You are on page 1of 509

IVO GOLDSTEIN

IRWSKI
iREDNJI
[JEK

NOVI TD

LIBEH
Zavod za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1995.

Knjiga 1

Za izdavače
Slavko Goldstein
Nikša Stančić
Urednik Ivan
Lovrenović
Recenzenti Prof. dr.
Ivan Kampuš
Prof. dr. Josip Lučić |
Prof. dr. Tomislav Raukar

Ovaj je tekst nastao kao dio projekata Hrvatski rani srednji vijek (voditelj
I. Goldstein) i Hrvatska povijest -sinteze (voditelj N. Stančić) pri Zavodu
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Majci Veri
(19301983)

Fotografije
Nenad Gattin
Laboratorijska obrada fotografija
Vinko Nikolić
Izrada karata
Božidar Feldbauer

Lektura i korektura
Blanka Pečnik-Kroflin

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK949.75"06/10"
GOLDSTEIN, Ivo

Hrvatski rani srednji vijek / Ivo
Goldstein ; [fotografije Nenad Gattin ;
izrada karata Božidar Feldbauer]. Zagreb : Novi Liber : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, 1995. -512 str. : ilustr. ; 24
cm. - (Historiae ; knj. 1)

Bibliografija: str. 469-488 i uz tekst.
-Kazalo. -Summarv.
ISBN 953-6045-02-8 (Novi Liber). -ISBN
953-175-043-2
950223044

Sadržaj

I. Uvod
1.
2.
3.
4.

O počecima ........................................................................................................
Hrvatska historiografija o ranom srednjem vijeku -temelj
i polazište svakog novog pregnuća ...........................................................
Metodska načela i ciljevi ..................................................................................
Stoje "rani srednji vijek", a što "hrvatski rani srednji
vijek"? ...........................................................................................................
5. Pokušaj periodizacije...................................................................................

11
12
14
16
18

II. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku
1.
2.
3.

Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti .............................
Podrijetlo i pradomovina Slavena ...................................................................
Hrvatska u ranom srednjem vijeku -određenje prostora.............................

22
27
29

III. Fizička obilježja prostora
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Utjecaj okoline na povijesna zbivanja .............................................................
Pejzaž i reljef, kretanje ljudi.............................................................................
Klima...................................................................................................................
Vode.....................................................................................................................
Flora....................................................................................................................
Fauna .................................................................................................................

33
36
37
40
43
47

IV. Panonija i Dalmacija u antici
1.
2.
3.
4.
5.
6.

U osvit pisane povijesti -Iliri, Kelti, Grci .......................................................
Dolazak Rimljana - Panonija i Dalmacija postaju dio
rimskog civilizacijskog kruga ....................................................................
Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora .........................................
Reforme, kriza, seoba naroda, građanski ratovi.............................................
Ostrogotska vlast i bizantski odgovor..............................................................
Bizantska vlast -polet i propadanje................................................................

50
51
55
56
60
64

V. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu
priča o Izlasku
1. 2.

Seoba
Slavena
Seoba
Hrvata ..

76
87

VI. 7. i 8. stoljeće - suživljavanje s novom okolinom
2.
3.
4.
5.

1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata..............................................................................................
Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci jačeg državnog ustrojstva...........
Opće prilike i običaji -nastambe, naselja, promjena
pogrebnih običaja, svakodnevni život........................................................
7. i 8. stoljeće -kontinuitet ili diskontinuitet? ..............................................
Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu
iz kasne antike u rani srednji vijek...........................................................
6. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata
uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede ..................................
7. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Hrvati kao susjedi
Bizanta, Langobarda i Avara ....................................................................
8. Priča o Ivanu Ravenjaninu - od legende prema
stvarnim događajima .................................................................................

93
98
104
112
115
123
129
135

VII. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeća
1.
2.

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

16.
17.

Počeci "konjunkture" - Hrvatska između Bizanta i Franaka .......................
Aachenski mir 812. godine - od visoke evropske politike
prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj .............................................
3. Formiranje Hrvatske-njezin opseg, njezine županije ...........................
Titula i ovlasti župana..................................................................................
4. Prvi izazov bizantsko-franačkom poretku -buna
Ljudevita Posavskog ...................................................................................
Grad kao središte zbivanja...............................................................................
Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije..................................
Društvena i gospodarska konjunktura...........................................................
Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru..............................................
Mislav i nasljednici - Hrvatska sve više jača .................................................
Prvi vrhunac hrvatske države-Trpimir ...........................................................
Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru.....................................................
Afirmacija Hrvatske na Jadranu.......................................................................
Hrvatska na razmedi svjetova -isprepletanje utjecaja ..................................
Predromanička umjetnost - osebujan proizvod
hrvatskog ranosrednjovjekovlja.................................................................
15. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje ...................................................
Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena...........................
Prihvaćanje kršćanskog morala..................................................................
Funkcija, položaj i titule hrvatskih vladara .....................................................
Načela nasljeđivanja...........................................................................................

139
146
151
165
166
172
183
187
195
197
198
203
206
211
214
227
238
239
241
247

VIII. Od Trpimira do Branimira -procvat hrvatske države ....... 252
1.
2.
3.
4.

8

Domagoj .............................................................................................................
Osnutak teme Dalmacije ..................................................................................
Branimir -Hrvatska u punom sjaju................................................................
Muncimir i prvi vjesnici krize...........................................................................

253
256
260
269

IX. Tomislavovo doba
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Tomislav između mita i stvarnosti...................................................................
Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom.........................................................
Splitski sabori -uloga Grgura Ninskog...........................................................
Panonski prostori u 10. stoljeću .....................................................................
O naseljenosti zagrebačkog područja u ranomu srednjem vijeku ..............
Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima ...................................................
Organizacija hrvatske vojske............................................................................
Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. i 10. stoljeću .....................................
O Tomislavovoj krunidbi i o ustoličavanju hrvatskih vladara.......................

274
276
278
281
287
289
291
295
297

X. Hrvatska poslije Tomislava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza................................................... 302
Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. stoljeću .......................................... 304
Pojava banova.................................................................................................... 306
Hrvatska, Srbija i Bosna................................................................................... 307
Robovi................................................................................................................. 309
Kraljica Jelena, položaj žene............................................................................. 314
Demografsko stanje i stanje zdravlja, položaj djece ..................................... 320
Etnički odnosi.................................................................................................... 327

XI. Kraj 10. i prva polovina 11. stoljeća -prema novim dosezima
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Držislav i početak oporavka.............................................................................. 332
Hrvatska nasuprot Samuilovoj vojsci............................................................. 335
Novi polet nakon godine 1000.......................................................................... 336
Ekspanzivnost Venecije i Držislavovi nasljednici ........................................... 339
Hrvatski prostori izvan hrvatske države -primjer Istre................................. 343
Proces 11. stolj eća - Hrvatska istiskuj e Bizant iz Dalmacij e ...................... 346
1. Počeci snažnijeg mađarskog angažmana - Hrvatska i
srednjoevropski prostor ............................................................................. 351
7. Modernizacija Hrvatske.................................................................................... 353
Prvi znakovi feudalizacije............................................................................ 353
Nova uloga gradova .................................................................................... 356
Pretkomunalno doba istočnojadranskih gradova...................................... 362
9. Pokret za reformu crkve i Hrvatska .......................................................... 363
10 Društveni položaj, zanimanja i njihov ugled............................................ 368

XII.Vladavina Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira vrhunac hrvatskog ranosrednjovjekovlja
2.
3.

1. Vjerodostojnost i autentičnost ranosrednjovjekovnih
hrvatskih isprava........................................................................................ 372
Nova bogatstva-trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato ...................... 374
Uloga crkve u društvenom poletu i pojava rane romanike............................ 383
9

5.
6.
7.
8.
10.
11.

4. Petar Krešimir IV. - širenje na moru i na kopnu,
Zvonimir i Arpadovići .................................................................................
Stvaranje svijesti o vlastitoj prošlosti..............................................................
Opet jaka Neretvanska kneževina ..................................................................
Normani i kralj Slavac .....................................................................................
Hrvatska postaje dijelom visoke politike -Zvonimir
dobiva krunu od pape.................................................................................
9. Zrelo kršćansko društvo ............................................................................
Organizacija kraljevske vlasti............................................................................
Bogatstvo i zrelost - mogućnosti raznolikog stvaralaštva
i mnogostrukih interesa.............................................................................
Dualizam jezika i pismenost .....................................................................
Glazba ..........................................................................................................
Poznavanje svijeta.......................................................................................
Shvaćanje i poznavanje prostora................................................................
Shvaćanje i osjećaj vremena.......................................................................

388
391
394
399
401
406
409
412
412
419
420
423
427

XIII. Smiraj -Zvonimirova smrt, bezvlašće, dolazak nove dinastije
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zvonimirova smrt -nasilna ili prirodna?........................................................
Stjepan II. i pitanje nasljednika. Arpadovići - "osvajači"
ili "legalisti"?.................................................................................................
Dolazak Ladislava i osnivanje Zagrebačke biskupije.....................................
Križari u Hrvatskoj............................................................................................
Pogibija kralja Petra i lokacija "Gvozda" ........................................................
Prema novoj državnoj zajednici - "Qualiter" ili
"Pacta conventa" kao odraz novih odnosa ...............................................
7. Dolazak Arpadovića iz perspektive opće povijesti identitet Hrvatske u Evropi i u okvirima nove zajednice .......................

430
434
437
440
441
446
448

XIV. Zaključak.................................................................................. 455
Summarv.......................................:.......................................... 459
Popis kratica................................................................................................. 463
Popis izvora.................................................................................................. 468
Popis literature............................................................................................. 469
Kazalo osobnih imena i zemljopisnih pojmova ....................................... 489
Bilješka o piscu ........................................................................................... 511

10

I.
Uvod
2. O počecima
Rani srednji vijek na čitavom je evropskom prostoru doba "tišine", doba
iz kojeg je doteklo neusporedivo manje pisanih izvora i ostataka materijal ne kulture negoli iz antike koja mu je prethodila i razvijenoga srednjeg
vijeka koji je slijedio poslije njega. Današnja Evropa duguje mnogo tom
razdoblju: u tadašnjim se seobama miješaju različiti etnikumi i stvaraju
začeci današnjih evropskih nacija - od Portugalaca do Rusa i od Engleza
do Grka. Praktički se cijeli evropski prostor u tom razdoblju definitivno
kristijanizira te se stvara i današnja civilizacijska slika. Dok su civilizacije
Grčke i Rima bile sredozemne, novostvorena ranosrednjovjekovna evropska civilizacija afirmira u potpunosti termin Evropa, u smislu u kojem ga
antika nije poznavala.
U posljednjih se dvjestotinjak godina, usporedo s afirmacijom moder nih nacija, sve više proučavaju nacionalne povijesti. Oko nacionalne se
povijesti okuplja čitava nacija, ona nastoji stvoriti nacionalni identitet
putem određene interpretacije povijesnih događaja. Međutim, motivi kojima su se rukovodili istraživači prošlosti bili su različiti: politički, kulturo loški ili znanstveni. No, značajna je i intrigantna osobitost istraživanja baš
nacionalnih povijesti ranoga srednjeg vijeka da historičar "uranja" u proš lost do dna, do samih njezinih početaka. Kako su počeci i srednjovjekovne
evropske civilizacije i svih evropskih naroda tamni, nejasni, tako svaki
istraživač, pa i njegov čitatelj, može često uživati u izgradnji hipotetskih
konstrukcija koje zamjenjuju izgubljene izvore.
Kao dio evropskog kulturnog miljea, i hrvatska kultura i historiografija
bile su dio takvih općeevropskih stremljenja. Hrvatska povijest srednjega
vijeka, i posebice ranoga srednjeg vijeka, istražuje se i o njoj se na
znanstveni način piše već više od tristo godina. Tim su se razdobljem
bavili neki od najboljih hrvatskih historičara i o hrvatskom su srednjem
vijeku napisane neke od najboljih knjiga hrvatske historiografije uopće.

11

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

2. Hrvatska historiografija o ranom srednjem, vijeku - temelj i
polazište svakog novog pregnuća
Iako je zanimanje za hrvatsku prošlost bilo razvijano još od 15. stoljeća,
stvaranjem humanističkih krugova u dalmatinskim gradovima ili u poje dinaca iz kontinentalne Hrvatske, ipak na početku znanstvenog interesa
za hrvatski rani srednji vijek nedvojbeno stoji Šest knjiga o kraljevstvu
Hrvatske i Dalmacije Trogiranina Ivana Lučića. 1 To briljantno djelo erudita 17. stoljeća po metodološkom obrascu kao i po znanstvenim dose zima ne zaostaje za najboljim radovima tadašnje evropske historiografije.
U više od tri stoljeća, koliko je proteklo od izlaska Lučićeve knjige, napisa no je o tom razdoblju hrvatske povijesti vrlo mnogo djela, a broj pojedinač nih rasprava narastao je praktički do neizmjerivog, pa se može reći da
danas više nema osobe koja bi detaljno poznavala sva ta pregnuća. Neke
od ovih rasprava iznimno su instruktivne, neke čak i danas dragocjene; to
se, prije svega, odnosi na mnoge tekstove Franje Račkog, posebno na
sedam njegovih rasprava pod zajedničkim naslovom Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća. One su objavljivane u "Radovima JAZU" između
1884. i 1893. godine, a po kvaliteti i kvantiteti, pogotovo po modernom
odabiru tema i, napokon, po važnosti za daljnji razvoj istraživanja, nimalo
ne zaostaju za već spomenutim djelima 2. Međutim, sve se te rasprave ipak
bave samo jednim dijelom ili aspektom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka,
a budući da ova knjiga nastoji što cjelovitije opisati i objasniti hrvatski
rani srednji vijek, valja prvenstveno obratiti pozornost na one pokušaje
cjelovite obrade tog razdoblja koji joj prethode. I među njima ima značaj nijih i manje značajnih, boljih i lošijih, ali se ponajviše po kvaliteti (ali i
nekim drugim kriterijima) izdvajaju četiri: Poviest hrvatska I. Tadije
Smičiklasa3, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća Vjekoslava Klaića 4, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde
Šišića5 i, napokon, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić6.
Tadija Smičiklas je, pišući prije više od sto godina, baštinio nazore
romantičarske historiografije. Iako nije znao, jer nije ni mogao znati,
mnoge povijesne činjenice koje su u stručnim krugovima danas općepoznate, njegova je Poviest hrvatska i krajem 20. stoljeća misaono vrlo
svježa. Stoga ju valja čitati kao potencijalno vrlo inspirativnu za istraživa nje i pisanje o tom razdoblju 7.
1
Johannes Lucius, De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex, Amstelodami 1666, O
kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije, prijevod B. Kuntič-Makvlć. Zagreb 1986. Vidi, M. Gross,
Historijska znanost, 2. izdanje, Zagreb 1980, 66; Antoljak, Historiografija, I, 124 i d.; Iscrpno,
M. Kurelac, Ivan Lučić Lucius, Zagreb 1994. i tamo lit.
2
O Račkom opširno, Antoljak, Historiografija, I, 88-157.
3
Zagreb, 1882.
4
Zagreb, 1899-1920, 2. izd. Zagreb 1972.
5
Zagreb, 1925, 2. izd., Zagreb 1990.
6
Zagreb, 1970, 2. izd., Zagreb 1975.
7
Opširnije, Goldstein, Periodizacija, 253-4; Također, Antoljak, Historiografija, II, 373 i d.

12

znanstveno i tehnički najdotjeranijim o staroj hrvatskoj državi" (123). "Zagreb.Uvod I Vjekoslav Klaić je napisao Povijest Hrvata po obrascima romantičarske historiografije: tekst obiluje književnom naracijom. iako njegovo djelo smatra "bez sumnje najboljim. odnosno "životni elan. HZ 41. To je korektno i informativno razmatranje o nekim pitanjima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. nedvojbeno je vrhunac genetičkog pravca u hrvatskoj historiografiji. Klaićeva se Povijest ovdje spominje ponajviše zato što je danas prisutnija u javnosti nego sva druga djela o povijesti Hrvata. Iznesene podatke većinom nije moguće provjeriti. odnosno dvjema knjigama (N. 118-23. 67-76. Zagreb. pokušavao je. Ona je i vrijedan dokument vremena u kojem je napisana i nezaobilazan svjedok razvoja hrvatske historijske misli 8. ali za detaljnije analize Budakovih stavova više nisam imao vremena. D.za njega povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja". Klaić je napisala i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku) 11 nastojala obuhvatiti jedno duže razdoblje hrvatske povijesti. 8 M. 281-97. Šišić je veći dio knjige posvetio opisivanju. iako se nužno bavila i razjašnjavanjem još dvojbenih tumačenja pojedinih događaja ili sklopova događaja 12. ČSPII. Strecha. Šufilav. objavljena je knjiga N. dakle. u čemu ga je možda spriječila skora smrt . Stoga o toj. naznačuje moderne metodske nazore pri eventualnom pisanju sinteze. 12 Po smrti Nade Klaić izašla je i njezina Povijest Hrvata u srednjem vijeku (Zagreb. tako i na prostoru koji je Hrvatsku okruživao. utvrđivanju pojedinačnih činjenica. 2. 1988. 1927. najnovijoj knjizi nema potrebe posebno raspravljati. No. Kada je ova knjiga već bila prelomljena za tisak. Šišićeva Povijest Hrvata u doba narodnih vladara do sada je najiscrpnija i najobuhvatnija knjiga o tome razdoblju 9. 1990) u kojoj je autorica uglavnom sažela tekst dviju već objavljenih knjiga i pri tome samo radikalno (i nepotrebno) izmijenila svoje nazore o seobi Hrvata. Knjiga Nade Klaić zaslužuje pozornost već i po tome što je autorica jedini hrvatski historičar posljednjih desetljeća koji je jednom. 1994. 1925. u: Ocjena "Povijesti Hrvata u doba narodnih vladara" F. O metodološkim nazorima VjekoslavaKbaića. Ona je ipak otišla korak dalje od Šišića pokušavajući objasniti i neke procese koji su se odvijali na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvat ske. 10 Šišlćev mladi suvremenik. Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1990. njezina su shvaćanja o metodama istraživanja i sveukupnosti hrvatskog ranosrednjovjekovlja ostala ista. 9 Zagreb. najpotpunijim. SHP I. On Hrvatsku vidi u "odsjevu borbe sredozemnog Istoka i Zapada". Pavličevlć. autorova sustavnost u opisivanju prilika kako u Hrvatskoj. 13 . pa klima i plastika tla". Nasuprot tome. Šišića smatra dijelom "stare historijske škole" kojoj suprotstavlja "novu školu. jer bilježaka nema. odgovoriti na pitanje "što se zapravo dogodilo?" i tek je u manjoj mjeri nastojao opisati procese i objasniti njihovu slojevitost 10. a ima i dosta teza koje su neodržive na današnjem stupnju razvoja historij ske znanosti. tragično preminuli M. 1977. Međutim. koja shvata sile -smjernice razvoja i zahtijeva plastičko zrenje kolektivnog života u prošlosti". Budaka. pri čemu znan stvena skrupuloznost i pravi povijesni sadržaj često dolaze u drugi plan. stoljeću. 1975. Bogatstvo podataka. Šišića. izd. O pitanju metodoloških obrazaca hrvatske historiografije u 19.

Jakšić. I. 14 Na taj način baštinimo metodološke nazore francuskih analista (vidi. Gross -A. arheologije. Valja posebno upozoriti na rezultate one struje analista koji se bave prouča vanjem "antropološke historije". Bertoše. LaNouvelle histoire. ZČ 41. sous la directlon de J. Antički grad. nadasve. te mu se postavlja pitanje: može li se i koliko daleko skrupulozni znanstvenik odmaknuti od manje ili više savjesne rekonstrukcije povijesnih činjenica i pokušaja da se one 13 Usp. u najmanju ruku. Zagreb 1980. M. koliko je proteklo od izlaska knjige Nade Klaić. Pri tome se nužno suočava s problemima teorije. Gross. Konačno. Poticajne su i mnoge rasprave i knjige T. Szabo. S druge strane. mentaliteta i drugih vidova čovje kove egzistencije u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj 14. M. R. 2. Traženje novih putova na njemački način. Faire de Vhistoire. N. Goldstein. bolje rečeno. Gross. Historijska znanost posljednjih desetljeća širi horizonte . bez obzira na vrijednost već napisanih. hrvatskoj historijskoj znanosti i kulturnoj javnosti potrebna nova "sinteza". Babič. historičar nastoji proniknuti u zbivanja što dublje i što detaljnije objasniti međusobnu uzročnost često raznorodnih čimbenika. Metodska načela i ciljevi Namjeravajući pisati ovu knjigu. Revel.od proučavanja pojedinačne činjenice kreće prema razjašnja vanju procesa. Gross. Zagreb 1992. Zagreb 1992. L. Rapanić. Hrvatski rani srednji vijek 3. predstavlja izazov. ' 14 . Raukara. Pariš 1978). antropologije.povijesti umjetnosti i knji ževnosti. ili s Nadom Klaić u polemičnosti i lucidnosti. diskusiju T. Margetlć. lingvistike. Katičić i drugi. Stančića. i nisu bitno izmijenjene osnovne spoznaje o hrvatskom ranosrednjovjekovlju iz aspekta političke i ekonomske povijesti. kao posljednje u spomenutom nizu. kao i filozofije povijesti. ali donekle i nove metodološko-teoretske domašaje njemačke historijske znanosti. 717-25. unaprijed sam bio svjestan da bi bilo nemoguće dostizati Šišića. R. temeljene na novim pogledima. ČSP 3. Naime. N. Zagreb 1985. To bi značilo da se pozornost posvećuje i opisivanju svakodnevnog života. kao i detaljnije. Raukara. traženju. M. 1987. sociologije i drugih društvenih i prirodnih znanosti. posebice socijalne historije -vidi. izd. Upravo stoga što je o hrvatskom ranom srednjem vijeku napisano toliko izvrsnih knjiga i što postoji toliko cjelovitih pristupa -pisanje nove knjige. ako u razdoblju od nastanka knjige Nade Klaić. Kontinuiteta v konceptu ili napredak u koncepciji?. Le Goff. a i neprilično natjecati se s njim u učenosti i sveobuhvatnosti. i istraživači u tim znanostima i disciplinama uvećali su svoja znanja i. Prema hrvatskom građanskom društvu. U povijesnom istraživanju ili. J. a za ranosrednjovjekovno razdoblje rasprave i knjige koje su u posljednjih petnaestak godina objavili Ž. Počeci moderne Hrvatske. od interesa isključivo ili. Smatrao sam da valja krenuti vlastitim putem i daje nakon otprilike četvrt stoljeća. I . valja spomenuti uzore u hrvatskoj historiografiji Sulć. Histo rijska znanost. obogaćena novim pogledima.III. interes da se rezultati njihovih istraživanja uklope u opće tijeko ve povijesnog kretanja.. Pariš 1974. M.. čini se da se bitno proširilo zanimanje historičara za rad i rezultate stručnjaka srodnih disciplina . Chartier. demografije.I. etnologije. 197-225. ponajvećma za politička i ekonomska zbivanja prema povijesti društva koja bi obuhvatila mnoge aspekte društvenog razvoja 13. 187 i d. M.

piše netko tko se specijali zirao za povijest u užem smislu. neprijeporno jest da neki suvremeni meto dološki obrasci omogućuju mnogo dublje. neponovljivih činjenica. bez obzira kako ga razriješili. u suvremenoj je historijskoj znanosti općeprihvaćeno mišljenje da historičar sam. Historijska znanost Zagreb 1980. pa tako i historiji. moj historičarski credo. Kao privrženik suvremenih metodoloških nazora nastojao sam ih pri mjenjivati i pri pisanju ove knjige. Treba uvijek kombinirati i održavati ravnotežu između po znavanja struke i potrebe za interdisciplinarnošću. ili neka druga. vrlo malo potrebno da se ta interdisciplinarnost izrodi u diletantizam. Gross. 15 M. još važnije da ih integrira u šire spoznaje. Radi se. isključivo o rušenju. jer iza njegovih tvrdnji već stoje mnoga akumulirana znanja. 15 . svaka generacija piše povijest iznova. kada povijest različitih područja društvenog života. stoga nisam to mogao zanemariti i pisati knjigu kao da ti prijepori i ne postoje. je li Zvonimir ubijen ili je umro prirodnom smrću. Međutim. od nosno. Dok je tradicionalna historiografija smatrala da je najvažnije ustanoviti "što se zapravo dogodilo" (po Rankeu . već je. a ne. cjelovitije i neposrednije spo znavanje realiteta prošlih zbivanja negoli tradicionalna historičarska me todologija koja se uglavnom zadovoljavala i zaustavljala na utvrđivanju pojedinačnih. ipak se iz načina na koji tumačim pojedina zbi vanja često nazrijeva moj pogled na hrvatsko ranosrednjovjekovlje. Dakle. uvijek postoji opa snost da ciljevi i metode uže struke bitno utječu na rad i konačan tekst. nije isključivi cilj da obara postojeća znanja. dakle. Ne radi se. Pri tome ne mora suvremeni historičar prikupiti veću količinu novih znanja od historičara prošlih generacija. a još manje na neistinitosti. ali je. Međutim.Uvod sintetiziraju. odnosno mišljenja. pa da potrebna i pretpostavljena cjelovitost nekog istraživanja bude bitno siromašnija. općenito govoreći. ali uvijek ostajući unutar okvira koje je nametnula željezna logika historiografske metode? Uistinu je mogućnost spoznavanja povije sne zbilje jedan od važnih problema historičarske struke 15. odabire istraživačka pitanja i na njih daje samo sebi svojstvene odgovore. o diskusijama koje traju više od sto godina . ali valja biti svjestan mnogih zamki: jedna svakako jest u tome da. prije u obliku pitanja negoli konačnog odgovora. s druge strane. Znanosti općenito.o tome je li Tomislav bio okrunjen ili nije. već davno postavljena pitanja i ne mora nužno biti i bitno nov doprinos hrvatskoj medievistici. nego o nadopuni. čini mi se. primjerice. suočio sam se s neospornom činjenicom da su još i danas mnoge pojedinačne činjenice i vojno-politička zbivanja u hrvatskom ranosrednjovjekovlju predmet spora. Iako sam uvjeren da svaki novi. ma kako originalan odgovor na ova. povijest književnosti ili srodne znanosti i discipline. 232 i d. primjerice. Tada im je teže prigovoriti na netočnosti. Zato se mora težiti tome da misli budu izrečene s dozom rezerve. za povijest umjetnosti. iz bogate društvene zbilje prošlih vremena. sukladno svojim afinitetima i afinitetima svoga vremena i prostora. drugim riječima "totalnu povijest" ili povijest društva. već da se pri tome često potpuno bes potrebno troši energija.wie ist es eigentlich geivesen).

akumulira se mnogo podataka. dapače bitno. jer se tako već isuviše često beskorisno trošila sva erudicija i polemički naboj hrvatske historiografije 16.I. Na pitanja koja nas. J. Stoje "rani srednji vijek!'. držim da je bitno početi od konkretnih problema: ponajprije. želim se kloniti pokušaja da se na stara pitanja odgovara na stari način. ali profesional nom inercijom većine istraživača njihov se posao završava na razini opisi vanja.. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatski rani srednji vijek nužno je promatrati cjelovito. 16 . posebno 316 i d. Jelovine ili Materijalna kultura Hrvata. počev od 375. Potrebe za sintetičkim sagledavanjem ranosrednjovjekovlja danas su nužnije nego ikad (iako je očigledno da nedostaju i mnoge rasprave o pojedinačnim problemima). 4. diskutira se već pola tisućljeća. pa onda i ne traže. Raukar. O datumu kojim srednji vijek počinje. odnosno određenim prošlim pojava ma. 309-37. Ako ova pitanja budu dovoljno intrigantna da i drugi istraživači pokušaju na njih odgovoriti. napretkom historiji srodnih znanosti. kao što to čini Ž. Međutim. Tradicionalna se periodizacija dvoumi između mnogih datuma . nova pitanja. u zamršenom spletu tadašnjih zbivanja. Naime. jednim će dijelom moj zadatak biti ispunjen. ali svjestan i nečeg drugog: ako se prošlosti ne postavljaju nova pitanja. Rapanić u svojoj knjizi Predromaničko doba u Dalmaciji.Konstantinovo preobraćanje na kršćanstvo 313. stoljeću kod talijanskih huma nista koji su njime željeli označiti prijelazno razdoblje između antike i novih vremena renesanse. Goldstein. godine? Konačni nestanak Za padnog Rimskog Carstva 476. smatrajući to doba vremenom barbarskog nazadovanja. HZ 40. izgrađivanjem stručnjaka. Mnogo je važnije. Beloševića. godine? Barbarski napadi i nase ljavanje Rimskog Carstva. a praktički postoji samo jedno djelo u kojem se hrvatsko ranosrednjovjekovlje obrađuje i shvaća cjelovito. postaviti prošlosti. Stoga se u ovim analizama neću libiti iznošenja i nekih pretpo stavki koje ubrzo mogu biti dovedene u pitanje ili odbačene. novi i pravi odgovori. ako treba i krivudajući. Rijetke su u tome iznimke. bez obzira na to koliko to bilo teško. a što "hrvatski rani srednji vijek"? Izraz "srednji vijek" pojavljuje se u 15. polazeći od konkretnog stanja u hrvat skoj historijskog znanosti. Svjestan sam tih opasnosti. pa to valja smatrati samo idealom kojem se teži. godine? Ili čak prekid pomorskih veza 16 Na ovakav je način razmišljao i predlagao nova rješenja i T.. Hrvatsko srednjovjekovlje između tradicionalne i društvene povijesti. neće biti pravog napretka. kao historičare i intelektualce s hrvatskih prostora. kao što su primjerice Starohrvatske nekropole D. ali nikako neće predstavljati "trajne" istine koje bi morale važiti i za historičare budućih generacija. zanimaju tražimo odgovore koji će nas privremeno zadovoljiti. 1987. Pojam totaliteta u "novoj" historiji ostao je nedefiniran.

Vajnštajna. Beograd 1950. Uz problem robovla sničke društveno-ekonomske formacije.Uvod između Istoka i Zapada poslije arapskih osvajanja polovinom 7. u redakciji A. kada prestaje rani i počinje "razvijeni" srednji vijek zapravo se nikada i nije nastojalo točno odrediti (uglavnom se diskutiralo o kraju cijeloga srednjeg vijeka. sigurno je da se srednji vijek ni na koji način ne može poistovjetiti s feudalizmom19. H. Duby. 18 Istorija srednjega veka I.što bi doslovno značilo "visoki". stoljeća i. revolucija robova likvidirala je vlasnike robova . odnosno alto . 17 . primjerice. stoljeća. u Hrvatskoj su tek posredno i dugo17 H.. 21-35. Kosmlnskog i O. 19 Vidi. Histoire de laFrance. 3. 2. ili kada se oko 1000. a u prenesenom značenju "koji je udaljen u vremenu". Pirenne 17 . napokon. Marksistički historičari smatraju da "u osnovi marksističko-lenjinističke periodizacije istorije leži pretstava o progresivnom smenjivanju društveno-ekonomskih formacija .. Brandt. i na njihovo mesto postavila feudalni oblik eksploatacije . 31 i d. 2. kao što je to tvrdio H. nije nikada ni razvio. t. godine da Evropa krene u križarski rat. ed.. Les villes du Moyen Age. 1095. Međutim. godine i početak vladavine Vilima Osvajača. Bruxelles 1937. a to je već drugi problem). tek od 11-12. J. u skladu sa tim marksističko-lenjinistička periodizacija uzima za granicu između Srednjega veka i Novoga veka događaje koji obeležavaju obaranje feudalizma. Mogu se navesti i druga važna zbivanja: normansko osvajanje Engleske 1066. kao što su dalma tinske komune.. Šidakov zbornik. La ville medievale. slično tako i O. u Francuskoj (nakon 987) dinastija Capet s vremenom je sve neposrednije podvlašćivala i udaljene dijelove monarhije. Mahomet et Charle- magne. Pogotovo je pojam hrvatskog srednjeg vijeka nespojiv s pojmom feudalizma.. dočim u francuskom i talijanskom ona glasi haut. dakle "ranoga srednjeg vijeka". 21 Vidi.. intenzifikacija rekonkviste u Španjolskoj krajem 11. poziv pape Urbana II. a feudalni se sustav ubrzano razvijao 21 .. jer se feudalizam na hrvatskom prostoru javlja vrlo kasno. Koliko god ova tematika bila komplicirana. Srednjovjekovno doba. 22 Usp. šume su se sve više krčile i privodile obrađivanju. 130 i d. HZ 29-30. Što se tiče užeg razdoblja kojim se bavim. Tako se može općenito kraj ranoga srednjeg vijeka stavljati nakon godine 1000. Pirenne. koliko su god za neke evropske zemlje ili za čitavu Evropu bili od presudnog značenja. 11-3. Pariš 1970. taj se termin u svjetskim jezicima i pripadajućim povijestima ustalio kao oznaka prvog dijela srednjega vijeka 20.. Svi ovi događaji. Pariš 1970. počeo stvarati grad kao središte gospodarskog života 22. Udaljcova.. Pariš 1980.. Bruxelles 1927. a u nekim se sredinama. 1976-7. Histoire de la France urbaine. Pirenne. epoha 'Sred njega veka' upravo i jeste doba feudalnih odnosa .. dirige par Jacques Le Goff. sous la direction de G. 20 Ista se riječ upotrebljava u engleskom i njemačkom . na valu povećanja trgovine počeli su se organizirati sajmovi.. stoljeća. u oslobođenje Svetog groba u Jeruzalemu i početak prvog križarskog rata sljedeće godine.eariy ifruh. Mandič. kada se u cijeloj Evropi pokrenuo intenzivniji društveni i gospodarski razvoj." 18.

Goldstein. stoljeća. Prema tome. Problem periodizacije hrvatske povijesti. Gr oss.. periodizacija hrvatskog ranosrednjovjekovlja generacijama hrvatskih historičara i čitatelja nesporna činjenica. godine.I. 24 18 . u najši rem smislu. 25 Vidi. takva kakva jest. Zagreb 1980. 213 i d. 2. Značajnijih diskusija o tome nije bilo. dakle. Stoga je hrvatska historijska znanost prisiljena odre đivati periodizaciju po nekim specifičnim domaćim događajima i procesi ma. Hrvatski rani srednji vijek ročno imali utjecaja. izd.. odnosno "kronološko-predmetna konstrukcija složenih povijesnih procesa. u slučaju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti (ali i drugih nacionalnih povijesti) mora se voditi računa i o različitim dugotrajnim društvenim procesima 23 Zagreb 1882. XXIII-XXXII. i na kraju -stupanje ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. Pokušaj periodizacije Hrvatska je medievistika praktički jednoglasna u stavu da su hrvatsko ranosrednjovjekovlje omeđila dva događaja. pa se o političkim događajima prosuđuje zajedno s drugima. Konkretno. 239-53. Iako se Smičiklasova razdioba poklapa s izmjenama dinastija. naslovivši ga O razdiobi poviesti hrvatske.. Jurčević. H istorijska znanost. valja je dovesti u pitanje: jesu li ti događaji ili procesi uistinu od tako presudne važnosti da mogu označa vati početak i kraj čitavih povijesnih razdoblja? Da li u vremenima koja prethode doseobi Slavena i Hrvata i onima koja slijede nakon dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje uistinu postoje bitno različita obilježja povijesnog razvoja od onog što se smatra hrvatskim ranosrednjovjekovljem? Odgovor može biti potvrdan ako se imaju u vidu samo politički događaji.. ali. 5. Naime. 1983. u tom slučaju valja postaviti određene kriterije periodizacije.po utjecaju vanjskih sila na povijest Hrvatske. O periodizac iji hr va tske povijesti u cjelini got ovo i ne ma spec ijalnih ra spra va. kultura. onda i ovo omeđivanje ranoga srednjeg vijeka mora biti dovedeno u pitanje. Jednostavna definicija pojma "periodizacija" bila bi "postupak distribu cije povijesnih događaja po nekim shematičnim jedinstvima koja his toričar uspostavlja na temelju vlastitog znanstvenog viđenja" 25. i čini se da je Tadija Smičiklas jedini raspravljao o periodizaciji u uvodu Poviesti hrvatske 23. ako se pokušaju obuhvatiti gospodarstvo. na početku -doseoba Slavena i potom Hrvata u bivše rimske provincije Panoniju i Dalmaciju krajem 6. uz nužnu potrebu da se takva objašnjenja prilagode događajima i procesima na evropskom prostoru. rani srednji vijek bi bilo doba Franačke i Bizanta 24. HZ 36. objašnjenje iz aspe kta me todologije i te orije histor ije : M. Iako je. njihovo raspoređivanje u pregledna vremenska razdoblja". i početkom 7. pa iznimku čini (ponajprije za povijest književnosti) J. i drugi vidovi ljudske djelatnosti. on karak teristike svakog razdoblja određuje po drugačijem kriteriju od tradicional nog .

Periodizacija.. Stoga u razmatranje o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti valja uklopiti i opis društvenog stanja koje su Slaveni i Hrvati zatekli u provin cijama Panoniji i Dalmaciji. S druge strane. Dela 3. stoga. godine i dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. njihova povijest starija od doseljavanja na teritorij nekadaš njeg Rimskog Carstva. Vladavine te dvojice istaknutih hrvatskih vladara na mnoge su načine odredile zbivanja za dugo vremena. valja datirati drugom polovinom 11. uključujući tu i bitku na Gvozdu 1097. Ostrogorski. a koje će umnogome određivati njihov život u prvim stoljećima po doseobi. Prvih dvjesta godina po doseobi bilo je doba mrtvila. kao i sve ono što se o Hrvatima i Slavenima zna za njihova boravka u Zakarpaću. neobjavljeno. ili 4. i početkom 12. stoljeća. stoljeća. Beograd 1969. stoljeća. Naime. 229-54.: G. usp. Po svojoj važnosti za hrvatsku povijest razdo blje njihove vladavine nimalo ne zaostaje za važnošću očigledno prevratnih događaja oko 1100. rasna obilježja i da je. zapravo. 27 I. 28 Goldstein. Kontinuitet i diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. i na samom početku 12. stoljeća. i Dimitrija Zvonimira do kraja stoljeća. stoljeća u Hrvatskoj umnogome je bilo određeno događajima što su se odvijali neko liko desetaka godina ranije. 19 . a valjalo bi im odrediti rezultate i domašaje 26. društvenu organizaciju. Što se kraja ranosrednjovjekovnog razdoblja tiče. koji se odvijaju od 3. s druge strane. Zagreb 1992. kada dolazi do svakovrsne aktivizacije hrvatskog društva ponajprije u Dalmaciji. te u prijevodu: Periodizacija vizantijske istorije. odnosno diskontinuiteta u povijesnom toku 27. ništa se bitno nije događalo i tek se od početka 9. ali i u Panoniji. godinom. stoljeća. jer se radi o srednjovjekovnoj povijesti "par excellence". 7-29. Taj se trenutak može nedvojbeno označiti kao puni početak hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka. njega. čini se. bolje rečeno izni mno značajnim događajima i procesima od vladavine Petra Krešimira IV. Sve ono što se zbivalo krajem 11. Die Perioden der byzantinischen Ceschichte. Historische Zeitschrift 163. odnosno doseljava njem Slavena i Hrvata u današnju Hrvatsku. povijesne znanosti posljednjih desetljeća sve više uočavaju da doseobom Hrvata i Slavena nije došlo ni do kakvog radikalnog prekida. situacija koja je stvorena tijekom doseljavanja Slavena i Hrvata na ove prostore određena je s dva bitna čimbenika: sa cjelokupnom situacijom koju su Hrvati (i Slaveni) zatekli prilikom doseobe u tadašnje rimske (ili bizantske) provin cije Panoniju i Dalmaciju i sa činjenicom da su ti Hrvati (i Slaveni) donijeli sa sobom određenu kulturu. ne počinje ni slavensko. on. 26 U nekim aspektima sličan problem predstavlja periodizacija bizantske povijesti. 253.hrvatskim doseljavanjem početkom 7. jasno uočavaju promjene. 1941. Iako bi bilo neprimjereno tvrditi da tim događajima (ili procesima). Goldstein.Uvod kojima je teško uočiti početak i nazrijeti kraj. počinje i hrvatski rani srednji vijek. Stoga valja navesti samo osnovnu tezu: hrvatska ranosrednjovjekovna povijest ne bi nužno trebala počinjati 600. Referat na simpoziju "Prvi hrvatski kulturni pejzaž". godine 28.

Ta bi razdoblja valjalo nazvati etapama u razvoju hrvatskog ranosrednjovjekovnog društva i mogli bismo ih razdijeliti i poredati na sljedeći način (a tome sam i prilagodio podjelu po poglavljima): 1. stolje ćem nije započela s dolaskom Slavena. i ne manje važno. pa zatim kroz razdoblja stagnacije. hrvatskih i drugih plemena i rodova ujedan entitet 20 . tako da se "pasivni kontinuitet antike" produžava sve do početka 9. da se unutar ranosrednjovjekovnog razdoblja odredi neka vrsta periodizacije. potom in tenzivnoj građevinskoj djelatnosti. godine. čini se važnim. Poslije intenzivnog i raznolikog angažmana Franaka i Bizanta u Hrvatskoj i na okolnom pros toru. pa potom Hrvata krajem 6. Međutim. Napokon. Teška društvena kriza koja se obično datira 7. čini se. a Hrvati. 2. stvorili nikakve nove kvalitete. stoljeća priličan broj. stoljeća i koje određuje dužinu ovoga prvog "vremena događanja" u hrvatskoj povijesti. koja se smatraju ranosrednjovjekovnim. stoljeća. s kojima kasnije zajedno kreće u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju. hrvatski prostor i hrvatsko druš tvo prolazili su. i početkom 7. sve češće i neposrednije izlaze na Jadran i sudjeluju u zbivanjima na njemu. U isto doba. Sve je to umnogome utjecalo i na tijekove hrvatske povijesti. stvaranju pretežno kolonatskih odnosa u poljoprivredi i pokrštavanju. Sve je to bilo praćeno ujedinjavanjem raštrkanih slavenskih. Za razliku od drugih. U tome je svakako najvažnije pokrštavanje koje se odvija tijekom čitavog 9. stoljeća. Goldstein. stoljeća. hrvatsko društvo doživljava bitne promjene. ipak je njihov dolazak bio od presudne važnosti. Iako Slaveni i Hrvati nisu bili prvi barbari koji su došli i prošli budućim hrvatskim prostorom. Naposljetku. čak i krize. u prvih dvjesta godina boravka na ovom prostoru. pleme Hrvata seli iz kavkaskih područja prema Zakarpaću. te naposljetku općoj krizi od polovine 6. Razdoblje u kojem počinju procesi važni za rani srednji vijek zapravo je kasnoantičke Radi se o sveobuhvatnim reformama još za vladavine Dioklecijana i Konstantina. oni su se na ovim prostorima i trajno zadržali. do kojih bi se moglo stići tek u nekim budućim istraživanji ma. Hrvatski rani srednji vijek Možda će poneki čitatelj smatrati da za ovakvu periodizaciju nema još dovoljno čvrstih argumenata. stoljeća. krajem 3. ali to je rizik koji mora preuzeti svaki istraživač. skloni prihvaćati starija mišljenja i nepovjerljivi su prema novostima. potom se stvara jača državna organizacija. već barem pedesetak godina prije. Bilo je i razdoblja kada su se ti elementi napretka (ili konjunkture) i stagnacije (ili krize) miješali. području Slavena. kroz razdoblja izrazitijeg napretka. Drugo razdoblje počinje nakon 800. Mnogi su. i početkom 4. do tada pretežno orijentirani na život u zaleđu. ni Slaveni ni Hrvati nisu. istodobno dolazi i do gospodarstvenog napretka ili razvoja. Tijekom više stoljeća. Bila je to opća kriza koja je u drugoj polovini Justinijanove vladavine zahvatila čitavo Carstvo. dapače nužnim. Svjestan sam da za neke od ovdje izloženih teza i ne postoje potpuno zadovoljavajuća objašnjenja. uostalom. i 8. jer je takvih seoba bilo od 4.I.

Započinje novi krug gospodarske konjunkture. a i neke druge koje ovdje nisu mogle biti ni spomenute. Ovo razdoblje traje otprilike do kraja Tomislavove vladavine. U odnosu na prethodno razdoblje. Jedan od primjera takvih poboljšanja jest i sve veća važnost zemlje i njezino in tenzivno kupovanje i darivanje (više se proizvodi. a i vojna snaga Hrvatske se smanjila.. vjerojatno djelomično i pod utjecajem općeevropskog napretka koji je uslijedio nakon godine 1000. godine predstavlja prije svega izmjenu dinastija na vladarskom prijestolju. 4. godine. što znači i novo snaženje Hrvatske. još manje detaljno eksplicirane. a ne neki katastrofični prijelaz iz hrvatskoga ranog u razvijeni srednji vijek. stoljeća. Ove ću teze. Vjerojatno razlozi stagnacije (ili zastoja) leže u sljede ćem: čini se da hrvatsko društvo nije moglo duže vrijeme izdržati tako velike izdatke za povećanu gradnju crkava i drugih objekata te za financi ranje države koja se tek počela čvršće organizirati. u ovom je nastalo vrlo malo natpisa u kamenu. otprilike do 1060. Napokon. To je razdoblje stagnacije. Treće se razdoblje proteže od vremena Tomislavovih nasljednika pa do vladavine Petra Krešimira IV. 21 . sudeći barem po prilično lako ostvarenim prodorima Mlečana i Samuilove vojske. a sve to konačno rezul tira integracijom sjevernijih dijelova bivše bizantske teme Dalmacije u hrvatsku državu. Oporavak je započeo otprilike sredinom 11. koja je u suvremenoj Evropi bila uobičajena.Uvod pod specifičnim imenom Hrvati. Zahvaljujući tome intenzivira se trgovina kojom se bogate određeni slojevi stanovništva. nastojati obrazložiti na stranicama što slijede. stoje predstavljalo najviši domet tadašnje hrvat ske politike. dolazak ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje 1102. 3. Okretanje novim snagama . i zemlja je dragocjena). Potom je došlo do ujedinjavanja dalmatinskih dijelova Hrvatske s panonskima. rijetki su zapisi u kronikama.samo je potvrda mogućnosti hrvatskog društva da se prilagođava novim uvjetima i da se razvija u ritmu općeevropskih tijekova. A i postupna feudalizacija još je više pridonijela usklađivanju sa situacijom u Evropi.papi i Mađarima .

ništa se u svim tim prijepo rima bitno novo nije otkrilo. Crvena Hrvatska. stoljeća. prilazeći problemu na različite načine. primjerice. tvrdili da "ime Hrvat obeležava ono pleme slovenskoga naroda koje se naročito isticalo svetlim pigmen tom. Kad bi uopće postojala mogućnost da se nešto više sazna o tim tamnim vremenima. uostalom. te je i u posljednjih nekoli ko desetljeća objavljen velik broj historiografskih pokušaja kojima se nastoji odgovoriti na to pitanje. 88-118. ako čak i jest. 236 i d. Tek je u vrijeme kada su Hrvati stigli u rimske provincije Panoniju i Dalmaciju nastalo i odonda se sačuvalo nešto više pisanih izvora i arheoloških nalaza. Podrijetlo imena Hrvat i prva stoljeća hrvatske povijesti Počeci hrvatske povijesti sežu daleko u vrijeme koje prethodi doseobi Hrvata u današnju domovinu. I to stoje poznato. i za knjigu ovog naslova. Gregoire. i početkom 20. Ono navodno označuje čovjeka "koji ima svojih privrženih prijatelja". a od starijih priloga koji je dostupan svjetskoj znanosti važan je. Odnosno. des Croates et des Serbes. Beli Hrvati. mnogi su zanemarili autoritativan Šišićev sud. s ocjenom obilne literature. iz toga je razdoblja vrlo malo sačuvanih podataka. Budimir. No. onda to nije vodilo i nekim pouzdano ustanovljenim istinama. Međutim. O tom pitanju iznimno se mnogo pisalo. H. kao M. i inozemni i domaći autori. Takva su imena npr. svakako bi najvažnije bilo objasniti što znači i kako je nastalo ime "Hrvat". ali uglavnom i ništa više od toga -Šišić smatra da treba "pustiti na stranu etimološke igrarije" 1. Odgovori su vrlo različiti. gotovo toliko brojni i različiti koliko ima tekstova na tu temu. Churvatu spada grupi etnikona čije se onomasiologije osnivaju na boji kose ili kože. Da bismo se približili odgovoru. 1 Šišić. a još će mnogo više toga vjerojatno ostati vječna nepoznanica. može se tumačiti na različite načine. Byzantion 17.II. ponajviše u 19. odnosno u kakvom su odnosu bili prema Slavenima na čije su se područje doselili. Sve su te teorije plod rezultat napora da se nekoliko podataka spretno poreda. tako se na temelju spomenutog natpisa na pločama iz Tanaisa smatralo da ime Hrvat znači "Sunčev put". 22 . pak. 1944/5. Povijest. Počeci hrvatske povijesti -priča o Postanku J. od prvenstvenog bi interesa bilo upoznavanje društva tih prvih Hrvata. Iako su o tome pisali mnogi. Drugi su. L'origine et le nom..

es Staatsrecht. uz citiranje opsežne bibliografije. rijekama'. kao i iscrpan pregled. pošto je glavnina Vizigota i Ostrogota prešla Dunav ili odmakla dalje na zapad. moguće je navesti samo manji dio radova 4. neki toponim ili neku imenicu. 7 H.. A. M. I. i to potomci onih Gota koji su se nakon 375. On je na osnovi izvještaja Tome Arhiđakona i Popa Dukljanina neosnovano zaključio da su Hrvati slavizirani Goti." Budući daje bibliografija o ovom historiografskom problemu narasla do nepreglednosti. 2-6. 131-6. Marčinko 3. Split 1993. godine povukli u današnju Galiciju. Povijest. izv. 3 23 . Gumplowicz doseljavanje i kasnije stvaranje država u Hrvata i Srba tumačio osvajanjem njihovih ratničkih družina 7. Innsbruck 1907. Čini se daje svim autorima zajedničko jedno -bez obzira na to koliko su željeli biti originalni u iznošenju teorija. Viz. Marčinko. I danas. izd. samo najnovije priloge: H.. ako ne do 9. Očigledno su Slaveni po doseobi u buduće hrvatske krajeve u dugotrajnom procesu prihvatili od Hrvata hrvatsko ime. Hrvati i Hrvatska [Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda). 799. sve se obavezno svodi na nekoliko općih konstatacija. 6 Mošin." 2 U najnovijem radu o toj temi M. ali se ne može ustanoviti njezino značenje: izvorno je mogla označavati osobno ime. Tamo su HrvatiGoti zavladali nad 2 M. Gumplovvicz. odnosno jesu li se Hrvati od Slavena razlikovali samo po imenu . Izvori. ali s vrlo malo pravih dokaza.. 257. Klaić. kao i prije nekoliko desetljeća. Ober den Namen der Kroaten. II. stoljeća) jasno razlikovati od Slavena koji su se doselili na teritorij današnje Hrvatske. izd. Toma. Klaić. Kačić 25. S druge strane. poljski je sociolog H. Allgemein. danas ipak prevladava mišljenje da ono potječe iz iranskokavkaskog kulturnog kruga. ali su se opet u dužem razdoblju te razlike potpuno izgubile. Koje su to razlike bile. Povijest. 'bogat vodama. 5 DA/29-31. Neki su istraživači na temelju tog razlikovanja. osim V. Hrvate valja u najranijem razdoblju (barem do 7. 1-60. Welt der Slawen 27. Šišićev zbornik. ali i ne ukazuje na razlike između njih 5. tvrdi da ime Hrvat "dolazi od indoeuropskoga korijena 'ar' od kojega je načinjena riječ 'Arijac' .to se više ne može saznati. od oblika 'Huri' nastao je u Mezopotamiji najstariji poznati oblik današnjeg hrvatskog imena 'Huravat'. gdje je boravila jezgra slavenskih plemena. Kronika. Kunstmann. Gluhak. moguće je da su se Hrvati razlikovali od Slavena po jeziku i drugim običajima. 60. Zagreb 1990. a od oblika 'Hari' nastao je na Iranskoj visoravni oblik 'Harahvat' i 'Harvat' u značenju: Vodoplodan'. "gotsku" teoriju 6. 1982.. 4 Vidi. Split 1991. Klaić. Anhang: Die Staatengnindungen der Serben und Kroaten. Vidi i Šišić. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. LJPD.I Počeci hrvatske povijesti Bjelaja Rus. Podrijetlo imena Hrvat. Čini se da riječ "Hrvat" potječe s područja istočno od Zakarpaća. Iako je čitav niz istraživača tvrdio da se radi o imenu slavenskog podrijetla. Budimir. Zagreb 1930. Naime. II. stvorili tzv. 616-7. Kako proizlazi iz nekih suvremenih izvora (ponajviše iz De administran-do imperio Konstantina Porfirogeneta). kao i činjenice da se u Ljetopisu Popa Dukljanina i Kronici splitskog arhiđakona Tome Hrvati nazivaju Gotima.. Hrvat. Zagreb 1929. 369-84. Car Konstantin ih nikada ne poistovjećuje. na raznim mj. do bitno novih saznanja nitko od njih nije došao.

Imena "Horoathos" i "Horovathos". 2. Znao je da su Goti boravili u ovim krajevima. 170 i d. Županić je oslonac svojim tezama nalazio u filološkim istraživanjima M.svećenika u istočnojadranskim gradovima 12-14. Drugi razlog poistovjećivanja Hrvata š Gotima jest da Toma. ZKT. stoljeća koje su pronađene u nekadašnjem Tanaisu (danas Azov). 243-70. Županić. La Pologne au Xe Congres international des sciences historiques a Rome. Gotska je teorija bila grubo instrumentalizirana u političke svrhe u Drugom svjetskom ratu. Hrvatima ili Gotima 8. već tuđe pleme iz Azijske Sarmatije. 10 O ovoj teoriji i o sudjelovanju Gota u etnogenezi Hrvata nedavno je raspravljao i I. otisak NSD. nije mogao posjedovati rele vantne dokumente. Vasmera. 29-34. Dabo Peranić. Zagreb 1925. pa je sebi podvrglo neki dio puka. Ivlć. Lovvmianski. No. koji živi u prvoj polovini 13. Stoga je do ovakve zamjene i moglo doći. a Hrvati svako dnevno prijete Splitu. Hrvatski rani srednji vijek Slavenima. Prethodno saopštenje. ali iscrpno piše o iranskoj Hrvatskoj 2000-653.Normani ili Varjazi. Na razini puke simbolike. potakla su istraživače da podrijetlo Hrvata potraže na Kavkazu i u Iranu. stoljeća. Zagreb 1992. N. odnosno. Vidi. To bi ukazivalo na činjenicu da je identifikacija Hrvata s Gotima bila donekle i prihvaćena u krugu pismenih ljudi . Warszawa 1955. G. što o tom razdoblju kasne antike i ranoga srednjeg vijeka Toma. Katičić. a taj se počeo nazivati Hrvatima" 11. ona je na još jednom primjeru pokazivala kako "Slaveni" nisu "državotvoran" element: "Protobugari" su zapravo bili Tatari. i 3. kao Splićanin. suvremenici su zabilježili da su osvajali neka mjesta.681.I. mnogo prozaičnija razloga: prvi. a pritom prihvatili njihov jezik i njihovu kulturu. ha genese des etats slaves et ses bases sociales et economiques. Pariš 1962. Pop Dukljanin je vjerojatno zbog sličnih razloga došao do istih spoznaja. "Gotska" se teorija vrlo lijepo uklopila u romantičarske nazore o »pitomosti slavenske duše. Ivan Mužić o podrijetlu Hrvata. čini se.navodno su osnovali Skandinavci . pa se morao domišljati. 14 i d. bilo je svejedno hoće li mrske susjede nazvati Slavenima. stoljeća. i početkom 20. U njima se na osnovi posuđenih riječi i imena mjesta nastoji dokazati da su 8 N. prvu rusku državu -Kijevsku Rusiju . a potom takve teze razložno analizira R. 84 i d. Do laskom mirnijih vremena historiografija je polako sve teze o "državotvor nosti" i "nedržavotvornosti" pojedinih naroda jednu po jednu odbacivala 10. Županić ovako sažima njezinu bit: "Prvobitni Hrvati nisu bili Sloveni. a o doseobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesta godina kasnije nije ostalo zapisano gotovo ništa. Domišljanje prošlosti. o konstruktivnosti Slavena«. pos.Sarmata. SHP 19/1989. Podrijetlo Hrvata. Zagreb 1989. Goldstein. Toma Arhiđakon je Hrvate nazivao Gotima iz dva. koje je u oluji Seobe Naroda udes bacio u transkarpatsku slovensku domovinu. stoljeća taje teorija bila osobito privlačna za neke historiografske krugove kojima su sitni politički probici bili važniji od znanstvenih obzira . H. gaji iznimnu nesnošljivost prema žiteljima u zaleđu svoga grada. Mužić. pr. 11 N. što ih je formulirao još J.. 9 24 . Teza istovjetnosti Harvata .naime. a "Srbi" ili "servi" su već po svojem imenu bili "robovi" 9. Kr. 291. Herder (1744-1803). sv. ispisana na dvjema nadgrobnim pločama iz 2. Krajem 19. pregled.. M. IT . neutemeljeno. Goti su uništili Salonu. Prvobitni Hrvati.

Hrvate. a F. Imena petero braće i dviju sestara . i Hrvati. 61. Dvornik. i početkom 7. Sarmata i Alana do današnjih Oseta u Kavkazu podrijetlom Iranci. kao drugi. Također. Iranische Herkunjt des Kroatischen Volksnamens. dakle. JIČ 3. Orientalia Christiana Periodica. Hauptmann. onako kako je prenesena u DAI Konstantina Porfirogeneta. stoljeća Jordanesa. Dvornik smatra da se. Die Iranier in Sudrussland. M. T. Izvori. kavkaskog roda 14. poslije svih oblikovanih teorija koje bi se mogle nazvati slavensko-karpatskom. kasezi ili kosezi. Kosenic. Germanoslavica III. 16 F. može govoriti. Vasmer. 15. krajem 6. a po njemu su identični današnjim Čerkezima (kosezi = kasazi = Čerkez) i. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitz der Slaiven. Sakač. Seoba Hrvata i Srba. Goten und Sarmaten. Glavni zastupnik ove teorije bio je Lj. No. Barada. te njoj u prilog iznio tri glavna argumenta: čerkeške narod ne pjesme (zabilježene u 19. stoljeća. Povijest. 56. 313-40. Hauptmann. jer njihovo ime "hu+urvatha" na iranskom znači prijatelj12. P. Vasmer. 40 i d. Skita. 59-61. 7-77. 35-6. 1937. 15 M. To su. 14 Lj. Leipzig 1923. Stoga je Hauptmann naposljetku zaključio da su Hrvati. 1949. izv.Klukas. hrvatska rodovska organizacija govori 12 M. JIČ 3. 13 Lj. S. 18 M. postoji određen sloj koji je dospio u doticaj s iranskim kulturnim i civilizacijskim krugom. gotsko-nordijskom. 25 . Filološka razmatranja. Možda bi se samo moglo tvrditi daje od svih njih iranska teorija "najmanje nevjerojatna" 17. Vidi i Klale. 89. čini se da se nijedna ne može smatrati čak ni vjerojatnom. zato što na Donu (Tanaisu) u vrijeme nastanka već spomenutih ploča obitavaju Sarmati. autohtono-balkanskom. Vjerojatno se ne radi o prostoru današnjeg Irana. koji navodno nose ime "jednog od bjelohrvatskih plemena". Isti. Hrvatska dijaspora i Avaru SHP IH/2. T. Untersuchungen uber die altesten Wohnsitze der Slauten. ali je očigledno i to da već u vrijeme seobe. stoljeću) o antskom junaku Baksanu koji bi odgovarao kralju "Bozu" iz djela De origine actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota -odnosno povijest Gota) pisca iz 6. Viz. 59-82. Brno 1935. Tuga i Buga. Seoba Hrvata i Srba. očigledno nisu slavenskog podrijetla 20. 20 Katičić. 3. Pariš 1970. II. les Slaves. 30. odnosno. Lobel. koji su po jednoj verziji predaje bili vođe pri seobi na jug 19. 1937. 89. 1952. kavkaskom. Hauptmann koji je stvorio vrlo detaljnu i prilično zaokruženu sliku o iranskoj komponenti hrvatske etnogeneze13. Filološka razmatranja. Barada je pokušao nadograditi Hauptmannove teze dokazujući antsko podrijetlo Hrvata 15 . Srbi i Kasezi alanskog. Klaić. Die Iranier in Sudrussland. Histoire et civilisation. Leipzig 1923. Hrvat. Muhlo.Počeci hrvatske povijesti svi poznati povijesni narodi na području južne Rusije od Kimerijaca. 1. jer je očigledno da u hrvatskoj narodnoj tradiciji. 17 Katičić. Kroaten. zatim. Kasege i Srbe". kao treći argument. nego o području Kavka za i pricrnomorskim stepama koji s iranskim prostorom u užem smislu ima prilično mnogo etničkih i civilizacijskih sličnosti 18 . iransko-arijskom. ako ništa drugo. o sarmatskom podrijetlu imena Hrvat 16 . 19 DAI 30/63-7. 1. etnografska obilježja koja su u četiri slučaja i u Kavkaziji i u Zakarpaću vrlo slična -naime. naravno. "i ovdje i ondje vidimo odjednom na okupu Ante.

. Poljica 15. kada su došli u Panoniju i Dalmaciju. U recenziji ovih priloga A. Staroiransko podrijetlo Hrvata. Pantelić. Hrvatska povijest od 6. pokrštenje) napisao je S. a da je Hrvata toliko bilo. ne može se ustanoviti po čemu su se Hrvati razlikovali od Slavena. a pogoto vu kasnije. Prilog o ovim i drugim pitanjima najstarije povijesti Hrvata (prado movina i seoba. vjerojatno ponešto nošeni vlastitom voljom. Filološka razmatranja. čini se izvjesnim da su u prvim stoljećima naše ere Hrvati bili relativno mala skupina nomada ili polunomada. 369-84. Kolo 1. 21 Lj. 81-91. prema tekstu Konstantina Porfirogeneta. Bili su dio slavenskog svijeta. njihov predslavenski supstrat u doba dolaska u Zakarpaće. Goldstein.4000 godina. Međutim. Ćurić. Nazivi ovih hrvatskih naselja jasno se razlikuju od ostalih alpsko-slavenskih. Gab se unter de n Al pen slaiv en e in e kroa ti sche G ruppe ? . Vidović. Kada su Hrvati došli u kraj oko Krakova. u kojima se pronalaze krajnje sumnjivi dokazi o postojanju navodne hrvatske države na mezopotamsko-iranskom prostoru prije 3000 . 148-54. Split 1993. jer bi to pretpostavljalo i veći broj ljudi. čini se. ako to i nisu bili. st. slični onima koji su. T. M. bez uvjer ljivosti traži "prvu poznatu prahrvatsku državu u Mezopotamiji oko pol. Hrvatski rani srednji vijek slavenskim jezikom i baštinik je slavenske kulture . kroz pricrnomorske stepe. produžilo se još nekoliko stoljeća. Wie ne r Sl aw i sti sche s Jah rbuc h 24. Vjerojatno je tada počelo stapanje Hrvata i Slavena u jedan etnicitet stoje trajalo tijekom doseobe Hrvata i Slavena na teritorij rimskih provincija Dalmacije i Panonije i. ali se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme ponovno budi interes za iransku teoriju. pokazuje neodrživost takvih teza. Kačić 25. Heres. Poljica 1990. O. poslije Krista. bili su okruženi slavenskom većinom. ZKT. većina priloga. pr. Vrlo je karakteristično da se ovim problemima mnogo više bavila starija historiografija. ali su oni nedvojbeno slavenski -vidi i Katičić. M. 297-317. prošlosti postavlja drugačija pitanja od onih do sada uobičajenih. 89. Jesu li Protohrvati bili iranojezično pleme koje je naknadno poslavenjeno. Mainz 1993. 16.I. 22 Primjerice. 19 78 . Selili su se. Taj se supstrat održao samo u najranijim slojevima narodne tradicije koji se očituju u djelu DAI Konstantina Porfirogeneta. I M.to se može zaključiti po karakterističnim imenima mjesta u hrvatskim župama Karantanije. Podrijetlo i značenje imena Hrvat. a zvala se u domaćem jeziku 'Kraljevstvo Huravat" 1 . Marčinko. odnosno krajevima oko Hrvatske. Karantanska Hrvatska. stigli u Dalmaciju 21. Kr. do 10. Kronsteiner. Kr. Najstarija povijest Hrvata. Zagreb 1991. Na temelju arheoloških nalaza u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj. odnosno. od Kavkaza prema Karpatima. ali ga je zaobilaženje domaće literature i često nekritičko tretiranje izvora (autor nepotvrdive sličnosti nekih imena i imena "Hrvat" često bez zadrške uzima kao dokaz hrvatske nazočnosti u prošlosti) onemogućilo da njegovo marno istraživanje postigne i bolje rezultate. pr. st. kojima su čini se vladali hrvatski ratnici na konjima. a ponešto vihorom burnih zbivanja oko sebe. ne može se tvrditi. Hrvatski iranski korijeni i staroiransko podrijetlo Hrvata?. odnosno. Koliko su god razmišljanja istraživača o ovim pitanjima različita. N. Hrvatski iranski korijeni I. 26 . st. više nije bio od presudne važnosti. Teško je govoriti o "plemenu". Hauptmann. vjerojatno se neće nikada utvrditi. Zagreb 1992. Suvremena etablirana historija uglavnom se bavi drugim temama. Gluhak. ili su preci Hrvata već u pradomovini bili Slaveni koji su potom prihvatili iran sko ime. 132-43. odnosno na šire područje koje su nastanjivali Slaveni. nije zasnovana na znanstvenoj metodologiji 22. Zagreb 1991.

tek početkom 5. srednjeg i gornjeg Dnjepra. stoljeća u djelu Dialogi Pseudo-Cezarija 23. Ono se. nešto manje sa starim germanskim jezicima. Slavenska pradomovina nalazila se između ta tri govorna područja.). gornjeg toka rijeke Prut. Slavenska su plemena do oko 500. (Neuri. 109. Tračana. Podrijetlo i pradomovina Slavena Kao i u slučaju imena "Hrvat". Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje "Venete". Ugro-Finaca i drugih26. 119-23. 100. podrijetlo imena Slavena još nije objaš njeno. Windische Slovenci. iako ime nije slavenskog podri jetla. I. 17. Dnjestra i Južnog Buga. itd. 4-5. Antropološka istraživanja kostura nađenih u najstarijim slojevi23 Viz. prvenstveno zbog toga što su između Slavena i središta antičke civilizacije bila velika prostranstva nastanjena germanskim i skitsko-sarmatskim plemenima. stoljeću koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima. ali takva teza nije potvrđena čvršćim argumentima 24. tako i osnovne značajke najranije slavenske povijesti. 21. do 6. uostalom. 119. radi se o porječju srednje i gornje Visle. drugi su je pak sužavali na srazmjerno malo i za naseljavanje većih skupina vrlo nepovoljno močvar no Polesje (istočni dijelovi današnje Poljske). Dakle. Pripjata i Zapadnog Buga 25. 102.Počeci hrvatske povijesti 2. 6). Novi Sad 1959 . Interdisciplinarnim je istraživanjima tek približno utvrđeno gdje se nalazi "pradomovina" Slavena. 125). 105. Stoga su i vijesti o Slavenima stizale do pisaca posrednim putem.). 1-142) i na raznim mj. a posve malo s iranskim jezicima. izv. Budini (IV. No. Germani nazivali u prvo vrijeme sve Slavene. Herodot. pa daleko na sjever. a u srednjem vijeku i pojedina plemena i narode (Wenden su bili Polapski Slaveni. itd. Tako su. 51. I -VII.pradomovina Slavena se određuje područjem sjeverno od Karpata i južno od Baltika. Istraživači su pokušali Slavene poistovjetiti s imenom nekog od naroda koje spominje još Herodot u 6. pa su zato često i nepouzdane i dvosmislene. Stoga su vrlo slabo poznati kako formiranje skupine plemena koja se kasnije nazvala Slavenima. 108. na i. 25 Welt der Slcuven. Kelta. Germana.Neuri (IV. i 2. stoljeću pr. Skiti "Orači"). 136) i Skiti (IV. javlja relativno kasno. naime. Usporedna istraživanja indoevropskih jezika pokazala su daje praslavenski jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litvanaca. između istočnog porječja Odre i srednjega toka Dnjepra. 26 Welt der Slaiven. Ilira. Skoloti (IV. danas se uglavnom prihvaća treće mišljenje . Skoloti. 12 i d. Istorija. 22. Kr. pa su stoga u njoj zaostali različiti toponomastički tragovi: pored praslavenskih i praindoevropskih imena ima i onih koja potječu od Iranaca. Budini. Balta. a to nije jedini izvor u 1. mj. Neki su smatrali da se prostire čak od Dunava na jugu. stoljeća vijesti o Slavenima su vrlo rijetke i šture. 105. 24 27 . tako da se počeci povijesti Slavena mogu pratiti uglavnom na temelju filoloških proučavanja i arheoloških nalaza. godine boravila na prostorima koje su pisci grčko-rimskog civilizacijskog kruga vrlo slabo poznavali. Iako za ovu drugu hipotezu postoje vrlo razložni argumenti. Prusa. 102.

a Venedi sjeverno od ušća Dunava. Etnogeneza Slavena ne može se isključivo vezivati uz jednu od tadašnjih kultura (primjerice černjahovsku. i to vrlo brzo. najvažniji bio onaj dio tamošnjeg miješanog stanovništva koji je u tu novu cjelinu unio temeljne crte budućih slavenskih jezika. itineraru koji je nastao vjerojatno u 3. Danas se općenito tvrdi daje taj dio stanovništva stigao s istočnih obala Kaspijskog mora. pa prema Dnjestru. Tacitus.tako je na Tabuli Peutingeriani. 21. godine pr. Vrijeme njihove doseobe nije utvrđeno i mišljenja se razilaze -od 2000. a ipak "grade kuće i nose dugolja ste štitove i rado. Pri tome je. a Baltičko more naziva "Venedskim zaljevom". a zatim već početkom 6. pa sve do u neposrednu blizinu jadranske obale. Peutinger). Na putu prema jugu valjalo je prijeći Karpate. Od polovine 4. stoljeću (a čiju je kopiju u 16. jer se raznorodni elementi različitih materijalnih kultura postupno šire. Tacit27 tvrdi da Slaveni (koje zove Veneti i misli da su bliži Germanima nego Sarmatima) na svojim pohodima krstare čitavim teritorijem između Karpata i šuma uz južnu obalu Baltika. pješače". Šišić. J. Do početka 7. Potom se u sljedećih nekoliko desetljeća obrambeni sustav Rimskog Carstva na Dunavu i Rajni u potpunosti slomio. Tako su i druga germanska plemena napustila svoja staništa i krenula prema zapadu i jugu. kromanjonskih). I Plinije svjedoči o Venedima28. Povijest 181-2. stoljeća naseljavaju dijelove Panonske nizine i stižu na lijevu obalu Dunava. stoljeću izradio K. pa su oslobodila prostor za naseljavanje. od da našnje Njemačke na zapadu do crnomorskih stepa na istoku. Tusculum 1959. zbližavaju i ujednačuju. Germania. narod Venedi Sarmati smješten u područje sjeverno od Dacije (današnje Rumunjske). hrsg. Kr. naravno. do 500. prekida u kontinuitetu. sredozemnih. Život stanovnika na širokom prostoru slavenske pradomovine.I. Taj proces završio je u posljednjim stoljećima prije Krista. nordijskih. stoljeća stići će i preko Drave i Save. Tadašnji nalet Huna pokrenuo je prvo Vizigote i Ostrogote iz pricrnomorskih stepa prema zapadu. Borst. odlikovao se mnogim zajedničkim značajkama. Sve to dokazuje kako su se na području slavenske pradomovine različiti elementi spajali u novu cjelinu.. Otada se Slaveni iz užeg područja svoga naseljavanja očigledno šire na sve strane . Ptolemej u djelu Zemljopisna uputa spominje te iste Venede i smatra ih "vrlo velikim narodom". 27 28 28 R B. Stoga su se u 5. iako je nedvojbeno da su nosioci svih tih kultura sudjelovali u procesu stapanja i ujedinjavanja. . Goldstein. Potom stižu i u Sudetsku kotlinu i preko nje nadiru i u današnju Bavarsku. ali je ipak bilo i važnih posebnosti. jer je očigledno daje nastajanje nove zajednice slavenskih plemena bilo vrlo dug proces u kojem su važnu ulogu imali i starosjedioci. stoljeća čitavu je Evropu zahvatila velika seoba naroda. stoljeću Slaveni mogli proširiti na zapad do Odre. Hrvatski rani srednji vijek ma slavenskih nekropola jasno pokazuju pomiješanost različitih humanih tipova (istočnoevropskih. tripoljsku ili lužičku). Arheo loški podaci ne sugeriraju da je doseobom Slavena došlo do nekog loma. pa zatim čak do Labe i Saale.

Stoga se valja poslu žiti analogijama. Kuće su bile nepravilno razbacane na nevelikom prostoru. nalazilo se ognjište. te su manje-više slučajne i rijetke vijesti o predseobenom razdoblju sve stoje ostalo iz toga. stoljeća. a zatim im se tragovi gube u sjevernim dijelovima Bugarske 29. na području rimskih provincija Panonije i Dalmacije gotovo da nema nalaza koji bi se mogli pripisati Slavenima. odnosno da se hrvatsko etničko ime 29 Welt der Slmven. sa seobama Slavena prema jugu preko karpatskih prijevoja širi se i kultura tipa Prag-Korčak kojoj je vrlo srodna grupa Sukow-Szeligi. dakle s kraja 6. jer je time okoliš obilovao. Očigledno jest da su Hrvati u prvim ranosrednjovjekovnim stoljećima naselili mnogo veći prostor nego što je obuhvatila hrvatska država od 9. Izvor pitke vode morao je biti u neposrednoj blizini. prvog razdoblja hrvatske povijesti. nasuprot ulazu. kada se kroz Karpatska vrata spuštaju prema donjem Dunavu. Hrvatska u ranom srednjem vijeku . koje će ovdje zateći. Međutim. a čini se logičnim da se podacima o kulturi Prag-Korčak nastoji barem približno oslikati uvjete u kojima su živjeli Hrvati i Slaveni prije doseobe u Panoniju i Dalmaciju. i prilično je izvjesno da su Hrvati i Slaveni naseljeni u Dalmaciji i Panoniji morali barem posredno doći u doticaj s nositeljima te kulture. Iz tog vremena. nekim običajima. i početka 7. te nekim elementima mitologije i religije. U jednom od kutova. veličine u prosjeku 4x4 m. stoljeća. a ostatke pohranjivali u urnama.određenje prostora Prostor što su ga naselili Hrvati i Slaveni koji su kasnije prihvatili hrvatsko ime ne može se a priori poistovjetiti s prostorom koji je Hrvatska zapremala u kasnijim stoljećima: pojam "Hrvatska" tijekom stoljeća mijenjao je značenje.5 m dubine. 29 . ili od oba materijala. stoljeća. bit će privikavanje na drugačije tlo i na izgradnju od kamena. Jedna od bitnih promjena u životu onih Hrvata koji stignu u krševite predjele Dinarida. 37-9. Nositelji Prag-Korčak kulture obično su pokojnike spaljivali na lomači.Počeci hrvatske povijesti kako ovisno o vremenu. Zbog tih posebnosti nemoguće je točno opisati život Hrvata i predaka onih Slavena koji su se doselili u Panoniju i Dalmaciju. a stupovi su zabadani u zemlju do 1. a obradivo tlo bilo je posvuda naokolo. Sve se ostalo izmijenilo u dodiru s novim tlom. Po načinu gradnje kuća. Međutim. Krov je bio slamnat. tako i o prostoru. i radikalno ga promijeniti. do 11. Zidovi su bili od drveta ili zemlje. 3. Njezina nalazišta svjedoče o životu usklađenom s prirodnim uvjetima: kuće su bile od drveta. dolaskom Slavena i Hrvata u Panoniju i Dalmaciju taj će slavensko-hrvatski svijet doći u bitno novu situaciju: na njega će snažno utjecati nove prilike. u krugu od pedesetak metara. načinu ukopa i keramici mogu se pratiti od polovine 6. Stoga se danas može govoriti o kontinuitetu narodnog imena i kontinuitetu osnovnih obilježja slavenske kulture -jeziku.

.. Povijest. Z. pa se čini da je najbliži razrješenju problema bio Milan Šuffiav koji je na uspomenu na Crvenu Hrvatsku gledao kao na dokaz da je "na rubu arbanaske jezgre. nazove Crvena Hrvatska. od "hrvatskog etničkog prostora". skrupulozno istraživanje teško može dovesti do takvog rezultata. 46-7 i tamo opsežna lit. ne može se zanemariti činjenica da je svijest o postojanju "Crvene Hrvatske" živjela u narodnom sjećanju.. 61. II. 30 . ali se oba područja nedvojbeno mogu smatrati "hrvatskim prostorom". pak. često i s unaprijed stvorenim uvjerenjem da valja pobijati vijesti Konstantina Porfirogeneta o naseljavanju Srba južno od Cetine 33. na Labu u Češkoj. a spominje se u Ljetopisu Popa Dukljanina. u ranom srednjem vijeku postojala je "Bijela Hrvat ska". Sclavorumregnum Grgura Barskog. Nijedna se od ovih teza ne može potkrijepiti čvršćim argumentima. Po svemu sudeći. iz koje su Hrvati i došli u Dalmaciju i Panoni ju. Ipak. "Bijela Hrvatska" je smještana u istočnu Galiciju. izv. izv.7. II izd.. njegov. na raznim mjestima. 33 DM 32/15-25. Letopis. O Crvenoj Hrvatskoj pisano je iznimno mnogo. 456-7. 32/5-6. 33/8-10. more do koga se dolazi kroz 30 dana. Klaić. Viz. 36/5. Povijest. Viz. Stoga valja jasno razlikovati termine "Hrvatska". "hrvatska država" ili "hrvatski politički prostor" s jedne strane. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. 51. Zagreb 1991. Mandlć. "hrvatskog prostora" ili "hrvatskih prostora" s druge strane. Barada. Ponajprije zbog tvrdnje Konstantina Porfirogeneta da su "daleko od mora . 7-8. Crvena Hrvatska. Štedimlija. koja se pokrajina zove i Gornja Dalmacija". Šišič. primjerice. nazvano je tamno"31. izv. Split 1991. Peričić. u većem dijelu ranoga srednjeg vijeka neće pripadati teritorij bizantske Dalmacije. koji se sada zove Drač. jer. pa bude okrunjen za kralja" 32.. E. 32 Mošin. 34/1-3. sin Predimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku. pregledno je Izložio mišljenja o tom problemu. 46. S. II. LJPD. isto tako teritorij od rečenog mjesta Dalma do grada Bambalone. Ovom prvom pojmu. 18-22. 59. u Malu Poljsku oko Krakova.. 49. između ostalog.I. a uopće neće pripadati Istra. 31 DM 31/90-1. D. Šišić. a smatralo se i da je Bijela Hrvatska zapravo Samova država. II. Chicago 1957. Međutim. N. Viz. Dubrovnik 1929. To bi značilo da Hrvati moraju stanovati u području koje je bliže ili koje gravitira prije Crnom negoli Jadranskom moru. Hrvatski rani srednji vijek u kasnijim stoljećima proširilo na mnogo veći prostor nego stoje zauzima la ta ranosrednjovjekovna hrvatska država. Crvena Hrvatska. Bj elovučtć. pokrajina iza Karpata. Na drugom kraju svijeta nalazila se Crvena Hrvatska. Na drugom mjestu u LJPD tvrdi se da kralj Tišemir "krene u borbu protiv bana koji je upravljao Prevalitanskom oblašću . Hrvatska dijaspora. 170-1. ali se čini najvjerojatnijim daje Bijela Hrvatska bila smje štena oko Krakova. kada se opisuje kako kralj Svetopeleg daje novo ime nekim zemljama: ". u mješovitoj slovenskoj dukljan30 DM 31/83. vjerodostojnost Konstantina Por firogeneta valja pretpostaviti vjerodostojnosti LjPD. 64. Goldstein. iako su neki istraživači sumnjali u vjerodostojnost takve tvrdnje 30. M. a to je svakako prije krakovski kraj negoli Češka..

Povijest. nužno voditi računa o tim promjenama. sve do doline Vrbasa.bili su to Split. na vrijeme. 298. pa možda još i dalje na istok 36. 163. 75. dakle. F. Ako se povijest shvaća kao splet mnogih međusobno isprepletenih dinamičnih i složenih procesa. ali se izlaganje neće sužavati na prostor koji je u onom trenutku predstavljao pojam "Hrvatska" ili na onaj na kojem su bili naseljeni Hrvati. Budak. 67 i d. Šišić. bilo elemenata jednakih onima sjevernije hrvatske sfere" 34. SHP 16/1986. Krk i Rab. određivali strane svijeta na kojima se one nalaze. zapadne i središnje Bosne. naravno. smatra daje Hrvatska na istoku dopirala najmanje do donjeg toka Bosne. Schafarik. 31-43. 450. Bosendorfer. središnji. II. Srbi i Arbanasi Njihova simbioza u srednjem vijeku. onda se ni povijest Hrvata ili povijest Hrvatske ne može ograničiti jasnim međama. a valja se baviti i slavenskim stanovniš tvom koje se ne naziva "Hrvati".). Slavische Alterthumerll. Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni opseg i narod. Titograd 1967. Gacku i Krbavu. nego jednostavno Sclavi ali koji je tada. pod vlast hrvatskog vladara dospjeli i do tada gradovi bizantske teme Dalmacije i njihova neposredna okolina [ager) . Hrvatsko se područje u pri34 M. Zagreb 1991. na svekoliku povezanost odnosa u društvu." i početkom 12. Napokon. Dakle. Detaljno o povijesti tog prostora: Istorija Crne Gore I. 36 Ovako je istočnu granicu Hrvatske odredio još P. hrvatsko je ime obuhvatilo današnji kontinentalni dio Hrvatske. Peričič. Leipzig 1847. Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog područja u prvim fazama njegova razvitka (do 12. Istočna granica. stoljeća. J. pa i čitavog jadranskog akvatorija. ako jedan ovisi o drugome s obzirom na prostor. označavajući lokalitete određenim bojama. Sclavorum regnum Grgura Barskog. stoljeću. E. st.Počeci hrvatske povijesti skoj zoni pod srpskom političkom vlašću. Trogir. dinaridski dio bio je i relativno najuži dio hrvatskog teritorija u odnosu na širinu hrvatskog teritorija na istočnojadranskoj primorskoj fasadi. U ovoj će se knjizi. Zadar. jer se taj prostor u ranom srednjem vijeku nazivao Slovinje. 31 . a i kasnije će biti neosporan dio hrvatskoga nacionalnog korpusa. Iako se Hrvatska protezala i na istočnije krajeve. te na izduženi oblik hrvatskog pro stora u Panoniji. s podjelom na istočno i zapadno35. Opsežan pregled svih mišljenja vidi u Viz. iako je ona postala još izraženija tek od vremena turskih osvajanja u 16. "Hrvatska" je u ranom srednjem vijeku bila prostor omeđen zaleđem istočnog Jadrana s jedne strane. Bit će to ponajprije u slučaju teritorija bizantske teme Dalmacije i Istre. sjeverozapadnu i sjevernu ili Panonsku Hrvatsku -Sla voniju tek u razvijenom srednjem vijeku. zatim se prostirala u dijelu zapadne Hercegovine. Tek su na izmaku ranoga srednjeg vijeka. Beograd 1925. krajem 11. izv. Šufflav. Zbog toga se valja baviti ponekada i poviješću krajeva koji u ranom srednjem vijeku nisu pripadali hrvatskoj državi. zatim Osor. pa u Liku. a u primorskim krajevima do Vinodola i Labina. 35-6. Epitetima "Bijela" i "Crvena" ljudi ranoga srednjeg vijeka su. i u ranom srednjem vijeku hrvatski teritorij oblikom podsjeća na potkovu. 125-40. 35 Usp. Rad JAZU 56. stoljeća i kasnije. Fenomen posebnosti humsko-dukljanskog prostora iscrpno je analizirao N. Rački. od 12..

IV. Izvori. Izvori. Hrvatski rani srednji vijek morju lepezasto širilo od zapadnih obala Istre. 30/116-7. 37 DAI30/114-6. a na istok granica se vjerojatno već u vrijeme doseljenja. Klaić. I. izv. Izvori 4. S druge strane. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da su neki Hrvati još u razdoblju doseljavanja nastanili i područje Duklje 39 . 31-2. "franačka zemlja".. stoljeća. Klaić. Viz. 41-2. što govori da su Franci preko svog slavenskog. II. II. U kasnijim stoljećima hrvatski kulturni i etnički prostor protegnuo se sve do Boke Kotorske.dakle. 33-35. 35. II. gdje su prinosi mogli biti relativno visoki. od Labina37do Cetine i Imotske krajine 38. stoljeću morali držati i taj prostor. I. 140. Bonnae 1835. Nicetae Choniatae Historia. Usp. Dekker. 39 Šišić. Klaić. 25.I. Povijest. odnosno u užem smislu. Letopis. Viz. izv. 170-1. 41-2. pa onda i u Srijem 40 . kao i plodnim regijama. Klaić. Tako su Hrvati na širem prostoru koji su bili naselili ipak prednost dali krajevima u blizini mora od kojeg su mogli imati raznolike koristi. Viz. 20. izv. u porječju Save i Drave. 40 DAJ 30/75-8. odnosno hrvatskog namjesnika u 9. stoljeća Niketa Honijat naziva prostor između Save i Dunava "Op<XYYOXG5piov" . rec. Činjenica da bizantski pisac 12. Goldstein. izv. protegnula do Dunava. 118-9. 38 32 . DAT 30/91. Viz. a najkasnije do 9. Hrvati se naseljavaju i u panonskom prostoru.

opća tehnička razina bila je viša negoli u ranom srednjem vijeku. bilo je mnogo naprednije i funkcionalnije negoli državnih tvorevina između kasne antike i 11. 61-76. Lučić. J. u kojem zbog tehnološkog napretka čovjek umnogome izbjegava neposredan kontakt s prirodom. stoljeća. u predindustrijsko doba čovjek se ponajviše suočavao sa ćudi ma prirode baš u srednjem vijeku. odnosno u antici i u razvijenom srednjem vijeku. Hrvati i Slaveni zatekli su u Dalmaciji i Panoniji određenu društvenu situaciju i prirodne osobitosti koje će biti i te kako značajne i bitno utjecati na svakodnevni život. stoljeća. Očigledno jest da su Hrvati.15. Prilog pitanju historijske geografije.A III. valja se vratiti u nešto raniju povijest ovih prostora. Utjecaj okoline na povijesna zbivanja Da bi bila jasnija sva zbivanja koja su uslijedila po dolasku Hrvata u bivše rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. pa su na taj način i dio svake nacionalne povijesti. i efikasnost čovjekova rada bila je ipak niža negoli u 1 Iscrpno je o ciljevima i rezultatima historijske geografije (koja uključuje veći dio ovdje naznačenih tema) pisao s obilnom literaturom. Takav neposredan utjecaj prirodne okoline na događanja u društvu mnogo je karakterističniji za predindustrijsko negoli za suvremeno društvo. iako je to tradicionalna događajna historiografija i suviše često zanemarivala 1 . i nedugo prije njih doseljeni Slaveni. Fizička obilježja prostora J. Nedvojbena je činjenica da su različiti klimatski fenomeni i reljefne osobitosti važan čimbenik u odvijanju društvenih procesa. . Iako su pojedinca u nepostojanju čvršće države trebali štititi tradicionalni oblici organiziranja (velika obitelj) ili oni koji u ranom srednjem vijeku tek nastaju (feudalni društveni odnosi). a pogotovo u njegovu ranijem razdoblju. a pogotovo u novom vijeku. Naime. Osim što je bio slabo štićen od različitih vanjskih opasnosti. 1976-7. Međutim. tako i evropskih država 12. donijeli sa sobom određenu kulturu i način života. u većoj opasnosti od raznih prirod nih i društvenih fenomena. Ustrojstvo. 33 . ipak je taj pojedinac u ranom srednjem vijeku objektivno bio nesigurniji. HZ 29-30. i u starom vijeku. ali su se morali prilagođavati fizičkim i civilizacijskim obilježjima tla na koje su se doselili. kako Rimskog Carstva. pa naposljetku i na formiranje srednjovjekovne hrvatske države.

često se. Supetarski kartular. Vidi. Zagreb 1992. karakterističnima za novija historičarska strujanja zapažene članke napisali su francuski historičari.Skok. na raznim mj.I. 6 Šlaus. Koliko se god čovjek srednjega vijeka trudio da privede zemlju obradi. ed."kuga" 8 . Braudel. Na nekim su kosturima karakteristične promjene od čestog jahanja 6 . Annales ESC 24. 145. u doba epidemija kuge nije bilo jake komunalne strukture koja bi rigorozno nametala karantenu za eventual ne namjernike u grad. Nouveaivc objets. sedam galeta vina i . Pariš 1980. usprkos naporima. 3 r 34 Fizička obilježja prostora kostura (ukupno 3) i promjene karakteristične za koštanu tuberkulozu 9 . općenito. bio posebno žestoko izložen svim ćudima neprijateljske prirode. Tridesetak godina kasnije svećenstvo srednje Bosne žali se kako u njihovu kraju ima mnogo sirotinje koju bi crkva trebala pomagati 3 . 4 Novak -Skok.. Najnovija antropološka istraživanja na kosturima vrlo jasno ukazuju na čestu pojavu hipertrofiranih mišićnih hvatišta. I-III. a onda i u Hrvat skoj. 89.o teškom fizičkom radu. Ili. stoljeća nad ostrogotsku vojsku u bogatom Srijemu nadvila opasnost gladi 2 . 64 i d. Nouveaux problemes. posebno I. 64-7. posebice podizanju i nošenju teških predmeta. Država i trgovina bili su isuviše slabi da bi mogli spriječiti ili barem ublažiti nastupe gladi 7. H. a čovjek ih često nije mogao učiniti bezopasnima niti ih držati podalje od svojih staništa.. Hrvatski rani srednji vijek drugim razdobljima. a krajnji je rezultat uvijek bio neizvjestan.. 78. događalo da na njoj opet . bacanju koplja ili obaranju stabla sjekirom. 216. 213-32. 5 Novak . i F.. I ovi. sakupljene u knjigama: Faire de l'histoire . Prije nekog vremena taj je Zulo prodao Petru nešto zemlje za tri stara žita. Sušne i nerodne godine stizale su a da seljak na to nije mogao utjecati.Nouveaiuc approches. La Pešte dans le HautMouenAge.J. 2. Priručnik. 7 O tim temama. W. 107 i d. Pariš 1974. Supetarski kartular. Me Neill. nastalom u drugoj polovini 11. Les temps de lapeste. a ni samostani nisu bili toliko moćni kao u zapadnoj Evropi da bi poticali krčenja i privođenje velikih površina poljo privredi. Priručnik. Goldsteln. Goldstein. Čini se da se početkom 6. Klaič. Le Goff. specijalno za kugu: J. U Supetarskom kartularu. U vrijeme gladi nije bilo čvrste organizacije koja bi u ugrožena područja dopremala žito. ali neke vijesti. dijelom i iz kasne antike. stoljeća. Bizant. 157-8. 1492-1507. pa tamošnji zapovjednik dobiva strogu naredbu da to spriječi. Šišić. potom na osifikaciju pojedinih tetivnih vlakana. 8 Vidi. ukazuju da život nije mogao biti lagan ni nekoliko stoljeća kasnije. Izvori. stoljeća. isti taj Petar od nekog Zula kupuje zemlju za samo četiri sira i četiri kruha.ručak za obitelj 5.očigledno je roditeljima bio prijeko potreban novac. što svjedoči o općenito visokom stupnju fizičke aktivnosti . do 18. Čovjek je u ranom srednjem vijeku u Evropi.1 životinjski je svijet bio opasan -životinje su u svakom slučaju bile brojnije. U malobrojnim i uglavnom šturim izvorima s ranosrednjovjekovnog hrvatskog prostora o takvim situacijama i procesima nema izravnih poda taka. Biraben . neslobodni seljaci) na nekom imanju 4 . Kraniometrijska i paleopatološka analiza. Napadale su i razne bolesti koje se u izvorima u pravilu nazivaju pestis . na više mjesta Splićanin Petar Crni tvrdi kako je od ljudi kupovao njihovu djecu da bi bili servi (dakle. fragmentarni i manje-više slučajno zabilježeni podaci jasan su dokaz da se ranosrednjovjekovni čovjek u Hrvatskoj morao neprestano boriti s prirodom. ekonomija i kapitalizam od 15. 1969. Materijalna civilizacija. N. ali su antropolozi uočili na manjem broju 2 Šišić.

došlo i u krškim dijelovima Hrvatske na prijelazu iz antike u srednji vijek . pa i manje 13. Stanford 1987. primj erice negdj e u današ njoj Slavo niji. van Andel -C. zatim doba uništavanja terasa s maslinama. H. Tada je nastala poznata močvara Palača {Paludes). a potom i do uništavanja terasa i prelaska na stočarstvo. ali još više zbog nebrige prouzročene manjkom radne snage -jer se procjenjuje daje u odnosu na rimsko doba broj stanovnika Hrvatske pao za pola. kanali su se s vremenom zatrpali. u 6. Regionalna geografija Jugoslavije. Čini se da su upravo kasna antika i rani srednji vijek mogli biti doba velikih promjena. II. 11 A. Later Roman Empire. Zagreb 1982. II. 143 i d. Autori su promatrali povijest ovoga kraja kao neprekidnu izmjenu povijesno-poljoprivrednih ciklusa: doba uređenih terasa./km 2. 9 Šlaus. to jest na oko 5 st. a veliki broj termi tražio je i velike količine ogrjeva 11. stoljeću u južnoj Argolidi zbog nesustavne obrade dobar dio zemlje biva degradiran u polupustinju. erozije zemlje. ali. Runnels. Rogić. kada je Rimsko Carstvo propalo. a poslije pogibli opet ga privesti kulturi. jer je drvo bilo potrebno za gradnju relativno velikog broja brodova i krovova (posebice kasnoantičkih bazilika). pa i više. H. 89. Iako nema konkretnih podataka da su se slični procesi uistinu odigravali u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. knjiga 1 (prirodna osnova i historijska geografija). Moguće je daje do smanjivanja kultiviranih površina. to se čini vrlo vjerojatnim. takve promjene događale su se i događaju se u svim razdobljima i na svim prostorima 10. Beyond the Acropolis {A Rural Greek Past). 135 i d. Kraniometrijskaipaleopatološka analiza. vrlo slično onome što se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se događalo i u krškim predjelima Hrvatske. pa opet doba čišćenja i uređivanja. više ne daje plodo ve zbog dugot rajnih kiša ili stalni h popla va. Beuond the Acropolis [A Rural Greek Past). Jones. U krški m se predje lima Hrvat ske (pogo tovo uz obalu i na otocima) zasigurno događalo da se brižljivo podizani kameni zidovi i tako stvorene terase plodnog tla uslijed nebrige počnu urušavati. S ratarstva se prešlo na stočarstvo . a eroziju je sprečavala sustavnim pošumljavanjem. da orani ca. M.donekle zbog prelaska na stočarstvo.počne izrast ati šuma. Negdj e su se i močv are mogle širiti promj enom riječn ih tokov a. van Andel . 13 V. Čini se da su u istočnoj Slavoniji Rimljani izgradili kompletan sustav odvodnih i dovod-nih kanala kojima su u slučaju pogibli mogli preplaviti čitav kraj. Runnels. 12 T.kao i na intenzivan uzgoj kultura koje gutaju mnogo minerala i vode (kao što je limun) 12.većinom koze koje nemilosrdno brste makiju . Iako je rimska vlast nastojala zemlju štititi podzidavanjem i ograđivanjem. naime. Stanford 1987. Cambridge 1964. 71.C. Mogla se brže negoli u drugim vremenima stvarati golet. H. 10 35 . Istraživanje američke ekipe o promjenama u ekosustavu južne Argolide na Peloponezu vrlo su instruktivne: T.. ustave urušile i visoka se voda rijeke Vuke razlila na sve strane. 817 i d.

Može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da su ovi opći procesi tijekom hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka značili mnogo pojedinačnih i kolektivnih borbi. 2. uz relativno male varijacije.. Stanovnike unutrašnjosti. godine bio teško oštećen nevremenom. Pri tome ne treba zaboraviti da je jezgra ranosrednjovjekovne Hrvatske -današnja Dalmatinska zagora i Bukovica -oduvijek bila jedan od najsiromašnijih dijelova Hrvatske. primjerice. smatrati stanjem koje je vladalo i u ranom srednjem vijeku. u današnjoj Hrvatskoj. na jugoistoku Dinarsko gorje. 221. reljef. Međutim. Documenta. studeni i bolesti. društvo dezintegrirano. nesigurnost velika. stoljeća14. Čini se da srednjovjekovne komunikacije uglavnom sli14 BSsendorfer. a vrata između Alpa i Dinarida bila su ujedno i glavni prolaz iz Panonske zavale na Sredozemlje. kretanje ljudi Izgled hrvatskog ranosrednjovjekovnog prostora i njegovo značenje uvjetuju prirodni elementi. a tehnika i tehnologija na niskom stupnju. kako u prirodnoj. godinu. Istočna granica. Zato je moguće sadašnju klimu. uz veliku smrtnost dojenčadi i djece. sudbina dječaka Zlobe i druge -Novak -Skok. 148-50. O kretanju ljudi u ranomu srednjem vijeku nema neposrednih podataka. Ta ogorčena borba između čovjeka i prirode znala je završiti i smrću mnogih od gladi. pobjeda. Na sjeverozapadu su ogranci Alpa. VII. Po svim dosadašnjim antropološkim istraživanjima prosječan očekivani životni vijek nije mogao prelaziti 30. nego vrlo posredno -jedina zabilježena prirodna nepogoda jest ona u kojoj je Dubrovnik 850. patnji i tragedija. nekoliko postojećih prijevoja znatno su niži od 1000 metara nadmorske visine. Prohodno Pounje. uvijek je privlačilo pitomije Sredozemlje. pa je to bila vrlo važna pogodnost i u ranom srednjem vijeku: u razdoblju kada je država općenito slaba. Supetarski kartular. tako i u društvenoj okolini.I. Hrvatski rani srednji vijek Taj je kraj ponovno priveden kulturi krajem 19. vode. moguće je bilo preko tih prijevoja održavati svakovrsne veze. pojedinačne sudbine siromaha. 15 36 . itd. Goldstein. 18. spomenute u Supetarskom kartulani. i početkom 20. a posebice Panonske zavale. komunikacije loše održavane. Velike visine sjeverozapadnog planinskog masiva i krška priroda Dinarskog gorja pojačavaju njihovu međašnju ulogu. 16 Vidi. Johannis chronicon uenetum. stočarski krajevi južne Like i sjevernodalmatinska zaravan olakšavali su umnogome vezu od sjevera prema jugu i obratno. udarcima mora i vjetra15. 356. kada ih prodaju u roblje -vidi. Pejzaž i reljef. iako o njima izvori najčešće ne svjedoče direktno. Preživjeli su pak vodili i dalje život na egzistencijalnom minimumu16. Upravo zbog tih kontakata između pojedinih dijelova Hrvatske opravdano je i logično hrvatsku povijest u ranom srednjem vijeku promatrati cjelovito. Rački. Prirodni faktori koji utječu na razvoj društva stoljećima ostaju gotovo nepromijenjeni. a istraživanja o toj temi za ranosrednjovjekovno razdoblje u Hrvatskoj tek su započela.

do Hrvatske dopire i polarni i tropski zrak. 1991. Pašalić. Krški dio obuhvaća dobar dio središnjeg prostora i cijelu primorsku fasadu. u prvom redu Atlantskog oceana. Prilog istraživanju antičkih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. L. 404 i d. ali dijelom i kao podatak koji odražava stanje u onodobnoj Hrvatskoj. Antička naselja i komunScacije u Bosni i Hercegovini. stoljeća tvrdi kako je "slavenska zemlja pusta. M. 123 i d. Krševitost značajnog dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske druga je bitna osobina njezina prostora. sv.2. O tom čimbeniku valja voditi računa kada u 9. godine promet se kanalizira preko Knina 18 . 1. Sarajevo 1974. 4. Prilozi urbanizmu srednjovjekovnog Knina. na prostoru koji je tradicionalno bio siromašan. Usp. Hrvatski rani srednji vijek utječu i sredozemne depresije (ciklone). Zagreb 1992. Klimatologija. Jakšić. planinskom barijerom duž obale Jadranskog mora i Pa nonskom kotlinom u kontinentalnom zaleđu 20 . ze mljom. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Postanak. Sredozemno i kontinentalno klimatsko područje podijelili su Hrvatsku: prvo je ograničeno na uzak pojas niskog jadranskog primorja i otoka. 47. a kontinentalno obuhvaća cijel o kopn eno zale đe.Fizička obilježja prostora jede opće pravce pružanja antičkih prometnica 17. . N. uništeni). koji su inače bili kolni. Gorenc. Čoralić. 20 O klimi na hrvatskom prostoru. Klima Raspored klimatskih pojava u Hrvatskoj određen je položajem uz Ja dransko more. kada putova poput onih u suvremenoj zapadnoj Evropi nema. a te se osobine ne mijenjaju već stoljećima. bez putova)" . ali u prometnom vidu izuzetno značajan. Sr edoz emn . SHP 14/1984. Izvori i literatura o povijesti cesta i puteva u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama i Bosni Radovi ZHP 24. 133 i d. izme đu suptropskog pojasa visokog tlaka i arktičkog. E. u zaleđu istočnojadranskog priobalja. Bojanovski. ali. mogućnostima za bogat život vrlo je osku dan. brdovita i neprohodna (odnosno. 37 I. Zagreb 1960. i: I. kako rimski putovi. Prema tome."zemlja bijaše pusta i prazna". U evropskoj cirkulaciji atmosfere Hrvatska se nalazi na vrlo prometnom mjestu. sv. s vremenom su postali neupotrebljivi i nevidljivi (prekriveni travom. Topografija pravca "Via magna cesta vocata tendens perLucam". otvoren svakovrsnim utjecajima s raznih strana. stoljeću dođe do svakovrsnog poleta u hrvatskoj državi. 23-40 18 N. "konj ski" putovi. Šegota. Sarajevo 1960. Izdanja HAD 15. Rajmund iz Agilesa koji prolazi Dalmacijom krajem 11. Upravo zbog te činjenice vrlo je zanimljivo da su se središta hrvatske države u ranom srednjem vijeku nalazila upravo ovdje. pa su se tako nužno stvarali (ili određivali) novi. Stoga je cesta od obale prema unutrašnjosti u antici prelazila Krku preko mosta kod Burnuma (kod Ivoševaca). posebice u njezinu dalmatinskom dijelu. vidi: Enciklopedija Jugoslavije. Iako je to po svojem prometno-zemljopisnom položaju važan prostor.što donekle valja shvatiti kao pretjerivanje i aluziju na Bibliju 19. Osim toga. 19 Biblija. 325-46. Djela ANU BiH. a od bitaka u ostrogotsko-bizantskom ratu 535. nisu stoljećima po propasti Carstva održavani.. Na klimu 17 Konkretno. Goldstein. koja općenito određuju vrijeme u Evropi. opširno. Vikić -M. Jakšič. Zagreb 1968. odnosno subpolarnog pojasa niskog tlaka. Također. 3. na klimu u Hrvatskoj utječu i velika barometarska akcijska središta. Jak utjecaj ima i monsunska cirkulacija.

Međutim. ali se rijetko održi duže vrijeme. Druga istraživanja pokazuju nešto drugačiju sliku: nakon relativno toplog ."što je temperatura bila u nekom razdoblju viša. najnaseljeniji dijelovi države. a zime nešto toplije negoli u središnjim dijelovima Panonske zavale. Najviši planinski krajevi imaju pravu planinsku ili alpsku klimu. da je velika većina nalaza pronađena upravo ovdje. Zimsko je razdoblje u godini kratko . kontinentalni je dio vjerojatno bio razmjerno rjeđe naseljen negoli neposredno zaleđe obale. iako su one uvijek bile moguće. i oni od vitalnog znače nja (prijevoji preko Dinarida i prolazi između krških dolina). To je bura koja znatno snižava prosječne mjesečne temperature. oko današnjeg grada Rijeke pet mjeseci. stoljeća (ili do 1125. vrlo hladne zime i mnogo snijega koji se dugo zadržava. najbliži su izrazito kontinentalnoj varijanti najsjeverniji dijelovi Hrvatske. kako klima u Hrvatskoj nije mogla biti bitno drugačija od klime na širem evropskom prostoru. Za panonsku klimu karakteristična su vrlo vruća ljeta.po svemu sudeći. vjerojatno.najviše četiri mjeseca. između ostalog. to je više 0 18 u kiši i snijegu T r 38 Fizička obilježja prostora i obratno". iz planinskih predjela u dinarskom rubnom pojasu ljeta su nešto hladnija. U cijelom primorju prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 5 °C. do 11. a prosječna je zimska temperatura ispod 0 °C. pa nije neobično da su se središta hrvatske države formirala na području sredozemne klime. Ove opservacije o klimi u Hrvatskoj odnose se na vrijeme današnje. Zbog strujanja hladnijeg zraka. koju karakteriziraju hladna ljeta. jer su znanja o klimi u Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku vrlo oskudna. Ove klimatske osobine vjerojatno su umnogome utjecale na razmještaj stanovništva . Tako je analiza leda na Camp Centuryju na Grenlandu pokazala daje u razdoblju od 7. gdje pojačava snagu. mjerila se količina izotopa kisika (0 18) u vječnom ledu. sama obala i otoci. Ovakva je klima bila vrlo pogodna za ljude ranoga srednjeg vijeka. U sjevernom dijelu primorja zna biti i snijega. bili su uglavnom pošteđeni tako ekstremnih vremenskih prilika. dok cijeli niži dinarski rub pripada modificiranoj panonskoj klimi. Krajevi u Hrvatskoj izvan sredozemne klime imaju umjerenu kontinentalnu klimu s izrazitom zimom koja traje više od četiri mjeseca. u ovoj klimatskoj regiji živjela i većina stanovništva. Primjerice. Po režimu oborina. kao i djelomično nomadskog načina života tamošnjih stočara. i višestoljetne gradnje u suhozidu i drvetu. Hladan kontinentalni zrak može prodrijeti u primorje preko planinskih prijevoja. moguće je upotrijebiti rezultate istraživanja koja su obavljena u drugim evropskim zemljama. te da je. jer je to prvorazredni pokazatelj smjene "toplih" i "hladnih" (ledenih) razdoblja u prošlosti . godine) došlo do zatopljenja 21 . Međutim.u klimu obilježavaju blaga i kišovita zima te suho i vedro ljeto s visokim temperaturama. iako je izostanak značajnijih ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom prostoru rezultat. Kontinentalna klima ima na ovom području više varijanata. Na sjeveru je područje sredozemne klime znatno suženo zbog klimatske barijere Velebita.

21 E. 25 Šidak. 1. H. Klima u Hrvatskoj. 371 i d. Malo ledeno doba. stolje ća klima još više zatopl java. J. Pandžić. Historijska čitanka. Zagreb 1973.. 3-13. stoljeća. Izvori. 481 i d. pa prema tome i u Hrvatskoj. Z. Valja tome pridodati da Ljudevita. Tada počinj e hladni je razdoblje s vrhun cem u 17. sudeći po navodima ljetopisca. Analiza klima toloških e le mena ta na području SR Hrvatsk e u 1987. stoljeća do Islanda. Klaić. a obično se u vojne pohode polazilo u proljeće i vraćalo u jesen. 84. Zagreb 1988. nije mogla biti bitno različita od klime koja je vladala u čitavoj Evropi. i do kraja 10. Osim toga. 1989. stoljeća. nije gonila neka prijeka potreba da kreće u Dalmaciju. Jedini podatak koji bi mogao o tome posredno posvjedočiti jest vijest da Ljudevit Posavski u prosincu 819. Moran and M. Tako su Normani . Balešić. Klaić. usprkos mogućnosti da postoje regionalne specifičnosti. 32-3. Pariš 1974. otprilike tri stoljeća zatopljenja koincidira s gospodarskom i općedruštvenom konjunkturom koja je u Evropi trajala od oko 1000. 23 Vidi. M. 40-2. E. odnosno daje bila za nijansu toplija nego krajem 20. 24 ARF ZSL 819. godine. V. 1 -24. Rački. Assessment qf climate change impact in highlatitudinal regions. do otprilike prve polovine 14. a sve kulminira "crnom smrću" -najstrašnijom epidemijom kuge 1346-9. Grenlanda (tada "zelene zemlje"!) i obala Labradora ("Vinlanda" -dakle. Klimatologija. Documenta. Čini se da su podac i toga drugo g niza vjerojatniji -povezu li se s općeevropskim događanjima. kada počinju godine gladi. Moralo je uistinu biti toplo kada su putovi koji vode iz Posavine prema jugu i zimi bili tako prohodni.. godine iz Panonije upada u Dalmaciju i pljačka po njoj 24.razdo blja do 10. D. bila u ranom srednjem vijeku otprilike slična današnjoj. detaljnije. godini. Terra 103. Izvori. Priroda 62. u: Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u SR Hrvatskoj. u izvještaju Rajmunda iz Agilesa o prolasku križara kroz Hrvatsku za pohoda 1096. Le Roy Ladurie . 22 Šegota. tada "vinorodne zemlje") 23. D. i 18. da bi zatopl jenje doseg lo vrhun ac oko godin e 1300. L'h isto lre de la pluie et du beau temps. 3-30. Meteorologu. ed. 17. 324. a za to vrijeme doživjeli smo tako guste magle da smo ih mogli opipom osjetiti i kretnjom ponešto sa sebe uklanjati"25. Katušin. Morgan. Helsinki 1991. stolje ću. godine tvrdi se da su "bili u slavenskoj zemlji gotovo četrdeset dana. Nakon toga. Lamb. 2.Vikinzi stigli tijekom 9. Nouveaivc objets. u: Fai re de Vhis toire. 39 . Koster. može se tvrditi da su ljudi na sjeveru (ne zovu se slučajno Normani!) vrlo dobro iskoristili činjenicu daje na tamošnjim morima i obalama bilo manje leda. Može se pretpostaviti daje klima na našem kontinentu. stolje ću22. 2. pa se i lakše putovalo. London 1968. i 20. da bi do zatopl jenja ponov no došlo u 19. A. premda se čini da je to ipak pretjerivanje iz kojeg se o klimi teško može išta zaključiti. The Changing Climate. H. Juras. K.

došlo i na hrvatskom prostoru do zatopljenja. potoka. 128. morao je tražiti stanište u blizini vode. 284. Upsaliae 1864." 28 Posebice Annales regni Francorum obiluju takvim podacima. od 850-1950. Tako izvor zvan Pseudomaurikije iz 6. Tijekom sljedećih stoljeća (od 11. prema tome. 372. nastojali su se naseljavati uz vodu. baš kao i u drugim evropskim kraje vima. godine). To su. 4.I. Za te je rijeke karakteri stično da imaju mrtve rukave. tvrdi da se u Vrbniku na Krku smrzavalo vino u bačvama 27. kl asif icirane po razdoblji ma od 50 god ina. uz koju su onda ostvarivane i bitne egzistencijalne potrebe. Scheffer. Hidrometeorološki glasnik 1. dok se prema jugu sve više od njega udaljuje.. a u blizini su im šume ili močvare ili ritovi. Documents historiaues sur les variations de ctimat dans les territoires du Rotjaume de Yougoslauie et des contrees avoisinantes. stoljeću.. I. Klimatologija. Goldstein. J. ali od 18. meandre.. ed. Čovjek koji osniva naseobine morao je to uzimati u obzir.primjer količine ubranog grožđa u Badenu u Njemačkoj. i kasnija stoljeća. napuštena korita. i 1621. Hrvatski rani srednji vijek Vjerojatno je tijekom 11. rijeke ili jezera bio uvjet opstanka pojedinca u ranomu srednjem vijeku. gdje se navode podaci i s hrvatskog prostora. stalno se spominju 26 Šegota.. činili i Slaveni. stoljeća. Razvodnica između ta dva sliva pruža se Dinarskim gorjem nedaleko od obale Jadrana. Riječna mreža crnomorskog sliva. čini se. Gilić. naročito u nizinskim područjima. hrvatsko društvo doživljava intenzivan razvoj. kada se opisuju zbivanja u zapadnim dijelovima Panonije. P. stoljeća i iz kasnijeg vremena. 28 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. može zahvaliti tadašnji gospodarski i društveni razvoj 26. Sudeći po dostupnim podacima. ali. Beograd 1931. koji je nemoguće točnije odrediti. kada se za godine 1620. Stoga se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da u ranom srednjem vijeku ljudi u Panoniji nisu imali problema pronaći vodu kraj koje bi stanovali. od kojega je u sjevernom dijelu udaljena samo 18 km (Risnjak). pa je stalan boravak u blizini izvora pitke vode. Vujević. moguće je da su ti tokovi danas na drugim mjestima negoli nekada. ali je teško i nezahvalno suditi u kojoj je mjeri za to zaslužna promjena klime. Klimatologija. i nestalan tok. u kazuj e na značajnu pozitivnu korelaciju s klimatskim promjenama. pa. opsežniji izvještaji o vremenu u Hrvatskoj postoje tek za 17. s druge strane. Union Geographique Internationale. kada je klima toplija. 27 Šegota. Inače. Iz Hrvatske vode otječu u Crno i Jadransko more. 40 r h . pa onda i Hrvati. A. izv. a kada oni u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku više nisu funkcionirali. Zagreb 1948. Bilješke o vremenu u 17. stoljeća tvrdi da "sela Slavena leže na rijekama jedno do drugog . Vode U antičko je doba stanovnik grada mogao vodu dobivati putem akvadukta. do otprilike 1350. Comite National du Rovaume de Yougoslavie. vrlo je dobro razvijena. 373 . pa se čini da se i tome jednim dijelom. 139. godin e. Viz.

31 K. Beograd 1973. Klaić. ona u Privlači kod Vinkovaca u blizini Bosuta 33 . Nije slučaj no da je i većin a karoli nških mače va i uopće ostata ka prona đena uz Dravu 30 . 148 i tamo lit. 320-7. 41 Ž. Izvori. Šmaljcelj. 129-61. 102. 34 Ž. od 74 lokaliteta bjelobrdske kulture. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu.u Sisku i u Kijevcima kraj Bosanske Gradiške 35. 33 M. Izvori. serija. 11-21. 30 41 . Uglavnom. 16-7. Documenta. 193. 14/1984. Tomičič. također je uočljiv trend njihova grupiranja uz velike riječne tokove. Ne može biti slučajno da su jedina dva ranosrednjovjekovna natpisa s peripanonskog prostora (iako im je funkcija nepoznata) nađena u blizini uz Savu . Zagreb 1958. Naseljeno je i uže područje Osijeka. 38 ARF za 827. ser. VAM. godine navodi svoje biskupe. ona na ciglani Daraž u Bošnjacima kod Županje u blizini je Save 32. 42 Tako nije dno g n alaz a bj el obrdsk e ku ltu re nema n a podru čju koj e omeđ uju Sava. SHP. dakle. 2.nekropola VIIIDC stoljeća sistematska iskopavanja. 333. Zagreb 1991. praktično su svi u blizini tih triju rijeka ili njihovih pritoka 41.."Gole Njive" (općina Vinkovci) . Klaić. 40 Klaić. koja traje od oko 900. 3. Kada Bela III. 95-118. Čini se da postoje vrlo čvrsti arheološki dokazi da se u rimsko doba plovilo Karašicom i Vukom 37. 32 S. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . 1185/6. Međutim. Sava ili Drava 29 . iako savska obala jamačno nije bila uz sam zagrebački Kaptol. 1. ali je funkcija zagrebačkih naselja bila da kontroliraju prilaz rijeci i prijelaz preko nje. Documenta. prostor uz rijeku Dravu 36. SHP 10. Neuere Erforschung der Bijelo Brdo . spominje čak luke na Dravi39. 117-9.Kultur in Kroatien. Rački. Neki nalazi ranog srednjeg vijeka iz Osijeka. 101. Arheološki pregled 15. a ona kod Bijelog Brda istočno od Osijeka nalazi se uz Dravu 34. Drave i Save.111. Istočna granica. Privlaka . a nekro pole u istočn ijim dijelo vima Hrvat ske nalaz e se takođ er na voda ma ona kod Brods kog Dreno vca u blizin i Orljav e. godine Bugari su s brodovljem provalili uzvodno uz Dravu i tamošnjim Slavenima nametnuli svoju vlast 38: kroničar ne spominje nikakve kopnene odrede. 39 CD III. U najdetaljnijem popisu svih srednjovje kovnih lokaliteta . 3. Novi prilozi vrednovanju ostavštine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II. Tomičić. Stanje istraživanja i statistika. 123. Ercegović. Bulat. karta 1. Zagreb 1961. 37 Bosendorfer. 225-39. te Psunj i Papuk -Ž. stoljeća u međurječju Dunava. Tomičić. Kalnik i Bilogora. Tomičić. 97. serija. 1968. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. Medvednica. spominje i "biskupa zagrebačkog na Savi" 40. karta 1. koja dvade setak kilom etara dalje utječe u Savu 31. Ercegovlć. Zagreb 1992. 123. 89. Rački.Sekelj. a 827. Drava. Varaždinski privilegij iz 1209. tako da u cijeloj Hrvatskoj na potencijalno močvarna tla 29 ARFza 819-23. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji.Kultur in Kroatien. Prilozi Odjela za arheologiju Instituta za povijesne znanosti 8. godine do otprilike polovine 13. 35 Namentragende Steininschriften. Izvori. Vinski-Gasparini -S. VAM.Fizička obilježj a prostor a Kupa. Ž. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 9. 36 M. nije svaka voda bila poželjna -u Panoniji je dobar dio nizina bio močvaran 42. Zagreb 1992.209-30.

No. vješto izbjegavajući bilo kakvu vodenu prepreku 47 . Stanje se umnogome mijenja s melioracijama u 19. karakteristična je pojava bujica. čini se daje već spomenuti Vilim Tirski stekao dojam kako je Dalma cija "prepuna velikih rijeka" 46 . 44 42 . Documenta. Priručnik. 46 Šišić. Račkl. Jakšić. 17. onaj od Nina do Knina. Jedan stranac. pa izbija na površinu u niskim krajevima ili na morskoj obali. ne povoljno je da u tom području koje se nalazi s obje strane razvodnice voda vrlo često otječe kraškim podzemnim putem. čak i kanjona (primjerice. na kraškom prostoru rijeke tendiraju stvaranju strmih obala.I. stoljeću spominju i u Istri 43. Nastaju na goletima u vrijeme naglih i jakih kiša ili ubrzanog otapanja snijega. Cetine (100 km) i Neretve (218 km). Močvare se u 10. 45 ARF ZSL god.vjerojatno zbog toga što ih nije bilo lako prijeći. Donekle to važi također i za Rašu i Mirnu (41 km) te neke još kraće rijeke i potoke koji se neposredno i samostalno ulijevaju u Jadran. pa se iza kraćeg površinskog toka gube u ponorima. SHP 14/1984. Codice diplomatico istriano. Na području Dinarida ima relativno mnogo oborina. Izvori. a. Naime. Za kraške krajeve. Klaić. 47 N. naročito one u primorskom pojasu. Kule Atlagića i Benkovca. Stoga se čini da su se u ranomu srednjem vijeku naselja stvarala uz obradivo tlo i dijelom nasljeđivala položaje rimskih naselja. 921. stoljeću koje su u velikom dijelu Slavonije omogućile intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. godine prelazeći Dravu dobila neku bolest koja je uzrokovala proljev i smrt mnogih 45 . 402-3. pa čak ni kretati se uz njih. 85. pružao od Nina do Islama Latinskog i Grčkog. 325. Tako se jedan od glavnih putova u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Priručnik. pa sve do Knina. gdje se ceste često pružaju uz vodene tokove. kanjon u donjem toku Cetine). 85. Nezdravost Slavonije osjetili su i ljudi ranoga srednjega vijeka . 820. Kandler. Šišić. Ponornice izviru iz kraških vrela. To je još jedan razlog zašto su se naselja u zaleđu obale stvarala na prisojnim padinama kraških dolina. Izvori 63. Svi ostali kraški vodeni tokovi. 325-46. Klaić. Topografija pravca 'Via Magna cesta vocata tendens per Lucam". Izvori. teku po površini. Ponori se nalaze uz rub kraškog polja ili u samom polju. Kašica i Smilčića. neke dane isparuje toliku vlagu i toliko gustu maglu da čine zrak gotovo zagušljivim" 44. Vilim Tirski koji opisuje put križara kroz Dalmaciju krajem 11. Za visokog vodostaja ponori ne mogu brzo gutati velike količine vode. Klaić. daju kraškom po dručju poseban hidrografski značaj. Izvori. pa su zbog toga u kraškim poljima poplave vrlo česte. 402-3.tako je franačka vojska 820. a ne u njima. Hrvatski rani srednji vijek čak i danas otpada vrlo značajnih 8% ukupnog teritorija. stoljeća. Klaić. tvrdi daje i Dalmacija "gotovo čitava močvarna. Međutim. naročito ponornice. Takva je situacija bitno različita od panonskog dijela Hrvatske. Goldstein. U tome su iznimka relativno dugi vodeni tokovi Zrmanje (69 km). 43 P. Krke (73 km). razmjerno više negoli u drugim dijelovima ranosrednjovjekovne Hrvatske.

dok stanov nici Panonije na putovanjima često nisu znali kako je priječi. 21-6. Šume Dalmacije u antici. V. Izvori. Crveno i Modro jezero kod Imotskog. Putove je u Panoniji često određivala mogućnost prijelaza preko rijeke. VAHD 82/1989. Nikolanci. a potom i utjecaj stočarske ekonomike zasnovane na uzgoju ovaca i koza . To su presječeni riječni zavoji (meandri). Rački. Njihova je površina mala (primjerice. Poznato je da su sustavnom sječom i krčenjem od srednjega vijeka do 20. 157-68. te promjene ipak nisu korjenito izmi48 49 50 V. Zagreb 1974.Fizička obilježja prostora Jezera se u Hrvatskoj nalaze većinom u kraškim predjelima. Slavonija od X do XIII stoljeća. kao primjerice na Velebitu.samo pripomogla ogoljivanju uzrokovanom prirodnim procesom erozije tla i ispiranja plodne zemlje 50. Može se. dakle. 5. 324. Dok su putnici u Dalmaciji morali voditi ponajviše računa kako izbjeći planine i pronaći najlakši i najniži prijevoj. pa se i s obzirom na te opće prilike može pretpostaviti izgled flore u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. u doba Ljudevita Posavskog franačkoj je vojsci.1. Vodostaj im tijekom godine koleba. Šuma je bilo više nego što ih ima danas.. 820. u Panoniji je trebalo znati kako prijeći (ne izbjegavati!) preko voda i što bolje se njima poslužiti.. Za ljetne suše veći dio ih presuši ili se voda zadržava samo u nižim dijelovima polja. zna se prilično točno kako je izgledao evropski pejzaž u srednjemu vijeku. U Panonskoj se nizini jezera stvaraju u napuštenim dijelovima nekadašnjih riječnih tokova. Flora Kako je izgledao biljni pokrov i što se moglo uzgajati u Hrvatskoj ranoga srednjeg vijeka za sada je nemoguće točnije utvrditi. 17. pa ta jezera imaju više obilježja bara oko velikih nizinskih rijeka. Međutim. 128. stoljeća neke šume u Dinaridima i Panonskoj nizini nepovratno uništene. Documenta. Babino jezero u Velebitu. 14-5. stoje bilo vrlo važno u vrijeme kada su mogućnosti prijeno sa vode bile ograničene. jer osim općih znanja o nekim pojavama u vezi s florom u prošlosti. itd. ljudska djelatnost . 78. tvrdi ljetopisac. Geografija Hrvatske. Klaić. a drugdje je. Zagreb 1882. s velikom sigurnošću zaklju čiti kako su stanovnici Dalmacije često oskudijevali vodom. preciznijih podataka nema -sustavna istraživanja do sada nisu provedena. Sve su ove okolnosti imale neposredan utjecaj na svakodnevni život u ranomu srednjem vijeku. To je bilo toliko važno da anonimni notar kralja Bele III. a potom i do Zagreba 48. opisujući neku provalu Mađara čak do Splita koja se navodno odigrala oko godine 900.. Međutim.ponajprije krčenje.). M. Ili. ne propušta napomenuti da su na povratku prešli Kupu i stigli do Save. ARFza god. Klaić. "smetnja bila rijeka Drava" 49. Neka kraška jezera za kišnog razdoblja pokriju čitava polja ili samo neke dijelove. 43 . ali ona nikada ne presušuju.

149. odmetnici. Zagreb 1992. koliko je proteklo od ranoga srednjeg vijeka do danas. inovjerci 57. U ranosrednjovjekovnim izvorima spominju se samo amigdalus. Geologija. "cer" . pa je na taj način po drveću dobio ime čitav niz naselja od srednjega vijeka do danas. što svjedoči o trajnoj važnosti biljnoga pokrova i posebice drveća.Hrastin blizu Osijeka i drugi. recimo.Brest kod Petrinje i kod Buzeta. Stonska. ur. pričalo se da su u njima bića s onu stranu mašte (vještice. "grab" .I. nadalje.Brezovac Daruvarski. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske. crnogorica širila nauštrb bjelogorice ili obratno. Borovo. "breza" . M. jer su bile uglavnom nepoznate. Zagreb 1979. razbojni ci. Zagreb 1990. Stoga se može reći da se u ovih tisuću godina. 107. 7. vilenjaci). u: Les marginawc et les exclus dans Vhistoire. pašnjaka. tako da ima vrlo malo obrađenih polja"56. Po vrstama drveća koja su rasla pojedi načno ili kao šuma nazivana su mjesta u okolici.Javorje kod Senja. najstariji su podaci iz 16. no jasno je da to nije i sav biljni pokrov u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. 288. u pejzažu Hrvatske ništa bitno nije promijenilo. U njima su se skrivali bjegunci. Đ. "dub" . "jablan" . na daleko i široko razasutih. 53 Nažalost. "hrast" . Ili. 72 i d. Jablanica. Herak.. 105. 402-3. "brijest" . Jablanac. Pariš 1979. Orahovica i Vrba. "jasen" Jasenak. Brestovac Požeški. "javor" . 54 55 56 57 CD I. Priručnik. prilagođenijih vrsta postalo dominantno. dj. kao i božanstva slavenskog panteona . 273 52 id. 90.95. Les marginaux dans l'Occident medieval.Duba Konavoska. Đ. Biljnogeografske osobitosti na hrvatskom prostoru nisu se mijenjale od posljednjeg ledenog doba.Dubrava kod Vrbovca i Šibenika. Lipice ispod Male Kapele. Rauš. 816. niti je mnogo novih. Stoga još i danas u preostalim šumama Hrvatske pretežu auto htone ilirsko-balkanske vrste koje se miješaju sa srednjoevropskim flornim elementom. stoljeća Dalmacija je "prepuna brda i šuma . Klaić.tako se ime vrhovnog boga 51 Šume u Hrvatskoj. Glogovnica.Jablan kod Vrbovskog. Zatim čitav niz "Dubrava" . Grabrk na Dobri. "orah" i "vrbu" -primjerice. Šišić. J.Lipik. Brezje kod Donje Stubice i kod Varaždina i drugi.Borik. 85. nije došlo do ogoljivanja velikih područja. pa Dubrave. Korenčić. prije otprilike deset tisuća go dina 52 . Grabovac kod Belog Mana stira i Omiša. hrast. I početkom devedesetih godina 20. Izvori. Jasenica. M. i drugdje. Goldstein. Grabovci kod Konjica.Cerovac Tušilovički kod Karlovca 55.. pri mjerice.Grab kod Ljubuškog i Sinja. Le Goff. istr aživanja o sta nju šuma u pr ošlim stoljećima na hr va tskim pr ostori ma nema -u knjizi Šume u Hrvatskoj. kao što se to događalo u nekim drugim evropskim zemljama 53. Pelješka. "bor" . ur. opširnije. Rauš. Grabovica kod Duvna. Lipa i Protulipa kod Duge Rese.. Postoje i toponimi koji spominju "glog". Hrvatski rani srednji vijek jenile izgled hrvatskog teritorija. "lipa" . Vidi. Takve su šume budile u ljudima srednjega vijeka strah. 44 . Tako. Još za putnika s kraja 11. Dubravice. Grabovnica kod Čazme. brijest i pogana arbor 54. stoljeća pod šumom je oko 35% površine Republi ke Hrvatske 51. pa nema čak ni podataka da se. stoljeća -n.

Toponimija otoka Brača. Osim šuma. 95. Šimunović. nosi. Etimologijski rječnilc II. u: Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. 153. na i. uz Tugare.. zajedno sa pašnjacima. 21. 172. Mihajlu Peruna pojavljuje na samotnim. Može se reći daje područje sredozemne klime određeno na neki način područjem 58 Radi se o lokaciji vinograda . Ipak. Documenta. Supetar 1972. a ime staroslavenskog gromovnika Vida. Šimunović. 643-4.neke su. 94. 87. Perun je i ime brda kraj Splita (1660 m). 59 P. za razliku od obrađenih 60. nisu sve šume bile daleke i nepristupačne . 164. postojala su i prostrana područja livada. pa postoji "Borun" nad Ostrogom u Kaštelima -Šimunović. na raznim mj. 61 Rački. Uvod u kaštelansku toponimiju. Od vrsta koje je uzgajao čovjek vrlo je karakteristična maslina. između Jesenica i Podstrane. mj.Skok. predstavljale dio neobrađenih površina nekih posjeda (terrae incultae). 69. Pašnjaka je bilo i u primorju -u Diklu kod Zadra 61. Rad 105. na padini Učke prema Plominu . stoljeća. 60 Rački. kamenjara i vriština. Split 1993. Fizička obilježja prostora Slika 1. teritoriji pod močvarnom vegetacijom i stepe u Panonskoj nizini. P. 45 . Documenta. pogled prema Sv. Rački.Rački. kao i ime iznad Mošćenica u Istri. brdovitim i šumovitim mjestima58. 167. između ostalih. i najviša gora na Braču i na istočnojadranskim otocima uopće (Vidova gora) 59. Documenta. 15. Čini se daje "Perun" ponegdje malo izmijenio oblik. 92. 205. Vinogradi Stonskog polja. Nutarnje stanje.

176-8. Codice diplomatico istriano a. 12 . 62 Placito del Risano. Split 1988. Izvori. Tako su postojale mnoge sretne okolnosti da Hrvati vrlo lako nauče sve o uzgoju vinove loze i pravljenju vina. godine kojom je podijelio Varaždinu prava slobodnog kraljevskog grada 69. Riri i vinova loza. 69 CD III. U ispravama se spominju i posude za vino {butte). Klaić. 79. gdje se spominju "brojni vinogradi i zasađene masline" -Rački. mnogo prije dolaska Grka u te krajeve. DAT 30/111. CD I. 137. Budući daje vinova loza nezaobilazni dio kršćanske liturgike i simbolike. dokumenti iz priobalnih dijelova Hrvatske od početka 9. Izvori. Izvori. Izvoru 11. jer to nisu mogli poznavati u prapostojbini. Hrvati su najkasnije do vremena kada su prihvatili kršćanstvo morali početi s uzgojem vinove loze. Moguće je da se uzgoj maslina širio u nekim razdobljima. Ivana Rogovskog podavati desetinu proizvodnje maslina 64. 59. Klaić. 18. 35. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Očito se veći dio vinograda koristio za pravljenje vina. no zasigurno je vinova loza na ovim prostorima uzgajana i ranije 70. 113. 65 Od brojnih slučajeva. 200-1. a vino i vinovu lozu potom spominju i mnogi drugi izvori 68. Godišnjak 13. Rad 105. a z a n as u p os eb no z an i ml j i vo m r a n om u srednjem vijeku.I. A. 66 Vidi. Klaić. II. 89. 63 46 .. 107. 26-7. Uzgoj vinove loze i preradba u vino spominje se u Slavoniji prvi put u ispravi kralja Andrije II.. 207. Hrvatski rani srednji vijek uzgoja masline koja se na istočnoj obali Jadrana na pojedinim mjestima uzgaja više od 2000 godina. Documenta. na primjer. a Konstantin Porfirogenet tvrdi da na "Mljetu.. Vinova je loza uzgajana na hrvatskoj obali još od brončanog ili željeznog doba. Codice diplomatico istriano a. Izvori. 23. 193-6. Margetlć. 150-3. 52. 39. 64 CD I. 67 Placito del Risano. Goldstein. 173-4. Margetić. Klaić. vidi. Rižanski platit 430-1. Braču i Hvaru ima mnogo maslinjaka" 63. s druge strane. 70. jer vojvoda svjedoči kako je sa posjeda u Novigradu Istarskom "dobivao za dobre ljetine više od 200 vrčeva (amphoras) vina"67. Centar na balkanološka ispitivanja. 146-7. 27. 68 DM 30/137. Berket. Cvitanić i V. stoljeća pokazuju koliko je uzgoj vinove loze za to gospodar stvo bio važan. 70 O r a s pr o st r a n j e n os t i vi no v e l oz e u op će . relativno bi se lako mogle prikupiti informacije na sljedeći način: kako se maslina nasadivala zajedno s lozom (takav je primjer zemlje na Pašmanu. 1209. 11. godine da će samostanu sv. Kao tipična sredozemna kultura ona je duboko srasla sa civilizacijom na hrvatskim prostorima. 173-4. 36. 70) na danas zapuštenim jadran skim i prijadranskim površinama preostali su jedino maslinjaci kojima je starost relativno lako ustanoviti. Viz.. Sarajevo 1976. 71 Rački. ali. 99. Viz."oni koji obrađuju zemlju . kao i klijeti u vinogradima (cella)71. 59. 185. 91. 59. u razvijenom je srednjem vijeku očigledno nastojanje da se proširi uzgoj maslina 65. a potom da su se stabla uništavala ili da su propadala . Nutarnje stanje. Korčuli. Zaninović. izv. dužni su na svakom vritu nasaditi najmanje 5 sadnica maslina. M. 1017. Documenta. 932. 88. Klaić. Gligo. 261-72. 209. izv. u: Statut grada Trogira. M.na otočiću Maslinoviku kod Primoštena danas nema maslinjaka. Rižanski platit. 46. ur. Izvori. Rački. Spominje se uzgoj maslina u Istri 62. Klaić. 430-1. Građani Biograda obvezuju se 1076.". II. uostalom. jer se s vremenom proširila i prema unutrašnjosti 66. Prva knjiga reformacija Trogira.

