IZ ROPSTVA U SLOBODU

Peter A n t h o n y Raji, Liberty oj Religiori in Croatia

since
1945 and the Influence of International Law, d o k t o r s k a teza,
Papinsko lateransko sveuilite, Rim 1993, 236 str.
Brojni hrvatski studenti i studentice n a papinskim uilitima u
Rimu u vrijeme svoga naukovanja uzimaju za diplomske, magistarske
i doktorske teze grau i s podruja Crkve u Hrvata. Nekad je to
socioloka, katehetska ili pravna tematika, nekad duhovna, crkvenopovijesna ili teoloka. Svojim radovima studenti se ne samo vjebaju u
vlastitom znanstvenom itanju i pisanju, nego svojim istraivanjima i
rezultatima doprinose objektivnoj znanstvenoj grani koju obrauju.
Tako je 25. lipnja 1993. branio doktorsku tezu n a fakultetu
crkvenoga prava pri Papinskom lateranskom sveuilitu u Rimu don
Petar Raji, sveenik trebinjske biskupije. Teza je pisana n a engles
kom a u prijevodu glasi: Sloboda religije u Hrvatskoj od 1945. i
utjecaj meunarodnog prava Voditelj teze bio je prof. V. Buonomo.
Petar je roen u Torontu 1959, zavrio je Fakultet urbanizma i javio
se u bogosloviju biskupu aniu koji gaje poslao u Sarajevo. Poslije
dvije godine sveenike prakse u hrvatskoj upi u Torontu poslan je
n a studij prava u Rim. Kad je zavrio svoje naukovanje, Sveta Stolica
uzela gaje u diplomatsku slubu.
Radnja, koju je autor posvetio svojim "roditeljima i hrvatskom
narodu," razdijeljena je u pet poglavlja:
Prvo (15-68) prouava glavne dokumente Ujedinjenih naroda o
ljudskim pravima iz 1948, o graanskim i politikim pravima iz 1966.
(na snazi od 1976), o uklanjanju svih oblika nesnoljivosti i diskri
minacije n a temelju religije i vjerovanja iz 1981, zatim dokumente
Europske konferencije o sigurnosti i suradnji, o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama, ukljuujui slobodu misli, savjesti, religije ili
vjerovanja iz 1975, beki dokument iz 1989, kopenhagenski doku
ment iz 1990, pariku povelju za Novu Europu iz 1990, moskovski
susret iz 1991.
Drugo poglavlje (69-104) promatra drutveno-politiko stanje u
hrvatskim zemljama od poetka Drugog svjetskog rata u vrijeme
bezbonog komunizma do njegova pada. Opisuje sukob izmeu drave
i Crkve, to se osobito oitovalo u dravnom pokuaju odcjepljenja
Katolike crkve od Svete Stolice i otporu tome pokuaju. Simbol toga
otpora ostaje zagrebaki nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac.
Znaajno je Pastirsko pismo svih biskupa u novoj dravi, 20. rujna
1945, koje je ostalo kao svjedoanstvo vremena i teka optunica
protiv nove komunistike vlasti s obzirom na ljudska prava i vjerske i
graanske slobode. Ralanjuje prvi Ustav, iz 1946. u vezi s
izabranom temom, vjerskom slobodom. Iako je postavljeno naelo
232

odijeljenosti drave od Crkve, ipak je Ustav vrlo istaknuo da je Crkva

pod dravom, ograniena je u svojim pothvatima, izraavanju, odgoju,
itd. Crkva je, izmeu redaka Ustava, shvaena kao potencijalna
neprijateljica (a potential enemy of the State, r. 86). S jedne strane
lanovima, posebno upravnom osoblju, komunistike partije
zabranjuje izraavanje religioznih osjeaja, a s druge strane navodi i
nagoni da samo oni koji uu u partiju imaju siguran hod kroz
drutvo: u kolstvu, zdravstvu, sudstvu, vojnitvu, diplomaciji. Time
stvara diskriminaciju prema graanima. Opi principi Deklaracije UN,
nisu ak posve ni teoretski usvojeni, kamoli e biti praktino
provedeni. Dotie Zakon o pravnom poloaju vjerskih zajednica iz
1953. Komunisti su jedno pisali za UN, a drugo provodili i progonili
n a terenu, jer su imali svoje ideoloke i politike razloge. Tako su se u
Crkvi stvarali muenici, a drava nije htjela stvarati ba takve
svjedoke, pa ih nije odvie fiziki progonila, nego je nastojala drugim
metodama k istom cilju.
Tree poglavlje (105-124) ralanjuje slobodu religije u Ustavu iz
1963, agrarnu reformu, koja je nanijela velike nepravde Crkvi, te
beogradski Protokol izmeu komunistike vlade i Svete Stolice iz
1966. Autor uoava odreenu otvorenost u ustavnim formulacijama,
ali religija je i dalje ostala "privatna stvar", "opijum za narod" s
posljedicama diskriminacije po vjernike u praksi. S obzirom n a
Protokol autor kae: "Drugi lanak Protokola govori o moralnoj poziciji
Sv. Stolice s obzirom n a aktivnosti sveenika i osudu politikog
terorizma i nasilja. Uvrtenje ovog ustava u Protokol bilo je iskoriteno
od komunistikih vlasti za njihove politike ciljeve koji su bili
usmjereni protiv Crkve u Hrvatskoj, njezinih sveenika i hrvatskog
naroda kao cjeline" (str. 117). Dr. Raji nije mogao ii dalje od toga u
svome komentaru i kritici, ali hrvatski katoliki itatelj - ne kaem
sveenik nego obini pismeni vjernik - poelio bi takoer otriji osvrt
zato su pregovarai Svete Stolice dopustili da ih komunistika vlast,
koja ni javno ni tajno nije dala nikome preda se u terorizmu, osobito u
nas protiv hrvatskog naroda i protiv religije i Crkve, zloupotrebljava u
svoje politike svrhe. Pregovarai nisu smjeli pristati na teroristiki akt
jednoga M. Morae (A. Rankovi je i sam tih dana padao s visokog
trona svoje policijske svemonosti) i ostalih neprijatelja Crkve da se u
jednom Protokolu nae ovakva formula: "Sveta Stolica - u skladu sa
principima katolikog morala - ne odobrava i osuuje svaki akt, ma
od koga poinjen, politikog terorizma i slinih kriminalnih oblika
nasilja." U redu to. Da je ostalo na tome, svatko bi to razumio i
naravno potpisao, jer je u skladu s katolikom naukom. Ali zato je
trebalo dodati ovakvu indikaciju za "katolike sveenike": "Shodno
tome u sluaju kada bi Jugoslavenska vlada ocijenila da su katoliki
sveenici uestvovali u nekoj akciji te vrste na tetu Socijalistike
Federativne Republike Jugoslavije, i smatrala za potrebno da Svetoj
Stolici ukae na takve sluajeve, Sveta Stolica je spremna da uzme u
razmatranje ta ukazivanja, radi poduzimanja postupaka i eventualnih
233

