom i dalje 188. Questioni agiografiche su San Marco. II. pogotovo istočna obala. 187 Narasla mletačka samosvijest očitovat će se ponajprije na istočnoj obali Jadrana. jer je po zaključenju svakog mira dolazilo do novih prepada i borbi. Documenta. t. stoljeća ba takve pomorske orijentacije bila je. kao i za Hrvate. Taj su spor i suvremenici i historiografija različito tumačili. Prema tome. Međutim. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su svojim prirodnim pravom da pljačkaju brodove koji plove uz obalu što je oni nastavaju i posjeduju. Za Slavene. 3-27. često su se bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s jedne strane. od tridesetih je godina. koje je u Italiji imalo značajne i Veneciji bliske posjede. Rački. a pogotovo ona s osvajačkim ambicijama. a sama plovidba i pomorska trgovina bile su im ipak manje važni.). Stoga su suko bi između Mlečana i Hrvata i drugih Slavena učestali o čemu obavještava Kronika Ivana Đakona (pisana oko godine 1000. godine iz Aleksandrije. Pokušavajući pomiriti ova dva krajnja gledišta. kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi što sigurnije plovili Jadranom. 148. stoljeću. plovidba. 19. XII. barem u prvo vrijeme. Studi veneziani. proved186 A. vjerolomni. ugovor {Pactum Lotharii). Hrvatski rani srednji vijek osnažiti zadobivanje relikvija sv. Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od čimbenika koji joj je u tom razdoblju donio i bitan napredak. ot. a gusarenje na moru je logičan nastavak . Rerum italicarum scriptores. smatrala se napadačem i mogla je biti napadnuta i opljačkana. prvenstveno gusarenje. Klaić. 12. Marka evanđelista. sječa šuma. Bologna 1901-19. k. 334. Iako su načini da se taj cilj postigne bili različiti. Dakle. t. Slaveni i Venecija. Goldstein. Tekst ugovora: MGH.. 187 184 r Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 71-96. iz Programa c. a pogotovo s Hrvatima. paša. prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara. itd.I. u vrijeme dužda Ivana Particijaka (829-836). Izraz "mir koji je malo vrijedio" bio je zaključak Ivana Đakona temeljen na gotovo 200-godišnjem iskustvu. Raccolta degli storici Italiani. smatralo se da Mlečani imaju pravo nesmetano ploviti Jadranom. dolazilo do sukoba u kojima su najčešće Slaveni napadali mletačke lađe. pa možda i prije. Niero. godine sklopila s talijanskim ("Mlečani i njihovi susjedi") i istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franački podanici. s druge se isticalo da je Jadran. Hannover 1897. valja reći da se čini kako su se u 9. pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena na gotovo 500-godišnjem iskustvu Mlečana s istočnojadranskim slaven skim plemenima. Novak. Realke u SpIJetu. pokazuje kako dvije strane približavaju zajednički poslovni interesi: ugovaraju se trgovačke povlastice. Moguće je da gaje pridodao prerađivač Ivanove kronike Andrija Dandolo koji živi u 13 . potreba siromašnijeg društva bila je da na taj način priskrbljuje nužna materijalna dobra. jednostavno. Osim toga. Slaveni (i Hrvati) bili su. Tako je prestižnost Venecije postala veća od bilo kojeg drugog evropskog grada 186. 132 i d. što gaje Venecija 840.

335. jer da je "vjerojatno odlučujući udarac franačkoj vlasti na zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. U Rimu se Sredozemlje smatralo unutrašnjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". Ta ko već trides etih godin a na jadra nski m obala ma stasaj u snage koje se više ne obaziru na dotadašnje bizantsko-franačke sporazume. 49. "zarobe Slaveni Neretvani Mlečane koji su se s trgovanja vraćali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. 191 185 . 24. ali dublji je uzrok svakako slabljenje Franačkog Carstva koje je započelo pod Ljudevitom Pobožnim. 192 N. Viz. Mlečani su prihvaćali bizantsko pomorsko pravo. Da bi se s istočnog Sredozemlja. u pravilu se plovilo duž istočnoja-dranske obale. Izvori. Margetić. Takav odabir itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu. oko godine 834. Odnosi liburnge i Istre.. 291-2. Ravene i njihove okolice. More je bilo u pravnom pogledu res communis . jer one idu duž istočne obale 190 Vidi. taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova protivnika. 24. jer su oni sve slabije osjećali franačko vrhovništvo. Documenta. tako da se brodovi tamo nikada ne plaše bure" 194. tvrdi da je "franačke vlasti nestalo u Dalmaciji svakako nešto prije 828. Izvori. navodno njihovom posjedu. II. nominalnog bizantskog podanika Veneciju. str. 19. Ova vijest otkriva koliko je značenje istočno-jadranska obala imala za Mlečane. U Bizantskom Carstvu to pravo evoluira u isključivu vlast države nad njezinim morem. Klaić. a pogotovo da ga prisvajaju ili pljačkaju tuđe brodove.zajedničko dobro. Klaić. taje obala pred talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car Konstantin je u 10. pa su i Mlečani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da plove po tom. kada im je odgovaralo. a ni Hrvate. Naime. izv. Naime. Samo nekoliko godina po sklapanju mira. stoljeću uočio da su "pod upravom Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni. godine". Katičić. dakle talijanske obale) stiglo do Venecije. Documenta. Zagreb 1953. 194 DAI29/285-7. Ni Neretvane. a opća sloboda pod zaštitom države zapravo se pretvara u imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe samo za pripadnike tog naroda192. More i vlast obalne države. pa čak i s jugoistočnih jadranskih obala (Beneventa. Aachenski ugovor ničim nije obvezivao. po kojem je Bizant baštinio i dalje razvijao rimsko shvaćanje prava nad morem. 333). a onda se naglo i nezadrživo nastavilo". iako su se. Mlečani rado pozivali na njega. 43. S druge strane. godine (Rački. pa onda i hrvat skog način a ratov anja iskaz anog u bitkama na kopn u u kojim a je najva žnije iznen aditi protiv nika19 0 .općes laven skog. 193 Rački. pa je s vremenom i stvarna franačka vlast slabila i nestajala191.

Opširno o ugovoru: L. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840). Documenta. uvijek biti sposobni napadati mletačke lađe. Međutim. 32-5 . lađa s relikvijama sv. Hannover 1897. otok Pag. Faber. Martina u kojoj je sklopljen mir između Hrvata i Mlečana. t. Martina u Poljicima.Rački. Klaić. Goldstein. Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju. a nedugo potom (840. pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne može zanemariti 196. O ubilcaciji crkvice sv. a pogotovo njegov sjeverozapadni rt. a duž talijanske se spuštaju prema jugoistoku 195 . sklopio je mir s tamošnjim knezom Mislavom 200. pa je tako. bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jaču morna ricu i brojnije pješaštvo. stigla u Zadar" 197. kada je stigao do Sv. Potkraj tridesetih godina. Nostro dalmatico mari . 198 186 . A. Iz svih navedenih primjera logično proizlazi da ona sila koja vlada istočnim Jadranom ima velik utjecaj nad čitavim jadranskim akvatorijem i priobaljem. To potvrđuje i činjenica da Petar Krešimir 1069. Čini se da ni Hrvati. što znači da je dalmatinska obala toliko važna da je dala ime čitavom moru. Documenta. izdanje. 197 EncOdopedya Jugoslavije. I taj je savez. Anastasiae. 428 (Jadransko more). godine Jadran naziva "našim dalmatinskim mo rem" 198 . dočim su Poljica u središtu događanja . na sjeverozapadnom rtu otoka Paga. pokušava dokazati da se to odnosi na Sv. Očigledno je u vladajućim mletačkim krugovima prevladalo mišljenje da se jedino konfrontacijom neće postići ništa i da će hrvatski. Margetić. 217-35.I. primjerice. Diadora 9. HZ41. Hrvatski rani srednji vijek prema sjeverozapadu. 19. 4. I. 334. Međutim. godine) sklopljen je i već spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih odredbi bila da će dužd na carev zahtjev pružati pomoć protiv zajedničkih neprijatelja . pa onda i utjecaj na Sredozemlje. 73.blizu Cetine. ili 195 196 294. 201 Rački. u blizini Splita. Solina i puta preko Klisa u unutrašnjost. 199 Rački. tjerao je brodove na sjeveroza pad. u: Račkl. po riječima pisca. G. Zagreb 1960. sv. Hvaru i Korčuli -op. pa i drugi slavenski gusari.) i sklopio također savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno Družak). Osor . Šonje. smatraju toliko značajnim uspjehom svoje vanjske politike da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dužd Mlečana i Dalmatinaca"199.Apsarus iz aspekta antičkog pomorstva. koji vrlo rijetko iznenađuje. Zadar 1980 Historia translationis s. 163-72. GZ. Isto tako i duždevi iz kuće Orseola osvajanje Dalmacije godine 1000. dužd Petar Tradenik krenuo je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru piše Sclavonia -Sklavinija). na periferiji su hrvatske države. Izvori. 200 A. Legum sectio II. 1988. Documenta. pa onda ni Neretvani. Ranosrednjovjekovni izvor bilježi još jednu pogodnost istočnojadranske obale: laga ni južni vjetar. vjerojatno 839. jugo istočno od Splita. 308. Martin na Punti Luna.. stoljeća "vođena povoljnim vjetrovima. "malo vrijedio" 201. 202 MGH. "Prešao je zatim do neretvanskih otoka (radi se o Braču. Documenta."slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202.Veneticorum atque Dalmaticorum dux. II. a potom ni drugi Slaveni. Anastazije početkom 9. I. 132 i d.

stoljeća barem dobar dio te populacije. trebali su. Društvena i gospodarska konjunktura Do otprilike 820-830. stoljeću bila neosporno najjača od svih (iznimka su Arapi koji dolaze izvana). 105 i d. 7. koja će se održati nekoliko de setljeća. stoljeća -vidi. s jačanjem hrvatske i općenito slavenske nazočnosti na Jadra nu nameće se problem njihova uključivanja u taj poredak i time problem slobodne plovidbe. stoljeću ostvaren je značajan društveni pomak. 203 Takav brod. prvenstveno. odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovništvom. a na obalama je ostala bilo bizantska. čini se da je bitan događaj bio dolazak bizantske i franačke vojske na Jadran ili u njegovo zaleđe. t IV. bilo franačka vlast. Gregoire. 11. Ostrogorski. vojnih. IstoHja. odnosno da bi se oni kontinuirano pljačkali. ali se znaci jačanja Bizanta očituju i u prvoj polovini 9. ali je u osnovi morala biti gospodarska. Intelektualci u srednjem vijeku. da bi se opljačkao mletački brod. 365. More je i dalje bilo bizantsko. Naime. ali je očito da je to bio vrlo složen i međusobno ovisan splet političkih. poznat kao makedonska renesansa 204 . ipak cvjetala karolinška 203 Johannis chronicon veneturru VII. postojati načini da se na neki način omogući "prvobitna akumulacija kapitala". jer slavenska društva na taj način najlakše traže i pronalaze svoju. Kako su se interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega. pa joj čak umanjivali i značenje 205 . nije mogao sagraditi čovjek koji nema novaca. H. 205 J. Nemoguće je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi". odnosno. Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom planu. nisu više poštovali obveze koje im je nametalo franačko vrhovništvo. kazuje podatak Ivana Đakona po kojem je mali brod onaj na kojem plovi 14 osoba. 174 i d. Documenta. Etudes sur neuvieme siecle.. morao je i napadač imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod. Međutim. 25. Bvzantion VIII.. pa i u drugoj polovini 8. u neposrednu blizinu ili u same istočnojadranske Sklavinije. Također. Izvori. pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji. CMH. Le Goff. bizantska je mornarica i u 9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Bizant je nedvojbeno bio društveno. odnosno da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. dakle. relativno stabilna politička situacija. Da bi se ove dvije države uopće upustile u takva pregnuća u Hrvatskoj i oko nje. Zagreb 1983. na ruku im je morala ići unutrašnja situacija. Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. godine stvara se na jadranskim obalama nova. 1933. gospodarski i vojno ojačao . Rački. 19. afirmaciju i priskrbljuju bogatstva. 515-50. kulturnih i drugih događanja. (867-886). Neovisno o svim nejasnoćama. a u Franačkoj je. 204 187 . ma kako je tumačili. a pogotovo još veći. Te su vojske sa sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine. tako su se i ona trsila da daju pečat razvoju hrvatskog društva.u 9. Što bi to moglo značiti. Klalć.

"povećana gospodarska aktivnost" ili tome slično. što on ni u kojem slučaju nije. 209 R. a u manjoj s franačkih prostora stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije. R. pa potom u zaleđe. Mirnik. a rjeđe preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima. Karaman. Iz ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi širili prema Hrvatskoj -češće preko Jadrana do priobalnih gradova. Vilar. 35-6. 188 . 65-90. Američki ekonomist J. stoljeća mogao smatrati "konjunkturom". Tih nalaza novca ima još -ima i nešto franačkog novca. 161-6. pronađeni u nekom grobu ne mora značiti da su u njega stavljeni još za careva života. ali čini mi se da to može biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210. 1957-9. Tiniensia numismatica.nomizma (v6uiau. M. Međutim. jer je bizantska privreda bila neusporedivo jača od franačke. 150. Jurić. Srednjovjekovni novac na 207 zadarskom području. Ostava bizantskog novca s Majsana. 208 Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. Isti. Prirodno je da bizantskog novca ima mnogo više. Hrvatski rani srednji vijek renesansa 206 koja je snažno utjecala na suvremene društvene tijekove. 293-314. neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209. Tirana 1979-80. 655-69.es des Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Milano 1982. Marovič. Journal of Economlc Historv XI. Rima uzastopnim pljačkama maloazijskih i istočnih riznica. Keynes. daje tog novca bilo i mnogo više. DS II. Kevnes predložio je historičarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom. Beograd 1982. 9. Zlato i novac u povijesti. Mirnik. Beograd 1990. Anali Dubrovnik VI-VII. S. Numizmatičar 5.I. a krizu srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala. Lj. iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet". 141-6. The Dollar oj the Middle Ages. Zagreb 1993. t. London 1930. 353-422. Spahiu. 3 -sv. Međutim. takav izraz suzio bi ovo događanje samo na gospodarski aspekt. 514-38. stoljeća iz Kaštel Starog. Kninski zbornik. Sukladno tome hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka može uistinu podijeliti na razdoblja "konjunkture" i "krize". Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. Hrvati su od ovog dvostranog angažmana svakako imali najviše koristi. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Goldstein.209-34. a bizantski je zlatnik . Rejlexions about Year oj the Destruction oj Salona. Vidi i I. 206 Vrlo detaljno o tome: CMHIII. Zagreb 1975. od Konstantina V. arheologije i historije umjetnosti. F. Iliria 9-10. stoljeću: pronađeni novac pretežno je bizantski i potječe od mnogih careva. Split 1984. (741-775) i njegovih nasljednika na prijestolju 207. kao i u materijalnoj kulturi u 9. New York 1951. Lopez. Činjenica da su zlatnici Konstantina V. Monetazione bizantina in Italia. 210 J.cc) bio pravi "dolar srednjega vijeka". M. u: Bizantini in Italia. 208-15. 41-73. Monnaie byzantin. ser. veličinu Atene laurionskim sre brom. što samo svjedoči o isprepletenosti utjecaja 208. Vidi i P. Novac odaslan u većoj mjeri iz Bizanta. Zadar 1987. VAM. teško bismo samo njime mogli sveobuhvatno objasniti što se dogodilo u Hrvatskoj u 9. Tako bi se i napredak 9. Dolazak Franaka i Bizantinaca očituje se i u povećanom priljevu novca. Panvini Rosati. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po obilju bizantskog novca Hrvatska nipošto nije iznimka: H. A treatise on money. I. stoljeću. 2. Razgovori o nekim problemima domaće historije.

Škardi). Budući da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10. 497. Čolak. Voje. Međutim. vidi. primjerice. Posebno je mjesto.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. to često nije bilo dovoljno za čitav hrvatski prostor. Za unutraš211 Iako o toj trgovini svjedoče neki arheološki nalazi. Ižu.u Hrvatsku. godinom. kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. kako je 9. Tako se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za poljoprivredne proizvode. 213 O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka. nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljećima i bila jedan od strateških proizvoda istočnojadranskog primorja 213. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. vunu. ali postoje i na Ugljanu. da bi potom na razne načine bio distribuiran prema unutrašnjosti . Međutim. jer najkasnije informacije o njima stižu s početka 6. pa su je vjerojatno i mnogi (ako ne svi) i prodavali. Dugom otoku. Zadar u 15. luksuzna roba) 211. Raukar. I. Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. zatim za usluge (najamni rad). 175. Iz već citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje praktički "svaka pojedina kuća" proizvodila sol. stoljeće pretjecalo. pa zasigurno i za robove. s intenzifikacijom trgovine. ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja ili za prekomorski uvoz (sol. Molatu. Zagreb 1977. a da se. Pašmanu. morala se i uvoziti. T. u ovoj razmjeni jamačno imala sol. stoljeća. te da će biti dobara i za razmjenu.6. stoje značilo da će u nekim segmentima proizvodnja ipak narasti. Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i izvjesne količine soli. Zadar u 15. Sarajevo 1976. Hrvatska i nije mogla ponuditi velike količine vrijedne robe. Proizvodnja. Može se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine (tako su na zadarskom području u 14/15. gotovo stratešku važnost. kožu. niti je proizvodnja mogla brzo rasti. Documenta. T. postoji obilna građa za kasnija vremena. pa je slabio i njihov interes da održavaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. 214 O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka. stoljeća ili na prostore pod franačkim vrhovništvom. stoljeću najveće solane bile na Pagu. Zagreb 1977. stoljeću. stoljeća dosegla i krajeve u današnjoj središnjoj Bosni. povećavala i trgovina solju. 205. kada je samostan sv. Međutim. a morala ju je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala. Tada je "konjunktura" počela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije i mirnije razdoblje. u nju je odlazila i sol (što se potvrđuje dokumentima iz kasnijih stoljeća srednjega vijeka). o njoj u ranom srednjem vijeku nema pisanih izvora. kada ostrogotski kralj Teodorik naređuje komesu Šimunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike željezne rude te da odjeljuje željezo 189 . 206-7. CD I. stoljeću. Krševana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212. ponajprije zlata i srebra 214 . ali s obzirom na činjenicu da je proizvodnja bitno ovisila o sunčanom ili nesunčanom ljetu. Doduše. a moguće je da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih rudnika željeza i drugih metala. dugoročan trgovački interes mogao je potaknuti razvoj poljoprivrede. tako su i Bizantsko i Franačko Carstvo slabili. Raukar. 212 Rački. jer je ona osiguravala trajnije očuvanje namirnica.

Glavne značajke. Goldstein. 218 Z. vidi. od kojih je hrvatski vladar dobivao novac. Osim toga. Band Nr.Tuzla. stoljeća. i 8. Prag 1879. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provin čije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. ser. 190 . Stoga su usporedbe s antičkim razdobljem opravdane. pa je prema tome mogla izvući više novca od bizantskih podanika. Priručnilc 143. stoljeća) dalmatinski se gradovi obvezuju plaćati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleđu u visini od ukupno 710 nomizmi. 89-120. Rab i Krk. Kako se poimence spominju Split.vidi bogate izvore i lit. Također. Ferluga. a ona su bila i veća od novčanih plaćanja. Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Vinski. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta bogatstva. izu. ali u apsolutnim iznosima. ne računajući ostala podavanja. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Bugari. Izvori. Osor. vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova.I. Historisch-geographlsche Studie. Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico. jer je samo Du brovnik plaćao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu Trabunije216. Zadar. Istonja. J. Split 1976.Soli . relativno su rijetki. III. 40. stoljeća iz groba u Golubiću kod Knina 218.D.. a treba 36. i 8. Viz. barem sudeći po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka. Jelovina. SUP 2. stoljeća sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. Zagreb 1952. 215 C. može se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. Sve je to mogao biti oblik značajne akumulacije u Hrvatskoj 217. 457 i d. 29-30. 27 -gdje greškom stoji da se zahumskom arhontu plaća 21 nomizma. Trogir. Ostrogorski. Klalć. grozdolikog tipa. Usporedba relativnog siromaštva materijalnih ostataka 7. 26. Kako su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna oruđa i relativno mali broj ljudi. jedina na potezu između Jadranskog i Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. i zlato i srebro -vidi. otprilike pola stoljeća kasnije (negdje sedamdesetih godina 9. Srbi.: DAI na raznim mj.. 216 DAI30/132-42. 1993. 219 S.Rusi. što svjedoči ili daje u to doba Hrvatska bila bitno jača i razvijenija od drugih. očigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti) na teritoriju Hrvatske. ili pak da su priobalni gradovi. Šišić. stoljeće proiz vedena je zlatna garnitura nakita. kao što je nalaz naušnica sredozemno-bizantskih obilježja iz početka 7. Na prijelazu iz 8. odnosno na ušnice tzv. Istovremeno su izrađene i pohranjene u grobove mnogobrojne naušnice sa zvjezdolikim privjeskom. 217 U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom uključivali i drugi slavenski narodi . Jirećek. stoljeće najbolji je pokazatelj određenog gospodarskog i općenito društvenog napretka. slučajno otkrivena u jednom ženskom grobu u Trilju kod Sinja 219 . njoj susjednih Sklavinija. 146). Bojanovski. 32. što je značilo akumulaciju kapitala . Starohrvatska baština. ali su i oni dobivali od vremena do vremena određen novac na Ime danka. Settimane Spoleto. J. u 9. Nalazi ostataka iz 7. bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u južnijim krajevima. Jelovina. Gunjaca . Ne treba zanemariti ni prihode od već spomenutog gusarenja. II. VI. I. 251 i d. Folge. Hrvatski rani srednji vijek njost čitave jugoistočne Evrope morala je biti značajna i proizvodnja soli u području Salines . 1982. 36. u: R Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo. 10. 105. između ostalih. Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. izrađene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od primjesa (a to su.

Dragičević. Iz 9. Split 1986. 9. Isti. do 12. 15-29. stoljeća Slika 12. fragmenti macramea. zatim bogato ukrašene i pozlaćene ostruge datirane 9. Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza . 88-90. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (katalog). godine Dubrovnik 220 Beloševlć. 161-71. kao što su. Spas u selu Cetini kod Vrlike. stoljećem iz Biskupije kod Knina 222. Materijalna kultura. stoljeću nije bila ograničena samo na crkve.s Istoka. Naušnice trojagodnog tipa.99. 191. Isti. 20. vidi. 124. M. 222 D. Ista. sv. Nekropole. Nekoliko fragme nata tekstila iz grobova nekropole sv. a datira iz 9. 4 fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova. 1. to jest tekstila koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika. Izdanje HAD 15. SHP 12/1982. stoljeće od plemenite kovine 220. i kasnijih stoljeća 221. stoljeća sve je više luksuznih predmeta u grobovima. SHP 11/1981. Zagreb 1990. primjerice. Još očitiji dokaz konjunkture (jer valja utrošiti više novca) jest po pravak kasnoantičkih crkava te izgradnja novih. Pošto je 850. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Jelovina. Izgradnja u 9. 221 191 .

Lučić. Može se pretpostaviti da sve to nije mogao sam steći za svoga života. itd. Petar. Goldstein. te zbog uzastop223 Račkl. Ako na hrvatskom teritoriju u užem smislu riječi nema neposrednih pisanih svjedočanstava o naraslim bogatstvima. Priština. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek stradao pod udarcima mora i vjetra 223.I. Zbog ovakvih aktivnosti na istočnojadransku obalu stižu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". 225 Osobe koje podižu crkve. vinograda. tako i natpisi na kamenu. Ono što se vjerojatno u tih nekoliko desetljeća promijenilo. 162. nego izraz narasle moći i bogatstva jednog. Donare et dicare. srebrni vrč. Rapanić. Istočna obala. Gr gur. stoljeću živjeti bolje nego prije više zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemioloških prilika. 227 Šišić. Andrija je podario nasljednicima više kuća. ubrus. 356. Povijest Dubrovnika. Rapanlć. vino. osjetili ponukanima da učvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i teže kušnje 224. ali je većinu dobara zacijelo imao već otprije. 228 Rački. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se većinu stanovništva nije neposredno iskazivao u osjetno višem životnom standardu. pa je i njegovo bogatstvo zapravo rezultat konjunkture 9. daruju ih ili ukrašavaju ostale su zabilježene na zabatima oltarnih pregrada: Gostiha. 23. 29. II dio. vladajućeg i trgovačkog sloja hrvatskog društva. 226 Ž. nego daje i dosta toga morao naslijediti. Nemira. 226 Mnogo je natpisa sličnih ovome227: GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit). 20 ili 100 godina. žito. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobičajenih potreba prosječnog ranosrednjovjekovnog čovjeka. doduše uskog. J. O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku. Documenta. brod. 224 192 . oko 800 komada što sitne što krupne stoke. ali relativno imućan sloj. Godećaj. Istovremeno oslobađa ukupno 21 roba i robinju. Lubomir. 225 Collegia lapidariorum -vidi. Rapanlć. čini se. jest da se stvorio uzak. srebrni mač. stoljeća. SHP 14. Širi su slojevi mogli u 9. Dubrovčani su se. srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . zemlju. 159-79. CD I. 1984. 26-8. 17-9. jer se dva puta ženio. Andrijina imovina vjerojatno je uvećana i mirazom. jer se njihov život i prije i kasnije svodio uglavnom na svakodnevnu borbu za preživljavanje. ili se uopće nije osjetio? Izvjesno je da konkretni društveni i gospodarski odnosi nisu dopuštali nikakve iznenadne. Istovremeno se širi pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici. ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije. Zagreb 1973. 148-52. kako u poveljama. Može se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" širila prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5. skokovite pomake nabolje i da se svaki napredak morao mjeriti desetljećima. Gadua. Doba. Priručnik. Marina. za što je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. zatim svilena ruha i tkanine. godine. 118.

kao i ritmu vojničkih pohoda.kršćanska sela.230 Slika 13. do 12. 17. Sve će ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je zahvatila južnu Hrvatsku. a i u drugim izvorima -vidi. pokrštavanje je pučanstvu donijelo dugotrajne probitke. 193 . Documenta. Documenta. Klaić. naselja i uopće čitav krajolik izgledaju drugačije od poganskog. a vraća se u jesen. te eventualno za održavanje komunikacija. malo veće kuće) za kralja i utvrda za njegove župane.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 325. Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora biti i groblje. stoljeća nih plodnih godina. sedmod nevni ritam života i godišnji ritam po svetkovinama. nameće dnevni ritam molitvi. Naime. odnosno zaleđe dalmatinskih gradova. određenom sjetvama i žetvama. Osim toga. taj se kršćanski ritam mogao samo skladno nadograditi na ustroj života bivših pogana i nužno prilagoditi ritmu seljačkog života. učvršćuje državna struktura. Naušnice trojagodnog tipa. Budući da su se stanovnici pokrstili. negoli zbog gospodarskog n a pr e t k a p ot a k nu t o g iz jadranskih gradova. Izvori. Račkl. Rački. 230 To je običaj vojnika toga doba i spominje se u Franačkim analima svake godine. No. Organiziraju se županije. ARFza 821. 18. kršćansko se naselje smješta oko crkve ili se crkva svojim položajem na neki način ističe u odnosu na naselje. Izvori. najkasnije do Božića. 9. Klaić. jer se u rat kreće u proljeće kada ima dovoljno krmiva za konje229. počela su se i naselja drugačije oblikovati . stoljeće Ojačana središnja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je investirati u izgradnju dvora (bolje rečeno -nastambe. 324. primjerice. Čini se da je polet sličnih obilježja zahvatio samo djelomično i kratkotrajno i 0.

ARFza 820. Vidi. Povijest. 236 Šišić. a kada je i Krum umro 814... a zatim je 827. 333. Klaić. pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome morao mimoići "konjunkturni" val koji je zahvatio zaleđe dalmatinskih gradova. Šišić. Documenta. godine. quod in arduo morite construxerat. munitione tantum castelli. Kao čovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira. 101. Rački. a potom sljedeće godine stižu u njegov kraj artifices i murarii . Hrvatski rani srednji vijek sjevernije krajeve. se quosque continuit. Bizantski car Nikefor poginuo je 811. 194 . godine. Moguće je da su jednim dijelom tog područja upravljali Pribina i Kocelj. odnosno Panoniju. 324. Procesi. Klale.. pa su Franci. 234 Einhardi annales za 828. Documenta. koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na prijadranskom prostoru. stoljeća. oko rijeke Vuke 237. niti se iz smisla rečenice to može ustanoviti (. No. Franački anali za 820. čini se. kralj Ludovik darovao Pribini 100 selišta. stoljeću. očigledno jest da nije prošlo mnogo vremena od završetka gradnje. Njegova je ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proširi svoj teritorij prema sjeverozapadu. 231 Iako se ne kaže kada je grad sazidan. baš kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita. 281-7. godinu tvrde daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 . Opširnije.).Liudeivitus nihil molitus. lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca. imali nepokorni teritorij na svojoj istočnoj granici. 232 ^Rfza 821. godine pobijedio ga je grof istočne marke Ratbot i opet uspostavio franačku vlast 235. zapravo. Vidi. Documenta. kada se na cjelokupnom panonskom prostoru razvija bjelobrdska kultura. vjerojatno da bi obnavljali stare i podizali nove utvrde 232. Nije sačuvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronađen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek slabašan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. Izvori 17. Svi ovi podaci. Goldstein. 325. odnosno slavenskih knezova u Panoniji otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljeća 236. tamošnje Slavene "uništio mačem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj Panoniji234. stoljeća dijelom i zanemarivali. 336-7. novi bugarski vladar Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina. svjedoče o nesređenim političkim prilikama i općoj nesigurnosti u Panoniji u 9. Povijest 342-4. 324-5. Izvori. jer je 846. 233 Namentragende Steininschriften. Documenta. posve ćujući pozornost isključivo političkim zbivanjima i vojnim pohodima koji su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilično intenzivni. Povijest. Stoga je prvo pokorio Timočane i Braničevce koji su mu nekoliko godina ranije otkazali poslušnost. jer je to učinio sam Ljudevit. No. 237 Šišić. 18. počet će se odvijati u panonskim dijelovima Hrvatske od početka 10.I. str.. Nakon toga nema nikakvih podataka o sličnim djelatnostima u Panoniji. Rački. poslavši Dravom riječnu flotu. dopro do Srijema. 235 Rački. godine u bici protiv bugarskog vladara Kruma. Imena hrvatskih. moguće je da su kulturološko. Ratimirov je otpor ubrzo skršen -838. detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju područja oko rječice Sloboštine. gospodari Blatnograda u današnjoj Mađarskoj.majstori i zidari. 396. Rački.gospodarska zbivanja kroničari 9.

odnosno zbog svakovrsnih mogućnosti djelovanja na njemu. Trogirom i Zadrom. u dolinu Cetine (okolina današnjeg Zadvarja).primjerice sa Splitom. 34-5. današnji Zaostrog i Slavineca -f| 2A. godine. Viz. stoljeća 8.a(31vex^a . grad xo BepoiSXia . Izvori. 405.današnji Gradac 241. na Jadranu opet do izražaja dolazi snaga Neretvana. Na otoke najbliže obali Neretvani su se naselili možda već u 7. izv. Međutim. xb"O0xpa>K . kao i Mljet. što se. u čemu su bili u prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. kako tvrdi Ivan Đakon.11. pobili ih više od stotinu 238. M. sudeći po sačuvanim izvorima. izu. Račkl. jer su. kada se snaga tog prvog poticaja istrošila. držeći te strateške točke. 238 Johannis chronicon venetum. 36/15-9. priredio i preveo J.Verulia. suvereno kontrolirali plovidbu duž istočnojadranske obale. DAI30/109. stoljeća da Neretvani drže srednjodalmatinske otoke .Ostrok. Neretvanska kneževina obuhvaćala je i važne dijelove obale. godine ka o gra nič no područje dometa dubrovač ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovačke carinar niče 1277. II. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru Oko godine 840. 17. otkuda se kontrolira promet Bračkim ka nalom prema Splitu. Lastovo i Vis 239. Klalć. a to se dogodilo vrlo brzo .pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjeđe. te prijelazu u unutrašnjost. slijedili xb MĆKpov —Mokro. stoljeća razvija ne zbog sveobuhvatne "konjunkture". Dubrovnik 1989.ušće Neretve i okolica. čime se višestruko osigurava središte Neretvanske kneževine . Viz. 30. Izvori 43-4. Korčulu. vrlo često svodilo na pljačku ili barem iznuđivanje naknade za pravo prolaza. Documenta.Hvar. a arheološki nalazi u potpunosti izostaju. odnosno utvrda uz nekadašnje naselje Vrulja 240.1). Brzu i uspješnu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i činjenici da se nisu neposredno suočavali sa snagom bizantskih gradova na obali . VII. prepisao. a svakako do početka 9. stoljeća . Potom su. prema jugoistoku. stoljeća.čini se do polovine 9. 336. 65.. kako kneževinu naziva car Konstantin. na istočnoj strani otoka Brača (rt Lašćatna). koja uključuje i pokrštavanje i druge kon takte s kršćanskim sredinama (kao što je bio slučaj s Hrvatskom). 239 195 . 241 DAJ 36/14-5. a danas je uključena u na selje Donja Brela -vidi. Korenčić. 44. Neretvani su očito bili suviše dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati. 65. Konstantin Porfirogenet piše polovinom 10. II. valja tražiti u činjenici da su oni na more prvi i izašli. nego isključivo zbog snažnog impulsa koji je dao izlazak na more. Razloge zbog kojih se Neretvani među istočnojadranskim Sklavinijama ističu (uz Hrvatsku) pomorskom snagom. oni su pod vodstvom Ljudislava još jednom porazili Mlečane i. Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji. Stoga se njihovo društvo u prvoj polovini 9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Lučić. Vrulja se pojavljuje i u popisima stanovništva 1880. nalazio se na strateškom mjestu trostruke važnosti: na zavoju obale od pravca istok-zapad prema jugoistoku. Brač. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. 240 Vrulja se spominje u dubr ova čkom Carinskom statutu iz 1277. Klaić. današnji Makar ili Makarska. Zagreb 1979. Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne važnosti.

donosili su istočnojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi. poslao na Neretvane 33 gumbarije. Klaić. čini se daje prilična udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost. sve više imati Hrvatska. Rapanič. Izvori. Pagani (pogani). 177-8. Izvori. 244 Rački. tvrdi Ivan Đakon. Makarski zbornik 1. Kandijan (942-959). Arheološka topografija Konstantinove Poganije. u pratnji 12 brodova. iz vremena onog arhonta koji je prebjegao caru Herakliju" 243. II. Razloge duždeve ekspedicije . 28-9. Konačno je 948.potreba da se dokine neretvanska moć na moru . N. Kandijan šalje vojsku protiv "Slavena Neretvana". 43-4. iskrcao se kod mjesta Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspješnog okršaja s Neretvanima. Svakovrsni kontakti s primorskim gradovima. izv.objašnjava postupak s neretvanskim lađama kojih se njegova vojska dočepala: jedno stavno su uništene sjekirama. 374-5. stoljeća glavnu će ulogu na ovim prostorima. dobivši zbog toga i osebujna imena: Mariani (primorci). 246 U tekstu upotrijebljena riječ TĆTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme". Naime. godine: novopostavljeni mletački dužd Petar I. stoljeća Paganija bila "u vlasti arhonta Srbije"245. Oni se tada ne mogu smatrati ni Srbima ni Hrvatima. Čini se da je početkom 10.I. izv. ali je dužd "ponovno nastojao da isto toliko (brodova) 242 Ž. 1971. Paganija je bila na vrlo lošem položaju -daleko i posve periferno. Historijska uloga neretvanske kneževine u stoljetnoj borbi za Jadran. 196 . u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. 54. Naime. u vezi s datiranjem ovih vijesti. stoljeća taj prostor vrlo brzo inkorporira u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo). "Oni su se vratili bez uspjeha". Hrvatski rani srednji vijek Za razliku od drugih područja uz obale istočnog Jadrana. iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani vode podrijetlo od nekrštenih Srba. i tamo opsežan komentar bilj. ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. Došao je do "slavenskog brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo. Arentani (Neretvani). Viz. Neretvansku pak povijest i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga što se od kraja 11. Viz. Neretvani su se vrlo rano afirmirali kao samostalan čimbenik. da bi sudjelovala u takvim događanjima. Split 1980. od trgovine do dolaska misionara i graditelja. u Paganiji gotovo i nema predromaničke arhitekture 242. Izdanja HAD 5. Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih etnogenetskih jezgri koje su se već afirmirale ili će se tek afirmirati na istočnom Jadranu i na evropskom prostoru uopće. ali daje ta vlast bila privremena 246. II. inače sin Petra I. godine dužd Petar III. a kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (očito su se Neretvani pritajili). Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. dužd je krenuo osobno. I od polovine 9. Documenta. Vidi. 64. Povijest 212 i d.. 243 DM 36/3-5. 121-68. Goldstein. 245 DAI32/84-5. Klaić. ali. 267-70. Klaić. Klaić. tako i u zaleđu. kako na Jadranu.

Izvori. Njega spominje Ivan Đakon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mlečanima 248. 165-70. dokazuje daje predložak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843. au torica j e ip ak. Documenta. neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice. Povijest. stoljeća.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Jurja na Putalju. CD I. 1-96. čini se da onaj dio o Mislavu ne bi trebao biti sporan 250. Klaić. 8. Margetić. osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju. 225. god. Klaić. Izvori. 19. godine. godine 251. Bilješke uz Trpimirovu ispravu [CD I. 335-6. stoljeća protiv njih pošalje. 249 Rački. Živa antika 34. Klaić. Split 1967. 93-100. VII. ustanovljava u ovom dokumentu više slojeva (barem d va ) r a z l i č i t o g v r e me ns ko g po s t an k a. 20-1. a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. i početkom 11.51. iz 852. 23-4. osim u nekoj inozemnoj kronici. Split 1992. kako se obično misli. u dru gi m svojim raspravama. Katić. A te su se (lađe). Mislav je i prvi hrvatski vladar čije se ime.radi se o Trpimirovoj darovnici 249. 30/1. Bila je to. 399-400. Povijest. 233-7). Zagreb 1937. Rački. 251 Rački. Klaić. Barada. 247 Johannis chronicon venetum. 3-6. Rački. 1-2. Perić. N. Mir sklopljen 948. Važnost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome što su tada nazna čena osnovna obilježja zbivanja u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima. osjetno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. 22. Documenta. Documenta. U njoj je zabilježeno kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. dakle. Izvori. godine. Izvori. te u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovije sti do 20.Hrvatska sve više jača U razdoblju Mislavove vladavine počinje se nazrijevati buduća snaga Hrvatske. Documenta. Mislav se posljednji put spominje 839. a Trpimir prvi put oko 846-8. 250 O vjerodostojnosti i autentičnosti Trpimirove darovnice vidi: M. 5. 19. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. Iako smatra da se neki događaji zabilj ež eni u do kumentu zapr avo nisu zbili. Bez obzira na prijepore oko vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu. 335-6. 9. Izvori. 47. Klaić. pa je u tom razdoblju došlo do promjene na hrvatskom pri jestolju252. Klaić. Osim toga. Jezični slojevi Trpimirove isprave. navodi u dokumentu nastalom na hrvatskom tlu . Stoga se čini da se većina podataka iz darovnice može upotrebljavati bez rezerve. 17. Gottschalk. Dvije naše vladarske isprave. vratile kući" 247. postoje utvrđen mir. Skopje 1984. 252 Klaić. krajem 10. godine označio je i početak nove. stoljeća. Mislavova zadužbina. O. 248 197 . 105-56. Očigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su i Mlečani imali stalne interese. VAHD 62. prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u Dalmaciji. U najnovijem prilogu L. št o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti ča n. Croatia sacra 13-14. 3-8). O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti čn os ti" mo ra razmatrati drugačije negoli do sada. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. VII. 45. Klaić. a ne. 1993. Johannis chronicon venetum. Mislav i nasljednici .

58-63. tvrdi da oni brodovima "obilaze od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259. Konstantin Porfirogenet. 5. 364. Hrvatska doživljava intenzivan razvoj i dostiže prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. 234 Račkl. Posljednji se put Trpimir spominje 852. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256. VII. Rački. a ni drugih Slavena s istočne obale Jadrana na mletačke brodove koji uz nju prolaze. Sve je to donijelo probitak u političkom i gospodarskom pogledu. stoljeća. 259 DAJ 31/55-7. poticali i uvjetovali. Izvori 24-5. Viz.Trpimiru i njegovu dobu. Izvori 45. 198 . Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska država spominje kao regnum Chroatorunf 54. sklopljen 840. 255 Rački. Klaić. već se regnum upotrebljava u smislu države općenito. 221-38. Klaić. Trpimir mogao vladati samo četiri godine. Prirodno je da su se domašaji ovih procesa međusobno nadopunjavali. N. Uostalom. Posljednji se napad zbio oko 846. Tada još Hrvatska nije bila kraljevina. 4. Documenta. provtncia. izu. Nutarnje stanje. 388. Izvori. Hrvatski rani srednji vijek 10. 292. Documenta. U drugim prili kama osim riječi regnum u istom će se značenju upotrebljavati izrazi terra. 257 Johannis chronicon venetum. 363. opljačkali tvrđavu Caorlea" 258. u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovijesti do 20. pa ih se ni u kojem slučaju ne može promatrati odvojeno 253. Dokaz pokrštavanja jest širenje predromaničke umjetnosti. Documenta. Budak. dakle od četrdesetih do osamdesetih godina 9. U tome su ključni događaji bili ubrzano pokrštavanje. Kaštela 1993. Split 1992. 18-19. Očigledno se za Trpimirove vladavine počinje afirmirati hrvatski državni identitet. Hrvatska u doba Trpimira. Goldstein. 20-1. 43. ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. Već spomenuti Pactum Lotharii. stoljeća. bili su dakle stanovnici širokog prostora od zapadne Istre pa do Cetine. 187.. Goldstein. ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle su sezali hrvatski trgovački interesi. Prvi vrhunac hrvatske države . čini se da ne može biti slučajno kako u cijelom tom pretpostavljenom razdoblju nisu zabilježeni napadi ni Hrvata. dakle. 258 Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum. O. Kaštelanski zbornik 3. Klaić. godine kada su "Slaveni . a prve jasne naznake o njezinu postojanju potječu upravo iz vremena Trpimira. koja je bila svega šezdesetak kilometara udaljena od Venecije. 196. Documenta. godine257. iz noseći tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata. I. CD I.I. Rački. 18. Documenta. jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuviše udaljene. Iako je. Rački. VII. ulazak u krug evropske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. Naime. Također. Jines255. a možda čak i punih četvrt stoljeća. 256 Rački. II.Trpimir Za vrijeme Trpimira. 3-5. Rad 91. Domagoja i Branimira. 125. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stići s nekog područja naseljenog Hrvatima. pa je do smjene došlo u širokom rasponu od 13 godina. vjerojatno nije mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih) 253 O tome opširno.. godine.

za Trpimira hrvatski brodovi manje napadali one koji su prolazili. a mjesto odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita. činjenica jest da je. Trogira ili Zadra. a to je pojava Arapa. Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o napadima mogao mnogo više pridonijeti jedan drugi faktor.Slika 14. 199 . u obilju doga đaja i događanja. Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru. arhonta tadašnje arhontije Dalmacije)". ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili važnost. moralo dolaziti do sukoba na kopnu. polazio s vojskom protiv naroda Grka i njihova namjesnika (pairicium eorum . moguće je. Iako su. Do jednog takvog sukoba (logično je pretpostaviti da ih je moralo biti i više) došlo je "kada je naime Trpimir. knez Slavena. teško je vjerovati da su ti napadi potpuno prestali.dakle. Iz priče proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila. Dio tegurija s imenom kneza Trpimira iz crkve u Rižinicama kod Solina napada zbog toga ne bi bilo.

.

a katolička ga je hijerarhija. Klalć. kako ga naziva suvremeni izvor265. propovijedao je nauku o predestinaciji (predodređenju). u biskupiji Soissons i. Gottschalk. da ne uzima oružja niti da jezdi zajedno s vojskom. 55 i d. 201 . Vidi. jedan od istaknutih predstavnika karolinške renesanse prve polovine 9. godine na sabor u Mainzu.. naime."lutajući monah". Stoga Gottschalk bježi u Italiju.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Le Goff. pa je stigao na Trpimirov dvor. 8. Takvo razmišljanje moglo je Gottschalkove slušatelje i čitatelje navesti na zaključak da su dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se čovjekova duša spasila262. godine i otamo prognan. Izvori. stoljeću bili mjesto kamo su protjerivane nepoželjne osobe. Na svojstven način tumačio je djela sv. Augustina i tvrdio da je Bog već pri rođenju svakom čovjeku odredio hoće li se spasiti ili biti proklet. Trpimiru čak nadijeva i titulu rex . Moguće je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo 260 261 262 263 264 265 266 Katić. zbog očiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio. Zakleh ga strašnom zakletvom . 533. Primjerice. neka pomnjivo prati kakve će biti kretnje onoga našega konja. 37. Dilema je li došao u Hrvatsku zato što je ovdje našao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere. Klaić. CMH III. Gottschalk. a stigao je 848."260 Upravo zbog zanimljiva načina na koji je bitka opisana. vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je on postao očevidac. ali je to mogao činiti i iz zahvalnosti (čini se. stoljeća 2 ■° . Izvori. jer je kasnije otišao u Panoniju. Propovijedao je putujući. pa je zbog toga Gottschalk došao na hrvatski dvor. naime. na čelu sa čuvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom... Intelektualci u srednjem vijeku. Zagreb 1983. u zaleđe istočnog Jadrana. Norik i Bugarsku. J. stoljeća. kao što je bio Ivan Skot Eurigena koji piše protiv Gottschalka 851. nemilosrdno progonila. 8. godine.■ "* ". Katić. Gottschalk je bio gyrovagus monachus .. Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869).. ne bi trebala postojati.. Gottschalk. Mnogi se s tim učenjem nisu slagali. Gottschalk. 529. jašući za njima."kralj"263. jedan od vođa profranačkog puča u Veneciji Obelijerije uhvaćen je i poslan na sud u Carigrad. 22. mnogo važnijom činjenica da su dalmatinski krajevi u 9. 22. ali je 846. U ovim je krajevima bio jedan od prvih vjesnika karolinške renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doživjelo s golijardima u kasnijim stoljećima266. Katič. Pomorje. Po nedavnim naime događajima posve sigurno sam znao da će pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu veselo stupali i svojim pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. nego. Možda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan među slavenskim vladarima na Balkanu. Živio je u samostanu Orbais. kao što se u historiografiji tvrdi. opširnije. CMH III. osim stoje bio istaknuti pjesnik 261. na dvor furlanskog grofa Eberharda. 5. a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). Tako se doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je veselo poigravao. Manojlović.

Gisilbert i drugi. 268 202 . A. jer su 827. t vrdi da se po natpisima 9. u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed. stoljeća.karolinu. Na taj se način. Također. jer su od 16 poznatih pisara [capellanus. dakle. osim toga. 125. u sljedeća 3 do 4 stoljeća pisati svi rukopisi 267. koji su samo ostavili "znak" (signum)270. a preostala se petorica navode bez titule. cancellarius.. Jadrijević. Stipišič. od Moravske pa sve do Bugarske. 1-16. Time se dugoročno i vrlo pozorno planirala franačka aktivnost na ovim prostorima. 272 Rački.. stoljeća nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve". odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka Lotara I. širila i pismenost. Zagreb 1972. što će reći da su i oni vjerojatno bili svećenici ili redovnici. No. većina -njih jedanaest -bili crkvene osobe. pa onda i kasnijih stoljeća potvrđuje kako su H rvati poznavali zamršenu latinsku metriku i analizira kako su se služili heksametrom i distihom. kojom će se. Zagreb 1975. 269 Rapanić. Documenta. bez obzira na to što se pismenost sporo širila. Krstić. ali i da ima mnogo onih. Documenta. ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere". Akvileja je u 9. Izvori 22-3. dokazuje da već postoje pismeni ljudi. stoljeća i za visoke državne dužnosnike. 24. godine. Izvoru 21. stoljeću bila središte iz kojeg su odlazili misionari u pokrštavanje hrvatskih prostora. Čini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog vladara nije bio opismenjen ni u stoljećima koja tek dolaze. notarius) koji na hrvatskom dvoru rade do pred kraj 11. te je neumitno dolazilo doba u kojem se pismeni dokumenti sve više poštuju. stoljeća. VAHD 60.I. 1-2. dakle. prilagodbe tekstova koje je autor učinio da bi ga mogao pročitati u nekom od klasičnih metara vrlo su velike. 77 -92. usmeno svjedočanstvo počelo gubiti pravnu važnost. točnije godine 825. Nije slučajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u Čedadski evanđelistal 272. Međutim. Split 1963. 270 Rački. Gottschalk. uključujući mnoge hrvatske župane i samog Trpimira. pretežno u drugoj polovini 9. Putovanja su se odvijala u oba smjera. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. Šišić. Nekoliko desetljeća prije Trpimirove vladavine. 5. Prilozi za istraživanje hrvatske lilozofske bašti ne I. koji je sastavio Trpimirovu darovnicu 852. 87. Priručnik. Goldsteln. zajedno s beneventanom. Svećenik Martin. Klaić. iako su bili nepismeni. gdje se tvrdi da se evanđelistar u drugoj polovini 9. posred no. 383. Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi svećenici iz zemalja pod franačkom vlašću . osnovano u Čedadu {Cividaleu) visoko učilište uz benediktinski samostan 271 . Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269. Odolbert. godine predstavnici istarskog svećenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti 267 J. jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zateći. Istočna obala. ali je u svakom slučaju mogao prilično pridonijeti njezinu nastajanju 268. jer su u Furlaniju u kasnijim desetljećima pristizali mnogi slavenski prvaci. Akvilejska je crkva.Gumpert. bili su nepismeni. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. Hrvatski rani srednji vijek . Teudebert. pa osnovnu tezu čine krajnje dvojbenom. 271 K. očito je polovinom 9. Počeci filozofije u Hrvatskoj. Klaić.

