REFLEK SIJE UZ TREI EKUMENSKI SIM POZIJ

Ratko Peri

Pokret koji je u kranskom svijetu nastao s tenjom da objedinjuje kran

ske Crkve i zajednice nazivam o ekumenizmom. To prieljkivano jedinstvo
ne bi, naravno, bilo nikakva odlivena jednoobraznost, nego ostvarenje K ris
tove m olitve i elje da svi budu jedno, tako da svatko zadri svoju izvor
nost i nadarenost koje su potekle od Boga, ali koje u svom e dinam ikom
razvoju imaju Krista kao svoju glavu. Iako je u Crkvi oduvijek bilo sjediniteljskih nastojanja, jer je vazda bilo zastranjenja i tvrdokornih razilaenja,
ipak ekumenizam, kakav se danas obistinjuje i proiruje, sigurno je n ovovjekog nadnevka.
U Katolikoj Crkvi ekum enizam je slubeno potvren i prihvaen n a II. vat.
saboru, napose Dekretom o ekum enizm u U nitatis R edintegratio (1964.) Time je
cijela Crkva stavljena u ekumensko gibanje po m olitvi i praksi, jer se od
svih vjernikih slojeva ozbiljno zahtijeva zalaganje primjereno m ogunostim a,
spoznajama i sposobnostim a, bilo to u svagdanjem kranskom ivotu ili u
teolokim i povijesnim istraivanjim a (UR 5). Stoga, ako bi se u Katolikoj
Crkvi i moglo nai nekih osoba ili skupina bilo kojeg stupnja koje se ne bi
slagale sa suvrem enim katolikim naelima ekumenizma, one sigurno radije
ute nego se pozitivno postavljaju protiv ujedini tel jskog pokreta. Izvan kato
like obitelji stajalita su prem a ekumenizmu dosta razliita: m eu pravoslav
cima neki su svom duom za to, a drugi su ili suzdrani ili se izriito izraa
vaju protiv ovakve ekum enske putanje. U protestantskim sredinam a odree
ne skupine vrlo su zauzete za poboljanje kranske sloge, zajednitva i na
uke, dok su neke jo uvijek jednostrano obojene i prozelitski naelektrizirane.
Svjesni svoje ozbiljne odgovornosti za kransko jedinstvo, nai su biskupi
u proljee 1974. godine izdali Poslanicu u vezi s oivljavanjem ekum enskog
duha i nastojanja. Cini se da je neposredan ishod toga biskupskog poziva bilo
prireivanje Prvoga ekum enskog simpozija u organizaciji ljubljanske Teo
loke fakultete, u jesen. 1974. godine. Tema je simpozija bila: P a sto ra ln i p ro
blem i krana u Ju goslaviji u v e zi sa sakram entim a, posebno s E uharistijom .
D vije godine poslije toga zagrebaki Bogoslovni fakultet organizirao je Drugi
ekum enski simpozij u Lovranu s temom: Evangelizacija u n aem vrem en u i
prostoru. Radne tem e i rasprave koje su se izlagale na spom enutim sim po
zijima objavljene su u posebnim zbornicima u Ljubljani i Zagrebu.
Trei m eufakultetski ekum enski simpozij, koji u ovom osvrtu im am o naj
v ie u vidu, odran je od 12. do 15. listopada 1978. godine u A ranelovcu, a
pripremio ga je srpsko-pravoslavni Teoloki fakultet u Beogradu. Na sim
pozij su bili pozvani i odazvali se predstavnici svih naih kranskih
viih uilita (Makarska, Split, Krka, Rijeka, Ljubljana, Maribor, Zagreb, S a
rajevo, akovo, Srijem ski Karlovci, Beograd, Prizren, Skoplje), pa i proma
tra islamskog Teolokog fakulteta iz Sarajeva. Okvirna je tem a glasila: C r
k v a u suvrem enom sv ije tu . Studijski dio trajao je puna dva dana s trim a g lav
nim referatim a (dr. V ekoslav Grmi, dr. Dim itrije D im itrijevi i dr. Tom islav
agi-Buni) uz petnaestak kraih koreferata koje su priredili ekum enski stru
njaci s raznih fakulteta i visokih kola. Trei dan sim pozija bio je posveen
primanjima, posjetim a i susretim a s nekim uglednim osobama crkvenog i
graanskog ivota Sumadije i Republike.