Raukar. lan. 52. nego i važan korigens lijekova. Blagojević. ječam73. 59-63. 75 Placito del Risano. 430-1. iako su se u posljednjim stoljećima nestajanjem šuma i močvara. trešnje. 225-39. 79 Rački. općenito. Nutarnje stanje. 72 Placito del Risano. Zagreb 1961. krumpir. Rad 105. Rižanski placit. Izvori. godine kruške 76. i 15. 11-2. marelica). a u Istri 991. Margetić. stoljeću. crveni i bijeli luk. 2. T. 74 O sustavu tzv. stoljeću. Zagreb 1977. Rižanski placit. 77. na raznim mj. "četvrtina" vidi S. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. Nutarnje stanje. 80 Rački. Fauna Na području koje je obuhvaćala ranosrednjovjekovna Hrvatska životinj ski je svijet i danas prilično sličan svijetu ranoga srednjeg vijeka. izuzev onih biljki koje su dolazile s Istoka preko trgovaca (mirodije i drugo) ili križara (na primjer. kao ni na brojnim toponi mima tipa "Vučjak" kod Karlovca. orahe. ali njihov je urod vjerojatno za naše pojmove bio vrlo slab. Iako se ne spominje mnogo različitih plodova . može se pretpostaviti da je jelovnik bio relativno raznovrstan. Klaić. bademe i limune 77 . VII-1. 78 Vidi.u Rižanskom se pladtu spominju kostanji 75. premda uglavnom nisu izumrle. Klaić. spominju se voštanice (cerei]79. a od voća nezaobilazne jabuke. Klaić. ser. 206. 77 Rački. 430-1. Margetić. a širenjem obradivih tla i naselja divlje životinje morale skloniti s najizloženijih mje sta. a nema ni vukova u Vučjoj Gorici kod Krapine. VAM. Pojedine životinjske vrste nastavale su prostore s kojih su danas potpuno iščezle . 207. M.na primjer. 1963. 204. Čak i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. šljive. kruške. Čini se da su od povrća i voća Hrvati u ranom srednjem vijeku poznavali još grah. Ćirković.Fizička obilježja prostora Od prehrambenih proizvoda u užem smislu najčešće se spominju žitarice. S. Rački. Vinodol Istra. krma 72. Jaka abrazija zuba kod pokojnika na nekropoli pokraj ciglane Daraž u Bošnjacima kod Županje pokazuje da su jeli mnogo biljne hrane. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. 59. pa i lijek sam po sebi. na planini Risnjak nema risova. Beograd 1973. Šećer se nadomještao medom koji je bio ne samo hrana i sredstvo za slađenje. 11. Zadra. bob. urod je u Dalmaciji bio samo četiri puta veći od količine posijanog sjemena 74. Grmek. konoplju. Nije bilo ni riže ni šećera. 124. pa je "više nego vjerojatno da su se Hrvati pčelarstvom zanimali"80. u 14. duhan). 58. 6. Iako u dokumentima nema izravnog dokaza o uzgoju pčela. Rad 105.. Nutarnje stanje. Izvori. Zadar u 15. 273-6. leću. pa čak i južno voće kao smokve. 47 . vrlo vjerojatno kruh od grubo mljevenih žitarica78. 1017. Rijeka. 76 Margetić. III. zelje. Požege i Našica. Izvori. Ercegović. 139. i to žito. te onih koje su dospjele u Evropu nakon otkrića Amerike (rajčica. kukuruz. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. Četvrtina. hmelj. 172 i d. Documenta. 73 Codice diplomatico istrianoa. Razvoj medicine. Stoga se može zaključiti da se jelo uglavnom slično kao i danas. na Medvednici kod Zagreba već odavno nema medvjeda. višnje. mak. Rad 105.

jastreba (Oreb). itd. Rad 105.od ovčjeg se mlijeka pravio sir 86. teladi. Jelenska. na raznim mj. Zagreb 1977. Zadrani u kasnijim stoljećima slali na Kornate. 90 Codice diplomatico istriano a. Rižanskiplacit. Zato na hrvatskom prostoru postoje mjesta Medviđa. 85 T. 133. 130. 46. 89 O tome podrobnije str.Rački. 83 48 . Lisičar. iako njihova vrlo visoka cijena u prijadranskom dijelu Hrvatske svjedoči da konj u tim krajevima baš i nije bio isuviše čest. Klaić. u: Benkovački kraj kroz vjekove. P. Volf. 46. 1017. Sokolić. Uzgoj ovaca bio je vrlo raširen. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. Lijić). koze. goveda. Srnetica. stoljeću. Zadar u 15. zeca (Zec. koza.I. te psi 90 . 131. 52. ovaca. 197-206. Košutarica. 130. Documenta. orla (Orlić. 101-12. Kragulj). U grobovima su kosti konja.cauallus i equus . Vučić. 292-4. Istočnojadranska toponimija. Vučica. na hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku na seljač kim posjedima spominju se volovi. Nutarnje stanje. 207. Maun. 81 Za jadranske krajeve. medvjeda (Medved).mogle su pasti na većem dijelu hrvatskog prostora. Novak -Skok. 155. Rački. opširno.. Izvoru 85. sudeći barem po čestom spominjanju u izvorima . 86 Caseus . Vukić. Olib i Molat 85 . 88 J. Vulić. Klaić. Izvori. vuka (Vuk. Sokolović. Šimunović. koja u priličnoj mjeri potječe od imena živo tinja govori o suživljenosti čovjeka sa životinjskim svijetom tijekom stolje ća i zasigurno se stvarala od doseobe Hrvata i Slavena. 18. Supetarski kartular. još od ranoga srednjeg vijeka. a od vune predivo 87. dakle. stoljeća tvrdi da "ima vrlo malo obrađenih polja. 87 Rački. Sokolovac. 79. PLacito del Risano. 11-13. 89. 96. svinja. 59. Stoka se općenito naziva animalia ipecora 84. oštrooka sokola ili jastreba (Sokol. ovce. Selilačko. vidi. Margetić. 55-69. 134. Franački putopisac krajem 11. goluba (Golub. Zečević). Documenta. 153. Goldstein. 84 Rački. 70. U panonskom dijelu zasigurno je bilo više. Benkovac 1987. Izvori. Čini se da je i uzgoj konja bio prilično raširen. Raukar. Zmijštan 81 . Vuka. 225.mogla bi biti dokazom njegove važnosti. Spominje se sakupljanje žira. Golubović) do lukava lisca (Lisac. Paunović). Zečić. 130. Lučić.). Documenta. a potom se logično spominju i svinje. kosa (Kos. I uistinu. na raznim mj. 157. nema razloga sumnjati da tako nije bilo i u ranom srednjem vijeku. 79. pa su ih. Dugi otok. 430-433. tegleća ili krupna stoka (iumentum). 89 Činjenica da se za konja na hrvatskom prostoru u latinskom jeziku upotrebljavaju sinonimi . Vidrenjak. 95. Documenta. mazga. Oralić). Pag. pijetao. Vidi i Rački. Košić). konji. Zbornik I. i stanovnici Dalmacije žive jedino od stada i krda" 82. janje (Zanata). Ljudi su se kitili raznovrsnim obilježjima životinja: od gizdava pauna (prezimena Paun. transhumantno stočarstvo stoljećima je bila svakogodišnja aktivnost brojnih pastira 88. Orlovac. Medvednica. Za jadranske i prijadranske prostore posebno je bio važan uzgoj ovaca i koza koje su vrlo dobro prilagođene tom podneblju . Split 1986. na primjer. 82 Klaić. Orlović. 131. Hrvatski rani srednji vijek Slavenska toponomastika. jarac [tragus] 83. CD I. 160.

To znači da na tim mjestima. stoljeću. 49-51. Razvoj medicine. Izvori 11. pa tako.. 402. Klaić. Documenta. Š. serija.vidi. 92. 58. a meso nije lako pokvarljivo kao riba i može se sušiti. vj er oja tn o sr de la ma . osim onoga koji je stekao to pravo. vune. stoljeća umnožavaju se dokumenti u kojima se spominje ribarenje. J. Klaić. Rižanskiplatit. Zagreb 1958. Split 1993. daruje oko 1215. opšir n o. 93 Bosendorfer. 99 Rački. 82-84. Trgovina i raspodjela ribe u Dalmaciji u prošlosti Adriatica maritima I. 1. nitko nije bez njegove dozvole smio loviti ribu 99. a hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Zadar 1974. jer bi se na taj način mnogo neposrednije upoznalo i hrvatsko ranosrednjovjekovlje. kože). Priručnik. ribarenje je očigledno bilo jedno od osnovnih privrednih aktivnosti ljudi uz obalu. flori i fauni samo je niz osnovnih informacija do kojih historičar može doći tradicionalnim meto dama. 58. Iako francuski putopisac tvrdi da "mali broj stanovnika nastanjuje morske obale" 94. Izvori 85. rimski "urus" (bos primigenius).. primjerice." te da vojvoda Ivan "posjeduje mjesta gdje se lovi riba" 95. 91 Vidi. 92 Grmek. Sve što je ovdje izneseno o klimi. 219-39. 56-7. Ercegović. Krševana 995. na srne. Opširno. Županović. Očito je na ovim prostorima živio i makrokeratni tur. a prvi privilegij o pravu ribarenja spominje se na Rabu 1059. zečeve i veprove bio je uobičajen. a o tim bi temama valjalo pokrenuti interdisciplinarna istraživanja. 61. godine 98. tvrdi "da je sav narod zajednički ribario. Istočna granica. Lov. 94 Šišić. 123. vodama. pa se čini da je konzum mesa u Hrvatskoj u srednjem vijeku bio prosječno veći negoli u novom vijeku 100. 96 Iz vje sn o j e da se ovdje r adi o pla voj r ibi. 151.S. godine dobiva podavanja u ribi 97. Ribarstvo Dalmacije u 18. Dublje razloge nije teško dokučiti: uzgajalo se mnogo stoke (i zbog gnoja. Margetić.Fizička obilježja prostora kokoši vrlo česti prilozi 91. 98 Rački. 157. 97 Rački. 135. Tako se u Rižanskom placitu. 49 . pri mjerice. početkom 9. a meso divljači vrlo cijenjeno 92.Rijeka 1989. Basioli. Bilo bi dragocjeno da se o tome zna više. na raznim mj. 95 Placito delRisano. 428-31. jer je po njemu Turopolje dobilo ime. 25. Vinski . što znači da su mnogi ribarili i da se znalo za mjesta [piscatio) gdje se riba pojavljuje 96. Od kraja 10. CD I. stoljeće). godine srpskom kralju Stefanu Prvovenčanom "ture" i "turice" kojih je onda još bilo u Karpatima 93. U kriznim vremenima orijentacija na ribolov mogla se samo intenzivirati. Pula . Potom.18. 3. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu.Gasparini . Jadranski zbornik 13. Documenta. 1 00 Grmek. Povlastice i daće od ribolova u Hrvatskom primorju i na Kvarnerskim otocima (11 . samostan sv. stoljeća. primjerice. Documenta. Vidi i J. K. VAM. Jelo se i mnogo mesa. Razvoj medicine. Basioli.

ratova. Još južnije živjeli su Plereji. Međutim.za koje nije sigurno ustanovljeno da pripadaju Ilirima. stoljeću pr. Iliri su najstarije povijesno zajamčeno stanovništvo Balkana koje je. a panonsko pleme Breuci živjelo je uglavnom u današnjoj istočnoj Slavoniji i Srijemu. pojam je znatno proširio značenje. Jaši su nastavali krajeve današnje sjeverozapadne Hrvatske. Tada je obuhvatio veći broj etnički. imao je više utjecaja na daljnji kulturni razvoj ovih krajeva negoli na promjenu etničke slike. živjela su ova plemena: Histri -u današnjoj Istri (po kojima je Istra i dobila ime . dakle od 1. Dolazak Kelta na Balkan u 4. Kelti. Panonija i Dalmacija u antici J. živjeli su Delmati. stoljeća pr.IV. pa sve do doline Vardara.ali oni nisu Iliri). a nakon njih Enheleji. uz jadran sku obalu. Kelti su se ponegdje saživjeli i pomiješali sa starosjedilačkim ilirskim življem (primjerice Japodi). nekadašnji gospodari Jadrana. izmiješano uslijed čestih seoba. Duvanjskog i Glamočkog polja. Oni su i nositelji kulture mlađeg 50 . gospodarskoj i političkoj situaciji koju su Hrvati po doseobi zatekli na tom prostoru. očuvalo identitet i do ranoga srednjeg vijeka. barem djelomično i u nekim predjelima. asimilacija. južno od njih duž Hrvatskog primorja i dalmatinske obale. do rijeke Krke. Na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. U krajevima prema Vrbasu živjeli su Mezeji. još neo dređenog plemena na sjevernim granicama klasične Grčke. a nešto istočnije od njih u središnjoj i istočnoj Bosni Desitijati. Grci Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku mnogo duguje kulturi. južno od Liburna. etničkoj. Na primjer. U unutraš njosti se vrlo razvijenom kulturom ističu Japodi koji su naselili područje današnje Like i zapadne Bosne. U području donjeg toka Neretve živjeli su Daorsi. Kr. narod iskusnih pomoraca . Kr. posebice jezično i kulturno srodnih indoevropskih plemena od jadranskih obala današnje Italije. i kasnije. ali u vrijeme kada izvora ima sve više. stanovništvo što je živjelo na teritoriju koji su u ranom srednjem vijeku naselili Hrvati bilo je vrlo heterogeno. pa sve do Cetine i Livanjskog. Zbog uloge u dugotrajnom otporu rimskim legijama postali su eponim nove balkanske provincije (Dalmatia). ali samo ušće rijeke bilo je pod vlašću Ardijejaca. živjeli su Liburni. Isprva su "Iliri" predstavljali samo ime jednoga. U osvit pisane povijesti . civili zaciji. preko današnje Slovenije. kao i na teritoriju u to vrijeme naseljenom Hrvatima.Iliri.

2. Njihovi su pomorci dobro upoznali jadranske obale u trgovačkim putova njima na sjever Jadrana. pr. ali neka su plemena nastavila s gusarenjem. Od Gencija su otpali Delmati. itd. godine. izmijenjenih okolnosti na Sredozemlju. Za rimskim trijumfima i vojnim pobjedama često su slijedila razdoblja slabljenja rimske vlasti i ilirskog osamostaljivanja. Sukob Agronove nasljednice Teute s Rimom završio je teritorijalnim i političkim slabljenjem Ilira. Povijest. uz sudjelovanje Desitijata i Breuka) njihov je otpor i konačno skršen. Uspostavom rimske administracije ilirske su 1 Šišić. jer su se nalazili u blizini naprednih poljoprivrednih. a pogotovo za Pleuratova sina Gencija. Ona je postala matica nekoliko drugih grčkih gradova na susjednim otocima i obali. 43) piše daje u trijumfu bilo 27 funti zlata. pr. Kr. No. Otprilike istovremeno s prodorom Kelta sa zapada i sjeveroza pada krajevi u primorju postaju meta drugog stranog elementa: grčki gradovi još od 6.Panonija i Dalmacija u antici željeznog doba koja. u trijumfu Lucija Anicija u Rimu 1. pa ima dosta krajeva koji još u klasično antičko doba znaju samo za ručnu obradu keramike. u svim ilirskim krajevima (nositelji su bili Delmati. a članovi njegove obitelji bili su pokazani svjetini 167. pali pod neposrednu rimsku vlast. nije prodrlo na čitavo ilirsko područje. Lončarsko kolo. Gencije je poražen. tek poslije ugušenja velikog i krvavog ustanka godine 6. 13. Kr. Nova faza u jačanju rimskog utjecaja nastupa od 178/7.nazočnosti Kelta ili barem njihova utjecaja. Pod vodstvom i zaštitom Sirakuze nikla je na Visu dorska kolonija "Issa".000 denara. Nekoje vrijeme osnivač tog saveza Agron uspijevao smirivati stalno nazočne i vrlo heterogene plemenske interese. iako se snažno manifestira u mnogim krajevima naseljenim Ilirima (osobito sjeverno od Save). kao prvo pleme na današnjem hrvatskom prostoru.Panonija i Dalmacija postaju dio rimskog civilizacijskog kruga Pod pritiskom sve snažnije rimske države i drugih. a Delmati 117. koja i dalje postoji. Tit Livije (XLV. morali prihvatiti diktat pobjednika. Međutim. Ilirska država. a rimska se vlast proširila na jug sve do Neretve. ipak nije u potpunosti zamijenila tradicionalnu kulturu Ilira starijeg željeznog doba. Kr. 90. 51 . koji su 228. do 9. kada su poslije bojeva kod Nezakcija Histri. u južnijim se krajevima za vladavine Teutinih nasljednika.. Dolazak Rimljana . 19 funti srebra. Primorski krajevi Ilirika doživljavaju znatan gospodarski. kulturni. Nakon neuspješnog ustanka. rimska pacifikacija budućih ilirskih pokrajina neće biti lagan ni brzo izvodljiv zadatak. nastoje stvoriti kolonije na Jadranu. većina se ilirskih plemena ujedinila u snažan savez. god. što je neposredno pogađalo jadranske trgovačke gradove. konačno raspala na nekoliko samostalnih plemenskih saveza. godine pr. čija je pojava jedna od karakteristika . Japodi su pokoreni 129. a i društveni preobražaj. trgovačkih kolonija. stoljeća pr. Kr.

godine pr. domorodačkih) kultova. Zagreb 1989. 'EJ. međutim. Ivan Miižić o podrijetlu Hrvata. stoljeću pr. Kr. Iliri i antički svijet. Nadasve se smišljeno radilo na likvidaciji ilirskih epihorskih (tj. IV. Rimljani su prvu provinciju na budućem hrvatskom teritoriju osnovali u 1. Split 1989. Hrvatski rani srednji vijek zemlje doživjele osjetniji gospodarski i kulturni razvoj.. sve do Majevice. Mužić. gotovo do kraja antičkog razdoblja. Čini se da je moralo proći više stoljeća. U početku su čak ponegdje ostali i zatečeni oblici društvenog uređenja: na ćelu nekih plemena i manjih organizacijskih jedinica postav ljani su i dalje predstavnici domaće aristokracije (principes). Panonija je bila zaseb na provincija. možda čak i čitavo tisućljeće. a ilirski su mladići novačeni i odašiljani na daleke granice Carstva ili u mornaricu. i nazvali je Ilirik (Rhjricum). Katičić. ali uza svu tu formalnu romanizaciju i latinizaciju. da se taj ilirski. R. Ova nova provincija na jugu počinje se od 27. s manjim ili većim uspjehom. te sjeverni ili Donji Ilirik. mj. iako nedvojbeno vrlo značajan. razaznaju se vrlo dugo. još dugo nastavili otpor u svim domenama. ilirskom življu. Također. Kasnije su mnogi gradovi i naselja dobivali status municipija. Ilirik je dobio posebnu ulogu i zahvatio širi teritorij. I. i početkom 4. ilirski je element u krajevima podalje od Jadrana u vrijeme dolaska Slavena i Hrvata imao važnu ulogu. Bio je razdvojen na dvije dijeceze: Zapadni i Istočni Ilirik. već je njime upravljao izravno Senat. ušću Sane u Unu. Katičič. I zbog toga je ilirski doprinos etnogenezi hrvatskog naroda. Međutim. do danas vrlo slabo poznat2. pa zatim davalo građanska prava domaćem. Prije Augusta Ilirik nije imao zasebnu upravu. 1960. širio se od primorskih krajeva prema unutrašnjo sti. u simbiozi s importiranom klasičnom kulturom. Podrijetlo Hrvata. Autohtona ilirska kultura. na i. ljubomorno čuvajući domaće kultove i zadržavajući stara domaća imena. stoljeća. ne forsirajući. 52 . Zapadni Ilirik je u vojnom i u administra2 Vidi djelo bogato podacima: I. Granica između njih išla je od Raše u Istri prema Snježniku. koja je kasnije podijeljena na Gornju Panoniju [Superior) na zapadu i Donju Panoniju {Inferior) u istočnijim krajevima. Konačnu reorganizaciju uprave proveli su August i Tiberije. 271-84. Iliri su. Mužić. izd. Poslije reorganizacija u Carstvu krajem 3. Kupi. Kr.I. U povodu Katičićeve recenzije. nazivati Dalmacija. 243-70. I. uz obalu Dunava u današnjoj Mađarskoj.. iz kojeg su crpljene sve općenite informacije: D.. nastavljali živjeti po prastarim običajima i uredbama. Rim je oprezno i inteligentno postupao u provođenju romanizacije. O Ilirima najpotpunije djelo. Rendić-Mioćevič. 285-7. na i. području današnje Banje Luke i Doboju. već polagano slamajući najosjetljivije točke ilirske samo svojnosti. ili barem jasni autohtoni elementi. I Ilirik je podijeljen na dva dijela -južni ili Gornji Ilirik. Taj je proces tekao polako. Još jednom o Mužiću. odnosno "vlaški" element asimilira u slavensko-hrvatsku okolinu. 328-34. Iliri su u unutrašnjosti. Većih promjena u etničkoj strukturi bilo je samo u gradovima i administrativnim središtima koja su zahtijevala odgovara jući kadar i u tim je sredinama prevladavao latinski jezik. Goldstein. 19/1989. mj. gdje je to god bilo moguće. te R. SHP.

Druga se pružala od Emone (Ljubljane). Plansko naseljavanje započelo je Augustovom kolonizatorskom akcijom koju su nastavili Tiberije i Klaudije. Do sedamdesetih godina 1. Epidauru (Cavtatu).sedma i jedanaesta. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Bojanovski. Još u predrimsko doba ovo je područje bilo glasovito po prirodnim bogatstvima. Na primorju je bilo razvijeno ribarstvo. a u njegovu se sklopu nalazila i provincija Dalmacija."provincija bez oružja". Kr. Gospodarsko značenje Ilirika i Panonije bilo je za rimsku državu prilič no. u prvom redu trgovci. 89-120. Veći dio obradiva tla ubrzo je prešao u ruke veleposjednika. pa je Ilirik postao provincia inermis . Rimski građani. Naroni (Vid kod Metkovića). pretežno veterani. Iz njega su za Rim odlazili drvo. proizvodi kojima je i ondašnja Italija bila deficitar na. Aequumu (Čitluk kod Sinja). Takve su kolonije. Razvoju privrede i trgovine pridonijela je gradnja cesta. Salone. 53 . Epidaura do Dirahija (Drača) u današnjoj Albaniji. Solina. u prvom redu na Braču i na području današnjeg Trogira. primjerice. stoka i slično. Zadra. Saloni (Solinu). a u kasnoj antici koloni. osobito u unutrašnjosti. jer se njima odvijao kopneni promet iz zapadnih dijelova Car stva na istok i obratno -jedna je išla od Tergeste (Trsta). intenzivno naseljavati lokacije današnjih gradova Senja. zapravo. čemu su mnogo pridonijeli kolonisti koji su nastojali proizvodnju dovesti na razinu proizvodnje u Italiji. U razdoblju prije Rimljana postoje podaci samo o proizvodnji soli. Rimski građani. 1982. a po njihovu dolasku eksploatacija rudnog bogatstva se intenzivira 3 : kopa se željezo na području današnje središnje Bosne. Rimljani su ih gradili i iz vojno-strateških razloga. Skardone (Skradina). Siscije (Siska) i onda s varijantama uz desnu i lijevu obalu Save do Cibalae (Vinkovci). a zemljište je obrađivalo domaće stanovništvo ili robovi. Za rimske vladavine poljoprivreda je podignuta na viši stupanj. Narone. Zadra. poljoprivredi i stočarstvu. slani su u gradove u čijoj su im okolici dodjeljivana zemljišta na obradbu. Postojali su i kamenolomi. Od vojnih jedinica na ovim su prostorima bile stacionirane dvije legije . Posebice se to očitovalo u vinogradarstvu i maslinarstvu kojima su temelje na jadranskim otocima i nekim mjestima na obali postavili još grčki doseljenici. ona je conditio sine qua non toga razvoja. Visa. žitarice. Logori su im bili u Tiluriumu (Gardun kod Trilja).Panonija i Dalmacija u antici tivnom pogledu potpao pod jurisdikciju prefekta pretorija Italije. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. Za čitavo Carstvo dvije su ceste imale ključno značenje. Cavtata i drugih. postojale u Jaderi (Zadru). a rimski izvori izvještavaju da iz Ilirika stižu srebro i zlato. Međutim. a ribe iz Dalmacije i tada su bile na visokoj cijeni. do Tarsatike (Trsata. Stočarstvo je bilo važna grana privrede. Jedan je krak išao od Emone do Poetovia (Ptuj) i duž dravske 3 I. Rijeke). Sirmija (Srijemske Mitrovice) i Singidunuma (Beograda). čiji je glavni grad i dalje bila Salona. počeli su već u prvoj polovini 1. stoljeća premještene su u druge pokrajine. odnosno u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). stoljeća pr.

dolinom Neretve. pogotovo u razdoblju od četiri zimska mjeseca. Mnogo će toga novi doseljenici . Druga je išla od Zadra i Salone do područja današnjeg Knina.I. Iako je Rim imao neospornu vlast nad Sredozemljem. ove su prometnice bile i prve izgrađene na prostoru buduće Hrvatske. Naplata carine vršila se na pograničnim stanicama -jedna od najvažnijih bila je u Poetoviju. iako u unutrašnjosti nije bilo politički značajnijih i gospodar ski jačih. Carina {portorium) plaćala se prilikom uvoza robe iz susjednih oblasti. koja je gradove na obali povezivala s bližim i daljim zaleđem. Stvarno. primjerice. Hrvatski rani srednji vijek obale do Murse (Osijeka). stvaranje vrlo logičnog sustava komunikacija.Dalmacija bila podijeljena na tri sudska područja (conventus iuridicus): sjeverno. pa opet do ušća Save u Dunav. Zapisano je kako su 333. zaživjeti ponovno u hrvatskoj državi ranog ili razvijenog srednjeg vijeka. ali i simbolički. Zbog značenja za čitavo Carstvo. pa preko današ njeg Bosanskog Petrovca. Čitava Dalmacija s Panonijom bila je jedinstveno carinsko područje. mnoga će antička rješenja. Antonine Itinerarv. odnosno od Jadere (sjedinjavala se u današnjoj Lici) do Biviuma na Mrežnici. građevina koja povezuje hrvatsku kasnu an tiku i hrvatski rani srednji vijek jest Dioklecijanova palača . Jadera.Hrvati prihvatiti. i južno. ItinerariaRomanal. planirala se i gradila od 1. do 11. odnosno ukupno osam mjeseci godišnje. a drugi prema Sisciji. sa središtem u Naroni. kada je plovid ba Sredozemljem bila vrlo opasna ili barem rizična. stoljeća. neće se nestankom vlasti Carstva na ovim prostorima moći izbrisati. Dinaridski pojas aktivirat će se tek u kasnijim stoljećima. Najznačajnija je za Rim bila (jer je povezivala dva najveća središta) cesta od Solina prema današnjoj sarajevskoj kotlini do Srebrenice [via Argentaria) i onda uz Drinu sve do Sirmija. kao Senia. Sve su ove ceste.ona se iz 4 O. Cestovna mreža. Treća je od Salone prelazila Cetinu i onda se njome preko današnjeg Livanjskog i Kupreškog polja stizalo do doline Vrbasa i opet do Save. uspostava isto tako logičnog carinskog jedinstva (na čitavom budućem hrvatskom teritoriju. jer će se od 9. Tako je. sa sjedištem u Saloni. da bi se kod današnjeg Sarajeva spojio sa cestom Salona .i njima se mnogo putovalo. pa ni stanovništvom brojnijih naselja (tim će se okolnostima dugo morati prilagođavati i srednjovjekovna Hrvatska. Tako su do izražaja dolazile pogodne luke. 54 . od Jadrana do Drave) i mnoge druge okolnosti. Bordeaux Itinerarv. Leipzig 1929. bile vrlo važne i za protok ljudi i roba na užim područjima.Sirmij. Cuntz. srednje. Jedna je cesta išla od Senie. koje će živjeti kroz mnoga stoljeća rimske vlasti. kao što su administrativna podjela ili način života. sa sjedištem u Skardoni. što je još više ubrzalo napredak. Salona. prvenstveno u vojno-strateškom pogledu. a da tih činjenica tadašnji Hrvati neće ni biti svjesni. kopnene su komunikacije bile i te kako važne . Jedan ogranak kretao je od Narone. osim za Carstvo u cjelini. dolinom Une do Posavine. godine hodočasnici iz Burdigale (Bordeaux) putovali cestama preko Ptuja prema Carigradu i dalje sve do Jeruzalema 4. provincija Ilirik . Goldstein. a s nešto manjim intenzitetom i u panonskom). Povezivanje obale s unutrašnjošću. a otamo jedan krak prema Emoni. stoljeća razne aktivnosti odvijati ponajprije na prijadranskom prosto ru.

Kršćanstvo. relativno sporog procesa romanizacije. danas posve zaborav ljenih sljedbenika Kristova učenja koji su poticali sugrađane i sve ostale s kojima su se susretali da prihvate kršćanstvo. Les origines chretiennes dans les provinces danubiennes de Vempire romaine. Wilkes. Šanjek. Povijest katoličke crkve među Hrvatima. Takva transformacija palače u grad jedinstven je slučaj na čitavom evropskom prostoru. samozatajno. a za vladavine Dioklecijana i Dujam. Pariš 1918. London 1969. Bratož. velikih grobalja. Les origtnes chretiennes dans la province romaine de Dalmatie. Demetrije. VeWđ Ilirik (284-395) i njegova konačna dioba. 4. Poetoviju. kršćanima je priznato pravo slobodnog propovijedanja. u doba posljednjih progona za vladavine Dioklecijana koji je abdicirao 305. te zbog toga i zakašnjelog razvitka gradova. 4 i d. Zagreb 1962. Prva kristijanizacija budućih hrvatskih prostora Jedan od važnih čimbenika koji će dočekati Hrvate i umnogome utjecati na zbivanja u njihovoj državi bit će kršćanstvo. Kršćanske su zajednice osni vane i u drugim gradovima -u Poli. 3. obično propovjednici i prvaci kršćanskih općina koji su uporno ispovijedali svoje uvjerenje . i početka 4. Buturac -A. Bili su vrlo uspješni. do smrti 313. nije čudno da prvi tragovi kršćanstva sežu tek u drugu polovinu 3. ali i glavnih prometnih tokova. Cibalama (današnjim Vinkovcima). kao i drugdje u tadašnjem svijetu bile organizirane općine. kršćanske zajednice. Utjecaji s istoka stižu u Panoniju i Dalmaciju i kopnom i morem . Dalmatia. izvan gradova. Isti. Parentiju. Sinerot i drugi u Sirmiju. ZČ 40/1986. godine. Galerijevim ediktom objavljenim u Sardici (današnjoj Sofiji) 311.iz Soluna ili Filipija. Polion u Cibalama. u koju je.skromno. stoief/a. Irinej. odnosno iz Rima. Kvirin u Sisciji. Ideje i osobe počele su slobodno kružiti. stoljeća. Za prilike u rimskoj Dalmaciji i Panoniji postoji obilna lit. 363-96. J. Pariš 1906. jer su tamo ° R. godine. J. memorijalnih kompleksa. Sirmiju. do 6. Ravene i Akvileje. što ubrzo rezultira podizanjem crkava. Rogošić. Razvoj organizacije zgodnjekršćanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. Zagreb 1973. Međutim. J. R. te Konstantinovim Milanskim ediktom o toleranciji dvije godine kasnije. te Stas. 55 . stoljeća. još je oko 270.Viktorin u Poetoviju. Tada osim propovjednika u tom slojevitom i mnogovrsnom širenju kršćanstva djeluje i golemi broj neimenovanih. čedno. U gradovima su. jer su se primjerno ponašali . krstionica. pa se otada kršćanstvo moglo slobodno širiti. U njima su pale i prve žrtve. nimalo slučajno. Zbog nešto kasnije izgrad nje cesta.Panonija i Dalmacija u antici reprezentativne carske palače u kojoj je Dioklecijan boravio od abdikacije 305. godine transformirala u ranosrednjovjekovni grad od ključne važnosti za hrvatsku povijest. dakle. I tamo je bilo mučenika . Također.najviše ih je bilo u Saloni. požrtvovno. Zeiller. Ivandija. o spasenju i Kristu 5. Sisciji. dolazilo i najviše misionara. evangelizacija nije imala većega zamaha. a sve su brojniji s kraja 3. Mreža rimskih cesta bila je krvotok kojim su tekle spoznaje o Radosnoj vijesti.: J. godine u njoj pogubljen prvi salonitanski biskup Venancije.

sučeljavala se različita mišljenja unutar kršćanstva. 43-4. Rad JAZU 426. Sv. stoljeća "velik broj svetih" 8. a to dodatno potvrđuju nalazi ampula sv. I. st. Sagi Bunić. Nju su u jednom trenutku podržali i neki panon ski biskupi. seoba naroda. Viz. 8 Usp. Hrvatske i Bosne i Hercegovine 6 DM 30/104. potom razni orijentalni misterijski kultovi i vjere. u 10. Kasnije će. a dijeceze na ukupno 120 provincija. 36/14. O pustinjačkom životu monaha svjedoči i salonitanski natpis monaha Petra. II. To je vrlo indikativan podatak jer pokazuje kako se proglašenjem kršćanstva za službenu držav nu vjeru evangelizacija polagano i nesmetano širila 7. Takve pojave ukazuju na veze Jadrana s egipatskim stranama i Levantom i tamošnjim izvorištima monaštva. kao. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast. Valens iz Murse. pa i ona koja su se kasnije posve izdvojila 9. Markovič. Klaić. uz akvilejsko i rimsko. Potpavši pod prefekturu za Italiju i Ilirik. primjerice.. Goldstein. Tamošnje nepokršteno sta novništvo zadobiva i naziv pogani . bili duboko ukorijenjeni. u 4. 49. Ona je podijeljena na četiri prefekture. Menasa u kojima su hodočasnici donosili ulje s njegova groba u svetištu pokraj Aleksandrije. I. Radovi ZHP 23. to ime dobiti čitava pokrajina oko rijeke Neretve -Paganija -kako svjedoči Konstantin Porflrogenet 6. Hijeronim Stridonjanin građanin Tarsatike. Oni su se izdvojili iz svijeta i živjeli samotnjačkim životom.pagani. Njih nisu bili pošteđeni ni ovi krajevi. stoljeće ustrojstvo rimske države korjenito se izmijenilo. građanski ratovi Na prijelazu iz 3. 8 i d. područje današnje države Slovenije. Zagreb 1986. U tim mnogovrsnim kontroverzama današnji hrvatski. 213-78. pa onda i Vizigoti i Ostrogoti. Jeronimall. Zagreb 1976.vidi. I izopćenik Arije je proveo niz godina u Sirmiju u izgnanstvu. do 7. one pak na 12 dijeceza. ali i slovenski i bosanskohercegovački prostori. Četvrto je stoljeće bilo razdoblje u kojem su se odvijale mnogovrsne dogmatske i teorijske rasprave. 64. pošto je njegovo učenje osuđeno na crkvenom saboru u Nikeji 325. Izabrane poslanice sv. 9 Primjerice. Goldstein. treći stalež i Židovi od 5. posebice mitraizam. 54. tj. bit će gorljivi pristaše Arijeve doktrine. pustinjaštva i samostanskog života. izv. Suić. Hrvatski rani srednji vijek pretpovijesne i rimsko-helenističke tradicije i lokalni kultovi. stoljeću. Zagreb 1908. 7 O tom razdoblju vrlo detaljno i studiozno raspravlja M. 4. a kasnije i ravensko područje. 1990. stanovnici sela {pagusd). 242. Tako su biskup Sirmija Anemije i crkva u njegovu gradu bili na čelu borbe pravovjerne dogme protiv arijanstva. postupno se sve više vezuju uz zapadne krajeve. dapače. kriza.I. 14. 32/21. često sinkretističkoga obilježja. Povijest kršćanske literature I. Izvori. ponekad su se nalazili i u samom središtu sporova. Germanski najamnici u rimskoj vojsci. godine. koji će se kraće ili duže vrijeme zadržati u našim krajevima. Reforme. Vidi i T. 43. Jeronim u svojim djelima tvrdi da je na dalmatinskim otocima boravio krajem 4. židovstvo . 31/56. 56 . 32/84.

Nakon 297. a drugi su ipak osjetno poboljšali svoj položaj u odnosu na ropski odnos. koji se pobunio protiv cara Galijena (253-268). Veći legijski logori nalazili su se dublje u unutrašnjosti . jer su koloni kao pravne osobe plaćali glavarinu (capitatio). stoljeća barbarsko germansko pleme Vandala. u zakonodavstvu se sve više afirmirao kolonatski odnos. Zbog zemljopisnog položaja Panoniju nije moglo zaobići nijedno germansko ili drugo pleme koje seli s istoka na evropski zapad. Sisciji. Car Teodozije je 388. čak ni onih. to kontaktno područje nisu zaobišli ni neki od neizbrojivih građanskih ratova i uzurpacija koji su u nemirnom 3. grada za koji nije točno ustanovljeno gdje se 57 . sa sjedištem u Sirmiju. Sirmensis. Uz njih je. Secunda. U Srijemu su tako postojali Carnacum. pojačana utvrdama -bio je to limes. Emoni. godine kod Vinkovaca (Cibalae). stoljeću pogodili državu. Za razliku od robova koloni su pravni subjekti. Za sedamdeset godina boravka na ovim prostorima (početkom 5. ova organizacija i uopće takav način života doživljavali su u 3. bili su ujedno i rimska državna granica. tako je uzurpator Ingenuus. ali njihova nazočnost zasigurno neće djelovati smirujuće na stanovnike panonskih provincija. i 4.Gornja Panonija podijeljena je. No. izgrađivan lanac manjih ili većih vojnih logora od kojih su neki prerasli u civilna naselja. izgubio 258. stoljeću teške udarce. Isto se zbilo s Donjom Panonijom (njoj na istoku) gdje je na južnom dijelu organizirana Pannonia Inferior. Cuccium.u Poetoviju. Kako je panonskodalmatinski prostor bio jedini kojim se kopnom moglo stići iz zapadnih u istočne dijelove Carstva. prirodno. godine kod Siska razbio vojsku uzurpatora Magna. godine bitku i život kod Osijeka (Murse). posebice onih na Dunavu. koje su se nalazile relativno daleko od vandalskih staništa. Takav je odnos odgovarao i bivšim robovlasnicima (sada vlasnicima zemlje) i bivšim robovima (sada kolonima): prvi su i u to krizno vrijeme i dalje dobivali određenu količinu ili određeni dio proizvodnje. Zbog panonske i mesijenske dijeceze izbio je spor između Konstantina Velikog i Licinija. pošto su ga iz Dacije (današnje Rumunjske) istisnuli Goti.JL Panonija i Dalmacija u antici bilo je unutar dijeceze Zapadni Ilirik podijeljeno na četiri provincije. 380. Acumincum i drugi. Dijelovi panonskih granica. Od vladavine Konstantina I. godine područje Panonije organizirano je u četiri provincije . što završava Licinijevim porazom 314. Još se tridesetih godina 4. No. s dopuštenjem cara Konstantina naseljava u sjevernijim dijelovima Panonije. godine upali su u Panoniju Goti i Alani (Alatej i Safrak) i opljačkali je sve do Stridona. itd. ali u stvari su i dalje vezani za zemlju. pa su se granice biskupija i drugih crkvenih okružja usuglašavale s granicama administrativnih jedinica. I carska je blagajna profitirala. da bi njezin južni dio postao Pannonia Savia sa sjedištem u Sisku. stoljeća dolazak Huna potakao ih je na selidbu prema zapadu) Vandali će biti mirni. i 4. I kršćanstvo je svoju organizaciju prilagodilo tom administrativnom sustavu. baš kao i njihovi potomci. kao što je bio slučaj s prekodravskim i prekosavskim predjelima.

Sirmij -postoje i u 6. To se posredno osjetilo u sigurnosti. a u Italiji. M. 11 A. 12 Putem od Ptuja (Poetovio) do Carigrada ima 14 gradova. godine zapadnorimski car Avit bezuspješno je pokušavao podvlastiti Panoniju. Kada je tridesetih godina 5. Leipzig 1929. Ipak u Sirmiju i dalje stoluje pretorijski prefekt. 213-78. Jones. Rad JAZU 426. stoljeća Panonijom zavla dao Hun Atila. Later Roman Empire. Tako je smanjen broj postaja. Suić. Svoj je vrhunac dosegla u vrijeme Atile (433^154). 28 mansiones i 53 mutationes. godine pobijedili bizantsku vojsku i ubili samog cara Valensa u bitki kod Adrianopola (Jedrena). stoljeću. od Hvdruntuma na jugu do Mediolana (Milana) čak 42 grada. ItinerariaRomanal. to su morali biti tek slabi odsjaji onoga što je bilo u 4. 6 mansiones i 36 mutationes -vidi. Zagreb 1986. ali su oni ubrzo. 520. Vjerojatno su pri tome naselili i dijelove buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. Vjerojatno su u tom procesu manje stradali veći i relativno dobro utvrđeni gradovi negoli sela i druga naselja u unutrašnjosti. H. po gradovima i selima živi romanizi rano stanovništvo. uz opću nesigurnost uvjetovanu blizinom barbarskih plemena i uz druge manifestacije kasno antičke krize. ali su neposredno bili pogođeni i brojni poljoprivrednici i trgovci koji su dijelom ili isključivo radili za opskrbu ovih službi 11. a potom postali i saveznici (foederat§ Istočnog Carstva. 455. sustava državnih pošta koji se za tadašnju financijsku situaciju u Carstvu pokazao suviše skup. Siscija.I. što se ponajviše osjetilo u Panoniji kroz koju je prolazila glavna transverzala u Carstvu. Stradala je i Mursa. Cuntz. Goldstein. Antonine Itinerarv.Celeia. 10 M. Tada im je Carstvo i dopustilo da se nasele u Iliriku. Taj je čimbenik. 58 . Nedugo potom u Panoniji se učvrstila vlast Huna pod koju su. O. Hrvatski rani srednji vijek nalazio 10. premda ni tada panonski prostori nisu bili posebno gusto naseljeni 12 . godine Panoniju pljačkaju razna germanska plemena. po utvrdama se nalaze rimske posade. krenuli u dalju selidbu prema Italiji i. Naime. stoljeću. u jednom trenutku. Desetljeće kasnije Vizigoti su opustošili čitav Balkan. kao posljednji car s tih strana. a do 395. godine pojedini narodi počeli otpadati od hunske vlasti. Zbog toga su i osjetno smanjena davanja za održavanje cursus publicusa. Međutim. Hijeronim Stridonjanin -građanin Tarsatike. II. Vizigoti su se počeli naseljavati po čitavom Balkanu pošto su 378. ne ostavivši u njemu i trajnije tragove. Konstantinove reforme značile su i pokušaj bitnog smanjivanja svih mogućih državnih troškova. neki gradovi na širem hrvatskom prosto ru . Heruli i drugi narodi. prilike su se još više pogoršale. Bordeaux Itinerarv. pa će sve veći utjecaj imati Ostrogoti. konačno. Emona. u Hispaniju. morao pridonositi postupnoj depopulaciji Panonije i selidbi stanovništva prema južnijim krajevima. potpali i Ostrogoti. smanjen je broj konja u njima. I. Gepidi. ali su već nakon bitke na Mauricijakovu polju u istočnoj Francuskoj (starija je historiografija govorila o Katalaunskim poljima) 451. brzini i udobnosti puta. 830-4.

Tim se pravcima sada prvenstveno putovalo. O nekim kronološkim i sadržajnim značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. istočna obala Jadrana i njeno zaleđe. stoljeću. ali ona nije došla 14. odnosno. pa će se tako sve više isticati potreba povezivanja sve nemirnijeg i nesigurni -jeg panonskog limesa i dinaridskog zaleđa te. J. Copenhagen 1950. U to su vrijeme. 16-8. Split 1989. 14 Menandar. I rad D. Odoakra su na vlast izdigli najamnici u rimskoj vojsci. također. Romische Strassen in Bosnien und der Herzegouiina. Historg oj Salonitan Christianitu. 59 . Zbornik radova Filozofskog fakulteta 12. godine. Zaninović. izv. Izvori. preko njega. Dalmacija neko su vrijeme bili pod vlašću Zapada. 220. 3. 17 Dokazuju to mnogi autori. E. skulp turi. Nikolajević. Cicarelli. 20-3 i tamo navedena lit. L'amministrazione. često se događalo da se ni kratkoročni ni dugoročni interesi više nisu poklapali. Dvggve. jadranske obale bile pod intenzivnim utjecajima sa sirijsko-palestinskog prostora. i jadranske obale 13 .Panonija 1 Dalmacija u antici Rimsko se Carstvo 395. 97. godine zauvijek podijelilo na Istočno i Zapadno. 16 Ferluga. Da takav put nije bio nesvakidašnji. tijekom avarsko-slavenske opsade Sirmija 581/2. ali to u biti ništa ne mijenja 18. ona počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 15. godine. pokazuje postojanje grčkogjezika. Isti.1. činjenica jest da helenistički i uopće orijentalni elementi imaju jake odjeke u solinskoj arhitekturi. Karaman. Zagreb 1985. Polemiku ]e nastavio L). 18 O tome više M. Uprava. moglo bi se tvrditi daje posljednji car bio Julije Nepot koji iz Ravene bježi u Salonu i tamo vlada sve dok nije bio ubijen 480.. Za rimsko stanovništvo 13 J. Split 1954. E. pa se. a mnogo ih je manje bilo iz maloazijskog i grčkog svijeta. Ako je unutrašnjost i bila stalno pod vrhovništvom za padnog cara. Berlin 1903. mozaiku. K. na raznim mjestima. Radovi IHP 18. 125 i d. Peć 1978. svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu Salone. I. Viz. kasnije. Isti. izv. Nikolanci. 35 i d. Viz. To je bilo doba procvata graditeljstva i pojačane mode ukrašavanja orijentalnim uzorcima. O dalmatinskoj dinastiji. ali je očigledno da su se stanovnici njime služili relativno malo u odnosu prema latinskom. koji su se javljali između dvojice careva inače jedinstve nog Carstva. primjerice. na raznim mj. 138-142. Archaeologia Iugoslavica 3. kada je germanski vojskovođa Odoakar svrgnuo u Raveni posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. staklu. II. Rapanić. Jedna od posljedica takvog razvoja jest da se postupno smanjivalo i značenje prometnica u pravcu istok -zapad. VAHD 63-64. Beograd 1974. pod Istokom 16. 23-122. M. 265-272. Peristil 1. U prijeporima. 39-53. La langue grecaue des monuments salonitains de la basse antiquite. Materijali 17. nego bili čak i suprotstavljeni. ali je on u Carigrad poslao znakove carske vlasti. terakotama. odnosno iz područja Bizanta od vremena Heraklija17. dakle u 4. Pašalić. Klaić. O poreklu orijentalnih uticaja u ranokršćanskoj umetnosti u Dalmaci ji. bronci. mj. Doba. Međutim. na i. 10-11. Split 1961-2. 179 i d.. 61-73. Doba. i 5. 10-1. Izabrani spisi. Doduše. Rapanić. VAHD 77/1984. Neki prometni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji. Beograd 1959. pa se time odrekao carske titule. Excerpta de Isgationibus. 69. Škiljana. pa iako se i dalje smatralo da se radi o jedinstvenoj državi. 15 DAJ 29/14-46. Dva malajiguralna reljefa od kosti iz Solina. Situacija se na ovom području bitno izmijenila 476. godine očekivao dola zak bizantske vojske iz Dalmacije. vidnu ulogu imali su i neki dijelovi buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. Medini. pak. Nova knjiga o ranokršćanskoj Saloni. primjerice.

Priručnik. 157-64. a čini se da ni u krajevima pod njegovom neposrednom vlašću stanje nije bilo sjajno. Zbog toga je Carstvo moralo poduzeti neku akciju koja će se. skardonski. a drži daje "tumačenje imena martaritanske biskupije još uvijek tamno". Tekst u: Šišić. 22 Ostrogorski. čime im je omogućen dalji put na zapad. Šišić. Hrvatski rani srednji vijek nad kojim je vladao i za ostali svijet bio je u praktičnom smislu samo carev opunomoćenik. I sam je Odoakar počeo prisvajati kompetencija političke vlasti nad italskim stanovništvom. Nakon višegodišnjeg putovanja i pobjeda na Soči. Na svom su putu Ostrogoti morali prije svega slomiti otpor Gepida. Stoga je car Zenon nakanio i 488. pa je to caru bio dodatan motiv da se riješi njegova plemena. Priručnik. ukloni ga i zavlada Italijom i Dalmacijom po carevu mandatu i u njegovo ime. Histoire du Bas-Empire. Odoakrova vlada vina na hrvatskim prostorima nije ostavila znatnije tragove: postoji zapis da je u Salonu poslao namjesnika. godine utrnula hunska vlast.6 . 141. bili i jadertinski. sa s r e d i št e m u Bi s t u e (Bestoe) Vetus kod Zenice. U porječju Vuke. godine. Priručnik. rapski. 41-2. te su tim krajevima vladali Ostrogoti 19. ali nije imao snage braniti panonske prostore. ali je 493. Tako je stvorena ostrogotska država u Italiji i Dalmaciji 22. na kojem su. raspravlja se 19 Šišić. Opsežno o tome piše E. 1 5 5 . Ostrogotska vlast i bizantski odgovor Fragmentarni podaci o razdoblju ostrogotske vladavine otkrivaju opće značajke toga vremena: na salonitanskom saboru 530. 23 Bulić -Bervaldi. čak je ugrožavao i Carigrad. 21 Šišić. Vladao je Italijom i Dalmacijom koje su. Priručnik. igrom slučaja. godine Teodorik ubio Odoakra i zavladao samostalno. Goldstein. naronski. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da vladaju zajednički. bestoenski i martaritanski biskup 23 . godine i uspio nagovoriti Teodorika da krene protiv Odoakra. epidaurski. Stein. došlo je do bitke u kojoj su Ostrogoti pobijedili 21.područje istočno od Zapadne Morave i Beograda) te vladali njome i dijelom Panonije pošto je na tim prostorima nakon Atiline smrti 452. siscijski. osim salonitanskog. zatim i opsade Ravene. Ostrogoti pod Teodorikom Amalijcem i njegovim prethodnicima nastanili su se u Meziji {Moesia . i dalje bile integralni dijelovi Istočnog Rimskog Carstva. odbacujući svaku podložnost Carigradu20. 140. 82-4. kod Verone. Odoakru je Carstvo dalo titulu patricija.I. sukladno tome. u bi c i r a b e s t o e n s ku b is ku p ij u u d an a š n j u s r e d n j u B o s n u . negdje između današnjih Vinkovaca i Vukovara. Međutim. sa strogo određenim ovlastima. Teodorik se neko liko puta pobunio protiv cara. a njegovim germanskim vojnicima omogućilo da dobiju zemlju po načelu trećine [tercije). 54-8. 20 60 . Kronotaksa. Istorija. 5. oni su ubrzo počeli vršiti pritisak na stanovništvo i oduzimati mu više zemlje nego što je sporazu mom bilo predviđeno. Pariš 1949. velikim dijelom odvijati na budućem hrvatskom teritoriju.

ali na ruku im nisu išle i druge opće okolnosti. čini se. m). osnovane su još tri biskupije: prva Sarsenterum (po svoj prilici u blizini današnjeg Aržana) koja se. izgleda. 156-7. da određuju cijene namirnica. Naime. njihov je zadatak bio da brane zakonitost. zbog nemogućnosti da se prostrani teritorij salonitanske biskupije valjano nadzire. 10. tako da se svećenstvo bestoenske biskupije žali da je njihova crkva u velikim dugovima. Na sljedećem saboru.između Perkoviča i Šibenika). primjerice. da se brinu za blagostanje 29. druga Muccur (današnja Makarska). Međutim. pa se s vremenom salonitanska crkva sve više nametala kao matica priobalnim biskupijama od Raba do Epidaura. a proizvodilo se 24 Š išić. neprijatelji pravovjerne dogme. I. 27 Šišić.prvih barbarskih prodora. P riručnik. u najmanju ruku. tvrdi da je ma kar skoj biskupiji. pa na sjever do današnjeg Glamoča 24. On je. 35. Priručnik. 7. ribare i proizvođače soli. 144-5. Animoziteti između Ostrogota i starosjedilaca nisu i jedina značajka toga vremena. gospodarskog nazadovanja. Po naseljima u provinciji Saviji (okolica Siska) djelovali su defensores i curiales (decuriones).čini se da je u prvoj polovini 6. a potvrđivao kralj. 144. a to su dobrim dijelom bili baš Goti. I. tako se zna da su posebni plovidbeni nadzornici (tribimes maritimi) trebali zaštićivati trgovce. da se uzdržava zajmovima od bogatijih ljudi. danas Danilo . Glavna hrana bila je pšenica. na i. godine. a da većina stanovništva. nakon kriza koje su zahvatile Carstvo još od 2-3. te biskupiji u Sisciji koja je obuhvatila posavsku Panoniju [Savia).tako. traži od nje pomoć. a tome se Teodorik nastojao suprotstaviti 28 . krađa i ubojstava. 161-4. Unatoč lošem stanju u crkvi. 533. nisu bili skloni. Goti su preuzeli zatečeni fiskalni sustav i često ga bezobzirno pro vodili 25. zasigurno nije nevažno da su Ostrogoti bili arijanci. treća Ludrum (po svoj prilici u blizini današnjeg Knina) s pripadajućim prosto rom od Sinja preko Drniša. 28 Šišić. dakle. smanjivanja broja stanovnika. uz O neslinum ( sada O miš) pripada o i De lminense (dana šnje D uvno) i Redditic um ( Riditae.Panonija i Dalmacija u antici o stanju u crkvi i društvu. Priručnik. 29 Šišić. 7. U provinciji Saviji bilo je otimačina stoke. službenici koje je biralo stanovništvo. 26 Prokopije. između njih i starosjedilaca postojali su antagonizam i nepovjerenje . Prokopije tvrdi da Rimljani koji su živjeli u Saloni nisu bili skloni Go tima26. stoljeća . stoljeća došlo do nešto dužeg razdoblja oporavka na čitavom Sredozemlju. proteže od današnjeg Buškog blata pa do današnjeg Stoca. koje je bilo vrlo teško. Šišić. i prema tome neprijateljski raspoloženi prema crkvi ili joj. umjesto da daruje crkvu. BelLum Gothicum. zahvatio dalmatinske i panonske krajeve još dok su bili pod ostrogotskom vlašću. Grad i selo. jer bi se na taj način teritorij makarske biskupije na vrlo čudnovat način preklapao s teritorijima drugih novoo snovanih biskupija i same salonitanske. stoje teško povjerovati. 25 Suić. 61 . 146-7. depopulacije gradova i drugih nepovoljnih trendova . 31. vojničkih pobuna. Priručnik. U provinciji Saviji došlo je do pobune zbog pohlepe posjednika 27. niza epidemija. tendencije prema sređivanju stanja i centralizaciji bile su očigledne..

a odbjegli Goti su se za sedam dana povukli i otplovili za Ravenu. a čas opet drugoj strani. 408-421. Priručnik. 4-7. jer. nije bilo suviše teško skršiti otpor njihove krhke države. sudeći barem po dosadašnjim nalazima. ni dalmatinski Goti. opet vjerojatno. 18 i d. O tome detaljnije.s jedne strane gotski comes. 11-6. mnogo je važnije uočiti da u ovim borbama ne sudjeluju. Negdje u okolici Salone. Bizantinci su pobijedili u bitki "kod Skardone". Hrvatski rani srednji vijek i mnogo maslinova ulja. godine ostrogotski kralj Vitigis šalje još jednu vojsku u Dalmaciju. Goti su poslali iz Italije "veliku vojsku". Medini. Viz. Bizant. zatim oko Neretve. vina. 143 1 d. No. gdje su iščekivali glavninu snaga pod vojskovođom Asinarijem. I. Sinja i Salone. 30 31 Šišlć. s druge zapadni utjecaji. Goti nisu stvorili vlastitu urbanu kulturu i u razdoblju njihove vlasti nužno su se osjećale dvojnosti. Provincia Liburnia. vratili u Ilirik (dakle.I. ušli u Salonu.s jedne strane istočni. na prostoru od Jadrana do Drave. pa napao i zauzeo Salonu. dakle. Otprilike 537/8. od Narone do Han Potoka s malo udaljenijim Koritima kod Duvna. te u kulturi . s malo udaljenijim Kovačevim Dolom u pravcu Drine i Rakovčanima na Sani 31 . Goldstein. I. odnosno lokacije na kojima su pronađena karakteristična obilježja nji hove kulture. a s druge zatečene municipalne institucije. Njihova naselja. godine krenuli u rat protiv Ostrogota u Dalmaciji. i bitka je završila bez odluke. 33. Viz. a i domaće je stanovništvo svoje simpatije pokla njalo čas jednoj. Goldstein. opet čini se bez borbe. Bellum Gothicum. očigledno su bili manjina. I. uopće ih nije bilo zapadno od crte koja vezuje Zadar i porječje Vrbasa. ali su ubrzo Bizantinci pristigli s velikom flotom i pod vodstvom Konstancijana. izv. te sjevernije od Save. Bizant 16 i d. I. Oni nisu mogli bitno izmijeniti etničku sliku Panonije i Dalmacije. napokon. kako izvještava Prokopije. Zadar 1980. Diadora 9. oko gornjeg toka Vrbasa i Bosne. Kada se i ona sakupila. kada su 535. Po tome je stanje na istočnojadranskoj obali i u unutrašnjosti bilo bitno različito od onog u Italiji. od etničke i vjerske do one u upravi . od Kašica. prema istoku) 32. Ostrogota u toj državi nije bilo mnogo. Goti su uz pomoć još jednog pojačanja naposljetku zauzeli Salonu. preko Knina do Unešića. negdje u nje zinoj okolici. uzgajale su se ovce i koze. krenuli su na Salonu 33 . 31-3. Goldstein. Prvo je vojskovođa Mund iz Ilirika krenuo u Dalmaciju. vojske su se sukobile. Osim toga. Vidi. gdje se rat između Gota i Bizantinaca odužio punih dvadeset godina. Tako Bizantincima. Bellum Gothicum. izv. Iako je ostrogotska vlast uspostavljena nad bivšim provincijama Dal macijom i Panonijom. pa su se Goti morali povući u nedaleki Burnum (kod današ njeg Kistanja). a ni autohtono dalmatinsko stanovništvo. 33 Prokopije. odnosno. Goti su vjerojatno ostali u okolici Salone. a Bizantinci su se. 62 . odnosno. Goldstein. manje svinje i goveda30. grupirana su na tri uže regije: u Dalmatinskoj zagori. 32 Prokopije. Bizant 20 i d. U međuvremenu. baš kao i drugi germanski osvajači na teritoriju bivšeg Zapadnog Rimskog Carstva. J. barem po iskazu vrlo pouzdanog pripovjedača Prokopija iz Cezareje.

iznose teze da su Goti i u kasnim tridesetim. zatim kao područje za odmor vojnika. 255-66). stoljeća mletačko-hrvatski (ili mletačko-neretvanski) sukobi. Ciljevi takvih pokušaja bili su ovladavanje čitavim jadranskim priobaljem. Oko tog će se pitanja voditi početkom 9. jer su ta područja teško pristupačna s Tirenskoga mora. vidi u: Goldstein. za proizvodnju hrane i drugih potrepština. Do kraja 30-ih godina Bizantinci su zauzeli i sjevernije dijelove obale. To je bilo vrlo važno kada su se borbe primakle Raveni. J. dakle od vremena velike seobe naroda. 1956. pa i tijekom četrdesetih godina. dakle Liburniju i Istru. Za razliku od sjeverne Afrike i Sicilije. Zadar unter ostgottischer Herrschajt Diadora 6. Goti su opsjeli grad s kopna i s mora. na jedan specifičan način i istočnojadranske Sklavinije) da posjeduju obje obale ili da barem na obje imaju uporišta. A i onda kad na njemu nema borbi. dolini Poa i sjeveru Italije. pa se može tvrditi: tko drži istočnu obalu Jadrana. Provincia Liburnia.Panonija i Dalmacija u antici Konstancijan je u gradu koncentrirao vojnike iz "svih tvrđava" koje su vjerojatno funkcionirale duž kopnenih i pomorskih komunikacija. To je bilo bitno i u ovom slučaju. Ovi prostori bili su im za vođenje rata u Italiji od izuzetne važnosti. ali još više osiguravanje slobodne plovidbe na tom akvatoriju. Hrvati. 207-20 (također u Antoljak. dakle mjesto iz kojeg se isplaćuju vojnici angažirani u ratu protiv Ostrogota. i 10. stoljeća bizantsko-franački rat. 363-435. Bizant. Vrlo je karakteristično da upravo u ovo vrijeme u Saloni postoji vojna kovnica novca. jer služe za prijevoz jedinica. gdje se dokazuje da je s hrvatskih prostora gotski element nestankom gotske vlasti praktično iščezao. čak i Arapi. Stoga ne bi trebala iznenaditi u budućim stoljećima -dapače. koje su kao sklonište i odmorište bile pogodne tek u trenucima kada je linija fronte bila na samom jugu Italije ili na obalama Tirenskoga mora. Diadora 9. Pokušaj osporavanja ovih teza. valjalo bi ih smatrati logičnima . boravili i vladali barem dijelom Dalmacije i Liburnijc. i time zaokružili svoje posjedovanje istočnojadranskih prostora. Da lije Istra upravo 539. 34 S. u kasnoj antici i poslije. Stoga je bilo vrlo važno zauzeti strateške točke na moru i uz obale i držati ih. U ovo je doba funkcija istočne obale Jadrana bila vrlo specifična i vrlo ju je korisno usporediti s funkcijom koju je to područje imalo u ranom srednjem vijeku. 20 i d. Dok je u klasično antičko vrijeme Rim imao ničim osporivu vlast nad čitavim Sredozemljem i njegovim zaleđem. pa tijekom 9. Time su završene borbe u Dalmaciji i ona je za više stoljeća ostala bizant ska 34 . Medini. ta se vlast mora često dijeliti s drugim snagama. Bizant. i usprkos teškom porazu svoje mornarice (što je vrlo karakterističan podatak) zadržali premoć na kopnu. Antoljak. Nisu se povlačili duže vrijeme. Venecija. 31-45. taj će vrlo lako vladati (ili u budućnosti ovladati) i zapadnom (talijanskom) obalom.nastojanja mnogih evropskih sila (Franci. istočni Jadran i njegovo zaleđe od ključnog su značenja. Isti. Vrijedi i obratno. potpala pod Bizant ZRV1 4. ali su konačno morali odustati i vratiti se u Italiju. možda i Normani. s istočne obale Jadrana mogla se vrlo lako dosegnuti svaka točka na talijanskoj obali. Zadar 1980. Zadar 1973. 63 .

64 . ali i da ih vojskovođa Konstancijan poboljšava -Bellum Gothicum. 31-6. 234. Grad. po analizi Imena. u tom trenutku. Regionalisme et independance dans VEmpire buzantin au Vile siecle. 7. stoljeća. on je nazočan i na bitno višim razinama generalizacije. U Zadru se u tom razdoblju gradi posve novi trakt zidina 38. o procesima koji se odvijaju na njemu. Guillou.Prokopije. V. 37 Suić. 16. Taj se podatak potvrdio i arheološkim istraživanjima 37. a potrebno ih je promatrati u širem kontek stu sredozemne ili opće povijesti. i u filozofiji. nema podataka da su se gotska naselja održala i po uspostavi bizantske vlasti. a isto tako i brze izmjene razdoblja krize i razdoblja napretka. 4. konkretnom zadatku. da je Gota u drugoj polovini 6. Slaveni i Hrvati. nameće logično pitanje: što je tim mijenama prvotni uzrok. a suvremeni pisani izvori najčešće govore o zbivanjima na obali (primjer tome je Prokopije koji opisuje samo bizantsko-ostrogotski rat). čim je Konstancijan ušao u Salonu. Bizantinci nisu imali nikakvih problema da ponovno zavladaju područjem nekadašnje provincije Dalmacije i dijelovima nekadašnje provincije Panonije. 234. Primjerice. Takva je pretpostavka realna. da su joj davala otpor. Povijest hrvatskog prostora od kraja 5. Kako je Gota u krajevima podalje od obale bilo još i manje. 36 Prokopije tvrdi da su zidine slabe . Što se tiče hrvatskog prostora u 6. V. Rome 1969. Bellum Gothicum. dakle. 38 Suič. Naime. stoljeću. Grad. osiguravalo i vlast u unutrašnjosti. napokon. upravo zbog brze izmjene političke vlasti. odnosno. započeo je s popravkom zidina koje su bile ruševne36. u teoriji povijesti (kao samostalnoj disciplini) pa. pa do pedesetih godina kada panonske prostore zauzimaju Gepidi. Bizantska vlast . baš kao što se to dogodilo s Ostrogotima u Italiji. onaj primarni pokretač koji uzrokuje ili dalje potiče sve druge? Naravno da to nije samo problem koji se javlja prilikom razvrstavanja i osmišljavanja povijesnih činjenica u ovom. Goldstein. Arheoloških je istraživanja i nalaza vrlo malo. što će reći prostorom od Jadrana do Save i Drave. nego i općenito. Međutim. stoljeća u Italiji bilo 7%. procjenjuje. Hrvatski rani srednji vijek Bizantinci su.polet i propadanje Uspostava bizantske vlasti značila je. L'exempledeVexarchatetdelaPentapoled'Italie. pa do početka 7. da bi konačno stigli Avari.I. dakle na jednoj od prvih razina historiografskog posla. a isto se događa i u 35 A. O unutrašnjosti gotovo uopće ne vode računa. 101. što se događalo u kratkom razdoblju od ponovne uspostave bizantske vlasti. pa zatim Langobardi. iako je taj polet relativno kratko trajao. podataka je vrlo malo. zauzeli istočni Jadran i to im je. 6. ostat će uglavnom nepoznato. jer je prilično izvjesno da je Ostrogota u Italiji bilo u odnosu prema autohtonom stanovništvu više nego u Dalmaciji 35. u usporedbi s vlašću Ostrogota. Vjerojatno su se Ostrogoti relativno brzo asimilirali u speci fičan etnički ambijent na ovom prostoru. razdoblje poleta. No.

1963-5. Nema razloga uvjetovati nastanak Dubrovnika nestankom Epidaura i datirati taj događaj dobom naseljavanja Slavena. Dub ro vni k 1962 -3. 318 1 d. 234. Vjerojatno su sve verzije priče izrasle iz iste jezgre narodne predaje . Anali Dubrovnik 10-11. Epidaur je kao rimska zemljoradnička kolonija. Aediflcaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. Epidaur bio cilj Arapa koji su ga i razorili. prema dubrovačkom Anonimu. 34-8. Katičić.1. Bizant. Grad. DubrovnVt (Raguse) et le Levant au Mouen Age. Povijest Dubrovnika do 1808. II. Pariš 1961. Zagreb 1883. Petricioli. VAHD 65-7. stoljeća. zatim o bijegu preživjelih stanovnika na stjenoviti poluotok gdje osnivaju "Rausij". Pop Dukljanin i Milecije iscrpno je analizirao R. 20-1.Panonija i Dalmacija u antici nekim drugim gradovima (Pula. dakle u početak 7.legende koja je kružila među stanovnicima Dubrovnika. Split 1975. 131-60. V. Vidi i opširno B. 1205). pa zatim i u Kotoru i u Stonskom polju42. godine 47 . 45 Šišić. pošto su nedaleki Epidaur (današnji Cav tat) navodno razorili neki došljaci podrijetlom iz Rima. Viz. Ne zna se je li 39 Suić. š to . 243-53. slično se vjerojatno događalo i u slučaju Epidaura i Dubrovnika. Čitav niz crkava obnavlja se oko polovine 6. Split 1984. Sp. također. Letopis. An n al es r ag us in i anonymi. odnosno s padom Salone i bijegom Salonitanaca i stanovnika drugih dalmatinskih gradova u Dubrovnik te osnutkom Dubrovnika 43. 151 d. Klalć. a arapskih prodora na Jadranu zasigurno nije bilo prije 840. uz detaljan prikaz pr ethi sto rijs ki h i ant ič ki h događaja i procesa na dubrovačkom području. ni Toma ni Pop Dukljanin ne spominju selidbu stanovnika Salone. Povijest DubrovnUca od najstarijih vremena do početka VH stoljeća (do propasti Epidauruma). Literatura koja spominje takav slijed događaja vrlo je obilna: G. a naselje je postojalo vjerojatno i u ilirsko doba. 42 I. a nastala je još u ranom srednjem vijeku 46. čini se da Epidaur ne nestaje tako brzo. Varvarija. Salona cristiana awc Vfe et Vile siecle. 41 I. Foretić. Novak. 43 DAI29/217-36. 47 U A n al im a st oj i 74 0. Naime. jer je. Međutim. Gubavcu i Lučnjaku kraj Majsana u Pelješkom kanalu. 5. stoljeća u Saloni 40. opširno. II.. 46 Oko ln osti pod koj ima o po st an ku Du br ovn ika pi šu Kon s tan tin Po rf ir ogen e t. Konstantin Porfirogenet iznio je priču o propasti Epidaura. smješten na kraju otvorenih Konavala. kvaliteta tih popravaka i nadogradnja dvojbene su.i protohistorije. zabilježili i Toma Arhiđakon 44 i Pop Dukljanin 45. stoljeća do g. Goldsteln. 8-11. Taj se događaj povezuje sa slavensko-hrvatskim osvajanjima u Dalmaciji. 17-8. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa. Fisković. bio vrlo neprikladan za stanovanje u atmos feri opće nesigurnosti koja vlada u kasnoj antici. 37. za razliku od Konstantina Porlirogeneta. 40 65 . n a ra vn o. 91-5. Dokleja). Lučić. 3-84. Krekić. Život na mjestu današnjeg Dubrovnika kontinuira još od pret. Nikolajevlć. 30. ed. slično je i u Zadru 41. Vidi i komentar u: Viz. u: Uz početke. Tom a Arhiđakon. 21. 141-68. Kronika. DS II. Vidi i J. 44 Thomas. Povijest Dubrovnika II (od VII. izv. DS I. I. Zagreb 1973. izv. Zagreb 1980. Izvori. Nodilo. n e mo ž e bi t i to čn o. Ranokršćanske crkvice na Sutvari. Međutim. 10 i d. No. Kao što će se središte života na salonitanskom području tijekom dužeg razdoblja seliti iz Salone u Split. Toma. Sličnu su priču o postanku Dubrovnika. jer se često upotrebljavao svaki materijal koji je bio pri ruci 39. Contribution a la recherche de laplus ancienne phase de la construction de la cathedrale de Zadar. 7. god in e.

Cerva i H. 17. Prelog. 15 -38 . godine. sva ka ko je b i tan po ma k u 51 tom pravcu. iznova vrednuje izvore o najranijoj povijesti Dubrovnika. jer je po svojem urbanističkom karakteru Dubrovnik tipično naselje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka 50. 241 -8. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićev e po lja n e u Du brov n iku . ali Dubrovnik se ipak u potpunosti afirmira i pronalazi svrhu postojanja vjerojatno od prve polovine 6. Također. stoljeća. jer značajnijih ostataka nema. godine do sada je u stručnim publika cijama o njoj objavl jeno razmjerno malo. Osim toga. stoljeća. utemeljile i podigle Dubrovnik 48.Laus . stoljeću. Godišnjak zašti te spomenika kulture Hrvatske 12. II dio. Košćak. 127-30. U toj tezi. Iz d an ja H AD 12 . J. višestrukom uništavanju i naseljavanju neprihvatljivi. i Konstantin Porfirogenet priča da su po slavenskom osvajanju i uništenju Epidaura i Salone ove izbjeglice "preselile u Raguzu: Grgur. Zagreb 1973. Valentin otac protospatara Stjepana . iako su prvi nalazi otkriveni još 1979. dakle. mj. Bizant. ili 5. i 6. 180-3. ali potiče i stvaranje novih teorija o pos tanku Dubrovnika 55. Hrvatski rani srednji vijek položaj bio naseljen u antičko doba. Stošića.. Zagreb 1986. na i. Orbini. daje Dubrovnik osnovan između 258. Povijest Dubrovnika. Foretić. R regno degli Slavi. ako ništa drugo. 7-39. Stošić. Vidi opsežan prikaz izvora i literature u J. Dubrovnik 1989. pa granitni stup iz istoga razdoblja 51. ali su i dalje mnoga pitanja ostala otvorena. 39-50. i tamo lit. Lučić. 37-8. sto ljeća 54 . Marginalije o "postanku" Dubrovnika. Arsaf. slijede ga i J. 21. valja. godine. a otkad se oni iz Salone preseliše u Raguzu do danas ima 500 godina.. Naselje bez boljih i jačih veza sa zaleđem odjednom se pretvara u jedno od ključnih uporišta bizantske vlasti na ovom dijelu obale. izv. Otkriće bazilike i drugih nalaza u njezinoj blizini 1979. 54 Kako to tvrdi Suić. 53 Goldstein. Klaić. 9-13. Grad. 67. Ž. Vital.na Pustijerni su pronađeni i arheološki ulomci iz starokršćanskoga doba. 55 Nažalost. isti. na i. Zagreb 1978.. V. Urbanistički razvoj Dubrovnika. mj. S.. dio. Za gr eb 1988 . 52 DAI29/230-5. Lučić. Budući da se car u svom spisu vrlo rijetko služi takvom apsolutnom datacijom 53. Pisana povijesna vrela o najranijim stoljećima Dubrovnika. Povijest Dubrovnika.. otprilike iz 5. arhiđakon Valentin. Epidaurum . Peristil 21. Zagreb 1973. Cons 49. i kasnijih godina umnogome produbljuje spoznaje o počecima dubrovačke povijesti.I. Izvoru 7. Tako M. Iz toga razdoblja ima i više podataka . a izbjeglice su navodno 265. a li s e ne ob ja šn ja va ju tad a šn je d ruš tve n e pr il ike ni po vi je s no značenje takvo g nalaza. ali neki dubrovački historičari tvrde da je Dubrovnik utemeljen još u 3. 50 M. znači da bi godina osnivanja Dubrovnika bila 449. Rapanić. Jedina je neposredna informacija J . Također su Instruktivne i rasprave V. II. zatim i jedan kasnoantički kapitel. taj podatak ozbiljno uzimati u obzir. i 283." 52 S obzirom na to da Konstantin piše 949. Anali Dubrovnik 27.. Doba. Viktorin. Na temelju svih podataka može se s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je do seljavanje na dubrovačku hrid postalo intenzivnije tek od 4. u kojoj s e po ku š av a d a tir a ti ob je kt . Sažeti p rikaz istraživanja. nala za i problema prezenta cije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. Pesaro 1601.Dubrovnik.Ragusium . ali su njegovi zaključci o diskontlnultetu. Orbini priča da su Goti 260. Takve tvrdnje djeluju neuvjerljivo. godine porušili Epidaur. Sljedeća rasprava J. Viz. Luccari. 66 . Goldstein.. 16. II. 255-7. 48 49 M.

Stošić. u: Umjetnost na istočnoj obali. Izdanja HAD 12..: Ž. Čini se daje graditeljskim poletom bilo zahvaćeno čitavo istočnojadransko priobalje. La costa. i tamo opsežna lit. 58 Rapanić. 31 i d. Diadora 14. Zagreb 1988. Goldstein. 838. Opširno. Bizantska utvrda Toreta na otoku Kornatu Nasuprot prvotnom mišljenju daje dubrovačka bazilika izgrađena u 6. Isti.ponajviše Raveni). ZRVI 29-30. tada otok. 1992. Vrlo je vjerojatno prvo naseljen južni dio grada. 1991. Ste vovič. ili u 9. Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju. M.. stoljeću. Damjana u Barbatu na otoku Rabu. To je bio detaljno isplani56 J. 56-9. Bizant. pa se intenzivno gradi čitav niz postaja uz istočnojadranski pomorski put (od Drača pa do zapadne obale Istre) koji je uvjetno nazvan limes nuzrtitimus 58. Zagreb 1989. stoljeću 56. Također. Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata počinje se for sirati pomorski pravac istok-zapad (s istoka -iz Carigrada prema jadran skim gradovima .Panonija i Dalmacija u antici Slika 2. 325-344. Ostaci utvrde su. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. što ne mijenja činjenicu da su bitni dijelovi grada podignuti i privedeni funkciji u 6. čini se da se to ipak dogodilo krajem 8. Domijan. 57 Vidi i I. 91-6. 67 .. citta di Ragusa. 137-154. Prospetto della. najnoviji prilozi s lit. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. Tomičić. 15-38. stoljeću. novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog Dubrovnika. koji je tek kasnijim nasipavanjem potpuno povezan s kopnom 57 . Dubrovački horizonti 29.

središtu bizantske uprave u Italiji. Materijali 22. a istovremeno bile i pribježište za stanovništvo uže i šire okolice 59. na i. od prodora barbara koji su nastavali sjeverne obale Dunava 62.. koji je trebao štititi taj prostor. Paraćin. Potočac. Brmbolić. Vol. mj. Goldstein. kojom je tekao put prema Raveni. T. Dennis. poglavlje "O gradnji grada" počinje karakterističnom tvrdnjom: "Tko god namjerava izgraditi grad mora prvo pažljivo ispitati mjesto. V. 4.realistički se postav ljao i želio je kontrolirati samo strateški važne točke. Građevine. ranovizantijsko utvrđenje. valja imati na umu da se u kasnoj antici na području i Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva očituje jasna tenden cija da se život koncentrira oko jednog utvrđenog. izvoru 6. Naime. VVashington 1985. Corpus Fontium Historiae Bvzantinae. tako da sagrađeni zidovi budu sposobni izdržati opsadu. Jh. osim u Italiji i Dalmaciji (vjerojatno je taj dio spisa izgubljen ili uopće nije napisan). IV. 62 Taj je sustav ocrtao Prokopije. 153-63. izv. To se događa na čitavom balkanskom prostoru (prostoru bivše Jugoslavi je. 63 S. kompletira u 6. 18) da je car Justinijan sagradio jednu utvrdu u Mezopotamiji kako bi seljaci iz okolnih sela "mogli tamo skloniti najdragocjenije stvari. Beograd -Ljubljana 1986. ali i Bugarske i Grčke) 61. Momčilov Grad. Ima arheoloških nalaza koji potvrđuju da se u to vrijeme na sličan način organizirala obrana i na teritoriju današnje Bosne i planinskih dijelova Hrvatske. Vrlo se malo zna o zbivanjima duž koridora koji su jadransko priobalje povezivali s Panonijom.. ranovizantijsko naselje. imale su. Paškvalin. J. ali u praksi bitno manje zahtjeve . 124-36. 66-8. O utvrđenjima u BiH u rimsko doba. Nosotjin kod Raške. ali i spasiti se pred bilo kojim neprijateljem". čak i vrlo udaljenih prostora. u: Prokopije. graditeljski polet ipak nije bio tako snažno izražen. Text. bizantska se strategija vladanja umnogome razlikovala od rimske. Ciglenečki." 61 Vidi. a onda i sam Carigrad. dotle je Bizant u teoriji imao iste. Usp. 68 . lako branjivog mjesta 60. Ljubljana 1987. Hrvatski rani srednji vijek ran i organiziran sustav gusto izgrađenih utvrda koje su kontrolirale promet. dakle. 10. bis 6. 60 U Strategikonu. jer su tendecije kastrizacije na čitavom prostoru Carstva bile manje-više iste ili vrlo slične: tako tvrdi (G. valja se poslužiti analogijom s drugih. na području današnjeg dinaridskog lanca. Intenzivan proces kastrizacije odvija se i na istočnoalpskom prostoru 63 . 68-71. im Ostalpenraum. 53-72. Njih je ponajviše bilo na obali Jadrana. Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. Kalić . I. stoljeća.D. Tako su 59 Budući da bizantski historičar Prokopije u djelu Građevine opisuje izgradnju za Justinijanove vladavine u svim dijelovima Carstva. Gradina. da vidi je li pogodno. Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. II. eh. Viz. u: Three Byzantine MtLitary Treatises. Mrkobrad. Međutim. i funkciju zbjega (rejugija). Tako se u istočnijim dijelovima Balkana.I. Te su utvrde služile za prihvat izbjeglog stanovništva. iako na ovom prostoru ipak nisu branjeni tako važni gradovi kao što su Carigrad ili Solun. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. iako im je prvenstvena namjena bila obrana i kontrola komunikacija koje su se nalazile pod njima. 11. u današnjoj Srbiji i Bugarskoj. Za hrvatski su prostor posebno zanimljivi: Z. Dok je Rimsko Carstvo bilo ničim osporavani vladar nad čitavim poznatim svijetom. Novi Sad 1986. translation and notes G. stoljeću niz utvrda. Gunjaca. U unutrašnjosti. M. limes. Arheološki pregled 25. 25. 30.

30. treći stalež i Židovi od 5.Panonija i Dalmacija u antici postojale utvrde Gradina i Karaula kod Kaknja 64 koje su kontrolirale dolinu Bosne. C a mbr id ge 1 97 7. 69 V. 60 i tamo lit. Ekspanzivna je pravovjerna dogma u zajedničkom nastupu s ekspanzivnim Bizantskim Carstvom poticala izgradnju crkava. S. Zagreb 1992. te arijanci 70. II. Gromile. prema području Prijedora i dalje. privremeno i paulikijanci.među žitelje nekih zabačenijih naselja na jadranskim otocima. na obali i u neposrednoj I I i j . E. stoljeću ubrzano širi prema seoskim sredinama . Referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". Odnos crkve i države u Vizantiji. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. a desetak kilometara u pravcu sjeverozapada. Ljubljana 1987. kasnoantičke građevine tipa kastron. 1990. a tome su pogodovale i netom sređene političke prilike i barem privremen gospodarski polet 72. u blizini sela Gata. n. baš kao i Ključ na Sani 67 ..i | 64 V. Karaula. Karaula. Proces marginalizacije Židova u Bizantu: državna vlast.arijancima. 23-5. 71 I. G. Beck. Glasnik Zemaljskog muzeja 34. Obje utvrde stajale su na važnim putovima između Panonije i Dalmacije. blizu naselja Brekovica. Bojanovski. 72 U sustavu bizantske teokratske vladavine. samaritanci. Goldstein. 105-6. Kakanj. 67 Basler. desetak kilometara sjevero istočno od današnjeg Bihaća. Vjerski fanatizam Justinijana i njegovih prethodnika na prijestolju rezultirao je nestajanjem mnogih nekršćanskih i nepravovjernih učenja -pogani su praktički nestali za Justi nijana. Pariš 1949. kasnoantičko utvrđenje. 5-40 i tamo lit. Sarajevo 1979. bis 6. Pronađene su i kasnoantičke utvrde na jugoistočnim obroncima zagrebačke Medvednice 69. Kontrolu nad dolinom Une. Basler. Jh. 106.vi di . im Ostalpenraum. Arheološki pregled 25. 65 S. 50-1. stoljeća morali biti kršćani. 66 Isto. Gradina. 68 I. Ostrogorski. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1972. Goldstein. obavljala je utvrda na brdu Kulišta 65. stanovnici gradova su u načelu već od 5. Intenzivan popravak starijih crkava i izgradnja novih izvan gradskih naselja svjedoči o novom poletu kršćanstva na hrvatskom prostoru u 6. Kakanj. G. 562-3. na i. Beograd -Ljubljana 1986. kao i manihejci. Stoga se kršćanstvo u 6. mj. st. 70 Vidi. Munchen 1978. 370-3. stoljeću. dj. Dela V. svaka je pobjeda države bila pobjeda kršć a ns ke vj e re i ob ra tn o . u blizini izvora Sane. So kol . 58. Paškvalin. Histoire de BasEmpire 476-565. Poletu kršćanstva na dalmatinskom i panonskom prostoru u priličnoj mjeri pridonosi i pobjeda pravovjernih Bizantinaca nad Ostrogotima . jer je nekršćansko stanovništvo bilo restriktivnim propisima postupno dovođeno u sve teži položaj. 54 i d. na desnoj obali Korane. Isti. Bu za n tin e The oc ra cu . Das Buzantinische Jahrtausend. stajala je utvrda Bugar grad 66 . Hohenbefestigungen aus der Zeit vom 3. 224-38. 105 i d. stajala je utvrda Gornji Vrbljani 68 . j 69 i . Bizant. Run ci man . R az dob lj e i zm e đu a nt ik e i r an oga s redn je g vi je ka na podru čju Z agreba . Naime. Pet do šest kilometara od puta koji od Livna i Glamoča vodi prema sjeveru. Radovi ZHP 23. a vrlo sličnu sudbinu doživjeli su i donatisti. Židovi su se odupirali pritisku crkve i države 71. montanisti. H. D. Steln. Ciglenečki. do 7.

(565-578) 8.3. Goldstein. stoljeća svjedoče i količine sačuvanog novca na pojedinim dijelovima obale (jer u unutrašnjosti nalaza nema): u Arhe ološkom muzeju u Splitu 65% sačuvanog bizantskog novca je iz razdoblja 491-641. 1989. o Srimi kod Šibenika 74. O gospodarskom poletu 6. O nekim vrelima hrvatske povijesti XI.8. Vjerojatno su kristijanizaciji i izgradnji crkava pridonosili i redovnici u samostanima na području istočnojadranskih biskupija 76 . stoljeća. 80 I. PriručnOc. 74 Z. Uglešić.monasteriipresidentes -Šišić. SHP 11/1981. Arheološki Vestnlk 29. Maurikija (582602) 3. i u 13. Justina II. godine 79 . Arheološki radovi i rasprave 8-9. Fiskovtć.samo u Vjesniku 29. Tiberija (578-582) 8. Priručnik. Delonga. 198. Gunjaca. ili o Posedar-ju kod Zadra 75. Postojanje tih nekršćanskih elemenata očitavalo se oko 1020. na desnoj obali Kupe. Zagreb 1982.201-228. Foku (602-610) 7. stoljeća iznimno je bogato zastupljen. Marović. i dio provincije Druge Panonije. 79 L. ali su o tome podaci prilično oskudni: nedavno je u kompleksu dvorca u Ozlju. Zadar 1993. Rejlexions about uear oj the Destruction of Salona. te joj podložio. Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Ljubljana 1978.8.2.2 i Heraklija samo I 80. HZ 42. 81 V. između ostalih. Jedan dio (ako ne i većina) autohtonog stanovništva štovao je i dalje svoje tradicionalne kul tove. Čini se daje nešto od graditeljskog poleta s priobalja zahvatilo i unutraš njost. Oni su vjerojatno bili jezgra "crkve bosanske". Margetić. 75 A. a Justinijanova vladavina iskače -u odnosu na broj godina na vlasti indeks za Anastazija je 1. Radovi FF u Zadru 31 (18). 76 Na salonitanskom saboru 530. a pod justinijanskog biskupa došao je čitav prostor današnjeg Srijema i Slavonije 78. Split 1984. Radi se. 78 Šišić. čini se. 151-4. primjerice. Takvu graditeljsku aktivnost vjerojatno je poticao i Justinijan koji je oko 535. čini se da na većem dijelu buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske kršćanstvo i dalje nije bilo u potpunosti prihvaćeno. No. U toj prvoj grupi novac 6.I. 293-314.mjesta podigao grad Justiniana Prima (kod Skopja) i u njega smjestio nadbiskupiju ili metropoliju. DS II. Hrvatski rani srednji vijek unutrašnjosti 73. godine. za Justina I. Neobjelodanjeni nalazi prerotnaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. kao prva iz tog razdoblja na hrvatskom prostoru u Panoniji 77. ali otada nema više novca sve do Konstantina V. 70 . I 73 I. stoljeća (s osobitim obzirom na Osor). a tako je.1993. 626-40. (741-775) 81. 159. 119-21. godine nedaleko od svoga rodnog .6. bosanskih "krstjana". U drugoj splitskoj zbirci podaci se tek malo razlikuju od opće slike: nakon 13 zlatnika pripisanih carevima do Foke (602-610) postoji čak 14 zlatnika pripisanih Herakliju (610-641). 165-70. (518-527) 4. Tako je sirmijski metropo lit postao običan biskup. 77 O tome još ništa nije objavljeno u literaturi . Kompleks starokršćanske arhitekture na Srimi kod ŠibenUca. za Justinijana (527-565) čak 18. godine spominju se "predstojnici samostana" . godine. a ostatak je od tog doba pa do pada Carigrada 1453.8. stoljeću. O ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braču i Šolti. pronađena crkvica iz 6. bilo i po doseljenju i pokrštavanju Hrvata i Slavena. koji se u izvorima pojavljuju tek krajem 12.

Naime. ni količinom. svezak IX. 85 H. on se trošio u beskrajnim ratovima ili u izgradnji vrlo skupih utvrda ili se zbog sveprisutnog straha pohranjivao u tajna skrovišta gdje opet ničemu nije služio. ali i opća atmosfera: umjesto da se pridošli novac investira u novu proizvodnju. Štetnosti takvih običaja bili su svjesni i tadašnji vladari. to se vjerojatno nije plaćalo adekvatno. ali je karakteristično da je Justin II. 1979-80. Priručnik. mj. Nakon njegova doba nalaza nema sve do vladavine Konstantina V. Zadar 1987. odakle je novac i dolazio. kada su se podizale utvrde. ali da se u tijelo pokojnika ne smije dirati. Ovi podaci svjedoče (a da oni s nešto šireg prostora. a naredno razdoblje mira bilo je isuviše kratko da se kriza u potpunosti prevlada. VAM. Mlrnik. tekst na francuskom 357-361. Svjedočanstva iz drugih bizantskih provincija pokazuju kako je to u osnovi moglo izgle82 I. već samo prilična novčana injekcija. Iliria 9-10. pripadaju državi. pa stoga "neka krije mramor grob. Monnaie bgzantines des Ve-XIIIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. Možda je najkarakterističnija ostava bizantskog novca s Majsana u kojoj su za 6. F. 655-69. 146. 65-90 (n. Takvom razvoju pridonosili su i interesi onih koji su novac slali. Srednjovjekovni novac na zadarskom području. Očito se ne radi o gospodarskoj konjunkturi koja bi bila rezultat povećane proizvodnje na čitavom budućem hrvatskom terito riju ili samo na nekim njegovim dijelovima. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. 83 R. u: Bizantini. tvrdi da "zlato oživljuje promet i da je glavna žila države". Iscrpljeni krizom i ratom. 141-6. Uostalom. 71 . s time da prvi primjerak (od 13) datira iz 541/2. Mlrnik.drugim riječima. 67. Spahiu. Panvini Rosati. Jurić. kriza koja je zahvatila ovaj prostor za ostrogotske vladavine samo se mogla produbiti bizantsko-ostrogotskim ratom. Me A. a ni kao izolirana mjera nije omogućavala da se budući hrvatski prostori počnu oporavljati na gospodarskom i općedruštvenom planu. a posljednji iz 574/5.. 143.. Ostava bizantskog novca s Majsana. 353-422. Zagreb 1975. 84 I. ABibliographu ofBuzantine Coin Hoards. 161-6. Beograd 1982. godine u Dalmaciju. oni novac nisu mogli adekvatno prihvatiti i upotrijebiti da bi se sustigle po stupnju razvoja bogate središnje pokrajine Carstva. (741-775) 83. S. Zbirka Arheološkog muzeja u Zadru nije toliko bogata. NewYork 1935. stoljeće gotovo isključivo zastupljeni Justinijan i Justin II. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. da oni grobovi. ali neka nitko ne meće u grob zlata" 86 . za koje se naslućuje da bi u njima moglo biti zlata i srebra. 77-8).Panonija i Dalmacija u antici nalaz brončanog novca (22 primjerka) datiran je isključivo vladavinom Justinijana 82. ona. bitno ne odudaraju) 85 daje oporavak za Justinijanove vladavine ipak bio kratkotrajan. Numlzmatičar 5. da bi se taj novac zaradio. 3. Moser. stoljeća iz Kaštel Starog. American Numismatic Society. Primjerice. serija. S bizantskom pobjedom nije stiglo blagosta nje. Tako Ostrogot Teodorik. Monetazione bizantina inltalia. Numismatic Notes and Monographv. iz Italije ili iz Albanije. (565-578) posljednji vladar uz čiju se ličnost može atribuirati primjerak novca. međutim. šaljući komeša Šimuna oko 510/11. 86 Šišić. domaće je stanovništvo moralo uložiti određen trud. a to nije bilo nimalo jednostavno.. godine 84. Tirana. pa su nešto pokušavali.

a salonitanskoj je crkvi nametnut vjerski sljedbenik nove crkvene politike. 4. 10-11.gl a vn i gr a d it e lj s ti ga o mož da iz C a r i gr a da il i ne koga dr u gog pr ovinc ijskog sre dišta . Margetić. pa se ponekad shizma "Tri poglavlja" naziva i "istarskom shizmom".gospodarske i političke . Kako su u načelu i u izgradnji crkava i drugih objekata očito sudjelovali većinom domaći ljudi 89. Posebnu su ulogu u tome imale Dalmacija i Istra. Građevine. do 562. Produbljavanje svakovrsne krize . u kojem je bitan bio rivalitet dvojice metropolita -bizantskog u Gradežu (Gradu) i langobardskog u Akvileji . Budući da su ti poslovi jednim dijelom zasigurno kolidirali i s poljoprivrednim radovima. oni su nadgledali obične radnike. Ili. a u međuvremenu su se pobunile i zapadne crkve. za jedan posao u mezopotamskom gradu Darasu okupljeno je "veliko mnoštvo majstora" 88. Auctores antiquissimiXl. Bio je to neuspješan pokušaj da se zadovolje monofiziti koji su pretežno nastanjivali istočni dio Carstva. Teodorita Kirskog i Ive Edeškog nazvan "Tri poglavlja". Petar. "koje je iskopalo dugi rov". 90 Ostrogorski. 88 72 . Odnosi Liburnije i Istre. 89 Je di n o bi a r hi te kt . Goldstein. Naime.vidi primjer S v. godine. U isto vrijeme razilaze se i stavovi dalmatinske i istarske crkve (i drugih na Zapadu) i one u Carigradu: na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. Istorija. stoljeća ukazuje na to da dolazak Hrvata i Slavena početkom 7.još od polovine 6. 91 O tim događajima obavještava kroničar Victor Tonnonnensis iz Afrike -MGH. 8. nerodnije godine. ili one koje su se srušile da budu obnovljene" 87. Prokopije. sukob je ubrzo prerastao u stranački. Još je važnije istaći da njihovo doseljavanje. Hrvatski rani srednji vijek dati na hrvatskom prostoru: u slučaju donje Armenije car je dao "velike količine novca stanovnicima ovog kraja. 96. stoljeća nije bio i početak kriznog razdoblja na prostoru njihova naseljavanja. odmah nakon crkvenog koncila salonitanski biskup Frontinijan potjeran je sa svoje stolice "zbog toga stoje branio Tri poglavlja". 43.I. 1. Građevine. koji je ostao na tom položaju od 554. neće 87 Prokopije. godine pod Justinijanovim pritiskom osuđen je spis Teodora Mopsuestijskog. I. vjerojatno domaće stanovništvo. godine. bio je to za njih ozbiljan napor. 2. Građevine. nego je kriza trajala već više od pola stoljeća u vrijeme kada su se doseljavali Slaveni i Hrvati. pothranjeno ili gladno stanovništvo -stoje već prva najava ili mogući poticaj sveobuhvat noj krizi. 24 i d. Iako je u početku "shizma" bila prožeta snažnim religijskim osjećajem. ali je on ubrzo morao pod pritiskom protivničke struje pobjeći u Akvileju 91. Istarski biskupi pružaju otpor sve do 698. čini se. III. Također. Otpor Petru očigledno je bio značajan. II. 204. pa je po njegovoj smrti izabran Probin.oko vrhovništva nad istar skim crkvama. sumnjiv zbog nestorijanskih tendencija 90 . Sofije u Carigra du koj u gra de Iz idor iz Mile ta i Antemije izTrala -Prokopije. kao što se do sada obično prikazivalo u historiografiji. indirek tno je to moglo značiti i slabije žetve. potakao ih je da posvuda na svojoj vlastitoj zemlji izgrade ili nove utvrde. Još je veći otpor carskoj politici bio u Istri.

Panonija i Dalmacija u antici tu krizu značajnije produbiti. a do njega u prvom naletu napadači zasigurno nisu stigli ni blizu) i koliko je njihova nazočnost mogla negativno utjecati na gospodarske tijekove. 57-8. zato što samo o njima postoje koliko-toliko sigurni podaci. Osim toga. Nekropola. stoljeća. Dodatne teškoće stvarali su pokreti izbjeglica iz unutrašnjosti prema obali . Doba. Kakve je strahote ova epidemija nanijela "Iliriku". ali su se opća kriza i bolesti najvjerojatnije širile i u unutrašnjost. baš kao što se to događalo i zaleđu sredozemnih obala Galije ili Italije u isto vrijeme. Auctores antiquissimi. kada bi ti ljudi i stigli na more ili u njegovo neposredno zaleđe. Može se s priličnom sigurnošću tvrditi da je u Carstvu u cjelini kuga unijela znatnu pomutnju. 95 MGH. 141-204. Već spominjani nalazi novca pokazuju kako se gospodarski život gasio gotovo jednakim ritmom.baš je u to vrijeme ostrogotski kralj Totila praktički bez otpora zauzeo veći dio Italije. maslinjaci) ili. Mlletić. uzroci smrti na kosturima). koji su ih po funkciji morali primati.prvo. u maritimnu privredu (ribarstvo. "sklonište"). vrlo bi se teško. Kriza koja je počela još za Justinijanove vladavine produžila se i za pravo produbila u sljedećih dvjestotinjak godina na čitavom hrvatskom prostoru. 93 73 . u koju se autohtono stanovništvo (prije dolaska Slavena) pokapalo krajem 6. još teže. bez obzira na to koliko su u tom trenutku od mjesta nalaza bili udaljeni Slaveni ili Hrvati (vrlo je karakterističan već spomenuti nalaz novca na otoku Majsanu. 23. što se neposredno odrazilo. 96 Moguće je da bi se nešto više saznalo ciljanim arheološkim istraživanjima i kasnijim antropološkim ispitivanjima (primjerice. kao što je obrambena i kontrolna zadaća. 21. koji su njegovi dijelovi bili napadnuti i što se u tim krajevima izmijenilo. ali su im svojim boravkom zasigurno otežavali druge poslove. već su i Istok i Ilirik bili isto tako satrti" 95. Posebno je to bilo očito na jadranskim obalama. 107. stoljeća. uvijek od obale prema unutrašnjosti 94 . nepovoljnim zdravstvenim uvjetima i kratkom životnom vijeku 93. približavanjem kraja 6. a jedna od popratnih i bitnih manifestacija bile su i epidemije kuge. po riječima Prokopija. i na zbivanja u ostrogotskom ratu . oni su se sklanjali u refugije (što doslovno znači "pribježište". Nekropola u Koritima kod Duvna. 11/2. mogli uklopiti u specifične oblike zemljoradnje na kršu (vinogradi. Teško održavana ravnoteža u ponudi i potražnji hrane narušena je ponajprije pritiskom totalitarne vlasti da dobije što više novca od domaćeg stanovništva. pomorstvo) 92. 6-9. nemogu će je ustanoviti 96 . II. stigao je iz Egipta i proširio se čitavim svije tom. barem u prvoj generaciji. Neki dijelovi 92 Rapanlć. kako bi se nastavila intenzivna gradnja i osvajanja (odnosno. BellumPeTsiajm. primjerice. 94 Prokopije. svjedoči komes Marcelin za 543. 21. Pisac na ovom mjestu ne spominje pojedinačno napadnute zemlje. ali da se epidemija kuge proširi la po budućim hrvatskim zemljama. nahranila vojska na ratištu u Italiji). godinu: "Nije veliki pomor uništio samo Italiju. Prvi napad kuge godine 541. svjedoči o teškom životu.

Vidi. Bellum Gothicum. Sljedeća epidemija pogodila je 559-561. 1 -4. Berlin 1903. izv. 18. 19. IV. kao i budući naleti bolesti pogodili mnogo širi prostor nego što to šturi izvor kazuje. a i kasnije su. 103 Mena ndar. sve do otprilike polovine 8. opširnije. Za Sirmij. Bizant 61 i d. Sveobuhvatna kriza uvjetovala je smanjivanje broja stanovnika u gra dovima. i onda o njemu nema nikakva spomena sve do Ljudevita Posavskog u 9. a da to ne bude zabilježeno 99 . II. 10. iako bizantska vlast u njemu nestaje pod naletom Avara i Slavena 582... i 533."104. I. koja je tih godina baš na vrhuncu. 1 96 9. Niz epidemija kuge pustošio je Sredozemljem sve do kraja 6. Barem prema raspoloživim podacima. Može se pretpostaviti da su ovaj. i druge dijelove buduće Hrvatske. Dobar je primjer putovanje Belizarove vojske iz Salone za Pulu i dalje prema Italiji 544. Anekdota. Ne može biti slučajno da se baš u to vrijeme posljednji put spominju neki kasnoantički gradovi —tako se na salonitanskim crkvenim saborima 530. pa sljedeće godine preko Dalmacije na jug 97 . Alfoldi. epidemije bile vrlo učestale.. Priručnik. Grafenauer. 9 9 Vidi. 4. pa 591. stoljeća zabilježena je u Siriji. Goldstein. Goldstein. a druge bolest i glad. J. stoljeća. Biraben . 1497. Kuga je dezintegrirala i uništavala kasnoantičko društvo na prostoru buduće Hrvatske. I. pa onda i zdravstvene krize koja je zahvatila područje od Male Azije do Apeninskog poluotoka od kraja tridesetih godina 6. 61. Ann ale s ESC 24. Excerpta de legationibus.. 35. godine. područje Ravene. Hrvatski rani srednji vijek Hrvatske (prvenstveno oni priobalni) bili su kontaktno područje preko kojeg je istočnjačka trgovina išla prema zapadnoj Evropi. Egiptu. stoljeća.J.1. dio stanovništva istrijebio je rat.to su bili pokreti kojima se lako mogla širiti bolest. i 599/600. ZČ IV. godine 102. ipak. kuga se na Jadranu ponavlja godine 565. tvrdi se da su već u tridesetim godinama 6.. Ona je. Čini se da je Bizantsko Carstvo zapravo već od tog vremena počelo shvaćati daje panonski teritorij oko Sirmija i sjeverno i zapadno od njega. Ungarische Bibliothek 10. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanjajužnih Slovanou. 100 Šišić. Viz. La peste d ans le Haut Moye n Age . 160. Pojava kuge krajem 7. 87-97. stoljeću. godine spominje Siscija 100. III. 164. Pavao Đakon. Celeia (Celje) i Emona (Ljubljana) spominju se prije 587. 443-77. opširnije. pa je očito daje niz stanica na putu širenja bolesti morao stradati. 88 74 . bila samo jedna od manifestacija sveobuhvatne gospodarske. N. Der Untergang der Romerherschaft inPannonien. 87. 102 B. Be rlin-Leipzig 1924. izv. Carigradu i Narboni (Galija). Mezopotamiji. stoljeća "grad i njegova okolina sasvim opustjeli . 101 A. dakle. 11. godine 103. 1. 18-19.. stoljeća. što znači daje barem dotakla rubno područje Hrvatske 98. Viz. Na lokaciji grada pronađen je i kovani novac iz doba Justinijana (527-565) 101 . 104 Prokopije. 97 Prokopije. 1950. Grada i Istre. 13. pa je lokalno stanovništvo bilo na udaru i vrlo vjerojatno moralo stradavati. potom onemogućavala da se oni djelotvorno brane protiv napada ča. Le Goff. 13. Langobardi. vojno-političke.

Općenito se može reći da nakon doseobe Hrvata i Slavena iz prapostojbine migracije stoljećima uglavnom teku iz Dinarida prema Jadranu na jednu i prema današnjoj Slavoniji na drugu stranu. U demografskoj je povijesti višekratno potvrđeno da određena grupa ili stanovništvo na nekom području vrlo suptilno reagira kada gotovo ne svjesno osjeti daje žitelja na tom prostoru premalo ili previše 107. 108 j viiie tl ć. pa do 6. 13 i d. godine Gepidima predati Sirmij i "zemlju unutar rijeke Drave" 105. Philadelphia 1958. Cipolla. LateAnc ient and Medieval Popidation. sve do Jadrana. Kada su Avari zajedno sa Slavenima 579. poticane i spomenutim demografskim razlozima: ako je stanovni ka bilo previše. Ne k rop ola je da ti ra na ot pril ik e ra z dob lj e m od b iza nt s k o-os trog ot s ko g ra t a d o dolaska Slavena i Hrvata. II. godine zaprijetili Sirmiju. J. Naime. car je poslao "vojne zapovjednike u Ilirik i po Dalmaciji"106 kako bi doveli pomoć. C. Coleman. stoljeća. Sirmij je 582. 75 . obećao je 566. I. Excerpta. između ostalog. postajali su pravi gospo dari ravnice. R. 87. Hrvatski je prostor tradicionalno "migracijsko područje". II. Annales ESC . C. godine Gepidi su osvojili Sirmij i okolne prostore. ono je osjećalo potrebu da naseljava novo stanov ništvo na ispražnjenu. a zatim i Hrvati. Excerpta. Bizantski car Justin II. Pošto su sva četiri jahača Apokalipse složno projahala ovim prostorima i uništavala njegovo stanovništvo. godine. godine pao pod avarsko-slavenskim naletima. što vjerojatno označava područje današnje Slavonije. stoljeća smanjivalo (iako je moglo biti prostorno i vremenski ograničenih poboljšanja. III-IV. na raz nim mj. općenito. Russell. ako ih je premalo. I. ust anovlj a va da su "vre mena bila tešk a. 315-35. pa iako su Bizantinci ponovno zauzeli grad. te da im je strateški interes samo obrana dunavskog limesa. 455. Menandar. i može se uglav nom samo nagađati da je na hrvatskom prostoru s većim snagama bra njen samo priobalni jadranski pojas. 95. Bilo bi vrlo važno kada bi se mogli 106 ustanoviti uzroci smrti pokojnika. M. 201 . onda se iseljavaju. Tako je demografska. 476. Viz. Viz. u drugoj polovini 6. oko 600. Langobardi. Gepidi. izv. 105 Menandar. dakle putova koji vode prema Solunu i Carigradu. vjerojatno je budući hrvatski prostor bio pod utjecajem tih nepovoljnih kretanja). još 536. vrlo teško obraniti. Preciznijih podataka nema. Ha monds worth 1962. barbarskog elementa108. Nekropola. pustu zemlju. a migracije su. jer je izraže n ra ni m orta li te t ". 107 Takve postupke deta ljnije objašnjava E. Također. Economic Histonj ofthe World Population. L'infanticide dans le HautMogen Age. počeli naseljavati Slaveni. onda željno iščekuju dolazak i nastanjivanje novih doseljenika. a s vremenom sve više i Avari. P ariš 1974. s kojima su u specifičnoj plemenskoj zajednici živjeli Slaveni. Nakon prelaska mnogih germanskih i drugih naroda preko budućeg hrvatskog teritorija na njega su se. mikroparazitološka kriza u svakom slučaju pogodovala provali stranog. Budući da se stanovništvo Rimskog Carstva od 2. bez obzira na to što su oni pripadnici druge etničke skupine. dakle. ali izvori ne spominju daje ona i stigla -uostalom. bilo je prijeko potrebno unijeti svježu krv.Panonija i Dalmacija u antici dakle i područje današnje sjeverne Hrvatske. izv.

3 N. prema obali Jadrana. pa su ga čak neki historičari doveli do krajnosti. Grafenauer. 1-56. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. Naime. 1985. otprilike desetljeće-dva kasnije. Seoba Slavena O seobi Slavena i Hrvata na današnje prostore Hrvatske postoji vrlo malo podataka. Koje su to bile razlike . Ista.V. Klaić. HZ 5.ostaje za sada nepoznato. shematski gledano. Konstantin. Seoba Slavena i Hrvata iz prapostojbine u novu domovinu . No. Saloni ili Jaderi). te da Konstantin jedne od drugih jasno razlikuje. Na hrvatskom teritoriju nije bilo pisaca koji bi zabilježili sve relevantne suvremene događaje. Povijest Hrvata u srednjem vijeku. a potom i N. Čini se daje takav stav postao s vremenom općeprihvaćen. a nedugo potom. Seobom Slavena i. kao što su približavanje i naseljavanje Hrvata i Slavena (na primjer. stoljeća. ili su takvi zapisi izgubljeni. 18-27. Zagreb 1990. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta SHPIII/15. za njima su došli i Hrvati1. 76 . L. 31-60. iako su ipak brojniji negoli za ranija razdoblja hrvatske povijesti. zasebno od toga. Solunu) ili u Italiji. Budući da su hrvatski krajevi bili na periferiji tih prostora. i 31. Klaić3. recimo. polazna i neosporna činjenica da se u izvorima (ponajprije u DAI Konstantina Porfirogeneta) spominju i Hrvati i Slaveni. 2 Margetić. u ovom trenutku. seobom Hrvata od zakarpatskih ravnica prema podunavskim prostorima.priča o Izlasku 1. ostali su i na periferiji interesa.da li samo u imenu . te dalje. Za nas je. bavilo se do sada vrlo mnogo autora i sve ih spomenuti bilo bi vrlo teško. Margetić2. Zagreb 1952. mogli su to biti neki pisci nastanjeni u. 30. ali su ostali prilično usamljeni 1 B. na tadašnjem hrvatskom teritoriju došlo do dvije seobe: u prvoj su se selili Slaveni. Čak je vrlo teško obuhvatiti sve aspekte kojima su se is traživači bavili. Najnoviji radovi o 29. prije četrdesetak godina izgrađena je slika seobe po kojoj je. tvrdili su kao i većina drugih istraživača da su se Slaveni doselili u prvoj polovini 7. a i suvišno. Sačuvana djela iz toga doba pisali su oni koji su boravili ili živjeli u Carigradu ili nekom drugom bizantskom gradu (primjerice. Sisciji.

Isti. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Suić. inače langobardskih saveznika i suputnika u osvajačkim pohodima po Italiji.50. 7 Tako F. vrlo razložnim argumentima pobija Margetićeve teze. ZČ 42. godina i kraj 8.". Budući da u načelu valja prihvatiti teoriju o dvije seobe koje su se dogodile u kratkom razmaku u prvoj polovini 7. Devedesetih je godina intenzitet pisanja o tom problemu pao. godine. 253-70. S druge strane. a Vizigota je prilikom dolaska u Hispaniju bilo oko 90 000... 3. Košćak.u svim zemljama koje su naselili izmijenili su radikalno etničku strukturu u svoju korist (što se za Germane ne može tvrditi). 128.000. 5 L. organiziran kao ratnička skupina. ostavlja mogućnost da vrijeme dolaska Hrvata bude i 670. Ocjena radnje L. 9 Brandt. 375-443. Zadar 1992. te. 1980-1. ili barem njegov najveći dio. Konačno P. V. 237-40. 1984. Štih. Lot. Opširno obrazlažem kritički stav prema Margetićevim tezama. HZ 33-34. nije bilo više od 20 000 zajedno sa ženama i djecom 8. Les invasions germaniaues. ali brojke koje istraživači navode mogu biti jedino procjene 7. 89-100. stoljeća. 77 . i tako je. HZ 38. valja obratiti pozornost prvo na doseobu Slavena. "Pripadnost istočne obale. Pariš 1939. Nedvojbeno su ger manski barbarski narodi prilikom doseljavanja na teritorij Carstva uvijek bili u golemoj manjini (osim u slučaju Alamana koji u istočnoj Galiji naseljavaju napuštene agri decumantes). s iznimkom Mađarske te nekih 4 M. 234-40. stoljeća. Još o dolasku Hrvata. pa L. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata.. 6 M. 125 i d. dj. pa tek onda Hrvata. Diadora 14. Lončar. Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8. 1983.Seoba Slavena i Hrvata u mišljenju da su Hrvati došli mnogo kasnije. nije bio. poput germanskih osvajača. u: Goldstein. detaljne i brojem stranica prilično opsežne diskusije 4 čini se daje i sam začetnik teorije o doseobi Hrvata 800. Još o dolasku Hrvata. 255-86. Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928. 1987. O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku. Slavena je bilo više . godine u bitnim postav kama odstupio od svoje teze 5. Zagreb 1977. tvrdi daje Salijskih Franaka u prvoj fazi naseljavanja moglo biti najviše 100 -150. Langobardi. Bizant. ali takve procjene ne daje za druga plemena ili narode. Germana je prilikom doseljavanja na teritorij unutar granica Carstva uvijek bilo mnogo manje od starosjedilaca. Zgodovinski časopis 38/1984. II.. I na području današnje Francuske galorimski su starosjedioci bili u odnosu na novodoseljene Franke "veoma izražena većina" 9 . 537. O problemima stare domovine. Margettć. a još i više teze N.. HZ 37. HZ 38. Karantanija = stara domovina Hrvatov?. Srednjovjekovno doba. Marginalije uz rad V. barem po općim procjenama. dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata. 6. 68. 239). Margetić. Nakon dugotrajne. Zgodovinski časopis 41. 291-355. 8 Pavao Đakon. 4.Košćaka. ali se pojavljuju prilozi u kojima se vrlo studiozno analiziraju i većim dijelom odbacuju Margetićeve postavke 6. 1985. 1985. HZ 36. Klaić. čini se. u velikoj mjeri dokazuje njihovu neodrživost. Na Margetićev odgovor. tek oko 800. Košćak. uzvratio je V. 1988. Hispanije i Galije broji između 5 i 10 milijuna. Konačno je zaključio da "istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaključenim" (n. 2. Iznimka bi mogao biti iskaz Pavla Đakona koji tvrdi da Sasa. Slaveni kao narod (ili kao skupina plemena). Margetića: Konstantin Porftrogenet. 211-34. 227-40.. stanovništvo Italije. U isto vrijeme.

a radi se ponajprije o Germanima i plemenima koja u Evropu stižu iz dubina Azije. i želja da se stigne na klimatski pogodnija područja višestoljetne antičke civilizacije. i posljedice njihova doseljavanja na neko uže ili šire područje morale su biti ponešto drugačije. Na primjer. Zbog razlika između Germana i Slavena i načina njihovih seoba. 130. stolje ća žale da Slaveni "oru naše zemlje i naša neobrađena zemljišta. Viz. 11 Plactio del Risano. Izvori. takav stav može biti samo teza. Doba. Dakle. J. Kako bilo da bilo. Selidba je vjerojatno bila poticana.radi li se uistinu o tome da tih nalaza nema ili su znanja još nedostatna da bi se taj najraniji sloj uopće prepoznao 13. čini se da su. Slaveni (a uz njih možda i dio Hrvata) bili pretežno poljoprivred nici. Vizigoti su 410. čak ako je i bilo želje za osvajanjem. I. Pošto su 419. i arheološki su nalazi iz ovog razdoblja iznimno rijetki. ponajprije potragom za novim ispašama i oranicama. Osim toga. Može se pretpostaviti da su takva zaposjedanja bila spora i predvidljiva. Upsaliae 1864.' 12 Brandt. o kojima su čitali u zapisima suvremenika i provjerili na relativno izdašnim arheološkim nalazima. za razliku od Germana. Vandali su tek 429. ali i rezultat demografskog rasta zbog kojeg višak stanovništva mora tražiti nova staništa. Nije slučajno da izvor 6. izbacili Vandale iz Hispanije. pa i Hrvati. istraživači su bili prisiljeni određene posljedice germanskih seoba. 11. kose naše livade. Austrije i Njemačke. Za barbarska društva srednje i sjeverne Evrope pokret prema jugu bio je. mogli su biti samo sporiji. poistovjećivati s nekim događajima ili etapama u slavenskim seobama. Rižanski placit. Arheolozi tome čak i ne mogu pronaći razloge .današnji Tunis 12. Pa čak su se i ti konjanici-osvajači. 78 .-osvajači za kratko vrijeme mogli pojaviti na neočekivanim mjestima. godine opljačkali Rim. stoljeća .I. u najvećem broju slučajeva selili za današnje pojmove vrlo sporo. Srednjovjekovno doba. Goldstein. a potom u konstantnoj seobi tek 415. 70-1. S obzirom na razinu današnjih spoznaja. Demografska analiza antropologa i arheologa na širem prostoru pradomovine pokazuje 10 Arriani tactica et Mauricii ars militaris libri duodecim. napasaju (svoju stoku) na našim pašnjacima" 11. jer za najraniju povijest slavenskog doseljavanja ima osjetno manje pisanih spomenika negoli za povijest germanskih dose ljavanja. izv. godine stigli do pred Barcelonu. o kojima je mogao svjedočiti samo poneki podatak često dvojbene vrijedno sti. de. 59. Scheffer.Pseudo-Maurikijev Strategikon bilježi kako su slavenska plemena "mnogoljudna" 10. između ostalih razloga. ostalo sve do danas. Tako se stanovnici Istre početkom 9. stigli u sjevernu Afriku . 13 Kapanić. Margetić. za razliku od dobrog dijela germanskih u kojima su se konjanici. 49-54. 430-1. Hrvatski rani srednji vijek dijelova današnje Italije. Klaić. a tek manji dio stanovništva sudjelovao je u osvajanjima i pljačkama (poznatima iz pisanih izvora): to bi vjerojatno bile ratničke skupine "Hrva ta" ali i "Srba" koje spominje i car Konstantin. 272. Slaveni.

Bellum Gothicum.Seoba Slavena 1 Hrvata da se relativno nizak prirast od 1. godine 18 bizantski plaćenici u ostrogotskom ratu. tvrdi da su uzgajali proso. Kakve su uistinu bile prilike u njima i što se događalo za vrijeme seobe Slavena u nju. naglo povećao i do 11. koji su. biti i manjkava. Po Prokopijevoj priči. Beograd 1966. Invasions et installation des Slaves dans les Balkans. u: Villes etpeuplement dans VRluricum protobuzantin. postala su susjedi Bizantskog Carstva. Šumovito i močvarno tlo stare postoj bine u današnjoj Poljskoj. jer ne može dovoljno precizno registrirati i one koji se iseljavaju s analizom obuhvaćenog područja. 17 Vidi komentar u Viz. 79 i d. Bili su to uglavnom krajevi koji se nalaze istočnije od prostora srednjovjekovne Hrvatske. izv. I. Tako Prokopije tvrdi da su neki Slaveni i Anti bili oko 537.1980. I. Evert-Kappesowa. 18 Prokopije."zajedno s pratiocima i nekim dobrovoljcima Gepidima ode odmah među Slave ne"16. stoljeća čini se da su slavenska plemena najžešće nastojala prodrijeti prema jugu na području donjeg Dunava. spominju kontinuirano Slavene od otprilike tridesetih godina 6. I. Vidi i B. t. Bellum Gothicum. jer njihove su oranice mogle dati plodove tek svake treće godine. na istom mjestu Prokopije tvrdi da su Slaveni bili "naseljeni s onu stranu Dunava. izv. ječam. stoljeća bio prosječno 2. Vizantija i Južni Sloveni. III. a već od tog vremena. Viz. vrlo je slabo poznato. To znači daje dobar dio Slavena već tada. H. dakle u sjever nijim dijelovima Panonije 17. stoljeću. Maksimović. Rome 1984. raž i pšenicu.53% u posljednjim stoljećima antike. stoljeća. 16-21. ZRVI 19. Ferjančlč. Pleterski. stoljeća. može. ne daleko od 14 A. godine bježati s langobardskih područja u južnijim dijelovima Panonije . čini se. Međutim. 15 B. 40. Ochride 1961. preko Karpata u Panonsku nizinu. Kada su slavenska plemena prešla iz svoje pradomovine. Ferjančič. Collection de l'Ecole Irancaise de Rome 77. II. sve se češće registriraju stalni upadi Slavena u krajeve južno od Dunava (uglavnom u današnju Srbiju i Bugarsku). a i primitivan sustav zemljoradnje iziskivao je potragu za novom zemljom. 16 Prokopije. 85-109.78% 14. posredno ili neposredno. Uostalom. "Selidbena analiza". Severni Ilirik u VI veku. 72. 35.. Quelques remaraues sur la colonisation slave. 5-7. Bjelorusiji i Ukrajini nije bilo suviše plodno 15. kada je langobardski knežević Ildiges morao oko 549. te na opće prilike: Lj. osim ranijih sporadičnih vijesti. bilj. primijenjena u ovom slučaju. pa je logično da i njihov interes naglo raste. dolazio u doticaj s bizant skim (ili kasnoantičkim) društvom. po svemu sudeći. 16-7. Etnogeneza Slovanov [Obris trenutnega stanja arheoloških raziskav). 27. 2. ponajviše u 6. Ljubljana 1990. iako je pozornost koncentrirao na istočnije krajeve Balkana. Detaljno je o tim prodorima pisao. te da su s Bizantincima ratovali u Italiji. stolje ću došlo do pojačanog iseljavanja Slavena prema jugu. bili u neposrednoj blizini. Bizantski pisci. 40. kada su im Slaveni svojim doseljavanjem na donji Dunav postali susjedi. to povećanje broja stanovnika moglo je biti samo veće. 17-53. Budući daje baš u 6. Actes du XIIe Congres international d'etudes bvzantines. 79 . iz bizantskih izvora 6. pa podaci bizantskih pisaca mogu služiti samo kao korisna usporedba za prilike u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji. pa prema kraju 6. na području koje se proteže od Srijema prema istoku.

ed. Stoga je logično da su za jednog od tih svojih upada 548. Berlin 1903. Naposljetku. premda je to vjerojatno bio više plod slučaja negoli izrazite želje da se stigne baš do tog grada 20. I. izv. stvoriše u Dalmaciji" 21. 72 i d. 209-10. Također. a i Teoftlakt Simoka-ta detaljno opisuju pad Sirmija (Srijemske Mitrovice) 582. Primjerice. godine 10 000 Kutrigura prešlo Savu i da su pustošili po Dalmaciji 23. Berlin 1903. postoje s Perzijom 591. 26 Theophulacti Simocattae historiae. 90-7) . Viz. 1964. U jednom dužem procesu čini se da manje-više stalni slavenski upadi na prostore južno od Dunava (a vjerojatno i preko Save) prerastaju (to bi se moglo odnositi ponajprije na upade 578. 38. takva izolirana akcija nije mogla izmijeniti opće prilike koje su za Carstvo bile nepovoljne . Viz. pa se ne zna koliko Maksimovićeve konstatacije vrijede i za zapadnije krajeve. sklopio povoljan mir. II. II. B. U početku su Bizantinci imali uspjeha. Excerpta de legationibus. 44-7. de Boor. 29. I. i Menandar. 100. 23 Menandar. Menandar i Ivan Efeski koji opisuju ove upade obratili su veću pozornost Istočnim dijelovima Balkana. izv. iz čega slijedi da u to doba bizantska vlast nad zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka još koliko-toliko funkcionira. 442-77. Taj podatak svjedoči o činjenici da nisu svi upadi bili usmjereni točno prema Carigradu ili nekom drugom središtu. de Boor. Excerpta de legationibus. Lipsiae 1887. uostalom. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek njegovih obala". ed. 474. 263-71. III. 25 Tako tvrdi Lj. II. I. iako je car Maurikije (582-602). Istorija. Menan dar izričito spominje Trakiju kao cilj napada. I. i 581. 21 Prokopije. 27 Ostrogorski. Šišić.otprilike današnja Rumunjska) i tamo pobje đivali. ZRVI 8/2. I. I. 20 80 . I. To se. Dindorf. izv. Napokon. 1. Berlin 1903. III. godine car Tiberije sakuplja vojsku po Iliriku i Dalmaciji 24 . jer Prokopije tvrdi da se neki Slaveni "prešavši redom sve ilirske planine. izv. BeUum Gothicum. I. što potvrđuje da obrana više nije bila takva da bi zadržala sve napade. prebacio vojsku na dunavski limes i otpočeo rat u kojem se rješavala sudbina Balkana 27. 7. prelazili su u krajeve sjeverno od Dunava (bivša rimska provincija Dacija . ZC 4. pa su. izv. Viz.rat se otegao. teoretski uzevši. izv. izv.što bi to značilo u zemljopisnom smislu. 468-77. godine stigli čak do Drača 19. Viz. 46. ali i "mnoge druge zemlje" (Menandar. Bizant. ed.I. a goleme su slavenske mase i dalje svim silama nastojale stići na teritorij Bizanta. 105-7. ed. Grafenauer. Bonnae 1831. 490. 22 Ioannis Malalae Chronographia. Ipak. Nekoj vprašanj iz doba naseljevanja južnih Slovanov. O hronologiji slovenskih upada na vizantijsku teritoriju krajem 70-ih i početkom 80-ih godina VI veka. 22 Vrlo je značajna vijest Menandra Protektora koji tvrdi daje 568. 3-4. nemoguće je odgonetnuti. 24 Menandar. smatra da se otada može govoriti o pokušajima osnivanja stalnih s la ve n s kih na se ob in a u kr a j e vi ma j už n o od D u na va . 90-7. 84. 93. godine) u kvalitativno novu pojavu -naseljavanje 25. de Boor. Slaveni mogli prijeći i Dravu i Savu i doći sve do današnje Bosne i Dalmacije. a li ta ka v z a klj uč a k ne p r oi z l a z i i z Prokopljeva teksta . 1950. a slične događaje spominje i Ivan Malala. S druge strane. Maksimović. I. BeUum Gothicum. nakon sve izraže19 Prokopije. pa zatim i drugih dunavskih gradova u donjem toku rijeke i pljačkaške upade u Trakiju 26. i dogodilo već pedesetih godina. Excerpta de legationibus. Povijest 209. Situacija se pogoršavala. I. godine. 40. 170-221. Viz. ed. Goldstein. 23-126. L. Viz. de Boor.on samo piše da Slaveni "obilažahu naokolo po miloj volji". bizantska vojska nije mogla podnositi tegobe ratovanja. Viz. još 579.

pa sve do Alpa i čak preko njih. bUj. na magistrali Servicio . Ipak. 30 Šišić.Salona. pokazuju da Slaveni gotovo pola stoljeća. pa i žive vrlo skladno s Avarima 31. i čini se da su od tog vremena bili potpuno otvoreni putovi slavenskom naseljavanju na prostore južno od Dunava. i na početku 7. poruši 40 tvrđava 29. a Euagriju je jasan razmještaj barbarskih plemena po čitavom Iliriku i Panoniji. Kako je takvu utvrdu vojska podizala svaki dan. 121. Beograd 1980. Možda bi se moglo govoriti o djelomičnoj neinformiranosti pisaca ili o njihovoj nezainteresiranosti. osvojivši ga pomoću ratnih sprava. zaštita. čini se da ga valja uistinu tražiti negdje jugozapadno od Sirmija i Singidunuma 32. 73. ali osim relativne sličnosti imena. jer se događaj zbiva petnaestak godina nakon pada Sir mija i već se može pretpostaviti da Slaveni polako prelaze Savu i kreću prema jugu. Drugi je dio. na raznim mj. Inače. VII. Stigao je u grad zvan Bonke ili Vonke i. Njih je bilo u avarskoj vojsci tijekom 6. Iako neki podaci govore i o mogućnosti drugačijih lociranja grada Bonkea. p. smatra da se radi o antičkom gradu Baloe. ni sada pisac izričito ne tvrdi da se radi o Slavenima!) 597. Viz. jugoistočno od Banja Luke. ne opisuju bilo kakav slavenski upad u savsko-dravsko međurječje ili u krajeve južnije od Save. Istorija srpskog naroda I. znači i "dan hoda" i "konačište". ne mora značiti da Slavena nije bilo. 29 Viz. Bizant. 32 Goldstein. a jedan dan hoda za nenatovarenog putni 28 Theophaactae Simmocaitae Historia. od otprilike 582. 92-240. 122. što će reći negdje u današnjoj središnjoj Bosni 30 . tvrdi da je avarski kagan (dakle. izv. I. izv. Jadranu).pr votno znači kolje. 121. utvrda. ratuju zajedno. godine izbila otvore na pobuna zato što vojnici nisu prihvatili da još jednom zimuju sjeverno od Dunava. odnosno više dana da stigne 33. 12. Čini se da jedino Teofilakt Simokata pripovijeda o krajevima zapadnije od onih koje bizantski pisci obično opisuju. 74. obrana. ne navodi se neki drugi argument. poneki se put bave i zapadnijim područjima.. 33 Xdćpa^ . a ni iznimno dobro informirani Prokopije. to što Teofilakt Simokata spominje samo "avarskog kagana". i različiti izvori. a ne i Slavene. I. čini se. stoljeća. pa do 626. pa i arheološki nalazi. ni Menandar ni Euagrije.Seoba Slavena i Hrvata nijih izljeva nezadovoljstva u bizantskoj je vojsci 602. izv. Vjerojatno i podalje od Dunava i Save kada je kaganu bilo potrebno "dovoljno konačišta". 225. 31 Viz. Ova je datacija prilično važna. u tome da vjerojatno većih ili barem po posljedicama dalekosežnijih sla venskih prodora u ovo vrijeme na današnje hrvatske prostore nije ni bilo. godine. odnosno od kolja napra vljen opkop. Iako je očigledno da su Bizantinci pozornost obratili ponajviše prostorima istočnog Balkana i da bizantski pisci bilježe svaki značajniji slavenski upad na taj teritorij. Maurikije je bio zbačen. 81 . U izvještajima bizantskih autora nema decidiranih potvrda o tome da su Slaveni ili Hrvati stigli na područje buduće Hrvatske. 265. I. tamo gdje se nalazi Dalmacija. godine 28 krenuo prema Jonskom zaljevu (drugim riječima. Fokaje proglašen za cara. Tako Menandar spominje Savu i priča o pljački Huna. Povijest. ali to je svakako samo dio istine. u prenesenom smislu x t > t pai. Gdje je bio taj Bonke? Šišić logično zaključuje da to mjesto leži na cesti Sirmij -Salona. Naime. tvrđa va.

11-2. Očima bizantskih pisaca. Njegovi izvještaji nisu očuvani. Odnosi Liburnije i Istre.2. Može se pretpostaviti da su te pobjede postignute negdje na prilazima moru. to se čak ne može ni pretpostaviti 38. Epistolae II. zapadni izvori isto tako. jedni tako napre duju od Sirmija prema Saloni. Leipzig 1889. Documenta. Papa tvrdi da slavenski narod prijeti i primaocu pisma Maksimu. 39 Inter hoc. govore o ovom procesu. opširno. Hartmann. quod mihi de Sclavis victorias nuntiastis . ovaj Simokatin podatak svjedoči da je i na ovom prostoru bilo slavenskih napada i osvajanja i da se naseljavanje nipošto nije moglo odvijati samo mirno . i L. a 591. dokle su točno došli. Grafenauer. Margetić. Slaveni se sukobljavaju s Bavarcima u zapadnoj Karantaniji 35.750). ne bi se ni po čemu moglo tvrditi da su Slaveni zajedno s Avarima stigli na ovo područje do početka 7.. ali je nemoguće ustanoviti jesu li ti Slaveni do Istre stigli preko današnje Slovenije ili s kvarnerskog područja 37. a da će primjere mirnog naseljavanja. No. Drugi. Documenta. quae vobis valde imminet. 288 i d. vjerojatno na pravcu prema Istri ili prema pojasu talijanskih lagu na. Ravenski je egzarh imenom Kalinik o tome obavještavao papu. Dakle. ali 598. kojih je zasigurno bilo (i bili su većina). 171. moguće tek nazna čiti: očito jest da je većina slavenskih seoba išla iz unutrašnjosti prema obali ili iz dubine panonskih prostranstava prema Italiji. Goldstein. 17.međutim. Sve ukazuje na to da su Slaveni na hrvatski teritorij stizali iz nekoliko pravaca koje je. vrlo vjerojatno zanemariti. stoljeća.. 255.. te da su im se koje desetljeće kasnije pridružili Hrvati. Untersuchungen zur Geschichte der Byzantinischen Venvaltung imltalien (540. opći pravac seoba bio je prema jugu.. godine salonitanskom biskupu Maksimu. S druge strane.I. 1. Ako je Bonke doista bio u današnjoj Bosni. te langobardsko naselje u Kranju. godine nestaju na ovom prostoru i posljednje antičke biskupije . 37 Margetić. Papa Grgur I. jasno je da će suvremene pisce zanimati prvenstveno incidenti i bitke. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII. Zna se da Slaveni do 587. jer Pavao Đakon 34 Prokopije. pa se čini kao da su se Slaveni približili i Saloni. pretpostavlja da "Slaveni iz Dalmacije (Liburnije) dolaze preko Učke. I. Zgodovina slovenskega naroda I. (590-604) piše u ljeto 600. stoljeća. 47. Vidi." 38 Rački. Godine 593. Detaljno ovu vijest analizira L. Da nema kasnijih izvješta ja Konstantina Porfirogeneta. BellumVandalicum. M. pak. 2. Osim toga. Hrvatski rani srednji vijek ka bila je razdaljina od 38. toliko o seobi Slavena u krajeve buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske. B. Izvjesno je daje Slavenima koji su krenuli u Italiju pružen otpor. zabrinut što su Slaveni "ušavši u Istru već počeli nadirati u Italiju" 36. 258: Et quidem de Sclavorum gente.Rački. onda su Slaveni vjerojatno pokazali kojim su se putovima kretali i kojima će se kretati u južnije krajeve. 35 82 . Živa antika 32.u Teurniji i Aguntu na Dravi.5 km 34 . idu prema Istri. zbog malobrojnosti i oskudice izvora. 249. 36 MGH. godine Grgur spominje u svom pismu neke slavenske pobjede o kojima ga je Kalinik izvijestio 39. jugozapadu ili zapadu. Skopje 1982. godine ruše biskupije u Celju (Celeia) i Ljubljani (Emoni). pa se njihovo približavanje očituje i u Maksimovim jadikovkama. vrlo šturo.

"Langobardi s Avarima i Slavenima napali granice Istre i sve su opustošili ognjem i pljačkom" 40. rušitelji. Šlausu na ljubazno ustupljenim zaključcima iz još neobjavljenog rada. 47 Pavao Đakon. otprilike između 601-603. u unutrašnjosti 44. Foške. pak. tada 40 Pavao Đakon. stoljeća Avari su. Langobardi IV. dj. 40. Glavnina Slavena je na teritorij bivših rimskih provincija Panonije i Dalmacije stigla prelazeći Dravu. Mar ušić. 258.sla venski napadi u Istru u svjetlu arheo loške grade. Mantove. Papa otprilike iste godine u pismu salonitanskom biskupu Maksimu tvrdi da Slaveni pustoše po Istri 41. 45 Goldsteln. Brescella. M. ubivši vojnike. jer se postupno povećava po stotak populacije slavenskih obilježja na nekropolama koje su datirane od najranijeg do najkasnijeg horizonta 49. Hrvatska za Branimira. čini se da se na samom početku 7. nisu bili samo osvajači i pljačkaši. čini se da je zaključak o sporosti događanja presmion. 20. U mnogim kraškim spiljama sjeverne Istre utvrđena je nazočnost čovjeka koji je u to vrijeme u njima tražio i našao privremena skloništa 46. Račkl. ipak. pa su tako sudjelovali u osvajanju Cremone. Documenta. na raznim mj. ipak relativno sigurno moglo komunicirati i putovati. 48 Tako razmišlja Rapanlć. 42 Pavao Đakon. godine. Račkl. ako su Avari 1 Slaveni tako Intenzivno ratovali u sjevernoj Italiji. stoljeća. u više navrata čak pomagali Langobardima u njihovoj ofenzivi protiv bizantskih posjeda u sjevernoj Italiji. zajedno sa Slavenima. a i Nezakcij je ili porušen ili je napušten zbog nemogućnosti obrane 45 . 24. dj. Čini se da je u tom naletu porušena starokršćanska crkva u priobalnom Vrsaru 43 . 15. do 9. svi ovi podaci svjedoče samo o seobenim procesima koji su zahvatili periferiju hrvatskog prostora.Seoba Slavena i Hrvata bilježi da su oko 600. kraniometrijske i paleopatološke analize populacije s nekropola u Panoniji od 6. P er is til 2. 41 83 . Documenta. kao i utvrde Vulturina 47. 46 Marušić. a i krajnje šturi. 44 Marušić. opljačkali Istru na način dostojan suza" 42. 257-8. godine "nitkovi Slaveni. Langobardi IV. a Pavao Đakon bilježi da su 611. koji su se naseljavali. bili su prije svega narod u pokretu koji se naseljuje u skladu s prostorom na koji dolazi"48. 43 B. jer ga prvenstveno zanima uže talijansko područje. stoljeća svjedoče o postupnom procesu slavizacije. Naime. Međutim. tradicionalnim transdinaridskim putovima. Bizant 96-7 i tamo lit. Postoji jedan podatak koji možda svjedoči o stanju na panonsko-dalmatinskom prostoru upravo u vrijeme najintenzivnijih slavenskih seoba. Langobardi. Naime. n. U prva dva desetljeća 7. 36-7. Čini se logičnim da je to bio samo jedan od mnogih slavenskih upada u Istru i da Pavao Đakon druge ne spominje. IV. Zagreb 1957. Ava ro. n. Kako su pisani izvori malobrojni. potom bizantska crkva sv. 28. nema razloga vjerovati da to nisu činili u Istri koja je bila kudikamo slabije branjena negoli sjeverna Italija. 25. 49 Zahvaljujem mr. pa onda i Savu. u Žminju. Bio je to vrlo spor i postupan proces: "Došljaci. te dalje nastavila prema jugu.

ili pak na neki otok na Dunavu. pa su ih promatrači izvana logično povezivali u jednu cjelinu. činjenica jest da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako se "slavenska pleme na . 52 DAI29/33. Neki su autori pokušavali dokazati daje. Viz. nazivaju jednim imenom. zvahu i Avari" 52 . Zgodovina Langobardov. Konstantin..opisuje Hune. HL. ZČ 4. pa nije jasno kako bi trebalo tumačiti Konstantinove proturječne izjave o prepoznavanju Avara s jedne i o poistovjećivanju njih i Slavena. bilj.: J. zajedno sa Slavenima i Hrva tima. Klaić. Moguće je da se vijest odnosi na neki otok u Egejskom moru. Uz obalu tadašnje Trakije (područje današnje Bugarske uz Crno more) uopće nema otoka. Viz. Kovačević. vidi Pauli Diaconi. Arheoloških podataka o avarskom življu u Panoniji ima. SHPIII/15. Porfirogenetovi Avari: pripovijest i povijest. 4.. Avarima se u najnovije vrijeme detaljno iz tog aspekta bavio M. Oborovo. 20. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža".. isto tako mongolski narod. prije svega pisanje Konstantina Porfirogeneta .po današnjim znanjima čini se da o avarskoj nazočnosti na prostorima južno od Save svjedoče tek pisani izvori dvojbene ili nejasne vrijednosti. 20. izv. ali u krajevima južnije od Save takvi nalazi izostaju. Izvori. i bizantski pisac Ivan Efeski povezivao Avare i slavenska plemena 53. Zagreb 1992. 1950. izv.) nastali od "Obar" = "Avar". N. karakteristično je da Pavao Đakon ne spominje da su langobardski majstori imali bilo kakvih nevolja na dugom putu iz sjeverne Italije duboko u Balkanski poluotok. za IV knjigu. 56 Prokopije.. 53 Usp. Najnoviji radovio29. u dubinu bivše rimske provincije Dalmacije stigao i relativno velik broj Avara koji su čak neko vrijeme držali i političku vlast u njegovu neposrednom zaleđu 51. Klaić. commento Elio Bartolinl. Hrvati odnesu pobjedu ijedne od Avara pobiju. 51 U obilju literature. u Hrvatskoj još uvijek ima avarskih potomaka i po njima se vidi da su Avari" 55 . Margetić. 55 DAT 30/67-71. dakle. II. bez obzira na lokaciju. 10. Langobardi. W. Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov. tvrdi da im je "izraz lica bio ružan"56. 54 Suić. Izvori. Lončar. IV. Takvi su dokazi opravdano osporeni 54. itd. Goldstein. II. koja zajednički napadaju Carstvo. 30. 85. Hrvatski rani srednji vijek je langobardski kralj Agilulf poslao avarskom kaganu "graditelje za grad nju brodova s kojima je taj kagan osvojio neki otok u Trakiji" 50. S druge strane. Pohl. a preostale prinude na pokornost . Beograd 1977. bilj. Međutim. 10 i tamo opširan komentar. Klaić. Diskusija o ovom pitanju još ni izdaleka nije završena . na raznim mj. Koji bi to otok bio. Kada jedan drugi bizantski pisac .4.. II. I. po ljudstvu koje ih je vodilo. primjerice. te da je to argument u prilog tezi da se zapravo radi o "Avarima". Aivaren. ali Je kod bizantskih pisaca česta pojava da nekoliko plemena. 1985."Hrvati zateknu Dalmaciju pod vlašću Avara .Prokopije . kao što su to činili Slaveni i Avari. 84 . B. Tako je. 30-1. Smatralo se da su toponimi tipa Obar (Obrovac. Avarski kaganat.. Bellum Persicum. 27. i 31. Ocjena.. 31-60. 3.I. Wlen 1988. 3. Viz. 10. Grafenauer. izv. očigledno dijelom i preko hrvatskog teritorija. poglavlju u djelu DAI cara Konstantina Porfirogeneta. vidi uži izbor i tamo lit. s druge 50 Pavao Đakon.