Međutim. VII. to jest neposredni potomci došljaka iz dubina Arapskog poluotoka. dočim Manojlović. 17. 275 Absarensem civitaiem incendio devastant . razdvaja Konstantlnov izvještaj na 2 dijela: 841. Istorija. datira ove događaje 866. a 867. 165. taje flota pretrpjela težak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaćeni i ubijeni 274. zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje. jer su vrlo brzo reagirali. 178-81. 65 i d. Isti.. Rad JAZU 369. a zatim opustošili gradove "Budvu. Bizant. poslavši prema Tarantu šezdesetak brodova. stoljeća do godine 1205. U prvom su naletu Arapi doprli čak do Osora te ga zapalili 275. J 2. Moguće je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju. 335. 17. a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili. jer se inače ne bi odlučivali na tako daleke putove. godinom te bi oni prethodili 15-mjesečnoj opsadi Dubrovnika. to su morali biti iskusni pomorci. VII. analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski zemljopis bio i te kako dobro poznat. završava opsada Dubrovnika.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća ukidanje podložnosti istarskih dijeceza Gradežu i njihovo vraćanje pod jurisdikciju patrijarha u Akvileji. 68. Lučić. Slično Manojloviču tvrdi i Šišić. pa čak nisu morali biti ni muslimani. Uprava.8. te J.Johannis chronicon venetum. Dubrovačke teme. 329. Opširno o Arapima na Jadranu piše J. Mlečani su očigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju. Documenta. 355. Naime. 29. 23. pa i oni sami. "Arapi" i nisu nužno morali biti arapske narodnosti. Omnes Venetici capti et interfecti sunt . Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena. 346. a u isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlašću na Si ciliji273. Zagreb 1973. Lučić. Potom su prešli na talijansku obalu. Osim toga. te je naposljetku otprilike 837/8. II. pa je shvatljivo zašto izvještaji o borbama protiv Arapa dobivaju toliko na značenju. Vidi i Goldstein. 17. stoljeća osvojili Kretu (bizantski posjed). Isto. 5-49. 3-38. Izvori. 276 Ferluga. Naposljetku su 273 Ostrogorski. 209. Pomorje. ali je ovaj pohod označio i njihov ulazak u Jadran. 1975. VAmministrazione. godine zauzet i bizantski Brindisi. ali je ova reforma ojačala i svjetovnu moć akvilejske metropolije i označila početak njezina više stoljetna uspona na istarskom prostoru. Kalfis razara ove gradove. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru Arapi su 20-ih godina 9.Johannis chronicon venetum. Rose i Kotor donji" 276. pa je vrlo vjerojatno da su s njima u ekspedicije kretali i domaći ljudi. Vidi opširan komentar u Viz. Dvojbu izaziva i 274 203 . ugroženo je bilo i talijansko kopno. Bilo je to u interesu franačke politike (jer je gradeški patrijarh bio mletački štićenik). Klaić. Rački. Rački. Nijedan mletački poraz u sukobima protiv istočnojadranskih Slavena nije bio ni približno toliko strašan. izv. Povijest. Povijest Dubrovnikall. Documenta. Dubrovčani na jadranskom prostoru od 7. bili već stoljećima stanovnici sredozemnih obala koji su od plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi.

godine . Budvn i Dubrovnik pohodi na hrvatskom prostoru 840. do 925. arapski napad na Osor i AJriju Put dužda Petra Tradenika 839. | Arapski napad na Bol Arapski napad na Rose.Karta 6. Vojni Moguća provala Mađara oko 900: Mletačko-arapska bitka kod .

ed. godine Dubrovčani sagradili tvrđavu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da 782. 17. MSHSM 25.. Nodilo. 79-80. Čini se da im se nitko iz nedugo ojačalih slavenskih država istočnog Jadrana nije odupro. 10-21. stoljeća krenuli prema sjeverozapadu i približili se Adriji 277. Les Slaves. Nodilo. Kada su sljedeće godine Arapi opet stigli do Kvarnerskog zaljeva. nebitno iz mijenjena . pa je Bizant počeo pripremati vojsku za napad na grad. Byzance et Rome au IXe siecle. Documenta. Vidi. ali su se. 17. J. Dvornik. Lučić. II. II. 29 i d. iako neki podaci nisu precizni. jer se arapski napadi nisu mogli događati u 8. Documenta.Johannis chronicon venetum. godine još jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju. 280 pj-jča o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se . "Kralj (misli se na franačkog cara Ime drugog grada: r\ Pwaaa . Lučić. Vasilie v. 355. ali i evropske perspektive ove su događaje iscrpno analizirali F. 187-8. Annales ragusini anonumi ed. jer kako inače tumačiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima. Rački. Mlečani su navalili na njih u blizini Suska 278. Klaić. 217 i d. a Mlečani su se morali povući. Čini se da su pljačkaške ekspedicije sljedećih godina. u Vita Basiliil u De thematibus.: J. Iz bizantološke. 354 (ali i J. 356. 17. 23. odnosno sljedeća dva-tri desetljeća. u DAI .X veka. Općenito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma. VII. uz pomoć dubrovačkih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. Za greb 1973. a nikako ne o Risnu (jer. 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku. Ljetopis Popa Dukljanina informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279. po Račkom. DAI 29/97-8.. Pariš 1961. dok Ferluga. 205 . koji živi u Dubrovniku. u bliz ini Venec ije . Bruxelles 1968.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. sve dok novi bizantski car Bazilije I. a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su već 740. Annali diRagusa diNicolo diRagnina. izv. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica ragusina Iunii Restii. Povijest Dubrovnika. stoljeću. B. tvrde da se radi o Risnu. Uprava i L'amministrazione. Byzance e t les Arabe s. (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u pomoć Dubrovniku. 15 i d. Njega su opsjeli i ubrzo osvojili. da su 754. t. ZRVI 13. 277 A driane nse m portuni . Zagreb 1883. Vidi i opširno. Dubrovnik etleLevant auMoyen Age. godine navodno je neki signor Francese imenom Orlando. Naposljetku. Iere par tie. Krekič. 1971. Ferluga. Krajem šezdesetih godina situacija se počela rasplitati. pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Rački. 8-11. nego otprilike stotinjak godina kasnije. A. te Viz. a ubrzano je tražio i saveznike. što bi morao biti Sušak . Izvori 23. II. Pariš 1926. Arapi su u toj bici pobijedili. 278 Govori se o mjestu "Sansag". ne napavši. La dy nastie m acedonienne (867-959). Iste godine Arapi su osvojili i Bari. izv.u ušć u r ije ke P o. to se ne može brkati s 'Pi'ceva). Klaić. Documenta. vratili na jug. 279 Šišić.J ohannis c hron ic on venetum. Viz. otkuda su i došli. 76 i d. Izvori. Sp. te Klalć. Viz. 318. 29. izv. Povijest Dubrovnika II. Izvori. LPD. 783.Račkl. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bježalice) kako bi se borili protiv saracenskih brodova. Vidi i lit. Zagreb 1883. Theophanes Continuatus V. godine Saraceni srušili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu. osobito datiranje. VII. učestale. Zagreb 1893. Arapi su 866. A. 23-4. II. Sp. Vizantijsko Carstvo ijužnoslovenske države IX . 291-2. 17-8. te su punih 15 mjeseci opsjedali Dubrovnik.

Documenta. dođoše obojica s velikom silom i. Usprkos pozornom planiranju akcije. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872.. XIII. Documenta. komentira vijest i smatra da bi riječ insulam više odgovarala od urbem. Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su sve nepogodniji. DAI 29/115. 875. c. 210. Da j e to bio samo dio j ednog šire zamišljenog plana. Viz. godine) oni su pošli s Krete. II. čini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara Domagoja. ali su ih stanovnici potjerali 284. jer Hranković. Izvori. Otada će Arapi za duže vrijeme iščeznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti.op. odnosno pljačka velikog otoka kao stoje Brač čini se malo vjerojatna. 24. .bilo je to početkom 871. U originalu "Kronike" Ivana Đakona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt. 219. Arapi prodrli do Gradeža. navodno. 12. DAI 29/66. 19." 281 Prema tome. s bizantske strane. godine: tada su. Goldstein. I. oko 400 brodova. 283 Johannis chronicon venetum. usprkos činjenici da u njoj sudje luje. zajedno s Hrvatom i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Ragužanima. spominje neke gusare s istočnih strana koji su razorili grad na mjestu današnjeg Bola.) i papa. izv. pridruživši se vojsci koju je car poslao. 19 i ta mo koment ar. Documenta.I. Viz. a ne neki "grad". dakle u vrijeme vladavine Ljudevita i Borne. Andreae Danduli Chronica. II. Takva pretpostavka vjerojatno nije točna. Osim toga. 437. Još su jednom. a dalmatinski dio Hrvatske orijentiran prema sjeveru i zapadu više negoli prema moru. kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima. navalili na neko mjesto na otoku Braču (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kući s neprocjenjivim plijenom 283. VII. dotadašnji arapski napadi na istočnu obalu Jadrana bili su očigledno kratkotrajni i neko opsežno osvajanje. 365. opustošili neke gradove Dalmacije. jer postoji samo još jedan podatak Georgija Kedrena iz 1023. Rački. te je većina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285. Hrvatski rani srednji vijek Ludovlka II. Zbog udalje281 DAI 29/62-66. Klaić. 21. Snažniji izlazak. Dubrovčani zajedno s vojskovođom iz Nauplija Nikeforom teško porazili u pomorskoj bici Arape. prvi je napad završio neuspje hom. 18-9. da će biti bliže istini da su Arapi napali otok. Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine. ali Rački. 5. sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazočni po carevoj zapovijedi) prijeđoše u Langobardiju i opsjednu grad. odnosno. pristavši na carev zahtjev. 16 a. 282 206 . godine. jer su Arapi do istočnojadranske obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. svjedoči i činjenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi. izv. a Ludovik je u sljedećem napadu zauzeo Bari . Bizantska je flota otplovila za Korint. Descriptio.. godine 282. 365. Afirmacija Hrvatske na Jadranu Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla spriječiti Hrvatsku da se sve neposrednije orijentira na Jadran. 284 Johannis chronicon venetum. G. 285 Rački.215. c.

pa se u Trpimirovo vrijeme. Thomas. morali pronaći najbolje putove kako da proizvodi prevoženi morem i sva potrebna morska blaga (riba.nalaze se na moru 289 . na skupštini u Aachenu odlučeno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad Istrom. Documenta. a hrvatski prostor u zaleđu jadranske obale bio postupno zahvaćen konjunkturom. Tako će postupno obje hrvatske države. Franačka je bitno oslabila od vremena vladavine Ludovika Pobožnog i njegovih sinova koji su silnu energiju trošili na to kako da podijele golemu državu. 333-4. Tako sada. iako se u dataciji Trpimirove darovnice spominje franački vladar Lotar koji vlada u Italiji. Izvori. Iako trgovina duž istočnojadranske obale ni u 7.Nin. što bi značilo daje on u Hrvatskoj imao određena prava 287. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9. II. Očito je da se život na nekim lokacijama obnavlja.pa su trgovci. Kada se počne živjeti uz more. a veze između njih. sol i drugo) stignu u dotadašnje središnje dijelove Hrvatske. stoljeću Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove obale ili se miješaju s autohtonim stanovništvom. 207 . Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktički bila neovisna. u nedostatku jake središnje vlasti.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. možda i nešto ranije. 3. drugi. na 286 287 288 289 RačkI.od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj više od polovice . Klalć. koji su djelovali na hrvatskom prostoru. bit će sve slabije. trgujući. 29. 43. Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu. a i kasnije. a kasnije samo formalno na vrhovništvo franačkog cara 286. izv. Documenta. 17-8. Skradin. Biograd. brodovima krstare tamo-amo po moru" 288. a njih su zasigurno Hrvati naseljavali i naselili još u 9. stoljeća bugar ski utjecaj proširio sve do panonskih dijelova Hrvatske.tako Toma Arhiđakon tvrdi da su se Solinjani nakon katastrofe njihova grada počeli baviti novim poslovima: "jedni obrađuju zemlju. a Pano nija pod vlast Ludovika Njemačkog. Toma. tako i ona u Panoniji. Stupin i Karin . Beuc. Primorska orijentacija Hrvatske očituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom . stoljeću nije bila prekinuta. 36. ni u 8. stoljeća nosti tih dvaju prostora i teško prohodnih komunikacija tako intenzivni odnosi nisu se mogli dugo održavati. Klfiić. . Centrifugalne sile su u sve anarhičnijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i više se nije moglo voditi računa o tome što se događa na njegovim dalekim istočnim granica ma. To će biti sve izraženije što će vrijeme odmicati. Izvori. DAJ31/69-70. prirodno je da se po njemu plovi i trguje . biti prepuštene vlastitoj snazi i snalažljivosti. 20. očigledno se povećava u 9. Viz. jer je još 817. 44. stoljeću. povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze. kako ona u Dalmaciji. pa je tako zavladao domaći vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku. Kronika. Kranjskom i Donjom Panonijom. Arheološki nalazi svjedo če o tome da baš u 9. Povijest institucija. Raćki. Kako se franačko vrhovništvo zapravo nije osjećalo. godine primorski dio Hrvatske došao pod suverenitet talijanskog kralja.

I. odnosno Krke. a vjerojatno sve značajnija postaje i pozicija šibenske utvrde sv. koja će svoju punu afirmaciju doživjeti u drugoj polovini 11. Petar u Priku kod Omiša primjer. Ana. Su. Na ovim se mjestima roba prevožena Jadranom mogla prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na kola i tegleću stoku. 208 . Goldstein. stoljeća. Važnija postaje nekolicina naselja. pa povoljnim putovima transportirati u unutrašnjost. Hrvatski rani srednji vijek Slika 16. postaju važni Omiš i Skradin na ušću Cetine. prije svih Nin. koja su smještena u široj okolini ušća Zrmanje.

Viz. primjerice. kao i Cetina kojom se može krenuti u unutrašnjost.. Rački. 19. Izvori. jer se vino. Uz te veće brodove bilo je i mnogo manjih. a istovremeno se inače skroman kapacitet brodova povećava za značajnih 10%. odnosno brodica. 62. A. II. Klaić. 41. Brodovi postaju lakši i manji. 295 DAT 31/68-70.Knin i njegovu bližu okolicu. ali se sve više grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. 455. a Ivan Đakon. žito i ulje počinju prevoziti u bačvama. Nalazi se na raskrižju putova. 35. Na hrvatskom prostoru razvoj je bio sličan. Općenito govoreći. izv. M. stoljeća izrađena su bolja jedra. 19. n.dakle. stoljeća Stoga je. pak. J. jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put preko Klisa. Izvori. te daje u prve stalo po 40. na i. s jednom razlikom: čini se da relativno slaba središnja vlast nije bila u mogućnosti isfinancirati izgradnju većih brodova. dj. VII. Klaić. te neodržavanje antičkih prometnica nije moralo biti od dalekosežno negativnog zna čenja. stoljeća 290. 293 Također. u skladu s time. Također. 40. 291 209 . Naime. mj. a u druge do 20 ljudi 295. postojala je i grippa. 294 pei-iuga_ Navigation. 25. Documenta. 335. Bvzantinische Forschungen 5. Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 . Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo. VII. a ne više u amforama294. čak sa tri strane dosegnuti samo zemljopisno središte Hrvatske . tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14 osoba296. Izvori. 296 Vidi. 394. Johannis chronicon venetum.. Settimane Spoleto 1993. Viz. Isti. Čamcima se relativno lako moglo. Le navi. mjesto u kojem se sklapa mir između Hrvata i Mlečana 30-ih godina 9. a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova Cetine. izuzev nekoliko nezgodnih slapova. rani srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih skokova od velikih lađa rimske ratne mornarice do galija talijanskih republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . U ranomu srednjem vijeku došlo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. II. Osim navicule. preduvjet upotrebe kola je pogodnost terena. Ferluga. Krke i Zrmanje. Klaić. Do kraja 9. 290 Johannis chronicon venetum. Zbog toga nepostojanje ili nestanak. Bragadin. 365. 292 M. 413-27. Stoga je logičan preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje čamaca. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je hrvatska mornarica imala sagene i kondure. 1978. Zato se na hrvatskom prostoru od 9. Rački. 17. Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Amsterdam 1977. Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budući da je taj kraj ravan. Le navi nelle documentazione archeologica. Doduše. stoljeća nadalje izgrađuje značajan broj plovila koja prometuju duž istoč noj adranske obale.71. nedaleka Biskupija i tamošnjih pet crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku vrlo intenzivno živjelo. Documenta. Sv. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logično središte događanja u hrvatskoj državi i. Settimane Spoleto 25. sam Knin. jer se samo po sebi podrazumijeva da dobrih cesta nema. izv. DAI34/17-8. Cagiano de Azevedo. loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo.

Brusić. ovce i koze na otočku ispašu). jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti. 27. 301 Z. 303 piacito delRisano. god. 1968/1973/1974-5. 45. 66.I. Klalć. Klaić. 77. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje između 905-961. Stoga i Istra u 9. 299 DAT 31/54-7. Dalmacije i po rijekama. predstavnici istarskih gradova na saboru na Rižani 804. 302 O toj temi piše polazeći od drugačijih pretpostavki i V. a vjerojatno označavaju oporavak trgovačkih aktivnosti na istarskom po dručju. 9-13. 65-71. Vinodol. Zagreb 1969. Izvori. i početkom 9. Tako se u 8. Rižanski placit. Viz. uključujući konje. Arhivski izvještaj. Hrvatski rani srednji vijek Zadarski prior Andrija 918. 300 Placito del Risano. s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili koncem 11. Margetić. 56-68. Izvori svjedoče o posebnim brodovima za trgovinu. Klaić. Vidi. Zadar 1969. Zbog toga se vjerojatno i služe argumentima koji su zapravo bez osnove. Goldstein. ali i krupne. Nejasno je zašto to smatraju negativnim. G. da bi od nedavno prispjele franačke vlasti zadobili što više privilegija. Zahvaljujući Rižanskom placttu 303. Forum 17. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom. 121 i d.naseljavanje radne snage na crkvene posjede i zemljišta veleposjednika. pa događanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. i 10. O nekim pitanjima Rižanskog placita. Čini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim društvima ja dranskog zaleđa bilo u osnovi isto ili slično: spuštanje prema obali bio je opći proces. Do početka devedesetih otkri vena su na dalmatinskom području još 2 starohrvatska broda sličnih karakteristika . Margetić. Naseljenici u tom smislu traže i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva. Jurfć. 43. Također. stoljeća Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje bivših bizantskih podanika. s kojim se vjerojatno moglo upuštati i u duža putovanja. Rižanskiplacit.vidi.. o prilika ma u Istri zna se više nego o prilikama u ostalim područjima. dakle. 12. U arheološkim su istraživanjima pronađeni samo čamci manjih dimen zija . obilazeći od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. i 298 L. Rački. kao i sitne stoke (primjerice. Veći je dug 9 m. R. Košćak. Ministarstvo kulture i prosvjete. Documenta. II. sigurnosti. S druge strane. Podmorska arheološka istraživanja brodova na ulazu u ninsku luku. Izvori. godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297. 426 i d. stoljeća301. prva hrvatska prijestolnica. što nikada nismo činili" 300. Zavod za zaštitu spomenika kulture. godine žale se da moraju "lađama ići do Venecije. izv. I. Radovi Zadar 16-7. Ravene. Depopulaci ja Istre iziskivala je colligere extranei . Nin. jer ih se naziva nauigium frumentum deferens 298. Moguće objašnjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u činjenici da oni glorificiraju bivšu bizantsku vlast. 597-629. što je bilo dovoljno za prijevoz većeg broja ljudi ili robe. 8. Istra. Na sličan način piše i Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima . Hrvatski iseljenički zbornik 1992. Izvori. u: Rijeka.op.dva od njih izvađena su iz ninske lagune i konzervirana. Margetić. 432-3. 210 . stoljeću doživljava slavensko spuštanje na obalu i intenzivniju 297 CD I. 443-8. trgovačka lađa za žito.

u Lici. Isti. Također. izv. 7 i d. u samom središtu hrvatske države.. Najjužnije nalazište mačeva nalazi se u istočnoj Hercegovini. Iako su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno više znali o prostranstvima bliže obali negoli o onima u unutrašnjosti. 308 DAT 30/90-4. Histria Archaeologlca. Nađeni su u dolinama Drave i Save. 306 DAI32/149-151. stoljeća kolonizaciju304. ipak su mnogostruke mogućnosti maritimne privrede privlačile nove naseljenike. do 12. izv. Vidi i najnoviji rad. 58-65. Viz. do 9. a u Bosni su samo dva grada. Balcanoslavica 2. jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307. Valjalo je donijeti "svježu krv". 13. Izvori. Izdanja HAD 11. u Zahumlju pet. oko gornjeg toka i izvora Zrmanje. Po zapisima cara Konstantina u unutrašnjosti Srbije postoji šest gradova. iako površinom mnogo manji. 1958. Materijalna kultura Istre od 5. 62. II. 304 B. pak. Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i boljim izgledima za preživljavanje. Pula 1960. II. 41. Slausen in Ostfhaul (Italien). kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s današnjeg slovenskog područja305. 108-38. u Trabuniji pet i u Duklji tri grada 306. Nasuprot tome. nego dublje u zaleđu. Šribar. mj. kod Stoca. jer su se i tu središta naseljavanja pomaknula bliže obali. 211 . god. Marušić. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. Iako su plitka i malena krška polja bila (kao što su i danas) limitirajući faktor intenzivnijeg naseljavanja. Cetine i Krke. Istovremeno se sličan proces odvijao u južnijim dijelovima istočnojadranskog zaleđa. Kasnoantička i ranosrednjovjekovno groblje kaštela Dvigrad. a ova. Viz. a vjerojatno i dio Bribira 308. Općenitije. I u Hrvatskoj su neke županije i njihova središta bile uz more: Nin. oni su se najintenzivnije manifestirali u zaleđu dalmatinskih gradova. arheološkim nalazima: karolinški mačevi su dragocjen artefakt franačkog kulturnog i proizvodnog kruga. I.isprepletanje utjecaja Spuštanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutrašnjošću. Ako se po rasprostranjenosti ar heoloških nalaza može suditi o domašajima franačkih utjecaja.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. na kojima se često osjećao manjak stanovni štva. Primorje. imaju razmjerno više gradova: u Paganiji (kneževini Neretvana) četiri. zaleđe primorskih gradova i laguna. 109-24. 305 V. 307 DAI 34/12-14. zatim velik broj (čak 13) na prostoru od Zadra do ušća Cetine. 81-107. stoljeća. 33. Pula 1987. Viz. teritoriji bliži moru. 36/32-6. stoljeća. Isti. I. baš kao i primorski dijelovi Furlanije. na i. ali autohtono stanovništvo i tamošnja vlast isto tako imaju interesa. II. izv. Sidraga. sv. Valjalo je naseliti otočke i prijadranske dijelove istočnog Jadrana. ali ne uz obalu. Klaić. Pula 1970. izričito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku Slavena znači "utvrđeno mjesto". Štoviše. istra u ranom srednjem vijeku. Materijalna kultura Istre od 10. Hrvatska na razmedi svjetova . Isti. ipak je neraz mjer u broju gradova suviše velik (s obzirom na površinu teritorija) da bi se mogao tumačiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa.

1961. u: Z. Međutim. do 11. Z. Jelovina. stoljeća. 85-96. 5-8. Vinski. Siculorum gimnasium39. točnije. SHP 15/1985. sv. Katalozi. 314 Lj. gdje su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronađeni i mnogobrojni karolinški mačevi310. SHP 14/1984. 209-30. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali od 6. 41-2. Ravenna 1955. Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na području Dalmacije. "starohrvatskih" naušnica 314. 309 vidi. Corsi d'arte ravennate e bizantina. Čak ako se i prihvati pretpostavka daje riječ o poklonu 311. odnosno nakita čija se izvedba vezuje koliko uz antičku baštinu. gospodarskog ili nekog drugog. XIIe Congres international des etudes bvzantines. isti. D. Abramić. Zagreb 1954. bizantski su se utjecaji na hrvatsko društvo ostvarivali na razne načine i često ih je teško uopće razlikovati od kasnoantičke baštine na hrvatskom tlu312. O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981. stoljeću. J. Beograd 1969. T.I. Vie e metodi dell'espansione politica e culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI. 310 Ž. Catania 1986. Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri. 71. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi. Također. očigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava313. Maksimović. 1. 69. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv.. do 12. J. Zbornik Svetozara Radojčića. Ista. S druge strane. 16 i d. Radovi ZHP 24. 316 M. 312 Goldstein. 1991. Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji VAM. 31X Z. Primjerice. Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije. 10-11. 11. Goldstein. onaj koji daruje čini to iz određenog interesa -vojnog. Vinski. Peristil 1. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. bizantski su se utjecaji širili prema hrvatskom prostoru i nakon što je bizantska vlast na tim područjima ili u neposrednoj blizini nestala. sloj koji ima novaca da kupuje mačeve. Goldstein. Belošević. 313 L. Z. Hrvatski rani srednji vijek a na njezinim perifernim područjima mnogo manje309. Vinski.postoji. 163-72. J. političkog. Model u slonovači zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske skulpture. Ti se utjecaji očituju u Istri i u 9. Resummes des Communicati ons. Vinski. Karaman. 1977-8. nedvojbeno. ZRVI 7. Tomičić. Split 1986. 23-7. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo. Marasović. područja današnje sjeverozapadne Hrvatske. i u 10. Također. Margetić. 65. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi SHP 15/1985. 5-14. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in Dalmatia. Ovi su mačevi i neposredan dokaz društvene diferencijacije u hrvatskom društvu . 59-72. Konačno. Starine JAZU 59/1984. veka. toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleđem315. Također. 41-52. Ochride 1961 (Beograd 1964). Justinijanski modeli u skulpturi od 9. Bizant na raznim mj. karta I. L'amministrazione. Radovi FF Zadar 10/1983-4. 3. 315 Općenito o bizantskoj politici. 1-2. zahvaljujući ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom području sa središtem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316. serija -sv. ZRVI 29-30. Vicelja. U tome je iznimka bila Panonija. 212 . Ferluga. L'arte bizantina in Dalmazia. Općenito su o utjecaju bizantske umjetnosti raspravljali još M. 1-44.

Tiniensia numismatica. dinarske i podunavske (panonske). Miletlć... Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave. ali i razmjerno dalje od tadašnjeg hrvatskog teritorija . Spahiu. Prilog definiranju naušnica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova šireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja. 321 T.u blizini Bileće. Tome 2. 208-15. (886-912). na i. 322 R. i kasnijih stoljeća očituju se i odsjaji antičke baštine. što bi se moglo definirati kao utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada".sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljeća.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Usporedba količine bizantskog novca s količinom franačkog vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne. ali je njihovo čvorište na ma lom prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi. Jurić. iz vremena Lotara I. mj. 213 . Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani vremenom vladavine Konstantina V. Anali Dubrovnik VI-VII. Tirana 1979-80. sredoze mne.. a ne samo Bizantinci). i zlatnik s imenom Teofila. 287-306. 318 N. na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji četiriju tradicijskih kultura -istočnoalpske. Karaman. te ketlaško-karantanske. Jurić. ali posebice prostora na potezu sjeverno Primorje . u materijalnoj kulturi Hrvata 7. Od franačkog je novca sačuvan samo jedan primjerak.. Pronađeni su u pet grobova u Biskupiji nedaleko od Knina 317. te u Albaniji319. jer su na starohrvatskim lokalitetima pronađeni 317 Lj. Zagreb 1993. naime. Međutim. 353-422. Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. odno sno bizantske tradicije 321. Srednjoigekovni novac na zadarskom području. Mihajla II. Tako su naušnice pronađene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. Ovakvo isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenošću kako prema moru.). Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. a najzastupljenije su naušnice dalmatinsko-starohrvatske skupine.Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323. tako i prema zaleđu . intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine Hrvata s okolnim područjima. 320 R. te s Franačkom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu. Zadar 1987. Sekelj. U Arheološ kom muzeju u Zadru postoje. pa kod Trilja na Cetini. arheologije i historije umjetnosti. 319 H. i Konstantina (829-842). 323 Čini se da je isprepletanje utjecaja obilježje cjeline hrvatskog prostora. zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne. vidi i I. Razgovori o nekim problemima domaće historije. Vrela i sudbine. 180 id. na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji Bizanta s jedne i Franaka s druge strane. Mirnik. 115-30. Iliria 9-10. Kninski zbornik. (840-855)320. Osim toga. 97-114. kod Tre. a samo u manjoj mjeri mediteranske. 41-73. zatim još jedan iz vremena Lava VI. (741-775).9. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre.binja318. osim još dva zlatnika Konstantina V. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stižu s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na dalmatinski 322 . 78.. kao pravi "dolar srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi. nego je stanje u nekim regijama bilo kudikamo kompleksnije. 1957-9. stoljeća Kako neki drugi arheološki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristični da bi označili narav. Umjetnost na istočnoj obali. čini se da će tome najbolje poslužiti nalazi novca.

Histonj ofSalonitan Christianity. samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena. Jelovina. Isti. 328 E. Dvggve je. formulirao teoriju o postojanju izrazitog kontinuiteta na području Dalmacije. Oslo 1951. u kasnoantičkoj umjetnosti 327. odnosno kasnoantičkih umjetničkih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu? Povjesničari su umjetnosti. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 325. 9-58. 27-8.I. vrlo teško uspoređivati sa suvremenim razvojem u Bizantu i na Zapadu. primjerice. To se ponajprije odnosi na zemljano posuđe. 326 Vidi detaljnu analizu opsežne bibliografije . Glavne značajke. Glavne značajke. Materijalna kultura. Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena organizacija u gradovima. ali i historičara predromanička umjetnost mora zanimati. 131-4. 27-8. napokon.osebujan proizvod hrvatskog ranosrednjovjekovlja Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nička umjetnost. Materijalna kultura. Međutim. Od Donata do Radovana. 327 Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930. pa na drvene vedrice (bardake). što je još kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. Historičar o njoj ne može suditi na način kako to čini povjesničar umjetnosti. Starohrvatske nelcropole. nakon višestrukih pokušaja da se izvori ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronađu u umjetničkim nai stajanjima manje ili više udaljenih područja 326 . 109-15. analizirajući stilske osobine ili detalje izvedbi itd. 7 i d. Jelovina. Očigledna je. 214 . \ Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna. ipak zaključili da nastaj nak ovog pravca valja tražiti u novonastalim. to jest.. 123-4. i djelomična vezanost s praslavenskom kulturnom baštinom. ponajviše Hrvata. Beloševič. a isto je tako teško pronaći uzore. Goldstein. Dvggve. Hrvatski rani srednji vijek predmeti od kosti i roga. kama na hrvatskim prostorima. Nju je. Petricioli. a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i citirani). Split 1989. osim u pojedinim slučajevima. Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj. jer se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka: koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska. Split 1990. 324 Beloševtć. koliko je plod utjecaja različitih vanjskih čimbenika. I. smatrajući da treba istaći sličnosti između kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti. E. Jelovina. što je u vezi sa zagrobnim vjerovanjima. 19-50. a poticaj graditeljskom poletu misionarska djelatnost u područjima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. koštani dvostrani češljevi s raznim geometrijskim ukrasima. kao što su.Rapanić. Izabrani spisi. po tom mišljenju. 325 HOid. M. ranosrednjovjekovnim prili■. Doba. 14. Predromanička umjetnost .

Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. Posljednji su o ovim problemima pisali I. Prelog. Između antike i romanike. pa time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta. u isprepletanju utjecaja . 333 N. Jedan je od njih svakako činjenica daje Hrvatska područje na razmeđi Istoka i Zapada. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine. 332 M. Međutim. Jurković 332 . dočim M. Bratislava 1980. Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitelđure na južnom Jadra nu.tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti. Fisković. 133-63. oslonjen na paleobizantsko naslijeđe. Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. 1988-9. ali pokušava što cjelovitije objasniti "predromaničko doba". pa su se u tom graditeljskom naporu isprepletali raznorodni umjetnički utjecaji. Ra p an i ć . Zadar 1960. stoljeća. Zagreb 1987. a dekorativni ukrasi i obrada fasade bliži zapadnim uzorima. 5-14. dekomponiranje antičkih oblika i prenošenje antičkih rješenja u slobodnije kombinacije koje nisu odraz kreativnosti već pada graditeljske kulture 329. Peristil 1. primje rice. stoljeća i time potvrđuje povezanost s kasnoan tičkom tradicijom 330. Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljeća iz Zadra. Rapanić formulirao vlastite stavove. 175-95. 330 215 . smatra da se radi o ranokršćanskom naslijeđu i kontinuitetu. Konačno je Ž. Fisković 331. 41-8. koji odvaja razvoj u bizantskoj Dalmaciji. "raška škola". te u Hrvatskoj. Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i klesarstva tijekom 7. Zagreb 1954. Nepobitna je činjenica daje ta umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema ničeg sličnog. On polazi od pojava u umjetnosti. crkve raške škole nastaju neko329 M. U nizanju čimbenika koji su pridonijeli nastanku predromaničke umjetnosti posljednji je ujedno i najvažniji. 85 . Tako je umjetnička produkcija u glamočko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko područje. ne odričući svakoj od ovih hipoteza određenu točnost. Petricioli. 331 I.7 . te M. Rapports du lile Congres international d'archeologie slave. stoljeća Prelog je potražio neka rješenja analizirajući samu prirodu predromaničke arhitekture. 107-113. I crkve koje su izgrađivane u Raškoj. po nekim općim obilježjima mogu se uspoređivati s predromaničkom umjetnošću u Hrvatskoj. ali dublje u bosanskoj unutrašnjosti situacija je nešto drugačija 333 . ni po stilskim ni po drugim obilježjima. koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domaće prilike uz nadovezivanje na neka opća isku stva kasne antike. i Rapanić naglašava kako za nastanak predromaničke umjetnosti nije važna samo kasnoantička tradicija. Jurković. 287-306. a osnovna su joj obilježja opadanje tehnike rada. SHP 15/1985. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3. D ob a . Međutim. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I. gdje po njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora. smatra daje predromanika u Bosni ponajviše pod bizantskim utjecajem. Jurković.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Miletić. Njegov je zaključak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike". i 8. već i mnogi drugi čimbenici. Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u kontinuitetu od 6-9. Diadora 1. a ni po broju novoizgrađenih ili rekonstruiranih crkava.

godine 340. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano između 6. stoljećem.. Deroko. jer su. "langobardske" umjetnosti. I. 338 Prokopije. 340 Zahvaljujem se doc. Petricioli.. a potječu iz Furlanije 336. Petricioli. Zagreb 1985. god ine . 136. B. I. no taje hipoteza vrlo brzo odbačena.I. 40. 216 *. 252-60. 8-9/1983. t- . Petricioli. Die Kunst der Langobarden. Građevine. i u 8. ili početkom 9. Doba. te je pala u zaborav 335. Zagreb 1987. iako skromnijih razmjera. Vidi i Rapanić. Hrvatski rani srednji vijek liko stoljeća kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. Deroko nije ustanovio ništa preciznije. stoljeću. 7-10. pa je ustanovljavanje kronologije predromaničke umjetnosti vrlo kompliciran i nezahvalan posao. dijelovi namještaja u zadarskoj katedrali datirani 8. dalmatinskim gradovima. stoljeća 334. na kon jednog. Radovi Zadar 11. U tim se aktivno stima po mnogo čemu ističe zadarska crkva sv.stoga je logično da se prvi objekti podižu u priobalnim. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske. Schaffran. 336 I. Čini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost. Od Donata do Radovana. Crlcva sv. Zadar 1960. A. Slijepčević. Tek se osamdesetih godina pojavljuju radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokušava preciznije odrediti redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer. Deroko. danas se čini nedvojbenim da je Sv. Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. Donata) u Zadru. pa i u ranijim stoljećima. utvrđeno je da se radi o 750. arhitrav). Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom prostoru u 9. 1965. stoljeća ponajviše je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stižu pomorskim putovima . ovi se 334 Vidi. 175-95. dobivenom na temelju istraži va nja d o lje ta 1994. A. Antoljak. Lik Zadra u srednjem vijeku. 335 D. Donatu daje i S. Ako se uzmu u obzir moguća mala odstupanja. A. primjerice. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet. Durmanu na ovom podatku. Trojstva). stoljeću. Donata (tada još crkva sv. i 9. 3. Međutim. ali su za sada ti rezultati prilično nesigurni i možda podložni reviziji. dr. Donat izgrađen ili na samom kraju 8. Prilog uz br. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. većina natpisa ne sadrži takve podatke. Trojstva (sv. Specijalna su istraživanja pokazala da su neki dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko 788. Radovi ZHP 21. Graditeljski polet 9. Srdoč. 698-701. 4. Također. oltarna pregrada. 148. Munchen 1940. stoljeća 337. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra. 85-7. 339 I. Split 1954-7. Sergija i Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339. Obelić. 1988. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962. najopsežnije. dok su D. A. Vežić. po ugledu na crkvu sv. Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili događaj. kao i bibl. Diadora 1. Pr e thodna su istr a ž iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k. stoljeća. P. VAHD 56-59/1. 337 Rapanić. iako su i tada moguća sporenja. Donat osnovni oblik dobio još u 6. Tvrdilo se daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. godini. uspoređuje ove pojave. Osim općih sličnosti. primjerice. ali njegove analize nisu imale odjeka. Goldstein. stoljeću. Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra. Pregled literature o sv. Split 1990. ■Doba. on može biti relativno čvrst oslonac za dataciju predromaničkih spomenika.

Su. Donat u Zadru / ■ ■ • .I Slika 17.

Unutrašnjost crkve sv.€ 1*Š Slika 18. Donata u Zadru .

tvrdili daje starost dijela grede iz poda crkve (godina obaranja) 710. Kupola crkve sv. Donata logično se uklapaju i u jadranska događanja toga vremena. Donata u Zadru metodom radioaktivnog ugljika. Budući da se crkva sv. 341 I. Donata nalazila na teritoriju bizantske Dalmacije. 219 . u središtu arhontije. financiralo Bizantsko Carstvo. 7. logično je pretpostaviti da je gradnju. ili s vrlo širokom diplomatskom aktivnošću biskupa Donata koji putuje franačkom caru. 17-20. Od Donata do Radovana. Zagreb 1973-4. barem posredno. Split 1990. jer se u njoj očituju franački umjetnički utjecaji. Rad 116. crkva je nastala vjerojatno po dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na područje Hrvatske. a u isto doba relikvije sv. a kasnije teme Dalmacije. Peristil 16-7. Usprkos svemu tome. Petricioli. +-25 godina.Slika 19. štoviše. a možda je rađena po uzoru Mjerenje starosti drvene građe iz crkve sv. na neki su način svakako u vezi s bizantskim i franačkim vojnim akcijama na Jadranu. Anastazije stižu iz Bizanta u Zadar. 203 i d. Radovi na izgradnji Sv. Nutarnje stanje. Rački. Donata u Zadru podaci vrlo dobro slažu s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341.

graditelji sustavno su popisani (iako ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje. 306-44. a potom možda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. 4. 344 Mozaik bi kao opća forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku. 592. njegov je pod od divnog mozaika" 343. Anastazije je bazilika. Donata iznimna je i po svojoj veličini -ne samo da se u većini gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9. 17. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i na antiku. stoljeća 344? Velika graditeljska aktivnost produžava se u Zadru i u kasnijim stoljećima -do 918. dio. Zadar u srednjem vijeku do 1409. sav oslikan starim ikonama. Anastazija. koja je nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromaničkih spomeni ka na hrvatskim prostorima. U Zadru je. znači da hrvatski rani srednji vijek više nema osjećaja za iznimne umjetničke domašaje antike. Majstori od 9-19. a pogotovo za 9.ako i nije stizao iz Carigrada. 24. stoljeće. dakle i sintagma "stare ikone".I. a u ranoromaničkom stilu izgrađene su crkve sv. Crkva se nije očuvala. Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma i okolnih građevina. Izgradnja u Zadru očito nije slučajnost . sv. Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art. Simbolički i stvarno. lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog 342 Tako tvrdi T. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. u temeljima Sv. osim Sv. 224-324. N. Zadar 1976. III. jer se spominje te godine u oporuci priora Andrije 345. Goldstein. sagrađena i Sv. Prošlost Zadra II. 1963. 345 Račkl. jer mu srušeno kamenje služi ponajprije kao kameno lom. Konstantin Porfirogenet tu crkvu uspoređuje sa sličnima u Carigradu: "Hram sv. iako je mo gu će. 17. Klaić -1. a nemoguće je utvrditi kada je sagrađena . 16.smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne krugove 9.. 15. na raznim mj. Tako se može zaključiti da se na Sv. stoljeća u Dalmaciji. 220 . 117-22.351-77. godine izgrađena je crkva sv. Petra i sv. Također. Hrvatski rani srednji vijek na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . Vidi i Rapanić. bilo zapadnoj) nema tako velikih građevina. 346 Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda. I. Documenta. Lovre. Viz. II.tu je bilo sjedište bizantske administracije i dotok novca iz kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran . 1968. Marasović. odnosno "slike" {vXoypć^xm. nego ni u evropskoj umjetnosti (bilo bizantskoj. Spasa na vrelu Cetine). Možda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike. da izgrad nja S v. Istočna obala. stoljeću grade bitno manje crkve (osim donekle crkve sv. Osim toga. sa zelenim i bijelim stupovima. Donatu na vrlo specifičan način isprepleću zapadni (franački) i istočni (bizantski) utjecaji. Petricioli. II. ćtp^otioa) teško da može išta određenije kazati o datumu njihova nastanka. pa ova zadarska crkva simbolizira ono što u umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest: isprepletanje bizantskih i franačkih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti. Sv. sličan hramu Halkoprateja. Pariš 1959. Nediljice 346. dio. 1966. izv. odnosno. 343 DAI29/276-9. s dru ge st rane. Svi ti majstori . Dvorska kapela u Aachenu osjetno je niža od Sv. Crkva sv. dio. što označava prekid s antikom. Donata. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. Donata. zanemarivo malo u odnosu na kasnija stoljeća) u: N. Božanlć-Bezič.

stoljeća Kotoranin Andrea Saracenis zajedno sa ženom Marijom financira izgradnju crkve sv. stoljeća 347. smatra daje Nikifor samo ime darovatelja. iako s drugačijim stilskim obilježjima. U isto vrijeme (dakle. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. 349 Namentragende Steininschriften. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. te u unutrašnjosti. čak se ne zna ni gdje se nalazila. Sv. Početkom 9. Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1. Marginalije uz probleme arheolo gije i umetnosti ranoga srednjega veka. Ako takva teza i stoji. Tripuna u Kotoru. datira natpis početkom 9. zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog graditeljskog i gospodarskog poleta. jer su bili bogatiji i spremni na veće izdatke. stoljeća stanovništva. Marija u Budvi podignuta je 840. Gradilo se i u krajevima izvan užeg hrvatskog prostora. 665 i d.. Dubrovački horizonti 29. Kovačević. a daje natpis nastao u 10. Beograd 1963. stoljeću. ili 11. Usporedba broja crkava u gradovima i u zaleđu pokazuje naime da ih ima više u zaleđu. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 348 12-3. Osim toga. ali isto tako na teritoriju bizantske Dalmacije.u njima su postojale i funkcionirale kasnoantičke crkve. graditeljski polet pokazuje tipološku raznovrsnost zajed ničku obama područjima. 41-8. 96-7. Spas na vrelu Cetine). stoljeća. koji ne pripadaju užem hrvat skom prostoru. godine. 221 . pa to ostaje ipak specifično hrvatski fenomen. 15-38. i na obali. J. Neke očiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put. 56-9. Isti. Martina. u 9. Istočna obala. Iznimke su neki gradovi gdje su crkve veće. godine 350. iz predromaničkog doba sačuvale su se. na bizantskom teritoriju. 1988-9. Zagreb 1988. Napokon. Napokon. Arheološka Istraživanja u Dubrovniku 1 dubrovačkom području. U relativno nedalekom Ulcinju sačuvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V. 350 J. Beograd 1967. 118. Stošić. što bi značilo da se ciborij ili čitava crkva grade između 813. Zagreb 1987.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Jurković. Materijali 4. Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. samo male crkve. 351 Rapanić. No. Kovačević. Datiranje. ovaj polet u izgradnji i predromanička umjetnost nisu intenzivnije širili prema zaleđu. dok Pctricioli. u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe . No. uz rijetke iznimke (kao što je Sv. u isto vrijeme. i 820. na hrvat skom teritoriju. 149-50. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje građena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. 23. smatra daje razvoj umjetnosti bio različit na bizantskom teritoriju od onog na hrvatskom. Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore. Međutim. Arhitektura) Isti. činjenica jest da se iz južnijih dijelova istočnojadranske obale. njegova suvladara i sina Konstantina. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. Zagreb 1989. a od nje su ostali sačuvani ulomci pluteja i stupica oltarne pregrade s tipičnom ornamentikom 9. Izdanje HAD 12. ali su vrlo vjerojatno građene i 347 Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. valja datirati i podizanje bizant ske crkve u Dubrovniku 348. stoljeću) u Rabu se gradi crkvica sv. J. 39-48. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. o kojoj su podaci vrlo oskudni.

Jakšić. Arhitektura. Diadora 11.vidi. a potom se graditeljski polet počeo širiti prema unutrašnjosti. Fragment s imenom Trpimira iz Rižinica kod Solina morao je nastati polovinom 9.. Pridrazi. Vežić. Suklad no povećanju broja vjernika mogla je i izgradnja većih crkava pričekati nekoliko desetljeća.. Arhitektura. U ranoj fazi pokrštavanja manje su crkve mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrštenih. 358 N. Goldstein. a tek se kasnije grade novi objekti na mjestima bez kontinuiteta 352. 1984. a tek kasnije i skuplje pothvate. PriručnUc 122. Opširna kronologija nastanka predromaničke umjetnosti postoji i u: Od Nina do Knina. 107. str. 421-3. 80. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora na Bolu na Braču. 147-61. SHP. bivše katedrale u Ninu. Priručnik. 122. SHP 16/1986. Lj. kao i crkva sv. upravnu) elitu koja je prva prihvatila kršćanstvo. Namentragende Steininschrijten. Split 1985. Jurković. 359 Šišić. 52. Sklop župne crkve sv. Petricioli. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25. bile podložnije propadanju nakon čega su stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen. stoljeća. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. crkve u gra dovima. 25 i d. Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje već postoje kasnoantički temelji. međutim. do polovine 10. Zagreb 1930. Jurja na Putalju iznad Kaštel-Sućurca. Na Kapitulu kod Knina nađen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir." . Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Burić. Također. Karaman) i njihove vrlo široke datacije. možda čak i sačuvani čitavi zidovi. a čini se da je i crkva na Lopuškoj glavici u Kosovu polju kod Knina (barem djelomično) građena otprilike u isto vri jeme 356. vidi. 356 S. Šišić. 224. pa čak i stoljeća. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. 1983. Marije na Crkvini u Biskupiji 358.24. Delonga. 201-16. Burić. Do tog vremena već postoje crkve sv. Gunjaca. U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se. Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra. Za Bribir. Napokon. 353 Jurković. pRO D UCE TREPIMERO. 355 . U predromaničkim crkvama sačuvan je priličan broj skulptorskih rado va na crkvenom namještaju koji se mogu relativno precizno datirati. u 352 Rapanić. Asela. Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira.. Jakšić. Burić. 66. 114. Karaman. Isti. ser. P. Žažviću. Vjerojatno je i ovdje određenu ulogu odigrala povećana gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omogućila manje investicije. i tamo slike. 85-109. stoljeća 355. 357 T. koji za razliku od prethodnih istraživača (Marun. Čini se da su crkve u Galovcu. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nelcropola. T. 354 N. zatim više njih u Ninu. 3/1954. Rižinicama. Kameni namještaj bazilike u Žažviću. Jurja na Putalju 357. 18. 165-81. Hrvatski rani srednji vijek velike .. stoljeću 354. Marte u Bijaćima te sv. Za Žažvić. V. Bribiru.I.one su. smatra da skulptura u bazilici nastaje od početka 9. 23. ostale u funkciji ili barem u takvu stanju da ih se moglo prilično lako privesti svrsi 353. čini se. 67. III. 198. SHP 15/1985. Za Nin. prvenstveno druš tvenu (državnu. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. što bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359. T. Datiranje. Izdanja HAD 8. SHP 20/1992. Istočna obala. odnosno daje za njegove vladavine podignuta ili nadograđena neka crkva. 222 . Zadar 1989. SHP 13. SHP 15/1985. I na "Begovači" u Biljanima Donjim starokršćanska je bogomolja obnovljena u 9. 37.

SHP 17. Fragment s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. Datiranje. po vrlo karakterističnim polukružnim kontraforama i "unište na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont. 3. Izdanja HAD 8. do 11. Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta Cecilija) i "četvrta" crkva u Bukurovića podvornici. Petricioli. Podataka o gradnji crkava i sakralnih objekata općenito u darovnicama i drugim pisanim dokumentima nema mnogo. Izvori. Zadar 1993. Polukružne kontrafore su upravo specifičnost uskog teritorija hrvatske države. stoljeće svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . ili najkasnije u 10. stoljeće. stoljeća. a u priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovništvom ih nema 364. 361 223 . Uglešić. Gunjaca. Ždrapnju kod Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi što se danas mogu datirati Branimirovim vremenom.Karta 7. U vrijeme Branimira. Split 1984. 116. Muću. Radovi FF u Zadru 31 (18). stoljeća. Ž. Spasa u 9.na Crkvini u Žeravi. 363 A. 147-50. dakle otprilike osamdesetih godina 9. 75-86. 253-63. Documenta. Lokacije važnijih crkava na hrvatskom prostoru. 364 Petricioli. a i u zadarskom su zaleđu . Burič. 114-5.Rački. Datiranje. 362 T. u Ljubačkim Stanovima i u Posedarju . obje u Biskupiji kod Knina361. Šopotu kod Benkovca. Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay. Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. Klaič. podignute su crkve u Ninu. 20. Iz Blizne. 9. vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363. Luke u Uzdolju u Kosovu 360 Constnvd monasterium . vjerojatno tako đer iz Branimirova vremena 362. pa je ovaj o Trpimiru time još značaj niji. datira crkvu sv. sela trogirskog zaleđa na prisojnoj strani Vilaje potje ču i slučajni nalazi predromaničke skulpture 9. 1987. Po nekim stilskim obilje žjima čini se da bi se i nastanak crkve sv.pronađeni ulomci kamene plastike. Napokon.

Istom vremenu pripada i nadgrobna ploča Držislavove majke. njezin se nastanak može staviti u drugu polovinu ili u sam kraj 10. stoljeća četiri puta mijenjan liturgijski namještaj 367. Jakšić. Split 1984. a otprilike u to doba građena je. u narednom razdo blju. 367 N. čini se. Split 1962. kraljice Jelene. Međutim. Flsković. Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366. u Trogiru je sagrađena predromanička crkvica sv. Prostor na kojem se intenzivno grade predromaničke crkve omeđen je Dinarom na sjeveru. 97. a pruža se do područja Splita na jugoistoku te Zadra i Nina na sjeverozapadu. stoljeća širi prema krajevima koji su podalje od središta hrvatske države . Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14. ne postoji pred romanička arhitektura. Jakšić. 142. Goldstein. jer je ubrzo broj novoizgrađenih crkava značajno opao. stoljeću. Dujma. Zagreb 1989. stoljeća. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21. jer ne postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade pronađene u Kapitulu kod Knina. Majstor koljanskog pluteja.tako radionica na stonsko. Izdanja HAD 8. Izdanja HAD 13. Budući da je u njoj isklesano ime Stjepana Držislava. Takav je slučaj. a i na Cresu predromaničke su crkve atipične i ne pokazuju karakteristike uobičajene za dalmatinsku predro maniku 368 . što svjedoči o relativno brzom širenju ovih stilskih oblika. Zagreb 1988. U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava. godinom. Tako je ustanovljeno da je u crkvi sv. doduše da bi izgrađivali tvr365 VKJJ . ili je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploča. Vjerojatno je da nakon ovih pregnuća u 9. Nikole 365. 121-8. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. 224 . stoljeća. 368 M. Predromanika se u drugoj polovini 10. stoljeću. volji pojedinaca. Vjerojatno u isto vrijeme. Jur ković. 369 M. do 11. otok Krk. C . O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji. Naime. na primjer. mnogo je toga ovisilo o improvizaciji. koja je danas u ostacima u podu crkve sv.110. 209-16. SHP 12. Izdanja HAD 12. u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili tadašnje hrvatske države ili hrvatskog etničkog prostora. 50. na kojem ne postoji nijedna crkva iz 9. Osim što su Ljudevitu Posavskom stigli "majstori" i "zidari" (artifices et murarii). 243-52. Moguće je da razloge tome valja tražiti i u činjenici da za daljnju izgradnju više nije bilo potrebe. 1982. što znači da se crkva gradi ili natpis kleše samo koju godinu nakon Branimirovih. Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana. Split 1980. za vladavine Muncimira. Jurkovič. 366 N. Dvije predromaničke crkve u Trogiru. Predromanička skulptura u Trogiru. Čini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanička umjetnost proširila i do panonskih prostora. Hrvatski rani srednji vijek polju datiranje 895. T. dolazi do određenog zastoja u izgradnji. ili intervencije u njima. nasušnoj potrebi za rekonstrukcijom. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina. dakle u 10. Burić. stoljeću i više se neće ponoviti. jer su izgrađene crkve bile dovoljne da prime sve novopokrštene ili barem većinu njih.I.dubrovačkom području dobiva velik zamah 369. ali nije sigurno daje tada izgrađena i crkva.