Prednosti, primjedbe, perspektive

Pratei predavanja i kontaktirajui s kolegama iz pravoslavne sredine i pro
testantskih zajednica, mogao se stei dojam da smo mi krani na ovom po
druju jo uvijek tek u dvoritu pravoga ekumenskog hrama. Kako bi druga
ije i bilo?
H um ani v id ekum enizm a. Cini se da se najprije polo s namjerom da se na

emo na onim ljudskim kolosijecima koji nas povezuju i po kojima sigurno

372

vozim o. Najprije se valja poastiti dobrom ljivom i jo boljim prutom i si

rom, a onda zasukati rukave za duhovni posao. Zasada se nalazimo i sn a la
zim o ponajvie na stadiju toga prehrambenog vida ekumenizma (neka m i se
oprosti na ovom izrazu, ali moda se u njem u krije dobra doza prave i vrlo
korisne stvarnosti). Jer, im ajui pred oima tolike razlike d vjekove u kojim a
smo jedni pokraj drugih stajali kao ukopani, bez ljudske asti i ugoenja,
dolo se ipak do spoznaje o potrebi zajedniarenja najprije na tom stupnju
ljudskosti. Vrednujui, dakle, iskustvo triju dosadanjih simpozija na toj ekonom sko-ekum enskoj liniji, koja je izvrsno funkcionirala, moemo ustvrditi
da se poinjemo pribliavati u nastojanju da svatko sa svoje strane poasti
goste i iskae im hum ane geste koje stvaraju ljudsku radost d om oguuju
daljnji hod i rad. Naravno, to je poetna etapa svakog dijaloga i ekum eniz
ma. N e treba ni podsjeati na staru mudrost: primum v iv e r e ... U gostiteljski
stol jest nudan uvjet za daljnji zajedniki duevni d duhovni rast. Kad pra
voslavac, katolik i protestant uzim aju kruh/hljeb iz iste koare blagovaonikoga stola, i kad toe vino dz istoga bokala, zar mogu u sebi ne pomisliti i ne
poeljeti da se tako raspoloe kako bi se jednoga dana kada to bude volja
Boja nali za istim stolom Tijela K ristova i pred istim kaleom / putirom
N jegove boanske Krvi?
P sih oloki v id ekum enizm a. Druga stepenica na koju se u ovakvim susretim a
zakorailo jest psiholoko olakanje, odahnue, a kod nekih i oduevljenje.
Znamo, naime, da je svatko od nas, i pojedinano i nacionalno i crkveno,
optereen svojevrsnim povijesnim naslagam a. Nitko nije posve uvjeren da m u
je Pravda pokazala savreno lice i nagradu. U vijek se ponegdje osjea sta
novita ugroenost koja u ljudim a budi sam osvijest i napor za potvrenjern,
ugledom i potovanjem. Nekome je teko prijei preko odreenih osobnih ili
nacionalnih uvreda, preko ljudskih oteenih osjeaja, mirnodopskih ili rat
nih poteza, drugi ne m oe prevladati uvjerenje da je samo on u posjedu