Avarski se utjecaji u krajevima južno od Save toliko rijetko uočavaju da ih se može smatrati gotovo slučajnošću (stoga ću u daljnjem tekstu kao o novodoseljenom etnikumu govoriti isključivo o Hrvatima i Slavenima). Bulat. Beograd 1973. Međutim. ustanovljena je etnička heterogenost istočnoslavonske populacije pokopane između 650. S druge strane. mijenjali ovisno o vremenu i prostoru. 85 . II. 120 (Rački. 36-7) tvrdi da su stigli do Venecije. a u drugima. stoljeća do godine 1102. 225-32. godine otkrio Lj. i u v eć navedenom citatu Pavao Đakon [Langobardi. rukopis. Zagreb 1968. odnosno. Hrvatska dijaspora.Avara. II. izv. 117-9. Arheološki pregled 15."Gole Njive" (općina Vinkovci) . Naime. Usta novljeno je da se u to vrijeme (9-10. Mikić. 59. II.Nekropola VIII . 260). Viz. Neld nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka. Bugara i Franaka 63. Torino 1980. izv. VIII. ali ih se na tim prostorima njihova nazočnost ne može potvrditi arheološkim dokazima . Viz. Theophvlacti Svmmocattae Historia. Različitim se istraživanjima došlo do sličnih rezultata: populacija je rezultat intenzivni jeg miješanja Avara sa susjednim slavenskim plemenima ili su tako mije šani naseljavali ove krajeve 64 . I relativno malobrojna antropološka istraživanja pokazuju da se u primorskim krajevima pokapalo uglavnom stanovništvo s obilježjima sličnima autohtonim Romanima -primjerice. u Istri je stanje malo drugačije: u grobovima etnički heterogenih bizantskih graničara nađeni su ostaci ne samo roma niziranih starosjedilaca već i slavenskih doseljenika 62. Pilarić. Naime. Jedno od mogućih objašnjenja takvih Konstantinovih tvrdnji jest da Avare ni Bizantinci ni drugi Evropljani nisu razlikovali od Slavena zato što su u avarskoj vojsci prevladavali Slaveni 60.IX stoljeća 58 sistematska istraživanja. stoljeće) pokapa autohtono dinaridsko stanovništvo. 59 DAJ 36/7-9.6. Konstantin tvrdi da su Avari porobili i Zahumljane 57 i Dukljane58 i Pagane 59 i da su te zemlje ostale puste. i 800. 38-9. u populaciji Slavonije ranoga srednjeg vijeka pronalaze se tragovi raznih doseljenika . Materijal s istočnoslavenskih nekropola srodan je materijalu s drugih nekropola s perifernih područja avarske države 66. 60 M. Barada. 64. VAHD 83/1990. tvrdi da su 601.. te da još nije došlo do miješanja s novopridošlim Hrvatima i Slavenima 61 . takvi su rezultati dobiveni analizom lubanja s nekropole u Mravincima kod Splita koje je još 1938. godine. Karaman. IV. a cura di G. k a o i 8 0 0 0 S la v en a.Seoba Slavena i Hrvata strane. Storia d'Italia. 1968. I. 63 Vidi. Arheološ ki radovi i rasprave 6. 12. Do d u š e. Pregled povijesti Istre od 6. Kraniometrijska i pateopatološka analiza. Naime. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. III.vidi. 65 Šlaus. izv. 11-21. Galasso. godine Bizantinci nakon bitke zarobili 3000 vo j n i k a Ava r a. kao u već 57 DAJ 33/4. Bertoša. 62 M. Privlaka . SHP 10. Documenta. i Hrvata i Slavena s druge strane. Viz. 61 Ž. 263-91. M. Šmaljcelj. ser. 64 G. u nekim se izvorima govori o njihovoj prisnoj suradnji. pri čemu je udio mongolske populacije (to bi trebali biti Avari) bio ispod 10% 65 . 6 2 0 0 p ri p ad n i k a d ru g i h nar o d a. očigledno jest da su se odnosi Avara s jedne. 63. DAJ 35/7-8. 66 M. Naime. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita.

165. bilj.. Goldstein. 4-8. L. Ako su napadači na središnje dijelove Bizanta. te dolinama rijeka (Morave. 151-3. 7. stoljeća mnogo Slavena prešlo Savu i krenulo na jug. Taje zrelost vjerojatno ponajviše odraz društvenog razvoja. onda barem kao pljačkaši) s kasnoantičkom civiliza cijom: Prokopije tvrdi da su još oko 550. koje su vjerojatno uslijedile po propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. iako jednostavni ljudi koji se ne usuđuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oružje. s pravom računali na bogat plijen u pljački velikih gradova. 70 Prokopije. izv. Wiener Studien 13. Treći seobeni pravac možda nije tako značajan za cjelinu evropske povijesti. Sedamdesetak godina kasnije Teodor Sinkel hvali njihovu pomorsku vještinu (njegov tekst odnosi se na 626. Cracoviae 1900. I. ed. ipak osnovne informacije 69 valja prihvaćati kao vjerojatnije. a slično svjedoči i Ivan Efeski izvještavajući o slavenskim provalama u Trakiju i Grčku 581-584. iako bez pravog iskustva u napadima na gradove i njihove zidine. godine: "Naučili su (Slaveni) ratovati bolje no Romeji. da su Hrvati zaratili na Avare. i Skit (Avar) ubija Slave na i potom biva ubijen" 68. Vidi i Viz. 69 Viz. godine Slaveni. Izvori. Klaić. 19.I. Viz. Sternbach. jer čak i samo opkoliti i napasti Carigrad iznimno je zahtjevan organizacijski i vojnički napor. izv. daje preuzima la civilizacijske plodove. izu. izv. 1891. 158. iskazali su i visok stupanj vojničke zrelosti. ali jest za hrvatsku: očigledno je da je krajem 6. da su Slavenima koji su kraće ili duže vrijeme obitavali u bivšim rimskim provincijama Panoniji i Daciji bila u daljnjim seobama primarna dva pravca koji su se potom dijelili u nekoliko manjih . I. Sternbach. 25. Viz. godine: ". ili kod bizantskog pjesnika 7. stihovi 78-81. stoljeća Georgija Piside koji opisuje borbe Slavena protiv Avara. Čini se.. preko područja današnje Slovenije i Postojnskih vrata prema Istri i Italiji. Historia ecćiesiastica. Također. III. od Singidunuma (današnjeg Beograda) na istok. Georgii Pisidae Restiiuiio crucis. jer su Slaveni bili više od pola stoljeća u kontaktu (ako ništa drugo. očito je da se već treća ili četvrta generacija naviknula živjeti na rubu civiliziranoga svijeta. i početkom 7. Miinchen 1862. 5. godinu) 71 . Draču i posebice Carigradu. kao i na Italiju. V I. bili u tom poslu vrlo uspješni 70.Solunu. izv. I. Schonf elde r. 255. II. 14. Vardara. L. Ako se smije suditi po razlikama u ovim izvještajima. Drugim su se pravcem kretali na zapad. 72 Iohannes Ephesius. 68 86 . ed. ed. dakle. bez obzira što na tim prostorima kasnoantički život više nije bio tako bogat kao u prethodnim stoljećima ili kao u krajevima u kojima nije bilo barbarskih provala. 30. Hrvatski rani srednji vijek spomenutom odjeljku Konstantina Porfirogeneta. u kojoj se posebno ističe težnja za vanjskim efektom. I. 165. 38.67. doseljenici na područje buduće ranosred67 DAI30/67-70. Iako se radi o pjesmi (epu). 71 Analecta avarica. Oni. Bellum Gothicum. Viz. izuzev dva-tri kratka koplja " 72. koji su došli do Carigrada i opsjeli ga. Marice i drugih) nastaviti spuštanje prema velikim gradovima .na prvom je trebalo prijeći Dunav u njegovu donjem toku.

25. Lobela. stoljeća spominju se samo Slaveni. Goldstein. Očigledno je trebalo proći određeno vrijeme da se hrvatsko ime afirmira u inozemstvu -vidi. 1985. već "Lingonce pod vodstvom Totile". ZRV1 4. Muhla i Hrvata i dvije sestre Tuge i Buge. 238-9. HZ 38. stoljeća -u izvorima 6.dakle u istočnijim dijelovima Balkana. i 928. od poljskih strana . 73. Klaić. a najstarij i prijepis je iz 1568. pokret koji je izveden relativno brzo i u kojem nije bilo lutanja. taje predaja zapisana u DAJ više od tristo godina po doseobi i u 73 F. Margetić. došlo je sedam ili osam plemenitih rodova" 77. eventualno i Narona i još možda poneki grad ili naselje ni u kojem slučaju nisu bili toliko bogati. godin e u Trp imiro voj darovnic i. Stoga je Slavenima u Hrvatskoj.. i 7. Čini se da ni u ovim slavenskim napadima. godine. stigao sa svojim narodom u Dalmaciju"76. ali njegova je analiza odmah naišla na oštru kritiku redakcije. CD I. 77 Toma. stoljeća -ni u krajevima o čijoj se sudbini mnogo više zna . 76 DAI 30/62-7. kao krajnjom mjerom.86. izv. Kronika. Goldstein. uglavnom preostalo da se mirno nase ljavaju i da. str."Klukasa. Seoba Hrvata Nekoliko godina ili desetljeća po slavenskoj doseobi na ovo su područje pristigli (ili -počeli pristizati) Hrvati. 32. 75 O tome što znači i gdje se nalazi "Bijela Hrvatska" -vidi. u eventualnim sukobima s autohtonim stanovništvom. godine ..iz aspekta nekoga tko seobu i zbivanja oko nje promatra s priobalnog prostora. Najviše podataka nalazi se u DAI Konstantina Porfirogeneta. Izvori. 1956. 74 Hr va ts ko i me na vodi se tek 852. 239-40. 127. u osnovi tvrdi slično: ". sa zatečenom vlašću i svojim sunarodnjacima pronađu i izbore pravo na posjedovanje što bolje zemlje.vidi. 3. a na kamenu na natpisu iz Šopota kod Benkovca. pa stoga ni toliko privlačni za pljačku. na kojem se spominje i knez Branimir. Car Foka i podunavski Avaro-Sloveni. iako ne spominje Hrvate. gdje su sada Bijeli Hrvati" 75. 87 . Kosenica. Srbi.pr ve n stve no u d okume n tima spl its ki h sabora 925. L. ali ne i Hrvati 74. Tek u 10. barem u prvo vrijeme -u početku 7. 3. Viz. Salona. kao i samim Hrvatima. čiji or igin al nije sačuvan.. stoljeću hrvatsko se i me p o či nj e poj a vlj ivat i u ino z emn im i zvorima . Rački. Još o dolasku Hrvata. O seobi Hrvata ne svjedoči niti jedan tim događajima suvremen izvor. 2.Seoba Slavena i Hrvata njovjekovne Hrvatske to jednostavno nisu mogli. 29-32. izvoru nastalom sredinom 10. Čini se da u razdoblju Fokine vladavine (602-610) nije došlo do potpunog sloma bizantske vlasti na tom prostoru 73. 30. Tako je i tekst pisan .. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati "stanovali s one strane Bagibarije. Bizant. ne treba pripisivati tako katastrofalne posljedice kao što se to obično čini u literaturi. pa potom u DAI. Međutim. Barišić. II. U Konstantinov tekst prenesena je očigledno hrvatska narodna predaja čiji je posljednji redaktor bio (prije cara i njegove kancelarije u Carigradu) carev informator koji boravi u nekom od bizantskih gradova na istočnojadranskoj obali (vjerojatno Zadar ili Split). te da se jedan dio Hrvata odvojio od Bijelih Hrvata i pod vodstvom petero braće . To bi pretpostavilo organiziranu seobu. Thomas. I Toma Arhiđakon.

čini se da to "osvajanje" nije bilo velika vojnička pobjeda nego postepen proces -vidi. Klaić. 39. II.kneževska se tradicija tu suprotstavlja plemenskoj 82. izv. Viz. pa bi podatak Konstantina Porfirogeneta mogao svjedočiti o sporosti selidbe i događanja: ". jest taj najvažniji vođa 78. izv. prvo su Pagani naselili kopno. I. na zapovijed cara Heraklija. Činjenica jest da su Hrvati boravili u Bavarskoj 86 . ili naseljenja. rezultat promjena tradicije o seobi i stvaranju države kako bi se legitimirala stanja koja su nastajala u 10. II. Pošto su ih Pagani stalno zarobljavali i uništavali. majku prvih vođa Ibora i Ajona . Međutim. što se može usporediti s mnogim literarnim opisima zaposjedanja. Izvori. izv. T. u dvorskim službama. Langobardi Imaju Gambaru. 85 DAJ 30/119-23. romanski gradovi obrađivali su otoke i živjeli od njih. Wien 1985. 293-8. Od Konstantina Porfirogeneta.. zauzmu čitavu okolinu Dalmacije. 41-2. Izvori 5. u vrijeme kada su se legende zapisivale . II. a jedan od braće... Hrvatski rani srednji vijek nju su utkani elementi koje su generacije i generacije unosile u priču: petero braće dobro je poznata kozmologijska predodžba svijeta u nomad skih naroda -radi se o jednom središtu i četiri strane svijeta. Ne treba stoga postavljati pitanje -je li ova ili neka druga priča legenda ili povijest. izv. jer različiti podaci svjedoče da se radilo o vrlo difuznom i vjerojatno prilično sporom procesu. odnosno vladavine cara Heraklija. Klaić. oni te otoke napuste. što se ponavlja i u origo gentis drugih barbarskih naroda 80. u: Die Bayern und ihre Nachbarn. Hrvat. Zagreb 1990. Čini se da se ni seoba Hrvata ne smije promatrati suviše kruto. Postanak. Izvori. u diobi pašnjaka. T/MES . 62-3. 86 DAJ 30/62.Pavao Đakon. stoje. 3. Viz. 5. istjerali iz tih krajeva Avare i naselili se po naredbi cara Heraklija" 83. Neki drugi podaci svjedoče o tome daje hrvatska seoba istovremeno bila i proces koji je zahvatio i mnogo širi teritorij od onoga na kojem je hrvatsko ime naposljetku prevladalo i na kojem je stvorena ranosrednjovjekovna hrvatska država.u bojnom redu. Langobardi. 5.. I nešto kasniji opis zaposjedanja prilagođava se općim shemama -jedan od njih glasi: "Tada su Hrvati. Pohl. I. 78 W. otkada se naseliše spomenuti Slaveni. Broj pet susreće se u različitim prilikama u životu nomadskih naroda . Viz. Goldstein. 82 Katičić. 83 DAT31/17-20. od kojih je najstariji primjer osvajanja Izraelaca u Kanaanu 84. 79 Biblija. u Konstantinovu se tekstu na drugom mjestu tvrdi da je u vrijeme doseobe. 3. Viz. stoljeću. 84 Po suvremenim historičarsklm spoznajama. 33-4 i tamo lit.Atlas biblijske povijesti. 88 . 80 Primjerice. Biblija. Priča mnogo duguje biblijskom predlošku po kojem je stvaranje naroda poistovjećeno sa stva ranjem porodice 79. Jošua 1-11. jednostavno i pojednostavljeno.I. 37-8. nego u kojoj je mjeri legenda. Klaić. II. 81 DAI31/17-21. a tek onda počeli naseljavati otoke. Toponomastički dokazi o selidbama i boravku Hrvata na vrlo širokom području od srednje Evrope do Egejskog mora prilično su brojni i nipošto ne mogu biti slučajni. Također. 36." 85 Dakle. "ovim Hrvatima bio arhont Porga" 81 . vrlo vjerojatno. Dos Avarenreich und die "kroatischen Ethnogenesen". a u kojoj povijest i gdje to konkretno. pograbili oružje. shematizirano.

odvojio sevdah dio i\ zavlada Ilirikoi Panonijom (DAI 30/75-7) /^~^ Prostor na kojem su Hrvati vjerojatno bili ukontaktu s elementom. petero braće dvije sestre sa svojim narodom stignu u Dalmaciju (DAI 30/63-6) Mjesto pronalaska Tanajskih ploča I OOftvata koji su došli u Dalmaciju...(Leipzig) oChurvall (Halle) ° KV vrijeme Hrvati stanovahu^s ane^BaVarske.a. 1A Karta 1. (DAI 30/61-2) ---—H Bijela Hrvatska ] (MomouA r* A-jedna obitelj . Seoba Hrvata od Prikavkazja do nove domovine .

Kla ić . 231 . Vida u Koruškoj. osim glavnog pravca koji je tekao iz Zakarpaća prema srednjovjekovnoj Hrvat skoj. Markotić. B. što ukazuje na činjenicu da su nazivi vrlo stari). 1958-9. Sjever i jug u Hrvata i Srba. Klaić. H aupt mann. 207-31. 123-75. Ista. Munchen 1988.nekoć Chrowat i Croat . Chicago 1957. Napokon. Phil. Festschrift fur Heinrich Kunstmann. Krobace kod Št. 18-22.kod Spittala. Uz Muricu je toponim Krawerseck. Svi ti toponimi svjedoče o tome da se hrvatsko ime raširilo na većem prostoru. Krobothen kod Stainza i Krobathen kraj Straganza. Lipša. vrlo je izvjesno kako nije bilo nikakvog značajnijeg seobenog vala s juga na sjever. Povijest 456-7.106. Šišić. 90 Mošin. ot. hist. selo Hirvati (Kruatje) između rijeka Seman i Shkumbi u Albaniji 89. Die Slaiven in Griechenland. 91 Bez obzira na sve nejasnoće i nepoznavanje vrlo kompliciranih procesa tijekom seobe Hrvata. ZKT. Korbetha 20 km zapadno od Leipziga). zatim Kraut . u Moravskoj (Charvatv kod Olomouca). Ars philologlca Slavica. Tako Langobardi iz Skandinavije kreću još u 1. Mandić. a neki su od njih doticali i prostore vrlo udaljene od današnje Hrvatske 91. zatim područje "Hrvati" (Chroivat) uz gornju Muru zapadno od Leobena. vidi.IT 1. Grafenauer. kako je ponajviše 80-ih godina dokazivao u brojnim raspravama H. Chrawat kod Laasa u blizini Judendorfa i Kchrawathof i Krawbaten blizu Leobena. Krottendorf i Krautkogel u blizini pagusa Ch. ime kojim Ljetopis Popa Dukljanvna označava prostor Duklje. D.I. Ime Hrvat očuvalo se i u nekim krajevima uz njemačku rijeku Saalu (Chruuati kod Hallea. Harvati na Atici i Harvation u području Mikene kod Arga na Peloponezu. stoljeću i onda preko današnje Poljske. kod Poreča na Vrbskom jezeru u 17.rouu. a potom nekritički prihvatila i N. NSB . 89 V. postoji tako "Hrvatski kotar" -pagus Chrouuatiiuz gornju Glinu sjeverozapadno od Št. potom sela Arvati kod Donje Prespe u Makedoniji. Lj. Po vij es t. stoljeću. na području današnje Slovenije nalaze se Hrovate (Konjiška gora) kod Konjica i Hrovača kod Ribnice (tragovi tih toponi ma danas su samo djelomično očuvani. Osim toga. stoljeću postoji "hrvatski urad". možda i mnogo drugih pravaca. Hr vati i Hrvat ska. Klaić. 297-317. Povijest. Kine erfolgreiche neue Theorie iiber die Frungeschichte der Slaven. uglavnom jugoistočni dijelovi današnje Austrije) i današnjem slovenskom teritoriju. 37-8.atii. Kl. Hrvatski rani srednji vijek Najbrojniji su takvi tragovi na nekadašnjem (dakle. Grafenauer. The Croats inAlbania. Berlin 1941. Karantanska Hrvatska.8. u nekim tekstovima koje je u posljednjim godinama života napisala. a uz srednju Muru Krowot kod Weiza. 12. Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora. te konačno "Crvena Hrvatska". imao i druge.2. Njemačke (čak i 87 V. ponajprije u dnevnicima i tjednicima (Iznimka je N. Još u srednjem vijeku zabilježena su pojedina imena mjesta u Koruškoj -Krobathen. Kunstmann. u Slovačkoj (Chorvatv i Chorvatice kod Varada) 87. OKO. Klaić. Goldstein. maksimalno usmjerene na ratovanje i pljačku. sep. lutaju prilično sporo prema svom konačnom odredištu. Hrvati u Karantaniji. Churbate. Harvata kod Kandije na Kreti88. 54. Vasmer. 88 M. 300. odnosno Grawat u 11. Abhandlungen der Preussischen Akademie derWissenschaften. inače današnje Crne Gore 90 . Šišić . U Štajerskoj uz gornju Muru postoje Chraberstorf i Krawerspach (okolica Muraua). Hrvati EJ 4. 90 . No. B. Povijest i seobe germanskih naroda opisani su mnogo bolje od hrvatske i slavenskih općenito i iz njih se vidi kako čak i germanske ratničke skupine. Seoba Hrvata. HZ 11. LJPD. 17.

Bili su pretežno ratnici koji se po kulturi. a na prostoru nekadašnjih rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su u prvo vrijeme vjerojatno bili manjina u slavenskoj i iliroromanskoj većini . 1987. Viz. stoljeću. u 7. Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata.može se pretpostaviti da ih nije bilo više od nekoliko tisuća. O tim "Protohrvatima" vjerojatno se ni u budućnosti neće znati više negoli danas . stoljeća opseg Hrvatske i hrvatskog etničkog prostora prilično se mijenjao . stoljeća. str. pokrštavanja. Istraživači su smatrali (B. Katičić. veljača . 31. "Protohrvate" i suvremenu hrvatsku naciju povezuju kontinuitet povijesti. Katičić. pa po ovoj tvrdnji cara Konstantina proizlazi da su Hrvati naselili i Panoniju. a Slavenima su dali svoje ime. 4. od ranoga srednjeg vijeka do kraja 20. i 10. Kunstmannovi lingvistički dokazi o seobi Slavena sjuga na sjever. slijedom toga. Kunstmannove pokušaje krajnje je oštro ocijenio i uvjerljivo dokazao njihovu neosnovanost R. izv.Seoba Slavena i Hrvata zapadno od Labe) i Panonske nizine tek 568. kontinuitet imena. II. Vojvodini i Crnoj Gori.od jezgre u dalmatin skom zaleđu odmah po doseobi do današnje sjeverozapadne Hrvatske u doba turskih provala i suvremenog oblika Hrvatske. Filološka razmatranja. 79) da se radi o zbivanjima u 10. i do stvaranja hrvat skog etnosa u 9. START 498 . doseljene Hrvate. prekrštavanja. Hrvatska povijest: od mita do stvarnosti. jeziku i običajima nisu bitno razlikovali od slavenskih susjeda. stoljeću bili prema granici sa Srbijom).teško je da će se naći novi pisani izvori. islamizacije. "Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju. 1. da bi se prema tome moglo utvrditi kako su se Hrvati naselili do nekih određenih točaka na istok. kada se hrvatska vlast navodno proširila na Panoniju. hrvatsko se ime značajno proširilo. Hrvati su se naselili u Dalmaciji.29. Osim toga. što obuhva ća i današnju Crnu Goru i dijelove Srbije. 225-38. a ni minuciozna arheološka istraživanja najvjerojatnije neće moći napraviti razliku između Hrvata i Slavena. 1987. tako da nema osobe koja bi danas u svom rodoslovnom stablu mogla identificirati te. ali i područje nekadašnjeg rimskog Ilirika. stoljeća do stvaranja hrvatske države. 29. ali pitanje je može li se između njih povući etnički kontinuitet. ali to ne može stajati.499. a i nešto dublje u unutrašnjost (Cetina i Livno su po Konstantinu Porfirogenetu. u 10. A što se tiče ranoga srednjeg vijeka. Doseoba Hrvata (a onda i Srba) nije bila jednostavan proces koji se odvijao na kompaktnom teritoriju naseljenom Slavenima. Grafenauer. 2. 15 . Po Konstantinu Porfirogenetu. . odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 92. 281-7. Hrvatsko je ime u Duklji nestalo najkasnije do 12. 92 DM 30/75-7. vjerojatno u zaleđu dalmatinskih gradova. uključivo i krajeve s pretežnim ili značajnim postotkom hrvatskog stanovništva u Bosni i Her cegovini.Slavena. stoljeću. 1952. 91 . Klaić. HZ 5. pa onda. kontinuitet naseljavanja na istom ili sličnom prostoru. A na tom prostoru dolazilo je protokom stoljeća do nebrojenih emigracija i imigracija. ponajprije zbog toga što su se ti Hrvati (ili "Protohrvati") asimilirali u etničku sliku svojih susjeda . stoljeću. jer se u 10. stoljeću glede Panonije nije dogodilo ništa radikalno -vidi. gdje konačno stvaraju trajniju državnu tvorevinu. od "Protohrvata" 7.12. 30-1. godine stižu u Italiju. jedinom izvoru za tu vrstu obavijesti. deislamizacije. Ista. pa je HI.ožujak 1988). SHP 20/1990. jug i zapad. Izvori.

a ne samo na uzak priobalni dio. 97 M. ostvarivali s Avarima vrlo skladnu suradnju. Doduše. Klaić. pa tako nisu ni mogli Dalmaciju odrediti u potpuno novim okvirima. od druge polovine stoljeća. III. Graničnu crtu između bizantskih posjeda i hrvatskih doseljenika ne određuje točno niti jedan izvor. novom hrvatskom teritoriju. Viz. II. Split. Chrobatia i si. 5/1956. Chroatia. Međutim. ta promjena još nije jasno izražena u franačkim izvorima počet kom 9. treba liju (i može li se uopće?) povezivati s već spomenutom viješću Georgija Piside. 96 DAI 31/27-30. Chorvacia. Sveobuhvatnije vidi. nije jasno. a kasnije tema Dalmacija. stoljeća. Ime Dalmacija bi se najvjerojatnije odnosilo.. 42. pa i Hrvati. Grad. Suić. SHP. smijemo pretpostaviti. poznavajući tadašnju papinsku i općenito zapadnu terminologiju. Goldstein. u nekim slučajevima bilo i nametnuto slaven skim plemenima i rodovima koji su se zatekli na tom. uslijed doseobe Hrvata 1 Slavena. 3-4. 253 i d. 7-19. ali car Konstantin tvrdi da se "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji istih Hrvata do danas čuvaju u gradu Saloni" 96 . Konstantin Porfirogenet u DAI piše da su "Hrvati po dolasku nekoliko godina ratovali protiv Avara i potom ih pobijedili" 93. i ako jest. 92 . zapremala uski priobalni pojas. osim što se tvrdi da je 641. Izvori. Trogir -i u ranom srednjem vijeku kontroliraju u potpunosti svoj kasnoantički ager 97. barem po vijestima mnogih pisaca. Moguće je da su Hrvati. 94 ser. Terenska istraživanja pokazala su da dalmatinski gradovi -primjerice Zadar. godine neki opat Martin putovao po Istri i Dalmaciji i "otkupljivao sužnjeve (taoce)" 94. oslobađali se njihove vlasti).I. Slaveni su. izv. nego tek s pojavljivanjem imena Croatia. i još više 10. suvremenicima misije opata Martina nisu ni mogle biti još potpuno jasne posljedice hrvatskog i slavenskog doseljavanja u Dalmaciju. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. Kasnoantička provincija je sužena na uski priobalni pojas koji će kasnije postati bizantska tema Dalmacija. Naime. krajem 6. stoljeća koji dosljedno preuzimaju antičku terminologiju (vidi. izv. jasno. odnosno Slaveni napredovali i proširivali teritorij na račun Avara (odnosno.). Rački. kao što će to učiniti izvori 9. na raznim mj. Međutim. koji je teritorij Dalmacija obuhvaćala u kasnijim stoljećima 95 . i 11. čime se jasno Dalmacija odjeljuje od Hrvatske. Nije jasno koliku su važnost u napredovanju Hrvata imale njihove pobjede. stoljeću. 277. radi li se o nekom užem području. što je čak i bitnije. Viz. Hrvatski rani srednji vijek čak. ARF. Documenta. Njima se povlačenje većeg dijela iliroromanskog stanovništva prema obali i. u ranomu srednjem vijeku bizantska je arhontija. Uostalom. 30. Da lije vijest istinita. nestajanje bizantske vlasti na mnogim dijelovima priobalnog prostora i u unutraš njosti nije u prvo vrijeme ni moglo učiniti sudbonosnim za mnoga naredna stoljeća.. 95 Promjena značenja pojma "Dalmacija" zbila se. Suić. Corbatia. II. na znat niji dio teritorija antičke provincije koja bi sezala čak i do Save. iz Dalma cije o tome nema nikakvih neposrednih izvještaja. 93 DAI30/68-9. i u 7.

VI.
7. i 8. stoljeće - suživljavanje
s novom okolinom
1. Reakcije autohtonog stanovništva i bizantske vlasti na
dolazak Hrvata
O ponašanju autohtonog iliroromanskog stanovništva i njihove, bizant ske vlasti u vrijeme seobe Slavena i Hrvata nema mnogo neposrednih
podataka. Ono u svakom slučaju osjeća strah, bilo da je slavenska opa snost bila neposredna ili tek prijetnja u bližoj ili daljoj budućnosti.
S panonskog područja, s kraja 6. stoljeća stiže jasan dokaz postojanja
straha, kada nepoznati građanin Sirmija, za vrijeme avarsko-slavenske
opsade, odnosno pred sam pad grada, urezuje na grčkom u ciglu tekst:
"Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Avara i čuvaj Romaniju" (tj. carstvo
rimsko -'Pcop-avioc).1
U Panoniji su neki gradovi osvojeni, kao što je Sirmij 2 , u drugima se
pak stanovništvo bitno smanjilo, kao što su to primjerice Sisak - Siscija ili
Ptuj - Poetovio. Činjenica da se očuvao kontinuitet imena, svjedoči o
kakvom-takvom kontinuitetu naseljenosti. Međutim, opustjela su mnoga
manja naselja i osamljene ville ništice. Vjerojatno je dobar dio panonskog
stanovništva izbjegao i cestovnom mrežom prema jugu, u Dalmaciju, ili na
zapad ili istok Carstva 3. Općenito se može tvrditi da se žitelji povlače iz
naselja u ravnicama na potencijalno lako branjive položaje - primjerice,
stanovnici rimskog naselja Andautonia (danas Šćitarjevo na desnoj obali
Save, 8 km od Velike Gorice) u nesigurna vremena napustili to naselje i da
su naselili obližnje visove iz kojih su se kasnije razvile srednjovjekovne
jezgre Zagreba. - Kaptol i Gradec. Naime, neka je utvrda na Gradecu
postojala oko 679. godine 4 , ali podaci o drugim utvrdama postoje tek za

1

Cigla se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu -vidi, Šlšlč, Priručnik, 116.
Viz. izv. I, 92-8, 100, 105-6, 284-5.
3
Primjerice, opatica Ivana bježi iz Sirmija u Salonu (vidi, B. Gabričević, Question de (a
datation đu sarchophage de l'abbesse Jeane, DS I, Split 1975, 96-101), a čini se da je
Seusovo blago s Balatona stiglo u Istru.
4
Vidi, str. 287-9.
2

93

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

10. stoljeće (Požega, Vuka). 5 Čini se da su Hrvati (i Slaveni) i na bilogorskom prostoru naselili gradine odmah po doseobi u 6. i 7. stoljeću 6 .
Na području Dinarida autohtono iliroromansko stanovništvo sklanjalo
se s komunikacija koje su vodile prema jugu i nastanjivalo nepristupačni
-je planinske predjele ili bježalo prema obali. Enklave u unutrašnjosti
očigledno su s vremenom nestajale ili bile potpuno izolirane i nevažne, jer
car Konstanta u 10. stoljeću bilježi da se "Slavenima jedino primorski
gradovi nisu predali, nego ostadoše u vlasti Romeja, jer im je more
omogućavalo da žive" 7. Toma Arhiđakon dobro uočava osnovu njihove
egzistencije: "Ovi obrađuju zemlju, oni, trgujući, brodovima krstare amo- tamo po moru." 8.
Napokon, na obali, većina se stanovništva povlači u dobro branjene
gradove ili u naselja koja se nalaze na lako hranjivim položajima ili bježi
na otoke, baš kao što to tvrde Konstantin Porflrogenet i Toma Arhiđakon 9.
Kastrizacija (zatvaranje u utvrđene prostore) bila je, uostalom, u kasnoj
antici opći proces koji ponegdje i nije bio uvjetovan dolaskom barbara, već
samo osjećajem posvemašnje nesigurnosti 10. Međutim, na istočnojadranskoj obali nije bilo "bezglavog", nesustavnog "bježanja", kako bi se moglo
shvatiti iz kazivanja Tome Arhiđakona 11, a nije ni naprasno prekinut život.
Međutim, nisu Slaveni i Hrvati osvajali i naseljavali Panoniju i Dalma ciju bez ikakva otpora: Sirmij je pao tek nakon višegodišnje opsade, a
branitelji su očekivali dolazak bizantske vojske iz Dalmacije 12. Iako ona
nije došla, očigledno takvi obrambeni pohodi nisu bili neuobičajeni, jer o
njima posredno svjedoči i detalj iz priče Konstantina Porfirogeneta o padu
Salone, koja počinje odlaskom odreda Salonitanaca čak na Dunav 13 .
Osim toga, i u Zadru se 596. godine očigledno nalazio kontingent carske
vojske14.
Tako je velik broj istraživača, povezavši ove podatke s onima o misiji
opata Martina i "otkupu sužnjeva", ocrtao prijelaz iz 6. u 7. stoljeće kao
trenutak propasti kasnoantičke civilizacije na čitavom prostoru srednjo vjekovne Hrvatske. Takva je ocjena zbivanja mnogo primjerenija za Pano niju i jedan dio planinskog područja, iako ni na tim prostorima nije došlo
do radikalnog prekida, ali je, s druge strane, izvjesno da je u krajevima
5
Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue sttrpis arpadianae. Vol. I,
Budapest 1937, 87.
6
Z. Lovrenčevlć, Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Izdanja HAD 14, Zagreb 1990, 139.
7
DAI30/59-60; Viz. izv. II, 29; Klale, Izvori, 3.
8
Thomas, 29; Toma, Kronika, 36.
9
DAI 29/49-50; Viz. izv. II, 12-3; Toma, Kronika, 36-8. Općenito i vrlo pregledno ove
događaje opisuje F. Bulić, Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije, Sveslavenski zbornik,
Zagreb 1930, 1-5.
10
Vidi, opširno, Goldstein, Bizant 96 i d., 136 i d.
11
Toma, Kronika, 34-8.
12
Menandar, Excerpta de legationibus. Berlin 1903, I, 220; Viz. izv. I, 97.
13
DAI 29/14-46; Viz. izv. II, 10-1; Klaić, Izvoru 3.
14
MGH, Epistolael, 421; Vidi. detaljnije, Margetić, Odnosi Ilburnije i Istre, 44.

94

7. i 8. stoljeće

bližima jadranskoj obali i na samoj obali i otocima kontinuitet s kasnom
antikom bio neusporedivo jači. Iako Toma Arhiđakon tvrdi da su stanov nici Salone pobjegli na udaljene otoke, za to nije ni bilo prijeke potrebe
-čini se, uostalom, da otoci i nisu doživjeli brojčano veliku imigraciju
romanskog stanovništva. Na istočnojadranskim otocima nije stvoren niti
jedan jači kasnoantički ili ranosrednjovjekovni centar koji bi bitno ojačao
u odnosu na antičko razdoblje (kao stoje to slučaj, na primjer, s gradovi ma u lagunama - Ravenom ili, još više, s Venecijom, uz nedaleku talijan sku obalu). Ni Rab, ni Osor, ni Krk, koje spominje car Konstantin kao
mjesta useljavanja preostalih Romana 15 - a to su najznačajnija otočka
mjesta -nisu doživjeli izrazitiji gospodarski ili demografski rast. Štoviše, i
Osor i Rab su čak i manji u ranom srednjem vijeku nego u antici 16, pa je
vrlo izvjesno da se ni njihovo gospodarsko ili političko značenje u odnosu
na obalne gradove - Zadar i Split - nije izmijenilo. I dalje su gradovi na
obali bili važniji dio onoga stoje ostalo izvan vlasti Hrvata. Još je karakterističnije da srednjodalmatinski otoci i otoci današnjeg šibenskog
arhipelaga nisu imali znatnije povećanje broja stanovnika, iako su trebali
-barem po nekim historiografskim konstrukcijama -primiti brojem znat no
stanovništvo izbjeglo iz Salone i njezine šire okolice te iz doline Krke
-gradova Skardone i Burnuma.
Štoviše, neki od otoka ili neki od položaja na njima uopće nisu bili
prikladni za osnivanje naselja. Car Konstantin tvrdi da na Mljetu, Korčuli,
Braču i Hvaru postoje "opustjeli gradovi", iako su ti otoci bili "vrlo lijepi i
plodni"17. Nadalje, tvrdi se da su "neki otoci nenaseljeni i da imaju puste
gradove ovih imena: Katatrebeno, Pizuh, Silba, Skerda, Aloip, Skirdakisa,
Pirotima, Meleta, Estiuniz i mnoge druge čija se imena ne znaju" 18. Svi se
ovi "gradovi" i otoci nalaze u okolici Zadra 19. Iako se vijest Konstantina
Porfirogeneta odnosi vjerojatno ponajprije na njegovu suvremenost, na
polovinu 10. stoljeća, realno je pretpostaviti daje takva situacija trajala
više stoljeća i da je nenaseljenih gradova i važnih lokacija duž čitave
istočnoj adranske obale bilo i više 20.
Da bi se detaljnije opisali i objasnili procesi koji se odvijaju po
doseljenju Slavena i Hrvata, nedostaju mnogi podaci. Vrlo je malo pre ciznih informacija, pa se velik dio argumentacije svodi na više ili manje
logične pretpostavke. Mnoge pojedinosti, koje bi se mogle pokazati kao
15

DAT 29/51; Viz. izv. II, 13; Klaić, Izvori, 5.
Za Osor, vidi: E. Imamović, Antička naselja na otočnoj slaipini Cres-Lošinj, Otočki
ljetopis Cres -Lošinj 2, Mali Lošinj 1977, 212-23; za Rab: N. Budak, Neki elementi demograf
sko-ekonomskog razvoja i prostorne organizacije otoka Raba od XI. do Icraja XIII. stoljeća,
16

Rapski zbornik, Zagreb 1987, 194.
17
DAI30/109-11; Viz. izv. II, 35.
18
DAI 29/290-3; Viz. izv. II, 25-6; Klaić, Izvori, 43. O Pizuhu, vidi, opširno: Pizuch na
Dugom otoku, SHP, ser. III, 4, 1955, 135-40.
19
Vidi komentar, Viz. izv. II, 25-6, te navedena lit. Također, Ferluga, Uprava, 40; Isti,
L'amministrazione, 90 i d.; N. Klaić, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI
stoljeću. Slovo 15-6, Zagreb 1965, 254. Također, str. 168-70.
20
Goldstein, Bizant, 138-9.

95

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dragocjene, pa i čitavi kompleksi zbivanja, potpuno su nepoznati. Najvaž nije bi bilo pitati i potom saznati: kako su se ponašali novopridošli Slaveni
i Hrvati, kako su organizirali društvene odnose, koliko su uzeli od zateče ne kasnoantičke civilizacije, koliko su zadržali od svoga? Nešto o tome,
barem posredno, može reći podatak cara Konstantina daje car Heraklije
"naredio (npootd^ev...KeA£i5o£i) da se Hrvati nasele u toj zemlji Avara, u
kojoj i danas stanuju" 21 . Dugo se vremena raspravlja o tome da li je
Heraklije naredio, odnosno je li uopće mogao bilo što naređivati doseljeni cima u neku udaljenu balkansku provinciju. Siguran se odgovor nakon
svih rasprava ne nazrijeva. Čini se da bi Konstantinov podatak mogao u
nekoj mjeri biti vjerodostojan, jer je nemoguće dokazati daje Heraklijeva
uloga u potpunosti izmišljena ili iskonstruirana 22, kao i da se sve dogodilo
tako kao stoje u tekstu preneseno 23. Činjenica jest da ovaj podatak vjerno
dočarava način na koji su se bizantski carevi obraćali stranim vladarima,
među njima i knezovima dalmatinskih Slavena, jer formula glasi otprilike
ovako: "Zapovijed od kristoljubivih gospodara za toga i toga kneza te i te
(zemlje)"24' što bi moglo ukazivati na vjerodostojnost podatka. S druge
strane, očigledno je da u to doba središnja vlast u Carigradu nije mogla
neposredno kontrolirati zbivanja u Dalmaciji niti vladati nad doseljenim
Slavenima ili Hrvatima. Iako je Dalmacija u svojim kasnoantičkim grani cama bila de ture sastavni dio Carstva, ona to nije nikako mogla biti i de
factcč5.
Stoga bi ovdje spomenuti Heraklije mogao biti samo personifikacija one
uloge koju su imali predstavnici bizantske vlasti u gradovima na istočnoj
obali Jadrana u stvaranju dugoročnijih odnosa sa slavenskim ili hrvat skim doseljenicima 26.
21

BAJ31/17-20; Viz. izu. II, 39; Klaić, Izvori, 5.
U ranijoj historiografiji negativno je ocjenjivao ove vijesti Lj. Hauptmann, Seoba Hrvata
i Srba, JIČ 3, 1937. Isti, Karantanska Hrvatska, Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925; Isti,
Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica J. III. H. 1-2, 3-4, Brno 1935. Vidi navedene
radove L. Margetića i N. Klaić, ali i P. Štih, Karantanija - stara domovina Hrvatov, ZČ 41,
1987, 3, 537- 8. Štih se poziva na Grafenauerov "Prilog kritici izvještaja Konstantina
Portirogeneta o doseljenju Hrvata" HZ 5, 1952, 21 i d. koji afirmira neke dijelove, pa i čitav
DAJ, ali ipak smatra da su ovi citati "tendenciozni", te da ih valja "brisati"; S. Ćirković, Istorija
srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964, 37, smatra da su balkanski Slaveni "bar
jednim delom zaista priznavali vrhovnu vlast vizantijskih careva". Iscrpno su o ovom
problemu raspravljali, uz navođenje dodatne literature i Viz. izv. II, 39-41; Klaić, Povijest,
63-6; Vidi, najnovije priloge o pouzdanosti Konstantinova izvještaja, ponajviše na temelju 13.
poglavlja, P. A. Yannopoulos, Histoire et legende chez Constantin VII, Bvzantion 57 (1987),
158-66; Isti, Verite et diplomatie chez C. Porphyrogenete. A propos d'un passage đu DAI, na
22

i. mj., 167- 80.
23
Na takvoj je tezi bez velike uvjerljivosti u više navrata inzistirao F. Dvornik, posebice u:
Les Slaves, Byzance etRome, Pariš 1926, 71.
24
De ceremoniis 2, 38, ed. Bonn, p. 691; Vidi i Katičić, Memoriae, 26-7.
25
O tome raspravlja opširno A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom
carstvu. Rad JAZU 270, Zagreb 1941, 49-148.
26
Čini se da bi ta kva konstatac ija pr ibližno odgova ra la zaklj uč ku Ka tič ića, F ilološk a
razmatranja, 89-90, koj i smatra daje "ratnički rodovski savez Hrvata ... pri naselja vanju
zemlje sklopio Joedus s Rimskim Carstvom".

96

7. i 8. stoljeće

Razmišljanja u kategorijama "dopustio je" - "nije dopustio" ne vode
pravom rješenju. Što bi se dogodilo da "Heraklije" nije "dopustio"
naseljavanje? Hrvati bi se jednostavno oglušili, jer im je to dopuštao odnos
snaga na terenu. No, ako je "Heraklije" i "dopustio", pa neki naseljenici
dolaze s njegovim dopuštenjem, drugi pak, koji se zovu Slaveni, "ruše"
Salonu. Konstantinov je podatak o "dopuštenju" ideološko-propagandna
konstrukcija. Po njoj bizantski car kao nasljednik prvog kršćanskog
vladara jedini je zakoniti vladar jednog legitimnog carstva na cijelom
kršćanskom svijetu 27 - kada su Hrvati ulazili u taj svijet, mogli su to
jedino po carevoj "naredbi". U bizantskom sustavu mišljenja osnova sva kog sklapanja ugovora s barbarima bila je fikcija o podjeljivanju privilegi ja, pa čak i ako je on predstavljao poniženje za Carstvo 28. Ti su se barbari,
po takvim ideološko-političkim shemama, uvijek pokoravali Carstvu 29.
Iako vjerojatno zasnovan na stvarnim zbivanjima, ovaj podatak se u DAI
prilagodio bizantskom tumačenju situacije. Realnijom se čini pret postavka da se radilo o prešutno poštovanom sporazumu, a ne o pis menom ugovoru.
Analogni ovim zbivanjima bili su događaji u Istri -u svojim su seobama
Slaveni stizali na bizantski tefritorij i postajali limitanel Stoga je logično da
su i Hrvati, kao i Slaveni, pa i Srbi, mogli s bizantskim gradovima sklapati
sporazume. Takvih je sporazuma moglo biti i više, jer se, u vrijeme kada u
slavenskim društvima nema jače kohezione sile, ugovor morao utanačiva ti
sa čelnikom svake uže zajednice. Mogao je to biti i prešutan sporazum, a i
takav je vrijedio čak i nekoliko stoljeća unaprijed. Očita je potvrda
takvoj pretpostavci da neposredno zaleđe dalmatinskih gradova, a inače
integralni dijelovi hrvatske države, nisu nikada dospjeli u okvir bizant skog tematskog sustava 30. Međutim, postojanje ugovora ne bi bilo tome i
osnovni razlog, prije bi to bila nezainteresiranost Carstva da prisvaja
teritorije u unutrašnjosti. S druge strane, ni dalmatinski gradovi, pri mjerice Zadar, nisu u ranom srednjemu vijeku izgubili ni najmanji dio
kasnoantičkog agera 31.
Eventualno vjerovanje Bizantinaca u sklopljene ugovore temeljilo se
prije svega na vojnoj nadmoći koju su neosporno zadržali. Naime, koncen tracija stanovništva u priobalnim gradovima bila je veća nego u raštrka27

Ostrogorskl, Vizantijski sistem hijerarhije država, Dela 5, 238-63.
O. Treltinger, Vom ostroemischen Staats und Reichengedanken, Leipziger Vierteljahrschrift fur Sud-Osteuropa, IV, 1940, 24.
29
U skladu s time su 1 Konstantinove tvrdnje da je "arhont Hr vata od početka, tj. od
vla da vine cara Hera klija , podanič ki potč injen caru Rome ja i nikada ne bija še potć inje n
arhontu Bugarske" (DA731/58- 60; Viz. izv. II, 43- 4; Klaić, Izvori, 5), odnosno, daje "arhont
Srbije odavno, naime od vlade cara Heraklija, pokorno potčinjen caru Romeja i nikada ne
bijaše potčinjen arhontu Bugarske" - [DAI32/146-8; Viz. izv. II, 58).
30
O odnosu Slavena i Bizanta na prostorima istočno od Hrvatske, vidi: M. Ljubinković 28

Ćorovič, Odnosi Slavena centralnih oblasti Balkana i Vizantije od VII. do XII. veka. Materijali
9. Beograd 1972, 81-100. Također, B. Ferjančič, Vizantija i Sloveni Beograd 1966, 20 i d.
31
Suić, Limitacija, 7-19; Goldstein, Bizant 130.

97

I. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek

nim hrvatskim selima, što je u mogućim sukobima vodilo jednostavnoj
brojčanoj nadmoći koja se teško neutralizirala nekim zasjedama, smicali cama, jer su obje strane teren vrlo dobro poznavale. Osim toga, ukoliko se
dobro organizirala, bizantska je vojska bila superiorna slavenskom
načinu ratovanja. Da su Bizantinci znali kako se valja boriti protiv Slave na, svjedoči i Strategikon napisan krajem 6. stoljeća 32 . U njemu se
obrazlaže kako Slavene iznenaditi, kako izbjeći zasjedu, kako logorovati,
kako se odnositi prema njihovim poglavarima, itd. Iako je veliko pitanje
jesu li takve konkretne upute uopće mogle stići do vojskovođa na bojištu,
izvjesno je da su se mogle primjenjivati samo tamo gdje je bizantska
obrana bila konsolidirana, kao što je to vjerojatno bio slučaj u prijadranskim krajevima. Na područjima gdje se bizantska obrana raspala - u
Panoniji, u istočnim dijelovima Balkana, logično je da ni najbolja taktika
ili doktrina, ni najvještiji vojskovođe nisu spašavali vojsku od neminovno sti
poraza.
Naposljetku, strah bizantskih podanika na istočnoj obali Jadrana da će
Hrvati i Slaveni, ili bilo koji drugi slavenski narod u zaleđu, počiniti izdaju
i prekršiti utanačene sporazume nije izvirao samo iz konkretnih prilika,
nego i iz cjelokupnog bizantskog stava prema barbarima, kao vjerolo mnom, nepouzdanom i neciviliziranom elementu 33.

2. Prve aktivnosti Slavena i Hrvata, zameci
jačeg državnog ustrojstva
O doseobi Hrvata i Slavena, o njihovim odnosima sa starosjediocima,
najznačajnije bi podatke trebale dati arheologija i discipline koje su joj
srodne (antropologija, povijest umjetnosti). Iako su neka istraživanja u
tom pravcu već obavljena i objavljena 34, znanost je na ovom polju tek na
počecima, pa su arheolozi prisiljeni dijelom se vraćati na tradicionalnu
historiografsku argumentaciju. Tako je Z. Vinski početkom sedamdesetih
tvrdio, primjerice, da se "s povijesnog vida mora uzeti u obzir prisutnost
(Hrvata i Slavena -op. I. G.j" 35. Čini se da se ni u posljednja dva desetljeća
takva praksa nije bitno izmijenila, pa se događa, iako sve rjeđe, da se
malobrojne arheološke informacije o prva dva stoljeća života Slavena i
Hrvata u novoj domovini podređuju saznanjima iz narativnih izvora.
32

Viz. izv. I, 130-41.
Detaljno, Goldstein, Kriteriji, 56-60 i tamo lit.
34
Šlaus, Kraniometrijska i pcdeopatološka analiza; G. Pilarić, Fenotipske značajke bjelobrdsk ih lubanja iz ranog srednjeg vijek a. Arhe ološ ki ra dovi i raspra ve 6, Za gre b 1968,
236-91; Ž. Mlkić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita,
VAIID 83/1990, 225-32; F. Velj a novs ka , Sredn jov je k ov ni sk e le ti sa Z apadne nek ropole
Salone, VAHD 83/1990, 233-55.
35
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400-800. godine, VAM, 3. serija, sv. 5,
33

Zagreb 1971, 59.

98

7. i 8. stoljeće

Kako je uistinu vrlo teško odgovoriti na pitanje koje se čini krajnje
jednostavno i logično -što se događalo u prvim stoljećima po doseljavanju
Hrvata i Slavena na teritorij buduće ranosrednjovjekovne Hrvatske, valja
to pitanje postaviti na drugačiji način: mnogo kompleksnije, jer kompleksnije pitanje dopušta i općenitiji odgovor, upravo onakav kakav je primje ren današnjoj razini znanja o tom vremenu. Dakle, valja se zapitati - u
kojim su omjerima iliroromanski supstrat i slavensko-hrvatski superstrat
sudjelovali u stvaranju buduće hrvatske države 36. Na ovo pitanje moguće
je odgovarati i danas, ali preciznije nakon niza specijalnih istraživanja,
prvenstveno nakon antropološke analize velikog broja za kostura. Iako je
nedvojbeno da će i tada mnogo više biti onoga nepoznatog, nerješivog ili
dvojbenog negoli nepobitno ustanovljenog, jedno je sigurno: broj takvih
nepoznanica daljnjim će istraživanjima ipak biti sve manji. Zasad je
nemoguće stvoriti cjelovitu predodžbu o onome što se događalo. Valja se
oslanjati na "slučajne podatke" koji često znaju biti proturječni, a slika o
doseljavanju u velikoj će mjeri ovisiti o tome koji se "slučajni podaci"
pronađu ili odaberu.
Logično bi bilo postaviti prošlosti i druga, danas isto tako teško razrješiva pitanja: kakvi su bili prvi doticaji doseljenih Hrvata i autohtonog
stanovništva? Kakvi su se utjecaji isprepletati, kakvi dominirali? U svim
tako usmjerenim analizama nužno je da se etničko ne poistovjećuje s
političkim, odnosno, da se pretpostavi kako je na hrvatskom teritoriju
zaostalo još iliroromanskog stanovništva i kako su se na teritorij bizant ske Dalmacije neometano i praktički bez prekida doseljavali Hrvati (i
Slaveni) iz zaleđa. Proces doseljavanja Hrvata bio je uvjetovan stalnim
manjkom stanovništva u primorskom pojasu, u gradovima, i mogućnošću
da se nasele otoci na kojima u ovo vrijeme nije ni blizu bio dosegnut
idealan broj stanovnika. Vjerojatno ni sjedne strane nije bilo prisile -niti
su bizantski podanici prisiljavali Hrvate (i Slavene) da se naseljavaju, niti
su Hrvati isključivo silom priskrbljivali sebi novu zemlju i privodili je
obradi. Do gospodarskih kontakata i miješanja dvaju etnikuma moralo je
doći vrlo brzo - svakako mnogo brže nego što su to smatrali Bulić i
Karaman 37. Uostalom, stanovnici priobalnog pojasa i otoka takve kontakte
trebaju - malo ih je, treba im "svježa krv", i još će ih dugo biti toliko
malo da će i prilično skromne poljoprivredne mogućnosti zadovoljavati
njihove osnovne životne potrebe. Osim toga, i život na moru ili u njegovoj
blizini omogućavat će posve drugačiju organizaciju života - od prodaje
vlastitih proizvoda trgovcima-pomorcima (maslinova ulja, usoljene ribe i
sličnog), pa do pljačke putnika. Čini se da je tako bilo tijekom čitavog
36
Na to pitanje pokušava odgovoriti I. Mužić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb 1989, na raznim
mj .; R. Ka tič ić, Ivan Mužić o porijek lu H rvata, SH P 19/1989, 243-70, opšir no i kr itič ki
analizira Mužićeve stavove.
37
F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927. 185, tvrde da
je, pošto su Hrvati zauzeli "svu okolicu tik do zidina palače", do uspostavljanja odnosa došlo
tek u 9-10. stoljeću, što bi značilo da su živjeli 8 do 10 generacija bez ikakvog kontakta.
Naravno da takvo shematiziranje odudara od prirodnih tokova života u kojem se svi kontakti,
uključivo i uspostavljanje brakova, odigravaju kudikamo brže.

99

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

ranoga srednjeg vijeka, jer svjedok s kraja 11. stoljeća tvrdi da "stanovnici
(misli na Hrvate - op. I. G.) žive jedino od stada i krda, osim onih koji
nastavaju morske obale" 38, što će reći da se primorci ne bave samo
stočarstvom ili da se uopće ne bave njime.
Osobitost hrvatske povijesti 7. i 8. stoljeća jest da se većina događaja
odigravala na lokalnom planu, a u većini njih sudjelovao je relativno
malen broj ljudi. Neki su događaji zabilježeni, a očigledno ih ima mnogo
koji su zauvijek zaboravljeni. Čini se da razloge zašto je neki događaj
zapisan, a drugi pak ne, nije moguće precizno objasniti. Vjerojatno je
mnogo ovisilo o pukoj slučajnosti, ali i o tome da li se nešto odvija na
Jadranu ili u njegovu neposrednom zaleđu. Jadranski i prijadranski
krajevi bili su zanimljivi za kroničare iz okolnih zemalja, a i vijesti su do
njih lakše stizale, dočim im je kontinentalna Hrvatska bila manje zanim ljiva, a i teško su vijesti o tamošnjim zbivanjima uopće mogle doprijeti do
priobalnih prostora.
Jedan od mogućih primjera su slavensko (hrvatsko)-langobardski od nosi: Pavao Đakon, kroničar koji živi u drugoj polovini 8. stoljeća, opisuje
kako su kod talijanskog grada Siponta oko sredine 7. stoljeća (čini se 642.
godine)39 Langobardi pobijedili Slavene 40. Ovaj je događaj Pavao opisao
vjerojatno ponajprije zato što su Langobardi naposljetku pobijedili 41. Izvjesno je, međutim, da su se Langobardi i Slaveni na Jadranu i oko njega
od kraja 6. stoljeća mnogo puta sučelili, pa da je pri tome moralo biti i
slavenskih pobjeda. Neki od spominjanih Slavena vjerojatno su bili stratioti u bizantskoj vojsci ili su barem imali status federata, jer bi inače bilo
nemoguće objasniti intenzivno naseljavanje Slavena u Italiju, na teritorij
Ravenskog egzarhata 42. Čini se da bi realistički pogled nalagao zaključak
- Langobardi i Slaveni (Hrvati) međusobno su se borili, a Slaveni su
svjesno ili nesvjesno bili na bizantskoj strani ili barem radili na korist
Bizanta. S druge strane, godine 599. Slaveni su, po pričanju istog Pavla
Đakona, zajedno s Langobardima i Avarima sudjelovali u pljački i paležu
po bizantskoj Istri 43.
I o odnosima Slavena (i Hrvata) s Avarima vijesti su raznorodne. U
jednom trenutku Konstantin Porflrogenet u DA/čak poistovjećuje slavenska plemena s Avarima 44, kao što je i neosporna činjenica da su Slaveni i
Avari krajem 6. i početkom 7. stoljeća zajednički osvajali i pustošili Balka38

Klaić. Izvori, 85.
Pavao Đakon, Langobardt IV, 42; Rački, Documenta, 276; Klaić, Izvori, 1.
40
Ti su Slaveni došli vjerojatno s otoka srednje Dalmacije ili obale od Cetine do Neretve,
jer je taj prostor Sipontu najbliži na istočnojadranskoj obali. Stoga se te Slavene može
smatrati Hrvatima, odnosno, ovaj se događaj može smatrati dijelom hrvatske povijesti Pavao Đakon, Langobardi, IV, 28.
41
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 44; Rački, Documenta, 276.
42
Guillou, Regionalisme et independence, 98-108. Vidi i isti, Migration et presence des
SlavesenItalieduVJeauXIesiecle,ZRVl 14-15, 1973, 11-16.
43
Pavao Đakon, Langobardi, IV, 25.
44
DM29/17-8; Viz. izv. II, 10; Klaić, Izvori, 4.
39

r

100

7. i 8. stoljeće

nom i stigli sve do Carigrada 45. S druge strane, Konstantin
Porfirogenet tvrdi da su Hrvati ratovali protiv Avara i pobijedili
ih46.
Ukoliko bi se ova situacija mogla poopćiti, proizlazi da
odnosi Hrvata sa susjedima nisu mogli imati karakter stalnosti,
pa se ne može jednoznačno utvrditi kakvo je bilo opće stanje čini se da su se trenuci pobjeda i agresivnosti izmjenjivali s

porazi
ma i
obran
om
posje
da, a
da se
te
mijen
e,
tako
različ
ite i
bogat
e
detalj
ima
ovisni
ma o
konkr
etnom
prosto
ru
i
vrem
enu, u
nedos
tatku
izvor
a
danas
tek
mogu
naslu
ćivati
.
Rij
etki
podac
i
u
malo
brojni
m
sačuv
anim
izvori
ma
očigle

dno ilustriraju tek pojedine trenutke u razvoju slavenskohrvatskog društva, a i nedovoljni su da bi se bez domišljanja u
cijelosti shvatili procesi koji su se odigravali. Iako su izvori
malobrojni i fragmentarni, to ne bi smjelo biti zapreka
pokušajima sintetiziranja, jer se ne može prihvatiti stajalište
po kojem je nemoguće spoznati predmet ako se ne poznaju svi
njegovi elementi. Međutim, u slučaju hrvatske povijesti 7. i
8., a u manjoj mjeri i kasnijih stoljeća, nesporno je da se
pisani podaci odnose ponajviše samo na jedan dio povijesne
zbilje (politički i vojni događaji), a da se o gospodarskim i uopće
društvenim kretanjima valja obavještavati na temelju ostata ka
materijalne kulture, analogija s drugim prostorima, itd. Osim
toga, nije sigurno da i ti sačuvani podaci neće pružiti
iskrivljenu sliku -primjerice, kako protumačiti činjenicu da su
Slaveni 642. godine napali Sipont na talijanskoj obali
Jadrana, u blizini Monte Gargana? Je li to bio izdvojen slučaj
ili je takvih slavenskih napada i pljački bilo više, ali je nekim
slučajem samo o ovom ostao zapis.
Očigledno su informacije toliko fragmentarne, a i toliko
raznorodne po smislu, da zaključke i konačna znanja o tim
vremenima nužno valja relativizirati: bilo bi pogrešno govoriti
o jedinstvenoj hrvatskoj "politici" (jer se na temelju izvora
samo o politici može govoriti), nego bi trebalo razmatrati
"politike" koje su se mijenjale ovisno o vremenu, o lokalnim
specifičnostima, ličnostima i, vjerojatno, često i o slučaju. Ne
bi valjalo prepričavati događaje koji su zapisani i na osnovi
njih generalizirati, jer njihova eventualna specifičnost može
iskriviti opću sliku. Valja stoga stvarati "opće slike"
zasnovane na svim dostupnim podacima. Da li će manja
skupina Hrvata napasti i opljačkati neki grad, naseliti otok, ili
poduzeti neku sličnu akciju odlučivala je vjerojatno nekolicina
ratnika
nastanjena
na
užem
prostoru.
Kategorije
srednjovjekovlja i suvremenosti konfrontiraju se baš u
istraživanju ovih problema, kada se o tim vremenima
razmišlja i sudi na suvremen način. Ustrojstvo države, ako
se o "državi" uopće može govoriti u modernom smislu riječi, sa
svim atributima koji se tom pojmu pripisuju, bilo je tada
isuviše slabašno, nerazvijeno i možda naivno koncipirano,
utemeljeno na konkretnim odnosima u druš45

Viz. izv. I, na raznim mj.
DM 30/67- 9; Viz. izv. II, 30; Klaić, Izvori, 3-4. O Avari ma i njihovu
odnosu prema
Hrvatima piše i W. Pohl, Das Aivarenreich und die "Kroatischen" Ethnogenesen, u:
Die Bagern
und ihre Nachbam, T. 1, hrsg. H. Wolfram und A. Schwarz, Wien 1985, 294-8.
46

101

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

tvu, da bi ta država (odnosno, njezina središnja vlast) mogla poticati akcije
koje bi obilježile duže razdoblje ili se manifestirale na širem prostoru.
Ovo su sve pretpostavke, zasnovane na uvjerenju daje hrvatska držav na organizacija, barem u najjednostavnijim oblicima, i postojala u 7. i 8.
stoljeću. Hrvati i neke slavenske plemenske skupine, koje su se
doseljavale na budući hrvatski teritorij, vjerojatno su u trenutku seobe
bile u stanju veće "ujedinjenosti", ali su se te organizirane skupine po
dosezanju sebi zadanog cilja ubrzo raspadale, a onda opet organizirale
zbog normalnih težnji i potreba, čak nužnosti neke zajednice da na
zadanom prostoru uspostavi određene odnose po kojima je jedan broj
ljudi čuvao mir unutar zajednice i od eventualne vanjske prijetnje. To je
bio dugotrajan, štoviše, čini se, stoljetan proces 47.
Ti najjednostavniji oblici značili su daje određena vlast, personificirana
u osobi vladara, uspijevala na nekom teritoriju provoditi svoju volju: u
Pseudo-Maurikijevu Strategikonu tvrdi se da kod Slavena krajem 6.
stoljeća "ima mnogo glavara (pr|yG5v) i oni se međusobno ne slažu" 48.
Vjerojatno u hrvatskom društvu u 7. i 8. stoljeću nije bilo bitno drugačije,
te bi bilo nerealno pretpostaviti daje integracija bila viša od razine rodova
i porodica, odnosno, od područja koje su u budućnosti u 9. i 10. stoljeću
zauzele pojedine županije u hrvatskoj državi. Dakle, nemoguće je u ovo
vrijeme govoriti o "hrvatskom društvu", prije bi to bila "hrvatska društva"
koja se na sličan ili istovjetan način razvijaju na području kasnije jedin stvene hrvatske države. Društvene okolnosti poticale su takve procese
-trgovina tako reći nije ni postojala (arheološki dokazi neke razmjene
gotovo su iznimka). Pritisak izvana bio je povremen i, u mnogo slučajeva,
zbog slabosti napadača mogao je pogađati samo izdvojene skupine. Uostalom, nema ni podataka o nekom općem napadu na hrvatski teritorij u 7.
ili 8. stoljeću, pa čak nema napada ni na širem prostoru naseljavanja
Slavena. Na čitavom području od Alpa pa do istočnih dijelova Balkana
jedino je Bizant napadao i podvlašćivao Slavene na području današnje
Bugarske, Makedonije i Grčke -to su počeli carevi Konstans II., Konstantin IV. i Justinijan II. 49 Situacija na prostoru oko Hrvatske, bez obzira na
nepostojanje bilo kakvih podataka o napadima, pokazuje da njih zapravo
i nije moglo biti -Avarski kaganat u Panonskoj nizini bio je suviše daleko
na sjeveru i suviše neaktivan prema južnijim područjima, a bizantski
gradovi na istočnom Jadranu bili su nezainteresirani za angažman u
krajevima podalje od obale koju su ljubomorno čuvali. Stoga se hrvatskim
društvima i nije nametala potreba za stvaranjem složenijeg društvenog
ustrojstva koje bi moglo izdržavati mnogobrojnu i skupu ratničku družinu
i njihove vođe. Pitanje je, uostalom, jesu li takvo ujedinjavanje i povećana
gospodarska eksploatacija mogli biti provedeni u okolnostima kada seljak
47
O postoj anj u drža vne orga nizac ije raspra vljaju Šišić, P ovije st 26; Klaić , Pov ijest,
146-8; Beuc, Povijest institucija, 9-12.
48
Viz. izv. I, 138.
49
Viz. izv. I, 208-11; 221-2; 226-7; Ostrogorski, /storija, 131 i d.

102

već u 9. stoljeću. da je bila i podalje od obale.. Moguće je. To je ijedan od razloga zbog kojeg se hrvatsko ime pojavljuje u izvorima tek u 9. Gdje je bila ta.L 7. odbijali Avare i ostavljali gradove na miru". te daje na taj način sebi osiguravala dugotrajnost. prvotna jezgra hrvatske države. jer spominju slavenske (odnosno hrvatske) knezove u Panoniji i u Dalmaciji (vjerojatno je do sličnog izrastanja organizacije došlo i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama: Paganiji. Duljebi. stoljeće jedva namiruje vlastite prehrambene potrebe. Zahumlju. utopili u hrvatsku. 239-40. držali reda. i 11. itd. Trabuniji i Duklji). rex ili nešto treće. kada se slavensko društvo. ubrzo su se. baš kao što se spuštalo i hrvatsko stanovništvo. neke je teze iz njega osporavao L. godine. potpuno decentralizirano društvo najbolje bi se definiralo kao "segmentirano". što se prevodi kao "knez" ili "kralj". za te "Protohrvate" okružene Slavenima (baš kao i za druga slavenska plemena na tom prostoru — Srbe. Tu će razinu integracije ocrtati izvori 9. Zagreb 1985. a trgovina s vanjskim svijetom je vrlo ograničena. Filološka razmatranja. pa onda širila svoje ime na susjedna područja. ako su i zabilježeni pod svojim plemenskim imenima (Velegeziti. ne mora značiti da je tako bilo i u 7. 91. Ovakav način života određivale su prvenstveno društvene jedinke. Još je to izrazitije kod Konstantina Porfirogeneta. u čijem je tekstu jasno označen prostor koji je obuhvatila hrvatska država. do tada dezintegrirano po rodovima u plodnim krškim dolinama i panonskoj ravnici. Takvo. Dakle. stoljeću (a stoljeće kasnije i srpsko). Srbi. stoljeća ona će se već nazirati u Franačkim analima koji opisuju događaje oko 820. integrira na mnogo višoj. stoljeća) novonastala državna organizacija bila stabilna. a ne zahtjevi njegova vrha koji se ionako tek trebao formirati. HZ 38. koja je sredina prva sebe smatrala "hrvatskom". koji se po načinu života vjerojatno nisu razlikovali. da se hrvatsko ime spuštalo prema obali i sve se više na njoj afirmiralo. Međutim. danas je nemoguće ustanoviti. i 10. a najkasnije u 10. Svi ostali. Rinhince. Margetlć. 238-9.). ali se ne može dokazati. Još o dolasku Hrvata. Krke i Zrmanje. Jest da se u pojedinim dokumentima spominje vrhovni vladar .dux.). Velegezite i dr. stoljeću bila u neposrednom zaleđu jadranske obale. Iako je očigledno da je jezgra hrvatske države u 9. i 8. smatra da se Hrvati ne spominju zbog toga što nema razloga da se "spominju federati koji su se. odnosno "hrvatskoj" (i "srpskoj") razini 50. Rinhinci. u porječjima Cetine. Ovdje izloženi stavovi detaljnije su obrazloženi u članku: Gold-stein. mnogo su važniji bili rod ili porodica negoli hrvatsko ime. srpsku ili općeslavensku okolinu. sve u svemu. odmah po doseobi. o snazi te prvobitne hrvatske etnogenetske jezgre svjedoči nepobitno činjenica da su po doseobi na širokom prostoru slavenskog naseljavanja od Alpa do Carigrada samo Hrvati (uz Srbe) zadržali ime koje su donijeli iz pradomovine. svejedno -jest da uz njega postoje i 50 Katičić. plemenskoj i narodnoj. U ovakvim razmatranjima dobiva se dojam daje u kasnijim stoljećima hrvatskog ranoga srednjeg vijeka (od 9. ali te njezine značajke ne bi valjalo prenaglašavati. 103 . stoljeću.

Katič. Događalo se. primjerice. da hrvatski vladar često i nije mogao svoju volju nametnuti čak ni relativno slabim bizantskim gradovima u primorju. a s dinaridskog i panonskog prostora ih uopće nema. Goldstein. naravno. pošto bi stara kuća dotrajala. 3. Hrvatski rani srednji vijek župani. 12. svakodnevni život Kakve su nastambe novopridošli doseljenici gradili. jer su arheološki nalazi o naseljima i nastambama na priobalnom prostoru vrlo siromašni. stoljeću. 115-7: Klaić. nisu bile dovoljno kvalitetno napravljene da bi se očuvale do naših vremena. Logično je stoga da većina građevina (osim. bila posve logična. da "karizmatski" vođe. ali bi to bilo više povremeno i prigodno negoli trajno. vjerojatno na Klisu 51 i u Bijaćima. i Dimitrije Zvonimir. Rasprave i članci. Opće prilike i običaji . jer su na tom lokalitetu otkriveni i nadvratnici koji dokazuju da je bio izgrađen i predromanički kompleks52. Branimir. 104 . blato) ili tehnikama koje su prilično nesolidne (suhozid i tome slično). ali arheološkim istraživanjima još nisu otkriveni njihovi pouzdani ostaci. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitelcture u Dalma ciji. pa je logično pretpostaviti. Dvorovi (ili nastambe) hrvatskih ranosrednjovjekovnih vladara spomi nju se neizravno u nekoliko dokumenata u 9. Domagoj. i ubojstava knezova. jer je. izgrađenima u tu svrhu u ranome srednjem vijeku. nije jasno. možda Tomislav. čak i one izgrađene od kamena. 12. U panonskom prostoru od građevinskih materijala najlakše je bilo nabaviti drvo. i svi oni. u tom trenutku. Međutim. djeluju u jednom zajedničkom interesu.v&la .nastambe. zagrebački Gradec dobio svoju prvu kamenu kulu Lotrščak u 51 Gottschalk govori o "dvoru" . Potvrde za takve pretpostavke postoje tek iz kasnijih stoljeća. I dalje ostaju mnoge dvojbe: da li se uopće radilo o građevinama. može se uglavnom samo pretpostavljati. primjerice. kao što su bili Trpimir. zatim i crkvena hijerarhija. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. promjena pogrebnih običaja. ujedine narod. Marasović. takva su razdoblja bila više iznimka nego pravilo. pa je ponovna gradnja ili temeljita obnova na starom mjestu. ili su za dvorove korišteni postojeći kompleksi antičkih gospodarskih zgrada kakvi su ustanovljeni u Bijaćima. da je bilo građanskih ratova. No. da se u ranomu srednjem vijeku u tim područjima gradi uglavnom od drva. 22.I. 108. Split 1978. 52 T. iako nema neposrednih dokaza. na taj su se način uklanjale za suvremene arheologe dragocjene informacije. i trajalo bi dok prijetnja izvana ne bi minula ili dok vladarev autoritet ne bi bilo moguće izigrati. Iz šturih izvora saznaje se da je bilo i prevrata. Razlog je u tome što su kuće građene od materi jala koji relativno brzo propadaju (drvo. naselja. Izvori. crkava i drugih reprezentativnih zgrada). pa Petar Krešimir IV.

.

r Slika 3. Jurja u Radunu 105 kod Kaštel Staroga . Primjer povezivanja kamena žbukom: crkva sv.

264-5. kao što su Trogir. stoljeća. Sjeverozapadna granica teritorijalne rasprostranjenosti starohrvatske arhitekture. Zadarsko otočje 1350-1450. Jelovina. Peristil 2. doseljeni na područje Dalmacije. a dijelom podzemne svodove i kripte 61. Zagreb 1979.primjerice u Dubrovniku u 15. 61 Toma. Također. Stoga nije čudno da se starohrvatska groblja (a onda su vjerojatno i naselja morala biti u blizini) često nalaze uz ruševine antičkih rustičkih vila. 173. Kako je Gradec bio jedan od najvećih i najvažnijih slavonskih gradova. Nekropole 83-4. Šimunović. Prostor. a još je 1242. pa je bilo vrlo teško doći do kvalitetnog kamena 58 . 54 Klaić. da su u krškim predjeli ma oblici pučkih nastamba nastali kombinacijom općih kontinentalnih slavenskih rješenja s konstrukcijom starosjedilačkog ilirskog suhozida -kuće su bile pravokutne i okrugle jednoprostorne građevine. po svom bogatstvu. 38. mnogo veći nego u kasnijim vremenima. kuće će u njemu još dugo. 30-1. Grgin. gradska ranosrednjo53 Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba I. 142. Tkalčić. 58 Suić. No. Zagreb 1993. jer kamenolomi nisu radili. usprkos mnogim nepoznanicama. nastojali zadržati običaje gradnje u drvu i na tom prostoru. stanje je bilo ponešto drugačije . Supetar 1972. 169. Jelovina. Split i Zadar. 85. u gradovima koji kontinuirano postoje još iz. Međutim. K. po tvrdnjama Tome Arhiđakona. Da se uglavnom gradilo od drva potvrđuju podaci iz kasnijih vremena . Također. Osnovne determinante starohrvatske kulture i umjetnosti. 43-9. Toponimija otoka Brača. 56 Takvu logičnu pretpostavku iznosi B. 57 A. U Splitu (manje u Trogiru) na petnaestak je mjesta i sačuvana. pogotovo tamo gdje su to omogućava le relativno bogate šume 59. prvi je među njima dobio "vrlo čvrst zid" 53 . i Babić. 80. 392. Analiza razvoja pučkih nastamba na otočkoj skupini Lošinj-Cres. stoljeću. u većim ili manjim tragovima. str.antičkih ili kasnoantičkih vremena. 98.I. 66. Vidi. Izvjesno je. i dalje biti drvene. Ljetopis JAZU 60. Izvori. Čini se vrlo vjerojatnim daje priličan broj nastambi. godine imao dobrim dijelom drvene palisade. 92. 55 A. Mohorovićić. 59 Vidi. u Splitu. Jelovina. Zagreb 1957. Zagreb 1955. 60 J. stoljeću većina je kuća bila drvena 60 . doseljenici iz Salone u Dioklecijanovu palaču nastanjivali su dijelom kule. toponimijskim indikacijama ukazuje na tradicije gradnje u drvetu. KronOca. Na suhozidne kamene konstrukcije nastavljaju se drvene konstrukcije krovišta ispre miješane trskom i šibljem 55. a Dubrovnik je. mogao biti prva sredina koja je sebi mogla priuštiti gradnju u kamenu. Goldstein. Zagreb. 55. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Glavne značajke. 106 . Klaič. ali je suhozid vjerojatno često bio učvršćivan malterom pravljenim od vapnenca kojeg u krševitim predjelima ima u izobilju56. Moguće je da su Slaveni i Hrvati. 248. neobjavljeno. bio ipak izgrađen od drva ili pruća te potom oblijepljen blatom 57. jer se s njih mogao skidati kamen. Mohorovičić. stoljeća 54. Grad. Hrvatski rani srednji vijek 12. Obrti i usluge u starom Dubrovniku do početka 14. Lučić. A. 30-1. po čemu je prednjačio u Slavoniji sve do druge polovine 15. zapravo stoljećima.primjerice. Mohorovičič. P. 17. magistarska radnja. Zagreb 1889. izdao I. Glavne značajke.

107 . ali ta južna strana nipošto nije pravilo. SHP 19/1989. sve uz put (gotovo identično ravničarskom naselju). stanovnika je u tim selima bilo malo: tome je dokaz i vrlo skroman broj pokojnika pronađenih uz seoska groblja. Starohrvatska nekropola na brdu Spas kod Knina. ali je i ta nekropola primila više generacija pokojnika nedalekog naselja. do 13. naselja generacijama i stoljećima nalazila na istim mjestima također je otežala istraživanja. Belošević. Vrsalovlć. Ipak valja reći da su manje 62 T. Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma ciji. ali se u nju pokapalo praktički punih pola tisućljeća (od 8. Etnologija. Jelovina. SHP 11/1981. Mogla su biti "nepravilno grupira na" ili "ušorena" u kuće u redu. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. 75-119. U jednoj su stambeni pro stori bili na prvom i drugom katu. 5-125.kompleks starokršćanske i srednjovjekovne arhitektu re s nekropolom. a postojala bi i opasnost od poplava. nikada se nisu nalazila u dolini. Drljača. ViUaSanctiGeorgidePutalio. a vjerojatno i u Panoniji. Naselja. 17-8/1986-7. Starohrvatska nekropola u Žminju. kuće i ostale zgrade. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. stoljeće vjekovna kuća . 5-73. Za razliku od naselja u Panoniji. a u drugoj u prizemlju konoba ili neka obrtna radionica. 316. Knin . Vinski. zatim na brdu Spas kod Knina sa 228 67 . 8-12. Galovac . Takva "izdužena" sela mogla su imati i nekoliko zaselaka. ponajviše u Dinaridima. Rad JAZU 268. te K. baš kao i danas. 65 Beloševtć. Marasovlć. Simoni.1 8. Nekropola na "Begovači" u Biljanima Donjim imala je 604 groba -radi se o za sada najvećoj poznatoj starohrvatskoj nekropoli. Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu. 64 D. te nedaleka nekropola Knin . Materijalna kultura. na i. Karaman. No. 69 J. jer bi se time uništavalo plodno tlo.7. SHP 19/1989.Greblje -Kataloški opis grobova i nalaza. na raznim mj. Histrta archaeologica. 1960-1. Marušič. Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje.Crkvina .Greblje sa 224 pokojnika 68. Za njima slijede nekropole u Žminju sa 260 pokojnika 66 . 121-241. Čak i relativno malen broj istraženih grobalja i mogućnost da su neki grobovi uništeni. 63 D. Činjenica da su se. Zagreb 1940. Burić. stanovalo se na prvom katu kamo se dolazilo posebnim ulazom s vanjskim stubištem (tzv. kao i to daje dio stanovništva bio spaljivan. 9-12.radi se uglavnom o uskim višekatnim (od dva do četiri kata) jednoćelijskim građevinama od kamena. 68 Z. 15-16. SHP 14/1984. 14-39. mj. stoljeća) 64. Split 1978. balatura). kojima je teže odrediti točan smještaj. 70 Lj. a oblik im je bio različit. t. 142. Bez obzira na tip. 55-136. u: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. Jelovina . a kuhinja u potkrovlju. ne mijenja u osnovi ovu tvrdnju. a kuhinja je bila na drugom katu 62. te nekropola u Mravincima sa 130 grobova 70 i ona u Gajinama (Kaštel Sućurac) također sa 130 grobova 71 . 71 T. 66 B.D. u Dinaridima su se ona obično formirala na južnim padinama krških polja.. 63-8. Obavijesti HAD 3/1991. Sela su bila relativno mala. Potom nekropola Galovac u zaleđu Zadra s više od 150 grobova69. 67 D. I Ždrijac kod Nina s više od 300 grobova (točno 334) 65 ističe se po veličini. kao i "izdužena" 63.

Nekropola na Kosi Donje polje kod Šibenika .Slika 4.

vegetaciji. Tako su. Uz već spomenutu nekropolu u "Barama". Marušić.bra. potoku). Hraštane. Srednjovjekovna nekropola u "Barama:' kod Sinja. 160. godine. a na nekropolama Nin . Karaman. plodnoj i dobro zaklonjenoj dolini koja je pružala sigurnu gospodarsku podlogu 81 . na "Majdanu" nedaleko od izvora rijeke Jadro pronađeno je 26 grobova 73 . vjerojatno se nalazilo naselje (koje nije pronađeno). Ranosrednjovjekovno groblje. 127-8. Trejčići. primjerice. i 1984. Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla. SHP 14/1984.L 7. Istraživanja starohrvatskog groblja Gorica . S. Milošević. Doba. i 8. 194. 75 A. Ljubljana 1987. Cetinić. na primjer. Vukići. Osim takvih imena. 76 Na većini tih nekropola ukopi su se obavljali duže vrijeme -pedesetak. kao Vilar (potok). 149. Materijalna kultura. 62. 77 Potencijalno najveća ranosrednjovjekovna nekropola (inače bjelobrdskih obilježja) mo gla bi biti "Crkvište" u Borincima kod Vinkovaca na koj oj j e.Materiza i Nin -Ždrijac otkriveno je 25. 62. a na groblju (koje ima 50 grobova) u blizini kaštela Dvigrad "svi su grobovi izrazito porodičnog značenja. Kokici i drugi79. nego i na drugim područjima. Milošević. 109 . To bi se pretpostavljeno selo moglo smatrati tipičnim ranosrednjovjekovnim hrvatskim nase ljem: bilo je smješteno u strateški značajnoj. Jagodnje. 76 Ž. procijenjeno daje bilo 1000-2000 grobova. do 9. 285-304. Izdanja HAD 13. 1986. čak iz 7. odnosno 55 starohrvatskih grobova 74. baš radilo o rodovima. Z. 79 CD I.po vodi (rijeci. Humnjane. Izdanja HAD 11. 157. u Dubravicama kod Skradina do sada istražena 44 groba. iako j e posve devastirana. U ovim se nazivima vjerojatno održalo i ime roda. 78 B. Izdanja HAD 4. Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod Solina. Kamenjane. a broj kos tura u pojedinim grobovima dokazuje da su u istom grobu stoljećima pokapani pripadnici iste porodice" 78. 81 A. a takav se običaj održao ne samo u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. VAHD (za 1930-4). 148-50. Materijalna kultura Istre od 5. Zagreb 1989. Lešane. Vidi i Rapanić. i 8. 19-22. SHP 14/1984. stoljeća. i na toj nekropoli su se pokapanja obavljala duže vrijeme. Vidi. što bjelo dano pokazuje koliko su ona zapravo bila mala. Dimitrijević. Takvi toponimi. stoljeća. sada preoranih i uništenih -ali. možda i stotinjak godina 77. 129-33. Isti. Ljubljana 1989. Gunjaca. osobitostima tla. Tu se. ' 74 Belošević. ali ima još i neistraženih 72. ima i drugih . 80 CD I. Doba. Vidi i Rapanić. a na to upućuju i neka imena ranosrednjovjekovnih sela sačuvana u diplomatičkim izvorima . 86. čini se. 73 Lj. Dubravice kod Skradina. Čini se stoga da je na većini ovih nekropola pokopano više generacija stanovnika nekog naselja.Strance 1983. Arheološki pregled 27/1986.to su. Vinkovci 1979. Ranosrednjovjekovno groblje. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. Split 1940. a na lokalitetu Gorica u Vinodolu pronađena su 32 groba. 285304. jasno pokazuju da se radi o manjoj prostornoj jedinici 80.koja potječu od karakterističnih pojava u neposrednoj okolini . Arheološki pregled 28/1987. 4 km zapadno od Sinja. stoljeće nekropole i pronađeni pojedinačni grobovi mnogo brojniji i da se radi o malim seoskim grobljima najranijeg horizonta.vice kod Skradina. 156. U "Barama" kod Sinja pronađeno je 25 grobova 75. Du. Na širem saloni72 Vidi.

Viz. 78. 305-24. na Majdanu nad Jadrom na padini Mosora. 1361 A. u široj okolici Klisa. izv. ed. Čini se daje dolazak slavenskih plemena na balkanski prostor. Jedno selo spominje se i kao vlasništvo stanovitog Petrica83. 85 Viz. 87 M. 1860. T. Čini se da je u doba seobe na Balkan u većine Slavena prevladavao običaj incineracije (spaljivanja mrtvaca). Goldstein. Radonić. stoljeća 89. 58. stoljeću stvorena velika gospodarstva. na terasastim padinama okolnih brda i planina. U češkom mjestu Devinska Nova Ves pronađen je slavenski grob iz 10. činili su "selo" (vilici). a na trećem 8 obitelji -ako su curtes bili blizu jedan do drugog. 88 Viz. Ako su Hrvati i Slaveni na prostoru Panonije i Dalmacije u prvo vrijeme uistinu spaljivali mrtve. 122-3. i to u vrlo kasna vremena. i 11. 110 . Kada su u 11.J. bizantski pisac Teodor Sinkel. Documenta. Cracoviae 1900. Moskva 1916. a taj se običaj sporadično zadržao kod Litvanaca sve do 14. Analecta avarica. 89 K. I. L. 166-7. Sternbach.I. Babić. Hrvatski rani srednji vijek tanskom području hrvatski se živalj naseljava pretežno na istim položaji ma na kojima su se nekoć nalazili zaseoci autohtonog ilirskog svijeta. 32. odnosno. općenitije. 41. Villa Sancti Georgii de Putalio. Radi se o nekoliko relativ no malih ranosrednjovjekovnih naseobina koje traju i nekoliko stoljeća -na području Bijaća uz crkvu sv. baš kao i Slavena i Hrvata na teritorij Panonije i Dalmacije. A. I. uz samostan na Rižinicama. uz crkvu sv. izv. naime. 86 Ed. kada opisuju avarsko-slavensku opsadu Carigrada 626. u vlasništvu novoobogaćenih pojedinaca i samostana. značio vrlo duboku promjenu koja se odrazila i na one aspekte života koji se smatraju teško promjenjivima. Povest vremmenih letl/1. U Kijevskoj se kronici 86 tvrdi da su u 11. Prostor. col. Beograd 1951. Patrologia graeca 92. Marte i njezinoj široj okolici. na drugom 12 obitelji. Jure u Radunu. stoljeća 88. Beograd 1952. 166. 97. očito je daje taj običaj napušten relativno brzo te zamijenjen inhumacijom (pokapanjem). Jelovina. 15. 166. Na to upućuju i starohrvat ske nekropole datirane uglavnom između 9. vidi. Najednom takvom dobru bana Stjepana navode se tri dvorca (curtes): na prvom je bilo šest serva i četiri ancile. SHP 14/1984. 166. izv. Vjatići i neka druga plemena spaljivala svoje pokojnike. tvrde da Slaveni "nisu mogli ni pokupiti i spaliti poginule" 84. na uzvišenju Glavičine kod današnjeg sela Mravince 82. Raćki. godine. Starinar 20/2. Starohrvatslte nekropole. stoljeća i. na uzvisini Gajine nad Kaštel Sućurcem. 22. 83 Rački. stoljeća s tragovima spaljivanja 87. Ćorović-Ljubinković. 84 Viz. O spaljivanju kod poganskih Poljaka postoje podaci čak iz 11. Nutarnje stanje. izv. Šahmatov. Općenitije. stoljeću ukrajinski Krivici. Jireček . 25. IstorijaSrbal. kao i anonimna Oratio historica. Vidi još opširnije. 1. Postoje podaci o spaljivanju pokojnika iz drugih slavenskih zemalja. Rad 70. arheološki utvrđeni položaji i njihovi spomenici. da "živi nisu stizali spaljivati mrtve"85. I. 152-3. Burić. Vjerojatno je toj promjeni bitno 82 Za okolinu Kaštel Sućurca. ona postaju važne naseobinske jedinice na hrvatskom prostoru. 172.

72. čini se da je u Dubravicama kod Skradina pronađen čvrst dokaz: radi se o četiri paljevinska groba 94. 28). godine. 100. srpova. i kasnija stoljeća. str. stoljeće. grobnu arhitekturu 95 . 66. 161-70. kultno mjesto. odnosno u njegov kraj ili početak 9. ranog razdoblja relativno je malo nalaza skupocjenog nakita ili drugih vrijednih predmeta. ali zato ima mnoštvo drugih predmeta koji služe u svakodnevnoj upotrebi i svjedoče o skromnim uvjetima života. 1940. stoljeće. Iz tog. očito je na hrvatskom prostoru bilo mnogo vrlo specifičnih situacija. pređica. Belošević je nalaz pepela izmiješanog s fragmentima zemljanih lonaca pr otumačio ka o otkriće obreda spaljivanja pokojnika i smjestio ga u 7. ognjila i raznih okova. što su istraživači prihvatili s rezervom (vidi. Glavne značajke. 200-1. Praslavenski pravni termini i formule u Vinodolskom zakonu. zbog nedvojbene brojčane pre moći. sjekira. u: Uz početke. Jelovina. moglo biti biritualno. a groblje bi. 97 B. Vinski datira spomenuti nalaz u 8. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. Marušić. stoljeća. u odnosu na 9. prvom pravnom spomeniku na hrvatskom jeziku. 67-9. Paljevinskih bi grobova trebalo biti još i više (sada ih je jedva 10%). a 90 Lj. Vinskog. pa svako uopćavanje valja primati s rezervom. po njegovu mišljenju. godine pr onađe na ukupno 44 groba i u njima dva ritusa pokapanja. Rad JAZU 268. 29. do 9. stoljeće pridonio i jak utjecaj kasnoantičke i bizantske baštine. 111 . Zagreb 1940. 24. Izdanja HAD 11/1986. Kultura. Wiesbaden. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. Karaman. Beloše vić je svoje tvrdnje ponovio u Welt der Slaiuen. čuvaju one značajke društvenog života koje nužno nisu morali mijenjati: tako se u Vinodolskom zakonu iz 1288. 93 B. u bilj . Glavne značajke. Tako u Istri nekropola s miješanim slavensko-romanskim pučanstvom i s karakterističnim poganskim pogrebnim običajima upućuje na zaključak da su novodošli Slaveni prihvatili od starosjedilaca mnoge tekovine razvijene sredine. igala. 1986. utjecali i na to da dio autohtonog stanovništva prihvati poganske pogrebne običaje97. Iskopine društva "Bihaća" u Mravincima i starohrvatska groblja. Obrede vezane za smrt Hrvati vrlo brzo prilagođavaju običajima koje su zatekli . Čini se da bi slučajno otkriveni tragovi pepela izmiješani s fragmentima zemljanih lonaca iz sela Kašica kod Zadra mogli ukazivati na to da se i na hrvatskom priobalnom prostoru barem neko vrijeme održao obred spaljivanja.preuzimaju obred pokapanja. Međutim. ali su ova četiri pronađena na dubini od 15-30 cm. baš kao ni nalaz groba s paljevinom iz Smrdelja kod Skradina 92 ili karbonizirane letvice trodjelnog koštanog češlja 93 . Histria Archaeologica 17-8/1986-7. stoljeća ponajvi še je noževa. Karaman. jasno očituje pravna tradicija praslavenskog prava. SHP 16/1986.7. pa se može pretpostaviti da su drugi uništeni čovjekovim aktivnostima. 91 Beloševlč. prvenstveno u pravnoj terminologiji 96. Marušić. šila. 94 Vidi lit. 109. Rad JAZU 268. 96 Katićić. No. Od kovinskih predmeta 7. i 8. Starohrvatska nekropola u Žminju. kao i Avara koji su samo pokapali svoje mrtve. ali su. D o sada su u istraživanj ima 1986-8. 22. a takvih utjecaja kod Slavena nastanjenih u sjevernijim krajevima nije bilo 90. S druge strane. i 8. iako se to ne smije pri hvaćati kao definitivna potvrda 91. 92 Lj. 95 Jelovina. stoljeća. što je potaklo kritiku Z. 46-8. Materijalna kulturalstre od 5.

Iznimni nalazi staklenog posuđa potvrđuju daje to bio rijedak luksuz u skromnim životnim uvjetima prvih generacija po doseobi 98. iglenici. Međutim. kada bi se radilo samo o izdvojenom slučaju Hrvatske. Razmišljati i pisati o tim pojmovima. 4. po Pirenneovu mišljenju. P i r e n ne . 27. pitanje o tome koliko je u hrvatskom ranomu sred njem vijeku bilo "prekida". pišu se nove rasprave i knjige. Goldstein. razlozi kasnoantičke i ranosrednjovjekovne dekadanse.kontinuitet ili diskontinuitet? Pitanje koje se logično nameće pri istraživanju 7. a t e z a se ve ć poja vila i u: H. i s time povezana pitanja. Analtjsis. ključno pitanje jest: kada se kasna antika "pretopila" u rani srednji vijek i kako se i zbog čega to dogodilo? Dvadesetih i tridesetih godina 20. A. u dužem razdoblju zapravo prestala postojati". Boston 99 112 . R i i si n g. stoljeće . Problems in European Civilization. a i neosporne važnosti takvih zaključaka. i z d. 87. Glavne značajke. uloga germanskih i slavenskih doseljenika u svemu tome. v i d i : A. Valja na taj 98 Belošević. o Pirenneovoj se tezi već desetljećima diskutira 100. F. recipijenti za sol. i 8. i 8. došlo je do zamiranja sredozemne trgovine. To je. 100 L i t e r a t ur a j e o t o m e n a r a sl a d o ne p r e gl e d n os t i . nego tek širenjem islama i stvaranjem kalifata od Damaska i Bagdada do Cordobe u 7. The Pirenne Tliesis. 19 70 . Bruxe lle s 1927. kontinuitet i diskontinuitet. kako se do tada općenito smatralo. Zbog zanimljivosti. Pirenne's Thesis on the Conseauences ofthe Islamic Invasions. B r u xe l l e s 19 37 . T he F a t e o f H. zapravo pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta. H. bilo bi relativno lako. drugim riječima. Jelovina. izlažu nove teorije. Classica et Medievalia. a koliko "nastavljanja" kasnoantičkog života. ona je ovim promjenama izgubila bitnu osobitost i.stalno se pronalaze novi i revidiraju stari podaci. 128-31. a vrlo je teško nazrijeti kraj diskusije . 7. tako postupiti praktički je nemoguće. Pire nne. Hrvatski rani srednji vijek od kosti i rogovlja pronalaze se češljevi. stoljeću i padom Zapadnog Carstva 476. M a ho me t e t C h ar l e ma gn e .I. prosirivši se po svim obalama Sredozemlja. 2. i 8. Copen ha ge n 19 52. stoljeća belgijski historičar Henri Pirenne formulirao je tezu daje do nestajanja antičkog svijeta. Les villes duM oy enAge. i 5. Za Hrvatsku. baš kao i za cjelinu evropske povijesti. revue dan oi se de philol ogie et d 'hi stoire 13. Materijalna kultura. Na taj se način Sredozemlje podijelilo na arapski i kršćanski dio. Prijelaz iz kasne antike u rani srednji vijek. kulture u užem smislu. pa onda i do početka razdoblja koje je nazvano srednjim vijekom. sporna su u evropskoj medievistici već nekoliko desetljeća.130. a metodo loški bi bilo potpuno pogrešno. Budući da je grčko-rimska (antička) civilizacija postojala upravo kao sredozemna civilizacija. Criticism and Revision. ITavln ghurst. stoljeću. materijalne kulture. a odgovor ne može biti ni jednostavan ni jednoznačan. došlo ne provala ma barbara na teritorij Carstva u 4. godine. stoljeća hrvatske povijesti jest omjer sudjelovanja romano-ilirskog i slavensko-hrvatskog supstrata u stvaranju državne organizacije.

Wege der For schung. stoljeće način razmišljati i u slučaju hrvatskog prostora. Hodge s . vieka glede na zemljišni obse g i na rod. vol.. 202. kada je u poglavlju "Istrebljenje romanskog pučanstva" utvrdio da su "Avari i Slaveni imali sad prilike uništiti i posljednje ostatke romanskoga pučanstva na istočnoj obali Jadranskog mora".." 102 F. 46-8. tvrdi 1 da su "iste zemlje danas oranice. Mohammed. morale izgrađivati od samih početaka. Vidi i Goldstein. u 7. Dabinovića u pomalo zaboravljenom radu Državnopravni odnos Hrvata prema istočnom carstvu. prosvjetnih i državnih rimskih uredaba. P. Zagreb 1913. U 9. navodno. 101 Od takvih se stavova razlikovala analiza A. pri čemu je vrlo važno uočiti da historičari koji su razvili teze o prekidu sredozemne trgovine zapravo govore o prekidu komunikacija. Trogir.7. Ra d 57. 102-49. 104 Vidi. o kojima će biti riječi 104. 103 I.. takve je teze razvio i do krajnosti doveo I. ali i opće g sta nja u koje m se Ca rstvo našl o. iako i on govori o hrvatskom "osvajanju" Dalmacije. smatraju da je pra vi prekid trgovine nastupio u drugoj polovini 6. ali se i dalje općenito prihvaća stav da je prijelaz iz 6. Bedeutung undRolle des Islams beim Ubergang vomAltertum zum Mittelalter. iste vinovoj lozi.. Strohal. E. Račkog ("uz novi gospodujući živalj hrvatski sačuvao se samo u njekih primorskih gradovih . neovisno o baštinjenoj civilizaciji koja je već ionako izumrla 101. Hrv atska prije XII. Hubinger (ed. London 1983. Bizant. koje su to bile prije seobe naroda. 1881. Osnovka razvitku pravne povijesti dalmatinskih gradova. Zagreb 1941.. Historiografija posljednjih desetljeća takve nazore postupno odbacuje. davni romanski živalj . 115-23. čuvari starih civilizacijskih tekovina. Malobrojne izbjeglice. prvenstveno ka o posljedica J ustinijanovih uništavajuć ih ratova. Iako su u tom smjeru donekle vodili i zaključci istraživanja F. Iz toga bi proizlazilo da je utjecaj tih kasnoantičkih zasada na daljnju povijest hrvatskih krajeva bio praktično bez većeg značenja.).. po tim su se mišljenjima sklonili u nepristupačnije dijelove Dinarida ili izbjegli na dalmatinsku obalu i otoke. str.. stoljeću. Strohal u knjizi Pravna povijest dalmatinskih gradova. a kasnije iznosi i tezu 103 da su Nin. Charlemagne and the Origins of Europe. 9. i kasni jim stoljećima mnoge su se stvari. Naime. Rad 270. uništavali sve čega su se dočepali i ubijali koga su stigli. 50 i d. 113 .") 102. R. Zadar. Rač ki. 110 i d. stoljeće bio obilježen katastrofom koja je za mnoga stoljeća odredila sudbinu Hrvatske i drugih slavenskih područja. Primjeri preživljavanja ili prestanka života u nekim kasnoantičkim gradovima. Darmsta dt 1968. 52-3. stoljeća.. a u hrvatskoj se historiografiji smatralo daje rušilačka aktivnost Hrvata i Slavena bila presudan čimbe nik u najavi novog doba. Skradin i druge gradove osnivali Hrvati u 9. pokazuju kako je problem "kontinuiteta" ili "diskontinuiteta" vrlo složen: u najmanju se ruku može govoriti o 1958. brojni su historičari nestanak antike i početak srednjega vijeka u Panoniji i Dalmaciji opisivali kao katastrofično razdoblje u kojem su Hrvati i Slaveni po miloj volji pustošili. Pravna povijest dalmatinskih gradova I. i 8. iste su zemlje namije njene dana s ka o ne ka da ma slinarstvu. koji je dugo ostao nosiocem društve nih. Whitehouse. 67 i d.D..

a razlozi zašto je tako ostaju nepoznati: primjerice. negdje samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik)105. krčenje i uklanjanje kamena moralo prethoditi oranju. jer se mogao oponašati zemljoradničko-stočarski oblik proizvodnje. neke se mogu tek naslutiti. i dinaridskog. Nije u tome bilo nikakvih bitnih razlika. Dublje u dinaridskoj unutrašnjosti bilo im je lakše. i nije mnogo. Vidi primjere u Smiljanić. Stoga "kontinuitet" valja shvaćati općenito. već prema tome razmatra li se kontinuitet političke vlasti ili vojne nazočnosti ili.). Napokon. Županije koje su se stvarale u procesu jačanja i širenja Hrvatske imale su granice gotovo identične granicama antičkih administrativnih okruga107. u unutrašnjosti sve slabiji što je obala dalje. Split 1986. Novodoseljeni Hrvati i Slaveni morali su prilagoditi život osobitostima različitih dijelova hrvatskog prostora . toponomastička istraživanja pokazuju kako je utjecaj Hrvata na Krku bio osjetno jači negoli na susjednom Rabu106. str. Prvenstveno zbog toga što je on očigledno nejednak po pojedinim regijama: u 7. stalnost kasnoantičke civilizacije" na hrvatskom prostoru. pak. bez obzira na to što i ovakvo razjašnjenje može poticati nova pitanja i iziskivati nova objašnjenja. ali je. i u 8. istočnojadranska obala. 151-65. "kulturni pejzaž" ostao manje ili više sličan. nakon 1300 i više godina. Beitrag. Također. a zatim. ali je na krševitom tlu u bližem jadranskom zaleđu bilo teže: na tom se prostoru samo iznimno može odmah orati. te je kopanje. more samo po sebi otvara mnoge nove mogućnosti kontakata i razvoja. kontinuitet je bio izrazitiji na jadranskim otocima nego na obali. i primorskog. No. itd. Trogir i Kotor). nejednakom snagom. Čini se da se zamiranjem kasne antike i dolaskom Slavena i Hrvata spušta neki zastor koji prvo zakriljuje Panoniju. stoljeću. . i u ovom ima "nepravilnosti". ali za novopečene primorce zasigurno je to bilo vrlo dugo i teško vrijeme prilagodbe. Kada su se Hrvati (i Slaveni) doselili na budući hrvatski teritorij. Grad. od kojih su neke poznate. zatamnjuje sve prostore od Panonije prema Dalmaciji. trebat će dosta vremena. Šimunović. Rab. To iz današnje perspektive.I. Pruta. Hrvatski rani srednji vijek dvojakom kontinuitetu -negdje postoji kulturno-etnički i topićki kontinuitet (Krk. a možda i kasnije. na maritimnu privredu. kontinuitet naseljenosti ili etničkog stanja. Osor. Ni omjer autohtonog stanovništva koje se zadržalo u Hrvatskoj i doseljenih Hrvata105 106 107 114 Suič. primjerice. s druge strane. panonski prostori). i tada je moguće višeznačno razumjeti te pojmove. 371-4. organizirali su život na vrlo sličan način kao i autohtono stanovništvo. P.i panonskog. neprekinutost. došlo novo stanovništvo na neki prostor i radikalno izmijenilo etnički sastav. kao "neprekidnost. 66-81. Dakako. Goldstein. izrazitiji na obalnom prostoru nego u bližoj unutrašnjosti. kako je često znala isticati starija historiografija. da bi se ti doseljenici privikli na život uz more. Istočnojadranska topontmija. Može li se govoriti o kontinuitetu ako je. sličan onome u prapostojbini (oko Visle. Zadar. Ako se govori o kontinuitetu ili diskontinuitetu na širem prostoru (na primjer. 257. ali u Panoniji jači negoli na području Dinarida.

208-9. Doduše. 37.. Uprava. Hranković. 113 Gunjaca. Braciae insulae descripUo. Dalmatien. izv.. u: Lex0con des Mittelalters. Većina je historičara ključni argument o "diskontinuitetu" na prijelazu iz 6. i kasnijim stoljećima obnovljene. tom se događaju mora posvetiti posebna pozornost. kao i Jakšić.. 115 DAJ 29/1-46. 24-8. u: Legende i kronike. Rački. Rapanić. 108 I. 110. Split 1977. Mtinchen -Zurich 1984. Viz. 315-26. Vidi i Klaić. 112 Ostrogorski. Thomas. Zagreb 1962. Zagreb 1989. 455-8. u 7. Dritter Band. Jurković.. konačno. "razorena je Salona . Za crkve u unutrašnjosti. 118 Trebalo bi se tu raditi ponajprije o različitim papinskim izvorima ili Pavlu Đakonu. 254 i d. stoljeća. stoljeće -Slavena nije bitno pretezao na hrvatsku stranu.115iTomeArhiđakonaiz 13. Podrijetlo Hrvata. 116 Rački. Kronika.11. 31-5. 350. i 8. 2189. ekonomsku.. Slično pišu i drugi autori 114. Šišić. sada se zna da su kontinuirano bile u funkciji 109. 27-9. Byzantine Commomvealth. etničku i kulturnu strukturu Dalmacije" 113. te na samom početku 7. to su zapisi Konstantina Porfirogeneta iz 10. time je u zapadnom delu Poluostrva propast rimsko-vizantiske vlasti i civilizacije bila zapeča ćena" 112. Constantine. 65-71. 114 Primjerice. zaključuje se sudbina Dalmacije u njenim kasnorimskim okvirima" 111. kako se do sada sma tralo 108 . 30/5-56. Ispravci i dopune 2. odnosno 600 godina nakon opisanih događaja. 76. II. samo dva izvora svjedoče o tom "padu". 1-2. Opširno. Documenta. "snažni slavensko-avarski naleti na Balkan oko g.as njome i vlast Bizantiske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka" 110. Mužić.7. 81. Obolensky. 119 Ž. kao primjerice: "padne najzad i slavna Salona . isti. dakle. stoljeća 116. 615 iz temelja su promijenili političku. a nema ni izravnih arheoloških nalaza koji bi potvrđivali tezu o "padu" 119. za koje se prije kratkog vremena vjerovalo da su bile napuštene i tek u 9. 5.. L'amministrazione. Stoga. Salona i drugi gradovi na hrvatskom prostoru na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek Iako se o padu Salone piše kao o neprijeporno utvrđenoj činjenici. odnosno "padom Salone . 110 F. ili. Pregled povijesti hrvatskog naroda. ali taj je opis očigledno preuzet od Tome Arhiđakona ili neposredno povezan s njegovim pripovijedanjem 117. 111 Ferluga. Toma. o padu Salone i događaji ma koji su po njemu uslijedili piše i Dujam Hranković (umro 1421/2. godine) u djelu Opis otoka Brača. D.. Izvori. da bi se objasnilo što se uistinu događalo u Hrvatskoj nedugo po doseobi Hrvata i Slavena. koji su u načelu relativno dobro obaviješteni o zbivanjima na istočnoj obali Jadrana u drugoj polovini i krajem 6. Istorija. 117 D. nastali. 35. 93. London 1971. Arhite ktura. 109 115 . 9. stoljeće pronalazila u priči o "padu" Salone i u nestanku drugih gradova. Drugi pisani izvori takav razvoj događaja ni implicitno ne spominju 118.

Pri tome ocjenjuje tekst Tome Arhiđakona o padu dvostrukim kriterijima .I. te narodnom predajom. Bulić. Ne razlikuje se ni gotsko od tobožnjeg slavenskog osvajanja Salone. 12-3. 123 Katičić. Bulić. a s druge ipak piše: "Ovaj opis nema nikakve historijske vrijednosti. Split 1988. Toma često iskićuje pripovijedanje onim kako je to moglo biti u smislu njegova opinionem sequentes123. O Tominu te kstu ka o knj iže vnom dje lu piše opširno N. jer arheoloških nema. Ivić. stoljeća. Kronika. 124 Toma. 20 i d. Toma tvrdi da "zbog mnogih grijeha zajednički i pojedinačno počinjenih po sudu višnje osvete grešni će grad neprijateljskim mačem morati da bude uništen"124. Čitav Tomin opis pada sadržava u sebi tipičan motiv povijesne krivnje. Sull'anno della distruzione di Salona. Često se brkaju Goti i Slaveni. Književna smotra 84. Kako su Solinjani zgriješili. On je tako općenit da ono što se u njemu nalazi moglo bi se reći za bilo koji opsjednuti grad. čini se da su i carev opis. Bulića 120. Opisima Konstantina i Tome valja se baviti toliko. a čini se da je na formiranje mišljenja o katastrofičnom svršetku grada presudan utjecaj imala zna menita i danas već klasična rasprava F. i. Tvrdi se da su ne ki Tomini navodi "naivni i historijski neodrživi" . 291-332. čiju je vjerodostojnost često nemoguće provjeriti. Iako ih razdvaja tri stoljeća. Domišljanje prošlosti (Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti}. bezrezervno vjeruje da je priča o padu u osnovi točna. u dobrom dijelu više prepričavanja ili čak nagađanja o tome kako je pala Salona negoli rezultat stvarnog posjedovanja konkretnih podataka122. 1. Izabrani spisi. Goldsteln. 329-36. odnosno. ali se ipa k nastoji ustanoviti kako je uistinu mogla teći opsada i propast grada. Domišljanje prošlosti (Kako je trinaestostoljetni splitski arhidalcon Toma napravio svoju salonitansku historiju). baš kao i Tomin. tako moraju biti kažnjeni. Pisci nisu raspolagali dokumentima koji bi neposredno svjedočili o padu. u: Spisi. miješaju se događaji koji su se zbili krajem 5. Hrvatski rani srednji vijek O padu Salone iznimno je mnogo pisano. nego samo prilično neodredivim i posrednim podacima. Nova post vetera -ponovnipad Salone. Zagreb 1992. u: Spisi. nego se u potpunosti oslanja na povijesne dokumente. 2. Mogućnosti 3-4. smatra daje u DAI relativno točno opisan pad Salone. te daje varka odlučila. navodno. sv. Isti. Vidi i E. Klaić. Memoriae. 105 i d. 34. 11-26. 122 N. Trogir 1985. a u kojoj utjecaja nekih drugih činilaca. Povijest Trogira kn). prvenstveno njima suvremenog mentaliteta. 116 . Dvggve. a Tomin opis drži ma nje pouz danim. a Slaveni se proglašavaju arijancima. Takvo je razmišljanje vrlo često u kršćanskim i srednjovjekovnim spisima. koliko je potrebno da se odredi u kojoj su mjeri odraz stvarnih zbivanja. i dalje tvrdi daje došlo do pada. početkom 7. kao što je to običavao. 121 F. Suić. 299. Split 1989. iako su to djela različitog karaktera. opisuje pad Salone ima mnogo netočnosti i nelogičnosti. Sulianno della distruzione di Salona. Donosimo ga ovdje više radi kurioziteta nego bilo kojeg povijesnog interesa"121.s jedne strane. I u novijem prilogu M. 1991. U njoj Bulić ne kombinira rezultate arheologije i historije. U odjeljku u kojem Toma Arhiđakon. a da se događaj zbog kojeg je 120 F. Javni život grada i njegovih ljudi.

Novak. a Konstantin jer piše o Dalmaciji i tamošnjoj bizantskoj vlasti. Klaić. dobro primjećuje kako je Tomino spominjanje Velikog Severa koji povezuje Salonu sa Splitom vrlo slično ulozi Mojsija u izba vljenju Židova iz Egipta do ula ska u Kanaan. Konstantin Porfirogenet tvrdi u 29. ali one tek u bizantskom. O na stan ku i najranijoj povi jesti Splita raspravlja G. a li i povrata k zasnova n na u v j e r e n j u d a ć e B o g p o v r a t i t i s r e ć u n j e g o vu n a r o d u k a da j e d n o m n j e g o vi g r i j e s i b u du iskupljeni [Biblija. uoča va ka ko se ključni izrazi u Tominoj priči podudaraju s onima u Čudima Dimitrija Solunskog (što ne znači da je Toma morao znati za Čuda). Goldstein. 87-8. u verzijama cera Konstantina i Tome nema mnogo zajedničkog. kakav je Toma bio.7. unište ih i zavladaju njihovim zemljištem" 127. Viz. II. na poseban način uzajamno povezuju "krivicu" i "patnju". a i Toma kao tipičan njegov pred stavnik. a zatim. Viz. 128 DAI 30/56-8.Toma zato što piše o Splitu. 29-33). 29..5. upoznatom s grčkim književnim naslijeđem. jer je bio pravedan i dobar. 1928. Jeremija. moglo doći do katarzičnog stanja u kojem se otvara nov. izv. loci communes iz literature. po posljedicama koje se pripisuju "padu": dok Toma pad povezuje s bijegom Salonitanaca i njihovim kasnijim povratkom u Split. tako je i Lot s kćerima uspio pobjeći u nedaleki Soar. po glavlju da su se "Slaveni naselili. Obje priče nedvojbeno potječu iz iste narodne predaje. 28-36. 127 DAI 29/46-9.Split. 117 . Primjerice. i 8. Memoriae . kako Toma opisuje "pad". kao što su neki Salonitanci pobjegli na otoke. odnosno općom scenom katastrofe grada. a u 30. stoljeće narod morao "patiti" uopće nije ni trebao odigrati 125. Salonitanci su morali platiti za svoje grijehe . 126 p r edložak ovom tekstu je biblijsko uništenje Sodome zbog krivice njezinih stanovnika -oholosti i negostoljubivosti [Biblija.poganstvo. progon svetaca i mučenika. 19). Jedino se takvom kata strofom. ali se sličnosti time ne iscrpljuju. Klaić. u principu. bivaju obogaćene nekim detaljima. Tomina misao da će se izbjegli narod vratiti na prvobitna o g n j i š t a i n a k o n d u ž e g v r e m e n a . grčkom kulturnom krugu. to i nisu morala biti korjenita prekrajanja. i tako zapisane u DAI. Nadalje. p r i s u t n a j e j o š u S t a r o m z a v j e t u : J e r e m i j a j e n a r od u ž idovskom pr or okova o napa d Babil onaca i pot om pr ogonst vo. lišen svih tih grijeha 126. Izvori. Pisci iz čijih su djela neki motivi posredno ili neposredno preuzeti u DAI bili su Homer. 39 i d. bio je potreban tek mali pomak prema starijem uzoru koji. 3. 12. Postanak. To je svijet moralnih pojmova i uvijek se postavlja pitanje: u kojoj mjeri patnja može namiriti "dugovanja"? U kršćanstvu patnja otvara mogućnost isku pljenja i konačnog spasenja. II. Tako i jedan i drugi izvode iz svojih verzija one konzekvence koje im odgovaraju . Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. detaljnije. pa obrazovan čovjek. Katičić. 35 i d. možda 125 Vidi.. nije morao naškoditi općem karakteru priče. poslije kratkog vremena počeli pljačkati Romane. Izvori 4. SHP 2. pa se potvrđuje ka ko je ona "zasnovana na vrelu koje se temelji na autentič nim tekst ovima biz antskih kancela rija". te s "rađanjem" Splita. izv. Salonitanci su morali biti krivi zato što kršćanstvo općenito. poglavlju su Slaveni "ovladali čitavom Dalmacijom i naselili se u njoj" 128. Herodot. Osim priče o "padu". O padu Salone pripovjeda se u DAI dva puta. na poprilično sličan način. može lako konstruirati takvu priču. Bizant. sadašnji Tomin grad .

269-304. Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Klaić. Blokadom prometnica u bližem i daljem zaleđu Salona gubi gospodarsku funkciju. 177. Diadora 14. Rapanića koji tvrdi. naime. Kako Carstvo do njegova doba. VAHD 53. jer kamenoloma u blizini nije bilo -vidi. 131 Ako to i izgleda u Konstantinovu izlaganju "logično". 129 Vidi. Rad 116. sto ljeća129. čini se da takav "pad" demanti ra ju novij a is tra ž iva n ja p o koj ima s e ži vot o ko Salone o dvij ao i nakon tobo žnj e g pa da ." a "Salona je propadala više zato stoje bila napuštena nego što bi bila porušena"133. pa tako i u mentalitetu srednjovjekovnog stanovništva. a na sjever sve do Dunava130. U njihovu je mentalitetu. detaljnije. Konstantin. Goldstein. stoljeća. Razlozi "napuštanja" ili "odumiranja grada" bili su mnogostruki: veliki grad nije više mogao u vrijeme kasnoantičke dekadanse prehranjivati svoje brojno stanovništvo. Stoga se valja prikloniti mišljenju Ž. Split 1952. Izvori. bili su im nepoznati ili. do 10. Naposljetku. Zadar 1992. Tako je pad Salone trebao pokazati kako je osvojena i cijela Dalmacija 131. 1985. Moju analizu o "padu Salone" kritizirao je i iscrpno izložio svoje mišljenje M. 418. bio moguć samo katastrofičan kraj tako velikog grada. Vidi M. jer su veliki gradovi uvijek bili meta napada prije negoli raštrkana sela. Narodna predaja ili tradicija. te zaključuje da su "ovladali Dalmacijom i naselili se u njoj". Doba. nije zadržalo vlast nad područjem od Drača do Istre. bizantski pisac 6. na istom mjestu nagovještava da će opisati "kako su Dalmaciju zauzeli narodi Slavena". Svi drugi kasnoantički procesi. Car Konstantin je poistovjetio sudbinu carske provincije Dalmacije sa sudbinom Salone. II. SHP 15. vjerojatnije -neshvatljivi. 3. Rapanić. u njemu je bilo opasno živjeti. Bizant. stoljeća. C. pa do careva i Tomina pisanja). 83-95. međutim. 60. Rački. 197-206. da "doseljavanje u palaču nije prekinulo stvarni kontinuitet. 130 Upravo su tako u DAI opisane granice Dalmacije -DAI30/13-4.. Rušenje i raznošenje solinskih spomenika. te ju je u dužem razdoblju zamijenila civilizacijska situacija u kakvoj su i oni manje-više živjeli. Hrvatski rani srednji vijek Dionizije Halikarnaški i Prokopije iz Cezareje. navodi mnoge primjere s istočnojadranske obale iz 17. Lončar. 28. Hagionimi srednjovjekovnog Splita. koji su nedvojbeno pridonijeli nestajanju Salone i još nekih drugih naselja na obali. događaje iskrivljava po svojim sklonostima i načinu pučkog razmišljanja i u bitno kraćem razdoblju nego stoje 300 ili 600 godina (koliko je prošlo od "pada". Marasović-Alujevič. njemu je bilo prirodno da je ista sudbina zadesila i sjedište provincijalne uprave. izv. tvrdi da titulari pojedinih crkava. Goldstein.I. 132 O n i su b i l i i s vj ed o c i r a z n o š e n j a so l i n s ko g ka me n a s ko j i m s u po di z a n a o k o l n a naselja. pa se i sudbina provincije s njim poistovjećivala 132. 189-217. Viz.9. i Konstantin Porfirogenet i Toma su trebali pronaći trenutak kada je sjajna kasnoantička civilizacija na ovom prostoru nestala. Kontinuitet. Fisković. nasuprot do sada uvriježenom mišljenju.. pa onda priča o padu Salone. Nutarnje stanje. 133 Rapanić. osobito oni vezani uz imena mučenika i apostola ukazuju na kasnoantičke i ranosrednjovj ekovne kultne tradicije. 118 .

Osim toga. Fisković. 207. Stoga su se i njezini stanovnici morali osjećati vrlo nesigurno i nastojali su naći bolja skloništa. Kao glavni grad provincije Salona je u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima bila najzahvalniji cilj potencijalnim pljačkašima. s očevid nom tendencijom kastrizacije.1 8. pa onaj manji. Toma . Pomorska orijentacija antičke Salone. 136 I. 119 . 24 . I. Raslcršće antič kihput eva. 233. a još bi manje bilo opravdano uspješan završetak takvog napada smatrati "padom" 134 .m og uć e j e da j e t a k a v d oj a m s t e ka o g le d a j uć i relativno dobro očuvane ostatke grada -ali i ovaj podatak govori protiv katastrofalne propasti. Split 1989. 220. Osim toga. a potom i neprohodne. baš kao i nešto mlađi Zadar. U Saloni je to bilo nemoguće postići. obrambene konstrukcije na otocima Mrkanu i Bobari 137.ponovni pad Salone.ra nos re dn j o vje k o vni n a pa d n a grad. 105 -vidi i M. 1988. ali se eventualnom napadu ne može pridati ključno ili presudno značenje. a najvažniji je među svima njima Dubrovnik. za usporedbu. 330 i d. 139 Vidi. Najvjerojatnije je sve bilo gotovo hrvatsko-slavenskim zaposje danjem zaleđa u sljedećim desetljećima 142. Nekropola. Excerpta de legationibus. u: Izabrani spisi. manje sigurnih područja 135. izv. efikasno braniti 138. jer je grad bio suviše velik. 246. godine 141 veze gotovo prekinute. ali su se i oni utvrđivali i prihvaćali izbjeglice iz okolnih. Dvggvea.2/1988. čak i kada je podijeljen na istočni i zapadni dio. Prirodno je da se u takvim uvjetima gase funkcije koje su u gradu postojale stoljećima: nije se više 134 N e z na s e k a k o j e Tom a u s t a n o vi o d a s u n a p a d a č i o p l j a č k a l i " s a mo m a l o p l i j e n a " (R a č k i. ili Hrvata na Salonu. da bi se mogao. 141-204. ili Slavena i Avara. usprkos svim argumentima. ali čini se da su poslije pada grada pod avarsku vlast 582. 3 5) . 140 Menandar. Tako se u slučaju Salone i Splita radi o preseljavanju života na pogodnija mjesta. 138 Radi se o urbs orientalis E.24. Anali Dubrovnik IV-V. Opisima o padu Salone i navodnoj barbarskoj agresivnosti proturječi i nedvojbeno postojanje vrlo jakih grad skih središta u neposrednoj blizini koja se nisu ugasila. Kontinuitet. O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja. Th om as . Nova post vetera . Viz. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika. napušten od većine stanovnika. Salona je u ovo vrijeme sve više gubila na ekonomskoj i administrativnoj važnosti 139. Komunikacije u unutrašnjosti postajale su sve nesigurnije. po sljednji put neku vojsku iz Dalmacije očekuju branitelji Sirmija 140. Ka ra ka 1. 142 O t ome p osredno s vjed oči i prekid ukapanja u nekropoli na Du vanjskom pol ju: Miletlč. stoljeće Ne može se. Primjera kastrizacije na teritoriju buduće Hrvatske bilo je još -navodno je i srušeni Epidaurus (današnji Cavtat) bio okružen kasnoantičkim refugijima i utvrdama -Gradac.7. Iz danja HAD 5. Spilan 136. Nedaleki Trogir ostao je in situ od grčkih vremena sve do danas. M. odbaciti mogućnost da je uistinu došlo do nekog napada Slavena ili Avara.. 16-7. 1955- 6. Split 1980. Ba bicu koji n a m je pokaza o ostat ke pa lje vin e unutar trogirske je zg re z a ko je s ma t ra d a b i mo gl e u ka z i va ti na ne ki k a s noa nt ič k o. naseljem dio sasvim prirodno postaje neka vrsta castruma. 141 Rapanić. ed. Kozličić. 135 Zah val juje m I. u već postojećim gradovima neki su dijelovi opustjeli. Suić. I. 137 I. Mogućnosti 3-4. 97. de Boor. K ron ik a . Berlin 1903. Marović.

Zadar 1968. Split 1984. a gradsko je stanovništvo bilo isuviše brojno da bi ga samo moglo proizvoditi u dovoljnim količinama. Bizant. 330. godine (jer je to godina kada je najranije mogla biti iskovana najmlađa kovanica. Nin. 146 I. 145 B. Smatralo se da je i Nin doživio sudbinu sličnu Saloni 151. pa je izvjesno da je netko. Kada grad prestane postojati ili počne zamirati. godinu. srušen i spaljen. DS I. 1982. ZRVI 21. 87-8. problemi arheoloških istraživa nja. Vidi.I. "Heraklijev novčić" 146). Nin. Međutim. Suić. U Ninu ima. 478. u odnosu na klasično antičko razdo143 Vidi. danas postoje mnogi argumenti koji takvu dataciju pobijaju . Goldstein. pogotovo stoga što nije bio neposredno ugrožen. s bogatom lit. 213-36.Bulić je smatrao da indikciju na sarkofagu opatice Ivane valja čitati kao 612. Jasno je da takve svote novca nije mogao ni imati ni pohraniti slučajan stanovnik koji bi ostao živjeti u njemu pošto je grad opljačkan. vidi: G. tko je bio relativno dobrostojeći. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. O tome kako Toma prikazuje povijest salonltanske crkve. 88-90. Iako literatura tumači kako su kosti salonitanskih mučenika Dujma i Anastazija preuzete u Splitu 148. Većina je autora pokušala odrediti točnu godinu "pada" Salone. 110. opširnije. Question de la datation du sarchophage de Vabbesse Jeane. 148 Katlć. Kako je vjeroja tno prestao raditi gradski akvadukt. Š. 320-32. Bulićevo mišljenje da se to dogodilo 614. 254 i d. pa su stali i mlinovi na vodeni pogon143. a posjedovanje relikvija jest prestiž i pitanje identiteta gra dova 150 . 149 O značenju relikvija za opstanak ili napredak kršćanskog grada u srednjemu vijeku. koji 642. Spisi. godine je naposljetku općenito pri hvaćeno144. Beograd 1973. 150 J. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 15. M. 96-101. Batović. U Saloni je pronađena ostava novca koja je pohranjena najranije 631. Vjerodostojnost. ali nema nikakva razloga da to ne bi mogle biti i 506. i 551. detaljnije objašnjenje: Goldstein. Gabričević. Subotić. nestalo je i vode. J. Goldstein. Reflexions about Year oj the Destniction oj Salona. pa nema razloga vjerovati da bi ih se Split odrekao. ali ni za takve tvrdnje nema dokaza. 11-26. 147 Mber pontificalis I. Hrvatski rani srednji vijek mogla dopremati ni hrana. Trgovina relikvijama u kasnoj antici i srednjemu vijeku posebno je razvijena. onda se sveci-zaštitnici mogu odnositi. Bizant. 102.: M. Pećici patrijarh i ohridski arhiepiskop Nikodim. DS II. Le Goff. 151 Peričić. živio u gradu i nakon njegova tobožnjeg pada. 144 120 . argument protiv teze o "padu" Salone i katastrofičnom kraju kasnoantičke civilizacije na ovim prostorima. Zagreb 1988. Marovič. godine sakuplja relikvije dalmatinskih svetaca i odnosi ih u novoposvećenu i sagrađenu crkvu u Rimu 147. Matijević-Sokol. Rasprave i članci. Isti. 293-314. tzv. čini se logičnijim i vjerojatnijim da su one bile prenesene direktno iz Salone. Split 1975. Bulić. godina 145. Belošević. Čini se daje misija opata Martina. Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni. jer njihovim odlaskom i grad definitivno "nesta je" 149.

Zagreb 1992. Klaić .7. Ukapanja na velikoj nekropoli na Ždrijcu kod Nina počela su u drugoj polovini 8. nalaza je sve manje. 154 Beloševlć. stoljeća.6. i početkom 7. administrativnu. 58. 269. Život se u Naroni i njezinoj okolici postupno gasio. ali ostaci kostura svjedoče o tome da je većina pokopanih bila antropološkim karakteristikama vrlo bliska autohtonom življu 154. ili čak krajem tog stoljeća. ta kođer. Split 1993. Bruslć. i 533. Za ova dva mjesta. Ni novo slavensko-hrvatsko stanovništvo nije zasigurno tada još u većem broju ni pristiglo do obale. za Hrvate će Nin biti mnogostruko značajan. Vidi i : V. na prometnici koja povezuje jadranske krajeve i Panonsku nizinu. a termvnus post quem non bile bi ostave s novcem bizantskih careva krajem 6. a kako se približavao rani srednji vijek. ustanovljava daje posljednji nalaz novca datiran 602. 121 . Cambi. 245-53. 81 i d. prometnu). Kontinuitet i diskontinuitet u Naroni. godine (N. u njemu polako zamire život. relativno malo kasnoantičkih nalaza 152. E. kao važno kršćansko sre dište ona 155 gubi na značenju onoga trenutka kada se Slaveni počinju naseljavati na komunikacije koje vode iz doline Neretve u Panoniju. Iz danja HAD 5. također. Z. 156 Ž. Rapanić. Tako se. trans formirati u poziciju pogodnu za obranu. Iz bizantske perspektive bilo je na istočnom Jadranu i povoljnije smještenih luka nego što su to bili i Nin i Salona. 95 i d. a da samo naselje povoljno stoji na pomorskom putu uz obalu. pa možda i više stoljeća. a pogotovo kada se u naronitanskoj daljoj ili bližoj okolici naseljavaju Slaveni. N. stoljeće bije. izgleda. stoljeća 156 . Bizant. dokazi za to postoje u pisanim izvorima kasnijih stoljeća 153 . 80. nametao se problem: mogu li oni svoju prvotnu antičku funkciju (gospodarsku. 14-7. ali da nakon toga nije "dokumentirana neposredna destrukcija". Hi sto ria Salonitana Maior. Osim kontinuiteta imena. Krstionica u Naroni od V. Egzistencija nekog grada na tom prostoru pokazuje se sve više suviš nom. 1972. godinom. jer će predstavljati siguran izlazak na more i omogućiti Hrvatima da se približe Zadru. 361-8. kao i za neke druge gradove na Jadranu. E. Sličan je slučaj Narone: smještena u delti Neretve. Zada r 1969. 59-60. Ako su i Salona i Nin bili za bizantsku vlast od relativno male važnosti. a stanovništvo seli prema obali. Kačić 25. stoljeća do v remena Domagoja?. Isti. stoljeću autohtono (roman sko ili romanizirano) stanovništvo u Ninu nije bilo uništeno ili nije u potpunosti izbjeglo. Stoga će Nin postati jedno od važnih središta hrvatske države. Split 1980. Ma št r ovi č . 96. Gra d N in i naš e pomorstvo. U to vrijeme Nin postupno gubi obilježja antičkog grada. Bizant. 153 Goldstein. Marin. pa je to svakako bio jedan od činilaca u slabljenju. Vidi o Naroni općenitije. 1984-5. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasn oj antici Ra dovi FF. Marin. st ol je ć a . Radovi Za dar 19. Podmorska arheološk a istraživanja k od Nina. i 8. vrlo slična etnička situacija zadržala na području Nina dva. a zatim i u depopulaciji i napuštanju Nina (i Salone) kao značajne uporišne točke Bizantskog Carstva. 155 Na ronitan ski bisku p se sp omin je 530. Kultura 23. pa se vjerojatno pretvara u tipičnu utvrdu toga razdoblja. Goldstein. Doba. Arheološka topografija Poganije .a u Za dr u 24/ 11. raspravlja o amforama koje su slične onima iz Grčke i Male Azije u razdoblju 4. Čini se da u 7. a na j ka sni je ih se da tir a poče tk om 7.). Refe rat na simpoziju "Rađa nje prvog hr vatskog kulturnog pejzaža" . Neki rušilački napad 152 Isto.