Slika 20. Spas na izvoru Cetine . Sv.

.

O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe ološk ih nalaza. 3. 18. naravno. što bi moglo značiti da je na hrvatskom prostoru bilo više samostana. godine u kojoj se spominje izvjesni Žitalj. pa se čini kao da podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370 ARFza 821. Pokrštavanje je za hrvatsko društvo značilo prelazak iz gentilne u univerzalnu religiju. iako se oni tada ne zovu benediktinski374. Rad 79. 372 Općenito je o pokrštavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. dakle do osamdesetih i devedesetih godina 9. 61-2. stoljeća. najvjerojatnije benediktinaca na istočnom Jadranu i onda.Rački. Ako ih se uistinu može datirati u 9. 6. dakle. stoljeća 372. A . Klaić. 163. stoljeća. od 852. godine ili nešto prije. Izvori. stoljeće. 373 Ibique cateruas fratrum adhibui . što je i prvi nedvosmisleni podatak o boravku nekog reda. Pokr štavanje jest.Adria . izv. Izvori. 20. kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom zagorju 371 . ser. 325. 376 Rački. Documenta. Klaić. postoje dijelovi pleterne kamene skulpture. 375 Rački. superpositus monasterij? 75. 1954. vjerojatno sa sisač kog područja. Wien -Koln -Weimar 1993. Budak. H or va t. benediktinci su pokrštavanju Hrvata mogli dati snažan poticaj. pa da su oni formirali neko zajedničko tijelo 376. gradi samostan (na nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373.Raum im Friihmittelalter. Documenta. bilo je pokrštavanje. 374 Ostojić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Klaić. to bi značilo da je predromanička umjetnost ocrtala granice budućeg cjelovitog hrvatskog prostora više negoli ijedan drugi društveni fenomen. Nutarnje stanje. Fruhes Christentum in Kroatien. III..ien una der Alpen .tan.otprilike od vladavine Mislava tridesetih godina. 16. "ako neki drugi pogani pođu protiv zemlje ovih Hrvata i zarate. Kako bilo da bilo. neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata i štiti ih i pobjedu im donese Petar Kristov učenik" 377. 15. na teritoriju Hrvatske. Rački. Sudeći po broju arheoloških nalaza i pisanih izvještaja. središnji i najvažniji događaj hrvatske povijesti 9. 9-10. Moguće je da su samo stani osnivani na području Hrvatske u 6. Stoga ne bi valjalo smatrati slučajnošću da se istovremeno sa svim opisanim događanjima u Trpimirovoj Hrvatskoj. Bizant. stoljeća dave 370 . Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon svog pokrštavanja zavjetovali papi kako će. usporavao ih ili ubrzavao. 371 227 . Documenta. stoljeću. 377 DM 31/40-2. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz 892. Goldstein. 97. Izvori. u: Karan. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom društvu 9. pa do odlaska Branimira. nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokršten u to vrijeme . 223-34. kako se smatra. 42-3. Benediktinci II. II. ili 10. SHP 3. Viz.

6-7).. [Vita Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji. nije postojala nikakva alter nativa pravu. Naime. Povijest. Mandićev zbornik. bilo prozelitska vjera par excellence. Documenta. i obratno: budući da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova crkva "matica crkva. odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta. Tako je pokrštenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog društva s kršćanskim sredinama. pa su sve kršćanske države ili kršćanska središta. čime je i tada. Documenta.. Bonnae 1838. nije to bila osobina samo kršćanstva u to vr ije me . polovinom 9. ed. povodeći se za Moravcsikom i Jenkinsom. 47 i d. 386. koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj državi (regnurri) hrvatskoj"379. kršćanstvo je. da ne bi zadržali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383. 378 Šišić. zbaciše sa sebe davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni. Pokrštavanje je označavalo i ulazak dotadašnjih barbara u rimski (franački. I. 380 Rački. u: Uz početke. Bekkerus. ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kršćanstvo: DM 29/60-6. 298-9. 22). Hrvatski rani srednji vijek ta" zamjenjivala kršćanska dogma 378. II. 108. a i kasnije. što po njegovu mišljenju onemogućuje "dalekosež ne zaključke o tragovima poganskih shvaćanja u Hrvata.25. zapadni) ili bizantski civilizacijski krug.. postoje podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi. pa nema razloga ove Porfirogenetove navode smatrati a priori nevjerodostojnima. pokoravajući se isključivo svojim arhontima. odnosno daje "nadbiskup čitave Hrvatske i Dalmacije"380. izv. iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova." (n. itd. 14. i zapadno i istočno (ako ga se u ovo vrijeme uopće tako može dijeliti). Katičić. -to bi moglo biti točno. Na svom putu na vje šć ujte : Bliz u je kraljevstvo nebesko" [Mate] . U osnovi se ista vijest nalazi i u DAI.461-72. Split 1993. V. relativizira ovakav prijevod i predlaže da se čita. većina njih odstupi i od svetog krštenja. 383 Theoptianes Continuatus. dj.. "Ovo nije originalan zaključak suvremene historiografije. Viz. Genealoški prilozi. Uostalom. Viz. nemjerljivo koristio probitku hrvatske države. Vidi i V. U teokratskom društvu kakvo se stvorilo diljem Evrope. 13-23. koja je i riječima samog Isusa bila poticana da pridobija nove vjernike 381. jer je to upravo vrijeme intenzivnog pokrštavanja Hrvata. i to akcijom njihovih misionara. Pokazujući potpuno odvajanje.judejskoj) osnovi382. Rim 1965.. izv. nastojali da do pokrštenja Hrvata dođe što prije.-7. 10. država je pomagala učvršćivanju crkve. stoljeća. "da Hrvate Bog brani i štiti". 5. D. od 6. mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i Dukljani i Neretvani. Izvori. smatra da je ova vijest odraz prepiske između kneza Branimira i pape Ivana VIII. Uostalom. Ho ton Hrobaton Theos. čiji je utjecaj dopirao do Hrvatske. 4. Dalmaciji i susjednim oblastima. 379 Rački. Šišić. Međutim.ta ka v je bio i isla m. Goldstein.I. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti. II. a utemeljeno na antičkoj (grčko-rimsko. 21. osim onoga što je stizalo preko kršćanstva. Markotić. Kačić 25. a ž idovs tvo ć e se poč e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika postupno. stoljeća. 228 . Klaić. pismenosti. 381 " idite . pa i u Hrvatskoj. kulturi. Šimundža. 382 Vidi. jer je ljudima koji su živjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrštavanja neodvojivo povezan s intenzitetom drugih kontakata između kršćanskih i nekršćanskog društva.. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu Život Baziltja I. zajedničkom jeziku. 79.. šire.

Suppl. Karlo Veliki i njegovo doba. tražili su ijedno središte iz kojeg su misionari krenuli (Franci. naizgled smušena priča o pokrštenju Hrvata -životopis Ursa Confessora napisan čak 1493. Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokršten. Povijest 193.) 388. Bullettina 1902-10.vidi ARF. Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka došao k duždu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio. Izvori. 45. godine bila podjela novostečenih područja između crkvenih središta Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava). Tako je avarski kagan Tudun 796. "primio kršćanstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. (772-795). 334. 385 ^RFza 820. Mandić.. Koliko je Francima bilo stalo do toga da se poganski narodi pokrste. 2 99 . mnogo je važnije da franački pisac pokrštenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv kršćana. Povijest. pokušavajući razriješiti problem. godine. kada ga je franačka vojska pobijedila te je morao izraziti pokornost caru. kao i I. osnažuje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. razmišljali prilično shematski -tražili su točan trenutak kada je do pokrštavanja došlo.da bi se s njima moglo intenzivnije surađivati. Annales qui dicuntur Einhardi. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum. ali očigled no i "takav izvor zna sačuvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387. bilo je poželjno primiti evanđelje. 19. Za greb 1992. Ovu tezu potkrepljuje i još jedna. Klaić. 388 Acta S. Tome je pridonijela malobrojnost i šturost pisanih izvora. možda Akvileja ili Rim). Međutim. Rački.53. Goldstein. kako bi se stvorili bolji institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost. U franačku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ući samo kršćanin. Rački. Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma . nakon borbi. 7 i d. 229 . Bizant. 15-6. u: D. stoljeća Na isti su način djelovali i Franci .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Klaić.u s luč a j u pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadašnjem Franačkom Carstvu . vremensko poklapanje vladavine Karla Velikog i pape Hadrijana I. VII. a tek potom sklopio mir 386. Documenta. Izvori. D. Farlati. Split 1910. 17. ed. Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. uspio je pokrstiti tamošnjeg kralja i njegov narod (quofacto rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum. koja se kao izvor vrlo rijetko upotrebljava. Čini se da su mnogi istraživači. smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka. D oc um e n ta . Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i. god. Papa Ivan IV Solinjanin i pokrštavanje Hrvata. 386 Johannis chronicon venetum. I u prvim kontaktima s Mlečanima pokrštavanje je bilo preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg kontakta. 300. Documenta. jer inače ne bi mogao doći u audijenciju caru Ludoviku 385. 19. Bulić. 324. u: Einhard. 16. 387 Šišić. svjedoči i podatak da je jedan od prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i širih prostora 803. Često 384 Ra č ki. godine. Ursii.. ali i siromaštvo drugih (prvenstveno arheoloških) podataka. kada se govori o pokrštavanju. Karlo. Documenta. Klaić. Cr oatica Christiana Periodica 29. 308-9. U čitavoj priči. Međutim. 389 Rački. te franačkih pokušaja da stignu u Dalmaciju389.

. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 394. Brandt. 43-6. Jelovina. 132 i d. Viz. Crkva. Također. jer ova priobalna područja imaju u zaleđu slavenska društva) pravio je i Ferluga. Bromlej. 28. pređice. 393 M. poganska ili dualistička vjerovanja duboko u srednji vi jek393. Vidi. j e d n o k o mp a r a t i v n o istraživanje pokršta vanja istočne E vrope te k bi trebalo napisati. Također. izv. 1.. Šlšić. što znači da su imali prilike to učiniti. Povijest 84-7. Šanjek. Ispravci i dopune 2. 46-52. Dualističke dileme na rusko-jinskom dodirnom području u l i .21 tamo lit. da bi ga potom odbacili. ali nisu htjeli Ili većina nije htjela. šila. itd. izv. revolucija. Uprava. Krestjane na Rusi. 230 . Izvori zla. Srba i područje Bosne). Tako je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret. stoljeću. 56-8 i d. stoje sve u vezi sa zagrobnim vjerovanjem. U prilog shvaćanju da je pokrštavanje bilo proces svjedoči i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Veći na ovih Slavena ne pokrsti se. općenito. Bilo je i vrlo osebujnih pojava.). zatim zemljano posuđe.. srpovi. Gunjaca. Glavne značajlce. veka. L'amministrazione. 131-4. S drevnejših vremen do 17. O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela ma. Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. da je uključivao širok krug raznovr snih i proturječnih kretanja. Usporedba s drugim suvremenim slavenskim društvima i spoznaja kako se u njima pokrštavanje odvijalo učvršćuje. Šanjek. Klaić. 126-37. kao i drvene vedrice (bardaci). Goldstein. uzrokovao socijalno-psihološke promjene 390. stanje na Hersonu i stanje u Dalmaciji. nego dugo vremena ostadoše nekršteni" 391.u grobovima su pronalaženi različiti kovinski predmeti (noževi. Zagreb 1971. Napokon. 41. O tome kako su se Rusi pokrštavali i konačno pokrstili. Osim toga. Poljičkl zbornik 2. Povijest Rusye u srednjem vijeku. D. II. 262-306. Također.41. Kršćanstvo. Isti. 394 Jelovina. 1982. Bio je to proces koji je trajao punih 150 do 200 godina. 392 Metodološki slične usporedbe (tema Herson . što je svakako bilo pribli žavanje monoteizmu. zna se neosporno više negoli o pokrštavanju Hrvata. 1914. izd. 109-15. Zagreb 1981. Zagreb 1989. daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone. 1.. ovakve zaključke. Grekov. Dobar bi primjer moglo biti pokrštavanje Rusa 392. stoljeća ukazu390 O pokrštavanju Hrvata postoji bogata bibliografija. U os t a l o m . "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se"). A Historu of Christianitu in the Balkans . Moskva 1952. 23-33 (ali se ne govori o pokrštavanju). još očitiji primjer je članak: J. Hrvatski rani srednji vijek je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim ljudskim prostorima. dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9. 14. ka ko bi se bolje shvatilo pokr šta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M.I. na perifernim se područjima održavaju nekršćanska. odnosno daje nametanje kršćanskih običaja potrajalo duže svjedoče i pogrebni običaji . na trenutke se činilo da Rusi u potpunosti prihvaćaju kršćanstvo. sjekire. Spinka . V. Viz. 16. 391 DAJ 29/68-9. na raznim mj.tema Dalmacija ili. Belošević. Chicago 1933. ve ć p os ve op r a vd a n e . VHAD 13. II. ali je analizirano samo pokrštavanje Bugara. Isti. Brandt. Klaić. gdje se izričito govori o "dugom i složenom procesu". Radovi IHP 14. što pokazuje da t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u ć e . 143 i d. F. B. igle. Kultura. Nekropole. 15-25.. pa čak i potvrđuje. Daje pokrštavanje u Hrvatskoj. Također. a kao vrhovno božanstvo bio je postavljen Perun.A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs. Izvori. Vidi i M.

1186. Ishodi pete kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra. što je svakako vjerojatnije. Također. Margetić. Bačić. dj. Episcopus Croatensis. Zadar 1993. ostaje nejasno zašto se to radilo. 49-51. Chevalier . 121-42. Marušič. dj. 402 Šanjek. od 521 groba pronađena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom vidljiv poganski kultni običaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni život pokojniku 397. Materijalna kultura Istre od 9. 111. a oko 1000. Ercegović. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi.. Rječnik simbola. 77-92. mj. godine koja očito spominje neku pobjedu križa. 6. 1958. naim e. Šanjek. dakle kršćanstva 401. Zagreb 1943. O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. Izdanja HAD 11. serija. Zagreb 1975. ali mogućnost različitih tumačenja ovog teško shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da s e ra di i o po gani ma. B.A. Zagreb 1986. 448-9) . 118-21. J. Šanjek. Jurić. Zagreb 1931. na i. Takva se praksa primjenjivala obično na protivnicima (vidi. Sredrijovjekovni nalat na našem primorju između Cetine i Istre. Šldak. 120 i tamo lit. 131. stoljeća je na poganske običaje . stoljeća. ser. Čini se ipak da u cjelini nalazi prežitaka poganskih običaja nisu bili suviše česti. 202-3. Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kršćanstva mogla bi svjedočiti stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. Vinski-Gasparinl . U Istri je proces pokrštavanja završen do kraja 10. oružje i keramika) koji izostaju već od 9. 143. stoljeća. Isti. Može se pretpostaviti daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljeći ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila bliža dualistička hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402. stoljeća (s osobitim obzirom na Osorj. Napokon. Barada. 400 R. 396 Vins ki-G asparinl. stoljeća 399. CD II. 399 B. J. Međutim . pobj edu n ad gla go lj aš im a ip a k je neobičn o op isi vati kao "pobjedu križa". Starohrvatsko groblje uŽminju u Istri. stoljeća. stoljeća u Dalmaciji.. do 12. 395 K.na žrtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili obratno395. Zadar 1981. Spas i Sim oni. Croatia Sacra I. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina. 1989. Radovi FF u Zadru 31 (18). Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. Karaman.. nastupio baš otprilike polovinom 9.budući da prilikom istraživanja ovih nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju. Nakit u srednjem vijeku. 197 i d. 231 . 53-61.. iscrpno. a sve više nakit400. 116. 397 J. Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. jer je vrlo snažno nazočna svijest da i latinaši 1 glagoljaši pripadaju istoj crkvi. u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnoštvo životinjskih kostiju koje s vremenom postaju sve rjeđe 1. Činjenica jest daje taj "prijelom".S. kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti. Bosansko-humski (hercegovački) krstjani i kotarsko dualistički pokret u srednjem vijeku. Isti je slučaj i s prilozima u grobovima (na primjer. n. Knin G reblje. Zagreb 1958. n. što bi značilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u izvorima. Margetić smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima. Vidi i L. 401 Tekst je dešifrirao M. F. SHP. 3. 398 Lj. Primjerice. Umjetnost na istočnoj obali. 1.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. VAM. Belošević.. Gheerbrant. Z agreb 1975. Nije rijedak ni običaj dekapitacije 396. Živastarina. objašnjava da se radi o sukobima pristaša "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. godine slično se događa i u Istri 398. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. što ukazuje na doba kada je proces pokrštavanja bio u najjačem zamahu. HZ 42. Zagreb 1989. 45 i d.

I na drugim lokalitetima diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prošlosti. na raznim mj. 407 Isto. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. Zagreb 1884 i kasnije). što znači daje gromovnik iznad krošnji svoje dubrave i svojega duba u njoj. Bekkerus. ed. Odjek poganskih slavenskih kultova na Braču vidljiv je i u toponimima Kapišće. Documenta. čini se da su se neki poganski običaji održali i više stoljeća u kršćanskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifičnog krš ćanskog rituala na lokalnom ili širem hrvatskom prostoru. Bonnae 1838.I. Mnogi običaji i ideje iz poganske prošlosti očuvali su se na različite načine u narodnoj kulturi i sjećanju.4. tako je još najednom mjestu na Braću. na raznim mj. I. 409 DM 29/63-66. ali druge činjenice bi prije svjedočile o suprotnom. Kršćanstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom. izv. Jelovina. koji drži da s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u š a m a n i s t i č k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u primjenu". SHP 16/1986. Na nekropoli u Šopotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka nađene su uz grobove i brojne životinjske kosti.6. a crteži na dva predmeta od jelenjih parožaka. Nodila. Vrlo su česti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid". 643-4. 241. Rački. Mjesto "Perun" postoji i u nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. Stara vjera Srba i Hrvata. 141. u: Belošević. 79. zatim brdo iznad Mošćenica u Istri. 406 P. zapravo su kršćanski prikazi. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u 1985. Zagreb 1992. ali su Hrvati mogli i dobrovoljno uz njega pristajati. pronađene na Ždrijcu kod Nina i u Ivoševcima kod Knina. Ispod brda nazvanih po Perunu. Materijalna kultura. između ostalog i u toponimima tipa Perun. Izdanja HAD 15. U doba intenzivnog pokrštavanja Hrvata nema 403 D. Tršćenik i Trišćenok 407. II. 153. kao prisjećanje na vrhovno božanstvo slavenskog panteona. Od Konstantina Porfirogeneta. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. Čini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kršćan skim svecem. na padini Učke prema Plominu. Postoji i izvor Perunuša kod Smiljana u Lici. Toponimija otoka Brača. za razliku od manje uvjerljivog. 232 . i 1986. na ušću Mure u Dravu 408. 405 Skok. Goldstein. Očigledno od "Perun" potječe i naziv biljke perunika. dakle. Viz. Etimologijski rječnik II. što ukazuje da se radi o poganskim običajima kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriličavala gozba (da ća) 403 . 408 Katičić. Theophanes Continuatus. Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova JAZU 77-102. 35. na Hvaru. 14. odraz su poštovanja starog slavenskog gromovnika -tako je najviši brački vrh Vidova gora 406. na taj način objašnjava P. iako nije jasan odnos biljke prema kultu tog^božanstva. Po Perunu je nazvano brdo između Podstrane i Jesenica kod Splita. uz neizbježnu slavensku ili općenito indoevropsku simboliku. Usp. godini. zatim u Poljicima. 125-7. što znači da se kršćanstvo koristi već formiranim simbolima ili slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404. na Pagu. Vojvoda. Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava. Podatak Teofanova Nastavljača i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istočnojadranskih plemena od "svetog krštenja"409 mogao bi potvrđivati tezu o prisili. 288-9. na istočnoj Medvednici kod Zagreba. i vrijedno djelo N. 404 Te predmete. Supetar 1972. Šimunović.

cap. ma kako bile raznoro dne. još je manje bilo nekih opsežnijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrštavanja 410. Na natpisu te krstionice. primjerice. One samo svjedoče o neprestanim i upornim naporima različitih sredina da pokrste Hrvate. Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9. Einhard.Slika 22. 7. koja se ubrajala u najvažnije 410 Moguće je situaciju usporediti s franačkim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima krajem 8. a krstionica je izrađena za njegove vladavine. Misionari su slobodno dolazili (primjerice. Višeslavova krstionica nikakve prijetnje kršćanske vojske prema hrvatskom teritoriju. 233 . ali bilo je zasigurno i mnogih drugih čija su imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. Pokrštavanje u Hrvat skoj u odnosu na. Sasku olakšavalo je i postojanje antičkih crkava ili mogućnost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik dio starohrvatskih crkava uistinu je građen na temeljima kasnoantičkih. komentar 122-3). str. i početkom 9. stoljeća da se pokrste Sasi. Teudebert i drugi čije je ime ostalo zapisano u kamenu. Karlo. ne bi trebalo odbaciti. U načelu nijednu od vijesti o pokrštenju Hrvata. 62-3. kada su ti Sasi "obećavali kako će napustiti štovanje demona i dobrovoljno se podvrći kršćanskoj vjeri" (vidi. stoljeća.

415 DAI31/21-25.I. 87. Lj. Erlangen 1957-8. Rački.. Rapanić. posebice Klaić. u: Uz početke. Karaman. 119-20. O vremenu krstionice kneza Višeslava. Toma Arhiđakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin došao u Split pokrštavati po naputku pape iz Rima. ne može upotrebljavati kao podatak o pokrštavanju Hrvata. godine u pismu caru Konstantinu IV. i 31. 416 DAI32/27-9. Bibliografija radova N. 40-1. Šeper. 107-9.. a ni sam knez nije spomenut ni u jednom povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. 5-6. kako kod Langobarda tako i kod Slavena . stoljeću 414. a vjerojatno -samo vjerojatno . 49. Namentragende Steininschriften. tvrdi da "usred poganskih naroda. posebno S. Zato se ne može ni pretpostaviti u koje je vrijeme živio i vladao Višeslav. vjerojatno u l i . Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. Gunjaca. II. 196-8. Goldstein. Povijest.96. a onda barem među ostalim. SHPIH/15. II. dakle. spominje se "prezbiter Ivan" koji živi u vrijeme "kneza Višeslava". Prilog kritici 27. vidi u: Šišič. Klaić. Zagreb 1931. samo. Klaić. 255-64. 412 Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS . Priručnik. iako često fragmentarni i proturječni. HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE . a zdenac služi da "slabi postanu prosvijetljenima". a ni tada se u Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Višeslav. poglavlju tvrdi da su i Srbi bili pokršteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. N.. 679). 1-84. 1985. Split 1960. Ispravci i dopune 2.. 414 M. Doba. 234 . da "postanu kršćani spasonosno ispovijedajući sveto Trojstvo" 412. 39. Viz. 194-5. pa se čini da bi taj podatak 411 Šišić. Patrologia Latina 87. to više stoje analiza stilskih obilježja krstionice uvjerljivo pokazala da je izrađena mnogo ka snije od početka 9. Budak. Janeković-Romer. Viz. 181-2. Methodiidoctrina. Sakač. Ista. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. Šeper. Z. papa Agaton (678-681) 680. Ispravci i dopune 2. i na hrvatski prostor 418. M. Doba. smatra da je vijest o pokrštenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina Porfirogeneta. Hrvatski rani srednji vijek spomenike o pokrštenju Hrvata 411. Slijedi ga u mnogim radovima i N. a ta se vijest osnažuje činjenicom da se u 32. 376-7. osebujnom i veličanstvenom kamenom zdencu nije utvrđeno točno mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije.. Erlangen 1957-8.potječe iz Nina). zna se daje mnogo naših suslužbenika. 418 Katlčić. Tekst na krstionici. 14. Grafenauer. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. 1224. Povijest. Goldstein. Osim toga. 137-41. Međutim. stoljeća. Klaić. Konstantin Porfirogenet u 31. 413 Rapanić. Najnoviji radovi o 29. Drugi su podaci upotrebljivi. 30. Peristil 3. izv. VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE. Croatia sacra 1. Izvori. HZ 42." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. 417 Migne.. HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOgVE SVO. poglavlju tvrdi da su Hrvati pokršteni već u doba Heraklija 415. Zbog mnogih nejasnoća. Documenta. I. Gunjaca. izv. Klaić (vidi. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan tina Porfirogeneta. 308 i tamo lit. Povijest. ovaj se spomenik. 31-60). 17-9. 92 i tamo lit.

te ne dopuštaju bilo kakve jednoznačne zaključke. 387. ed. da pisani izvori. Klaić. Razlog postojanja tako raznorodnih vijesti valja tražiti u činjenici da je s vremenom nastalo nekoliko redakcija rukopisa. Odolbert. stoljeća mogao svjedočiti o tome da je u 7.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 14. Vidi i Viz. Theophanes Continuatus. stoljeća jedan dio Hrvata bio pokršten. 16. ili 8. pa čak i kada se radi o vijestima u jednom djelu . 79. I. Doba. da se ova vijest poveže s djelatnošću solunske braće Ćirila i Metodija i njihovih učenika na hrvatskom prostoru. II. Na temelju svih ovih vijesti. a kršćanski su se misionari eventualno brinuli da očuvaju crkve od propadanja i da štite autohtono kršćansko stanovništvo koje je i po dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno. Podaci o Ljudevitovu uklju čivanju u franačku hijerarhiju. 422 Šišlć. a i te informacije dobivene su vjerojatno s više strana. kada je on poslao "predstavnike sa svećenicima" 423. Povijest. Istočna obala. 136-8. o Borninu odlasku franačkom caru. Gisilbert 424. bilj. Doduše. Isti. Međutim. Povijest. ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo odjeka u širim slojevima. ako ne i vjerojatno. 419 Vidi. Taj se Porin u historiografiji ponajviše poistovjećivao s Bornom. 118. Očigledno je. o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogoslužju prve informacije potječu tek iz doku menata splitskih sabora 925. II. izv. kao Gumpert. 424 Rapanić. stoljeća 422. u 29. kao i logične pretpostavke da su već opisani prvi doticaji autohtonog stanovništva -Romana i novodoseljenih Hrvata u 7. Teudebert. (867886). ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna pojava. 288-9. Klaić. i 8. 14. stoljeća 420 jasno pokazuju daje početkom 9. nije se preseli lo prema gradovima i dalmatinskim otocima). 421 DM 30/85-90. 41-2. Tipična franačka (ili germanska) imena svećenika ili misionara. godine) i Metodije na svojim putovanjima od šezdesetih do osamdesetih godina (dakle. 37. što bi bila još jedna potvrda da se intenzivno pokršta vanje odvijalo početkom 9. Klaić. Viz. u najmanju je ruku pokrštena vladarska obitelj i uzak krug prvaka oko nje. jasno je da je pokrštavanje Hrvata bilo pokrenuto praktički u trenutku njihove doseobe. izv. upravo u vrijeme vladavine Bazilija I. 420 235 . stoljeću morali imati za posljedicu određen broj pokrštenih Hrvata. Također. ali je izvjesno da su ih na hrvatski prostor morali donijeti ili sama slavenska braća Ćiril (do smrti 869. Bonnae 1838. i 8. a niti o sredini iz koje je pokrštavanje krenulo. I drugi podaci prilično su raznorodni. o odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krštenja" dvadesetih godina 9. Konstantin Porfirogenet u 30. Bekkerus. Viz. 24. Moguće je. godine. II. 32-3. Nasuprot vijestima o pokrštavanju u 7. nisu suglasni niti o vremenu. stoljeću i Rim pokušao ili pokušavao pokrštavati na hrvatskom prostoru 419 . dakle.De administrando imperio. gdje se navodi pregled mnogih mišljenja. stoljeću. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u vrijeme arhonta Porina 421. str. DM 29/ 63-66. 194-5. Izvori. II. Međutim.) ili njihovi učenici. 423 DM 29/68-78. Viz. poglavlju stoji da su se plemena na istočnoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. izv. Izvori. izv. 14.

Westwerk u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". p oist ovj eć uje Mar tina s Gottschalkom. 44-5.) i ta mo de ta lj na li t. Ipak. Petricioli. Datiranje. Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. Takvoj kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve.I. iscrpno. Još jedan argument u prilog franačkoj akciji pokrštavanja je i pojava Westwerka u Hrvatskoj. godine spominje kao "Trpimira.. a može se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike pedesetih i šezdesetih godina. 29 ( ta kođe r. Klaić. izv. Otprilike u istom smislu svjedoči i priča Konstantina Porfirogeneta o pobožnom čovjeku imenom Martin. Gottschalk. Documenta. 425 DA/31/45-52. Izvori. koja je karakteristična za karolinšku arhitekturu 9. u vrijeme Trpimira 426. Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. smješta Martina oko godine 933. otvorene u unutrašnjem dijelu obično poput galerije. Autor komentara B. ali ne i dokazivo. Goldstein. Izvori. Isti. pa i Katića. 15. u tisku. T. Po svemu sudeći — o tome svjedoči i početak obnove i izgradnje crkava 429 -čini se daje to bio početak najintenzivnijeg razdoblja pokrštavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. u vrijeme Trpimira I. koja je između Hrvatske i Venecije". Ferjančič smatra da se ti događaji odvijaju polovinom 9. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokršten i dio hrvatskog stanovništva. Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia. Marasović. Radi se.oni su značajno pridonosili ugledu kršćanstva. Šišić. II. 169 i d. negoli oko 930. 44-6. godine. te je pokrštavanje dobilo snažan poticaj. jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na sličan način mogle utjecati na društvena zbivanja . čini se vjer ojatnij om. njihova nazočnost i svjedočenje pri jednom kršćan skom činu par excellence. 428 Trpimiro piissimo duce -Rački. a vjerojatno je točno upamćeno i mjesto iz kojeg je Martin stigao . 427 Vidi. stoljeća. 43. 426 Q jviartjriu. vrlo pobožnog kneza"428. 65 i d. nesumnjivo.iz "Franačke. Viz.. 114 i d. a tome se priklanja i Klaić. o Furlaniji.. Bio je bez nogu. stoljeća. bili bi praktički nezamislivi. Očita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne dopušta bilo kakve sigurnije zaključke. Hrvatski rani srednji vijek te konačno Gottschalk govore o akciji Franaka. jer o tome svjedoče i drugi podaci. 433-4. Zagreb 1992. otkuda su na istočnojadransku obalu stizali mnogi misionari. 112-27. kršćanstvo su u njegovo vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja. bilj. 124. Pariš 1959. isti. pa je moguće da su se pokrstili kao odrasli. ako i nisu sami krstili. izv. u narodnoj se predaji očigledno nije moglo ni zaboraviti ni ispustiti sjećanje na intenzivno pokrštavanje za Trpimirove vladavine. Tvrdnja Ferjančiča. R asprav e i č lanc i. Naime. pa nije čudno što ga se 892. a on je propovijedao i dijelio blagoslove425. 43. S druge strane. 429 Rapanić. jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne predaje. Tako bi se vijest odnosila na Trpimira II. a Katić. Barem po podacima iz Trpimirove darovnice. Arhitelđura. stoljeća427. II. kakav je obdarivanje crkve. specifične nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim dijelom crkve sa zapadne strane. Bilo je to. Jurković.. da su ostali pogani. Trpimir je nedvojbeno u sjećanjima mlađih suvremenika ostao zabilje žen kao zaštitnik kršćanstva. Viz. Doba. kaže pisac. stoje moguće. 236 . i 10. 135 i d. nosili su ga.. Povijest. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena. Tomislavova nasljednika i oca Krešimirova.

Perl. 79. Iz Trpimirove darovnice. a tek u kasnijim vremenima smišljenom misionarskom djelat nošću. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii. Klaić. pa i Hrvatskoj. iako se kršćanstvo zasigurno i ranije kontinuirano širilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu trašnjosti. odvijala pod 430 Rački. naročito hrvatsko. pokrštavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaženi i svijetle uspomene car Bazilije poslao carskog predstavnika sa svećenicima i pokrsti sve one koji se kod već spomenutih plemena zatekoše nekršteni. od sedamdesetih godina pa nadalje. 237 . za ra zliku od. takav je koncept. godine 430 . Izvori. Viz. Documenta. Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina de Dalmazia. S tim se prednostima Bizant uključio u pokrštavanje Slavena na istočnojadranskoj obali. to ni na koji način ne prejudicira odgovor na pitanje pod čijom je jurisdikcijom bila tamošnja crkva. Beograd 1967. Pri ocjeni doprinosa drugih kršćanskih centara u procesu pokrštavanja Hrvata mora se svakako računati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me određuje stvarnost . autor naglašava politički utjecaj Bizanta i izraziti je pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazočnosti. Budući da su Rim i Rimski dukat početkom 7. 190 i d. iako općenito prihvatljiv za Slavene. 32-5. nasuprot franačkoj akciji. pokazao i nedostatke kada se počela širiti bizantska alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom. kao i iz drugih suvremenih dokumenata. Tako je u njima moglo funkcionirati institucionalizirano kršćanstvo što uključuje razvijenu hijerarhiju. Klaić. na primjer. Viz. estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece." 431 Očigledno se ta bizantska akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. stoljeću na teritoriju bivšeg Zapadnog Carstva. N... stoljeća bili integralni dio Bizant skog Carstva. postaje očito daje razvitak crkve u Hrvata vrlo sličan razvitku crkve u germanskim državama stvorenima u 5.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Izvori. stolje ća. No. a pogotovo iz akata splitskih sabora 925. (867-886) i za njegova nasljednika Lava VI. Stoga se može zaključiti daje. V. izv. i 928. Padova 1982. 14. bila su na relativno visokom stupnju razvoja.80. 95-8. vrlo detaljno i razložno objašnjava da crkva na ovim prostori ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovništvo Carigrada. 432 Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrštavanju Hrvata i drugih Slavena istočnojadranskog zaleđa. u jednom trenutku. kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovništvom bizantskog cara. izv.. Theophanes Continuatus. Klaić. (886-912) 432. II. X-XII". Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaćanja kr šćanstva. II. uzevši u strogo formalnom pogledu. 431 DM 29/72-8. tako i onih u Sklavinijama zaleđa. S druge strane. 271-348. Stoga i bizantski doprinos u pokrštavanju Hrvata valja protegnuti na mnogo duže razdoblje od onog koje je zabilježeno u pisanim izvorima. poluprimitivnog rodovskog društva irskih Kelta kod kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. Histona Salonitana Maior. Administrativna podjela i ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tičkog Carstva. i 6. mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se. teoretski.a to je odnos snaga Bizanta i Franačke. "svećenici iz Rima". 291-2. nego je uvijek bila pod Rimom. 16. stoljeća Slavenska društva istočne obale Jadrana.

S druge strane. Izvori 23. dobivali i drugi vladari436. Martin433. ni u jed - nom se izvo ru hrva tski vlad ari . Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena Čini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domašaje franačke akcije pokrštavanja i. Documenta. povijesna opravdanost takvog nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. 238 Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Žulj. Mošin. svećenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo su jedan od kotačića koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske narode na svojim istočnim granicama. Damnana. Komićaj. ali svi ostali svjedoci. Žutomistl. 47 i d. a njegovi prethodnici Petar Krešimir. ukoliko je već spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu potaknuo neku akciju pokrštavanja. Klaić. Potekan. ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru.od Stjepan) ima tipičan hrvatsko-slavenski sufiks {-uša). ili. privedu kršćanskoj vjeri. a ne kršćanska. Isto tako. 51. dakle hrvatska ili općenito slavenska imena. Ciprijan. Precilja. I imena serva su hrvatska. Klaić. od Baltika do Jadrana. odnosno slavenska: Gojko i Gortin. Documenta. općenito kršćanska -Dominik. onda i nju treba smatrati sastavnim dijelom bizantskog pregnuća u kristijanizaciji pogana na istočnoj obali Jadrana.I. odnosno da su se krunidbe uistinu odigravale uz značajan utjecaj svjetovnih elemenata u državi. Rački. LJPD. Iako nema mnogo takvih i sličnih podataka. Goldstein. Međutim. stoljeća O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljećima svjedoče i običaji u nazivanju tadašnjih hrvatskih vladara. LJPD. Ljudevit. Njeguča. kao stoje slučaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici. a ne kršćanska. Iako se u literaturi Zvonimir često naziva Dimitrije Zvonimir. Razloge takvim obi čajima valja tražiti u sljedećem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski. a ne kršćanska. njihova nametanja latinskog jezika i pismenosti. a onda su takva imena. Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435. Goldstein. Na prvi bi pogled moglo izgledati neobično da će svi hrvatski vladari u budućnosti nositi narodna imena. Vitolja. Vidi. Zašeta. dopušteno je pretpostaviti da je to pokazatelj polaganog širenja kršćanstva. odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje. Ozamil. 3-5. čini se da već u drugoj generaciji. 51. 383. 297-301. 433 434 435 436 Rački. a jedino kršćansko medu njima (Stjepuša . str. na kojem je u nazočnosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj Svetopeleg. Tako je Svetopeleg dobio slavensko (hrvatsko) ime. vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti narodnog sabora. to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom. Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti može se pretpostaviti da je sama jezgra čitave priče (legende) istinita. posebice. pa čak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju. Hrvatski rani srednji vijek carevim vrhovništvom. a oni su bili Hrvati. Tomislav. odnosno Stjepan Držislav. pak. crkvene osobe redom nose ili franačka imena. 20-1. nose slavenska imena -Trpimir. Izvori. Naime. Naime. Mošin. pa potom Nemistl. koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna. Hrvati nose kršćanska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434.

godine "pustinjak Ivan. kao da tobože govori sam Trpimir: "Iako sam grešnik. stoljeću. Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac dokumenta. ali je činjenica da se ona uvijek spominju odvojeno. pa zbog toga gradi samostan i daruje ga zemljom. Ali ta se imena nikada ne navode zajedno. Takvo bi se stanje moglo usporediti s crkvenim osobama. koji se i Zvonimir zovem". onda bi se upotrebljavalo ono drugo. a daje drugo narodno. 68 -9. pa se i pravne odredbe uglavljuju na temelju kršćanskih kategorija. Kršćanstvo postaje i ideologija po kojoj se vlada i po čijim se načelima živi. qui et Suinimir nuncupor . kada u svojoj zavjernici papi kaže ego Demetrius. vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu opaziti i u dokumentima. i u 11.dakle. motiviran spasom duše. Ra čkl . a prije i kasnije ne? Naime. a drugo krš ćanskog. ali i to znači da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva imena437. pa mu je ona nadjenula ime. Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog. narodno ime. Kada bi provodio vlast nad laicima ili je morao iskazati i prema njima. Kl aić . Hrvatski rani srednji vijek (arenga) uvijek govori o višim ciljevima i motivima ljudske djelatnosti. odnosno sviješću kršćanina da stalno preispituje sebe i svoje postupke. sin kralja hrvatskoga" sklonio u češke "gore. Iz vo ri 20 .ne imenuju s oba imena. on uključuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim akcijama i čovjekovoj djelatnosti uopće. u kojima se spominje da se između 873. odnosno narodnog postanka. da bi obrazložio zastoje ovo darivanje trebalo zapisati. koje kada stupaju na visoke položaje dobivaju i nova imena. za koji čovjek ne zna. sudnji dan) i čas. i 894. da se dva imena spominju stalno. Potom nastavlja. ipak ne treba sumnjati u motive Trpimi-rova postupka i općenito ponašanja. budući da ne znam (kad bude došao] posljednji dan (tj. Postavlja se pitanje: zašto ih krajem 10. dakle. 10 34. onda bi se logično moglo zaključiti da su jedno dobili prilikom krštenja. "ja Dimitrije. Bez obzira na to što ovaj dio I. D oc u m en ta. tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita" 438. veoma zabrinut za spas svoje duše". mogli bi posredno svjedočiti tadašnji češki izvori. Trpimirov čin je. a to bi se sve poklapalo s intenzivnim pokrštavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9. u veliku gustu šumu" 440. osim što on sam tvrdi da je kao pustinjak živio 42 godine. Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobožnosti u 9. 239 stolj eća i mog ućn ošć u da nov opo kršt eni Hrv ati odla ze u udal jene . Iz vo ri. Prihvaćanje kršćanskog morala dok ume nta 437 Ra čkl . Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izražaja dolazila njegova crkvena funkcija. 438 S prihvaćanjem kršćanstva događaju se u društvu i druge. Jedan od mogućih odgovora jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao i glavni zaštitnik crkve. pa je sastavljen od formula koje upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati općekršćanske formule. jer su to očigledno tipično kršćanski izrazi poniznosti439. kaže sljedeće: "Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono stoje od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje. Kl alć . D oc u me nt a. Najbliži je tome Zvonimir. 3. Ne zna seje li taj Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato išta više o njemu. Goldstein. Dakle. stoljeću hrvatski vladari dobivaju.

443 CD I. koji. Klaić. ni ovaj se put ne iskazuju konkretni interesi. kao i splitski prior Petar krajem 11. 210. Kada su se 933. koji za "spas duše" oslobađa neimenovane robove.a to je kršćanski spas općenito. 38. najviše prema onima koji uvijek bez nagrade pružaju pomoć za spas" 441. Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog stanja. Klaić. Codice diplomatico istriano ad a. 27. 377-8. 933. potrebnima za kontemplaciju. Tako se kaže: "za ljubav Svemogućeg posreduje ." 444. "Spasom" su bili obuzeti i zadarski prior Andrija početkom 10. čak i da 439 Vidi. godine potpisali građani Kopra i Venecije kaže se da "djela potekla iz poštovanja i plodovi potpune dobrovoljnosti treba da dušu kojoj se ugađa potaknu na vraćanje. Ovako je teško odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva.krajeve u potrazi za mirom i samoćom. koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese. god. bilo bi lakše odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u Trpimirovoj darovnici već u prvoj verziji dokumenta ili su nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. 932. Dakle. 440 Rački. godine Istrani i njihov markgrof Vinterij pobunili protiv mletačkog presizanja na Istru. Kandler. Međutim. nagovorio gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir. a koliko proizvod pravno-religijske terminologije. stoljeća 443. U ugovoru koji su 932. 240 L . 40. Iz teksta proizlazi da se ne radi o materijalnim interesima. Izvori. Croatica Christiana Periodica 29. Valja "vratiti". Možda se taj "spas" odnosi na neku konkretnu situaciju.. oslobađa ukupno 21 roba i robinju. Documento. Brković. Zagreb 1992. dolazi do sukoba. ali on ima i trajnije značenje . 442 CD I. 444 P. stoljeća 442. 441 P. već se djelatnost objašnjava u formulama arenge koje odražavaju istinsku prožetost društva kršćanskom osjećajno-šću. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara. 16. a koliko samo puka pravno-teološka forma. jer su ovaj put Mlečani pružili pomoć za "spas". M. Codice diplomatico istriano ad a.. dakle odužiti se za djela koja nisu bila potaknuta koristoljubljem. ali ubrzo i do sklapanja mira.. između ostalog. o arengi u ovom razdoblju. 2332.. Kandler. Izvori.

150.. njihovo spominjanje pokazuje da Hrvati u 9. 447 Ž. suzdržanost i poniznost što su krasile prvotno poimanje čovjeka i Boga 449. godine. Titula 445 P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e . Moguće je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se rada u Evropi oko 1000. Petru daje "mali dar" (munusculurri).. Te investicije bile su osobne. pjesnički lijepo izražena. Rapanić. 450 Vidi.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kada se Bog od naredbodavca transfor mira u čovjekova partnera. području koje komunicira s Hrvatskom i Hrvatima. 148. grešnik. i ja Gadua. Također... S druge strane. sasvim različite od onih skupnih investicija ranokršćanskoga doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima. otkriva i onu životnu. 152-3. položaj i titule hrvatskih vladara Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Rižinica nazvao dux\ to je jedinstveno svjedočanstvo o tome kako se polovinom 9. izvanprirodno 446 . može se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno različito od kopar skog. ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om etničkom prostoru. Rapanić. Čini se da klasna diferencijacija i staleška samosvijest rastaču strah. Skromnost.. stoljeću uistinu drže do kršćanskih zasada 445. 450 16. SHP 14.. stoljeća obdaruje crkvu sv. stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi političar pragmatično ponašanje prenosi u duhovni svijet. 241 . Ž. Donare et dicare [O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). Kopar pripada "kulturnom okolišu Hrvatske". str. odnosno "malo" [pro parvis). Međutim. Već u 9. Grgur skrušeno izjavljuje kako sv. 446 Rapanić. Od brojnih primjera 447 karakterističan je ovaj splitski: ."448. 449 Uz navođenje teksta. pa onda i Hrvati općenito. onaj posebni odnos pojedinca prema Bogu. Doba. da su i stanovnici hrvatskih gradova. Funkcija. nepobitno jest da je karakter tog natpisa bitno različit od skromnih tekstova prijašnjih stolje ća. Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). et peccator Gadua una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et . vidi. 159-79. 336-9. 448 Rapanić. Doba. stoljeća hrvatski vladar nazivao na latinskom jeziku. stoljeću javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. U darovnici koju je navodno izdao Trpimir 852. Prema tome. 176. prema onome stoje nedostupno. 1984. Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju. ali za to očekuje "velike darove" (magna munera). zajedno sa svojom suprugom i našim kćerima izgradili smo ovaj hram i . -". Rapanić. SHP 14. kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. privatne. nepoznato. intimne. o tome opširno. stoljeća u tim frazama nema mnogo iskrenosti. 1984.. on je također imenovan dux uz dodatak Croatorum. Doba.. razmišljali i djelovali na sličan način kao i Koprani. Male su crkve iskaz osobnog doživljaja vjere. i 10. zorno se otkriva i naličje toga kršćanskog čina par excellence. Naizgled.

papa ga ipak prvo zove princeps. Izvori. vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisućljeća svoju vlast temeljili na vjeri. To što je papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Tek u l i . 27-8. Iako su Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare. a na vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. 457 Toma. Kako je Hrvatska i tada bila pod franačkim vrhovništvom i njegovim snažnim utjecajem. pa tek kasnije comes 454. Kronika. Documenta. Klaič. Goldstein. te da je njihovo kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog.I. logično je pretpostaviti da su Hrvati titulu dwc dobili posredništvom Franaka 451. Ili. Izvori. 455 Rački. Držislav je dux magnus na kamenom natpisu 456. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa. kao stoje već rečeno. odnosno commes 453. to što Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima. Očigledno je da u 9. na latinskom govornom području. i 10. 158. 274 i d. 454 Kački. 453 Vidi objašnjenje u: Zekan. Pet natpisa kneza Branimira. jer za takvo rješenje nema pravih historiografskih argumenata458. 126. Ž iv a starina. 14-6. suparnicima ili neprijate ljima. i 10. Goldstein. Naposljetku. ali Toma ipak tvrdi daje on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski vladari nazivani kraljevima 457. 412-3. 53. Titule. Međutim. ali u isto vrijeme u jednom dokumentu i dux. Ovakve brze i neočekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. Gottschalk je privatna osoba. Branimir se na kamenom natpisu nazvao comes. Documenta. Vjero jatno je. stoljeću kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odlučujuća prednost. Ako išta drugo. 43. 1943. Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra . jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne može smatrati "kraljem" 452. što je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455. 141 i d. Titule. Ka r a ma n. Opširno. Titule. često upotrebljava i ima vrlo široko značenje. Gottschalkov odabir motiviran zahvalnošću Trpimiru na gostoprimstvu i pruženoj sigurnosti. 458 Goldstein. 154 i d. 452 242 . vidi str. Priručnik. Da bi se legalizirali pred svojim podanicima. S druge strane. Hrvatski rani srednji vijek dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu. 6-14. ipak se može reći da su taj naslov češće nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad kojima su imali vrhovnu vlast. samo je zahvaljujući hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno prevedeno s "kralj". Zato se svaki 451 Goldstein. stoljeću ustalit će se rexkao hrvatska vladarska titula. stoljeću stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. Također. Šišlć. ili za njega tražiti neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku. 456 Lj . pretpostaviti ga drugima. Klaić. Muncimir je na kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps. 46-7. na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na određenom području na zemlji (posjeduju vlast "milošću Božjom").

Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo vladalačkih odnosa u Hrvatskoj. izabranik. Bloch. franački car nije pretendirao na apsolutnu vlast. pak. 463 Rački. 8-9. odnosno "državom" (regnum. 462 Katić. izrazi kao što je "kraljevsko veličanstvo" [maiestas regfia)463 ili "naša kraljevska čast" (nostra regia dignitas]. Byzantine Theocracy. Rad 91. 464 Rački. nego samo s najširim utjecajem Zapada. 3 i d. 20. uobičajene su diplomatičke formule i ne može ih se povezivati ni s bizantskim ni s franačkim utjecajem. Cambridge 1977. ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -kršćane. jesu izrazi kojima su čašćeni rimski carevi. 175 -91. što bi bilo bliže bizantskom shvaćanju pojma vladara. Ita nobis loauutum est imperium. odno sno. Runciman. On je. Gottschalk. Goldstein. Izrazi. 413-21.zapovjedništvo nad vojskom. 465 Rački.podanici su Trpimira poistovjećivali s "kraljevstvom". 224 -237. Documenta. "pomazanik". ona je počela proizlaziti iz vlasti. Roma -Ba ri 1991. a može biti i emanacija Boga -Bog i Car su najviši stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459. iscrpan prikaz Runcimanove knjige u HZ 33-4.464. A ti su odnosi u ponečemu mogli nalikovati franačkom. No. 460 M. ali je isto tako smatran kao osoba od Boga posvećena 460. impervum)482. Stoga je nemoguće odrediti što se neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka . 73. 109: Fuimus ad regnum. Goldstein. Život i doba Karla Velikog. jer se ipak radi o latinskim frazama. 461 I. Odnos crkve i drža ve u Vizantij i. On je posjedovao tri bitne funkcije .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Takav je bio carski položaj u bizantskom društvu praktički tijekom čitave bizantske povijesti. stoljeća vladar. 243 . Pariš 1923. Mango. Stetimus ante imperium. S. Izvori. Documenta. 1980-1. Nutarnje stanje.. kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima. Ostro go rs ki. Karlo. 459 G. Ra nobis dvdt regnum. vođa roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti. Karlovo približavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu očituje se u provođenju sudskih reformi i nekim drugim odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaša 461. La civilta bizantina. Documenta. a ponečemu bizantskom modelu. Les rois traumaturges. a na kršćanskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije to važi za bizantskog cara. 154 i d. 11 i d. Isti. a odande su ga posredništvom latinskog preuzeli franački i drugi zapadnoevropski vladari 465. 29. ali i da su se i u pradomovini i tijekom seobe stvarali odnosi između vođe i podanika. Klaić. predstavljao kao čovjek kojem je od Boga dana vlast. Najnoviji prilog tom pitanju: C. nadalje. deigratia ("milošću Božjom") i iuvatus numere divino ("obdaren božanskim darom") 466. 466 Rački. Rasprave i članci. u: Einhard. S druge strane. Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teško je odrediti kakav je bio Trpimirov položaj u državi: je li bio bliže bizantskom ili franačkom uzoru. Dela V. upravu nad državnim aparatom i zaštitu crkve. te I. kako sebe naziva Petar Krešimir IV. Dakle.