iste istine i si. Ovakvi ekum enski susreti bacaju u sjenu i u stranu, bar kroz
ono nekoliko dana, takva shvaanja, sjeanja i osjeanja vlastitih optereenja.
Takva bi se praksa mogla nazvati psiholokim vidom ekumenskog pokreta.
Priznajemo, prije svega, nune i dune razlike i viestruka svojstva koja su
uvjetovana ili raznovrsnou Bojega darivanja ili povijesnim okolnostima.
K orist je takoer u tome to se ovdje susreem o sa ivim ljudima, a n e s
njihovim (mrtvim) lancim a ili knjigam a. Gledam onoga pravoslavnog monaha
ili protestantskog pastora koji m i postaju sim patini svojom pojavom, jezikom ,
kulturom, iskustvom d teolokim obrazloenjem , dok sam ih drugaije zam i
ljao preko njihovih spisa. Takvim s e osobnim susretima kudikamo lak e
otapaju sante mrzlotina koje su se okupljale oko naih kranskih srdaca.
Osim toga, na Treem m eufakultetskom sim poziju svi su sudionici, napose
u svojim javnim nastupima, bili prilino kritini sami prema sebi, dapae,
radije su kritizirali svoje istovjernike negoli inovjerce. Konano i same tem e
triju spomenutih simpozija posve su bezazlenog obiljeja. Nisu pruale odvie
prilike da se predavai ili sudionici u hvate u teoloki kotac te da se ev en tu
alno stvore jo vii jazovi. U tom je sm islu dogovoreno da i idui ekum enski
simpozij bude s bezazlenom tem om : K ran ska duhovnost na naem tlu,
a trebao bi se odrati u Ljubljani godine 1980.
P neum atoloki v id ekum enizm a. K ranstvo se ne moe zaustaviti ni na ek o
nomiji, ni na bontonu, ni na kulturi. Ono zahvaa mnogo dublje i mnogo vie.
Valja ui u sr ljudskog duha, sjediniti svoje volje i duhove u zajednikom
kultu prema Kristu. Svi vidim o da do toga stupnja jo nismo doprli. Ne su
sreem o se u identinoj nauci, istoj liturgiji i euharistijskom zajednitvu. A
to bi bio onaj vrhunski ekumenizam, pravi i potpuni, kranski i kristovski.
On, meutim , pred nama stoji kao ideal, gotovo kao utopija. No vjerujem o da
n ije utopija! (Na prim jer: Prije d vije-tri godine neki ugledni pravoslavni te
olozi pisahu vrlo otre rijei protiv zajednike m olitve s katolicima. Govorahu: Mi se pravoslavni moemo m oliti za njih, ali ne s njima! Ipak je u
A ranelovcu na kraju simpozija bila barem zajednika m olitva Oenaa koju
ie svatko m olio na svoj nain, svojim jezikom!) No oekuje se mnogo v i e . . .
Nitko pravo ne zna niti sluti kako e izgledati budue jedinstvo kad nam ga
Gospodin podari. Mi ipak moramo koraati i kriti putove, prilagoavati se
jedni drugima, pokuavati zajedno ii, m isliti, razgovarati, m oliti i rasti.