Adriatica praehistorica et antiqua. stoljeću u djelu Ravenskog Kozmografa 160. što bi čak moglo poticati ideje o kontinuitetu naseljenosti. 83 i d. Sa raj e v o 1 9 73 . Milošević. Zaninović. 163-73. Običn o se uzima godina 638. tvrdi da "prostor bazilike gemine doživljava određene promjene. c. Čini se da j e Zaninoviće va pretpostavka logičnija. 72-5. nisu dovoljan dokaz o nazočnosti Slavena. naknadne dogradnje i dvije strelice. čije podrijetlo nije pobliže objašnjeno. Zagreb 1970. Medini. stoljeća. a i u unutrašnjosti (na mjestima gdje se očuvao kasnoantički kontinuitet) naselja dobivaju novu funkciju 161. 208. a još manje o njihovu rušilačkom pohodu. Čak i da su Slaveni osvojili Nezakcij. Ni Nezakcij nije "propao". a da su to bili Hrvati . ili se vratilo. l o c i r aj u P a rd uu n a lo ka l i t e t Gradac. Situla 14/15.. Bizant. teško je na osnovi ovih podataka tvrditi daje Nezakcij pao pred slavenskim napadom -u njega se mogao netko naseliti pošto su ga napustili starosjedioci. dočim J.Pardua id est Stamnes 157. P. U to se vrijeme već afirmira Ston. 162 Vidi. Limitacija Stonskog polja. te I. baš kao ni drugi gradovi. 14. Marušić .. Tako locira Parduu M. Antička osmatračnica kod Stona. Marušić citira izvore 13-15. 489. zamro život i u gradu Colonia ClaudiaAequum (današnji Čitluk kod Sinja) 159 . Pojedini zazidani ulazi i ostaci običnih ognjišta zidanih kamenjem svjedoče rječito o profaniranju sjeverne i dijela južne crkve u razdoblju kada su bili crkveni zidovi još srazmjerno dobro očuvani. Butorac. 8 . 96. Međutim. VAHD 83/1990. Ljubljana 1974. 379. Rimska cesta Narona . naselje i utvrda na pomorskom putu. Anali Dubrovnik 10-11. međutim. Bojanovski. jer se Stamnes vjerojatno odnosi na Stonsko polje i zaljev 158.Slaveni. Čini se daje u isto vrijeme. vi j eka nadola skom S la ven a i Ava ra. nego je vjerojatno odumirao polako. 157 Ecclesia Ravennatis.Leusinum kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. SHP 16/1986. da tragovi vatre.ili se autohtono stanovništvo zadržalo. nisu privukli pozornost kopača (radi se o ranijim istraživanjima). ako ne i istu sudbinu kao i gorenavedeni. početkom 7. općenito. IV. stoljeća koji svjedoče o postojanju 158 naselja u to doba. Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne brončane matrice iz Arheo loškog muze ja u Zagrebu. što opširno objašnjava Goldstein. Naposljetku. stoljeća 162.. Može se pretpostaviti (sic!) da su pri istraživanju iskopani također predmeti materijalne kulture. Novak dicata. ipak. Goldstein. 26. Vidi i Ecclesia Ravennatis. i isti. koji. 122 . Iako je slavenska kolonizacija na istarskom području bila osjetno intenzivnija negoli prema južnijim dijelovima obale. pa se moglo i pomiješati s pridošlicama.I. isti autor u: Prilog poznavanju. istarski grad Nezakcij (kod Vizače) doživio je vrlo sličnu. Dubrovnik 1962-3." Čini nam se. 117 -24. G. 43-4. na koje upozoravaju tragovi vatre na zidovima sjeverne crkve i dva željezna trokrilna vrška strelica. 161 Goldstein. k nj . Na čitavom jadranskom prostoru. a to bi trebala potvrđivati ekvacija Ravenskog geografa . 159 A.8 7. s. 5 km jugoistočno od Ljubinja u istočnoj Hercegovini. a na južnijem području središta života iz stare se župe Grbalj na visoravni premještaju u primorski Kotor koji se pod tim imenom prvi put spominje u 7. 1 37 . Teritorijalni razvitalc Kotora. 208. 63-70. 160 "S ta ri je Ag ruvi j prop a o poč e tk om 7. iako su opće prilike bile ponešto drugačije. dakle. Značajke. 57 i d. Hrvatski rani srednji vijek mogao je taj proces samo ubrzati. čak i da su ga djelomice spalili. Godišnjak Centra za ba lk an o l oš ka i st r a ž i va nj e. Slavenski. kao godina propasti ovoga grada" -vidi. to bi valjalo tek dokazati. Prilog poznavanju kasnoantičkog Ne zalccija. Isti. život se na tom mjestu mogao održati . 63 i d. Bizant.. V. možda čak tijekom čitavih dvjesta godina do početka 9.

odnosno Hrvati.. godine -vidi. 38-40. VAM. Zagreb 1990. Postoje i doduše rijetki nalazi novca s početka 7. Čini se da ne može biti baš slučajno. Stoga se može pretpostaviti daje od dolaska Hrvata i Slavena u zaleđe Jadrana do njihova širenja i zaposjedanja većeg dijela obale moralo proći barem dvije stotine godina. Pri tome su pretežno šumoviti predjeli Dinarida bili povoljniji negoli krše vito jadransko zaleđe.Foke 2 i Heraklija 4. Ne mora se takva situacija tumačiti samo sporazumom s Bizantom i strahom Hrvata od bizantske vojne sile. ser. Dakle. Mirnik. 30. izv. Skupni nalaz zlatnika iz Zrmanje. 7 Foke. AAHung.. ser. n. stoljeće 6. zakopan nakon 668. od čega je značajan dio krivotvorenih 164. godine izašli na more i uspjeli kod Siponta doseći talijansku obalu) i da se ono "naredio" . 23. 165 I. te 12 Heraklija I. 167. Činjenica jest da na po dručju omeđenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazočnosti sve do kraja 8. a sa čitavog panonskog područja. Zbog toga i priču cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara. Po Mimiku. Vidi. kako su Slaveni i Avari zaposjedali ta područja. 167 DA/31/17. Izvori 5. Male i rasturene ostave ranovizantijskog bronzanog novca u Srbiji. II. Da se život nije baš odjednom ugasio na tom prostoru svjedoči i nešto pronađenog novca: jedan je solid iz vremena Foke (602-610) pronađen u Sisku 163 . dj. 166 DAT 30/67-72. i 8. sačuvano je 6 komada novca Mauricija Tiberija. N. cara Konstantina Porfirogeneta. već 642. Popović. Vizantiiskie moneti v avarskih nahodkah. stoljeća. Viz. godine 165. da u isto vrijeme u koje se datira Fokin novac u Sisku. 23.31-60. čini se da se gospodarski život gasio postupno. i Heraklija Konstantina. 167.. Postupan prodor i naseljavanje Slavena i Hrvata uz istočnojadransku obalu i u neposredno zalede Čini se da su se Hrvati i njima pridruženi Slaveni relativno sporo spuštali od bivše granice Carstva na Dunavu ili od Save prema jugu. godine. Stoga je moguće da se većina Hrvata (baš kao i Slavena općenito) u prvom razdoblju doseljavanja nalazi relativno daleko od priobalnih gradova (iako su neki Slaveni. Najnoviji radovi o 29.7. jer im se 163 I. o kojoj raspravljaju i najnoviji historiografski prilozi. 57-90. jedan Heraklijev tremissis iz Vrbnika. 30-1. Viz. stoljeća s jadranskog priobalja: jedan solid Heraklija i sinova iz Zadra. II. nego i mogućnošću da ostanu na područjima koja su bila barem malo slična onima u postojbini. zakopana 613. Tamo su gradili svoje nastambe u drvetu. 235-50. 2/1952. Resume: L'importance de la circulation monetatre bgzantine pour le legs archeologiaues des Avares. V. 1985.Kelevoei i TCpOGtd^ei Konstantina Porfirogeneta odnosilo na neki načelni sporazum o naseljavanju 167. Klaić. Mirnlk. D. te konačno jedan Heraklijev solid iz Nerežišća. valja preuzimati s mnogo rezerve 166. Zagreb 1990. izv. dakle s prostora što su ga zauzeli Avari i Slaveni od 568. SHP 111/15. poglavlju u djelu De administrando imperio. nastaje i mala ostava u relativno dalekom Caričinu gradu u istočnoj Srbiji.9. Csallany. Petits tresors et tresors demembres de monnaie de bronze protobyzantins de Serbie. 3. Klaić. Beograd 1984. Skupni nalaz zlatnUca iz Zrmanje. Klaić. Izvoru 3-4. Numizmatičar 71. do 679. od 6 folisa . i 31. VAM. 3. 164 123 .

Dokaze o postepenoj penetraciji Hrvata-Slavena valja tražiti u arheološ kim nalazima. 148-150. Za dar 1986. Radovi FF u Zadru.Sklavinija. stoljeća) 170. 176 Z. Izvori. Gunjaca. 121-32. i na prostoru današnjih Kaštela postoje jasni dokazi o radikalnoj etničkoj promjeni oko 800. Jakšića: iako analizira primjere iz kasnijih vremena. Kultura. Trogir ili Zadar kao najbliža. serija. Arheološki pregled 27/1986.. stoljeća. pripada nešto kasnijem vremenu (kraju 7. Dubravice kod Skradina.29-44. Isti.. J. nalaz iz Kašica. Goldstein. Nešto kasnijem vremenu. 27. bila prilično dale ko171. 200-1. SHP 16/1986. 36. refer at na s impoziju " Etnogeneza Hr vata ". Nau šnic e zvje zdolikog tipa u Arhe ološk om muze j u u Z ag rebu s pose bni m osvrtom na naušnice srebrnog nakita Čađavica. 17-8. Diadora 10.I. Kasnoantički 169 124 . Ljubljana 1989. koje će prisiliti primorske gradove na za njih nimalo povoljan sporazum 168 i zapravo će po bizantske. u to se vrijeme Hrvati spuštaju barem na neke dijelove obale. 1952. ali zasigurno u 8. Ostava brončanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina. Z. 185-91. njegovi rezultati mogu poslužiti i za rani srednji vijek . Korošec. te jedan rimski i jeda n bizantski prim jerak novca. stoljeće. ili početku 9. 6/1958. 32-3. Stoga će se vjerojatno veći interes ljudi iz zaleđa za životom na obali javiti nešto kasnije -u 9. Ranosrednjovjekovno groblje. 67-9. Istraživanja u Dubravicama kod Sk radin a (ra dni na slov). godine. SHP. 95-139. Gunjaca. ser. stoljeća pre168 DAI30/133-8. Napokon. Razdio povijesnih znanosti 12. Trebalo je proći dosta vremena da ljudi koji su generacijama bili tesari. kraju 8. Groblje kod Dubravica u blizini Skradina moguće je datirati čak i u kraj 7. možda čak i njegovoj prvoj polovi ni169. 205-28. Usp. 170 Belošević. Kultura. GZ. valja pretpostaviti. a možda čak kraju 8. zemljoradnici i stočari postanu vješti klesari i ribari. Isti. Dok slavenski nalaz matrica za otiskivanje iz Biskupije kod Knina nedvojbeno pripada 7. Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. stoljeće. 172 R. a pronađeni su noževi. Vin ski. Dakle. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. Jurić. Hrvatski rani srednji vijek teško bilo privići na kamen i na život uz more. stoljeću. Na primjer. nakit koji je datiran 7. 171 Z. udaljenog oko 25 km od Zadra i bližeg obali. 174 Z. Ljubljana 1987. izv. 46-8. da bi od 9. i početku 9. dalmatinske gradove biti mnogo nepovoljniji negoli onaj koji je. Dubravice kod Skradina. stoljeća pripada i veliko groblje Ždrijac kod Nina 173. Za gre b. a dokaza o boravku Hrvata uz obalu u kasnije vrijeme ima sve više 175. III. Tada će se to manifestirati i u politici njihovih država . stoljeću nastalo je starohrvatsko groblje na položaju Kosa u šibenskom Donjem Polju 174. uglavljen prije dva stoljeća. do 12. 127-8. Grobne su rake bile obložene drvetom.Draga svetog Krševana u Dildu o tisućitoj obljetnici osnutka samostana. Čini se daje tako rani dolazak Hrvata u neposrednu blizinu obale na tom mjestu i bio moguć. Viz. Ranosrednjovjekovni grob iz Lišana Ostrovičkih kod Benkovca. vršak strelice. Vinski. pripada i grob u Lišanima Ostrovičkim 172. Klaič. i 8. II. jer su sjedišta bizantske vlasti. otprilike u 8. Zadar 1988. Isti. SHP 2. U 9. Ranosrednjovjekovno groblje.. 173 Belošević. sije č nja 1989. III. stoljećem isključivo je mediteransko-bizantskih obilježja 176 . 175 O granici do koje su stigli Hrvati mogu poslužiti istraživanja N. stoljeću. Arheološki pregled 28/1987.

Doseoba i stalni boravak Hrvata-Slavena potiče starosjedioce da organiziraju vlastite vojne odrede i mrežu kaštela 180. općenito. posebice u gospostarosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata. 41. Živa antika 32. 181 Marušić. B. kada to bude i otvorena nakana ojačale kneževske vlasti. Margetić. ali u ovom je slučaju riječ o utvrđenoj luci) izgrađuje relativno daleko od mora. O nas elj avanj u sućuračkog prostora: T. do 9. 178 Babi ć. osim što je došlo do sukoba zbog uvođenja feudalnih odnosa. odnosno lukama" 179. Split 1974. a razlog tome je vjerojatno sigurnost od eventual nih gusarskih napada. L. B. epidemija. stoljeća. upravo primjer šire trogirske i splitske okolice pokazuje da se dobar dio naselja (iznimka je Nin. stoljeća. Kultura. U takvim je procesima donekle iznimka Istra. ili neku godinu kasnije. Prvo je bilo oko 600. Tako je zid Pucinum . Burić. Isti. a podignut je neposredno nakon provale Huna polovinom 5. Skopje 1982. Čini nam se. 171-6. stoljeće vladavao "ranohrvatski nakit izrađen prema kasnoantičkim i bizantskim uzorcima u domaćim radionicama" 177. Sta rohrva tske nek ropole. Jelo vi na. Pula 1987.Forum Iulii (Cividale. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. Izdanja HAD 11. manje nego prije. Zagreb 1992. Srednjovjekovni nalđt u Kaštelima. "Histria" u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća. Kultura. stoljeća nadalje. 137. pa oni smišljeno naselja vaju pridošle Hrvate na opustjele teritorije. bitne su bile razlike u kulturi. stoljeće). otprilike jedan ili čak više kilometara. VAHD 69 (1967). i 8.. 16. 125 . Etnički sastav ostao je nepromijenjen jedino na najjužnijem dijelu Istre. tih je starosjedilaca bilo. stoljeća (vidi kartu. Čedad) trebao štititi ulaz u Italiju. a "druga" kolonizacija događala se oko 800. 5-61: R. Istra u ranom srednjem vijeku. 180 Vidi.. koji su za nekadašnje bizantske podani ke bili potpuna novost. Nel medio evo /Pogine di storia Istriana. u Puljštini 181. 32. 91. P rostor. Isti. stoljeća. godine. Pula 1960. Materijalna kultura Istre od 5. 53-82. O spuštanju Hrvata prema obali postoje svjedo čanstva za prostor od Zadra do Splita. Neka pitanja u vezi s Istrom (I VII. 78. godine. bilježi događaje po "drugoj" kolonizaciji. u: Zbornik Kaštel-Sućurac od prapovijesti do 20. 136-7.7. Marušić. Živa antika 32. Hrvatsko stanovništvo "teži k moru i k ovladavanju kakvim-takvim ondašnjim dal matinskim (bizantskim) gradovima. ili ih uopće nema. koji je nastao 804. a za prostore južnije i sjevernije podataka je mnogo manje. Jurić. zbog iseljava nja (bježanja). d]. 101-33. tijekom koje se još manje nego prije postavljao problem etničke različitosti. 177 Jurić. n. 58. Parenzo 1894. Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. gladi. daje pravi uzrok (kao stoje to bilo u već objašnjenim slučajevima u Dalmaciji) ipak kasnoantički strah koji je djelovao na podizanje obrambenih zidova i mnogo prije dolaska Hrvata i Slavena. stoljeća gradi se čitav niz naselja na padinama brda koja su okruživala prostor između Splita i Trogira 178. Marušić. Benussi. Upravo od 9. Srednjovjekovno selo Sućurac i njegovi spomenici. Hrvatska za Branimira. 91 i tamo lit. S druge strane. U tom se procesu ipak izdvajaju dva razdoblja u kojem je naseljavanje bilo intenziv nije. ipak. a to će biti još očiglednije od 9. Također. Skopje 1982. Spuštanje iz prenapučenog i siromašnog krškog zaleđa prema obali odvija se neprekidno od ranoga srednjeg vijeka do danas. Rižanski platit. 82). 1. Split 1992. 179 Rapanić. 2. Međutim.

nakon vrlo iscrpne i precizne analize pojedinačnih nalaza. 334-6. iako su i mnogi drugi ele menti nesigurni. Osim toga. Rački. Viz. barem što se tiče zaleđa Zadra. Dicmo i Klis 187 sačuvali su 182 B. Trogira i Splita. a Hrvati (izvor. Nadin. ali se podatak mora odnositi ponajprije na Hrvate) pod franačkim vrhovniš tvom drže zaleđe183. ukoliko se napada o Split ili Trogi r. Također. 126 . autor ne postavlja pitanje: "Što bi takav podatak značio u cjelini povijesti toga vremena?" A odgovori na takva pitanja bili bi dragocjeni. 315. Rački.I. Trilj. da je brzo hrvatsko-slavensko naseljavanje Nina i okolice bilo poticano potrebom za solju koja se tamo mogla proizvoditi. primjerice planinama Svilaje i Promine. 187 Jakšić. Možda bi za pobliže određivanje nekih omjera u broju doseljenih Hrvata i starosjedilaca ili barem utjecaja njihova jezika i kulture općenito na nekom teritoriju mogla poslužiti toponomastika: Karin. 182 Drugi su predjeli hrvatsko-slavenskog naseljavanja mnogo slabije is traženi. 100. ali se ka o neprijatelj spominje samo "narod Grka". 363-6. doduše. 19. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju.Gottschalk tvrdi da je Trpimirov dvorac bio na samoj granici budućeg rata 185. 186 OAJ31/26-30. izv. odnosno 10. 185 K a t i ć . 184 O t i m d oga đ a j i ma op se ž no na d r u go m m j e s t u. a potom i vlasti koje su slijedile za njima. u dužem razdoblju. Marušić. Materijalna kultura Istre od 5. B i j a ć i m a i l i P od s t r a n i u P oljič kom primor ju. čak i tim malobrojnim prilozima nedostaje sintetički duh. te slavenskog zaleđa s druge strane. a car Konstantin da su "palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji Hrvata" 186. stoljeća. Sinj. 1 0 . Documenta. uspjeli integrirati pretežni dio Istre u jedinstven politički. K a t i ć s m a t r a d a s e r a d i o K l i s u . Klaić. Samo nekoliko desetljeća kasnije množe se izvori koji svjedoče da su se Hrvati spustili na more 184 . a sada franačkih gradova u priobalju s jedne.29. Constantine. Napokon. stoljeće. vidi u: Vita Ka roli Magni. Skradin. 325.. gd j e ć e se t o ob r a d i t i kr o n ol oš ki m redom -vidi. Aserija. stoljeću Hrvati približili Splitu na samo koji kilometar. c. što znači da su se u 9. Documenta. riječnim dolinama Krke. kaže . naseljavanje Hrvata (i Slavena) teče. kao i vrlo pogodnim izlazom na more. Pula 1987. 42. Ta se različitost također postupno gubi po franačkom osvajanju na prijelazu iz 8. djelomičan i prenese n. 374. G ot t sc h a l k . Knin. u ranomu srednjem vijeku. Goldstein.Slaveni. II. na primjer. Izdanja HAD 11. 183 Tekst Aa chenskog ugovora. Iako je neosporno da su sve datacije prilično dvojbene (mogu varirati nekoliko desetljeća. Franci su. Hrvatski rani srednji vijek darstvu između nekada bizantskih. tako da bi se moglo raditi i o ne kom drugom dijelu obale i gradu na njoj (primjerice Zadru). Bribir. do 9. gospodarski i kulturni prostor. početkom 9. u 9. 6. stoljeća Aachenski ugovor Bizan tu ostavlja civitates maritimae. 15. Moguće je. Izvori. Možda su ovaj proces bržeg i snažnijeg naseljavanja nekih prostora uvje tovali čimbenici o kojima se može samo nagađati. Cetine i Zrmanje i prohodnijim krajevima mnogo brže prema morskoj obali nego prema teško pristupačnim krajevima. pa čak i čitavo stoljeće). Promina. što se čini vjerojatnim.

to bi. granica između bizantskog i hrvatskog teritorija nije značila i etničku jednoobraznost. značilo da se sva imena na tadašnjim slavenskim područjima slaveniziraju u tih 10-20 godina. gdje su već od 9. prvo je bilo zahva ćeno neposredno zaleđe i oni krajevi gdje je bilo Romana i gdje su djelo mično ili potpuno bili sačuvani sakralni objekti. kada Slaveni prijeđu na prostor južno od rijeke. koliko je navodno granica bila na Cetini. pa je ostalo i kršćanskog stanovništva 191. utjecaj prethodnih razdoblja na toponomastiku ostao je i dalje iznimno jak 188. I u salonitanskom ageru. Dravus i Danubius). Time se opet mogao nametati i latinski jezik čak i Hrvatima (Slavenima). primjerice. 192 Peričić. a da se potom. No. Basanius (Basinus.7. Uostalom. Dravu i Dunav (Savus. 190 p r v e n s t ve n o s e p r i t o m e m i s l i n a k r š ć a n s t v o. a velika većina drugih toponima kasnijeg je postanka. Constantine. Nin. Bosina. Radi se prvenstveno o imenima rijeka. antička imena mogla održati. pa su se i stara.iwn -Duvno. uz. Rapanić .Krka (u Sloveniji). Drinus . Prilog prouč av anju kontinuiteta naselje nos ti u salonita nsk om age ru u ranom srednjem vijeku. stoljeća zasigur no naseljeni Hrvati. Bathinus. stoljeće antička imena. dakle na području koje je čak postalo i središte hrvatske države 192 . ne mijenja nijedno ili tek pokoje ime. Delm. bilo s druge strane granice. 191 Rapanić. i 8. Podaci iz kasni jih razdoblja govore o dugoj nazočnosti latinskog elementa u Ninu.Drina. pa zatim Urpanus — Vrbas. Zato i priobalna područja koja zaposjedaju ne preživljavaju potrese slične onima koje su sjeverniji krajevi pretrpjeli od početka 7.Srijemska Mitrovica.in. La costa. naime. Colapis -Kupa. u trenutku kada je proces pokrštavanja bio intenziviran. i početkom 7. Jakšić. otprilike krajem 6. jaka prisutnost kasne antike održala se u priobalju i na otocima zahvaljujući i tradicijama (ako ne i u kontinuitetu) crkvene organizacije i municipaliteta. 189-217. Savu. 189 Vidi. stoljeća. relativno je malo toponima koji su očuvali antička imena između Dinare i Drave. Split 1980. naravno. stoljeća. Vjerojatno je na obali i na otocima još dosta dugo bilo i manje Hrvata (i Slavena) u odnosu na broj starosjedilaca. 848-50. 127 . Takvu je tezu vrlo teško prihvatiti. bilo s jedne.Sisak. VAHD 74. Neki su istraživači smatrali da je očuvanje antičkih imena mjesta uz Cetinu dokaz da se duž ove rijeke protezala bizantsko-slavenska granica. i to u vrlo kratkom razdoblju: od trenutka kada Hrvati i Slaveni stižu sa sjevera do Cetine. Osim toga. detaljno. Corcora . Takvih 188 Ž. kao što su. Čini se stoga da je ipak vjerojatnija pretpostavka da Slaveni prelaze u većem broju Cetinu i Zrma nju te da se spuštaju prema obali u vrijeme kada se civilizacijskom razinom190 umnogome približavaju primorskim gradovima i romanskom elementu. Naime. 107-8. Bosond) -Bosna. pa do navod nog pada Salone koje desetljeće kasnije 189 . Strmium . Siscia . a l i i n a g o s p o d a r s k u r a z v i j e n os t i dr ušt ve nu orga niz i ranost koja će i m omogućiti da se ka o sa mos voja n č i mbe ni k poja ve na istočnojadranskoj obali.

VAHD 83/1990. kao i o činjenici da su jezična. Osim toga. 195 Belošević. Dolazalc Slovena na Mediteran. 61. iz njih su na hrvatski teritorij pristigle sve civilizacijske tekovine u vrijeme kada je hrvatsko društvo bilo dovoljno zrelo da ih prihvati.I. 225-32. latinskog i hrvatskog (ili slavenskog) ima mnogo. Iako antropološke razlike ne znače odmah i etnič ke. 117-21. Guillou. izv. Migracija Hrvata-Slavena prema obali nije nužno morala imati agresivno obilježje. a i on je bio derivat latinskog. ZRVI 14-5. Ostrogorski. Pilarić. Također. što uključuje i Duklju. G. 113-22. 11-6. Arheološki radovi i rasprave 6. Naprotiv. srednjodalmatski. I. 145 i d. 132. drugi.mogla je to biti i akcija samih bizantskih gradova. II. jer se u njima utjecaj helenskih. 198 A. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. slavenskih doselje nika195. Migration etpresence des Slaves en Italie du V/e auXIe siecle. Klaić. ili onima kakve su poduzimali neki bizantski carevi u 7. Skok. Viz. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. zato da bi se naselile i ponovno privele obradi opustjele zemlje (odnosno otoci u okolici Zadra) koje spominje i Konstantin Porfirogenet197. s kojih nema nikakvih vijesti o eventualnim sukobima starosjedilaca s doseljenicima 198. Ž. 196 Vidi. s primjerima naseljavanja Slavena u Maloj Aziji.čak i na južnijim dijelovima prevladao je jedan od dalmatinskih dijalekata. VAHD 83/1990. dvojbe oko prvenstva grčkog i latinskog u sjevernijim krajevima gotovo i nije bilo . Moglo je biti čak upravo suprotno . ovi podaci ipak mogu poslužiti da su ti procesi bili vrlo kompleksni. Romejski govor ijezik Konstantina VII Porfirogenita. Takvo je stanje bilo na južnijim dijelovima istočnojadranske obale. Međutim. Kultura. Mikić. Fenotipske značajke bjelobrdskih lubanja iz ranog srednjeg vijeka. 1986. 194 P. 233-55. Goldstein. jer slučajevi romanizacije i sla vizacije nisu vjerojatno bili izuzetni. o tome da jedan određeni krug ljudi poznaje grčki svjedoče i ostaci u toponomastici Dubrovnika (ime vrata "ntXr\" točno odgovara istoznačnoj grčkoj imenici). Zagreb 1968. F. na teritorij Ravenskog egzarhata i na druge prostore. Slaveni su doseljavali i u Italiju. kao i vijesti Konstantina Porflrogeneta o postanku imena Kotora (od AeicoĆTepa) 193. gornjodalmatski te staroromanski u Istri 194 -govori o slaboj međusobnoj jezičnoj komunikaciji.neki posjeduju antropološke karakte ristike rornansko-ilirskih starosjedilaca. Split 1934. 236-91. i 8. 1973. 193 vidi. Veljanovska. slična već spomenutoj u Istri. 197 DAI29/289-90. Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita. 25.grčkog. gradovi na obali su se u pravilu nalazili na teritoriju bizantske Dalmacije. stoljeću 196. antropološka istraživanja svje doče o izmiješanom stanovništvu . Šlaus. etnička i društvena situacija bile različite od sredine do sredine. Činjenica da romanski jezik istočnojadranske obale ima više dijalekata -južnodalmatski. središnjih dijelova Bizantskog Carstva ipak jače osjećao. Hrvatski rani srednji vijek podataka o isprepletanju raznih kulturnih utjecaja i jezika . Ta ih činjenica ne čini manje značajnima za hrvatsku povijest. ZRVI 24/25. No. Istorija. Đurić. 128 . Nisu Hrvati samo osvajali zemlju. Izvoru 43. pak.

199 DAI31/68-70. čini se. Otprilike tada je zapisano (ili možda u 10. Langobarda i Avara Kako je stanovnicima zaleđa istočnojadranske obale bilo vrlo teško kontaktirati s udaljenijim prekomorskim ili kontinentalnim krajevima. Po Pavlu Đakonu zbivanja su tekla ovako: Slaveni su brodovi ma stigli u blizinu Siponta. ali da ih ima i u drugim istočnojadranskim Sklavinijama. razgovarao sa Slavenima na njihovu jeziku. stoljeća) nametalo je i organiziranje i kontrolu komunikacija. 44. stoljeću nije pogodovala razvoju hrvatskog društva. i presudan čimbenik koji je održavao Hrvatsku u posvemašnjoj anonimno sti za krugove na evropskom istoku i zapadu i izoliranosti od bilo kakvih događanja. napao ih je sa svojim vojnicima i poginuo. Međutim. te se oni na tim prostorima više nisu pojavljivali 201. 35/12-3. izv. i 8. godine200. 34/19. Klaić. stoljeće Uostalom. 32/149-51. time ih zbunio. 28. kako su ti Slaveni očigledno došli sa suprotne obale Jadran a. 7. Štoviše. i 8. Jedan od langobardskih moćnika. i 8. 61. stoljeću su i mali. iskrcali se i utaborili. a ostale natjerao u bijeg. Ajon. Langobardl IV. 43. stoljeću) da postoje utvrde -motpa -i da ih je najviše u Hrvatskoj. da bi s vremenom preuzimale i druge funkcije. Ukupno ih je nabrojeno čak 30 199 . a najbliži Sipontu su srednjodalmatinski otoci i obala. 129 . Čini se da bijedan događaj iz toga razdoblja mogao poslužiti kao vrlo dobar primjer i pokazatelj što se općenito moglo događa ti: radi se o pomorskom pohodu Slavena na talijanski grad Sipont 642. bila je. ova s e epizoda bez rezerve može uklopiti u hrvatsku povijest. u Hrvatskoj nisu ni postojali gradovi kao središta trgovine. Prvi izlasci Hrvata na Jadran. Viz. 200 Taj je događaj zabilježen u djelu Pavla Đakona koji dosljedno govori o "Slavenima" i ne zna za posebna plemenska ili narodna imena. Hrvati kao susjedi Bizanta. opća situacija u 7. bez obzira na to što su ti prostori stoljećima omogućavali relativno sigurnu egzistenciju i stalnost prihoda (rudno bogatstvo. koristi od blizine mora ili života na samoj obali). Bez obzira na to što su se novi doseljenici mogli relativno brzo prilago diti životu na novonaseljenim prostorima. II. Izvori. stočarstvo i ratarstvo. Kasnije je došao njegov brat Radoald. stoljeću. logično je da su se povezivali s neposrednim susjedima -a to je prvenstveno bila bizantska Dalmacija. a one su u prvo doba samo kontrolirale komunikacije. Formiranje i postupno jačanje državne organiza cije (od 9. Neke je ubio. šume. polagani pomaci u razvoju društva koji postaju vidljivi tek u događajima bogatom 9. 58.20.7. 201 Pavao Đakon. pa ubrzo na njih i navalio. Plod tih veza u 7. 33/21-2. trgovina. 63-4. crkvene i državne vlasti.

Analecta avarica. izv. 12. 146 i d. i tako ga odsjekli od moguće pomoći 203. 130 . Istorija. 165. na putu do Siponta brodovi nisu imali problema s neprijateljem." Nasuprot tome. 204 Jireček. 203 Vidi. opširnije. Bizant. 206 H. I zbivanja na Jadranskom moru općenito odgovaraju sredozemnima . kojima je. nego autohtono sredozemno stanov ništvo koje je prihvatilo njihovu vlast i nastavilo se baviti starim zanima njem207 . opširnije. ZRVI 14-5. 11-4. Čitava priča odgovara pretpostavci da se akcija izvodi pod bizantskim vrhovništvom (jer Carstvo uistinu ima moćnu flotu i preko nje potpunu vlast na Jadranu). povezuje ove podatke s izvještajima u DAI i smatra da su ovi Slaveni napustili dalmatinsku obalu zato što su ih s nje potjerali Hrvati. 178-9.redemp202 Tako tvrdi Šišić. 13. Takva se suradnja iskazivala i u "otkupu sužnjeva" . u opisu avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. Viz. S njihovim punim znanjem iskrca vaju se u blizini grada i utaboruju se. Antoljak. u: Viz. Može se pretpostaviti da ti vješti pomorci jednim dijelom i nisu bili direktni potom ci vandalskih ili arapskih osvajača. Pariš 1966. pretpostavlja "da napad nije izvršen u dogovoru s Bizantom ili na njegov nagovor. Pohod. ali istovremeno kopaju pred ta borom sakrivene natkrite jame {occultas faveas). Goldstein. Cracoviae 1900.. I. Nije slučajno cilj napada bio Sipont. izv. Bila je to važna luka i uporišna točka na putu od bizantske Kalabrije prema Raveni i Pentapolu. a onda barem u dogovoru s Bizantom i na njegovu korist 202. čini se da su Hrvati-Slaveni na istočnojadranskoj obali mogli relativno brzo naučiti ploviti. Dakle. 40. Goldstein. Bizant 146 i d. Le Byzance et la mer. Ahnveiler. Bizant samo nije bio protiv takve akcije. ed. Stoga su Langobardi morali napasti. čini se da su oni vrlo jaki. Istonja. Guillou. pak. stoljeća neki Slaveni stigli do Krete i tamo pljačkali 204. te Katičić. Goldstein. Međutim.I. Slaveni su zauzeli okolicu grada i zatim se vjerojatno utvrdili uz putove koji vode od grada prema unutrašnjosti Apulije i Beneventa. Hrvatski rani srednji vijek U vrijeme vrlo intenzivnih langobardsko-bizantskih sučeljavanja na Apeninskom poluotoku logično je pretpostaviti da su Slaveni djelovali. sigurni u postupcima. I. a sličnog je mišljenja i Jireček. a izvode je Slaveni (čije ratovanje karakteriziraju iznenađenje i lukavstvo). Sudeći po spomenutoj priči. baš kao što su u prvoj polovini 7. a nisu se ni sakrivali od pogleda stanovnika grada. Povijest 287. detaljno.. I. Bizant. Otiskivali su se daleko od sredozemnih obala.. kao što su stoljeće-dva prije ili poslije njih jednako dobro i brzo (za samo jednu ili dvije generacije) naučili pomorsku vještinu i Vandali ili Arapi 206. tvrdi da su "Slaveni stekli golemo iskustvo u borbi s morem otkad i oni uđoše u poslove Romeja" 205. Poluotok Gargano i Sipont na njegovoj jugoistočnoj strani nisu se mogli zaobići. 205 Homilija O mahnitom nasrtaju bezbožnik Avara i Perzijanaca. Koliko se dade zaključiti iz pripovijedanja Pavla Đakona. Migration et presence des Slaves en Italie auXIe siecle. 14. Vidi. ako ne pod vrhovništvom.. Sternbach. 90. u Pavlovu pričanju nema naznaka da su Slaveni bili protjerani naprotiv.1 Teodor Sinkel. godine. A. L.na talijansku su obalu Slaveni mogli prijeći samo uz suradnju stanovnika bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana ili na njihovim brodovima. 207 Vidi. Goldsteln. 59-60. Filološka razmatranja. 56. a ni u jednom izvoru nema ni naznaka da su Slaveni ratovali protiv Hrvata.. II. car Heraklije dopustio da se nasele.

sada će sve više postajati opća karakteristika. Stoga odluka cara Lava III. stoljeća središnjim dijelovima Carstva (Balkanu. Latinski je postupno bio istiskivan. Bizantsko je Carstvo. a i Carstvo u cjelini. Osim toga. Bizant. koji svjedoči o "dalmatinskim biskupima". da bi sukob kulminirao praktički do raskola između Rima i Carigrada 212. Ostrogorski. Rome. među ostalima i Ilirikom. 212 G. Ni stanje u kršćanskoj crkvi neće biti povoljno. rapski biskup Urso. RimiVizantijauborbizakultikona. pod pritiskom cara Konstantina V. na kojem je. ovaj put oko kulta ikona. Pariš 1901. ali bit će bitan preduvjet za akcije u 9. Istorija. Bizant 112 i d. zauzet vrlo čvrst ikonoklastički stav.7. Avari. što njima najvjerojatnije nije bilo po volji 214. 211 Ostrogorski. pa čak i samom Carigradu) zaprijetili su redom Slaveni. vol. na raznim mj. I. O odnosu hrvatske crkve prema istočnoj i zapadnoj. spor koji je potresao crkvu još od polovine 5. na crkvenom koncilu u Nikeji spominje se da sudjeluju solinski biskup Ivan. vidi opširno. (741-775). stoljeću 213.monofizitizam (ili problem jedne jedinstvene Kristove naravi) smirio se polovinom 7. Istorija. 214 O saboru Izvještava Mihael Sirijac. slijedom tih odluka dalmatinski su biskupi sudjelovali na Šestom općem saboru 754. i u relativno mirnoj koegzistenciji Hrvata i Slavena s jedne i starosjedilaca pod bizantskim vrhovništvom s druge strane. 213 Šišić. Veze između pojedinih dijelova Carstva sve će više slabiti i dezintegracija prostora. Goldstein. 520. godine. 210 Vidi. Bijzance et Carthage. 209 131 . Dela 5. što će se neposredno odraziti i na druge hrvatske prostore 210. gubili utjecaj na svojim istočnojadranskim posjedima. Perzijanci i Arapi209. B. 289-90. 787. 2. Byzance avant l'Islam. Tim se problemima najopsežnije bavio P. Byzance et VOccident II. s vremenom postajalo sve više grčka država s grčkim jezikom kao jezikom administracije i komunikacije. Ipak. Chabot. u tom trenutku nije bila od velikog značenja. stoljeća. Još od vremena Justinijana (527-565) Bizantsko se Carstvo postupno sve manje angažira i sve manje zanima za svoje zapadne posjede na obalama Jadrana i u Italiji. (717-741) 732. odnosno Carigrad i središnje pokrajine. stoljeća . osorski biskup Lovrijenac i kotorski biskup 208 Rački.. Do polovine 8. kada su pretežno monofizitske istočne bizantske pokrajine potpale pod vlast Arapa. godine da papi oduzme jurisdikciju nad nekim zemljama. koja se odvijala i nedugo po dolasku Hrvata i Slavena u ove krajeve 208. Povijest. 164-81. Time su bizantska crkva. II. pa je razlog za svađu nestao sam od sebe 211. Documenta. Rački. stoljeća izbio je novi spor. pa će i to biti zapreka intenzivnijim odnosima sa zapadnim pokrajinama u koje je svakako spadala i bizantska Dalmacija. Prevalitanom i Dalmacijom. stoljeće tio captivorum. Rad 79. Nutarnje stanje. Goubert. stoljeću da se on obnovi. 277. t. Goldstein. Pariš 1965. i 8. 78 i d. ha chronique de Michel le Syrien. Tridesetak godina kasnije. na raznim mj. zapadnoj Maloj Aziji. ne navodeći gradove iz kojih dolaze . 123-5. godine u Nikeji. Razlozi su tome jasni: od kraja 6. tipična pojava kasne antike. pa će trebati velik anga žman u 9.vidi. 170 i d. Ostrogorski.

Uprava. godine.. a ne etničku pripadnost. međutim. I m e na d al m a ti ns k i h bi sk up ij a i n ji ho v i h b is k u pa u ak ti m a e k um e n sk o ga k o nc i la u N ic e ji go di ne 78 7. 387-8. ipak ih oni koji obavještavaju o lokalnim prilikama zovu "Grci". Čini se da je i u tim vremenima "muka" izvora i "mraka" Bizant ipak imao neposredan upliv na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom po dručju. Viz. Ka tl č i ć a . 366. izv. 61-6. Isti. ponajprije po tome što nisu govorili grčkim ili nisu bili dio grčkog (helenskog) naroda. Fire nca 1 Mleci 1759-1798. Ferluga. ZRVI 24-5. 108.8. s v. odnosno njihove državne tvorevine na Apeninskom poluotoku. jezik kojim se služe u Zadru nedvojbeno je latinski 222. Rasprave i članci. Vidi 11. 5. što potvrđuje da termin "Grci" označava samo političku. Za na še pr os t or e ne z a ob i la z na j e a na li z a R. odnosno Konstantin Porflrogenet. svjedoče o tome da se stanovništvo istočnojadranske obale razlikuje od stanovništva u drugim dijelovima Carstva: iako su i oni "Romeji". o čemu bi mogao svjedočiti danas izgubljeni pečat ravenskog egzarha Pavla (723-726) koji je pronađen u Solinu 216. dakle carevi podložnici. 219 MGH. 715. Gottschalk spominje "ljude Latine podvrgnute carstvu Grka" [homines Latini Graecorum nihUhominus imperio subtecti)221. ili su bili posve samostalni 217 . 132 . u : U z početke. 218 Iako stanovnici istočnojadranskih krajeva pod bizantskim vrhov ništvom po mnogo čemu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamoš njem kulturnom krugu. 25-35. (772-795) u jednom pismu piše o "Grcima koji nastavaju istarski kraj" 219. ZRVI 7. 216 I. Darrouzes. Hrvatski rani srednji vijek Ivan215. otkuda je za okolni svijet i Evropu općenito bila najpristupačnija. 218 Šišić. Sac rorum conc iliorum nov a et am pUssima collec tio. potisnuli italorimsko stanovništvo iz gradova u unutrašnjost prema lagunarnim prostorima i suzili Ravenski egzarhat na 215 J. a benediktinac Gottschalk govori da Trpimir ide u borbu protiv "naroda Grka" [gens Graecorum) misleći nedvojbeno pri tome na stanovnike dalmatinskih gra dova220. 222 Tako proizlazi iz DAI29/272-3. tako papa Hadrijan I. Revue des etudes bvzantines 33. Te je poda t ke obr a dio J. 183. 723 -4. što znači "već bijaše" -a to je latinski. 221 Katić. Uamministrazione. U sljedećem navodu. Romejski govor ijeziia Konstantina VII Porfirogenita. 120 i d. Povijest. Solinski pečat egzarha Pavla (723-726). D. dakle s jadranske stra ne. Bizant. 13. Nikolajević-Stojković. 1961. Ma nsi. Goldstein. 284. 290. 217 Šišič. 220 Katić. Rasprave i članci 109.7 6. 117 i d. Goldstein. 373. jer se tvrdi da ladera dolazi od iam erat. 139 -42. Povyest. 19 75 . I grčki izvori. II. 45. 732. U samo nekoliko desetljeća osvojili su najveći dio sjeverne Italije. Da su neke veze Dalmacije s Ravenom postojale svjedoči i ravenski nadbiskup Damjan (692-708) koji je bio rodom iz Dalmacije. 23. dakle samo desetak godina po bizantskoj pobjedi u ratu protiv Ostrogota i tri godine po Justinijanovoj smrti.4. Epistolae III. Đurić. Langobardi su doselili u Italiju 568.I. Listes episcopales du concile de Nicee (787). umnogome su ometali Langobardi. 136 i d. Beograd 1986. Komunikaciju s Hrvatskom s južne i zapadne. Pitanje je samo jesu li dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom egzarhu i tamošnjem egzarhatu. 117 i d.

kao i na području Istre i sjeverne Italije. čak da su te odnose i uspostavili. pa čak i Rimu samom. i 8. a Slaveni. Međutim. Slaveni ubijali rimske vojnike i pljačkali u dogovoru s Langobardima.s istoka će Arapi pritisnuti sam Carigrad. Zasnovavši svoju teoriju na očiglednoj zemljopisnoj blizini i na postojanju određenih kontakata. pa se čini daje takvo znanje bilo iznimno. 7. ne bi mnogo dobili. Munchen 1940. koji stižu vjerojatno sa srednjodalmatinskih otoka ili obale. (788-806). to je ipak svjedočanstvo da kontakti postoje. kulturnih zasada ili nečega trećeg što bi mogli jedni drugima posredovati. No. Strzygowskl. i 8. A odnosi Langobarda s Hrvatima nisu bili pretjerano intenzivni. Trogir u povijesnim izvorima od 438. Što se tiče Langobarda. kada će langobardska vlast već biti daleka prošlost. osnovali vojvodstva Spoleto i Benevent i zaprijetili prekidom kopnenog kontakta između Rima i Ravene. jer jednostavno nije bilo. pa je bilo nemoguće djelovati na istočnojadranskoj obali i u još nepristupačni)em zaleđu. stoljeću. Izvori pretežno obavještavaju o langobardsko-slavenskim (hrvatskim) sukobima ili zajedničkim vojnim pohodima kao što su. i 792. 40. Ivaniše vić.j. Jest daje langobardski moćnik Radoald razgovarao u opisanoj epizodi kod Siponta 642. ekonomskih dobara. iako njihovo značenje i njihov intenzitet ne bi trebalo prenaglašavati. ne zna se ni točno mjesto ni okolnosti nalaza. pa onda i pojavom i cjelokupnom djelatnošću Karla Velikog (768-814). ali su Slaveni ostali zbunjeni. stoljeće je razdoblje duboke krize kršćanske Evrope koja se našla u okruženju islama . 28. koji bi mogao svjedočiti o postojanju trgovačkih odnosa. Stanje će se početi korjenito mijenjati pobjedama bizantskog cara Konstantina V. stoljeća. iskovan između 788. godine226. IV. do 1097. godine sa Slavenima na njihovu jeziku 224.969. 225 J. godine. jer u to vrijeme razlike između slavenskih narječja gotovo da i nije bilo. Langobardi. a vjerojatno se ostvaruju plovidbom s jedne na drugu stranu Jadrana. 28. ili je bilo vrlo malo. Potom su prodrli i do srednje Italije. 133 . oni jesu djelomično sprečavali Hrvate da kontaktiraju s evropskim središtima. Negdje u blizini Trogira pronađen je zlatnik langobardskog vojvode Grimoalda III. Na sjevernom su Jadranu Langobardi mogli naučiti slavenski. 223 Čini se da su Slaveni i Langobardi kontaktirali samo kada su ratovali. U takvoj situaciji prirodno je da se papinstvo našlo u krizi -moralo se braniti od nadirućih Langobarda. a na zapadu će doprijeti čak do Poitiersa. 7. (741-775) u ratovima protiv Arapa. 226 M. nije jasno je li pronađen zlatnik sredstvo 223 Pavao Đakon. Pavao Đakon. gdje se langobardsko i slavensko etničko područje dodirivalo. Langobardi IV. Die Kunst der Langobarden. ali taje teza ubrzo odbačena i zaboravljena 225 . i 8. Mogućnosti 224 10/11. povjesničar umjetnosti J. mogli su uspostaviti kontakt. Strzygowski je pretpostavio da je predromanička umjetnost u Hrvatskoj nastala pod lango-bardskim utjecajem. Tako će akcija papinstva u Hrvatskoj izostati sve do 9. stoljeće relativno uski priobalni pojas. Naime. ali Hrvati u 7. Split 1980. primjerice.

Avarski utjecaj na Hrvate u dinaridskim i prijadranskim krajevima bio je relativno malen. pa je Istru ponovno zauzeo Bizant.. Avari su pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezre lost pri stvaranju većih jedinica koje su bile nužne da bi se zauzeli prostori južno od središta avarske države. kada je podvlašćuju istovremeno s Ravenom. Avarski je kaganat zauzeo velik dio Panonske nizine i Avari su bili prvi hrvatski susjedi puna dva stoljeća. Nel medio evo. ali je tu i slične teze razložno osporio B. uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomoravlje 230. godine. 1955. Langobardsko osvajanje pogoršalo je opće prilike. godine obnavljaju svoju državu u Panoniji koja se povremeno širi još u gornje Posavlje do Furlanije. niže svećenstvo i istarsko žiteljstvo moralo je snositi nove izvanredne poreze. Hrvatski rani srednji vijek bizantsko-langobardske ili hrvatsko-langobardske razmjene ili je langobardski novac bio samo način plaćanja u razmjeni nekih trećih? Langobardi su ipak vladali zakratko i jednim dijelom hrvatskog prostora . Dok su biskupi pristajali uz novu vlast. kao plemena. ZČ 1950. 228 134 . dočim je u Panoniji hrvatsko stanovništvo prihvaćalo neke avarske običaje i kulturu. pa je pulski biskup pristao uz akvilejskog patrijarha. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. 105 i d. Zbornik Filozofskog fakulteta v Ljubljani II. Materijalna kultura Istre od 5. Arheološki radovi i rasprave 2. smatrao je da su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. Langobardi su iskoristili prilike nastale u doba "istarske shizme tri poglavlja" i ikonoklastičke krize da istarske crkve izvuku iz ovisnosti o metropoliji u Gradežu. kao što je konjanička grob na brežuljku Brežac kod Buzeta 229 . Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov 6b podatkih spisa Miracula S. ali samo kao kolektivna jedinica. Izdanja HAD 11. 453 i d.I. premoćan položaj. Bertoša. Isti. Do otprilike 630. ali su slavenska plemena znala kretati u pohode i samostalno. osim dugoročnih političkih i vjerskih. Pula 1987. Isti. Nekoj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovanov. Pregled povijesti Istre od 6. još tijekom seobe. Grafenauer. st. Goldstein. i to od 751. jer je pomagala u ostvarivanju njihovih ambicija. samo stoje crkva terete. jer su novi gospodari nametnuli mnogobrojne poreze i samovoljno se ponašali. dakle. Parenzo 1897. Za svoje vladavine Langobardi su ostavili vrlo specifične kulturne biljege. A u najranijem razdoblju. stoljeća do 1102. 243. a to se ponajviše uočava na grobnim 227 B. Bi zantski su činovnici uklonjeni i Istra je uređena kao dukat kojemu je na čelu bio sam langobardski kralj Deziderije (756-774) kao dux 227. Avari su imali u tom savezu. do 9. u rukopisu. Zagreb 1962... godine. godine počeo se raspadati taj avarsko-slavenski plemenski savez.Istrom. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. 230 Šišić. tvrdeći da su Slaveni bili uključeni u zajednicu s Avarima. prebacila na leđa donjih slojeva 228. Porez na stoku i zemlju plaćali su i seljaci i crkva. 229 B. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. Marušić. stvaraju se samostalne slavenske plemenske i državne cjeline. Benussi. Pogine di storia istriana. M. Povijest. Na taj se način Istra u crkvenom pogledu našla pod jurisdikcijom oba patrijarha što je. Demetrii. a Avari oko 660. 29 i d. imalo i teške gospodarsko-socijalne posljedice. dakako. kojima ju je opteretila nova vlast. 81-3. 91 i d.

Gunjaca. 1. VAHD 62. VAHD 72-3. upravo je konjanički grob iz Brodskog Drenovca u blizini Broda jasan pokazatelj avarskog utjecaja 231. 1968-9. i sve to uklopiti u događa je ve zane za obnovu me trop olije i pokrštenjem Hrvata. VAHD 65-7. niti ga se može uvjerljivo likovno valorizirati. 41. Usprkos takvim a rgumentima. 232 To su već dokazali Bulić i Bervvaldi. Sta rinar 3. Ostojić. Ž. 209-49. Sarkofag nadbiskupa Ivana pronađen u podrumima Dioklecijanove palače. stoljeća iz Kaštel Sućurca. Dva arheološka objekta u pogrešnoj primjeni na historijsku problematiku. Zagreb 1982. 8. Vinskl-Gasparini -S. 131. zapravo legenda. Daje priča o Ivanu Ravenjaninu. godinu. Radi se o neposrednom religijskom i posrednom kulturnom utjecaju Bizanta na hrvatsko (ili općenito .7. 15 i d. 25 . 451-4. VIII . 3. Split 1971. Ival^ Ravenjanin i osnutak splitske nadbiskupije. vidi Lj. Za pregled mišljenja starije historio grafije. 87-104. Gabričević. bez uvjerljivijih je argumenata povezivao sarkofa g sa sućuračkim nadvratnikom koji je vrlo teško preciznije datirati. 401-18. VAHD 70-1. 32. 187-92. 233-58. priču o zlatnom teletu . Dokazano je da Ivan nije 231 K. Zagreb 1979.od legende prema stvarnim događajima Ivan je. isto kao što je vrlo teško poistovjetiti nadbiskupa Ivana. VAM. tvrdi da je sarkofag nemoguće točno datirati. Zagreb 1940.slavensko) zaleđe. Split 1967. u: Ispra vci i dopune I. Novak. prič u bogatu legendar nim ele mentima i sar kofa g nepoznata vreme na nasta n ka pokušal o se povezati. Beograd 1925. M. Kronotaksa. Izlazak. Još o splitskim srednjovjekovnim sarkofazima. III. ubrzano je nestajalo avarskog utjecaja iz hrvatskih (i slavenskih) grobova. Vidi i G. stigao u Dioklecijanovu palaču i tamo pokrštavao stanovništvo koje je nakon propasti Salone ponovno prešlo na poganstvo. 271-321. 43-4.. To se događalo i zbog toga što se avarski utjecaj poslije pokrštavanja dobrim dijelom mo gao smatrati i ostatkom poganske prošlosti. izlišno je dokazivati 232."padnu u idolopoklonstvo" ). posebno 271-89. Priča o Ivanu Ravenjaninu . 1928. Također. jer je teško zgrije šilo time što se "klanjalo lažnim idolima" 234 . S. Očito su Hrvati (odnosno Slaveni) zahvalno prihvatili neke od avarskih kulturnih i političkih domašaja. Karaman. Jakšić. Nadvratnik VII.1 tobožnje idolopoklonstvo Splićana odraz je biblijskog predloška (usp. 69-70. Zagreb 1958. Barada. iznesenoj u kronici splitskog arhiđakona Tome. SHP 2. Ercegović. stoljeće nalazima: baš kao i u slučaju Langobarda. ser.IX. Način na koji strani čimbenici utječu na zbivanja u Hrvatskoj dobro se ogleda u priči o Ivanu Ravenjaninu. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. kao i mnogi drugi elementi u Tominoj Kronici. koji osnuta k biskupije stavlja najranije u 791. 135 . Rapanić. B. Sarkofag Ivana Ravenjanina. Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. ser. pogotovo postoje Avarski kaganat nakon 796. Dva splitska ranosrednjovjekov na sark ofaga. navodno. 234 Toma. N. onako kako je iznesena u kronici Tome Arhiđakona. te I. Još o čitanju natpisa na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana. Arheološki radovi i rasprave. s Ivanom iz Tomine priče 233. 233 N. Doba. Klaić. godine nestao. i 8. ali kako je vrijeme pretjecalo. Toma je u svojim projekcijama nastanka Splita morao još jednom kazniti nekadašnje salonitansko stanovništvo (pošto su već pretrpjeli razorenje Salone). čije se ime nalazi na jednom split skom sarkofagu.Biblija.. Serta Hoffilleriana.. 199-209. Kronika. Isti.

kasnije se salonitansko (solinsko) ime napušta i crkva postaje ono što zapravo jest . 241 CD I. jasno je da se kršćanski život unutar palače održao i da "Ivan" nije morao u njoj pokrštavati. godinu. 209-49. Kronika. stoljeću. u dubokoj krizi. Farlati. Naime. jer on živi u doba vrlo jakog papinstva." 239 Međutim. Ilije "Ivan" tek personifikacija za neko šire događanje koje je iz Rima potaknuo papa. 239 Toma. Klaić je pretpostavila daje Ivan zapravo onaj papinski poslanik koji je 925.Toma Arhiđakon tvrdi da se "sami nadbiskupi nisu nazivali splitski. Podatak da Ivana šalje papa i ne mora biti točan i možda je Tomin anakronizam. dogodilo se to vjerojatno onda kada je u Saloni nestala crkvena organizacija te se sva zbivanja i crkvena hijerarhija sele u Split. stoljeća. 240 CD I. 136 . ni u 8. godine. O svemu tome ostao je samo pola tisućljeća mlađi Tomin zapis.. Venezia 1765. ili 30. A Ravena je mogla biti značajna za istočnu obalu Jadrana u 7. VAHD 65-7. S druge strane. To se događa najkasnije 925. S imenom Ivana povezana je i obnova salonitansko-splitske nadbisku pije i njegovim imenovanjem za prvog nadbiskupa. međutim. teško je reći. a narodna mu predaja nadjenula određeno ime i pripisala stanovite rezultate. od vremena kada propada Salona a sve važniji postaje nedaleki Split. godine splitska se crkva još naziva Salonitana ecclesia 240.u Trpimirovoj darovnici 852. Moguće je. 77-126. jer se u 9. godinu nje gova djelovanja. Klaić. Odbacivši dijelom Tominu priču. a to su mogli biti jedino Hrvati. Ivan Ravenjanin i osnutalc splitske nadbiskupije. pri tome je odbacila jedini podatak koji bi u priči trebao biti najmanje dvojben -a to je daje Ivan bio podrijetlom iz Ravene ili daje u njoj čak i živio 238.. Crkva u Splitu zadržava neko vrijeme salonitansko ime kao tradicionalno . Goldsteln. (1198-1216). 238 Takvu pr e tposta vku iz nos i Š išič .I. Hrvatski rani srednji vijek mogao djelovati ni u 7. godine 873. III. govori o "solinskom kleru" . Čini se daje tom činu pridavano suviše veliko značenje. 10. stoljeću i u prvoj polovini 8. pa do pada Ravene pod vlast Langobarda 751. 35. da je Ivan Ravenjanin simbol misionarskog djelovanja koje je pokrštavanjem nastojalo uspostaviti pri sne kontakte sa stanovništvom u bližoj i daljoj splitskoj okolici. Ispravci i dopune 2. sta vio je Iva novu smr t u 680. godine. 295. 207 N.splitska nadbiskupija. 42. koji smatra daje Ivan stigao u Split 642. godine osnovao splitsku metropoliju na crkvenom saboru u Splitu 237 . nego solinski. čiji je najistaknutiji predstavnik Inocent III. Gradeći teze pretežno na teško dokaz ivim pre tposta vka ma. ttlyricum sacrum. papa Ivan VIII. uistinu bila nositelj tog misionarstva. N. te dr ž i da j e I va n bi o bj e guna c iz Ravene na kon njena pada 751. Po Tominu pripovijedanju. kao stoje mislio Farlati 235. pritisnuto Langobardima. No. 236 Opširno o mišljenjima o Ivanu -vidi Gunjaca. pa daje tek onda osnovana splitska me tropolija. godine. 4-6. dakle. koja je rodom bila iz Ravene i zvala se Ivan. godine 235 D. papinstvo je.clerus Salonitanus 241. ali bez većih su uspjeha završavali pokušaji da se odredi u koje je vrijeme "Ivan" uistinu živio i stoje učinio 236. Split 1971. stoljeću u izvorima pretežno pojavljuje solinsko ime . Da lije neka osoba. godine. P ov ije st.

Sarkofag nadbiskupa Ivana kojeg su poistovjećivali s Ivanom Ravenjaninom .Slika 5.

ni s bitnim povećanjem broja vjernika. 242 243 138 CD i. Goldsteln. a gotovo istovremeno i o "splitskoj crkvi" . .ecclesia Spalatina 243. CD I. godinom. piše o "solinskoj crkvi" 242. 21 . papa Stjepan VI.ovaj se dokument datira 886/7. 22.I. Bio je to formalan čin u nepoznato vrijeme. Hrvatski rani srednji vijek 887/8. Stoga ne bi trebalo "osnutak" splitske nadbiskupije povezivati ni sa kakvim kvalitetno novim odnosima.

iako po mnogim vanjskim odlikama dramatičan. stoljeća na području naseljenom Hrvatima (pa i na okolnom prostoru naseljenom drugim južnoslavenskim plemeni ma. 85. stvore na je crkvena organizacija. Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. jer se hrvatsko društvo počelo ubrzano razvijati. stoljeću Hrvati i Slaveni su se počeli spuštati iz dinaridskog zaleđa prema istočnojadranskoj obali te se polako uklapaju u maritimnu privredu. i tako dalje. pisani izvori su malobrojni i vrlo oskudni. čini se. stoljeća 1. Le Goff. . državna organizacija jača. Posrednici. stoljeću uključuje u evropske političke. stoljeću hrvatsko se društvo vrlo malo mijenjalo. Beograd 1974. 14-5.Hrvatska između Bizanta i Franaka U 7. i 8. ipak prvenstveni uzrok zbivanja na evropskom prostoru 1 .VII. koja su je u prethodnom razdoblju ponajvećma mimoilazila. Došavši u neposredan dodir s evropskim događanjima. ali teško prepoznatljivi napredak 7. iako u nešto sporijem ritmu) bili dovoljni da taj "skok u civilizaciju". To znači da su naslijeđe antike i polagani. Hrvatska za Branimira. Doduše. pa čak i gospodarske tokove 2. kulturne. Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. koji su Hrvatskoj prenijeli evropske domašaje. stoljeća postupno integrira u evropski civilizacijski krug. Sve se to bitno mijenja početkom 9. a arheološki nalazi takve su prirode da je vrlo teško stvoriti stratigrafiju i ustanoviti neki "napredak". u 7.. i 8. Te relativno brze promjene trajat će otprilike nešto više od stotinjak godina i u njima je u Hrvatskoj stvoreno društvo koje se može zvati tipično ranosrednjovjekovnim: veći dio Hrvatske je pokršten. ili je to buđenje koje valja pripisati tehničkom napretku koji povećava obradive površine i prinose.. stoljeća. Tada podižu nova naselja na mjestima antičkih. 139 . Počeci "konjunkture" ."vanjski izazov ili unutrašnji polet" . ali su toj "konjunkturi zbivanja". Sve su to bili preduvjeti da se Hrvatska od 9.. uopće bude moguć.. kada se pita: "da li je to protuudar formiranju muslimanskog svijeta ." 2 O tome raspravlja i Rapanić. i 8. Hrvatska se u 9. bili su u prvoj 1 O sličnim dvojbama u vezi s uzrocima evropskog napretka oko godine 1000. Hrvatska se mnogo više počela povezivati s okolnim svijetom.raspravlja i J. Čimbenici koji su uvjetovali takav zamah bili su u prvo vrijeme više vanjski negoli unutrašnji.

a potom Venecija i Rim. Što ih to uistinu predstavlja na ovom području.bilo bez doprinosa Bizanta. a ubrzo i skončao život pod nejasnim okolnostima.. a po franačkim je običajima državu podijelio sa svojim bratom Karlomanom. po dužini i posljedicama trajanja. Za vladavine Karla Velikog Franačka je uspjela hrvatske prostore staviti pod svoje vrhovništvo. bilo bez doprinosa Zapada. godine. različite razine zbivanja: prva bi bila poje dinačan događaj ili kraće vrijeme intenzivnog događanja (npr. Sposobni i ambiciozni Karlo sam je zavladao državom. kralj Pipin Mali.I . proces pokrštavanja). Nazočnost Bizanta i Franaka ili bilo koje druge zapadne sile valja preciznije definirati. stoje to što dokazuje njihovu nazočnost? U toj analizi valjalo bi lučiti tri. U takvim se akcijama vrlo često nije radilo o inicijativi koja bi stigla iz središta države. traju godinama i desetljećima i obično ih nazivamo procesom (npr. Istraživanja i razmišljanja u ovim kategorijama ukazuju da su se utjecaji isprepletali na sve tri razine: mnogo toga danas nije poznato ili je u najmanju ruku nejasno. H r v a t s k i r a n i s r e d n j i v i j e k polovini 9. ono što se danas naziva hrvatskom kulturnom bašti nom bilo bi nemoguće zamisliti. a treća bi razina bila spoznaja koju stanovnici hrvatskih prostora imaju o tome da bilo bizantska (mnogo duže). druga bi razina bila mnogo manjih događanja koji čine jedinstvenu cjelinu. bilo franačka vlast postoji na ovim prostorima 3 . ali se čini da je jedan zaključak neprijeporan . otišao u samostan. kada mu je umro otac. iz Carigrada ili Aachena. stoljeća Bizantsko i Franačko Carstvo. G o l d s t e i n . Karloman je ubrzo abdicirao. Iako . Njegova blistava vladarska karijera počinje 768. već od krugova ili čak pojedinaca s rubnih područja dvaju carstava. ratni po hod).

U dva je pohoda zauzeo sjevernu Italiju. Čini se da je Karlova strategija bila jasna: ojačati pozicije u Italiji i biti utjecajan faktor u papinskoj državi. 140 . Približili su se i Hrvatskoj i području naseljenom drugim južnoslavenskim plemenima. Ovime su Franci postali susjedi bizantskih pokraji na uz jadranske obale i u Italiji: Venecije s Istrom. čijeg je kralja Deziderija papa optužio za kršenje prije uglavljenih ugovora. Goldstein. stoljeća. odnosno. Napulja i Sicilije. 1991. TOurzburg 1994. Radovi IHP 24. 3 I. zauzeti ju. Stoga je Karlo prvo pošao na kraljevstvo Langobarda u Italiji. Karlo je pripojio Furlaniju i pomakao granicu svoje države do Soče. tijekom tridesetogodišnjih pohoda Karlo ih je jasno naznačio: njegova ambicija da obnovi Zapadno Rimsko Carstvo značila je da će nastojati zaposjesti i značajne dijelove sredozemnog i srednjoevropskog prostora i time nepo sredno utjecati na zbivanja u Hrvatskoj. a četiri godine kasnije osvojeni su Toskana. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. Isti.nigdje nisu izričito navedeni ciljevi koji su ga potakli na osvajanja. u tisku. Kroatien und Dalmatien zivischen Ost und West. godine proglasio se kraljem Langobarda. Godine 776. Benevent i Korzika. a istovremeno postati pomorska sila na Jadranu i na Ligurskom moru. Spoleto. Time bi se mogao nositi s dvjema velikim sredozemnim silama . 5-12.Arapima i Bizantskim Carstvom i uznastojati da prodre ili da barem proširi utjecaj dalje na istok. svrgnuo Deziderija i 774.

Rižanski placit daje mnoge obavijesti o razdoblju bizantske vlasti. Naime. MGH. Prva je meta Franaka bila Saska i tamošnja saska plemena. Klaić.hipat). već je bila pod neposrednom bizantskom. 5 141 . Margetić. dok se druga polovina ishrane osigurava la podavanjem jedne ovce od onih koji su ih imali najmanje stotinu 7. a vlast u Carigradu istaknutim Istranima podjeljuje počasnu titulu konzula [ypatus .crkva se obvezala da će im osigurati stan i da će snositi polovinu troškova. 9-13. popustio je i porezni pritisak na lokalno stanovništvo. a od stanovništva su se tražili i posebni (počasni) darovi za cara (exenia). Rižanski placit. nisu baš bili rado viđeni gosti . stoljeća U isto vrijeme franačka je država krenula i u širenje prema istoku i jugoistoku. 428-9. Tada je državna blagajna dobivala porez iz Buzeta. Placito delRisano. I ovdje je strateška zamisao bila jasna: skršiti otpor vječno nemirnih germanskih i drugih plemena i država. 426-37. Pićna. Rižanski placit. godine Karlo je poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog vojvodu Tasila koji je umnogome vladao samostalno. Klaić. neki drugi podaci svjedoče da baš i nije bilo tako. jer su se Sasi konačno smirili tek početkom 9. Epistolaelll.788. pa se time na toj strani i trajno osigurati. Istra nikada nije bila organizi rana kao Sklavinija. Langobardska se vlast u Istri održala samo do 774. 413-4. 4 Margetić. 712-5. jer je rat protiv Franaka značio i kraj langobardske države u Italiji. 11. 428-9. čini se da se u Istri nisu provodile ikonoklastičke odredbe 6. Kod Novigrada u Istri nalazio se veliki državni posjed [fischo publico) s više od 200 zakupnika 5. iako je već tada na istarskom području živjela slavenska (odnosno. Potom su uslijedila osvajanja u krajevima preko Rajne . pa je Istru ponovno zauzeo Bizant. pokoriti i pokrstiti Sase. za razliku od hr vatskih teritorija dalje na istok i jugoistok. 6 To proizlazi iz pisma gradeškog biskupa papi i potom dvaju papinih pisama -vidi. hrvatska) većina. Rižanski placit.nesugla sice između biskupa i dvojice patrijarha (gradeškog i akvilejskog) su prestale. Izvori. Iako je nastao već za franačke vladavine. Motovuna i Labina 4. ali je očigledno da su na tom području živjeli Slaveni kao bizantski podanici. 57-8. odnosno franačkom vlašću. Kada bi očito rijetki carski izaslanici došli u Istru.. Margetić. Izvori. Iako se po svemu ovome čini da je bizantska vlast u Istri bila osobito jaka. godine. u Istru dolaze carski izaslanici [missi imperiales. Posebno je za bizantsko-franačko sučeljavanje na hrvatskim prostori ma karakterističan slučaj Istre. Izvori. 55-69: Margetić. missi imperij. U dugotrajnoj borbi i poslije žestokog otpora Franci su uspjeli pobijediti. dakle na prostor današnje srednje Evrope. 413. 412-3. stoljeća. na raznim mj. Rižanski placit. Naime. a magister militum Grecorum vjerojatno se birao iz redova domaćih ljudi. Najviši vojnoupravni or gan u Istri zvao se magister militum Grecorum.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Klaić. 7 Placito del Risano. Donekle je uspostavljeno staro stanje . iako su i kasnije morali pokretati kažnjeničke pohode. 11-2. Za carsku se blagajnu iz istarskih gradova prikuplja novčano podavanje u ukupnoj visini od 344 zlatnika.

Iscrpno.Rački. 150 i d. Povijest institucija. No. 121 i d. Documenta. Ovim su događajima Hrvati stigli ne samo u sferu franačkog utjecaja.. dakle. otela i oslijepila. Berlin 1867). Godine 791. Margetić. zbog sumnje da Istru namjerava predati Francima. ep. franačka vojska kretala na Avare. Documenta.. 175 i d. pa je bilo logično da i dalje promiču svjetovnu moć pape i klera. Acta Histriae II. postoje podaci koji takvu dataciju posredno potvrđuju: kada je 791.bilo je to između 787. Glavnina snaga stigla je do srca avarske države dolinom Dunava. franačka je vojska krenula u rat protiv Avara. godina. Beuc. a lokalne su snage bile preslabe 8. Zagreb 1902. a ovaj se obraća Karlu potičući ga da osveti zločin. Povijest. u: Monumenta Carolina. Vojnomir je i prvi knez s hrvatskog prostora čije se ime očuvalo u izvorima. Tim činom bivšeg avarskog vladara i njegovih podložnika po tadašnjem franačkom shvaćanju bila je predana čitava avarska država pod carsko vrhovništvo. Documenta. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti I. I. Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke. B. a zarobljeno je 150 Avara 9 . Pregled mišljenja: G. Karlo Veliki i njegov otac Pipin Mali mnoge su svoje ciljeve ostvarili uz pomoć crkve. 13. Prošlo je desetak godina do trenutka kada je franačka vojska osvojila Istru i pripojila je italskom kraljevstvu . iako je ugrabljen velik plijen. da pripada slovenskoj povijesti. očigledno knez panonskih Hrvata kojem je u tom trenutku nedvojbeno bilo u interesu da se oslobodi avarske opasnosti.. MGH 349. 9 Rački. Manojlović. Nel Medio Evo (pagine di storia istriana). a ponekada i 791. Opširno o tom razdoblju istarske povijesti B. 5-24. Benussi. pokrstivši se sa svim prvacima (comes) i obvezavši se na vječnu vjernost 10. Rad JAZU 150. Bizant. 10 Fidus per aevum . istarski se dux ubraja u "vjerne" Karlu (vidi. 142 . i 791.I. godine -bizantska vojska iz središnjih dijelova Carstva bila je predaleko da bi mogla intervenirati. Epistolae Carolinae. Povijest 306. 299. Goldstein. ali ga je probizantska struja. Avarski kagan Tudun podvrgnuo se Francima. Povijest 303. godine pridonio je i Vojnomir. Hrvati nisu bili samo pasivni promatrači. Kari der Grosse. Čini se da avar ska država nije u tom naletu i srušena. nego je i jedan dio stanovništva na hrvatskom etničkom teritoriju 8 Najčešće se franačko osvajanje datiralo 788. Šišić. a profranačku orijentaciju sve otvorenije zastupaju i istarski biskupi. Jadransko pomorje 9. Mauricije je uspio pobjeći i potužiti se papi. pa tako i hrvatski prostori u Panoniji. 295-7.naime. Inače. Suko bi između pristaša Bizanta s jedne i Franaka s druge strane poprimaju u Istri sve otvorenije forme. CMH. Klaić. 719-92. većina istraživača ju je prihvaćala bez diskusije . 608-9. 9. 167. Iako ni u jednom izvoru ne stoji 788. 6. 298. vidi i L. Čini se da je on bio prethodnik Ljudevita Posavskog11. ali točnog podatka o padu Istre u franačke ruke nema. Koper-Milje 1994. Goldstein. 11 Rački. Hrvatski rani srednji vijek U isto se vrijeme franački utjecaj iz susjednih italskih pokrajina sve više širio u Istru. nego su sudjelovali u borbama: konačnom pokoravanju Avara 795/6. godinom. Tako je po Karlovoj preporuci papa pulskog biskupa Mauricija imenovao ubiračem prihoda s patrimonijalnih dobara rimske crkve u Istri. Njega je poslao furlanski markgrof Erik na čelu svoje vojske. argumentirano pobija teze daje Vojnomir bio slovenski knez. dio. Oni imenuju biskupe i opate na visoke funkcije. a neki su odredi došli i preko današnjeg slovenskog i hrvatskog teritorija. Šišić. Patrijarsi Gradeža i Akvileje priklanjaju se novim moćnicima. Parenzo 1897.

posredno. što baš i nije uobičajeno. Istra. prema središnjim dijelovima Hrvatske i. Naime. 14 Rački. Annales Laurissenses . 305. 15. franački kroničari toga vremena skloni su uporabi antičkih. zastarjelih imena pri opisu suvremene situacije vidi. 15 Međutim. Iako su Trsaćani vrlo vjerojatno bili bizantski podanici. Moguće je daje već 797. Goldstein. pokušao.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vinodol. 15 Šišić. Karlo. za širenje vlastite države. mnogi franački izvori 18. stoje čini se još važnije. kada su se Franci. na ovaj ili onaj način. 238-9. granica Franačke po makla se daleko na istok. Međutim. 95. jer kroničar iz samostana Laubach iz druge polovine 10. Povijest. stoljeća. Historičari općenito sumnjaju u to daje takva interpretacija događaja vjerodostojna. u t v r d a n a u š ć u Rječine. prema gradovima bizantske Dalmacije. Rijeka. 300. Vjerojatno su među tim Slavenima bili i oni iz panonskih dijelova Hrvat ske. stoljeća tvrdi da je podvrgnuta "Panonija s okolnim (ili susjednim) kraljevstvima (flnittmis regnis)". podvrgli carevoj vlasti" 13. Srbi. jer je 12 Klaić. 13 143 .Ravenskog egzarhata. Klaić. 13. Rijeka. stoljeća već bio unutar granica franačke države. godine "mnogi Slaveni i Huni prisustvovali svojoj skupštini. ali je "ubijen zasjedom stanovnika liburnijskog grada Tarsatike" 17. Vinodol. Erikovu pogibiju spominju. Povijest institucija.vidi. Napokon su 803. godine furlanski je markgrof Erik na povratku s kažnjeničkog pohoda protiv Avara. zajedno s nekim bavarskim i langobardskim četama. Rački.. 168. 16 Margetlć. pa išla prema Mohaču i Fruškoj gori 12. 20 Elnhard. Istra. Čini se da nije sporno kako je ovakvim odabirom puta izražavao franačke želje da se vlast proširi niz jadransku obalu prema jugoistoku. Karla Velikog je u Rimu za cara proglasio papa Leon III. Vinodol. proći cestom od Senja prema zapadu 16 . 19 Margetlć. Istra. isto tako su vjerojatno bili i Hrvati-Slaveni. 32. stavivši mu za vrijeme proslave Božića u crkvi sv. Docu menta. 32. 28. Documenta. kako kaže nešto kasniji izvor. koji su se ponovno pobu nili. 22. što su posjedovali. Izvori. i na hrvatskom teritoriju. na te melju naziva Tarsatica koji upotrebljava s u v r e m e n i k r o n i č a r s m a t r a d a j e t a d a j oš p os t o j a l a r i m s ka Tar s a t i c a . Posljedice ovog sučeljavanja osjetile su se vrlo brzo. Rački. a tek da je kasnije nastala utvrda Trsat na uzvišenju. Bizant. pa se time i Hrvatska uključuje u ratna zbivanja 19. Povijest. onda je dosezala ušće rijeke Raab (Rabe) u Dunav na sjeverozapadu (sjeverozapadni dio današnje Mađarske). Rijeka. p. Bizant i Franačka bili su već tada na protivnim stranama. Einhardovi anali. izgleda. Documenta. čemu se. Karlo protivio 20. 305. Godine 800. godine talijanski kralj Pipin krenuo prema Hrvatskoj. Petra krunu na glavu. ako nije bila određena Dunavom. c. 799. 306. 17 Margetić.14 Sukob Franačke s Bizantom naslućivao se još od polovine 8. te su se sa svim. a to bjelodano govori o priličnom interesu Franaka za događanje na ovom prostoru i. papa i Langobardi sporili oko sudbine bivšeg bizantskog posjeda . Beuc. a kasnije se stanje sve više zaoštrava. 18 Životopis Karla Velikog.

istovremeno s franačkom prevlašću čini se da još postoje bizantski privrženici. Documenta. Veneciju i Istru. Stoga je papa okrunio Karla. Ubrzo je došlo i do bizantskog vojnog odgovora: 806. u skladu s tim. ili koju godinu kasnije. 23 Tekst "Prijenos relikvija sv. Hvar . a u Kotor relikvije sv. Jedini izvor o tim zbivanjima . inače falsifikatu iz druge polovine 8. Papine pretenzije na uplitanje u svjetovne poslove zasnivaju se ponajviše na falsificiranoj Konstantinovoj darovnici 21. Za razliku od istarskog slučaja. valja pribrojiti i relikvije sv. a Karlo je s još više ideološke samouvjerenosti mogao krenuti u konačno zaokruživanje tridesetogodiš njih osvajačkih uspjeha. stoljeća Mlečani krenu u zaposjedanje istočnojadranske obale) i kreću s mletačkom mornaricom na Dalmaciju kako bi na franačku stranu prido bili dalmatinske gradove. godine. stoji da je rimski car Konstantin. Pošto su pobijedili. te su ova područja došla praktički pod franačku vlast. te su njih dvojica 805. možda još 804. o tim događajima. pri novoj diobi države. stoljeća. 24 DAI 29/269. Činilo se tada da je Zapadno Carstvo i konačno pobijedilo. godine u Carigrad. pa se protivnici nisu više trebali libiti otvorenih neprijateljstava. Marka koje su iz Aleksandrije 828. pa je početkom 806. zadarskog duxa Pavla i biskupa Donata. u Zadar su iz Carigrada stigle relikvije srijemske mučenice sv. ideja je propala. U prvo je vrijeme nastojao realizirati fantastičan plan ujedinjenja carstava svojim vjenčanjem s tadašnjom bizantskom caricom Irenom (797-802). 306-9. računajući da će preko njega ostvariti i svjetovni utjecaj. Ovom nizu prebacivanja relikvija iz Bizanta na Zapad.I. 22 ARFza 805.ništa ne kaže o neposrednim 21 U tom dokumentu. Anastazije" . Kada je u Carigradu Nikefor (802-811) svrgnuo Irenu. 309-10. No. Karlo je smatrao ove teritorije integralnim dijelovima svoje države. O tome kako su se stanovnici Istre odnosili prema Bizantu s jedne. 150-5.Rački. godine car Nikefor na Jadran šalje flotu pod zapovjedništvom patricija Nikete. godine stigle u Veneciju. Hrvatski rani srednji vijek očigledno krunidba bila dugo i vrlo pozorno pripremana. Kao znak bizantsko-dalmatinskog prijateljstva. sinu Pipinu prepustio Dalmaciju. 23. Tripuna 24. izv. Srednjovjekovno doba. novi dužd Obelije rije i njegov brat i sudužd Beat jasno iskazuju tadašnje franačke težnje koje će za nekoliko desetljeća postati i mletačke (kada od 30-ih godina 9. godine došli na Karlov dvor i postali njegovi vazali 22. 150. Anastazije 23. Goldstein. Šišić. predao papi svjetovnu vlast na Zapadu -Brandt. godine izbila pobuna u oblasti Venecije. Goldstein. 310. Bizant. na tadašnjem bizantskom teritoriju. Vodili su je i privremeno uspješno okončali patri jarh Gradeža Fortunat i tribun Malamocca Obelijerije. pa su oni poslali Karlu svoje izaslanike. te Francima s druge strane postoji dosta podataka u izvorima. Stoga je već 803. II. tada u sastavu bizantske arhontije Dalmacije. posebice na Jadran. Trebalo je proći neko vrijeme kako bi vijesti o svrgnuću Irene stigle do zapadne Evrope i kako bi se. preselivši prijestolnicu Carstva 330. Rački. Viz.Annales regni Francorum . 144 o n u C | Bizantska flota 805. razradilo što dalje činiti. o odnosu stanovnika Dalmacije prema dvjema silama ima vrlo malo podataka: zna se da je mletačka mornarica privremeno uspjela u nakani da pridobije dalmatin ske gradove. Povijest. Documenta. posebice u Rižanskom placitu.

B u g a r s k o b r o d o v l j e 8 2 7 . I p r o v a l j u j e D r a v o m ^ .

Vojni pohodi na hrvatskom prostoru od 7. iz d ola z e srednje do . do početka 9.Karta 2. stoljeća Slaveni Da lm a cije Siponta _____________________ vjerojatno 64 2 .

To će bitno utjecati na poticanje svakovrsnog razvoja u Hrvatskoj u 9. pošto je sklopio mir s Pipinom. Manojlović. a i Karlo je računao na ustupak. Niketa se. 320. godine. jer su uvidjele da je rat nemoguće dobiti.od visoke evropske politike prema konkretnim odnosima u Hrvatskoj Kada su ratne operacije završile na opisani način. 25 26 27 146 ARFza 806. i 815. Osim toga. po svemu sudeći. Šutnja se može smatrati potvrdom da je u Dalmaciji pa zatim i u Veneciji ponovno uspostavljena bizantska vlast. Raćki. ali čim je njegovu brodovlju dojavljeno da stiže bizantska mornarica. Documenta. godine 27. naposljetku. Karlo se. Obje su strane bile zainteresirane za smirivanje. a da Franci nisu pružili nikakav ili možda tek vrlo slab otpor. da će mu Bizant konačno priznati carski naslov. a oni brodovi koji su prije neku godinu krenuli iz Mletaka u Dalmaciju. 312. Pomorje. 33 i d. Pipin je bio osuđen na poraz stoga što nije imao snažnije mornarice. 2.I. pa je sporazum perfektuiran u Aachenu 812. tj. Uprava. Karlo. još iste godine vratio u Carigrad 25. ono se povu klo. Bizantsko je poslanstvo nazvalo Karla "imperatorom i carem". pa onda i na gospodarskom i na kulturnom planu. Bizantinci su bili nadmoćni na moru. 311. Aachenski mir 812. 28. Time je i bizantsko-franački rat na Jadranu bio završen. vjerojatno su ili pobjegli ili se pokorili u trenutku kada su Bizantinci navalili. Documenta. Pošto Bizantinci nisu uspjeli osvojiti sjedište franačke vlasti Commachio. pristupilo se prego vorima. već sljedeće godine nova bizantska flota pod vodstvom "prefekta" Pavla stiže na Jadran 26 . Pokušao je krenuti i na Dalmaciju. Einhard. stoljeću. . Hrvatski rani srednji vijek rezultatima ovog pohoda. odrekao spornog mletačkog teritorija. Goldstein. A to će se sučeljavanje odvijati na području na kojem su se njihovi utjecaji sučelili već u ratu: ponajprije na rubnom hrvatskom području. Iako u sukobu Hrvati nisu sudjelovali. Vidi i Ferluga. ali Franke s većeg dijela jadranskih obala nisu mogli potisnuti. godine . kako bi mogli povesti rat protiv sve opasnijih Bugara. Raćki. Vjerojatno i zbog molbe Mlečana koji su se bojali eventualnog Pipinova protunapada. Konačno su mirovne odredbe potvrdili tek nji hovi nasljednici Lav V. a cijeli je ugovor sadržavao osnovnu ideju o slozi "braće careva" i o miru ustanovljenom uz pomoć jedinstvene crkve. njegov je kraj označio i početak drugačijeg i bizantskog i franačkog angažmana. Do takvog je preokreta došlo. 49. Bizantinci ma je trebao mir na zapadu. ARFza 812. krenuli su natrag prema Carigradu. u Dalma ciji. Oni će se od sada suko bljavati na političkom. (813-820) i Ludovik Pobožni 814. ARFza 807. Nedugo potom Pipin je navalio na nepokorne primorske krajeve i ubrzo skršio otpor Mlečana.

Italija i Njemačka. 15. prepuštena "Bavarska.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Godine 815. Aachenski je mir za duže vrijeme. strateški. fraza u istoj rečenici vrlo je neodređena -exceptis maritimis civitatibus . uostalom. na opći sabor u Paderborn koji je sazvao car Ludovik krenuli su i "prvaci i poslanici istočnih Slavena" 30 . Liburnija. kao i Slaveni koji žive istočno od Bavarske"28. a sklapanje sporazuma između dvaju carstva trebalo je garantirati stabilnost. dezintegrativni su se procesi u Carstvu nastavljali. da je bizantski utjecaj na tim prostorima izazivao respekt i da gaje bilo teško ukloniti. Sve kasnije akcije Franaka usmjerene prema Hrvatskoj i Hrvatima. Ove "Slavene" valja tražiti u Panoniji. bilo Bizanta. Dalmacija"). kada je Ludoviku. 147 . Unatoč dotadašnjoj agresivnosti. godine sve su jače centrifugalne težnje u Franačkom Carstvu. bile su poticane i ostvarivane ili iz regionalnih središta sjeverne Italije ili iz krajeva oko gornjeg toka Dunava i Rajne. Documenta. godine na tri dijela koja će se u budućnosti formirati kao Francuska. gospodarski i kulturno bitno važnija od zaleđa. "Životopis Karla Velikog" je jedino. iako su se Karlo Veliki i središnja vlast čak i neposredno uključivali u rješavanje pojedinih prijadranskih problema. iako relativno mala. Njome se željelo minorizirati bizantski uspjeh u pregovorima i u konačno uglavljenom sporazumu. Kranjci. 316. ali daje. car je na molbu akvilejskog patrijarha Fortunata potvrdio njegovoj crkvi vrhovništvo nad istarskom biskupijom. sinu Ludovika Pobožnog. a bilo ih je uistinu mnogo. i opet je središnja vlast ovih novih prijestolnica bila potpuno bez utjecaja na zbivanja u Hrvatskoj. jer su područja oko gradova. nema naznaka da su Franci namjeravali širiti područje svoga utjecaja dalje na istok i na jug. Einhard. primjerice. Godine 803. čak i za nekoliko stoljeća unaprijed. 315. Takva je praksa. Česi i Avari. pa tako i u ovim krajevima. stoljeća Aachenski je mir bio kompromis . a zanemaruje važnost onoga stoje ostalo u posjedu Bizanta 29 . Documenta. Rački. One onemogućuju Franačku da planira i realizira jedinstvenu politiku na čitavu evropskom prostoru.Franci nisu mogli Bizantincima preuzeti niti prevlast na Jadranu. Documenta. odredio interesne sfere dvaju carstava. Od ključne je važnosti za daljnju sudbi nu Hrvatske da je nad čitavim hrvatskim teritorijem uspostavljena vlast bilo Franaka.vrlo vjerojatno se radi o ljudima s 28 29 30 Račkl. c. No. ako ne i u Dalmaciji. jer kada se franač ka država definitivno podijelila sporazumom u Verdunu 843. No. U tekstu se naglašava ono što su Franci na hrvatskom prostoru dobili ("Istra. Čini se da im snage nisu bile dostatne. a umnogome je odredio i tokove hrvatske povijesti u narednom razdoblju. niti preoteti većinu posjeda uz njegove obale. s druge strane. ali i prilično tendenciozno svjedočanstvo o odredbama sporazuma. bila i definitivno potvrđena podjelom Carstva 817. godine.što bi značilo da su Franci dobili sve "osim primorskih gradova" koji su pripali Bizantu. u posljednjim godinama Kar love vladavine i po njegovoj smrti 814.. 318. Naime. očigledno daje osvajanjem dijela hrvatskog prostora njihova ekumena i zemljopisno i civilizacijski bila zaokružena. Rački. Karlo.

Rimske ceste. 42. barem u tom segmentu.da bi se kopnom stiglo od Trogira do Splita. Goldstein. na raznim mj.. sto ljeća morala biti neosporna 35. što potvrđuje tvrdnja Konstantina Porfirogeneta: "Slavenima se jedino primorski gradovi nisu predali. Ahnveiler. Salona i Hvar kontrolirali neposrednu okolicu. nego ostado31 DM29/49-53. Istraživanjima je utvrđeno da su gradovi Poreč. drže vlast u primor skim gradovima . Očigledno između teritorija koje na kopnu kontroliraju gradovi nije bilo neposredne veze . izv. 13. Prven stveno zato što gradovi vjerojatno i nisu bili vojnički inferiorni. Hrvatski rani srednji vijek hrvatskih i južnoslavenskih prostora. ser. 33 DM 31/28-9. izv. Granice je vrlo približno opisao Konstantin Porfirogenet ovim riječima: "Romani . 7-19. valjalo je prijeći preko hrvatskog teritorija. ako su se i očuvale do ovog vremena. 5. Osim toga. Konstantin Porfirogenet tvrdi da se "Salona nalazila u zemlji Hrvata" 33.Trogir. pa je logično da Konstantin Porfirogenet tvrdi kako "Romani nađu spas u primorskim gradovima i drže ih sve do danas". čime se potvrđuje njihova pripad nost Franačkom Carstvu. dva međusobno najbliža bizantska grada. odnosno. 32 148 . II. Viz... III. 5. Izvori. pružale su se u unutrašnjost. 5. Osim toga. što znači da je grad Split vladao vrlo uskim područjem. Viz. odnosno od 70-ih godina 9. x6 Texp&YYo'upw . f| 'Ap(3r| . i bile su čvrsto pod hrvatskom kontrolom.OC . Bizantsko-hrvatski odnosi imali su karakter stalnosti. Pod bizantskom je upravom bio teritorij arhontije. II. ukazuje da se ona odigrala na bizantsko-hrvatskoj granici. što znači da se isto stanje održalo oko 350 godina 34.. u koju kreću Hrvati u vrijeme Trpimira. Pula. da su neki od njih uspjeli sačuvati ager koji su imali još iz antičkog razdoblja. Ostaci limitacije naših primorskih gradova u ranom srednjem vijeku. Zadar je. stoljeća teritorij teme Dalmacije. Izvori. praktično samo koji kilometar od zidina. Klaić. izv. i Gottschalkov opis bitke konjice. Pariš 1966. 34 DM 29/50."&ov . jer je bizant ska "talasokracija" barem u ovom dijelu Sredozemlja do polovine 9. x6 'Paotioav -Raguza. 5/1956. prilično daleko od obale. xoc Ai&Scopa . M. 35 H. SHP.Zadar.Split. Čini se da gradovi nisu imali snage svoju vlast proširiti dublje u unutraš njost. II. Izvori. dočim su neki morali dijelove agera prepustiti novopridošlim Hrvatima. vladao najvećim područ jem. Viz. TO 'AanđXa. Klaić. gradovi su: xb. u usporedbi s drugim gradovima..I. čitavim agerom polukružnog oblika od Dikla na sjeverozapadu do Bokanjca na sjeveru i Bibinja na jugoistoku 32 . ali vjerojatno i relativno blizu obali. Zadar. čiji se stanovnici do danas nazivaju Romani" 31. Aeicđiepa -Kotor. 12-13. Klaić. Suić. x\ BĆKA. zatim zato što su koegzistencija i suradnja dvaju politikuma (a ne samo sukobi) počeli odmah po hrvatskoj doseobi. ali zapravo neke prave opasnosti da ih Slaveni-Hrvati vojnički pobijede i nije bilo.Krk i xa "Oi|/apa . Byzance et la mer.Osor. bizantska se vlast ponajprije očitovala na moru. Tako bi se moglo reći da su se bizantski teritoriji našli u okruženju hrvatske države pod franačkim vrhovništvom.Rab.

sa carskim su se poslanicima sastale stranke u sporu: 172 predstavnika istarskih gradova i kaštela (homines capitanei. judices primates). 36 DAI30/59-60. opširno.. stoljeća do godine 1102.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 38 Vidi. Opširno diskutira o Placitu i M. Izvori. dodijeljena Francima. Najteži i najoštriji prigovori upućeni su bili vojvodi Ivanu. te biskupi i vojvoda Ivan. nedaleko od Kopra. U tekstu se ne spominju svi gradovi zastupljeni na skupštini. Stoga bi se samo naizgled moglo tvrditi da su primorski gradovi bili u okruženju hrvatskih teritorija. Margetić. Margetlć. 9-13. trgaju mreže. glavnom predstavniku franačke vlasti. vjerojatno. u ono je doba poprilično nevažno to što između gradova nema neposredne kopnene veze. Bertoša." 40 Biskupima se prigovaralo da opterećuju raznim davanjima. Viz. stoljeća še u vlasti Romeja. Pregled povijesti Istre od 6. da istjeruju sa zemlje uzete u zakup nakon treće generacije. zatim gradeški patrijarh Fortunat (metropolit istarskih biskupa i. godine 39 a sazvali su ga carski poslanici . 29. Rižanski placit. Profranački orijentirani patrijarh Fortunat prenio je carskoj vlasti la mentacije građana i zato je na skupštini pošteđen oštrih kritika: "Mi doista ne možemo ništa više reći o patrijarhu. Najbolji je tome dokaz tekst o saboru na Rižani koji je održan 804. godine Istrani tvrde da u Veneciji i Dalmaciji imaju "rođake" {parentes). podnositelji pritužaba. a to je bilo moguće isključivo morem37. pošto im je more omogućavalo da žive" 36.. 428-9. Za razliku od "vremena Grka". već samo oni koji su plaćali podavanja (Pula. osporavaju žirovinu i travarinu. Pićan. Premda sukladne pravno-gospodarskom i politič kom ustrojstvu franačke države. 37 149 . zbog nepostojanja ili lošeg stanja cesta u unutrašnjosti. u biti je samo jedna vojna vlast (bizantska) zamijenjena drugom (franačkom) 38... za razliku od dalmatinskih gradova. jer su oni sačinjavali povezan niz postaja na obali i na otocima. rukopis. što znači da su toliko intenzivno kontaktirali s tim bizantskim pokrajinama da su se ili među sobno vjenčavali ili selili iz kraja u kraj. Labin. Poreč. posrednik između istarskih gradova i cara). Rižanski placit. Rovinj. Dolaskom Franaka. ionako velik dio svakovrsnih kontakata odvijao morem. izv. sprečavaju ribolov. te su promjene u Istri izazvale konflikte i nezadovoljstva. U Rižanskom placitu iz 804. Motovun i Novigrad). Na polju u dolini rječice Rižane. 434-5.svećenik Izzo i grofovi Kadaloh i Ajon koje su Karlo Veliki i njegov sin Pipin uputili u Istru da razmotre pritužbe gradova. Klale. proganjaju ribare. 39 Tekst vidi u: Placito del Risano. Buzet. Bizanta. 40 Margetić. zatim da se nezakonito (ili nekršćanski) ponašaju. II. Povijest. 175 i d. Istra je po Aachenskom miru. Klale. jer se. krivotvore isprave o običnom i nasljed nom zakupu (em/iteuza). Izvori 3. ali o biskupima imamo mnogo toga reći . Klaić. Franački je feudalni sustav ubrzao promjene u istarskome društvu i nametnuo mu neke njemu dotad nepoznate oblike. povećavaju davanja od vino grada za trećinu. Uostalom. tj. Odnosi Liburnije i Istre.

Umjesto sporova. volova i nametanje čitavog niza drugih obveza nepoznatih u doba Bizanta. sada se moglo i pregova rati. Iako ni prvo. Aachenski je mir bio korak prema ustanovljavanju granica i prema stabilnosti odnosa. odnosno civiliziranima. uputio poslanika Nikefora sa zahtjevom da se granice u istočnojadranskom zaleđu precizno definiraju 41 . radi se o tome da su javna i vladareva prava prešla na njegova službenika u Istri. kolonisti i težaci. ima najbolje ribolovne zone i "sve to". obvezu prijevoza tereta. Documenta. Lamentacije građana o kršenju "starih prava". pa ni drugo poslanstvo bizantskog cara nije polučilo vidljiviji uspjeh. vina. "vojvoda drži za sebe". uživa državna dobra u vladarevo ime. Vjerojatno su to uvjetovali političko-diplomatski razlozi: upravo je tada bio u tijeku franačko-bizantski rat na Jadranu i Francima je i te kako bilo u interesu očuvati lojalnost Istrana. Time je sankcionirano ukidanje mnogih obilježja novog sustava koji je samo nekoliko godina ranije Ivan rigorozno uspostavljao. 317. dočim su Venecija i Dalmacija vraćene pod bizantsko vrhovništvo. odnosno. Može se samo pretpostavljati daje do ovog spora došlo u blizini Zadra ili Splita. što je sastavni dio franačkog feudalnog sustava. pa im je ukinut čitav niz podavanja. nije sve tako jednostavno. zapadali u proturječje -dok na jednom mjestu tvrde da su bizantskom caru plaćali samo novčane poreze. ubire velike prihode od ulja. Hrvatski rani srednji vijek kada su se gradski porezi (344 zlatnika) otpremali u Carigrad. te furlanski markgrof Kadaloh. zapravo su rezultat njihova suočava nja s novim feudalnim ustrojstvom. Ipak. očito je da su istarski građani u svojim žalbama ponekad i pretjerali. žita. Goldstein. Rački. Tako je 817.. Na kraju skupštine vojvoda Ivan je pristao uvažiti zahtjeve istarskih građana. itd. kestenja. malo zatim priznaju da su i tada davali desetinu od ovaca. praktički je vlasnik i drugih imanja diljem Istre. . odno sno iz vremena bizantske vladavine. konja. nazvan u izvoru "prvakom toga područja". Predbacuju mu se i razna "nasilja" {forcia) — oduzimanje šuma. Vojvoda zadržava zlatnike dobivene od gradova jer je to naknada za službu koju vrši. činjenica jest da mnogi opisani postupci nisu "zlouporaba" ili "nasilje". a s franačke su strane za taj posao bili određeni Albagarije. jer su i nakon uviđaja na licu mjesta obje stranke (Romani et Sclavi) ostale pri svojim tvrdnjama. tvrde građani. nameće gradovima tlaku. a franačka samo po zlu. Naime. pod novom vlašću vojvoda zadržava taj novac za sebe. s obitelji živi na velikom državnom imanju u okolici Novigrada. ipak su postavljani uzusi koji se mogu nazivati obostrano snošljivima. Možda su i zbog toga Franci i Aachenskim mirom zadržali Istru. oružanih čarki ili čak ratova. godine car Lav V. gdje po nekoj logici valja tražiti granicu Hrvatske i bizantske Dalmacije. vraćeni su podložnici. Mnogi primjeri pokazuju da nije bizantska vlast bila karakteristična samo po dobru.I. kojima su se vjerojatno do tada rješavali ovakvi sporovi. poslanik u Dal maciji. Iako je moguće da su i biskupi svoje povlastice koje im je dala nova vlast samovoljno proširili. već dosljedna provedba franačkog sustava vlada vine. 41 150 ARF za 817.

Zbornik I. primjerice) kojima je ranosrednjovjekovna Hrvatska jadranskog zaleđa obilovala (bili su zasi gurno značajan dio teritorija). nije moguće točnije odrediti. u njima je eksploatacija svih bogatstava bila omogućena svakome . 1. daje i samo pitanje -gdje je točno bila granica? -u osnovi pogrešno pitanje. Lučić. Nutarnje stanje . njegovi župani i njihove ratničke družine na nekim se prostorima vjerojatno nije ni osjećala 43.. njezine županije Čini se. I to zato što su između županijskih središta u pravilu bili nenaseljeni i neobrađeni prostori. Rač ki. T. bez obzira što opisu županija Konstantin Porfirogenet posvećuje dosta pozornosti. barem 42 O čestim promjenama hrvatskih granica -Šišić. Predstavnik vlasti bi došao sakupiti porez i eventualno proći tim područjem u vojnom pohodu prema udaljenijim oblastima. Dublje u unutrašnjosti prevladavale su šume. Formiranje Hrvatske . 79-98. 43 151 . Njih nitko nije posjedovao. 128. Slabašna središnja vlast koju su predstavljali vladar. ljeti na bogate planinske pašnjake (izdig).Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kao. Zato i nije pogreška zaključiti da su teritoriji pojedinih županija i država počinja li i završavali iskoristivim tlom .zimi u niže i toplije krajeve (zdig).bila su to zajednička dobra.. Bilo je i ljudi koji se nisu saživjeli s ovim hrvatskim ranosrednjovjekovnim svijetom. koji je bio osnova egzistencije za velik dio Hrvata u ranom srednjem vijeku.u prvom su krugu to bile obradive površine. skitnice. međutim. Nisu živjeli na siromašnom tlu kraških dolina. No. primjerice. Tako bi znanstvena skrupuloznost nalagala da se pri likom crtanja povijesnih karata za rani srednji vijek označavaju samo strelice. 101-12. u: Benkovački kraj kroz vjekove. 653-4. Ra d 99. Vinšćak. Zagreb 1989. niti boravili na rubovima države -bili su to. Ni granice između županija. Benkovac 1987. posebice na hrvatskom prostoru 42 . pa nisu ni mogle predstavljati nikakvu zapreku. osim odbačenih (lopovi. i ove vrlo približne granice sigurno su se mijenjale. zrake iz kojih se središnja vlast širi prema rubovima države. Kuda idu "Horvatski nomadi". da periferija ostane k središtu dovoljno pritegnuta. kolika je bila potrebita.njezin opseg. Ono ne vodi računa o realnostima ranoga sred njeg vijeka. Studia ethnologica. na koje su po starom "običajnom pravu" smjeli dolaziti 44. omeđenim čvrstim granicama. Vol. u drugom područje ispaše. a druga su pak. O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim područjem u srednjem vijeku. U pograničnim i udaljenim krajevima hrvatska je vlast bila promjenjive snage i utjecaja -neka su se područja mogla odmetati od Hrvatske. Stoga je granice administrativnih jedinica na tim prostorima bilo teško precizno odrediti. baš kao što to čine već tisućljećima . pasišta ili izvori. a u druga vremena taj je kraj živio manje ili više samostalno. tvrdi da " središnja vrhovna drža vna vlast ne očituje se u onolikoj sili. stoljeća 3." 44 O transhumantnom stočarstvu raspravlja J. Između njih prostirala su se podru čja visokih planina ili posve neiskoristivo tlo (krš. i pastiri-nomadi koji su se selili svake godine. bjegunci). a nitko ih nije računao kao sastavni dio države. Povijest.

ali s bogatom bibliografijom: P. 48 Činjenica jest da na tom potezu postoje važni lokaliteti ranosrednjovjekovne Hrvatske. str. Cincar i Ljubuša sa čije je druge strane bila županija Pliva. Treća u slijedu je županija Imotski koja se protezala od porječja Cetine kroz Imotsko polje.oxa . Izvori. graničila je sa županijom Knin. Činjenica da car jednom uključuje Imotski u Hrvatsku 49. f| T^ev£r|va -Cetina. 51 O županiji Imotski bez bitno novih momenata. Povijest institucija. a prema Cetini i Livnu graniči sa Srbijom" 46. T | Tvf|va . f| Zi8paya . izv. negdje na prostoru između izvora Cetine i Krke.Bribir. Izvori. II. Povijest. II. 34. 33-5. Viz. a uključivala je ne samo Livanjsko. DAT 30/90-117. 33. Na jugozapadu županije bila je Dinara. te obronaka Kozjaka na jugu i Dinare na sjeveru. xoc "H|a. Šišić. rj Nivoe . 33-5. Prilog proučavanju starohrvatske županije Imota. To nije slučajno. Viz.Knin. I. Hrvatski rani srednji vijek privremeno. II. Sjeveroistočna granica bila joj je Dinara. 51-5. Beuc. Oreč. izv. Izvori. Klaić. Priručnik.op. nego i Duvanjsko. Čini se daje vijest o hrvatskoj granici na Cetini starijeg postanka.Primorje. od rijeke Cetine počinjd Hrvatska i pruža se prema Primorju do granica Istre. stoljeću 45.. Hrvatska upravo po tom pravcu najdublje ulazi u unutrašnjost Dinarida (barem kako je opisao car Konstantin) . kao što su Klis. II. Liku i Gacku (tfiv Kp((3aaccv. xf)v AIT^OCV KOCI xf]v Tovariaicđ) . 152-3. više od 200 km daleko od mora. U spisu Konstantina Porfirogeneta DAI opisuje se Hrvatska i taksativno nabrajaju županije: "Njihova zemlja (misli se na Hrvate . Klaić. vjerojatno je rezultat dvaju različitih izvještaja iz različitih vremena 51. detaljnu analizu svih vijesti: Šlšić. odnosno do grada Labina i sa brdske strane u izvjesnoj mjeri pruža se i dalje od provincija Istre. 47 Vidi. a vjerojatno i Glamočko polje. Klaić. Na sjeverozapadu. 42. 446-58. gdje je počinjao teritorij Paganije. Središte županije Livno bilo je na Livanjskom polju. G. naime. 46 152 . To se čini vjerojatnijim nego mogućnost daje ta vijest novijeg postanka. Imotski 1994. 71-88.Nona. Od Sinjskog polja i središta županije do mora najbrže se stizalo putem preko Klisa. Županija Cetina pružala se duž toka rijeke Cetine. mogla priznavati hrvatsko vrhovništvo . Sinjsko polje. Klaić. 651-3. izv.) bijaše podijeljena u jedanaest županija. pa sve do toka Tihaljine.Sidraga.. jer zbog lakoće komuniciranja. f] napatfcdaoola . Povijest. Muć. što bi značilo daje područje Imotskog u jednom trenutku pripojeno Hrvatskoj i da je na tom prostoru stvorena nova županija. Na taj je način dosezala do planina Vitorog. Županija se vjerojatno prostirala do Grahovskog polja gdje je graničila sa županijom Pset 47. f) Ndva . dakle. Ova je komunika cija iz unutrašnjosti bila jedna od glavnih žila kucavica za funkcioniranje ranosrednjovjekovne hrvatske države 48. 50 DAI 30/119. 307-9. 49 DAI 30/91. Imotski zbornik 2. 41. izv.Nin. r\ neaevia . Viz. a preko prijevo ja Vaganj povezivala se sa županijom Livno. Viz. r\ X?ie(3iava -Livno.I.Pliva.Pesenta. Goldstein. 41-2.sve do porječja Plive. a drugi put izričito tvrdi da se hrvatska granica nalazi na Cetini 50. r\ nTižpa . f| Bpe|Jćpr| . odnosno daje županija 45 Vidi.karakterističan je primjer županije Imotski ili Bosne u 10.Imotski. 285-7. a na liniji od današ njih naselja Zadvarja preko Ciste Provo do Aržana graničila je sa župani jom Imotski. a njihov ban drži pod vlašću Krbavu.

sve dok se prema Bosni nije izgradilo Jajce 54. Ova je županija logično komunicirala s Livnorn (preko Grahovskog polja). Žrnovnicu. 286. jer tvrdi da Neretvani vladaju Makarskim primorjem te otocima Bracem. Proces integracije hrvatskih teritorija u jedinstvenu državno-političku. 43-44. 56 Barada. Središte joj je bilo vjerojatno u Plivskom gradu (u 14. do 11. jer tamo Mislav sklapa sporazum s mletačkim duždom. Klaić. jer je to bila najlogičnija i najbolja veza s ostalim dijelovima Hrvatske. Vjerojatno je "sezala uz more od istočnih granica prastarog trogirskog teritorija. a preko područja današnjeg Donjeg Lapca i s Krbavom. odnosno sa županijom Livno. jer tamo stoluje neretvanski vladar Družak 52 . Blata . obuhvaćajući uz drugo zastalno današnje Kaštela. Tugare u srednjim Poljicima. a područje jugoistočno od Cetine i "neretvanski otoci" pod nere tvanskom su vlašću. u porječju Plive i. Izvori. Feudalizam. stoljeća. Klaić. Documenta. gornjeg toka Vrbasa (između današnjeg Bugojna i Jajca). Povijest institucija. Na sjeveru je dosezala do planine Svilaje. Mlinica. Klaić. Županija Parathalassia. 55 Vidi. a vrhunac je bio za Ludovika Anžuvinca u 14. Srinjine. Dugopoljem i Gornjim Poljicima" 56. stoljeću bio je to Sokol-grad). a kako joj i samo ime kaže. stoljeća. i tamo lit. Beuc. stoljeću Hrvat ska je prema jugu graničila s Neretvanskom kneževinom i to tako da su Poljica bila još u Hrvatskoj. Izvori. Klis. DM 36/14-23. 54 Šišić. II. 448. Plana. k tomu prelazila je Kozjak. postojao je vrlo logičan i relativno prohodan koridor po kojem su se prostirale ceste u davnini: iz doline Une prema današnjem Bosanskom Petrovcu. 335-6.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ali je opći i dugotrajni trend nedvojben: ujedinjavanje je trajalo vrlo dugo -praktično je taj proces završen tek polovinom 20. Povijest. na nekim je mjestima dopirala i do obale. opširno. stoljeću. U srednjem je vijeku tekao neprekidno. Ovakvo razgraničenje između Hrvata i Neretvana potvrđuje i Konstantin Porfirogenet. nalazila se u zaleđu Splita i Trogira. 65. Hvarom i Visom53. Smokvice i Labištice. stoljeća Imotski u jednom trenutku otpala od hrvatske vlasti. potom Ključu i Mrkonjić-gradu te do Jajca i doline Plive. kao i glavno bilo Mosora s današnjim Konjskim. s Kninom (koridorom kojim se danas pružaju ceste Knin . od 7.Pantana. a prema 52 Rački.Bosansko Grahovo i Knin . moguće je. zemljom u kojoj je vladao hrvatski ban. U historiografiji se već duže vrijeme vodi polemika o tome kojoj je jedinici pripadalo područje iz među ušća Cetine na istoku i Žrnovnice na zapadu. poznato kao Primorska Poljica. bilo je čini se i nazadovanja. Povijest 650. 53. Županija Pliva nalazila se sjeverno od Livna. Prije nego su se u razvijenom srednjem vijeku preobrazila 53 ! I • 1 153 1 . izu. 19. pa porječjem Une i Unca do ličke Plješivice na sjeve rozapadu 55. Pružala se i preko Kupreškog polja i tako povezivala s Duvanjskim poljem. Unatoč dojmu daje iz županije Pset teško stići do županije Pliva. Viz. Županija Pesenta (ili Pset) prostirala se najvjerojatnije od Grahovskog polja na jugoistoku. Mravince.Srb). Šišić. Na priobalnom prostoru u 9. ili u prijevodu . zemljopisnu i gospo darsku cjelinu tekao je sa zastojima. Solin. štoviše. 23. Povijest.Primorje.

stoljeća nepoznata lokacija županija ZATINJE? ZASTOBRINJ? ZAGORJE? . do 11. stoljeća SIDRAGA KRAPINA DRID županija u Hrvatskoj od IX.Karta 3. Županije na hrvatskom prostoru od 9. stoljeća županija županije vjerojatno nastale do kraja XI.

po svemu sudeći. otkuda se na sjeverozapad pružala županija Bribir. ser. stoljeća ovaj je prostor. otprilike oko današnjeg Perkovića. Poljica su. Središte joj je vjerojatno bio Klis. Bila je to površi nom jedna od najvećih županija -na jugoistoku je graničila s Primorjem. 1988. Pripadnost i uloga srednjovjekovnih Poljica u vrijeme hrvatskih narodnih vladara.. Gunjaca. 57 Bribirska je utvrda bila sjedište istoimene županije. a na sjeveru Nin. Također. Naseljenje starohrvatske Podmorske župe. a Promina ili rijeka Krka su je vjerojatno odvajale od županije Knin. stoljeća priznavao vlast neretvanskog. L. bio dio županije Primorje. Bribirska utvrda sjeverozapadu se pružala duž dolina Vrbe i Čikole. Ljubljana 1960. prema jednima. 84. Primorska. 155 . A. 73-122. gdje je počinjala županija Knin. 23-48.Parathalassia. na zapadu Nona. Opširno o tome raspravlja Gunjaca. Ispravci i dopune 3. III. Međutim. ZČ 14. smatra daje ista županija nazivana s tri imena . Na zapadu je granica bila negdje u Zagori. Barade postoji mišljenje (Barada. Laušić. 96-136) daje. Radovi ZHP 22. Documenta. Ispravci i dopune 3. spomenut u dokumentu iz 892. Dinastičko pitanje. Klaić. Katić. N. 16. 57 Rački. Poljička. pa je logično pretpostaviti da je kliski župan. ako ne prije.Slika 6. prema današnjem Drnišu. 159. svojini većim dijelom bila u sastavu županije Primorje. Županiji je na jugu i jugozapadu bila Sidraga. a ne hrvatskog vladara. zapravo primorski župan. do 11. a od M. SHP. 1960. 117. taj prostor od 11. Problem Slanca i neretvanske kneževine. 7. godine. u samostalnu župu.

Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja u srednjem vijeku. Teritorij i granice Sidraške županije u srednjem vijeku. 319-33. Stoga je najvjerojatnije linija razgraniče nja ovih dviju županija morala ići sjevernije od razgraničenja između Sidrage i Lučke županije. Sidraga. Njezine je granice teško točnije utvrditi. Krke i Zrmanje ili su se oni iz nje dobro kontrolirali. a sela Polača. sjeverniji se dijelovi županije izdvajaju kao posjedi posedarskih knezova 58 . Hrvatski rani srednji vijek Nin je bio sjedište županije koja je u ranom srednjem vijeku od primor skih županija obuhvaćala najveći teritorij koji je otprilike bio omeđen graničnim crtama: otok Vir -rt Skala -Diklo -Cerodol -Bokanjačko blato . To bi zapravo značilo da se Nin dva puta 58 CD III. U ranom srednjem vijeku. 61 Smiljanić. Zadar 1990. 106-8. već samo "hrvatski oblik romansko-dalmatinskog imena Nona".Smoković . jer Lučke županije tada nije bilo. kako je i ustanovljena: od Babin Duba prema Galovcu. 62 Smiljanić. a kod Ervenika na Zrmanji graničila je sa županijom Nona 59. Viterincima. Također. visoravan oko sela Polače bila je granica prema dolini Cetine i istoimenoj županiji. Vidi kartu u: Isti. graničila je sa županijom Bribir. Smiljanić. u pravcu sjeverozapada. prema Jošanima. uključujući Novigrad. Rad JAZU 288. pravcem kasnoantičke ceste Zadar -Zaton kod Šibenika. Valčić. Zagreb 1992.I. Na jugu i jugoistoku dosezala je možda čak do Šibenskog kanala 62 . Zadar 1987/8. Na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani. ali je ona uvijek zauzimala gornje tokove Cetine. Od Tinja je granica Lučke i Sidraške županije išla na Vransko prigorje. vjerojatno je bila susjed Ninske županije. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27. Lišanima. jer joj je u zaleđu bila Lučka županija 60 . Neki su historičari smatrali da to i nije posebna županija. F. zatim su granicu prema županiji Bribir određivale Čikola i Krka. iako se čini vjerojatnijim daje to područje obuhvaćala Bribirska županija. i 13. kao i velebitsko podgorje do Karlobaga. Sidraga. pa sve do Tinja.57.jugoistočno od Suhovara . Granice ninske županije. Bubnjanima. opširno. u 12. 60 Detaljno.Badanj . U razvijenom srednjem vijeku predstavljala je relativno uzak priobalni pojas. Teritorij županije Knin mijenjao se protokom stoljeća. međutim. 135-149. Ono -draga u imenu pokazuje da se županija nalazi uz more. 59 Vidi. Zagreb 1952. stoljeću. Podrijetlo imena županije Sidraga je slavensko. Smiljanić. Miranje i Jagodnja bila su već u Lučkoj županiji 61. a u unutraš njosti. Kas nije. 325-7. Vjerojatno joj je središte bilo u Biogradu. F.Karinsko ždrilo.sela prema današnjem Bosanskom Gra hovu -bila su na sjevernoj granici prema županiji Pset.Briševo . 156 . Goldsteln. Tako je Ninska županija graničila u dobrom dijelu sa zadarskim agerom. 330-1. V. Sidraga je graničila sa zadarskim agerom na liniji Bibinje -Babin Dub. selo Mirlović Polje na Čikoli bilo je posljednje prema županiji Primorje. Jedanaesta i posljednja županija nosila je ime Nin. 176. Plavno i Strmica . Biograd ski zbornik 1. Teritorij i granice kninske županije u srednjem vijeku. Izdanja HAD 15.

82. J. 132. Split 1932. Krbav63 Klaić. II. izv. Priručnik. postojale i druge županije na hrvatskom prostoru. Povijest 285. Starohrvatska župa Smina. Zastobrinj i Zatinje kojima položaj nije moguće us tanoviti69. Lika je zauzimala prostor od Gacke. a vrlo uvjerljivo djeluje stav Schafarika 64. a središte joj je teško odrediti. 674. Povijest. te komentar Rapanić. bez rezerve ih uvrštava među županije. još i županija Bužane. 652. 74-84 (također. Documenta. a njegov imenjak (da li je to ista osoba?) iz 1080. U jednoj je skupini. Povijest. Lika i Krbava. Katić. Naime. 288-9. Katić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 68 Rački. Ostrovicom i Perušićem) 70. Osim što su se zasigurno nalazile na istoimenim današnjim lokalitetima. godine župan "zatinscicus". preko plitvičkog područja. Povijest. stoljeću. Povijest. 66 Klaić. Napokon. Documenta. P. iako se one spominju samo kao zemlje hrvatskoga bana 65 . u 9. u području Dinarida županije su bile grupirane u dva pojasa u pravcu sjeverozapad -jugoistok. U isto vrijeme spominju se i županije Zagorje. stoljeća i kasnije zove Počitelj 66. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da je središte toga prostora bilo naselje na mjestu današnje Udbine. Rasprave i članci. Novigradom. Šišić. smještena na trogirsko-šibenskoj granici. 69 Rač ki. župan "Sagorsticus" -razlika je prilično velika da bi se mogla smatrati pogreškom u grafiji. 65 Šišlć. pa sve do granica s tadašnjim županijama Knin i Pset (do današnjeg Srba i Sučevića). Po zemljopisnim i geostrateškim osobitostima županije su mogle biti i Gacka. 48. 33. odnosno na tromeđi trogirskog agera. uz Gacku i Liku. a zemlje hrvatskog bana bile bi joj na sjeveru. a da ih car Konstantin nije spomenuo zbog neobaviještenosti ili iz nekog drugog razloga. te Bribir na jugu. Nin na zapadu. pa vjerojatno i prostor do današnje Korenice. a paralelno s njom kasnije se spominju. 151. 149. uz već navedenu Krbavu. 674. Čini se da su već tada. stoljeća postoji županija Smina na području današnjeg Muca 67. 389-400). stoljeća spominje 63. stoljeća spominje se u izvorima i županija Drid. županije Primorje i županije Bribir 68. ima i drugačijih mišljenja. Klaić. Slatvische Alterthumer U. godine. Schafarik. Središte Gacke bio je vjerojatno Otočac. Ona bi na taj način vrlo skladno zaokruživala cjelovitost hrvatskih zemalja: graničila bi sa županijama Knin na istoku. Šišić. spomenuta oko 1070. 149. 287. smještena na crti od Gackog do Ličkog polja (s gradovima Kosinjem. Međutim. 64 157 . Moguće je da se radilo o gradu koji se u ispravama 12. Krajem 11. Na sjeveroistoku. Čini se da Šišić sma tra da su Zatinje i Zagorje zapravo jedna te ista županija koju dva izvora različito pišu ali je Vilčina (Vučina?) iz 1070. VAHD 50/1928-9. 88. zbog vrlo pogodnog položaja na komunikaciji od Panonije prema Dalmaciji i dominacije nad širom okolicom. sve ostalo o njima vrlo je dvojbeno. 70 Rački. Leipzig 1847. čini se da od 11. Viz. ili da su bile u nastajanju. Documenta. 296. 67 L. Krbava je obuhvaćala današnje Krbavsko polje. i 10. koji smješta županiju s obje strane Zrmanje. Lovre Katić. i županije Modruš i Srb na prostoru od današnje granice između Like i Gorskog kotara.

Građa za topografiju kninsko drniškog kraja u srednjem vijeku. SmiLjanić. Izdanja HAD 15.KNIN (DRNIŠ) Nečven ^ ^ iy//v3 F!*p3 liiSŠJ T ■ središte županije današnja naselja utvrde područje najkvalitetnijeg obradivog tla područje najgušćeg naseljavanja najvažniji ranosrednjovjekovni lokaliteti i crkve najvažnije nekropole CETINA naziv županije Karta 4. 57) . Teritorij Kninske županije {karta izrađena prema F.

118-9. 300. pri čemu se očito misli na Srijem 79. Račkl. Kupa i Zumberak postali su tradicionalna granica hrvatskog i slovenskog teritorija tek od 12.Šišić. Bekker. Povgest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Hrvatska država. Documenta. 77 Vidi. Vidi 1 Šišić. 296 i 306. str. te Kupe i Siska na jugu 78. Stoga ne stoji da je jedna od ranosrednjovjekovnih županija bila Maronia (Primorje). čini se vrlo vjerojatnim daje to bilo baš u prvoj polovini 9. stoljeća skog polja do Srba i današnje Bosanske krajine. kao stoje to bilo u antici. dosezala je na zapadu rijeku Kupu (ili se barem do tog prostora osjećao njezin utjecaj). stoljeća. Na sjeveru. I. možda oko današnjeg Karlobaga (do kuda se izgleda prostirala županija Nin) 75. stoljeća. teritorij koji je kontrolirao hrvatski vladar iz istočnojadranskog zaleđa graničio je s državom Hrvata u Panoniji. Tarsatika je opisana 799. Zagreb 1975. 72 159 . izv. LJPD. stoljeća. nego je završavalo negdje u podvelebitskom primorju. Rad JAZU 288. pisac s kraja 12. Priručnik. Povijest. Sjeverozapadno od Plitvi ca bila je Drežnička županija. Bonnae 1835. Ljudevit je bio dux Pan. 394-9. a li zato to č ini Pop Dukljan in kao pogranični kraj Hrvatske . spominje "<t>payyo%ct)piov" . Izvori. kao "grad u Liburniji" . Naime. 450. u porječjima Kupe. 320-1. Iako se ne može točno utvrditi u kojem je razdoblju nastao taj toponim. Documenta.1 tamo komen tar. 76 Šišić. 653."franačku zemlju". 79 Nicetae Choniatae Historia.iae inferioris koja se protezala do Ptuja i Rabe na sjeverozapadu. ali dok se rabilo. koja se navodno protezala od Vrulje do ušća Neretve 76. 75 V. Naime. Iako ni Franci. Ime Liburnije se s vremenom gubilo iz upotrebe. a čini se daje u donjem toku Kupe granica j>reko područja današnje Metlike i Bele Krajine prelazila na Krku. stoljeća Neretvanska je kneževina bila samostalna 77. te na istoku sve do u Srijem.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. d oduše . Granice ninske županije. Niketa Honijat. sve do pred kraj 11. Mrežnice. pa je tako Borna nazvan dux Dalmatiae atque Liburniae73. Kons tan tin Porfirogenet. Valčić. kako su je opisali Konstantin Porfirogenet i drugi izvori 9. Slijedeći riječi cara Konstantina da se Hrvatska pruža sve do Labina. geografski smještena u Slavoniju. a na jugu je graničilo s Dalmacijom. 74 Naime. označavalo je na sjeveru područje do Istre 74 (i poklapalo se vjerojatno s tadašnjom hrvatskom granicom). stoljeća.non. smještenu "između rijeka Save i Istra". Panonska Hrvatska bila je jasno omeđen teritorij. Klaić.Valdevino . Ne spom in je ga . Liburniae civitas . IV. 25.Vinodol 72 . Zagreb 1952. Drave na sjeveru. Unutar tih granica bilo je i područje koje su neki ranosrednjovjekovni izvori nazivali po uzoru iz antike Liburnijom. 325. makar i teoretskom vlašću bana u prekovelebitskim krajevima. te Ćićarija bili naseljeni Hrvatima ili Slavenima i da su oni bili pod nekom. Documenta. i početka 13. ali je politički ipak pripadala prijadranskoj Hrvatskoj 71. Une i Vrbasa. 73 ARFza 821. Vidi i Viz. 78 Rački. rec. i 10. Klalć. Korane.1. 18. Na krajnjem jugoistoku hrvatski se državni teritorij pružao do Cetine. Ranosrednjovjekovno područje Liburnije vjerojatno nije uključivalo skradinski distrikt. može se tvrditi kako su i današnje Hrvatsko Primorje .Račkl. a pogotovo njihova oružana 71 N.Thorsatica. 106-8. 373-5.

81-3). Stoga je orijentacija na poljoprivredu. Osobina većine spomenutih županija u primorskim dijelovima Hrvatske sastoji se u tome da su bile organizirane oko plodnog polja duž kojeg se pružao riječni tok. Zagreb. st. Podgorje (kod Jastrebarskog). Zagreb 1962. Varaždin. kako ih ne bi ugrožavale poplave. Osim toga. pronađene ostruge. često na lokaciji starog kultnog (starokršćanskog) mjesta. Rovište. Čače. Turovo polje. Dubica. kako to pokazuju primjeri iz 80 Vidi. zaposjedale su. 83 F. Kultura. Moravče. Arheološki radovi i rasprave 2. do 9. ipak se.. villa rustica83. Diadora 12. velik broj plemenskih županija u Slavoniji u 12. stoljeća. To su: Čazma. Zapravo. Vrbas. i 11. Gorica. Virovitica. kao i u Istri (Za Istru. 453-67. nisu bili nazočni duže vrijeme. Iako o županijama na prostoru između Gvozda i Drave nema podataka iz 11. Brodski Drenouac. Krapina (Zagorje). Naselja su bila smještena na padinama. 371-89. u 8. Sana i Sanica81. 143-71. Povijest 674. Istočna granica. Garić. što svjedoči o specifičnosti hrvatskog društva (ili hrvatskih društava) u zaleđu dalmatinskih gradova u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Uz njih je postojalo i groblje. Marušič. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta. stoljeću. Ivanić. Ercegović. stoljeću područje istočno od linije Podravska Moslavina .K. Materijali 20/1985. nema ni mogućnosti za osvajanja. a koji se sastoji od sljedećih elemenata: kasnoantički kaštel. uz groblja se ne pronalaze sakralni objekti. taj prostor mogao smatrati dijelom hrvatskog teritorija u Panoniji. čini se. Pula 1987. stoljeća. i to prema obrascu koji nudi antika. cesta. konjanik je skup.73. Križevci. ona je i jedino moguća kada se naseljavaju već uređeni kasnoantički poljoprivredni prostori koji potiču novu. Moguće je da su u 10. stoljeću jasno dokazuje da su ondje morale postojati i u ranijem razdoblju. 65. Smiljanić. doduše. 82 Konjanički su grobovi pronađeni u Panoniji (u nekropoli kod Brodskog Drenovca .Ordnung in Sklavinien Kroatien. Zadar 1990. a u Dalmaciji ih nema. Isti. barem u 9. pa bi se. Nekropola u prostoru zajednice. mjesto groblja u pejzažu bilo je vrlo različito. dakle. od 32 groba u čak 3 su pokopani konj i muškarac zajedno). Goldsteln. vidi: B.KN I (D F Ne č I. No. Županije su imale prostor zimske i ljetne ispaše. Izdanja HAD-a 11. iako su. Novaki (kod Virovitice). ali su njihovi stanovnici bili pretežno stočari i ratari.S. Materijalna kultura Istre od 5. Vinski-Gasparini . S. odnosno na zemljoradnju i stočarstvo logična.Svilaj zauzeli Mađari80. U prvo vrijeme. Hrvatski rani srednji vijek t i Cl j sila na tim prostorima duboko na istoku. a imale su pristup i u visinske planinske predjele (čak i do 2000 m nadmorske visine). vrlo rijetko konjanici82. slijedom toga. slavensku teritorijalnu organizaciju. Beitrag zur Erforschung der Županien . i u prvoj polovini 9. a i da se ne bi uništavalo dragocjeno tlo za poljoprivredu te da bi se lakše branilo od eventualnog neprijatelja. naselje uz kaštel. U dalmatinskoj Hrvatskoj nema dobrih komunikacija koje bi poticale uzgoj i upotrebu konja. nizinske. Kalnik. O smještavanju nekropola na jadranskom prostoru kroz povi jest. 71. Šišić. 81 160 . zadugo očuvala svijest da je to nekoć bila "franačka zemlja". Gora. 84 Belošević. i 13. iscrpno objašnjenje u B6sendorfer. Grđevac. ali otada se većina grobalja formira oko crkava ili u njihovoj blizini 84.

Pogled na Kninsko i Kosovo po\je sa selom Biskupija .Slika 7.

.

Smiljanić. stoljeća do godine 1102. Pregled povijesti Istre od 6. a županija Imota stoji na cesti Salona . a Sidraška uz pravac Jader .Tilurius .Scardona. stoljeću manji su prostori živjeli odvojenim životom. tri u donjem toku Krke (Nečven. pri formiranju nekih hrvatskih županija bitna je bila kasnoantička crkvena administrativno-teritorijalna organizacija salonitanske metropolije. 371-4. važnost vodenih putova ne valja prenaglašavati. ali i povijesnog naslijeđa. Izdanja HAD 15. dok se županija Pset formirala u okviru teritorije Ludrumske biskupije86. Polačine nedaleko od Ferenci i Sv. povezivala sa susjednima. Tako su se na strateški važnim mjestima smještale utvrde i kontrolirale komunikacije. Međutim. Smiljanić. Do integracije svih ovdje ocrtanih regija dolazilo je postupno. U 7. Beitrag.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Bogočin. pa su i obični putovi i puteljci bili dovoljni za mali opseg tadašnjeg prometa. izv. 163 . te jedno uz Butižnicu (Strmica). riječnim tokovima Zrmanje.Salona . jedno uz Zrmanju (Keglević). II. Grada za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kroja. Bribirska županija leži uz cestovni pravac Jader -Asseria . i 8. rukopis. pa i samo zemljopisno sjedište Hrvatske . Vjerojatno se nisu očuvale sve antičke ceste. a u principu putovi uz rijeke ne postoje. županije Cetina i Livno na cesti Salona . na osamljenim padinama ponad dolina (Veli Mlun) i u blizini antičkih i kasnoantičkih ruševina (Čelega kod Novigrada. Važnost riječnih prometnih koridora potvrđuju i topografska istraživanja kninsko-drniškog kraja po kojima se od osam rekognosciranih utvrđenih naselja (castruma) čak njih sedam nalazi uz rijeke: jedno kod izvora Krke (Mokro Polje).Aequum . Sve govori kako je administrativna podjela hrvatskih zemalja logično proizlazila iz zemljopisnih okolnosti i strateških potreba.Salvia Servitium.Ulcirus .Novae Narona . Bertoša. nego vozili87. Viz. Relativno lako prohodnim prijevojima ta su se polja. DAJ 31/45. Osim toga.Siscia Servitium.Salona.Scardona . stoljeća "g ■^ :» •§ 53 Istre. županija Imota nasljeđuje poziciju parohije Sarsenterum. Klaić. Osim toga. županija Knin na teritoriju parohije Magnioticum.Hadra. 43. jer je zbog mnogih vodopada prohodnost otežana. Mali Vrh iznad Sovinjskog brda.Nona. Tako se županija Cetina formirala na teritoriju crkvene općine (parohije) Aequum. a tek od početka 9. jedno uz Čikolu (Kovačić).Knin. podalje (oko 8 km) od značajnijih vodenih tokova 88. Zagreb 1992! 55-63. F. Mihovil nedaleko od Kaštela)85. U njoj ima slavenskih nekropola na vrhovima brežuljaka (Mejica pokraj Buzeta. Ninska uz pravac Jader . županija Pliva na teritoriju parohije Salviaticum. Županije Pset i Knin smjestile su se na pravcu antičke ceste Burnum . Margarita nedaleko od Buja). odnosno županije. 44-5. Samo se jedno (Hotobilich) nalazi na padinama Promine. i 85 86 87 88 M. Krke i Cetine moglo se brodicama doseći vrlo mnogo hrvatskih naselja u unutrašnjosti. Karničac). Izvori. Sv. Vrh pokraj Brkača. jer onda pobožnog čovjeka Martina ne bi nosili.

I sam način na koji su popisane županije pokazuje da postoji među njima određena centralizaci ja. onako kako ju je predstavio Konstantin Porfirogenet 89. Naime. te dolinama Like. 91 Viz. I tu su postojale utvrde -gradovi oko kojih su se vjerojatno stvorili nekakvi oblici vlasti. Iz ranoga srednjeg vijeka poznata su samo imena "Zabraga" -Zagreba. Hrvatski rani srednji vijek u 10. Sidrage i Nina . Kupreško polje). IV. stoljeću hrvatski se etnički prostor počinje čvršće povezivati i povre meno ujedinjavati pod vlašću jednog čovjeka. Trogir i Zadar). Nalazile su se na raskrižjima važnih putova i imale kako stratešku tako prometnu. Hrvatsko društvo ni u Panoniji ni u Dalmaciji zadugo neće biti dovoljno snažno da ujedini oba ova prostora. i to je. sačuvana u kronici anonimnog notara Bele III. odnosno kraškim dolinama koje su se nalazile u tim županijama (Livanjsko. već ustrojila po određenim strateškim interesima. Klaić. jer istočna Slavonija sa Srijemom čini logičnu cjelinu -ali o tome postoji samo jedan podatak Nikete Honijata o "franačkoj zemlji" između "Save i Dunava" 91. protezala sve do ušća Save u Dunav. I te su četiri županije zatvorene zemljopisne cjeline. 90 164 . što bi značilo da se vlast franačkog panonskog upravitelja koji je bio tradicionalno Slaven.vidi. II. Doduše. 118-9 i tamo bilj. Izvori. iako im se u središtu ne nalazi karakteristična plodna dolina. 17 i d. Goldstein. Preko županija Pset i Pliva. pa čak možda i gospodarsku važnost. posebice na gradove (nedaleki Split. Viz. Panonska je Hrvatska obuhvaćala široki prostor od porječja Kupe. kontrolirani su putovi prema Panoniji. "Posege" . bilo jedino razdoblje u ranosrednjovjekovnoj povijesti Hrvatske kada će se ona bitno povećati i protegnuti od Jadrana do Drave. po priči Konstantina Porfirogeneta. 41-2. današnjeg Korduna i Banovine (Banije) i Save na jugu do Drave na sjeveru i Dunava na istoku. odnosno hrvatskih uporišta. izvan opisanih granica ostali su teritoriji u Panoniji koje su. ujedinit će se dva prilično velika 89 DAI30/90-117. izu. stoljeću zauzeli spomenu te. Klaić. stoljeća. zapravo. proiz vodnju soli i lišavala se potrebe da joj bizantski teritorij bude posrednik.današnjeg Vukovara. Duvanjsko. jer se na taj način uključivala u maritimnu privredu -pomorski promet. izu. također naselili Hrvati. Vijest da su Mađari u 10. Gacke i Krbave. Moguće je i daje istočno od Vukovara bilo još slavenskih.I. To će uspjeti tek hrvatskim vladarima u drugoj polovini 11. ribolov.o tome uopće ne treba dvojiti.Primorja. 90.Požege i "Vuke" . jer su se smjestile i organizirale na vrlo važnim mjestima za kontrolu jadranskog priobalja. odnosno da se Hrvatska. 33-5. Preko četiri hrvatske županije . stoljeću uistinu postojale . ali o svemu tome ima još manje podataka negoli o krajevima uz obalu. Historičari općenito smatraju daje cijela kronika vrlo sumnjive vjerodostojnosti . Zagreb. Grahovsko. utvrde ne mora biti točna. ali da su te utvrde u 10. Bribira.stvarala se hrvatska primorska fasada kojom je Hrvatska vršila pritisak na bizantski teritorij. pa onda tom logikom i Hrvat.

stoljeća bio zasigurno vrlo skromnih dimenzija. Župani iz Trpimirove darovnice teško da mogu živjeti uza svog vladara. 94 M. Pariš 1977. 95 Histoire de laFrance. Čini se također da bi njegov pandan u latinskom jeziku mogao biti maior®4. O županu (i njegovu položaju u drugih Slavena) opširno Rački. 96 Rački. a nastaju i izvedenice u hrvatskom (špan) (Skok. U Muncimirovoj se darovnici iz 892. iako je župan (ili župani) nedvojbeno u 9. Hrvatskoj susjed nim krajevima. Marafor . kada se stvaraju županije. Rad 91. Kasnije. Kasnije se termin "župa" i "župan" javlja i u drugim. a uz titule pridodana su i njihova posebna zaduženja . Suić. kneginjin župan [iupanus comiiissae). Povijest. mj.). stoljeću (Šišić. sve do Srbije i Crne Gore (Skok. župan buzdovanar (maccechario). ipak.maricus . III. marechali.župan. 198). sous la direction de G. u prvo vrijeme župan je bio gospodar nad užom cjelinom. Nutarnje stanje. župan konjušnik (cauallarius).župan palatin (patatinus). Duby. župan peharnik {pincernarius). godine 96 pojavljuje čak sedam župana kao svjedoci. 126. izvodi takav za ključa k iz činjenice da se u sre dnj ovje kovni m vr elima iz Istr e za istu funkc iju jednog izvangradskog magistrata susreću nazivi maricus i iupanus. 165 . O ovim drugima svjedoči i Trpimirova darovnica: njih pet s titulom župana u dokumentu se pojavljuju kao svjedoci. odnosno prvak društvene organizacije na malom prostoru i nad malim brojem ljudi. stoljeća prostora koji su zbog dugih stoljeća razdvojenog života nužno bili politički i gospodarski uglavnom samodostatni. 687-8). nema podataka o njiho vim zaduženjima -pitanje je da li bi se njihov status mogao usporediti sa statusom kraljevih dostojanstvenika u tadašnjoj Franačkoj 95 . Stoga je vjerojatnije da se radi o kasnijem umetku splitske crkve. Teško je pretpostaviti da je u samo četrdesetak godina hrvatski dvor toliko ojačao i razvio se da bi mogao održavati tako brojnu svitu.30. 107. 92 Na južnoslavenskom prostoru "župan" se prvi put spominje u Sloveniji još u 8. 197-8. Međutim. Izdanja HAD 15. Documenta. a drugi su bili vezani uz vladara i njegovu kuću. Čini se. ali i u drugim jezicima (češki -pari). daje bez obzira na bogatstvo drugačijih mišljenja "župan" riječ slavenskog podrijetla 93. a s vremenom su njihove titule počele označavati osobe na visokim državnim dužnostima. ali i u susjednim zemljama. a da su Hrvati taj naslov za rodovskog starješinu prihvatili od u Hrvatskoj naseljenih Slavena i sačuvali ga i u kasnijoj teritorijalizaciji svoje države. na i. Titula i ovlasti župana Usporedo sa stvaranjem županija na hrvatskom se prostoru. jer je njegov dvor polovinom 9. Položaj i funkcija župana u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mijenjali su se. Na franačkom dvoru postoje majordomi.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. župan komornik (camerarius). župan štitonoša [armigefj. 51-3. neki od župana bili su vlast na čelu županije. 93 Šišić. Etimologijski rječnik. afirmira "župan" 92. seneschali koji su u prvo vrijeme bili službenici (bolje rečeno sluge). Povijest. 14-7. Zagreb 1990. stoljeću bio osoba po moći odmah do vladara.

str. Prvi izazov bizantsko-jranačkom poretku -buna Ljudevita Posavskog Red stvari. godine) jednostavno nije više nametalo kao problem. Povijest. Zagreb 1974. pojavit će se napukline u tom izvan Hrvatske zamišljenom poretku. Protiv franačke vlasti pobunio se 818. 72. 189-197. 193-5. stoljeća te hrvatske težnje i neće posve ostvariti. po svemu sudeći. 113 i drugdje. Documenta. Klaić. Godiše n zbornik 19. 32. 117. 1957. Također V. II. 223-9. Rač ki. 310-16. 352. Težnje i potrebe za samostalnim razvojem hrvatskog prostora bile su neusporedivo jače od bizantskih i franačkih snaga koje su ih u tome mogle sputavati. i Dimitrija Zvonimira u izvorima vrlo često spominju 99 . Docume nta. Bilo bi to logično nastojanje u počecima procesa feudalizacije. 118. stoljeću. Sokol. 98 166 . Genealoški prilozi 46. 129-39. nije mogao dugo trajati."knez (dux) Donje Panonije" Ljudevit 101. Izdanje HAD 10.). Konstantin Porfirogenet vjerojatno prenosi hrvatsku narodnu tradiciju i svjedoči da su Franci Hrvatima ostali u vrlo lošoj uspomeni: "Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i bacali ih psima" 102. Izvori. 320. Prvo je iskušenje zadesilo franačko vrhovništvo samo koju godinu po zaključenju Aachenskog ugovora. 120 i drugdje. 78. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. da se obrani od optužbi papinskog poslanika da je ubio brata Gojslava 100 . Povijest. 100 M. Šišić. u Muncimirovoj se darovnici spominje još jedan župan kojem se pripisuje i određeni teritorij -kliski 97. a njegov konačan slom dogodit će se u drugoj polovini stoljeća. N. Ako se u prvoj polovini 9. Iako se oni zajedno više ne spominju. 99 Rački. Župana je na mjestu odmah do vladara zamijenio ban. 119-25. Od opsežne literature koja se bavila Ljudevitom valja izdvojiti: Šišić. Documenta. 306-7. moguće je da su postojale tendencije da se određen broj župana konstituira kao visoko i značajno tijelo u hrvatskoj državi. Prilozi kronologiji hrvatske povije sti Rad JAZU 311. Klaić. izv. stoljeća 98. Klaić. Vjerojatno su povod pobune (prije negoli uzrok) bile okrutnost i bahatost grofa i zapovjednika Furlanske marke Kadolaha kojem je Ljudevit. ali se ono nestankom kraljevske vlasti na hrvatskim prostorima (od 1102. Klaić se u više navrata bavila ovom temom: Lika u srednjem vijeku. O Pokuplju kao vjekovnoj krajini između Jadrana i Panonije. Klaić. Povijest. Zagreb 1978. čime su oni ojačali svoje pozicije. 4.I. 16. kako su ga zamislili Bizant i Franci. 101 AEFza 818. 106. Bara da. Goldstein. Izdanja HAD 1. Panonija i Hrvati u 9. Viz. Antolja k. tako se za vladavine Petra Krešimira IV. 114. Za greb 1990. 97 Rački. Skopje 1967. a to se dogodilo najkasnije polovinom 10. CD I. Izdanja HAD 2. S. Za greb 1986. 199. bio podčinjen. Ali župani su i dalje važne osobe. Izvoru 14. Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Dvanaestorica župana pomažu Petru Krešimiru IV. Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune 1573. 208-12. 16. a čini se oslabili kraljevu. 102 DAI30/78-87. Izdanja HAD 14. god. Vidi.