470 Vidi. postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m. a i na vod no s amoin ic ij ati vn i odlazak u samostan Karlova brata Karlomana . te da bi vazda tuđu jaziku podložni bili". Za hrvatski rani srednji vijek. 191. 668. slučaj posljednjeg Merovinga. odrezani nosevi."da nikada više ne bi imali vladara svoga jazika. 695. 154-5. govori o specifičnom. Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima između crkvene hijerarhije i državne vlasti . i Justinijanu II. Možebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. isti taj Krešimir namjenjuje kaznu svakome tko bi povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. Foka 610. primjerice. prije bi bio karakteri stičan sklad između crkvene i svjetovne vlasti. ali ponekad i osobito omrznuti. Tako su hrvatski vladari bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom. Rački. ali su se odvijali između različitih opcija u crkvi ili između dva ili više vladara. i nisu karakteristični za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. Nutarnje stanje. je Irena samo prognana. Justinijan II. Tiberije III. ali su u društvima s razvijenim samostanskim životom bivši vladari bili sklanjani u samostan 471. ubio svog brata Gojslava. godine vidi. ubojstvo kralja Zvonimira koje su navodno počinili Hrvati jest zločin za koji oni moraju platiti vječnim prokletstvom . Žestokih je sukoba bilo. O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zašti ćeni u društvu.. Vjerojatno ni posebna studija zašto su neki carevi doživje li ovakvu. već ih šalje u progonstvo. primjerice. Goldstein. Istorijcu na raznim mj. nedodirlji vom položaju vladara. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa i nije bilo tako često. a drugi onakvu sudbinu." 467. Filipik je oslijepljen. Domagojeve sinove ne ubija. pa su potom prognani. Ostrogorski. Klale.kao posveć en e osobe carevi (i drugi vladari) bili su osobito štovani. 467 Rački.I. 471 Vidi. ali to nije imalo nikakvih posljedica na Krešimirov položaj koji je tada već postao hrvatski kralj468. Karlo. kada prigrabljuje Hrvatsku. nije ništa dogodilo. 33. a 802. Hrvatski rani srednji vijek Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD. Rad 91. 713. Izvori. dočim se Zenonu 475. ali su carevima Herakloni 641. pa se može zaključiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom. ne bi mno go razj asnila . godine: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje. uostalom. I ovaj posljednji podatak. a više od sto godina kasnije papinski poslanik istražuje da lije Petar Krešimir IV. mogla bi svjedočiti i činjenica da Zdeslav. Čini se daje Gojslav bio ubijen. jer se ponovno vratio na prijestolje 476. Klaić. Povijest. stoljeća. tipičnom za srednjovjekovna teokratska društva 470. 711. a njoj Hrvatska s vremenom sve više nalikuje. 351-2. S druge strane. (zajedno s malim sinom). Documenta.. Bogata bizantska povijest pruža vrlo raznorodne primjere. Documenta. 73. 472 Ubijeni su. Leontije 698. kao i svi drugi. 468 . 11. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio više time što su oni bili u posvećenom položaju negoli kršćanskim moralom koji mu je zabranjivao ubijati.oni. Apsimar 705.Einhard. opširno. jer su bili pomazanici Božji. Konstans II. ali se čini da je ubijanje cara bila posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472. jer je una ka ženo lice bilo diskva li fika cij a za vrš enje carske dužnosti. 469 Rački. i to od samih početaka.

Istraživači dvoje je li bareljef nastao u 9. može se pretpostaviti da su morali imati i nekog udjela u vlasti. Documenta. 91-119.. bizantske carske "zlatne bule" (krisobula) potpisuje isključivo car. O značenju bas-relijefa u splitskoj krstionici. a na štetu Hr vata. i kruna na glavi. ili 13. osim vladara. ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena svjedoka navodi se i njihova titula. 148 i d. Uostalom. Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The Earhj Middle Ages. čini se daje iz užeg historičarskog aspekta rješenje relativno jednostavno: budući daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom području. vidi J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i pralcsi. u: The Orthodox Churches and The West.. Zagreb 1983. Izvori. Zagreb 1972. 10. Tragom srednjovjekovniii umjetnika. na teritoriju bizantske arhontije ili teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu). godine. 13. CD I. ali za naše razmatranje to i nije toliko bitno 476 . sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži kuglu.. Petriciolije va se argumentacija čini razložnom. Bez obzira na prijepore. s jedne strane. Nelson. 475 O diplomatičkim elementima. ili 11. te 473 Čini se malo vjerojatnim daje prepisivač dokumenata u 12.. Klaić. stoljeća U Trpimirovoj se darovnici naglašava vladareva skromnost i ovisnost o splitskoj nadbiskupiji. 117. u svojstvu svjedoka potpisuju se i drugi dostojanstvenici u državi.može se pretpostaviti da se položaj hrvatskog vladara nije značajnije mijenjao tijekom ovog vremena. 391-412. a u desnoj križ. O razlikama između istočnog i zapadnog obreda ustoličenja. ali to su zaključci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu čitavog društva. okrunjena. Bareljef iz splitske krstionice za istraživače je mnogostruko zanimljiv. 474 Rački. kao što misli Klaić. a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze. pa da spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za čitavo ranosrednjovjekovno razdoblje. formuli poniznosti (formula humilitatis]. pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. Studies in Church History. vrlo precizno smješta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. mj. Karaman. vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti. a za ovo razmatranje posebno. Radi se o tzv. najbliži mu je vladar bio hrvatski. uobičajenoj u srednjovjekovnim pismima. 19 i tamo lit. najčešće župan 474. jer se s njega mogu iščitati podaci koji vrlo skladno nadograđuju znanja o društvenom položaju hrvatskog vladara. Slijedom ove analize položaj hrvatskog vladara bio bi bliži franačkom uzoru. 245 . Postojala su mišljenja da je. prikazan kralj ili. Oxford 1976. Kako su oni garantirali provedbu ugovora. ali bi ona mogla odavati i prijateljstvo i želju da se splitskom nadbiskupu prida značenje koje on u tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 . ZKT. U hrvatskim vladarskim ispravama. za istraživače je bio sporan identitet središnjeg lika. cara u Carigradu.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Naime. stoljeću. 476 Pctricioli. Povijest. na r. na r. 225. Vidi i Lj. Svakako mu je bio bliži od njegova vrhovnog gospodara. Isti. kao i o autentičnosti koroboracije isprave475.ali se čini da je prevladalo prvo rješenje. Osim toga. Vol. lijevo od nje stoji druga. Datiranje. stoljeću svjesno iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije. mj. na bareljefu su prikazane tri muške figure -jedna. L. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: J. Neki su predstavljeni samo kao svjedoci. Stlpišić. na r. s druge. Nasuprot tome. sa mo zato što je te Hrvate mrzio. mj. Krist . prije negoli neki drugi slavenski.

Bareljef iz splitske krstionice .Slika 23.

u: Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. J 7. Izdanje HAD 3. Bili su to žezlo i kruna. O bareljefu iz splitske krstionice. Iako je to u ponečem različito od onoga što je ucrtano na bareljefu (kruna. ali se ne kaže da su rođaci. Ceremonijal na dvoru je obično rezultat dugotrajnih. označavao plemenito oružje vitezova i kršćanskih junaka. Ni u prilično opširnoj 477 Rački. Također. 68-9. križ). između ostalog. koji ima višestruku simboliku 479. Rapanić. 823. Izvori. 484 M. Dakle. 373-4. čini se. Pravno-povyesni rječnik. godine od pape 477."kralj" (na Bašćanskoj ploči) izvodi se iz imena "Karlo". referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Načela nasljeđivanja Polovinom 9. a treći lik se našao u stavu proskineze koja je dio uobičajenog carigradskog dvorskog ceremonijala. prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku "kral" . 479 Rječnik simbola. nasljeđuje ga netko za koga se ne zna u kakvom je srodstvu s njim i je li uopće u kakvom. Logično je da papin vazal dobiva zastavu (ona je obično obilježena križem). bizantski i franački utjecaj isprepletali i na teritoriju prijadranske Hrvatske. Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipično franačkih obilje žja. Goldstein. dj.Ž. unatoč tome što je Trpimir imao sina. Titule. Zvonimir je dobio i zastavu -znak daje papin vazal. 478 247 . 83-90. 481 Mažuranić. 23. tako su se. Zagreb 1992. Documenta. 159-62. Zagreb 1989. Doduše. 535-6. Ž. a žezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. 77. a u srednjem je vijeku. 480 O ulozi vladara . 1976. J. te mač. Jiroušek. 482 Rački. n. Kako se na bareljefu bizantski i franački motivi isprepleću. Gheerbrant. stoljeća načela nasljeđivanja na prijestolju još nisu bila potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina naslijedio Domagoj.. Klaić. a u Čedadskom je evanđelistom zapisano da je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. Klaić. Chevalier -A. Radovi HAZU Zadar 34. U Trpimirovoj se darovnici spominje Mislav kao "predšasnik" 483. Izvori. 383. kugla. 3. Documenta. inače simbol pobjede. stoljeća kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim što će kralj Zvonimir dobiti 1076. te razlike u Zvonimirovu slučaju nisu proturječne. 21. Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm. 103-4. pa čak i više stoljetnih utjecaja 480. odnosno od Karla Velikog. 1992. kao i mač. Rječnilc simbola. Simbolika vladarske kugle (pitanje je radi li se uopće o kugli?) i žezla nije posve različita: kugla bi označavala sveobuhvatnost vlasti. 483 Rački. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. što upućuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481. Izvori. Klaić. Čini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Documenta. Naposljetku. Brković.

Povijest 664-5. str. stoljeća počinje u Hrvatskoj sve češće događati da vlast prelazi s oca na sina.Rački. II. Residente paterno solio . To bi značilo da se u prvoj polovini 10. Klalć. bllj. to se načelo sukobljavalo s načelom da neka druga osoba. pa je čak moguće da je bio i uzurpator. DA/31/44. što ne znači i direktan potomak. oca arhonta Krešimira" 489. Kada je Borna umro. to znači da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara međusobno sklapali brakove i daje vlast u pojedinim područjima prelazila na pobočnu lozu. što dokazuje da je opet zavladala porodica Trpimirovića. Družak i dr. Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu još drastičniji: Zdeslav je zauzeo vlast u Hrvatskoj. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata. naslijedio ga je nećak Vladislav. No.dolazak pobožnog čovjeka Martina u Hrvatsku -vjerojatno dogodio još polovinom 9. Čini se da se običaji potpuno ustaljuju tek u 10. stoljeću. Kada se spominje "tast" ili "ujak". Izvori 7. tvrdi da su od njegova pradjeda Krešimira hrvatske vladare nasljeđivali sinovi 488. poznati su slučajevi svrgavanja. Documenta. stoljeća. Documenta. moglo je biti i obrnuto. da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. pa se čini da je nasilno zauzimanje prijestolja još jednom pretpostavljeno nasljeđivanju po rodbinskom pravu 486. stoljeća 490. Vidi. a relativno brza izmjena nekih drugih spominjanih vladara (Mislav. 62. "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. 15. i Konstanta Porfirogenet datira neke događaje u "doba arhonta Trpimira. pa da je ovdje spomenuti Krešimirov otac Trpimir zapravo nasljednik Tomislava koji vlada tridesetih godina 10. Documenta. 325. 18.) u vladalačkoj dužnosti mogla bi značiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema nikakvih vijesti). vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjača. značilo bi daje Branimir bio uzurpator. Viz. Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast. Tako je Dragomuž dao Ljudevitu svoju kćer za ženu. Iako se opisani događaj . U ranijem razdoblju. stoljeću. O ovom problemu raspravlja 1 Šišić. Tako je umrlog Bornu "na traženje naroda i uz carev pristanak" naslijedio Vladislav 491. Račkl. Račkl. Goldstein.5. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir. čini se. u kojoj se navodi više imena slavenskih knezova. a kada je Zdeslav zauzeo vlast. Izvori. Klaič. Hrvatski rani srednji vijek priči o Ljudevitovu ustanku. nema podataka o direktnom srodstvu. 426. Ne zna se tko vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska. 236. Klale. Bio je iz roda Trpimirova. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman. ali su očigledno bili pretendenti na prijestolje. ima razloga vjerovati daje informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena događaja. 43. . preuzme vlast. dakle u 9. Izvori. 373. 72. ARFza 821. te stoluje na "očinskom prijestolju" 487 . izv. i 11. bez ikakvih potresa. kada Petar Krešimir IV. a Ljudemisl je bio brat Bornine majke. Documenta. Moguće je da su nestabilnosti 485 486 487 488 489 490 491 248 Račkl.I. Unatoč činjenici da o tom razdoblju ima malo podataka. a njega očito nisu takvim smatrali. Osim toga. 44.

Tako sinovi-nasljednici čak vode i ratove: Miroslav protiv Mihajla Krešimira. kao da je ono privatna svojina kraljevske obitelji 492. kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobožnog (814-840). godine merovlnški kralj Klodvig umro. 497 Barada. 134-5. Snaženje i bogaćenje hrvatskog društva u l i . država je podijeljena na ravnopravne dijelove Između njegova četiri sina. ali gaje "prevario" brat 495. izv. Međutim. 249 . ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496. dakle ravnopravnog položaja više nasljednika. 158-64. pa daje u to vrijeme prevladalo načelo starješinstva. odnosno njezina ustro492 To je franački utjecaj -kada je 511. Kako se. stoljeća došlo je uistinu do "dinastičkog rascjepa" 497 koji se smiruje za Petra Krešimira IV. Slično se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore Mutimir. izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon stričeva. Documenta.Rački. Pipin Mali je ostavio državu Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki). Dinastičko pitanje. stoljeća (kako bi se moglo očitovati iz Baradina teksta). godine zapisuje daje Suronja trebao zauzeti prijestolje. s druge. Srednjovjekovno. 51-2. Krešimira i Goj slava svjedoči i mletački kroničar Ivan Đakon kada 997/8.. Čini se također da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe čitavog kraljevstva između sinova-nasljednika. jer je. itd.. Viz. Strojimir i Gojnik 493. 225 i d. a ovaj posljednji preuzeo je vlast u čitavoj državi tek po odlasku Karlomana u samostan. Ovaj navod omogućuje barem dva tumačenja: ili je mlađi brat pretekao na prijestolu starijeg. 496 Rački. Kako su se vjerojatno tada hrvatski običaji počeli miješati s utjecajem bizantskog i franačkog prava i uopće običaja i kulture.. 427. -vidi. u to doba hrvatsko društvo doživjelo značajan napredak. ali i Franačkoj. i čini se da konačno razrješava sve dvojbe (vidi i tamo lit. II. 158-170. Dinastičko pitanje. Nutarnje stanje.Svetoslava Suronje. Surigna nomine . Građanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Držislava svje doče da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu presudni u priskrbljivanju prijestolja. O identitetu Suronje raspravlja Barada. bez obzira na sve prijepore i ratove.): Suronja je zapravo Svetoslav. sjedne strane. Povijest. čini se. kasnijem zetu mletačkog dužda i ocu Petra Krešimira IV. pri kojem najstariji sin nasljeđuje oca. Brandt. zatim u Češkoj i Rusiji.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Potom slijede brojne podjele države između sinova Ludovika Pobožnog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. Braća su se nemilosrdno borila za prijestolje. radi o Stjepanu. 471-2. 494 Šlšič. O sukobu sinova Stjepana Držislava . 143 1 d. godine. običaja majorata.fraierno doto deceptus regni amiserat diadema . činjenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. Čini se daje. Rad 91. što je bila bizantska institucija i. moguće je da su se suparnici u borbi za prijestolje rukovodili različitim načelima nasljeđivanja i po tome mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno. 57-60. bilo provođeno načelo suvladarstva. 60 i d... stoljeću zasigurno je i rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj. kod makedonskih Slavena od četvoro braće na životu ostaje samo Samuilo 494. Svetoslav Surinja protiv Krešimira i Gojslava. 493 DM32/42-4. stoljeća pridonosila i neriješena ili različita načela nasljeđivanja. 495 Sclavorum etiam regisjfater. U prvoj polovini 11.

Rad 91. u drugoj polovini 11.CD I. 81. 16. ali su isto tako bili izabirani na "skupštini čitava naroda".4. od roda od koga su oni željeli i voljeli. Koliko se zna. Naime. koje su oni htjeli i izabrali. I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda" 501. Karlo. 79. Einhard. 502 Raćki.134-5. Goldstein. Feudalno društvo. Klaić. 103. stoljeća kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinačno spome nute župane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju. tvrdi da "gaje pravednost Božja uz odobravanje svih plemića Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. Viz. stoljeća običaji se ostvaruju na ponešto specifičan način -Petra Krešimira je naslijedio Zvonimir. mogla povezati s po krštavanjem. Čini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara. stoljeća. 56-7. 501 Raćki. tijelo koje bi odgovaralo "svim plemićima" u Hrvatskoj . 48. 148. Izvori. Izvori. jer će se u svakoj situaciji moći pronaći legalnog i legitimnog nasljednika. Konačno će ta načela nasljeđivanja postati dije lom feudalnog sustava koji će se u Hrvatskoj razvijati od 11. Toma. pokrstio Slavene uz obale istočnog Jadrana. Documenta.I. 54-5. a Stjepan II. 171-4. Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je vladar stekao pravo na prijestolje po ženskoj liniji. stoljeća pretežno su nasljeđivali kraljevstvo po ocu. Tako se i u Hrvatskoj poštovala muška linija nasljeđivanja. U stalnoj izmjeni 498 Račkl. ' M. Documenta. KronOca. Bloch. te će se suprotstaviti Arpadoviću Ladislavu koji pretendira na hrvatsko prijestolje po ženskoj liniji. 499 250 . naime.9. a Zvonimir je bio jak čovjek (ban) u državi. bez obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom. da po Zvonimirovoj smrti nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata504). Dinastičk o pitanje . II. dakle. nasljeđivanje po starješinstvu često je bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498. Klaić. I u Evropi su se ta načela sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje će od njih prevladati 499. Čini se da Krešimir nije imao djece. Klaić. jer je njegova sestra Jelena bila udata za Zvonimira. 503 Ba rada . Dvojbe oko toga nazočne su i u Einhardovu Životu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga. Hrvatski rani srednji vijek javanja sukladno suvremenim evropskim društvima. Petar iz loze Snačića (Svačića) postao je vladar na nepoznat način (jer očito kraljevskoj obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiđakon tvrdi. iako bi povremeno znalo prevladati načelo izbornosti. Nutarnje stanje. pa je kralj postao izborom 503 . No. Vidi. Napokon. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja spominju se polovinom 11. što znač i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i već na slje dstvom imaju pravo na prijestolje. 504 Thomas. šo ° DAJ 29/74-8. a dvojbeno je da li mu je bio u rodu. To će pridonijeti tome da različita načela nasljeđivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i obrnuto: postojanje različitih sustava nasljeđivanja pridonijeti će stabili zaciji vlasti i poretka. Izvori. sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va Suronje. a potom da "im postavi tada arhonte. 208 i d. izv. 68. 71. Zagreb 1956. iz kojeg su Franci birali svoje kr alje ve" .

Klaić. u tim se krugovima smatralo logičnim da sin nasljeđuje oca. Dakle. a to nikako ne može biti točno. uglavnom svećenici. zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du šu"505. Izvori. moglo bi poslužiti svjedočanstvo iz Ljetopisa Popa Dukljanina. Šišlć. budući da ono. Klaić. 99-102.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. koji su svjesni krivnje. stoljeća načela nasljeđivanja treba vjerojatno vidjeti i želju za političkim kompro misom te nastojanje da se ugodi jačem i time izbjegne destabilizacija zemlje. 412. Historici Salonitana Maior. 7 1 . Naime. godine i oni predviđaju kazne: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje. dakle. 33. Kao potvrda načina na koji su razmišljali oni što su prenosili narodnu predaju. LJPD. 251 . 505 506 Klaić. Izvori . U njemu stoji daje Zvonimir Krešimirov sin 506. što počine mnogi ostaje nekažnjeno. moraju oni. strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je i sudionike splitskih sabora 925.

Badoer (do 881. Petar nije vodio računa o sve moćnijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokušavajući vladati bez njihova utjecaja. Izvori. i uveo titulu suca . dakle. Iako još nije došao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima. godine). II. Priručnik. obdarivši Hrvate i primivši od Hrvata darove" 2. 125. Šezdesetih godina. koji su tradicionalno bili bizantski činovnici. 383. Klaić. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar čije je ime zapisano u Čedadskom evanđelistani. 24. Branimira ponajviše. Da bi zadovoljio aristokraciju. Koliko je god to bilo na korist mletačkom građanstvu. ne mogavši ništa učiniti. Documenta.procvat hrvatske države Trpimir je prvi hrvatski vladar uz čije se ime može vezivati gradnja crkava. nemoć Mihajla Borisa da bilo što učini svjedoči o snazi hrvatske države. nije došlo do otvorene bitke između Hrvata i Bugara. godine ubijen zajedno sa svojim sumišljenicima. 364-5. 1 2 3 252 Rački. zaključi s njima mir. 23.VIII. ipak je bilo nezadovoljnika. ona biti očigledno još intenzivnija. 22. stanje na Jadranu i oko njega bitno se mijenja. DM 31/60-4. 43-4. a prema franačkom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner. arhont Bugarske. Pošto je 864. Izvori. Viz. Šišić. Venecija je opet počela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju. Izvori. kada je otprilike na hrvatskom prijestolju Trpimira zamijenio Domagoj. Općenito se može reći da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila mnoge atribute suvremene evropske države. Za vladavine dužda Petra Tradenika (836-864) vještim diplomatskim potezima Venecija je sve više stjecala neovisnost od Bizanta. Klaić. ali će za vrijeme njegovih nasljednika. pođe i zarati na Hrvate i.iudex. Urso je ukinuo čast tribuna. naslijedio gaje Urso I. kao potvrda da se horizonti hrvatske države šire osjetno preko granice neposrednih interesa 1. Documenta. Iako sudeći po ovom navodu. . Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris. te s njime podijelio vlast u gradu i u državi. Od Trpimira do Branimira . izv. Rački. što mu se ubrzo i osvetilo. Klaić. Ivan Đakon piše da se Urso "požurio povesti mornaricu protiv slavenskog vladara Domagoja" 3.

nije ostala sačuvana niti jedna darovni ca. -kada se datira spomenuti Ursov napad. Očigledno je.Trpimira.Domagoj nije posjetio Akvileju i nije upisan u Čedadski evanđelista! 4. Za razliku od prethodnika ili nasljednika . Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franačkoj koaliciji protiv Arapa koju je. Možda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici. 382-4.Od Trpimira do Branimira . te pokrštavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim svijetom.neki su smatrali da je kao kratkoročna taktika i dugoročna strategija najbolja upotreba sile. Klaić. skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedećim desetljećima izgubila na utjecaju i praktički nestala (u 10. Branimira i njegove supruge Maruše. Priručnik. jer iz te činjenice logično proizlazi zaključak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje između Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane. Izvori. 26. Vladao je do 878. Zdeslava . Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne čini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove.njegovo se ime ne spominje na kamenim natpisima. koji su ga ubili. Domagoj Domagoj je došao na vlast između 852. Nijedan izvor (ni bizantski. Nema podataka da je Domagoj gradio ili izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu građevinu . 6-7. kako Mlečani moraju intervenirati. godine. i očigledan razlog zašto se i vanjski čimbenici. primjerice pape. vjerodostojna ili ne. 22-3. 5 253 . uostalom. Domagoj je bio.procvat hrvatske države 1. Documenta. kada se posljednji put spominje Trpimir. drugi su pak željeli intenzivirati suradnju.kao što se događa u slučaju dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. ali izostanak bilo kakve potvrde o Domagojevim pokušajima da i dalje širi evanđelje ili da samo podrži crkvu u takvim naporima. ali je to samo nagađanje koje se ne može potkrijepiti argumentima. ni papinski) ne bilježi nastojanja drugih sredina da u Hrvatskoj šire kršćanstvo. ne može biti slučajan. i l i . pljačka. moguće je. misleći da će se iz toga pribaviti koristi na duži rok. 7 Vidi. Viz. stoljeću više nema vijesti o pljačkama uz onaj dio istočnojadranske obale koju kontrolira hrvatski vladar. Šišić. stoga. S druge strane. da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine 4 Rački. najednom počinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII. Izostanak jedne vrste podataka može se tumačiti slučajnošću 5 . predvodio i sam Domagoj. Braslava i njegove supruge Ventescele. Documenta.. godine. godine pljačka bizantski brod pun zlata 7). za Domagojeve vladavine množe se vijesti o tome kako su Hrvati napadali mletačke brodove. To je. i 864. Izvori. ni franački. 125. koju je on potpisao. piše pismo Domagoju u kojem ga opominje da spriječi napadače 6. Trpimirova sina Petra.. III. izv. Klaić. pokušali zatrti njegovo ime i da su sustavno uništavali njegove natpise. 6 Rački. pogotovo se to nije više moglo događati uz njegov pris tanak ili barem prešutno odobravanje . čini se. 157 i tamo komentar. Čini se da su u tadašnjem hrvatskom društvu postojale dvojake ten dencije .

Rački.I. Naime. 9 254 . Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8. jer je Domagoj već neko vrijeme bio na vlasti. Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin sku lulcu. Iako će ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga buduća stoljeća. i franački car Ludovik 9. zatražio i dobio taoce te otplovio kući. izv. 69. nego i u susjednom Kotoru 11. Goldstein. Zahvaljujući tome što je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija. čini se. Documenta. 14 Rački. Brusić. Viz. Hrvatski rani srednji vijek ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme . Povijest. stoljeća. ali s bitnom razlikom. Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa. 12 Z. u 9. 11-33. Dakle. Dok je prije šezdesetak godina bila tek objekt nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etničkom prostoru. Annalium Baronium Epitomes. Međutim. za 869. sada hrvatska vojna sila postaje subjekt. Uprava. 13 Annales ecclesiastici. vjerojatno zbog toga što su Neretvani 869. sada ih je. Može li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. L'amminis trazione. Vjerojatno su napadi na mletačke lađe koje prolaze uz istočnojadransku obalu učestale. Pars altera. to nisu činili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici. njihovo oružje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) još je jedan dokaz gospodarske konjunkture 9. 203-6. 8 Vidi. Šišić. Kotor 1959. 10 DAI29/113-5. Radovi Zadar 16-17. godine (slavenski gusari) opljačkali posla nike Svete Stolice 13. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14. ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12. II. u skladu s tadašnjim običajima. 19. a one će doći ponajviše do izražaja u doba Branimira. Hrvatska se prvi put nakon početka 9. 350-1. kada je Urso krenuo na istočni Jadran. Fcrluga. stoljeća opet našla u glavnim tokovima evropske politi ke. Postojanje flote koja može prevesti priličan broj vojnika. to nije učinio bez ikakva povoda. ubrzo su mletačko-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi plan. Dabinović. s druge strane 8 . Ni dužd nije vidio posebnog razloga za daljnji angažman. se stoljeću gradi veći broj brodova ne samo u Dubrovniku. Zato je lukavo sklopio mir. gdje je napala neretvansku oblast. 443-8. do danas?. 360-1. Isti. Klalć. nadjačao konačni obračun Arapa sjedne. godinu. 229. Konstantin Porfirogenet obavještava da "hrvatske i ostale slavenske arhonte stanovnici grada Raguze prevezoše na svojim brodovima u Langobardiju"10. carska je flota intervenirala i na drugoj obali Jadrana.uostalom. te Bizanta i Franaka. Documenta. 165 i d. Domagoj se nije upuštao u otvorenu bitku protiv Mlečana . Uzimanje talaca trebalo je osigurati mir. Coloniae Agrippinae 1540. 361-2. nego. pa je. jer im je mnogo bliži bio "partizanski" način ratovanja. ali se on ni taj put nije održao duže vrijeme. barem za nekoliko godina. Zadar 1969. str. 11 A. Izvori 24. činilac koji poziva ne samo bizantski car.naziru se i druge tenden cije u njihovu ponašanju.

su "najgora plemena Slavena i Dalmatinaca počela pljačkati istarsku pokra jinu. po svjedočenju svećenika Ivana koji to dojavljuje papi. Naime. iz pisma pape Ivana VIII. 20 Johannis chronicon venetum. dobar i lak izvor prihoda za društvo u kojem ni težak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu donosili ništa više doli preživljavanje. sve do zapadne obale Istre. Rački. godine.gusare koji "pod okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na kršćane. Documenta. sudeći barem po izostanku bilo kakvih vijesti o napadima. 365-6. Andreae Danduli Chronica VIII. Dakle. Klaić. Klaić. Documenta. Izvori. bila pod franačkim vrhovništvom 15. Documenta. Kazna progonstva trebala se općenito primjenjivati zbog toga što se. nego kaznom progonstva" 18. radikalno je prekinuto za Domagojeve vladavine. pa je čak. 6. Tako je papino upozorenje da "ako uistinu saznaš . koje se datira između 873-876. Logično je pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima. uza sve već navedene.. Sipar i Rovinj". U drugom dijelu pisma papa se tuži na Hrvate .. (872-882). da ti neki rade o glavi nemoj ih kazniti smrtnom kaznom. Rački. 25. 26. 6. 19 Rački. 201. Izvori. Domagoj se nemilosrdno obračunao s neprijateljima. sakriveni.Od Trpimira do Branimira . Oko godine 875. saznaje se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. Usprkos činjenici da ovi događaji pokazuju kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica Šibenika. Nin. 21 Rački. ali ih dužd pobjeđuje 20 . Klaić. vladalo u vrijeme Trpimira. ubio i onog urotnika koji mu je otkrio zavjeru. 26. dvadesetogodišnje primirje koje je. Područje pljačkanja se čak proširilo i daleko na sjeverozapad. Činjenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno. ili stiglo prekasno. Novigrad. 16 b. Povijest 351. iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletačku lađu. svladali posadu i poubijali je 21. tamo su naime poharali četiri grada. Izvori. Klaić. 18 Rački. kreću i na Gradež. Klaić. Moguće je da je Domagoj ne samo znao za gusarenje. Izvori." 19 diplomatski tvrdeći da su opačine tih napadača potamnile Domagojev dobar glas te zahtijeva da vladar spriječi ovakve rabote. 17 Šišić. Priručnik. Documenta. bez sumnje.. 25. c. Klaić.procvat hrvatske države Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske. 5. Izvori 26. ljudski život nije smio uništavati. to jest -Umag. a manje uvje renjem da je doista tako. barem nominalno. Bio je to. Biograd. 365-6. jer "tko ne ispravlja zločine kada ih može popraviti. . sam ih vrši". 16 255 . Documenta. Iako papa kaže da se "može vjerovati da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje". pa bi to pretpostav15 Šišić. Povijest 247. navijestivši time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budućnosti. jer se nadao da će time spasiti život 17. nego gaje čak i poticao. koja je i dalje. Prethodno su. u skladu s kršćanskom dogmom. 6. ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno oglušio. ali im ni to nije pomoglo. da ga strani izvori ne simpatiziraju. možda čak i još dalji Omiš?) otisnuli dalje nego ikada. njegov iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnošću. 24. c. mogao je biti doda tan razlog.

znati što je za Hrvatsku dugoročno bilo isplativije. Izvori 25. Uprava. Valjalo bi.I. 373. 68 i d. uvažavajući saveznike."najgori knez Slavena" 23. te ovlasti bile razdvojene. 25. Dogodilo se to 876-878. gdje su. Starija je historiografija smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata. ovakav izvještaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je pobijedio. teško je procijeniti što su mislili njegovi podanici i kako se to dugoročno odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. 45 i tamo navedena 23 256 . Odatle brodeći prema Istri.. 25 Ferluga. Naime. Uprava. 2. sljedeća epizoda svjedoči. Klaić. između ostalog. javljeno je gospodinu duždu Ursu da bi Slaveni htjeli prijeći do grada Gradeža. to bi i nas približilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara. da ipak nije bilo baš posve tako. Koju godinu potom Domagoj je umro. Tek po njegovoj smrti dužd Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima (Hrvatima). Documenta. pa je on s trideset lađa došao do prije navedenog grada. Ako su Mlečani o Domagoju mislili sve najgore. Klaić. godine. L'amministrazione. Osnutak teme Dalmacije Vrhunac bizantskog angažmana bio je. ali to će ostati nepoznato. jer podataka koji bi poslužili u takvoj analizi gotovo da i nema: je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilična bogatstva pljačkom ili se.. prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24.. potpomognut carskom zaštitom. Documenta. 366. došavši iz Carigrada. godine. Isti. osnivanje teme Dalma cije25. 168 i d. Teme su se u Carstvu osnivale još od 22 Rački. U pamćenju Mlečana ostao je zabilježen kao pessimus Sclavorum dux . To je već razložnim argumentima osporio Ferluga.. 366. pa se čini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno snažni da se suprotstave Mlečanima u otvorenom sukobu. ipak. Hrvatski rani srednji vijek ljalo da su snažni i sigurni u sebe. Naime. pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rješenje i u zaleđu obale. nadati dugoročnom boljitku kao rezultat smirivanja situacije i povećanja trgovine? Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije još ni izabran. međutim.. Documenta. promičući interese crkve i potičući pokrštavanje. Ivan Đakon nastavlja priču: ". ali Mlečani i dalje ratuju protiv Neretvana. naime. Goldstein. 26. To je bio bitan pomak od kasnoantičke provincije. pa i eventualne suparnike i neprijatelje. « 24 Rački. Klaić. na onom prostoru gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovođenjem Zdeslava na prijestolje. Izvori." 22 Iako se može pretpostaviti da je mletački kroničar nastojao uveličati mletački uspjeh. dakle nakon 751. Izvori. hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uništi da nitko od njih nije mogao pobjeći ni vratiti se u domovinu. a već je "Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova. Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na čijem se čelu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti. Rački.

u kojima su početkom 7. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je. stoljeća. ZRVI 29-30. 1983.Od Trpimira do Branimira . 217-9. zatim "axpaxr\y6c. u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama.". Osnivanje teme značilo je daje bizantska vlast čvrsto preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg. Pitanje dalmatinskog temata u prvoj polovici 9. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omogućavaju lit. 26 Ostrogorski. 1950. Schlumberger. N.. 139. uspostavom temat skog sustava. Dela III: O datumu sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji. 257 . Zakint i Drač 27. Taj je pritisak značio da su mogući napadi i na kopnu i na moru. Prema tome. (Taktikon Beneševiča) 247. I u najnovijem radu L. na temelju intere sa čitavog Carstva. L'amministrazione. Uostalom.. tvrdili daje Bizant na arapske napade početkom četrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme.. Do druge polovine 9. iz Carigrada. a potom i u zapadnijim dijelovima države 26. manje ili više neposredno. potaknuto nužnošću samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina. logično se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri osnivanje teme poticano iz državnog vrha. 112 i d. u zapadnijim dijelovima Carstva. navodi sve slučajeve spominjanja stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc. ta mošnjih tema Kefalenija. Vreme postanka tematskog uređenja. 165. Bizant. Margetić. Dela III. godine. s razlogom takvu dataciju osporio. 105. neposredno brani interese cara u Carigradu. te L.. Oikonomides. bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost. Pri tome im je poslužio i pečat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. logično je bilo da se stvori i tema na području Dalmacije. stoljeća čitavo je područje današnje Grčke i Albanije bilo uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. Pariš 1972. uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogućnost formiranja bizantske teme u to doba. Margetlć. 46-8. pa tako i u Dalmaciji. Također. Uprava. te uvažavajući konkretne odnose na teritori ju bizantske Dalmacije. prvo u Maloj Aziji. Goldstein. Posedel. Marginalije uz rad V. 205-6. 264 i d. ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8..". vojnici postali i zemljoposjednici 28. Ostrogorski. 27 Opširno. Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema. 150 i d. te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjača i najopasnija) iz istoćnojadranskog zaleđa. 1991. Povod tome bila je stalna prijetnja od arapskih napada s mora. a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem. stoljeća. 90-156.. HZ 36. Ostrogorski.". [Le Traite de Philothee) 101. 65 i d. godinom. jer će Jadran pričekati bizantsku akciju još punih 50 godina.. Makar je do osnivanja teme došlo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu snagu i moć. Košćaka "Pripadnost istočne obale.procvat hrvatske države vremena Heraklija (610-641). Isti. 267. Istorija. Postanalc tema Helada iPeloponez. ali je Ferluga. Les listes de preseance buzantines des IXe et Xe siecles. 283. Upravo povodeći se za logikom "uvida u cjelovitu situaciju" još su J. u principu. 242 i d. Sigttlographie de l'Empire byzantin. datirao 843. Za opstanak bizantske vlasti na hrvatskom prostoru najvažnija je bila uspostava bizantskog sustava vladavine na priobalnom području Jonskog mora. Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema. Uzimajući u obzir tu tvrdnju. 98. zainteresira nih da se brane. Pariš 1884. Tema je ujedno bila i oblik državne organizacije u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna ličnost mogla promp tno donositi sve ključne odluke bitne za održanje bizantske vlasti na tom području. zemljoposjednici su postajali vojnici. "Provincijalni arhonti" Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije). Za razliku od središnjih dijelova Carstva. 28 G. HZ 3. odnosno. 139-40.

357-64. Šišić. Hrvati. Povijest. I Sklavinije su se okoristile . ali ima mnogo razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj širili samo koju godinu ili koje desetljeće pošto su nastali. 373. 8. 36. U kompliciranim političko-vjerskim zapletima sljedećih 29 Rački. Povijest. i napadi iz zaleđa kao onaj u doba Trpimira 30 . Vjerojatno je toj akciji značajno pridonosilo i učenje Ćirila i Metodija koje se od 864. iz priobalnih prostora gdje nastaje tema širi se prema unu trašnjosti baš u to vrijeme kršćanstvo. Šišić. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili tradicije o boravku solunske braće ili njihovih učenika. Viz. Documenta. 170. a spriječeni su. 370. ostaje krajnje nejasno stoje osnivanje teme. Moguće je. Goldstein. te š k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l ič i t a mišljenja. U priči o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje.. Documenta. Uprava. Klaić. Povijest. vrlo je vjerojatno da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili možda već u šezdesetim godinama. Naime. Na putu se zadržaše duže vrijeme u Blatnom gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduševljeni pristaša. godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim učenikom sv. u: Antoljak. Do Rima su došli vjerojatno ne mogavši mimoići panonske dijelove Hrvatske 32. 388-9. 97-110. 30 Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije. 33 Rački. 367. a jasno je da se plaćenička vojska po kasnoantičkom uzoru više nije mogla izdržavati. Hrvatski rani srednji vijek detaljniju analizu u tom pravcu. naime. a ni historičari takva pitanja nisu postavljali. ali se takva pretpostavka ne može i potvrditi. Usp. Klaić. Rački. Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije. Izvori 22. 32 Šišić. Ferluga. Izvori 27. II. ali zasigurno do osamdesetih. braća su iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrštavala pučan stvo. da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i Ljubljanskoj kotlini. 31 DAI30/128-9. ali se čini da su tematski sustav. značilo na lokalnoj razini. učeći ih glagoljicu i potičući ih na upotrebu crkvenoslavenskog u liturgiji. Isti. godine širi u Morav skoj. Andronikom. Opširno o putovanjima solunske braće piše S. Na pritužbe pridošlog njemačkog svećenstva. jer se zemljoradničko-stočarsko stanovništvo uz jadransku obalu već i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo koje strane. odnosno bolja organizacija obrane donijeli bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se više ne spominju žalbe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29. čini se. a oni se spremno odazivaju kako bi razjasnili nastale probleme. L'amministrazione. Stoga je na spomenuto pitanje teško odgovoriti. izv. a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku čast 33. Gottschalk. 24-6.I. godine 864. U kakvoj je neposrednoj svezi plaćanje t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me . Izvori. Klaić. 69. Katić. Documenta. Napokon. 370-1. papa Nikola I. 258 . dakle promjena na globalnoj razini.dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu počeli pre davati vladarima u zaleđu 31. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim. Antoljak. Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1.

V. 76.dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. godine. jer se tvrdi da se iz broda iskrcao u Draču i do bizantske prijestolnice nastavio kopnom35. piše: "I baš ništa ne smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku. Metodije je otputovao u Carigrad na poziv cara Bazilija. Izvori. pa se čini daje do takvog razvoja moralo dijelom doći i pod utjecajem Bizanta. 18. s vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju oštriji stav. Međutim. čime se u Moravskoj stvara specifično stanje . (867-872) i Ivan VIII. Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih. Naime. Štcfanić.vjerojatno iz mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar. prven34 35 36 37 MGH. iste je godine papa Ivan VIII. najkasnije do 885. Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka . na nagovor njegova supar nika. Tako pretpostavlja Šišlć. uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i zamolio Zdeslava da mu olakša put kroz zemlje kojima vlada 38. papa Ivan VIII.. Stoga su Metodijevi učenici. neposredna ili posredna bizantska aktivnost. na razvoj svih slavenskih društava istočnojadranskog zale đa. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćirila i Metodija. težile smirivanju. Klaić. Documenta.procvat hrvatske države godina papa Hadrijan II. koja je dobrim dijelom išla preko gradova teme Dalmacije. doživjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. može se tražiti u činjenici da su na bizant skom teritoriju mogli očekivati dobar prijem. i to vrlo pozitivno. njitranskog biskupa Wichinga. Šišić. Epistolac 7. Međutim. u vrijeme Zdeslavova nasljednika na Branimirovu prijestolju. izabrali ovo drugo i očigledno se uputili u Makedoniju i na hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 . sada stižu i vijesti o novim putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. 259 . 7. godine za ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni jezik još jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice. papa izdaje strogu i odlučnu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. iako prvotno benevolentni prema slavenskom bogoslužju (Ivan VIII. Povijest. ponovno zaoštrio stav. 26. utjecala. Razlog za odlazak prema jugu. u: Uz početke. prvo na teritorij pod vlašću bizantskog cara. Godine 881/2. a s vremenom i na hrvatski politički teritorij.Od Trpimira do Branimira . Zagreb 1963. crkveni obred na slavenskom jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore. a sam Metodije bude uzdignut u čast moravskog nadbiskupa. otkupljuje Metodijeve učenike na mletačkom sajmištu robova iz židovskog ropstva) 37. Hrvatska je osamdesetih godina. Slovo 2. (872-882). prema Dalmaciji. Kada je 885. jer je bizantska vlast po državala njihovo učenje (primjerice. Tako je sve intenzivnija. a morao je proći i preko hrvatskih prostora. Na taj su način. poslanik cara Bazilija I. jer je u pismu knezu Svatopluku naredio da se služba Božja mora držati najprije na latinskom. 38 Rački. Katlčić.") 34. Metodije je 879-880. . U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj. birajući između napuštanja svojih uvjerenja i napuštanja Moravske. 224. Povijest 374-5. godine Metodije umro. čini se. 373. Methodii doctrina. a tek potom na slavenskom jeziku. vođe germanske stranke.

Klaić. odnosno moglo bi se čak ustvrditi daje definitivno nestao. Prvenstveno zbog toga što micanjem slabog bizantskog čovjeka. 6. Sa svoje strane. Goldstein. Neki su historičari pretpostavljali daje Branimir bio "možda i Domago jev sin" 41. Rapanić. 495-9. Hrvatska je i do tada. 40 Marulić 12. tako i njegovu prethodniku Domagoju. ništa nije sa sigurnošću ustanovljeno. 384. praktički do kraja 10. 41 Šišić. a 39 Johannis chronicon venetum. Hrvatski rani srednji vijek stveno zbog toga što je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku suradnju s bizantskom temom Dalmacijom. 366. Zelić-Bućan. u usporedbi s prvom polovinom 9. 260 . Carigradskoj se administraciji zasigurno činilo dovoljnim što je osnovana tema Dalmacija. Rački. Documenta. Johannis chronicon venetum. Svjedočanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru. To je konkretno značilo da će doći do intenzivnog pokrštavanja širih slojeva i njihova uklapanja u kršćanski način života.Hrvatska u punom sjaju Iako je Branimir došao na vlast nasilno i u suprotnosti s općeprihvaće nim načelima nasljeđivanja u to doba. njegova je vladavina obilježena mirom. dakle. u vrijeme vladavine Tomislava. i da je taj mir potrajao. Stoga ni vrlo jaka bizantska nazočnost nije bila prijeko potrebna. Intenzivna bizantska akcija sedamdesetih godina na Jadranu i na širem priobalnom prostoru nije mogla potrajati duže vrijeme. Ponovno je papa pisao hrvatskim vladarima tek pola stoljeća kasnije. VII. Tome je dokaz i činjenica da su po smrti Domagojevoj. Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve veće zanimanje različitih crkvenih središta za nju. Bilješka. a interesi susjeda su vrlo često mogli. Drugi je čimbenik bio taj stoje franač ki politički utjecaj bitno oslabio. egzistirajući na rubovima tih carstava. 24. 250-60. Mnogo je važnije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doći i do određenih promjena u vanjskopolitičkom položaju Hrvatske. Povijest. 1979. 20. a za vrijeme Zdeslavljeve vladavine. stolje ća. logično u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. jer Bizant nije imao ni toliko snage. Rački. kakav je bio Zdeslav. stoljeća. 179-190. B. i hrvatski vladar Branimir. graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog društva. Branimir . imenom Branimir. mletački dužd Urso I. a i morali biti oprečni. umorivši Zdeslava prisvojio njegovu kneževinu" 39. Do takve bi promjene vjero jatno došlo i da Zdeslav nije bio zbačen. ali to i nije pitanje od suviše velike važnosti. barem što se tiče Hrvatske. Documenta. dakle više od sto godina. Iako se. o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo.I. Tako je već 879. godine "neki Slaven. Izvori. Hrvatska za Branimira. 374. O Branimiru i njegovu dobu vidi. zatim Rapanić. godine sa "Slavenima uspostavili mir" 40. 27. Papalvan VIII. 3. dakle. Klaić. pa ni toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vještinu troši u udalje nim zapadnim krajevima. Povijest. VII. i drugdje. Badoer i njegov sin Ivan 876. što je stvoren jedan vojno-politički sustav koji je očigledno osposobljavao lokalno stanovništvo da samo osigurava vlastiti teritorij. bila dovoljno udaljena od njihovih središta da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti.

iako postoji mnogo vijesti o pokrštavanju Hrvata. svoje treće pismo prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "časnog đakona i izabranog ninskog biskupa Teodozija" 43. osim tradicionalno jakih veza s istočnom crkvom. 252. te da su moguće vrlo različite situacije. u skladu s odredbama časnih otaca.procvat hrvatske države potom tek u drugoj polovini 11. zahvaljujući svojoj funkciji. stoljeću nije posvuda teklo jednako brzo. To potvrđuje i činjenica daje pronađeno čak pet kamenih natpisa na kojima je uklesano Branimirovo ime. smatra da Teodozije nije otiša o.Od Trpimira do Branimira . 62-3. Šišlć. Priručnik. Priručnilc. Konačno je Teodozije zasjeo na položaj splitskog nadbiskupa. Klaić. 19-20. a drugo jest činjenica da se među novim kršćanima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije šitilo i hrvatsko ime. čini se zbog toga jer gaje. Tom se pozivu Teodozije nije odazvao 44. da dođe u Rim na posvećenje. Teodozije je kasnije ipak stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja . od regije do regije. (872-882) u pismu Branimiru kaže kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 . kao njegov metropolit. tamošnjem kralju Mihajlu. Documenta. jer je rok za posvećenje bio pre kr a ta k. CD I. Povijest. S upr otn o mi sli Kla ić . ali nije polučio nikakav značajniji uspjeh 46. što znači daje moralo biti i novca i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati. Čini se da o tome svjedoče ponajviše dva procesa: prvo. 209-10. če mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u čast splitskog nadbiskupa . svoj položaj u posljednjih nekoliko desetljeća osnažio i akvilejski patrijarh. stoljeća hrvatsko društvo uglavnom pokrstilo. 56-7. uključio u komplicirana događanja na širem jadranskom i balkanskom prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i država (Hrvatska) nad kojima on stoluje afirmirali. poslan je u misiju u Bugarsku. Međutim. 44 Šišić. 204. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava. drugim riječima. činjenica jest da. 28.naime. 8-9. Papinstvo je željelo ojačati utjecaj na hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je. Rački. pa se čini da se do otprilike kraja 9. više od svih hrvatskih vladara ranoga srednjega vijeka zajedno.ninskog biskupa Teodozija. Međutim. 45 Šišić. 12. nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena. 385-6. I zato nije slučajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kršćanstvo najbrže prodiralo u Hrvat sku. Logično je pretpostaviti da pokrštavanje hrvatskog društva u 9. Nije moguće da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII. Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata imena . P ov ije st. Branimirova je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske države. kao što je već rečeno.CD I. da se odvijao ubrzan proces etnogeneze. već posvetio akvilejski patrijarh 45. U njemu nalaže Teodoziju. Izvori.7. Documenta. stoljeća. On se. 43 261 . Branimirova Hrvatska. 15. Prvenstveno zbog unutarnjih. Stoga papa Ivan VIII. vrhunac procesa kristijanizacije. 19. Branimirova Hrvatska. 46 CD I. CD I. ali i zbog vanjskih razloga. 19-22. ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se održao na tom 42 Rački.

O tom širenju hrvatskog imena svjedoče i mjesta na kojima su nađeni kameni natpisi s Branimirovim imenom. koji se sastoji od kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata."Hrvati". nađenog u Šopotu kod Benkovca. razlog je vjerojatno u jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu željeli postati sufragani bivšeg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio.I. na prostoru dugom blizu 200 km. Hrvatski rani srednji vijek položaju. a nastali su očito u njegovo vrijeme. stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu Evrope. čini se da je samo tako i moglo biti. stoljeću. 262 . Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca jačanje crkvene organizacije.. Spor izme đu hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit će se i u 10. od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita. dapače. Goldstein. stoji sljedeće: BRANIMIRO COM(es) . Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava. logično je i da se hrvatsko ime neuspore divo lakše širi među okolnim Slavenima. dakle. DUXCRUATORVM COGIT(avit) Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum . koja nameće u svakodnevnom životu sve prisutniji kršćanski svjetonazor. Ne može biti slučajno da su se pokrštavanje i etnogeneza odvijali paralelno. Najednom od njih.. ukrašeni karakterističnim pleterom. Uz stvaranje i Slika 24.

a živi i vlada u doba Branimira.Slika 25. Pronađen je i dio desne oltarne pregrade s 263 . Naime. Zekan. a onda ni što u cjelini znači natpis. dakle "naumio".MEX5 koji. Međutim. BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza Branimira". Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca Iako su arhitrav i zabat nađeni zajedno. nije potpuno jasno kako bi se morao nadopuniti natpis koji nedostaje između njih. u Benkovcu je pronađen ulomak grede sa slovima . po novijim čitanjima natpis na arhitravu bi bio u ablativu. Jer. Rapanić nadalje zaključuje da se titule COM(ite) i Dl« ne mogu odnositi na istu osobu 47.. ima istovrstan pleterni ornament sa šopotskom pregradom. Pet natpisa kneza Branimira. a onda bi se logično moglo zaključiti da postoji i neka druga osoba koja se naziva dux Croatorum. 185. Bilješka. Ž. pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). te se logično nastavlja na nju. Tako bi se prvi dio natpisa morao pročitati kao 48: BRANIMIRO COMMES 47 48 Rapanić. 412-3.. navodno. te je nešto cogitavit.