373

Gam alielova dilema: Ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast e, ako li
je pak od Boga, neete ga moi unititi da se i s Bogom u ratu n e naete
(Dj 5, 39) ozbiljna je opomena svim a nama u vezi s ekum enskim gibanjem
i njegovim usm jeravanjem . U vjereni smo da je ekumenizam B oje djelo, ali
djelo koje zahtijeva nae ljudsko sudjelovanje. Bog se eli sluiti naim ljud
skim glavama i srcima, m islim a i ljubavlju. Tko sm ije Bogu p ostaviti zapre
ke u njegovim naumima? Prekriiti ruke i ekati da Duh S veti sa m izvede
ovo djelo, bez nae suradnje, m islei da e se otpali krani vratiti u ne
kadanji ovinjak, to bi bio vie izazov Duhu Svetom e nego izraz kranske
nade. Sabor nas poziva da pothvati sinova Katolike Crkve slono napreduju
s pothvatima rastavljene brae, a da se putovima providnosti n e postavlja
nikakva zapreka i da se ne nanosi teta buduim poticajima D uha Svetoga
(UR, 24). Ne idimo u rat s Bogom, nego sa samima sobom!
Biskupska je konferencija u Zagrebu, kao to je poznato, ve davno zauzela
posve pozitivno stajalite, sukladno saborskom Dekretu i posaborskim sm jer
nicama, prema ekum enskom strujanju openito i prema domaem ekum eniz
mu. Takoer katoliko sveenstvo i vjernitvo oekuju i nastoje da se stvari
potiu i pomiu naprijed, prema ostvarenju Kristove m olitve. No, poznato je
isto tako da se srpska pravoslavna hijerarhija jo nije slubeno izjasn ila u
odnosu na ekumenizam, na domai. elimo je razumjeti: pravoslavci jo nisu
im ali zajednikog opeg Sabora (priprema se), koji bi kanonski obvezivao ep i
skope, jereje i vjernike na odreene ekumenske akcije. Stoga m eu pravo
slavnim a ima ozbiljnih uglednih oporbenjaka ekumenskoj kom unikaciji, ala
im a i vrlo otvorenih i raspoloenih za ekumenski dijalog. Moda bi i u naim
domaim redovima bilo slinih razilaenja da nism o dobili jasne i prom edi ti
rane upute sa Sabora. A li eljeli bismo ipak od sadanje p ravoslavne upra
ve i glave, od Svetog Arhijerejskog Sinoda uti jasnije stavove n jih ove Cr
kve prema ovdanjem ekumenizmu, bar u okvirima njihovih crkvenih kano
na i konkretnog ivota. Moda neki i na katolikoj i na pravoslavnoj strani
m isle da je uzalud favorizirati ekumenizam na opem kranskom planu ako
prethodno nismo pomeli ispred svoje kue (mislim na odreena neslaganja
unutar katolicizma ba u odnosu na vatikansku ali m jesnu hijerarhiju, kao i
na raskorak izm eu lokalnih pravoslavnih Crkava, srpske i m akedonske). i
ni m i se da je promaeno takvo razmiljanje, uvjetovanje i prigovaranja, jer
ako se netko moe pom iriti s jednim bratom, duan je to uiniti, m akar drugi
i ne htio razgovarati!
Svetopisam ska i saborska spoznaja kranskog jedinstva jest ujedno i kate
goriki im perativ da idem o dalje, da se ne odmaramo na poetnikim step e
nicama. Ako se zaustavim o na humanom i psiholokom aspektu ekum enizm a,
onda e se svi nai susreti m eufakultetskog stila ograniiti na izvjeivan je
0 izletim a na Bledsko jezero, na Jadransko more i u umadijsko zelenilo! A
bio bi to simptom nae jalovosti, nevjere u silu Duha Svetoga i m aloduja u
vlastite snage. Izrodili bism o se prije nego to bismo se i rascvali. N e mogu
se bez kritike propustiti prethodni simpoziji: Na prvom e je dosta toga reeno
1 odlueno, ali gotovo nita konkretno provedeno. Ni nakon drugoga sim po
zija nikakvih odreenih koraka. Na treem su se uli takoer praktini pri
jedlozi, ali nije se m aklo od najopenitijih tema. Kom unikacija u m olitvi,
vea suradnja u tisku, razm jena predavaa, profesora, a so p isa ... jo su u v i
jek prisutnije u elji nego u praksi.
Znakom ozbiljne skuenosti i neelje za opim duhovnim ekum enizm om m o
gla bi se sm atrati i injenica to se na pretprolom (drugom) ekum enskom
sastanku odluilo ubaciti (i tako ostaje) rije meufakultetski u n a slo v sim
pozija. Sada se slubeno zove: M eufakultetski ekum enski sim pozij. Znai li
to da se ekumenizam u nas vodi ( ili mora voditi) iskljuivo na razini profe
sora naih triju ili vie bogoslovnih fakulteta? Ima li u tome potezu elje da
se hijerarhija udaljuje i ograuje od takvih ekum enskih skupova? Ili se po
jam meufakultetski stavio zato a bi se izbjegla m ogunost sazivanja i or
ganiziranja simpozija sa strane onih kola koje moda nisu u najboljem
odnosu s nekim drugim uilitim a? Ili je umetak dodan zato da se ekum eni
zam ne bi razlio m eu puanstvo, katoliko-pravoslavno-protestantsko? A
vidim o kako je narod otpoeo mnogo prije i nastavio m imo teologa i epis