Pozivao je i neko pleme koje se u latinskom izvoru naziva Timociani. naime. Filološka razmatranja. On se.. Vjerojatno se u Dalmaciji nisu sačuvale (jer nisu bile održavane) rimske ceste. gradeškog su patrijarha Fortunata optužili daje bodrio Ljudevita. nego je pobjegao na bizantski teritorij -u Zadar 105. 106 ^Rp z a 818. Nasuprot tome. čini se da je tradicionalna prohodnost panonskih pro stranstava omogućila relativno lako prodiranje franačkih vojski na po dručja pod Ljudevitovom vlašću. Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. Klaić. 17. a da se tek po Borninoj smrti. Pitanje je jesu li se pobunili i Kranjci i stanovnici Koruške. odnosno na drugom mjestu dux Dalmattae te dux Dalmatiae atque Liburniae. su se ponovno pokorili caru 104. dakle stanovnici ili pleme uz rijeku Timok u istočnoj Srbiji. Od naselitve do uveljavljanjajrankovske gafevdalne gared a. 48-50. jer se k njemu Ljudevit sklonio u bijegu. jer je njegovo područje Francima bilo teško pristupačno. Documenta. Izvori. Borni je vjerojatno bilo u interesu čuvati franačko prijateljstvo. čini se. a još teže izvodilo vojne pohode. pa se i zbog toga teško putovalo. ali se 103 Takvo mišljenje argumentirano podržava Katičić. Odnosi Liburnije i Istre. izvjesno je da se pobuna širila i u krajeve zapadno od Ljudevitove Panoni je. dakle do vladavine Mislava i Trpimira. Nadalje. Documenta. Račkl. kako je u tom kraju. Rački. 18. 104 167 . 105 Aw z a 821. S druge strane. između pokornosti franačkom caru (jer gaje pohodio 820. Borna je. 85. Klaić. Izvori. ali ako se to i dogodilo. 17. jer je na granicama imao mnogo opasnijeg i stalnog protivnika . Čini se da je središte prostora kojim je vladao bilo u Lici 108. 2. nije niti pokušao obraniti od optužbi. iz d. L 820. Ljudevit pretrpio poraz u borbi protiv furlanskog grofa Balderika. nazvanog dux Guduscanorum 106 -što bi najvjerojatnije značilo da je on bio "knez Gaćana". Rač ki. Zašto je tako odlučio može se samo nagađati: nije se morao suviše bojati upada franačke vojske. A s bizantskim su podanicima sporovi mogli vrlo lako izbiti i odmah bi ugrožavali hrvatske pozicije na istočnojadranskoj obali i u neposrednom zaleđu. 17. dakle dalmatinski i liburnski knez 107 . 326. Međutim. godine 821. uz rijeku Dravu. onda su Ljudevitovi planovi uistinu bili ambiciozni 103. Klaić. 322. čini se da je Bornin ujak Ljudemisl prvo bio pristao uz Ljudevita. 324. 421. stoljeća Čim je digao ustanak. 320. Zgodovina slovenskega naroda I. 325. No. U vrijeme kada se Ljudevit sukobio s Bornom od njega se odmetnuo čak i njegov tast Dragomuž. Documenta. Ako su to Timočani. pa se čini daje i Fortunat bio sudionik u pobuni. Vrlo je važan i Ljudevitov odnos naspram drugih hrvatskih knezova. Grafenauer. 107 ARFza 819 i 821. Očigledno nije uspio pobuniti Bornu. Ljubl ja na 1964. do 820. 108 Margetić. Rački. Documenta. hrvatski vladar preselio u neposredno zalede dalma tinskih gradova. Izvori. Klaić. Izvori. godine)109 i neizvjesnosti saveza s Ljudevitom izabrao ono prvo.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. B.bizantsku Dalmaciju.

na mjestu gdje se nalazila Stara Petrinja ili nedaleko od njega 113. Petrinja od prvog pisanog spomena do 1592. slabljenja Carstva. U cjelokupnim ARF nema opisanog pohoda u koji su uključene vojske iz tako udaljenih krajeva države -pogotovo je to izuzetno u doba dezintegracije. Ljudevit se sklonio u "utvrđeni grad na strmom brdu". Ljubljanske kotline prema Slavoniji). spominje jedino ovaj događaj iz hrvatske povijesti u razdoblju od 9.6. Štoviše. pokazuje koliku je važnost Car stvo pridavalo gušenju Ljudevitova ustanka. Račkl. a potom i Borna osobno. godine sukobili su se na Kupi Ljudevit i Borna. a zatim se vratile kući. godine. Izvori. na Zrinjskoj gori) 112. 115 Katičić. nemoguće je ustanoviti. Postojnskih vrata. istočne Franačke. druga "preko Karantanije" (vjeroja tno preko Koruške i okolice današnjeg Maribora). 18. a treća "preko Bavarske i Gornje Panonije" (vjerojatno današnja zapadna Mađarska). ili prema Dinaridima (primjerice. Bornini su mu ljudi iznenadnim prepadima uspjeli nanijeti teške gubitke 110. u Srb 115 gdje je ubio jednog od tamošnjih knezova. ali činjenica da stižu čak iz Saske. ili nedaleki Susedgrad?) ili Papuk (Požega?). Ljudevit je zajedno s pratnjom pobjegao iz Siska vjerojatno prema jugu. ali se može pretpostaviti da se radi o utvrdi na rubovima Panonske ravnice. Alamanije. Bavarske i Italije. opet su tri vojske pustošile "polja izdajnika" i vratile se kući. nema razloga sumnjati u stvarnu djelotvornost Borninih akcija. i Ljudevit je pobijedio. Izvori 17. 322. Vjerojatno one nisu bile i brojčano velike. Dakle. Rački. pošto im nitko nije pružio priliku za borbu 114. Međutim. 325. Ta im se nakana ostvarila već sljedeće godine. Stigli su i Bornini izaslanici. Documenta. Moguće je da Franci i nisu namjeravali napadati utvrde.3. nego su pljačkom i paljevinom onemogućavali Ljudevitu stvaranje zaliha i dugotrajno utvrđivanje. 324. Ljudevit je pokušao pružiti otpor prvoj vojsci. za vladavine Ludovika Pobožnog 1 n. Klalć. Pretorijanci. 114 ARF za 821. 112 Tako pretpostavlja Šišić. U proljeće su krenule na Ljudevita tri vojske -jedna iz "Italije preko Noričkih Alpa" (dakle. Iako su brojke od 3000 ubijenih vojnika i 300 i više otetih konja pretjerane u tipičnoj maniri srednjovjekovnih izvora (a ovdje je franački ljetopisac i dodatno motiviran da uveliča uspjeh svojeg saveznika). 819. kada je u Panoniju stigla nova vojska. preko današnje Furlanije. u rukopisu. ali su one ipak stigle do Panonije i pustošile. neki brežuljak podno Medvednice (Gradec . 110 ARF za 819. ili. Hrvatski rani srednji vijek predomislio (ili je od početka hinio stvarne namjere). Novaković i neki drugi autori razvili su na temelju ovog podatka tezu o tome 111 168 . U zimi 820. Goldstein.I. ARF za 820.jezgra današnjeg Zagreba. 821. Izvori. godine u Aachenu car se dogovara o mjerama koje valja poduzeti protiv Ljudevita. 7. Documenta. R. smatra takvo tumačenje "posve nevjerojatnom pretpostav kom". stoljeća do oko 1050. Zatim je provalio iz Panonije u Dalmaciju i pustošio.. Koji je to "grad" bio. 113 Opširnije I. Klalć. dolinom Une. ali Bornu nije uspio uhvatiti. Povijest 315. godine Ljudevita napokon i ubio. Documenta. 17. pa je 822. I historiografija Ljudevitovu ustanku daje veliku važnost: ugledna CMH III. Klaić. Goldstein. Sljedeće godine. pak. pa se zatim čak tri puta sukobio s drugom. Rački. 67.

Srbi. zatim Borne. izd. a car bez odlaganja šalje vrlo jaku vojsku. Franački anali mu posvećuju dužnu pozornost. kao što je. 32. Priča o Ljudevitu time i završava. jer je otac njegove žene Dragomuž također bio Slaven. zabilježenoj u izvorima 14. Ljudevit je. dok su Klaić. bio slavenskog podrijetla. pa zbog toga. čini se da podatak kako su "Hrvati s mukom pobijedili i pobili sve Franke i njihova arhonta Kočila. 821. čini se daje hrvatska narodna tradicija uljepšala događaje i da su na takav način preneseni informatoru cara Konstantina. Bez obzira na to. 18. Ljudevit je nazvan dwc Donje Panonije. 243-4 i tamo lit. Iako se vijest cara Konstantina najvjerojatnije odnosi baš na Ljudevitov ustanak. primjerice. odnosno bio je dio upravnog aparata franačke države. Klaić. nije uspio ni rodbinski povezati u kratkom razdoblju njihove vladavine. jer je njegovo "hrvatstvo" neusporedivo s modernim nacionalnim osjećajem 119.Ljudevita u Panoniji. koje su ujedinile teritorije većeg broja županija. Hrvati će još nekoliko desetljeća na mnoge načine biti ovisni o Francima. koji je bio zahvaćen ustankom. ocjenjivali kao "obsežen in moćan odpor Jugoslovanov proti frankovskem gospostvu" . II. V. čini se. Goldstein. Klaić.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. smatrali da se radi o istoimenoj srednjovjekovnoj županiji i plemićkoj općini.. 117 ARFza god. stoljeća. Izvori. karakteristično je za prvake nekih drugih zemalja u koje nadiru Franci. odnosno Hrvat.. V. Međutim. 211-2. Rački. ne odgovara u potpunosti stvarnom stanju 116. pa je Ljudevitov ustanak teško ocijeniti kao pobjedu Hrvata. Bilo je to nedvojbeno najvažnije zbivanje tih godina u Car stvu. zbog toga ne treba umanjivati značenje ustanka koji je vodio. Zagreb -Sisak 1994. pa onda u dužem razdoblju asimilacija u franački milieu. Tamo ga je ugostio Ljudemisl. stoljeća Budući da se nalazio nedaleko od izvora Une. Povijest. odnosno. pošto je pobjegao pred franačkim vojskama iz Panonije. Gruden krajem 19. primjerice. 119 Zbog širokog prostora. a s Francima se.. Viz. Zagreb 1975. Povijest Hrvata I. "na molbu naroda i uz carev pristanak". 64-8.područnih gospodara . izv. kao i njegova nasljednika Vladislava u Dalmaciji (do smjene. produžio je za Dalmaciju. Saska. na najboljem putu prema jugu. 118 Vidi. Takvo rodbinsko povezivanje.. Izvori. II. Klaić. u: Sisačka bitka 1593. Simoniti. 198. U ocjeni Ljudevitove povijesne uloge griješili su oni koji su ga smatrali hrvatskim nacionalnim borcem (prije je to činila javnost negoli histo ričari)118. kao Slovenac J. stoljeća." te da su "ostali nezavisni i samo stalni". bio je Hrvat. dolazi 821. 14. iz grada Srba obavještava cara daje spreman doći pred njega. 116 DAJ 30/85. Pomen bitke pri Sisku v luči historiografije in zgodovinskega spomina. neki su to. 325-6. pa je tako i Ljudevit bio jedan od oblasnih gospodara. Jedan od razloga zašto se to nije da su Srbi naselili veće prostore bivše rimske provincije Dalmacije. Karolinško je Carstvo bilo podi jeljeno na grofovije (a kasnije i na marke). Vjerojatno je u Panoniji bio starosjedilac. Bio je obvezan redovno se javljati caru. U priči o Ljudevitovoj buni spominju se imena nekih hrvatskih knezova . pak. ali ga je potom na prijevaru i ubio. Documenta. sudeći po imenu. To su i prva svjedočanstva u izvorima da postoji čvršća hrvatska državna organizacija i u Panoniji i u Dalmaciji.vidi. 169 . godine) 117.

Možda je Ljudevit želio imati povlastice s obzirom na to da je Panonija pogranična zemlja Franačkog Carstva i da on kao Hrvat vlada nad hrvatsko-slavenskim stanovništvom. O Dalma ciji u Porflrogenetovu djelu opširno piše i B. Iz perspektive onoga koji želi izvijestiti o događajima u zemlji koja će se u budućnosti zvati Hrvatska. zapisana otprilike u prvoj polovini 10. Rač ki. Uostalom. Činjenica da se u spisu Konstantina Porfirogeneta upotre bljava ime "Hrvat" već i za događaje s kraja 6. 121 170 . Goldstein. roda. Documenta. ne mijenja ništa na stvari: sve su informacije u ovom djelu zapravo prenese na više stoljeća stara hrvatska narodna predaja. ili između pojedinih pripadnika susjednih rodova. da bi označio dva teritorija -jedan širi. Liburnija. stoljeća.I. ukazu ju i neke činjenice: prvo da su Timočani raskinuli savez s Bugarima. Documenta. Štoviše. predslavenski. 391-400. 123 yyy? z a 819. O uzrocima bune može se samo nagađati. kada se hrvatsko ime već međunarodno afirmiralo. Naime. Dalmacija u spisu "De administrando imperio" . Pokušao se povezati s drugim Hrvatima i drugim slavenskim plemenima iz prijeke potrebe. nema logike spominjati "hrvatsko" ime. 9-21. 17. Stoga nema ni potrebe da se oni služe svojim narodnim imenom. Rački. Napokon. stoljeća. Zadar 1990. Stoga će ovaj prostor za inozemne pisce još dosta dugo biti ponajprije "slavenska zemlja".vrela i putevi saznanja. 325. Razlog tome je vjerojatno što se oni služe starim. on bježi u Zadar. ZRVI 29-30. Tarsatica 120. 124 ARFza 821. stoljeća. primjerice. i u samoj Hrvatskoj vlada takvo stanje u kojem je teško moglo prevladati jedno zajedničko ime na širem prostoru .na hrvatskom prostoru. Srbi. morao je potražiti pomoć Bizanta ili je morao djelovati Bizantu u korist. Izvori 18. 322. Panonija. 143. koji su bili tradicionalan neprijatelj Bizanta i priklonili se Ljudevitu 123.Franačke i Bizanta . 1991. jer ono ne pomaže kao differentia specifica 122. drugi uži. S druge strane. i početka 7. Slično postupa i Konstantin Porlirogenet koji u DAI upotrebljava termin "Dalmacija" naizmjence. Klaić. Hrvatski rani srednji vijek dogodilo s Hrvatima vjerojatno je u tome što su Hrvati nastavali Francima prilično udaljene zemlje kojima su oni teško mogli neposrednije ovladati. ako je želio zaratiti na Franke i osloboditi se potpuno ili dijelom njihove vlasti. Izvori. sav se život i svi kontakti odvijaju između pripadnika uže zajednice. u potrazi za saveznicima. kada Ljudevitov suradnik Fortunat biva prokazan franačkom caru. Ferjančlć. Diadora 12. 122 Goldstein.naime. jer državne organizacije na šireni teritoriju nije ni bilo. slično je i s drugim izvorima (papinski i drugi talijanski) praktički tijekom cijelog 9. 238-9.6. Do polovine 9. antičkim nazivima . a potom u Carigrad 124 . franački izvori uopće ne spominju Hrvate. str.Dalmacija. u bizantsku Dalmaciju. Lončar. oblikovan nakon slavenskog dolaska 121. Klaić. M. Da su takve pretpostavke realne. Zatim. a njezini stanov nici "Slaveni". kada su svi Hrvati. niti govore o "Hrvat skoj". 120 Vidi. Čini se da nije mogao ništa učiniti zanemarujući odnose dviju velikih sila . O Porfirogenetovoj Dalmaciji. stoljeća teško se u inozemstvu moglo afirmirati ime "Hrvat" ili "Hrvatska".

Kako se logikom razvoja unutar takvog društva morala i stvoriti neka struktura koja će garantirati stabilnost odnosa. Zato je o toj temi . Moguće je da je Ljudevita na bunu potakao i razvoj prilika u Franačkom Carstvu nakon smrti Karla Velikog 814. 328. Oni su svi povezani rodbinskim odnosima. koje spominje Konstantin Porfirogenet 125 . Ljudevita ubija Bornin ujak Ljudemisl 126. hrvatsko je društvo ostvarilo bitan napredak u odnosu na vrijeme seobe u jednoj stvari: počinje se afirmirati ranosrednjovjekovna utvrda ili "grad". govore o tadašnjem društvenom razvoju. 322. ako Bizant i nije bio nepo sredno upleten u zbivanja. 125 O razdoblju Ludovlka Pobožnog: CMH III.županije. 30. dovoljno snažnih da integraciju takve vrste dosljedno i provo| de. Proći će još neko vrijeme dok hrvatski prvaci ne budu počeli voditi samostalnu politiku. 126 AR FZZ 8 1 9 . a ističu se I Ljudevitov tast Dragomuž. godine. Izvori. Napokon. 127 DAI30/63-7. 325. Izvori 3. stoljeća možda i sama činjenica da Ljudevit iz Siska bježi prema Jadranu znači da je bio na putu za bizantsku Dalmaciju. za što su najbolji primjer sudionici zbivanja oko Ljude■ vitova ustanka. kao i Bornin nasljednik .o hrvatskom društvu s početka 9. na čelo tih jedinica dolazit će I "rodovski prvaci". stoljeća neće imati dovoljno snage. 17-8. i da je postojala "rodovska aristokracija".Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Vjerojatno su se te manje jedinice prostorno i administrativno organizirale kao župe koje će tek u kasnijem razvoju prerasti u veće organizacijske | oblike . Naime. pogotovo ako je zajednica bila relativno malobrojna i zatvorena. Viz. potvrđuje i jedna od verzija hrvatske narodne predaje po kojoj Hrvate u njihovoj selidbi prema Hrvatskoj predvode petorica braće i dvije sestre 127. uspjele su ujediniti prvake na 1 prostoru od Gradeža do Timoka. Klaić. spore. 171 . jer Hrvati za takva pregnuća sve do 11. a ako i nisu bili. Da su rodovski odnosi bili vrlo važni u prvim stoljećima hrvatske povijesti. Rački. U vrijeme doseobe Hrvata oni. 1-22. zatvorenim zajednicama nužno je doživljavao. pa stoga i vrlo malo . Documenta. stoljeća . 821. u svakom mu je slučaju Ljudevitova buna bila i dobrodošla. 823. Klaić. s vremenom su se rodbinski odnosi između njih mogli uspostavljati brakoi vima. Tako.nećak Vladislav. Za hrvatsku su povijest Ljudevitov ustanak i razdoblje u kojem se odigrava od iznimnog značenja i po tome što je čitav hrvatski teritorij od jadranske obale pa do Drave bio u kolopletu istih zbivanja. mogli su biti međusobno rođaci. neovisnu i od Bizanta i od Franaka. Bio je to ' rezultat djelovanja vanjskih faktora . odnosno | sigurnost od vanjskih i unutarnjih prijetnji. Dotadašnji život T u relativno malim.na panonskom prostoru prvenstveno Franaka. ali j nezaustavljive promjene. središnja vlast više nije tako jaka kao prije. koji su naselili j neki uži teritorij. izv. Njezina slabost i neke njezine greške i zloupotrebe.moguće jedva nešto reći. II. Podaci o Ljudevitovu ustanku vrlo su oskudni. Međutim.

"grada" u primorskim krajevima Hrvatske nije bilo barem do 11.da je "grad aglomeracija u kojoj poljoprivreda prestaje biti jedini oblik proizvod nje" 132. Međutim. uz Jadran. II. već kao castrum ili civitas135. Pariš 1950. 135 M. 1971-2. Biogradu. negira postojanje gradova u Francuskoj u ranom srednjem vijeku. Nadalje. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. Stupinu. Stoga je M. što bi se doslovno trebalo prevesti kao "kaštel". 484-5. primjerice. Uobičajeno je da se takva utvrda u literaturi o hrvatskom ranom srednjem vijeku naziva "gradom". Međutim. izv. Po kriterijima koji su općenito prihvaćeni za evropski rani srednji vijek. stoljeća. 274 i d. do tada je u hrvatskom društvu dominirao ruralni način života (kao i u drugim slavenskim društvima). Documento. u: Histoire de lo. stoljeća. Šišić i N. Neki su historičari taj izraz prevodili kao "gradovi". Klaić. što j e siroma šna i utvr đena r ez id encija biskupa . Goldstein. iako u originalu piše castellum129. 324. tvrde da se Ljudevit Posavski sklanja u "utvrđeni grad na strmom brdu"128. stoljeća stvaraju se i 128 Vidi. Tako i F. pa možda čak i kasnije 131 . Rački. stoljeća. bitne promjene u organizaciji i funkcioniranju "grado va". formiranje i postupno jačanje državne organizacije. J. pa i na širem južnoslavenskom. ha ville medievale. Konstantin Porfirogenet piše u 10. Manuel de sociologie. stoljeću i spominje mcipa u Hrvatskoj. Vidi i F. 133 M. 1984-5. a radi se o Ninu.dakle "grad". Klaić. Hlijevnu. sve do Panonije. Pariš 1980. 172 . Antoljak. Viz. Po njemu. Od 9. u Slavoniji. odvijaju se u nekom utvrđenom i lako hranjivom mjestu i oko njega. Klaić. Zadar 1981. a ville j e ono naselje koje Ima prvenstveno gospodarsku 1 trgovačku funkciju. i 10. 132 A. 131 Tako. a u kontinentalnom dijelu. na primjer. Antoljak 134. 44. 8. Skra dinu. a slično je činio i S. Zadar u DAI Konstantina Porflrogeneta. "utvrda". Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X. stoljeća nadalje. Povijest. Le Goff. se stoljeću događaju na hrvatskom prostoru. što je značilo da nema uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta trgovine i vlasti (crkvene ili državne). Šišić. je li to uistinu "grad"? Problem se postavlja i u povijesnom i u historijskom smislu. 134 S. Suić. Veličinu. koje se zbiva od 9. France urbaine. Mumford. Kninu. Štoviše. kao i u njegovu zaleđu. 130 DM 31/68-70. Cuvillier. u to vr ij eme pos toje samo c ite. Grad kao središte zbivanja Sva opisana zbivanja i procesi. Grad u historiji Zagreb 1968. Radovi Zavoda JAZU u Zadru 27-28. Izvori 43. Hrvatski rani srednji vijek 5. Lapčani Rad JAZU 300. na bizantskom i na hrvatskom teritoriju. 98. 13.I. Radovi FF-a Zadar 10. sve otprilike do 13. M. Vidi i L. Naime. Konju i Klobuku 130. Barada prevodio castrum kao "posebno utvrđeno mjesto" ili samo "utvrda" 133. Zagreb 1954. Smiljanić. 129 ARFza. 357. ili su neposredno s njime povezani. U 9. kada prevode Franačke anale. Izvori 17. 315. Suić smatra da grčku riječ Koćoipov ne treba prevoditi kao urbs . Radovi FF-a u Zadru 24/11. 119 i'd. vrlo je teško prihvatiti i prilično prilagodljivu definiciju koju su ponudili sociolozi . 820. Barada. nametalo je i kao preduvjet i kao posljedicu kontrolu prostora i komunikacija.

Goldstein. F. a ne vojnički predstavnici vlasti. kao 1 drugi kastrumi u Hrvatskoj nastanjeni tek u 10. jedan od preduvjeta i okosnica u stvaranju prvoga hrvatskog kulturnog pejzaža u 9. Klaić.njih 9 u Hrvatskoj. Klaić. koja je gubitkom agera znatno gospodarski oslabljena. odnosno romanskim elementom. 137 Goldstein. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina. što bi se vjerojatno najbolje prevelo kao "dvorac". Međutim. pa ih zamjenjuju satnici ili centarhi koje postavlja franački vojvoda. 1984-5. Izvori. stoljeću. nastavlja borbu za očuvanje svojih pravno-političkih posebnosti. stoljeća. Stoga se "grad" ne bi smjelo. Gottschalk polovinom 9. Radovi FF-a Zadar 24/11. Bizant 99 i d. stoljeća tvrdi da je Trpimir živio u villa140. sudeći barem prema tome što pod tim pojmom podrazumijevaju suvremeni Annales regni Francorum 141. a na južnoslavenskom prostoru. Od kraja 8. kada je franačka vlast zamijenila bizantsku. 63-4. Isti. Klale. 140 Katlć. 138 Vidi. izv. kada i Hrvati i drugi Slaveni organiziraju kontrolne stanice uz more. Čini se da je u tim procesima na hrvatskom prostoru jedina iznimka Istra.od spomenutih 9 više od polovice (5) ih je uz obalu. tribuni su sve više članovi gradskog patricijata. to će se očitovati tek u idućim stoljećima. Gradovi postaju karakteristično obilježje čitavog hrvatskog prostora. Gottschalk. onda je to najbolji dokaz društvene (klasne i staleške) diferencijacije. na ra znim mj.7 0. kao što je radila starija historiografija. pa se u tom slučaju "grad" može poistovjetiti s nastambom vladara. 173 . 10. dok se priprema za pohode u pr oljeće. spominju da Karl o Veliki bora vi u nekoj od villa tijekom hladnog dijela godine. 17. stoljeća "gradovi" (utvrde) koje Konstantin Porflrogenet registrira otprilike stoljeće kasnije . 34/19-20. Rasprave i članci. 43. 22. opširno. naime. u vrijeme Ljudevita Posavskog ima ih i u Panoniji. 3 2 / 1 4 9 . Bizant 169 i d. ipak smatra da su kninski i bribirski. Izvori. 141 Vidi. gradovi su potiskivani s njihovih nekadašnjih agera. stoljeću. Documenta. u zaleđu Jadrana. te se nastojalo promijeniti upravno ustrojstvo vlasti u njima. Viz. sa čime se teško složiti. Ako se nastamba hrvatskog vladara uistinu može smatrati gradom. a protivnik Borna se sklanja u castra. Može se pretpostaviti da je u jednom takvom gradu Borna i inače živio. AR F. 139 ARpza 819. 61.2 . 35/12-3. Izvori. Bilo je to doba intenzivnog spuštanja Hrvatske i drugih Sklavinija na Jadran 137. 31 /6 8 . 136 To s u g r a do v i u S k l a vi n l j a ma s po m e nu t i u D M . 58. povezivati s etnikumom. Rački. 3 3 / 2 1 . Činjenica jest da Hrvati osnivaju svoje gradove ponajprije uz obalu . Nestaje bizantska.5 1 . gradovi se osnivaju i u unutrašnjosti. II. 120. odnosno gradove 139. pa ti njihovi "gradovi" počinju funkcionirati slično ili na isti način kao i oni u susjednoj bizantskoj Dalmaciji 138.3. izrazito vojnička organizacija. nabraja ih još 21 136 . 322. 108.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ponajprije zbog političkog okvira u kojem se našla. Istarska gradska općina. 44. ali i u Dalmaciji -jer sam Ljudevit pustoši po Dalmaciji. iako tvrdi da župa nijska središta "imaju istaknuti položaj i naslijeđenu konstantu naseljenosti". No. pri čemu se razlike između vladarske i obične seljačke kuće očituju i u veličini i u posjedovanju neke fortifikacije. jer se on gubi u ritmu sve intenzivnijeg doseljava nja Hrvata i drugih Slavena u bizantske gradove na Jadranu i u njihovu okolicu. Smiljanić.

a hrvatski je prostor djelomično pripadao Bizantu -vidi. postupno se njegove funkcije sužavaju na obrambenu i crkvenu .4. Lučić. 142 To ponajprije vrijedi za gradove u Bizantu. grad se ruralizira i njegova je "ruralizacija" (rustifikacija) očigledan proces. Pri tome su više bili pogođeni gradovi u Panoniji (primjerice. The 17th Inte rnati onal B yz anti ne Congr ess. 100. 144 Vidi. a u kakvom prema selima koja ih okružu ju? Koji bi kriteriji trebali biti ključni pri klasifikaciji gradova i njihovu razlikovanju od sela? Čini se da se u ranom srednjemu vijeku mogu nazivati gradom i ona naselja koja ga po gospodarskim i pravnim kriteriji ma ne bi zaslužila. Kode r. u kasnoj antici i ranom srednjemu vijeku. 87-103. 1975. Takvih je utvrda bilo i sjeveroistočno od Zagreba. Najnovi ji radovi: J. istoriografije i prosopogralije). str. 65-71. u kasnu antiku.on postaje utvrda. 65-70. O odnosu grada i sela na na še m pr ost oru piše N. kada se zbog opće nesigurnosti stvaraju nizovi utvrda duž komunikacija. Jedan od takvih nizova ili sustava. Siscia ili Sirmij) koji su bili ugroženiji .negoli stanovnici priobalnih gradova u ipak donekle zaštićenoj Dalmaciji. ali i branili uži prostor oko sebe. vrlo snažan u antici. J. ali se takvima ipak smiju smatrati. 145 Suić. Da bi se detaljnije i preciznije odgovorilo na ove dileme. Kla ić . Goldstein. Zadar 1974. Zbog toga dolazi do bijega gradskog stanovništva na selo.ili su čak i stradavali pod udarima barbarskih plemena od 4-6. Grad. Bizant. 174 . ali i duboko u unutrašnjosti. pa je bavljenje poljoprivredom uglavnom ostalo jedina mogućnost. 201-10. mj. Russe ll. i tamo lit. Ma jor Pa pers. 143 Usp. jer imaju gradsku tradiciju i razne administrativne funkcije 142. Naime. Radovi Instituta J AZU Zadar 21. 33 i d. Bizant. koji će kasnije i za Hrvatsku biti od iznimnog značenja. 248. Transformations in Early Btjzantine Urban Life : The Contributio n and Limitati on of Archae ologic al Evide nc e. gdje su nadgledali putove koji su obično vodili iz Panonije prema Jadranu. Beo grad 1970. stoljeća. Geo graphic App roach to the Topic.. pose bice. Dumbart on Oa ks 19 86. Istovremeno. Ist o. Goldstein. Prožima nje sela i grada u dalmatinskom pojasu u srednjem vijeku. Mnogo podataka daje. Goldstein.I. Ostrogorski. siguran zaklon za svoje stanovnike i stanovništvo uže okolice te siromašna rezidencija biskupa. Dubrovačke te me. G. valja se vratiti dublje u prošlost. Vizantijski gradovi uran&m srednjem veku. T he Ur ban Characte r of the Early Btjzantine Empire: Some Re fle ctions on a Setileme nt. kao i u zapadnoj i središnjoj Bosni 144. kako bi ih kontrolirali. pa onda i sekundarni sektor gradske privrede. tercijarni.. protezao se duž istočne obale Jadrana 143 . 62-89.262. postavljaju se različita pitanja: što se u gradu na hrvatskom prostoru događa. igre u amfiteatru. 227 i d. kada se tipično antičko društvo na tom prostoru uglavnom rastrojilo i nestalo . praktično je nestao. Odnos g rada i sela na istočnoj jad ran skoj ob ali u r anom srednje m vijek u.. tko u njemu živi? U kakvom su međusobnom odnosu gradovi na hrvatskom prostoru. 137-154. ali ponajviše za razvijeni srednji vijek J. Kasnoantički grad na hrvatskom prostoru doživljava temeljitu preo brazbu u usporedbi s antičkim razdobljem: umjesto da bude središte trgovine i obrtništva u kojem se odvijaju teatarske predstave. na i. zabave i svečanosti 145. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. J IČ 3. 155-87. Sabrana dela III (Iz vlzantijske istorije.

Srednjovjekovna nalazišta. s kopnom povezan kao most uistinu uskim zemljouzom. "Grad Trogir je malen otok u moru. izv. Osor. Rab. Trogir se zove. kao što su Zadar. 1. pak. kojim stanovnici prelaze u sam grad. pošto je ukratko ispripovjedio povijest grada. Viz. Govoreći o Splitu.DAI29/258-62. Krk.to je posjedovanje zidina. II. Split. Trogir. a još manje cjelovito is traženo. 175 . ni jedno selo ili grad ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom pros toru od istoćnojadranske obale pa sve do Drave. Čini se da gradovi na hrvatskom prostoru imaju u svakom slučaju jednu zajedničku karakteristiku . a prije nego što će dati osnovne informacije o Dioklecijanovoj palači. na tim pro storima nije bilo značajnijih središta naseljenosti .ka:" is-H Slika 9. bilo na teritoriju pod vlašću hrvatskih vladara kao Nin i Biograd) koji kontinuira no postoje još iz antike ranosrednjovjekovni su nalazi vrlo rijetki. 22-3. Činjenica jest da do sada nije pronađeno. jer je sam otok malen kao krastavac" .i. Sekelj. opširan popis. Ni izvori takvo naselje pobliže ne opisuju. u sva kom slučaju nedostatni da bi se rekonstruirao izgled ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada 146.m . U onim. Konstantin Porfirogenet 146 Nalazi u sjevernijim dijelovima Hrvatske nisu mnogo obilniji. gradovima (bilo na teritoriju bizantske teme Dalmacije. Uostalom.u svakom slučaju teško ih je usporediti sa značenjem prostora uz obalu (vidi. 205).

Beograd 1976. Ni Koloman nije pokušavao 147 DM29/246-50.ARF za 820. 154 In arduo monte . dužine jednog hvata a često i do dva i širine do jednog hvata. te su se razmjestili s oružjem okolo po zidinama"156. Tako se u Justinijanovo doba. otprilike polovinom 6. Bellum Gothicum. a ako ih nije bilo. d ef in ir a to ka o " po t r eb a za zaštitom". Napokon. Krajem 10. te je općeprihvaćena još od kasne antike. 56. 234. Račkl. 10. kao i u Zadru. stoljeću obrambena je funkcija bila od presudne važnosti: za franačkog je Ijetopisca najvažnije da se Ljudevitov grad nalazi "na strmom brdu" 154. Izvori. koje je zaliveno olovom"147.I. bila je prisutna na hrvatskom prostoru. Dokleji. koja se u međuvremenu pretvorila u ranosrednjovjekovni grad. Grad. I u 9. 17. trebalo je imati siguran i skriven prilaz do nekog izvora bez obzira na moguću opsadu. 21-22. Osim zidina. stoljeća ugarsko-hrvatski kralj Koloman stiže pred Split. Rani srednji vek. 88. suvremeni slikovni prikaz grada u Fr a n a č k oj . 22. jer velike su ljetne suše ostavljale čitave krajeve bez vode. popravljaju zidine u Saloni152. niti pomoću maltera. 153 Suić. Goldstein. stoljeća spominje se gradski zid u Zadru148. franački je ljetopisac svjedočio o iskustvu vlastite zemlje. bizantski gradovi s kontinuitetom naslijedili su zidine još iz kasne antike i trebali su ih samo popravljati.naime. 234. L . g od i n e. CD I. 324. Viz. pogl. Documenta. 151 Tako su to shvaćali Bizantinci i bizantski podanici u Italiji -vidi. Rački. Goldstein. 10 2.. Arheološka potvrda Prokopijeva iskaza -Suić. nego od kamenih tesanika. 150 O toj nasušnoj potrebi za vodom svjedoči i bizantski spis Strategikon iz 6. građani su "učvrstili dobro vrata. ali i mnogo šire151. 16. Izvori. trebalo je unutar gradskog areala imati izvore. a potom tek neke druge karakteristike. II. godine i gradska vrata nazvana "Bellatta"149. Bizant. ne poduzimajući ništa. stoljeća. dakle. "on je sa svojima samo tamo boravio".3. 101. Documenta. k o j i i lu s t r i r a b o r b e m e đ u b r a ć o m n a ko n s m r t i c a r a L u d o v i k a 8 4 0. Izvori 42. a 1066. u: Treatises. Uostalom. Grad. 30. Borna i njegovi ljudi Ljudevitovoj vojsci u iznenadnim napadima nanose velike gubitke155. CD I. a Ljudevit mu ne može nauditi (nema vijesti ni da ga u tim utvrdama napada] -naprotiv. 286-7. 322. Klaić. Rački. 17. Hrvatski rani srednji vijek ovako opisuje splitski zid: "Nije sagrađen od cigala. 14. 45. Strategikon. Varvariji153. Desetke postaja i refugija duž istočnojadranske obale i u unutrašnjosti odlikovalo je prvenstveno posjedovanje zidina. kada na samom početku 12. Documenta. Zbog toga bi im primjerenije ime bilo i "utvrda". 27 8 i d. Puli.vidi. da se lako može braniti . stoljeća. izv. Mum f o r d . Suvremenici nisu mogli drugačije ni doživjeti Dioklecijanovu palaču. a kako ne bi relativno zatvorene gradske sredine150. 156 Toma. Documenta. Klale. I. Kronika. 66. 148 176 . 155 A RF za 8 1 g. 152 Tako tvrdi Prokopij e. Gotovo istodobno pred Ljudevitovom vojskom Borna se sa svojim ljudima sklanja u utvrde. Vidi. Svijest da gradovi trebaju imati zidine. No. nego kao utvrdu. Izvori. Za gr eb 1 9 68 . odnosno da moraju biti sposobni obraniti se od svakog napada. cisterne ili bunare s vodom. te eventualno nadograđivati ili proširivati. Klaić. 149 Rački. Klaić. i oni se sklapaju i međusobno povezuju željezom. reducira ga isključivo na zidine . G r ad u h is to r i j i.

KNIN važni gradovi Stupin gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostoru opustjeli gradovi na zadarskom području trn izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi — vjerojatno glavni putovi u ranom sredn/em vi Gradovi i utvrde na hrvatskom .

važni gradovi gradovi (neka središta županija) na hrvatskom i okolnom prostom opustjeli gradovi na zadarskom području izvorima potvrđeni ranosrednjovjekovni putovi vjerojatno glavni putovi u ranom srednjem vijeku Karta 5. Gradovi i utvrde na hrvatskom prostoru .

Zadar 1969. Klaić. Osim toga. Zagreb 1992. Kronika. unatoč nedostatku čvršćih argumenata. 76-7) tvrdi da su križari i Mlečani osvojili Zadar na juriš. Rački. Ostojić. ali se čini da je njegov opis prilagođen općim shemama. ali zato za druga dva grada gotovo da nije mogao biti pronađen bolji smještaj . Viz. Smiljanić.stratešku važnost Knina (x6 Tevfjv) ne treba ni objašnjava ti. Izvori. dočim za ubikaciju Klobuka (TO KlafitiiKa. 164 F. Izdanja HAD 15. izv. hrvatski se grad smještao na ključne točke pomorskih i kopnenih komunikacija -u priobalju je to učinjeno već za bizantske vlasti u 6.3. nego su se poslije žestokog petodnevnog napada i bušenja zidina Zadrani predali 157. godine nije završilo tako daje napadač ušao preko zidina u grad. Povijest. Zagreb 1951. Radovi Zadar 16-7. 43. 322. Tako su se gradovi u unutrašnjosti smještali na ključ nim položajima u kraškim poljima. Čak ni glasovito križarsko osvajanje Zadra 1202. 17. I ne samo to -naselja su se na sličan način pokušavala štititi i s mora . kada je stvorena bizantska istočnojadranska magistrala.tako su. 108. 178 . na križanjima putova s obale u unu trašnjost. Razloge tome vidi -Goldstein. pa se čini da i to dokazuje kako su ti gradovi morali imati vrlo dobar strateški položaj 163. nije podlegao opsadi napadača . nego je pljačkao po okolici. 450. xo STOAJIOV . izv. Toma Arhiđakon (Toma. 161 Šišić. 57. Hrvatski rani srednji vijek frontalni napad na grad. a kada spominje napuštene gradove na teritoriju bizantske Dal157 P.Karin159 zauzeli one položaje na istočnojadranskoj obali koji su još bili slobodni. 83-99. barem koliko je zabilježeno u izvorima i koliko se razaznaje iz arheoloških ostataka. Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. 450. Goldstein. to Eicćp8ova . Tako su hrvatski gradovi r\ NtOvoc -Nin. što je Splićane prisililo na pregovore i kompromis. Dvama gradovima teško je odrediti točan položaj ."Velicin" (TO BeAit^iv) bi se. Izvori. Documenta. Tako se može reći da nijedan ranosrednjovjekovni hrvatski grad. Skok. odnosno mjesta koja nisu držali Bizantinci. Zvonimir. iz nekih neimenovanih gradova (castra) u Dalmaciji Borna je iznenada napadao čete kneza Ljudevita..Biograd. Osim toga. II. uz koju su se onda razvijali gradovi i utvrde tamo gdje su to zahtijevale strateške potrebe i trgovački razlozi. 163 A RFZZ 819. 159 DM 31/68-70. možda neka druga lokacija 162. B rusi ć. 41. 443-8. 44. II. 158 Z. dva starohrvatska broda napunjena kamenjem i potopljena namjerno na lokaciji Usta. Konstantin Porfirogenet očito ne spominje sve gradove na hrvatskom političkom prostoru. kako bi se zagradio ili barem bolje čuvao ulaz u ninsku lagunu 158. a ne odraz onoga što se uistinu dogodilo.svima su njima zidine bile i zalog sigurnosti. 160 Šišić. II. P odm ors ka a rheo lošk a is tr až iv an ja sta rohr va ts ki h brodov a na ul az a u ninsku luku. Benediktinci. čini se.) postoje mnogi prijedlozi -možda Ostrovica 161. Izvori. Povijest.Stup (Stupin kod Rogoznice) i TO Kopv . jer castmma samo na kninskom području ima osam164. stoljeću. mogao locirati u današnje Bilice kod Skradina160. Povijest. 43-4. T6 Be/\iypoc8ov .I. Livno (TO X^ef$£voc) pak kontrolira čitavu livanjsku županiju. godine. Klaić.Skradin. Viz. Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškog kraja. Klaić. 277. Klaić. 285-6. 162 Usp.

Tako je za franačkog ljetopisca Sisak civitas.pco). 165 Kada ih samo oko Zadra ima toliko. 179 . ali 165 DAI29/290-3. logično je pretpostaviti da ih duž istočnojadranske obale ima na desetke. Klaić. stoljeća macije. Premuda (rh)poxijj. radi se isključivo o gradovima na relativno malom području oko Zadra . Silba (EeA. Olib (AA. urbs se počinje zamjenjivati drugim izrazima.. 18. 138. 327. 25-6 i tamo kom. Viz. Goldstein. Škarda (ZKep8đ). Rački. Skradin Već su ljudi kasne antike i ranoga srednjeg vijeka bili svjesni da u njihovo doba nema više naselja koje bi se po bogatstvu života i funkcija moglo uspoređivati s antičkim polisom. 166 ^Rp z a 822.to su Katatrebeno (Kaxavxpe|3evc6) -vjerojatno Tkon na Pašmanu. Bizant. Ćaska i Škrda (Sicr|p5diaooa). 167 Rački. U priči o prijenosu relikvija sv.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.oc). gdje dominira latinski. izu. 307. Anastazije spominju se i oppida. Na hrvatskom području. Pizuh (Ili£oi5x) na Dugom otoku. isto kao i utvrda župana iz Srba od kojeg se u bijegu sklonio Ljudevit 166. II.oori7c). Izvori. Documenta. Molat (Metex5) te Sestrunj i Iž (EaxtownQ. a zajedno s njima i villae i dvitates167. Slika 10. Documenta.

149. stoljeća nazivaju Šibenik i Biograd170. Documenta. kada je 872. jer se današnje značenje tih riječi ne može usporediti s onovremenskim. (^pcupiov.naime. Da su kriteriji nazivanja nestalni. ali istovremeno su i civitas. Sv. E. potvrđuje i Ivan Đakon koji neku neidentificiranu utvrdu na Braču naziva urbs. 19. Goldsteln. iako se vjerojatno ni Slika 11. Internationalen Bvzanu'nisten -Kongre ss. "sela" i "gradovi". Documenta. 172 Vidi. 22. u kasnoj antici i ranomu srednjem vijeku počinje se pojam n6Xiq zamjenjivati terminima moTpov. 54: Arausonam. 28 i d. 171 Bracie nse m eiusdem prov incie urbem -Johannis chronicon v enetum. 88. 170 Rački. 365. pa čak i sa %a>pa ili %copiov172. VTI.I.tako je u Ljetopisu Popa DuMjanina casteUum postao čak i Zadar169. godine napadaju Arapi. Kirsten. Die Buzantinische Stađt.naime. o%-6pco(j. LJPD. Nikola. Berichte zum XI. Ra čki. 4.) razlikuje <|>poi3piov od 180 . u drugim slučajevima civitas je prije utvrda negoli grad. Veli Varoš u Splitu po kojim kriterijima ne može raditi o gradu171. quod nunc est casteUumJadrae. a villaje i nastamba (da li i dvor?) kneza Trpimira168. Hrvatski rani srednji vijek je dvojbeno mogu li se ti izrazi prevesti kao "utvrde". U grčkom jeziku odvija se sličan proces . ni u ranomu srednjem vijeku nije bilo dosljednosti u upotrebi termina . Vrlo se često govori o castra i castella . Miinchen 1958. Uostalom. "■' u Mošin. Izvori.a. Strategikon (Treatises. Tako Konstan168 Klaić. Castrum se čak krajem 11.

Orseolu prigodom njegova dolaska u Osor u susret stigli samo "stanovnici susjednih kako roman skih tako i slavenskih kaštela".Skok. unatoč relativ noj konjunkturi od početka 9.173. I. kako bi se jasno razgraničilo u kojem naselju može stolovati biskup. Documenta. Iako je nema u ranosrednjovjekovnim izvorima u tom obliku (jer izvori spominju is ključivo latinske termine). I. primjerice. kada pripovjeda o njezinoj propasti početkom 7. 176 Rački. stoljeća tin Porfirogenet. 338-51. i Mažuranić. 48. Nije također poznato u kojim su "gradovima" ovi službenici obavljali svoj posao. 173 DAJ 29/26. ali ne i tamošnjih sela i drugih naselja 179.kaštelan (castellanus) 177 . "grad" je u tom razdoblju hrvatske povijesti mogao označavati jedino "utvrđeni grad". 191. Izvori. dokazuje i titula "gradštak" spominjana u drugoj polovini 11. čuvar grada . primjerice. kada spominje dalmatinske gradove.. 175 Vidi i druge primjere . 179 Rački. Viz. Život se koncentrira oko jednog lako hranjivog mjesta i samo je ono važno. stoljeća i dotoku novca. 103. Documenta. već sama odredba kojom se zabranjuje postavljanje biskupa u tim naseljima pokazuje da praktički razlike i nije bilo. II. dosljedno upotre bljava termin Kdoipov ili noXixviov: ovaj drugi termin je deminutiv od rcoA. ali se može pretpostaviti daje to bio vojnik u gradu. Goldstein. 96. ali u kasnijim razdobljima. Sav se život nije mogao skučiti u relativno malen prostor unutar zidina. Opsežno raspravlja o gradu. "grad Ključ" i "varoš Podključ" 175. na duže vrijeme nije moglo podnositi (pa je hrvatsko društvo u 10. Izvori. 177 Mažuranić. i pojavljuje se u svim slavenskim jezicima. zapravo staroslavenska. Etimologijski. 176.potvrda tome je.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.. ali detaljnija analiz a poka zuje kako nekih bitnih urbanistič kih razlika među njima nema -vidi. 353. 33. stoljeću pogodila kriza). Prvenstveno zbog toga što je gradnja tih fortifikacija bila i vrlo velik financijski i radni napor za stanovništvo koje ga zasigurno. bilo je vrlo teško graditi ili samo popravljati. A da se riječ "grad" naširoko upotrebljava u hrvatskom. Čini to čak i u slučaju Salone. Rječnik hrv atskogajezika. Naime. Documenta. izme đu ostal og. Klaić. i u hrvatskom jeziku "grad" je vrlo stara riječ. izv.i<.i<. Tako su mletačkom duždu Petru II. Tek se kasnije značenje riječi prenosi i na naselje koje se razvija pod utvrdom. Zagreb 1991. "zamak" ili "tvrdi grad". jer grada u današnjem smislu riječi nije ni bilo 174. stoje očigledan anakronizam. Anić. 424-8. Prinosi. a u kojem ne 178. I. 174 I u su vr eme nom hr vat s kom jezi ku "grad". a zapravo "gradom" . "utvrdu na brdu koja kontrolira širi prostor". grašćik) 176. 181 . Klaić. Prinosi. 602-4. stoljeća (gradštik. 11. stoljeća. Napokon. jer je Salona po svim kriterijima zasluživala naziv ra5A. 178 Rački. gradšćik. 82. Međutim. znač i i " zama k" i "tvrdi grad" -Vidi. U dokumentima o splitskim saborima nastoji se napraviti razlika izme đu "gradova" i "malih gradova i sela" [modicae civitates et villae). Bizant. kninske K 6X I C . Iz teksta nije jasno koja je funkcija tog službenika bila. V.

SHP 12/1982. 121-241. Marasovič . 183 Belošević. stoljeća i onda dekadansom potkraj istog tog stoljeća i od početka 7. Ukopavanje na ovim nekropolama počelo je krajem 8. Mihovila "na obali" u Splitu. a tijekom ranoga srednjeg vijeka stvara se predgrađe na zapadnoj strani palače 181. Može se to usporediti s gradi teljskim naporom 6. Dalmatinski gradovi. SHP 19/1989.Nin . stoljeću počinju odskakati od sebi susjednih sela . a čak dvije nekropole nalaze se uz brdo gdje se nalazio Knin 183. Anastasiae. SHP 19/1989. očigledno da slične promjene proživljavaju i neki drugi bizantski gradovi. Splićani već u kasnoj antici grade crkve izvan zidina. logično. Čini se da neki gradovi na hrvatskom teritoriju i po svojoj veličini u 9.. 306-9. spominju se čudo tvo r na o zd ra vl j enj a lep ro zni h ( gub ava c a ) p ri li ko m dol as ka b ro da s r eli kvij ama s v. jer i Osor i Kotor dobivaju biskupe 870. Simoni. duševni su bolesnici (oni opsjednuti demonom) bili pričvršćeni lancima. ni druge gradske funkcije. dakle. i početkom 9. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. odnosno 877. Knin . Dakle.naime. Unatoč činjenici da se i u hrvatskom društvu. kada je došlo do intenzivne izgradnje raznih objekata. Documenta. nužnošću uklo pljene u gradsko tkivo i život. No. 17 i d. Materijalna kultura 22-43. organiziraju mjesta s kojih se kontrolira i brani okolina i koja predstavljaju središta šireg prostora. a bilo je i drugih gradova te crkava koje je trebalo ili popravljati ili graditi od temelja. Goldstein. stoljeća. Jest da im nisu bili potrebni ni forum. T. D. ipak se takve jedinice. Rački. Bez obzira na to kako se iz današnje perspektive ocjenjivala moralnost takvog postupka. 182 . 180 Goldstein. ali one su postojale. u tim su sredinama postojale izdvojene zgrade. nikako ne o selu. a to je bio grad. i time su stvorene neizmjerne prednosti u odnosu na sredine bez antičkog kontinuiteta.Ždrijac je kraj Nina. 75-120. Istraživanje ranosrednjovjekovne crla>e sv. stoljeća postojao leprozorij. Očito je u nekom od dalmatinskih gradova početkom 9.kataloški opis grobova 181 i nalaza. o gradu. pa i da. leprozoriji. K. u Historia translationis s. tako je mogla postupiti samo sredina u kojoj je život dobro organiziran.Greblje . Bizant. pa zatim do potpunog zamiranja. Zekan. tako i u unutrašnjosti. godine. U 9.radi se. što bi moglo ukazivati da se baš u to vrijeme stanovništvo naselja u blizini povećava. nastavlja isti izvor.dobiti biskupiju i po tome se najviše približiti onome što su nedaleki bizantski gradovi već odavno imali. što je mogao biti privilegij isključivo sređenih zajednica . Hrvatski rani srednji vijek zidine na visokom brijegu. Anastazije.I. U tim sredinama. ni teatar. ta naselja (grado vi) dobivaju na značenju. mogli su se organizirati na posve drugačiji način u odnosu na novostvorene gradove i utvrde. 182 Naime. 122. a on je uvijek bio izvan zidina182. će stoljeću samo jedan hrvatski grad . koji su naslijedili i koliko-toliko očuvali antički urbani raster. stoljeća 180. dvije najveće i najznačajnije do sada pronađene i istražene starohrvatske ne kropole nalaze se upravo uz dva najznačajnija i vjerojatno najveća hrvat ska grada .M. Jelovina. kako na jadranskoj obali.

I: Longobardi e Bizantini. 79. Dukljani i Neretvani) za vrijeme vladavine cara Mihajla II. C. Zbivanja na Jadranu pogodovala su jačanju Venecije. vol. na cijelom Jadranu. iako su nominalno bili i dalje bizantski podanici. Ponovno su se pokorili tek za Bazilija I. teško mogu u bilo kojem pogledu uspoređivati s naseljima pod bizantskim vrhovništvom smještenima uz obalu u kojima stoljećima postoji tradicija organiziranog gradskog života. koja će omogućiti trgovački i privredni uspon grada. Hrvatski će grad početi dostizati dalmatinske gradove tek u 11. Stoga je logično da će se ubrzo i Hrvati i drugi Slaveni (prvenstveno Neretvani) sukobiti s Mlečanima. Prijepore koji su se javili početkom 9. godine pala Ravena.. Carlle -G. Delort. Termin Patria Venetia. Pariš 1971. koji se počinje upotrebljavati polovinom 9. stoljeća. baš kao i druga plemena uz istočnu obalu Jadrana (Srbi. nakon 867. 183 . dakle. godine. Mletačku samosvijest još će više 184 DAI 30/58 -68. jer je ona zajedno sa širom okolinom {Venetia marittima) bila pod bizantskim vrhovništvom. portrait historique d'une cite. 14. I. Baltlmore London 1973. Stoga je prirodno da se u tom trenutku nametnula Venecija. štoviše na cijelom bizantskom Zapadu. trgovi na između Istoka i Zapada preko doline Poa morala je pronaći novi koridor za prodor u evropsko kopno i za pomorski izlazak prema istočnim mori ma. Ni Konstantin Porfirogenet. (820829) otpali od bizantske vlasti 184. Bon na e 1838. ni bilo koji drugi izvor ne objašnjavaju detaljnije te događaje. Viz. Konstantin Porfirogenet svjedoči da su Hrvati. Braunsteln et R. 389 i d. 1 tamo lit. neovisne o bizantskom vrhovništvu 185. Bologna 1978. Venice. A Maritime Republic. dtretta da Giuseppe Galasso. Ko navljani. e d. a onda će svi zajedno primati impulse općeevropskog razvoja koji će ih postupno učiniti gradom u pravom smislu.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. V. djela općeg karaktera: Ph. Zahumljani. stoljeća. Be kker us. 185 Storia d'Itcdia. Kada je 751. ali se zbivanja intenziviraju u prijadranskim kra jevima. II. F. stoljeća između Franačke i Bizanta oko vrhovnog gospodstva nad Venecijom Mlečani su iskorištavali samo da bi izborili što veću samostalnost. koje će se nastojati i osamostaliti. Venise. Od početka 9. 288. Intenzifikacija zbivanja na Jadranu -jačanje Venecije Dvadesetih godina 9. stoljeća situacija se u kontinentalnom dijelu Hrvatske primirila. Torino 1980. izuzetno značajno bizantsko uporište na sjevernom dijelu talijanske obale. Također. ali je nedvojbeno da su istočnojadranska plemena stvorila prilično jake teritorijalne jedinice -Sklavinije.9. Lane. izv. dakle trgo vačkim i proizvodnim središtem šireg prostora. A. Trabunjam. 6. Fedalto. stoljeća u historijskoj znanosti obično nazivane gradovima. Theo phan ne s Continuat us. koja je na razne načine došla u kontakt s Hrvatima. Mlečani praktički sve više samostalno nastupa ju. svjedoči da se sve više afirmira svijest o samostalnosti Venecije. stoljeću. Le origiiiidi Venezia.

paša. valjalo je prvenstveno iskazivati silu. Rerum italicarum scriptores. Klaić. pljačkali ih i ubijali posadu. valja reći da se čini kako su se u 9. Slaveni i Venecija. Vel. k. jer je po zaključenju svakog mira dolazilo do novih prepada i borbi.I. 148. prostor hrvatskog i drugih slavenskih vladara. jednostavno. potreba siromašnijeg društva bila je da na taj način priskrbljuje nužna materijalna dobra. stoljeću Hrvati spustili do mora i postali sila na Jadranu.. godine iz Aleksandrije. pogotovo istočna obala. Hrvati i drugi Slaveni smatrali su svojim prirodnim pravom da pljačkaju brodove koji plove uz obalu što je oni nastavaju i posjeduju. Tekst ugovora: MGH. od tridesetih je godina. dolazilo do sukoba u kojima su najčešće Slaveni napadali mletačke lađe. kao i za Hrvate. Za Slavene.14. barem u prvo vrijeme. Documenta. Bologna 1901-19. sječa šuma.. 334. stoljeća ba takve pomorske orijentacije bila je. 19. t. 12. Stoga su suko bi između Mlečana i Hrvata i drugih Slavena učestali o čemu obavještava Kronika Ivana Đakona (pisana oko godine 1000. u vrijeme dužda Ivana Particijaka (829-836). proved186 A. Osim toga. stoljeću. Sep. a pogotovo s Hrvatima.). Moguće je da gaje pridodao prerađivač Ivanove kronike Andrija Dandolo koji živi u 13 . 189 To se događa po Andreae Danduli Chronica. svaka mletač ka lađa koja prolazi. s druge se isticalo da je Jadran. godine sklopila s talijanskim ("Mlečani i njihovi susjedi") i istarskim [Histrienses) prijadranskim gradovima koji su odreda bili franački podanici. Legum sectio II. često su se bespogovorno priklanjali jednoj strani i zagovarali njezine interese: s jedne strane. Raccolta degli storici Italiani. sklopio je Ivan s njim mir premda je taj (mir) vrlo malo vrijedio" 189. 132 i d. Hrvatski rani srednji vijek osnažiti zadobivanje relikvija sv. 188 O tome raspravlja G. ot. Studi veneziani. Hannover 1897. što gaje Venecija 840. Prema tome. pokazuje kako dvije strane približavaju zajednički poslovni interesi: ugovaraju se trgovačke povlastice. Rački. 71-96. smatrala se napadačem i mogla je biti napadnuta i opljačkana. pa možda i prije. pa bi njegova tvrdnja bila utemeljena na gotovo 500-godišnjem iskustvu Mlečana s istočnojadranskim slaven skim plemenima. a gusarenje na moru je logičan nastavak . II. 3-27. prvenstveno gusarenje. Iako su načini da se taj cilj postigne bili različiti. Novak. a sama plovidba i pomorska trgovina bile su im ipak manje važni. Questioni agiografiche su San Marco. smatralo se da Mlečani imaju pravo nesmetano ploviti Jadranom. koje je u Italiji imalo značajne i Veneciji bliske posjede. ugovor {Pactum Lotharii). ali će njezinu afirmaciju još neko vrijeme donekle sprečavati Franačko Carstvo. koje su u grad stigle 828. Izraz "mir koji je malo vrijedio" bio je zaključak Ivana Đakona temeljen na gotovo 200-godišnjem iskustvu. a pogotovo ona s osvajačkim ambicijama. Realke u SpIJetu. Izvori. XII. itd. t. Taj su spor i suvremenici i historiografija različito tumačili. kojom Venecija nastoji zagospodariti kako bi njezini brodovi što sigurnije plovili Jadranom. Dakle. vjerolomni. Hrvatsko otvaranje prema Jadranu bilo je jedan od čimbenika koji joj je u tom razdoblju donio i bitan napredak. Pokušavajući pomiriti ova dva krajnja gledišta. Marka evanđelista. Prva takva vijest u njoj potječe s početka tridesetih godina: "Oko tog vremena došao je poslanik Slavena s neretvanskih otoka gospodinu duždu Ivanu . Tako je prestižnost Venecije postala veća od bilo kojeg drugog evropskog grada 186. 187 Narasla mletačka samosvijest očitovat će se ponajprije na istočnoj obali Jadrana. 1912-3. Goldstein. Otrantom i dalje 188. plovidba. Međutim. 1970. Slaveni (i Hrvati) bili su. Niero. iz Programa c. 187 184 r Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9.

Margetić. Katičić. Odnosi liburnge i Istre. tvrdi da je "franačke vlasti nestalo u Dalmaciji svakako nešto prije 828. jer one idu duž istočne obale 190 Vidi. pa onda i hrvat skog način a ratov anja iskaz anog u bitkama na kopn u u kojim a je najva žnije iznen aditi protiv nika19 0 . a opća sloboda pod zaštitom države zapravo se pretvara u imperium i dominium rimskog naroda sa slobodom upotrebe samo za pripadnike tog naroda192. navodno njihovom posjedu. 193 Rački. a onda se naglo i nezadrživo nastavilo". Izvori. Mlečani rado pozivali na njega. 24. Klaić. godine (Rački. taje obala pred talijanskom stranom imala nedvojbene prednosti: car Konstantin je u 10. II. Ta ko već trides etih godin a na jadra nski m obala ma stasaj u snage koje se više ne obaziru na dotadašnje bizantsko-franačke sporazume. Takav odabir itinerara pogodan je zbog kretanja morskih struja na Jadranu. iako su se. Samo nekoliko godina po sklapanju mira. izv. Zagreb 1953. dakle talijanske obale) stiglo do Venecije. 291-2. Ni Neretvane. Mlečani su prihvaćali bizantsko pomorsko pravo. a pogotovo da ga prisvajaju ili pljačkaju tuđe brodove. nominalnog bizantskog podanika Veneciju. Documenta.općes laven skog. More je bilo u pravnom pogledu res communis . Aachenski ugovor ničim nije obvezivao. tako da se brodovi tamo nikada ne plaše bure" 194. pa je s vremenom i stvarna franačka vlast slabila i nestajala191. Naime. 19. jer su oni sve slabije osjećali franačko vrhovništvo. Ravene i njihove okolice. 191 185 . S druge strane. "zarobe Slaveni Neretvani Mlečane koji su se s trgovanja vraćali iz Beneventa i gotovo ih sve poubijaju"193. 24. 49. 43. jer da je "vjerojatno odlučujući udarac franačkoj vlasti na zapadnom Balkanu dao bugarski prodor 827. a ni Hrvate. stoljeću uočio da su "pod upravom Dalmacije otoci do Beneventa gusto posijani i mnogobrojni. Da bi se s istočnog Sredozemlja. Ova vijest otkriva koliko je značenje istočno-jadranska obala imala za Mlečane. Viz. 192 N. pa su i Mlečani po toj osnovi odricali Slavenima pravo da plove po tom. 335.. taj sporazum je sve manje obvezivao i njihova protivnika. U Bizantskom Carstvu to pravo evoluira u isključivu vlast države nad njezinim morem. oko godine 834. U Rimu se Sredozemlje smatralo unutrašnjim morem "tada poznatog zemaljskog kruga". pa čak i s jugoistočnih jadranskih obala (Beneventa. Naime. po kojem je Bizant baštinio i dalje razvijao rimsko shvaćanje prava nad morem. kada im je odgovaralo. 333). 194 DAI29/285-7. str. More i vlast obalne države. Izvori. ali dublji je uzrok svakako slabljenje Franačkog Carstva koje je započelo pod Ljudevitom Pobožnim. Documenta. godine".zajedničko dobro. u pravilu se plovilo duž istočnoja-dranske obale. Klaić.

smatraju toliko značajnim uspjehom svoje vanjske politike da zbog toga mijenjaju svoju intitulaciju i nadijevaju sebi ime "dužd Mlečana i Dalmatinaca"199. 1988. godine) sklopljen je i već spomenuti Pactum Lothariiu kojem je jedna od bitnih odredbi bila da će dužd na carev zahtjev pružati pomoć protiv zajedničkih neprijatelja . dočim su Poljica u središtu događanja . GZ. Šonje. G. na periferiji su hrvatske države. pa onda i utjecaj na Sredozemlje. koji vrlo rijetko iznenađuje. Osor .I.Apsarus iz aspekta antičkog pomorstva. 197 EncOdopedya Jugoslavije. Anastasiae. 4. Documenta. lađa s relikvijama sv.Rački. pa onda ni Neretvani. 163-72. Međutim. ili 195 196 294. primjerice. Martin na Punti Luna."slavenskih rodova" [generationes Sclavorum inimicos) 202.. na sjeverozapadnom rtu otoka Paga. bez obzira stoje Venecija zasigurno imala i jaču morna ricu i brojnije pješaštvo. Očigledno je u vladajućim mletačkim krugovima prevladalo mišljenje da se jedino konfrontacijom neće postići ništa i da će hrvatski. I taj je savez. "Prešao je zatim do neretvanskih otoka (radi se o Braču. a pogotovo njegov sjeverozapadni rt. 198 186 . To potvrđuje i činjenica da Petar Krešimir 1069. 73. Documenta. pa i drugi slavenski gusari. Hvaru i Korčuli -op. 132 i d. po riječima pisca. pa to daje dodatnu brzinu brodu koja se ne može zanemariti 196. stoljeća "vođena povoljnim vjetrovima. Martina u kojoj je sklopljen mir između Hrvata i Mlečana. II. 428 (Jadransko more). 199 Rački. Ranosrednjovjekovni izvor bilježi još jednu pogodnost istočnojadranske obale: laga ni južni vjetar. sklopio je mir s tamošnjim knezom Mislavom 200. 32-5 . A. Solina i puta preko Klisa u unutrašnjost. stigla u Zadar" 197.Veneticorum atque Dalmaticorum dux. 308. što znači da je dalmatinska obala toliko važna da je dala ime čitavom moru. Potkraj tridesetih godina. kada je stigao do Sv. Documenta. I. t. izdanje. uvijek biti sposobni napadati mletačke lađe. 334.blizu Cetine. Hannover 1897. otok Pag. Hrvatski rani srednji vijek prema sjeverozapadu. 202 MGH. Stoga je pribjegla ovakvom sporazumijevanju. Documenta. a potom ni drugi Slaveni. O ubilcaciji crkvice sv. Legum sectio II. Opširno o ugovoru: L.) i sklopio također savez s neretvanskim knezom Drosailom" (vjerojatno Družak). tjerao je brodove na sjeveroza pad. pa je tako. Anastazije početkom 9. HZ41. jugo istočno od Splita. pokušava dokazati da se to odnosi na Sv. Zagreb 1960. Faber. 19. 200 A. Goldstein. Diadora 9. Izvori. I. Margetić. Klaić. Iz svih navedenih primjera logično proizlazi da ona sila koja vlada istočnim Jadranom ima velik utjecaj nad čitavim jadranskim akvatorijem i priobaljem. Isto tako i duždevi iz kuće Orseola osvajanje Dalmacije godine 1000. Nostro dalmatico mari . 217-35. godine Jadran naziva "našim dalmatinskim mo rem" 198 . Čini se da ni Hrvati. sv. Zadar 1980 Historia translationis s. a duž talijanske se spuštaju prema jugoistoku 195 . u blizini Splita. "malo vrijedio" 201. u: Račkl. Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes Sclavorum (840). Martina u Poljicima. dužd Petar Tradenik krenuo je prema slavenskim zemljama da bi ih osvojio (u izvoru piše Sclavonia -Sklavinija). 201 Rački. vjerojatno 839. Međutim. a nedugo potom (840.

105 i d. relativno stabilna politička situacija. poznat kao makedonska renesansa 204 . odno sno teritoriji koji su teoretski i dalje bili pod njihovim vrhovništvom. Te su vojske sa sobom morale donijeti novac kao i kulturne i druge tekovine. a pogotovo još veći. ma kako je tumačili. kulturnih i drugih događanja. koja će se održati nekoliko de setljeća. 19. 11. postojati načini da se na neki način omogući "prvobitna akumulacija kapitala". odnosno da bi se oni kontinuirano pljačkali. Da bi se ove dvije države uopće upustile u takva pregnuća u Hrvatskoj i oko nje. Makedonsku dinastiju osnovao je Bazllije I. 174 i d. stoljeću ostvaren je značajan društveni pomak. s jačanjem hrvatske i općenito slavenske nazočnosti na Jadra nu nameće se problem njihova uključivanja u taj poredak i time problem slobodne plovidbe. odnosno. Bizant je nedvojbeno bio društveno. stoljeća barem dobar dio te populacije. 205 J. Neovisno o svim nejasnoćama. Društvena i gospodarska konjunktura Do otprilike 820-830. čini se da je bitan događaj bio dolazak bizantske i franačke vojske na Jadran ili u njegovo zaleđe. Naime. pa i do Hrvata u Dalmaciji i Panoniji. afirmaciju i priskrbljuju bogatstva. Međutim. stoljeću bila neosporno najjača od svih (iznimka su Arapi koji dolaze izvana). Ostrogorski. Le Goff. Snaga Hrvatske i drugih Sklavinija u ovo se doba iskazuje na vojnom planu. pa i u drugoj polovini 8. t IV. 203 Takav brod. Kako su se interesi carstava prelamali upravo na hrvatskom teritoriju i oko njega.. 25. ali se znaci jačanja Bizanta očituju i u prvoj polovini 9. na ruku im je morala ići unutrašnja situacija. trebali su. dakle. 7..Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. bizantska je mornarica i u 9. Gregoire. tako su se i ona trsila da daju pečat razvoju hrvatskog društva. H. Rački. 1933. Što bi to moglo značiti. More je i dalje bilo bizantsko. morao je i napadač imati dobar i barem isto toliko velik i brz brod. ali je u osnovi morala biti gospodarska. 365. Klalć. Documenta. da bi se opljačkao mletački brod. nije mogao sagraditi čovjek koji nema novaca. Etudes sur neuvieme siecle. kazuje podatak Ivana Đakona po kojem je mali brod onaj na kojem plovi 14 osoba. pa joj čak umanjivali i značenje 205 . u neposrednu blizinu ili u same istočnojadranske Sklavinije. odnosno da privuku Hrvate svojoj kulturnoj i civilizacijskoj sferi. bilo franačka vlast. Izvori. Bvzantion VIII. ipak cvjetala karolinška 203 Johannis chronicon veneturru VII. (867-886). a u Franačkoj je. 204 187 . jer slavenska društva na taj način najlakše traže i pronalaze svoju. vojnih. Nemoguće je preciznije ustanoviti koji su bili neposredni poticaji "ko njunkturi". godine stvara se na jadranskim obalama nova. nisu više poštovali obveze koje im je nametalo franačko vrhovništvo. ali je očito da je to bio vrlo složen i međusobno ovisan splet političkih. a na obalama je ostala bilo bizantska. 515-50. Intelektualci u srednjem vijeku. Zagreb 1983. stoljeća -vidi.u 9. Također. gospodarski i vojno ojačao . prvenstveno. CMH. IstoHja.

arheologije i historije umjetnosti. 150. Beograd 1982. a bizantski je zlatnik . (741-775) i njegovih nasljednika na prijestolju 207. 206 Vrlo detaljno o tome: CMHIII. 208 Vidi i druge priloge o nalazima novca: I. DS II. 188 . što on ni u kojem slučaju nije. Srednjovjekovni novac na 207 zadarskom području. Journal of Economlc Historv XI. Milano 1982. Split 1984. stoljeća iz Kaštel Starog. što samo svjedoči o isprepletenosti utjecaja 208. 514-38. 1957-9. 2. kao i u materijalnoj kulturi u 9. Novac odaslan u većoj mjeri iz Bizanta. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. 208-15. I. veličinu Atene laurionskim sre brom. Rejlexions about Year oj the Destruction oj Salona. 9. 65-90. u: Bizantini in Italia. t. "povećana gospodarska aktivnost" ili tome slično. neusporedivo cjenjeniji od bilo kojega evropskog 209. iako bi to u osnovi bio i "gospodarski polet". ser. M.es des Ve-XMe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. 353-422. Kninski zbornik. Vilar. 293-314. daje tog novca bilo i mnogo više. Dolazak Franaka i Bizantinaca očituje se i u povećanom priljevu novca. The Dollar oj the Middle Ages. Panvini Rosati. Keynes. Tekstovi koji se bave zemljama oko Hrvatske pokazuju da po obilju bizantskog novca Hrvatska nipošto nije iznimka: H. stoljeću: pronađeni novac pretežno je bizantski i potječe od mnogih careva. Tih nalaza novca ima još -ima i nešto franačkog novca. Hrvatski rani srednji vijek renesansa 206 koja je snažno utjecala na suvremene društvene tijekove. 141-6. London 1930. Prirodno je da bizantskog novca ima mnogo više. Marovič. Rima uzastopnim pljačkama maloazijskih i istočnih riznica. Spahiu. Zagreb 1975. M. Jurić. stoljeća mogao smatrati "konjunkturom". Međutim. 161-6. Tiniensia numismatica. a u manjoj s franačkih prostora stizao je vjerojatno ponajprije u primorske gradove bizantske Dalmacije. Monetazione bizantina in Italia. Mirnik. Ostava bizantskog novca s Majsana. Iliria 9-10. 41-73. VAM. A treatise on money. S. 210 J. 3 -sv. New York 1951. a krizu srednjovjekovne Evrope nedostatkom plemenitih metala. 209 R. pronađeni u nekom grobu ne mora značiti da su u njega stavljeni još za careva života. Hrvati su od ovog dvostranog angažmana svakako imali najviše koristi. 35-6. Beograd 1990. Tako bi se i napredak 9. Karaman. od Konstantina V. Lopez. teško bismo samo njime mogli sveobuhvatno objasniti što se dogodilo u Hrvatskoj u 9. Sukladno tome hrvatska se povijest ranoga srednjeg vijeka može uistinu podijeliti na razdoblja "konjunkture" i "krize". 655-69. Vidi i P. Američki ekonomist J. Lj. jer je bizantska privreda bila neusporedivo jača od franačke. F. Isti. Goldstein. Tirana 1979-80. stoljeću. Mirnik. Zagreb 1993. Iz ovih dvaju carstava konjunkturni su se valovi širili prema Hrvatskoj -češće preko Jadrana do priobalnih gradova. Kevnes predložio je historičarima da sumersku civilizaciju objasne arapskim zlatom. Međutim.cc) bio pravi "dolar srednjega vijeka". Razgovori o nekim problemima domaće historije.nomizma (v6uiau.I. R. Numizmatičar 5.209-34. pa potom u zaleđe. ali čini mi se da to može biti samo prvi poticaj sveobuhvatnom razvoju 210. a rjeđe preko Panonije ili nekim drugim kopnenim koridorima. Monnaie byzantin. Skupni nalaz bizantskog brončanog novca 6. Anali Dubrovnik VI-VII. Vidi i I. Činjenica da su zlatnici Konstantina V. Zadar 1987. takav izraz suzio bi ovo događanje samo na gospodarski aspekt. Zlato i novac u povijesti.

Hrvatska i nije mogla ponuditi velike količine vrijedne robe. Doduše. Sarajevo 1976. vunu. kako je 9. stoljeće pretjecalo. kada je samostan sv. pa je slabio i njihov interes da održavaju vlast i utjecaj na hrvatskim prostori ma. godinom. stoljeća dosegla i krajeve u današnjoj središnjoj Bosni. kada ostrogotski kralj Teodorik naređuje komesu Šimunu da u provinciji Dalmaciji otvara rudnike željezne rude te da odjeljuje željezo 189 . Zagreb 1977. Proizvodnja. Međutim. stoljeću najveće solane bile na Pagu. Krševana ustupio dio proizvodnje soli s otoka Vrgade 212. Tako se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da je novac stizao kao protuvrijednost za poljoprivredne proizvode. Zagreb 1977. dugoročan trgovački interes mogao je potaknuti razvoj poljoprivrede. gotovo stratešku važnost. a moguće je da se preko Hrvatske od nekog vremena izvozila i proizvodnja bosanskih rudnika željeza i drugih metala. ali i da se dio novca odlijevao za proizvode primorja ili za prekomorski uvoz (sol. Zadar u 15. da bi potom na razne načine bio distribuiran prema unutrašnjosti . Može se pretpostaviti daje vrlo velik broj malih solana zadovoljavao potrebe male sredine (tako su na zadarskom području u 14/15. primjerice. zatim za usluge (najamni rad). stoljeću. 206-7. stoljeća. Ižu. Documenta. stoljeća ili na prostore pod franačkim vrhovništvom. nedvojbeno se sol intenzivno proizvodila i u ranijim stoljećima i bila jedan od strateških proizvoda istočnojadranskog primorja 213. u nju je odlazila i sol (što se potvrđuje dokumentima iz kasnijih stoljeća srednjega vijeka). vidi. Raukar. Dugom otoku. kada inicijativa prelazi u ruke bogatijih pojedinaca koji vode trgovinu i organiziraju proizvodnju namijenjenu izvozu. Voje. Škardi). 214 O radu bosanskih rudnika u ranom srednjemu vijeku nema podataka. Raukar. T. a morala ju je uzimati i stoka pa kada je proizvodnja bila mala. jer je ona osiguravala trajnije očuvanje namirnica. morala se i uvoziti. 497. 175. Međutim. kožu. s intenzifikacijom trgovine. stoje značilo da će u nekim segmentima proizvodnja ipak narasti. Pašmanu. I. Čolak. Hrvati su zaposjedanjem Nina odmah vjerojatno osiguravali i izvjesne količine soli. stoljeću. tako su i Bizantsko i Franačko Carstvo slabili. Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Za unutraš211 Iako o toj trgovini svjedoče neki arheološki nalazi. jer najkasnije informacije o njima stižu s početka 6. postoji obilna građa za kasnija vremena. niti je proizvodnja mogla brzo rasti. Iako je prvi zapis o proizvodnji soli datiran s 1096. luksuzna roba) 211. 205. T. Molatu. pa su je vjerojatno i mnogi (ako ne svi) i prodavali. pa zasigurno i za robove. ali s obzirom na činjenicu da je proizvodnja bitno ovisila o sunčanom ili nesunčanom ljetu. Budući da je dobro organizirana Hrvatska do polovine 10.6. CD I. Tada je "konjunktura" počela prerastati u drugu fazu: u dugotrajnije i mirnije razdoblje. u ovoj razmjeni jamačno imala sol. povećavala i trgovina solju. 213 O kontinuitetu iz ranog srednjeg vijeka. 212 Rački. te da će biti dobara i za razmjenu. ali postoje i na Ugljanu. Zadar u 15. to često nije bilo dovoljno za čitav hrvatski prostor.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a da se. o njoj u ranom srednjem vijeku nema pisanih izvora. Iz već citiranog dokumenta s Vrgade proizlazi daje praktički "svaka pojedina kuća" proizvodila sol. ponajprije zlata i srebra 214 . Međutim. Posebno je mjesto.u Hrvatsku.

. 40. Jirećek. Starohrvatska baština. izrađene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od primjesa (a to su. Šišić. Istovremeno su izrađene i pohranjene u grobove mnogobrojne naušnice sa zvjezdolikim privjeskom. Rab i Krk. grozdolikog tipa. barem sudeći po podacima iz razvijenoga srednjeg vijeka. Band Nr. Ostrogorski.vidi bogate izvore i lit. stoljeća. Jelovina. a treba 36. a ona su bila i veća od novčanih plaćanja. Također. Osim toga. između ostalih. Trogir.Rusi. Hrvatski rani srednji vijek njost čitave jugoistočne Evrope morala je biti značajna i proizvodnja soli u području Salines . Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provin čije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. i 8. 10. 215 C. stoljeća) dalmatinski se gradovi obvezuju plaćati i tributumpacis -danak mira arhontima u zaleđu u visini od ukupno 710 nomizmi. III. ali su i oni dobivali od vremena do vremena određen novac na Ime danka.. Bojanovski.: DAI na raznim mj. Osor. 105.I. Nalazi ostataka iz 7.D. Na prijelazu iz 8. 27 -gdje greškom stoji da se zahumskom arhontu plaća 21 nomizma. 190 . Ferluga. Glavne značajke. otprilike pola stoljeća kasnije (negdje sedamdesetih godina 9. Stoga su usporedbe s antičkim razdobljem opravdane. Kako su za takvu proizvodnju bila potrebna vrlo jednostavna oruđa i relativno mali broj ljudi. njoj susjednih Sklavinija. stoljeće proiz vedena je zlatna garnitura nakita. Priručnilc 143.Soli . jedina na potezu između Jadranskog i Crnog mora te Karpata na sjeveru 215. Viz. Ne treba zanemariti ni prihode od već spomenutog gusarenja. ne računajući ostala podavanja. Goldstein. relativno su rijetki. 89-120. Vinski. 32. Usporedba relativnog siromaštva materijalnih ostataka 7. u: R Commercio nei Balcani dal VII alVXI secolo. Arheološki radovi i rasprave 8-9. 1993. 146). Srbi. 29-30. Bugari. 218 Z. jer je samo Du brovnik plaćao 36 nomizmi arhontu Zahumljana i isto toliko arhontu Trabunije216. I. i zlato i srebro -vidi. 457 i d. Zadar. Folge. 36. J. Sve je to mogao biti oblik značajne akumulacije u Hrvatskoj 217. Zagreb 1952. izu. Mercati e mercantifra Mar Nero e Adriatico. pa je prema tome mogla izvući više novca od bizantskih podanika. Izvori. u 9. Gunjaca . VI. od kojih je hrvatski vladar dobivao novac. kao što je nalaz naušnica sredozemno-bizantskih obilježja iz početka 7. Ostaci materi jalne kulture i pisani izvori nastaju u isto vrijeme kada se stvaraju ta bogatstva. 251 i d. može se pretpostaviti da rudarske aktivnosti nisu nikada ni bile prekidane. očigledno je novac prihodovao arhont (ili arhonti) na teritoriju Hrvatske. Kako se poimence spominju Split. II. stoljeća sa sve brojnijim nalazima datiranima u 9. slučajno otkrivena u jednom ženskom grobu u Trilju kod Sinja 219 .Tuzla. 216 DAI30/132-42. Istonja. Jelovina. stoljeće najbolji je pokazatelj određenog gospodarskog i općenito društvenog napretka. Settimane Spoleto. 219 S. što je značilo akumulaciju kapitala . J. Klalć. Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters. 1982. SUP 2. Prag 1879. Split 1976. 26. odnosno na ušnice tzv. i 8. ali u apsolutnim iznosima. Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu. što svjedoči ili daje u to doba Hrvatska bila bitno jača i razvijenija od drugih. vidi. stoljeća iz groba u Golubiću kod Knina 218. ili pak da su priobalni gradovi. 217 U isto su se vrijeme u trgovinu s Bizantom uključivali i drugi slavenski narodi . ser. bili realno razvijeniji i bogatiji od gradova u južnijim krajevima. vjero jatno je najunosnija bila prodaja robova. Historisch-geographlsche Studie.

88-90. i kasnijih stoljeća 221. stoljeća Slika 12.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. stoljeću nije bila ograničena samo na crkve. 221 191 . Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (katalog). 1. 124. zatim bogato ukrašene i pozlaćene ostruge datirane 9. do 12. primjerice. Zagreb 1990. godine Dubrovnik 220 Beloševlć. 15-29. a datira iz 9. 161-71. Još očitiji dokaz konjunkture (jer valja utrošiti više novca) jest po pravak kasnoantičkih crkava te izgradnja novih. Taj je tekstil barem u prvo vrijeme stizao iz uvoza . Isti. 191. SHP 12/1982. 4 fragmenta tekstila iz starohrvatskih grobova. stoljećem iz Biskupije kod Knina 222. fragmenti macramea. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. Izgradnja u 9. 20. Izdanje HAD 15. Ista. Jelovina. Nekropole. 222 D. 9. Spas u selu Cetini kod Vrlike. kao što su. Isti. Split 1986. stoljeća sve je više luksuznih predmeta u grobovima. Pošto je 850. M. to jest tekstila koji ima ukrasnu funkciju u odjevnoj opremi uglednih dostojanstvenika. Materijalna kultura. sv. stoljeće od plemenite kovine 220. Naušnice trojagodnog tipa. Nekoliko fragme nata tekstila iz grobova nekropole sv. Dragičević. Iz 9.s Istoka. vidi. SHP 11/1981.99.

Donare et dicare. Lučić. Gr gur. Goldstein. Dubrovčani su se. godine. 118. pa je i njegovo bogatstvo zapravo rezultat konjunkture 9. Istovremeno se širi pismenost i pojavljuju se prvi pisani spomenici. Rapanlć. čini se. 20 ili 100 godina. doduše uskog. Rapanlć. 224 192 . žito. CD I. 225 Osobe koje podižu crkve. Lubomir. 356. Petar. A i taj "napredak" ili "bolji tak" za veliku se većinu stanovništva nije neposredno iskazivao u osjetno višem životnom standardu. 26-8. Povijest Dubrovnika. 225 Collegia lapidariorum -vidi. ali relativno imućan sloj. stoljeća. Hrvatski rani srednji vijek stradao pod udarcima mora i vjetra 223. Ono što se vjerojatno u tih nekoliko desetljeća promijenilo. Marina. 226 Mnogo je natpisa sličnih ovome227: GODES(L)AV IUPPANO QVI ISTO DOMO CO(nstruxit). vino. zemlju. 228 Rački. Doba. daruju ih ili ukrašavaju ostale su zabilježene na zabatima oltarnih pregrada: Gostiha. 159-79.I. Zbog ovakvih aktivnosti na istočnojadransku obalu stižu novi majstori-umjetnici koji djeluju zajedno s autohtonim majstorima u "zajednicama klesara". Ako na hrvatskom teritoriju u užem smislu riječi nema neposrednih pisanih svjedočanstava o naraslim bogatstvima. Može se samo procjenjivati kojom se brzinom "konjunktura" širila prema Hrvatskoj i kroz nju: da li se boljitak osjetio za 5. Priručnik. 23. 17-9. za što je vjerojatno najbolji primjer oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. vinograda. 148-52. srebrni vrč. Andrijina imovina vjerojatno je uvećana i mirazom. Godećaj. Priština. zatim svilena ruha i tkanine. Rapanić. ali je većinu dobara zacijelo imao već otprije. itd. skokovite pomake nabolje i da se svaki napredak morao mjeriti desetljećima. O darivanju izavjetovanju u ranom srednjem vijeku. tako i natpisi na kamenu. 29. ima ih s teritorija bizant ske Dalmacije. nego izraz narasle moći i bogatstva jednog. Zagreb 1973. ili se uopće nije osjetio? Izvjesno je da konkretni društveni i gospodarski odnosi nisu dopuštali nikakve iznenadne. osjetili ponukanima da učvrste zidine kako bi grad mogao podnijeti i teže kušnje 224. 1984. Sve to nije posljedica sva kodnevnih aktivnosti i uobičajenih potreba prosječnog ranosrednjovjekovnog čovjeka. 162. J. 227 Šišić. SHP 14. Documenta. Documenta. nego daje i dosta toga morao naslijediti. jest da se stvorio uzak. Može se pretpostaviti da sve to nije mogao sam steći za svoga života. vladajućeg i trgovačkog sloja hrvatskog društva. 226 Ž. Gadua. brod. II dio. stoljeću živjeti bolje nego prije više zaslugom povoljnijih klimatskih i epidemioloških prilika. Andrija je podario nasljednicima više kuća. srebrni mač. ubrus. srebrno sedlo i druge skupocjene predmete 228 . Istočna obala. jer se dva puta ženio. Istovremeno oslobađa ukupno 21 roba i robinju. te zbog uzastop223 Račkl. Nemira. Širi su slojevi mogli u 9. kako u poveljama. oko 800 komada što sitne što krupne stoke. jer se njihov život i prije i kasnije svodio uglavnom na svakodnevnu borbu za preživljavanje.

Klaić. Budući da su se stanovnici pokrstili. Klaić. Osim toga. Čini se da je polet sličnih obilježja zahvatio samo djelomično i kratkotrajno i 0. 9. Račkl. učvršćuje državna struktura. određenom sjetvama i žetvama. nameće dnevni ritam molitvi. Documenta. Sve će ovo biti neposredne ili posredne posljedice konjunkture koja je zahvatila južnu Hrvatsku. Rački. jer se u rat kreće u proljeće kada ima dovoljno krmiva za konje229.230 Slika 13. naselja i uopće čitav krajolik izgledaju drugačije od poganskog. stoljeće Ojačana središnja vlast u Hrvatskoj i drugim Sklavinijama mogla je investirati u izgradnju dvora (bolje rečeno -nastambe. najkasnije do Božića. No. Izvori. Organiziraju se županije. pokrštavanje je pučanstvu donijelo dugotrajne probitke. 325. kršćansko se naselje smješta oko crkve ili se crkva svojim položajem na neki način ističe u odnosu na naselje. 230 To je običaj vojnika toga doba i spominje se u Franačkim analima svake godine.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. a vraća se u jesen. malo veće kuće) za kralja i utvrda za njegove župane. te eventualno za održavanje komunikacija. 193 . negoli zbog gospodarskog n a pr e t k a p ot a k nu t o g iz jadranskih gradova. ARFza 821.kršćanska sela. 17. kao i ritmu vojničkih pohoda. a i u drugim izvorima -vidi. Jedno od osnovnih pravila je da u blizini crkve mora biti i groblje. sedmod nevni ritam života i godišnji ritam po svetkovinama. Naime. do 12. Naušnice trojagodnog tipa. počela su se i naselja drugačije oblikovati . Izvori. taj se kršćanski ritam mogao samo skladno nadograditi na ustroj života bivših pogana i nužno prilagoditi ritmu seljačkog života. 324. stoljeća nih plodnih godina. 18. odnosno zaleđe dalmatinskih gradova. Documenta. primjerice.

. No. Šišić.Liudeivitus nihil molitus. 325. Hrvatski rani srednji vijek sjevernije krajeve. Stoga je prvo pokorio Timočane i Braničevce koji su mu nekoliko godina ranije otkazali poslušnost. Goldstein. Kao čovjeka svog povjerenja ostavio je na vlasti Ratimira. dopro do Srijema. Franački anali za 820. 237 Šišić. moguće je da su kulturološko. kralj Ludovik darovao Pribini 100 selišta. Vidi. baš kao i dvadesetak godina prije za Ljudevita. 236 Šišić. jer je to učinio sam Ljudevit. stoljeća dijelom i zanemarivali. No. godine. Ratimirov je otpor ubrzo skršen -838. 336-7. Klaić. čini se. Povijest. lijevog pritoka Save nedaleko od Jasenovca. 232 ^Rfza 821. Izvori.majstori i zidari. jer je 846. pa su Franci. 281-7. 333. zapravo. Documenta.I. 233 Namentragende Steininschriften. 234 Einhardi annales za 828. Documenta. 194 . Vidi. 396. a kada je i Krum umro 814. tamošnje Slavene "uništio mačem i ognjem" i zbacio s vlasti Francima vjerne knezove u Donjoj Panoniji234. str. imali nepokorni teritorij na svojoj istočnoj granici. stoljeću. ARFza 820. 18. gospodari Blatnograda u današnjoj Mađarskoj. Povijest. Rački.). godine u bici protiv bugarskog vladara Kruma. Documenta. godine pobijedio ga je grof istočne marke Ratbot i opet uspostavio franačku vlast 235. vjerojatno da bi obnavljali stare i podizali nove utvrde 232. stoljeća. detaljno razmatra ovaj podatak 1 smatra da se radi o darivanju područja oko rječice Sloboštine. pa bi to moglo biti razlogom stoje nju umnogome morao mimoići "konjunkturni" val koji je zahvatio zaleđe dalmatinskih gradova.. Nije sačuvan nijedan kame ni natpis -iznimka je tek izvjesni esamer pronađen vjerojatno u Sisku 233 ne postoji ni jedna crkva i sve govori da je konjunktura u Panoniji tek slabašan odsjaj intenzivnih zbivanja na jadranskom i prijadranskom pro storu. Procesi. kada se na cjelokupnom panonskom prostoru razvija bjelobrdska kultura. očigledno jest da nije prošlo mnogo vremena od završetka gradnje. 235 Rački. se quosque continuit. Izvori 17. Nakon toga nema nikakvih podataka o sličnim djelatnostima u Panoniji. munitione tantum castelli. počet će se odvijati u panonskim dijelovima Hrvatske od početka 10.. novi bugarski vladar Omurtag sklapa mirovni sporazum s Bizantom na 30 godina. 231 Iako se ne kaže kada je grad sazidan. quod in arduo morite construxerat. odnosno slavenskih knezova u Panoniji otada nisu poznata sve do Braslava koji vlada krajem stoljeća 236. Documenta. svjedoče o nesređenim političkim prilikama i općoj nesigurnosti u Panoniji u 9. Povijest 342-4. Svi ovi podaci. Njegova je ambicija bila da sredi prilike u zemlji i da proširi svoj teritorij prema sjeverozapadu. Klale. 324. Bizantski car Nikefor poginuo je 811. godinu tvrde daje Ljudevit podigao grad na strmom brdu 231 . odnosno Panoniju. 324-5. a zatim je 827.. a potom sljedeće godine stižu u njegov kraj artifices i murarii . poslavši Dravom riječnu flotu.gospodarska zbivanja kroničari 9. niti se iz smisla rečenice to može ustanoviti (. Rački. Imena hrvatskih. Opširnije. oko rijeke Vuke 237. posve ćujući pozornost isključivo političkim zbivanjima i vojnim pohodima koji su i po Ljudevitovoj smrti u Panoniji bili prilično intenzivni. Rački. godine. 101. Moguće je da su jednim dijelom tog područja upravljali Pribina i Kocelj. koji bi mogli u nekim aspektima nalikovati onima na prijadranskom prostoru.

godine ka o gra nič no područje dometa dubrovač ke carine kao "Brollia" (vidi Knjiga odredaba dubrovačke carinar niče 1277. pobili ih više od stotinu 238. nego isključivo zbog snažnog impulsa koji je dao izlazak na more. Vrulja se pojavljuje i u popisima stanovništva 1880. kako tvrdi Ivan Đakon. izu. sudeći po sačuvanim izvorima. 336. odnosno zbog svakovrsnih mogućnosti djelovanja na njemu. Korenčić. 44. 240 Vrulja se spominje u dubr ova čkom Carinskom statutu iz 1277. na Jadranu opet do izražaja dolazi snaga Neretvana. oni su pod vodstvom Ljudislava još jednom porazili Mlečane i. stoljeća 8. Neretvani su očito bili suviše dale ko da bi ih stanovnici tih gradova ili neki drugi Romeji mogli kontrolirati. Stoga se njihovo društvo u prvoj polovini 9. Posjedovanje tih otoka bilo im je od presudne važnosti. na istočnoj strani otoka Brača (rt Lašćatna).11. u čemu su bili u prednosti pred Hrvatima i Hrvatskom. kako kneževinu naziva car Konstantin. što se. Na otoke najbliže obali Neretvani su se naselili možda već u 7. današnji Zaostrog i Slavineca -f| 2A.Hvar.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. jer su. stoljeća razvija ne zbog sveobuhvatne "konjunkture".današnji Gradac 241. Bio je to prvi od "naseljenih gradova" u Paganiji. kada se snaga tog prvog poticaja istrošila. držeći te strateške točke. Izvori. Konstantin Porfirogenet piše polovinom 10. Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971. grad xo BepoiSXia . Lastovo i Vis 239. Neretvanska kneževina obuhvaćala je i važne dijelove obale. Zagreb 1979.primjerice sa Splitom. 239 195 . današnji Makar ili Makarska. vrlo često svodilo na pljačku ili barem iznuđivanje naknade za pravo prolaza. VII. Korčulu. suvereno kontrolirali plovidbu duž istočnojadranske obale. Dubrovnik 1989. čime se višestruko osigurava središte Neretvanske kneževine . prepisao. II. stoljeća. 65. koja uključuje i pokrštavanje i druge kon takte s kršćanskim sredinama (kao što je bio slučaj s Hrvatskom). 65. Afirmacija Neretvana na jadranskom prostoru Oko godine 840. Razloge zbog kojih se Neretvani među istočnojadranskim Sklavinijama ističu (uz Hrvatsku) pomorskom snagom. nalazio se na strateškom mjestu trostruke važnosti: na zavoju obale od pravca istok-zapad prema jugoistoku. te prijelazu u unutrašnjost.pisane vijesti o Neretvanima postaju sve rjeđe.a(31vex^a . 30. kao i Mljet. priredio i preveo J.1). a danas je uključena u na selje Donja Brela -vidi. Potom su..Verulia. stoljeća . Viz.čini se do polovine 9. Izvori 43-4. Documenta. 405. 238 Johannis chronicon venetum. valja tražiti u činjenici da su oni na more prvi i izašli.Ostrok. godine. xb"O0xpa>K . a svakako do početka 9. 36/15-9. Trogirom i Zadrom.ušće Neretve i okolica. Račkl. 241 DAJ 36/14-5. 34-5. a arheološki nalazi u potpunosti izostaju. otkuda se kontrolira promet Bračkim ka nalom prema Splitu. slijedili xb MĆKpov —Mokro. DAI30/109. u dolinu Cetine (okolina današnjeg Zadvarja). Klaić. a to se dogodilo vrlo brzo . Viz. stoljeća da Neretvani drže srednjodalmatinske otoke . Klalć. Lučić. odnosno utvrda uz nekadašnje naselje Vrulja 240. II. Međutim. izv. prema jugoistoku. M. 17. Brzu i uspješnu kolonizaciju ovih prostora Neretvani zahvaljuju vjerojatno i činjenici da se nisu neposredno suočavali sa snagom bizantskih gradova na obali . Brač.

Kandijan (942-959). Izvori. Naime. iskrcao se kod mjesta Mucules (vjerojatno Makarska) i nakon jednog uspješnog okršaja s Neretvanima. dužd je krenuo osobno. Izdanja HAD 5. Historijska uloga neretvanske kneževine u stoljetnoj borbi za Jadran. inače sin Petra I. dobivši zbog toga i osebujna imena: Mariani (primorci). u Paganiji gotovo i nema predromaničke arhitekture 242. 245 DAI32/84-5. poslao na Neretvane 33 gumbarije. "Oni su se vratili bez uspjeha". 28-9. Goldstein. ali je kasnije to postala nepovoljna okolnost. Split 1980. I od polovine 9. 244 Rački. 54. N. Viz. godine: novopostavljeni mletački dužd Petar I.. II. stoljeća glavnu će ulogu na ovim prostorima. Povijest 212 i d. a kada se ona vratila bez ikakvog rezultata (očito su se Neretvani pritajili). Izvori. ali je dužd "ponovno nastojao da isto toliko (brodova) 242 Ž. Paganija je bila na vrlo lošem položaju -daleko i posve periferno. Vidi. Klaić. 374-5. Viz. iako car Konstantin tvrdi da "isti Pagani vode podrijetlo od nekrštenih Srba. Klaić. 243 DM 36/3-5.objašnjava postupak s neretvanskim lađama kojih se njegova vojska dočepala: jedno stavno su uništene sjekirama. i tamo opsežan komentar bilj. 246 U tekstu upotrijebljena riječ TĆTE najbolje bi se prevela s "tada" ili "u to vrijeme".potreba da se dokine neretvanska moć na moru . Makarski zbornik 1. Neretvansku pak povijest i u ranosrednjovjekovnom razdoblju valja smatrati dijelom hrvatske povi jesti zbog toga što se od kraja 11. ali. čini se daje prilična udaljenost od gradova bizantske Dalmacije u jednom trenutku bila pred nost. u vezi s datiranjem ovih vijesti. 121-68. 177-8. u pratnji 12 brodova. Documenta. 43-4. Svakovrsni kontakti s primorskim gradovima. godine dužd Petar III. Hrvatski rani srednji vijek Za razliku od drugih područja uz obale istočnog Jadrana. stoljeća taj prostor vrlo brzo inkorporira u cjelinu Hrvatske (ili kasnije u hrvatsko-ugarsko kraljevstvo). izv. 267-70. Došao je do "slavenskog brda" [mons Sclavonun) -stoje vjerojatno Biokovo. sve više imati Hrvatska. izv. Čini se da je početkom 10. Pagani (pogani). 196 . 1971. stoljeća Paganija bila "u vlasti arhonta Srbije"245. Konačno je 948.I. Arheološka topografija Konstantinove Poganije. donosili su istočnojadranskim Sklavinijama nedvojbene koristi. Rapanič. od trgovine do dolaska misionara i graditelja. Klaić. Arentani (Neretvani). tvrdi Ivan Đakon. tako i u zaleđu. Razloge duždeve ekspedicije . u drugom su ga Neretvani iznenadili i ubili 244. Neretvani su se vrlo rano afirmirali kao samostalan čimbenik. Klaić. Kandijan šalje vojsku protiv "Slavena Neretvana". Neretvani u to vrijeme ne pripadaju neposredno nijednoj od velikih etnogenetskih jezgri koje su se već afirmirale ili će se tek afirmirati na istočnom Jadranu i na evropskom prostoru uopće. 64. kako na Jadranu. ali daje ta vlast bila privremena 246. da bi sudjelovala u takvim događanjima. Neretvani se u izvorima opet pojavljuju 887. II. Naime. Oni se tada ne mogu smatrati ni Srbima ni Hrvatima. iz vremena onog arhonta koji je prebjegao caru Herakliju" 243.

Documenta. št o j e s am o d od at a n a rgu m e n t d a j e a ut en ti ča n. Zagreb 1937. 248 197 . i početkom 11. 247 Johannis chronicon venetum. osim vjerojatno neistinitog podatka o darivanju. 105-56. 3-8). 5. 30/1. Izvori. Osim toga. A te su se (lađe). dakle. god. postoje utvrđen mir. 17. 19. CD I. 249 Rački. Mislav se posljednji put spominje 839. 335-6. 252 Klaić. a ne.Hrvatska sve više jača U razdoblju Mislavove vladavine počinje se nazrijevati buduća snaga Hrvatske. O. u dru gi m svojim raspravama. Izvori. VII. kako se obično misli. O Trpimirovoj darovnici kao diplomatičkom i historijskom dokumentu. 250 O vjerodostojnosti i autentičnosti Trpimirove darovnice vidi: M. krajem 10. navodi u dokumentu nastalom na hrvatskom tlu . 335-6. Njega spominje Ivan Đakon prigodom sklapanja mirovnog spo razuma s Mlečanima 248. Bilješke uz Trpimirovu ispravu [CD I. 1-2. Katić. 399-400. Johannis chronicon venetum. 3-6. Gottschalk. 93-100. Očigledno su Neretvani bili neprestana opasnost na prostoru na kojem su i Mlečani imali stalne interese. a njegov prethodnik Mislav je tu istu crkvu navodno posvetio i nadario. Documenta. dokazuje daje predložak na osnovi koje je sastavljena isprava potjecao iz godina 840-843. au torica j e ip ak. N. ustanovljava u ovom dokumentu više slojeva (barem d va ) r a z l i č i t o g v r e me ns ko g po s t an k a. Jezični slojevi Trpimirove isprave. Split 1967. 23-4. 1993. prilikom napada hrvatskih odreda na bizantske prostore u Dalmaciji. Documenta. stoljeća. 233-7). Documenta. Klaić. čini se da onaj dio o Mislavu ne bi trebao biti sporan 250. Rački. Klaić.51. Izvori. 9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. te u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovije sti do 20. godine. VAHD 62. Mir sklopljen 948. Povijest. vratile kući" 247. 19.radi se o Trpimirovoj darovnici 249. 251 Rački. 45. Split 1992. VII. 20-1. godine 251. 225. godine. Iako smatra da se neki događaji zabilj ež eni u do kumentu zapr avo nisu zbili. Croatia sacra 13-14. neke podatke upotrijebila kao povijesno vjerodostojne (primjerice. Barada. osim u nekoj inozemnoj kronici. osjetno uspješnije faze mletačkog angažmana na istočnoj obali Jadrana. Mislav i nasljednici . Jurja na Putalju. Bez obzira na prijepore oko vjerodostojnosti podataka u ovom dokumentu. Margetić. 1-96. Klaić. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. Živa antika 34. Perić. godine označio je i početak nove. stoljeća protiv njih pošalje. stoljeća. Skopje 1984. Rački. U najnovijem prilogu L. Bila je to. 165-70. Mislav je i prvi hrvatski vladar čije se ime. U njoj je zabilježeno kako Trpimir daruje splitskoj (solinskoj) crkvi crkvicu sv. Izvori. 8. Klaić. 47. Dvije naše vladarske isprave. Klaić. Klaić. a Trpimir prvi put oko 846-8. Povijest. O va kv a je ana li za j asan do kaz da se problem " vj er odo stoj nost i" i "aut en ti čn os ti" mo ra razmatrati drugačije negoli do sada. Klaić. Izvori. Važnost razdoblja u kojem vlada Mislav jest u tome što su tada nazna čena osnovna obilježja zbivanja u Hrvatskoj u sljedećim desetljećima. Mislavova zadužbina. Stoga se čini da se većina podataka iz darovnice može upotrebljavati bez rezerve. iz 852. 22. pa je u tom razdoblju došlo do promjene na hrvatskom pri jestolju252.

sklopljen 840. Rački. Konstantin Porfirogenet. 259 DAJ 31/55-7. VII.. tvrdi da oni brodovima "obilaze od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 259. Sve je to donijelo probitak u političkom i gospodarskom pogledu. 256 Rački. 3-5. Tada još Hrvatska nije bila kraljevina. Hrvatska u doba Trpimira. I. izu. Ti su "Slaveni" do Caorlea morali stići s nekog područja naseljenog Hrvatima. 125. poticali i uvjetovali. stoljeća. Documenta. Goldstein. a prve jasne naznake o njezinu postojanju potječu upravo iz vremena Trpimira. stoljeća. Jines255. a ni drugih Slavena s istočne obale Jadrana na mletačke brodove koji uz nju prolaze. dakle. Izvori 45. 258 Caprulensem castrum depredaverunt -Johannis chronicon venetum. VII. Prirodno je da su se domašaji ovih procesa međusobno nadopunjavali. II. 5. 292. Klaić. Klaić. Već spomenuti Pactum Lotharii. 196. Iako je. ovakve su teze u skladu s drugim podacima koji otkrivaju dokle su sezali hrvatski trgovački interesi. Budak. a možda čak i punih četvrt stoljeća. u: Zbornik Kaštel Sućurac od prapovijesti do 20. Nutarnje stanje. Prvi vrhunac hrvatske države . U drugim prili kama osim riječi regnum u istom će se značenju upotrebljavati izrazi terra. Naime. Afirmacija Hrvatske na jadranskom prostoru osjetnije se pokrenula tek za Domagoja i Branimira. Rad 91. 257 Johannis chronicon venetum. provtncia. Klaić. 388. O. ulazak u krug evropske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. 198 . koja je bila svega šezdesetak kilometara udaljena od Venecije. 255 Rački. 234 Račkl. CD I. opljačkali tvrđavu Caorlea" 258. U tome su ključni događaji bili ubrzano pokrštavanje. Documenta. već se regnum upotrebljava u smislu države općenito. jer su sve ostale Sklavinije od Venecije bile isuviše udaljene. godine. Trpimir mogao vladati samo četiri godine. 18-19. Također. vjerojatno nije mogao tako efikasno organizirati potpisnike da hrvatskih (ili slavenskih) 253 O tome opširno. godine (u Trpimirovoj darov nici) 256. N. Kaštelanski zbornik 3. Rački. 221-38. Uostalom. bili su dakle stanovnici širokog prostora od zapadne Istre pa do Cetine. Hrvatski rani srednji vijek 10. dakle od četrdesetih do osamdesetih godina 9.Trpimir Za vrijeme Trpimira. Documenta. Dokaz pokrštavanja jest širenje predromaničke umjetnosti. Prvi se put u Trpimirovoj darovnici hrvatska država spominje kao regnum Chroatorunf 54. 18. Rački. Hrvatska doživljava intenzivan razvoj i dostiže prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. Split 1992. Goldstein. iz noseći tvrdnju o mirotvorstvu Hrvata.Trpimiru i njegovu dobu. čini se da ne može biti slučajno kako u cijelom tom pretpostavljenom razdoblju nisu zabilježeni napadi ni Hrvata. ali se njegov nasljednik Domagoj spominje prvi put tek 865. pa ih se ni u kojem slučaju ne može promatrati odvojeno 253. Kaštela 1993. 187. Documenta. Viz. Domagoja i Branimira. Izvori 24-5. 4. Posljednji se napad zbio oko 846.. 363. 43. godine257. pa je do smjene došlo u širokom rasponu od 13 godina. 20-1. godine kada su "Slaveni . 58-63. Posljednji se put Trpimir spominje 852.I. 364. Izvori. Documenta. Očigledno se za Trpimirove vladavine počinje afirmirati hrvatski državni identitet.

Slika 14. arhonta tadašnje arhontije Dalmacije)". moguće je. Ako su Arapi zaustavili hrvatske napade na moru. moralo dolaziti do sukoba na kopnu. knez Slavena. Iz priče proizlazi da je hrvatska vojska pobijedila.dakle. a to je pojava Arapa. u obilju doga đaja i događanja. Iako su. Do jednog takvog sukoba (logično je pretpostaviti da ih je moralo biti i više) došlo je "kada je naime Trpimir. polazio s vojskom protiv naroda Grka i njihova namjesnika (pairicium eorum . Realnije je pretpostaviti daje izostanku vijesti o napadima mogao mnogo više pridonijeti jedan drugi faktor. teško je vjerovati da su ti napadi potpuno prestali. 199 . činjenica jest da je. Dio tegurija s imenom kneza Trpimira iz crkve u Rižinicama kod Solina napada zbog toga ne bi bilo. ili im svojim vlasti tim napadima posve umanjili važnost. a mjesto odvijanja bitke moglo bi biti negdje u blizini Splita. Trogira ili Zadra. za Trpimira hrvatski brodovi manje napadali one koji su prolazili.

.

Le Goff. 5. Pomorje. 8. Gottschalk. Gottschalk je bio gyrovagus monachus . Možda je hrvatski vladar uistinu bio vrlo ugledan među slavenskim vladarima na Balkanu.. Intelektualci u srednjem vijeku. Izvori.. Bio je to benediktinac Gottschalk (805-869). Stoga Gottschalk bježi u Italiju. 529. Trpimiru čak nadijeva i titulu rex . Primjerice. godine. opširnije. Dilema je li došao u Hrvatsku zato što je ovdje našao sigurno mjesto od progona ili zbog intelektualne atmosfere. Na svojstven način tumačio je djela sv. neka pomnjivo prati kakve će biti kretnje onoga našega konja. ali je to mogao činiti i iz zahvalnosti (čini se. jedan od istaknutih predstavnika karolinške renesanse prve polovine 9. u biskupiji Soissons i. propovijedao je nauku o predestinaciji (predodređenju)."kralj"263. stoljeća 2 ■° . CMH III. kao što se u historiografiji tvrdi. Moguće je daje upravo on na hrvatski prostor donio novo pismo 260 261 262 263 264 265 266 Katić. Mnogi se s tim učenjem nisu slagali. Živio je u samostanu Orbais. Po nedavnim naime događajima posve sigurno sam znao da će pobjeda dopasti onu stranu vojski koje konji budu veselo stupali i svojim pobjedničkim kretnjama pokazivali radost. Manojlović. 201 . naime. 8. Vidi. kako ga naziva suvremeni izvor265. jer je kasnije otišao u Panoniju. 533. na čelu sa čuvenim opatom samostana u Fuldi Hrabanom. Katić. naime. Katič. Zakleh ga strašnom zakletvom . 22. godine na sabor u Mainzu. Klaić. Gottschalk. ali je 846. nemilosrdno progonila. 37... CMH III. Tako se doskora i dogodilo kako su izazvale i predskazale kretnje konja koji je veselo poigravao. pa je stigao na Trpimirov dvor. zbog očiglednih opasnosti koje je njegov nauk donosio.■ "* ".Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. osim stoje bio istaknuti pjesnik 261. jedan od vođa profranačkog puča u Veneciji Obelijerije uhvaćen je i poslan na sud u Carigrad. Izvori."lutajući monah". Norik i Bugarsku. J. U ovim je krajevima bio jedan od prvih vjesnika karolinške renesanse i novog evropskog "talasanja" koje je svoj nastavak doživjelo s golijardima u kasnijim stoljećima266. na dvor furlanskog grofa Eberharda. pa je zbog toga Gottschalk došao na hrvatski dvor. Propovijedao je putujući. stoljeću bili mjesto kamo su protjerivane nepoželjne osobe. Gottschalk. Gottschalk. 55 i d.. u zaleđe istočnog Jadrana. Takvo razmišljanje moglo je Gottschalkove slušatelje i čitatelje navesti na zaključak da su dobra djela na ovom svijetu nepotrebna kako bi se čovjekova duša spasila262. a stigao je 848. Zagreb 1983. da ne uzima oružja niti da jezdi zajedno s vojskom. Klalć. a katolička ga je hijerarhija. a njegov brat Beat prognan je u Zadar 264). godine i otamo prognan. stoljeća. mnogo važnijom činjenica da su dalmatinski krajevi u 9. ne bi trebala postojati. nego. kao što je bio Ivan Skot Eurigena koji piše protiv Gottschalka 851. 22.. jašući za njima."260 Upravo zbog zanimljiva načina na koji je bitka opisana. Augustina i tvrdio da je Bog već pri rođenju svakom čovjeku odredio hoće li se spasiti ili biti proklet. vrlo su dragocjena saznanja o piscu ovog teksta i o tome kako je on postao očevidac.

dokazuje da već postoje pismeni ljudi. te je neumitno dolazilo doba u kojem se pismeni dokumenti sve više poštuju. stoljeća i za visoke državne dužnosnike. dakle. u to vrijeme postala neposredni hrvatski susjed. Nije slučajno da je prvi od hrvatskih vladara u nedaleku Akvileju stigao Trpi mir i tamo se upisao u Čedadski evanđelistal 272. 77 -92. Svećenik Martin. koji su samo ostavili "znak" (signum)270. Akvileja je u 9. bili su nepismeni. stoljeća nalazio u "Akvileji zacijelo u riznici stolne crkve". pa osnovnu tezu čine krajnje dvojbenom. koji je sastavio Trpimirovu darovnicu 852. Izvoru 21.Gumpert. odlukama sabora u Corteleoni je pod pokroviteljstvom prestolonasljedni ka Lotara I. Latinski stihovi u natpisima starohrvatskog doba. 271 K. stoljeću bila središte iz kojeg su odlazili misionari u pokrštavanje hrvatskih prostora. Gottschalk. Split 1963.I. 1-16. jer je u Hrvatskoj nije ni mogao zateći. jer su 827. 272 Rački. Nekoliko desetljeća prije Trpimirove vladavine. osim toga. 87. kojom će se. Documenta. 383. uključujući mnoge hrvatske župane i samog Trpimira. 270 Rački. zajedno s beneventanom. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi. 5. Čini se da velik dio svjetovnih osoba koje su se kretale oko hrvatskog vladara nije bio opismenjen ni u stoljećima koja tek dolaze. Međutim. Počeci filozofije u Hrvatskoj. Prilozi za istraživanje hrvatske lilozofske bašti ne I. 125. ali i da ima mnogo onih. Klaić. u sljedeća 3 do 4 stoljeća pisati svi rukopisi 267. t vrdi da se po natpisima 9. točnije godine 825. ne dolazi zbog "intelektualne atmosfere". No. iako su bili nepismeni. 1-2. stoljeća. pretežno u drugoj polovini 9. prilagodbe tekstova koje je autor učinio da bi ga mogao pročitati u nekom od klasičnih metara vrlo su velike. Documenta. što će reći da su i oni vjerojatno bili svećenici ili redovnici. VAHD 60. A. Zagreb 1975. ali je u svakom slučaju mogao prilično pridonijeti njezinu nastajanju 268. usmeno svjedočanstvo počelo gubiti pravnu važnost. pa onda i kasnijih stoljeća potvrđuje kako su H rvati poznavali zamršenu latinsku metriku i analizira kako su se služili heksametrom i distihom. osnovano u Čedadu {Cividaleu) visoko učilište uz benediktinski samostan 271 . gdje se tvrdi da se evanđelistar u drugoj polovini 9. godine predstavnici istarskog svećenstva uspjeli na koncilu u Mantovi izboriti 267 J. 24. Nji hova su imena uklesana u kamenu ili zapisana po izvorima 269. Akvilejska je crkva. Na taj se način.karolinu. Gisilbert i drugi. Jadrijević. dakle. Teudebert. Šišić. Zagreb 1972. jer su u Furlaniju u kasnijim desetljećima pristizali mnogi slavenski prvaci. posred no. Krstić.. Za Gottschalkom su u Hrvatsku stigli i drugi svećenici iz zemalja pod franačkom vlašću . Istočna obala. Stipišič. Hrvatski rani srednji vijek . jer su od 16 poznatih pisara [capellanus. očito je polovinom 9. Time se dugoročno i vrlo pozorno planirala franačka aktivnost na ovim prostorima. Odolbert. cancellarius. bez obzira na to što se pismenost sporo širila. širila i pismenost. od Moravske pa sve do Bugarske. stoljeća. Izvori 22-3. notarius) koji na hrvatskom dvoru rade do pred kraj 11. Klaić. Također. Putovanja su se odvijala u oba smjera. godine. a preostala se petorica navode bez titule. 269 Rapanić.. 268 202 . većina -njih jedanaest -bili crkvene osobe. Goldsteln. Priručnik.

jer se inače ne bi odlučivali na tako daleke putove.Johannis chronicon venetum. te je naposljetku otprilike 837/8. Bizant. 276 Ferluga. "Arapi" i nisu nužno morali biti arapske narodnosti. dočim Manojlović. 355. 346. jer su vrlo brzo reagirali. pa je shvatljivo zašto izvještaji o borbama protiv Arapa dobivaju toliko na značenju. Istorija. Zagreb 1973. 23. 17. Izvori. VII. Dubrovačke teme. Grad je bio zapaljen i Arapi su otplovili.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Povijest. bili već stoljećima stanovnici sredozemnih obala koji su od plovidbe pod arapskom zastavom imali neposredne koristi. analiza njihovih itinerara pokazuje da im je jadranski zemljopis bio i te kako dobro poznat. Osim toga. Documenta. 29. a u isto vrijeme zaposjedaju i neka mjesta pod bizantskom vlašću na Si ciliji273. stoljeća osvojili Kretu (bizantski posjed). 5-49. Dubrovčani na jadranskom prostoru od 7. Omnes Venetici capti et interfecti sunt . Nijedan mletački poraz u sukobima protiv istočnojadranskih Slavena nije bio ni približno toliko strašan. to jest neposredni potomci došljaka iz dubina Arapskog poluotoka.. te J. Rački. godinom te bi oni prethodili 15-mjesečnoj opsadi Dubrovnika. a potpuno se zanemaruju eventualne borbe protiv Slavena. Dvojbu izaziva i 274 203 . a 867.8. 329. pa čak nisu morali biti ni muslimani. ali je ova reforma ojačala i svjetovnu moć akvilejske metropolije i označila početak njezina više stoljetna uspona na istarskom prostoru. VAmministrazione. Arapi na Jadranu i na hrvatskom prostoru Arapi su 20-ih godina 9. 335. Tridesetih godina osvajanja na Siciliji su nastavljena. Isto. J 2. 65 i d. taje flota pretrpjela težak poraz i svi su njihovi ljudi bili uhvaćeni i ubijeni 274. poslavši prema Tarantu šezdesetak brodova. Klaić. Lučić. Rački. Slično Manojloviču tvrdi i Šišić. 209. završava opsada Dubrovnika. izv. datira ove događaje 866. Documenta. zapalili Ankonu i odveli mnogo ljudi u roblje. godine zauzet i bizantski Brindisi. stoljeća ukidanje podložnosti istarskih dijeceza Gradežu i njihovo vraćanje pod jurisdikciju patrijarha u Akvileji. Mlečani su očigledno vrlo ozbiljno shvatili arapsku prijetnju. 165. stoljeća do godine 1205. Vidi opširan komentar u Viz. Vidi i Goldstein. Potom su prešli na talijansku obalu. 68. Moguće je da su preci kapetana i mornara na tom brodovlju. II. razdvaja Konstantlnov izvještaj na 2 dijela: 841. 17. Lučić. a zatim opustošili gradove "Budvu. Uprava. Kalfis razara ove gradove. Naime. 3-38. pa i oni sami. 275 Absarensem civitaiem incendio devastant . Opširno o Arapima na Jadranu piše J. pa je vrlo vjerojatno da su s njima u ekspedicije kretali i domaći ljudi. 178-81. Naposljetku su 273 Ostrogorski. Pomorje. VII. Isti. Rad JAZU 369. ugroženo je bilo i talijansko kopno. to su morali biti iskusni pomorci. Rose i Kotor donji" 276. 17. 1975. Međutim. ali je ovaj pohod označio i njihov ulazak u Jadran.Johannis chronicon venetum. U prvom su naletu Arapi doprli čak do Osora te ga zapalili 275. Povijest Dubrovnikall. Bilo je to u interesu franačke politike (jer je gradeški patrijarh bio mletački štićenik).

Karta 6. do 925. Vojni Moguća provala Mađara oko 900: Mletačko-arapska bitka kod . | Arapski napad na Bol Arapski napad na Rose. Budvn i Dubrovnik pohodi na hrvatskom prostoru 840. godine . arapski napad na Osor i AJriju Put dužda Petra Tradenika 839.

godine navodno je neki signor Francese imenom Orlando. ne napavši. a ubrzano je tražio i saveznike. 277 A driane nse m portuni . nego otprilike stotinjak godina kasnije. učestale. 29. Sp. 1971. A. Arapi su u toj bici pobijedili. 17. nebitno iz mijenjena . Klaić. u Vita Basiliil u De thematibus. 355. Nebitno izmijenjenu vijest prenosi i Cronica ragusina Iunii Restii. Zagreb 1883. 10-21. Njega su opsjeli i ubrzo osvojili. II. da su 754. II. Iere par tie. Kada su sljedeće godine Arapi opet stigli do Kvarnerskog zaljeva. 205 . stoljeća krenuli prema sjeverozapadu i približili se Adriji 277. Theophanes Continuatus V. Bruxelles 1968. Pariš 1926. otkuda su i došli. 318. Dvornik. a nikako ne o Risnu (jer. Arapi su 866. Rački. 354 (ali i J. 23) tvrde da se radi o Porto Rose na ulazu u Boku Kotorsku. Mlečani su navalili na njih u blizini Suska 278. izv. izv. 17. 187-8. Ljetopis Popa Dukljanina informira o napadima Arapa sa Sicilije na primorske krajeve u Dalma ciji 279. B. 783. pa je Bizant počeo pripremati vojsku za napad na grad. pred kojom su Arapi pobjegli prema Banju 280. Krajem šezdesetih godina situacija se počela rasplitati.. te Viz. Documenta. 23-4. 17-8.X veka. 279 Šišić. Documenta. Vizantijsko Carstvo ijužnoslovenske države IX . ed. Ferluga. a Mlečani su se morali povući. "Kralj (misli se na franačkog cara Ime drugog grada: r\ Pwaaa . Povijest Dubrovnika II. Zagreb 1893. Vidi i lit. Viz. a Annales ragusini anorvjmi tvrdi da su već 740.Johannis chronicon venetum.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Documenta. 217 i d. A. stoljeću. koji živi u Dubrovniku. Vidi. DAI 29/97-8. u DAI . Čini se da su pljačkaške ekspedicije sljedećih godina. Izvori 23. jer kako inače tumačiti brojne zapise o arap skim prodorima u raznim kasnijim izvorima. Povijest Dubrovnika. Vasilie v. ZRVI 13. odnosno sljedeća dva-tri desetljeća. Krekič. godine konstruiraju svoju prvu galiju i dvije fuste (bježalice) kako bi se borili protiv saracenskih brodova. uz pomoć dubrovačkih brodova pobijedio saracenske gusare i zarobio njihova ko mandanta Spuzenta. 280 pj-jča o arapskoj opsa di Dubr ovnika nalazi se . Za greb 1973. 8-11. Klaić. 76 i d. po Račkom. Naposljetku. La dy nastie m acedonienne (867-959). MSHSM 25. što bi morao biti Sušak . 23. 29 i d. 356. godine još jednom krenuli na bizantsku provinciju Dalmaciju. to se ne može brkati s 'Pi'ceva). tvrde da se radi o Risnu. te su punih 15 mjeseci opsjedali Dubrovnik. Byzance et Rome au IXe siecle. godine Saraceni srušili Epidaur (Cavtat) i ostale gradove na Jadranu. Dubrovnik etleLevant auMoyen Age. 291-2. 17. Byzance e t les Arabe s. jer se arapski napadi nisu mogli događati u 8. u bliz ini Venec ije . (867-886) nije poslao flotu ribd vodstvom Nikete Orifa u pomoć Dubrovniku. vratili na jug. dok Ferluga. Nodilo. Les Slaves.. Iz bizantološke. Sp. Vidi i opširno. Lučić. Izvori. Rački. Čini se da im se nitko iz nedugo ojačalih slavenskih država istočnog Jadrana nije odupro. izv. osobito datiranje. godine Dubrovčani sagradili tvrđavu sa ciljem obrane od Maura i Saracena i da 782. II.: J.u ušć u r ije ke P o. Uprava i L'amministrazione. ali i evropske perspektive ove su događaje iscrpno analizirali F. sve dok novi bizantski car Bazilije I. Iste godine Arapi su osvojili i Bari. Pariš 1961.Račkl. Izvori. Zagreb 1883. iako neki podaci nisu precizni. Annali diRagusa diNicolo diRagnina. LPD. 79-80. Nodilo. 278 Govori se o mjestu "Sansag". II. 15 i d. Viz. VII. te Klalć.J ohannis c hron ic on venetum. Lučić. Annales ragusini anonumi ed. t. ali su se. VII. J. Općenito se ovi navodi mogu smatrati vjerodostojni ma.

Dubrovčani zajedno s vojskovođom iz Nauplija Nikeforom teško porazili u pomorskoj bici Arape. navodno. c.op. zajedno s Hrvatom i Srbinom i Zahumljaninom i Trabunjanima i Konavljanima i Ragužanima. 875. oko 400 brodova. Snažniji izlazak. 219. jer Hranković. II. 282 206 . Rački. jer postoji samo još jedan podatak Georgija Kedrena iz 1023. kada su panonski i dalmatinski dio Hrvatske bili u vrlo intenzivnim i bliskim doticajima. U originalu "Kronike" Ivana Đakona stoji Braciensem eiusdem provinciae urbem invaserunt. Osim toga.) i papa. dakle u vrijeme vladavine Ljudevita i Borne. Zbog udalje281 DAI 29/62-66. sa svima iz gradova Dalmacije (svi oni bijahu nazočni po carevoj zapovijedi) prijeđoše u Langobardiju i opsjednu grad. te je većina arapskih brodova potonula u moru oko Sicilije 285. Još su jednom.I. Descriptio. Hrvatski rani srednji vijek Ludovlka II. čini se da je u ovim pohodima sudjelovala i vojska hrvatskog vladara Domagoja. Takva pretpostavka vjerojatno nije točna. Viz. odnosno. da će biti bliže istini da su Arapi napali otok. prvi je napad završio neuspje hom. pridruživši se vojsci koju je car poslao. a Ludovik je u sljedećem napadu zauzeo Bari . s bizantske strane. Hrvata na more novost je u odnosu na dvadesete godine. DAI 29/115. godine) oni su pošli s Krete. pristavši na carev zahtjev. godine. spominje neke gusare s istočnih strana koji su razorili grad na mjestu današnjeg Bola. XIII.. 285 Rački. 16 a. Viz. Izvori. Otada će Arapi za duže vrijeme iščeznuti s Jadrana i iz hrvatske povijesti. 19 i ta mo koment ar. 365. navalili na neko mjesto na otoku Braču (najvjerojatnije se radi o Bolu) i onda se vratili kući s neprocjenjivim plijenom 283. . G. ali su ih stanovnici potjerali 284. II. Arapi prodrli do Gradeža. Uslijed svega toga uvjeti za daljnji opstanak Arapa na Jadranu bili su sve nepogodniji.bilo je to početkom 871. 19. izv. 18-9. Documenta. Documenta.215. Goldstein. Andreae Danduli Chronica. godine: tada su. 284 Johannis chronicon venetum.. godine 282. opustošili neke gradove Dalmacije. komentira vijest i smatra da bi riječ insulam više odgovarala od urbem. Afirmacija Hrvatske na Jadranu Superiorna arapska mornarica ipak nije mogla spriječiti Hrvatsku da se sve neposrednije orijentira na Jadran. Otprilike godinu ili dvije kasnije (oko 872. 24. odnosno pljačka velikog otoka kao stoje Brač čini se malo vjerojatna. ali Rački. a ne neki "grad". 210. Bizantska je flota otplovila za Korint. 21. Da j e to bio samo dio j ednog šire zamišljenog plana. DAI 29/66. usprkos činjenici da u njoj sudje luje. I. 437. 365. svjedoči i činjenica da su Bizantinci uskoro povratili Kapuu i Benevent vidi. dođoše obojica s velikom silom i. dotadašnji arapski napadi na istočnu obalu Jadrana bili su očigledno kratkotrajni i neko opsežno osvajanje. 283 Johannis chronicon venetum. jer su Arapi do istočnojadranske obale stizali samo povremeno i relativno brzo odlazili. Documenta. 5. izv. Usprkos pozornom planiranju akcije. VII. c. Klaić." 281 Prema tome. a dalmatinski dio Hrvatske orijentiran prema sjeveru i zapadu više negoli prema moru. 12.

tako i ona u Panoniji. DAJ31/69-70. možda i nešto ranije. koji su djelovali na hrvatskom prostoru. . 3. Franačka je bitno oslabila od vremena vladavine Ludovika Pobožnog i njegovih sinova koji su silnu energiju trošili na to kako da podijele golemu državu.Nin.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 44. Skradin. Tako će postupno obje hrvatske države. stoljeću Hrvati naseljavaju tada nenaseljene dijelove obale ili se miješaju s autohtonim stanovništvom. stoljeću nije bila prekinuta. 36. Toma. brodovima krstare tamo-amo po moru" 288. Očito je da se život na nekim lokacijama obnavlja. izv. 17-8. II. Arheološki nalazi svjedo če o tome da baš u 9. Raćki. trgujući. povijesti panonskog i dalmatinskog prostora umnogome razilaze. Stupin i Karin . jer je još 817. drugi. bit će sve slabije. Kada se krajem dvadesetih i u tridesetim godinama 9.od devet nabrojenih gradova u Hrvatskoj više od polovice . Tako sada. Izvori. a kasnije samo formalno na vrhovništvo franačkog cara 286. 43. pa je tako zavladao domaći vladar koji se privremeno oslanjao na Bugarsku. Kronika. Beuc. godine primorski dio Hrvatske došao pod suverenitet talijanskog kralja. stoljeća nosti tih dvaju prostora i teško prohodnih komunikacija tako intenzivni odnosi nisu se mogli dugo održavati.tako Toma Arhiđakon tvrdi da su se Solinjani nakon katastrofe njihova grada počeli baviti novim poslovima: "jedni obrađuju zemlju. a Pano nija pod vlast Ludovika Njemačkog. Klfiić. očigledno se povećava u 9. Hrvatska je u Trpimirovo vrijeme praktički bila neovisna. Documenta.pa su trgovci. Thomas. pa se u Trpimirovo vrijeme. biti prepuštene vlastitoj snazi i snalažljivosti. To će biti sve izraženije što će vrijeme odmicati. na skupštini u Aachenu odlučeno je da se furlanskom markgrofu oduzme vlast nad Istrom. prirodno je da se po njemu plovi i trguje . Viz. Iako trgovina duž istočnojadranske obale ni u 7. Primorska orijentacija Hrvatske očituje se i u djelu Konstantina Porfirogeneta O upravljanju carstvom .nalaze se na moru 289 . što bi značilo daje on u Hrvatskoj imao određena prava 287. stoljeća bugar ski utjecaj proširio sve do panonskih dijelova Hrvatske. ni u 8. Documenta. u nedostatku jake središnje vlasti. Klalć. Povijest institucija. na 286 287 288 289 RačkI. kako ona u Dalmaciji. a njih su zasigurno Hrvati naseljavali i naselili još u 9. Centrifugalne sile su u sve anarhičnijem Carstvu vukle svaka na svoju stranu i više se nije moglo voditi računa o tome što se događa na njegovim dalekim istočnim granica ma. Kako se franačko vrhovništvo zapravo nije osjećalo. 207 . sol i drugo) stignu u dotadašnje središnje dijelove Hrvatske. 29. Izvori. Kranjskom i Donjom Panonijom. a veze između njih. stoljeću. 20. Kada se počne živjeti uz more. morali pronaći najbolje putove kako da proizvodi prevoženi morem i sva potrebna morska blaga (riba. a i kasnije. Biograd. Hrvat ska se prirodno okretala Jadranu. iako se u dataciji Trpimirove darovnice spominje franački vladar Lotar koji vlada u Italiji. 333-4. a hrvatski prostor u zaleđu jadranske obale bio postupno zahvaćen konjunkturom.