Petricioli.... 185. kao dio arhitrava oltarne pregrade. prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira. Dakle.. 49 I... Zekan.. 123. 407-11 i tamo lit. na i. Pet natpisa kneza Branimira. ako se natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logično) od početka quis l(EGIZT).. ali se taj ulomak za sada ne može ni prevesti ni protumačiti -vidi.. Klaić.. kneza Slavena .. a na onom iz Nina kao dominus (domnus) i dwč l.. . Pet natpisa kneza Branimira. 50 Zekan... 52 Šišić.RER. Goldstein. Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka. 1969.. 411-2. Hrvatski rani srednji vijek Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronađenih u zidovima crkve sv..VTVS VENIAT. te slučajnim nalazima... u više su navrata pronađeni novi ulomci koji su se potom mogli sklopiti u sljedeću cjelinu 53: + INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R.. Bilješka. koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT).. neka moli za mene grešnika". 264 . i glasi 52: (tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione) U istraživanjima od 1975.... Treći natpis iz Branimirova doba nađen je u Muću.. Tako bi Branimir na natpisu iz Šopota bio tituliran i comes i dux. Međutim. 53 Zekan. 257. Ambroza) u Ninu. Mihovila (sv. Tko čita neka moli za me grešnika" 50. Zekan...PROVIDEN. O tumačenju trećeg i četvrtog dijela natpisa ne može biti velikih dvojbi: radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje duše. mj. 51 Rapanić. godine na istom lokalitetu. a zatim.NTI SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE). se mogao pročitati ovako49: /T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/ ORITHU.... /QUIS/ (L)EGET ORET PRO ME PEC(C)ATOR(E). 336.. B(EATI) PETRI... Šlšlć.. Ja opat Teudebert dadoh ovo načiniti za spas duše svoje. Nakon različitih pokušaja njegove restitucije. do 1987.. BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI) SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT) S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO) natpisom . 412. Povijest.I. Povijest.(?). Priručnik. Radovi Zadar 16/17. Pet natpisa kneza Branimira. EGO TEUDEBERTUS ABBA(S) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG(AUI).. može se pročitati da "onaj tko čita. natpis bi . prvi dio natpisa moguće je čitati i tumačiti na više načina: uobičajilo se da se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom.. 393...

indikcija" 54. Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja -888.. (?) .. 411.. Pet natpisa kneza Branimira. godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo 888. prijevod bi glasio: "Osvrni se. 1 Zekan. Kriste. Crkva sv. i 6. (u doba) Branimira..Od Trpimira do Branimira . stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik.procvat hrvatske države Slika 26. Križa u Mnu Dakle. 265 . i nebo .

58 Zekan. Ja župan Priština sa . S(AN)C(T)I GEORGII. Posvetni sadržaj natpisa te spominjanje Branimira kao vladara Slavena upućuje daje isklesan u sličnoj prilici kao i ninski natpis. stoljeću.. S(AN)C(T)I STEFANI. S(AN)C(T)I MARTINI. I ne samo to: oni uopće ne uočavaju da postoje istočnojadranske države. godine57. kada govore o stanovnicima istočnojadranske obale i njezina zaleđa. doduše. Naime.. Ja C... 413-8. Svetoga Križa"59. Hrvatski rani srednji vijek Četvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronađen je u Ždrapnju kod Bribira. od pretpostavljenog imena do danas je sačuvan samo ulomak ANNI. Marun. upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni". Zekan. S(AN)C(T)E CRVCIS Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza. pa se čini kao da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena.. 305-6.spominje ga L. godine spominje generationes Sclavorum. Svetoga Krševana. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/ DVCI. S(AN)C(T)I GRISOGONI.OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. 59 Zekan. jer Poctum Lotharii iz 840.. Pet natpisa kneza Branimira. Pet natpisa kneza Branimira..... Ruševine Sv.. 57 L. Svetoga Jurja. EGO C. 417. Peti natpis na kojem je čini se uklesano Branimirovo ime nađen je u Otresu. Pet natpisa kneza Branimira. sagradismo . Svetoga Stjepana.. Pet natpisa kneza Branimira./? Blažene Marije za mene grešnika?/" 56. dočim je ulomak koji bi mu mogao prethoditi (a glasi BR). te da mu je ninski natpis možda služio i kao predložak 55: /IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS C(VM). izgubljen . sto ljeća inozemni izvori. 412..or učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije. dakle "slavenske rodove". u prvoj polovini 9. selu između Benkovca i Bribira. Sudeći po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronađeni.EVTD MA(RIE) BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/ Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza Slavena. 56 266 . Iako je etnogeneza neprekidan proces. 412.. kojima očigledno odriče bilo kakvu višu razinu društvene organizacije. SHP 1/1927.I..MEA (A)EDIFICAVIM/VS/.. očigledno se on u 9. ako se pod tim terminom podrazumijeva širenje hrvatskog imena. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. Svetoga Martina.... a posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao. Goldstein. mojom. Marun još 1927.. proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao 55 Zekan... pa bi se na to logično nastavljalo MERCP8: + IN N(OMINE) D(OMI)NI..

godine 61. Rački. naime. Documenta. Documenta. 4. stoljeća prema njegovu kraju sve rjeđe upotrebljava termin "Slaveni". koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62. 5. Izvori 21. Šišić. Činjenica jest da u to vrijeme nema niti 60 61 62 63 64 65 Katić.kada smo služili misu na žrtveniku sv. 28.Od Trpimira do Branimira .procvat hrvatske države prilično velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porječja Zrmanje i okolice Zadra. po svjedočanstvu Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. Ovaj će prostor i u sljedećim stoljećima biti središte i jezgra hrvatske države. 50-1. Klaić. Međutim. mnogi su historičari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konačnim dokazom da je Hrvatska međunarodno priznata država 65 .) kraljevstvo" 60. Iako nije sačuvano. pokušaji da se integriraju i osjetno veći teritoriji nisu u ranom srednjem vijeku uvijek bili uspješni. II. digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju. 267 . a sve češće "Hrvati". Primjerice." 64 Cijelo pismo. Klaić. I ovim se navodom potvrđuje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra u Panoniji uvijek bila prilično izražena. 8-9. lipnja 879. Petra. Povijest. vodeći strogo računa o kategorijama ranoga srednje ga vijeka. I ovi su imali nezavisnog arhonta. Viz.. a pogotovo citirani dio. 9.. Branimirova Hrvatska. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaćati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. 250 i d. kamo se uputio. izv. Klaić. Izvori. Povijest 363 i d. G. Rački. Rački. a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspješno jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. Izvori 34. Iako to hvalisanje splitskih sastavljača isprave potječe vjerojatno iz druge polovi ne 12. čini se da. 31. hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata" 63. 109. Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom svećeniku Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. 192. ipak valja uočiti koliko su za hrvatski prostor karakteristične granice što su ih oni odredili za "kraljevstvo Hrvata".. Papa moli Branimira da njegova izaslanika svećenika Ivana sprovede prema Bugarskoj. proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. DM 30/75-8. u pismu Branimir vjerojatno izražava vjernost i pokornost papi. Klaić. a istovremeno obavještava: ". Gottschalk. i zavladati nad oba prostora. bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije. stoljeća i ne treba ga prihvaćati zdravo za gotovo.. Isti. Rasprave i članci. Izvori. Klaić. Međutim. To. takvi termini ne postoje. Međutim. godine.. U ranom srednjem vijeku bili su rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijeći Dinaride. Documenta. da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneževinom. a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom. Osim toga. u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9.

pa i na čitavom evropskom prostoru. Hrvatska se tog vrhovništva sporo oslo bađala i. a i papa je samo servus servorum Dei . kategorije su koje u različitim razdoblji ma znače različito. Zagreb 1986. koji "postavlja narodima prvake po čitavoj zemlji"67. 67 Enciclopedia cattolica VI. X. 62-3. Croatica Christiana Periodica 17. I to je zapravo bit "međunarodnog priznanja". "sluga slugu Božjih"). 582-4. Drugim riječima. Papa je. sjeveru (Panoniji) i istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim dijelovima Evrope. to znači da "međunarodno priznanje" stiže kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim područji ma. 268 . O tome raspravlja i Rapanić. pa i u čitavoj Evropi. On je to činio u skladu s Konstantinovom darovnicom. "Neovisnost" se u današnjim kategorijama usko povezuje s pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali još pravnici 16. Neovisnost. osvajač najčešće nije imao snage da neposredno i stalno utječe na zbivanja u krajevima koji su mu pripali. pogotovo ih nekritički prenositi u vrlo specifične odnose druge polovine 9. odnosno suverenitet. ali p apa nije bio običan feudalac. stvoren odašiljanjem pisama. Povijest institucija. 66 U tom smislu raspravlja i Beuc. kao autokrat. usporediv s drugim vladarima. Lučić. naime. Hrvat ska za Branimira. odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela Jadrana idu prema zapadu (području današnje Italije). Goldsteln. Izidorovim Dekretalijama i tadašnjom praksom. niti da ima. Budući da ono nije formalno moglo stići ni od kojeg međuna rodnog subjekta (pa ni od pape). takvo "međunarodno priznanje" bilo je rezultat specifičnog odnosa snaga u određenom trenutku. 68 Rački. kao samosvojna politička jedinica. Branimirova Hrvatska.stoga se može reći da je tijekom cijelog 9. paralelno s time. Documenta. kao onaj koji je iznad naroda i kraljevstva. 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare". stoljeća. da Hrvatska postoji kao čimbenik na Jadranu i na panonskom prostoru. djeluje u "suradnji s Bogom". stoljeća. ali ubrzo potom stanje se promijenilo. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92). uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" što nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kršćanskog poglavara i vladara kao kršćanina (katolika). Detaljno o tadašnjoj situaciji: J. Činjenica da papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje samom činu još veće značenje od obostranog dopisivanja. dakle. u analizi kloniti tih termina . Time se Hrvat ska. 9. a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo značenje kao danas. potpuno pokorenih teritorija 66. afirmirala u okolnom svijetu. Naime. stoljeća (jer i bizantski car. Uostalom.I. Hrvatski rani srednji vijek potpuno samostalnih država u smislu pravne terminologije 20. Naime. s druge strane. 16.dakle. Opasno ih je apsolutizirati. priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum terrenum) i logično je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira naziva princepsom. stoljeća polako i postupno nestajalo bizantsko i franačko političko vrhovništvo nad Hrvatskom. god. Papa je bio jedina osoba do čijeg se priznanja takvog faktičnog stanja i držalo. 1-16. dakle. u jednom od sljedećih pisama papa se opet obraća Branimiru sa zahtjevom da mu čitav njegov narod obeća vjernost. Valja se.

Documenta. Za Muncimirove vladavine. s Branimirom je u neku ruku prijatelj.papa jasno priznaje svojim pismima da na istočnojadranskoj obali i u njenom zaleđu postoji vladar i pripadajuća mu država dostojni njegova obraćanja. 269 .. štoviše. Vidi i Rapanić. u kojem hrvatski vladar s Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. Branimira hvali. na hrvatskom prostoru pod njegovom vlašću nije bilo 69 70 71 Šišić. i 892. i prva polovina 11. Primjerice.. 207-8. Muncimir i prvi vjesnici krize Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne države u doba Branimira prirodno je moralo doći do određenog zastoja u razvoju ili. pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o tome govore? Naposljetku. očigledno se papa bojao da se Branimir neće pridržavati vazalske prisege. hrvatski knezovi iskazivali već od Trpimira. a sve što mu bude potrebito u hrani i odjeći da mu za ljubav Božju pripremile. već za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem. Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim što se u hrvatskoj historiografiji do sada o ovom razdoblju općenito mislilo. godine. jer se tek 914. godine kao hrvatski vladar spominje Tomislav. 16. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj". Muncimir je postao hrvatski vladar između 888. ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno važnu ulogu . stoljeća. Samostalnost su. 18-9. godine. kada je u izvoru zabilježen kao vladar71." 70.procvat hrvatske države Budući da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati riječ nego je kasnije ne održati. Hrvatska za Branimira. 4.. i do određene krize. a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika kojega šaljemo k narodu Bugara da živog i zdravog propustite . promatra li se cijelo 10. stavljajući sebe u poseban odnos prema Bogu. a Domagoja upozorava.Od Trpimira do Branimira . Priručnik. CD I. kao što će se desetljeće kasnije obraćati Branimiru. Rački. koja se vjerojatno produžava i u prvo desetljeće 10. stoljeća. barem u teoretskom smislu. ali će se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih nasljednika. za njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oči gledniji. Prema tome. 12. 14-17. dok s Domagojem to zasigur no nije. da je za tu bojazan imao i valjane razloge69.. ništa se nije dogodilo odjednom i mnogi su događaji prethodili ovome što je dosegnuto u doba Branimira. To potkrepljuje i činjenica da preko Branimirove države šalje poslanika u Bugarsku. kada se po sljednji put spominje Branimir. pa čak i kudi. koji su tome uzroci? Nakon Branimirove vladavine. vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoče o hrvatskoj samostalnosti. Doduše. CD I. može se reći.

Šišić. ali je događaja koji su zabilježeni mnogo manje: nema papinih pisama. Potom je Arnulf. Fuldenški anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. 408. Ista. 124. Priručnilc. 78 Rački.. 14-7. 1937. 9. D oc ume nta. 59-62. Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I. 395. s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom slučaju vodi o" . (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR Dakle. 62-5.. Documenta. a zatim se uputio prema Italiji. Nasuprot zatišju u prijadranskim krajevima. krenuo je na Moravsku. HZ 18. između ostalih. 247. Hrvatski rani srednji vijek dramatičnih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom dijelu Hrvatske. zatim se preko Kranjske otputio u Italiju"76. SHP 1/1927. Mar un. isprava nije nimalo sumnjiva. Sredn jov je k ov no doba. Povijest. 77 Annales Fuldenses.. nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske. Sačuvana je i darovnica o čijoj vjerodostojnosti postoje različita mišlje nja75. Br a ndt. a i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom negoli u Branimirovo doba. nema ni napada Hrvata na brodove uz istočnojadransku obalu. Ruševine crkve Sv. 14.. dočim Klaić. godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73. u ovo vrijeme izvori pono vno izvještavaju o zbivanjima u Panoniji. OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J . u: Rački. I. koju sam sebi nadijeva hrvatski vladar (doduše. o tome je presudio Muncimir. što je i nova titula. Klaić. 895.." 76 Ra č ki. 1965. Cr oa tia sac r a 7. Povijest. Na putu je prešao preko zemlje "kneza Braslava. Posljednji karolinški vladar Karlo (Debeli) godine 884. Documenta. ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9. prepustio Braslavu i 72 Tekst je rekonstr uira o L. Dvije naše v ladarske isprav e . 259-61. Pošto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko posjedovanja crkvice sv. e sha tokol . Documenta. godine je ovo zdanje podigao Muncimir . već je papa 879. 73 Rački. koji je u to vrijeme držao vlast između rijeka Drave i Save . s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr še ta k. Documenta. 75 Za Račkog. Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku sličnu Branimirovoj. Goldstein. Šišić. M. Luke na U zdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. 284 i d. 243-6. 380. p ot vr đuje nje z inu vje r odost oj nost.1. stoljeća. 264. Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona 270 .nazvao se princeps. O Kar lu: CM H II I. Povijest. Jurja na Putalju 74.. prestrašivši se sve veće opasnosti od Mađara.. 74 Rački. Barada. 379. Za sada je s Muncimirovim imenom pronađena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istražene u Uzdolju kod Knina72.

u Evropi se odvijaju značajni događaji. stoljeće.a sve to početkom 9. I nalazi karolinških mačeva u Podravini svjedoče o intenzivnom prome tu na tom području. S druge strane. pod pritiskom franačkog pokrštavanja i kul ture općenito. itd. jer će to sprečavati čvrsta granica mađarske kolonizacije prema Dravi i sve jača vlast germanskih vladara u krajevima Štajerske. o njegovu povezivanju s plemenima u današnjoj istočnoj Srbiji.svjedoče da ova zbivanja krajem 9. Takav razvoj pridonijet će krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10.ne može se smatrati slučajnošću to što je pisanih podataka vrlo malo i što vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. Documenta. u 10. intenzivno komunicirao desetljećima. franačko ime s romanskim sufiksom. o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji . pa su moguća dva rješenja: ili je Ventescella Hrvatica (Slavenka) kojoj su roditelji. Ratimir. a njegov je posjet zabilježen u Čedadskom evandelistaru. Izvori. a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. No. I. Rački. Rački. 64. 81 Annales Fuldenses. 243-6. bilježe ih i kronike. 408.). O Arnulfu: CMH III. Dimitrije. Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle. u Austriji.procvat hrvatske države područja Panonije sjeverno od Drave. 82 Vidi. zajedno s gradom Paludarum -gradom na močvarama 79. Bio je to i posljednji spomen Braslava u političkim zapletima pred konačno mađarsko zaposjedanje Panonije. Klaić. stoljeće. Šišić. ali o na Muri u Štajerskoj. Srednjovjekovno doba. 80 Rački. To je bitna razlika u odnosu na 9. Obrana dotadašnjih slavenskih prostora nije uspjela."Hrvatske" i "Dalmacije" . govori daje ono ipak imalo. Prihvatili bilo koje od dva rješenja. čini se. 271 . Arnulfovo je poslanstvo 892. jer nije ni hrvatsko (slavensko). koje kao mjesto događanja ranosrednjovjekovni izvori inače vrlo rijetko spominju. Documenta.. 265-9. 383. Documenta. 125. o kretanju franačkih vojski na njega. godine došlo "rijekom Odrom sve do Kupe. dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da bi se udala za slavenskog kneza. ako ništa drugo. Ljudevit. a ono pobuđuje nova pitanja. Br andt. ' 79 Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na ušću Sale u Balaton -Szalavar vidi.pa je tako Braslav otišao u Akvileju. Priručnik. Što se tiče južnih dijelova Hrvatske . kada je Panonska Hrvatska bila unutar franačkog interesnog područja . kao što ih je većina u Panoniji (primjerice. stoljeća . Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom. 381.Od Trpimira do Branimira . dolaskom Mađara takvi su se procesi praktično odjednom prekinuli. pa i u 11. baš kao i Trpimirov i Branimirov 80. ono svakako pokazuje da je hrvatsko društvo u Panoniji bilo intenzivno i duboko povezano s okolnim krajevima. stoljeća nisu slučajna 82 . a ni tipično kršćansko (kao Petar. 166-7]. s kojima je. stoljeću utonuo u mrak neaktivnosti. Braslav). 22-3. barem značajnu prometnu funkci ju. 380. To je zapadnoevropsko. str. Vrlo detaljno poznavanje područja na južnim obodima današnjeg Zagreba. pa je hrvatski prostor izme đu Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu.

Armenija i Kilikija bile su izložene arapskim napadima. Goldstein. dotle su se Mađari i Bugari pojavili ponajviše kao osvajači. 1025. stoljeća stvara se oko Hrvatske bitno nova situacija. godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83. Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. Međutim. Međutim. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle tačke lađe. arapska mornarica je osvojivši Abidos stigla čak na domak Carigradu. Nestaje bizantske i franačke aktivnosti. stoljeća. za hrvatsku su povijest važniji porazi na Zapadu: ako je Bazilije I. . Krajem 9. Dopušteno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuviše veliki financij ski. Hrvatski rani srednji vijek zbivanjima u Hrvatskoj nema ni riječi. ali ga je svrgnula aristokracija. On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva. Iako su Hrvati izašli na more. stoljeća postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927). niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u međunarodnoj prepisci. vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski čimbenici: krajem 9. što je značilo da praktično nestaje utjecaj Karolinškog Carstva u Hrvatskoj . i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana. razlika između njih bit će velika. niti preko Hrvatske idu neka poslanstva. za čije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosiže vrhunac. očigledan u pokrštavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog društva. odnosno gospodarski napori kakve siromašno hrvatsko (pa i općenito druga slavenska) društvo istočnojadranskog zaleđa nije moglo izdržati u dužem razdoblju. Središnje područje hrvatske države u to je doba praktički bez nekog većeg naselja i luke na moru. Iako se razdoblje od polovine 9. Istorija. ta prostranstva -današnja Dalmatinska zagora. izgubio je tijekom desetljeća svoju prvotnu snagu. usmjerivši znatne snage na obranu od Bugara. Uostalom. početak 10. što se na Hrvatsku moralo negativno odraziti. i početkom 10. Sva aktivnost Hrvatske. Karolinško je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887). Početni polet potaknut novim kontaktima.oduvijek su bila. sada je počela zamirati. kako dalmatinskih. tako i panonskih krajeva. a i danas su. pa je moralo doći do određene stagnacije. i samo Carstvo nestaje. Potom je na teritoriju bivšeg Carstva formirano sedam drža va s izbornom kraljevskom vlašću. pokr štavanjima. pa i poniženje za bizantsku državu. Međutim. Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraženija. trgovinom. Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van. 83 272 Ostrogorski. Bukovica i Cetinska krajina . jasno izražavana tijekom 9. stoljeća značio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu. Problem je bio u tome da je trebalo osigurati. ali mu se ono uspješno odupiralo. niti stižu neki cijenje ni pojedinci. stoljeća ta zemljoradnička proizvodnja (uključujući pri tome i Panoniju) neusporedi vo važnija od pomorstva.međutim. najsiromašniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija. Odmah je poveo rat protiv Carstva.I. a pojavljuju se nove sile -Mađari i Bugari. Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju. akumulirati više novca nego što su bili realni prihodi. 212 i d. njegov nasljednik Lav VI. stoljeća do smrti Bazilija II. pa se čak može reći i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu.

To će se neposredno odraziti i na južnoslavenskom prostoru na kojem će Bugari poraziti Srbe i bezuspješno ratovati protiv Hrvata 84. a zatim se povukla. str. 289-90. a mađarizacijom autohtonog stanovništva mijenjaju i etničku sliku Panonije. Mađari su zavladali tim prostorom. Međutim. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima. Mađari su napali Bugare s leđa. Simeon je iz pricrnomorskih stepa pozvao ratoborne Pečenege da istisnu Mađare. stoljeća zaprijetio Simeon. Godinu je dana umjesto njega kao regent vladao stric Aleksandar. mnogo manje značilo od "cara Romeja" ili samo "cara"). zaustavili pretpostavljeni germanski prodor prema istoku i jugu. ustupci bizantske vlade bili su vrlo veliki: Simeon je proglašen "carem Bugara" (stoje. Mađari krenuše dalje na zapad i doseliše se u krajeve u kojima je i danas njihova država.procvat hrvatske države Godine 902. doduše. pa su u dužem razdoblju južnoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku. 273 . Iako nije ni pokušao osvojiti grad. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala uloženi vojnički napor i novac. pala je i Taormina. a obećano mu je i da će se malodobni car Konstantin VII. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. car Lav VI. poziva u pomoć Mađare koji su tada naseljavali prostor između Dnjepra i Dona. Pošto su bili poraženi. 84 Vidi. posljednje tamošnje bizantsko uporište. porazili ih više puta i opljačkali sjeverne bugarske pokrajine uz Dunav.Od Trpimira do Branimira . (umro 959). Hrvatska u doba Tomislava obranila se od njihovih pokušaja da prodru dalje na jug. Kada je Bizantu krajem 9. drugi po veličini i značenju grad u Carstvu. Po smrti Lava VI. Obećanje nije ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi odužit će se sve do Simeonove smrti. Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito opljačkala Solun. godine vlast je načelno preuzeo njegov sedmogodišnji sin Konstantin VII. Mudrog 912. a po njegovoj smrti stvara se regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na čelu. oženiti njegovom kćerkom. Sva ova previranja iskoristio je Simeon i 913.

rege Chroatorum 3. 274 Tomislavovo doba krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav.peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2. Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj. Iako je Tomislavova vladavina značila i privremeno jačanje Hrvatske. prodro s vojskom daleko na sjever. detaljno.Tamislao. Međutim. namijenjenog dalmatinskom svećenstvu. ljubljenom sinu Tomislavu.. U katalogu splitskih nadbiskupa. Izvori su ovi: U intitulaciji pisma pape Ivana X. navodno. Tomislav. za Tomislava se ne bi ni znalo. dok je u pokrajini Hrvata i u 1 r Vidi. hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili nešto više godina ispisala više stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru. godine naslijedio Tomislav. slavili veličinu Tomislava i njegove vladavine. izvori o Tomislavu govore čak i manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. 4 U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav . stoji: "Nadbiskup Ivan bio je godine 914. Tomislav između mita i stvarnosti U takvoj je situaciji Muncimira oko 910. novinskim napisima. Nastojat ću ih izložiti prilično detaljno. Tomi slav je. do Drave. samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću . proširio na priobalni pojas i otoke. Isti papa šalje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup . te daje u velikim bitkama pobijedio Mađare i Bugare. prvo su historičari.. stiješnjenu u dalmatinskom i primorskom zaleđu. sile pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa." . Naposljetku. bio i utjecajan faktor na splitskim saborima. Goldstein. pa zatim publicisti i drugi. Razlozi stvaranja takvog mišljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani.. iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. daje siromašnu i beznačajnu hrvatsku državu. raspravama.IX."u vrijeme presvetog pape Ivana. U nebrojenim člancima. (914-928). stoljeću ostali u mnogo slabijem sjećanju.. zato da bi bila jasnija razlika između općih vjerovanja i onoga što se može ustanoviti iščitavanjem izvora 1. kralju Hrvata .." -Tamislao duce.. Tomislavovo doba 1. razbacanih po izvorima iz različitih vremena. u vrijeme kneza Tomislava . Tomislava i njegovu vladavinu valja smjestiti u realne okvire unutrašnjih prilika u Hrvatskoj i vanjskopolitičke situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili mogući. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu. značenje toga ne smije se prenaglašavati. poglavlje djela Historia Salonitana splitskog arhiđakona Tome.. Da nema nekoliko više ili manje uzgrednih podataka. i 20. Prvi zaključak koji se nameće jest da su izvori o Tomislavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego što bi se očekivalo da će ostaviti razdoblje takva svestrana jačanja države. što je 13." consulatu.. Zapravo.

Viz. Hrvati ih ondje sve poubijaju . liber II. 96. a potom njegove navodne uspjehe uopće ne spominje. vodio s njime mnog o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. a djelomično i u 10. nazivaju duces -knezovi. Alije kralj Tomi slav. pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. i Konstantin Porfirogenet u DM govori o Hrvatskoj Tomislavova vremena. Lučić spis splitskih sabora smatra falsifikatima 8 . 3 Klaić. Klaić. Amsterdam 1666. Izvori. 32-43. a na manjim kondurama po 10 ljudi. Viz.. Izvori 29-30. vladar Bugarske. caput VI. Ni Ivan Tomašić.. Izvori. 7 DAT31/71-6. ali njega uopće ne spominje: "U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom Alagoboturovom. De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. Thomas 36.. 95. Klaić. jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje. Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav važan samo kao osoba kojom 914. Klaić. zametnuvši s njima bitku. I rodi Tomislav sinove i kćeri. izv. izv. Toma. slabo sjećanje o zbivanjima u 10. uopće ne spominju Tomislava. II. ali ne tako kao njego v brat. Tomislavovo ime iz zaborava iznio je Franjo Rački potaknut činjenicom da se hrvatski vladari u 9. Također. 5 Mošin.. Izvori 31.. a tijekom vremena sve češće reges . 45. HSM. Klaić. poražen posvema izgubi sve svoje čete . hraba r mladi ć i snaža n ratnik . i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5. godine) i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. Kronika 42. J.. kao prvi historičar-kroničar koji spominje Tomislava svjedoči daje za njegova života (12001268) postojalo nejasno. Tako veliku moć i množinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera. II. LJPD. a kondurama po 20. uputi vojsku na Hrvate i. Osim ovih izvora. Kralj Tomislav i njegovo doba. Na sagenama imaju po 40. Klaić. Izvori 30. Simeon. ni Ivan Lučić. S druge strane. stoljeću. 4 Rački. Rački nastoji odgo2 Klalć.kraljevi.. 275 . godine datira vrijeme Ivanova biskupovanja. pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16.. 30. Spominju se i podaci koji govore o vremenu Tomislavovih nasljednika: "Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Izvori 41.koji je bio snaža n. Lučić. Nastava povijesti 2. Klalć. stoljeću. 29. Za Tomi slavo va vlada nja pokre ne kralj Ugra imen om Atila vojsk u da ga svlad a. 8 Ioannis Lucius." 7 Splitski arhiđakon Toma.."6. stoljeća. Toma izričito tvrdi kako su tek Držislav (od oko 970. 1973. 6 DM 32/126-8. Ovdje je consulatu samo uvjetno preveden kao "kon zul". 57-8. HSM. 56.

a okrunjeni se kralj zvao Budimir. 9 Pri tome mu je ključni podatak da je Tomislav 914. Tomislav. 13 Kcrluga.I. 10 Pokušao je dokazati kako se Hrvatska upravo u ovo vrijeme proširila do Drave i Dunava. Rad JAZU 17. što se danas. Rački. pobjede nad Mađarima i Bugarima. Zagreb 1871. a 925. Zagreb 1879. ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazila u kraljevinu?". Hrvatski rani srednji vijek voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao čovjek svog vremena. na temelju analize izvora. Dakle. a priključila i Zahumlje. plod spleta političko-historiografskih okolnosti i zbiva nja u posljednjih stotinjak godina. Genitiv plurala "Dalmacija" mo9 F. Proglašenje Tomislava -Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara. 1-52. Rad JAZU 58.potrebno je doslovno prevesti i shvatiti . Rad JAZU 58. 318-41. i nadovezati svoje misli o tome predmetu". Proglasio se kraljem ili sam. D. Nakon Račkog i Kukuljevića čitav je niz pisaca propagirao. consulatu u tadašnjem jeziku može označavati samo vlast na nekom teritoriju. 11 Vidi. Kada i kalco se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu. bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe."vladao je u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija". Tomislav je bio "kralj Hrvatske i Dalmacije". odnosno prokon zula . 80-2. a prije njih održanje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. to je bio sabor na Duvanjskom polju. ZKT. godine bio još dux. prvi kralj hrvatski. Budući da neposrednog dokaza o krunidbi nema. Gruber. L'amministrazione. peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. U cijeloj raspravi dokazni postupak Račkog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jačim argumentima. što ih je Rački priopćio. jačanje hrvatske države i Tomislavova snaga kao vladara. prvi kralj Ivvatski. Naravno. Goldstein. ili je to učinio papa.upravnika njihova teritorija. Uprava. 1-52. Stoga je zaključio da je u međuvremenu Tomislav morao postati kralj. neovisno o tome kakvu je titulu dotični vladar nosio. 12 Nema potrebe ni za kakvim domišljanjem ili konstrukcijama 13 . prodrla duboko u Bosnu. 70-89. može reći o Tomislavu? 2. daje I. krajnje je dvojbeno može li se iz nje zaključiti kako su hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom Rečenica iz izvještaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu. Kukuljević-Sakcinski. 276 . Kukuljević Sakcinski. 12 Takvo. na primjer. 10 I. Ivan Kukuljević je želio "popuniti podatke. Tomislav je bio i iznimno važna ličnost na splitskim saborima. pa je današnji "kralj Tomislav". kako je konstruiran u svijesti Hrvata. Naime. Zagreb 1879. 186. Po priči iz Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina. godine u papinu pismu rex. Iz vremena kralja Tomislava. točno objašnjenje. a vladao je i cijelom bivšom bizantskom Dalmaci jom. Isti. smisao rečenice nije jasan. proširivao i obogaćivao ove teze 11. Tomislav. Međutim.

"hoćemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji . iskoristivši pogodno vrijeme. područje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar Carstva. nedvosmisleno značenje: svakako ne može značiti "pravi vladar". konačno ukida ninsku biskupiju. kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela.naime. on je i kao kralj i konzul vladao Hrvatskom i Dalmacijama. izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija Dalmacija. U njemu on jasno razli kuje splitsko područje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politička entiteta 14 . Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. te u latinskoj i grčkoj terminologiji ima vrlo jasno. Drugim riječima. S. Sintagmom injinibus Dahnatiarum željelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. Možda se tada Tomislav i okrunio za kralja. a Grguru koji je.dakle. otkuda se najedanput pojavljuje naslov august. ipak se čini da nema cezure koja bi značila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepuštena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15. Takav potez protivio bi se 14 Račkl." Iako su sačuvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni. nalažemo da služi jedino u skradinskoj crkvi. na Donju i Gornju. nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica. u: Antoljak. Odnosno.. "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih kombinacija. protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena Hrvatskoj svjedoči i sam tekst o splitskim saborima iz 928. pri čemu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom. 23-4. Antoljak zaključuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta... postoje samo dvije kasnoantičke Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana. u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se izvorima hrvatski vladari spominju isključivo kao arhonti. Nadalje. što bi značilo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do Drača. na primjer. pa zatim." Nije uopće jasno otkuda podatak daje bizantski car dao "kodikil ili povelju". godine u kojem papa Leon VI. tj. također.Tomislavovo doba že se tumačiti na dva načina . Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliža tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. Ovo je dobio od Bizanta. što bi to značilo "pravi vladar". to su "oni koji vladaju" ili "vladari". postao biskupom u zemlji Hrvata. pravim vladarom. August nema nikakve veze s titulom rex. Zadar 1976. ako se misli na bizantsku temu . Uostalom. čak i na dio zapadne Srbije i Crne Gore. a što. Izvori. 14-5.. Druga je mogućnost da se misli na kasnoantičku provinciju Dal maciju. jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad čitavim prostorom . 196. Antoljak.. Klaić.ona se dijeli na Inferior i Superior . Uostalom. pa nije baš suviše sigurno pozivati se na njihovu šutnju. 15 277 . Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Documenta. 267-284. Hrvati. po bizantskoj vladalačkoj ideologiji.. samo carevi vazali kojima car isključivo može "nare đivati". Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu.prvi. Međutim. Dakle. Za Bizantince su arhonti. Dakle. 37. da se odnosi na područje tadašnje bizantske teme. Bez obzira smatra li se da termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u bizantsko. pokušao je riješiti ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog časa se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom'.

i 928. Takvim se kombinacijama protivi očigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se pokorili Herakliju. može se reći -poniženje. Na saboru se moralo odlučiti koji će od biskupa na području bivše rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku čast. Štoviše. N. Klaić te L. Iako se teško složiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopćavanjima. u vrlo kompliciranim međunarodnim okolnostima. Pri tome je Margetić upotrijebio i akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore. na razne načine prevodivog i tumačivog ablativa apsolutnog i konfrontirati ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih činjenica. Marginalije uz rad V.). 18 Uostalom. za kojeg se Tomislav otvoreno založio. koje govore suprotno. dakle. Goldstein. Uistinu. Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija. Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru. Ferluge. raščlanjuje vijesti o pripadnosti naše obale u doba Tomislava. godine i što se Tomislavu tamo dogodilo. autor zaključuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom području. HZ 36. Stoga je na splitskim saborima Tomislav doživio. DAI 33/16. još ju je proširio i pridodao joj sisačku biskupiju. 60.uloga Grgura Ninskog Tomislav je bio nazočan na splitskim saborima. Stoga nakon radova J. DAI 43/44. Jedini se put u DAI spominju zajedno te dvije titule u slučaju vojskovođe Konstantina Libosa. Hrvatski rani srednji vijek tisućgodišnjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje počasnim naslovima i formalnim častima strane vladare.I. Mihajlu Viševiću nadjenute su visoke bizantske titule anttpata i patricija. 17 Rački. oni dobivaju danak. 1983. u cjelini su krajnji zaključak i sve što iz njega proizlazi. 393. Ostrogorski.ne izazivaju rato ve. ali sve što se događalo na splitskim saborima 925. Documenta. bio je vrlo neprijateljski 18. inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog. miroljubivi su . sigurno je da nikakvih simpatija ne bi bilo. mislim da je od početka promašen posao. apsolutno prihvatljivi..". Viz. II. Nakon eruditske i sustavne analize. Dela V. L. Tada se još papa. Primjerice. ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa čak i sukobu) u nekom izvoru zasigurno ostala zabilježena. Ni činjenica da se na splitskim saborima odlučuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju država (bizantske Dalmacije i Hrvatske) ništa ne dokazuje. pa i velik dio crkvene organizacije. itd. ali nema nikakve potvrde da mu je prepušten neki teritorij 17. (914-928) je postao 278 . Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale. 263-278. pa bi se iz toga moglo zaključiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima. 3. moralo se 16 G. ti se sabori održavaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoći papinstva. ali da ni u kojem slučaju ne prepušta dijelove svog teritorija 16. Ivan X. 275-81. Splitski sabori . svjedoči da nije imao vlast nad tim gradovima. Košćaka "Pripadnost istočne obale. povodio za kasnoantičkom administrativ nom podjelom i smatrao bivšu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem. te drugi komparativni materijal. Margetića pitanje pripadnosti istočnojadranske obale u doba Tomislava valja smatrati riješenim. Moguće je pretpostaviti da Tomislav nije ništa pitao bizantsku vlast. izv.. Margetić. osobe careva povjerenja -vidi.

te je konačno u jednoj od b rojnih spletki bio i ub ijen. op širno piše J . Documenta. Kauč. sisačku ili omišku. O Ivanu X. a potom i N.Tomislavovo doba riješiti pitanje crkvene jurisdikcije. Documenta. Čini mi se da su historičari jednostavno pokušali prenijeti odnose iz spora oko zadobijanja metropolitske časti u navodni spor oko slavenskog obre da.. uključujući Grgura. 190.. 36. i tamo lit. Barada. 21 Šišić. Naime.. Po naknadnoj odluci pape. 23 M. Klaić. k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad . dj. Drugim riječima. Barada. ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov . ostao bez metropolije. jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i čuvanjem kostiju sv." 20. koje su sada bile vakantne. 19 Rački. 215. Croatia sacra I. gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma. dočim su M. Episcopus croatensis. 24 M. neka uzme sve tri. podložan našoj metropolitskoj crkvi" 19. 214-5. Dujma. prema Bizantu i Slavenima. Povijest 416 i d. ZKT. (također. 20 Rački. Članci i rasprave. te da je zapravo Grgur bio borac za latinštinu. 1931. Klaić. 22 L. Iako je očigledno u središtu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske časti. 195.slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom. 128-64. L. Srebrnić. 300. osnovna manjkavost obje teorije jest u tome što akti splitskih sabora ni implicitno ne određuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani. Klaić 23 tvrdili obrnuto smatrajući daje Grgur "postao vođa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije Farlatija" 24. Klaić. odlučeno je da "ona crkva i grad. Povijest. i izv.i to u bilo koju od nekadašnjih biskupija: skradinsku. 34. Katić. Katić se udaljio od takvog tradicionalnog razmišljanja i pokušao Grgura smjestiti u realne odnose 22. neka biskup Hrvata zna daje. papa Ivan kori sve svećenike. željeli postati metropoliti.. ali je i tu odlučeno da on mora otići . kao i svi mi. žene papinskog vestijara. mnogi su historičari preuzimali mišljenje koje se razvilo u atmosferi otočentističke romantike da je središnji problem bilo pitanje jezika u liturgiji 21. uključujući i p apa zato što je bio ljubavnik Teodore. jer je u njoj najmanje smetao nastojanjima splitskog metropolita da proširi svoje crkveno područje. jer mu ni u kojem slučaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa susjednog bizantskog teritorija. Ničim skrivene ironične primjedbe na Grgurov račun nisu bile i kraj njegovih nevolja. on je pridonio sklapanju sporazuma između Bizantin ac a i Bu gara. n. Iako su svi biskupi. iako iz dostupnih izvora uopće ne proizlazi da je na saborima bilo nekog spora oko toga. a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajući latinski obred. Tako je hrvatski biskup. Grgur se potom žalio Rimu. Izvori. Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa. Izvori.jer "ninska crkva nije od starine imala biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" . Odno šaji pape Ivana X. da se Grgur borio za narodni jezik i glagoljicu. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan samo jednom. 71-97). a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju "Metodijeve nauke" . iako je stolovao na mnogo većem području. dobio je samo skradinsku biskupiju. Split 1929. Međutim. a drugi su biskupi bili glagoljaši. 279 .. No. Barada.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Grgura, da se po njihovim biskupijama širi glagoljica a oni ne samo da
šute (tacentibus), nego se i slažu [consentientibus] 25 s načelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svađali oko metropolitske časti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogućnosti, taj je pro blem valjalo zaobići. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu oštrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogoslužja. Dopuštaju da glagoljaši
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno svećenika vičnih la tinskom jeziku, tražit će papu da i glagoljašima odobri vršenje službe Božje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogoslužja, jer su ih svi tolerirali. Politička granica između bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom slučaju, zaustavljala, a još
manje onemogućavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajući ih na opasnosti zbog širenja glagoljaštva na
njihovim područjima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji način ne usudite udaljiti i u čemu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vrše žrtvenu
službu prema običajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, već sva područja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovništva. Naime, Toma Arhiđakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni žarište opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je središte tog pokreta
bilo u krčkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najvećom brzinom istjerao
krčkoga biskupa" 28, a Krk je stoljećima bio na bizantskom političkom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogoslužje širili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom političkom teritoriju.
Nemoguće je utvrditi gdje se to događalo prije, a gdje je uzelo više maha.
Možda na bizantskom teritoriju, podložnijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, možda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
učenici mogli stići nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljaštva na splitskim saborima, njihov se pobornik suočava s
teško objašnjivim činjenicama. Ako je Grgur bio latinaš, kako se moglo
dogoditi da papa potvrđuje smjenjivanje i degradaciju svog čovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinaši i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaša, kako
25

Rački, Documenta, 188; Klaić, Izvori, 31.
Rački, Documenta, 189; Klaić, Izvori, 31.
27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upućuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klaić, HSM, 95; Rački, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Rački, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opširno, Katičić, Methodii doctrina, u: Uz
početke, 77-8.
26

280

Tomlslavovo doba

su mogli u zaključcima sabora biti pomirljivi prema glagoljašima? 29 Na to
se nadovezuje još jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je također bio latinaš?" 30 Moguće
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka svećenika - činjenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici svećenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili različitost
jezika nije baš previše uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadašnjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se nameće kao sudac koji je nadređen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zaključci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikaši hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o čemu zbog njih bude trpjela nauka kršćanske vjere..."32. Papa se neće uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
će smatrati da je za to nadležan svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
načelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristična odredba: "Neka u
crkvi, na čijem je području ubijen svećenik, nitko ne služi misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljštinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znači pastva, ali onda i "narod" i "politički narod". To
znači da je unutar hrvatskog društva morala postojati neka struktura
(modernim rječnikom bi se reklo "policija") koja održava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.

4. Panonski prostori u 10. stoljeću
Na splitskim je saborima Grguru ponuđeno biskupovanje i u sisačkoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno nameće
pitanje što se događalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske države? Siromaštvo izvora je
očigledno, ali valja poći od činjenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . Štoviše, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je važnost splitskih sabora nedvojbena, teško je složiti se s mišljenjem V. Dclonga,
Ranoromaničlti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri došlo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog područja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Događaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvažniji važnije je bilo pokrštavanje u 9. stoljeću i sazrijevanje hrvatskog društva u l i . stoljeću.
30
Nastavljajući raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja Ž. Rapanić,
Lovre Katić, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Rački, Documenta, 192; Klaič, Izvori, 34.
32
Rački, Documenta, 192; Klaić, Izvori, 34.
33
Rački, Documenta, 192; Klaić. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historičari (vidi, primjerice, V).

281

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje
Slavonije. Kako je sisačka biskupija bila vakantna, dopušteno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na području Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisačkom području, pa da
nije bilo ni političke povezanosti između Hrvatske u dalmatinskom zaleđu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraćena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak može značiti i da mu se nudi nešto što
praktički i ne postoji, odnosno što se i ne može dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konačno se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kaže da su
ugarski vojskovođe u 10. stoljeću zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Požegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilično
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i mađarska historiografija,
ipak se može vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Mađari napali, osvojili i barem privremeno držali neke utvrde u Slavoniji.
Možda to i nije bilo klasično zaposjedanje teritorija, nego samo pljačka, pa
povlačenje. No, čak i da su Mađari zadržali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograničena na držanje tih mjesta. U
ravničarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog značenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Važno je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, može se pretpostaviti da su bili neovisni o
Mađarima. Da su zauzeli još koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribilježio. Iako je prva polovina 10. stoljeća bilo doba najvećeg
zamaha mađarskih osvajanja i pljački, njihova vlast ni na području da našnje Mađarske, što im je i tada bio centar države, nije bila čvrsta.
Njihovo društvo tada još nije počivalo na ustaljenoj zemljoradničkoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stočarstvu, kao i na pljački okolnih krajeva.
Prodor Mađara u Panonsku nizinu počinje kada se slavenske pokrajine
konačno ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlašću
okrunjenog franačkog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, što znači djelomično
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaćali Mađare kao savezničku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Mađari su se učvršćivali. Još od osamdesetih godina
Klaić, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sišić, Povijest, 403-5; Opširan pregled
mišljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), štoviše, ona se prenosi u mnoge udžbenike i postaje
dio povijesnog znanja širokih slojeva. Međutim, još je S. Ljubić, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, već "od Tomislava do Petra Krešimira";
Barada, Dinastičko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugačiji način, ali se više bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeću.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Također, N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.

282

T
Tomislavovo doba

vlast "između Save i Drave" držao je knez Braslav 38. On je bio
vjeran franački vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokušao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumađarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skršen. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Mađara 906.
godine, a već su sljedeće godine Mađari strahovito porazili
franačku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je

završi
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Mađa
ri
nisu
prošir
ili na
središ
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamoš
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
eštava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bježal
i
"Hrva
tima,

Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budući daje
propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
središnjim dijelovima Panonske nizine i na istočnim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod mađarsku vlast, u dužem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se način Hrvati u Slavoniji
našli na samom rubu slavenskog svijeta, praktički odsječeni od
češkog i slovačkog prostora koji im je u 9. stoljeću vrlo mnogo
značio 40 . S druge strane, Mađarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljeća do jeseni, pljačkali njemačke zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa čak i Španjolske. Za takve su
pohode Mađari bili vrlo dobro organizirani -još su živjeli
uglavnom nomadskim životom. Međutim, u jednom dužem
procesu mađarsko se društvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomično uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su živjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budući
njemački car Oton I. u bici na Lechfeldu (Leškom polju) 41.
Ne može se tvrditi da su Slavoniju nastavali isključivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamošnje
stanovništvo u većini nije bilo mađarsko. Antropološke
analize pokazuju da se u načelu radi o miješanoj populaciji,
što je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljećima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
može razvrstati u 6 skupina pod specifičnim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasični ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38

Račkl, Documenta, 379-83; Šišić, Povijest, 396-7.
DAJ. 41 /25. Moguće je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se baš u 10. stoljeću slavensko pučanstvo naseljava u Dvigrad, značajni kaštel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marušlć, Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje Kaštela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim što su tim putovima širili svoj nauk Ćiril i Metodije i njihovi učenici
od šezdesetih
godina 9. stoljeća , čita v niz hr va tskih odnosno slove nskih riječ i u
pojedinim slova č kim
dijale ktima mogao je po mišljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadašnjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va običaja
polaženika o Božiću, slične kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna sličnost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
Šišić, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39

283

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se može smatrati
nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija

!

\
ne mogu se izjednačiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konačni rezultati istraživanja jesu sljedeći: na nekropoli u
Privlači na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -

j

;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovništva 44.
I klasični arheološki ranosrednjovjekovni nalazi iz današnje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima šireg prostora, odnosno potvr
đuju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronađen na tom području vjerojatno
potječe iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukčije) radi se
očito o slavenskom imenu 45. Kako je već rečeno46, moguće je da su Mađari
'■
u jednom trenutku držali neke utvrde u Slavoniji, možda i jedan veći ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etničku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Mađari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili južni susjedi Mađara 47, a kuda je išla ta hrvatsko-mađarska granica, ako je uopće u tim ravničarskim krajevima i bila točno
ustanovljena, može se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je očigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski živalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristično je da je upotrijebljen imperfekt (et^ov ap%ovta ar>xeŠotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala duže 50. Konstantinovo izlaganje potvrđuje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zaključiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavještava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje došlo do neke promjene, dopušteno je pretpostaviti da do neke bitne
43

Opširnije, Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 14-16.
Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 110.
45
J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klaič, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klaić, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Suić, Ocjena radnje L. Margetića: Konstantin Porfiroge
44

net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.

284

Tomislavovo doba

promjene nije ni došlo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeću
postojala neovisna hrvatska arhontija. Središnja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u načelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj čvršćoj vlasti, zbog već navedenih zemljo pisnih obilježja, a i instrumenti državne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budući da je Slavonija na periferiji kako mađarske tako i one
hrvatske države sa središtem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage čvršće podvlastiti ovo područje; ono je bilo "ničija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljeća 51. U izvorima nisu
zabilježena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeću područjem koje Mađari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljeća Mađari su konačno uspjeli, ali još prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljeća, to su zakratko uspjeli učiniti Hrvati iz Dalmacije.
Međutim, to će se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etničkom i kulturnom sjedinjenošću u sljedećim stoljećima.
Konstantin Porfirogenet obavještava da "Turci žive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, između rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina graniče s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Mađare, pa su
istraživači pokušavali na temelju ovih podataka ustanoviti madžarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljeća. Dok su mađarski historičari, na
primjer Gy. Pauler, "graničnim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Plješivica)55, dotle ih je F. Šišić tražio u nizu Macelj - Ivančica - Kalnik
-Bilogora, a slično tvrdi i Š. Ljubić, protežući tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", misleći pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubićevo je mišljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snažna prepona..." te daje istočna hrvatska granica
išla linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio mađarski teritorij 57. No, ni Šišićevo ni Bosendorferovo mišljenje
nije baš uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraćem
putu između Jadrana i središnjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva dosežu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istočnije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo viši, a i mnogo širi. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oči uvjeriti u veličinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klalć, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
Bosendorfer, Istočna granica, 166.
56
Š. Lj ub ić , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istočna granica, 166-7.

285

I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek

Iako je, dakle, mnogo logičnije da se "granične gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji piše u 13. stoljeću u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , čini se realnim pretpostaviti da promatrač s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeću, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao što mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su pretežno vladali Mađari. Područja pod vlašću nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s mađarskim zane mariva, smještena na rubu nizine. Zato je i carev izvještač mogao staviti
mađarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogriješio.
Prema tome, čini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije
proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutrašnjost, u Bosnu. Moguće je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakterističan za hrvatsko društvo 9.
stoljeća, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Međutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve većoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko još više
činjenica da se protjecanjem godina pod zajedničkim vladarem, zemlja i
prirodno na razne načine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji priča daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na našeg Tomislava, teško se u nju pouzdati, jer se očigledno u neodredivom omjeru u
njoj isprepleće povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
čitavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonačelnika dinastije Arpadovića - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajaći broj, a ne točan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladić i snažan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspješno vođenim ratovima, ne treba uzimati suviše ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-mađarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljećima 10. stoljeća, kada je i mađarska opasnost po Evropu bila
najveća. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugačije
svjetlo. Mletački kroničar Dandolo spominje mađarske pljačke u vrijeme
dužda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i Češkoj, a zatim i njihova
58

Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
Mošin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M ošin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objašnjava E. Peričić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59

286

Tomislavovo doba

pustošenja "Hrvatske" i Štajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su
se u Panoniju", zaključuje Dandolo 61 . I već spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Mađari podložili Rašku ...
krenuvši odavle dođoše do mora, te podvrgoše sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevši još grad Split predobiše cijelu Hrvatsku" 62.
Očigledno se radi o pretjerivanju, a moguće je da je kroničar mađarske
uspjehe 12. stoljeća prebacio u početak 10. stoljeća 63 . Međutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije mađarske pljačke
padaju upravo u početak 10. stoljeća. Čini se da su Mađari uistinu
pokušavali i uspijevali prijeći Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleđu obale. Ni podatak da su
Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglašavati značenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima mađarskih pljački: jednostavno, moglo se raditi o više kratnim pokušajima Mađara da nešto opljačkaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih dočekali, kao i opterećenosti Mađara plijenom, što bi im otežavalo
borbu, te o postignutom iznenađenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroničara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
mađarskih provala podastiru suvremene njemačke, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije mađarskih invazija vidljivo je da tadašnji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno značenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teško moglo stići, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Moguće je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.