odgovarajuih mjera, koje Kanonsko pravo predvia za takve slua

jeve" (str. 114-115)? Katoliki su biskupi pokazali koliko dre do toga
Protokola time to u asu njegova potpisivanja nije bio nijedan biskup
nazoan u Beogradu, pa ak ni mjesni beogradski nadbiskup. Autor u
zakljuku veli da su "neke vane koncesije bile dane Crkvi i obnovljeni
diplomatski odnosi" (124). Ovo drugo da, ono prvo ne odvie, za sve se
trebalo krvavo boriti i izboriti. Nije dodue 1966. bilo sveenika i bis
kupa po zatvorima kao 1946, ali je borba bila suptilnija i perfidnija.
U etvrtom se poglavlju (124-160) razglaba doprinos Crkve u
Hrvata formuliranju novog Ustava iz 1974. Iako su biskupi, kao i
crkveni strunjaci uinili velike napore u tom smislu, dravno
zakonodavstvo ogluilo se o opravdane zahtjeve Crkve. U Ustavu su
ponovljene stare otrcane fraze i teze, i stavovi po kojima su komunisti
imali jasno zacrtan program: ideoloku borbu protiv religioznih i
drugih "zabluda i predrasuda".
Peto poglavlje (161-210) prikazuje dravno ureenje demo
kratski izabrane Republike Hrvatske nakon sloma komunistikog rei
ma. Analizira se Ustav i Ustavni zakon o ljudskim pravima u uspo
redbi s prijanjima. Naglaava se puna pravna i stvarna sloboda za
Crkvu i svakog pojedinca da javno ispovijeda svoju vjeru.
U Zakljuku (211-216) autor je saeo rezultate svog istraivanja:
"Jugoslavija je bila historijska zabluda osuena na raspadanje zbog
svoje umjetne naravi" (215). S njom su otile i druge brojne zablude
koje je ona najee nasilno nauavala i provodila. Crkva je dala
primjer neslomive vjere u vremenu kad je progonitelj bio n a vrhuncu
svoje moi, ostala je vjerna Evanelju u nevoljama i ostvarila slobodu
zajedno sa slobodom drugih u demokratskom drutvu utemeljenu na
potovanju osobe i meunarodnoga prava. Bilo bi mjesta u ovakvoj
radnji, recimo u II. poglavlju, dotaknuti se dravnog pokuaja stalekog udruenja "narodnih sveenika" bilo "irilo-metodskoga" u
Hrvatskoj, bilo "dobrog pastira" u BiH. Znam da ta tematika zahtijeva
posebnu tezu, ali bilo bi korisno barem naznaiti opsenu literaturu o
tom neslavnom periodu odnosa drave i Crkve.
Uz opsenu Bibliografiju (217-236) autor je mogao donijeti i
kazalo imena, koje je danas lako izvui kad je ve ionako sve radio n a
kompjutoru.
Jedna mi misao pada na pamet na kraju ovog prikaza. Osuuju
se politiki teroristiki ini ako ljudi udare protiv jedne (teroristike)
drave. A kad drava sa svojom JNA udari na mnoge narode u svojim
okvirima i kad meunarodna politika zajednica gleda skrtenih ruku
na sve uasne zloine, genocide, "etnika ienja," onda se ima dojam
da, pred naletom i orujem jaega, svi ti vrhunski dokumenti, povelje
sloboda i deklaracije ljudskih prava, koje je na autor marljivo priku
pio i struno ralanio traei religijski vid na naem terenu, vrijede
onoliko koliko obini papiri na kojima su napisane.
Ratko Peri
234