Hrvatski rani srednji vijek Slika 16. pa povoljnim putovima transportirati u unutrašnjost. prije svih Nin. Goldstein. stoljeća.I. Su. koja su smještena u široj okolini ušća Zrmanje. koja će svoju punu afirmaciju doživjeti u drugoj polovini 11. Petar u Priku kod Omiša primjer. Na ovim se mjestima roba prevožena Jadranom mogla prekrcavati na manje brodice pa voziti uzvodno rijekama ili prekrcavati na kola i tegleću stoku. 208 . Važnija postaje nekolicina naselja. postaju važni Omiš i Skradin na ušću Cetine. odnosno Krke. a vjerojatno sve značajnija postaje i pozicija šibenske utvrde sv. Ana.

sam Knin. n. Settimane Spoleto 1993. u skladu s time. preduvjet upotrebe kola je pogodnost terena. Settimane Spoleto 25. 413-27. tvrdi da je malen brod (navicula) onaj na kojem plovi 14 osoba296. 19. VII. Klaić. Doduše. a bili su u neposrednoj blizini izvora i tokova Cetine. stoljeća izrađena su bolja jedra. Izvori. 17. Bragadin. M. te neodržavanje antičkih prometnica nije moralo biti od dalekosežno negativnog zna čenja. 335. 19. 290 Johannis chronicon venetum. Konstantin Porfirogenet tvrdi za Konavle: "Budući da je taj kraj ravan. pak. izv. Općenito govoreći.. 455.. Viz.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. s jednom razlikom: čini se da relativno slaba središnja vlast nije bila u mogućnosti isfinancirati izgradnju većih brodova. ali se sve više grade s kobilicom -jedan od najpoznatijih nalaza takve vrste brodova jest onaj s lokaliteta Yassi Ada u Egejskom moru 292. 41. Viz. stoljeća Stoga je. Amsterdam 1977. VII. Documenta. II. Johannis chronicon venetum. Rački. jer se samo po sebi podrazumijeva da dobrih cesta nema. a ne više u amforama294. a istovremeno se inače skroman kapacitet brodova povećava za značajnih 10%. jer se vino. Do kraja 9. 293 Također. Ferluga. Brodovi postaju lakši i manji. stoljeća nadalje izgrađuje značajan broj plovila koja prometuju duž istoč noj adranske obale. 394. a u druge do 20 ljudi 295. stoljeća 290. čak sa tri strane dosegnuti samo zemljopisno središte Hrvatske . 294 pei-iuga_ Navigation. izuzev nekoliko nezgodnih slapova. 291 209 . Također. Documenta. Isti. 296 Vidi. Nalazi se na raskrižju putova. kao i Cetina kojom se može krenuti u unutrašnjost. II. 40. izv. odnosno brodica. na i. Na hrvatskom prostoru razvoj je bio sličan. nedaleka Biskupija i tamošnjih pet crkava na Kosovu bili su mjesta na kojima se u ranom srednjem vijeku vrlo intenzivno živjelo.Knin i njegovu bližu okolicu. Bvzantinische Forschungen 5. Rački. A. Mercaii e mercantifra Mar Nero e Adriatico: R cominercio nei Balcani dal VII all'XI secolo. Klaić. 35. Stoga je logičan preduvjet bilo kakvog napretka posje dovanje čamaca. Le navi nelle documentazione archeologica. mj.71. DAI34/17-8. Zbog toga nepostojanje ili nestanak. Izvori. mjesto u kojem se sklapa mir između Hrvata i Mlečana 30-ih godina 9. Uz te veće brodove bilo je i mnogo manjih. Navigation et commerce dans VAdriatique aux Vile et Vllle siecle. Izvori. rani srednji vijek predstavlja prijelazno razdoblje bez diskontinuiteta i naglih skokova od velikih lađa rimske ratne mornarice do galija talijanskih republika kasnoga srednjeg vijeka 293 . 62. Konavljani svoje poslove obavljaju kolima" 291 . Osim navicule. Cagiano de Azevedo. te daje u prve stalo po 40. Čamcima se relativno lako moglo. Sv. U ranomu srednjem vijeku došlo je na evropskom prostoru do promje na u konstruiranju brodova. 1978. jer su u neposrednoj blizini bili i stoljetni put preko Klisa. 25. primjerice. J. 365. 295 DAT 31/68-70. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je hrvatska mornarica imala sagene i kondure. žito i ulje počinju prevoziti u bačvama. Zato se na hrvatskom prostoru od 9. postojala je i grippa. dj. loro strutture e attrezzature nell'Alto medioevo. Le navi. Klaić.dakle. Martin u Podstrani u Poljicima vrlo logično središte događanja u hrvatskoj državi i. Naime. 292 M. Krke i Zrmanje. a Ivan Đakon.

302 O toj temi piše polazeći od drugačijih pretpostavki i V. 45. 9-13. 121 i d. prva hrvatska prijestolnica.I. Jadranska orijentacija feudalne Hrvatske. 597-629. kao i sitne stoke (primjerice. II. 432-3. i 298 L. Čini se da je stanje u hrvatskom i drugim slavenskim društvima ja dranskog zaleđa bilo u osnovi isto ili slično: spuštanje prema obali bio je opći proces. Naseljenici u tom smislu traže i dobivaju od cara ius affldandi -pravo jamstva. Dalmacije i po rijekama. 299 DAT 31/54-7. jer ih se naziva nauigium frumentum deferens 298. u: Rijeka. 43. jer su im takve aktivnosti mogle samo mnogostruko koristiti. 210 . Do početka devedesetih otkri vena su na dalmatinskom području još 2 starohrvatska broda sličnih karakteristika . Stoga i Istra u 9. 1968/1973/1974-5. sigurnosti. Također. trgovačka lađa za žito. Nin.) od Hrvata odlaze jedino oni koji se bave trgovinom. god. što je bilo dovoljno za prijevoz većeg broja ljudi ili robe. Viz. 8. i početkom 9. stoljeću doživljava slavensko spuštanje na obalu i intenzivniju 297 CD I. Jurfć. 27. Arhivski izvještaj. G. 443-8. Margetić. 77. ali i krupne. Klalć. 303 piacito delRisano. Vidi. Vinodol. Radiokarbonskom je analizom ustanovljena godina gradnje između 905-961. i 10. Košćak. Klaić. Documenta. Rački. godine žale se da moraju "lađama ići do Venecije. Zadar 1969. O nekim pitanjima Rižanskog placita. Zagreb 1969. I. Nejasno je zašto to smatraju negativnim. dakle.naseljavanje radne snage na crkvene posjede i zemljišta veleposjednika.op. 426 i d. Hrvatski rani srednji vijek Zadarski prior Andrija 918. stoljeća Slaveni u Istri naseljavaju na opustjele zemlje bivših bizantskih podanika. godine nasljednicima ostavlja brod {navis)297. Margetić. 12. Podmorska arheološka istraživanja brodova na ulazu u ninsku luku. Tako se u 8. pa događanje u Hrvatskoj nije nikakva iznimka 302. što nikada nismo činili" 300. Rižanskiplacit.. Na sličan način piše i Konstantin Porflrogenet: "Ovim brodovima (prethodno spomenutima .vidi. Veći je dug 9 m. Izvori. Izvori svjedoče o posebnim brodovima za trgovinu. Depopulaci ja Istre iziskivala je colligere extranei . 66. R. o prilika ma u Istri zna se više nego o prilikama u ostalim područjima. Brusić. obilazeći od grada do grada Paganiju i zaljev Dalmacije sve do Venecije" 299. stoljeća301. s kojim se vjerojatno moglo upuštati i u duža putovanja. Rižanski placit. Margetić. Goldstein. uključujući konje. Zavod za zaštitu spomenika kulture. Ministarstvo kulture i prosvjete. Istra. Hrvatski iseljenički zbornik 1992. s time da su brodovi plovili vjerojatno i u drugoj polovini ili koncem 11. 56-68. a vjerojatno označavaju oporavak trgovačkih aktivnosti na istarskom po dručju. izv. da bi od nedavno prispjele franačke vlasti zadobili što više privilegija. Forum 17. Izvori. Zahvaljujući Rižanskom placttu 303. Radovi Zadar 16-7. U arheološkim su istraživanjima pronađeni samo čamci manjih dimen zija . 65-71. Moguće objašnjenje za ovakav stav predstavnika istarskih grado va jest u činjenici da oni glorificiraju bivšu bizantsku vlast. 300 Placito del Risano. Ravene.dva od njih izvađena su iz ninske lagune i konzervirana. ovce i koze na otočku ispašu). Klaić. Zbog toga se vjerojatno i služe argumentima koji su zapravo bez osnove. predstavnici istarskih gradova na saboru na Rižani 804. S druge strane. Izvori. 301 Z.

Istovremeno se sličan proces odvijao u južnijim dijelovima istočnojadranskog zaleđa. 211 . Viz. Izdanja HAD 11. I. Vidi i najnoviji rad. zatim velik broj (čak 13) na prostoru od Zadra do ušća Cetine. imaju razmjerno više gradova: u Paganiji (kneževini Neretvana) četiri. Isti. kamo u isto vrijeme doseljavaju Slaveni s današnjeg slovenskog područja305. Iako su plitka i malena krška polja bila (kao što su i danas) limitirajući faktor intenzivnijeg naseljavanja. Šribar. Isti. 307 DAI 34/12-14. izv. iako površinom mnogo manji. Također. pak. do 9. arheološkim nalazima: karolinški mačevi su dragocjen artefakt franačkog kulturnog i proizvodnog kruga. 305 V. Izvori. stoljeća. u: Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju. u samom središtu hrvatske države. Po zapisima cara Konstantina u unutrašnjosti Srbije postoji šest gradova. baš kao i primorski dijelovi Furlanije. zaleđe primorskih gradova i laguna. I. 41. 306 DAI32/149-151. 1958. izričito se tvrdi da "Trabunija" na jeziku Slavena znači "utvrđeno mjesto". Ako se po rasprostranjenosti ar heoloških nalaza može suditi o domašajima franačkih utjecaja. Primorje. Pula 1970. Histria Archaeologlca. u Trabuniji pet i u Duklji tri grada 306. Cetine i Krke. ipak su mnogostruke mogućnosti maritimne privrede privlačile nove naseljenike. mj. 33.. Najjužnije nalazište mačeva nalazi se u istočnoj Hercegovini. 304 B. Balcanoslavica 2. Marušić. ali ne uz obalu. Štoviše. II. Iako su Konstantin Porfirogenet i njegovi informatori zasigurno više znali o prostranstvima bliže obali negoli o onima u unutrašnjosti. Hrvatska na razmedi svjetova . stoljeća. 108-38. Valjalo je donijeti "svježu krv". u Lici. 7 i d. Kasnoantička i ranosrednjovjekovno groblje kaštela Dvigrad. sv. Isti. istra u ranom srednjem vijeku. izv. II. 62. god. oni su se najintenzivnije manifestirali u zaleđu dalmatinskih gradova. nego dublje u zaleđu. Slausen in Ostfhaul (Italien). teritoriji bliži moru. Valjalo je naseliti otočke i prijadranske dijelove istočnog Jadrana. na i.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Pula 1960. izv. ipak je neraz mjer u broju gradova suviše velik (s obzirom na površinu teritorija) da bi se mogao tumačiti samo nepoznavanjem prilika i zemljopisa. ali autohtono stanovništvo i tamošnja vlast isto tako imaju interesa. Migranti su se selili ponajprije poticani potragom za boljom zemljom i boljim izgledima za preživljavanje. I u Hrvatskoj su neke županije i njihova središta bile uz more: Nin. 81-107. u Zahumlju pet. jer su se i tu središta naseljavanja pomaknula bliže obali. kod Stoca. 13. 109-24. Viz. a ova. 308 DAT 30/90-4. oko gornjeg toka i izvora Zrmanje. Općenitije.isprepletanje utjecaja Spuštanje na obalu rezultiralo je trgovinom s unutrašnjošću. Nasuprot tome. Pula 1987. Klaić. a vjerojatno i dio Bribira 308. stoljeća kolonizaciju304. 58-65. na kojima se često osjećao manjak stanovni štva. 36/32-6. Viz. Materijalna kultura Istre od 10. do 12. a u Bosni su samo dva grada. jer ova zemlja ima mnogo utvrda 307. Sidraga. Materijalna kultura Istre od 5. II. Nađeni su u dolinama Drave i Save.

zahvaljujući ponajprije jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom području sa središtem bizantske umjetnosti na Jadranu -s Ravenom316. D. bizantski su se utjecaji širili prema hrvatskom prostoru i nakon što je bizantska vlast na tim područjima ili u neposrednoj blizini nestala. Z. 5-14. serija -sv. Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo. Primjerice. Margetić. 23-7. 1-44. U tome je iznimka bila Panonija. 309 vidi.postoji. toliko i uz postojanje bizantskih gradova na obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleđem315. Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomeni cima ranosrednjovjekovne plastike u Istri. Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždinskoj regiji. Hrvatski rani srednji vijek a na njezinim perifernim područjima mnogo manje309. Catania 1986. Peristil 1. očigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava313. SHP 14/1984. 313 L. Goldstein. ZRVI 7. Vinski. gospodarskog ili nekog drugog. Model u slonovači zadarskog kamenog reljefa i neka pitanja preromanske skulpture. 69. Vinski. Čak ako se i prihvati pretpostavka daje riječ o poklonu 311. Ovi su mačevi i neposredan dokaz društvene diferencijacije u hrvatskom društvu . 1-2. 315 Općenito o bizantskoj politici. 31X Z. Katalozi. Karaman. sv. sloj koji ima novaca da kupuje mačeve. nedvojbeno. Vie e metodi dell'espansione politica e culturale bizantina nei Balcani dalla meta del secolo VII ai primi decenni dell'XI. karta I. SHP 15/1985. Ravenna 1955. 1. J. Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. 1991. Jelovina. stoljeća. 85-96. 59-72. 3. Siculorum gimnasium39. 310 Ž. 41-52. J. Evidence ofBuzantine art in preromanesaue arehiteeture in Dalmatia. Split 1986. točnije. 65. Konačno. veka. L'arte bizantina in Dalmazia.I. 212 . Bizant na raznim mj. Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na području Dalmacije. do 12. i u 10. Međutim. Vinski. Ista. odnosno nakita čija se izvedba vezuje koliko uz antičku baštinu.. S druge strane. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi. Općenito su o utjecaju bizantske umjetnosti raspravljali još M. Z. 16 i d. do 11. Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji VAM. onaj koji daruje čini to iz određenog interesa -vojnog. Zbornik Svetozara Radojčića. gdje su uz nalaze "bjelobrdske kulture" pronađeni i mnogobrojni karolinški mačevi310. Radovi ZHP 24. O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviju SHP 11 /1981. isti. Vinski. Marasović. 11. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. Goldstein. 41-2. Justinijanski modeli u skulpturi od 9. 316 M. 314 Lj. XIIe Congres international des etudes bvzantines. Belošević. 5-8. Također. Vicelja. 71. 1977-8. Osvrt na neke publikacije i tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali od 6. Resummes des Communicati ons. Također. "starohrvatskih" naušnica 314. stoljeću. ZRVI 29-30. političkog. Abramić. J. Ferluga. Ti se utjecaji očituju u Istri i u 9. 10-11. područja današnje sjeverozapadne Hrvatske. Zagreb 1954. Corsi d'arte ravennate e bizantina. 1961. L'amministrazione. Također. Starine JAZU 59/1984. T. Marginalia uz izbor karolinškog oružja u jugoistočnoj Evropi SHP 15/1985. Ochride 1961 (Beograd 1964). bizantski su se utjecaji na hrvatsko društvo ostvarivali na razne načine i često ih je teško uopće razlikovati od kasnoantičke baštine na hrvatskom tlu312. 312 Goldstein. Radovi FF Zadar 10/1983-4. u: Z. Beograd 1969. Maksimović. 163-72. Tomičić. 209-30.

i kasnijih stoljeća očituju se i odsjaji antičke baštine. kao pravi "dolar srednjega vijeka" izuzetno cijenili svi. na i. mj.9.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Međutim. Prilog definiranju naušnica s prostora Vinodola (Strance) u kontekstu njihova šireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja. Srednjoigekovni novac na zadarskom području. u materijalnoj kulturi Hrvata 7. Umjetnost na istočnoj obali. 78. Mihajla II. iz vremena Lotara I. 41-73. vidi i I. Od bizantskog novca ovog razdoblja najbrojniji su zlatnici datirani vremenom vladavine Konstantina V. 321 T. zatim još jedan iz vremena Lava VI. Miletlć. a najzastupljenije su naušnice dalmatinsko-starohrvatske skupine. Spahiu. naime. te u Albaniji319. 115-30. Jurić. te ketlaško-karantanske. Karaman. U Arheološ kom muzeju u Zadru postoje. Tiniensia numismatica. 320 R. 213 . Tome 2. čini se da će tome najbolje poslužiti nalazi novca. i zlatnik s imenom Teofila. zatim panonsko-bjelobrdske skupi ne. 323 Čini se da je isprepletanje utjecaja obilježje cjeline hrvatskog prostora. kod Tre. ali posebice prostora na potezu sjeverno Primorje . Anali Dubrovnik VI-VII. 322 R. i Konstantina (829-842). a ne samo Bizantinci). 97-114. sredoze mne. Ovakvo isprepletanje utjecaja na sjevernoprimorskom prostoru velikim je dijelom nedvojbeno uvjetovano njegovom otvorenošću kako prema moru. ali i razmjerno dalje od tadašnjeg hrvatskog teritorija .. a samo u manjoj mjeri mediteranske. 319 H. 180 id. intenzitet i druge osobine novouspostavljene trgovine Hrvata s okolnim područjima. što bi se moglo definirati kao utjecaj "Istoka" odnosno "Zapada".u blizini Bileće.binja318. Srednjovjekovni nakit na našem primorju između Cetine i Istre. Pronađeni su u pet grobova u Biskupiji nedaleko od Knina 317. (886-912). te s Franačkom s druge strane (iako su bizantsku nomizmu. u: 20 stoljeća upotrebe novca na zadarskom području. dinarske i podunavske (panonske). ali je njihovo čvorište na ma lom prostoru koje se uglavnom podudara s regijom Gorskog kotara (Gavazzi.. Osim toga. pa kod Trilja na Cetini. na hrvatskom se prostoru nisu samo isprepletali utjecaji Bizanta s jedne i Franaka s druge strane.. Reflets de l'influence buzantine dans les trouvaHles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. (741-775). stoljeća Kako neki drugi arheološki nalazi nisu u tolikoj mjeri karakteristični da bi označili narav. na hrvatskom se pr ostoru prela maju utjecaji četiriju tradicijskih kultura -istočnoalpske. Iliria 9-10. Rapports du lile Congres internationale d'archeologie slave. Usporedba količine bizantskog novca s količinom franačkog vjerojatno ukazuje i na opseg trgovine s Bizantom s jedne. Tako su naušnice pronađene na prostoru Vino dola vrlo raznolikih utjecaja i podrijetla. Pri tome utjecaji na vinodolski prostor stižu s nekoliko desetljeća zakašnjenja u odnosu na dalmatinski 322 . Sekelj. arheologije i historije umjetnosti. Mirnik. nego je stanje u nekim regijama bilo kudikamo kompleksnije.Panonskoj nizini i srednjoj Evropi 323. (840-855)320. Zagreb 1993. Tirana 1979-80. osim još dva zlatnika Konstantina V. Kninski zbornik. Jurić. Monnaies byzantines des Ve-XHIe siecles decouvertes sur le territoire de VAlbanie. 287-306. tako i prema zaleđu . Zadar 1987.). jer su na starohrvatskim lokalitetima pronađeni 317 Lj. 1957-9. 208-15. 318 N. 353-422. Od franačkog je novca sačuvan samo jedan primjerak.. Vrela i sudbine.sjeverozapadna Hrvatska tijekom mnogih stoljeća.. odno sno bizantske tradicije 321. Razgovori o nekim problemima domaće historije.

Jelovina. Od Donata do Radovana. Starohrvatske nelcropole. kama na hrvatskim prostorima. Dvggve je. Isti. Histonj ofSalonitan Christianity. I. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 325. Glavni je zastupnik takvih stavova bio Lj. Glavne značajke. Goldstein. što je još kao upotrebni predmet po znato iz kasne antike 324. nakon višestrukih pokušaja da se izvori ranosrednjovjekovne dalmatinske umjetnosti pronađu u umjetničkim nai stajanjima manje ili više udaljenih područja 326 . koštani dvostrani češljevi s raznim geometrijskim ukrasima. ali i historičara predromanička umjetnost mora zanimati. 27-8. Nositelj kontinuiteta bila bi crkvena organizacija u gradovima. primjerice. Nju je. u kasnoantičkoj umjetnosti 327. pa na drvene vedrice (bardake). Glavne značajke. 214 . smatrajući da treba istaći sličnosti između kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti. Međutim. to jest. ipak zaključili da nastaj nak ovog pravca valja tražiti u novonastalim. kao što su.Rapanić. Petricioli. Zagreb 1930. jer se oko nje prelamaju sva bitna pitanja hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka: koliko je ta umjetnost autohtono hrvatska. Hrvatski rani srednji vijek predmeti od kosti i roga. ranosrednjovjekovnim prili■. napokon. 109-15. Beloševič. M. Materijalna kultura. 326 Vidi detaljnu analizu opsežne bibliografije . 131-4. Jelovina. koliko je plod utjecaja različitih vanjskih čimbenika. a poticaj graditeljskom poletu misionarska djelatnost u područjima naseljenima Hrvatima i drugim Slavenima 328. 27-8. Jelovina. 9-58. a isto je tako teško pronaći uzore. a kasnije ih je dopunjavao u drugim brojnim radovima (od kojih su neki i citirani). 324 Beloševtć. Očigledna je. osim u pojedinim slučajevima. 19-50. analizirajući stilske osobine ili detalje izvedbi itd. 14. To se ponajprije odnosi na zemljano posuđe. E. Split 1990. Split 1989. 328 E. i djelomična vezanost s praslavenskom kulturnom baštinom. po tom mišljenju.I. Izabrani spisi. 325 HOid. odnosno kasnoantičkih umjetničkih i civili zacijskih tradicija na hrvatskom tlu? Povjesničari su umjetnosti. što je u vezi sa zagrobnim vjerovanjima. ponajviše Hrvata. 7 i d. Oslo 1951. samostalna cjelina nastala pod utjecajem doseobe Slavena. \ Karaman koji je tvrdio da je ranosrednjovjekovna umjetnost zasebna.. formulirao teoriju o postojanju izrazitog kontinuiteta na području Dalmacije. vrlo teško uspoređivati sa suvremenim razvojem u Bizantu i na Zapadu. Doba. Historičar o njoj ne može suditi na način kako to čini povjesničar umjetnosti. 327 Karaman je ovu teoriju prvi put formulirao u: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Dvggve. 123-4. Materijalna kultura. Predromanička umjetnost .osebujan proizvod hrvatskog ranosrednjovjekovlja Osebujan proizvod hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka jest i predroma nička umjetnost.

ni po stilskim ni po drugim obilježjima. 175-95.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. SHP 15/1985. Nepobitna je činjenica daje ta umjetnost nastala na hrvatskom prostoru i da u okolnim krajevima nema ničeg sličnog. te M.7 . 133-63. ali pokušava što cjelovitije objasniti "predromaničko doba". 107-113. a ni po broju novoizgrađenih ili rekonstruiranih crkava. te u Hrvatskoj. Rejlets de l'injluence buzantine dans les trouvailles paleoslaves en Bosnie-Herzegovine. dekomponiranje antičkih oblika i prenošenje antičkih rješenja u slobodnije kombinacije koje nisu odraz kreativnosti već pada graditeljske kulture 329. Prelog. stoljeća. smatra da se radi o ranokršćanskom naslijeđu i kontinuitetu. Rapports du lile Congres international d'archeologie slave. oslonjen na paleobizantsko naslijeđe. stoljeća Prelog je potražio neka rješenja analizirajući samu prirodu predromaničke arhitekture.tako su u arhitekturi konstruktivni ele menti preuzeti iz bizantske umjetnosti. dočim M. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-3. Zagreb 1954. Diadora 1. Međutim. pa su se u tom graditeljskom naporu isprepletali raznorodni umjetnički utjecaji. Manifestacije kontinuiranog djelovanja u Zadru pronalazi i I. 287-306. Između antike i romanike. u isprepletanju utjecaja . Tako je umjetnička produkcija u glamočko-livanjskom kraju oslonjena na splitsko-kninsko područje. Inzistira na kontinuitetu graditeljstva i klesarstva tijekom 7. I crkve koje su izgrađivane u Raškoj. Međutim. Fragmenti skulpture od VI do VEI stoljeća iz Zadra. po nekim općim obilježjima mogu se uspoređivati s predromaničkom umjetnošću u Hrvatskoj. Fisković 331. smatra daje predromanika u Bosni ponajviše pod bizantskim utjecajem. 333 N. pa time i do raskida s nekim elementima kontinuiteta. a osnovna su joj obilježja opadanje tehnike rada. već i mnogi drugi čimbenici. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11. Jurković 332 . 332 M. Bratislava 1980. D ob a . Zadar 1960. 5-14. 330 215 . Konačno je Ž. 41-8. Fisković. Jedan je od njih svakako činjenica daje Hrvatska područje na razmeđi Istoka i Zapada. On polazi od pojava u umjetnosti. crkve raške škole nastaju neko329 M. Jurković. O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine. Peristil 1. Do ka z to me j e i po s to j a nj e s p lit sk e kl es a r s ke ra di on i c e u kontinuitetu od 6-9. 1988-9. gdje po njegovu sudu dolazi do kvalitativnog pomaka u oblikovanju prostora. a dekorativni ukrasi i obrada fasade bliži zapadnim uzorima. Njegov je zaključak da se radilo o "pasivnoj negaciji antike". stoljeća i time potvrđuje povezanost s kasnoan tičkom tradicijom 330. Rapanić formulirao vlastite stavove. koji smatra da su za nastanak predromanike bile presudne domaće prilike uz nadovezivanje na neka opća isku stva kasne antike. ne odričući svakoj od ovih hipoteza određenu točnost. Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitelđure na južnom Jadra nu. Zagreb 1987. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. ali dublje u bosanskoj unutrašnjosti situacija je nešto drugačija 333 . Petricioli. 331 I. i Rapanić naglašava kako za nastanak predromaničke umjetnosti nije važna samo kasnoantička tradicija. Posljednji su o ovim problemima pisali I. Miletić. 85 . "raška škola". Ra p an i ć . U nizanju čimbenika koji su pridonijeli nastanku predromaničke umjetnosti posljednji je ujedno i najvažniji. koji odvaja razvoj u bizantskoj Dalmaciji. i 8. primje rice. Jurković.

Međutim. danas se čini nedvojbenim da je Sv. Prilog uz br. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske. 335 D. Fragmenti skulpture od VI do VIII stoljeća iz Zadra. Deroko. 1965. u Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. Trojstva). t- . Iako je dosta dugo u znanosti bila prisutna teza daje Sv. utvrđeno je da se radi o 750. iako skromnijih razmjera. Starohrvatski pleter i srpski moravski preplet. Donata) u Zadru. god ine . 40. Slijepčević. Zadar 1960. A. 148. Osim općih sličnosti. iako su i tada moguća sporenja. Antoljak. Donata (tada još crkva sv. on može biti relativno čvrst oslonac za dataciju predromaničkih spomenika. 7-10. Ako se na kamenom natpisu spominju neka osoba ili događaj. primjerice. Radovi ZHP 21. stoljeća ponajviše je pokrenut izvanjskim utjecaji ma koji uglavnom stižu pomorskim putovima . Specijalna su istraživanja pokazala da su neki dijelovi drvene konstrukcije (drvene grede) bili oboreni i upotrijebljeni oko 788. 340 Zahvaljujem se doc. godini. Donat osnovni oblik dobio još u 6. Tek se osamdesetih godina pojavljuju radovi u kojima se na osnovi stilskih analiza pokušava preciznije odrediti redoslijed izgradnje crkava ili samo dijelova crkava (na primjer. Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji Beograd 1962. Donatu daje i S. Petricioli. ■Doba. 338 Prokopije. pa je ustanovljavanje kronologije predromaničke umjetnosti vrlo kompliciran i nezahvalan posao. Goldstein.. I. ali su za sada ti rezultati prilično nesigurni i možda podložni reviziji. Srdoč. Radovi Zadar 11. stoljeću. dr. U tim se aktivno stima po mnogo čemu ističe zadarska crkva sv. Lik Zadra u srednjem vijeku. 175-95. B. 337 Rapanić. 1988. Vidi i Rapanić. najopsežnije. "langobardske" umjetnosti. 85-7. Graditeljski polet 9. 136. ovi se 334 Vidi. Čini se da se i u Zadru i u Splitu odvijala neka graditeljska aktivnost. Split 1954-7. Po tome je ta crkva prvi primjer graditeljskog poleta na hrvat skom prostoru u 9. Hrvatski rani srednji vijek liko stoljeća kasnije -prve tek u drugoj polovini 12. pa i u ranijim stoljećima. P.stoga je logično da se prvi objekti podižu u priobalnim. po ugledu na crkvu sv. Vežić. stoljeća. Deroko nije ustanovio ništa preciznije. no taje hipoteza vrlo brzo odbačena. a potječu iz Furlanije 336. Petricioli. Ako se uzmu u obzir moguća mala odstupanja. Vrlo je vjerojatno daje u Splitu klesarska radionica radila kontinuirano između 6. jer su. A. stoljeća 334. Die Kunst der Langobarden. Durmanu na ovom podatku. Obelić. Trojstva (sv. Pregled literature o sv. Schaffran. Zagreb 1985. Deroko. stoljeća 337. Donat izgrađen ili na samom kraju 8. i 9. Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra. Zagreb 1987. 8-9/1983. te je pala u zaborav 335. stoljeću.. Munchen 1940. Split 1990. Tvrdilo se daje hrvatska predromanika direktno pod utjecajem tzv. 698-701. na kon jednog. stoljeću. dobivenom na temelju istraži va nja d o lje ta 1994. 339 I. 252-60. 4. Crlcva sv. Sergija i Bakha u Carigradu 338 i na San Vitale u Raveni 339. dijelovi namještaja u zadarskoj katedrali datirani 8. Petricioli. ali njegove analize nisu imale odjeka. Od Donata do Radovana. primjerice. stoljećem. oltarna pregrada. 336 I. Građevine. arhitrav). 3. dalmatinskim gradovima. Također. I. uspoređuje ove pojave. Doba. A. dok su D. i u 8. godine 340. ili početkom 9.I. VAHD 56-59/1. većina natpisa ne sadrži takve podatke. A. kao i bibl. 216 *. Diadora 1. Pr e thodna su istr a ž iva nja u kaz i va la na r anij i p osta na k.

Su.I Slika 17. Donat u Zadru / ■ ■ • .

€ 1*Š Slika 18. Unutrašnjost crkve sv. Donata u Zadru .

Zagreb 1973-4. ili s vrlo širokom diplomatskom aktivnošću biskupa Donata koji putuje franačkom caru. 341 I. 7. Budući da se crkva sv. tvrdili daje starost dijela grede iz poda crkve (godina obaranja) 710.Slika 19. 17-20. Peristil 16-7. logično je pretpostaviti da je gradnju. Donata u Zadru metodom radioaktivnog ugljika. Split 1990. Rački. jer se u njoj očituju franački umjetnički utjecaji. štoviše. Od Donata do Radovana. Usprkos svemu tome. Donata nalazila na teritoriju bizantske Dalmacije. Donata logično se uklapaju i u jadranska događanja toga vremena. Radovi na izgradnji Sv. Donata u Zadru podaci vrlo dobro slažu s podacima lokalne legende po kojoj je zadarski biskup Donat sagradio monumentalnu rotundu 341. a možda je rađena po uzoru Mjerenje starosti drvene građe iz crkve sv. u središtu arhontije. barem posredno. na neki su način svakako u vezi s bizantskim i franačkim vojnim akcijama na Jadranu. 219 . Rad 116. +-25 godina. 203 i d. a u isto doba relikvije sv. a kasnije teme Dalmacije. Petricioli. Nutarnje stanje. Kupola crkve sv. Anastazije stižu iz Bizanta u Zadar. financiralo Bizantsko Carstvo. crkva je nastala vjerojatno po dolasku zapadnoevropskih majstora-graditelja na područje Hrvatske.

dio. Marasović. Tako se može zaključiti da se na Sv. Donat pokazuje koliko se hrvatski rani srednji vijek oslanja i na antiku. Simbolički i stvarno. Petra i sv. 306-44. 592. Donata iznimna je i po svojoj veličini -ne samo da se u većini gradova i naselja na hrvatskom prostoru u 9. Anastazije je bazilika. njegov je pod od divnog mozaika" 343. 15. Konstantin Porfirogenet tu crkvu uspoređuje sa sličnima u Carigradu: "Hram sv. Možda je neki kultni objekt kontinuirano postojao iz kasne antike. zanemarivo malo u odnosu na kasnija stoljeća) u: N. izv. dio. Hrvatski rani srednji vijek na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu 342. na raznim mj. 1968. s dru ge st rane. ćtp^otioa) teško da može išta određenije kazati o datumu njihova nastanka. 1963. što označava prekid s antikom. u temeljima Sv. Goldstein.. sav oslikan starim ikonama. Donata. pa ova zadarska crkva simbolizira ono što u umjetnosti i u materijalnoj kulturi hrvatski rani srednji vijek uistinu jest: isprepletanje bizantskih i franačkih utjecaja s mnogo lokalnih osobitosti.graditelji sustavno su popisani (iako ih je za ranosrednjovjekovno razdoblje. osim Sv. U Zadru je. Donata p reth od i izgrad nji u Aach enu . Istočna obala. Lovre. Majstori od 9-19. 17. a u ranoromaničkom stilu izgrađene su crkve sv. stoljeće. sličan hramu Halkoprateja. Donatu na vrlo specifičan način isprepleću zapadni (franački) i istočni (bizantski) utjecaji. 220 . nego ni u evropskoj umjetnosti (bilo bizantskoj. Vidi i Rapanić. Zadar 1976. Svi ti majstori . 345 Račkl.ako i nije stizao iz Carigrada. znači da hrvatski rani srednji vijek više nema osjećaja za iznimne umjetničke domašaje antike. 17. odnosno "slike" {vXoypć^xm. sagrađena i Sv.I. stoljeća u Dalmaciji. Osim toga. da izgrad nja S v. 343 DAI29/276-9. a potom možda i kao ukras na nekoj crkvi novoga doba. Donata. a nemoguće je utvrditi kada je sagrađena . Anastazija. Dvorska kapela u Aachenu osjetno je niža od Sv. Carolingian influence in the early medieval architecture in Dalmatia. Donata nalazi se kamen sa zadarskog foruma i okolnih građevina. 24. Također. 4. Petricioli. lokalna je administracija prikupljala poreze od dalmatinskog 342 Tako tvrdi T. koja je nedvojbeno bila jedan od najreprezentativnijih predromaničkih spomeni ka na hrvatskim prostorima. Klaić -1.351-77. III. iako je mo gu će. II. Spasa na vrelu Cetine). Zadar u srednjem vijeku do 1409. Actes du XIXe Congres International d'histoire de l'art. Nediljice 346.smije li se i ona uvrstiti u konjunkturne krugove 9.tu je bilo sjedište bizantske administracije i dotok novca iz kojeg se mogla financirati izgradnja bio je osiguran . dio. Documenta. Izgradnja u Zadru očito nije slučajnost . bilo zapadnoj) nema tako velikih građevina. N. Crkva sv. jer se spominje te godine u oporuci priora Andrije 345. I. stoljeću grade bitno manje crkve (osim donekle crkve sv. sa zelenim i bijelim stupovima. 16. 117-22. jer mu srušeno kamenje služi ponajprije kao kameno lom. dakle i sintagma "stare ikone". sv. Crkva se nije očuvala. II. 346 Encildopedija lilcovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda. 344 Mozaik bi kao opća forma pripadao prije kasnoj antici negoli ranom srednjem vijeku. 1966. odnosno. Prošlost Zadra II. godine izgrađena je crkva sv. Božanlć-Bezič. stoljeća 344? Velika graditeljska aktivnost produžava se u Zadru i u kasnijim stoljećima -do 918. 224-324. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Pariš 1959. Sv. a pogotovo za 9. Viz.

Izdanje HAD 12. te u unutrašnjosti. ovaj polet u izgradnji i predromanička umjetnost nisu intenzivnije širili prema zaleđu. No. stoljeća stanovništva. iz predromaničkog doba sačuvale su se. 149-50. Datiranje. godine 350. Gradilo se i u krajevima izvan užeg hrvatskog prostora. stoljeću) u Rabu se gradi crkvica sv. jer su bili bogatiji i spremni na veće izdatke. uz rijetke iznimke (kao što je Sv. No. Zagreb 1989. datira natpis početkom 9. 1988-9. Marija u Budvi podignuta je 840. Početkom 9. pa to ostaje ipak specifično hrvatski fenomen. Ulcinjski i kotorski preromanski ciboriji. Usporedba broja crkava u gradovima i u zaleđu pokazuje naime da ih ima više u zaleđu. ili 11. Jurković. u 9. Osnovni problemi srednjovjekovne arheologije Crne Gore. njegova suvladara i sina Konstantina. smatra daje Nikifor samo ime darovatelja. Istočna obala. 23. 221 . Zagreb 1987. stoljeća 347. 15-38. Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana. Slijed oblikovanja sakralnog središta u Dubrovniku. J. što bi značilo da se ciborij ili čitava crkva grade između 813. Iznimke su neki gradovi gdje su crkve veće. stoljeća. godine. Martina. Zagreb 1988. 351 Rapanić. a daje natpis nastao u 10. ali su vrlo vjerojatno građene i 347 Likovna enciklopedija Jugoslavije 2. a od nje su ostali sačuvani ulomci pluteja i stupica oltarne pregrade s tipičnom ornamentikom 9. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 348 12-3. 349 Namentragende Steininschriften. zasigurno je izgradnja na oba teritorija dio istog graditeljskog i gospodarskog poleta. Po kamenom natpisu na kojem se spominje Nikifor (N/IKIFORIVS N) misli se daje građena u vrijeme cara Nikefora (802-811) 349. graditeljski polet pokazuje tipološku raznovrsnost zajed ničku obama područjima. na hrvat skom teritoriju. U isto vrijeme (dakle. 96-7. Napokon. Kovačević. i na obali. 350 J. Kovačević. činjenica jest da se iz južnijih dijelova istočnojadranske obale. Beograd 1967. Arhitektura) Isti. u gradovima se manje gradilo jer za to nije bilo potrebe . Materijali 4. Spas na vrelu Cetine). stoljeća Kotoranin Andrea Saracenis zajedno sa ženom Marijom financira izgradnju crkve sv. u isto vrijeme. Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku. na bizantskom teritoriju. Beograd 1963. stoljeću. Stošić. Sv. J. U relativno nedalekom Ulcinju sačuvan je ostatak ciborija s imenima bizant skih careva Lava V. Arheološka Istraživanja u Dubrovniku 1 dubrovačkom području. Međutim. Tripuna u Kotoru. Osim toga. Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1. 665 i d. dok Pctricioli. o kojoj su podaci vrlo oskudni. Radi se uvijek o istim tipovima crkava vrlo reduciranih dimenzija i posebne graditeljske tehnike 351. Isti. Dubrovački horizonti 29. i 820. smatra daje razvoj umjetnosti bio različit na bizantskom teritoriju od onog na hrvatskom. samo male crkve. Ako takva teza i stoji.. 118.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Marginalije uz probleme arheolo gije i umetnosti ranoga srednjega veka. čak se ne zna ni gdje se nalazila. ali isto tako na teritoriju bizantske Dalmacije.u njima su postojale i funkcionirale kasnoantičke crkve. 56-9. iako s drugačijim stilskim obilježjima. Napokon. valja datirati i podizanje bizant ske crkve u Dubrovniku 348. Neke očiglednosti vrlo lako mogu odvesti na krivi put. 39-48. koji ne pripadaju užem hrvat skom prostoru. 41-8.

Suklad no povećanju broja vjernika mogla je i izgradnja većih crkava pričekati nekoliko desetljeća. što bi se isto tako moglo odnositi na Trpimira 359. SHP 13. 114. Napokon. V. 3/1954. Isti. pRO D UCE TREPIMERO. Crkve na Begovači i problem starohrvatskih nelcropola. 80. Karaman) i njihove vrlo široke datacije. Jurja na Putalju iznad Kaštel-Sućurca. odnosno daje za njegove vladavine podignuta ili nadograđena neka crkva. Pridrazi. T. PriručnUc 122. 359 Šišić. Izdanja HAD 8. Zadar 1989. SHP.24. Burić. 222 . Bribiru. 165-81. Fragment s imenom Trpimira iz Rižinica kod Solina morao je nastati polovinom 9. 18. SHP 16/1986. Gunjaca. Burić. Arhitektura. 1984. 37. koji za razliku od prethodnih istraživača (Marun. Do tog vremena već postoje crkve sv. a potom se graditeljski polet počeo širiti prema unutrašnjosti. SHP 15/1985. ser.I. Asela. crkve u gra dovima." . Žažviću. Burić. Čini se da su crkve u Galovcu. bivše katedrale u Ninu. Jakšić. T. 1983. 107. Vežić. a čini se da je i crkva na Lopuškoj glavici u Kosovu polju kod Knina (barem djelomično) građena otprilike u isto vri jeme 356. 66. Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora na Bolu na Braču. Jurković. Marije na Crkvini u Biskupiji 358. Kameni namještaj predromaničke crkve sv. Namentragende Steininschrijten. 354 N. Za Nin. 358 N. Na Kapitulu kod Knina nađen je kameni ulomak nepoznate funkcije sa slovi ma primir. Ponajprije se obnavljaju crkve tamo gdje već postoje kasnoantički temelji. prvenstveno druš tvenu (državnu. Kameni spomenici s "Begovače" u Biljanima Donjim kod Zadra. pa čak i stoljeća. 355 . III. Hrvatski rani srednji vijek velike . 122. Petricioli. zatim više njih u Ninu. U prvoj fazi graditeljskog poleta gradile su se. bile podložnije propadanju nakon čega su stanovnici okolnog prostora sustavno raznosili kamen. Datiranje. Arhitektura. Diadora 11. možda čak i sačuvani čitavi zidovi. Split 1985. 67. Također. 201-16.. vidi. i tamo slike... Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira. SHP 20/1992. Opširna kronologija nastanka predromaničke umjetnosti postoji i u: Od Nina do Knina. kao i crkva sv. a tek se kasnije grade novi objekti na mjestima bez kontinuiteta 352. Kameni namještaj bazilike u Žažviću. Sklop župne crkve sv. Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. Marte u Bijaćima te sv. 23. Iz kolijevke hrvatske prošlosti. U predromaničkim crkvama sačuvan je priličan broj skulptorskih rado va na crkvenom namještaju koji se mogu relativno precizno datirati. 85-109. Delonga. Priručnik. Jurja na Putalju 357. upravnu) elitu koja je prva prihvatila kršćanstvo. P. U ranoj fazi pokrštavanja manje su crkve mogle prihvatiti i relativno malen broj novopokrštenih. 25 i d. ostale u funkciji ili barem u takvu stanju da ih se moglo prilično lako privesti svrsi 353. međutim. Šišić. 353 Jurković. 357 T. 356 S. 421-3.one su. Goldstein. 52. u 352 Rapanić. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25. Za Bribir. 147-61. stoljeća 355. Istočna obala.vidi. stoljeću 354. do polovine 10. a tek kasnije i skuplje pothvate. Lj. stoljeća. Vjerojatno je i ovdje određenu ulogu odigrala povećana gospodarska aktivnost koja je u prvo vrijeme omogućila manje investicije. 224. čini se.. 198. Jakšić. SHP 15/1985. Za Žažvić. smatra da skulptura u bazilici nastaje od početka 9. Zagreb 1930. Karaman. Rižinicama. str. I na "Begovači" u Biljanima Donjim starokršćanska je bogomolja obnovljena u 9.

362 T. obje u Biskupiji kod Knina361. vjerojatno iz vremena vladavine Branimira ili Muncimira 363. U vrijeme Branimira. Radovi FF u Zadru 31 (18).Rački. Ždrapnju kod Bribira ili su u njima obavljeni radovi za kojih su nastali dijelovi što se danas mogu datirati Branimirovim vremenom. u Ljubačkim Stanovima i u Posedarju . datira crkvu sv. Polukružne kontrafore su upravo specifičnost uskog teritorija hrvatske države. Neobjelodanjeni nalazi preromaničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije. Napokon. ili najkasnije u 10. 363 A. vjerojatno tako đer iz Branimirova vremena 362. Luke u Uzdolju u Kosovu 360 Constnvd monasterium . Uglešić. O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima. 147-50. Datiranje. Petricioli. Zadar 1993. 3. Burič. 1987. 9.na Crkvini u Žeravi. stoljeća. Klaič. Iz Blizne. 361 223 . Fragment s natpisom kneza Muncimira iz crkve sv. 253-63. 114-5. Šopotu kod Benkovca. 116. Izvori. po vrlo karakterističnim polukružnim kontraforama i "unište na" katedrala u Biogradu pripada u ovaj vremenski horizont.Karta 7. dakle otprilike osamdesetih godina 9. Gunjaca. 20. pa je ovaj o Trpimiru time još značaj niji. Podataka o gradnji crkava i sakralnih objekata općenito u darovnicama i drugim pisanim dokumentima nema mnogo. Muću. Split 1984. do 11. podignute su crkve u Ninu. Srednjovjekovni spomenici villae de Blisay. Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika) mogao datirati istim vremenom kao i crkva na Stupovima (Sveta Cecilija) i "četvrta" crkva u Bukurovića podvornici. a i u zadarskom su zaleđu . stoljeće. Izdanja HAD 8. a u priobalnim gradovima pod bizantskim vrhovništvom ih nema 364. Po nekim stilskim obilje žjima čini se da bi se i nastanak crkve sv. 75-86. Documenta. stoljeće svojoj darovnici Trpimir tvrdi da je "sagradio samostan" 360 . sela trogirskog zaleđa na prisojnoj strani Vilaje potje ču i slučajni nalazi predromaničke skulpture 9. Lokacije važnijih crkava na hrvatskom prostoru. Ž.pronađeni ulomci kamene plastike. Spasa u 9. stoljeća. SHP 17. Datiranje. 364 Petricioli.

i crkvica u Koljanima kod Vrlike 366. Međutim. C . stoljeću. u narednom razdo blju. Naime. Marije na Crkvini u Biskupiji od 9. 142. 97. Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod Knina. ali nije sigurno daje tada izgrađena i crkva. 224 . Zagreb 1988. 1982. nasušnoj potrebi za rekonstrukcijom. Split 1962. Izdanja HAD 8. ili je samo pokojnici podignuta nadgrobna ploča. 368 M. ne postoji pred romanička arhitektura. dolazi do određenog zastoja u izgradnji. Moguće je da razloge tome valja tražiti i u činjenici da za daljnju izgradnju više nije bilo potrebe. Zagreb 1989. dakle u 10. U ovom nabrajanju nisu spomenute sve izgradnje i dogradnje crkava. 366 N. O nekim jiguralnim prik azim a i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji. Graditeljski polet dosegao je vrhunac u 9. Izdanja HAD 12.tako radionica na stonsko. Čini se da se u ranomu srednjem vijeku predromanička umjetnost proširila i do panonskih prostora. Izdanja HAD 13. Goldstein. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14. Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana. stoljeća širi prema krajevima koji su podalje od središta hrvatske države . jer su izgrađene crkve bile dovoljne da prime sve novopokrštene ili barem većinu njih. SHP 12. u mnogim krajevima koji se smatraju dijelom ili tadašnje hrvatske države ili hrvatskog etničkog prostora. Istom vremenu pripada i nadgrobna ploča Držislavove majke. stoljeću i više se neće ponoviti. Nikole 365. a otprilike u to doba građena je.I. Vjerojatno u isto vrijeme. a i na Cresu predromaničke su crkve atipične i ne pokazuju karakteristike uobičajene za dalmatinsku predro maniku 368 . stoljeća. Predromanika se u drugoj polovini 10. mnogo je toga ovisilo o improvizaciji. 243-52. godinom. a pruža se do područja Splita na jugoistoku te Zadra i Nina na sjeverozapadu. Jakšić.dubrovačkom području dobiva velik zamah 369. Dujma. na kojem ne postoji nijedna crkva iz 9. 209-16. do 11. 50. stoljeća četiri puta mijenjan liturgijski namještaj 367. čini se. 367 N. volji pojedinaca. ili intervencije u njima. Osim što su Ljudevitu Posavskom stigli "majstori" i "zidari" (artifices et murarii). doduše da bi izgrađivali tvr365 VKJJ . Tako je ustanovljeno da je u crkvi sv. kraljice Jelene. Dvije predromaničke crkve u Trogiru. Vjerojatno je da nakon ovih pregnuća u 9. Majstor koljanskog pluteja.110. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21. Jakšić. T. njezin se nastanak može staviti u drugu polovinu ili u sam kraj 10. što znači da se crkva gradi ili natpis kleše samo koju godinu nakon Branimirovih. Split 1980. Hrvatski rani srednji vijek polju datiranje 895. Burić. jer je ubrzo broj novoizgrađenih crkava značajno opao. Takav je slučaj. Budući da je u njoj isklesano ime Stjepana Držislava. Predromanička skulptura u Trogiru. stoljeća. što svjedoči o relativno brzom širenju ovih stilskih oblika. koja je danas u ostacima u podu crkve sv. Prostor na kojem se intenzivno grade predromaničke crkve omeđen je Dinarom na sjeveru. na primjer. 121-8. Split 1984. Jur ković. Jurkovič. jer ne postoji ni jedan sigurnije datirani spomenik sve do oltarne pregrade pronađene u Kapitulu kod Knina. Flsković. za vladavine Muncimira. otok Krk. 369 M. stoljeću. u Trogiru je sagrađena predromanička crkvica sv.

Spas na izvoru Cetine .Slika 20. Sv.

.

stoljeća dave 370 . II. Documenta. 223-34. Documenta. Stoga ne bi valjalo smatrati slučajnošću da se istovremeno sa svim opisanim događanjima u Trpimirovoj Hrvatskoj. Izvori. 18. Izvori. pa da su oni formirali neko zajedničko tijelo 376. bilo je pokrštavanje. dakle. Nutarnje stanje.Raum im Friihmittelalter. 16. Pokrštavanje Hrvata i njegovo značenje Proces koji je neposredno utjecao na bitne promjene u hrvatskom društvu 9. u: Karan. Budak. stoljeća. Ako ih se uistinu može datirati u 9.ien una der Alpen . Klaić.otprilike od vladavine Mislava tridesetih godina. benediktinci su pokrštavanju Hrvata mogli dati snažan poticaj. 15. 3. dakle do osamdesetih i devedesetih godina 9. na teritoriju Hrvatske. neka za njih (Hrvate) ratuje bog Hrvata i štiti ih i pobjedu im donese Petar Kristov učenik" 377. Moguće je da su samo stani osnivani na području Hrvatske u 6. Documenta. 42-3. Benediktinci II.. godine u kojoj se spominje izvjesni Žitalj. SHP 3. 377 DM 31/40-2. što je i prvi nedvosmisleni podatak o boravku nekog reda. najvjerojatnije benediktinaca na istočnom Jadranu i onda. Pokr štavanje jest. H or va t. 371 227 . Sudeći po broju arheoloških nalaza i pisanih izvještaja. Goldstein. 375 Rački.Rački. godine ili nešto prije. Pokrštavanje je za hrvatsko društvo značilo prelazak iz gentilne u univerzalnu religiju. kako se smatra. stoljeću. 6. O Sisk u u starohrv atsk o doba na tem e lju pisan ih izv ora i arhe ološk ih nalaza. izv. Viz. III. nedvoj beno jest da je velik dio Hrvata pokršten u to vrijeme . 97. postoje dijelovi pleterne kamene skulpture. Wien -Koln -Weimar 1993. Klaić. Izvori. 163. "ako neki drugi pogani pođu protiv zemlje ovih Hrvata i zarate. Rad 79. 9-10. od 852. 61-2. usporavao ih ili ubrzavao. 376 Rački. Klaić. pa do odlaska Branimira. superpositus monasterij? 75. 325. stoljeća. 1954. iako se oni tada ne zovu benediktinski374. ser. Rački. pa se čini kao da podatak datira upravo iz tog vremena kada je neimenovanog "boga Hrva370 ARFza 821.Adria . ili 10. A . kao i nalazi kod Lobora [kod Zlatara) u Hrvatskom zagorju 371 . 374 Ostojić. stoljeća 372. Tomu u prilog ide i podatak iz Muncimirove darovnice iz 892. stoljeće. što bi moglo značiti da je na hrvatskom prostoru bilo više samostana. naravno. Kako bilo da bilo. Fruhes Christentum in Kroatien. 373 Ibique cateruas fratrum adhibui . 372 Općenito je o pokrštavanju nedavno pisao s bogatom literaturom N. Konstantin Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati nakon svog pokrštavanja zavjetovali papi kako će. Bizant.tan.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. vjerojatno sa sisač kog područja. središnji i najvažniji događaj hrvatske povijesti 9. 20. to bi značilo da je predromanička umjetnost ocrtala granice budućeg cjelovitog hrvatskog prostora više negoli ijedan drugi društveni fenomen. gradi samostan (na nepoznatu mjestu) i da dolaze redovnici 373.

zapadni) ili bizantski civilizacijski krug. dj. Religiozna polazišta hrvatske pismenosti i književnosti. Mandićev zbornik. Documenta. U osnovi se ista vijest nalazi i u DAI. nije to bila osobina samo kršćanstva u to vr ije me . itd. -to bi moglo biti točno. 228 . mislim Hrvati i Srbi i Zahumljani i Trabunjani i Konavljani i Dukljani i Neretvani. zajedničkom jeziku. Split 1993. pa su sve kršćanske države ili kršćanska središta. Bonnae 1838. Međutim. Šimundža. kulturi.I. odno sno preduvjet bilo kakvog napretka. 386. odnosno daje "nadbiskup čitave Hrvatske i Dalmacije"380. nije postojala nikakva alter nativa pravu. 383 Theoptianes Continuatus. 380 Rački.. Markotić. 298-9. 14. Uostalom. pismenosti. povodeći se za Moravcsikom i Jenkinsom. 381 " idite . Hrvatski rani srednji vijek ta" zamjenjivala kršćanska dogma 378.. Vidi i V. što po njegovu mišljenju onemogućuje "dalekosež ne zaključke o tragovima poganskih shvaćanja u Hrvata. od 6. a utemeljeno na antičkoj (grčko-rimsko.25. 378 Šišić. polovinom 9. Uostalom. II. 47 i d. [Vita Basilii) tvrdi da "slavenska plemena u Panoniji. Šišić. 108. U teokratskom društvu kakvo se stvorilo diljem Evrope. 5.-7. i to akcijom njihovih misionara. Tako Konstantin Porfirogenet u djelu Život Baziltja I. ali se ne tvrdi da su plemena odbacila i kršćanstvo: DM 29/60-6. Dalmaciji i susjednim oblastima. Tako je pokrštenje postalo preduvjet bilo kakvog drugog kontakta hrvatskog društva s kršćanskim sredinama.. ed.. 382 Vidi. i obratno: budući da je splitski nadbiskup mogao izjaviti da je njegova crkva "matica crkva. i zapadno i istočno (ako ga se u ovo vrijeme uopće tako može dijeliti). "da Hrvate Bog brani i štiti". Goldstein. čiji je utjecaj dopirao do Hrvatske. V. Pokrštavanje je označavalo i ulazak dotadašnjih barbara u rimski (franački. čime je i tada. 22)." (n.ta ka v je bio i isla m. 4. Documenta. koja je i riječima samog Isusa bila poticana da pridobija nove vjernike 381. Viz. D. Bekkerus. 379 Rački. II. a ž idovs tvo ć e se poč e ti z a tva ra ti u kr ug s voj ih vj e r nika postupno... Ho ton Hrobaton Theos.judejskoj) osnovi382. 13-23. "Bog Hrvata" u Konstantina Porfirogeneta. iz gublje nim ovc a ma doma Izrae lova. I. pa nema razloga ove Porfirogenetove navode smatrati a priori nevjerodostojnima. država je pomagala učvršćivanju crkve. 10. smatra da je ova vijest odraz prepiske između kneza Branimira i pape Ivana VIII. zbaciše sa sebe davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni. postoje podaci o poganstvu u Hrvata u razdoblju po doseobi. šire. Genealoški prilozi. nastojali da do pokrštenja Hrvata dođe što prije. Kačić 25. "Ovo nije originalan zaključak suvremene historiografije. jer je ljudima koji su živjeli u to doba bilo jasno daje intenzitet pokrštavanja neodvojivo povezan s intenzitetom drugih kontakata između kršćanskih i nekršćanskog društva. osim onoga što je stizalo preko kršćanstva. relativizira ovakav prijevod i predlaže da se čita. pokoravajući se isključivo svojim arhontima. Katičić. stoljeća. koja je metropola do dunavske obale i po cijeloj državi (regnurri) hrvatskoj"379. stoljeća. jer je to upravo vrijeme intenzivnog pokrštavanja Hrvata. da ne bi zadržali nikakav zalog prijateljstva i pokornosti prema Romejima" 383. izv. 79. nemjerljivo koristio probitku hrvatske države. Klaić. a i kasnije. izv. kršćanstvo je. Izvori. u: Uz početke. pa i u Hrvatskoj. Na svom putu na vje šć ujte : Bliz u je kraljevstvo nebesko" [Mate] . Pokazujući potpuno odvajanje. 21.. 6-7). Viz. Rim 1965.461-72. bilo prozelitska vjera par excellence. većina njih odstupi i od svetog krštenja. Naime. Povijest.

Documenta. 385 ^RFza 820. koja se kao izvor vrlo rijetko upotrebljava. Goldstein. pokušavajući razriješiti problem. Povijest. Documenta. 7 i d. Bizant. Čini se da su mnogi istraživači. možda Akvileja ili Rim). 2 99 . 324. Rački. Suppl. Klaić. tražili su ijedno središte iz kojeg su misionari krenuli (Franci. Međutim. Bulić. godine bila podjela novostečenih područja između crkvenih središta Salzburga i Akvileje (granica je bila rijeka Drava). "primio kršćanstvo zajedno sa svim svojim prvacima" 384. svjedoči i podatak da je jedan od prvih Karlovih poteza nakon osvajanja hrvatskih i širih prostora 803. u: D. Cr oatica Christiana Periodica 29. D. smatraju da taj izvor valja odbaciti zbog kasnog datuma nastanka. 387 Šišić. Često 384 Ra č ki. Međutim. te franačkih pokušaja da stignu u Dalmaciju389. jer inače ne bi mogao doći u audijenciju caru Ludoviku 385.) 388. ed. Bullettina 1902-10. Tridesetih je godina poslanik Slavena s nere tvanskih otoka došao k duždu Ivanu u Veneciju i tamo se najprije pokr stio. 19. Ursii.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Farlati. Za greb 1992. 15-6. naizgled smušena priča o pokrštenju Hrvata -životopis Ursa Confessora napisan čak 1493. osnažuje vjerojatnost da je jezgra legende istinita. godine. razmišljali prilično shematski -tražili su točan trenutak kada je do pokrštavanja došlo. Split 1910. Papa Ivan IV Solinjanin i pokrštavanje Hrvata. Tome je pridonijela malobrojnost i šturost pisanih izvora. stoljeća Na isti su način djelovali i Franci . 16. mnogo je važnije da franački pisac pokrštenje pogana direktno vezuje uz njihov poraz u borbi protiv kršćana. kao i I. uspio je pokrstiti tamošnjeg kralja i njegov narod (quofacto rex cumpopulo ab ipsis convertitura dominum. 229 .vidi ARF. Izvori. godine. 17. 388 Acta S. god. I u prvim kontaktima s Mlečanima pokrštavanje je bilo preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg kontakta..da bi se s njima moglo intenzivnije surađivati. Koliko je Francima bilo stalo do toga da se poganski narodi pokrste. Klaić. D oc um e n ta . kako bi se stvorili bolji institucionalni uvjeti za misionarsku aktivnost. U franačku upravnu hijerarhiju jasno da je mogao ući samo kršćanin. Oko pitanja kada i kako su se pokrstili Hrvati kao i susjedna slavenska plemena ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. Franak Urso doputovao je u Dalmaciju u doba Karla Velikog s pratnjom i. vremensko poklapanje vladavine Karla Velikog i pape Hadrijana I. Karlo Veliki i njegovo doba. Tako je avarski kagan Tudun 796. u: Einhard. nakon borbi. 45. U čitavoj priči. (772-795).53. Povijest 193. kada ga je franačka vojska pobijedila te je morao izraziti pokornost caru. 308-9. a tek potom sklopio mir 386. Mandić. 334. 19. Rački. 389 Rački. Tako Fr a nc i p os tu pa j u i u dr u gi m pr i l i ka ma . kada se govori o pokrštavanju. Documenta. Ovu tezu potkrepljuje i još jedna. Klaić. Stoga je i Trpimirov prethodnik Borna morao biti pokršten. VII. 386 Johannis chronicon venetum. Izvori. 300. bilo je poželjno primiti evanđelje.u s luč a j u pokoravanja Sasa i drugih naroda u tadašnjem Franačkom Carstvu . ali očigled no i "takav izvor zna sačuvati pokoje zdravo zrno povijesne istine" 387. ali i siromaštvo drugih (prvenstveno arheoloških) podataka.. Annales qui dicuntur Einhardi. Accessiones et correctiones ad Rhjricum sacrum. Karlo.

. Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Povijest Rusye u srednjem vijeku. B. 393 M. Kultura. 41. Moskva 1952. Tako je u vrijeme Vladimira (978-1015) stvorena jedinstvena poganska hijerar hija od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda. V. 394 Jelovina. Glavne značajlce. još očitiji primjer je članak: J. 23-33 (ali se ne govori o pokrštavanju). a kao vrhovno božanstvo bio je postavljen Perun. Klaić. sjekire. daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone. izd. zatim zemljano posuđe. ovakve zaključke. srpovi. 230 . izv. Također. Bio je to proces koji je trajao punih 150 do 200 godina. itd. 109-15. 56-8 i d. 132 i d. kada su se uz mrtvace u grobove stavljale posude s hranom i pićem kao popudbina za drugi svijet 394. Srba i područje Bosne). 28. Dualističke dileme na rusko-jinskom dodirnom području u l i . ka ko bi se bolje shvatilo pokr šta vanje u Hr vatskoj ( ma le n kora k u tom smislu jest studija M. Ispravci i dopune 2. Radovi IHP 14.21 tamo lit.u grobovima su pronalaženi različiti kovinski predmeti (noževi. Također. Izvori zla. Brandt. U os t a l o m . gdje se izričito govori o "dugom i složenom procesu". zna se neosporno više negoli o pokrštavanju Hrvata. Viz. Bilo je i vrlo osebujnih pojava. ali je analizirano samo pokrštavanje Bugara. L'amministrazione. odnosno daje nametanje kršćanskih običaja potrajalo duže svjedoče i pogrebni običaji . II. 43-6. revolucija. Spinka . stoljeća ukazu390 O pokrštavanju Hrvata postoji bogata bibliografija. O nekim srednjovjekovnim hrvatsko-ruskim paralela ma. da je uključivao širok krug raznovr snih i proturječnih kretanja. stoljeću. dvojni grob u Brodskom Drenovcu iz prve polovine 9.. općenito. Također. Jelovina. 392 Metodološki slične usporedbe (tema Herson . Viz. A Historu of Christianitu in the Balkans . Napokon. Crkva. VHAD 13. nego dugo vremena ostadoše nekršteni" 391. što je svakako bilo pribli žavanje monoteizmu. na trenutke se činilo da Rusi u potpunosti prihvaćaju kršćanstvo. F. Krestjane na Rusi. 14. što znači da su imali prilike to učiniti. 1. Zagreb 1971. 126-37. Vidi i M. Goldstein. 46-52. 143 i d. Grekov. Zagreb 1989.tema Dalmacija ili. stanje na Hersonu i stanje u Dalmaciji. Isti. 1982. Belošević. Chicago 1933. Šlšić. uzrokovao socijalno-psihološke promjene 390. II. O tome kako su se Rusi pokrštavali i konačno pokrstili. 16. stoje sve u vezi sa zagrobnim vjerovanjem. ali nisu htjeli Ili većina nije htjela. poganska ili dualistička vjerovanja duboko u srednji vi jek393.I. na perifernim se područjima održavaju nekršćanska.. Kršćanstvo. 391 DAJ 29/68-9. na raznim mj. Dobar bi primjer moglo biti pokrštavanje Rusa 392. Šanjek. 1. Povijest 84-7. pređice. ve ć p os ve op r a vd a n e . Klaić. D. što pokazuje da t a k ve u s p or e d b e n i s u n e m o g u ć e . Isti. 1914. šila. Gunjaca. da bi ga potom odbacili. Daje pokrštavanje u Hrvatskoj. Poljičkl zbornik 2. kao i drvene vedrice (bardaci). Osim toga. Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret. "epUJrritpvTo" je aorist ("ne pokrsti se"). S drevnejših vremen do 17. Također. Hrvatski rani srednji vijek je kristijanizacija opisivana kao neki planomjerni vjetar koji vitla nad maglovitim ljudskim prostorima. jer ova priobalna područja imaju u zaleđu slavenska društva) pravio je i Ferluga. U prilog shvaćanju da je pokrštavanje bilo proces svjedoči i tekst Konstantina Porfirogeneta: "Veći na ovih Slavena ne pokrsti se.41. 15-25.A Study in the Spread ofBuzantine Culture among the Slavs. j e d n o k o mp a r a t i v n o istraživanje pokršta vanja istočne E vrope te k bi trebalo napisati. Izvori.. Nekropole. Usporedba s drugim suvremenim slavenskim društvima i spoznaja kako se u njima pokrštavanje odvijalo učvršćuje. Zagreb 1981. Šanjek. Uprava. Vidi. Brandt. 262-306. izv. igle. Bromlej. pa čak i potvrđuje.). 131-4.. veka.

Studije o "crkvi bosanskoj" i bogumilstvu. Z agreb 1975. Zagreb 1958. O nekim vrelima hrvatske povijesti 11. Chevalier . VAM.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 77-92. Marušič. Zagreb 1975. a sve više nakit400. do 12. objašnjava da se radi o sukobima pristaša "latinske" i "slavenske" stranke tijekom 11. Živastarina. na i. ser. 120 i tamo lit. Također. Spas i Sim oni. godine u jednom dokumentu pape Urbana III -vidi.. Zagreb 1943. oružje i keramika) koji izostaju već od 9. SHP. što ukazuje na doba kada je proces pokrštavanja bio u najjačem zamahu. Vidi i L. naim e. Gheerbrant. stoljeća. Knin G reblje. 6. 53-61. Bosansko-humski (hercegovački) krstjani i kotarsko dualistički pokret u srednjem vijeku. Zadar 1993. 197 i d. Croatia Sacra I. 202-3. CD II. Isti je slučaj i s prilozima u grobovima (na primjer. F. 398 Lj. dj. n. 1. Ercegović. Međutim . 1989.S. stoljeća je na poganske običaje . Barada. 399 B. nastupio baš otprilike polovinom 9. 231 . godine slično se događa i u Istri 398. 1958.na žrtvovanje majke prilikom smrti djeteta ili obratno395. Zagreb 1931. 49-51. Šanjek. od 521 groba pronađena na Crkvini u Galovcu kod Zadra samo je u jednom vidljiv poganski kultni običaj -stavljanje u grob zemljane posude s popud binom za zagrobni život pokojniku 397. Zadar 1981. 400 R. Takva se praksa primjenjivala obično na protivnicima (vidi.1186. Činjenica jest daje taj "prijelom". Margetić smatra da se radi o pobjedi nad bogumilima. stoljeća. Episcopus Croatensis. 118-21. 121-42. Primjerice. Im a ga i u Dalmaciji: Jelo vina. 396 Vins ki-G asparinl. 131. U Istri je proces pokrštavanja završen do kraja 10. n. Radovi FF u Zadru 31 (18). Šanjek.. J. mj.A. HZ 42. Umjetnost na istočnoj obali. ali mogućnost različitih tumačenja ovog teško shvatljivog teksta ostavlja mjesta pretpostavci da s e ra di i o po gani ma. 397 J. Belošević. J. dakle kršćanstva 401. Karaman.. Jurić.budući da prilikom istraživanja ovih nekropola nije ustanovljeno da se radi o neprijatelju. Sredrijovjekovni nalat na našem primorju između Cetine i Istre. Materijalna kultura Istre od 9. Nije rijedak ni običaj dekapitacije 396. Zagreb 1986. stoljeća. stoljeća (s osobitim obzirom na Osorj. pobj edu n ad gla go lj aš im a ip a k je neobičn o op isi vati kao "pobjedu križa". Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. stoljeća 399. Šldak. godine koja očito spominje neku pobjedu križa. 45 i d. Izdanja HAD 11. Napokon. dj. 111. u grobovima ranosrednjovjekovnog horizonta uvijek se pronalazi mnoštvo životinjskih kostiju koje s vremenom postaju sve rjeđe 1. Može se pretpostaviti daje i jezgra "crkve bosanske" i bosanskih "krstjana" u kasnijim stoljeći ma generirala iz poganskih elemenata kojima je po svjetonazoru bila bliža dualistička hereza bez prevelikih zahtjeva za formom negoli filozofski fundirana i k tome strogo hijerarhizirana crkva 402. Isti. Zagreb 1989. kada se u grobove stavljaju sve manje uporabni predmeti. 143. B. ostaje nejasno zašto se to radilo. Ranosrednjovjekovno groblje u Brodskom Drenovcu. 395 K. 116. 401 Tekst je dešifrirao M. a oko 1000. što je svakako vjerojatnije. Starohrvatsko groblje uŽminju u Istri. jer je vrlo snažno nazočna svijest da i latinaši 1 glagoljaši pripadaju istoj crkvi. Margetić. Kao dokaz nestajanja poganstva u krilu kršćanstva mogla bi svjedočiti stela splitskog nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. što bi značilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o njima u izvorima. Čini se ipak da u cjelini nalazi prežitaka poganskih običaja nisu bili suviše česti. Nakit u srednjem vijeku.. 402 Šanjek. 3. serija. Ishodi pete kampanje istraživanja lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra.. Vinski-Gasparinl . stoljeća u Dalmaciji. Rječnik simbola. 448-9) . Bačić. iscrpno.

407 Isto. Izdanja HAD 15. ed. na Hvaru. zapravo su kršćanski prikazi. Mjesto "Perun" postoji i u nekom vinogradu koji se spominje u Supetarskom kartularu 405. Etimologijski rječnik II. kao prisjećanje na vrhovno božanstvo slavenskog panteona. Vojvoda. što ukazuje da se radi o poganskim običajima kada se pri pokapanju mrtvaca nad grobovima upriličavala gozba (da ća) 403 . 406 P. Šimunović. 405 Skok. Viz. Supetar 1972. tako je još najednom mjestu na Braću. godini. Djelatnost Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u 1985. na padini Učke prema Plominu. zatim u Poljicima. I. na Pagu. SHP 16/1986. 153. Podatak Teofanova Nastavljača i Konstantina Porfirogeneta o otpadanju istočnojadranskih plemena od "svetog krštenja"409 mogao bi potvrđivati tezu o prisili. 232 . 141. Odjek poganskih slavenskih kultova na Braču vidljiv je i u toponimima Kapišće. Vidu ili Mihovilu nalaze se toponimi Dubrava. koji drži da s u a v a r s k o k u l t u r n o d o b r o i d a s u " u š a m a n i s t i č k oj r e l i g i j i Ava r a i m a l i n e ku k u l t n u primjenu". Materijalna kultura. i 1986. uz neizbježnu slavensku ili općenito indoevropsku simboliku. na taj način objašnjava P. 643-4. Documenta. Jelovina. Toponimija otoka Brača. pronađene na Ždrijcu kod Nina i u Ivoševcima kod Knina. 408 Katičić. odraz su poštovanja starog slavenskog gromovnika -tako je najviši brački vrh Vidova gora 406. izv. 79. Čini se daje na tom mjestu poganski bog u neko doba zamijenjen kršćan skim svecem. 404 Te predmete. na istočnoj Medvednici kod Zagreba. na raznim mj. što znači daje gromovnik iznad krošnji svoje dubrave i svojega duba u njoj. Vrlo su česti i toponimi koji u korijenu nose ime "Vid".I. Stara vjera Srba i Hrvata. Očigledno od "Perun" potječe i naziv biljke perunika. Na nekropoli u Šopotu kod Benkovca iz kasnoga srednjeg vijeka nađene su uz grobove i brojne životinjske kosti.4. Postoji i izvor Perunuša kod Smiljana u Lici. 14. U doba intenzivnog pokrštavanja Hrvata nema 403 D. Zagreb 1884 i kasnije). Zagreb 1992. zatim brdo iznad Mošćenica u Istri. čini se da su se neki poganski običaji održali i više stoljeća u kršćanskim sredinama u Hrvatskoj i zapravo postali dio specifičnog krš ćanskog rituala na lokalnom ili širem hrvatskom prostoru. i vrijedno djelo N. Theophanes Continuatus. Prilog čitanju starohrvatskih simbola. a crteži na dva predmeta od jelenjih parožaka. na raznim mj. 241. što znači da se kršćanstvo koristi već formiranim simbolima ili slikama koji nisu suprotni njegovoj simbolici 404. Goldstein. 288-9. 35.6. Ispod brda nazvanih po Perunu. Po Perunu je nazvano brdo između Podstrane i Jesenica kod Splita. Bonnae 1838. dakle. ali su Hrvati mogli i dobrovoljno uz njega pristajati. ali druge činjenice bi prije svjedočile o suprotnom. između ostalog i u toponimima tipa Perun. II. Nodila. 409 DM 29/63-66. I na drugim lokalitetima diljem hrvatskog prostora postoje ostaci poganske prošlosti. Usp. Tršćenik i Trišćenok 407. Mnogi običaji i ideje iz poganske prošlosti očuvali su se na različite načine u narodnoj kulturi i sjećanju. iako nije jasan odnos biljke prema kultu tog^božanstva. Kršćanstvo se u Hrvatskoj moglo nametati silom. 125-7. na ušću Mure u Dravu 408. Bekkerus. za razliku od manje uvjerljivog. Split 1981 (sakupljene su Nodilove rasprave iz Radova JAZU 77-102. Od Konstantina Porfirogeneta. Hrvatski rani srednji vijek Međutim. u: Belošević. Rački.

ali bilo je zasigurno i mnogih drugih čija su imena zaboravljena) i mirno obavljali svoj posao. Sasku olakšavalo je i postojanje antičkih crkava ili mogućnost njihove relativno jednostavne i jeftine obnove -velik dio starohrvatskih crkava uistinu je građen na temeljima kasnoantičkih. Misionari su slobodno dolazili (primjerice. 62-3. kada su ti Sasi "obećavali kako će napustiti štovanje demona i dobrovoljno se podvrći kršćanskoj vjeri" (vidi. primjerice. još je manje bilo nekih opsežnijih akcija sa ciljem osvajanja ili pokrštavanja 410. stoljeća da se pokrste Sasi. str. ma kako bile raznoro dne. stoljeća. ne bi trebalo odbaciti. Na natpisu te krstionice. cap. Višeslavova krstionica nikakve prijetnje kršćanske vojske prema hrvatskom teritoriju. U načelu nijednu od vijesti o pokrštenju Hrvata. Pokrštavanje u Hrvat skoj u odnosu na. a krstionica je izrađena za njegove vladavine. Teudebert i drugi čije je ime ostalo zapisano u kamenu.Slika 22. 233 . i početkom 9. 7. koja se ubrajala u najvažnije 410 Moguće je situaciju usporediti s franačkim vojnim pohodima i uzastopnim nastojanjima krajem 8. One samo svjedoče o neprestanim i upornim naporima različitih sredina da pokrste Hrvate. komentar 122-3). Einhard. Karlo. Pri tome valja iz tog kom pleksa izdvojiti Višeslavovu krstionicu i tezu po kojoj je knez Višeslav vladao u Hrvatskoj početkom 9.

92 i tamo lit.. 14. ovaj se spomenik. 414 M.. i 31. Klaić (vidi. vidi u: Šišič. 137-41.96. a ni sam knez nije spomenut ni u jednom povijesnom izvoru toga doba ili kasnijih vremena 413. Toma Arhiđakon tvrdi daje Ivan Ravenjanin došao u Split pokrštavati po naputku pape iz Rima. i na hrvatski prostor 418. Ispravci i dopune 2. Najnoviji radovi o 29. Ista. 417 Migne. Viz. Šeper. Izvori. Methodiidoctrina. 30. Viz. 234 . a ni tada se u Hrvatskoj ne pojavljuje nijedna osoba imenom Višeslav. stoljeću 414. 119-20. a vjerojatno -samo vjerojatno . Rapanić. HZ 42. Slijedi ga u mnogim radovima i N.. Namentragende Steininschriften. a onda barem među ostalim. Goldstein. Konstantin Porfirogenet u 31. 1-84. 1224. kako kod Langobarda tako i kod Slavena . Tekst na krstionici. N. izv. 413 Rapanić. Rački. 679). Zagreb 1931. Patrologia Latina 87. spominje se "prezbiter Ivan" koji živi u vrijeme "kneza Višeslava". posebice Klaić.potječe iz Nina). 49. M. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. a ta se vijest osnažuje činjenicom da se u 32. 196-8. 194-5. Hrvatski rani srednji vijek spomenike o pokrštenju Hrvata 411. godine u pismu caru Konstantinu IV. Ispravci i dopune 2. iako često fragmentarni i proturječni. Drugi su podaci upotrebljivi. Der Taufstein des kroatischen Fiirsten Višeslav aus demjruhen Mittelalter. 376-7. 40-1. Šeper. Povijest. Prilog kritici 27. SHPIH/15. 418 Katlčić. Povijest. O vremenu krstionice kneza Višeslava. u: Uz početke. Grafenauer. Karaman. poglavlju tvrdi da su i Srbi bili pokršteni iz Bizanta ubrzo po doseobi 416. zna se daje mnogo naših suslužbenika. Erlangen 1957-8. Povijest.. VT EFFIC1ANTVR XPISTICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINUM PERHENNE.. 412 Tekst na latinskom glasi: + HEC FONS NEMPE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS . HOC IOHANNES PRESBITER SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE COMPOSVIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET SANCTIIOHANNIS BAPTISTE VT INTERCEDAT PRO EO CLIENTVLOgVE SVO. 87. Bibliografija radova N. Lj. izv. 1985. Zato se ne može ni pretpostaviti u koje je vrijeme živio i vladao Višeslav. Budak. smatra da je vijest o pokrštenju Hrvata za Hera kllje ve vlada vine samo konstrukcija Konstantina Porfirogeneta. 255-64. Documenta. Gunjaca. 416 DAI32/27-9. da "postanu kršćani spasonosno ispovijedajući sveto Trojstvo" 412. stoljeća. Gunjaca. Split 1960. 308 i tamo lit. Doba. tvrdi da "usred poganskih naroda. to više stoje analiza stilskih obilježja krstionice uvjerljivo pokazala da je izrađena mnogo ka snije od početka 9. vjerojatno u l i . 39. I. 415 DAI31/21-25. Klaić. Zbog mnogih nejasnoća. poglavlju tvrdi da su Hrvati pokršteni već u doba Heraklija 415. Klaić.I. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstan tina Porfirogeneta. posebno S. Međutim. Peristil 3. Osim toga. HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD DE PRIMO SVMPSERVNT PARENTE . 5-6. ne može upotrebljavati kao podatak o pokrštavanju Hrvata. Janeković-Romer.. Sakač. 107-9. 17-9. osebujnom i veličanstvenom kamenom zdencu nije utvrđeno točno mjesto nalaza (u Hrvatsku je dospio iz Venecije. pa se čini da bi taj podatak 411 Šišić. Klaić. Doba. samo. 31-60)." 417 Ne bez osnove smatralo se da bi se "Slaveni" moglo odnositi ako ne. Croatia sacra 1. a zdenac služi da "slabi postanu prosvijetljenima". 181-2. dakle. II. Z. Erlangen 1957-8. Priručnik. II. papa Agaton (678-681) 680. Goldstein. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g.

421 DM 30/85-90. kao Gumpert. i 8. 41-2. godine) i Metodije na svojim putovanjima od šezdesetih do osamdesetih godina (dakle. Izvori. Viz. Bonnae 1838. 24. stoljeća jedan dio Hrvata bio pokršten. Doduše. 387.) ili njihovi učenici. izv. Bekkerus. Podaci o Ljudevitovu uklju čivanju u franačku hijerarhiju. o Borninu odlasku franačkom caru. Međutim. ed. 79. stoljeća mogao svjedočiti o tome da je u 7. Viz. stoljeću.De administrando imperio. I. str. Povijest. 419 Vidi. II. i 8. Vidi i Viz. gdje se navodi pregled mnogih mišljenja. Klaić. 14. Odolbert. nije se preseli lo prema gradovima i dalmatinskim otocima). kao i logične pretpostavke da su već opisani prvi doticaji autohtonog stanovništva -Romana i novodoseljenih Hrvata u 7. I drugi podaci prilično su raznorodni.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Nasuprot vijestima o pokrštavanju u 7. a kršćanski su se misionari eventualno brinuli da očuvaju crkve od propadanja i da štite autohtono kršćansko stanovništvo koje je i po dolasku Hrvata zaostalo na hrvatskom teritoriju (odnosno. poglavlju stoji da su se plemena na istočnoj obali Jadrana pokrstila u doba Bazilija I. a niti o sredini iz koje je pokrštavanje krenulo. 288-9. ako ne i vjerojatno. poglavlju DAT tvrdi da su Hrvate pokrstili biskupi iz Rima u vrijeme arhonta Porina 421. Istočna obala. 37. stoljeću i Rim pokušao ili pokušavao pokrštavati na hrvatskom prostoru 419 . DM 29/ 63-66. Tipična franačka (ili germanska) imena svećenika ili misionara. Viz. 424 Rapanić. II. o "Metodijevu nauku" i slavenskom bogoslužju prve informacije potječu tek iz doku menata splitskih sabora 925. Taj se Porin u historiografiji ponajviše poistovjećivao s Bornom. dakle. da pisani izvori. Teudebert. II. 422 Šišlć. 423 DM 29/68-78. a i te informacije dobivene su vjerojatno s više strana. Moguće je. 194-5. Povijest. u 29. 420 235 . ono je u tom razdoblju ipak bilo periferna pojava. 118. stoljeću morali imati za posljedicu određen broj pokrštenih Hrvata. Međutim. 16. izv. 32-3. izv. da se ova vijest poveže s djelatnošću solunske braće Ćirila i Metodija i njihovih učenika na hrvatskom prostoru. Konstantin Porfirogenet u 30. te ne dopuštaju bilo kakve jednoznačne zaključke. Doba. Klaić. kada je on poslao "predstavnike sa svećenicima" 423. Izvori. ali je izvjesno da su ih na hrvatski prostor morali donijeti ili sama slavenska braća Ćiril (do smrti 869. 14. II. Na temelju svih ovih vijesti. Theophanes Continuatus. stoljeća 422. Klaić. u najmanju je ruku pokrštena vladarska obitelj i uzak krug prvaka oko nje. izv. Isti. 14. o odstupanju Hrvata (i drugih slavenskih plemena) od "svetog krštenja" dvadesetih godina 9. bilj. stoljeća 420 jasno pokazuju daje početkom 9. ali je vrlo dvojbeno koliko je to imalo odjeka u širim slojevima. ili 8. Razlog postojanja tako raznorodnih vijesti valja tražiti u činjenici da je s vremenom nastalo nekoliko redakcija rukopisa. upravo u vrijeme vladavine Bazilija I. (867886). što bi bila još jedna potvrda da se intenzivno pokršta vanje odvijalo početkom 9. jasno je da je pokrštavanje Hrvata bilo pokrenuto praktički u trenutku njihove doseobe. Gisilbert 424. pa čak i kada se radi o vijestima u jednom djelu . 136-8. nisu suglasni niti o vremenu. godine. Očigledno je. Također.

Documenta. godine spominje kao "Trpimira. Vjerojatno je u to vrijeme bio pokršten i dio hrvatskog stanovništva. Izvori. kršćanstvo su u njegovo vrijeme prihvatili on sam i njegova pratnja. 427 Vidi. kaže pisac. p oist ovj eć uje Mar tina s Gottschalkom. kakav je obdarivanje crkve. II. Još jedan argument u prilog franačkoj akciji pokrštavanja je i pojava Westwerka u Hrvatskoj.. otkuda su na istočnojadransku obalu stizali mnogi misionari. godine. izv. stoljeća427. u narodnoj se predaji očigledno nije moglo ni zaboraviti ni ispustiti sjećanje na intenzivno pokrštavanje za Trpimirove vladavine. jer su pojava i djelovanje i Gottschalka i Martina na sličan način mogle utjecati na društvena zbivanja . 114 i d. pa je moguće da su se pokrstili kao odrasli. jer o tome svjedoče i drugi podaci. Petricioli.. Isti. Izvori. da su ostali pogani. 44-6. 29 ( ta kođe r. i 10. ako i nisu sami krstili. 236 . 425 DA/31/45-52. isti. Tako bi djelovanje Martinovo prije valjalo datirati oko 850. Goldstein. o Furlaniji. Viz. 429 Rapanić. II. koja je karakteristična za karolinšku arhitekturu 9. 65 i d. a on je propovijedao i dijelio blagoslove425. Povijest. T.) i ta mo de ta lj na li t. bili bi praktički nezamislivi. u vrijeme Trpimira 426. Barem po podacima iz Trpimirove darovnice.oni su značajno pridonosili ugledu kršćanstva. izv. Šišić. Očita nepreciznost pa i nesuvislost podatka o Martinu ne dopušta bilo kakve sigurnije zaključke. nosili su ga. Gottschalk. 43. specifične nadgradnje sa zvonikom nad ulaznim dijelom crkve sa zapadne strane.. Ferjančič smatra da se ti događaji odvijaju polovinom 9. ali ne i dokazivo. Datiranje. Otprilike u istom smislu svjedoči i priča Konstantina Porfirogeneta o pobožnom čovjeku imenom Martin. 428 Trpimiro piissimo duce -Rački. koja je između Hrvatske i Venecije". Klaić. stoje moguće. 426 Q jviartjriu. pa i Katića. Tako bi se vijest odnosila na Trpimira II. čini se vjer ojatnij om. stoljeća. 112-27. Takvoj kolektivnoj memoriji vjerojatno su pridonijela i darivanja crkve. S druge strane. u vrijeme Trpimira I. jer su oni nedvojbeno proizvod ili prerada hrvatske narodne predaje. vrlo pobožnog kneza"428. Tvrdnja Ferjančiča. Jurković. 433-4. Bio je bez nogu. Arhitelđura. Tomislavova nasljednika i oca Krešimirova. bilj. a tome se priklanja i Klaić. nesumnjivo. te je pokrštavanje dobilo snažan poticaj. Westwerk u hrvatskoj predromanici Zbornik sa simpozija "Prvi hrvatski kulturni pejzaž".I. Pariš 1959. 169 i d. smješta Martina oko godine 933.. stoljeća. negoli oko 930. Ipak. 135 i d. a može se pretpostaviti da je doseglo vrhunac otprilike pedesetih i šezdesetih godina. 15. Radi se. Carolingian influence in the early medieval arehiteeture in Dalmatia. Po svemu sudeći — o tome svjedoči i početak obnove i izgradnje crkava 429 -čini se daje to bio početak najintenzivnijeg razdoblja pokrštavanja koje je trajalo tijekom druge polo vine 9. otvorene u unutrašnjem dijelu obično poput galerije.iz "Franačke. Marasović. Actes du XIXe Congres international d'histoire d'art. Autor komentara B. a Katić. Doba. Trpimir je nedvojbeno u sjećanjima mlađih suvremenika ostao zabilje žen kao zaštitnik kršćanstva. njihova nazočnost i svjedočenje pri jednom kršćan skom činu par excellence. iscrpno. Viz. Bilo je to. a vjerojatno je točno upamćeno i mjesto iz kojeg je Martin stigao . 43. Naime.. pa nije čudno što ga se 892. Trpimirovi pratioci nose uglavnom hrvatska imena. R asprav e i č lanc i. 124. Zagreb 1992. 44-5. Hrvatski rani srednji vijek te konačno Gottschalk govore o akciji Franaka. u tisku.

uzevši u strogo formalnom pogledu. Stoga se može zaključiti daje.80. Iz Trpimirove darovnice. Viz. Isti podatak nalazi se i u Vita Basilii. stoljeća Slavenska društva istočne obale Jadrana. Spalato e la sua ehiesa nel tema bizantina de Dalmazia. No. iako općenito prihvatljiv za Slavene. 431 DM 29/72-8. pokrštavanje iz Bizanta bilo intenzivnije potkraj 9. Klaić. nego je uvijek bila pod Rimom. a pogotovo iz akata splitskih sabora 925. Izvori." 431 Očigledno se ta bizantska akcija odvijala u vrijeme vladavine Bazilija I. 432 Iako je Bizant ponekada vrlo aktivno sudjelovao u pokrštavanju Hrvata i drugih Slavena istočnojadranskog zaleđa. nasuprot franačkoj akciji. 32-5. Perl. Izvori. izv. Theophanes Continuatus. na primjer.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. bila su na relativno visokom stupnju razvoja. N. V. kako onih koji su boravili na teritorijima pod vrhovništvom bizantskog cara. postaje očito daje razvitak crkve u Hrvata vrlo sličan razvitku crkve u germanskim državama stvorenima u 5.. Documenta. za ra zliku od. "svećenici iz Rima". Kristov se nauk nametao slavenskim poganima ponajprije sva kodnevnim kontaktima u kojima se iskazuju prednosti prihvaćanja kr šćanstva. Padova 1982. naročito hrvatsko. Stoga i bizantski doprinos u pokrštavanju Hrvata valja protegnuti na mnogo duže razdoblje od onog koje je zabilježeno u pisanim izvorima. stoljeća bili integralni dio Bizant skog Carstva. Tako je u njima moglo funkcionirati institucionalizirano kršćanstvo što uključuje razvijenu hijerarhiju. 79. 16. Konstantin Porfirogenet tvrdi da je "blaženi i svijetle uspomene car Bazilije poslao carskog predstavnika sa svećenicima i pokrsti sve one koji se kod već spomenutih plemena zatekoše nekršteni.. 291-2. II. Viz. takav je koncept. i 6. S tim se prednostima Bizant uključio u pokrštavanje Slavena na istočnojadranskoj obali. godine 430 . kao i iz drugih suvremenih dokumenata. stoljeću na teritoriju bivšeg Zapadnog Carstva. iako se kršćanstvo zasigurno i ranije kontinuirano širilo iz bizantskih priobalnih gradova prema unu trašnjosti. od sedamdesetih godina pa nadalje. 95-8. 190 i d. poluprimitivnog rodovskog društva irskih Kelta kod kojih takvi odnosi nisu mogli uhvatiti korijena. S druge strane. izv. u jednom trenutku. II. (867-886) i za njegova nasljednika Lava VI.. to ni na koji način ne prejudicira odgovor na pitanje pod čijom je jurisdikcijom bila tamošnja crkva. tako i onih u Sklavinijama zaleđa. teoretski.a to je odnos snaga Bizanta i Franačke. 14. pa i Hrvatskoj. autor naglašava politički utjecaj Bizanta i izraziti je pristalica teze o kontinuitetu bizantske nazočnosti. pokazao i nedostatke kada se počela širiti bizantska alternativa obreda s narodnim jezikom i slavenskim pismom. Beograd 1967. Pri ocjeni doprinosa drugih kršćanskih centara u procesu pokrštavanja Hrvata mora se svakako računati i na osnovni odnos snaga koji umnogo me određuje stvarnost . 237 . Klaić. (886-912) 432. estratto da "Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) des sece. 271-348. Administrativna podjela i ustrojstvo te crkve stvarani su po uzoru na podjelu i ustrojstvo kasnoan tičkog Carstva. mogli su biti samo dio bizantske akcije koja se. stolje ća. odvijala pod 430 Rački. Klaić. Histona Salonitana Maior. vrlo detaljno i razložno objašnjava da crkva na ovim prostori ma (dalmatinski gradovi) nikada nije potpadala pod vrhovništvo Carigrada. a tek u kasnijim vremenima smišljenom misionarskom djelat nošću. i 928. Budući da su Rim i Rimski dukat početkom 7. X-XII".

Žulj. ali svi ostali svjedoci. a ne kršćanska. povijesna opravdanost takvog nazivanja u najmanju je ruku dvojbena. Međutim. str. Damnana. LJPD. ukoliko je već spominjani Ivan iz Ravene (ili Ravenjanin) uistinu potaknuo neku akciju pokrštavanja. 47 i d. Komićaj. Izvori. odnosno slavenska: Gojko i Gortin. ako je suditi samo po jednom sigurnom primjeru. S druge strane. čini se da već u drugoj generaciji. na kojem je u nazočnosti brojnog puka i carevih i papinskih poslanika okrunjen kralj Svetopeleg. Ozamil. Ciprijan. 433 434 435 436 Rački. stoljeća O ritmu kristijanizacije u kasnijim stoljećima svjedoče i običaji u nazivanju tadašnjih hrvatskih vladara. Goldstein. dobivali i drugi vladari436. I imena serva su hrvatska. Vitolja. Iako nema mnogo takvih i sličnih podataka. Mošin. Martin433. Jedan takav sabor opisan je i u Ljetopisu Popa Dukljanina435. LJPD. a oni su bili Hrvati. Goldstein. Klaić. 51. 51. Tako je Svetopeleg dobio slavensko (hrvatsko) ime. odnosno Stjepan Držislav. privedu kršćanskoj vjeri. koji bi onda nadijevali tradicionalna svjetovna. Ljudevit. Razloge takvim obi čajima valja tražiti u sljedećem: iako je u Hrvatskoj vlast barem od Trpimirova vremena bila ustrojena teokratski. a ne kršćanska. općenito kršćanska -Dominik. Naime. a onda su takva imena. ni u jed - nom se izvo ru hrva tski vlad ari . Iako je opis vrlo dvojbene vjerodostojnosti može se pretpostaviti da je sama jezgra čitave priče (legende) istinita. a ne kršćanska. Iako se u literaturi Zvonimir često naziva Dimitrije Zvonimir. Documenta. posebice. Hrvati nose kršćanska imena: Trpimirov se sin zove Petar 434. dakle hrvatska ili općenito slavenska imena. Precilja. 297-301. a jedino kršćansko medu njima (Stjepuša . a njegovi prethodnici Petar Krešimir. to jest vladalo se po dogovoru i u suradnji sa crkvom. dopušteno je pretpostaviti da je to pokazatelj polaganog širenja kršćanstva. Isto tako. Naime. Potekan. Zašeta. 383. Izvori 23. onda i nju treba smatrati sastavnim dijelom bizantskog pregnuća u kristijanizaciji pogana na istočnoj obali Jadrana.I. crkvene osobe redom nose ili franačka imena. pak. svećenici koji dolaze iz Akvileje i Furlanije samo su jedan od kotačića koji su pokrenuli Franci s namjerom da barbarske narode na svojim istočnim granicama. od Baltika do Jadrana. nose slavenska imena -Trpimir. 3-5. pa potom Nemistl. 238 Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. ili. odnosno "po narodnoj volji" uzdizani na prijestolje. Na prvi bi pogled moglo izgledati neobično da će svi hrvatski vladari u budućnosti nositi narodna imena. vladari su ipak izvikivani na nekoj vrsti narodnog sabora.od Stjepan) ima tipičan hrvatsko-slavenski sufiks {-uša). Tomislav. Hrvatski rani srednji vijek carevim vrhovništvom. Vidi. odnosno da su se krunidbe uistinu odigravale uz značajan utjecaj svjetovnih elemenata u državi. Documenta. Klaić. Mošin. Rački. njihova nametanja latinskog jezika i pismenosti. Žutomistl. kao stoje slučaj s osobama spomenutima u Trpimirovoj darovnici. Svjedočanstvo pokrštenja: hrvatska i kršćanska imena Čini se da se s pravom smije posumnjati u brze i velike domašaje franačke akcije pokrštavanja i. Njeguča. pa čak ako on nju nije ni potakao ni znao za nju. 20-1.

stoljeću. D oc u m en ta. tjelesnim osjetilima ne možemo ništa drugo vidjeti i čuti nego ono što nam se pokaže ili pročita" 438. Ali ta se imena nikada ne navode zajedno. za koji čovjek ne zna. ipak ne treba sumnjati u motive Trpimi-rova postupka i općenito ponašanja. Prihvaćanje kršćanskog morala dok ume nta 437 Ra čkl . onda bi se logično moglo zaključiti da su jedno dobili prilikom krštenja. narodno ime. koje kada stupaju na visoke položaje dobivaju i nova imena. pa mu je ona nadjenula ime. u veliku gustu šumu" 440. 68 -9. a drugo krš ćanskog. pa zbog toga gradi samostan i daruje ga zemljom. veoma zabrinut za spas svoje duše". qui et Suinimir nuncupor . Takvo bi se stanje moglo usporediti s crkvenim osobama. stoljeću hrvatski vladari dobivaju. mogli bi posredno svjedočiti tadašnji češki izvori. ali i to znači da on jasno razlikuje i dijeli svoja dva imena437. Trpimirov čin je. Ne zna seje li taj Ivan bio uistinu sin hrvatskog vladara niti je poznato išta više o njemu. "ja Dimitrije. onda bi se upotrebljavalo ono drugo. 239 stolj eća i mog ućn ošć u da nov opo kršt eni Hrv ati odla ze u udal jene . odnosno sviješću kršćanina da stalno preispituje sebe i svoje postupke. Kl aić . 3. Hrvatski rani srednji vijek (arenga) uvijek govori o višim ciljevima i motivima ljudske djelatnosti. kaže sljedeće: "Dok s pomoću uma shvaćamo i s pomoću vjere spoznajemo kako sve ono stoje od početka svijeta tijekom vremena nastalo jedno za drugim postaje i nestaje. odnosno narodnog postanka. Nosio gaje u svakoj prilici kada je do izražaja dolazila njegova crkvena funkcija. D oc u me nt a. budući da ne znam (kad bude došao] posljednji dan (tj. Iz vo ri 20 . i u 11. sin kralja hrvatskoga" sklonio u češke "gore. Kršćanstvo postaje i ideologija po kojoj se vlada i po čijim se načelima živi. Jedan od mogućih odgovora jest da je upravo u to vrijeme proces teokratizacije vlasti u Hrvatskoj toliko napredovao da je vladar postao i glavni zaštitnik crkve. sudnji dan) i čas. Da je hrvatske prostore zahvatio val nove pobožnosti u 9. osim što on sam tvrdi da je kao pustinjak živio 42 godine. da bi obrazložio zastoje ovo darivanje trebalo zapisati. pa je sastavljen od formula koje upisuje sam pisac dokumenta koji mora upisivati općekršćanske formule. Kada bi provodio vlast nad laicima ili je morao iskazati i prema njima. a daje drugo narodno. dakle. Goldstein. pa se i pravne odredbe uglavljuju na temelju kršćanskih kategorija. koji se i Zvonimir zovem". Najbliži je tome Zvonimir. 10 34.dakle. motiviran spasom duše. 438 S prihvaćanjem kršćanstva događaju se u društvu i druge. Dakle. u kojima se spominje da se između 873. kada u svojoj zavjernici papi kaže ego Demetrius.ne imenuju s oba imena. Tako u Trpi-mirovoj darovnici pisac dokumenta. a to bi se sve poklapalo s intenzivnim pokrštavanjem na hrvatskim prostorima polovinom 9. kao da tobože govori sam Trpimir: "Iako sam grešnik. Potom nastavlja. jer su to očigledno tipično kršćanski izrazi poniznosti439. da se dva imena spominju stalno. Bez obzira na to što ovaj dio I. Iz vo ri. a prije i kasnije ne? Naime. Ra čkl . Bez ikakve je dvojbe da jedno ime jest hrvatskoslavenskog. godine "pustinjak Ivan. Kl alć . i 894. vrlo duboke promjene od kojih se neke mogu opaziti i u dokumentima. on uključuje "vjeru" kao osnovni poticaj svim akcijama i čovjekovoj djelatnosti uopće. ali je činjenica da se ona uvijek spominju odvojeno. Postavlja se pitanje: zašto ih krajem 10.

Kandler. bilo bi lakše odgovoriti kad bi se znalo jesu li postojale u Trpimirovoj darovnici već u prvoj verziji dokumenta ili su nastale prilikom kasnijeg prepisivanja. Izvori. stoljeća 442. o arengi u ovom razdoblju. 440 Rački. 932. godine potpisali građani Kopra i Venecije kaže se da "djela potekla iz poštovanja i plodovi potpune dobrovoljnosti treba da dušu kojoj se ugađa potaknu na vraćanje. dolazi do sukoba. 240 L . god. Ovako je teško odrediti u kojoj su mjeri plod iskrenih motiva. 442 CD I. jer su ovaj put Mlečani pružili pomoć za "spas". Brković. godine Istrani i njihov markgrof Vinterij pobunili protiv mletačkog presizanja na Istru. potrebnima za kontemplaciju.krajeve u potrazi za mirom i samoćom. Kada su se 933. ali on ima i trajnije značenje . Klaić. koji za "spas duše" oslobađa neimenovane robove. čak i da 439 Vidi.." 444. 40. 441 P. između ostalog. Možda se taj "spas" odnosi na neku konkretnu situaciju. Na pitanje koliko su ove formule odraz stvarnog stanja.. Izvori. Dakle. 933. najviše prema onima koji uvijek bez nagrade pružaju pomoć za spas" 441. dakle odužiti se za djela koja nisu bila potaknuta koristoljubljem. Tako se kaže: "za ljubav Svemogućeg posreduje . Croatica Christiana Periodica 29. 210. nagovorio gaje da za Kristovu ljubav sklopi mir. "Spasom" su bili obuzeti i zadarski prior Andrija početkom 10. stoljeća 443. 27. a koliko samo puka pravno-teološka forma. Documento. 2332. M. 38. U ugovoru koji su 932. a koliko proizvod pravno-religijske terminologije. već se djelatnost objašnjava u formulama arenge koje odražavaju istinsku prožetost društva kršćanskom osjećajno-šću. ali ubrzo i do sklapanja mira. Valja "vratiti". Codice diplomatico istriano ad a. Kandler. 377-8. koji. Iz teksta proizlazi da se ne radi o materijalnim interesima. Klaić. ni ovaj se put ne iskazuju konkretni interesi. kao i splitski prior Petar krajem 11.a to je kršćanski spas općenito. 444 P.. 443 CD I. koja svojom retorikom zamagljuje istinske interese. Zagreb 1992. oslobađa ukupno 21 roba i robinju. 16. Međutim. Arenga u ispravama hrvatskih narodnih vladara.. Codice diplomatico istriano ad a.

da su i stanovnici hrvatskih gradova. Rapanić. 150. pa onda i Hrvati općenito. Kopar pripada "kulturnom okolišu Hrvatske".. Međutim. položaj i titule hrvatskih vladara Trpimira je neki majstor na oltarnoj pregradi iz Rižinica nazvao dux\ to je jedinstveno svjedočanstvo o tome kako se polovinom 9. Petru daje "mali dar" (munusculurri). Doba. otkriva i onu životnu. 450 Vidi. i 10. i ja Gadua. Donare et dicare [O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). 447 Ž. ali za to očekuje "velike darove" (magna munera). Već u 9. 176. godine. 336-9. intimne. stoljeća u tim frazama nema mnogo iskrenosti. SHP 14. et peccator Gadua una cum coniuge mea tejilus nostris edificavimus templara hoc et .. Skromnost. SHP 14. Ž. Grgur skrušeno izjavljuje kako sv.. nepoznato. prema onome stoje nedostupno. stvarnu stranu kojom se iskazivala vjera: lukavi političar pragmatično ponašanje prenosi u duhovni svijet. Rapanić.. suzdržanost i poniznost što su krasile prvotno poimanje čovjeka i Boga 449. odnosno "malo" [pro parvis). S druge strane. 449 Uz navođenje teksta. kada zadarski prokonzul Grgur u prvoj polovini 11. -". Doba. 148. stoljeća obdaruje crkvu sv. Čini se da klasna diferencijacija i staleška samosvijest rastaču strah. razmišljali i djelovali na sličan način kao i Koprani. području koje komunicira s Hrvatskom i Hrvatima.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. kada se Bog od naredbodavca transfor mira u čovjekova partnera. Te investicije bile su osobne. 159-79. Naizgled. Također. privatne. Titula 445 P r i mj e r i z p ovij e st i K opr a uz e t j e .. stoljeću javljaju se bogati pojedinci koji daju novac za podi zanje crkava ili ih bogato obdaruju. ia ko on nij e n i u H r va ts k oj ni na h r va ts k om etničkom prostoru. 446 Rapanić. 1984.. onaj posebni odnos pojedinca prema Bogu. stoljeća hrvatski vladar nazivao na latinskom jeziku. Male su crkve iskaz osobnog doživljaja vjere. str. Rapanić. zorno se otkriva i naličje toga kršćanskog čina par excellence. može se pretpostaviti da stanje u primorskim gradovi ma na hrvatskom prostoru (pogotovu onih u Istri) nikada nije bilo bitno različito od kopar skog. sasvim različite od onih skupnih investicija ranokršćanskoga doba ili mnogo kasnijih u ranosrednjovjekovnim gradovima. o tome opširno. zajedno sa svojom suprugom i našim kćerima izgradili smo ovaj hram i .. Prema tome. Doba. Od brojnih primjera 447 karakterističan je ovaj splitski: . vidi. 1984. U darovnici koju je navodno izdao Trpimir 852. grešnik. Petra i tom prilikom daje uklesati zavjetni natpis-donaciju. Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku).. stoljeću uistinu drže do kršćanskih zasada 445. izvanprirodno 446 . 241 . nepobitno jest da je karakter tog natpisa bitno različit od skromnih tekstova prijašnjih stolje ća. 448 Rapanić. Moguće je da formiranju takvog stava pridonosi i novi optimizam koji se rada u Evropi oko 1000. 152-3."448. on je također imenovan dux uz dodatak Croatorum. pjesnički lijepo izražena. njihovo spominjanje pokazuje da Hrvati u 9. 450 16. Funkcija.

Izvori. kao stoje već rečeno. a na vjerodostojnosti neka titula dobiva tek ako je spomene car ili papa. Šišlć. Gottschalk je privatna osoba. Hrvatski rani srednji vijek dux uz Trpimira izraz je koji se na evropskom Zapadu. Tek u l i . vladari su na raznim stranama svijeta tijekom tisućljeća svoju vlast temeljili na vjeri. 154 i d. Goldstein. i 10. 456 Lj . 412-3. To što je papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. Gottschalkov odabir motiviran zahvalnošću Trpimiru na gostoprimstvu i pruženoj sigurnosti. na latinskom govornom području. Vjero jatno je. Očigledno je da u 9. Držislav je dux magnus na kamenom natpisu 456. te da je njihovo kraljevstvo ili carstvo vjeran odraz kraljevstva nebeskog. Muncimir je na kamenu (ipak najvjerodostojniji podatakl) princeps. Međutim. S druge strane. Klaić. Goldstein. Zato se svaki 451 Goldstein. 452 242 . Ako išta drugo. samo je zahvaljujući hrvatskoj historijskoj tradiciji dosljedno prevedeno s "kralj". Titule. logično je pretpostaviti da su Hrvati titulu dwc dobili posredništvom Franaka 451. Branimir se na kamenom natpisu nazvao comes. to što Gottschalk oslovljava Trpimira s rex nije zasnovano na stvarnim odnosima. 274 i d. Documenta. 126. papa ga ipak prvo zove princeps. 43. stoljeću kazuju da se nijednom nazivu ne smije davati odlučujuća prednost. na vjerovanju da im je Bog prepustio vlast na određenom području na zemlji (posjeduju vlast "milošću Božjom").I. pa tek kasnije comes 454. ali u isto vrijeme u jednom dokumentu i dux. Izvori. Titule. Priručnik. Pe de se t sli ka iz vr e me na hr va tskih na r odnih vla da ra . vidi str. Njegova se supruga spominje s titulom comitissa. ali Toma ipak tvrdi daje on od Bizanta dobio naslov eparha i patricija i da su od njegova doba hrvatski vladari nazivani kraljevima 457. Ili. suparnicima ili neprijate ljima. Naposljetku. 457 Toma. jer za takvo rješenje nema pravih historiografskih argumenata458. Kako je Hrvatska i tada bila pod franačkim vrhovništvom i njegovim snažnim utjecajem. Da bi se legalizirali pred svojim podanicima. 454 Kački. što je mogla sebi priskrbiti kao supruga comesa 455. Pet natpisa kneza Branimira. često upotrebljava i ima vrlo široko značenje. 455 Rački. 6-14. Iako su Franci tako zvali i ni o kome ovisne vladare. odnosno commes 453. Documenta. Također. 453 Vidi objašnjenje u: Zekan. Kronika. 14-6. 141 i d. Ž iv a starina. Opširno. pretpostaviti ga drugima. 1943. Ka r a ma n. stoljeću stranci nisu adekvatno reagirali na nazive koje su sebi samima nadijevali hrvatski vladari. 53. Klaič. 46-7. ili za njega tražiti neko dublje opravdanje u konkretnom povijesnom trenutku. jer se Trpimira ni po kojem kriteriju ne može smatrati "kraljem" 452. stoljeću ustalit će se rexkao hrvatska vladarska titula. 27-8. 458 Goldstein. i 10. Titule. Ovakve brze i neočekivane mijene vladarskog nazivlja u 9. ipak se može reći da su taj naslov češće nadijevali vladarima onih naroda koje su pokorili i nad kojima su imali vrhovnu vlast. 158.

No. Klaić.. 413-21. 154 i d. izabranik. Les rois traumaturges. što bi bilo bliže bizantskom shvaćanju pojma vladara. 466 Rački. pak.464. a na kršćanskim prostorima u ranomu srednjem vijeku ponajprije to važi za bizantskog cara. kada se govori o Trpimiru ili njegovim neposrednim nasljednicima. Karlo. 73. impervum)482. 20. Karlovo približavanje carskoj legislaturi u bizantsko-rimskom smislu očituje se u provođenju sudskih reformi i nekim drugim odlukama koje su donesene uz savjetovanje i uz pristanak velikaša 461. Ita nobis loauutum est imperium. Izvori. jesu izrazi kojima su čašćeni rimski carevi. vođa roda ili plemena sebi je tijekom vremena priskrbio aureolu svetosti. Rad 91. predstavljao kao čovjek kojem je od Boga dana vlast. uobičajene su diplomatičke formule i ne može ih se povezivati ni s bizantskim ni s franačkim utjecajem. a ponečemu bizantskom modelu. 29. stoljeća vladar. deigratia ("milošću Božjom") i iuvatus numere divino ("obdaren božanskim darom") 466.zapovjedništvo nad vojskom. 461 I. Najnoviji prilog tom pitanju: C. 11 i d. nadalje. 109: Fuimus ad regnum. te I. Nedvojbeno jest da su i jedan i drugi imali utjecaja na ustrojstvo vladalačkih odnosa u Hrvatskoj. 175 -91. kako sebe naziva Petar Krešimir IV. Documenta. 460 M. On je posjedovao tri bitne funkcije . Izrazi. Goldstein. Odnos crkve i drža ve u Vizantij i. Rasprave i članci. 243 . ali i nametnuta odgovornost da se brine za njegove ljude -kršćane. Documenta. Mango. Ostro go rs ki. Bloch. odnosno "državom" (regnum. Runciman. Život i doba Karla Velikog. 224 -237. Takav je bio carski položaj u bizantskom društvu praktički tijekom čitave bizantske povijesti. Iz oskudnih podataka s hrvatskog prostora teško je odrediti kakav je bio Trpimirov položaj u državi: je li bio bliže bizantskom ili franačkom uzoru. ali i da su se i u pradomovini i tijekom seobe stvarali odnosi između vođe i podanika. Dakle. Stoga je nemoguće odrediti što se neposredno promijenilo pod utjecajem Bizanta i Franaka . S druge strane. franački car nije pretendirao na apsolutnu vlast. Nutarnje stanje. izrazi kao što je "kraljevsko veličanstvo" [maiestas regfia)463 ili "naša kraljevska čast" (nostra regia dignitas]. A ti su odnosi u ponečemu mogli nalikovati franačkom. 3 i d. u: Einhard. upravu nad državnim aparatom i zaštitu crkve. nego samo s najširim utjecajem Zapada. 462 Katić. 465 Rački.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. iscrpan prikaz Runcimanove knjige u HZ 33-4.podanici su Trpimira poistovjećivali s "kraljevstvom". Roma -Ba ri 1991. ali je isto tako smatran kao osoba od Boga posvećena 460. La civilta bizantina. "pomazanik". 8-9. Stetimus ante imperium. a može biti i emanacija Boga -Bog i Car su najviši stupanj duhovne i svjetovne hijerarhije 459. Goldstein. Pariš 1923. S. odno sno. Isti. Ra nobis dvdt regnum. Documenta. a odande su ga posredništvom latinskog preuzeli franački i drugi zapadnoevropski vladari 465. Cambridge 1977. jer se ipak radi o latinskim frazama. ona je počela proizlaziti iz vlasti. 463 Rački. On je. 459 G. Byzantine Theocracy. Gottschalk. 464 Rački. Dela V. 1980-1.

Einhard. nije ništa dogodilo. (zajedno s malim sinom).. 470 Vidi. 472 Ubijeni su. ne bi mno go razj asnila . stoljeća. ali to nije imalo nikakvih posljedica na Krešimirov položaj koji je tada već postao hrvatski kralj468. jer je una ka ženo lice bilo diskva li fika cij a za vrš enje carske dužnosti. I ovaj posljednji podatak. Možebitno ubojstvo vladara sank cioniraju i dokumenti splitskih sabora iz 925. slučaj posljednjeg Merovinga. Justinijan II. ali su u društvima s razvijenim samostanskim životom bivši vladari bili sklanjani u samostan 471. Za hrvatski rani srednji vijek. 713. ali su carevima Herakloni 641. ali se čini da je ubijanje cara bila posljednja mjera kojoj se pribjegavalo 472. jer se ponovno vratio na prijestolje 476. jer su bili pomazanici Božji. već ih šalje u progonstvo. S druge strane. isti taj Krešimir namjenjuje kaznu svakome tko bi povrijedio kraljevsko dostojanstvo (perversor nostre regie dignitas) 469. Filipik je oslijepljen. ali ponekad i osobito omrznuti. a drugi onakvu sudbinu. 11. Klaić. uostalom. pa se može zaključiti kako nastoje vladati u suglasju s crkvenom hijerarhijom. Tiberije III. 711.I. te da bi vazda tuđu jaziku podložni bili". 191. a 802. 695. je Irena samo prognana. Izvori. postupak Karla Velikog s langobards ki m kr alj e m D ez id er ij e m i b avar ski m voj vod om Tasi lo m. 468 . govori o specifičnom. Povijest. kao i svi drugi."da nikada više ne bi imali vladara svoga jazika. Hrvatski rani srednji vijek Prema tekstu u Hrvatskoj redakciji LJPD. i to od samih početaka. Apsimar 705. Vjerojatnije je da se pri takvoj odluci rukovodio više time što su oni bili u posvećenom položaju negoli kršćanskim moralom koji mu je zabranjivao ubijati. Žestokih je sukoba bilo. nedodirlji vom položaju vladara. 154-5. Nutarnje stanje. 469 Rački. Goldstein. Bogata bizantska povijest pruža vrlo raznorodne primjere. Tijekom hrvatske povijesti ranoga srednjeg vijeka nema vijesti o suko bima između crkvene hijerarhije i državne vlasti . a njoj Hrvatska s vremenom sve više nalikuje. Tako su hrvatski vladari bili u tradicionalno dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom.oni. 73." 467. i nisu karakteristični za zapadnu Evropu sve do druge polovine 11. mogla bi svjedočiti i činjenica da Zdeslav. Rački. ubojstvo kralja Zvonimira koje su navodno počinili Hrvati jest zločin za koji oni moraju platiti vječnim prokletstvom . 33. a i na vod no s amoin ic ij ati vn i odlazak u samostan Karlova brata Karlomana . opširno. a više od sto godina kasnije papinski poslanik istražuje da lije Petar Krešimir IV. odrezani nosevi. 668. kada prigrabljuje Hrvatsku. Čini se daje Gojslav bio ubijen. 351-2. primjerice. O tome koliko su hrvatski vladari i njihovi nasljednici cijenjeni i zašti ćeni u društvu. Ostrogorski. dočim se Zenonu 475. Karlo. Klale. Foka 610. Domagojeve sinove ne ubija. godine vidi. Leontije 698. Documenta. godine: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zemlje. tipičnom za srednjovjekovna teokratska društva 470. Documenta. primjerice..kao posveć en e osobe carevi (i drugi vladari) bili su osobito štovani. 467 Rački. pa su potom prognani. 471 Vidi. i Justinijanu II. prije bi bio karakteri stičan sklad između crkvene i svjetovne vlasti. Konstans II. Vjerojatno ni posebna studija zašto su neki carevi doživje li ovakvu. Istorijcu na raznim mj. ubio svog brata Gojslava. Rad 91. ali su se odvijali između različitih opcija u crkvi ili između dva ili više vladara. U suvremenoj Evropi progonstvo kao prak sa i nije bilo tako često.

kao i o autentičnosti koroboracije isprave475. Stlpišić. sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži kuglu. ZKT. na teritoriju bizantske arhontije ili teme Dalmacije (vjerojatno u Splitu). Tragom srednjovjekovniii umjetnika. Klaić. i kruna na glavi. Neki su predstavljeni samo kao svjedoci. najčešće župan 474. ili 13. L. Nasuprot tome. sa mo zato što je te Hrvate mrzio. Bareljef iz splitske krstionice za istraživače je mnogostruko zanimljiv. Isti. Petriciolije va se argumentacija čini razložnom. Povijest. lijevo od nje stoji druga. Vol. 10. jer se s njega mogu iščitati podaci koji vrlo skladno nadograđuju znanja o društvenom položaju hrvatskog vladara. pa i nje govu dataciju valja prihvatiti. Izvori. 245 . za istraživače je bio sporan identitet središnjeg lika. mj. prije negoli neki drugi slavenski. formuli poniznosti (formula humilitatis]. Slijedom ove analize položaj hrvatskog vladara bio bi bliži franačkom uzoru. Radi se o tzv. mj. 13. godine. Istraživači dvoje je li bareljef nastao u 9. bizantske carske "zlatne bule" (krisobula) potpisuje isključivo car. na r. U hrvatskim vladarskim ispravama. s druge. okrunjena. stoljeću. 391-412. CD I. ali bi ona mogla odavati i prijateljstvo i želju da se splitskom nadbiskupu prida značenje koje on u tom trenutku na hrvatskom teritoriju nije imao 473 . 91-119. vidi J.. Datiranje. stoljeća U Trpimirovoj se darovnici naglašava vladareva skromnost i ovisnost o splitskoj nadbiskupiji. 148 i d. stoljeću svjesno iskr ivljiva o podatke u korist splitske nadbiskupije. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: J. te 473 Čini se malo vjerojatnim daje prepisivač dokumenata u 12. O razlikama između istočnog i zapadnog obreda ustoličenja. ili 11. Postojala su mišljenja da je. Vidi i Lj. mj. može se pretpostaviti da su morali imati i nekog udjela u vlasti. Karaman. s jedne strane. 117.ali se čini da je prevladalo prvo rješenje. Zagreb 1983. vezane prvenstveno uz povijest umjetnosti. Sumbols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Buzantium and the West in The Earhj Middle Ages. Oxford 1976. pa da spoznaje s bareljefa mogu vrijediti za čitavo ranosrednjovjekovno razdoblje. ali to su zaključci koje valja vezivati uz razma tranja o ustrojstvu čitavog društva. 475 O diplomatičkim elementima.. Nelson..Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. Zagreb 1972. Krist . na r. čini se daje iz užeg historičarskog aspekta rješenje relativno jednostavno: budući daje majstor zasigur no stvarao na dalmatinskom području. u svojstvu svjedoka potpisuju se i drugi dostojanstvenici u državi. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i pralcsi. Studies in Church History. 19 i tamo lit. vrlo precizno smješta nastanak ove skulpture u vrijeme oko 1030. O značenju bas-relijefa u splitskoj krstionici. cara u Carigradu. 225. osim vladara. Svakako mu je bio bliži od njegova vrhovnog gospodara. a u desnoj križ. Documenta. u: The Orthodox Churches and The West. Naime. na r. ali u Trpimirovoj darovnici i drugim dokumentima uz imena svjedoka navodi se i njihova titula. a pod njima se nalazi znatno manja u stavu proskineze. ali za naše razmatranje to i nije toliko bitno 476 . Bez obzira na prijepore. kao što misli Klaić. Osim toga. 474 Rački.može se pretpostaviti da se položaj hrvatskog vladara nije značajnije mijenjao tijekom ovog vremena.. prikazan kralj ili. na bareljefu su prikazane tri muške figure -jedna. Kako su oni garantirali provedbu ugovora. najbliži mu je vladar bio hrvatski. 476 Pctricioli. Uostalom. a na štetu Hr vata. a za ovo razmatranje posebno. uobičajenoj u srednjovjekovnim pismima.

Slika 23. Bareljef iz splitske krstionice .

što upućuje na to otkuda su stizali utjecaji za takvo nazi vanje481. godine od pape 477. 484 M. te razlike u Zvonimirovu slučaju nisu proturječne. nasljeđuje ga netko za koga se ne zna u kakvom je srodstvu s njim i je li uopće u kakvom. 1992. Izdanje HAD 3. stoljeća kugla u lijevoj ruci poklapaju se s onim što će kralj Zvonimir dobiti 1076. Simbolika vladarske kugle (pitanje je radi li se uopće o kugli?) i žezla nije posve različita: kugla bi označavala sveobuhvatnost vlasti. Izvori. kao i mač. Ž. križ). a treći lik se našao u stavu proskineze koja je dio uobičajenog carigradskog dvorskog ceremonijala. čini se. Umjetnik je prikazao okrunjeni lik s krunom tipično franačkih obilje žja. Ceremonijal na dvoru je obično rezultat dugotrajnih. između ostalog. Zagreb 1992. Pravno-povyesni rječnik. označavao plemenito oružje vitezova i kršćanskih junaka. 482 Rački. 373-4. ali se ne kaže da su rođaci. Zagreb 1989. Načela nasljeđivanja Polovinom 9. Rječnilc simbola. Također. O bareljefu iz splitske krstionice. 483 Rački. Klaić. Gheerbrant. Chevalier -A. a u Čedadskom je evanđelistom zapisano da je Trpimir posjetio Akvileju zajedno sa sinom Petrom 482. a u srednjem je vijeku. Kako se na bareljefu bizantski i franački motivi isprepleću. 23. Intitulacija i devocija u ispravama hrvatskih narodnih vladara. 479 Rječnik simbola. a žezlo simbolizira vrhovni autoritet 478. Logično je da papin vazal dobiva zastavu (ona je obično obilježena križem). Čini se da bi Muncimir mogao biti Trpimirov sin 484. 68-9. Documenta. inače simbol pobjede. Naposljetku. pa čak i više stoljetnih utjecaja 480. 1976. koji ima višestruku simboliku 479. kugla. tako su se. unatoč tome što je Trpimir imao sina. 103-4. 535-6. J 7. Brković.Ž. Izvori. Goldstein. 21. Documenta."kralj" (na Bašćanskoj ploči) izvodi se iz imena "Karlo". 478 247 . 83-90. Documenta. bizantski i franački utjecaj isprepletali i na teritoriju prijadranske Hrvatske. Bili su to žezlo i kruna. 823. Doduše. Titule. Radovi HAZU Zadar 34. 3. Izvori. u: Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. U Trpimirovoj se darovnici spominje Mislav kao "predšasnik" 483. Rapanić. n. Ni u prilično opširnoj 477 Rački. odnosno od Karla Velikog. Dakle. Iako je to u ponečem različito od onoga što je ucrtano na bareljefu (kruna. Mater (pater) pupillorum tutoraue viduamm. 480 O ulozi vladara . prva vladarska titula koja se spominje u hrvatskom jeziku "kral" .Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. 383. referat na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža". stoljeća načela nasljeđivanja na prijestolju još nisu bila potpuno jasna: Trpimira je krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina naslijedio Domagoj. J. te mač. 77. Klaić. 481 Mažuranić. Jiroušek. dj. Klaić. 159-62. Zvonimir je dobio i zastavu -znak daje papin vazal..

kada Petar Krešimir IV. Izvori. to znači da su pripadnici obitelji oblasnih gospodara međusobno sklapali brakove i daje vlast u pojedinim područjima prelazila na pobočnu lozu. pa se čini da je nasilno zauzimanje prijestolja još jednom pretpostavljeno nasljeđivanju po rodbinskom pravu 486. Moguće je da su nestabilnosti 485 486 487 488 489 490 491 248 Račkl. Documenta. No. 43. Bio je iz roda Trpimirova. a njega očito nisu takvim smatrali. Kada je Borna umro. Osim toga. stoljeća počinje u Hrvatskoj sve češće događati da vlast prelazi s oca na sina. stoljeća 490. bllj. oca arhonta Krešimira" 489. str. što dokazuje da je opet zavladala porodica Trpimirovića. Ne zna se tko vlada u Hrvatskoj od Domagojeve smrti do Zdeslavova dolaska.) u vladalačkoj dužnosti mogla bi značiti da su i oni odlazili silom (iako o tome nema nikakvih vijesti). . 426. dakle u 9. Documenta. a kada je Zdeslav zauzeo vlast. Čini se da se običaji potpuno ustaljuju tek u 10. Residente paterno solio . vjerojatno u tom trenutku najsposobnija ili najjača. značilo bi daje Branimir bio uzurpator. 44. naslijedio ga je nećak Vladislav. poznati su slučajevi svrgavanja. nema podataka o direktnom srodstvu. stoljeća. 18. Vidi. Iako se opisani događaj . Klalć. Račkl. Tako je Dragomuž dao Ljudevitu svoju kćer za ženu. Unatoč činjenici da o tom razdoblju ima malo podataka. 62. a Ljudemisl je bio brat Bornine majke. Klaič. 373. što ne znači i direktan potomak. da bi s vremenom to preraslo gotovo u pravilo. II. DA/31/44. ali su očigledno bili pretendenti na prijestolje. Tako je umrlog Bornu "na traženje naroda i uz carev pristanak" naslijedio Vladislav 491. i 11. pa je čak moguće da je bio i uzurpator. pa da je ovdje spomenuti Krešimirov otac Trpimir zapravo nasljednik Tomislava koji vlada tridesetih godina 10. Izvori. stoljeću. To bi značilo da se u prvoj polovini 10. stoljeću. Documenta. 72. preuzme vlast. 325. ARFza 821.dolazak pobožnog čovjeka Martina u Hrvatsku -vjerojatno dogodio još polovinom 9.I. O ovom problemu raspravlja 1 Šišić. Klale.5. te stoluje na "očinskom prijestolju" 487 . Povijest 664-5. U ranijem razdoblju. Kada se spominje "tast" ili "ujak". u kojoj se navodi više imena slavenskih knezova. Branimirov nasljednik Muncimir dolazi na vlast. ima razloga vjerovati daje informator cara Konstantina pobrkao dva vremenski udaljena događaja. čini se. Zdeslava je ubrzo ubio Branimir. Račkl.Rački. Družak i dr. Goldstein. izv. Hrvatski rani srednji vijek priči o Ljudevitovu ustanku. 236. Daje nasljedni princip tada bio posve legitiman. Vjerojatno ni jedan od njih nije postao vladar Hrvata. bez ikakvih potresa. to se načelo sukobljavalo s načelom da neka druga osoba. Izvori 7. moglo je biti i obrnuto. tvrdi da su od njegova pradjeda Krešimira hrvatske vladare nasljeđivali sinovi 488. Primjeri Zdeslava i Branimira u tom su pogledu još drastičniji: Zdeslav je zauzeo vlast u Hrvatskoj. "potjerao je sinove Domagoja u progonstvo" 485. a relativno brza izmjena nekih drugih spominjanih vladara (Mislav. 15. Documenta. i Konstanta Porfirogenet datira neke događaje u "doba arhonta Trpimira. Viz.

ali i Franačkoj. Kako su se vjerojatno tada hrvatski običaji počeli miješati s utjecajem bizantskog i franačkog prava i uopće običaja i kulture. Dinastičko pitanje.. država je podijeljena na ravnopravne dijelove Između njegova četiri sina.. 249 . 60 i d. stoljeća (kako bi se moglo očitovati iz Baradina teksta). Povijest. Brandt. Pipin Mali je ostavio državu Karlomanu i Karlu (kasnije nazvan Veliki). kao da je ono privatna svojina kraljevske obitelji 492. 493 DM32/42-4. čini se. Viz. Međutim. 495 Sclavorum etiam regisjfater. O identitetu Suronje raspravlja Barada. 158-170. 225 i d. godine zapisuje daje Suronja trebao zauzeti prijestolje. Čini se također da se pojavljuju i tendencije pravedne razdiobe čitavog kraljevstva između sinova-nasljednika. godine. 57-60.Rački. 497 Barada. s druge. Surigna nomine . bez obzira na sve prijepore i ratove.. O sukobu sinova Stjepana Držislava . Krešimira i Goj slava svjedoči i mletački kroničar Ivan Đakon kada 997/8. stoljeća došlo je uistinu do "dinastičkog rascjepa" 497 koji se smiruje za Petra Krešimira IV. Snaženje i bogaćenje hrvatskog društva u l i . dakle ravnopravnog položaja više nasljednika. jer je. i čini se da konačno razrješava sve dvojbe (vidi i tamo lit.): Suronja je zapravo Svetoslav. Potom slijede brojne podjele države između sinova Ludovika Pobožnog koje kulminiraju Verdunskim ugovorom 843. izvjesno je daje Stjepan stigao na prijestolje nakon stričeva. kasnijem zetu mletačkog dužda i ocu Petra Krešimira IV. Ovaj navod omogućuje barem dva tumačenja: ili je mlađi brat pretekao na prijestolu starijeg. Documenta. ili je Suronjin brat odredio za nasljednika svoga sina 496..Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. u to doba hrvatsko društvo doživjelo značajan napredak. 494 Šlšič. sjedne strane. stoljeća pridonosila i neriješena ili različita načela nasljeđivanja. Nutarnje stanje. U prvoj polovini 11. ali gaje "prevario" brat 495. kod makedonskih Slavena od četvoro braće na životu ostaje samo Samuilo 494. 134-5. II. Kako se. izv. činjenica jest da to i nije bitan prob lem hrvatske povijesti 11. Rad 91. itd. Čini se daje.. Strojimir i Gojnik 493. Srednjovjekovno. Braća su se nemilosrdno borila za prijestolje.Svetoslava Suronje. Tako sinovi-nasljednici čak vode i ratove: Miroslav protiv Mihajla Krešimira. Građanski ratovi nakon vladavine Tomislava i Stjepana Držislava svje doče da rodovska veza s pokojnim vladarom i pravo primogeniture nisu presudni u priskrbljivanju prijestolja. godine merovlnški kralj Klodvig umro.fraierno doto deceptus regni amiserat diadema . a ovaj posljednji preuzeo je vlast u čitavoj državi tek po odlasku Karlomana u samostan. pri kojem najstariji sin nasljeđuje oca. pa daje u to vrijeme prevladalo načelo starješinstva. 51-2. 158-64. 143 1 d. 496 Rački. -vidi. običaja majorata. bilo provođeno načelo suvladarstva. 471-2. Slično se zbiva i u drugih slavenskih naroda -kod Srba se bore Mutimir. zatim u Češkoj i Rusiji. 427. stoljeću zasigurno je i rezultat postupnog smirivanja prilika u Hrvatskoj. radi o Stjepanu. moguće je da su se suparnici u borbi za prijestolje rukovodili različitim načelima nasljeđivanja i po tome mislili daje njihovo pravo na prijestolje jedino legalno i legitimno. Svetoslav Surinja protiv Krešimira i Gojslava. kada se za prijestolje bore sinovi Ludovika Pobožnog (814-840). Dinastičko pitanje. što je bila bizantska institucija i. odnosno njezina ustro492 To je franački utjecaj -kada je 511.

te će se suprotstaviti Arpadoviću Ladislavu koji pretendira na hrvatsko prijestolje po ženskoj liniji. stoljeća kao svjedoci "svi Morjani" -oni uz pojedinačno spome nute župane i satnika predstavljaju Berigojevu pratnju. pa je kralj postao izborom 503 . Zagreb 1956. Dvojbe oko toga nazočne su i u Einhardovu Životu Karla Velikog: spominje se "rod Merovinga. mogla povezati s po krštavanjem. bez obzira na to dolazio on izborom ili nasljedstvom. Klaić. Feudalno društvo. Dinastičk o pitanje . Konačno će ta načela nasljeđivanja postati dije lom feudalnog sustava koji će se u Hrvatskoj razvijati od 11. 103. Hrvatski rani srednji vijek javanja sukladno suvremenim evropskim društvima. 504 Thomas. jer je njegova sestra Jelena bila udata za Zvonimira. Čini se da bi se smirivanje prilikom promjene vladara. ali su isto tako bili izabirani na "skupštini čitava naroda". II. 171-4. prvi put se tada u Hrvatskoj dogodilo da je vladar stekao pravo na prijestolje po ženskoj liniji. Izvori. šo ° DAJ 29/74-8. U stalnoj izmjeni 498 Račkl. No. To će pridonijeti tome da različita načela nasljeđivanja egzistiraju jedno pokraj drugoga i obrnuto: postojanje različitih sustava nasljeđivanja pridonijeti će stabili zaciji vlasti i poretka. 16. Viz. 502 Raćki. Nutarnje stanje. što znač i da Einha rd smatra da nar od treba iza brati one koj i već na slje dstvom imaju pravo na prijestolje. Klaić. 81. 48. 208 i d. iz kojeg su Franci birali svoje kr alje ve" . Koliko se zna. Naime.I. KronOca. 71. da po Zvonimirovoj smrti nije bilo više nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata504). ' M. koje su oni htjeli i izabrali. dakle. naime. Čini se da Krešimir nije imao djece. I u Evropi su se ta načela sukobljavala i ovisilo je o vrlo raznorodnim elementima koje će od njih prevladati 499. Goldstein. 499 250 . Documenta. jer će se u svakoj situaciji moći pronaći legalnog i legitimnog nasljednika. iako bi povremeno znalo prevladati načelo izbornosti. 503 Ba rada . stoljeća. nasljeđivanje po starješinstvu često je bilo pretpostavljeno pravu prvorodstva 498. 148. a dvojbeno je da li mu je bio u rodu. izv. I u pratnji neretvanskog vladara Bcrigoja spominju se polovinom 11. 68. Karlo. 501 Raćki. stoljeća običaji se ostvaruju na ponešto specifičan način -Petra Krešimira je naslijedio Zvonimir. 56-7. Rad 91. Bloch. Izvori.134-5. 79. a Zvonimir je bio jak čovjek (ban) u državi.CD I. Tako je Zvoni mir uveden u vlast nakon "zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda" 501. Napokon. Klaić. pokrstio Slavene uz obale istočnog Jadrana. Konstantin Porflrogenet tvrdi da je Bazilije I. u drugoj polovini 11.9. stoljeća pretežno su nasljeđivali kraljevstvo po ocu. sma tra daje Zvonimir bio potoma k Svetosla va Suronje.4. a potom da "im postavi tada arhonte. 54-5. a Stjepan II. Documenta. tvrdi da "gaje pravednost Božja uz odobravanje svih plemića Hrvatske i Dalmacije podigla na kraljevsko prijestolje" 502. Vidi. Petar iz loze Snačića (Svačića) postao je vladar na nepoznat način (jer očito kraljevskoj obitelji nije bio u rodu -Toma Arhiđakon tvrdi. od roda od koga su oni željeli i voljeli. Izvori. I otada do danas su arhonti kod njih iz istih rodova i ne iz nekog drugog"500Hrvatski vladari 11. Einhard. Toma. Tako se i u Hrvatskoj poštovala muška linija nasljeđivanja. tijelo koje bi odgovaralo "svim plemićima" u Hrvatskoj .

moraju oni. Dakle. 33. 251 . što počine mnogi ostaje nekažnjeno. zbog toga zlodjela davati milostinju za njegovu du šu"505. budući da ono. a to nikako ne može biti točno. 99-102. u tim se krugovima smatralo logičnim da sin nasljeđuje oca. godine i oni predviđaju kazne: "Ako dopuštenjem Božje providnosti u narodnoj buni bude ubijen vladar zem lje. strah da se ne svrgne i ubije legitimni vladar zaokupljao je i sudionike splitskih sabora 925. uglavnom svećenici. Izvori . Klaić. dakle. stoljeća načela nasljeđivanja treba vjerojatno vidjeti i želju za političkim kompro misom te nastojanje da se ugodi jačem i time izbjegne destabilizacija zemlje.Razvoj hrvatskog društva u prvoj polovini 9. koji su svjesni krivnje. Historici Salonitana Maior. Klaić. 7 1 . Naime. Kao potvrda načina na koji su razmišljali oni što su prenosili narodnu predaju. 412. Izvori. U njemu stoji daje Zvonimir Krešimirov sin 506. Šišlć. 505 506 Klaić. moglo bi poslužiti svjedočanstvo iz Ljetopisa Popa Dukljanina. LJPD.