5. O naseljenosti zagrebačkog područja
u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovođe zauzeli castrum Zabrag® 4. Iako se
u općenitu vjerodostojnost ovoga izvora može (i mora) sumnjati, u točnost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljeća naselje na po61

Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teško je u sve to povjerovati, pa su i mađarski historičari
bili skeptični prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klaić, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62

287

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dručju današnjeg Zagreba, odnosno susjednih brežuljaka Griča i Kaptola,
moralo je narasti do prilične veličine, jer se inače u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebačkom Gradecu pronađeni su predmeti iz brončanog doba 65.
Uža lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu današnjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
održalo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 Čini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije održalo, ali je uži i širi
zagrebački prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se može s priličnom
sigurnošću tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budućeg Zagreba. Neki ostaci drveta pronađeni u bedemu prema
istočnoj strani brda (prema današnjim ulicama Radićevoj i Tkalčićevoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronađeni dvadesetak
metara jugoistočnije, na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Doduše, nije pronađena ni kasnoantička ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logično pretposta viti da su jednostavno uništeni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljećima. Na taj su način praktički
demantirane teze N. Klaić o tome daje utvrda bila "najugoistočnom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilično pouzdan, jer su odstupanja mogu ća za samo nekoliko desetljeća, ipak se ništa pouzdano ne može reći o
utvrdi na zagrebačkom brdu Grič. Može se samo nagađati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podižu se utvrde na čitavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istražene dvije kasnoantičke utvrde u istočnijim dijelo vima Zagrebačke gore, desetak kilometara sjeveroistočno od gradečkog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeću, a potom su izgleda napuštene 72 ..
Moguće je da su utvrde slične namjene već tada izgrađene i na mjestu
buduća dva zagrebačka brežuljka. Možda bi se određene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna događanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65

J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagrebpnje početaka, Zagreb 1989, 90 i d.
N. Majnarić-Pandžić, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraživanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnarićPandžić, prof. Marija Šmaljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja još nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klaić, Zagreb, 22.
70
I. Kampuš, Prilog pitanju postanka varoši Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampuš -I. Karaman. Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o općeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje između antike i ranog srednjeg vijeka na području Zagreba, referat
na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", Zagreb 1992.
66

288

Klaić. tada još vrlo skromne veličine. Za greb 1934.. 283. Povijest. sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i. Documenta. Klaić. 76 DAT 32/126-8. str.Tomlslavovo doba lja franačka vlast. pak.. gr adine ož ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7. Moguće je da su Franci ojačavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni teritorij. uz navođenje obilne arheološke građe. Zagreb 1990. ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u kasnoj antici 74. 253-8. MCZI. Izvori 11. i IX. 139. 79 Ostrogorski. Srednja Evropa se. 8-9. 6. Zlatarski. Klaić. Klaić je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala povodom za bugarski napad 80. ali o njoj najpreciznije izvještava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme dođu isti Bugari. Zagreb. već na sadašnjem stupnju znanja nije dvoj beno da je početkom 10. Izvoru 30. kao što je moguće i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju posjeduje Ljudevit Posavski baš ta zagrebačka. 75 Vj. stoljeća" (u ovom razmatranju nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba". Zagreb 1091-1913. stoljeća Zagreb imao funkciju utvrde protiv Mađara 75 . Povijest. razlike iz među dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom pogledu nije bilo. Z. Klaić. jer dok "Zagreb" 1094. kao povod odbacuje "osve73 ARFza 819. Istorija. Usp. posredno potvrđuje taj sta v tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje između VII. u vrijeme kada je Simeonu bio prvenstveni cilj zadobiti važne pozicije u Bizantu ili čak osvojiti sam Carigrad77. izv. 325. Tkalčić. 258. 56. Rački. 2. stoljeća i njihovi pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrđivanja. VIII-DC. činjenica jest da su doseoba Mađara u Panonsku nizinu krajem 9. a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. 74 289 . Viz. i 11. Srednjovjekovne gradine uBilogori. 9 i d. Poči nju se graditi utvrde na uzvišenim mjestima. Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronađena uz kaptolski brijeg datirana 10. 80 Klaić. 78 Šišić. zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu poubijani svi od Hrvata" 76. opet našla ugrožena. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. 77 Ostrogorski. izd. bavila N. stoljeću. Nije jasno zašto je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uopće krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad. I dok Sišić tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78. Lovrenčevlć. 422. Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrđivati novim arheološkim nalazima. N. i I. Istorija. stoljećem. Izdanja HAD 14. pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebačka brežuljka moglo odigr ati značaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . Naposljetku. godine nije postao biskupsko središte. II. Ostrogorski je smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica Hrvatske" 70. Opširno se ovi m problemima. nakon otprilike tristo godina relativnog mira.

Povijest 422. vek. Zlatarski. Bugari su se sukobili s Hrvatima. N. Izvori 30. n. Documenta. Documenta. 88 Rački. iako bi rezolutan zaključak u tom smislu bio neuvjerljiv i nategnut83. Po kazivanju kroničara Georgija Hamartola iz 11. a kako njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio očevu ratobornost. već smatra da je "Simeon bio prinuđen na taj rat samim stjecajem prilika i kritičnim položajem u kojem se taj čas nalazio" 81. 927. Klaić. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. Historičari su općenito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u Bosni84. Isti. "prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. Samo. 13. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na područje BiH. Hrvatski rani srednji vijek tu". bilo je logično da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima više nije bilo. 191-2. 85 Tako stoji na ploči na kojoj je izložena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.I. ili čak u Srijemu85. 45-55. Centar za balkanološka istraživanja. morao se prvo sukobiti s Hrvatima. Međutim. 290 . Uprava. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. opširno i Zlatarski.87 Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu.može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije. Njih će obnoviti tek Samuilo. baš kao i "davanje utočišta Srbima" ili "osvajačke težnje Simeonove". Svesla venski zbornik. 36. Izvori. Povijest. Zetom. Opsežna analiza vijesti u: Ferluga. 87-8. knj. 81 V. 400-401. Nasuprot svim ovim mišljenjima. 51. XV. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska . L'amministrazione. a i teže prohodan. knj. poslao je u Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspješno "završio pregovore između Bugara i Hrvata"88. Eventualni put preko Srijema i sadašnje Bosne za bugarsku je vojsku mnogo duži. stoljeća te Teofanova Nastavljača čak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla povezati s porazom njegove vojske82. 86 Mošin. 422. Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske. 87 I. kad pola stoljeća kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva. 130 i d. Simeon iznenada umro. Sarajevo 1970. mnogo prije nego da sebi nametne još jednog neprijatelja -Hrvate. Bojanovski. Zagreb 1930. Godišnjak ANUBiH. 82 Rački. dj. 194-5. godine. papa Ivan X. LJPD. u LJPDje zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj. Klaić. Vidi. 83 Šišić. 84 Šišić. Ubrzo je. čini se da je dopušteno pretpostaviti kako je Simeonova zamisao bila da napadne očigledno slabo branjene bizantske teritorije na zapadu. Bljgarsko-hrvatskg otnošenija prez prvata polovina na 10. Goldstein. 392. da bi došao do nekih gradova bizantske Dalmacije.

II. Taj podatak ne pomaže u točnijem smještavanju bitke. jer. 1952. na kondurama po 20. ako se zna daje na teritoriju istočne franačke države bilo oko 2 500 000. pa zatim o tome kako su Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani .Tomislavovo doba 7. 22. Već je B. Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata. a na teritoriju današnje Poljske oko 900 000 stanovnika. i to je svakako bila jedna od osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90. i nedostižan im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovništva. izv.Hrvati. Tomislavu nije bila potrebna neka iznimno "jaka" vojska. ovaj njegov izvještaj valja svesti u realne okvire. Klaić. 31. Pavičić. Klaić. Documenta. Zagreb 1994.. ali bez bitno novih elemenata S. 25. predstavlja zaseban entitet. 91 Johannis chronicon venetumVll. Prema tome. primjerice. jer je to u ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887.". Berolini -Novi Eboraci 1973. koliko se dade zaključiti po Skilicinu podatku. Thurn. 94 B. Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum." 93 .vojna koncepcija i doktrina) prilagođavali konkretnim uvjetima . Koristan pregled. Klaić. prenosi izvještaj o bici između Bugara i Hrvata iz starijih izvora. odabiru tre nutka napada. Documenta. stoljeća. "za područje Tomislavove Hrvatske jedva možemo u to doba računati na više od pola milijuna stanovnika". Hrvati su način borbe (kada bi se osuvremenjivao ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se . 93 DAT31/71-4. Rački. na "nepovoljnim mjestima brda". a ako se ona izuzme. 374-5. izd. da bi pobijedio Bugare. Grafenauer. 95 Postoje podaci da su polovicom 19. da na sagenama imaju po 40.. što im je sve pred protivnikom donosilo odlučujuću pred nost. po svemu sudeći. Izvori. jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto i način borbe. 45. Kako je u tim borbama iznenađenje očigledno bilo jedan od glavnih čimbenika pobjede. 28-9. ili "u brdima". ali navodi na zaključak da su Bugari u trenutku kada je bitka započela bili u vrlo nepovoljnom položaju. dakle. ali i dodaje da je "Simeon pobijeđen . Hrvatsko 89 I. 97. nepovoljnim mjestima" 89. 19. stoljeća pojedine evropske zemlje u slučaju rata mogle mobilizirati samo 7-8%. Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Komunističke koncepcije o "naoružanom narodu" 90 291 . s velikom vjerojatnošću srljali u poraz. kada Hrvati iznenada napadaju mletačku lađu 91 . Hrvatska vojna i ratna poviest. 2. Tako su i Bugari. bilj.poznavanju zemljišta. broj stanovnika bi se prepolovio 95. Hrvati su ostvarili iznenađenje. Izvori. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. 92 Johannis chronicon venetumVll. Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da. kao što su to činili krajišnici u Hrvatskoj. HZ 5. nego je način ratovanja prilagođavao činjenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoćniji. Ivan Skilica. Viz. Organizacija hrvatske vojske Bizantski pisac iz 11. a na manjim kondurama po 10 ljudi. Rački. Ivan Đakon svjedoči o borbama Mlečana i Hrvata za Domagoja. 41. ono se ostvaruje ne samo na taktičkom planu nego i na strateškom. 365.ćv %axq TĆOV x«p5v Sio/copiocu. Zagreb 1943. Izvori. Grafenauer je u tom proračunu područje hrvatske države protegao i na Slavoniju. 222. ili "na brdovitim. ubili mletač kog dužda 92.

kada 887. 28-9. 374-5. Račkl. Dakle. više od 1300 vitezova. pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du nema više od 8% stan ovništva — vidi. O.3. čak i u kraćem roku. ni mletačka vojska nije bila velika. 100 CD II. La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps de s chevaliers de la Table Ronde. Ivana Biogradskog za konja 98 . Pariš 1976. M. Za gre b 199 4. po kroničarevu sudu. Dio cijena bio je plaćan u naturi (poljopri vredni proizvodi).ni u vr i j e m e ne os p o r n o g procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214. odnos bi bio 1 : IO. čiji teritorij nije uopće bio prikladan za uzgoj konja. Jelovina. 1200 slu gu na konjima i 5000 pješa ka -vidi. a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o "općoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima društva. 103 O tome svjedoči i izuzetan nalaz pozla ćenih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi. Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214. VII. Documenta. Naime. Documenta. godine. 322. 98 Rački. Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta. 181-193. J. Tako župan Sidrage Jurana prodaje posjed samostanu sv. Supetarski kartular.I. oni ga ubijaju. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. 20. Documenta. 213 i d. odnosno na mogućnosti da se. Supetarski kartular. relativno visok postotak stanovništva posveti obra ni z emlje. 292 . jer je posjedovati konja i jahati ga mogao sebi priuštiti samo uski sloj najbogatijih. Zagreb 1990. 99 Novak . U De admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. jednu od najznačajni jih u srednjemu vije ku. 104 odr az su pos ve ma šn je milita rizac ije dr ušt va. godine dužd Petar Kandijan kreće na Neretvane. a Petar Crni je za čitav zaselak ili selo [curlis) u Žrnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu dao samo jednog konja 99. Tamo se tvrdi daje u borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pješaka i 300 konjanika Ljudevita Posavskog. Stvarnom stanju prije će odgovarati odnosi spomenuti u jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru Krešimiru IV. Goldstein. Verbruggcn. 102 Račkl. a kroničar Ivan Đakon posebno naglašava daje zajedno s njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. Međutim.63. a posebno za hrvatsko društvo dalmatinskog zaleđa. 1949. Pastourea u. Žunec. u posl je dnjim dese tljećima zbog ubojitosti oru žja ni je p otre bna br ojna vojska . Očigledno je to. Izdanja HAD 15. Izvori. 130.Fr a n c u s ka . bez težih posljedica po funkcioniranje privrede. 227. 101 Novak -Skok. Klaić. Uostalom. 97 Tako ni na j ve ć a n i na j ja č a e vr op s ka z e ml ja . konja s momkom102. što višestruko nadmašuje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemljiš nu česticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaća za roba (između 1 i 40 solida). Documenta.Skok. F. O broju konja nika u odnosu na pješaštvo mogli bi svjedočiti suvremeni izvori. Era smus 7. Jedan konj vrijedi od 6 pa čak do 40 solida 100. Hrvatski rani srednji vijek f srednjovjekovno društvo bilo je gospodarski isuviše slabo da izdržava veći broj vojnika. 46. Revue du Nord 31. Izvori. Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman. a novčani dio najčešće nije prelazio svotu od 1-4 solida. 96 Johannis chronicon venetum. 166. bio velik gubitak. a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103. Klaić. Račkl. D. Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno društvo 97. ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajući općenito preuveličavanje). 162. 17. 15. 104 ARF z a 820. 22.

Može se pretpostaviti da je hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratničku družinu poznatu iz ruske povijesti. Autor pretpostavlja daje "mir". zajednica od 500-800 stanovnika. Određena skupina mladih ljudi bila je privremeno oslobođena redovnih radnih dužnosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 . Zagreb 1981. 19. Reljef konjanika. mogla podići na oružje stotinjak ratnika. Martina u Pridragi kod Novigrada Izvori koji bi neposredno svjedočili o organizaciji hrvatske vojske gotovo i ne postoje. 819. 293 .exercitus Liudeivili 106. ali se iz drugih 105 M.■. Čini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govoreći pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedničku. što bi značilo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo. Documenta. a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju. 322. Povijest Rusije u srednjem vijeku. pa u tom slučaju hrvatska vojska ne može biti mnogobrojna: nju uzdržava društvena zajednica. Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva "vojskom" Ljudevita Posavskog . crkva sv. » /& Slika 27. a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog društva da bi se mogli izvoditi i posredni zaključci. Brandt.. Rački.

Pretarijanci 70-81. Stoga se čini da bi tu vojsku najbolje bilo nazivati "družinom". opšir n o. 322-3. Neretvanski knez Jakov nešto prije 1080. Documenta. 169-70 i tamo lit. Ostruge opisa može zaključiti da se radi o manjem broju ratnika. 109 Vid i.I. delecta manus107. nego i zbog toga što se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. ruskim). dakle. je r post oj e sumnje u njezinu vjerodostojnost -vidi. Ra d 99. magnae copiae. CD I. godine svjedoči pri pravnom činu cum suis militibus. o "oružanoj pratnji" -protectus suonimpraetorianorum. Ra č ki. uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e . 102-4. 294 . Ona je 107 Račkl. odnosno sa svojom vojnom družinom108. Nuta rnje stanje . 108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom. Hrvatski rani srednji vijek Slika 28. validamanus. ne samo stoga što se ta riječ pojavljuje i u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim. Katićić. Goldstein. "sa svojim vojnicima".

Vesnik Vojnog muzeja 11-2. 112 D. Beograd 1966.301-11. 1957. istoriju i folklor 37. Prvanović. te potom zaključuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. a Zvonimir ratuje protiv Karantanaca1} *. kacigu i oklop. 117 ARFza 822. narodu za koji se kaže da zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zaključio kako su u 9. 258-9. Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. 474. Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka. i 10. Nalazi oružja.imali su dugo koplje. ali su ti pokušaji ocijenjeni "nedozrelima".Tomislavovo doba sredstvo pomoću kojeg je Borna pokorio Gaćane 110 . neki su istraživači smatrali da je Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gačana) došao na zapad i u Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114. Z. Rad JAZU 33. Novaković. Beograd 1981. i "knez Gaćana i Timočana koji su nedavno napustili savez s Bugarima". Pribaković. Novaković je podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima. osim "knez Gačana" i "dalmatinski knez". 8. I. sv. 114 M. 18. Novaković. 111 295 . Zbog različitih mogućnosti tumačenja ovog posljednjeg izričaja.. Zagreb 1974. Ž. Klaić u HZ 10. Rački. Također. Račkl. Međutim. 101. mač.. stoljeću Srbi zapravo živjeli na širokom prostoru od Like. Documenta. Nutarnje stanje. Izvori. Teze za raspravu o knezu Borni. mogu svjedočiti o stranim utjecajima (primjerice. 322. Isti. a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i "nepoznavanje literature"115. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej. vol. kao i o sve izrazitijoj društvenoj diferencijaciji 112. 113 Rački. Warszava 1970. III. Vinski. Documenta. R. Šišić. SHP 14/1984. 1971. 135-58. 118 R. Novaković smatra da Srbe "treba tražiti ili na teritoriju tadašnje hrvatske države zajedno s trima županijama (Lika. U jednom radu. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždin skoj regiji. Izvori. stoljeću U "Analima franačkog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je. 23-38. Klaić. 1957. Povijest 674-5. Oprema hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih vojnika toga vremena . tako i oni iz 9. 326. pa do Grmeča i Kozare. 116 R. Novaković 116 zamjera Prvanovi-ću "što se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez". kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja. 170-88. i kasnijih stoljeća. Kulturni radnik 3. Račkl. luk i strelice. Rad 99. Prilog hronologiji naoružanja Slavena u VI i VII veku. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. Klalć. ili ih treba tražiti na području splitske nadbiskupije" 118. 3-4. Prilozi za književnost. franačkim). godine). 209-30. Gacka i Krbava) . 17. što potvrđuju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz 1074/5. 115 Bilješka N. 185-93. nego i brojni arheološki nalazi 113. Tomičić. 24-57. Još jednom Serborum ili Urborum. Te su teze krajnje nategnute 110 ARFza 819. komentirajući vijesti iz akata splitskih sabora. jezik. Documenta. Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istočne Srbije).

Katlčić. karakterističnim za drugu deklinaciju. ali se tu ipak radi o Dalmaciji u njezinim kasnoantičkim rimskim okvirima. usp: Goldstein. a stvar je ipak mnogo jednostavnija. Gunjaca. uostalom. onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih knezova -op.a to su bili Hrvati. 67. Da bi neko mjesto dobilo ime Srb.borba protiv zajedničkog bugarskog neprijatelja. S. kada je u Srbiju provalila bugarska vojska" 123. jer o tome svjedoči na više mjesta i car Konstantin. jer je krajem 10. Ra č kl . bilo sukladno već spomenutim podacima o bježanju Srba u Hrvatsku. II. izvlačili su se dalekosežni zaključci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske države. I. Goldstein. o tome. zajedno s Tomislavom. Spomenuti Srbi nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. što bi. S druge strane. Na splitskim saborima bio je. Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija. 121 O tome opširnije. u hrvatskom ranosrednjovjekovnom i općenito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasičnih vrlo su česti i nisu nipošto iznimka 126. dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti urborum. pa se čini iz filološkog aspekta da je logičniji prijevod "prvaci Srba". Povijest. ipak se valja prikloniti izrazu Serborum. na raznim mj. dijelom Crne Gore i Srbije 120. 69. D ocu men t a. a zatim i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku. stoljeća. Srbi. Na temelju jednog odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125.I. izv. 123 DAI 32/119-20. 33. 32 6. 56. Documenta. kao što su. srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala treće deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim. I zv ori 18 . Ispravci i dopune 2. i zahumski knez Mihajlo. Documenta.70. 120 296 . Pretorijanci. Hrvatski rani srednji vijek i očigledno nevjerojatne. 125 Rački. pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba". Naime. 126 Vidi. nije sporna tvrdnja franačkog ljetopisca da su Srbi kao narod živjeli na većem dijelu Dalmacije. Izvori. 122 ARF z a 82 2. Kla ić . Pretorijanci. nema pri mjera u "vulgarnom". uz navođenje literature. Inače. logikom susjedstva. A Srbi su onda uistinu živjeli u njezinim istočnijim dijelovima 121. Također. 124 Rački. G.) knezova" 122. Uostalom. Naposljetku. 253-67 i tamo opsežna lit. mogli biti i sudionici tih split119 Klaić. u prvoj polovini 10. Značenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa Ivana III. Čini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru nisu bile tako neuobičajene. kada je ona sezala duboko u teritorij današnje Bosne i Hercegovine. mjesno stanovništvo (Srbi) mora se etnički razlikovati od onoga na širem prostoru . Hrvate i Srbe ujedinila politička nužda . pošto mu je zadavljen otac. Obja š nje n je da je 1 Ka ti či ć . 211. kao vjerojatnijem i zaključiti daje u jednom trenutku. stoljeća i Bugarin Penćo iz grada Trnova. 23. zajedno s braćom i sestrom i svojom djecom stigao u Držislavljevu državu 124. Viz. Klaić. stoljeću (današnji Srb) 119. 190.

Opć en ito o ta kvim postupc ima u hrvats koj politici 19. te konačno i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima. stolj eća. a i u 14. bila obred ustoličavanja vladara u njegovu dužnost. Opširnije. naime. a to nitko nije činio.Tomlslavovo doba skih sabora. Srbi u ličkom Srbu bili su okru ženi Hrvatima. Trabunija i Konavle uistinu blizu127. kao i zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129. jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove. bilo je doticaja između Hrvata i Srba. usp. 60-2. Go ld stein. U Evropi se kralj ili vojskovođa oduvijek proglašavao na javnoj ceremoniji. bilo daje dizan na štit. pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbježni. 129 Annales Barenses ad a. 59-65. I franački kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao simbol "regnuma". 928. niti čini. i kršćanski je vladar. 128 Katić. ili 15. stoljeću. Krunidba je. 29 -3 3. Gottschallc 8. Klale. ključan im je argument bio onaj rex iz papina pisma. ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim savezništvom koji j e u dij elu 20. 297 . 54-5. stolj eća oživotvoren u zajedničkoj državi. bez obzira na specifičan položaj i dužnosti pojedinaca. Izvori. 131 U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est vizigotski kralj Vamba godine 672. 98. bilo odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. 127-8. terminološki je kriterij presudio. jer su na mnogim područjima bili susjedi. kada se to i u kojim okolnostima dogodilo. 393. Upo treba pov ijesti. Viz. upravo su tako mnogi autori objašnjavali te epizode u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja općenito srozava li n a slu ž en je dne vn oj p ol it ic i . Time se značenje kraljevstva mijenja.vid i. Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen. 9. uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. Srednjovjekovno doba. stari poganski običaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. te ih je u pravilu dobivao od svećenstva 131. kraljevske vlasti. O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUčavanju hrvatskih vladara Kada su historičari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem. a Hrvati su čini se u Duklji morali doći u doticaj sa Srbima nastanjenima u susjednim krajevima. te kako protumačiti onaj rex iz papina pisma. Rački. Gol ds te in . dakle. 22. koji se mijenjao ovisno o zemlji i razdoblju. Documenta. Tomi slav. 52-62. Na taj se način može utvrditi i ono što je nedvojbeno mnogo važnije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili običaji vezani za krunidbu u Hrvata. U 10. u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja dosljedni. Paganija. Izvori. Erazmus 1. I. Zagreb 1993. Nakon pokrštenja. jer su Zahumlje. Svakovrsni doticaji. Brandt. dakle. stoljeću. a vjerojatno je tako bilo na području današnje Bosne i Hercegovine. i 20. 127 DM 33-36. Dinastičko pitanje. Klaić. Međutim. 130 Barada. postavljen na sveti kamen. valja utvrditi što je zapravo krunidba u ranom srednjem vijeku. izu. II.

S druge strane. 136 Rački. približno iste f unkcije (ustoličavanje. prva ovjenčana osoba koju se može nazivati kraljem jest Stjepan Držislav. gdje se čitav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvrđuju papa i njegov izaslanik135. Rački 1888. Stoca. Hrvatski rani srednji vijek Ukoliko se ovakav uopćeni model krunidbe može usporediti s pribilježenim događajima iz hrvatske povijesti. X. Vidljivo je to na bareljefu s oltarne pregrade u splitskoj krstionici 134. Vol. naime. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: Janet L. 13. Međutim. Vol.. 245-7. ipak je proizvod spleta nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih činitelja 132. Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages. Nutarnje stanje. poznati opis ustoličavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Koruškoj ne može biti od velike pomoći. Podaci o ustoličavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne dopuštaju nikakvo sigurnije zaključivanje. stoljeću. Studies In Church Historv. ANUBiH. Rad 91. S oprezom valja prihvaćati i mogućnost usporedbe. L. godine ogradio od raspravljanja o tome da li se skupština uistinu dogodila ili nije i tko je okrunjen 136. Izvori. godine. utjecaji na položaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u Hrvatskoj očigledno su se isprepletali. vrlo nepouzdan izvor. čini se. 201-61. pretežno u 19. D . 149-50: "Neupuštajućl se ovdje u razglabanje pitanja. n. Janković.. 68-9. odnosno istočni i zapadni. 8. VHAD. da Uje ta skupština na hlivanskom polju sbilja držana. str. jer su krunidba ili obred ustoličenja tako široki i neodređeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvođenja u različite časti. Iako se još F. Gacka i na Neretvlcl (vidi. bizantski i franački. sudovanje. Documenta. M." 137 Vidi. Sarajevo 1970. 133 O razlikama između zapadnog i istočnog obreda ustoličenja. ser. u: The Orthodox Churches and The West. 1908-9. 134 Vidi. Beograd 1948. 103-4. T. LJPDje. Nelson. 135-45. primjerice. Primjerice. poistovjećivali Budimira s Tomislavom. Goldstein. Oxford 1976. slične su se kamene stolice koj e su imale. Duvanjski sabor. a da nema presudnog činitelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvođenju u kraljevsku ili neku drugu čast (kneževsku. U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobožnjeg hrvatskog vladara Budimira na Duvanjskom polju. 194-213. Jellć. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju. Istorga države i prava naroda FNRJ. Hadžijahlć. neki su pisci. narodne skupštine) očuvale na više mjesta u Bosni i Hercegovini . ali su takve teze danas gotovo u potpunosti odbačene137. Po vijest. 126-44. primjerice). 135 Rački. Rim 1963..I. Iako zemljopisno i etnički vrlo blizak. a prva okrunjena osoba bio bi tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. Klaić. D. kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice. izvjesno je da postoje i argumenti na temelju kojih je logično zaključiti da se već i prilikom Trpimirova uvođenja u vladarsku čast obavljao svojevrstan obred ustoli čenja. pa su historičari svaki 132 Međutim. Centar za balkanološka istraživanja. 91-119. Pregled mišlj enja donosi Ši šlć. Autor je zadržao takve stavove i u. 108). Od njih je svakako najvažniji jak i konstantan franački utjecaj i gotovo potpuni nedostatak bizantskog 133 . 6. Mandić.kod Blagaja. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als 298 . R asprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti.

naziv Dalma identificirali kao Omiš.. LJPD. 141 M. Klaić142. Almissium. 18. primjerice. na raznim mj. ser. Munchen 1983.. N. 138 LJPD je nastao polovicom 12. gdje je krunidba opisana opširnije. Peričić. pogreške u vremenskom slijedu kod opisivanja događaja iznose za prvu polovicu 12.. pa prihvatiti Duvanjsko polje kao mjesto nekog događanja (pokrštavanja. II. jer se planitie prevodi s "planina"!). nekih 20 godina. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji arheološki nalazi je Muć. najdoše kralja na planini. 299 . Sclavorum Regnum Grgura Barskog. crkvenog sa bora ili nečeg drugog). Peričić. Mošin.Budimira. Historičari su općenito poistovjećivali Hlivaj = Hlijevno = Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium. Ipak. glagolskim pridjevom sadašnjim. ali particip prezenta valj a prevesti nesvršeno. on ne odgovara onome što se uistinu dogodilo. a za cijelo područje županije Cetina. odnosno Duvanjsko polje. nema većih samostana. Naime. Ljetopis popa Dukljanina.Svetopelega . TopograjyaPorfirogenetove Poganije. Marko Marulić prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna appellatur140. pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama. Barada. 139 Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae . 10.. 142 Klaić. U Hrvatskoj redakciji piše sljedeće: "I tako prišadše rečeni gardinali i biskupi. gdje bi bilo to Omiško polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti. stoljeća. kao i županije Livno. da li se sabor uopće održao na Duvanjskom polju. 51. a održan je i crkveni sabor. 140 Mošin. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum.). 195 1 d. Jedino su Barada 141. Duvno je u 10. najvjerojatnije čak u 15. stoljeće čak do 100 godina. Mošin. na raznim m]. ima lingvističkih argumenata. ka še diše Hlivaj" (]oš jedna potvrda nepouzdanosti HR. Zagreb 1991. Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokršteni..). ne pokušava smjestiti događaj u povijesni kontekst. 11-60. nedostaju zemljopisni. Povijest. krunidba kralja Svatopluka . stoljeća. Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja se navode u vjerodostojnim dokumentima. Iako se u historiografiji i publicistici uvriježio termin "krunidba na Duvanjskom polju". što je antičko ime za Duvno. naime. Dijele ih možda i stoljeća. ove nejasnoće ili čak pogreške nisu i jedine u opisu krunidbe u LJPD. Dahnasium. da ono ne leži podalje od većih središta hrvatske države 9. U Hrvatskoj redakciji. unatoč velikoj konfuz nosti priče historičari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi. Pitanje je. našli kralja na polju Dalmi"139. territoricdes Substrat. preveo je advenientes kao "došavši". SHP. AlmLsium za Omiš. stoljeću samo dio županije Livno. a za 10. i si. dočim za ranija razdoblja kronologija uopće ne postoji (vidi. 1928. 47 i d. a Hrvatska redakcija. stoljeća 2 godine.Tomislavovo doba podatak iz njega preuzimali s oprezom. za prethodno 11. Međutim. stoljeću. krunidbe. ljetopis popa Dukljanina. Zagreb 1991. stoljeće. a za njim i N. pa čak i 11. Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno.. što je sve još karakterističnije za Hrvatska redakciju138. Također. E. LJPD. 19. Siid-ost Forschungen. LJPD. Na to upućuju i jezik i rječnik pisca. 51.. U latinskoj verziji LJPD stoji da su "dolazeći tako kardinali i biskupi. Band XLII. E.

144 300 . kao i njegovi mlađi suvremenik Odoakar. stoljeća nisu politički vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali kraljevske znakove ili ih samo imenovali. 1952-3. niti ga je papa mogao imenovati (proglasiti). te drugih osoba). koji je podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima. Santšfaller. ZČ VI-VII. (1073-1085). Kukuljević-Sakcinski. i Otona I. prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog kralja143. već je to učinio carigradski patri jarh. Titula rex nadijevala se kroz stoljeća po najrazličitijim kriterijima. V. Hrvatski rani srednji vijek Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodološki: je li dopušteno proglašavati u nekoj priči vjerodostojnima imena epizodista (carevih i papinih poslanika. po uzoru na bugarskog cara Simeona 144. Čak je i Atila . dokazujući da ne zna ni za kakvu krunidbu ili titulu. 26.. Tomislav." ili cara. ustoličili Karla 800. pišući na grčkom. Naime. 47-50. ključnog lika izmišljeno. svjedoči da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja života (jer su tako barbari običavali nazivati svoje vođe)" 145. VI. I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. kada je očigledno ime glavnog. papa Stjepan VI. 34. Zagreb 1879. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske vladare općenito arhontima. Tomislav. Uostalom. Bellum Gothicum. 14. prvi kralj hrvatski. 146 Prokopije. (885-891) tako naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka. odnosno Ivan XII. i to po vrlo teško ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snažnog i utjecajnog vladara. Jasno je da u svim takvim slučajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu bili i okrunjeni 147. Da li se Tomislav uopće mogao okruniti i tko bi to učinio? Jedna je od pretpostavki da se okrunio sam. Goldstein. 38. a do njihove krunidbe nikada nije došlo. Bellum Gothicum. Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis zumEnde des 11. 250. godine. ali ni to se ne može smatrati pravilom. 962. 145 Prokopije. Bot>A.yapćov" nema ništa zajedničko s Tomislavovom titulom rex.I. Međutim. 147 L. pape se sve do posljednje trećine 11. I Prokopije iz Cezareje. na primjer. označavajući time vladara nižeg ranga od "pocoiTis'oc. I. 1. godine priznao Pipina Malog za franačkog kralja i odobrio njegovo pomazanje. a za careve su pape Leon III. Simeon se nije okrunio sam. Tako se može zaključiti da se titula rex u ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu. Ako je tvorac ili zapisivač želio priču učiniti uvjerljivom. stoljeća naslov rex. njegova titula "fiaaikevc. Osim toga. već i drugima. Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape. jer. Do radikalnog zaokreta u toj praksi došlo je u doba Grgura VII. Jahrhunderts. Slavenski je knez 143 O krunidbi na Duvanjskom polju. rexi "kralj" nisu identične i istoznačne titule."bič Božji" nazivan u kronikama kraljem. detaljni je . Rad JAZU 58. Goldste in. a sam naziva rex čak i vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su često upotrebljavali i barbari i Bizantinci. Poznata su samo tri prijašnja slučaja -papa Zaharija je 751.

162. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od bitno veće važnosti činjenica da su hrvatske vladare njihovi podanici oslovljavali s regnum i imperium . To stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex.Tomlslavovo doba mogao biti u stranim kronikama nazvan rex. onda on ne mora uopće razmišljati kako ga se titulira u njegovoj državi ili izvan nje. 151 F. vlast. "kralju" kao bitnoj različitosti od "kneza". a da bi se u onom rex tražili formalno opravdani razlozi 149. 149-160. a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku učinilo najprikladnijim 152. Povijest. Ra d 17. Uostalom. Kada se nekog tako naziva. jer je on neprijeporni vladar koji je u posebnom odnosu prema Bogu. Titule. Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k nežev in a u kra lj ev in u. Geneza Tutulu "Rex Chroatorum". Međutim. koji je izložio Šišić. stoljeća prvo je Domagoj bio nazvan dwc. a zatim u dokumentima splitskih sabora 925. Pamletnik Slowlanski XVIT. nije im bilo posebno važno kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima. čini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku nisu gotovo uopće poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni kroničari (uostalom. samo je historiografski dogovor da se prevodi kao "kralj". 413-4. Time je papinska kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuviše veliku nedo sljednost. pa Zdeslav i Branimir comes. 301 . a titula postaje mnogo važnija od stvar ne vlasti151. Goldst ei n. us p. Ra čki. 152 O tome . 2 3 i d. "kneževine" i svih drugih titula.dakle "kraljevstvo". 1967. 149 I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem". valja prihvaćati s rezervom. kada se insistiralo na "krunidbi". također. a samo tri godine kasnije i princeps. Sedamdesetih godina 9. Tomis la v. 150 O k onk re tn im sit uac ij a ma . Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja očigledno je za prošle generacije bilo i pitanje specifičnog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka. Goldste in. kada se društveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadržajem. i 928. a pogotovo ovakva povijesna činjenica od iznimne političke važnosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske okvire150. Zagreb 1871. u: ZKT. Osim toga. pa da je papa zato naslovio pismo sa rex. papinska je kancelarija u razdoblju od šezdesetak godina upotrijebila čak četiri naziva za hrvatske vladare. a podanici su ga i dalje mogli nazivati knezom148. nesvjesno se dolazi pod utjecaj kasnog feudalizma. opširn o. to i nisu mogli saznati). hrvatski se vladari nazivaju rex. gospodstvo. 148 T wasilewski.

41. G. koji je. jedini čvrst podatak za 1 2 3 4 5 302 DA731/42-51. DA/31/58-74. ukoliko netko baš protiv njih ne zarati". pričaju isti Hrvati. stoljeću 2. "Bio je obučen u svjetov no odijelo. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smješta priču o dolasku "pobožnog čovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franačke. izv. . Viz. o "miroljubivosti" Hrvata. Povijest. II. 80 sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i množinu vojske imala Hrvatska do arhonta Krešimira" 4. II. I sljedeća tvrdnja. Viz. 288-9. Pošto je Krešimir umro. on Hrvatima ponovno preporuči da do kraja svoga života čuvaju ovu zapovijed njegove svetosti pape. Izvori 45.X. Napokon. Oni su tako oskudni da je nasljednicima moguće samo sa sigurnošću utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed. brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga. izv. Klaič. Tomislava je po svemu sudeći naslijedio Trpimir II. izv. ali ne i mnogo više od toga. mj. izv. Viz. Hrvatska poslije Tomislava 1. II. dakle. II. 100 000 pješaka. Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo nekoliko podataka. na i.5. a čini se da je on prije djelovao polovinom 9. činio mnoga čuda . Usp.ona su zbacila sa sebe "davnašnju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krštenja" 3. koja je između Hrvatske i Venecije".) ni sagene ni kondure (tj. poslužila je tadašnjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. II. Viz. nastavlja Konstantin Porfirogenet. podijelivši im blagoslov sličan papinom" 1. 79. "njegov sin Miroslav vladao je četiri godine i bio je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . s područja oko Akvileje i Grada.. 433-4. izv. Klalć. Izvori. Theophanus Continuatus V. i komentar Šišić. 45. Klalć. 45. Krešimir je bio Trpimirov sin i naslijedio ga je na prijestolju oko godine 935. 43. DAI31/75-8. za razliku od Hrvata i drugih plemena istočnojadranskog zaleđa u prvoj polovini 9.. Izvoru 44. negoli u 10. pisac DAT tvrdi daje Hrvatska imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika. očigledno je car tu priču koja je kružila po Hrvatskoj iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kršćan stvu i prije uglavljenim savezima. I. stoljeća . Iako historicitet ovog Martina nije utvrđen. Dakle. Viz.

Sada imaju 30 sagena. morala se osipati. odnosno iz djela Tome Arhiđakona. Kako se tolika sila nije mogla u dužem razdoblju izdržavati. teško održavanu ravnotežu u ponudi i potražnji hrane mogla je ponajprije narušiti totali tarna vlast u nastojanju da izvuče od svojih podanika što više kako bi nastavila gradnju objekata nužnih za opstanak. stoljeća.Hrvatska poslije Tomislava utvrđivanje vladarske kronologije jest podatak o četverogodišnjoj Miroslavljevoj vladavini. obnovi i gradnji crkava. II. Izvoru 45. 45. ali do tada je kriza potresala državu. 126. izv. Doba. Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlađem bratu Mihajlu Krešimiru II. Izvori. krizi su značajno pridonijeli i gospodarski uzroci. bez obzira što su brojke Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveličane. Priručnik. onako slabašnih privrednih i političkih potencijala. pa se čini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Krešimir je vladao do otprilike 945. nema razloga sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. Dakle. pothranjeno ili gladno stanovništvo . Njezine je uzroke na prvi pogled lako uočiti —teški unutrašnji sukobi koji prerastaju u građanske ratove uništavaju ili onemogućavaju funkcioniranje vlasti. 45. a to je na svaki način pridonosilo anarhiji. izdržati napore koje je pred njega postavljala suvremeno koncipirana država -to je značilo pove ćan napor u pokrštavanju. Viz. 142. Klaić. i vijesti s ploče kraljice Jelene 7 . datira podatak Konstantina Porfirogeneta o 6 Rački. koju je 1062. izv. gradili su uglavnom seljaci. godine na prijestolju već bio Stjepan Držislav 8. ponajviše od seljaš tva. Ranosrednjovjekovno hrvatsko društvo nije moglo.9. Iz toga vremena. 10 DA731/79-82. Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pješaštvo i sagene i kondure u državi Hrvata. Viz. Sve što se gradilo. a zatim i od posljedica takvog stanja. godine izdao Petar Krešimir IV. odnosno slabiti. Napor se prvenstveno tražio od aktivnog stanovništva. dakle oko polovine 10. i konjice *** i pješaštva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svađa i mnogih razmirica". Osim toga. Klaić. Jedan od uzroka. morala je biti i dotadašnja snaga hrvatske vojske. Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima. 45. ukazuje samo na jednu stranu problema. nerodnije godine. podizanju utvrda i revitalizaciji antičkih cesta. od pradjeda Krešimira i njegova sina Držislava 6. kondura velikih i malih ***. upotpunjava se slika. samo je majstor mogao doći izvana. 9 DA/31/78-9. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo. 320. kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. Povijest.što može biti poticaj svako vrsnoj krizi ili već njezino značajno obilježje. stvaranju sve većih ratničkih družina. Kronika. Rapanić. 42-3. godine. Documenta. Za Držislava će Hrvatska doživjeti privremeno razdoblje mira. 7 303 . Klaić. Toma Arhiđakon tvrdi da je 970. ako čak i nisu bili presudni. II. "u zemlji su nastale svađe i mnoge razmirice" 9 . Tekst i komentar u: Šišić. indirektno je to moglo značiti i slabije žetve. dakle. 62. 8 Toma. godine. i u kojoj se spominju njegovi preci.

691. Još je u 8. 15 Vidi. stoljeću bizantski dvor ljubomorno održavao običaje i iskazivao svoje pravo na teoretsko vrhovništvo nad cijelim Zapadom. njegova bi slika bila odaslana u Italiju. Le Goff. 78. ili da bi se što više radilo. Iako formalnost. stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. u Galiju. Bonnac 1829. 1939. pothranjenosti. 2. Ch. Nakon što je Bizant tijekom čitavog 9. te je možda do smanjivanja broja stanovnika došlo pod utjecajem nepovoljnih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj 12. odnosno. grubo do znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji). II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII. bila je neobično važna. stoljeća. U. II.I. 16 Vos non romani. 1991. što znači da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. u: Migne. 5-13. Goldstcin. (715-731) caru Lavu III. L'Italia nello specchio del Medioevo. izv. I. napisano je baš u DAT 29/290-3. oko Hrvatske. ali i "ostali gradovi koji leže na kopnenom dijelu provincije i koje drže rečeni Slaveni. gladi. uslijedili bi demografski pad. a civilizacijska nazočnost bit će sve slabija 13. mogao je prouzročiti povećanje broja ili intenzifikaciju bolesti. stoljeću Iako se očigledno radilo o unutrašnjoj krizi. 25-6. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10.. 205. Viz. sed langobardiestis -vidi. 137 i d. 14 Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I. 13 Opširno. Reiskius. u narednim će stoljećima bizantske akcije uglavnom izostajati. Međutim. stoljeća stanje se korjenito izmijenilo. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. njoj je svakako pridonijela i kriza na širem području. izv. gospodarska kriza. PL 89. jer je označavala općenito prihvaćenu vječnost carskog vrhovništva 15 . Goldstein. I. Doduše. Može se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na društvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -državni pritisak da bi se dalo što više plodina. Torino 1974. tako i na širem području oko nje. Viz. (717-741). J. Pariš 1888. Diehl. u Hispaniju. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi. u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doživjelo je posljednju redakciju. pa onda krađa i otimačina. o tome. L'ItaliaJuorid'Italia. Radovi ZHP 24. i to bi već bio dobar povod i uzrok građanskog rata. Godine 968. već Langobardi 16. na duži rok. kako u Hrvatskoj. a potom. 518. Bizant. bezvlašće. Hrvatski rani srednji vijek "nenaseljenim" otocima i položajima na njima u okolici Zadra. Goldstein. Nije nevažno da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont spominje ispred srpskog i drugih arhonata južnoslavenskih Sklavinija. stoljeća vrlo intenzivno djelovao. pismo pape Grgura II. 12 304 . Također. Kada bi u Carigradu bio postavljen novi car. inače ambasadoru cara Otona I. Vidi. do 10. u: Storia d'Italia. ed. car Nikefor Foka dao je biskupu Cremone Liutprandu.

Hrvatska poslije Tomislava polovinom 10. u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha -niti je narodni jezik izbačen iz liturgije. da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovića i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102. kao uostalom i oduvijek. Pićnu i Tarsatici". Istra. isti. moćnog susjeda. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u tadašnjoj Hrvatskoj. P. vidi. Ni titule eparha i patricija koje je Držislav dobio od bizantskih careva. Time posredno iskazuje osvajačke namjere. jer je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na papiru20. Isti.. Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca najvažniji izvor za hrvatsku povijest do 10. bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo raču na. 213-28. Jahrhunderts. S druge strane. Prilog istraživanju kronologije srednjovjekovnog groblja na položaju Lijeva bara u Vukovaru. 1994. pa je neko vrijeme bila i unutar. Iako je papina aktivnost pridonijela učvršćivanju crkvene organizacije. Kroatien zutischen Ost und West. Rovinju.. a nove će se sile pojavljivati i sve više jačati od oko godine 1000. ili barem na rubu. nego joj sve više vojnički prijete Bugari i Mađari. Radovi 27. stoljeća. i 928. nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede. mogu izmijeniti tu sliku 18 . Prvi od takvih pokušaja bio je 996. na raznim mj. 2-3. 33-4. 23-4. Lamma. godine kada car Oton III. Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972. Region. II. ali su aktivnosti njemačkih careva prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna opsega . stoljeću jest intervencija na splitskim saborima 925. Regensburg 1992. stoljeća s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj čimbenika koji su na njemu djelovali duže od stotinu godina. stoljeća (oko 949/50. što je stoljeće prije donijelo izuzetne koristi. O vrlo osebujnim odnosima i razgraničenjima između Istoka i Zapada. Tomičić. bizantskog kulturnog kruga 19 .oni nisu snažnije isticali ambicije da se na ovim teritorijima šire prema istoku. odlučuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije . 18 305 . godine značila je da je Hrvat ska dobila novog. stoljeću više ne utječe ni franački kulturni krug. I papinstvo je u krizi -u 10. (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara. u: Giinther Lottes (hrsg. u tisku. 19 Usp. Rijeka. Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und West 6-12. Nation. SHP 20. 1990. niti je glagoljica odbačena. 45/101-2. 17 Kako stoji u DAI29/234-5. izv. činjenica jest daje Hrvatska tada. godine. Na Hrvatsku u 10. Europa.. Margetić. ono ipak ne može biti potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba. Ž. Vidi i objašnjenje u Viz. 303-16. Vinodol.. Hrvatska povijest između Istoka i Zapada. a oni u to vrijeme ne mogu donositi ništa drugo doli destrukciju. 111-89. Tako je do kraja 10. Goldstein. stoljeća ojačale papinstvo. Oriente e Occidente nell'altoMedioevo. dovele ga do vrhunca moći za Grgura VII. Wurzburg..). u Novigradu. još manje izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina Romana II. I. Padova 1968. 20 Usp. stoljeću započele su clunvjevska i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11.

II. II. II. Iz 14. Klaić. Izvori. barem načelno. Očigledno je hrvatski vladar u ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je. Opširnije. Božeteh i Stjepan Praska. primjerice. Povijest institucija. 24 Šišić. baš kao i po hrvatskim vladarima 10. 26 DA/30/93. Rački. ali je moguće daje u tome. Documenta. "držao pod vlašću Krbavu. Kako na hrvatskom dvoru u načelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na. Izvori 45. stoljeća nije bilo istaknutije vladarske ličnosti koja bi ujedinila državu. stoljeća postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 . Liku i Gacku" 26. U vrijeme Držislavovih sinova banovi su bili Gvarda. 23 Rački. Goldstein. bizantski dvor. 27 Usp. Tatara. 33-4. i 10. postojao samo jedan ban: Pribina je zadržao bansku čast sve do vladavine Držislava. stoljeću bilo najmanje tri -u užoj Hrvatskoj između Gvozda i Neretve. Komentar tog podatka u: Šišić. Ban je'na području koje je kontrolirao "vršio jamačno svu upravnu. te u osmanlijskom turskom kao apelativ u značenju "imućan. Čini se da ih je u 11. bogat". 672. točan podatak kako su bili izabirani iz šest rodova ili bratstava [generaLiones). Povijest. te u Bosni. ta nova ličnost bit će ban 22 . 486. 25 DA/31/76-9. Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kuće" ili "dvora". 88-9. stoljeća ojačali i nadjačali merovinške vladare. 62. 311 i d. dakle oko polovine 10.I. Povijest. barem u 10. a čini se da to nisu dopuštale ni opće prilike. Budući da su župani bili međusobno ravnopravni i jednaki. da bi u drugoj polovini 7. izv. a potom ga je naslijedio Godemir. a potom i kasnije značenje nekih franačkih titula. 113-4. što bi 21 Beuc. Za razliku od nejasne etimologije riječi "župan". Viz. Kirgiza i Mongola. Viz. izv. u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva autoriteta morala se nametnuti nova ličnost 21 . 22 306 . Kako se vlasi hrvatskog kralja širila u 9. 75. Povijest 672. ban Pribina odlučuje o tome tko će vladati: ubija Krešimirova sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Krešimira II. 90. tako su imeno vani i banovi određenih krajeva. Hrvatski rani srednji vijek 3. kao što su marechal. I. Etimologijski rječnik. sudačku i vojničku vlast" 24 . Filološka razmatranja. 104-5. 672. senechaim majordome. 33. značenje riječi u stranim jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora značiti da je isto značenje riječi bilo u hrvatskom i da je stvarni položaj bana u hrvatskom društvu bio isti.25. u zemlji između Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji. 313. stoljeća. Viz. a u drugoj polovini 11. stoljeću dublje u dinaridsko zaleđe. Katičić. Pojava banova Oko polovine 10. Da jačanje banova i osvajanje značajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoče i prvotno. Kao osobno ime taje riječ osim u Avara potvrđena još u Protobugara. Osim toga. stoljeća. stoljeću. stoljeća dosegla i današnju Slavoniju. 44-5. 41. U ranijem je razdoblju. Documenta. Klaić. Šišić. Klaić. za titulu bana sigurno jest da je turkijskog podrijetla.po tadašnjim su se banovima. datirale isprave koje su izdane stoljeće kasnije 23. Povijest. kada je ona bila dio hrvatske države. Povijest. A ugled i autoritet bili su mu doista značajni . Klaić. No. Tako je i ban u hrvatskom društvu svoj utjecaj i moć ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. CD I. 45. a potom zavladali kao prvi iz kuće Karolinga. Skok. izv..

ed. tek će u 11. 30 O tome piše i Šišić. baš kao što se to događalo i s titulama u drugim državama 29 . u svakom slučaju dalje negoli hrvatska središta. Srbija se. Pariš 1970. 32 V. Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjače istočnojadranske Sklavinije.. 43.Bizanta i Franačke. Srbija i Bosna Slabljenje države nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj. stoljeća. dočim je Srbija bila dublje u zaleđu i istočnije na prostoru koji je na svim pravcima. Jireček . Paganiji. primjerice. stoljeća Srbija sve više jača 30. to je ipak tema unutar srpske povijesti. u neposrednoj su se blizini Hrvatske počele afirmirati i druge Sklavinije. a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile duž jadranske obale kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema Panonskoj nizini. No. Do međusobnog rata unatoč tomu nije došlo. stoljeću nije poput Hrvatske našla na području gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila . Brehier. stoljeća . 23 307 . Zakašnjenje u Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat činjenice da su se središta države nalazila podalje od mora. jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne Bugarske. osim toga. izd. Povijest. Vidi. potom Bosna. Razlozi uspona Srbije polovinom 10. Beograd 1981. 143-4. bolje održavane komunikacije. stoljeću za područje tadašnje Srbije počeo se sve više zanimati Bizant.naime. str. Nutarnje stanje. slikovito se izražava: "vladari 2 države počinju pružati ruke prema toj oblasti". Oko polovine 10. 2. 139 i d. Zahumlju snaga je poče28 O tome: Rački. 4.Hrvatska poslije Tomislava značilo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28. Hrvatska je vjerojatno imala više snage. te sukob interesa vanjskih sila na širem području Srbije 31 . 31 Vidi. Istorija Srba T. 2. itd. Iako su se na širokom prostoru istočnojadranskog zaleđa Sklavinije mogle razvijati neovisno i neometano jedna od druge. ili barem na većini. Tek u 10. Prva je svakako Srbija. Hrvatska. Za takav angaž man jednostavno nije bilo previše interesa. Istorija srpskog naroda. Zagreb 1882. što znači u principu i jaču vojsku. Beograd 1952. razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti viša. a još manje snage.J. već i na širem prostoru . Naime. bio osjetno slabije prohodan negoli hrvatski.. 456-63. stoljeću ponovno ojačati Neretvanska kneževina. Klaić. Rad 91. a manje interesa. a za hrvatsku povijest važna utoliko što su se u jednom trenutku hrvatski i srpski interesi isprepleli na području Bosne 32. Radonič. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura ranije počela. stoljeća isti su ili slični onima u Hrvatskoj polovinom 9. u 9. Les institutions de VEmpire byzantin. dok je sa Srbijom bilo obrnuto. Stoga se čini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo značenje u državi. 79 i d. vidi i K. slučaj Bizanta: L.gospodarska konjunktura. Trabuniji. ili barem o njemu u izvorima nema spomena. moguće je uspon Srbije povezati s krizom u Hrvatskoj.