374

kopa / biskupa onaj praktini vid ekumenizma, humani i p sih olok i. . . Samo
n e onaj teoloki, jer kao da su teolozi m onopolizirali istinu, uzeli uene k lju
eve u svoje ruke upadajui u kunju ne samo da sami ne uu nego da ne
daju ni drugima ui u ekumensko kraljevstvo. Vjernici i jedne i druge i tre
e konfesije oekuju od teologa, posebno od hijerarhije, jasnu, odlunu
i praktinu rije-sm jernicu na ekum enskom polju!
Saim ajui u zakljuku moemo potvrditi da ekumenski susreti i sim poziji,
m akar se odravali svake druge godine d m akar na njima vie konstatirali
bolnu domau dijagnozu negoli poduzim ali odgovarajuu terapiju, ostaju ipak
neotklonjiv zahtjev nae kranske svijesti, ovoga vremena i ove sredine.
Dom ae drutvene prilike navode nas na to da se strpljivo oslobaamo odre
enih povijesnih tereta, kako bismo m ogli kudikamo jae svjedoiti za budue
neprolazne vrednote. Ve desetljeim a ivimo u zemlji u kojoj graanska
uprava nije formalno ni protestantska, ni pravoslavna, ni katolika, ni uope
vjerska. Bez obzira ilii to bila pozitivna volja Boja ili samo Boje p rip utenje, moramo to smatrati znakom vrem ena kojemu valja odgovoriti evan eos
kim glasom. Na taj nain m i krani moemo biti prikladna reklama Kra
ljevstva Bojega ovdje i sada, Crkva u svijetu, odnosno Crkva u su v re
m enom svijetu.

KRANSKI HUMANIZAM
P rikaz knjige Osnove kranskog hum anizm a poljskog autora W yn cen tya
G ranata

A. M u d r i n l
ovjek je, barem teoretski, postao glavna preokupacija suvremene m isli. A ntro
pologija je najee osnova dananje filozofije, politike, pa ak i teologije.
Poznati poljski marksist, Adam Schaff u svojoj knjizi M arksizam i lju d sk a
jedin ka (Nolit, Beograd, 1967.) kae da kljueve Marxova pogleda na svijet
treba traiti u njegovoj antropologiji. Po njegovu uvjerenju sve jasniji po
staje lik M arxa-humaniste i M arxa-borca za sreu ovjeka pojedinca. Ta po
java poinje ak zasjenjivati tradicionalno prihvaenog M arxa-ekonom ista.
Dolo je, kako kae Schaff, do prom jene optike u marksizmu.
I krani proivljavaju svoju prom jenu optike, posebno poslije II. vat. sa
bora. Teologija se poela baviti suvrem enim problemima i trai od krana da
surauju na izgradnji pravednog drutvenog poretka i tako pripreme dolazak
kraljevstva Bojeg. Podsjetim o sam o na knjigu P utovi i raskra su vrem en e
teologije (C rkva u svijetu, Split, 1975.) ; u njoj se spominje teologija svijeta,
teologija zem aljskih vrijednosti, teologija rada, teologija revolucije i si.
Govori se takoer o Antropolokim dimenzijama suvremenih filozofija i nji
hovom utjecaju na dananju teologiju. Dakle, postoji podruje za koje su
svi ljudi jednako zainteresirani, bez obzira na suprotne svjetonazore.
Schaff je na kraju spomenute knjige u bibliografiji naveo i djelo poljskog teo
loga W. Granata L ju dska osoba pokuaj definicije (Sandomierz, 1961.). To
pokazuje da se taj autor ve dugo b avi problematikom ovjeka 1 hum anizm a.
Njegovu knjigu Osnove kranskog hum anizm a (U podstaw hum anizm u chrzecijatiskiego, Poznah, 1976.) poljski katoliki asopis 2ycie i m yl proglasio
je knjigom godine.
Osim kratkog predgovora knjiga im a i opirniji uvod. I prva dva poglavlja o
definiciji humanizma i njegovu odnosu prem a religiji mogu se smatrati uvod

375