Ivan Đakon piše da se Urso "požurio povesti mornaricu protiv slavenskog vladara Domagoja" 3. 23. Klaić. ali će za vrijeme njegovih nasljednika. naslijedio gaje Urso I. godine). 43-4. Priručnik. 383. te s njime podijelio vlast u gradu i u državi. koji su tradicionalno bili bizantski činovnici. nemoć Mihajla Borisa da bilo što učini svjedoči o snazi hrvatske države. Pošto je 864. 1 2 3 252 Rački. Rački. pođe i zarati na Hrvate i. Od Trpimira do Branimira . ona biti očigledno još intenzivnija. DM 31/60-4. Petar nije vodio računa o sve moćnijim i sve bogatijim patricijskim porodi cama pokušavajući vladati bez njihova utjecaja. . Klaić. Branimira ponajviše. Da bi zadovoljio aristokraciju. Iako još nije došao kraj neposrednoj opasnosti od Arapa i nji hovim napadima. 364-5. što mu se ubrzo i osvetilo. Trpimir je bio i prvi hrvatski vladar čije je ime zapisano u Čedadskom evanđelistani. Documenta. Urso je ukinuo čast tribuna.iudex. Posljednji podatak koji bi se mogao vezivati uz Trpimirovu vladavinu jest onaj Konstantina Porfirogeneta: "Mihajlo Boris. zaključi s njima mir. 24. Koliko je god to bilo na korist mletačkom građanstvu. arhont Bugarske. Šišić. a prema franačkom vladaru u Italiji nastupala kao samostalan partner. Iako sudeći po ovom navodu. Documenta.procvat hrvatske države Trpimir je prvi hrvatski vladar uz čije se ime može vezivati gradnja crkava. II. Izvori. obdarivši Hrvate i primivši od Hrvata darove" 2. nije došlo do otvorene bitke između Hrvata i Bugara. Badoer (do 881. 125. 22. Općenito se može reći da je u Trpimirovo vrijeme Hrvatska dobila mnoge atribute suvremene evropske države. kao potvrda da se horizonti hrvatske države šire osjetno preko granice neposrednih interesa 1. Izvori. kada je otprilike na hrvatskom prijestolju Trpimira zamijenio Domagoj. dakle. Viz. Šezdesetih godina. izv. stanje na Jadranu i oko njega bitno se mijenja. Za vladavine dužda Petra Tradenika (836-864) vještim diplomatskim potezima Venecija je sve više stjecala neovisnost od Bizanta. godine ubijen zajedno sa svojim sumišljenicima. ipak je bilo nezadovoljnika.VIII. Klaić. i uveo titulu suca . Venecija je opet počela iskazivati pretenzije na svejadransku hegemoniju. ne mogavši ništa učiniti. Izvori.

ni franački. Domagoj je bio. stoga.procvat hrvatske države 1. Priručnik. kako Mlečani moraju intervenirati.Domagoj nije posjetio Akvileju i nije upisan u Čedadski evanđelista! 4. da neprijateljstvo i ratobornost Hrvata za Domagojeve vladavine 4 Rački. uostalom. Izvori. Za razliku od prethodnika ili nasljednika . pljačka. Možda bi se moglo pretpostaviti da su njegovi nasljednici. Trpimirova sina Petra. godine. misleći da će se iz toga pribaviti koristi na duži rok. Izostanak jedne vrste podataka može se tumačiti slučajnošću 5 . izv. Klaić. 26. godine pljačka bizantski brod pun zlata 7).njegovo se ime ne spominje na kamenim natpisima.Trpimira. To je. pogotovo se to nije više moglo događati uz njegov pris tanak ili barem prešutno odobravanje . ni papinski) ne bilježi nastojanja drugih sredina da u Hrvatskoj šire kršćanstvo. i l i .. 6-7. i očigledan razlog zašto se i vanjski čimbenici. Domagoj Domagoj je došao na vlast između 852. Vladao je do 878.. III. Nema podataka da je Domagoj gradio ili izgradio neku crkvu ili bilo koju drugu građevinu . S druge strane.Od Trpimira do Branimira . ali je to samo nagađanje koje se ne može potkrijepiti argumentima. najednom počinju zanimati za Hrvatsku: tada papa Ivan VIII.neki su smatrali da je kao kratkoročna taktika i dugoročna strategija najbolja upotreba sile. Braslava i njegove supruge Ventescele. primjerice pape. ali izostanak bilo kakve potvrde o Domagojevim pokušajima da i dalje širi evanđelje ili da samo podrži crkvu u takvim naporima. čini se. Zdeslava . 382-4. 5 253 . 6 Rački. Ovakvu ocjenu Domagojeve vladavine donekle relativizira sudjelovanje Hrvata u bizantsko-franačkoj koaliciji protiv Arapa koju je. stoljeću više nema vijesti o pljačkama uz onaj dio istočnojadranske obale koju kontrolira hrvatski vladar. nije ostala sačuvana niti jedna darovni ca. godine. 7 Vidi. 125. -kada se datira spomenuti Ursov napad. Documenta. kada se posljednji put spominje Trpimir. Documenta. drugi su pak željeli intenzivirati suradnju. Viz. 157 i tamo komentar. koji su ga ubili. Čini se da su u tadašnjem hrvatskom društvu postojale dvojake ten dencije . moguće je. Šišić. Branimira i njegove supruge Maruše. te pokrštavanjem i trgovinom povezati Hrvatsku s okolnim svijetom. Tih petnaestak-dvadesetak godina Domagojeve vladavi ne čini se da se umnogome razlikovalo od Trpimirove. predvodio i sam Domagoj. vjerodostojna ili ne. Nijedan izvor (ni bizantski. Očigledno je. piše pismo Domagoju u kojem ga opominje da spriječi napadače 6. pokušali zatrti njegovo ime i da su sustavno uništavali njegove natpise. 22-3. skloniji onima iz prve grupe koja je u sljedećim desetljećima izgubila na utjecaju i praktički nestala (u 10. i 864.kao što se događa u slučaju dukljanskog kneza Stefana Vojislava koji oko 1040. koju je on potpisao. Klaić. ne može biti slučajan. za Domagojeve vladavine množe se vijesti o tome kako su Hrvati napadali mletačke brodove. Izvori. jer iz te činjenice logično proizlazi zaključak da je za Domagojeve vladavine ipak bilo suradnje između Hrvata s jedne i Bizanta i Franaka s druge strane.

Radovi Zadar 16-17. ali i u drugim dalmatinskim gradovima i Sklavinijama 12. Konstantin Porfirogenet obavještava da "hrvatske i ostale slavenske arhonte stanovnici grada Raguze prevezoše na svojim brodovima u Langobardiju"10. 229. i franački car Ludovik 9. Šišić. barem za nekoliko godina. jer je Domagoj već neko vrijeme bio na vlasti. 19. 11 A. Dakle. pa je. Iako će ona biti konstanta zbivanja na Jadranu za mnoga buduća stoljeća. Navalu pobjedonosnih pohoda protiv Arapa. njihovo oružje i opremu (vrlo vjerojatno i konje) još je jedan dokaz gospodarske konjunkture 9. izv. ali se on ni taj put nije održao duže vrijeme. Povijest. Postojanje flote koja može prevesti priličan broj vojnika. 361-2. Brusić. Kotor 1959. jer im je mnogo bliži bio "partizanski" način ratovanja. Međutim. Klalć. 203-6. 69. vjerojatno zbog toga što su Neretvani 869. 11-33. u skladu s tadašnjim običajima. Podmorska arheološka istraživanja starohrvatskih brodova na ulazu u nin sku lulcu. 165 i d. do danas?.naziru se i druge tenden cije u njihovu ponašanju. str. Viz. nadjačao konačni obračun Arapa sjedne. nego.uostalom. ubrzo su mletačko-hrvatska sporenja bila gurnuta u drugi plan. za 869. godinu. L'amminis trazione. ali s bitnom razlikom. Ni dužd nije vidio posebnog razloga za daljnji angažman. a one će doći ponajviše do izražaja u doba Branimira. Zahvaljujući tome što je hrvatska vojska sudjelovala u koaliciji s Bizan tincima i Francima pri istjerivanju Arapa iz Barija. kada je Urso krenuo na istočni Jadran. 12 Z. Uzimanje talaca trebalo je osigurati mir. 360-1. s druge strane 8 . te Bizanta i Franaka. Fcrluga. 14 Rački. Domagoj se nije upuštao u otvorenu bitku protiv Mlečana . sada ih je. II. čini se. 8 Vidi. Dok je prije šezdesetak godina bila tek objekt nadmetanja evropskih sila koje su raspodjeljivale zone utjecaja na hrvat skom etničkom prostoru. godine (slavenski gusari) opljačkali posla nike Svete Stolice 13. Isti. Vjerojatno su napadi na mletačke lađe koje prolaze uz istočnojadransku obalu učestale. to nisu činili ni brojni njegovi prethodnici ni nasljednici. 9 254 . Izvori 24. to nije učinio bez ikakva povoda. Coloniae Agrippinae 1540. stoljeća. carska je flota intervenirala i na drugoj obali Jadrana. 350-1. Rezultat je bio da su Neretvani priznali vlast Bizanta14. Naime. Documenta. Može li se govoriti o kontinuitetu kotorske mornarice od 809. 13 Annales ecclesiastici. Documenta. 10 DAI29/113-5. Zato je lukavo sklopio mir. Pars altera. Hrvatska se prvi put nakon početka 9. u 9. stoljeća opet našla u glavnim tokovima evropske politi ke. sada hrvatska vojna sila postaje subjekt. zatražio i dobio taoce te otplovio kući. Hrvatski rani srednji vijek ipak nije i jedina njihova osobina u to vrijeme . Uprava. Dabinović. Annalium Baronium Epitomes. 443-8.I. se stoljeću gradi veći broj brodova ne samo u Dubrovniku. Goldstein. Rački. činilac koji poziva ne samo bizantski car. nego i u susjednom Kotoru 11. Zadar 1969. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 8. gdje je napala neretvansku oblast.

26. 18 Rački. Klaić. Sipar i Rovinj". Klaić. Naime. Rački. 25. ili stiglo prekasno. tamo su naime poharali četiri grada. Documenta. 17 Šišić. Izvori. Logično je pretpostaviti da su zavjerenici radili u dogovoru s Bizantincima. Dakle. Bio je to. bila pod franačkim vrhovništvom 15. iz pisma pape Ivana VIII. uza sve već navedene. Klaić. 26. su "najgora plemena Slavena i Dalmatinaca počela pljačkati istarsku pokra jinu. ali ih dužd pobjeđuje 20 . ljudski život nije smio uništavati. ubio i onog urotnika koji mu je otkrio zavjeru. nego gaje čak i poticao. da ti neki rade o glavi nemoj ih kazniti smrtnom kaznom. jer se nadao da će time spasiti život 17. Povijest 351. Izvori 26. Izvori. ili se na takve zahtjeve Domagoj jednostavno oglušio. možda čak i još dalji Omiš?) otisnuli dalje nego ikada. kreću i na Gradež. Moguće je da je Domagoj ne samo znao za gusarenje. 20 Johannis chronicon venetum." 19 diplomatski tvrdeći da su opačine tih napadača potamnile Domagojev dobar glas te zahtijeva da vladar spriječi ovakve rabote. nego kaznom progonstva" 18. mogao je biti doda tan razlog. 16 255 .. Nin. Domagoj se nemilosrdno obračunao s neprijateljima. u skladu s kršćanskom dogmom. Područje pljačkanja se čak proširilo i daleko na sjeverozapad. barem nominalno.Od Trpimira do Branimira . koje se datira između 873-876. vladalo u vrijeme Trpimira. Novigrad. U drugom dijelu pisma papa se tuži na Hrvate . 201. c. Činjenica da Domagoj postupa tako nemilosrdno. pa je čak. 21 Rački. . a manje uvje renjem da je doista tako. 365-6. dvadesetogodišnje primirje koje je. Documenta.gusare koji "pod okriljem Domagojeva imena bijesno napadaju na kršćane.. koja je i dalje. 365-6. bez sumnje. sve do zapadne obale Istre. svladali posadu i poubijali je 21. 6. Rački. 5.procvat hrvatske države Tako su Bizantinci stigli u susjedstvo Hrvatske. 16 b. navijestivši time neposredno uplitanje u hrvatske poslove u skoroj budućnosti. 6. Biograd. Documenta. Izvori. saznaje se da se u Hrvatskoj pripremala urota protiv Domagoja 16. (872-882). pa bi to pretpostav15 Šišić. Usprkos činjenici da ovi događaji pokazuju kako su se Hrvati od svojih luka [jesu li to okolica Šibenika. jer "tko ne ispravlja zločine kada ih može popraviti. radikalno je prekinuto za Domagojeve vladavine. iz Piranskog zaljeva iznenada napali jednu mletačku lađu. Klaić. Andreae Danduli Chronica VIII. da ga strani izvori ne simpatiziraju. Klaić. Oko godine 875. sam ih vrši". sakriveni. Izvori. to jest -Umag. Iako papa kaže da se "može vjerovati da gusari napadaju na putnike po moru protiv Domagojeve volje". Klaić. Tako je papino upozorenje da "ako uistinu saznaš .. Documenta. 25. Povijest 247. ali im ni to nije pomoglo. njegov iskaz valja smatrati ponajprije diplomatskom pristojnošću. 24. Prethodno su. Documenta. 6. 19 Rački. c. sudeći barem po izostanku bilo kakvih vijesti o napadima. Priručnik. Kazna progonstva trebala se općenito primjenjivati zbog toga što se. godine. po svjedočenju svećenika Ivana koji to dojavljuje papi. dobar i lak izvor prihoda za društvo u kojem ni težak rad u poljoprivredi ni ribarenje nisu donosili ništa više doli preživljavanje.

Valjalo bi. Documenta. To je bio bitan pomak od kasnoantičke provincije. Isti. pa se čini da Hrvati (i drugi Slaveni) ipak nisu bili dovoljno snažni da se suprotstave Mlečanima u otvorenom sukobu. osnivanje teme Dalma cije25. « 24 Rački. Koju godinu potom Domagoj je umro.. javljeno je gospodinu duždu Ursu da bi Slaveni htjeli prijeći do grada Gradeža... Teme su se u Carstvu osnivale još od 22 Rački. znati što je za Hrvatsku dugoročno bilo isplativije. a već je "Sedeslav (Zdeslav) iz roda Trpimirova. Izvori. Uprava. prigrabio kneževinu Slavena i potjerao sinove Do magoja u progonstvo" 24. da ipak nije bilo baš posve tako. to bi i nas približilo realnijoj ocjeni Domagojeve aktivnosti koja se u cjelini umnogome razlikuje od aktivnosti drugih hrvatskih vladara. potpomognut carskom zaštitom. 25."najgori knez Slavena" 23. ali to će ostati nepoznato. hrabro nasrne na iste Slavene i tako ih u boju uništi da nitko od njih nije mogao pobjeći ni vratiti se u domovinu. te ovlasti bile razdvojene. Starija je historiografija smatrala da je tema Dalmacija osnovana odmah po padu Ravenskog egzarhata. Uprava. na onom prostoru gdje joj to u sedamdesetak godina nije uspjelo. 25 Ferluga. godine. 373. Izvori. Dogodilo se to 876-878. Klaić." 22 Iako se može pretpostaviti da je mletački kroničar nastojao uveličati mletački uspjeh. pa je on s trideset lađa došao do prije navedenog grada.. Klaić. Tek po njegovoj smrti dužd Urso i njegov sin Ivan sklapaju mir sa Slavenima (Hrvatima). dakle nakon 751. Ivan Đakon nastavlja priču: ". U pamćenju Mlečana ostao je zabilježen kao pessimus Sclavorum dux . 2. pa je tako cari gradska vlast nametnula svoje rješenje i u zaleđu obale. L'amministrazione. Documenta.. 168 i d. sljedeća epizoda svjedoči. nadati dugoročnom boljitku kao rezultat smirivanja situacije i povećanja trgovine? Po smrti Domagojevoj novi vladar Hrvata nije još ni izabran. između ostalog. gdje su. Ako su Mlečani o Domagoju mislili sve najgore. Rački. uvažavajući saveznike. godine. Goldstein. Documenta. Naime. međutim. 45 i tamo navedena 23 256 . Tema je bila bizantska administrativno-vojna jedinica na čijem se čelu nalazio strateg koji je imao i civilne i vojne ovlasti. ipak. Odatle brodeći prema Istri. ali Mlečani i dalje ratuju protiv Neretvana. 26. Osnutak teme Dalmacije Vrhunac bizantskog angažmana bio je.I. Naime. promičući interese crkve i potičući pokrštavanje. Izvori 25. došavši iz Carigrada. Ono je vjerojatno teklo gotovo istovremeno s dovođenjem Zdeslava na prijestolje. Hrvatski rani srednji vijek ljalo da su snažni i sigurni u sebe. jer podataka koji bi poslužili u takvoj analizi gotovo da i nema: je li bolje priskrbiti u kratko vrijeme poprilična bogatstva pljačkom ili se. naime. teško je procijeniti što su mislili njegovi podanici i kako se to dugoročno odrazilo na razvoj u Hrvatskoj. 366. 366. 68 i d. To je već razložnim argumentima osporio Ferluga. Klaić. ovakav izvještaj ipak ne ostavlja nikakve dvojbe o tome tko je pobijedio. pa i eventualne suparnike i neprijatelje.

. 217-9. ali je Ferluga. zemljoposjednici su postajali vojnici. Pariš 1972. [Le Traite de Philothee) 101. Za opstanak bizantske vlasti na hrvatskom prostoru najvažnija je bila uspostava bizantskog sustava vladavine na priobalnom području Jonskog mora. Schlumberger. Istorija. Uprava. Posedel. Uzimajući u obzir tu tvrdnju.. HZ 3.. 205-6. Vreme postanka tematskog uređenja. Ravensla egzarhat i postanak vizantijskih tema. N. uvid u cjelovitu situaciju pokazuje nemogućnost formiranja bizantske teme u to doba. Osnivanje teme značilo je daje bizantska vlast čvrsto preuzela situaciju u svoje ruke i da strateg. 105.". 139-40. navodi sve slučajeve spominjanja stratega Dalmacije: "crtpotTr^dc. na temelju intere sa čitavog Carstva. a potom i u zapadnijim dijelovima države 26. Također. Izvori o tim zbivanjima vrlo su oskudni i ne omogućavaju lit.". 98. I u najnovijem radu L. Dela III: O datumu sastavljanja spisa 'O temama' i vremenu stvaranja prvih tema u Maloj Aziji. Margetić.procvat hrvatske države vremena Heraklija (610-641). zainteresira nih da se brane. jer će Jadran pričekati bizantsku akciju još punih 50 godina. Sigttlographie de l'Empire byzantin.. Bizant. 65 i d. 1991. Makar je do osnivanja teme došlo u vrijeme kada je Bizant na Jadranu iskazivao neospornu snagu i moć. logično se postavlja pitanje: u kolikoj je mjeri osnivanje teme poticano iz državnog vrha. a u kolikoj uvjetovano konkretnim stanjem. Pariš 1884. Isti. Do druge polovine 9. u kojima su početkom 7.. pa tako i u Dalmaciji. s razlogom takvu dataciju osporio. tvrdili daje Bizant na arapske napade početkom četrdesetih godina odgovorio osnivanjem teme. u principu.". prvo u Maloj Aziji. Pri tome im je poslužio i pečat dalmatinskog stratega Brijenija kojeg je G. Ostrogorski. Oikonomides. Marginalije uz rad V. Goldstein. uspostavom temat skog sustava. te stalan pritisak Sklavinija (od kojih je Hrvat ska bila najjača i najopasnija) iz istoćnojadranskog zaleđa. ZRVI 29-30. Postanalc tema Helada iPeloponez. logično je bilo da se stvori i tema na području Dalmacije.. 26 Ostrogorski. 1983. Prema tome. godinom. Taj je pritisak značio da su mogući napadi i na kopnu i na moru. ponovno argumentira tezu daje tema Dalmacija osnovana 842-8. Za razliku od središnjih dijelova Carstva. potaknuto nužnošću samoorganiziranja pojedinaca i manjih skupina. HZ 36. ta mošnjih tema Kefalenija.Od Trpimira do Branimira . Povod tome bila je stalna prijetnja od arapskih napada s mora. 1950. Ravenski egzarhat i postanak vizantijskih tema. 242 i d. Košćaka "Pripadnost istočne obale. Tema je ujedno bila i oblik državne organizacije u ritmu stalnog izvanrednog stanja u kojem je jedna ličnost mogla promp tno donositi sve ključne odluke bitne za održanje bizantske vlasti na tom području. Margetlć. manje ili više neposredno. 46-8. Dela III. 139. Stoga su teme bile i osnivane upravo tamo gdje je. Les listes de preseance buzantines des IXe et Xe siecles. 283. 112 i d. 165. 90-156. 150 i d. 27 Opširno. 257 . "Provincijalni arhonti" Taktikonta Uspenskog (s osobitim obzirom na arhonta Dalmacije). stoljeća. 28 G. L'amministrazione. (Taktikon Beneševiča) 247. te L. Pitanje dalmatinskog temata u prvoj polovici 9. u osnovi se ipak radi o slabosti Carstva koje se nije moglo brinuti o udaljenim zapadnim pokrajinama. godine. neposredno brani interese cara u Carigradu. Upravo povodeći se za logikom "uvida u cjelovitu situaciju" još su J. datirao 843. 264 i d. Uostalom. stoljeća čitavo je područje današnje Grčke i Albanije bilo uklopljeno u tematski sustav Bizantskog Carstva. odnosno. stoljeća. iz Carigrada. u zapadnijim dijelovima Carstva. vojnici postali i zemljoposjednici 28. bizantskim posjedima prijetila vanjska opasnost. Ostrogorski. 267. zatim "axpaxr\y6c.. Zakint i Drač 27. te uvažavajući konkretne odnose na teritori ju bizantske Dalmacije.

a ni historičari takva pitanja nisu postavljali. Izvori 22. godine 864. Do Rima su došli vjerojatno ne mogavši mimoići panonske dijelove Hrvatske 32. Ferluga.I. 367. te š k o j e u s t a n ov i t i i o t o me p os t oj e r a z l ič i t a mišljenja. 370. I Sklavinije su se okoristile . ali se takva pretpostavka ne može i potvrditi. Isti.. izv. Šišić. učeći ih glagoljicu i potičući ih na upotrebu crkvenoslavenskog u liturgiji. Viz. Napokon. Povijest. Šišić. 33 Rački. Stoga je na spomenuto pitanje teško odgovoriti. vrlo je vjerojatno da su se na prostoru Panonije i Dalmacije pojavili možda već u šezdesetim godinama. Uprava. iz priobalnih prostora gdje nastaje tema širi se prema unu trašnjosti baš u to vrijeme kršćanstvo. dakle promjena na globalnoj razini. da su od Blatnog jezera (Balatona) krenuli prema Ptuju i Ljubljanskoj kotlini. u: Antoljak. 357-64. i napadi iz zaleđa kao onaj u doba Trpimira 30 . 170. Vjerojatno je toj akciji značajno pridonosilo i učenje Ćirila i Metodija koje se od 864. 8. a jasno je da se plaćenička vojska po kasnoantičkom uzoru više nije mogla izdržavati. Moguće je. 36. Klaić. 97-110. a spriječeni su. U priči o njihovu radu Hrvatska se izravno ne spominje. 258 . Andronikom. U kompliciranim političko-vjerskim zapletima sljedećih 29 Rački. a oni se spremno odazivaju kako bi razjasnili nastale probleme. 31 DAI30/128-9. Goldstein. ostaje krajnje nejasno stoje osnivanje teme. papa Nikola I. odnosno bolja organizacija obrane donijeli bizantskim posjedima vrlo brzo i boljitak -u izvorima se više ne spominju žalbe zbog napada Hrvata kao u vrijeme Domagoja 29.dalmatinski su gradovi novac namijenjen strategu počeli pre davati vladarima u zaleđu 31. jer se zemljoradničko-stočarsko stanovništvo uz jadransku obalu već i prije moralo organizirati protiv prijetnji s bilo koje strane. Na putu se zadržaše duže vrijeme u Blatnom gradu kod panonskoga kneza Kocelja koji je postao njihov oduševljeni pristaša. Arapski su napadi prestali neovisno o osnivanju teme Dalmacije. Documenta. Usp. godine širi u Morav skoj. 388-9. ali ima mnogo razloga vjerovati da su se crkvenoslavenski jezik i glagoljica u njoj širili samo koju godinu ili koje desetljeće pošto su nastali. Na pritužbe pridošlog njemačkog svećenstva. Rački. Documenta. Na Koceljevu je inicijativu papa Hadrijan 870/1. II. Katić. Izvori. čini se. Povijest. Klaić. Gottschalk. 32 Šišić. Antoljak. ali zasigurno do osamdesetih. 370-1. 373. Izvori 27. Opširno o putovanjima solunske braće piše S. Povijest. Klaić. Naime. naime. godine obnovio srijemsku metropoliju koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim učenikom sv. Iako na hrvatskim prostorima nema nikakva neposrednog traga ili tradicije o boravku solunske braće ili njihovih učenika. 69. značilo na lokalnoj razini. 24-6. Hrvatski rani srednji vijek detaljniju analizu u tom pravcu. (858867) poziva dvojicu misionara u Rim. braća su iz Soluna doputovala u Moravsku i tamo tri godine pokrštavala pučan stvo. ali se čini da su tematski sustav. Documenta. a Metodije je trebao dobiti nadbiskupsku čast 33. U kakvoj je neposrednoj svezi plaćanje t r i b u t a S kl a v l n i j a ma s o s n i va nj e m t e me . L'amministrazione. 30 Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske misije. Hrvati.

V. iako prvotno benevolentni prema slavenskom bogoslužju (Ivan VIII.. i to vrlo pozitivno. 373. papa izdaje strogu i odlučnu zabranu uporabe slavenskog crkvenog jezika. 76. Metodije je 879-880. vođe germanske stranke. a tek potom na slavenskom jeziku. Katlčić. Šišić. Tako je sve intenzivnija. ponovno zaoštrio stav.procvat hrvatske države godina papa Hadrijan II. a morao je proći i preko hrvatskih prostora. Slovo 2. težile smirivanju. poslanik cara Bazilija I. (872-882). Stoga su Metodijevi učenici.dualizam latinskog i crkveno slavenskog jezika u crkvenom obredu. jer je bizantska vlast po državala njihovo učenje (primjerice. doživjela i prvi ranosrednjovjekovni vrhunac. Tako pretpostavlja Šišlć. Nakon Domagojeva ratovanja protiv svih. pa se čini daje do takvog razvoja moralo dijelom doći i pod utjecajem Bizanta. Razlog za odlazak prema jugu. s vremenom pod pritiskom germanskog klera zauzimaju oštriji stav. Zagreb 1963. sada stižu i vijesti o novim putnicima (prvi je bio Gottschalk) preko hrvatskog teritorija. u: Uz početke. Methodii doctrina. Povijest 374-5. Godine 881/2. prven34 35 36 37 MGH. na razvoj svih slavenskih društava istočnojadranskog zale đa. prvo na teritorij pod vlašću bizantskog cara. utjecala.") 34. papa Ivan VIII. 259 . Zdeslavova vladavina nije bila duga vijeka . 26. najkasnije do 885. na nagovor njegova supar nika. Štcfanić. godine. izabrali ovo drugo i očigledno se uputili u Makedoniju i na hrvatske prostore i tamo nastavili svoju djelatnost 36 . 18. čime se u Moravskoj stvara specifično stanje . crkveni obred na slavenskom jeziku i glagoljica stigli na hrvatske prostore. Klaić. Naime. njitranskog biskupa Wichinga. Epistolac 7. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćirila i Metodija. iste je godine papa Ivan VIII. koja je dobrim dijelom išla preko gradova teme Dalmacije. birajući između napuštanja svojih uvjerenja i napuštanja Moravske. Izvori. .Od Trpimira do Branimira . Međutim. prema Dalmaciji. Međutim. čini se. 38 Rački. u vrijeme Zdeslavova nasljednika na Branimirovu prijestolju. Documenta. 224. Hrvatska je osamdesetih godina. godine za ponovnog boravka na sinodu u Rimu ishodio da slavensko pismo i crkveni jezik još jednom dobiju potvrdu i sankciju Svete Stolice. (867-872) i Ivan VIII. Metodije je otputovao u Carigrad na poziv cara Bazilija. jer je u pismu knezu Svatopluku naredio da se služba Božja mora držati najprije na latinskom. a s vremenom i na hrvatski politički teritorij. Na taj su način. godine Metodije umro. a sam Metodije bude uzdignut u čast moravskog nadbiskupa. U Zdeslavovo su vrijeme prilike u Hrvatskoj. 7. može se tražiti u činjenici da su na bizant skom teritoriju mogli očekivati dobar prijem. piše: "I baš ništa ne smeta vjeri ni nauci ako se mise pjevaju na istom slavenskom jeziku.vjerojatno iz mnogih razloga Hrvati nisu mogli podnijeti da im on bude vladar. Povijest. neposredna ili posredna bizantska aktivnost. Kada je 885. jer se tvrdi da se iz broda iskrcao u Draču i do bizantske prijestolnice nastavio kopnom35. uputio je poslanika bugarskom vladaru Borisu (852-889) i zamolio Zdeslava da mu olakša put kroz zemlje kojima vlada 38. otkupljuje Metodijeve učenike na mletačkom sajmištu robova iz židovskog ropstva) 37.

Prvenstveno zbog toga što micanjem slabog bizantskog čovjeka. Nova i povoljna okolnost za Hrvatsku bilo je sve veće zanimanje različitih crkvenih središta za nju. godine "neki Slaven. godine sa "Slavenima uspostavili mir" 40. 20. Carigradskoj se administraciji zasigurno činilo dovoljnim što je osnovana tema Dalmacija. dakle.I. Tako je već 879. zatim Rapanić. Povijest. a i morali biti oprečni. Johannis chronicon venetum. Klaić. Bilješka. što je stvoren jedan vojno-politički sustav koji je očigledno osposobljavao lokalno stanovništvo da samo osigurava vlastiti teritorij. VII. Povijest. Rapanić. a 39 Johannis chronicon venetum. 40 Marulić 12. logično u Hrvatskoj slabi i bizantski utjecaj. 260 . Stoga ni vrlo jaka bizantska nazočnost nije bila prijeko potrebna.Hrvatska u punom sjaju Iako je Branimir došao na vlast nasilno i u suprotnosti s općeprihvaće nim načelima nasljeđivanja u to doba. 495-9. 374. 1979. 250-60. Rački. B. Papalvan VIII. umorivši Zdeslava prisvojio njegovu kneževinu" 39. Hrvatska za Branimira. dakle više od sto godina. dakle. a za vrijeme Zdeslavljeve vladavine. barem što se tiče Hrvatske. VII. bila dovoljno udaljena od njihovih središta da joj se ona i nisu mogla posve nametnuti. praktički do kraja 10. Zelić-Bućan. u usporedbi s prvom polovinom 9. Hrvatski rani srednji vijek stveno zbog toga što je bizantska kontrola pretpostavljala i vrlo usku suradnju s bizantskom temom Dalmacijom. o njegovu podrijetlu mnogo raspravljalo. Documenta. u vrijeme vladavine Tomislava. Badoer i njegov sin Ivan 876. To je konkretno značilo da će doći do intenzivnog pokrštavanja širih slojeva i njihova uklapanja u kršćanski način života. 6. Svjedočanstvo o interesu su i papina pisma kako Branimiru. Sa svoje strane. Documenta. O Branimiru i njegovu dobu vidi. stolje ća. stoljeća. ništa nije sa sigurnošću ustanovljeno. jer Bizant nije imao ni toliko snage. odnosno moglo bi se čak ustvrditi daje definitivno nestao. Ponovno je papa pisao hrvatskim vladarima tek pola stoljeća kasnije. Mnogo je važnije da je uklanjanjem Zdeslava moralo doći i do određenih promjena u vanjskopolitičkom položaju Hrvatske. Drugi je čimbenik bio taj stoje franač ki politički utjecaj bitno oslabio. njegova je vladavina obilježena mirom. Intenzivna bizantska akcija sedamdesetih godina na Jadranu i na širem priobalnom prostoru nije mogla potrajati duže vrijeme. i hrvatski vladar Branimir. graditeljskim poletom i napretkom hrvatskog društva. 384. a interesi susjeda su vrlo često mogli. tako i njegovu prethodniku Domagoju. Klaić. Do takve bi promjene vjero jatno došlo i da Zdeslav nije bio zbačen. i drugdje. 366. Tome je dokaz i činjenica da su po smrti Domagojevoj. mletački dužd Urso I. 24. Iako se. Rački. ali to i nije pitanje od suviše velike važnosti. Neki su historičari pretpostavljali daje Branimir bio "možda i Domago jev sin" 41. Izvori. i da je taj mir potrajao. egzistirajući na rubovima tih carstava. 27. 179-190. pa ni toliko interesa da svoju vojnu silu i diplomatsku vještinu troši u udalje nim zapadnim krajevima. Hrvatska je i do tada. 41 Šišić. kakav je bio Zdeslav. Branimir . Goldstein. 3. imenom Branimir.

uključio u komplicirana događanja na širem jadranskom i balkanskom prostoru i time zapravo pokazao koliko su se teritorij i država (Hrvatska) nad kojima on stoluje afirmirali. Izvori. čini se zbog toga jer gaje. 19-20. To potvrđuje i činjenica daje pronađeno čak pet kamenih natpisa na kojima je uklesano Branimirovo ime. više od svih hrvatskih vladara ranoga srednjega vijeka zajedno. smatra da Teodozije nije otiša o. Šišlć. 62-3. svoj položaj u posljednjih nekoliko desetljeća osnažio i akvilejski patrijarh. Međutim. 28. Branimirova je vladavina bila prvi ranosrednjovjekovni vrhunac hrvatske države. Priručnilc. ali nije polučio nikakav značajniji uspjeh 46. 56-7.CD I. Branimirova Hrvatska. nema nijedne koja bi bila datirana nakon Branimi rova vremena. svoje treće pismo prema hrvatskom prostoru naslovljuje na "časnog đakona i izabranog ninskog biskupa Teodozija" 43. 252. 385-6. Logično je pretpostaviti da pokrštavanje hrvatskog društva u 9. poslan je u misiju u Bugarsku. pa se čini da se do otprilike kraja 9. 19-22. kao što je već rečeno. Čini se da o tome svjedoče ponajviše dva procesa: prvo. 12. 204. On se. od regije do regije. P ov ije st. jer je rok za posvećenje bio pre kr a ta k. Priručnik. ali nema potvrde da je uistinu dobio palij i da se održao na tom 42 Rački. Razdoblje Branimirove vladavine bilo je vrijeme vrlo intenzivne gradnje crkava. stoljeća hrvatsko društvo uglavnom pokrstilo. S upr otn o mi sli Kla ić . Povijest. 15. te da su moguće vrlo različite situacije. stoljeća. I zato nije slučajno daje Branimirova vladavina razdoblje kada je kršćanstvo najbrže prodiralo u Hrvat sku. 46 CD I. 19. 8-9. 43 261 . 45 Šišić. činjenica jest da.ninskog biskupa Teodozija. stoljeću nije posvuda teklo jednako brzo. Papinstvo je željelo ojačati utjecaj na hrvatsko-dalmatinskom prostoru na kojem je. CD I. kao njegov metropolit. vrhunac procesa kristijanizacije. što znači daje moralo biti i novca i drugih resursa da bi se ta silna gradnja mogla i financirati. Branimirova Hrvatska. u skladu s odredbama časnih otaca. Klaić.Od Trpimira do Branimira . (872-882) u pismu Branimiru kaže kako je "razabrao koliku vjeru i iskre no štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema na ma" 42 .naime. Nije moguće da se radi samo o pukoj frazi kada papa Ivan VIII. Takvim tezama u prilog ide i pojava prvoga hrvatskog biskupa poznata imena . če mu va lj a pr id oda ti da j e a kvi lej s ki patrijarh Walpert zasigurno potvrdio Teodozija u čast splitskog nadbiskupa . zahvaljujući svojoj funkciji. iako postoji mnogo vijesti o pokrštavanju Hrvata. tamošnjem kralju Mihajlu. Rački. Documenta. a drugo jest činjenica da se među novim kršćanima na hrvatskom prostoru sve intenzivnije šitilo i hrvatsko ime. da se odvijao ubrzan proces etnogeneze. Međutim. 209-10. Documenta. Teodozije je kasnije ipak stigao do Rima i postao osoba papina povjerenja . već posvetio akvilejski patrijarh 45. Tom se pozivu Teodozije nije odazvao 44. Stoga papa Ivan VIII.procvat hrvatske države potom tek u drugoj polovini 11. ali i zbog vanjskih razloga.7. drugim riječima. CD I. U njemu nalaže Teodoziju. Konačno je Teodozije zasjeo na položaj splitskog nadbiskupa. Prvenstveno zbog unutarnjih. da dođe u Rim na posvećenje. osim tradicionalno jakih veza s istočnom crkvom. 44 Šišić.

I. koji se sastoji od kamene grede (arhitrava) i krnjeg trokutnog zabata. stoljeću. dapače. O tom širenju hrvatskog imena svjedoče i mjesta na kojima su nađeni kameni natpisi s Branimirovim imenom. Mahom su to gornji dijelovi oltarnih pregrada starohrvatskih crkava. logično je i da se hrvatsko ime neuspore divo lakše širi među okolnim Slavenima. koja nameće u svakodnevnom životu sve prisutniji kršćanski svjetonazor. čini se da je samo tako i moglo biti."Hrvati". Goldstein. stoje i najstariji spomen nacionalnog imena u ovom dijelu Evrope. nađenog u Šopotu kod Benkovca. od Nina na sjeverozapadu do Muca sjeverno od Splita. na prostoru dugom blizu 200 km. a nastali su očito u njegovo vrijeme.. Uz stvaranje i Slika 24. Hrvatski rani srednji vijek položaju. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca jačanje crkvene organizacije. DUXCRUATORVM COGIT(avit) Prvi se put u povijesti na jednom kamenom natpisu spominje Cruatorum . Spor izme đu hrvatske crkve i crkve dalmatinskih gradova nastavit će se i u 10. Najednom od njih. 262 . Ne može biti slučajno da su se pokrštavanje i etnogeneza odvijali paralelno. dakle. razlog je vjerojatno u jakom otporu dalmatinskih biskupa koji nisu željeli postati sufragani bivšeg biskupa tek nedavno uspostavljene biskupije u Hrvata. Ako doista nije u tim nastojanjima uspio.. stoji sljedeće: BRANIMIRO COM(es) . ukrašeni karakterističnim pleterom.

Tako bi se prvi dio natpisa morao pročitati kao 48: BRANIMIRO COMMES 47 48 Rapanić. dakle "naumio". nije potpuno jasno kako bi se morao nadopuniti natpis koji nedostaje između njih. a onda ni što u cjelini znači natpis. Pronađen je i dio desne oltarne pregrade s 263 . Bilješka. te je nešto cogitavit. navodno. u Benkovcu je pronađen ulomak grede sa slovima . 185.. Zekan. po novijim čitanjima natpis na arhitravu bi bio u ablativu. BRANIMIRO COM(ite) bi bio ablativ vremena i prevodio bi se "za vrijeme kneza Branimira". Pet natpisa kneza Branimira. Naime. a živi i vlada u doba Branimira. 412-3. Dio oltarne pregrade iz Šopota kod Benkovca Iako su arhitrav i zabat nađeni zajedno. ima istovrstan pleterni ornament sa šopotskom pregradom.. Međutim. pa bi glasio BRANIMIRO COM(ite). Jer. te se logično nastavlja na nju.MEX5 koji. Ž.Slika 25. Rapanić nadalje zaključuje da se titule COM(ite) i Dl« ne mogu odnositi na istu osobu 47. a onda bi se logično moglo zaključiti da postoji i neka druga osoba koja se naziva dux Croatorum.

. 52 Šišić. Dakle... 411-2.PROVIDEN. 49 I. Ambroza) u Ninu. Goldstein. BRANIMIRI ANNOR(UM) XPI (=CHRISTI) SACRA DE VIRG(INE) CARNE VT SV(M)PS(IT) S(VNT) DCCCLXXX ET VIII VI Q(VE) INDICfnO) natpisom . 412. Pet natpisa kneza Branimira.. O tumačenju trećeg i četvrtog dijela natpisa ne može biti velikih dvojbi: radi se o opatu Teudebertu koji moli za pokoj svoje duše.. i glasi 52: (tempore ducis) BRANIMIRI ANNOR(um) CHRISTI SACRA ET DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(unt) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione) U istraživanjima od 1975... Radovi Zadar 16/17. 336.... kneza Slavena .. 407-11 i tamo lit. neka moli za mene grešnika"... a zatim.. Povijest. /QUIS/ (L)EGET ORET PRO ME PEC(C)ATOR(E). Nakon različitih pokušaja njegove restitucije.... kao dio arhitrava oltarne pregrade. u više su navrata pronađeni novi ulomci koji su se potom mogli sklopiti u sljedeću cjelinu 53: + INTENDEXPE (=CHRISTE) CELV(M)Q(VE) R.... Ja opat Teudebert dadoh ovo načiniti za spas duše svoje.. ako se natpisu u posljednjem redu doda (stoje i logično) od početka quis l(EGIZT).. 264 .. 50 Zekan. Zekan... 51 Rapanić.. mj. se mogao pročitati ovako49: /T/EMPORIBUS DOMNO B/RA/NNIMERO DUX SLCAUORU/M/ ORITHU. 1969..RER..VTVS VENIAT. Povijest. Hrvatski rani srednji vijek Drugi natpis iz Branimirova vremena sastavljen je od sedam fragmena ta pronađenih u zidovima crkve sv. Osvrt na ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vijeka.I. 53 Zekan. koji bi se nadovezivao na COGIT(AVIT). a na onom iz Nina kao dominus (domnus) i dwč l. Šlšlć..(?). 123.. 393. .. Priručnik. 185. Tko čita neka moli za me grešnika" 50. Tako bi Branimir na natpisu iz Šopota bio tituliran i comes i dux. prijevod bi glasio: "U vrijeme gospodina Branimira. Klaić. može se pročitati da "onaj tko čita. na i.. EGO TEUDEBERTUS ABBA(S) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG(AUI). Međutim. natpis bi ... ali se taj ulomak za sada ne može ni prevesti ni protumačiti -vidi.NTI SALV(ATIO)NI TIBIQ(VE).. Pet natpisa kneza Branimira. Treći natpis iz Branimirova doba nađen je u Muću. 257. prvi dio natpisa moguće je čitati i tumačiti na više načina: uobičajilo se da se domno Branimero stavlja uz dux Sclavorum i smatra cjelinom. Petricioli. godine na istom lokalitetu. do 1987... Zekan. B(EATI) PETRI. te slučajnim nalazima.. Mihovila (sv. Pet natpisa kneza Branimira. Bilješka.

Na ovom natpisu spominje se i godina podizanja -888. 411. Križa u Mnu Dakle.Od Trpimira do Branimira ... (u doba) Branimira.procvat hrvatske države Slika 26. Crkva sv. i nebo .. Kriste. prijevod bi glasio: "Osvrni se. stoje i prvi nedvojbeno datirani hrvatski pisani spomenik. godina je Kristovih otkad je od Svete Djevice poprimio tijelo 888. i 6. 265 . 1 Zekan. Pet natpisa kneza Branimira. (?) . indikcija" 54..

. sto ljeća inozemni izvori. godine57. pa bi se na to logično nastavljalo MERCP8: + IN N(OMINE) D(OMI)NI.I. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. kojima očigledno odriče bilo kakvu višu razinu društvene organizacije../? Blažene Marije za mene grešnika?/" 56. Svetoga Martina. Pet natpisa kneza Branimira... izgubljen .. doduše. 305-6.MEA (A)EDIFICAVIM/VS/. Iako je etnogeneza neprekidan proces. sagradismo .. 412.or učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije. Svetoga Krševana. TE(M)POR/E/ DOMNO (BR)ANNI/MERO/ DVCI. S(AN)C(T)I GEORGII. 413-8.. I ne samo to: oni uopće ne uočavaju da postoje istočnojadranske države... Sudeći po mjestima gdje su spomenuti natpisi pronađeni. 58 Zekan. kada govore o stanovnicima istočnojadranske obale i njezina zaleđa. Marun još 1927.. očigledno se on u 9. SHP 1/1927... Zekan. stoljeću. EGO C. 412. S(AN)C(T)I MARTINI. 56 266 . Svetoga Jurja.. S(AN)C(T)I STEFANI. a posebice u Branimirovo vrijeme bitno ubrzao. Marun. Posvetni sadržaj natpisa te spominjanje Branimira kao vladara Slavena upućuje daje isklesan u sličnoj prilici kao i ninski natpis.. dočim je ulomak koji bi mu mogao prethoditi (a glasi BR). Naime.spominje ga L. selu između Benkovca i Bribira. godine spominje generationes Sclavorum. mojom.. Hrvatski rani srednji vijek Četvrti natpis na kojem se spominje Branimir pronađen je u Ždrapnju kod Bribira. 417..OR F/ECI AD HO/NORE(M) BEATI PETRI ET S(AN)C(T)E MARIE. Ja C. upotrebljavaju dosljedno termin "Slaveni". Svetoga Stjepana. S(AN)C(T)I GRISOGONI. 59 Zekan.. jer Poctum Lotharii iz 840. Svetoga Križa"59. Pet natpisa kneza Branimira. Pet natpisa kneza Branimira. te da mu je ninski natpis možda služio i kao predložak 55: /IN NO/MINE /DOMINITEMPORE DOMNO?/ /BR/ANIMERO DVCE(M) CLAVTTNORV(M) (=SCLAVTTINORVM) EGO PRISTI(NA) IVPANVS C(VM). Peti natpis na kojem je čini se uklesano Branimirovo ime nađen je u Otresu. ako se pod tim terminom podrazumijeva širenje hrvatskog imena. 57 L.... od pretpostavljenog imena do danas je sačuvan samo ulomak ANNI.. u prvoj polovini 9. S(AN)C(T)E CRVCIS Tako bi prijevod glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Brani mira kneza. pa se čini kao da ne znaju ni za Hrvate ni za druga slavenska plemena..EVTD MA(RIE) BEAT(E) PRO PECCATORE ME ?/ Prijevod bi glasio: "U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira kneza Slavena. Ruševine Sv. Ja župan Priština sa . Pet natpisa kneza Branimira. Goldstein. dakle "slavenske rodove". proces etno geneze dosegao je stupanj u kojem se pod hrvatskim imenom integrirao 55 Zekan..

a istovremeno obavještava: ". II. 5. Izvori. Šišić.kada smo služili misu na žrtveniku sv.. Petra. pokušaji da se integriraju i osjetno veći teritoriji nisu u ranom srednjem vijeku uvijek bili uspješni. Primjerice. izv. Klaić. naime. u dokumentima nastalima u inozemstvu od prve se polovine 9. Međutim. a sve češće "Hrvati". stoljeća prema njegovu kraju sve rjeđe upotrebljava termin "Slaveni". i zavladati nad oba prostora. To. ipak valja uočiti koliko su za hrvatski prostor karakteristične granice što su ih oni odredili za "kraljevstvo Hrvata". Documenta. godine 61. Isti. godine. Rački. hrvatski se prostor od Jadrana do Dunava ipak smatrao cjeli nom: u Trpimirovoj se darovnici govori o splitskoj crkvi "koja je metropola sve do obale Dunava i gotovo po čitavom kraljevstvu Hrvata" 63. digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju. Papa moli Branimira da njegova izaslanika svećenika Ivana sprovede prema Bugarskoj. u pismu Branimir vjerojatno izražava vjernost i pokornost papi. da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretao i sigurno vladati zemaljskom kneževinom. 8-9. proizlazi iz pisma kojim je papa odgovorio Branimiru 7. 28. vodeći strogo računa o kategorijama ranoga srednje ga vijeka. a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom. Tome bi mogla biti potvrda Gottschalkova tvrdnja (iako njegov tekst iz tog aspekta ne treba bezrezervno prihvaćati) da "dalmatin ski ljudi zovu kralja po cjelokupnoj Dalmaciji (kurziv -1. Iako to hvalisanje splitskih sastavljača isprave potječe vjerojatno iz druge polovi ne 12. Rasprave i članci. Rački. Documenta. Povijest 363 i d. Klaić. 9.. koji je na razne strane slao poslanstva a prijateljska samo arhontu Hrvat ske" 62.) kraljevstvo" 60. Činjenica jest da u to vrijeme nema niti 60 61 62 63 64 65 Katić. Iako nije sačuvano. Izvori 34. U ranom srednjem vijeku bili su rijetki i kratkotrajni trenuci kada je hrvatska vlast uspjela prijeći Dinaride. Međutim. bilo ona iz Slavonije ili ona iz Dalmacije. 4. 250 i d. Povijest. Gottschalk. I ovi su imali nezavisnog arhonta. čini se da.procvat hrvatske države prilično velik teritorij od doline Cetine i okolice Splita do porječja Zrmanje i okolice Zadra. Međutim. takvi termini ne postoje. Ovaj će prostor i u sljedećim stoljećima biti središte i jezgra hrvatske države. stoljeća i ne treba ga prihvaćati zdravo za gotovo. a pogotovo citirani dio. Klaić. Branimirova Hrvatska. lipnja 879. Osim toga. kamo se uputio. mnogi su historičari smatrali potvrdom hrvatske samostalno sti i konačnim dokazom da je Hrvatska međunarodno priznata država 65 . po svjedočanstvu Konstantina Porfirogeneta "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odvoji se jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom. Documenta.. Branimir je vodio i aktivnu vanjsku politiku: po izvjesnom svećeniku Ivanu poslao je pismo papi Ivanu VIII. 192. Izvori. Viz. 31. Izvori 21.. 109.. a bjelodan dokaz da je taj proces tekao relativno brzo i uspješno jest i pojavljivanje "biskupa Hrvata" na splitskom saboru 925. DM 30/75-8. I ovim se navodom potvrđuje daje samosvojnost hrvatskih prosto ra u Panoniji uvijek bila prilično izražena. 267 . Klaić. Klaić. Rački. G.Od Trpimira do Branimira ." 64 Cijelo pismo. 50-1.

Hrvatska se tog vrhovništva sporo oslo bađala i. Valja se. stoljeća (jer i bizantski car. Izidorovim Dekretalijama i tadašnjom praksom. afirmirala u okolnom svijetu. niti da ima. 18 -"najpogodniji vazalni odnos ne samo za vlad ara Hrvata n ego i za sve d ruge evropske vladare". stoljeća. takvo "međunarodno priznanje" bilo je rezultat specifičnog odnosa snaga u određenom trenutku. osvajač najčešće nije imao snage da neposredno i stalno utječe na zbivanja u krajevima koji su mu pripali. Hrvatski rani srednji vijek potpuno samostalnih država u smislu pravne terminologije 20. I to je zapravo bit "međunarodnog priznanja". Branimirova Hrvatska. 582-4. 66 U tom smislu raspravlja i Beuc. paralelno s time. Detaljno o tadašnjoj situaciji: J. stoljeća. da Hrvatska postoji kao čimbenik na Jadranu i na panonskom prostoru. ali p apa nije bio običan feudalac.stoga se može reći da je tijekom cijelog 9. Time se Hrvat ska. potpuno pokorenih teritorija 66. stoljeća polako i postupno nestajalo bizantsko i franačko političko vrhovništvo nad Hrvatskom. pa i na čitavom evropskom prostoru. Naime. sjeveru (Panoniji) i istoku (Srbiji i Bugarskoj) i preko hrvatskog dijela Panonije prema drugim dijelovima Evrope. naime. Naime. On je to činio u skladu s Konstantinovom darovnicom. Činjenica da papa javno spominje vladara i blagoslivlja njega i njegovu zemlju daje samom činu još veće značenje od obostranog dopisivanja. pogotovo ih nekritički prenositi u vrlo specifične odnose druge polovine 9. Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879-92). Goldsteln. s druge strane. kao samosvojna politička jedinica. ali ubrzo potom stanje se promijenilo. 9. uistinu afirmira kao "samosvojna jedinica" što nadrasta "pri vatni" odnos pape kao kršćanskog poglavara i vladara kao kršćanina (katolika). Drugim riječima. Documenta. koji "postavlja narodima prvake po čitavoj zemlji"67. Hrvat ska za Branimira. u analizi kloniti tih termina . god. a u srednjem vijeku zasigurno nemaju takvo značenje kao danas. Papa je bio jedina osoba do čijeg se priznanja takvog faktičnog stanja i držalo. kategorije su koje u različitim razdoblji ma znače različito. 67 Enciclopedia cattolica VI. pa i u čitavoj Evropi. to znači da "međunarodno priznanje" stiže kao rezultat dugotrajnog sazrijevanja spoznaje u okolnim područji ma. Povijest institucija.dakle. odnosno na putovima koji preko hrvatskog dijela Jadrana idu prema zapadu (području današnje Italije).I. u jednom od sljedećih pisama papa se opet obraća Branimiru sa zahtjevom da mu čitav njegov narod obeća vjernost. kao autokrat. Neovisnost. Papa je. "Neovisnost" se u današnjim kategorijama usko povezuje s pojmom "suvereniteta" o kojem su teoretizirali još pravnici 16. usporediv s drugim vladarima. Croatica Christiana Periodica 17. "sluga slugu Božjih"). X. priznao Branimiru "zemaljsku vlast" (principatum terrenum) i logično je da u pismu datiranom istoga dana 68 Branimira naziva princepsom. 68 Rački. Opasno ih je apsolutizirati. Lučić. a i papa je samo servus servorum Dei . Budući da ono nije formalno moglo stići ni od kojeg međuna rodnog subjekta (pa ni od pape). djeluje u "suradnji s Bogom". dakle. 62-3. 16. 268 . O tome raspravlja i Rapanić. odnosno suverenitet. 1-16. stvoren odašiljanjem pisama. kao onaj koji je iznad naroda i kraljevstva. Uostalom. dakle. Zagreb 1986.

CD I. Documenta. Samostalnost su. ali će se kriza u punom zamahu manifestirati tek za Tomislavovih nasljednika. stavljajući sebe u poseban odnos prema Bogu. da je za tu bojazan imao i valjane razloge69. Ova je tvrdnja u suprotnosti s onim što se u hrvatskoj historiografiji do sada o ovom razdoblju općenito mislilo. godine.. Branimira hvali. za njegovih nasljednika Muncimira i Tomislava taj "zastoj" postaje sve oči gledniji. Za Muncimirove vladavine. na hrvatskom prostoru pod njegovom vlašću nije bilo 69 70 71 Šišić. i do određene krize. 16. koja se vjerojatno produžava i u prvo desetljeće 10. ništa se nije dogodilo odjednom i mnogi su događaji prethodili ovome što je dosegnuto u doba Branimira. hrvatski knezovi iskazivali već od Trpimira. Hrvatska za Branimira.. kao što će se desetljeće kasnije obraćati Branimiru. Muncimir je postao hrvatski vladar između 888. 12. Priručnik. u kojem hrvatski vladar s Bogom komunicira bez ikakvih svjetovnih posrednika. stoljeća. Rački. već za vrijeme Domagoja papa direk tno komunicira s Domagojem. 18-9. Doduše.papa jasno priznaje svojim pismima da na istočnojadranskoj obali i u njenom zaleđu postoji vladar i pripadajuća mu država dostojni njegova obraćanja. Stoga se prirodno postavlja pi tanje: kako se taj "zastoj". To potkrepljuje i činjenica da preko Branimirove države šalje poslanika u Bugarsku. 269 . jer se tek 914. a sve što mu bude potrebito u hrani i odjeći da mu za ljubav Božju pripremile." 70. Vidi i Rapanić. a to je ujedno znak posebnog povjerenja: "a ovog poslanika kojega šaljemo k narodu Bugara da živog i zdravog propustite . štoviše. vremena burnog i bogatog zapisima i materijalnim ostacima. pa onda i "krize" manifestiraju i koji izvori o tome govore? Naposljetku. 14-17. dok s Domagojem to zasigur no nije. stoljeća. promatra li se cijelo 10. pa čak i kudi. očigledno se papa bojao da se Branimir neće pridržavati vazalske prisege. Ima mnogo poda taka od vremena Trpimira pa sve do Branimira koji jasno svjedoče o hrvatskoj samostalnosti. i prva polovina 11. CD I. ali to u krajnjem rezultatu ne igra posebno važnu ulogu . može se reći. Prema tome. 207-8.procvat hrvatske države Budući da je na kraju pisma dodao kako je bolje ne dati riječ nego je kasnije ne održati. koji su tome uzroci? Nakon Branimirove vladavine. 4.. kada je u izvoru zabilježen kao vladar71.. barem u teoretskom smislu. a Domagoja upozorava. kada se po sljednji put spominje Branimir. Primjerice. godine.Od Trpimira do Branimira . Muncimir i prvi vjesnici krize Nakon prvog vrhunca hrvatske ranosrednjovjekovne države u doba Branimira prirodno je moralo doći do određenog zastoja u razvoju ili. godine kao hrvatski vladar spominje Tomislav. i 892. s Branimirom je u neku ruku prijatelj.

. 59-62. 14. Ruševine crkve Sv. ne odgovaraju tipu vladarske isprave 9. dočim Klaić.. Documenta. 259-61. 77 Annales Fuldenses. Šišić. Posljednji karolinški vladar Karlo (Debeli) godine 884. 78 Rački. 75 Za Račkog. Najvjerojatnije se radi o mjestu Hcngistiburg blizu Wildona 270 .1. s jedne strane tvrdi da se "spor oko crkvice u svakom slučaju vodi o" . 243-6. D oc ume nta. p ot vr đuje nje z inu vje r odost oj nost. Povijest. Barada. Documenta... zatim se preko Kranjske otputio u Italiju"76. Luke na U zdolju kod Knina sa pisanom uspomenom hrvatskog kneza Mutimira. Ima mnogo razloga vjerovati daje Muncimir nastavio provoditi politiku sličnu Branimirovoj. prestrašivši se sve veće opasnosti od Mađara. koji je u to vrijeme držao vlast između rijeka Drave i Save . nema ni napada Hrvata na brodove uz istočnojadransku obalu. Dvije naše v ladarske isprav e . prepustio Braslavu i 72 Tekst je rekonstr uira o L. 124. već je papa 879. o tome je presudio Muncimir. u ovo vrijeme izvori pono vno izvještavaju o zbivanjima u Panoniji. Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara I. 895. Hrvatski rani srednji vijek dramatičnih zbivanja: ratovi i veliki prevrati zbivali su se na panonskom dijelu Hrvatske. Sačuvana je i darovnica o čijoj vjerodostojnosti postoje različita mišlje nja75. Sredn jov je k ov no doba." 76 Ra č ki. Na putu je prešao preko zemlje "kneza Braslava. krenuo je na Moravsku. stoljeća. 408. e sha tokol . I. O Kar lu: CM H II I. Cr oa tia sac r a 7. Jurja na Putalju 74. 395. Šišić. Documenta. Br a ndt. SHP 1/1927. Goldstein. 380. godine tako u pismu titulirao Bra nimira]73. 14-7.nazvao se princeps. 1965. Ista. HZ 18. Pošto su se ninski biskup Aldefreda i splitski biskup Petar sporili oko posjedovanja crkvice sv. OCTIGENT(orum) (non)EGINTA ET Q(ui)NQ(ue) (an)NORUM D(omi)NI FERE T(?) DEN(?J . 247. nema papinskih poslanika koji putuju preko Hr vatske. 379. 74 Rački. 62-5... ali je događaja koji su zabilježeni mnogo manje: nema papinih pisama. Mar un. a i izgradnja crkava i drugih objekata odvija se bitno slabijim intenzitetom negoli u Branimirovo doba. 264. 284 i d.. isprava nije nimalo sumnjiva. 73 Rački. a zatim se uputio prema Italiji. Nasuprot zatišju u prijadranskim krajevima. Fuldenški anali 77 spominju Braslava i kada se sastao s karantanskim grofom Arnulfom Karantanskim u mjestu Hengistfeldon 78. (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MYNCIMYR Dakle. što je i nova titula. s dr u ge da " osnovn i obli k Munc i mir ove ispr a ve i nj en z a vr še ta k. Priručnilc. koju sam sebi nadijeva hrvatski vladar (doduše. 1937. 9. godine je ovo zdanje podigao Muncimir . Povijest. u: Rački. Za sada je s Muncimirovim imenom pronađena samo jedna oltarna pregrada iz ostataka crkvice istražene u Uzdolju kod Knina72. Documenta. Klaić. Potom je Arnulf. Povijest. M. između ostalih.

pod pritiskom franačkog pokrštavanja i kul ture općenito. str. Što se tiče južnih dijelova Hrvatske .procvat hrvatske države područja Panonije sjeverno od Drave. itd. u Evropi se odvijaju značajni događaji. O Arnulfu: CMH III. jer nije ni hrvatsko (slavensko). Podaci o dolasku magistra comacina Ljudevitu Posavskom. stoljeća . u Austriji. No. pa i u 11. Šišić. Rački. Documenta. koje kao mjesto događanja ranosrednjovjekovni izvori inače vrlo rijetko spominju. Takav razvoj pridonijet će krizi u panon skom dijelu Hrvatske koji je u 10. a njegov je posjet zabilježen u Čedadskom evandelistaru. Prihvatili bilo koje od dva rješenja. 381. stoljeće. 408. Documenta. Br andt. 380. kada je Panonska Hrvatska bila unutar franačkog interesnog područja . intenzivno komunicirao desetljećima.svjedoče da ova zbivanja krajem 9. Izvori. Arnulfovo je poslanstvo 892. 383. o njegovu povezivanju s plemenima u današnjoj istočnoj Srbiji. Vrlo detaljno poznavanje područja na južnim obodima današnjeg Zagreba. To je zapadnoevropsko. Dimitrije. bilježe ih i kronike. dali i "moderno" ime ili je ona stigla sa zapadnih strana da bi se udala za slavenskog kneza."Hrvatske" i "Dalmacije" . 82 Vidi. a ono pobuđuje nova pitanja. zajedno s gradom Paludarum -gradom na močvarama 79.). ono svakako pokazuje da je hrvatsko društvo u Panoniji bilo intenzivno i duboko povezano s okolnim krajevima. kao što ih je većina u Panoniji (primjerice. Bio je to i posljednji spomen Braslava u političkim zapletima pred konačno mađarsko zaposjedanje Panonije. franačko ime s romanskim sufiksom. 22-3. S druge strane. o kretanju franačkih vojski na njega. baš kao i Trpimirov i Branimirov 80. barem značajnu prometnu funkci ju. Zapisano je i ime Braslavljeve supruge Ventescelle. stoljeća nisu slučajna 82 . s kojima je. 64. godine došlo "rijekom Odrom sve do Kupe. u 10. Braslav).Od Trpimira do Branimira . ali o na Muri u Štajerskoj.pa je tako Braslav otišao u Akvileju. stoljeće. 80 Rački.a sve to početkom 9. Obrana dotadašnjih slavenskih prostora nije uspjela. I. a zatim brodom rijekom Savom sve do Bugarske" 81. 166-7]. Rački. ako ništa drugo. pa je hrvatski prostor izme đu Save i Drave izgubio vezu s krajevima na sjeveru i zapadu.. 125. pa su moguća dva rješenja: ili je Ventescella Hrvatica (Slavenka) kojoj su roditelji. a ni tipično kršćansko (kao Petar.ne može se smatrati slučajnošću to što je pisanih podataka vrlo malo i što vlada prava "povijesna tama" na prijelazu iz 9. Ratimir. dolaskom Mađara takvi su se procesi praktično odjednom prekinuli. ' 79 Radi se najvjerojatnije o Mosapurku -Moorburgu na ušću Sale u Balaton -Szalavar vidi. jer će to sprečavati čvrsta granica mađarske kolonizacije prema Dravi i sve jača vlast germanskih vladara u krajevima Štajerske. I nalazi karolinških mačeva u Podravini svjedoče o intenzivnom prome tu na tom području. Srednjovjekovno doba. Documenta. stoljeću utonuo u mrak neaktivnosti. o njegovoj povezanosti i putovanji ma u Dalmaciji . Klaić. Ljudevit. 243-6. Priručnik. 265-9. čini se. 271 . 81 Annales Fuldenses. To je bitna razlika u odnosu na 9. govori daje ono ipak imalo.

Iako se razdoblje od polovine 9. izgubio je tijekom desetljeća svoju prvotnu snagu. stoljeća ta zemljoradnička proizvodnja (uključujući pri tome i Panoniju) neusporedi vo važnija od pomorstva. On je na trenutak uspostavio jedinstvo Carstva. Međutim. stoljeća. a pojavljuju se nove sile -Mađari i Bugari.oduvijek su bila. akumulirati više novca nego što su bili realni prihodi. jasno izražavana tijekom 9. stoljeća postaje vladarom u Bugarskoj Simeon (893-927). Mudri (886-912) morao im je prepustiti Siciliju. za hrvatsku su povijest važniji porazi na Zapadu: ako je Bazilije I. Goldstein. razlika između njih bit će velika. kako dalmatinskih. 83 272 Ostrogorski. arapska mornarica je osvojivši Abidos stigla čak na domak Carigradu. . Da ova kriza u Hrvatskoj bude izraženija. trgovinom. Problem je bio u tome da je trebalo osigurati. 1025. Hrvatski rani srednji vijek zbivanjima u Hrvatskoj nema ni riječi. vjerojatno su znatno pridoni jeli i vanjski čimbenici: krajem 9. početak 10. Niti Slaveni-Hrvati napadaju mle tačke lađe.I. Iako su Hrvati izašli na more. stoljeća značio je nedvojbeno i kratkotrajnu krizu. niti se ime hrvatskog vladara pojavljuje u međunarodnoj prepisci.međutim. što je značilo da praktično nestaje utjecaj Karolinškog Carstva u Hrvatskoj . sada je počela zamirati. stoljeća stvara se oko Hrvatske bitno nova situacija. pa i poniženje za bizantsku državu. Istorija. tako i panonskih krajeva. usmjerivši znatne snage na obranu od Bugara. očigledan u pokrštavanju i svakovrsnom poletu hrvatskog društva. dotle su se Mađari i Bugari pojavili ponajviše kao osvajači. Karolinško je Carstvo posljednjeg vladara imalo u Karlu Debelom (880887). i samo Carstvo nestaje. niti stižu neki cijenje ni pojedinci. Dopušteno je pretpostaviti da su razlozi toj krizi bili isuviše veliki financij ski. Početni polet potaknut novim kontaktima. Dok je pritisak Franaka i Bizantinaca bio u prvom redu poziti van. Bi zant je bio oslabljen na drugim frontama. a i danas su. niti preko Hrvatske idu neka poslanstva. godine smatra s pravom "dobom cvetanja Vizantijskog carstva" 83. njegov nasljednik Lav VI. ta prostranstva -današnja Dalmatinska zagora. ipak je u cjelini hrvatske povijesti 9. pokr štavanjima. za čije vladavine snaga srednjovjekovne Bugarske dosiže vrhunac. Krajem 9. Odmah je poveo rat protiv Carstva. Središnje područje hrvatske države u to je doba praktički bez nekog većeg naselja i luke na moru. Armenija i Kilikija bile su izložene arapskim napadima. i uspio definitivno protjerati Arape s Jadrana. i početkom 10. Sva aktivnost Hrvatske. Međutim. pa se čak može reći i da su postali nezaobi lazan faktor na Jadranu. Međutim. ali ga je svrgnula aristokracija. Bukovica i Cetinska krajina . Potom je na teritoriju bivšeg Carstva formirano sedam drža va s izbornom kraljevskom vlašću. pa je moralo doći do određene stagnacije. stoljeća do smrti Bazilija II. odnosno gospodarski napori kakve siromašno hrvatsko (pa i općenito druga slavenska) društvo istočnojadranskog zaleđa nije moglo izdržati u dužem razdoblju. najsiromašniji i najneplodniji dio hrvatskog teritorija. Uostalom. Nestaje bizantske i franačke aktivnosti. 212 i d. ali mu se ono uspješno odupiralo. što se na Hrvatsku moralo negativno odraziti.

oženiti njegovom kćerkom. pala je i Taormina. godine prodro bez otpora sve do pod carigrad ske zidine. zaustavili pretpostavljeni germanski prodor prema istoku i jugu. a mađarizacijom autohtonog stanovništva mijenjaju i etničku sliku Panonije. Obećanje nije ispunjeno i bizantsko-bugarske borbe i sporovi odužit će se sve do Simeonove smrti. Sva ova previranja iskoristio je Simeon i 913. posljednje tamošnje bizantsko uporište.procvat hrvatske države Godine 902. To će se neposredno odraziti i na južnoslavenskom prostoru na kojem će Bugari poraziti Srbe i bezuspješno ratovati protiv Hrvata 84. str. a obećano mu je i da će se malodobni car Konstantin VII. 289-90. drugi po veličini i značenju grad u Carstvu. 84 Vidi. godine vlast je načelno preuzeo njegov sedmogodišnji sin Konstantin VII. Mađari su napali Bugare s leđa. porazili ih više puta i opljačkali sjeverne bugarske pokrajine uz Dunav. Kada je Bizantu krajem 9. Godinu je dana umjesto njega kao regent vladao stric Aleksandar.Od Trpimira do Branimira . mnogo manje značilo od "cara Romeja" ili samo "cara"). Mađari su zavladali tim prostorom. Međutim. car Lav VI. Simeon je iz pricrnomorskih stepa pozvao ratoborne Pečenege da istisnu Mađare. Mudrog 912. pa su u dužem razdoblju južnoslaven ske narode odvojili od drugih Slavena na sjeveru i istoku. Hrvatska u doba Tomislava obranila se od njihovih pokušaja da prodru dalje na jug. poziva u pomoć Mađare koji su tada naseljavali prostor između Dnjepra i Dona. a po njegovoj smrti stvara se regenstvo s patrijarhom Nikolom Mistikom na čelu. stoljeća zaprijetio Simeon. Mađari krenuše dalje na zapad i doseliše se u krajeve u kojima je i danas njihova država. Protuofenziva koju je Bizant pokrenuo na moru nije opravdala uloženi vojnički napor i novac. doduše. Po smrti Lava VI. Bio je to prostor do tada naseljen Slavenima. a zatim se povukla. Pošto su bili poraženi. 273 . Samo dvije godine kasnije arapska je flota iznenada napala i strahovito opljačkala Solun. ustupci bizantske vlade bili su vrlo veliki: Simeon je proglašen "carem Bugara" (stoje. (umro 959). Iako nije ni pokušao osvojiti grad.

Isti papa šalje pismo samom Tomislavu: "Ivan biskup .peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarumfinibus Tamislao rege 2. novinskim napisima. izvori o Tomislavu govore čak i manje negoli o drugim hrvatskim vladarima koji su 19. značenje toga ne smije se prenaglašavati.. Goldstein. dok je u pokrajini Hrvata i u 1 r Vidi. U katalogu splitskih nadbiskupa. Tomislava i njegovu vladavinu valja smjestiti u realne okvire unutrašnjih prilika u Hrvatskoj i vanjskopolitičke situacije u kojima nikakvi bitni pomaci na bolje nisu bili mogući. Tomislav između mita i stvarnosti U takvoj je situaciji Muncimira oko 910. do Drave. iako za takve stavove nije bilo i prave potpore u izvori ma. Razlozi stvaranja takvog mišljenja mnogostruki su i vrlo komplicirani. Iako je Tomislavova vladavina značila i privremeno jačanje Hrvatske. Prvi zaključak koji se nameće jest da su izvori o Tomislavu i njegovu dobu mnogo oskudniji nego što bi se očekivalo da će ostaviti razdoblje takva svestrana jačanja države. U nebrojenim člancima. samom Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću . prodro s vojskom daleko na sjever. Tomislav. navodno.. raspravama. Tomi slav je." -Tamislao duce... bio i utjecajan faktor na splitskim saborima. slavili veličinu Tomislava i njegove vladavine. (914-928). stoljeću ostali u mnogo slabijem sjećanju. O njemu ne postoji nikakav zapis na kamenu. poglavlje djela Historia Salonitana splitskog arhiđakona Tome. Izvori su ovi: U intitulaciji pisma pape Ivana X. te daje u velikim bitkama pobijedio Mađare i Bugare." . Nastojat ću ih izložiti prilično detaljno. i 20..IX. prvo su historičari. u vrijeme kneza Tomislava . Smatralo se daje Tomislav bio prvi hrvatski kralj. za Tomislava se ne bi ni znalo. Zapravo. namijenjenog dalmatinskom svećenstvu. razbacanih po izvorima iz različitih vremena. rege Chroatorum 3. Tomislavovo doba 1. godine naslijedio Tomislav. sile pred kojima su strepili Bizant i cijela zapadna Evropa. proširio na priobalni pojas i otoke. kralju Hrvata . 4 U LJPD stoji: "Umjesto njega vladao je njegov brat Tomislav . ljubljenom sinu Tomislavu. daje siromašnu i beznačajnu hrvatsku državu. hrvatska historiografija je o Tomislavu u posljednjih sto ili nešto više godina ispisala više stranica negoli o bilo kojem drugom hrvat skom vladaru.. detaljno. 274 Tomislavovo doba krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav." consulatu.Tamislao. stoji: "Nadbiskup Ivan bio je godine 914. što je 13. pa zatim publicisti i drugi. stiješnjenu u dalmatinskom i primorskom zaleđu. Naposljetku. Da nema nekoliko više ili manje uzgrednih podataka. zato da bi bila jasnija razlika između općih vjerovanja i onoga što se može ustanoviti iščitavanjem izvora 1."u vrijeme presvetog pape Ivana. Međutim...

i Konstantin Porfirogenet u DM govori o Hrvatskoj Tomislavova vremena. ali njega uopće ne spominje: "U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom Alagoboturovom. Viz. J. ni Ivan Lučić. slabo sjećanje o zbivanjima u 10. a tijekom vremena sve češće reges . 5 Mošin. stoljeća. Rački nastoji odgo2 Klalć." 7 Splitski arhiđakon Toma. Klaić. Za Tomi slavo va vlada nja pokre ne kralj Ugra imen om Atila vojsk u da ga svlad a. a kondurama po 20. kao prvi historičar-kroničar koji spominje Tomislava svjedoči daje za njegova života (12001268) postojalo nejasno. Na sagenama imaju po 40. II."6. Kronika 42. De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. hraba r mladi ć i snaža n ratnik . poražen posvema izgubi sve svoje čete . HSM. 8 Ioannis Lucius. Klaić. 29.. Izvori 30. Klaić. Viz. uopće ne spominju Tomislava. HSM. Izvori 31. uputi vojsku na Hrvate i. Ovdje je consulatu samo uvjetno preveden kao "kon zul". Klaić. a potom njegove navodne uspjehe uopće ne spominje. zametnuvši s njima bitku. Thomas 36. Izvori 41.. pisac De regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex. Ni Ivan Tomašić. pisac Chronicon breve regni Chroatiae iz 16... LJPD. 95. 30.. Izvori 29-30. 3 Klaić. 1973. izv. 7 DAT31/71-6. caput VI. 32-43. Tako veliku moć i množinu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera. I rodi Tomislav sinove i kćeri. Simeon. i trinaeste godine svoga kraljevanja umre"5. Klaić. ali ne tako kao njego v brat. Tomislavovo ime iz zaborava iznio je Franjo Rački potaknut činjenicom da se hrvatski vladari u 9. stoljeću. Lučić.. S druge strane. Toma izričito tvrdi kako su tek Držislav (od oko 970. Amsterdam 1666. vodio s njime mnog o ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. a na manjim kondurama po 10 ljudi. Osim ovih izvora. 45. 4 Rački. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. Izvori. izv. Toma. Spominju se i podaci koji govore o vremenu Tomislavovih nasljednika: "Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Nastava povijesti 2. stoljeću. Lučić spis splitskih sabora smatra falsifikatima 8 .. Klalć. 6 DM 32/126-8. Izvori. Kralj Tomislav i njegovo doba. godine datira vrijeme Ivanova biskupovanja. jer ne stoji daje Tomislav bio konzul -vidi tekst dalje. Hrvati ih ondje sve poubijaju . Vrlo je znakovito daje za njega Tomislav važan samo kao osoba kojom 914..kraljevi. 57-8.. Alije kralj Tomi slav. 96. godine) i njegovi nasljednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije. liber II. vladar Bugarske. 56. 275 . II. nazivaju duces -knezovi. Također.koji je bio snaža n. a djelomično i u 10.

jačanje hrvatske države i Tomislavova snaga kao vladara. godine u papinu pismu rex. 9 Pri tome mu je ključni podatak da je Tomislav 914. Zagreb 1871. Tomislav. Kada i kalco se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu. Rad JAZU 17. a vladao je i cijelom bivšom bizantskom Dalmaci jom. Dakle. proširivao i obogaćivao ove teze 11. na temelju analize izvora. ali je ono u ranosrednjovjekovnim kategorijama ishitreno: "Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazila u kraljevinu?". Kukuljević Sakcinski. može reći o Tomislavu? 2. Proglasio se kraljem ili sam. Budući da neposrednog dokaza o krunidbi nema. prodrla duboko u Bosnu. što ih je Rački priopćio.I. prvi kralj hrvatski. ili je to učinio papa. 1-52. ZKT. Rad JAZU 58."vladao je u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacija". a priključila i Zahumlje. odnosno prokon zula . 276 . 1-52. Problem vrhovne vlasti nad Dalmacijom Rečenica iz izvještaja sa splitskih sabora i posebice izraz consulatu. Rad JAZU 58. Po priči iz Hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina. 13 Kcrluga. 80-2. Tomislav je bio i iznimno važna ličnost na splitskim saborima. Međutim. 12 Nema potrebe ni za kakvim domišljanjem ili konstrukcijama 13 . peragente jedini je podatak na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da Tomislav vlada dalmatinskim gradovima i otocima. Nakon Račkog i Kukuljevića čitav je niz pisaca propagirao. Uprava.upravnika njihova teritorija. bili su posredna potvrda Tomislavove krunidbe. U cijeloj raspravi dokazni postupak Račkog usmjerenje k cilju da se takva pretpostavka potkrijepi i jačim argumentima. na primjer. Zagreb 1879. kako je konstruiran u svijesti Hrvata. pa je današnji "kralj Tomislav". Goldstein. 70-89. Zagreb 1879. smisao rečenice nije jasan. Tomislav. Tomislav je bio "kralj Hrvatske i Dalmacije". 10 Pokušao je dokazati kako se Hrvatska upravo u ovo vrijeme proširila do Drave i Dunava. Naravno. daje I. Gruber. Hrvatski rani srednji vijek voriti na pitanje koje je sebi postavljao kao čovjek svog vremena. a prije njih održanje narodni sabor na kojem je on okrunjen za kralja. a okrunjeni se kralj zvao Budimir. Isti. točno objašnjenje. Stoga je zaključio da je u međuvremenu Tomislav morao postati kralj. prvi kralj Ivvatski. i nadovezati svoje misli o tome predmetu". 12 Takvo. plod spleta političko-historiografskih okolnosti i zbiva nja u posljednjih stotinjak godina. pobjede nad Mađarima i Bugarima.potrebno je doslovno prevesti i shvatiti . 186. što se danas. 10 I. 318-41. L'amministrazione. godine bio još dux. Proglašenje Tomislava -Budimira uslijedilo je po pobjedi protiv Bugara. Genitiv plurala "Dalmacija" mo9 F. to je bio sabor na Duvanjskom polju. consulatu u tadašnjem jeziku može označavati samo vlast na nekom teritoriju. D. Ivan Kukuljević je želio "popuniti podatke. krajnje je dvojbeno može li se iz nje zaključiti kako su hrvatskom vladaru bizantski carevi dali naslov konzula. 11 Vidi. neovisno o tome kakvu je titulu dotični vladar nosio. Naime. Rački. a 925. Iz vremena kralja Tomislava. Kukuljević-Sakcinski.

tj. on je i kao kralj i konzul vladao Hrvatskom i Dalmacijama. 267-284. Za Bizantince su arhonti." Iako su sačuvani bizantski izvori iz tog vremena malobrojni.. Možda se tada Tomislav i okrunio za kralja. to su "oni koji vladaju" ili "vladari". što bi to značilo "pravi vladar". ako se misli na bizantsku temu . također. kada je ona Dioklecijanovim reformama podijeljena na dva dijela. nedvosmisleno značenje: svakako ne može značiti "pravi vladar". pa nije baš suviše sigurno pozivati se na njihovu šutnju. Klaić. "nepravi" za razliku od "pravog"? I nakon svih ovih kombinacija. samo carevi vazali kojima car isključivo može "nare đivati". Antoljak zaključuje kako je Tomislav dobio obalni teritorij od Bizanta. iskoristivši pogodno vrijeme. 23-4. što bi značilo priobalni teritorij od otoka Cresa pa do Drača. nalažemo da služi jedino u skradinskoj crkvi. u: Antoljak. nije tema ili neka druga administrativno-teritorijalna jedinica. Izvori. pa zatim.prvi.Tomislavovo doba že se tumačiti na dva načina . Nadalje. Drugim riječima... Bez obzira smatra li se da termin "Dalmacija" podrazumijeva opseg tih provincija u rimsko doba ili u bizantsko. Uostalom. Zadar 1976. Druga je mogućnost da se misli na kasnoantičku provinciju Dal maciju. 37.dakle. da se odnosi na područje tadašnje bizantske teme. Papi i njegovoj kancelariji bila je svakako bliža tradicionalna rimska negoli suvremena bizantska teritorijalna podjela i termino logija. čak i na dio zapadne Srbije i Crne Gore. jasno je da Tomislav nije mogao vladati nad čitavim prostorom . 14-5. a Grguru koji je.naime. izvjesno je da Tomislav vlada samo nad dijelovima provincija Dalmacija. pri čemu Tomislav zasigurno nije zavladao nad ovom prvom. Takav potez protivio bi se 14 Račkl. postao biskupom u zemlji Hrvata. August nema nikakve veze s titulom rex. Sintagmom injinibus Dahnatiarum željelo se pokazati kako Tomislav vlada unutar granica provincija Dalmacija. Tada se ime Dalmacije proteglo duboko u Bosnu. 196. na primjer. po bizantskoj vladalačkoj ideologiji. Ovo je dobio od Bizanta. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Dakle.. Odnosno. protiv teze daje bizantska Dalmacija barem zakratko pripojena Hrvatskoj svjedoči i sam tekst o splitskim saborima iz 928. Tomislav nije dobio ni titulu ili funkciju na temelju koje bi mu bila prepuštena uprava nad bizantskom temom Dalmacijom 15." Nije uopće jasno otkuda podatak daje bizantski car dao "kodikil ili povelju"."hoćemo da splitski nadbiskup ima vlastitu biskupiju u zemlji . te u latinskoj i grčkoj terminologiji ima vrlo jasno. pokušao je riješiti ove probleme: "Tomislavu je bizantski car dao kodikil ili povelju o konzulatu i od onog časa se u tom svojstvu 'consul'-a stao nazivati ili smatrati 'augustom'.. Documenta. u prilog ovoj tezi govore i drugi argumenti: u bizantskim se izvorima hrvatski vladari spominju isključivo kao arhonti. a što. Uostalom. Hrvati. 15 277 . pravim vladarom. Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara. a Tomislav ovom drugom zasigurno ne vlada. S. konačno ukida ninsku biskupiju. Međutim. U njemu on jasno razli kuje splitsko područje od "zemlje Hrvata" [terra Chroatorurr^ i nema nikakve dvojbe da su to dva politička entiteta 14 . Antoljak. ipak se čini da nema cezure koja bi značila i prekid vlasti nad Dalmacijom u Tomislavovo doba. na Donju i Gornju.ona se dijeli na Inferior i Superior .. otkuda se najedanput pojavljuje naslov august. područje nad kojim vladaju arhonti ne nalazi se unutar Carstva. godine u kojem papa Leon VI. postoje samo dvije kasnoantičke Dalmacije: Dalmacija i Prevalitana. Dakle.

Ni činjenica da se na splitskim saborima odlučuje o crkvenoj jurisdikciji na prostoru barem dviju država (bizantske Dalmacije i Hrvatske) ništa ne dokazuje.uloga Grgura Ninskog Tomislav je bio nazočan na splitskim saborima. Košćaka "Pripadnost istočne obale. Stoga nakon radova J. Klaić te L. 18 Uostalom. N. može se reći -poniženje. 1983. Iako se teško složiti sa svim detaljima u dokaznom postupku i nekim uopćavanjima. Margetića pitanje pripadnosti istočnojadranske obale u doba Tomislava valja smatrati riješenim. Primjerice.). svjedoči da nije imao vlast nad tim gradovima. Ivan X. još ju je proširio i pridodao joj sisačku biskupiju. te drugi komparativni materijal. DAI 43/44. Nakon eruditske i sustavne analize. oni dobivaju danak. Jedini se put u DAI spominju zajedno te dvije titule u slučaju vojskovođe Konstantina Libosa. ti se sabori održavaju u doba krajnje moralne krize i potpune nemoći papinstva. Stav dalmatinskih biskupa prema njemu i hrvatskom biskupu Grguru. 393. Viz. miroljubivi su . ali sve što se događalo na splitskim saborima 925. pa i velik dio crkvene organizacije. izv. Na saboru se moralo odlučiti koji će od biskupa na području bivše rimske provincije Dalmacije zadobiti metropolitsku čast. Uistinu. L. dakle. Mihajlu Viševiću nadjenute su visoke bizantske titule anttpata i patricija.I. (914-928) je postao 278 . DAI 33/16. II. Hrvatski rani srednji vijek tisućgodišnjoj bizantskoj tradiciji da bogato obdaruje počasnim naslovima i formalnim častima strane vladare. Margetić. raščlanjuje vijesti o pripadnosti naše obale u doba Tomislava. Pri tome je Margetić upotrijebio i akte splitskih sabora i pojedine bizantske izvore.". pa bi se iz toga moglo zaključiti daje imao vlast nad Splitom i drugim dalmatinskim gradovima. 3. 60. Tada se još papa. Daje bilo nasilnog preuzimanja dalmatinskog teritorija. 263-278. 17 Rački. Ostrogorski. apsolutno prihvatljivi. koje govore suprotno. za kojeg se Tomislav otvoreno založio. Splitski sabori .ne izazivaju rato ve. Ferluge. na razne načine prevodivog i tumačivog ablativa apsolutnog i konfrontirati ga s nizom drugih dokumenata i bjelodanih činjenica. Goldstein. u vrlo kompliciranim međunarodnim okolnostima. povodio za kasnoantičkom administrativ nom podjelom i smatrao bivšu rimsku Dalmaciju jedinstvenim teritorijem. Vizantijski car i svetski hijerarhijski poredale.. bio je vrlo neprijateljski 18. godine i što se Tomislavu tamo dogodilo. inzistirati na vjerodostojnosti i presud noj snazi nekog. Stoga je na splitskim saborima Tomislav doživio.. mislim da je od početka promašen posao. Documenta. osobe careva povjerenja -vidi. Takvim se kombinacijama protivi očigledna naklonost kojom Konstantin Porfirogenet samo dvade setak godina kasnije opisuje Hrvate i njihove odnose s Bizantom (oni su se pokorili Herakliju. i 928. autor zaključuje da Tomislav nije preuzeo vlast na obalnom području. Dela V. Moguće je pretpostaviti da Tomislav nije ništa pitao bizantsku vlast. ali bi neka vijest o tom prijeporu (pa čak i sukobu) u nekom izvoru zasigurno ostala zabilježena. ali nema nikakve potvrde da mu je prepušten neki teritorij 17. Marginalije uz rad V. HZ 36. u cjelini su krajnji zaključak i sve što iz njega proizlazi. ali da ni u kojem slučaju ne prepušta dijelove svog teritorija 16. moralo se 16 G. Štoviše. itd. sigurno je da nikakvih simpatija ne bi bilo. 275-81.

Tomislav je morao braniti vlastitog biskupa. 22 L. Iako je očigledno u središtu pozornosti sudionika sabora bilo zadobivanje metropolitske časti. ima prven stvo nad crkvama ove pokrajine i da zakonito dobije metropolitski naslov . Ničim skrivene ironične primjedbe na Grgurov račun nisu bile i kraj njegovih nevolja. on je pridonio sklapanju sporazuma između Bizantin ac a i Bu gara. dj.. 190. (također. 19 Rački. Klaić. 20 Rački. Drugim riječima. prema Bizantu i Slavenima. Srebrnić. a drugi su biskupi bili glagoljaši. iako je stolovao na mnogo većem području. a da su mu se suprotstavili biskupi dalmatinskih grado va zagovarajući latinski obred. a valjalo je poraditi i na iskorjenjivanju "Metodijeve nauke" . Klaić. Barada. 300. Klaić 23 tvrdili obrnuto smatrajući daje Grgur "postao vođa i junak u borbi za glagoljicu jedino preko neispravne kombinacije Farlatija" 24. uključujući i p apa zato što je bio ljubavnik Teodore. L. te je konačno u jednoj od b rojnih spletki bio i ub ijen. Tako je hrvatski biskup. Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom.i to u bilo koju od nekadašnjih biskupija: skradinsku. n. željeli postati metropoliti. 71-97). Čini mi se da su historičari jednostavno pokušali prenijeti odnose iz spora oko zadobijanja metropolitske časti u navodni spor oko slavenskog obre da. odlučeno je da "ona crkva i grad. i tamo lit. neka biskup Hrvata zna daje. Članci i rasprave.. da se Grgur borio za narodni jezik i glagoljicu. Dujma.Tomislavovo doba riješiti pitanje crkvene jurisdikcije. Kauč. No. 195. Katić se udaljio od takvog tradicionalnog razmišljanja i pokušao Grgura smjestiti u realne odnose 22. 34. sisačku ili omišku. jer je u njoj najmanje smetao nastojanjima splitskog metropolita da proširi svoje crkveno područje. neka uzme sve tri. op širno piše J . Barada. 279 . dobio je samo skradinsku biskupiju. papa Ivan kori sve svećenike.slavenskog jezika u liturgiji i glagoljice. "A ako ga veseli golemi teret triju biskupija i nije zadovoljan samo jednom. Naime. i izv. Izvori. 214-5. Iako su svi biskupi. 24 M. 21 Šišić. Barada. O Ivanu X. gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma. dočim su M. Episcopus croatensis. žene papinskog vestijara. 23 M. Izvori. Documenta. ZKT. Po naknadnoj odluci pape. Croatia sacra I. ostao bez metropolije. iako iz dostupnih izvora uopće ne proizlazi da je na saborima bilo nekog spora oko toga. Odno šaji pape Ivana X. te da je zapravo Grgur bio borac za latinštinu. 1931.. k ad a je bu gars ki c ar S imeon z am alo osvojio i sam Car igrad . ali je i tu odlučeno da on mora otići . 128-64. 215. a potom i N." 20. jer se Split mogao pohvaliti tradicijom i čuvanjem kostiju sv.. Klaić. podložan našoj metropolitskoj crkvi" 19. uključujući Grgura. kao i svi mi. Povijest 416 i d. koje su sada bile vakantne. jer mu ni u kojem slučaju nije odgovaralo da metropolit postane biskup sa susjednog bizantskog teritorija. Split 1929.. Povijest.jer "ninska crkva nije od starine imala biskupa nego arhiprezbitera pod jurisdikcijom biskupa" . 36. mnogi su historičari preuzimali mišljenje koje se razvilo u atmosferi otočentističke romantike da je središnji problem bilo pitanje jezika u liturgiji 21. Grgur se potom žalio Rimu. Documenta. Katić. Međutim. osnovna manjkavost obje teorije jest u tome što akti splitskih sabora ni implicitno ne određuju tko je u ovom sporu bio na kojoj strani.

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

Grgura, da se po njihovim biskupijama širi glagoljica a oni ne samo da
šute (tacentibus), nego se i slažu [consentientibus] 25 s načelima "Metodijeve nauke". I to je istina -koliko se god svađali oko metropolitske časti, oko
pitanja slavenskog obreda bili su jedinstveni: po mogućnosti, taj je pro blem valjalo zaobići. I kada su se nevoljko, pod pritiskom pape, i prihvatili
toga razgovora, izbjegavali su koliko su mogli da poduzmu oštrije mjere
protiv slavenskog jezika i slavenskog bogoslužja. Dopuštaju da glagoljaši
budu klerici i redovnici, a ne budu li imali dovoljno svećenika vičnih la tinskom jeziku, tražit će papu da i glagoljašima odobri vršenje službe Božje.
Na saborima i nije moglo biti spora oko glagoljice i slavenskog bogoslužja, jer su ih svi tolerirali. Politička granica između bizantske teme i
hrvatskih teritorija nije nikada, pa ni u ovom slučaju, zaustavljala, a još
manje onemogućavala mnogobrojne i raznovrsne kontakte. Papa jedno od
pisama naslovljava na hrvatskog i zahumskog vladara i na splitskog
nadbiskupa, upozoravajući ih na opasnosti zbog širenja glagoljaštva na
njihovim područjima: "Nastojite po slavenskoj zemlji sve smiono po pravljati, i to tako da se ni na koji način ne usudite udaljiti i u čemu od
nauke gore spomenutih biskupa, tako da u zemlji Slavena vrše žrtvenu
službu prema običajima svete rimske crkve, to jest na latinskom jeziku, a
ne na stranom..." 26 Sclavinia terra ili Sclavinomm tena u papinu pismu ne
moraju biti Hrvatska ili neka druga slavenska zemlja (one bi se prije
nazivale Sclavinorum ili Sclavorum regna)27, već sva područja na kojima je
bilo mnogo slavenskog stanovništva. Naime, Toma Arhiđakon govori daje
"kardinal Ivan poslan s nalogom da iskorijeni žarište opakog raskola iz
predjela Slavonije", da bi prije toga ustanovio kako je središte tog pokreta
bilo u krčkoj biskupiji - "u prvom je naletu s najvećom brzinom istjerao
krčkoga biskupa" 28, a Krk je stoljećima bio na bizantskom političkom
teritoriju. Prema tome, glagoljica i slavensko bogoslužje širili su se i prije
splitskih sabora i na bizantskom i na hrvatskom političkom teritoriju.
Nemoguće je utvrditi gdje se to događalo prije, a gdje je uzelo više maha.
Možda na bizantskom teritoriju, podložnijem utjecajima zbog povoljnih
pomorskih komunikacija, možda na hrvatskom, na koji su Metodijevi
učenici mogli stići nakon izgona iz Moravske.
Naposljetku, ako se dosljedno zastupa bilo koja od dviju verzija sukoba
oko glagoljaštva na splitskim saborima, njihov se pobornik suočava s
teško objašnjivim činjenicama. Ako je Grgur bio latinaš, kako se moglo
dogoditi da papa potvrđuje smjenjivanje i degradaciju svog čovjeka, a radi
u neposrednu korist onih koji su mu nepokorni? Ako su, pak, dalmatinski
biskupi bili latinaši i tako se gorljivo borili protiv Grgura i glagoljaša, kako
25

Rački, Documenta, 188; Klaić, Izvori, 31.
Rački, Documenta, 189; Klaić, Izvori, 31.
27
Vidi, na primje r, Slav inorum regna u pismu koj e se upućuje i odnosi na hr va tskog
vladara Tomislava i zahumskog vladara Mihajla - Klaić, HSM, 95; Rački, Documenta, 189-90;
CD I, 34; Izvori 31-2.
28
Rački, Thomas, 52; Toma, Kronika, 52; Vidi, opširno, Katičić, Methodii doctrina, u: Uz
početke, 77-8.
26

280

Tomlslavovo doba

su mogli u zaključcima sabora biti pomirljivi prema glagoljašima? 29 Na to
se nadovezuje još jedno pitanje: "Ako su dalmatinski biskupi bili uz Rim,
kako su se suprotstavljali Grguru, koji je također bio latinaš?" 30 Moguće
je da pomirljivost proizlazi iz nedostatka svećenika - činjenica jest da
dokumenti splitskih sabora govore o "oskudici svećenika" 31, ali pretpostavka da bi sudionici sabora zbog jedinstva crkve prihvatili različitost
jezika nije baš previše uvjerljiva.
Spisi o splitskim saborima kazuju podosta i o ulozi crkve u tadašnjoj
Hrvatskoj. Taj se odnos nije razlikovao, jer se nije ni mogao razlikovati od
onoga u Evropi. Papa se nameće kao sudac koji je nadređen i crkvenoj i
svjetovnoj vlasti. Zaključci sabora obvezuju i klerike i laike - "ako bi pak
kralj i velikaši hrvatski htjeli da sve podvrgnu pod vlast ... neka oni
odgovaraju Bogu za sve ono, o čemu zbog njih bude trpjela nauka kršćanske vjere..."32. Papa se neće uplitati u konkretne poslove u nekoj zemlji, ali
će smatrati da je za to nadležan svjetovni vladar koji je, pak, njemu u
načelu odgovoran. U tom je smislu vrlo karakteristična odredba: "Neka u
crkvi, na čijem je području ubijen svećenik, nitko ne služi misu, prije nego
sam ubojica ili narod ne dade zadovoljštinu..." 33. "Puk" [plebs] prvotno u
ovom kontekstu znači pastva, ali onda i "narod" i "politički narod". To
znači da je unutar hrvatskog društva morala postojati neka struktura
(modernim rječnikom bi se reklo "policija") koja održava poredak i mir, a
ona je i postojala, bila je to vladareva vojska, a morala je djelovati i po
nalogu crkvenih vlasti.

4. Panonski prostori u 10. stoljeću
Na splitskim je saborima Grguru ponuđeno biskupovanje i u sisačkoj
biskupiji, jer u njoj tada nije stolovao nitko. Time se prirodno nameće
pitanje što se događalo u Panoniji (Slavoniji) Tomislavova vremena? Je li
se i ona nalazila unutar granica hrvatske države? Siromaštvo izvora je
očigledno, ali valja poći od činjenice da niti jedan od njih eksplicitno ne
ukazuje na to da je Tomislav "osvojio" ili "pripojio" "Panonsku Hrvat sku" 34 . Štoviše, ni u jednom se izvoru ne manifestira neki lom koji bi
29
Iako je važnost splitskih sabora nedvojbena, teško je složiti se s mišljenjem V. Dclonga,
Ranoromaničlti natpisi u latinskoj epigrafici kraljevske Hrvatske, Izdanja HAD 15, Zagreb
1992, 76, koja smatra da je do "stapanj a civilizacijskih jezgri došlo oko 925. stvaranjem
crkvenog, a time i kulturnog područja bizantske Dalmacije i ranosrednjovjekovnc Hrvatske
... ti me se pr o sto r D al ma ci j e i H r vat ske postupn o du ho vno i ku lt ur no ho mo gen iz ira ..."
Događaji oko 925. godine samo su jedan od faktora u tome procesu, svakako ne najvažniji važnije je bilo pokrštavanje u 9. stoljeću i sazrijevanje hrvatskog društva u l i . stoljeću.
30
Nastavljajući raspravu Goldsteina, u: Tomislav, 39, takvo pitanje postavlja Ž. Rapanić,
Lovre Katić, 26.
31
Necessitas sacerdotum - Rački, Documenta, 192; Klaič, Izvori, 34.
32
Rački, Documenta, 192; Klaić, Izvori, 34.
33
Rački, Documenta, 192; Klaić. Izvori, 34.
34
Vijest o osvajanju ili pripajanju preuzimali su mnogi historičari (vidi, primjerice, V).

281

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

karakterizirao Tomislavovo doba, pa time posredno potvrdio zaposjedanje
Slavonije. Kako je sisačka biskupija bila vakantna, dopušteno je pretpo staviti da splitska crkva kao metropolitska na području Hrvatske i bizant ske Dalmacije nije ostvarivala neki utjecaj na sisačkom području, pa da
nije bilo ni političke povezanosti između Hrvatske u dalmatinskom zaleđu
i hrvatskih prostora u Slavoniji. Ironija kojom je popraćena ponuda nin skom biskupu da ode u Sisak može značiti i da mu se nudi nešto što
praktički i ne postoji, odnosno što se i ne može dobiti; uostalom, Grgur
nije ni stigao do Siska i konačno se skrasio u skradinskoj biskupiji.
Postoji i vijest anonimnog notara kralja Bele 35 u kojoj se kaže da su
ugarski vojskovođe u 10. stoljeću zauzeli castrum Zabrag - Zagreb, te
Požegu i vukovsku utvrdu. Iako vijesti iz kronike valja uzimati s prilično
rezerve, a tako se prema tom izvoru odnosi i mađarska historiografija,
ipak se može vjerovati daje barem u osnovi podatak istinit, odnosno da su
Mađari napali, osvojili i barem privremeno držali neke utvrde u Slavoniji.
Možda to i nije bilo klasično zaposjedanje teritorija, nego samo pljačka, pa
povlačenje. No, čak i da su Mađari zadržali te utvrde, njihova vlast, ma
kako dugo trajala, morala je biti ograničena na držanje tih mjesta. U
ravničarskim, panonskim krajevima posjedovanje nekog teritorija nema
velikog značenja - oni su prohodni za svaku konjicu i stoga lako osvojivi.
Važno je bilo zauzeti naseljena mjesta, odnosno utvrde 36. Za ostali teritorij,
kao i za druge utvrde, može se pretpostaviti da su bili neovisni o
Mađarima. Da su zauzeli još koju utvrdu, anonimni bi notar to zasigurno
zahvalno pribilježio. Iako je prva polovina 10. stoljeća bilo doba najvećeg
zamaha mađarskih osvajanja i pljački, njihova vlast ni na području da našnje Mađarske, što im je i tada bio centar države, nije bila čvrsta.
Njihovo društvo tada još nije počivalo na ustaljenoj zemljoradničkoj proi zvodnji sesilnog tipa, nego na stočarstvu, kao i na pljački okolnih krajeva.
Prodor Mađara u Panonsku nizinu počinje kada se slavenske pokrajine
konačno ujedinjuju u plemensku vojvodinu Karantaniju 37 pod vlašću
okrunjenog franačkog cara Arnulfa (876-899]. On je vladao Gornjom i
Donjom Panonijom, markom na Savi i Karantanijom, što znači djelomično
i hrvatskim teritorijem. Arnulf se sukobio s velikomoravskim knezom
Svatoplukom, a kada je dolazilo do pravih borbi, i Svatopluk, a potom i
Arnulf, pozivali su i prihvaćali Mađare kao savezničku vojsku. Time su i
jedni i drugi slabili, a Mađari su se učvršćivali. Još od osamdesetih godina
Klaić, Povijest Hrvata I, II. izd., Zagreb 1972, 98-9; Sišić, Povijest, 403-5; Opširan pregled
mišljenja, u Goldstein, Tomislav, 25 i d.), štoviše, ona se prenosi u mnoge udžbenike i postaje
dio povijesnog znanja širokih slojeva. Međutim, još je S. Ljubić, O Posavskoj Hrvatskoj i o
zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018), Rad JAZU 43, Zagreb 1878, 139,
utvrdio da se "Hrvatske nisu spojile" za Tomislava, već "od Tomislava do Petra Krešimira";
Barada, Dinastičko pitanje, 166 i d., postavlja pitanje na drugačiji način, ali se više bavi
Slavonijom i "slavonskim dukatom" (ili "banatom") u l i . stoljeću.
35
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. 1, 87. Također, N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, 21.
36
O tome detaljnije I. Goldstein, Grad Norik kod Prokopija, Istorijski glasnik. 1-2, Beo
grad 1982, 33-4.
37
B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda II, Ljubljana 1965, 108.

282

T
Tomislavovo doba

vlast "između Save i Drave" držao je knez Braslav 38. On je bio
vjeran franački vazal te je po zapovijedi Arnulfovoj pokušao u
kraju oko Blatnog jezera organizirati protumađarsku obranu,
ali je njegov otpor vrlo brzo skršen. Arnulf je umro 899.
godine, Velika Moravska je nestala pod naletima Mađara 906.
godine, a već su sljedeće godine Mađari strahovito porazili
franačku vojsku. Izostaje bilo kakva vijest o tome kako je

završi
o
Brasl
av.
Vjero
jatno
se
Mađa
ri
nisu
prošir
ili na
središ
nji
dio
Brasl
avljev
a
terito
rija,
ali su
tamoš
nji
Hrvat
i
tu
najez
du i
te
kako
moral
i
osjeti
ti.
Svaka
ko je
samo
jedna
od
poslje
dica
bila
ona o
kojoj
obavj
eštava
izvor
- da
su
Mora
vljani
bježal
i
"Hrva
tima,

Bugarima, Turcima i drugim narodima"39. Naime, budući daje
propala Velika Moravska, i slavenski se svijet naseljen u
središnjim dijelovima Panonske nizine i na istočnim obroncima
Alpa raselio ili, integriran pod mađarsku vlast, u dužem
razdoblju i asimilirao. Na taj su se način Hrvati u Slavoniji
našli na samom rubu slavenskog svijeta, praktički odsječeni od
češkog i slovačkog prostora koji im je u 9. stoljeću vrlo mnogo
značio 40 . S druge strane, Mađarima su se otvorili putovi u
srednju i zapadnu Evropu, pa su otada svake godine, od
proljeća do jeseni, pljačkali njemačke zemlje, Apeninski
poluotok, dijelove Francuske, pa čak i Španjolske. Za takve su
pohode Mađari bili vrlo dobro organizirani -još su živjeli
uglavnom nomadskim životom. Međutim, u jednom dužem
procesu mađarsko se društvo postupno stabilizira i pre tvara u
sesilno. To je djelomično uvjetovano i simbiozom sa Slavenima
koji su živjeli na njihovu teritoriju, a dobrim dijelom i prvim i
vrlo bitnim porazom koji im je 955. godine nanio budući
njemački car Oton I. u bici na Lechfeldu (Leškom polju) 41.
Ne može se tvrditi da su Slavoniju nastavali isključivo
Slaveni, odnosno Hrvati, ali je sigurno da tamošnje
stanovništvo u većini nije bilo mađarsko. Antropološke
analize pokazuju da se u načelu radi o miješanoj populaciji,
što je rezultat intenzivnih seoba u prethodnim stoljećima 42.
Pokazalo se da se ranosrednjovjekovna populacija u Panoniji
može razvrstati u 6 skupina pod specifičnim nazivima: 1.
Brahikrana, Dinarska, Tauridna ili Alpska; 2. Kromanjonska B; 3. Kromanjonska -A ili Prae-vropska; 4. Klasični ili
Gracilni Mediteranac; 5. Nordijska populacija; 6. Mongolska,
Bajkalska, Tungidska i Sinidska. S iznimkom populacije 6,
38

Račkl, Documenta, 379-83; Šišić, Povijest, 396-7.
DAJ. 41 /25. Moguće je da je jedan od brojnih pravaca iseljavanja bio i
prema Istri, jer
se baš u 10. stoljeću slavensko pučanstvo naseljava u Dvigrad, značajni kaštel
u dnu Limske
drage -vidi, B. Marušlć, Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje Kaštela
Dvograd, Histria
archaeologica I, 1, Pula 1970, 7-64
40
Osim što su tim putovima širili svoj nauk Ćiril i Metodije i njihovi učenici
od šezdesetih
godina 9. stoljeća , čita v niz hr va tskih odnosno slove nskih riječ i u
pojedinim slova č kim
dijale ktima mogao je po mišljenju nekih slavista nastati sa mo iz nekadašnjih
starih veza
pre thodnika S lova ka i Hr vata (odnosno, S love naca) . Tome u pr ilog ide i
poja va običaja
polaženika o Božiću, slične kod Slovaka sjedne i Hrvata 1 Slovenaca s druge
strane, kao i
vjerojatna sličnost nekih drugih elemenata folklora -vidi, Gavazzi, Vrela i
sudbine, 157-8.
41
Šišić, Povijest 404-5; CMH III, 179 i d.; Brandt, Srednjovjekovno doba,
249-50, 468,
490. i tamo lit.
42
Radi se o Avarima, Francima, Bugarima, Hrvatima i Slavenima - vidi,
M. Bulat, Neki
nalazi ranog srednjega vijeka iz Osijeka, SHP 10, III. ser., 1968, 11-21.
39

283

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

koja pripada mongolskoj skupini populacija i koju se može smatrati
nositeljicom avarskog kulturnog kompleksa, pripadnici ostalih populacija

!

\
ne mogu se izjednačiti ni s jednim narodom, jezikom ili kulturnim kom\
pleksom 43 . Konačni rezultati istraživanja jesu sljedeći: na nekropoli u
Privlači na populaciju 2 otpada - 6,45%, pop. 3 - 32,25%, pop. 4 -

j

;
29,05%, pop. 5 - 25,8% i pop. 6 - 6,45%. Na nekropoli u Starim Jankov;'
cima na pop. 1 otpada -20%, na pop. 3 -20%, pop. 4 -40%, pop. 5 - 10%,
\
te na pop. 6 - 10%. Dakle, Avara je na obje nekropole bilo ukupno manje
:
od 10% stanovništva 44.
I klasični arheološki ranosrednjovjekovni nalazi iz današnje Slavonije
\
pokazuju srodnost sa slavenskim nalazima šireg prostora, odnosno potvr
đuju daje ona ponajprije dio slavenskog (hrvatskog) svijeta. Jedini kame
ni natpis ranoga srednjeg vijeka pronađen na tom području vjerojatno
potječe iz Siska - na njemu stoji dio imena - esamer, pa ma kako ga
nadopunili (Cresamer, Dresamer, Thesamer ili nekako drukčije) radi se
očito o slavenskom imenu 45. Kako je već rečeno46, moguće je da su Mađari
'■
u jednom trenutku držali neke utvrde u Slavoniji, možda i jedan veći ili
manji dio tog prostora, ali to nije bitno izmijenilo njegovu etničku sliku.
Konstantin Porfirogenet tvrdi da su Hrvati i Mađari bili susjedi, odnosno
da su Hrvati bili južni susjedi Mađara 47, a kuda je išla ta hrvatsko-mađarska granica, ako je uopće u tim ravničarskim krajevima i bila točno
ustanovljena, može se samo pretpostaviti.
Osim ove vijesti, u DAI stoji i da se "od Hrvata koji su došli u Dalmaciju,
odvoji jedan dio i zavlada Ilirikom i Panonijom" 48. Dvojbeno je kojim
vremenom treba datirati tu informaciju, ali je očigledno daje u Slavoniji,
uz slavenski živalj, bilo i Hrvata, i oni su "imali neovisnog arhonta, koji je
na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske" 49 .
Karakteristično je da je upotrijebljen imperfekt (et^ov ap%ovta ar>xeŠotiaiov), kako bi se naglasilo daje vladavina potrajala duže 50. Konstantinovo izlaganje potvrđuje hrvatstvo i slavenstvo Panonije, ali, s druge
strane, ne daje pravo zaključiti da postoji jedinstvena vlast u Panoniji i
Dalmaciji, jer se u tekstu jasno kazuje daje u jednom trenutku postojao
panonski arhont, za razliku od onog u Dalmaciji.
Kako Konstantin ne obavještava tko vlada u Slavoniji u njegovo vrijeme
u odnosu na vrijeme kada su Hrvati imali "neovisnog arhonta", a ne tvrdi
daje došlo do neke promjene, dopušteno je pretpostaviti da do neke bitne
43

Opširnije, Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 14-16.
Šlaus, Kraniometrijska i paleopatološka analiza, 110.
45
J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muze ja u Zagrebu, VH AD 12
(1912), 132; Namentragende Steinschriften, 101.
46
I. Szentpeterv, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumaue stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87.
47
DAI 40/44.
48
DAI 30/75-8; Viz. izv. II, 31; Klaič, Izvoru 4.
49
DAI 30/75- 8; Viz. izv. II, 31-2; Klaić, Izvori, 4.
50
O ovoj frazi, vidi, analiza: M. Suić, Ocjena radnje L. Margetića: Konstantin Porfiroge
44

net..., Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977, 89-100.

284

Tomislavovo doba

promjene nije ni došlo: Slavonija je bila teritorij na kojem je i u 10. stoljeću
postojala neovisna hrvatska arhontija. Središnja vlast tog panonskog
arhonta bila je vrlo slaba, stoje i prirodno. Panonski se prostor u načelu
nije ni mogao podvrgnuti nekoj čvršćoj vlasti, zbog već navedenih zemljo pisnih obilježja, a i instrumenti državne sile u takvim su uvjetima nedo statni. Budući da je Slavonija na periferiji kako mađarske tako i one
hrvatske države sa središtem na priobalnim prostorima, nijedna ni druga
nisu imale snage čvršće podvlastiti ovo područje; ono je bilo "ničija zemlja"
- terra nullius - sve do druge polovine 11. stoljeća 51. U izvorima nisu
zabilježena imena svih nasljednika Ljudevita Posavskog, ali su ti hrvatski
knezovi vladali u 10. stoljeću područjem koje Mađari nisu uspjeli osvojiti.
Krajem 11. stoljeća Mađari su konačno uspjeli, ali još prije njih, u drugoj
polovini 11. stoljeća, to su zakratko uspjeli učiniti Hrvati iz Dalmacije.
Međutim, to će se povezivanje mnogo jasnije manifestirati ekonomskim
vezama i etničkom i kulturnom sjedinjenošću u sljedećim stoljećima.
Konstantin Porfirogenet obavještava da "Turci žive ispod rijeke Dunava,
u zemlji Moravskoj, ali i s ove strane, između rijeka Dunava i Save" 52,
zatim da "Hrvati sa strane planina graniče s Turcima" 53, te da su "Hrvati s
juga susjedi Turcima" 54. "Turcima" Konstantin naziva Mađare, pa su
istraživači pokušavali na temelju ovih podataka ustanoviti madžarsko-hrvatsku granicu polovinom 10. stoljeća. Dok su mađarski historičari, na
primjer Gy. Pauler, "graničnim gorama" smatrali Petrov Gvozd (Kapela
-Plješivica)55, dotle ih je F. Šišić tražio u nizu Macelj - Ivančica - Kalnik
-Bilogora, a slično tvrdi i Š. Ljubić, protežući tu planinsku granicu sve do
"u Slavoniju", misleći pri tome vjerojatno na Dilj, Krndiju i Papuk 56. Na
Ljubićevo je mišljenje J. Bosendorfer nadovezao tezu da se to "gorje sa
995 m uzdiglo kao snažna prepona..." te daje istočna hrvatska granica
išla linijom Podravska Moslavina - Svilaj, odakle je od 930. godine na
istok bio mađarski teritorij 57. No, ni Šišićevo ni Bosendorferovo mišljenje
nije baš uvjerljivo. Jedino izrazito gorje koje se postavilo na najkraćem
putu između Jadrana i središnjih dijelova Panonske nizine su Dinaridi.
Kalnik i Bilogora jedva dosežu visinu od 600 metara, kroz njih relativno
lako prolaze i mnoge komunikacije, a Dilj, Papuk i Krndija nalaze se ipak
mnogo istočnije od glavnog puta iz Panonije na Jadran. S druge strane,
Dinaridi su mnogo viši, a i mnogo širi. Carev informator s jadranske obale
mogao se na svoje oči uvjeriti u veličinu, primjerice, Biokova, Dinare i
Velebita, s kojima se niski i ubavi Kalnik i Bilogora, utopljeni u Panonskoj
ravnici, ne mogu mjeriti.
51
N. Klalć, Pogled na razvitak srednjovjekovne Slavonije (od Ljudevita Posavskog do bune
1573. god.). Izdanja HAD 2, Zagreb 1978, 223-4. Vidi i najnovija razmatranja: V. Sokol.
Panonija i Hrvati u 9. stoljeću, Izdanja HAD 14, 193-5.
52
DM 42/18-20.
53
D M 1 3/ 7- 8.
54
D M 4 0/ 44 .
55
Bosendorfer, Istočna granica, 166.
56
Š. Lj ub ić , O Po savs koj Hrva tsko j i o z latnih nov cih nj ezina zadnjega k neza Ser ma
(1018), Rad JAZU 43, 1878, 38.
57
Bosendorfer. Istočna granica, 166-7.

285

I. Goldsteln, Hrvatski rani srednji vijek

Iako je, dakle, mnogo logičnije da se "granične gore" Konstantina Porfirogeneta identificiraju kao Dinaridi, iako, primjerice, Andrija Dandolo,
koji piše u 13. stoljeću u svojoj kronici razlikuje "Hrvatsku" od "Panoni je" 58 , čini se realnim pretpostaviti da promatrač s Jadrana, a pogotovo
carev informator u 10. stoljeću, nije znao, a nije ni mogao znati, za Kalnik
i Bilogoru, kao što mu nisu bile poznate ni druge pojedinosti iz zemljopisa
Panonije. Po njemu, preko Dinarida prostirala se ravnica kojom su pretežno vladali Mađari. Područja pod vlašću nekog hrvatskog^Danonskog
vladara, kojeg i sam spominje, bila su u usporedbi s mađarskim zane mariva, smještena na rubu nizine. Zato je i carev izvještač mogao staviti
mađarsko-hrvatsku granicu (ali to se zapravo odnosi na granicu "Dalma tinske" i "Panonske" Hrvatske) na Dinaride, a da iz svojeg kuta gledanja
nije mnogo ni pogriješio.
Prema tome, čini se da se Hrvatska u vrijeme Tomislava nije značajnije
proširila: Tomislav nije pripojio "Panonsku" Hrvatsku, nije stekao ni gra dove bizantske Dalmacije i nije napravio nikakav presudan prodor dublje
u unutrašnjost, u Bosnu. Moguće je da se za Tomislavove vladavine
nastavio proces centralizacije, karakterističan za hrvatsko društvo 9.
stoljeća, odnosno, daje hrvatski vladar neposrednije kontrolirao zbivanja
u udaljenijim krajevima. Međutim, to bi bilo sve. A uzrok toj, sve većoj
integriranosti bili su koliko Tomislav kao "jak vladar", toliko još više
činjenica da se protjecanjem godina pod zajedničkim vladarem, zemlja i
prirodno na razne načine ujedinjuje.
U Ljetopisu Popa Duktjanina postoji priča daje za "vladavine Tomislava
kralj Ugra imenom Atila pokrenuo vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomis lav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga
je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga
kraljevanja umre" 59. Iako se gotovo sigurno vijest odnosi na našeg Tomislava, teško se u nju pouzdati, jer se očigledno u neodredivom omjeru u
njoj isprepleće povijesna realnost i elementi legende (kao, uostalom, u
čitavom tekstu LJPD). "Atila" je drugo ime za ugarskog vodu i rodonačelnika dinastije Arpadovića - Arpada 60. "Trinaesta godina kraljevanja" je
najvjerojatnije samo stajaći broj, a ne točan podatak. Ni sintagmu "hrabar
mladić i snažan ratnik", a pogotovu kada ona prethodi informaciji o
uspješno vođenim ratovima, ne treba uzimati suviše ozbiljno. Napokon,
tek bi vijest o ratovima u vrijeme Tomislava mogla biti vjerodostojna
-mađarski upadi u Hrvatsku mogli su biti najintenzivniji upravo u prvim
desetljećima 10. stoljeća, kada je i mađarska opasnost po Evropu bila
najveća. No, postoje i podaci koji na ovu "pobjedu" bacaju i drugačije
svjetlo. Mletački kroničar Dandolo spominje mađarske pljačke u vrijeme
dužda Ursa II. Badoera (912-932) u Moravskoj i Češkoj, a zatim i njihova
58

Usp., Andreae Danduli Chronica, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
Mošin, LJPD, 57.
60
Vid i, kome n tar M ošin, LJ PD , 57- 8; Br a ndt Srednjov jek ov no doba, 249; D e ta lj no,
Geschichte des ungarischen Mittelalters bis zu den Anfangen des Hauses von Anjou, 1. Berlin
1940. Ime Atila objašnjava E. Peričić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog, Ljetopis Popa
Dukljanina, Zagreb 1991, 258.
59

286

Tomislavovo doba

pustošenja "Hrvatske" i Štajerske. S "iznimno velikim plijenom vratili su
se u Panoniju", zaključuje Dandolo 61 . I već spomenuti anonimni notar
kralja Bele III. tvrdi da su oko 900. godine "Mađari podložili Rašku ...
krenuvši odavle dođoše do mora, te podvrgoše sve (narode) ove domovine
gospodstvu Arpada ... zauzevši još grad Split predobiše cijelu Hrvatsku" 62.
Očigledno se radi o pretjerivanju, a moguće je da je kroničar mađarske
uspjehe 12. stoljeća prebacio u početak 10. stoljeća 63 . Međutim, ipak u
tim navodima mora biti zrnce istine - najintenzivnije mađarske pljačke
padaju upravo u početak 10. stoljeća. Čini se da su Mađari uistinu
pokušavali i uspijevali prijeći Dinaride, jer "Hrvatska" je za Dandola bila,
barem u to vrijeme, zemlja u neposrednom zaleđu obale. Ni podatak da su
Mađari došli do Splita i pljačkali u njegovoj blizini nije moguće baš posve
odbaciti, iako ga sigurno nisu osvojili. Dakle, Tomislavove su se čete
vjerojatno od vremena od vremena sukobljavale s mađarskim pljačkašima
-neki bi ih put uspjeli poraziti ili potjerati, drugi put ne bi. Stoga ne valja
prenaglašavati značenje vijesti o njegovim pobjedama, a ni podcjenjivati
one o uspjesima mađarskih pljački: jednostavno, moglo se raditi o više kratnim pokušajima Mađara da nešto opljačkaju. Razlog eventualnog
uspjeha ili neuspjeha ovisio je vjerojatno o broju hrvatskih vojnika koji bi
ih dočekali, kao i opterećenosti Mađara plijenom, što bi im otežavalo
borbu, te o postignutom iznenađenju (zasjeda, itd.).
Sve ovo relativizira vijesti o Tomislavovim pobjedama. U Hrvatskoj i o
Hrvatskoj zapisi kroničara iz toga vremena vrlo su rijetki, a i ovih nekoliko
iz raznorodnih izvora malo je u usporedbi s podacima koje o strahotama
mađarskih provala podastiru suvremene njemačke, talijanske i francuske
kronike. Iz strategije mađarskih invazija vidljivo je da tadašnji hrvatski
teritorij ima za njih drugorazredno značenje; prvenstveni su im ciljevi bili
Bizant, do kojeg se teško moglo stići, jer je prvo trebalo pobijediti osiljenu
Bugarsku, kao i zemlje zapadne Evrope. Moguće je da su u Hrvatsku
upadale relativno malobrojne snage koje nisu mogle bitno izmijeniti si tuaciju, pa su, u skladu s time, i izvori tim zbivanjima poklanjali manju
pozornost.

5. O naseljenosti zagrebačkog područja
u ranomu srednjem vijeku
U kronici anonimnog notara Bele III. prvi se put u povijesti spominje
ime Zagreb, kada su ugarski vojskovođe zauzeli castrum Zabrag® 4. Iako se
u općenitu vjerodostojnost ovoga izvora može (i mora) sumnjati, u točnost
konkretnog podatka valja vjerovati. Do kraja 11. stoljeća naselje na po61

Mcvcimapraeda -vidi, Dandolo, 12, 199-200; Rački, Documenta, 394.
I. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum tempore ducum regumque stirpis arpadianae. Vol. I, Budapest 1937, 87. Teško je u sve to povjerovati, pa su i mađarski historičari
bili skeptični prema potpunoj istinitosti ovih podataka. Vidi, Klaić, Povijest, 46.
63
S. Gunjaca, Ispravci i dopune 4, 107.
64
Szentpeterv, Scriptores, I, 87.
62

287

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek

dručju današnjeg Zagreba, odnosno susjednih brežuljaka Griča i Kaptola,
moralo je narasti do prilične veličine, jer se inače u njemu ne bi osnivala
biskupija.
Na zagrebačkom Gradecu pronađeni su predmeti iz brončanog doba 65.
Uža lokacija naselja iz toga doba bila je na sjevernom dijelu Gradeca,
odnosno na mjestu današnjeg Popova tornja i samostana klarisa i ono se
održalo od oko 1000. pr. Kr., pa sve do 2. ili 1. st. pr. Kr. 66 Čini se da se
naselje u razdoblju antike na tom mjestu nije održalo, ali je uži i širi
zagrebački prostor u to doba bio nastanjen 67 . Danas se može s priličnom
sigurnošću tvrditi daje upravo na mjestu pretpovijesnog naselja u kasnoj
antici ili u ranom srednjem vijeku podignuta utvrda koja predstavlja
jezgru budućeg Zagreba. Neki ostaci drveta pronađeni u bedemu prema
istočnoj strani brda (prema današnjim ulicama Radićevoj i Tkalčićevoj)
datirani su metodom C 14 u godinu 679., a drugi, pronađeni dvadesetak
metara jugoistočnije, na mjestu nekadašnjeg samostana klarisa, u 1171.
godinu 68 . Doduše, nije pronađena ni kasnoantička ni ranosrednjovjekovna keramika, a nema ni drugih nalaza toga doba, ali je logično pretposta viti da su jednostavno uništeni, "zbrisani" intenzivnom izgradnjom koja je
uslijedila u 12., 13. i kasnijim stoljećima. Na taj su način praktički
demantirane teze N. Klaić o tome daje utvrda bila "najugoistočnom dijelu
brda" 69 ili da su stanovnici naselili brdo Gradec tek dobivanjem Zlatne
bule 1242. godine 70.
Iako je nalaz metodom C 14 prilično pouzdan, jer su odstupanja mogu ća za samo nekoliko desetljeća, ipak se ništa pouzdano ne može reći o
utvrdi na zagrebačkom brdu Grič. Može se samo nagađati u koje je vrijeme
nastala. U kasnoj antici podižu se utvrde na čitavom hrvatskom pros toru 71 , pa su tako istražene dvije kasnoantičke utvrde u istočnijim dijelo vima Zagrebačke gore, desetak kilometara sjeveroistočno od gradečkog
brda, koje su kontrolirale prijelaz preko Medvednice kod mjesta Laz.
Funkcionirale su u 4. i 5. stoljeću, a potom su izgleda napuštene 72 ..
Moguće je da su utvrde slične namjene već tada izgrađene i na mjestu
buduća dva zagrebačka brežuljka. Možda bi se određene dogradnje utvrde
na Gradecu mogle vezivati i uz intenzivna događanja na panonskom
prostoru oko 800. godine, kada propada Avarski kaganat, pa se uspostav65

J. Radovčić, Ž. Škoberne, Zagrebpnje početaka, Zagreb 1989, 90 i d.
N. Majnarić-Pandžić, Prapovijesna naselja na Gradecu, u: Zagrebački Gradec 1242-1850, Zagreb 1994, 1-12. Istraživanja su nastavlj ena, a vode ih prof. dr. Nives MajnarićPandžić, prof. Marija Šmaljcelj i doc. dr. Ale ksandar Durman, sve do 1994. godine, te im
zahvaljujem na dodatnim informacijama.
67
Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb 1991.
68
Za oba nalaza koja još nisu objavljena zahvaljujem doc. dr. A. Durmanu.
69
Klaić, Zagreb, 22.
70
I. Kampuš, Prilog pitanju postanka varoši Gradeca kraj Zagreba, HZ 18, 1965. 129140; I. Kampuš -I. Karaman. Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 26.
71
Radi se o općeevropskom procesu -vidi, Goldstein, Bizant 89.
72
V. Sokol, Razdoblje između antike i ranog srednjeg vijeka na području Zagreba, referat
na simpoziju "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", Zagreb 1992.
66

288

Za greb 1934. kao što je moguće i da je "utvrda na strmom brdu" 73 koju posjeduje Ljudevit Posavski baš ta zagrebačka. jer dok "Zagreb" 1094. 283. Klaić je sklanjanje srpskih knezova u Hrvatsku smatrala povodom za bugarski napad 80. činjenica jest da su doseoba Mađara u Panonsku nizinu krajem 9. Srednjovjekovne gradine uBilogori. Srednja Evropa se. N. Argument u prilog toj tvrdnji je i nekropola pronađena uz kaptolski brijeg datirana 10. i I. Zagreb 1091-1913. Pobjeda Tomislavove vojske nad Bugarima Nekolicina bizantskih izvora spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. sma tr a da su poslije za miranja u kasnoj antic i. 74 289 . Zagreb 1990. MCZI. Povijest. Ostrogorski je smatrao da je Simeona "prethodno pokorenje Srbije dovelo do granica Hrvatske" 70. Z. Klaić. 258. razlike iz među dviju jezgri suvre menog Zagreba u for malno-pra vnom pogledu nije bilo. str. pak. Tkalčić.. tada još vrlo skromne veličine. Nije jasno zašto je bugarska vojska pod vodstvom Alogobotura uopće krenula daleko na zapad ili na sjeverozapad. Usp. 56. Opširno se ovi m problemima. pa je postojanje bilo koje od dviju jezgri na dva zagrebačka brežuljka moglo odigr ati značaj nu ulogu u odluc i o stvara nju biskupije na tom mje stu) . 8-9. godine nije postao biskupsko središte. 78 Šišić. Poči nju se graditi utvrde na uzvišenim mjestima. i 11. stoljećem. Izdanja HAD 14.. nakon otprilike tristo godina relativnog mira. Izvoru 30. 76 DAT 32/126-8. 9 i d. Moguće je da su Franci ojačavali utvrdu na brdu Gradec kako bi kontrolirali okolni teritorij. stoljeća i njihovi pohodi na okolne zemlje potakli proces utvrđivanja. već na sadašnjem stupnju znanja nije dvoj beno da je početkom 10. Klaić. u vrijeme kada je Simeonu bio prvenstveni cilj zadobiti važne pozicije u Bizantu ili čak osvojiti sam Carigrad77. 139. posredno potvrđuje taj sta v tvrdnjom daje utvrda "Gradec nastala negdje između VII. zarate na Hrvatsku pod Alogoboturom i tamo bijahu poubijani svi od Hrvata" 76. Istorija. Povijest. stoljeću.Tomlslavovo doba lja franačka vlast. II. izv. Lovrenčevlć. 75 Vj. stoljeća Zagreb imao funkciju utvrde protiv Mađara 75 . stoljeća" (u ovom razmatranju nije potrebno razlikovati "Gradec" od "Zagreba". Naposljetku. i IX. ili se opet naseljavaju i obnavljaju one utvrde koje su postojale u kasnoj antici 74. 2. 80 Klaić. a ubrzo potom buni se Ljudevit Posavski. 77 Ostrogorski. Izvori 11. I dok Sišić tvrdi da "izravni povod nije poznat" 78. Istorija. Documenta. 253-8. ali o njoj najpreciznije izvještava Konstantin Porfirogenet: "U to vrijeme dođu isti Bugari. VIII-DC. Rački. 6. gr adine ož ivj ele dolaskom Hr va ta u 6-7. Viz. Iako su ovo velikim dijelom pretpostavke koje bi valjalo potvrđivati novim arheološkim nalazima. uz navođenje obilne arheološke građe. Zlatarski. 325. opet našla ugrožena. kao povod odbacuje "osve73 ARFza 819. izd. Zagreb. Klaić. Klaić. 79 Ostrogorski. bavila N. 422.