58. zahvaljujući snazi i moći izgrađivanima tijekom stoljeća. S druge strane. On je na očevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljačkao "Uskoplje. LJPD. što je Bosna. i tamo komentar. Istorija srednjovekovne bosanske države. 55 i d. što je Raška 39. što bi moglo značiti da je u vrijeme vladara Časlava Klonimirovića Srbija zauzela krajeve oko današnje Tuzle (Soli) 38. Ovaj podatak svjedoči o vlasti domaćih banova pod vrhovnom vlašću Ugarske 41. Bosna nije podčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravlja nja" 40 . a druga "od iste rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata". Hrvatski rani srednji vijek la definitivno opadati. a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio Krešimir. Goldstein. izv. otprilike u prvoj polovini 10. na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. stoljeća Ivan Kinam tvrdi. stoljeća. Ćirković. stoljeća. osjetno proširile svoje teritorije. Luku. ali gaje i pretjerano skueio D. LJPD. IV. Srbi iHrvati dva stara različita naroda. da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. izv. Ćirković. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva . 40 Viz. Istorija srednjovekovne bosanske države. opisujući događaje 1150. čini se da su i Hrvatska i Srbija u kraćem razdoblju zaposjele 33 DAI 32/82-86. Beograd 1964. izv. Katičić. stoljeću bila značajan i neovisan faktor na Jadranu. Mandić. je autentično). bježi ugarskom kralju. S. 28. Čini se da su u jednom trenutku. Od Konstantina Porflrogeneta. 302. LJPD. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre čija se snaga iskazala u kasnijim stoljećima. 42 Šišić. U Ljetopisu Popa Duki)crnina priča se i o Tišemiru koji se oženio kćerju brata Čudomira iz Bijele Hrvatske. Istortja Srba I. kraće vrijeme potpala pod vlast Srbije ("tada u vlasti arhonta Srbije") 33.zbog dobrog položaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. 40. Na zapadu je vjerojatno dugo vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila između rijeka Bosne i Drine 36 . Zagreb 1990. obuhvaćala relativno malen teritorij i počela se širiti nauštrb Bugara 35 . Za vladavine Časlava Srbija je. 59. 39 Šišič. vje rojatno u prvoj polovini 10. godine. 42. 36 K. 316-7. na Bosnu navalili i Ugri 34. Neretvanska je kneževina u jednom trenutku. 436. II.I. Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi unutar pokrštene Srbije" 37 . u: Uz početke. Radonić. čini se. Beograd 1952. i Plivu" 42. Jireček . Sudeći po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Krešimira II. ali i o postojanju svijesti o nekadašnjoj vladavini Srbije na području zapadno od Drine. Povijest. Viz. Beograd 1964. 38 Šišić. 35 Taj teritorij pokušao je definirati.J. drugi izvori govore drukčije: Pop Dukljanin jadransko zaleđe naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije . 308 j it i . a potom "Krešimir zauzme čitavu Bosnu i zavlada njom". II. Međutim. 305-6. Bizantski pisac 12. 37 DAI32/151.prva se širi od velike "rijeke Drine na zapad do Borove planine". 41 S. 54. kada su. Također. 34 Šišić. ali je i u 10. Viz. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan.

a tek za turskih osvajanja konačno se formirao i današnji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47. otprilike do tjesnaca Vranduk50. zauzeće i nije moglo biti dužeg vijeka. Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i Desnik 49. stoljeća). 31/14-5. preko gornjeg toka rijeke Bosne. Istorija srednjovekovne bosanske države. Bosna je već u prvim stoljećima po doseobi Slavena bila određena državna cjelina. Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom prostoru bila daleko najunosnija trgovina. 31/40. Prvenstveno stoga što su 43 Šišić. Povijest. Nutarnje stanje. pokazati i beskorisnom. izv. Povijest 461. dočim se za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa". a potom "Zagorje" dijeli na "Bosnu" i "Rašku" 43. Babić. LJPD. "Rob". 44 309 . 47 Šišić. II. 154-75. Prvotni teritorij Bosne u 10. II. bila je svaka neslobodna osoba. njih je većina zastupala mišljenje. do 15. Sarajevo 1972. Beograd 1964. 58. Čini se daje bilo učinkovito samo sklapanje dinastičkih brakova. gdje se Bosna razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba". Zagreb 1989.. 5 i d. pa se s pravom može zaključiti da Bosna početkom 12. Nije utvrđeno na koje se lokalitete ova imena odnose. Državna je organizacija jačala. Viz. 461. 39. Ćirkovića. Naime. 50 Usp. 42. Ime "Bosna" širilo se postupno. Šišić. 36. 49 DAJ 32/151. izv.Hrvatska poslije Tomislava Bosnu. II. bez obzira na to koliko u prvom trenutku bila uspješna. No. a za razliku od njih. izv. paralelno s teritorijalnim širenjem. Viz. baš kako navodi Pop Dukljanin. Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Rad 70. vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I. 46 Vidi. prevedeno je kao "oblast". što se prevodi kao "zemlja" 45. N. polemizira u tom smislu s mišljenje m S. jer ni jedna ni druga nisu imale ni dovoljno snage. stoljeću bio je vrlo malen. 305-6. 51 O robovima: opširno. Robovi Jedan od važnih razloga za stalan interes vanjskih čimbenika (pogotovo Mlečana) za istočnojadransku obalu jest i prodaja robova. Zagreb 1953. kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. II. a ne samo zemljopisni pojam 46. a Hrvatska možda ni pretjerano interesa da zadrže Bosnu. Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium. 58-9. Izvori 5. Klaić. s opširnim komentarom i lit. mogla se vrlo brzo. Klaić. 5. DAJ 32/151. Viz. Iiber51. 79-80. Rački. odnosno servus ili ancilla. Srednjovjekovna Bosna. izv. stoljeća ulazi u državno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova država s duboko ukorijenjenom tradicijom" 48 . zajedno sa širenjem kasnije banovine i kasnije kraljevine Bosne (od 12. 58. Vojna akcija. ali je očigledno da se radi o središnjoj Bosni -porječju Vrbasa kao najzapadni joj mogućoj granici. slobodni su ljudi nazivani ingenuus.. 48 A. 45 DAT 30/117. Viz. odmah po odlasku pobjednika kući. posebice 13. Izraz "xo ^coptov" u Porfirogenetovu tekstu označava manju prostornu jedinicu 44.

60 Rački. 58 Usp. Guillou. Rad 70. Rad 70. zapisan u Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u ropstvo. a i Petar Crni iz nedalekog 52 Usp. biće stvoreno na sliku i priliku Božju. jer o njoj svjedoče izvori zemalja u koje su robovi stizali. Klaić. Izvori s hrvatskog i nešto šireg prostora relativno rijetko spominju robove . Tako Zvonimir u svojoj zavjernici iz 1074/5. 57 Međutim. a pošto Lutic (Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida. da bi uhićenike odvodili u udaljene krajeve u kojima više nije bilo ratova i vojnih pohoda. 104. 53 310 . Klaič. a. stoljeća.. unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je bila najčešći način dolaženja u ovisnost od gospodara. 61 Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada između društvene prakse i crkvenog zakona koji se protivi praksi da se čovjek. Documenta. godine u Solinu tvrdi da će se "protiviti prodaji ljudi" 60 . pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. Izvori 46. naravno) i udaljenijih krajeva. oporuku priora Andrije iz 918. Nutarnje stanje. kao i mletački dužd. godine 53 . Međutim. 59 CD I. 54 Neke primjere navodi Rački. Zvonimirovi suvremenici iz Šibenika nesmetano i javno trguju robljem. ZRVT 14-5. Bilo je i slučajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje slučaj dječaka Zlobe. stoljeća kada ropstvo u masovnom smislu nestaje 61.Skok. nabavljali ih besplatno. 227. iako se to događalo i zbog nemogućnosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus Petra Crnog. ili poklanja. postoji već spomenuta naredba mletačkog dužda iz godine 960. Mnogi srednjovjekovni vladari.o njihovu otkupu sačuvani su podaci čak iz 7. Izvori. a takve se zabrane ponavljaju praktično do 15. 921. Supetarsld kartular. ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara. 158-60.I. Nutarnje stanje. gdje su imigracija i nazočnost Slavena i posebice slavenskih robova stoljećima praktički neprekidni 58. primjerice u Zadru i okolici 52. Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle. jer nije mogao platiti očev dug od 40 solida. Documenta. Klaič. Goldstein. tj. 221. 56 Rački. Ponajprije se radi o Italiji. Kandler. Codice diplomatico istriano. Usprkos relativnoj šutnji doma ćih izvora. P. Izvori 68. Klaić. ili su vjerojatno svojim dobavljačima u slavenskim zemljama plaćali vrlo malo. Hrvatski rani srednji vijek trgovci hvatali robove. siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. Izvori 63. 11-6. 1. Osim toga. tretira kao stvar. Documenta. a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u sužanjstvo 56 . 157. Tamo su ih prodavali vrlo skupo. "prodao se za roba") 55. zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu robljem. 43. a posebno crkva.radi se o tome da još ne postoji notarijat. nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala. 55 Novak . u izvorima postoji posvemašnja šutnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju predmet trgovine između istočnojadranskih Sklavinija (uključujući i Hrvatsku. godine -Rački. kao stoje slučaj u Istri 921. 220. Doduše. 18-19. Robovi će se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku kada ih se oslobađa. 57 Tada je po nalogu pape Ivana IV. dakle. obvezatna isprava o kupoprodaji kojih će iz kasnijih stoljeća biti sačuvano vrlo mnogo. A. o zabrani trgovine robljem na istočnojadranskoj obali 59. opat Martin išao u Dalmaciju otkupljivati slavenske zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Rački.

zarobljavanja i nasilnog odvođenja slobodnih ljudi ili su njihove riječi bile fraza. jer Petar ponekad kupuje čitavu obitelj. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija dobro snašli u udaljenim zemljama. Teško je ovim suhoparnim podacima dočarati svu dramatičnost ljudskih sudbina. F. W. o čemu svjedoče podaci iz Supetarskog kartularaiz 1080. Documenta. Petar istodobno kupuje i nejakog dječaka Zlobu od njegova oca. Čarter. Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. razdvajanja obite lji koje. SHP 14. Budak. iako je položaj srednjovjekovnog serva bitno različit od položaja antičkog roba. Serut 264. kršćanski je vladar ili moćnik držao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike. 64 Određen pokušaj prilagođavanja jest i pretežna orijentacija u kasnijim stoljećima na patarensko roblje. Documenta. sa sinovima i kćerima. Osim dječaka Zlobe koji na taj način kreće u škole.. Cartularu. i nadbiskup Lovro u drugoj polovini 11. a da su zapravo bili svjesni društvene potrebe za robovima 64. Marije). 61 3 Klaić. 347-59. 78. Međutim. jer mu je ropstvo u dalmatinskom gradu omogućavalo bolji život nego u gladnom zaleđu. ali crkva se i tome protivila. postojala je i manje-više dobrovoljna ponuda. a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti druge perspektive. do kojih je uglavnom došao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 . proda u roblje. postoje valjani argumenti za zaključak da robovski odnos u dalmatinskim gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz čitav srednji vijek 65. Zaharija. pa ako je u njihove stare domovine uspijevala stići poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest). Međutim. Postojala je potražnja u društvu za robovskim radom. 1984. Supetarski kartular. u načelu. pogotovo ako nisu bili kršćani. točan se broj kupljenih serva ne može izračunati. nabavivši za potrebe samostana 59 serva. 63 311 . kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije." Rački. u: Cartulanj. Toma. To se očituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara traži da "daju na nauke one svoje robove koji god žele da postanu svećenici". Izvori.Hrvatska poslije Tomislava Splita time se naveliko bavi 62 .. Klaić. Uostalom. Uostalom. samostan sv. 63. Događalo se da i neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog člana. a s druge strane. I samostani su ponekad omogućavali svojim robovima da se školuju (primjerice. osim života na rubu egzistencije. 65 N. Eleventh Centunj Poljica . godine -Splićanin Petar Crni kupuje od nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa ženom Dabrinom. ali su oni ostali obični servP 6. pogotovo otmici -usprkos tome. a broj članova se u tom slučaju ne navodi -Budak. 67 Rački. stoljeća šalje jednog serva da izuči zlatarski obrt čak u Antiohiju 67. 220-1.An Anahjsis ojIts Historical Geography. te s njegovim vinogradima. Kronika. 446. događalo se u kasnijim stoljećima da se pojedinac sam prodavao u roblje. i hrvatski vladar posebice. 48.onima koji prodaju donosi prijeko potreban novac ili dobra. 220-1. Izvori. Rakana i Dabreša su također prodali svoje sinove. 192. I zaključci splitskih sabora iz 925. nužna kako bi se zadovoljila crkva. Teško je presuditi da li su vladari. 32. ali ga daje obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti. Novak -Skok. nose i nešto dobrog . 35. onda je odlazak 62 Novak -Skok. bili stvarni protivnici ropskog rada. Supetarski kartular. godine potiču takve postupke 68. 68 Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god žele postati svećenici.

Usp. Naime. Budak. Izdao I. Serui. Zagreb 1889. 26-8. odnosno bili su izjednačivani sa stokom. Serui. Izvori. Iako je relativno lako odrediti položaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom društvu. 25. navodno. 167-8. 35. Budak. Goldstein. 69 70 71 72 73 74 75 76 77 312 CD I. što ih bitno razlikuje od ostalih slobodnih kaptolskih podložnika [alii nostri liberi subditi) 77. Rački. pa onda i na zaključak o njihovoj važnosti ili nevažnosti 74. na primjer. prilikom darivanja 1112. Povjestni spomenici slob. Izvori 63. Međutim.pojavljuju se. Documenta. 9. 192. Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz obrađivanje zemljišta. Zaključci splitskih sabora iz 925. Vjerojatno ih je bilo i na manjim posjedima. K. Kandler. kraljevih servd' [terra servorum regis). pa tako sokolar Apric Petru Krešimiru IV. spominje se "zemlja . Codice diplomatico istriano. nego da su na izvjestan način predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70. koje je. kćeri i njezinoj majci. nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovništvu. grada Zagreba. Čini se da su serui bili smatrani ne samo nekom nižom kategorijom stanovništva. dok nekog Ominika s djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. Robova je bilo i u gradovima gdje su vjerojatno radili kao kućna posluga . Očito je daje uz slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila. ima kasnijih svjedočanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na velikim vlastelinstvima. a robovi neka ih rado slušaju" 73. daruje ancillu. jer Andrija ostavlja tri serva svojem sinu. Hrvatski rani srednji vijek prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gućnost da krene u bolji život. Rad 70. vitlam servorum uocatam. kralj. Budak. u oporuci priora Andrije i očito su bili u kolektivnom vlasništvu. godine nametali su norme ponašanja robovima i njihovim gospodarima. Klaić. 267. odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebačkom kaptolu 76. godine zagrebačkog biskupa Stjepana II. Tako Ivan Arhiđakon gorički tvrdi da je već utemeljitelj zagrebačke crkve kralj Ladislav | J J zadobio u zagrebačkom podgorju selo. ali o njima u pravilu nema iz ranog srednjeg vijeka pismenih svjedočanstava. Nutarnje stanje. Documenta. devet robova. 921. a. tri para volova i dvadeset i četiri krave" 71. 260. Servi 261.. Svi poznati dokumenti o robovima tiču se jadranskih i prijadranskih jf dijelova Hrvatske -za unutrašnjost nema podataka. ali je nemoguće ustanoviti koliko su se oni toga pridržavali: "Gospodari neka robove oštro kore ne kao strance. 162. Tkalčić. odnosno njegovoj supruzi. odnosno pridvornim gospodarstvima.. Klaić. 26-8.I. . kao što svjedoči darovnica iz Istre iz 921. CDU. godine 75. godine spominje se "dvije stotine ovaca. Roba se moglo i pokloniti. Rački. U ispravi j * iz 1235. P. nego kao svoje. da joj služi 72 . CD I. Rački.

V. godine provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. Oni tvrde da su do njih stigli glasnici "kralja Gebalima" [regis Gebahm). moralo biti i prije ove. "kamen" i ne može se neposredno dovesti u svezu s Hrvatskom. neki su stekli i vlastite robove. Robovski je rad bio potreban. godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na robljem: Mlečani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji. Izvori. Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka. jer je očigledno važno odredište slavenskih robova bila muslimanska Španjolska. Iako su podaci o sakatibima. a daje on sam poruku nosio tom kralju. neka se ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" . 420-1. Moguće je daje Carigrad bio tržište ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije. Čudno je da mletački izvor spominje samo Bizant. saklabima teško provjerljivi80. a najlakši je i najbliži izvor bio hvatanje ljudi u djelomično ili pretežno nekršćanskim slavenskim zemljama79. 43. izaslanika muslimanskih vladara Španjol ske zemljama na istoku Evrope. arapska su osvajanja bila na izmaku. stoljeća. potom u Rusiju i konačno u Bugarsku 81. 80 U s p . M a ž u r a n i ć . 81 Rački. kako bi Mlečani bili izuzeti krivice. ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke položaje. i 10. a zatim bi ih odvozili u Bizant 78 . Takvih je mletačkih zabrana. 313 . ZKT. Mažuranić. 79 Vid i . jer je preko nje išao najbliži put od mora prema Mađarskoj i dalje prema Rusiji. čini se logičnim da ta riječ u ovom kontekstu označava Hrvatsku. Documenta. L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e medievale.Hrvatska poslije Tomislava Mletački dokument iz 960. dovedenih iz ratova i vojničkih pohoda. o o vo m e u Š p a n j o ls ko j . ZKT. 46. 656-72. 82 V. S e r v i . seoba naroda je minula. Tak o đ e r. ni u Dalmaciji . . O p a sk e k č l a n k u : M e l e k " J a ša Dubrovčanin".CD I. U Španjolskoj se jedna vrsta robova nazivala sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). Zabilježeno je da je u 9. o p ć e n ito : C h . Isakova sina. Klaić. pa čak postali i veziri.. 656-72. a Evropa je u ovo vrijeme. jer se inače ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na svoju lađu ukrcati trgovca ili Židova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao. Neki od onih koji su bili oslobođeni uspjeli su se i obogatiti. A prijevod riječi Gebalim morao bi biti "planinska zemlja". Stoga je 980. 75. stoljeću u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova. istakli se i kao vojnici. pa čak 13 700. možda i pisanih. o čemu svjedoči neobičan dokument s polovine 10. Slavenski robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja. uz iznimku relativno kratkih pljačkaških provala Mađara. Bilo ih je koji su doživjeli tužnu sudbinu kastriranja. Radi se o pismu rabina Hašdaja. ova se priča o španjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku 78 "Brodovlasnik ne smije u svoju lađu ukrcati roblje ni u Istri. B u d a k . čini se da se oni na osebujan način povezuju s hrvatskom poviješću i Hrvatima. 2 6 6 . Gebel na arapskom znači "stijena". Drugge 1955. pa da ih se tek potom odvodilo na zapad.. proživljavala razdoblje mira. No. Ver l in d e n . Opaske k članku: Melek "Jaša Dubrovčanin". postali trgovci. što hrvatski krajevi u zaleđu jadranske obale uistinu i jesu 82 . zatim 6 087. Naime. pa zatim u zemlju Mađara.

Goldstein. Nutarnje stanje. novijim je istraživanjima utvrđeno da je podignuta samo jedna 87 . 56. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćinla i Metodija. 85 Rački. Židovi u povijesti Splita. Crkva je služila kao grobnica hrvatskih vladara. 437. ali su je istraživači ipak uspjeli rekonstruirati. To je. 87 Ž. Živa starina. otkupljuje iz židovskog ropstva učenike slavenskog apostola Metodija na mletačkom sajmi štu robova. a u njoj je bila pokopana i Jelena. doduše. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo. D. Iako na njemu nema. U Jelenino vrijeme sagrađen je memorijalno-kongregacijski kompleks na Otoku u Solinu. a njih su Židovi mogli kupiti (dobiti) ili na istočnom Jadranu ili dublje u unutrašnjosti. L. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve. 177-8. Priručnik. u fragmentima. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sačuvano. Harvard 1976. Kako je Jelena umrla godine 976. a stalno su mogli biti nastanjeni isključivo u primorskim gradovima gdje su se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. H. H. 126-9. uz Bašćansku ploču. 7 i d. ed.. Može se pretpostaviti da su se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palaču. Katič. Rapanić . A HistoruoftheJeivishPeople. položaj žene O Mihajlu Krešimiru II. detaljno. To nije i jedini podatak o sudjelovanju Židova u trgovini robljem na ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. Zagreb 1963. Split 1977. Slovo 2.D. podataka koji bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaćanje ovoga razdoblja. stoljeća. na prostoru gdje se širila "Metodijeva nauka" 83. 18. a još više po činjenici da tako dobro poznatih ženskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. Zadužbine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. 84 Vidi. Šišić. ali se zato o njegovoj supruzi. VAHD 70-71. kraljici Jeleni. 107-35. najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. ni po kojem prijedlogu čitanja. ona ipak pruža obilje dragocjenih podataka 88. Štefanić. zna nešto više. Povezivanje Židova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omogućila im je da imaju značajnog udjela u evropskoj trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. pa bi prema tome solinsko-splitska židovska zajednica očuvala kontinuitet od antičkog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86. 83 V. napokon. Jelovina. 6. u podatak da su u trgovini robljem na mletačkim brodovima na istočnom Jadranu sudjelovali i Žido vi. Revizija istraživanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. Ona je već i po tome iznimka u hrvatskoj povijesti 10. Kečkemet. 314 . 86 Karaman. Ploča s njezina groba pronađena je. 393 id. 88 Različite prijedloge za čitanje natpisa vidi -Šišić. Split 1971. Hrvatski rani srednji vijek slavenskog robija u Španjolsku i. može se računati daje otprilike u to doba (koju godinu prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila započeta i barem donekle dovršena. prema Moravskoj. Kraljica Jelena.I. Ben-Sasson. Povijest. Rad 70.

Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. Beograd 1976. supruga Justinij ana (527-565). 88. Vizantijska civilizacija. Suič. u hrvatskom je društvu žena uživala specifičan položaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski utjecaj. u tisku. 3. 497. imao neusporedivo veća prava negoli žena. VAHD 60. M. (973-983) i bila majka Otona III. Rendić-Miočevlć. koja su i dalje umnogome oponašala odnose karakteristič ne za permanentna ratna stanja i osvajanja. 316-20.svjedoči da su i žene imale važno mjesto u seobi i u hrvatskom društvu općenito ili im je tradicija takvu ulogu pridavala (što nije manje bitno} 91. supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana. 197. Muškarac je u tim društvima. Već spominjana priča o seobi Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre . 142. Izdanja HAD 3. Vidi i. 141-4. Takva funkcija kraljice nije bila baš uobičajena u barbarskim društvima srednjega vijeka. Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. /epacta/ XVII. Izvori. reci mo. Srednjovjekovno doba. dakle. Zagreb 1982. bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na njemačku kulturu . Ulogu sličnu Jeleninoj imala je u Carigradu. Svakako je bliži. Wiirzburg. Rapanić. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske žene i druge uglednice imale mnogo više mogućnosti da iskažu javno svoje kvalitete. S obzirom na to da su stari narodi društvene Rad JAZU 306. a ni u tadašnjem kršćanstvu. Rapanić. muškarac je suprugu mogao otjerati kada je htio. izv. a kasnije i društvom Hrvata. Doba. Klaić. da se izobražavaju i da javno djeluju 90 . Brandt. Opsežna biblio grafija i novi prijedlozi -D. De aedificiis. a možda i karakterističniji primjer bizantske princeze Teofane koja se udala za njemačkog cara Otona II. 30. Doba.Hrvatska poslije Tomislava In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM /fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/ /quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI IND/ictione/ IV. 89 Klaić. 9. općenitije. CIC/lo/ L/unari/ V. Klaić. Rapanić. II.vidi. Ni položaj vladarskih žena i dvorskih dama nije bio mnogo bolji. Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. te zbornik radova Byzanz zwischen Ost und Abendland. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/ REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/ ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS Jelena je bila. kada je zajedno s mužem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalište (Procopius. /conc/URRENTE VI. nema govora o tome da je u to vrijeme postojala i neka kneževska obitelj koja je upravljala seobom. 219. Posebno je važna činjenica da je na ploči Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za života. Split 1958. Brak kao kršćanski sakrament nije postojao. a pokopana je godine 976. mogao je potpuno legalno imati ljubavnice. 15-39. /ciclo solari/ V. No. carica Teodora. LUN/a/ V. Brehier. A. Viz. Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. SHP 14/1984. (983-1002). 23-6. Ž.Tuge i Buge . . 45. Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga doba. Izvori. Jadrijević. 91 DM30/65. Arheološki radovi i rasprave 8-9. a daje u smrti postala "zaštitnicom siročadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. Povijest. 1-10). Zagreb 1955. 90 L. I. Zagreb 1980. Međutim.

bilo je prirodno da u pričama društvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 . 101 Rački. Documenta. iz Bugarske) odlazili su na hodo čašće u Akvileju (gdje se tada čuvao Čedadski evanđelistar) 99. Zemlje kraljice. 84. 99 Usp. Osim navedenih primjera. godine spominju se kao svjedoci i iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 . 214. kad se radilo se o hodočasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". 125. 94 Rački. 86. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u Čeprljanima samostanu sv. Goldstein. 102 V. ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100.I. 125. Do spomenutih su posjeda žene vjerojatno dolazile nasljedstvom od roditelja. Goldstein. Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatslđh arheoloških spomenika u Splitu. 24. Žene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i slobodno njome raspolagati. Maruša). CD I.Bogorodice moliteljice. supruge Petra Krešimira. I supruga djeda Hrvata. nađen na Crkvini u Biskupiji. U Čedadskomje evanđelistaru uobičajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius. Osim toga. odnosno mirazom 98. 153-4. 95 Rački. Ivana. 36. Rački. vladari i hodočasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje". Documenta. u ispravi kneza Muncimira iz 892. uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena je i njegova žena Mariosa (vjerojatno Marija. i kasnijim stoljećima brojni drugi primjeri o ta kvom načinu nasljeđivanja. objašnjenje u: Šišić. ali nije jasno na koji ih je ona način dobila. Muž tek s dopuštenjem svoje žene daruje dio svoje imovine prilikom ulaska u samostan 97. što se potvrđuje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 . stoljeća sestra bana Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. 157. a s njima su odlazile i njihove supruge ili kćeri. 31. 382-4. 16. jer je početkom 11. Priručnik. 28. 10. Hrvatski rani srednji vijek odnose zamišljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji. postoje u 11. stoljeća. Documenta. Nutarnje stanje. ali i drugi. Krševana 95. kada se uz žensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanđelistara. 98 Buda k.. 66-7. Rad 105. a na drugom se zabatu. Šišić. 377. Ivana Biogradskog 94 . Hrvatski. Documenta. Documenta. stoljeća u vlasništvu samostana sv. CD I. 92 Usp. GZ. To je i jedini primjer. 100 Rački. Documenta. U zadruzi je žena posve ravnopravna u odlučivanju o zajedničkoj obiteljskoj imovini: njezin se glas sluša 96. sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak. ima kao središnji motiv prikaz Madone . što znači daje kneževa žena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu titulu kao i njezin suprug. 96 Rački. Titule. Priručnik. Zabat oltarne pregrade. Međutim. a datiran je u drugu polovinu 11. De longa. Krševana u Zadru 93. Elementi razvoja. 93 316 . 58-60. iznimka. bile su sedamdesetih godina 11. 97 Rački. mora 1070. primjerice.

nalazi prikaz Veličanstva Djevice (Maiestas Virginis)103. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice. 104 Leksikon ikonografije. 31 7 . 83. Delonga. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice također s Biskupije. 485-6. Ranoromanički natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske. Zagreb 1992. kao i Veličanstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. 168. Izdanja HAD-a 15. Inten103 V.Slika 29.

Hrvatski rani srednji vijek zivnije iskorištavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poče lo je tek od 13. Izvoru 78. Z b o r n i k "Zvonimir. 682). zabranjuje otpuštanje žena i rastavu braka. D u b y. s v e ć e n i k . O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u š t v u u l i . utemeljena na braku kao sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i političkih ciljeva. kralj hrvatski". Izvori. Janekovtć . stoljeća na lokali tetu Kosa u šibenskom Donjem Polju pronađen nož 106.I. Gunjaca. Zbornik "Zvonimir. Documenta. Supetarski kartular. S p l i t 1 9 8 9 . 108 Z. (858-867) navodno upućuje biskupu salonitanske crkve pismo (Rački. Čini se daje u hrvatskom društvu u 11. L a f e m m e a u te m p s d e s cathedrales. lovca. U ranom srednjem vijeku u evropskom su društvu postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena. Zbog skromnog broja podataka vrlo je teško usporediti položaj žene u Hrvatskoj s položajem žene na evropskom Zapadu ili Istoku. Supetarslđ kartular. 112 Papa Nikola I. u Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje zajedno sa ženom. ž e n a . 110 Novak -Skok. stoljeća.Romer. a potom i vrlo uglednu osobu. a taj predmet obilježava borca. 318 . Goldstein. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. sinovima i kćerima 110. u tisku. Crkva zabranju je ženidbu svećenika. 185-6] u kojem ima podataka o bračnim odnosima. S druge strane. s t o l j e ć u . Vit e z . godine prekorava ninskog biskupa Teodozija zato što nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105 G .R o m e r. stoljeća. i kasnijih stoljeća u kojima pojedinci slobodno raspolažu patrimonijem i matrimonijem -to znači daje vlasništvo bilo individualno. 111 Novak -Skok. I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeću112: tako već papa Stjepan VI. Položaj žene u društvu bitno je bio određen njezinim položajem u bračnoj zajednici. Laici brak i obitelj smatraju isključivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugrožava njihov društveni red. nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108. kralj hrvatski". Postojanje obitelji posredno potvrđuju brojne oporuke i darovnice iz 11. Klaić. J a n e k o v i č . 213 i d. 121-31. Petra u Selu 107 . 78. Činjenica jest daje u grobu jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. Povijest. položaj žene u društvu počeo radikalno mijenjati 105. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. zasnovana na kompromisu između ideala kontemplativnog. 226. i kasnijim stoljećima postojala obitelj. 220. Klaić. Supetarski kartular. Spomen Anina imena i naglašavanje zajedničkog pothvata ne označava samo lijepu formu. a paralelno s njome i patrijarhalni zadružni tip. GZ. R . Pariš 1980. asketskog života i potrebe za biološkom reprodukcijom. Čini se da je autarkično društvo ranoga srednjeg vijeka davalo ženi veća prava negoli privredno razvijenije društvo kasnoga srednjeg vijeka. kada se. a Petar Crni otkupljuje nekog Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braća i sestre budu servi11!. mala zajednica roditelja i djece. u tisku. 886. Petar Crni i njegova supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. pa te informacije ne treba uzimati u obzir. zbog razloga koji nisu posve razjašnjeni. 107 Novak -Skok. a druga laička. P e r n ou d . stoljeća. 109 Z. ali se uopće ne radi o salonitanskom biskupu (Sišić. a ne kolektivno kao što je to slučaj u zadrugama 109 . 106 Z.

Uviđalo se da se baš sve ne može radikalno mijenjati. 118 J. đakoni i podđakoni živjeli "pobožno i pravilno" [časte et regulariter] 119. Documenta. ali su otpori tome i dalje bili veliki. što znači da celibat nije bio potpuno prihvaćen čak niti u vrhovima crkvene hijerarhije. Klaić. 68. jer u vrijeme pape Aleksandra II. Sakrament braka kao 113 Rački. Čini se da ovim odredbama brak počinje dobivati kršćanska obilježja.Romer.Z. jer kršćanski obred posvećuje brak. 116 Rački. u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da riješi pitanje ženidbe svećenika i endogamije115. koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom poslu. Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo. i 928. Izvori. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. Zagreb 1957. Belamarić. 114 319 . U dokumentima splitskih sabora 925. Barada. stoljeća. Janeković . prema izvještaju Korčulanskog kodeksa. No. pa tako i onih unutar obitelji. koji je papa Grgur VII. 115 M. godine u zavjernici papi obvezuje da će "poništavati nedopuštenu vezu među rođacima.corrumpi non permittam. Magi i Bite. Situacija se nije bitno izmijenila ni čitavo stoljeće i pol kasnije. 103. Potvrda tome možda bi mogao biti podatak iz isprave splitskog priora Firmina (1088/9). a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači" 116. 117 Rački. ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom. nego jedino zbog preljuba". Klaić. tko već otpustio svoju ženu. stoljeću. druga bi pak bila "priležnica". Izvori. Documenta. negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. Zvonimir je obećao da će poduzeti sve kako bi biskupi. Osim toga. kralj hrvatski". Kralj Zvonimir se 1074/5. Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila živa. Zbornik "Zvonimir. godine određuje se "da se vlastite žene ubuduće ne otpuštaju. Budući da se izričito zabranjuje samo vjenčanje između rođaka. moglo bi se pretpostaviti da se radi o slučaju bigamije 118 . Documenta. na duži rok i na hrvatskom će se prostoru stvari mijenjati. neka tako ostane" 114 . Rački. pa se dopušta "da ako je pak. iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopačiti" 117. 104 . Rad JAZU 311.kršćanski moral i zakon počinju značajno utjecati na oblikovanje društvenih odnosa. značit će da je ustanova braka nametnuta kao crkveni sakrament. Jedno od logičnih objašnjenja bilo bi da jedna riječ znači zakonitu ženu. 192. Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s bogatim komparativnim podacima iz Evrope . ali još nije uvjet njegove valjanosti.Hrvatska poslije Tomislava jenio poligamiju koja se proširila među svećenstvom 113. 186-7. a navedene su u njegovoj zavjernici. 185-6. 103-4. čini se da otpuštanje žena nije sastavljaču teksta toliko važno. u tisku. Documenta. što je naviještanje jednog od središnjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski pokret) koji kulminira u l i . Documenta. Split 1988. idealnom situacijom. jer se u njoj spominju dvije njegove žene. svećenici. 34. bez razlike nametao svim evropskim vladarima. prije popis lijepih želja za jednom novom. 119 Rački. Katalog galerije Gospe od ZvonUm. Hrvatsko društvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistički trend . (1061-1073). a kada to i bude. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075).

) opći gospodarski polet. . Izvori. a u kasnijim će stoljećima (od 12. i 13. po narodnoj predaji. Stoga ne čudi da se hrvatski sinodalni spisi 12. DM 30/63-7. na temelju često nepotpunih i indirektnih podataka. Viz. bilo i u stvarnosti: Bugarin Penčo koji iz Trnova krajem 10. pa i njezin položaj u društvu općenito. jer je ta predaja vrlo vjerojatno živjela u puku. Stoga su učestala vjenčanja između daljnjih rođaka. Vitez. svećenik. 7. Povijest. Šema i Jafeta 122. Klaič. Demografsko stanje i stanje zdravlja. Izričito spominjanje zabrane braka među rođacima dio je nastojanja da brak dobije kršćansko obilježje. stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im više potrebna zaštita velike zadruge ili feudalca). 10. Ponajprije zbog nedostatka ili škrtosti podataka. demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj moguće je proučavati samo parcijalno. o prosječnoj i očekivanoj dužini života. stoljeću zabilježeni pokušaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekršćanske elemente iz obreda vjenčanja. stoljeća redovito obaraju na nikolaizam klera i ženidbene nepravilnosti što kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove vladavine nije bitno popravilo. Goldstein. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne rodonačelnike: Noa ima 3 sina od kojih potječu svi narodi . Čini se daje relativno najlakše iznijeti neke pretpostavke o broju djece i o veličini obitelji. za Evropu. Langobardi samo Ibora i Ajona. taj se brak mogao lako razvrgnuti 120. Postanak. posebice za Francusku: G. ali ako bi se za to srodstvo saznalo ili se supružnici nisu slagali. Dopušteno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima idealna obitelj bila ona koja ih je. poticati organizaciju malih društvenih jedinki. predvodila u vrijeme seobe. te o mogućim i vjerojatnim intervencijama samog sta novništva da se stanje promijeni. jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. žena. 30. 320 122 Biblija. Ipak se čini vjerojatnim da je otpuštanje žena bilo već potpuno prokazano kao praksa. pa i u tom smislu. Hrvatska legenda umnogome sliči bugarskoj legendi o Krobatu (ili Kubratu). Split 1987. To je osnaživalo koheziju bračne zajednice i položaj žene u njoj. 250. ili barem u njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to priča o petero braće i dvije sestre 121. Hrvatska se općenito s određenim zakašnjenjem uključivala u općeevropska zbivanja. Šišič. Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji. izv. položaj djece U suvremenim je društvima moguće obavili vrlo raznolika demografska istraživanja. Rimljani imaju samo Romula i Rema.I. ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123. a mala obitelj upravo je bila takva. ne čudi da su u Dubrov niku još u 14. s mnogo djece. 3. Duby. a kako je praksa često umnogome bila različita od norme. pa sve do 14. Hrvatski rani srednji vijek dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno društvenim promjenama. stoljeća stiže sve do 120 121 123 Usp.Hama. II.

E. 1958. a ne djecom. Budući da su smatrani odraslima. Izvori. a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i kćeri". te da takvu mogućnost mnogi muškarci na hrvatskom etničkom prostoru nisu imali. 124 Rački. u načelu. Desimir. nije uvjerljivo razloge takva stanja tražiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti. Documenta. godine čak njih sedam je neoženjeno. 23-4. Međutim. R. ovakva su razmatranja ograničena skromnim brojem primjera pa se logično postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipični za cjelinu? Uopće nije sporno da je svatko želio imati mnogo djece. Boa k. 17-19. a momci do 18. 31. godine u Ninu braća Sovina. 126 Rački. Finlev. I. kada se u hrvatskim ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braća. 130 A. Petar. 135. 78. jer se u brak stupalo u pravilu vrlo rano. pa su to i dalje prilično brojne obitelji. 129 Rački. Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West. Rački. ali je mnoge u tome sprečavao visoki mortalitet djece ili rana smrt supružnika.Hrvatska poslije Tomislava Klisa ima još četiri brata i sestru 124 . Zadarski se prior Andrija nakon smrti prve supruge oženio drugi put i iz dva braka imao ukupno šestero djece 129. Supetarski kartular. pogotovo žene. Međutim. što će reći daje u tom braku bilo najmanje četvero djece 127 . a neimenovana kći Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128. Documenta 135. godine života. Također. činjenica jest da se obitelj mora izdržavati. 1072. Documenta. 222. 125 London 1955. 91-2. 127 Rački. 128 Novak -Skok. a u principu najviše trojica koji zajednički posjeduju zemlju. Isto tako i neki rob Ciprijan ima "sinove i kćeri". Izvori. a kada je Penčo umro. Po nekim istraživanjima s kasnoantičkih sjevernoafričkih nekropola žene žive kraće. Petra. a od devet spomenutih žena dvije nisu udate. Rački. 78. (recenzija Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica: 10-22 22-32 32-42 42-52 52-62 Smrtnost M 15% 11% 16% 11% 11% Smrtnost: Z 27% 19% 7% 8% 11% Dob 321 .130 Osim toga. godine života vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da.. iscrpljene višekratnim porodima. To pokazuje sljedeća tabela iz koje se vidi da su njihov kraći životni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. 48. 225. Nadalje. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara. najčešće ih je samo dvojica. 156-64. pa je onda zajednički i prodaju ili daruju. U tom trenutku braća su imala ukupno osmero djece. dakle čak i prije dosezanja spolne zrelosti. Klaić. Krševana 126 . u Evropi u prosjeku djevojke do 16. Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. Journal of Roman Studies. pa se čini da su mu to jedini. bilo je i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv. Documenta. Documenta. Od spomenutih 19 muških robova u oporuci priora Andrije iz 918. Naravno. imao je pet sinova ijednu kćer 125. M. Klaić. Documenta.

S druge strane.Svetoslava. 133 Toma.7% više muških kostura od ženskih. ženskih i dječjih kostura na različitim nekropolama od Dalmacije pa sve do istočne Slavonije. III-IV. Vinfanticide dans te HautMoyen Age. 322 . podatke određene vrste pružaju i analize grobaljskih nalaza. O demografskom stanju. jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po pravu naslijedio" 133. 55. barem po podacima koji danas postoje. a da bi podatak mogao biti slučajan. bez obzira na ravnotežu na pojedinim lokalitetima (primjerice. 30. Kronilca. Među tim. kojeg je čini se dao ubiti 132. Naime. i dalje je 18% više muških. Annales ESC. na Ždrijcu kod Nina. a Držislav ima tri sina . čini mi se. Klaić. Hrvatski rani srednji vijek Stoga se čini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju obitelj131. Doduše. osim pisanih izvora. Klaić. I način nasljeđivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti jedan od pokazatelja demografske situacije. 373. baš kao ni u srednjovjekovnoj Evropi.I. što se ne može smatrati samo slučajnošću. barem po podacima. Goldstein. a sin Radovan umro je očigledno prije njega. Izvori. ali bi moglo biti znakovito daje Petar Krešimir IV. spominju se "Domagojevi sinovi" koji po očevoj smrti idu u progonstvo 134. pa za mnoge vladare i zbog toga nije jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. 132 Korčulanski kodeks. podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i kćeri" više liči na legendaran negoli na vjerodostojan podatak. Pariš 1974. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini podatak o smrti djeteta prije roditelja. U tome je. stoljeću postajao još veći. tipična naseobinska groblja koja bi trebala zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. 26. Gojslava. Priličan broj crkvenih osoba. Na ova dva najveća groblja veličina bi uzorka morala biti reprezentativna. imao samo jednog brata. na jednoj od najvećih nekropola. koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . Čini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova -točnije 2 513). čini se da je takav događaj mogao biti vrlo čest. kao uostalom i neka druga. jedine velike vladarske obitelji. zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu. Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomično objašnjavati i manjkavostima arheoloških istraživanja i neprimjerenošću metode utvrđivanja spola (jer u većini 131 O tim e konomskim razlozima iscrpno piše Coleman. 315-35. dvojba između izbora i nasljeđivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razriješena. muških je kostura gotovo 30% više. Krešimira i Gojslava -koji međusobno ratuju. na ukupno 22 nekropole. 134 Rački. na "Begovači" u Biljanima koja kao nekropola traje praktično 500 godina. posebice ostataka kostura. O Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se kći Klaudija udala za karinskog župana Vinihu Lapčanina. Documenta. jer su to. i to su. vrlo zanimljiv brojčani odnos između pronađenih muških. Naime. Povijest. Knin -Spas) izbrojano je za 15. Daje Petar Krešimir imao još braće.. 350-2. Nedostaju i detaljnije obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece. a na najvećoj. vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis.

Kašić-'Grede". 44%. na ovim se lokalitetima pokapa 40%. pa je trebalo manjak nadoknaditi povećanim rađanjem. Islandske sage i prič e. 28% i 50%.5:1. onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek. Annales ESC. pa ih je logično i više umiralo. III-IV.nemoguće je da mnogi arheolozi griješe samo u prepoznavanju ženskih grobova i određuju ih kao muške.. navodi karakterističan detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosiš dijete. On je 142 (117+25). 265. ili od bolesti (epidemije). što se na tako drastičan način očituje na nekropolama. ali takva je razlika ipak isuviše velika . U ovom slučaju govorimo o broju žena. Serui. U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih muškaraca i žena bio je 3. da su siromašni ljudi. pa čak i ubijanjem (pretežno ženske) djece 135. Napokon.. Knin-Spas i Bošnjaci) broj ženskih pokojnika ponešto prelazi broj muških . izlagali djecu na otvorenom. Njihov prevelik broj opterećivao je slabašno srednjovjekovno gospodarstvo. Ovakav odnos u broju posredno svjedoči o karakteru poslova kojima su se servi u ranom srednjem vijeku bavili.naime. mj. 323 . pa ako rodiš žensko moraš ga odnijeti daleko od kuće. Podatak iz oporuke priora Andrije iz 918. a ako bude dječak othranit ćemo ga. moguće je daje takvo stanje bilo normal no. Takve strašne događaje potvrđuju i mnoge ranosrednjovjekovne priče 136. Z agre b 1988. ali ne i obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smišljenoj demo grafskoj politici. što znači da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije. To je bio običaj još dok je u čitavoj zemlji vladalo poganstvo. Andrija kao svoje serve spominje 19 muškaraca i 9 žena. n a i. godine mogao bi se smatrati karakte rističnim. bilo žena. ili brodolomu. D. 121. L'infanticide dans le Haut Moyen Age. 94% i 66% u odnosu na broj žena. da umru. a vrijednosti su redom 100. s mnogo nejake čeljadi. Ma če k. kada su pretežno žene kao senn bile zapošljavane u kućanstvu 137. Na nekim nekropolama (Varvarija. dočim se radikalno mijenja u kasnijim stoljećima u gradovima. Vjerojatno se to činilo na način sličan onom u drugim evropskim područjima . Stoga im je na neki način valjalo smanjiti broj. ostavljanjem. Budak.Hrvatska poslije Tomislava slučajeva nisu obavljena stručna antropološka istraživanja). 315-35. a razlika u broju odraz je situacije u kojoj su muškarci kao robovi poželjniji.pobačaji ma. Kada se zbroji prosječna vrijednost u odnosu pokopanih muškaraca i žena (117%) i prosječni postotak dječjih kostura na nekropolama (25%). To se nije smatralo lošim postupkom". 122 i 116. u određenom trenutku na nekom prostoru ili previše ili premalo. Vrlo je značajno uočiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj pokopane djece -umjesto prosječnih 25% pokojnika dječje dobi. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog društva" koje je osjećalo daje ljudi. Pariš 1974. 77%. na prvi pogled neobičnu ali prilično pravilnu pojavu. 135 E. muških pokojnika je redom samo 60%. da se ni na koji način nije pokušavalo regulirati broj stanovnika ili brojčani odnos među spolovima. Coleman. bilo muškaraca. 136 Coleman . jest da je veliki broj umrlih žena omogućavao da se rađa veći broj djece. 46. R. Moguć je i drugačiji odgovor: uobičajenije višak muškaraca nestao u ratovima ili borbama. dakle. Takođ e r. Mogući odgovor na ovu. 137 Usp.

60 5(20) 10 21 3 3. Histria arhaeologica 17-18/1986-7. .16 635 (25.49 1 Belošević . 7-63. SHP 19/1989. 7-30.57 54 9(17) 12(?) 1 3 2(66) 18 9 2. S.Razbojine Biljane Donje Smilčić .58 38 260 98 (38) 28 36 0. 3. Radovi FF u Zadru 25. 121-242. Starohrvatska nekropola u Žminju. K. M. 35-66.75 16 44 14 (33) 45 43 1. Knin . mj. Zagreb 1958.. Marušić. Jelovina D. Radman. ser.11 i_14J25) 56 207 175 1.71 1 (2.Ercegović. 247-50. SHP 20/1992.94 29 230 65 (28) 76 54 1. D.. SHP 19/1989.AUTOR 1 Belošević . I. D.77 19 149 66 (44) pretežno Ž i D (?) (122) 12 21 0.Maklin. . SHP 11/1981. .91 33 7(21) 5 2 3 0.. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. 3. Antropološki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita. S. A.67 ravnomjerno ? 110 1.20 1 Belošević . VAM. Ž. Belošević. Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kašicu kod Zadra. scr. Jelovina.. 17. VAM.Biljane Pišćina . 10. D.52 1 Belošević . 125-48. S. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. ser.Biljane D. 4. III..Kulica Stankovci Smilčić . 202-3. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. 16.33 8(38) 76 48 1. M. 19. SHP 15/1985.Kašić Varvarija Knin . Križ Ždrijac Kašić . III.Materiza Nin .20 13 6 2(15) 5 1. Sinj zapadni dio Salone Žminj Kašić .. K. J. Materijalna kultura i nav.Vrsalović D. Razdio povijesnih znanosti 12.4) 357 2513 LOKALITET Nin .Split Izvori podataka za tablicu 1.. str. 117-9. Ercegović. Zagreb 1961. 225-39. Jelovina."GoleNjive" (općina Vinkovci) . 217-25.27 65 (18) 26 0. Mikić. 22532.60 2 123 49 (40) 66 70 0. Split 1992. 9. B. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. D. na i.. J. Pokusno istraživanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Pišćina . 11. Gunjaca.60 6 23 8 4(17) 20 18 1. Vrsalović. 18.. 233-55 i Starohrvatski Solin. SHP III ser....66 1 12 6(50) 8 3 21 5 1. 6. 8. VAHD 54.. Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu.45 1 Belošević . sv. F.. Zaštitna istraživanja starohrvatski}! nekropola u Smttčiću i Biljanima Donjim kod Zadra.Lepin" u Bijaćama kod Trogira.Kataloški opis grobova i nalaza. VAHD 83/1990.. Simoni.Vinkovci "Begovača" . 1952.9) ravnomjerno ? Nep. Jelovina. 13 25 40 11 355 58 9 36 3 5 2 5 1. 1954. 2.Greblje . sv. Zagreb 1968.00 27 816 705 1. Jelovina. Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici.. 13. SHP 12/1982. 55-136. 121-60. 3. 7.54 1 Belošević . Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. 10. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. Veljanovska. 5 i d. Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju. 2.05 26 137 23(17) 27 45 0.18 _148 (25) 74 604 6 8 0. brdo Kašić . 14. Uk.22 1 Belošević . Vrsalović.55 2 Belošević 3 Šmalcelj 4 Jelovina-Vrša lo vic 5 Jelovina 6 Jelovina 7 Jelovina 8 Jelovina 9 Simoni 10 Vlnski-Gasparinl 11 Ercegović 12 Milošević 13 Veljanovska 14 Marušić 15 Vrsalović 16 Vrsalović 17 Gunjaca 18 Radrnan 19 Mikić UKUPNO N< Statistički prikaz pokopanih muškaraca. Beograd 1973. Privlaka . Milošević. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. 12. 15.. 285-304. Zadar 1986.40 46 224 48 (21) 10 11 0.81 7 2.. D. žena i djece na starohrvatskim nekropolama M 8 140 21 19 D (%) 3 1 (4) 2.sv. S.Nekropola VIIIDC stoljeća -sistematska iskopavanja.Greblje Brodski Drenovac Bošnjaci Bare.Spas Knin . Šmalcelj. Belošević."Grede" Varvarija Lopuška glavica Biograd n/m Mravince . Arheološki pregled 15.Lepin Mastirine . Vinski-Gasparini. 113-4. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kašicu kod Zadra.. SHP 14/1984. 69-92. SHP. D. Privlaka .. 75-120. VAHD 83/1990.26 1 Belošević .

kada kaže. jer su se ponegdje držali običaja da se oni koji su umrli nekršteni ne pokapaju na kršćanskim grobljima. a vrijednosti se. ser. Sup et arsk i kart ul ar. U Evropi općenito nema interesa za dijete i za djecu sve do kraja srednjega vijeka.6% 138. s obzirom na specifične ranosrednjovjekovne prilike. ali vjerojatno prenosi animozitet prema djeci još iz 11. a kada te dojenčadi ne bi bilo.1981. 325 . on je još uvijek za nijansu prenizak od očekivanog. Split 1992. u "Begovači" kod Biljana i na nekropoli Knin . jedva ga i zapaža. taj bi se postotak približio nižim vrijednostima (29%) koje su zabilje žene na drugim nekropolama. Le Golf. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. na Ždrijcu. 248. SHP 11. VAHD 83/1990. stoljeća temelje na osjećajima 142. Čini se da srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posvećuje po sebnu pozornost. od ukupno 149 pokojnika 139. Nema djece u srednjem vijeku. tako da se obiteljski odnosi tek od 17. nije isključeno da su se drastične intervencije u demograf sku situaciju događale prilično rijetko i samo na pojedinim mjestima. 141 J. S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov ač i'' u se lu Bil ja ni ma Donjim kod Zadra. primjerice. Pariš 1973. 139 D. Čini se daje slično bilo i u Hrvatskoj: malog je Zlobu otac prodao u roblje. 247-50. Car tula nj . a u nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojenčeta. da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne trećine kostura bude dječjih. Toma Arhiđakon piše u 13.30 od ukupno 66 dječjih (do 15 godina starosti).Hrvatska poslije Tomislava Naposljetku. 1968. Vrsalović. Vrlo je karakteristično da je uključivanjem dojenčadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kašićkoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%). Starohrvatski Solin. za teritorij bivše Ju goslavije kreću između 22. sekularizacije i kontrole rađanja. 220. 335. 142 Z. jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska.primjerice. može se pretpostaviti kako na nekim grobljima dio dojenčadi nije bio sahranjivan. 63 . djece ukupno 148. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime. stoljeću.. 113-4. SHP 10. S obzirom na u globalu nešto niži broj dječjih grobova od očekivanog. III. Vrsa lović . 140 D. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medievistici HZ 42.Greblje. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije. O odnosu društva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka. 143 Novak -Sk ok . Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. jer je u nekropoli u selu Kašicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenčadi . Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje: srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznježuje nad njim. Uobiča jeno je.. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraživana groblja. opisujući stoje radio 138 p Velja novska. a da u dokumentu nisu iskazani nikakvi loši osjećaji 143. 1989. Janeković-Romer. naime. Aries. Jel ovi na . pa da se one očituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer između muškaraca i žena najveći . a ne osjećajna.D. Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone. 55-136. ima samo malih odraslih 141. Beogra d 1966. a svih kostura zajedno ima 604 140. lako je na tabeli (stranica lijevo) broj dječjih kostura priličan (preko 25%) u apsolutnim omjerima.1 i 42. 175: Također 1 Ph.