Eventualni put preko Srijema i sadašnje Bosne za bugarsku je vojsku mnogo duži. Izvori. knj. baš kao i "davanje utočišta Srbima" ili "osvajačke težnje Simeonove". Svesla venski zbornik. 194-5. Nakon sraza bugarske i hrvatske vojske. Međutim. 400-401. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji s posebnim osvrtom na područje BiH. Klaić. kad pola stoljeća kasnije preuzme tradiciju Bugarskog Carstva. Po kazivanju kroničara Georgija Hamartola iz 11. stoljeća te Teofanova Nastavljača čak bi se i smrt bugarskog cara Simeona (893-927) mogla povezati s porazom njegove vojske82. Documenta. Nasuprot svim ovim mišljenjima. Zetom. knj. 84 Šišić. 13. 83 Šišić.I. da bi došao do nekih gradova bizantske Dalmacije. 927. opširno i Zlatarski. Povijest. Povijest 422. Sarajevo 1970. N. Samo. Sličnim se putovima morala kretati i Alogoboturova vojska . Zlatarski. 130 i d. LJPD. Documenta. Ubrzo je. već smatra da je "Simeon bio prinuđen na taj rat samim stjecajem prilika i kritičnim položajem u kojem se taj čas nalazio" 81. 81 V. 191-2. bilo je logično da bugarskih prijetnji prema hrvatskim prostorima više nije bilo. u LJPDje zabilježen i put kojim se osamdesetak godina kasnije kretao car Samuilo u pohodu na Hrvatsku: kada nije uspio osvojiti Ulcinj. Uprava. Nakon toga se vratio kući preko Bosne i Raške. n. papa Ivan X. čini se da je dopušteno pretpostaviti kako je Simeonova zamisao bila da napadne očigledno slabo branjene bizantske teritorije na zapadu. iako bi rezolutan zaključak u tom smislu bio neuvjerljiv i nategnut83. Godišnjak ANUBiH. Bljgarsko-hrvatskg otnošenija prez prvata polovina na 10. XV. Historičari su općenito smatrali da se bitka morala odigrati negdje u Bosni84. 87-8. Hrvatski rani srednji vijek tu". 45-55. dj.može se pretpostaviti kroz Rašku ili možda još južnije. a i teže prohodan. 85 Tako stoji na ploči na kojoj je izložena kratka povijest hrvatskog ranog srednjovjekovlja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Opsežna analiza vijesti u: Ferluga. Izvori 30. 392. ili čak u Srijemu85.87 Prošavši tako istočnu i zapadnu Hercegovinu. poslao je u Bugarsku biskupa Madalberta koji je uspješno "završio pregovore između Bugara i Hrvata"88. vek. Potom je trebala proći nekom od dužobalnih cesta koja se očuvala još iz kasne antike ili su jednostavno putovali krškim poljima koja se nadovezuju jedno na drugo u pravcu sjeverozapada. 87 I. 36. Centar za balkanološka istraživanja. Vidi. Isti. a kako njegov sin Petar (do 969) nije naslijedio očevu ratobornost. L'amministrazione. Bojanovski. Njih će obnoviti tek Samuilo. Goldstein. mnogo prije nego da sebi nametne još jednog neprijatelja -Hrvate. Klaić. 422. godine. Zagreb 1930. 290 . 88 Rački. Simeon iznenada umro. morao se prvo sukobiti s Hrvatima. 86 Mošin. "prešao je primorskim i planinskim krajevima sve do Zadra"86. Bugari su se sukobili s Hrvatima. 51. 82 Rački.

nepovoljnim mjestima" 89. koliko se dade zaključiti po Skilicinu podatku. ono se ostvaruje ne samo na taktičkom planu nego i na strateškom. Klaić. 1952. Taj podatak ne pomaže u točnijem smještavanju bitke. 45. a na teritoriju današnje Poljske oko 900 000 stanovnika. Kako je u tim borbama iznenađenje očigledno bilo jedan od glavnih čimbenika pobjede. Tomislavu nije bila potrebna neka iznimno "jaka" vojska." 93 . Izvori. a ako se ona izuzme.Tomislavovo doba 7. Prilog kritici Konstantina Por/irogeneta o doseljenju Hrvata. Ivan Đakon svjedoči o borbama Mlečana i Hrvata za Domagoja. II. Thurn. ubili mletač kog dužda 92. Izvori. Organizacija hrvatske vojske Bizantski pisac iz 11. ili "u brdima". 41.vojna koncepcija i doktrina) prilagođavali konkretnim uvjetima . Grafenauer jednostavnom analizom ustanovio 94 da. kada Hrvati iznenada napadaju mletačku lađu 91 . stoljeća. izv. 97. 92 Johannis chronicon venetumVll. 25.. izd. Zagreb 1943. Prema tome. ako se zna daje na teritoriju istočne franačke države bilo oko 2 500 000. 93 DAT31/71-4. pa zatim o tome kako su Neretvani (trenutno valja apstrahirati razlike Neretvani . nego je način ratovanja prilagođavao činjenici daje neprijatelj u otvorenom sukobu nadmoćniji. Rački. stoljeća pojedine evropske zemlje u slučaju rata mogle mobilizirati samo 7-8%. Ioannis Sctjlicae Synopsis Historiarum. odabiru tre nutka napada. Klaić. Hrvatska vojna i ratna poviest.Hrvati. bilj. Hrvatsko 89 I. a do 100 000 pješaštva i sagena do 80 i kondura do 100. Koristan pregled. 222.". 94 B. na kondurama po 20. Iako Konstantin Porflrogenet tvrdi da "krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva. Rački. Ivan Skilica. Već je B. što im je sve pred protivnikom donosilo odlučujuću pred nost. Klaić. 365. primjerice. Berolini -Novi Eboraci 1973. ali navodi na zaključak da su Bugari u trenutku kada je bitka započela bili u vrlo nepovoljnom položaju. Viz.ćv %axq TĆOV x«p5v Sio/copiocu. na "nepovoljnim mjestima brda". po svemu sudeći. 374-5. 19. ali bez bitno novih elemenata S. dakle. Grafenauer. ili "na brdovitim. broj stanovnika bi se prepolovio 95. Documenta. 31. prenosi izvještaj o bici između Bugara i Hrvata iz starijih izvora. a na manjim kondurama po 10 ljudi. HZ 5. 91 Johannis chronicon venetumVll. kao što su to činili krajišnici u Hrvatskoj. jer. ovaj njegov izvještaj valja svesti u realne okvire. da bi pobijedio Bugare. 2. 22. 28-9. Documenta. s velikom vjerojatnošću srljali u poraz. Hrvati su ostvarili iznenađenje. i nedostižan im je cilj bio mobilizacija 15-16% stanovništva. "za područje Tomislavove Hrvatske jedva možemo u to doba računati na više od pola milijuna stanovnika". Tako su i Bugari. Grafenauer je u tom proračunu područje hrvatske države protegao i na Slavoniju. Zagreb 1994. Hrvati su način borbe (kada bi se osuvremenjivao ranosrednjovjekovni realitet reklo bi se . da na sagenama imaju po 40. Pavičić. Komunističke koncepcije o "naoružanom narodu" 90 291 . i to je svakako bila jedna od osobina vojne taktike koja se iskazivala i u drugim prilikama 90. ali i dodaje da je "Simeon pobijeđen . jer su Hrvati birali i vrijeme i mjesto i način borbe. Izvori.poznavanju zemljišta. 95 Postoje podaci da su polovicom 19.. predstavlja zaseban entitet. jer je to u ovom kontekstu nebitno) u iznenadnom napadu godine 887.

odnos bi bio 1 : IO. Dakle. Documenta. 20. čak i u kraćem roku. Žunec. 181-193. 98 Rački. Documenta. 213 i d. 1949. Sokolar Apric kao iznimnu vrijednost daruje kralju Petru Krešimiru IV. Pastourea u. jer je posjedovati konja i jahati ga mogao sebi priuštiti samo uski sloj najbogatijih. Uostalom. čiji teritorij nije uopće bio prikladan za uzgoj konja. godine. što višestruko nadmašuje cijenu koju Petar Crni daje za bilo koju zemljiš nu česticu101 ili je otprilike ista kao cijena koju plaća za roba (između 1 i 40 solida). Međutim. konja s momkom102. D. Za gre b 199 4. 102 Račkl. Konjanik je bio izuzetno skup za svako srednjovjekovno društvo 97. F. La vie quotidienne en France e t en Angleterre au temps de s chevaliers de la Table Ronde. Račkl. U De admistrando imperio stoji da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. 104 odr az su pos ve ma šn je milita rizac ije dr ušt va.ni u vr i j e m e ne os p o r n o g procvata nije mogla mobilizirati za bitku kod Bouvinesa 1214. a posebno za hrvatsko društvo dalmatinskog zaleđa. 99 Novak . 97 Tako ni na j ve ć a n i na j ja č a e vr op s ka z e ml ja . kada 887. 130. Jedan konj vrijedi od 6 pa čak do 40 solida 100. 100 CD II. Izdanja HAD 15. 162. Revue du Nord 31. Izvori. Era smus 7. Hrvatslta u sukobu niskog intenziteta.I. Izvori. Le probleme des effectifs etlatactique de Bouvines en 1214. Dio cijena bio je plaćan u naturi (poljopri vredni proizvodi). 374-5. oni ga ubijaju. ali odnos 3 : 5 djeluje vrlo neuvjerljivo (apstrahirajući općenito preuveličavanje). 104 ARF z a 820. 101 Novak -Skok. Verbruggcn.63. M. Osnivanje i rad Kninskog starinarskog društva. Klaić. a kroničar Ivan Đakon posebno naglašava daje zajedno s njim stradalo i sedam njegovih vojnika 96. Documenta. O broju konja nika u odnosu na pješaštvo mogli bi svjedočiti suvremeni izvori. godine dužd Petar Kandijan kreće na Neretvane. 227. jednu od najznačajni jih u srednjemu vije ku. Naime. 46. više od 1300 vitezova. Goldstein. Hrvatski rani srednji vijek f srednjovjekovno društvo bilo je gospodarski isuviše slabo da izdržava veći broj vojnika. a biti konjanik bila je privilegija sama po sebi 103. 103 O tome svjedoči i izuzetan nalaz pozla ćenih ostruga u Biskupiji kod Knina -vidi.Fr a n c u s ka . Tamo se tvrdi daje u borbama u Dalmaciji stradalo 3 000 pješaka i 300 konjanika Ljudevita Posavskog. Račkl. 166. 322. 96 Johannis chronicon venetum. Supetarski kartular. ni mletačka vojska nije bila velika. Očigledno je to. Klaić.3. a novčani dio najčešće nije prelazio svotu od 1-4 solida. Documenta. Stvarnom stanju prije će odgovarati odnosi spomenuti u jednom drugom izvoru -u Annales regni Francorum. pa ta ko ni iz raelska vojska u punom ra tn om raspore du nema više od 8% stan ovništva — vidi. 22. a li su Iz vede ne iz s uvre me nih konc epc ija o "općoj obavezi" koje se temelje na nara slim ekonomskim potencijalima društva. Jelovina. relativno visok postotak stanovništva posveti obra ni z emlje. O. VII. Tako župan Sidrage Jurana prodaje posjed samostanu sv. po kroničarevu sudu. Pariš 1976.Skok. 15. Stoga je i broj konjanika u hrvatskoj vojsci morao biti krajnje skroman. 28-9. odnosno na mogućnosti da se. 1200 slu gu na konjima i 5000 pješa ka -vidi. 17. bez težih posljedica po funkcioniranje privrede. Zagreb 1990. J. a Petar Crni je za čitav zaselak ili selo [curlis) u Žrnovnici i povrh toga jedan vinograd na Perunu dao samo jednog konja 99. Ivana Biogradskog za konja 98 . Supetarski kartular. bio velik gubitak. 292 . u posl je dnjim dese tljećima zbog ubojitosti oru žja ni je p otre bna br ojna vojska .

Hrvatski je vladar zapovijedao skupinom koja se u izvorima naziva "vojskom" Ljudevita Posavskog . Reljef konjanika. Čini se daje u Hrvatskoj tekao proces (govoreći pojednostavljeno i shema tizirano) pretvaranja rodovske aristokracije u vojno-zapovjedničku. Rački. Određena skupina mladih ljudi bila je privremeno oslobođena redovnih radnih dužnosti i obvezna da po potrebi ratuje u interesu zajednice 105 . Brandt. Može se pretpostaviti da je hrvatska vojska u to vrijeme bila nalik na ratničku družinu poznatu iz ruske povijesti. ali se iz drugih 105 M.. što bi značilo daje vojnika u Hrvatskoj bilo relativno malo.exercitus Liudeivili 106. 293 . crkva sv. mogla podići na oružje stotinjak ratnika. Martina u Pridragi kod Novigrada Izvori koji bi neposredno svjedočili o organizaciji hrvatske vojske gotovo i ne postoje. Zagreb 1981. 819. 322. pa u tom slučaju hrvatska vojska ne može biti mnogobrojna: nju uzdržava društvena zajednica.■. » /& Slika 27. Documenta. a bogati se ratnim plijenom i prisvaja bolju zemlju. Povijest Rusije u srednjem vijeku. 19. Autor pretpostavlja daje "mir". a nije dovoljno dobro poznato ni ustrojstvo hrvatskog društva da bi se mogli izvoditi i posredni zaključci. zajednica od 500-800 stanovnika.

je r post oj e sumnje u njezinu vjerodostojnost -vidi. Ra č ki. delecta manus107. Nuta rnje stanje . Ona je 107 Račkl. uz mn oge kompa ra ti vne pr i mje r e . 108 poda c i j z O V e ispra ve mor a j u se up otr e blj a va ti s re ze r vom. o "oružanoj pratnji" -protectus suonimpraetorianorum. Stoga se čini da bi tu vojsku najbolje bilo nazivati "družinom". Neretvanski knez Jakov nešto prije 1080. Katićić. Ostruge opisa može zaključiti da se radi o manjem broju ratnika. 102-4. ruskim). dakle. godine svjedoči pri pravnom činu cum suis militibus.I. Documenta. 109 Vid i. Ra d 99. odnosno sa svojom vojnom družinom108. 169-70 i tamo lit. CD I. ne samo stoga što se ta riječ pojavljuje i u izvorima drugih slavenskih naroda (bugarskim. nego i zbog toga što se radi o skupini koja proizlazi iz gentilne organizacije109. Pretarijanci 70-81. 294 . 322-3. Goldstein. "sa svojim vojnicima". Hrvatski rani srednji vijek Slika 28. validamanus. opšir n o. magnae copiae.

Oružje na području starohrvatske države do godine 1000. III. Te su teze krajnje nategnute 110 ARFza 819. 17. 116 R. Nutarnje stanje. Još jednom Serborum ili Urborum. 322. Vinski. Documenta. Klalć. 111 295 . 135-58. kao i o sve izrazitijoj društvenoj diferencijaciji 112.301-11. 115 Bilješka N. stoljeću U "Analima franačkog kraljevstva" dalmatinski knez Borna nazvan je. kako oni iz najranijeg razdoblja doseljavanja. 3-4. Beograd 1966. 170-88. I. Warszava 1970. istoriju i folklor 37. Šišić. nego i brojni arheološki nalazi 113. Novaković 116 zamjera Prvanovi-ću "što se unapred polazilo od konstatacije daje Borna hrvatski knez". Documenta. tako i oni iz 9. a Zvonimir ratuje protiv Karantanaca1} *. ali su ti pokušaji ocijenjeni "nedozrelima". Račkl. Novaković smatra da Srbe "treba tražiti ili na teritoriju tadašnje hrvatske države zajedno s trima županijama (Lika. 24-57. pa do Grmeča i Kozare. Tko su zapravo Srbi u Hrvatskoj u 9. Prvanović. 114 M. a autoru je zamjerena potpuno "proizvoljna interpretacija izvora" i "nepoznavanje literature"115. Teze za raspravu o knezu Borni. Z. Beograd 1981. i "knez Gaćana i Timočana koji su nedavno napustili savez s Bugarima". Novaković. vol. 23-38. Također. 1957. Povijest 674-5. 117 ARFza 822. R. Rad JAZU 33. 8. Izvori. Rad 99.. neki su istraživači smatrali da je Borna sa srpskim plemenom Guduskana (Gačana) došao na zapad i u Dalmaciji uspostavio svoju vlast 114. godine). 112 D. mogu svjedočiti o stranim utjecajima (primjerice. Gde se nalazila Srbija od VII do Xn veka. Međutim. 18. Prilozi za književnost. ili ih treba tražiti na području splitske nadbiskupije" 118. SHP 14/1984. Novaković je podatak o bijegu Ljudevita Posavskog "k Srbima. narodu za koji se kaže da zaprema veliki dio Dalmacije" 117 iskoristio da bi zaključio kako su u 9. 209-30. kacigu i oklop. jezik. Oprema hrvatskih vojnika nije se razlikovala od opreme bizantskih ili drugih vojnika toga vremena . Klaić u HZ 10. franačkim).Tomislavovo doba sredstvo pomoću kojeg je Borna pokorio Gaćane 110 . 326. Rački. Novaković. 258-9. Izvori. stoljeću Srbi zapravo živjeli na širokom prostoru od Like. 1971. Miedzynarodowy kongres archeologii slowianskej. Zbog različitih mogućnosti tumačenja ovog posljednjeg izričaja. osim "knez Gačana" i "dalmatinski knez". Prilog istraživanju karolinškog oružja u Međimurju i varaždin skoj regiji. mač. Tomičić. 1957. 118 R. Ž.. 474. Pribaković. Kulturni radnik 3. Gacka i Krbava) . sv. Klaić. 185-93. Documenta. te potom zaključuje da je Borna zapravo podrijetlom Srbin. Vesnik Vojnog muzeja 11-2. luk i strelice. komentirajući vijesti iz akata splitskih sabora. 101. i 10. Isti. i kasnijih stoljeća. 113 Rački. Nalazi oružja. Prilog hronologiji naoružanja Slavena u VI i VII veku. Koje bio hrvatski knez Borna (Da lije poreklom iz istočne Srbije).imali su dugo koplje. Račkl. Zagreb 1974. što potvrđuju ne samo isprave (kao stoje Zvonimirova zavjernica iz 1074/5. U jednom radu.

Na temelju jednog odlomka iz akata sabora koji glasi ili proceres urborum ili proceres Serborum125. 124 Rački. S druge strane. jer o tome svjedoči na više mjesta i car Konstantin. zajedno s braćom i sestrom i svojom djecom stigao u Držislavljevu državu 124. izvlačili su se dalekosežni zaključci o sudjelovanju i nesudjelovanju Srba u funkcioniranju ranosrednjovjekovne hrvatske države.borba protiv zajedničkog bugarskog neprijatelja. stoljeća i Bugarin Penćo iz grada Trnova. Značenje izraza urborum u zapisu splitskog nadbiskupa Ivana III. nije sporna tvrdnja franačkog ljetopisca da su Srbi kao narod živjeli na većem dijelu Dalmacije. 253-67 i tamo opsežna lit. A Srbi su onda uistinu živjeli u njezinim istočnijim dijelovima 121. Hrvate i Srbe ujedinila politička nužda . pa se čini iz filološkog aspekta da je logičniji prijevod "prvaci Srba". 67. zajedno s Tomislavom. Documenta. Da bi neko mjesto dobilo ime Srb. pa se onda prevodi ili kao "prvaci gradova" ili "prvaci Srba". Na splitskim saborima bio je. Car Konstantin je zapisao kako su prvo "srpski arhont Zaharija. izv. ipak se valja prikloniti izrazu Serborum. Inače. Naime. Čini se da takve migracije s istoka prema hrvatskom prostoru nisu bile tako neuobičajene. mjesno stanovništvo (Srbi) mora se etnički razlikovati od onoga na širem prostoru . I zv ori 18 . 23.70. I. 122 ARF z a 82 2. a zatim i neki drugi Srbi pobjegli u Hrvatsku. 69. Hrvatski rani srednji vijek i očigledno nevjerojatne. 33. 125 Rački. Uostalom.I. Gunjaca. 32 6. Documenta. bilo sukladno već spomenutim podacima o bježanju Srba u Hrvatsku. Ispravci i dopune 2. kao vjerojatnijem i zaključiti daje u jednom trenutku. ali se tu ipak radi o Dalmaciji u njezinim kasnoantičkim rimskim okvirima. Viz. Srbi. jer je krajem 10. 56. 120 296 . dijelom Crne Gore i Srbije 120. logikom susjedstva. 211. na raznim mj. Naposljetku. Ra č kl .a to su bili Hrvati. uostalom. o tome. stoljeća. stoljeću (današnji Srb) 119. Povijest. II. u hrvatskom ranosrednjovjekovnom i općenito srednjovjekovnom latinitetu oblici koji odudaraju od klasičnih vrlo su česti i nisu nipošto iznimka 126. Pretorijanci. 121 O tome opširnije. S. dakle da bi u nekoj varijanti urbium moglo glasiti urborum. nema pri mjera u "vulgarnom". uz navođenje literature. Katlčić. kada je u Srbiju provalila bugarska vojska" 123. i zahumski knez Mihajlo. u prvoj polovini 10. srednjovjekovnom latinitetu da se genitiv plurala treće deklinacije na -ium ili -um zamjenjuje s -onim. karakterističnim za drugu deklinaciju. Također. Izvori. 126 Vidi. Kla ić . Spomenuti Srbi nedvojbeno su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. Goldstein. Pretorijanci. kao što su. pošto mu je zadavljen otac. što bi. D ocu men t a. 190. 123 DAI 32/119-20. Klaić. Obja š nje n je da je 1 Ka ti či ć .) knezova" 122. onaj tko je ugostio Ljudevita samo je "jedan od njihovih (misli se srpskih knezova -op. usp: Goldstein. G. a stvar je ipak mnogo jednostavnija. mogli biti i sudionici tih split119 Klaić. kada je ona sezala duboko u teritorij današnje Bosne i Hercegovine.

Viz. stoljeću. Erazmus 1. Krunidba je. Izvori. 29 -3 3. ali nikada oni nisu svoje odnose tako ustanovljavali da bi se moglo govoriti o nekoj vizionarskoj nakani za trajnim savezništvom koji j e u dij elu 20. usp. te konačno i neretvanskog vladara Berigoja 130 moralo nazivati kraljevima. 59-65. u takvom ocjenjivanju nisu bili do kraja dosljedni. U 10. te ih je u pravilu dobivao od svećenstva 131. stolj eća. stoljeću. Trabunija i Konavle uistinu blizu127. i 20. koji se mijenjao ovisno o zemlji i razdoblju. stari poganski običaji inkorporiraju se u vjerski obred koji dominira krunid bom. dakle. dakle. Klale. 54-5. 52-62. Na taj se način može utvrditi i ono što je nedvojbeno mnogo važnije za cjelinu hrvatske povijesti: kakvi su bili običaji vezani za krunidbu u Hrvata. Documenta. a Hrvati su čini se u Duklji morali doći u doticaj sa Srbima nastanjenima u susjednim krajevima. bez obzira na specifičan položaj i dužnosti pojedinaca. Opširnije. Da bi se moglo odgovoriti na pitanje je li Tomislav uistinu bio okru njen. 9. I franački kralj Klodovlk Meroving dobio je krunu kao simbol "regnuma". upravo su tako mnogi autori objašnjavali te epizode u hrvatsko-srpskim odnosima i tako historijsku znanost i povijesna znanja općenito srozava li n a slu ž en je dne vn oj p ol it ic i . 928. jer su na mnogim područjima bili susjedi. Međutim. 393. a vjerojatno je tako bilo na području današnje Bosne i Hercegovine. Go ld stein. Upo treba pov ijesti. Time se značenje kraljevstva mijenja. 98. izu. postavljen na sveti kamen. te kako protumačiti onaj rex iz papina pisma. O Tomislavovoj krunidbi i o ustoUčavanju hrvatskih vladara Kada su historičari proglasili Tomislava prvim hrvatskim kraljem. Gol ds te in . stolj eća oživotvoren u zajedničkoj državi. Opć en ito o ta kvim postupc ima u hrvats koj politici 19. 131 U za pad no j E v ropi p rvi kr alj z a ko je g se p ou zda no z na da je ta ko po st avlj en j est vizigotski kralj Vamba godine 672. valja utvrditi što je zapravo krunidba u ranom srednjem vijeku. Izvori. naime. uvijek bio u posebnom odnosu prema Bogu. bilo daje dizan na štit. jer bi se onda i Trpimira (kojeg je Gottschalk nazvao rex) 128. a to nitko nije činio.Tomlslavovo doba skih sabora. kao i zahumskog kneza Mihajla [rex Sclavorum u donjoitalskoj kronici} 129. 127 DM 33-36. Tomi slav. Paganija. II. pa onda i suradnja Hrvata i Srba bili su neizbježni. ključan im je argument bio onaj rex iz papina pisma. Gottschallc 8. Rački. Nakon pokrštenja. i kršćanski je vladar. a i u 14.vid i. ili 15. 130 Barada. 127-8. Klaić. Srednjovjekovno doba. bilo odjeven u prigodno odijelo ili darivan kopljem. jer su Zahumlje. I. 297 . 22. kada se to i u kojim okolnostima dogodilo. bila obred ustoličavanja vladara u njegovu dužnost. Srbi u ličkom Srbu bili su okru ženi Hrvatima. 129 Annales Barenses ad a. bilo je doticaja između Hrvata i Srba. Brandt. U Evropi se kralj ili vojskovođa oduvijek proglašavao na javnoj ceremoniji. Dinastičko pitanje. kraljevske vlasti. 128 Katić. Pomaza njem je kralj postajao podoban da dobije krunu i druge znakove. niti čini. terminološki je kriterij presudio. Svakovrsni doticaji. Zagreb 1993. 60-2.

primjerice. Izvori. približno iste f unkcije (ustoličavanje.. Primjerice. L. X. prva ovjenčana osoba koju se može nazivati kraljem jest Stjepan Držislav. godine ogradio od raspravljanja o tome da li se skupština uistinu dogodila ili nije i tko je okrunjen 136. 194-213. Sarajevo 1970. 8. Vol. 133 O razlikama između zapadnog i istočnog obreda ustoličenja. ipak je proizvod spleta nepoznatih i s hrvatskom situacijom neusporedivih činitelja 132. 136 Rački. a da nema presudnog činitelja ili pokazatelja po kojem bi se decidi rano moglo utvrditi radi li se o uvođenju u kraljevsku ili neku drugu čast (kneževsku. Hadžijahlć. U ljetopisu Popa Dukljanina opisana je krunidba tobožnjeg hrvatskog vladara Budimira na Duvanjskom polju. Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und als 298 . 1908-9. Međutim. pa su historičari svaki 132 Međutim. Janković. Iako zemljopisno i etnički vrlo blizak. izvjesno je da postoje i argumenti na temelju kojih je logično zaključiti da se već i prilikom Trpimirova uvođenja u vladarsku čast obavljao svojevrstan obred ustoli čenja. ali bez neposredne veze s našim razmatranjem: Janet L. jer su krunidba ili obred ustoličenja tako široki i neodređeni pojmo vi da se mogu primjenjivati za razne ceremonije i uvođenja u različite časti. Centar za balkanološka istraživanja. Vol. Po vijest. Vidljivo je to na bareljefu s oltarne pregrade u splitskoj krstionici 134. Nutarnje stanje. odnosno istočni i zapadni. ANUBiH. Documenta. Klaić. neki su pisci. R asprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. VHAD. 245-7. Symfaols in Context: Rulers' Inauguration Rituals in Byzantium and The West in the Eariu Middle Ages. Rim 1963.. M. S oprezom valja prihvaćati i mogućnost usporedbe. godine. a prva okrunjena osoba bio bi tek Dimitrije Zvonimir 1074/5. primjerice). 126-44. 135 Rački. 108). vrlo nepouzdan izvor. utjecaji na položaj kralja i ceremonijal koji je ustrojen u Hrvatskoj očigledno su se isprepletali." 137 Vidi. narodne skupštine) očuvale na više mjesta u Bosni i Hercegovini . Mandić. str. gdje se čitav ceremonijal odvija po redu i poretku koji utvrđuju papa i njegov izaslanik135. čini se. Rad 91. Stoca. Podaci o ustoličavanju hrvatskih vladara toliko su fragmentarni da ne dopuštaju nikakvo sigurnije zaključivanje. 91-119. T. 134 Vidi. bizantski i franački. Studies In Church Historv. Beograd 1948. D. Autor je zadržao takve stavove i u. u: The Orthodox Churches and The West. 149-50: "Neupuštajućl se ovdje u razglabanje pitanja. Hrvatski rani srednji vijek Ukoliko se ovakav uopćeni model krunidbe može usporediti s pribilježenim događajima iz hrvatske povijesti.I.kod Blagaja. Goldstein. 13. Jellć. Rački 1888. kao i na primjeru Zvonimirove zavjernice. Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju. slične su se kamene stolice koj e su imale. sudovanje. LJPDje. stoljeću. Oxford 1976. da Uje ta skupština na hlivanskom polju sbilja držana. Od njih je svakako najvažniji jak i konstantan franački utjecaj i gotovo potpuni nedostatak bizantskog 133 . poistovjećivali Budimira s Tomislavom. 201-61. 103-4. Duvanjski sabor. 6. D . Istorga države i prava naroda FNRJ. poznati opis ustoličavanja karantanskih vojvoda na Gosposvetskom polju u Koruškoj ne može biti od velike pomoći. S druge strane. Pregled mišlj enja donosi Ši šlć. naime. Nelson. Gacka i na Neretvlcl (vidi. ali su takve teze danas gotovo u potpunosti odbačene137.. 68-9. n. pretežno u 19. 135-45. Iako se još F. ser.

U Hrvatskoj redakciji. 142 Klaić. N. 47 i d. stoljeće. našli kralja na polju Dalmi"139. Ljetopis popa Dukljanina. Jedino su Barada 141. Klaić142. ne pokušava smjestiti događaj u povijesni kontekst. Peričić. krunidba kralja Svatopluka . 1928. 140 Mošin. Na to upućuju i jezik i rječnik pisca. stoljeću samo dio županije Livno. na raznim mj. ove nejasnoće ili čak pogreške nisu i jedine u opisu krunidbe u LJPD. nema većih samostana. LJPD. Historičari su općenito poistovjećivali Hlivaj = Hlijevno = Livno = Duvno = Duvanjsko polje ili Dalma = Delminium.. Barada.. 10. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Almissium. 139 Adven ientes i taaue cardinal es et epi scop i in venerun t regem in plan it ie Dal mae . ali particip prezenta valj a prevesti nesvršeno. pogreške u vremenskom slijedu kod opisivanja događaja iznose za prvu polovicu 12. Na tom pravcu zadnje mjesto na kojem postoje obimniji arheološki nalazi je Muć. što je antičko ime za Duvno. što je sve još karakterističnije za Hrvatska redakciju138. crkvenog sa bora ili nečeg drugog). LJPD. stoljeće čak do 100 godina. Dahnasium. i si. Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Međutim. unatoč velikoj konfuz nosti priče historičari su nastojali odgonetnuti o kojem se razdoblju radi. territoricdes Substrat. Duvno je u 10. 51. 195 1 d. ka še diše Hlivaj" (]oš jedna potvrda nepouzdanosti HR. Jasno je da se sva ta zbivanja nisu mogla dogoditi istovremeno.Tomislavovo doba podatak iz njega preuzimali s oprezom. preveo je advenientes kao "došavši". za prethodno 11. stoljeća. ljetopis popa Dukljanina. II. on ne odgovara onome što se uistinu dogodilo. 51.. dočim za ranija razdoblja kronologija uopće ne postoji (vidi. AlmLsium za Omiš. Mošin. odnosno Duvanjsko polje. Siid-ost Forschungen. Mošin. Zagreb 1991. Naime. a za njim i N. Dijele ih možda i stoljeća. a za cijelo područje županije Cetina. E. a održan je i crkveni sabor. glagolskim pridjevom sadašnjim.). gdje je krunidba opisana opširnije. Pitanje je. a za 10. 11-60. Također. naime. U Hrvatskoj redakciji piše sljedeće: "I tako prišadše rečeni gardinali i biskupi. 138 LJPD je nastao polovicom 12. Band XLII. Ipak. krunidbe. Iako se u historiografiji i publicistici uvriježio termin "krunidba na Duvanjskom polju".. da ono ne leži podalje od većih središta hrvatske države 9. primjerice.Budimira. jer se planitie prevodi s "planina"!).. ser. stoljeća. najvjerojatnije čak u 15. kao i županije Livno. Istodobno se opisuje zbor na kojem su Hrvati pokršteni. nekih 20 godina. Povijest. nedostaju zemljopisni. U latinskoj verziji LJPD stoji da su "dolazeći tako kardinali i biskupi. Peričić. da li se sabor uopće održao na Duvanjskom polju. Ni imena spominjana u LJPD ne odgovaraju onima koja se navode u vjerodostojnim dokumentima. pa prihvatiti Duvanjsko polje kao mjesto nekog događanja (pokrštavanja. 18. 299 .). E. 141 M. najdoše kralja na planini.Svetopelega . ima lingvističkih argumenata. pisani izvori vrlo su oskudni (ne spominju se u darovni cama. stoljeću. Zagreb 1991. gdje bi bilo to Omiško polje? Ove bi se nedoumice mogle zanemariti... pa čak i 11. SHP. 19. Marko Marulić prevodi na latinski Hrvatsku redakciju ovako: in campo qui Clivna appellatur140. Munchen 1983. a Hrvatska redakcija. Ako za takvu identifikaci ju Dalmassvum. TopograjyaPorfirogenetove Poganije. LJPD. stoljeća 2 godine. na raznim m]. naziv Dalma identificirali kao Omiš.

njegova titula "fiaaikevc. 34. a sam naziva rex čak i vladara barbarskog plemena Herula 146/Pi^ su često upotrebljavali i barbari i Bizantinci. Poznata su samo tri prijašnja slučaja -papa Zaharija je 751. Goldstein. prvenstveno je morao upotrijebiti neko ime stvarnog kralja143. Tomislav nije mogao dobiti krunu ni od pape. Simeon se nije okrunio sam.. po uzoru na bugarskog cara Simeona 144. Bellum Gothicum. 1952-3. već je to učinio carigradski patri jarh. 26. 38. papa Stjepan VI. Kukuljević-Sakcinski. Uostalom. Tomislav. I. Osim toga. a do njihove krunidbe nikada nije došlo. ustoličili Karla 800. niti ga je papa mogao imenovati (proglasiti). jer. Čak je i Atila . 47-50. Ako je tvorac ili zapisivač želio priču učiniti uvjerljivom.I. Naime. 1. kada je očigledno ime glavnog. svjedoči da se Odoakarov nasljednik Teodorik "nazivao prj^ do kraja života (jer su tako barbari običavali nazivati svoje vođe)" 145. označavajući time vladara nižeg ranga od "pocoiTis'oc."bič Božji" nazivan u kronikama kraljem. ključnog lika izmišljeno. Da li se Tomislav uopće mogao okruniti i tko bi to učinio? Jedna je od pretpostavki da se okrunio sam. dokazujući da ne zna ni za kakvu krunidbu ili titulu. Do radikalnog zaokreta u toj praksi došlo je u doba Grgura VII. Uber die Titel in den Adressen der Papsturkunden von den Anfangen bis zumEnde des 11. VI. (885-891) tako naziva i bugarskog kneza Borisa i moravskog kneza Svatopluka. Hrvatski rani srednji vijek Ovaj se problem mora promatrati prvenstveno kao metodološki: je li dopušteno proglašavati u nekoj priči vjerodostojnima imena epizodista (carevih i papinih poslanika. Jasno je da u svim takvim slučajevima vladari koji su titulirani s rejtnisu bili i okrunjeni 147. 145 Prokopije. godine. ZČ VI-VII. ali ni to se ne može smatrati pravilom. i Otona I. 146 Prokopije. već i drugima. a za careve su pape Leon III." ili cara. Rad JAZU 58. Jahrhunderts. Santšfaller. Tomislav. te drugih osoba). Slavenski je knez 143 O krunidbi na Duvanjskom polju. pape se sve do posljednje trećine 11. stoljeća nisu politički vezivali uz evropske vladare tako da bi im slali kraljevske znakove ili ih samo imenovali. detaljni je . odnosno Ivan XII. Bellum Gothicum. 250. Goldste in. kao i njegovi mlađi suvremenik Odoakar. godine priznao Pipina Malog za franačkog kralja i odobrio njegovo pomazanje. Zagreb 1879. V.yapćov" nema ništa zajedničko s Tomislavovom titulom rex. 962. 144 300 . 147 L. Međutim. stoljeća naslov rex. Titula rex nadijevala se kroz stoljeća po najrazličitijim kriterijima. prvi kralj hrvatski. I u papinskim se poslanicama upotrebljava od 6. (1073-1085). Bot>A. koji je podijelio kraljevske znakove mnogim evropskim vladarima. Konstantin Porfirogenet naziva hrvatske vladare općenito arhontima. I Prokopije iz Cezareje. na primjer. rexi "kralj" nisu identične i istoznačne titule. i to po vrlo teško ustanovljivim kriterijima: moglo se tako tituli rati snažnog i utjecajnog vladara. Tako se može zaključiti da se titula rex u ranom srednjem vijeku nije nadijevala samo krunjenom monarhu. 14. pišući na grčkom.

a podanici su ga i dalje mogli nazivati knezom148. onda on ne mora uopće razmišljati kako ga se titulira u njegovoj državi ili izvan nje. Ra čki. samo je historiografski dogovor da se prevodi kao "kralj". Međutim. a na kamenim spomenicima nazivali su se onim imenom koje im se u tom trenutku učinilo najprikladnijim 152. 149 I kompromisan stav da se Tomislav "prozvao kraljem". nije im bilo posebno važno kako ih oslovljavaju strani autoriteti u svojim pismima. Ra d 17. a samo tri godine kasnije i princeps. Uostalom. pa Zdeslav i Branimir comes. a da bi se u onom rex tražili formalno opravdani razlozi 149. Pamletnik Slowlanski XVIT. Stoga je za ranosrednjovjekovno razdoblje od bitno veće važnosti činjenica da su hrvatske vladare njihovi podanici oslovljavali s regnum i imperium . a zatim u dokumentima splitskih sabora 925. 150 O k onk re tn im sit uac ij a ma . Time je papinska kancelarija u tituliranju hrvatskih vladara iskazala isuviše veliku nedo sljednost. gospodstvo. us p. valja prihvaćati s rezervom. stoljeća prvo je Domagoj bio nazvan dwc. Povijest. Geneza Tutulu "Rex Chroatorum". čini se da Hrvati i njihovi vladari u ranom srednjem vijeku nisu gotovo uopće poklanjali pozornost tome kako ih nazivaju inozemni kroničari (uostalom. Ka da i kak o se preobrazi hrv at ska k nežev in a u kra lj ev in u. i 928.dakle "kraljevstvo". hrvatski se vladari nazivaju rex. opširn o. Kada se nekog tako naziva. to i nisu mogli saznati). koji je izložio Šišić. To stoje papa u jednom pismu Tomislava nazvao rex. 152 O tome . 162. jer je on neprijeporni vladar koji je u posebnom odnosu prema Bogu. a titula postaje mnogo važnija od stvar ne vlasti151. u: ZKT. 2 3 i d.Tomlslavovo doba mogao biti u stranim kronikama nazvan rex. Problem Tomislavove krunidbe i kraljevanja očigledno je za prošle generacije bilo i pitanje specifičnog tretmana povijesnog problema u vrije me kada je svaka. "kralju" kao bitnoj različitosti od "kneza". Tomis la v. Titule. također. 1967. "kneževine" i svih drugih titula. pa da je papa zato naslovio pismo sa rex. papinska je kancelarija u razdoblju od šezdesetak godina upotrijebila čak četiri naziva za hrvatske vladare. Zagreb 1871. nesvjesno se dolazi pod utjecaj kasnog feudalizma. 151 F. 413-4. 301 . Goldste in. Sedamdesetih godina 9. a pogotovo ovakva povijesna činjenica od iznimne političke važnosti i kada ona umnogome nadrasta historiografske okvire150. 148 T wasilewski. vlast. kada se insistiralo na "krunidbi". Osim toga. kada se društveni odnosi petrificiraju i forma prevladava nad sadržajem. Goldst ei n. 149-160.

za razliku od Hrvata i drugih plemena istočnojadranskog zaleđa u prvoj polovini 9.5. Viz. . Povijest. ukoliko netko baš protiv njih ne zarati".ona su zbacila sa sebe "davnašnju vlast Romeja" i "odstupila od svetog krštenja" 3. II. Theophanus Continuatus V. očigledno je car tu priču koja je kružila po Hrvatskoj iskoristio kako bi pokazao da su njemu suvremeni Hrvati vjerni kršćan stvu i prije uglavljenim savezima. Dakle. koja je između Hrvatske i Venecije". I sljedeća tvrdnja. I.. 79. stoljeću 2. 433-4. Izvoru 44. Krešimir je bio Trpimirov sin i naslijedio ga je na prijestolju oko godine 935. stoljeća . dakle. 45. jedini čvrst podatak za 1 2 3 4 5 302 DA731/42-51. Pošto je Krešimir umro. na i. DAI31/75-8. DA/31/58-74. nastavlja Konstantin Porfirogenet. ali ne i mnogo više od toga. "njegov sin Miroslav vladao je četiri godine i bio je ubijen od bana Pribune (Pribine)" 5 . izv. Hrvatska poslije Tomislava 1. 80 sagena i 100 kondura) i "daje ovako veliku silu i množinu vojske imala Hrvatska do arhonta Krešimira" 4. Klalć. izv. Viz. Oni su tako oskudni da je nasljednicima moguće samo sa sigurnošću utvrditi imena i nekako uspostaviti redoslijed. poslužila je tadašnjoj bizantskoj politi ci: "Zbog toga (zbog blagoslova Martinova -op. Usp. 41. II.) ni sagene ni kondure (tj. Viz. Klaič. 43.X. Klalć. koji je. 45. on Hrvatima ponovno preporuči da do kraja svoga života čuvaju ovu zapovijed njegove svetosti pape. činio mnoga čuda . Viz. Izvori 45. brodovi) ovih Hrvata nikada ne polaze u rat ni protiv koga. Iako historicitet ovog Martina nije utvrđen. izv. mj. II.. pisac DAT tvrdi daje Hrvatska imala iznimno veliku vojsku (60 000 konjanika. s područja oko Akvileje i Grada. podijelivši im blagoslov sličan papinom" 1. Izvori. negoli u 10. 100 000 pješaka. o "miroljubivosti" Hrvata. izv. Konstantin Porfirogenet u vrijeme njegove vladavine smješta priču o dolasku "pobožnog čovjeka Martina" u Hrvatsku iz "Franačke. pričaju isti Hrvati. II. G. Napokon. a čini se da je on prije djelovao polovinom 9. 288-9. "Bio je obučen u svjetov no odijelo. Viz. Tomislavovi nasljednici i nastupajuća kriza O Tomislavovim nasljednicima na hrvatskom prijestolju postoji samo nekoliko podataka. II. i komentar Šišić. Tomislava je po svemu sudeći naslijedio Trpimir II. izv.

indirektno je to moglo značiti i slabije žetve. Klaić. podizanju utvrda i revitalizaciji antičkih cesta.što može biti poticaj svako vrsnoj krizi ili već njezino značajno obilježje. obnovi i gradnji crkava. Za Držislava će Hrvatska doživjeti privremeno razdoblje mira. gradili su uglavnom seljaci. Osim toga. 10 DA731/79-82. onako slabašnih privrednih i političkih potencijala. Iz toga vremena. godine. Povijest. Sada imaju 30 sagena. II. i konjice *** i pješaštva ***"i0 ( i to zbog "nastalih svađa i mnogih razmirica". dakle. i vijesti s ploče kraljice Jelene 7 . godine. Napor se prvenstveno tražio od aktivnog stanovništva. morala se osipati. Rapanić. 45. Sve što se gradilo. 320. Priručnik. dakle oko polovine 10. Doba. bez obzira što su brojke Konstantina Porfirogeneta nekoliko puta preuveličane. Kako su ti poslovi jednim dijelom morali kolidirati i s poljopri vrednim radovima. 42-3. Viz. morala je biti i dotadašnja snaga hrvatske vojske. Klaić. koju je 1062. Tekst i komentar u: Šišić. "u zemlji su nastale svađe i mnoge razmirice" 9 . Documenta. 8 Toma.9. izdržati napore koje je pred njega postavljala suvremeno koncipirana država -to je značilo pove ćan napor u pokrštavanju. godine na prijestolju već bio Stjepan Držislav 8. ponajviše od seljaš tva. ako čak i nisu bili presudni. Viz. ali do tada je kriza potresala državu. upotpunjava se slika. i u kojoj se spominju njegovi preci. 9 DA/31/78-9. 142. II. kondura velikih i malih ***. krizi su značajno pridonijeli i gospodarski uzroci. Kronika. 45. stvaranju sve većih ratničkih družina. Jedan od uzroka. Stoga je tvrdnja Konstantina Porfiroge neta da se "smanjila konjica i pješaštvo i sagene i kondure u državi Hrvata. 7 303 . od pradjeda Krešimira i njegova sina Držislava 6. izv. Potom je Miroslava ubio Pribina i osigurao prijestolje njegovu mlađem bratu Mihajlu Krešimiru II. 126. nema razloga sumnjati daje ona ipak bila razmjerno jaka. odnosno iz djela Tome Arhiđakona. 45. Njezine je uzroke na prvi pogled lako uočiti —teški unutrašnji sukobi koji prerastaju u građanske ratove uništavaju ili onemogućavaju funkcioniranje vlasti.Hrvatska poslije Tomislava utvrđivanje vladarske kronologije jest podatak o četverogodišnjoj Miroslavljevoj vladavini. Kombinacijom podataka iz darovnice za Diklo. Kako se tolika sila nije mogla u dužem razdoblju izdržavati. samo je majstor mogao doći izvana. Izvoru 45. godine izdao Petar Krešimir IV. odnosno slabiti. pa se čini daje do smjene vladara dolazilo ovako: Krešimir je vladao do otprilike 945. Toma Arhiđakon tvrdi da je 970. 62. izv. kada ga je naslijedio Miroslav i vladao do oko 949. stoljeća. nerodnije godine. a zatim i od posljedica takvog stanja. ukazuje samo na jednu stranu problema. pothranjeno ili gladno stanovništvo . datira podatak Konstantina Porfirogeneta o 6 Rački. Dakle. Klaić. Ranosrednjovjekovno hrvatsko društvo nije moglo. Izvori. teško održavanu ravnotežu u ponudi i potražnji hrane mogla je ponajprije narušiti totali tarna vlast u nastojanju da izvuče od svojih podanika što više kako bi nastavila gradnju objekata nužnih za opstanak. a to je na svaki način pridonosilo anarhiji.

Viz. o tome. Pariš 1888. 2.I. Diehl. bila je neobično važna. (715-731) caru Lavu III. njoj je svakako pridonijela i kriza na širem području. 518. I. I. Kada bi u Carigradu bio postavljen novi car. 691. već Langobardi 16. Goldstein. 78. na duži rok. u tom procesu ima i otklona: djelo Konstantina Porfirogeneta DAJ doživjelo je posljednju redakciju. bezvlašće. Radovi ZHP 24. napisano je baš u DAT 29/290-3. tako i na širem području oko nje. stoljeća vrlo intenzivno djelovao. Još je u 8. L'ItaliaJuorid'Italia. pa onda krađa i otimačina. Etudes sur l'administration btjzantine dans l'exarchat de Ravenne 568-751. grubo do znanja da on i njegovi sunarodnjaci nisu Rimljani (ili Romeji). stoljeća. izv. Doduše. Hrvatski rani srednji vijek "nenaseljenim" otocima i položajima na njima u okolici Zadra. u Hispaniju. Viz. car Nikefor Foka dao je biskupu Cremone Liutprandu. u narednim će stoljećima bizantske akcije uglavnom izostajati. (717-741). L'Italia nello specchio del Medioevo. u: Migne. Godine 968. 15 Vidi. 5-13. njegova bi slika bila odaslana u Italiju. pismo pape Grgura II. Reiskius. oko Hrvatske. Goldstein. 12 304 . II: Dalla caduta dell'Impero romano al secolo XVIII. u: Storia d'Italia. Hrvatska u evropskom kontekstu u 10. gospodarska kriza. odnosno. ili da bi se što više radilo. Također. Ch. inače ambasadoru cara Otona I. Može se pretpostaviti da su se negativni utjecaji na društvo isprepletali i da je jedan mogao poticati drugi -državni pritisak da bi se dalo što više plodina. sed langobardiestis -vidi. Torino 1974. u Galiju. O naravi bizantske prisutnosti na istočnojadranskoj obali 6-12. a civilizacijska nazočnost bit će sve slabija 13. jer je označavala općenito prihvaćenu vječnost carskog vrhovništva 15 . Iako formalnost. Nakon što je Bizant tijekom čitavog 9. 25-6. U. PL 89. Nije nevažno da se u Konstantinovu "Spisu o ceremonijama" hrvatski arhont spominje ispred srpskog i drugih arhonata južnoslavenskih Sklavinija. pothranjenosti. Goldstcin. ali i "ostali gradovi koji leže na kopnenom dijelu provincije i koje drže rečeni Slaveni. te je možda do smanjivanja broja stanovnika došlo pod utjecajem nepovoljnih prilika u tadašnjoj Hrvatskoj 12. Bonnac 1829. 205. II. izv. 1991.. mogao je prouzročiti povećanje broja ili intenzifikaciju bolesti. 14 Constantini Porphyrogeniti De caeremoniis aulae byzantinae I. do 10. i to bi već bio dobar povod i uzrok građanskog rata. Međutim. 13 Opširno. 1939. kako u Hrvatskoj. Bizant. J. gladi. stoljeću Iako se očigledno radilo o unutrašnjoj krizi. uslijedili bi demografski pad. stoje nenaseljeni i pusti i nitko ne stanuje u njima" 11. 137 i d. Vidi. ed. Razlozi "nenaseljenosti" vjerojatno su bili prvenstveno demografske naravi. Le Goff. stoljeća stanje se korjenito izmijenilo. a potom. što znači da su Hrvati imali prednost pred ostalima 14. 16 Vos non romani. stoljeću bizantski dvor ljubomorno održavao običaje i iskazivao svoje pravo na teoretsko vrhovništvo nad cijelim Zapadom.

da bi proces kulmini rao pojavom Arpadovića i njihovim preuzimanjem vlasti godine 1102. u tisku. stoljeću više ne utječe ni franački kulturni krug. Region. SHP 20. Ni titule eparha i patricija koje je Držislav dobio od bizantskih careva. vidi. u bitnoj stvari za koju se papa zauzimao nije bilo uspjeha -niti je narodni jezik izbačen iz liturgije. 19 Usp. bizantskog kulturnog kruga 19 . Prvi od takvih pokušaja bio je 996. 111-89. Tako je do kraja 10. i 928. (948-959) na nekropoli Lijeva bara kod Vukovara. stoljeća. moćnog susjeda..Hrvatska poslije Tomislava polovinom 10. godine značila je da je Hrvat ska dobila novog. Ž. Kroatien und Dalmatien zwischen Ost und West 6-12. Isti. pa je neko vrijeme bila i unutar. 45/101-2. kao uostalom i oduvijek. jer je biskupija u Tarsatici ovisna o Akvileji ostala samo mrtvo slovo na papiru20. Europa. stoljeću započele su clunvjevska i lotaringijska reforma koje su tek potkraj 11. Wurzburg. 303-16. činjenica jest daje Hrvatska tada. Jahrhunderts. stoljeću jest intervencija na splitskim saborima 925. Rijeka. 23-4. Nation. 2-3. niti je glagoljica odbačena. Pićnu i Tarsatici". nego samo namjeru da djelotvorno kontroliraju svoje istar ske posjede.. Iako je po obilju i preciznosti podataka bez premca najvažniji izvor za hrvatsku povijest do 10. Kroatien zutischen Ost und West. Radovi 27. izv. Tomičić. a oni u to vrijeme ne mogu donositi ništa drugo doli destrukciju. Na Hrvatsku u 10. Vinodol.. a nove će se sile pojavljivati i sve više jačati od oko godine 1000. Time posredno iskazuje osvajačke namjere. Margetić. P. O vrlo osebujnim odnosima i razgraničenjima između Istoka i Zapada. Oriente e Occidente nell'altoMedioevo. ali su aktivnosti njemačkih careva prema hrvatskom prostoru bile tek povremene i zapravo vrlo skromna opsega . 1990.oni nisu snažnije isticali ambicije da se na ovim teritorijima šire prema istoku. na raznim mj. I. II. 20 Usp. Lamma. 1994. 17 Kako stoji u DAI29/234-5. ili barem na rubu. Istra. Uspostava Svetog Rimskog Carstva 972.. 18 305 . godine kada car Oton III. odlučuje "potvrditi i podijeliti akvilejskoj crkvi biskupije . godine) 17 i u njemu je opisano i stanje u tadašnjoj Hrvatskoj. Prilog istraživanju kronologije srednjovjekovnog groblja na položaju Lijeva bara u Vukovaru. stoljeća (oko 949/50. što je stoljeće prije donijelo izuzetne koristi. Goldstein. stoljeća s hrvatskog prostora gotovo nestao utjecaj čimbenika koji su na njemu djelovali duže od stotinu godina. u Novigradu. I papinstvo je u krizi -u 10.. isti. Jedina papina akcija na hrvatskim stranama u 10. dovele ga do vrhunca moći za Grgura VII. Regensburg 1992. Hrvatska povijest između Istoka i Zapada. nego joj sve više vojnički prijete Bugari i Mađari. stoljeća ojačale papinstvo. mogu izmijeniti tu sliku 18 . 33-4. ono ipak ne može biti potvrda iznimnog bizantskog interesa za Hrvatsku u to doba.). Vidi i objašnjenje u Viz. S druge strane. Padova 1968. Rovinju. godine. u: Giinther Lottes (hrsg. 213-28. Iako je papina aktivnost pridonijela učvršćivanju crkvene organizacije. bila zemlja o kojoj je Bizantsko Carstvo vodilo raču na. još manje izolirani nalaz bizantskog novca Konstantina Porfirogeneta i njegova sina Romana II.

33. Viz. primjerice. a potom ga je naslijedio Godemir. stoljeća nije bilo istaknutije vladarske ličnosti koja bi ujedinila državu. kada je ona bila dio hrvatske države. Documenta. Documenta. 62. barem u 10. No. Povijest. II. Filološka razmatranja. baš kao i po hrvatskim vladarima 10. 75. ta nova ličnost bit će ban 22 . dakle oko polovine 10. Klaić. 90. bogat". izv.25. 104-5. Opširnije. izv. 22 306 . 672. Majordomi su od prvotnih vremena bili samo "upravitelji kuće" ili "dvora". 41. senechaim majordome. 113-4. Tako je i ban u hrvatskom društvu svoj utjecaj i moć ostvarivao u skladu s kon kretnim prilikama. Izvori 45. Kao osobno ime taje riječ osim u Avara potvrđena još u Protobugara. Božeteh i Stjepan Praska. te u osmanlijskom turskom kao apelativ u značenju "imućan. te u Bosni. 313. II. Osim toga. Klaić. Šišić. postojao samo jedan ban: Pribina je zadržao bansku čast sve do vladavine Držislava.I. datirale isprave koje su izdane stoljeće kasnije 23. 672. tako su imeno vani i banovi određenih krajeva. stoljeća.po tadašnjim su se banovima. a potom i kasnije značenje nekih franačkih titula.. a čini se da to nisu dopuštale ni opće prilike. Da jačanje banova i osvajanje značajnih pozicija nije bio presedan u suvremenoj Evropi svjedoče i prvotno. Goldstein. a u drugoj polovini 11. Kako se vlasi hrvatskog kralja širila u 9. 26 DA/30/93. u zemlji između Gvozda i Drave ili kasnijoj Slavoniji. Pojava banova Oko polovine 10. Povijest. Komentar tog podatka u: Šišić. U ranijem je razdoblju. 33-4. 25 DA/31/76-9. Etimologijski rječnik. Čini se da ih je u 11. Tatara. izv. 486. Budući da su župani bili međusobno ravnopravni i jednaki. u trenutku slabljenja i nestajanja vladareva autoriteta morala se nametnuti nova ličnost 21 . Kirgiza i Mongola. Kako na hrvatskom dvoru u načelu nije postojala hijerarhija i svita po uzoru na. kao što su marechal. stoljeću dublje u dinaridsko zaleđe. 23 Rački. II. Viz. Klaić. Povijest. za titulu bana sigurno jest da je turkijskog podrijetla. Hrvatski rani srednji vijek 3. što bi 21 Beuc. 45. ali je moguće daje u tome. A ugled i autoritet bili su mu doista značajni . Povijest institucija. stoljeća ojačali i nadjačali merovinške vladare. 311 i d. Očigledno je hrvatski vladar u ranomu srednjem vijeku morao tolerirati postojanje bana koji je. 24 Šišić. Povijest 672. Ban je'na području koje je kontrolirao "vršio jamačno svu upravnu. "držao pod vlašću Krbavu. točan podatak kako su bili izabirani iz šest rodova ili bratstava [generaLiones). Iz 14. sudačku i vojničku vlast" 24 . ban Pribina odlučuje o tome tko će vladati: ubija Krešimirova sina Miroslava i postavlja njegova brata Mihajla Krešimira II. da bi u drugoj polovini 7. I. Liku i Gacku" 26. 27 Usp. Klaić. Izvori. 88-9. Povijest. 44-5. Viz. i 10. CD I. bizantski dvor. stoljeću bilo najmanje tri -u užoj Hrvatskoj između Gvozda i Neretve. stoljeća dosegla i današnju Slavoniju. stoljeća. U vrijeme Držislavovih sinova banovi su bili Gvarda. značenje riječi u stranim jezicima i eventualno u avarskoj sredini ne mora značiti da je isto značenje riječi bilo u hrvatskom i da je stvarni položaj bana u hrvatskom društvu bio isti. stoljeća postoji nepouzdan podatak o sedam hrvat skih banova 27 . Rački. Katičić. barem načelno. Za razliku od nejasne etimologije riječi "župan". stoljeću. Skok. a potom zavladali kao prvi iz kuće Karolinga.

.. primjerice. Vidi. stoljeću ponovno ojačati Neretvanska kneževina. tek će u 11. jer je ono postalo interesna sfera uvijek opasne Bugarske. ili barem o njemu u izvorima nema spomena. vidi i K. te sukob interesa vanjskih sila na širem području Srbije 31 . u neposrednoj su se blizini Hrvatske počele afirmirati i druge Sklavinije. Istorija srpskog naroda. Povijest. to je ipak tema unutar srpske povijesti. dočim je Srbija bila dublje u zaleđu i istočnije na prostoru koji je na svim pravcima. Trabuniji. Hrvatska i Srbija bile su tada zasigurno najjače istočnojadranske Sklavinije. stoljeću nije poput Hrvatske našla na području gdje su se preklopili interesi dviju velikih sila . Oko polovine 10. Razlozi uspona Srbije polovinom 10. a manje interesa. Za takav angaž man jednostavno nije bilo previše interesa. Zahumlju snaga je poče28 O tome: Rački.Bizanta i Franačke. Nutarnje stanje. Hrvatska je vjerojatno imala više snage. stoljeća . Srbija se. slučaj Bizanta: L. 43. a nakon prvog bljeska u prvoj polovini 9. 79 i d. a za hrvatsku povijest važna utoliko što su se u jednom trenutku hrvatski i srpski interesi isprepleli na području Bosne 32. dok je sa Srbijom bilo obrnuto. kako je u Hrvatskoj ranosrednjovjekovna konjunktura ranije počela. Srbija i Bosna Slabljenje države nakon Tomislava nije se osjetilo samo u Hrvatskoj.gospodarska konjunktura. Les institutions de VEmpire byzantin. Istorija Srba T. Hrvatska. bolje održavane komunikacije. No. 2. itd. Radonič. 139 i d. Do međusobnog rata unatoč tomu nije došlo. Pariš 1970. ili barem na većini. ed. Prva je svakako Srbija. Stoga se čini daje tituli bana tijekom vremena devalviralo značenje u državi. stoljeća isti su ili slični onima u Hrvatskoj polovinom 9. Klaić. izd. već i na širem prostoru . moguće je uspon Srbije povezati s krizom u Hrvatskoj. Poviest Bosne do propasti kraljevstva.naime. a još manje snage. 4. slikovito se izražava: "vladari 2 države počinju pružati ruke prema toj oblasti".J. 32 V. bio osjetno slabije prohodan negoli hrvatski. Paganiji. stoljeća.Hrvatska poslije Tomislava značilo da se banska vlast podjeljivala u strogo zatvorenom krugu 28. Beograd 1952. Brehier. str. u svakom slučaju dalje negoli hrvatska središta. 31 Vidi. baš kao što se to događalo i s titulama u drugim državama 29 . razina razvijenosti u datom trenutku mogla je (i morala) biti viša. 23 307 . Iako su se na širokom prostoru istočnojadranskog zaleđa Sklavinije mogle razvijati neovisno i neometano jedna od druge. osim toga. stoljeću za područje tadašnje Srbije počeo se sve više zanimati Bizant. Zakašnjenje u Srbiji u odnosu na Hrvatsku najvjerojatnije je rezultat činjenice da su se središta države nalazila podalje od mora. što znači u principu i jaču vojsku. 2. 456-63. Hrvatska je zaposjela komunikacije koje su vodile duž jadranske obale kao i one koje su vodile od Jadrana dolinama Une i Vrbasa prema Panonskoj nizini. Rad 91. stoljeća Srbija sve više jača 30. 30 O tome piše i Šišić. Beograd 1981. Tek u 10. 143-4. Zagreb 1882. potom Bosna. Naime. u 9. Jireček .

ali i o postojanju svijesti o nekadašnjoj vladavini Srbije na području zapadno od Drine. kada su. da "Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. Beograd 1964. izv. II. otprilike u prvoj polovini 10. Hrvatski rani srednji vijek la definitivno opadati. Katičić. 39 Šišič. U Ljetopisu Popa Duki)crnina priča se i o Tišemiru koji se oženio kćerju brata Čudomira iz Bijele Hrvatske.J. što je Raška 39. Čini se da su u jednom trenutku. 42. 302. obuhvaćala relativno malen teritorij i počela se širiti nauštrb Bugara 35 . Ćirković. 305-6. Beograd 1952. IV. LJPD. Bizantski pisac 12. čini se. čini se da su i Hrvatska i Srbija u kraćem razdoblju zaposjele 33 DAI 32/82-86. bježi ugarskom kralju. i Plivu" 42. a potom "Krešimir zauzme čitavu Bosnu i zavlada njom". izv. 59. Sudeći po podacima nedvojbene vrijednosti (ime Krešimira II. 41 S. Bo sna je i jednoj i drugoj prirodno morala biti zanimljiva . Od Konstantina Porflrogeneta. 55 i d. je autentično). osjetno proširile svoje teritorije. 38 Šišić. izv. 36 K. Bosanski je ban uvidio da je otpor uzaludan. LJPD. Neretvanska je kneževina u jednom trenutku. Mandić. godine. u: Uz početke. 58. a druga "od iste rijeke Drine na istok do (rijeke) Laba i Skadarskog blata". Bosna nije podčinjena arhižupanu Srba nego narod u njoj ima poseban način života i upravlja nja" 40 . 54. stoljeća. 35 Taj teritorij pokušao je definirati. stoljeća. 40 Viz.I. II. On je na očevu zapovijed poveo rat na bana Bosne i opljačkao "Uskoplje. S. Istortja Srba I. stoljeću bila značajan i neovisan faktor na Jadranu. 37 DAI32/151.prva se širi od velike "rijeke Drine na zapad do Borove planine". Istorija srednjovekovne bosanske države. Na zapadu je vjerojatno dugo vremena granica te prvotne Srbije s prvotnom Bosnom bila između rijeka Bosne i Drine 36 . 34 Šišić. Istorija srednjovekovne bosanske države. Jireček . a ta mu je rodila dva sina od kojih je jedan bio Krešimir. Radonić. ali gaje i pretjerano skueio D. vje rojatno u prvoj polovini 10. Ćirković. Zagreb 1990. Beograd 1964. Viz.zbog dobrog položaja na komunikacijama prema Panoniji i vjerojatno zbog eksploata cije rudnih bogatstava. Međutim. Ovaj podatak svjedoči o vlasti domaćih banova pod vrhovnom vlašću Ugarske 41. drugi izvori govore drukčije: Pop Dukljanin jadransko zaleđe naziva Srbijom koja se dijeli na dvije provincije . što bi moglo značiti da je u vrijeme vladara Časlava Klonimirovića Srbija zauzela krajeve oko današnje Tuzle (Soli) 38. Stoga i car Konstantin tvrdi da se "oblast Bosne nalazi unutar pokrštene Srbije" 37 . 40. S druge strane. 28. Povijest. Srbi iHrvati dva stara različita naroda. stoljeća Ivan Kinam tvrdi. kraće vrijeme potpala pod vlast Srbije ("tada u vlasti arhonta Srbije") 33. 42 Šišić. 436. Hrvatska i Srbija bile su etnogenetske jezgre čija se snaga iskazala u kasnijim stoljećima. opisujući događaje 1150. i tamo komentar. Također. LJPD. što je Bosna. na Bosnu navalili i Ugri 34. zahvaljujući snazi i moći izgrađivanima tijekom stoljeća. Za vladavine Časlava Srbija je. 316-7. Viz. 308 j it i . Goldstein. Luku. na teritorij Bosne pretendirali su i Hrvati. ali je i u 10.

Izraz "xo ^coptov" u Porfirogenetovu tekstu označava manju prostornu jedinicu 44. Babić. 31/14-5. ali je očigledno da se radi o središnjoj Bosni -porječju Vrbasa kao najzapadni joj mogućoj granici. Beograd 1964.. a potom "Zagorje" dijeli na "Bosnu" i "Rašku" 43. Viz. Rački. paralelno s teritorijalnim širenjem. stoljeća ulazi u državno-pravne odnose s Ugarskom "kao gotova država s duboko ukorijenjenom tradicijom" 48 . stoljeća). prevedeno je kao "oblast". 5 i d. Vojna akcija. 39. II. pokazati i beskorisnom. Izvori 5. zajedno sa širenjem kasnije banovine i kasnije kraljevine Bosne (od 12. kao i drugim predstavnicima srpske historiografije. polemizira u tom smislu s mišljenje m S. mogla se vrlo brzo. izv. 45 DAT 30/117. 305-6. dočim se za teritorij Hrvatske i Srbije dosljedno upotrebljava izraz "xe6pa". LJPD. DAJ 32/151. Prvotni teritorij Bosne u 10. jer ni jedna ni druga nisu imale ni dovoljno snage. 58. 47 Šišić. 154-75. bila je svaka neslobodna osoba. 58-9. 49 DAJ 32/151. do 15. gdje se Bosna razmatra u okviru "Srpskih zemalja u ranofeudalno doba". 79-80. Viz. a za razliku od njih. Robovi Jedan od važnih razloga za stalan interes vanjskih čimbenika (pogotovo Mlečana) za istočnojadransku obalu jest i prodaja robova. otprilike do tjesnaca Vranduk50. Šišić. 42. bez obzira na to koliko u prvom trenutku bila uspješna. izv. Državna je organizacija jačala. 31/40. a Hrvatska možda ni pretjerano interesa da zadrže Bosnu. pa se s pravom može zaključiti da Bosna početkom 12. Car Konstantin spominje i dva grada u Bosni: Kotor i Desnik 49. odnosno servus ili ancilla. vrlo dobro istaknuto u: Historija naroda Jugoslavije I. 50 Usp. Zagreb 1953. Ime "Bosna" širilo se postupno. Viz. Klaić.Hrvatska poslije Tomislava Bosnu. njih je većina zastupala mišljenje. 44 309 . 461. Prvenstveno stoga što su 43 Šišić. Ćirkovića. Potvrda ovome su i podaci LJPD po kojem metropola u Duklji ima sufragane i Sorbium i Bosorium. izv. Nutarnje stanje. 36. Istorija srednjovekovne bosanske države. II. slobodni su ljudi nazivani ingenuus. stoljeću bio je vrlo malen. 58. što se prevodi kao "zemlja" 45. Povijest. Naime. 51 O robovima: opširno. Nije utvrđeno na koje se lokalitete ova imena odnose. Iz istorije srednjovjekovne Bosne.. s opširnim komentarom i lit. II. posebice 13. N. No. a tek za turskih osvajanja konačno se formirao i današnji zemljopisni pojam Bosne (i Hercegovine) 47. Sarajevo 1972. Čini se daje bilo učinkovito samo sklapanje dinastičkih brakova. Iiber51. Povijest 461. baš kako navodi Pop Dukljanin. Klaić. Zagreb 1989. Rad 70. II. zauzeće i nije moglo biti dužeg vijeka. Srednjovjekovna Bosna. 48 A. izv. preko gornjeg toka rijeke Bosne. 5. Viz. 46 Vidi. "Rob". odmah po odlasku pobjednika kući. Prodaja robova zasigurno je u ranomu srednjem vijeku na hrvatskom prostoru bila daleko najunosnija trgovina. Bosna je već u prvim stoljećima po doseobi Slavena bila određena državna cjelina. a ne samo zemljopisni pojam 46.

Documenta. Usprkos relativnoj šutnji doma ćih izvora. 59 CD I. godine 53 . Robovi će se u izvorima pojavljivati ponajprije u trenutku kada ih se oslobađa. primjerice u Zadru i okolici 52. ili su vjerojatno svojim dobavljačima u slavenskim zemljama plaćali vrlo malo.I.o njihovu otkupu sačuvani su podaci čak iz 7. nabavljali ih besplatno. naravno) i udaljenijih krajeva. Izvori. Klaič. da bi uhićenike odvodili u udaljene krajeve u kojima više nije bilo ratova i vojnih pohoda. siguran su dokaz da one nisu postizale cilj. Izvori s hrvatskog i nešto šireg prostora relativno rijetko spominju robove . Izvori 63. "prodao se za roba") 55. a posebno crkva. Zvonimirovi suvremenici iz Šibenika nesmetano i javno trguju robljem. 57 Međutim. Rad 70. 158-60. 157. Ponajprije se radi o Italiji. ZRVT 14-5. Međutim. godine -Rački. 220. Codice diplomatico istriano. a bilo je i onih koji su izgubili slobodu padom u sužanjstvo 56 . P. stoljeća. Nutarnje stanje. biće stvoreno na sliku i priliku Božju. Guillou. Documenta. a takve se zabrane ponavljaju praktično do 15. Tamo su ih prodavali vrlo skupo. ali brojnost takvih zabrana koje su potjecale od istih vladara. Klaić. nema razloga sumnjati da se ta trgovina uistinu i odvijala. 11-6. u izvorima postoji posvemašnja šutnja kada Hrvati (ili drugi Slaveni) posta ju predmet trgovine između istočnojadranskih Sklavinija (uključujući i Hrvatsku. o zabrani trgovine robljem na istočnojadranskoj obali 59. 1. jer o njoj svjedoče izvori zemalja u koje su robovi stizali. Izvori 46. Documenta.. pa je prema tome i ponuda robova bila neznatna. Nutarnje stanje. tj. 227. 104. Mnogi srednjovjekovni vladari. 221. Hrvatski rani srednji vijek trgovci hvatali robove. dakle. a pošto Lutic (Ljutac) nije mogao povratiti dug od 3 solida. Bilo je i slučajeva da roditelji svoju djecu (kao stoje slučaj dječaka Zlobe. a. 43. 56 Rački. obvezatna isprava o kupoprodaji kojih će iz kasnijih stoljeća biti sačuvano vrlo mnogo. 921. Klaič. godine u Solinu tvrdi da će se "protiviti prodaji ljudi" 60 . 18-19. 55 Novak . Doduše. unutar hrvatskog prostora 54 kupnja je bila najčešći način dolaženja u ovisnost od gospodara. zabranjivali su od vremena do vremena trgovinu robljem. Izvori 68. ili poklanja. Osim toga. stoljeća kada ropstvo u masovnom smislu nestaje 61. 57 Tada je po nalogu pape Ivana IV. Klaić. 53 310 . kao stoje slučaj u Istri 921. Goldstein. Tako Zvonimir u svojoj zavjernici iz 1074/5. postoji već spomenuta naredba mletačkog dužda iz godine 960.radi se o tome da još ne postoji notarijat. tretira kao stvar. 54 Neke primjere navodi Rački. 61 Do tih brojnih zabrana dolazilo je zbog nesklada između društvene prakse i crkvenog zakona koji se protivi praksi da se čovjek. gdje su imigracija i nazočnost Slavena i posebice slavenskih robova stoljećima praktički neprekidni 58. A. Migration etpresence Slaves en Italie du Vle auXIe siecle. oporuku priora Andrije iz 918. 58 Usp. iako se to događalo i zbog nemogućnosti da se isplati dug (Andriolo postaje servus Petra Crnog. Supetarsld kartular. Kandler. kao i mletački dužd. Rad 70. a i Petar Crni iz nedalekog 52 Usp. opat Martin išao u Dalmaciju otkupljivati slavenske zarobljenike (propter redemptionem captivorum) Rački. 60 Rački. zapisan u Supetarskom kartularu) ili pojedinci sami sebe dobrovoljno predaju u ropstvo. jer nije mogao platiti očev dug od 40 solida.Skok.

stoljeća šalje jednog serva da izuči zlatarski obrt čak u Antiohiju 67. Cartularu. ali su oni ostali obični servP 6. o čemu svjedoče podaci iz Supetarskog kartularaiz 1080. sa sinovima i kćerima. te s njegovim vinogradima.Hrvatska poslije Tomislava Splita time se naveliko bavi 62 . F. nose i nešto dobrog . Budak. osim života na rubu egzistencije. Documenta. a da su zapravo bili svjesni društvene potrebe za robovima 64. točan se broj kupljenih serva ne može izračunati. postoje valjani argumenti za zaključak da robovski odnos u dalmatinskim gradovima postoji kontinuirano iz antike pa kroz čitav srednji vijek 65. u: Cartulanj. Eleventh Centunj Poljica . Teško je presuditi da li su vladari. 220-1.onima koji prodaju donosi prijeko potreban novac ili dobra. 48. I zaključci splitskih sabora iz 925.. 64 Određen pokušaj prilagođavanja jest i pretežna orijentacija u kasnijim stoljećima na patarensko roblje. Postojala je potražnja u društvu za robovskim radom.." Rački. Međutim. Međutim. bili stvarni protivnici ropskog rada. 220-1. 78. 1984. 63. postojala je i manje-više dobrovoljna ponuda. Documenta. 35. 192. događalo se u kasnijim stoljećima da se pojedinac sam prodavao u roblje. Izvori. a broj članova se u tom slučaju ne navodi -Budak. W. nabavivši za potrebe samostana 59 serva. Teško je ovim suhoparnim podacima dočarati svu dramatičnost ljudskih sudbina. onda je odlazak 62 Novak -Skok. Marije). Supetarski kartular. Vjerojatno su se i neki od prodanih robova iz Sklavinija dobro snašli u udaljenim zemljama. proda u roblje. Rakana i Dabreša su također prodali svoje sinove. Uostalom. Čarter. Serut 264. ali crkva se i tome protivila. i hrvatski vladar posebice. jer Petar ponekad kupuje čitavu obitelj. Događalo se da i neka porodica (ili obitelj) proda jednog svog člana. i nadbiskup Lovro u drugoj polovini 11. Izvori. nužna kako bi se zadovoljila crkva. To se očituje i u dokumentima splitskih sabora kada se od gospodara traži da "daju na nauke one svoje robove koji god žele da postanu svećenici". Toma. iako je položaj srednjovjekovnog serva bitno različit od položaja antičkog roba. 61 3 Klaić. 347-59. kako bi se zadovoljile njihove socijalne aspiracije. Osim dječaka Zlobe koji na taj način kreće u škole. Supetarski kartular. a onome koji je prodan eventualno mogu otvoriti druge perspektive. Klaić. Petar istodobno kupuje i nejakog dječaka Zlobu od njegova oca.An Anahjsis ojIts Historical Geography. zarobljavanja i nasilnog odvođenja slobodnih ljudi ili su njihove riječi bile fraza. do kojih je uglavnom došao kupnjom ili zamjenom za druga dobra 63 . godine -Splićanin Petar Crni kupuje od nekog Grge njegova brata serva Nikolu sa ženom Dabrinom. pogotovo otmici -usprkos tome. a s druge strane. Uostalom. godine potiču takve postupke 68. Kronika. Zaharija. Struktura i uloga obitelji serva ifamuLa u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. 68 Neka "gospodari daju na nauke one svoje robove koji god žele postati svećenici. SHP 14. 63 311 . 32. pogotovo ako nisu bili kršćani. u načelu. 446. kršćanski je vladar ili moćnik držao svojim prirodnim pravom da svoje protivnike. I samostani su ponekad omogućavali svojim robovima da se školuju (primjerice. 65 N. ali ga daje obrazovati u nauci i podići do svećeničke časti. jer mu je ropstvo u dalmatinskom gradu omogućavalo bolji život nego u gladnom zaleđu. razdvajanja obite lji koje. pa ako je u njihove stare domovine uspijevala stići poneka vijest o tome (a vjerojatno i jest). Novak -Skok. samostan sv. 67 Rački.

Usp. CDU.pojavljuju se. vitlam servorum uocatam. K. P. prilikom darivanja 1112. Zaključci splitskih sabora iz 925. kćeri i njezinoj majci. 260. ali je nemoguće ustanoviti koliko su se oni toga pridržavali: "Gospodari neka robove oštro kore ne kao strance. Tako Ivan Arhiđakon gorički tvrdi da je već utemeljitelj zagrebačke crkve kralj Ladislav | J J zadobio u zagrebačkom podgorju selo. Robovi [servi) bili su u ranom srednjem vijeku vezani uglavnom uz obrađivanje zemljišta. a robovi neka ih rado slušaju" 73. Rački. Kandler.. 192. pa tako sokolar Apric Petru Krešimiru IV. Codice diplomatico istriano. ima kasnijih svjedočanstava koja se pozivaju na starija razdoblja. Izdao I. da joj služi 72 . Međutim. Izvori 63. U ispravi j * iz 1235. a. 26-8. Klaić. Izvori. godine nametali su norme ponašanja robovima i njihovim gospodarima. dok nekog Ominika s djecom ostavlja ostaloj svojoj djeci 69. godine 75. kralj. devet robova. Zagreb 1889. koje je. 167-8. 25. grada Zagreba. pa je posve prirodno da podaci o njima postoje na velikim vlastelinstvima. godine zagrebačkog biskupa Stjepana II. 921. Documenta. Hrvatski rani srednji vijek prema tim zemljama za ponekog Hrvata (Slavena) mogao izgledati i mo gućnost da krene u bolji život. Očito je daje uz slobodnjake i slobodnjakinje u istoj sredini bilo i serva i ancila. . odnosno njegovoj supruzi. Serui. Serui. Čini se da su serui bili smatrani ne samo nekom nižom kategorijom stanovništva. pa onda i na zaključak o njihovoj važnosti ili nevažnosti 74. nego da su na izvjestan način predstavljali inventar koji se poklanjao zajedno sa zemljom 70. Roba se moglo i pokloniti. Goldstein. Budak. daruje ancillu. tri para volova i dvadeset i četiri krave" 71. u oporuci priora Andrije i očito su bili u kolektivnom vlasništvu.I. odnosno bili su izjednačivani sa stokom.. kraljevih servd' [terra servorum regis). nego kao svoje. Rački. kao što svjedoči darovnica iz Istre iz 921. Nutarnje stanje. 35. jer Andrija ostavlja tri serva svojem sinu. Rad 70. 69 70 71 72 73 74 75 76 77 312 CD I. navodno. ali o njima u pravilu nema iz ranog srednjeg vijeka pismenih svjedočanstava. odavno [ab antiquo) pripadalo zagrebačkom kaptolu 76. Iako je relativno lako odrediti položaj robova u hrvatskom ranosrednjovjekovnom društvu. odnosno pridvornim gospodarstvima. Naime. na primjer. Svi poznati dokumenti o robovima tiču se jadranskih i prijadranskih jf dijelova Hrvatske -za unutrašnjost nema podataka. Robova je bilo i u gradovima gdje su vjerojatno radili kao kućna posluga . 9. Documenta. Klaić. CD I. Povjestni spomenici slob. Servi 261. spominje se "zemlja . 267. godine spominje se "dvije stotine ovaca. 26-8. Vjerojatno ih je bilo i na manjim posjedima. nema nikakvih kvantitativnih pokazatelja koji bi upućivali na zaključak o njihovu broju u ukupnom radnom stanovništvu. što ih bitno razlikuje od ostalih slobodnih kaptolskih podložnika [alii nostri liberi subditi) 77. Budak. 162. Tkalčić. Budak. Rački.

. neka se ne usudi prevoziti roblje dalje od Pule ni u zemlju Grka" . što hrvatski krajevi u zaleđu jadranske obale uistinu i jesu 82 . Iako su podaci o sakatibima. 80 U s p . Neki od onih koji su bili oslobođeni uspjeli su se i obogatiti. No. pa zatim u zemlju Mađara. Slavenski robovi popunjavali su u tom trenutku nedostatak robova iz drugih ze malja. 656-72. saklabima teško provjerljivi80. jer je očigledno važno odredište slavenskih robova bila muslimanska Španjolska. čini se da se oni na osebujan način povezuju s hrvatskom poviješću i Hrvatima. istakli se i kao vojnici. o o vo m e u Š p a n j o ls ko j . čini se logičnim da ta riječ u ovom kontekstu označava Hrvatsku. 656-72. ZKT. Iako postoje sumnje u vjerodostojnost ovih podataka. 2 6 6 . "kamen" i ne može se neposredno dovesti u svezu s Hrvatskom. a najlakši je i najbliži izvor bio hvatanje ljudi u djelomično ili pretežno nekršćanskim slavenskim zemljama79. Naime. ni u Dalmaciji . dovedenih iz ratova i vojničkih pohoda. 420-1. Klaić. Gebel na arapskom znači "stijena". godine daje naslutiti kako se odvijala trgovi na robljem: Mlečani bi sakupljali robove u Istri ili u Dalmaciji. Bilo ih je koji su doživjeli tužnu sudbinu kastriranja. Čudno je da mletački izvor spominje samo Bizant. 46. godine provedena reforma sa ciljem da se suzbije prevlast sekaliba. Takvih je mletačkih zabrana. V. a daje on sam poruku nosio tom kralju. ova se priča o španjolsko-hrvatskim doticajima skladno uklapa u vijesti o odlasku 78 "Brodovlasnik ne smije u svoju lađu ukrcati roblje ni u Istri. postali trgovci. 75. Isakova sina. 313 . pa čak 13 700. zatim 6 087. U Španjolskoj se jedna vrsta robova nazivala sekalibi (stoje arapska izvedenica od Slaven = Sclavus). Opaske k članku: Melek "Jaša Dubrovčanin". stoljeća. Mažuranić. M a ž u r a n i ć . o čemu svjedoči neobičan dokument s polovine 10. i 10.. Moguće je daje Carigrad bio tržište ili prekrcajna luka i za robove iz drugih zemalja Balkana i iz Rusije. Drugge 1955. Tak o đ e r. neki su stekli i vlastite robove. pa da ih se tek potom odvodilo na zapad. stoljeću u Cordobi bilo 3 750 slavenskih robova. O p a sk e k č l a n k u : M e l e k " J a ša Dubrovčanin".Hrvatska poslije Tomislava Mletački dokument iz 960. uz iznimku relativno kratkih pljačkaških provala Mađara. potom u Rusiju i konačno u Bugarsku 81. a Evropa je u ovo vrijeme. o p ć e n ito : C h . A prijevod riječi Gebalim morao bi biti "planinska zemlja". možda i pisanih. 82 V. proživljavala razdoblje mira. Zabilježeno je da je u 9. Ver l in d e n . ali su kao eunusi mogli dosegnuti visoke položaje. Robovski je rad bio potreban. 79 Vid i . Stoga je 980. moralo biti i prije ove. pa čak postali i veziri. L ' e s c la v a g e da n s { ' Eu rop e medievale. B u d a k . Oni tvrde da su do njih stigli glasnici "kralja Gebalima" [regis Gebahm). kako bi Mlečani bili izuzeti krivice. arapska su osvajanja bila na izmaku. ZKT. izaslanika muslimanskih vladara Španjol ske zemljama na istoku Evrope. Radi se o pismu rabina Hašdaja. jer je preko nje išao najbliži put od mora prema Mađarskoj i dalje prema Rusiji. a zatim bi ih odvozili u Bizant 78 . Izvori. 81 Rački.CD I. 43. S e r v i . . Documenta. jer se inače ne bi zabranjivalo da "nitko ne smije na svoju lađu ukrcati trgovca ili Židova" koji bi obavljali taj "prljavi" posao. seoba naroda je minula.

6. Tisuću i sto godina od moravske misije Ćinla i Metodija. Split 1971. VAHD 70-71. na prostoru gdje se širila "Metodijeva nauka" 83. Židovi u povijesti Splita. Harvard 1976. zna nešto više. najdulji natpis na kamenu hrvatskog ranosrednjovje kovlja. D. u podatak da su u trgovini robljem na mletačkim brodovima na istočnom Jadranu sudjelovali i Žido vi. Split 1977. 437. Povijest.D. To nije i jedini podatak o sudjelovanju Židova u trgovini robljem na ovim prostorima: poslanik bizantskog cara Bazilija I. i njegovim prethodnicima na hrvatskom prijestolju do danas je ostalo vrlo malo sačuvano. 86 Karaman. Kako je Jelena umrla godine 976. 84 Vidi. a stalno su mogli biti nastanjeni isključivo u primorskim gradovima gdje su se uglavnom smjeli baviti samo trgovinom 85. Rapanić . Može se pretpostaviti da su se iz Salone vrlo rano preselili u Dioklecijanovu palaču. Crkva je služila kao grobnica hrvatskih vladara. 314 . Šišić. a njih su Židovi mogli kupiti (dobiti) ili na istočnom Jadranu ili dublje u unutrašnjosti.. H. Katič. Priručnik. 7 i d. u fragmentima. uz Bašćansku ploču. Povezivanje Židova iz udaljenih zemalja i tradicionalna solidarnost omogućila im je da imaju značajnog udjela u evropskoj trgovini ranoga srednjeg vijeka 84. ni po kojem prijedlogu čitanja. Iako se dugo smatralo da se radi o dvije crkve. Kraljica Jelena. Revizija istraživanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. Ploča s njezina groba pronađena je. L. ali se zato o njegovoj supruzi. Iako na njemu nema. kraljici Jeleni. a još više po činjenici da tako dobro poznatih ženskih likova hrvatskog ranosrednjovjekovlja gotovo i nema. U Jelenino vrijeme sagrađen je memorijalno-kongregacijski kompleks na Otoku u Solinu. Zagreb 1963.I. To je. Rad 70. 83 V. položaj žene O Mihajlu Krešimiru II. A HistoruoftheJeivishPeople. ona ipak pruža obilje dragocjenih podataka 88. pa bi prema tome solinsko-splitska židovska zajednica očuvala kontinuitet od antičkog vre mena pa sve do kasnoga srednjeg vijeka 86. 107-35. napokon. otkupljuje iz židovskog ropstva učenike slavenskog apostola Metodija na mletačkom sajmi štu robova. U Hrvatskoj ih nije moglo biti mnogo. podataka koji bi temeljito izmijenili poznavanje i shvaćanje ovoga razdoblja. 126-9. prema Moravskoj. novijim je istraživanjima utvrđeno da je podignuta samo jedna 87 . Ben-Sasson. 56. stoljeća. Ona je već i po tome iznimka u hrvatskoj povijesti 10. Kečkemet. Goldstein. 177-8. Zadužbine hrvatske kraljice Jelene na Otoku u Solinu. Štefanić. Slovo 2. Nutarnje stanje. Jelovina. 18. a u njoj je bila pokopana i Jelena. ali su je istraživači ipak uspjeli rekonstruirati. 88 Različite prijedloge za čitanje natpisa vidi -Šišić. 85 Rački. detaljno. 393 id. Živa starina. može se računati daje otprilike u to doba (koju godinu prije ili poslije) izgradnja tog crkvenog kompleksa bila započeta i barem donekle dovršena. 87 Ž. doduše. Hrvatski rani srednji vijek slavenskog robija u Španjolsku i. ed. H.

Hrvatska poslije Tomislava In hoc t/UMULO Q/ui/ESCIT HELENA FAMO/sa uid/UARUM /fui/T UXOR MIHAELI REGI MATERQ/ue/ STEPHANI R/egis/ /quae aulam r/ENUIT REGNI VIII IDUS M/ensis/ OCT/obris in/PACE HIC OB/dormi/VITAN/no/ AB INCARNA/TIONE DOMINI/DCCCCLXXVI IND/ictione/ IV. a možda i karakterističniji primjer bizantske princeze Teofane koja se udala za njemačkog cara Otona II. Jadrijević. da se izobražavaju i da javno djeluju 90 . Ulogu sličnu Jeleninoj imala je u Carigradu. M. Takva funkcija kraljice nije bila baš uobičajena u barbarskim društvima srednjega vijeka. Vidi i. a ni u tadašnjem kršćanstvu. Izvori. Doba. VAHD 60.vidi. Zagreb 1955. Zagreb 1980. 23-6. Posebno je važna činjenica da je na ploči Jelena nazvana "majkom kraljevstva" (regni mater) za života. 9. Beograd 1976. carica Teodora. Neke epigrafsko-onomastičke značajke epitafa kraljice Jelene. Klaić. 316-20. 219.Tuge i Buge . /conc/URRENTE VI. a kasnije i društvom Hrvata. LUN/a/ V. 90 L. ISTA D/um/ VIVENS FU/it in aula/ REGNI MATER FIT PUPILOR/um/ TUTO/rque/ VIDUARU/um/ ICQUE ASPICIENS VIR ANIME DIC: MISERERE DEUS Jelena je bila. Povijest. Rapanić. Doba. reci mo. Wiirzburg. Rapanić. A. Brandt. u tisku. bila sinova regentkinja i svojim djelovanjem imala jak utjecaj na njemačku kulturu . No. (973-983) i bila majka Otona III. /epacta/ XVII. Međutim. Muškarac je u tim društvima. imao neusporedivo veća prava negoli žena. 3. Izdanja HAD 3. muškarac je suprugu mogao otjerati kada je htio. Klaić. De aedificiis. 15-39. CIC/lo/ L/unari/ V. nema govora o tome da je u to vrijeme postojala i neka kneževska obitelj koja je upravljala seobom. S obzirom na to da su stari narodi društvene Rad JAZU 306. Već spominjana priča o seobi Hrvata pod vodstvom petero braće i dvije sestre . Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji. Zagreb 1982. a pokopana je godine 976. 141-4. 30. 91 DM30/65. SHP 14/1984. Brehier. /ciclo solari/ V. Viz. supruga Justinij ana (527-565). izv. općenitije. 88. Arheološki radovi i rasprave 8-9. Brak kao kršćanski sakrament nije postojao. a daje u smrti postala "zaštitnicom siročadi i udovica" [tutor pupilorum et viduarum)89. Split 1958. Izvori. Srednjovjekovno doba. 89 Klaić. 497. mogao je potpuno legalno imati ljubavnice. 197. kada je zajedno s mužem brinula o ostarjelim carigradskim prostitutkama i sagradila im dostojno prebivalište (Procopius. koja su i dalje umnogome oponašala odnose karakteristič ne za permanentna ratna stanja i osvajanja. Rapanić. Ni položaj vladarskih žena i dvorskih dama nije bio mnogo bolji. dakle. 1-10). Vizantijska civilizacija. 142. supruga kralja Mihajla Krešimira i majka kralja Stjepana. I. Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. 45. Suič. . u hrvatskom je društvu žena uživala specifičan položaj i prije negoli je do njega mogao doprijeti bizantski utjecaj. Opsežna biblio grafija i novi prijedlozi -D. Ž. te zbornik radova Byzanz zwischen Ost und Abendland.svjedoči da su i žene imale važno mjesto u seobi i u hrvatskom društvu općenito ili im je tradicija takvu ulogu pridavala (što nije manje bitno} 91. Prilog tumačenju natpisa kraljice Jelene. Svakako je bliži. Latinsld stihovi u natpisima starohrvatskoga doba. II. Ipak su u Bizantskom Carstvu carske žene i druge uglednice imale mnogo više mogućnosti da iskažu javno svoje kvalitete. (983-1002). Rendić-Miočevlć.

To je i jedini primjer. 99 Usp. Priručnik. Zemlje kraljice. 93 316 . 28. nađen na Crkvini u Biskupiji. ali i drugi. i kasnijim stoljećima brojni drugi primjeri o ta kvom načinu nasljeđivanja. Hrvatski rani srednji vijek odnose zamišljali i prikazivali nalik na odnose u obitelji. Maruša). 125. Nutarnje stanje. Osim toga. 101 Rački. 24. bilo je prirodno da u pričama društvenu organizaciju zamjenjuju obiteljskim vezama 92 . uz Branimira koji je predstavljen kao comes [Branimero comiti) navedena je i njegova žena Mariosa (vjerojatno Marija. 214. stoljeća. a datiran je u drugu polovinu 11. Goldstein. 31. Zabat oltarne pregrade. ali samo kao cometissa {Mariosa cometissa) 100. bile su sedamdesetih godina 11. 16. 98 Buda k. 95 Rački. godine spominju se kao svjedoci i iupanus comitissae i maccechario comitissae 101 . mora 1070. 86. Documenta. Documenta. Do spomenutih su posjeda žene vjerojatno dolazile nasljedstvom od roditelja. Osim navedenih primjera. sliku svijeta iz biblijske knjige Postanak. jer je početkom 11. U zadruzi je žena posve ravnopravna u odlučivanju o zajedničkoj obiteljskoj imovini: njezin se glas sluša 96. što se potvrđuje epigrafskim i paleografskim ele mentima koji se javljaju u natpisu zabata 102 . iznimka. U Čedadskomje evanđelistaru uobičajeno da se uz ime velikodostojnika spomene i uxor eius ili Jilia eius. kada se uz žensku osobu spominje neka titula u ovom dijelu evanđelistara. 96 Rački. 10. odnosno mirazom 98. 97 Rački. a na drugom se zabatu. u ispravi kneza Muncimira iz 892.Bogorodice moliteljice. Priručnik. CD I. Elementi razvoja. De longa. Šišić. 102 V. iz Bugarske) odlazili su na hodo čašće u Akvileju (gdje se tada čuvao Čedadski evanđelistar) 99. stoljeća u vlasništvu samostana sv. ali nije jasno na koji ih je ona način dobila. a s njima su odlazile i njihove supruge ili kćeri. Titule. primjerice. Goldstein. Documenta. Krševana u Zadru 93.I. vladari i hodočasnici sa srednjoevropskih i balkan skih prostora (iz "Braslavove zemlje". 377. supruge Petra Krešimira. 157. Žene su u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj mogle posjedovati zemlju i slobodno njome raspolagati. stoljeća sestra bana Godemira Jelenica posjed koji je naslijedila od majke poklonila samosta nu sv. I supruga djeda Hrvata. Ivana. Ivana Biogradskog 94 . što znači daje kneževa žena neko vrijeme ili barem za vrijeme Branimira i Muncimira nosila istu titulu kao i njezin suprug. Documenta.. 125. godine dati pristanak za prodaju supru gova posjeda u Čeprljanima samostanu sv. Rad 105. postoje u 11. Documenta. Muž tek s dopuštenjem svoje žene daruje dio svoje imovine prilikom ulaska u samostan 97. Hrvatski. 382-4. CD I. 153-4. 92 Usp. 84. Documenta. 66-7. 36. kad se radilo se o hodočasnicima iz Bugarske ili iz "Braslavove zemlje". Nekolik o ranosrednjovjek ovnih latinskih natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatslđh arheoloških spomenika u Splitu. GZ. 58-60. 94 Rački. Rački. Međutim. objašnjenje u: Šišić. ima kao središnji motiv prikaz Madone . Krševana 95. 100 Rački.

Izdanja HAD-a 15. Tegurij oltarne pregrade s prikazom Bogorodice moliteljice također s Biskupije. 168. nalazi prikaz Veličanstva Djevice (Maiestas Virginis)103. Ranoromanički natpisi u latinskoj epigrafid kraljevske Hrvatske. 485-6. kao i Veličanstvo Djevice ili Prijestolje Mudrosti 104. "Bogorodica moliteljica" jedan je od najstarijih ikonografskih tipova Bogorodice. 31 7 . 83. 104 Leksikon ikonografije. Zagreb 1992. Delonga.Slika 29. Inten103 V.

kada se. 226. a Petar Crni otkupljuje nekog Strijana od Langobarda uz uvjet da sva njegova braća i sestre budu servi11!. 78. R . Supetarski kartular. D u b y. zbog razloga koji nisu posve razjašnjeni. Izvori. Goldstein. 108 Z. O b i t el j s k i o d n o s i u h r v a t s k o m d r u š t v u u l i . nego njezin stvarni udio u tim poslovima 108. Čini se da je autarkično društvo ranoga srednjeg vijeka davalo ženi veća prava negoli privredno razvijenije društvo kasnoga srednjeg vijeka. utemeljena na braku kao sredstvu za ostvarivanje gospodarskih i političkih ciljeva. Klaić. Zbog skromnog broja podataka vrlo je teško usporediti položaj žene u Hrvatskoj s položajem žene na evropskom Zapadu ili Istoku. ali se uopće ne radi o salonitanskom biskupu (Sišić. 110 Novak -Skok. stoljeća na lokali tetu Kosa u šibenskom Donjem Polju pronađen nož 106. L a f e m m e a u te m p s d e s cathedrales. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. zasnovana na kompromisu između ideala kontemplativnog. GZ. 107 Novak -Skok. Crkva zabranju je ženidbu svećenika. s t o l j e ć u . 682). pa te informacije ne treba uzimati u obzir. sinovima i kćerima 110. Povijest. stoljeća. 109 Z. i kasnijih stoljeća u kojima pojedinci slobodno raspolažu patrimonijem i matrimonijem -to znači daje vlasništvo bilo individualno. Izvoru 78. Klaić. stoljeća. Činjenica jest daje u grobu jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. 220. u Supetarskom kartularu neki Grga prodaje svoga brata Nikolu u roblje zajedno sa ženom. a taj predmet obilježava borca. Petar Crni i njegova supruga Ana zajedno grade i opremaju crkvu i samostan sv. Grob jedne hrvatske plemenske odličnice iz 9. položaj žene u društvu počeo radikalno mijenjati 105. ž e n a . Z b o r n i k "Zvonimir. Laici brak i obitelj smatraju isključivo svjetovnim stvarima i odbijaju sakraliza ciju koja ugrožava njihov društveni red. Postojanje obitelji posredno potvrđuju brojne oporuke i darovnice iz 11. kralj hrvatski". a druga laička. 318 . Spomen Anina imena i naglašavanje zajedničkog pothvata ne označava samo lijepu formu. Položaj žene u društvu bitno je bio određen njezinim položajem u bračnoj zajednici. Supetarski kartular. S p l i t 1 9 8 9 . Zbornik "Zvonimir. s v e ć e n i k .I. 106 Z. asketskog života i potrebe za biološkom reprodukcijom. P e r n ou d . Gunjaca. a potom i vrlo uglednu osobu. Čini se daje u hrvatskom društvu u 11. J a n e k o v i č . 185-6] u kojem ima podataka o bračnim odnosima. stoljeća. mala zajednica roditelja i djece.Romer. u tisku. 213 i d. a ne kolektivno kao što je to slučaj u zadrugama 109 . U ranom srednjem vijeku u evropskom su društvu postojale dvije koncepcije braka: jedna je bila crkvena.R o m e r. I u Hrvatskoj se te dvije koncep cije nadmeću112: tako već papa Stjepan VI. a paralelno s njome i patrijarhalni zadružni tip. Hrvatski rani srednji vijek zivnije iskorištavanje Bogorodice u ikonografiji i u titularima crkava poče lo je tek od 13. Pariš 1980. Petra u Selu 107 . Documenta. 886. u tisku. (858-867) navodno upućuje biskupu salonitanske crkve pismo (Rački. lovca. kralj hrvatski". 111 Novak -Skok. 112 Papa Nikola I. Janekovtć . 121-31. Vit e z . i kasnijim stoljećima postojala obitelj. Supetarslđ kartular. S druge strane. zabranjuje otpuštanje žena i rastavu braka. godine prekorava ninskog biskupa Teodozija zato što nije poduzeo djelotvorne mjere kako bi iskori105 G .

Izvori. Izvori. Documenta. Rad JAZU 311. ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom. Barada. Rački. Klaić. Zvonimir je obećao da će poduzeti sve kako bi biskupi. moglo bi se pretpostaviti da se radi o slučaju bigamije 118 . 114 319 . stoljeću. a navedene su u njegovoj zavjernici. Zbornik "Zvonimir.kršćanski moral i zakon počinju značajno utjecati na oblikovanje društvenih odnosa. godine određuje se "da se vlastite žene ubuduće ne otpuštaju. pa tako i onih unutar obitelji. Sakrament braka kao 113 Rački. Documenta. nego jedino zbog preljuba". Hrvatsko društvo se od Zvonimirove vladavine uklapa u refor mistički trend . koje su zajedno s njim sudjelovale u nekom poslu. 192.Z. 115 M. 118 J. Uviđalo se da se baš sve ne može radikalno mijenjati. negoli odraz realnog stanja i odnosa na hrvatskim prostorima. bez razlike nametao svim evropskim vladarima. i 928. Budući da se izričito zabranjuje samo vjenčanje između rođaka. Documenta. Osim toga. Documenta. Belamarić. Magi i Bite. prema izvještaju Korčulanskog kodeksa. prije popis lijepih želja za jednom novom. čini se da otpuštanje žena nije sastavljaču teksta toliko važno. đakoni i podđakoni živjeli "pobožno i pravilno" [časte et regulariter] 119. svećenici. Čini se da ovim odredbama brak počinje dobivati kršćanska obilježja. značit će da je ustanova braka nametnuta kao crkveni sakrament. jer kršćanski obred posvećuje brak. 34. stoljeća. Katalog galerije Gospe od ZvonUm. 119 Rački. 103. Jedno od logičnih objašnjenja bilo bi da jedna riječ znači zakonitu ženu. a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači" 116. 116 Rački. 68. u tisku. Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075). Vidi detaljnu analizu svih ovih podataka s bogatim komparativnim podacima iz Evrope . idealnom situacijom. (1061-1073). tko već otpustio svoju ženu. pa se dopušta "da ako je pak. što znači da celibat nije bio potpuno prihvaćen čak niti u vrhovima crkvene hijerarhije. 104 . neka tako ostane" 114 . 117 Rački. ali još nije uvjet njegove valjanosti. Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. jer se u njoj spominju dvije njegove žene. Zagreb 1957. U dokumentima splitskih sabora 925. Kako u tekstu nema indicija da jedna od njih tada nije bila živa. u Hrvatsku dolazi papinski izaslanik Teuzo sa zadatkom da riješi pitanje ženidbe svećenika i endogamije115. Documenta.Hrvatska poslije Tomislava jenio poligamiju koja se proširila među svećenstvom 113. No.corrumpi non permittam. na duži rok i na hrvatskom će se prostoru stvari mijenjati. kralj hrvatski". 185-6. a kada to i bude. druga bi pak bila "priležnica". Janeković . koji je papa Grgur VII. što je naviještanje jednog od središnjih pitanja u pokretu za reformu crkve (clunvjevski pokret) koji kulminira u l i . Stoga su obveze koje je Zvonimir preuzeo. jer u vrijeme pape Aleksandra II. 186-7.Romer. Split 1988. Kralj Zvonimir se 1074/5. ali su otpori tome i dalje bili veliki. godine u zavjernici papi obvezuje da će "poništavati nedopuštenu vezu među rođacima. Klaić. Potvrda tome možda bi mogao biti podatak iz isprave splitskog priora Firmina (1088/9). Situacija se nije bitno izmijenila ni čitavo stoljeće i pol kasnije. 103-4. iako se na to vjerojatno odnosi izraz "izopačiti" 117.

o prosječnoj i očekivanoj dužini života. s mnogo djece. a kako je praksa često umnogome bila različita od norme. Hrvatska se općenito s određenim zakašnjenjem uključivala u općeevropska zbivanja. po narodnoj predaji. Hrvatska legenda umnogome sliči bugarskoj legendi o Krobatu (ili Kubratu). DM 30/63-7. Ponajprije zbog nedostatka ili škrtosti podataka. pa i u tom smislu. Viz. Izvori. stvaranje komuna koje daju pojedincima sigurnost (i nije im više potrebna zaštita velike zadruge ili feudalca). Povijest.I. stoljeća stiže sve do 120 121 123 Usp. 250. a u kasnijim će stoljećima (od 12. taj se brak mogao lako razvrgnuti 120. stoljeća redovito obaraju na nikolaizam klera i ženidbene nepravilnosti što kazuje da se stanje od vremena Zvonimirove vladavine nije bitno popravilo.Hama. Ima primjera koji dokazuju daje velikih obitelji. Dopušteno je pretpostaviti kako je ranosrednjovjekovnim Hrvatima idealna obitelj bila ona koja ih je. Stoga ne čudi da se hrvatski sinodalni spisi 12. ili barem u njegovim obrazovanijim dijelovima: bila je to priča o petero braće i dvije sestre 121. jer su i dostupni izvori vrlo raznoliki i obilni. bilo i u stvarnosti: Bugarin Penčo koji iz Trnova krajem 10. Ipak se čini vjerojatnim da je otpuštanje žena bilo već potpuno prokazano kao praksa. te o mogućim i vjerojatnim intervencijama samog sta novništva da se stanje promijeni. Čini se daje relativno najlakše iznijeti neke pretpostavke o broju djece i o veličini obitelji. Izričito spominjanje zabrane braka među rođacima dio je nastojanja da brak dobije kršćansko obilježje. Hrvatski rani srednji vijek dio crkvene reforme mogao se ustaliti sukladno društvenim promjenama. Šišič. žena. poticati organizaciju malih društvenih jedinki. Vitez. a mala obitelj upravo je bila takva. Neki drugi narodi u svojim origo gentis nemaju tako brojne rodonačelnike: Noa ima 3 sina od kojih potječu svi narodi . Klaič. 3. ali ako bi se za to srodstvo saznalo ili se supružnici nisu slagali. Rimljani imaju samo Romula i Rema. Split 1987. za Evropu. . Goldstein. demografsku situaciju u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj moguće je proučavati samo parcijalno. II. jer je ta predaja vrlo vjerojatno živjela u puku. položaj djece U suvremenim je društvima moguće obavili vrlo raznolika demografska istraživanja. 10. 30. 7. stoljeću zabilježeni pokušaji komunalnih vlasti da iskorije ne nekršćanske elemente iz obreda vjenčanja. izv. pa i njezin položaj u društvu općenito. Duby.) opći gospodarski polet. pa sve do 14. 320 122 Biblija. To je osnaživalo koheziju bračne zajednice i položaj žene u njoj. Demografsko stanje i stanje zdravlja. Šema i Jafeta 122. Postanak. Stoga su učestala vjenčanja između daljnjih rođaka. i 13. posebice za Francusku: G. svećenik. ne čudi da su u Dubrov niku još u 14. Langobardi samo Ibora i Ajona. predvodila u vrijeme seobe. na temelju često nepotpunih i indirektnih podataka. ali i u njoj se spominje samo pet sinova 123.

126 Rački. godine života. Documenta. bilo je i vrlo malih obitelji -tako se u Supetarskom kartularu tvrdi da su Utjeha i njegova dva sina dani za serve pri crkvi sv. 78. Budući da su smatrani odraslima. Rački. Naravno. godine čak njih sedam je neoženjeno. 225. I.130 Osim toga. Rački. te da takvu mogućnost mnogi muškarci na hrvatskom etničkom prostoru nisu imali. Krševana 126 . 130 A. Također. 31. 156-64. činjenica jest da se obitelj mora izdržavati. Isto tako i neki rob Ciprijan ima "sinove i kćeri". godine života vjerojatno u neposrednoj ili barem posrednoj vezi s velikim brojem poro da. a neimenovana kći Skarana ima samo jedno dijete imenom Nadej 128. a ne djecom. Međutim. E. Documenta 135. M. 48. pogotovo žene. 78.Hrvatska poslije Tomislava Klisa ima još četiri brata i sestru 124 . 17-19. u Evropi u prosjeku djevojke do 16. Međutim. Od spomenutih 19 muških robova u oporuci priora Andrije iz 918. iscrpljene višekratnim porodima. Documenta. ali je mnoge u tome sprečavao visoki mortalitet djece ili rana smrt supružnika. Izvori. Klaić.. dakle čak i prije dosezanja spolne zrelosti. najčešće ih je samo dvojica. Tim brojkama valja pridodati i nepo znat broj sestara. u načelu. a od devet spomenutih žena dvije nisu udate. Documenta. pa je onda zajednički i prodaju ili daruju. 124 Rački. Nadalje. Grimela i Slavac daruju neku zemlju samostanu sv. To pokazuje sljedeća tabela iz koje se vidi da su njihov kraći životni vijek i izrazito velika smrtnost do 32. jer se u brak stupalo u pravilu vrlo rano. Zadarski se prior Andrija nakon smrti prve supruge oženio drugi put i iz dva braka imao ukupno šestero djece 129. 135. godine u Ninu braća Sovina. Documenta. 128 Novak -Skok. imao je pet sinova ijednu kćer 125. Finlev. 1072. Journal of Roman Studies. ovakva su razmatranja ograničena skromnim brojem primjera pa se logično postavlja pitanje: koliko su ovi podaci tipični za cjelinu? Uopće nije sporno da je svatko želio imati mnogo djece. a u principu najviše trojica koji zajednički posjeduju zemlju. Petra. 222. pa su to i dalje prilično brojne obitelji. Izvori. 1958. Documenta. Man-pouier Shortage and the Fali of the Roman Empire in the West. Klaić. a momci do 18. (recenzija Boakove knjige) gdje je donesena ova tablica: 10-22 22-32 32-42 42-52 52-62 Smrtnost M 15% 11% 16% 11% 11% Smrtnost: Z 27% 19% 7% 8% 11% Dob 321 . a kada je Penčo umro. Supetarski kartular. 125 London 1955. nije uvjerljivo razloge takva stanja tražiti u njihovoj mladosti i seksualnoj nezrelosti. R. što će reći daje u tom braku bilo najmanje četvero djece 127 . pa se čini da su mu to jedini. U tom trenutku braća su imala ukupno osmero djece. 127 Rački. Petar. 91-2. a u Supetarskom kartularu tvrdi se da stanoviti Nikola ima "sinove i kćeri". Po nekim istraživanjima s kasnoantičkih sjevernoafričkih nekropola žene žive kraće. Desimir. Boa k. 129 Rački. 23-4. kada se u hrvatskim ranosrednjovjekovnim dokumentima spominju braća.

ali bi moglo biti znakovito daje Petar Krešimir IV. barem po podacima. kojeg je čini se dao ubiti 132. Pariš 1974. O demografskom stanju. O Zvonimirovoj djeci postoji malo podataka: njegova se kći Klaudija udala za karinskog župana Vinihu Lapčanina.Svetoslava. 322 . dvojba između izbora i nasljeđivanja nikada u Hrvatskoj nije bila definitivno razriješena. muških je kostura gotovo 30% više. bez obzira na ravnotežu na pojedinim lokalitetima (primjerice. osim pisanih izvora. III-IV. na jednoj od najvećih nekropola. jer su to. i to su. Naime. tipična naseobinska groblja koja bi trebala zorno oslikavati starosnu i spolnu strukturu stanovnika naselja. Goldstein. na ukupno 22 nekropole. Priličan broj crkvenih osoba.I. zasigurno nije pridonosio demograf skom rastu. Hrvatski rani srednji vijek Stoga se čini vjerojatnijim da nisu imali materijalne osnove da zasnuju obitelj131.. Nedostaju i detaljnije obavijesti o tome koliko su hrvatski vladari imali djece. 26. posebice ostataka kostura. Vinfanticide dans te HautMoyen Age. a na najvećoj. Naime. na "Begovači" u Biljanima koja kao nekropola traje praktično 500 godina. I način nasljeđivanja u hrvatskoj vladarskoj dinastiji mogao bi biti jedan od pokazatelja demografske situacije. 133 Toma. U tome je. 134 Rački. baš kao ni u srednjovjekovnoj Evropi. barem po podacima koji danas postoje. Razlozi takvog rezul tata mogli bi se djelomično objašnjavati i manjkavostima arheoloških istraživanja i neprimjerenošću metode utvrđivanja spola (jer u većini 131 O tim e konomskim razlozima iscrpno piše Coleman. Čini se da je uzorak velik (preko 2 000 grobova -točnije 2 513). 373. podatak iz Ljetopisa Popa Dukljanina da "Tomislav rodi sinove i kćeri" više liči na legendaran negoli na vjerodostojan podatak. a Držislav ima tri sina . Klaić. Klaić. Povijest. Knin -Spas) izbrojano je za 15. spominju se "Domagojevi sinovi" koji po očevoj smrti idu u progonstvo 134. čini mi se. Daje Petar Krešimir imao još braće. 55. a da bi podatak mogao biti slučajan. Krešimira i Gojslava -koji međusobno ratuju. stoljeću postajao još veći. 350-2. a sin Radovan umro je očigledno prije njega. Annales ESC. Documenta. ženskih i dječjih kostura na različitim nekropolama od Dalmacije pa sve do istočne Slavonije. što se ne može smatrati samo slučajnošću. na Ždrijcu kod Nina. Gojslava. Iako je ovo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj jedini podatak o smrti djeteta prije roditelja. koji je s osnivanjem mnogih samo stana u l i . pa za mnoge vladare i zbog toga nije jasno po kojem su pravu stupili na prijestolje. 30. Izvori. podatke određene vrste pružaju i analize grobaljskih nalaza. i dalje je 18% više muških. Na ova dva najveća groblja veličina bi uzorka morala biti reprezentativna. 132 Korčulanski kodeks. Doduše. kao uostalom i neka druga. 315-35. S druge strane. jer u trenutku Zvonimirove smrti "nije bilo nikoga tko bi ga po pravu naslijedio" 133.7% više muških kostura od ženskih. imao samo jednog brata. Kronilca. čini se da je takav događaj mogao biti vrlo čest. Među tim. vrlo zanimljiv brojčani odnos između pronađenih muških. vjerojatno bi o njima ostao kakav zapis. jedine velike vladarske obitelji.

To je bio običaj još dok je u čitavoj zemlji vladalo poganstvo. 44%. Bila je to "suptilna reakcija hrvatskog društva" koje je osjećalo daje ljudi. u određenom trenutku na nekom prostoru ili previše ili premalo. ali takva je razlika ipak isuviše velika . na ovim se lokalitetima pokapa 40%. Vrlo je značajno uočiti da upravo na tim nekropolama bitno raste broj pokopane djece -umjesto prosječnih 25% pokojnika dječje dobi. Coleman. da se ni na koji način nije pokušavalo regulirati broj stanovnika ili brojčani odnos među spolovima. Islandske sage i prič e. Kada se zbroji prosječna vrijednost u odnosu pokopanih muškaraca i žena (117%) i prosječni postotak dječjih kostura na nekropolama (25%). bilo žena. 46.5:1. bilo muškaraca. n a i.. pa čak i ubijanjem (pretežno ženske) djece 135. Pariš 1974. R. 77%. 137 Usp. Serui. godine mogao bi se smatrati karakte rističnim. na prvi pogled neobičnu ali prilično pravilnu pojavu. 94% i 66% u odnosu na broj žena. muških pokojnika je redom samo 60%. da su siromašni ljudi. što se na tako drastičan način očituje na nekropolama. izlagali djecu na otvorenom.Hrvatska poslije Tomislava slučajeva nisu obavljena stručna antropološka istraživanja). III-IV. pa ih je logično i više umiralo. Vjerojatno se to činilo na način sličan onom u drugim evropskim područjima . 136 Coleman . U ovom slučaju govorimo o broju žena. pa je trebalo manjak nadoknaditi povećanim rađanjem. kada su pretežno žene kao senn bile zapošljavane u kućanstvu 137. 265. navodi karakterističan detalj iz Sage o Gunnlagu zmijskom jeziku: 'Ti nosiš dijete. dakle. Z agre b 1988. 28% i 50%. Andrija kao svoje serve spominje 19 muškaraca i 9 žena. Njihov prevelik broj opterećivao je slabašno srednjovjekovno gospodarstvo. To se nije smatralo lošim postupkom". što znači da u tim sredinama nije bilo nikakve intervencije. L'infanticide dans le Haut Moyen Age. Knin-Spas i Bošnjaci) broj ženskih pokojnika ponešto prelazi broj muških . Na nekim nekropolama (Varvarija. Napokon. U ranom srednjem vijeku odnos nabavljanih muškaraca i žena bio je 3. Kašić-'Grede". Moguć je i drugačiji odgovor: uobičajenije višak muškaraca nestao u ratovima ili borbama. On je 142 (117+25).naime. Mogući odgovor na ovu. moguće je daje takvo stanje bilo normal no. mj. ali ne i obratno! Stoga bi se dobar dio te razlike smio pripisati smišljenoj demo grafskoj politici. s mnogo nejake čeljadi. a ako bude dječak othranit ćemo ga. da umru. 323 . 135 E. 121. a vrijednosti su redom 100. pa ako rodiš žensko moraš ga odnijeti daleko od kuće. Podatak iz oporuke priora Andrije iz 918. D. ostavljanjem. jest da je veliki broj umrlih žena omogućavao da se rađa veći broj djece.pobačaji ma. Ovakav odnos u broju posredno svjedoči o karakteru poslova kojima su se servi u ranom srednjem vijeku bavili. 315-35. onda se dobivaju rezul tati koji su gotovo dosegli prosjek. Takođ e r. ili od bolesti (epidemije). Budak. a razlika u broju odraz je situacije u kojoj su muškarci kao robovi poželjniji. ili brodolomu. Annales ESC.. dočim se radikalno mijenja u kasnijim stoljećima u gradovima. Takve strašne događaje potvrđuju i mnoge ranosrednjovjekovne priče 136. Stoga im je na neki način valjalo smanjiti broj.nemoguće je da mnogi arheolozi griješe samo u prepoznavanju ženskih grobova i određuju ih kao muške. 122 i 116. Ma če k.

12. Veljanovska..66 1 12 6(50) 8 3 21 5 1. F. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija.60 2 123 49 (40) 66 70 0. Antropološki profil srednjovjekovne nekropole u Mravincima kod Splita. 7-30.52 1 Belošević . Uk. str.54 1 Belošević . SHP 14/1984. Jelovina.Split Izvori podataka za tablicu 1. 75-120.Kašić Varvarija Knin . Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju.. 17.Nekropola VIIIDC stoljeća -sistematska iskopavanja.45 1 Belošević . III. brdo Kašić . B. Starohrvatsko groblje na "Masttrinama" u selu Kašicu kod Zadra.77 19 149 66 (44) pretežno Ž i D (?) (122) 12 21 0."GoleNjive" (općina Vinkovci) . Milošević..Materiza Nin .. 5 i d. S.Kataloški opis grobova i nalaza.Lepin" u Bijaćama kod Trogira. Knin .Spas Knin . 247-50. K. SHP 12/1982. 3. Zagreb 1961. K."Grede" Varvarija Lopuška glavica Biograd n/m Mravince . 4.Razbojine Biljane Donje Smilčić . 19. Radman. scr. Srednjovjekovno groblje na "Gredama" u selu Kašicu kod Zadra.40 46 224 48 (21) 10 11 0.. .. D. Srednjovjekovno groblje na "Begovači" u selu Biljanima Donjim kod Zadra. SHP 15/1985. VAM. 225-39. Križ Ždrijac Kašić . ser. M. SHP. 22532. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. 125-48.75 16 44 14 (33) 45 43 1. ser. Simoni. Gunjaca.Vrsalović D. 113-4. J. sv. M.57 54 9(17) 12(?) 1 3 2(66) 18 9 2. III.49 1 Belošević .Maklin. S.71 1 (2. . VAHD 83/1990. na i. 1952.94 29 230 65 (28) 76 54 1. 69-92. S. VAM. Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima. D. 14. 9. Ranosrednjovjekovna nekropola u Brodskom Drenovcu. Vinski-Gasparini. 285-304. Belošević. Zaštitna istraživanja starohrvatski}! nekropola u Smttčiću i Biljanima Donjim kod Zadra.27 65 (18) 26 0. Privlaka .16 635 (25.. 233-55 i Starohrvatski Solin. Starohrvatska nekropola u Žminju. 3.. Privlaka . Jelovina D. 2. 15.sv. Zadar 1986.00 27 816 705 1. 217-25. VAHD 54.. I..22 1 Belošević .Biljane Pišćina ..Greblje Brodski Drenovac Bošnjaci Bare. Zagreb 1958. 117-9.. Pokusno istraživanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu "Pišćina . Jelovina.Ercegović. Sinj zapadni dio Salone Žminj Kašić . SHP 20/1992. 10.Lepin Mastirine . 3. Materijalna kultura i nav.11 i_14J25) 56 207 175 1. Starohrvatska crkva i groblje na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina. Zagreb 1968.60 5(20) 10 21 3 3.9) ravnomjerno ? Nep. Vrsalović.Greblje . D.91 33 7(21) 5 2 3 0. 11. 6. Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/mi njegovoj okolici. 10. Belošević. 7-63. D.. Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina. 13.05 26 137 23(17) 27 45 0. 7.. SHP 19/1989..60 6 23 8 4(17) 20 18 1. 121-60. Mikić.18 _148 (25) 74 604 6 8 0. Split 1992. Arheološki pregled 15. Histria arhaeologica 17-18/1986-7. S. Ž.33 8(38) 76 48 1. Radovi FF u Zadru 25.20 13 6 2(15) 5 1.81 7 2.Biljane D. Vrsalović. D. Jelovina.. SHP III ser.26 1 Belošević . VAHD 83/1990.4) 357 2513 LOKALITET Nin . SHP 11/1981. Beograd 1973.. Ercegović. SHP 19/1989. A.Kulica Stankovci Smilčić .. Srednjovjekovna nekropola u "Barama" kod Sinja. 55-136. 202-3. 2. Jelovina.. 16. Marušić. 8. . žena i djece na starohrvatskim nekropolama M 8 140 21 19 D (%) 3 1 (4) 2.55 2 Belošević 3 Šmalcelj 4 Jelovina-Vrša lo vic 5 Jelovina 6 Jelovina 7 Jelovina 8 Jelovina 9 Simoni 10 Vlnski-Gasparinl 11 Ercegović 12 Milošević 13 Veljanovska 14 Marušić 15 Vrsalović 16 Vrsalović 17 Gunjaca 18 Radrnan 19 Mikić UKUPNO N< Statistički prikaz pokopanih muškaraca.67 ravnomjerno ? 110 1. 35-66. mj..58 38 260 98 (38) 28 36 0.AUTOR 1 Belošević . Razdio povijesnih znanosti 12.20 1 Belošević . J. 1954. D. 121-242. Šmalcelj. sv.Vinkovci "Begovača" . 13 25 40 11 355 58 9 36 3 5 2 5 1. 18.

jedva ga i zapaža. 248. djece ukupno 148. Aries.. 140 D. ser. Janeković-Romer. III.Greblje. Le Golf. 139 D. 247-50.primjerice. 55-136. 325 . jer je u nekropoli u selu Kašicu kod Zadra sahranjen velik broj dojenčadi . Vrlo je karakteristično da je uključivanjem dojenčadi u ukupnu statistiku broja sahranjenih na kašićkoj nekropoli mortalitet djece vrlo visok (44%). stoljeća temelje na osjećajima 142.6% 138. sekularizacije i kontrole rađanja. 142 Z. pa da se one očituju samo na onim nekropolama na kojima je nesrazmjer između muškaraca i žena najveći . primjerice. ima samo malih odraslih 141. 113-4. S rednjovj ek ovno grobl je na "Be gov ač i'' u se lu Bil ja ni ma Donjim kod Zadra. ali vjerojatno prenosi animozitet prema djeci još iz 11. za teritorij bivše Ju goslavije kreću između 22. Sup et arsk i kart ul ar. SHP 10. a u nedalekim Biljanima Donjim pokopana su 23 dojenčeta. Čini se da srednjovjekovna obitelj nije okupljena oko djeteta niti mu posvećuje po sebnu pozornost. da u nekropolama ranoga srednjeg vijeka do jedne trećine kostura bude dječjih. 1989. a da u dokumentu nisu iskazani nikakvi loši osjećaji 143. stoljeću. jer je njezina funkcija prvenstveno gospodarska. Nema djece u srednjem vijeku. 1968. lako je na tabeli (stranica lijevo) broj dječjih kostura priličan (preko 25%) u apsolutnim omjerima. kada kaže. Starohrvatski Solin. L'enfant et la viefamiliale sous l'Ancien Regime. u "Begovači" kod Biljana i na nekropoli Knin . Car tula nj . od ukupno 149 pokojnika 139. jer su se ponegdje držali običaja da se oni koji su umrli nekršteni ne pokapaju na kršćanskim grobljima. Pariš 1973. Srednjovjekovni ske leti sa Zapadne nekropole Salone. 220.1 i 42.1981. Beogra d 1966. S obzirom na u globalu nešto niži broj dječjih grobova od očekivanog. Uobiča jeno je. 143 Novak -Sk ok . SHP 11.. taj bi se postotak približio nižim vrijednostima (29%) koje su zabilje žene na drugim nekropolama. VAHD 83/1990. Takva hipoteza ne vrijedi za sva istraživana groblja.D. a ne osjećajna. a vrijednosti se. Vrsalović. a kada te dojenčadi ne bi bilo. Vrsa lović . on je još uvijek za nijansu prenizak od očekivanog. na Ždrijcu. Pristup problemu obitelji i roda u stranoj i domaćoj medievistici HZ 42. Split 1992. 63 . O odnosu društva prema djeci u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj goto vo i nema podataka. s obzirom na specifične ranosrednjovjekovne prilike. Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru Varvariju i njena konzervacija. opisujući stoje radio 138 p Velja novska. a svih kostura zajedno ima 604 140. U Evropi općenito nema interesa za dijete i za djecu sve do kraja srednjega vijeka. 141 J. može se pretpostaviti kako na nekim grobljima dio dojenčadi nije bio sahranjivan. 335.30 od ukupno 66 dječjih (do 15 godina starosti). 175: Također 1 Ph. Funkcija obitelji evoluira pod utjecajem profesionalizacije. tako da se obiteljski odnosi tek od 17. Jel ovi na . Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope. Toma Arhiđakon piše u 13. nije isključeno da su se drastične intervencije u demograf sku situaciju događale prilično rijetko i samo na pojedinim mjestima. Ni u Hrvatskoj vjerojatno nije bilo bolje: srednji vijek se ne divi djetetu i ne raznježuje nad njim. Čini se daje slično bilo i u Hrvatskoj: malog je Zlobu otac prodao u roblje.Hrvatska poslije Tomislava Naposljetku. naime.

152 Moguće je. Od ukupno 41 pokojnika iz Privlake i Starih Jankovaca nitko nije doživio 60. 151 Šlaus. a samo jedan muškarac oko 60 147 . 1958. Ako bi se uključila djeca. 146 F. Do sličnih se rezulta ta došlo daljnjim istraživanjima na istoj nekropoli. očekivani životni vijek populacije po kopane u zapadnoj Saloni bio bi 26. Darovnica Ivana Vilike samostanu sv. 149 Šlaus. III..36. 65-68.. Kraniometrijska i paleopatološka analiza.ali. Margetić. Od ukupno 162 odra sla pokojnika samo ih je 9 u staračkoj dobi (tek svaki osamnaesti ili 5. jer se računalo da ti ljudi više ne mogu 145 326 . kada bi se uzela u obzir i djeca.5 godina 150. Starohrvatsko groblje u Žminju u Istri. o dužini života. U Privlači i Starim Jankovcima prosječni je životni vijek bio nešto duži (jer tu nisu uključena djeca) . Veljanovska. 81. Istra. kazuje da je manje od 10% populacije moglo očekivati da će doživjeti 50 godina. 233-95. VAHD 83/1990. Kraniometrijska i paleopatološka analiza. 150 p Veljanovska. one o demografskom i zdravstvenom stanju u hrvatskoj populaciji: konkretno. što u postocima. godine149...5 148. u nadbiskupskoj palači. stoljeća: "Imao je ženu i djecu kao laik . Marušić.. Split 1992. 147 B. Starohrvatska nekropola u Žminju. 6. VAHD 83/1990. Rijeka. pribrojivši i 50% sahranjene djece u starosti do 15 godina. Kronilca. 65-8. Čini se da je i na hrvatskim nekropolama prosječni životni vijek bio ispod 30 godina. Vinodol.5%). kao što je to bilo posvuda u Evropi i na Sredozemlju u to vrijeme. 233-55. 148 B. Među osobama koje su sahranjene na nekropoli u Žminju samo su 3 žene (od ukupno 21) i 4 muškarca (od ukupno 21) doživjeli dob od oko 50 godina. Primjer tome je zapadnosalonitanska nekropola na kojoj u 21 istraženom grobu nije pronađen pokojnik stariji od 60 godina 146. što znači da nakon 4 godine Martin ostaje bez prihoda 145 -stoga ni ovaj primjer nije baš potvrda neke iznimne brige o djeci. 144 Toma. godinu. Pula 1987. međutim. 151. Antropološke analize omogućavaju i spoznaje druge vrste. godine daje dodatne obavijesti: Ivan obvezuje samostan da se 4 godine po darivanju s tog zemljišta "hrani i od toga dobiva prihode" Ivanov sin Martin. a njih šestero umrli su u dobi između 50. Starohrvatski Solin. Bačić. samo je jedan stariji od 55 godina.5 godina. 113-4. osim cviljenjem djece i svađama služav ki. 149. a prosječni životni vijek odraslih samo 47. onda bi se prosječni životni vijek spustio do uobičajenih vrijednosti 152. Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. a čitav episkopi] nije bio ničim ispunjen. daje nepostojanje ostataka starijih ljudi na grobljima djelomič no rezultat ubijanja onih koji dosegnu 60-u godinu. ali se čini da to i nije presudno."144 Nepovoljnom odnosu Tome prema Dabralovoj djeci vjerojatno je pridonijela i ideološka nesnošljivost prema njihovu ocu. SHP. ser. Hrvatski rani srednji vijek antireformistički opredijeljen nadbiskup Dabral u Splitu polovinom 11. 46. Mihovila u Puli 1068. Goldstein. 5 i d . Srednjovjekovni skeleti sa Zapadne nekropole Salone. i 54.I. odnosno 40 godina151 . a kada se pribroje i djeca postotak pada na 3. Histria archaeologica 17-18/1986-7.

a potom zadugo nema sebe prehraniti. a zatim ubijen nakon što mu je na čelo stavljen debeo komad pusta. tijekom ranoga srednjeg vijeka hrvatsko je društvo sazrijeva lo. pa i u kasnijim razdobljima. i 9.. starac biva nahranjen kukuru znom kašom. godine o razgraničenjima barbanske i guranske seoske općine. to potvrđuje i broj dječjih grobova . tako i na cjelokupnom hrvatskom prostoru. o "razvodi ma" između Vodnjana. Mosora i donje Cetine spominje se toliko sela da se smije zaključiti kako je taj predio onda bio "napučeniji nego danas". Vrela i sudbine.Hrvatska poslije Tomislava U svakom slučaju. čini se da demografska situacija u hrvatskom ra nomu srednjem vijeku nije pogodovala babu-boomu. Primjerice. Način ubijanja bio je čini se različit: pošto navrši 60 godina. kako u područjima bliže obali. Oskudni podaci ponekada osvijetle neko područje u određenom trenutku. Etnički odnosi Dolazak Slavena i Hrvata na prostor rimskih provincija Panonije i Dalmacije u 7. O tome s mnogo argumenata raspravlja Gavazzi. Kako je Istrom i Kranjskom vladao u to vrijeme isti čovjek. očigledno stoga što nisu imali dovoljno zemlje. Rad 105. dokumentu iz 1275. rušili granice i međe seoskih općina. Gurana. drugi su umirali prije dosezanja spolne zrelosti. Kasnije je došlo do napuštanja tradicijskog ubijanja staraca. stoljeću sve je značajnija i uloga gradova. Ponegdje su naseljenici. Budući da je mortalitet bio relativno visok može se pretpostaviti da se broj stanovnika na hrvatskom prostoru između 7. jer između Splita. najčešće pošto se narod uvjerio u vrijednost staraca i njihova iskustva . međusobnih utjecaja. stoljeća naseljavani priobalni prostori. iako je i to upitno. očigledno je da su u drugoj polovini 11. godine). Ti su se procesi odvijali tijekom čitavoga ranoga srednjeg vijeka. Moguće je daje natalitet bio relativno visok. Čini se da su se i u Istri odvijali slični procesi. Savičente i Golčana i 1058. stoljeća sjedne i l i . 203. Nutarnje stanje. što bi moglo značiti da u njima ima i više stanovnika. 153 Rački.oko četvrtine u ukupnom broju. što znači da su "razvodi" morali sankcionirati novo stanje koje je očigledno stvoreno no vim naseljavanjima. 8. osobito primorske. 222-3. te da su "hrvatske župe. bijega starosjedilaca u utvrđene gradove i kaštele te povremenih epidemija (sačuvao se spomen o kugi u Istri 1006. ubijani su lopatom ili loparom (Lika). n. stoljeću označio je početak višestoljetnih procesa mije šanja. stoljeća s druge strane nije značajnije povećao. spominju isprave iz godine 1025. Tako se u Istarskom razvodu. godine.Gavazzi. 327 . dj. Uostalom. bacanjem u jamu (Hercegovina). gusto naseljene bile" 153. 220 i d. asimilacije i akulturacije između romanskog i slavenskog etnikuma. odnosno daje prirodni prirast bio malen. Sve ove naznake u izvorima logično potiču na zaključak daje ipak do nekog povećanja broja stanovnika došlo. U l i . Do depopulacije istarske unutrašnjosti dolazi zbog prodora Mađara. tako i to pridonosi naseljavanju novog stanovništva iz unutraš njosti. Međutim. jer mnogi se zbog siromaštva nisu mogli vjenčati i imati djecu.

III. 159 A. Čakavska rič II. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Finka. 157 Šimunović. 135-144. Suić . Onomastica Jugoslavica. 22. također. Muljačić.od šesnaest toponima za naselja dva su predrimska (Cres i Osor). ovisno o prostoru. V. etnički procesi poklapali s političkom stvarnošću. Danas je ipak jasno da su Romani i njihov jezik u dugom razdoblju jednostavno nestali pred slavenskim elementom. ide od Punle Pelove pa do Bašćanske Drage od koje sjevernije prevladavaju slavenski. tri romanska (Merag. svijet su za sebe. Vidi i P. Glase uz "Slave nstv o i romanstv o na jadransk im otocima" Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. barem u nekim slučajevima. Toponimija. Šimunović. 39.Pag jest "hrvatskiji" otok od Raba. a sva ostala (njih jedanaest) hrvatska 154. 81-6. Valun i Lubenice). ali da u tom događanju ima i vrlo specifičnih epizoda. stoljeća od 27 imena u gradu Rabu samo ih je 5 hrvatskih 157 . Izdanja HAD 14. 118. 6-7/1960. U južnijim su se krajevima.I. Toponimijska svjedočanstva o ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku. 155 156 328 . ToponimijaKornatskog otočja. U takvu se sliku uklapa i stanje toponomastike na susjednom Lošinju: svi su toponimi slavenski. Međutim. čini se. stanje je drugačije . a i drugi su nazivi uglavnom romanski. B. Prilozi studiji o Dugom otoku. Slavenstvo I. 77-81. 12. Stanje na susjednom Rabu bitno je drugačije . Činjenica da se čuvaju predrimska i rimska imena dvaju najvećih naselja i tri vrlo značajna još je jedan dokaz da su Hrvati postupno naseljavali otok. Zagreb 1987. pak. Toponimija. Skračić. dokazuju da su i Romani i Hrvati bili prisutni na ovim otocima. 137-77. Slavenstvo I. Neka Skokova istraživanja nadopunjuje. serija 10/1968. 19-28. Radovi JAZU u Zadru 31. 279-318. RabuiPagu. ali u bitnim zaklj učcima ništa ne mije nja i M. gdje su se najdulje održali arhaični čakavski govori 158. Split 1971. Kretanje broja stanovništva na zadarskim otocima. Na Cresu prevladava slavenska toponomastika . te konačno. kao zatvorene sredine. postajali većina i preuzimali od autohtonog stanovništva samo najvažnija imena. na srednjodalmatin154 Skok. kao i o vremenu. Slavenstvo I. 5-14. U gradu je čak dolazilo do asimilacije hrvatskog življa u romanski kulturni ambijent. Šimunović. a toponimija svjedoči o ranom slavensko-hrvatskom naseljavanju oko paške Privlake. Čak i krajem 12. osim uokolo samog grada Krka 156. I na otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga uz relativno brojno romansko stanovništvo. Šimunović nadalje argumentirano pobija vrlo često spominjanu crtu koja po Skoku. 158 Šimunović. što znači da su se Romani opirali hrvatskoj jezičnoj penetraciji i da su se romanske jezične enklave mjestimično očuvale prilično dugo. 165-79. Povijest. Goldstein. Toponomastička istraživanja pokazuju da romanskih toponima ima po čitavom otoku Krku. Ž. 47-9. Zagreb 1990. Iz otočne toponomastike. to jest Hrvatima koji su vjerojatno bili kudikamo brojniji. 66-77. Toponimija.ni jedno naselje nije dobilo slavensko-hrvatsko ime. a na selu je postojao romansko-hrvatski bilingvitet. Jadranska obala i posebice otoci. 1989. Skok. Klaić. a romanski su vezani samo uz susjedne otočiće 155. 4-5/1958-9. R. te postupnoj penetraciji Hrvata prema sjeverozapadu. Na susjednom Pagu. a južnije romanski toponimi. s vremenom poči nje penetrirati i hrvatsko-slavenski element 159. hrvatskih toponima na čitavom otoku ima neus poredivo više. SHP. Hrvatski rani srednji vijek nikakvih podataka. Na svakom od njih vidljivo je da su se romansko-bizantski i slavensko-hrvatski svijet isprepletali na vrlo različit način. Filipi. naime.

stoljeća.Neretvana. 329 . 160 CD III. Nikole naLopudu skim je otocima vrlo rano.Slika 30. stoljeća. Čini se da je tada. 59. jer iz dokumenata iz 1205. a na zapadnom se dijelu jače osjeća antički kontinuitet. i 1206. na istočnom dijelu otoka prevladavalo slavensko neretvansko . a na zapadnom rabu otoka forama se komuna. godine 160 jasno proizlazi da na središnjem dijelu otoka (u Pitvama) postoji slavenska županska vlast. i vjerojatno te krajeve nastanjuje pretežno autohtono stanovništvo. Crfcua su. pa i u sljedećim stoljećima. možda već od 7. 53. došlo do imigracije Slavena .hrvatsko stanovništvo. Takva se situacija na neki način očuvala sve do početka 13.

Hrvatski rani srednji vijek Za otok Hvar u cjelini u ranom srednjovjekovlju sve se češće rabi naziv Lijesno .6% (2 od 30) 168 . nego se zasigurno odnosi i na današnji grad Hvar. Marta de Hvare a Cittavechia.u oporuci priora Andrije stoji da je tribun izvjesni Dabro. di archaol. Documenta. Marije koji se nalazio na mjestu današnje katedrale. 165 Skok. Kako je u 10. 164 Skok. Zagreb 1968. Najraniji dokument koji o tome svjedoči je oporuka priora Andrije iz 918. Antroponomastička analiza zadarskog priora Andrije s početka 10. Zbog toga je logično pretpostaviti daje naseljavanje Hrvata i u sam grad Zadar moralo p