Mihovila u Puli 1068. Veljanovska. Antropološke analize omogućavaju i spoznaje druge vrste. što znači da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije baš potvrda neke iznimne brige o djeci. Čini se da je i na hrvatskim nekropolama prosječni životni vijek bio ispod 30 godina. SHP. a samo jedan muškarac oko 60 147 . osim cviljenjem djece i svađama služav ki.5 godina 150. VAHD 83/1990.36. kazuje da je manje od 10% populacije moglo očekivati da će doživjeti 50 godina. 233-55. Starohrvatsko groblje u Žminju u Istri. U Privlači i Starim Jankovcima prosječni je životni vijek bio nešto duži (jer tu nisu uključena djeca) . Među osobama koje su sahranjene na nekropoli u Žminju samo su 3 žene (od ukupno 21) i 4 muškarca (od ukupno 21) doživjeli dob od oko 50 godina... i 54.I. 151. Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. kada bi se uzela u obzir i djeca. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u 21 istraženom grobu nije pronađen pokojnik stariji od 60 godina 146. 46. ali se čini da to i nije presudno. onda bi se prosječni životni vijek spustio do uobičajenih vrijednosti 152. 233-95.. Do sličnih se rezulta ta došlo daljnjim istraživanjima na istoj nekropoli. Goldstein. očekivani životni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26. 1958. 151 Šlaus. ser. Histria archaeologica 17-18/1986-7. VAHD 83/1990. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. 6. III. 65-8. o dužini života. Starohrvatski Solin. međutim.. Ako bi se uključila djeca. Margetić. a prosječni životni vijek odraslih samo 47. daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomič no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu. Marušić. a kada se pribroje i djeca postotak pada na 3. Starohrvatska nekropola u Žminju. pribrojivši i 50% sahranjene djece u starosti do 15 godina."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je pridonijela i ideološka nesnošljivost prema njihovu ocu. u nadbiskupskoj palači. 81.. godinu. Kronilca.5 148. godine149. Od ukupno 162 odra sla pokojnika samo ih je 9 u staračkoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5. stoljeća: "Imao je ženu i djecu kao laik . 152 Moguće je. 150 p Veljanovska. 148 B. Od ukupno 41 pokojnika iz Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doživio 60. one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno. što u postocima. Bačić. kao što je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to vrijeme. Rijeka. Pula 1987. godine daje dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s tog zemljišta "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin. 146 F. Istra. 113-4. odnosno 40 godina151 . 149. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. 5 i d . Hrvatski rani srednji vijek antireformistički opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11.5 godina. a njih šestero umrli su u dobi između 50. 65-68. 149 Šlaus.ali. Split 1992.5%). 147 B. Vinodol. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. samo je jedan stariji od 55 godina. 144 Toma. jer se računalo da ti ljudi više ne mogu 145 326 . a čitav episkopi] nije bio ničim ispunjen.

najčešće pošto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova iskustva . Uostalom. gusto naseljene bile" 153. 327 . a zatim ubijen nakon što mu je na čelo stavljen debeo komad pusta. U l i . Gurana. Nutarnje stanje. rušili granice i međe seoskih općina. međusobnih utjecaja.Hrvatska poslije Tomislava U svakom slučaju. Primjerice. 222-3. to potvrđuje i broj dječjih grobova . Savičente i Golčana i 1058. stoljeća naseljavani priobalni prostori. drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. godine o razgraničenjima barbanske i guranske seoske općine. Ponegdje su naseljenici. odnosno daje prirodni prirast bio malen. i 9. tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. bacanjem u jamu (Hercegovina). Vrela i sudbine. tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovništva iz unutraš njosti. Tako se u Istarskom razvodu. pa i u kasnijim razdobljima. a potom zadugo nema sebe prehraniti. stoljeću sve je značajnija i uloga gradova. godine). iako je i to upitno. Međutim. Oskudni podaci ponekada osvijetle neko područje u određenom trenutku. Budući da je mortalitet bio relativno visok može se pretpostaviti da se broj stanovnika na hrvatskom prostoru između 7. jer između Splita. 153 Rački. Ti su se procesi odvijali tijekom čitavoga ranoga srednjeg vijeka. stoljeća s druge strane nije značajnije povećao. Kasnije je došlo do napuštanja tradicijskog ubijanja staraca. te da su "hrvatske župe. Etnički odnosi Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i Dalmacije u 7. asimilacije i akulturacije između romanskog i slavenskog etnikuma. osobito primorske. spominju isprave iz godine 1025. Čini se da su se i u Istri odvijali slični procesi. 8. 220 i d. stoljeću označio je početak višestoljetnih procesa mije šanja. jer mnogi se zbog siromaštva nisu mogli vjenčati i imati djecu. Do depopulacije istarske unutrašnjosti dolazi zbog prodora Mađara. očigledno je da su u drugoj polovini 11. Sve ove naznake u izvorima logično potiču na zaključak daje ipak do nekog povećanja broja stanovnika došlo. Moguće je daje natalitet bio relativno visok.. o "razvodi ma" između Vodnjana.oko četvrtine u ukupnom broju. godine. što bi moglo značiti da u njima ima i više stanovnika. starac biva nahranjen kukuru znom kašom. Mosora i donje Cetine spominje se toliko sela da se smije zaključiti kako je taj predio onda bio "napučeniji nego danas". 203. ubijani su lopatom ili loparom (Lika).Gavazzi. što znači da su "razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je očigledno stvoreno no vim naseljavanjima. Rad 105. očigledno stoga što nisu imali dovoljno zemlje. čini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu. Način ubijanja bio je čini se različit: pošto navrši 60 godina. bijega starosjedilaca u utvrđene gradove i kaštele te povremenih epidemija (sačuvao se spomen o kugi u Istri 1006. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi. dj. stoljeća sjedne i l i . dokumentu iz 1275. kako u područjima bliže obali. n. Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme isti čovjek. tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je društvo sazrijeva lo.

Na Cresu prevladava slavenska toponomastika . 81-6. Čakavska rič II. 165-79. RabuiPagu. 77-81. Valun i Lubenice). U takvu se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Lošinju: svi su toponimi slavenski. čini se. a i drugi su nazivi uglavnom romanski. na srednjodalmatin154 Skok. što znači da su se Romani opirali hrvatskoj jezičnoj penetraciji i da su se romanske jezične enklave mjestimično očuvale prilično dugo. te konačno. Činjenica da se čuvaju predrimska i rimska imena dvaju najvećih naselja i tri vrlo značajna još je jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok. Jadranska obala i posebice otoci.ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko ime. Čak i krajem 12. pak. 118. Slavenstvo I. te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu. Vidi i P. svijet su za sebe. Split 1971. Stanje na susjednom Rabu bitno je drugačije .I. ovisno o prostoru. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Filipi. stoljeća od 27 imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . ide od Punle Pelove pa do Bašćanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski. a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. serija 10/1968.Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba. ali u bitnim zaklj učcima ništa ne mije nja i M. to jest Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji. Izdanja HAD 14. kao i o vremenu. ToponimijaKornatskog otočja. 279-318. I na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovništvo. V. 159 A. Iz otočne toponomastike. gdje su se najdulje održali arhaični čakavski govori 158. SHP. a romanski su vezani samo uz susjedne otočiće 155. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom. U gradu je čak dolazilo do asimilacije hrvatskog življa u romanski kulturni ambijent. 39. Šimunović nadalje argumentirano pobija vrlo često spominjanu crtu koja po Skoku. Toponimija. Neka Skokova istraživanja nadopunjuje. U južnijim su se krajevima. Muljačić. a južnije romanski toponimi. 22. 137-77. Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku. stanje je drugačije . 1989. kao zatvorene sredine. 135-144. III. ali da u tom događanju ima i vrlo specifičnih epizoda. Na susjednom Pagu. Skračić. također. 12. Radovi JAZU u Zadru 31. 158 Šimunović. 155 156 328 . Hrvatski rani srednji vijek nikakvih podataka. R. Zagreb 1990. Povijest. Klaić. Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Toponimija. Goldstein. Suić . naime. B. Toponomastička istraživanja pokazuju da romanskih toponima ima po čitavom otoku Krku. tri romanska (Merag. Prilozi studiji o Dugom otoku. 157 Šimunović. s vremenom poči nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159. Slavenstvo I. Šimunović. Finka. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo različit način. dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima. Ž. Skok. a na selu je postojao romansko-hrvatski bilingvitet. osim uokolo samog grada Krka 156. a toponimija svjedoči o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko paške Privlake. Onomastica Jugoslavica. Kretanje broja stanovništva na zadarskim otocima.od šesnaest toponima za naselja dva su predrimska (Cres i Osor). 47-9. Toponimija. Slavenstvo I. 66-77. etnički procesi poklapali s političkom stvarnošću. 4-5/1958-9. 6-7/1960. postajali većina i preuzimali od autohtonog stanovništva samo najvažnija imena. 5-14. Šimunović. Međutim. Zagreb 1987. barem u nekim slučajevima. 19-28. hrvatskih toponima na čitavom otoku ima neus poredivo više.

i 1206. došlo do imigracije Slavena .Slika 30. 53. stoljeća. jer iz dokumenata iz 1205.Neretvana. 59.hrvatsko stanovništvo. možda već od 7. godine 160 jasno proizlazi da na središnjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji slavenska županska vlast. a na zapadnom se dijelu jače osjeća antički kontinuitet. a na zapadnom rabu otoka forama se komuna. na istočnom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko . Čini se da je tada. 329 . i vjerojatno te krajeve nastanjuje pretežno autohtono stanovništvo. 160 CD III. Nikole naLopudu skim je otocima vrlo rano. Takva se situacija na neki način očuvala sve do početka 13. Crfcua su. pa i u sljedećim stoljećima. stoljeća.

162 330 . Ja kić-Cestarić. Bullet. Hrvatski rani srednji vijek Za otok Hvar u cjelini u ranom srednjovjekovlju sve se češće rabi naziv Lijesno . III. Onoma stica J ugoslavica 6. Doc ume nta. zahvaljujući i mletačkoj dominaciji. nego se zasigurno odnosi i na današnji grad Hvar. V. Marta de Hvare a Cittavechia. 162 Radi se o pečatu opata benediktinskog samostana sv. ali postoje i vijesti o "Hoari" (ra Xcoapa) što nije samo naziv za otok. Zagreb 1968. 1968. ali dokumenti druge vrste po trebni su da bi se preciznije odredilo kako su se odnosi mijenjali u kraćim razdobljima. stoljeću broj Romana neznatan -jer romanskih imena ima samo 7. Prošlost elafitskog otoka Sipana (do 1300. godine . Toponomastički dokazi dragocjeni su u dokazivanju postojanja odre đenog stanovništva na nekom području. nema uopće razloga dvojiti. to je samo prvi slučaj poja vljivanja slavenskog imena Dabr o -pre ma kraju 11. 502-3. 251-2. Etnič ki odno si 99 -166. ali da su sporije i teže ulazili u sam grad i još teže u društvene vrhove. hrvatsko-slavenski i romanski zbog toga sve više miješaju. Bulić F. stoljeća sve ih je više -vidi. Goldstein.otoke i zaleđe.Lešina. ZRV1 11. 1906. Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja 12. godine). 291-336. stoljeću hrvatsko stanovništvo sve intenzivnije stizalo u Zadar i druge gradove. Za dobivanje tako važnih funkcija valjalo je. a da se kći priora Andrije zove Dobroša 169. od Lastova i Mljeta do Elafita. Zbog toga je logično pretpostaviti daje naseljavanje Hrvata i u sam grad Zadar moralo početi i 161 Opširno. Ja kić. Za greb 1976. 323. 167 J. naročito su obilježeni grčkim toponomastičkim ostacima 165. godine pronađen je pečat s natpisom S(igillium) Abbaiis S(an)c(la)e Mar(a)e de Lešina de Choaro. Sigillo dell' abbate di S. Benedilctinci II. 165 Skok. Rački. stoljeća 166. Broj hrvat skih imena u tom dokumentu iznosi 6. 67. e stor.Ce starić pokazalo je da je Andrijina oporuka u osnovi vje rod ostojan dokument. 164 Dubrovački otoci. Documenta. 169 Rački. Također. 40-1. 166 Šimunović. Marije koji se nalazio na mjestu današnje katedrale. i iznimaka . ali je utjecaj Hrvata očigledno vrlo jak.radi se uistinu o simbiozi hrvatsko-slavenskog i bizantsko-romanskog društva. Slavenstvo I. ime. u što je posumnjala N. nasuprot 124 slavenska (hrvatska) 167.. 195-215. Inače. Najraniji dokument koji o tome svjedoči je oporuka priora Andrije iz 918. scr. stoljeća.I. 170 J akić . Slavenstvo I. Kako je u 10.. Tako je na Šipanu u 13. 156 i d. Bilo je. Radovi Zadar 21.u oporuci priora Andrije stoji da je tribun izvjesni Dabro. 17-9. di archaol. Čini se da su Hrvati polako kroatizirali (slavizirali) zadarsku okolicu . 183. SUP 10. Jakić-Cestarić. dalra.6% (2 od 30) 168 . Istraživanje V. Lučić. Antroponomastička analiza zadarskog priora Andrije s početka 10. stoljeća. opet će pre vladati autohtono ime Hvara. Klaić. 161 Naime.91. Toponimija. Bizant. logično je da se dva svijeta. 91-120. 164 Skok. novac 170. 1888. 163 U kasnijim stoljećima. 168 V. Goldstein. 163 Ostojić. provesti u gradu duže vrijeme i steći određen ugled. 1974. 307. naravno. Tribuni i consules zadarskih isprava 10. stoljeć a. a očituje se najkasnije barem od 10. i 11.

stoljeću odnos 3:1. stoljeća u višim slojevima zadarskog stanovništva može se napraviti slje deća tablica: stoljeće romanska hrvatska 10 11 3 11 10 44 12 13 23 36 103 247 % romanskih 23. Čak kada u nekom kraju i ima toponima takve vrste.1 20 18. pogotovo u kasnijim stoljećima. a pogotovo u kasnijim stoljećima Hrvati u Zadru i u drugim jadranskim gradovima morali predstavljati značajan dio stanovništva. podataka praktički nema. Dravi. O etničkom sastavu starog dubrovačkog društva. a u 13. Marinović. ako nisu bili i u većini. augmentativnih i hipokorističkih nastavaka u osobnim imenima od 10-13. odnosno hrvatskog podrijetla -vidi. Dubrovačka revija 1 -2. 125.Savi. 331 . iz cjelokupnog pregleda antroponimijskih. Dunavu. Etnički odnosi. Poetovio. pad velik: naime. vrlo je malen broj predslavenskih toponima. 172 Međutim. događalo i obrnu to: stizali su u ta već kroatizirana društva pojedinci i skupine stranaca. ako ničeg drugog. notari. onda barem imena -Siscija.3 12. stoljeću 7:1 u korist hrvatskih nastavaka 171 . Bosni.7 Iako se smanjivanje postotka romanskih imena ne čini tako dramatič nim (sa 23. O tome kako se mijenjala etnička slika jadranskog zaleđa. Uni. 171 Znatno manji broj romanskih nastavaka mogao bi se tumačiti time daje pisar ime od hipokorističkog romanskog oblika svodio na njegov osnovni latinski oblik. Naime. Jakić. pa bi i eventualna istraživanja polučila skromne rezulta te. Naime.. Tako je proces postupne kroatizacije zadarskog društva u kasnijim stoljećima nedvojben172. Kupi. ipak je. ili o velikim antičkim gradovima koji su očuvali kakav-takav kontinu itet. 5:1.1 na 12. iako za kasnija vremena 173. itd. Slični su se procesi odvijali i u drugim dalmatinskim gradovima. u 11. 82-90. Po nekim podacima čini se da su već i 10. deminutivnih. Sirmij.Hrvatska poslije Tomislava nekoliko generacija ranije. najčešće određenih zanimanja -majstori klesari. a ni u Panoniji situacija ne bi bila bolja. stoljeća) koji su govorili talijanski ili spe cifične r omans ke j ezike.7%). primjerice za Dubrovnik. pis ali l atinski. liječnici (od 12-13. Dubrovnik 1962. radi se o tome daje u 10. u masiv Dinarida.36. sve je to nedostatno da bi se napravila detaljna analiza koja bi pokazala kako se na tom teritoriju mijenjala etnička situacija. Podaci postoje.. a u većini slučajeva radi se o značajnijim zemljopisnim nazivima . 4:1. popis svih imena. Sve je manje informacija što se dublje ide u unutrašnjost. 173 A. Neretvi. u 12. kada se te brojke malo drugačije prikažu. u nekim se slučajevima. ali oni ipa k nisu mogli korjenito promijeniti etničku sliku tih društava. ali se ne može osporiti daj e većina imena ipak bila slavenskog.

Kako iz njegova vremena nema mnogo kronoloških podataka. Documenta. sudeći po vjerojatno falsificiranoj darovnici hrvatskih vladara za Tukljaču1. i prva polovina 11. Iako ima razloga sumnjati u vjerodo stojnost nekih drugih informacija. a jedan od važnih dokaza prevladavanja krize mogao bi biti već analizirani Jelenin natpis te Držislavov natpis pronađen na Kapitulu kod Knina. Držislav i početak oporavka Opisanom procesu kroatizacije pridonosi i rodbinsko povezivanje dal matinskog patricijata i hrvatske vladarske kuće. stoljeća. naime. ali da godinu 1000. nije doživio.. Na Držislavovu natpisu. a na drugoj slijedi nastavak: IRZISCLV DUCE (m) MAGNU(m). 67. vrlo je teško odrediti točne godine njegove vladavine . ovo su prvi datirani kameni natpisi na hrvatskom prostoru. Klalć. podatak o Jeleni morao bi biti vjerodostojan. 21. i u uspostavljanju prisnih odnosa sa susjednom bizantskom Dalmacijom. barem za kraće vrijeme. Madije je 986.XI. Razloge stabilizacije stanja valja tražiti. Jelenin i Krešimirov sin bio je Držislav. Tako se nešto pamti. a nosio je i naslov prokonzula Dalmacije 3. Od vremena Branimira i Muncimira. dakle još od prije sto godina. 316-7. 2 332 . Genealoški prilozi. godine bio zadarski prior. Kraj 10. Čini se daje u tom razdoblju Hrvatska doživjela uspon i prevladala. 1 Rački. Documenta. Kraljica Jelena je. krizu u kojoj se našla još od vremena neposrednih Tomislavovih nasljednika. Šlšić. bila rodom iz zadarske patricijske porodice Madijevaca 2. Činjenica da se hrvatska vladarska kuća orodila sa zadarskim patricijatom bila je suvremenicima s obje strane bizantsko-hrvatske granice od iznimne važnosti. pa onda umetnuti u ispravu. stoljeća .smatra se da vlada od kraja šezdesetih godina 10. Povijest. na prvoj ploči stoji: CLV DUX HROATOR(um) IN TE(m)PUS D. između ostalog.prema novim dosezima 1. 3 Rački. 85. ne zaboravlja se i teško je izmisliti.. pa gotovo do kraja tisućljeća.

a primjera u 10. 46-7. učinjeno i u slučaju kamenih natpisa iz 9. Goldstein. Istorija. Stjepan Držislav je dux magnus. Klaić. najvjerojatnije njegov sin. Ostrogorski. Priručnik.. iz čega bi proizlazilo da je Držislavov natpis mogao biti isklesan i prije smrti njegove majke Jelene. općenito se smatralo daje Jelenin nadgrobni natpis stariji od Držislavova. stoljeća svjedoče da su titule hrvatskih vladara bile prilično nedosljedno upotrebljavane u izvorima. 325. Porlirogenet nosio carsku krunu i bio suvladar punih 33 godine. Stoga nema razloga ovom slučaju pripisivati posebnu važnost i težinu. nameće se još jedna nedoumica: kako to da se Jelena 976. Povijest. i prva polovina 11. Kronika. i smrti njegove majke. Ovakva podjela titula i razdioba vlasti vrlo je bliska bizantskim običajima i vjero jatno su pod bizantskim utjecajem ti običaji na hrvatskom dvoru i pri hvaćeni 5. Objašnjenje vidi. 6 Toma. Primahu naime znakove kraljevske časti od konstantinopolskih careva i nazivani su njihovim eparsima ili patricijima.dakle "kraljica". Izvori. suvladar i nasljednik Svetoslav dvod. ali je. Međutim. 268. 5 To je bila stalna praksa carigradskog dvora. O Držislavovim titulama postoji i podatak Tome Arhiđakona. i 10. Kako podaci iz 9. 43. po kojem su "od tog Držislava ostali njegovi nasljednici nazivani kraljevima Dalma cije i Hrvatske.. stoljeća Slika 31. Titule. Doduše. pa bi se tako promjena vladarskog naziva magnus dux u rex mogla vrlo precizno datirati između Držislavova stupanja na prijestolje godine 970. tako je. 126. čini se." 6 4 Tekst u: Šišić.Kraj 10. Držislavov natpis s Kapitala kod Knina Po svemu sudeći. primjerice. 156 i d. stoljeću Konstantin VII. Klaić. stoljeća. HNJl. 197. a nepoznata osoba. godine nazivala regina . stoljeću ima još -vidi. a njezin sin dux magnus -dakle "veliki knez". u 10. Postojala su u historiografiji neka mišljenja da bi 333 .

102. Urum-despot. Dabinović. Ostrogorski. Da bi mu stvar izgledala jasnija. Uočio je da se od Držislava hrvatski vladari dosljedno nazivaju rex. bio je to carski ovu vijest valjalo tumačiti kao da su od Držislava Hrvati dobili kralja. 205-19. 141 i d. 77-8. Hrvatski rani srednji vijek Prva Tomina tvrdnja da su "vladari nazivani kraljevima" uistinu nije sporna. pa ga je nemoguće provjeriti. nakon što su primili znakove kraljevske časti. Tako ni bizantski carevi nisu mogli podijeliti nekome znakove za titule koje za njih nisu ni postojale. titula rex u bizantskoj titulaturi uopće ne postoji 10. 241-2. Titule. uvodi u kraljevsku čast ugarsko-hrvatskog vladara Belu III. stoje povezalo rečenice i unijelo zabunu. 10 Manuel Komnen. ono što se nadovezuje ne izgleda baš posve logično . Goldstein. Da su u pitanju bili znakovi kraljevskog dostojanstva. u drugu je rečenicu ubacio enim regie. 334 . Povijest. Pogotovo je to tako u 10. Šišic. jer su i za te titule postojali vanjski znakovi dostojanstva. kojih s protokom stoljeća ima sve više i sve su kompliciranije 12 . titula eparha označavala je u 10. i 11. riječ je o tome da se znakovi časti [dignitatis insignia) odnose na čast eparha i patricija. Vidi. Dela 3. dakle. Povijest. Povijest. Kao patricij bi Držislav. pokušali različitim argumentima obesnažiti. 77-8. kao uvođenje u čast patricija. stoljeću prefekta grada. pa je zato i mijenjao smisao izvještaja. Pregled povijesti. jer Ivan Đakon tvrdi da je jedan od Držislavovih sinova lišio drugog (Suronju) "dijademe" 8. No. u skladu s bizantskim običajima 7.kako to da. 8 Frategno dolo deceptus. doduše. iako se u grčkom jeziku bizantskog razdoblja spominje. Među njima su i eparh i patricij. Goldstein. počeci despotskog dostojanstva u Vizantiji. Naime. stoljeću. str. nije poznato 9. 121. bitno su drugačije. Čini se da je Toma pobrkao dva odvojena događaja i u tekst unio neke dodatke koji su pridonijeli nesuvislosti. kršćansko ime -Stjepan. ponovno dobije od pape. regnis amiserat diadema . 9 Dabinovićev opis ceremonije ne poziva se ni na jedan izvor ili literaturu. izu. stoljeća bilo nepojmljivo da bi se vladar Hrvatske i Dalmacije mogao drugačije zvati negoli rex. S druge strane. Patricij je oduvijek bila poča sna titula i postati "patricij" nije značilo i dobivanje neke stvarne vlasti. drugi su je pak. 7 Detaljno opisuje ceremoniju Dabinović. Koji su točno znakovi eparha i patricija bili.I.Rački. (1172-96). koji su smatrali da je još Tomislav bio prvi hrvatski kralj. Zapravo. 427. 323. 11 Vidi. ne bi imalo nikakvog smisla da ih hrvatski vladar Zvonimir 1074/5. Iako je točno zapisao Držislavove titule dobi vene iz Bizanta. ali i "znakove te časti". Klaić. Viz. ali prenesena iz latinskog 11. primjerice. "znakovi časti" odnose na tvrdnju u prvoj ili na tvrdnju u drugoj rečenici? Očito je Toma u izvorima pronašao dva podatka i neuspješno ih pokušao spojiti u jedan. po Dabinoviču. Čini se da se radi o "dijademi" (da li o "kruni"?). ali tu su titulu nosili i Belini prethodnici -vidi. Bez toga bi one smislom bile odvojene svaka za sebe. Ostale titule. IV. Documenta. odnosno. a znao je da su u vrijeme Držislava dobili i titulu eparha i patricija. Tomi je kao čovjeku 13. ali o njihovu postojanju svjedoči i Držislavovo drugo. što znači ovjenčan. budu nazivani eparsima i patricijima. preuzeo vlast nad dalmatinskim gradovima. Da li se. 12 Vidi.

Pariš 1926. Par iš 1970. Samuilo se s vojskom potom vratio u domovinu preko Bosne i Raške. 20 Mošin. Budući da je očigledno bio isuviše slab da bi napao Carigrad. Ista knuti histor ičar 11. ed. An tolja k. Istorija. misleći pri tome na teritorije izvan bizantske teme.Kraj 10. Povijest. O str ogorskl. Renauld. prido dajući počasnu titulu patricija 16. 18 Pitanje postanka i karaktera Samuilova carstva izaziva mnogo diskusija i neslaganja. Les institutions de l'empire byzantin. Br ehier. mogao je imenovati Držislava za namjesnika ("eparha") Dalmacije. LJPD. 16 Ostrogorskl. Baš kao ni Simeonovoj. ili 998. a potom. 89. ne mogavši ga osvojiti. 247-9. 30. čini se da ni Samuilovoj vojsci nije bio prvenstveni cilj napasti Hrvatsku. 80. opet joj je zaprijetila jedna sila s istoka. svoje je snage usmjeravao 13 L. Ostrogorski. On je napao bizantsku temu Dalmaciju. stoljeću (kada su Arpadoviči vladali čitavim teritorijem priobalja i zaleđa) -prenio i na kraj 10. kao i zagorske oblasti sve do Jadra (Zadra)" 20. godine 19. Tako su hrvatski vladari dobili dvije titule koje im nisu donijele nikakvu stvarnu vlast nad dalmatinskim gra dovima 15. LJPD. 326. Ovaj je put to bila Samuilova država makedonskih Slavena koja je od bugarskih careva zahvalno preuzela državnu i carsku tradiciju 18. 21 Stoga je teško složiti se s Klaić. Ferluga. Sam uilov ata držav a. čini se 997. 15 Šišić. i prva polovina 11. Stoga je logično i zaključiti da Držislav nije bio okrunjen. daje na najdaljem pohodu što ga je uopće 335 . a titule predaj om počasnih znakova -vidi. 19 Šišić. S kopj e 1969. 468. 17 Ferluga. 469. O tom pr oble mu iscr pn o j e pisa o S . paliti i pljačkati cijelu Dalmaciju. 153. Klaić. E. stoljeća Mihaj lo Pse l tvrdi da je "da je to carska funkcija. Srpsko poslanstvo VasUijuIl DelalV. 2. Uprava. Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci Nekoliko desetljeća postoje bugarska vojska za vladavine cara Simeona napala Hrvatsku. 88 i d. i poče rušiti.u 13. godine -vidi. Istorija. Čini se daje Toma pojam "Hrvatska i Dalmacija" koji je postojao u njegovo vrijeme . koji argumentirano dokazuje da se radi o posljednjim godinama prvog tisućljeća. Povijest. Povijest 323. Na samom kraju tisućljeća. Uprava. Očigledno se Samuilovoj vojsci nitko u Hrvatskoj nije suprotstavio. ali u slučaju Držislava nije mogla nikako značiti više od počasne titule 14. Michel Psellos. Šišić. Chronographie I. Bazilije II. 242-3. stoljeća. Ferluga. vjerojatno i zbog dezorganizacije uzrokovane ratom između braće Svetoslava s jedne i Krešimira i Gojslava s druge strane. te se činilo da je zemlja bez stanovnika. 287-8. Opširan komentar. stoljeća činovnik vrlo visokog ranga 13. pa i sela i cijelu oblast opustoši tako. Vidi i Ostrogorski. Uprava. Istorija. kada je stanje bilo bitno drugačije 17. 87-8. Povijest. pređe car primorske. Samuilo je napao Ulcinj. i većina starije historiografije smatra da je do napada došlo ubrzo nakon 986. 333. kojoj nedostaje samo porfira". jer mu je u to vrijeme Bizantsko Carstvo bilo prvenstveni neprijatelj 21. 305-6. "odande se diže gnjevan. 14 Funkc ije su ta da dodjelj iva ne pove lj om o posta vljenj u. gradove pak Dekatar (Kotor) i Lauzij (Dubrovnik) spali. Ovako pustošeći.

već. pove zujući relativno malobrojne podatke o zbivanjima u Hrvatskoj s onime što se događa u Evropi (hrvatska je povijest dio evropske i ne može se proma trati izdvojeno iz nje) u svakom se slučaju može stvoriti realnija slika o procesima na hrvatskom tlu. Vizantisko-ungarski sojuz vo početokot na 11. 336 . i Satana. ZRVI 29-30. propovjednici su plašili puk. čime se njegov pohod još bolje objašnjava u okvirima evropske politike. godina 1000. Duby. bizantski saveznik. Nema previše osnove ni povezivati dobivanje tih titula s eventualnom Držislavovom pomoći bizantskim gradovima 23. Povijest. 24 O tome iscrpno. to savezništvo Hrvatska i neće moći iskoristiti. ali je napredak nedvojben za cjelinu 11. i da je bez ikakvih katastrofa prošla i 1033. Moguće je da je tada Samuilo ratova o s Ugarskom. Vidi i R. stoje za kršćane značilo mnogo više . kao što pretpostavlja S. Tako je i zemljopisnom nužnošću. dugoročno poduzeo. jer je Držislav umro oko 995-997. Novi polet nakon godine 1000.I.tisućita godina i tisućita godišnjica Kristove smrti. da bi došao do bizantskih posjeda u Dalmaciji. Istonja. Hrvatski rani srednji vijek na osvajanje drugih područja. 468-9. G. morao prijeći dijelom Hrvatske i sukobiti se s Hrvatima. 65-6. U svim svetim knjigama Apokalipsi je pridavana najveća pozornost. nije bila kraj svijeta. tvrdi suvremenik Raoul Glaber. krenulo je hrvatsko društvo u novo razdoblje napretka. godine. I. u zapadnoj Evropi kao vrijeme intelektualnog mraka i posvemašnje letargije. Carstvo je u doba Bazilija II. vek protiv Samuil i njegovi naslednici. (975-1025) bilo na vrhuncu moći i teritorijalnog opsega. pa u dužem razdoblju. kada ih je Samuilova vojska napala. 283-300. Suvremenici su opisali godinu 1000. doba kada se živjelo u nesigurnosti 24 . UAn MU. 22 Ostrogorski. 1991. "Tisuću je godina prošlo. tijekom 11. pobjedu života nad smrću. Skopje 1969. uistinu. Otprilike od tog vremena. godina . Naime. Stoga Baziliju uopće nije bilo potrebno da preda hrvatskom vladaru Držislavu dijelove bizantske Dalmacije. moglo se s više optimizma gledati u budućnost. Antoljak. krenut će u pridobivanje naroda na sve četiri strane svijeta". Iljovski. možda bi analiza pojedinih događaja i procesa na određenom užem području i u budućem razdoblju govorila i suprotno. No. stoljeća. Pristizala je tisućita godišnjica Isusova rođenja i potom njegove smrti i žrtvovanja za čovječanstvo. Možda je te pojave teško uočiti u kraćem razdoblju. Goldstein. jer je vojnički bila tako jaka daje pobjeđivala sve svoje mnogo brojne protivnike 22. Hrvatski je vladar u toj borbi bio. kada su vidjeli da se te godine nije ništa dogodilo. htio on to ili ne. Međutim. Stoga se kao neizbježan očekivao Sudnji dan. 3. 75-99. Primicanjem godine 1000. stoljeća. Tako snažna država nema nikakve potrebe davati teritorijalne ustupke. Pariš 1972. pušten iz svojeg zatvora. Samuilovata država. 23 Šišlć.spasenje. a Samuilo je do Zadra stigao oko 997/8. želio osigurati prijestolje Krešimiru i Gojslavu i osvojiti mletački Zadar.

Trogira. put preko Osora. Samuijov pohod oko 1000. napadaju Rab Dužd Petar Orseolo na istoćnojadranskoj obalV oko 1000. Zadra i Raba Normani 1075. Karta 8. Zadra. Križarska vojska 1096. Vrgade. Korčule i Majsana Križarska vojska 1096/7. Splita. na putu za Palestinu . do 1102.na jnitu za Palestinu Biograda. . Trogira.Kolomanov pohod 1102-7. Vojni pohodi od oko 1000. Biograda. u dolazak do Splita.

izolirano od vanjskog života. Međutim. Tako su se osnivala i nova naselja (u to vrijeme učestala su spominjanja karakterističnih imena . stoljeću bilo je privođenje obradi novih površina. ali i najznačajnijih pokretača oporavka još u 10. stoljeću doživjela ubrzan razvoj koji djelomično mora zahvaliti i općeevropskim procesima. Do sredine 11. No. Smatram da će se nizanjem argumenata u prilog ovoj tezi. niti je iz tog aspekta proučavao izvore. Jurković. ali tada općenito evropsko gospodarstvo i društvo doživljavaju novi procvat koji se neće prekinuti sve do početka 14. Nieuvvpoort). 338 . Knjiga za one malobrojne koji uopće znaju za nju. 13-16. 195 i tamo lit. najviše je zemlje osvojeno mučnim krčenjem golemih i neprohodnih šuma. Ponegdje su se. odnosno koliko je od tog evropskog oporav ka doteklo do Hrvatske? Neće biti lako odgovoriti na to pitanje. Oko 1000. Koliko su zbivanja u Evropi bila slična ili identična onima u Hrvatskoj. Jedan od prvih. jer ga nitko od historičara do sada nije postavio. blistava zora rađanja novog. 26 B. Svi ovi ključni kulturni i civilizacijski procesi nalaze svoje ishodište u "oporavku Evrope" oko godine 1000. Istodobno je počeo veliki preobražaj duhovnog života. trgovišta i gradova.Newport. ali su se jasno iskazali tek nakon 1000. Razvojem gradova već od 12. Neustadt. Prve osobitosti novog općeevropskog stila . stoljeća on se ponajviše odvija u samostanima. vrlo je vjerojatno daje do kraja 11. Činjenica jest da su svi pozitivni trendo vi razvoja pokrenuti još u 10.pojavljuju se u drugoj polovini 10. Bourgneuf. Primjerice. Oxfordu i više talijanskih gradova osniva škole. Intelektualci u srednjem vijeku. a slijedom toga u sljedećim će se stoljećima osnivati gradske komune. 27 O tome. osim stoje bila psihološka prekretnica. Romanička skulptura u Francuskoj. One će ubrzo prerasti u prva sveučilišta.. stoljeća značajno porastao broj stanovnika u Hrvatskoj. godine već je dosegla približno 30 milijuna stanovnika. pa zato ona. Mosora 25 Usp. Jacques Le Goff. kao primjerice u Flan driji.Hrvatska je u 11. Zagreb 1983. čini se da odgovor mora biti potvrdan . stoljeću. Crkvena reforma i ranoromanička arhitelctura na istočnom Jadranu. predstavlja i značajan trenutak u kronologiji oporavka evropskog Zapada 25 . Mađara i Saracena i oko 900. stolje ća. a posebice na priobalnom prostoru. SHP 20/1990. Gladne su se godine logično prorijedile. M. U nekim područjima nešto ranije.I. Kao posljedica tog poleta javljaju se poljoprivredni viškovi koji su zatim poticali osnivanje i rast sajmova. Hrvatski rani srednji vijek gledano. u nekima nešto kasnije. Neuville. stoljeća javlja se i srednjovjekovni intelektualac koji u Parizu. Rupreht. na raznim mj. Beograd 1979. stvoriti slika o napretku hrvatskog društva u l i . dolazi do renesanse života u gradovima koji opet postaju središta trgovine i obrtništva. prestaje biti ukrasni predmet i postaje sredstvo za učenje i širenje znanja 27 . Do tada je Evropa bila izmučena provalama i napadima Normana. godine imala je vjerojatno najmanje stanov nika od propasti Rimskog Carstva. stoljeću. počeli su cirkulirati ljudi i dobra.romanike u arhitekturi i skulpturi . stoljeću u Francuskoj 26.. isušivale močva re i zemlja se otimala moru. dolini Poa. te daje predio između Splita. krajevima oko zaljeva Wash u Engleskoj. Goldstein.

Marija u Solinu (kojima te godine kraljica Jelena predaje crkve "da se mole za hrvatske vladare pokopane u atriju crkve sv. a benediktinke stižu 1044. Društvo doživljava i gospodarski polet. sada se oni ubrzano osnivaju. a to se nije događalo ni slučajno ni neočekivano. namještaj crkve sv. da bi se od druge polovine 10. stoljeća. Jedan od temeljnih preduvjeta za napredak bilo je organizacijsko jača nje crkve. i 10. 70-71. Leksikon ikonografije. Šanjek. Oko godine 1000. godine u Kopar31. Stoga se može utvrditi da je razdoblje oko godine 1000. Petricioli. Početkom 11. Mihovil nedaleko od Pule. 276. te se oni od tog vremena postupno pretvaraju u komune. sv. samostan sv. Od otprilike 1030. 339 . kreću preko Furlanije i Istre prema jugu i izlaze na Sredozem lje. i u 11. što se pripisuje sv. stoljeće bilo doba oporavka. stoljeća postaje Venecija. Nutarnje stanje. stoljeću 28. stoljeću mletački trgovci poslovali uglavnom po sjevernoj Italiji. stoljeća izgrađeni su samostani na Pašmanu i Susku. godine postoji Sv. Nediljice u Zadru. Rad 105. valja se vratiti kronološkom slijedu događaja iz kojih se tek po sredno može dokučiti daje 11. Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici Sve značajniji čimbenik zbivanja u Hrvatskoj od druge polovine 10. 4. 117-8. Stjepa na"). Potom postoji još jedna. nastala otprilike u isto vrijeme. U to doba nastaje ciborij prokon zula Grgura u Zadru. Kasijana u Poreču. čak usporedivim s drugom polovinom 9. 990. I dok je samostana u 9. Lovre u Zadru i tranzena iz "Crkvine" u Biskupiji 29. 1030. 203. Sv. stoljeću Venecija afirmirala kao 28 29 30 31 Račkl. i prva polovina 11. godine na Lokrumu pokraj Du brovnika. Petronila u Primorju. Romualdu (973-1027) 30. bareljef iz splitske krstionice s prikazom kralja. a sve bi to istovremeno trebao biti i pokazatelj razvoja hrvatskog društva. 1050. tzv. Svi ti spomenici čine prvu polovinu 11. zatim je 986. Maksim na Korčuli. Dok su u 8. Petra i Mojsija u Solinu. u gradovima je pokrenuta nova faza gospodarskog razvoja. 1023. ipak bilo vrijeme u kojem su se tek pripremali preduvjeti novog poleta.Kraj 10. Petra u Osoru. osnovani su Sv. godine Sv. Stjepan i Sv. u 9. stoljeća. zatim još jedan ciborij iz Zadra. 514. sv. javljaju se prvi znaci feudalizacije. Datiranje. Silvestra na Biševu kod Visa. neki dijelovi namještaja u crkvi sv. Mihovil u Limskoj Dragi i Sv. stoljeća i donje Cetine bio napučeniji tada negoli u 19. Već 975. osnovan Sv. No. stoljeća razdobljem intenzivne gradnje. Crlcva. godine intenzivno rade umjetničke radionice u Zadru i Splitu. Krševan u Zadru. u koju spadaju namještaj crkve sv. 997/8. "zadarsko-kninska" skupina spomenika. 1044. O njemu će mnogo bolje svjedočiti svakovrsni razvoj hrvatskog društva i domašaji u drugoj polovini 11. stoljeću na hrvatskom prostoru bilo vrlo malo.

. 38-9. V. Za Mlečane je iznimno povoljna okolnost bila da Istrani nisu poklekli zbog mletačke vojno-političke nad moći. 36 G. Goldstein. Codice diplomatico istriano a. godine Venecija sklapa novi ugovor s Koprom koji predstavlja početak sustavne ekspanzije. 933. Ferluga. Nato je dužd Petar II. Međutim. uostalom. Mlečani sporazumom s istarskim markgrofom Vinterijem osiguravaju svoje trgo vačke brodove koji plove duž istarskih obala. godine. hvatati mletačke lađe i ubijati Mlečane. Došlo je do blokade trgovine koja je na prvi pogled završila kompromisom. Petrus I Orseolo und seine Zeit. a dobivaju čak i pravo da interveniraju na područjima koja su u markgrofovoj vlasti ("neka vaše gospodstvo s vašim vjernima pođe protiv samih kmetova. koji je trebao nadzirati provođenje ugovora.I. Kandler. poklanja Veneciji istarski grad Izolu. Već opisani mletački napadi na Neretvansku kneževinu polovinom 10.") 35.. Taj potez nije ostao bez odjeka. Stoga je zajedno s podanicima počeo napadati mletačke posjede u Istri i sprečavati da se sakupljeni porez odnese u Veneciju.. svoje posjede u Istri ("vla sništvo treba da uvijek ostane u vašoj vlasti. Izvoru 39-41. Ortalli. Izvori. Veneziani fuori Venezia. Mlečanina. Koparski su se građani 932. Već sljedeće. O sve većoj mletačkoj ekspanzivnosti u prvoj polovini 1(X stoljeća svjedoči i podatak o njihovu pridobivanju Kopra (Justinopola). Venezia 1990. sporazum je odgovarao Mlečanima -oni su mogli slobodno trgovati. 932. Kandler. Stoga će biti logično da Mlečani nastoje proširiti i učvrstiti vlast na istočnoj obali Jadrana 33. mogli su i politički djelovati. stoljeća najava su nove i znatno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. 33 O Veneciji općenito: CMH III. 972. Kandijan (932-939) zabranio svaku trgovinu između Venecije i Istre. godine njemački car Oton II. već zbog trgovačkih koristi. Druga se strana obvezala da će štititi mletačke interese i Mlečane osobno. Naime. 340 . Hrvatski rani srednji vijek glavni (uz velikog konkurenta Genovu) posrednik u trgovini između evrop skog Istoka i Zapada 32. Klaić. Klaić. što im je bilo najpreče. Aninerkungen zur GeschicMe der Beziehungen ziuischen Venedig und dem Ottonischen Reich. 35 P. Istituto della Encidopedia Italiana. a već 976/7. 170. u: Stona di Venezia I. što dijelom zahvaljuje i prvim trgovačkim ugovorom s Bizantom 992. Codice diplomatico istriano ad a. kao što se dogodilo s Koprom. godine. a u trenutku kada bi ojačali. stoljeća i sklapanje mira s Neretvanima nisu bili slučajni . stoje. 1992. a dužd je stekao pravo da u Kopru postavi svojeg predstavnika. 36 Dobrovoljno i vremenski ograničeno davanje iz prethodnih isprava pretvoreno je u neograničenu obve zu i služenje (servitium). Mlečani su prešutno prihvatili status quo ante. što je značilo da nema novih pokušaja pokoravanja. dugoročno gledano. jer je istarski markgrof Vinterij smatrao da se Mlečani s nepravom upleću u istarske prilike. 693. navijestio već i sam dužd u istom dokumentu tražeći "da se ne vraća zlo za zlo". cap. te su zajedno zaključili kako će "Mlečani s Istranima trgovati kao što su prije običavali činiti". 933. 40-7.bili su samo 32 J."). 34 P. godine obvezali da će Mlečanima godišnje prodavati 100 amfora vina 34. Ovi događaji tridesetih i četrdesetih godina 10.

Venecija je svoj položaj učvršćivala i dinastičkim brakovima. 27. pa im je. a Petar II. U do tada najsveobuhvatnijoj akciji u pokušajima da ovladaju čitavom istočnojadranskom obalom 40. prvog cara obnovljenog Svetog Rimskog Carstva. Novak. 42 DAJ 30/132-42. izv. Tako se Hrvatska našla u središtu mletačkih interesa i presezanja. Slaveni i Venecija. potom su im prišli i Neretvani. Ubrzo je planuo sukob koji je prerastao u građanski rat između Svetoslava i njegove braće Krešimira i Gojslava.. a uz njihove protivnike pristali su dalmatinski gradovi 39 . mletačka je vojska 998. obratili su se za pomoć duždu Petru Orseolu. Marijom. pri čemu su se Krešimir i Gojslav mogli pozivati na franačke običaje po kojima očevinu sinovi raz djeljuju na jednake dijelove. G. godine. Čini se da se tu ne može raditi o novcu koji su gradovi bizantske Dalmacije plaćali vladarima u zaleđu još od vremena Bazilija I. jer dužd u principu nema pravo ukinuti carsku uredbu 43 . pa tako sin Petra IV. dužd "prvi zabranio da im daju uobičajeni danak"41. 424-9. Orseola postaje i patrijarh Grada. Povijest. Orseola nakanila bizantske gradove na dalmatinskoj obali. 38 341 . Kandijana postaje patrijarh. Kandijan (959-976) oženio nećakinjom Otona I. jedan od sinova Petra II. Povijest.Kraj 10. sina svrgnutoga hrvatskog kralja Svetoslava. 472-3. godine pod vodstvom dužda Petra II. 177. U isto su vrijeme krizu pokušali isko ristiti Mlečani. 327. inače kumče cara Otona III.. U takvoj općoj situaciji Držislava je u Hrvatskoj naslijedio njegov naj stariji sin i suvladar za života . Izvori. II 36. stoljeća najava prvih trajnijih zaposjedanja dijelova istočne jadranske obale što će uslijediti pedesetak godina kasnije. Naposljetku. Konačno je u ratu pobijedila stranka Svetoslavove braće Krešimira i Gojslava. (1002-1024) 37. stupa u brak sa sestrom ugarskoga kralja Stjepana I. pa su oni preuzeli vlast. Uz Svetoslava je bio njegov ban Barda. 40 CMH III. Separatni otisak Iz Programa Velike Realke u Spljctu 1912-3. Viz. ili barem njezinim ključnim dijelovima. Orseolo (991 -1002) vrlo vješto taj krug širi na istok do Bizantskog Carstva i na sjeveroistok sve do Ugarske.. na čiju je naklonost i podložništvo računala. Pretpostavlja se daje dužd prekinuo plaćanje danka uvedenog možda još za Domagoja ili 37 O evropskim razmjerima te politike: CMH III. 215 i d. Njegov povod mogla su biti i nejasna načela nasljeđivanja. kada se dužd Petar IV. a drugi biskup Torcella38. Kako su ovi drugi bili očito slabiji. stoga. duždeva kći Hicela udat će se za Stjepana. ili 1000. 39 Šišić. mletački patricijat zauzima povremeno i istaknute položaje u crkvi. Osim toga. Marija je bila i rođakinja novog njemačkog cara Henrika II. i prva polovina 11. (867-886)42. a drugi sin Oto. Klaić. Documenta. jer se Petrov sin Ivan oženio nećakinjom Bazilija II.Svetoslav koji je dobio i nadimak Suronja (ili Surinja). "osloboditi" pritiska "Hrvata Slavena". 41 Rački. 43 Klaić.

jer ni Ivan Đakon. grad koji nije bio pod bizantskom vlašću. a kada se on maknuo s istočne obale Jadrana. jasno je iskazao mletačke interese i za zapadnoistarsku obalu. stoljeća do godine 1205. Zbornik "Zadar". Kako bilo da bilo. ako je i dobio carsko dopuštenje. svećenstvo i građani "iskazali mnoge (znakove) poštova nja". Hrvatski rani srednji vijek Branimira44. mletački dužd (13431354). ali sve to ostaje na razini pretpostavke. Mletačka je vlast bila relativno kratkotrajna . Osim toga. 342 . pridodao je Ivanovim poda cima i informaciju daje Petar II. Dogodilo se to već 1018. Stoga se Petar Orseolo na putu zadržao i u Poreču i u Puli. L. 148. stoljeću. D ubrovč ani na jadransk om prostoru od 7. gdje se iz očiglednih diplomatskih obzira nije diralo u suverena prava njemačkih vladara. Bila je zasnovana na trenutnom autoritetu dužda i snazi njego va oružja.potrajala je samo koje desetljeće. ali se ipak na druge načine pokušavalo uspostaviti prevlast i na tom odsječku obale. Dok je boravio u Zadru. Uprava 90-1. To pitanje i dalje ostaje otvoreno. jer je osvojio na primjer i Biograd. 13. naposljetku