Scribd Logo
Hochladen

Willkommen bei Scribd!

  • Pojam Duha U Filozofiji

    Hochgeladen von

    skendermarin
    47 Ansichten12 Seiten

    Originaltitel

    Pojam Duha u Filozofiji

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Verfügbare Formate

    PDF oder online auf Scribd lesen

    Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

    Sind diese Inhalte unangemessen?

    Dieses Dokument melden

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Als PDF herunterladen oder online auf Scribd lesen
    Markieren Sie unangemessene Inhalte
    47 Ansichten12 Seiten

    Pojam Duha U Filozofiji

    Hochgeladen von

    skendermarin

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Als PDF herunterladen oder online auf Scribd lesen
    Markieren Sie unangemessene Inhalte
    von 12
    élanci POJAM DUHA U FILOZOFUI Dr. Vjekoslav BAJSIC Rijet »duh« uje se desto u svagdaSnjem govoru, vedinom izvan posebne filozofske upotrebe, nerijetko s nekim naglaskom, testo u smislu netvesa Sto je od vete vrijednosti, netesa Sto je smjeXteno na nekoj voj razini ili u vi8oj sferi, te joj pripada tako da ne podlijeZe zakonima ovih opipljivih i prolaznih predmeta Sto ispunjavaju prostor naSeg svagda8njeg prebivanja. Ipak treba re¢i da je znavenje te rijeci, ako se posebno ne potrudimo da ga pojasnimo, raspo- dijelimo i rasporedimo, dosta nejasno. Obuhva¢a, naime, vrlo razlitite pred- mete, premda pritom ipak postoji ne3to $to ih povezuje. Uzmimo npr. znatenje duha u onom smislu kad se na duhovit natin kaze da je netko »duhovit« kao groblje 0 ponoti. »Vic« se sastoji upravo u dvoznatnosti rijeti »duh«, koja jedanput oznatuje posebno svojstvo bistrine i gipkosti Ijudskog intelekta, a drugi put je rijet o sablasti, nekom biéu koje zapravo ne pripada ovom opiplji- vom svijetu, ali je ipak nekako vezano za materijalni svijet, dostupno, barem u nekim posebnim prilikama, nasim osjetilima i vezano nekim konvencijama. Na takav se »duh«, otito, misli takoder kad se ka%e ~ sjeam se »definicije« duha jednog kolege jo iz ratnih vremena — da je duh ne&to u Sto mozes pucati dokle god hoée3, a da mu niSta ne bude. Koliko god dei ja bila zabavna i primitivna, ipak i u njoj nalazimo barem ovo - Sto sigumno vrijedi ~ da je duh ne&to drugo nego ovi ranjivi predmeti Sto nas vidljivo okruzuju a koje nazi- vamo materijalnima. Kad su se pojavili prvi neSto sposobniji ratunari, bilo je govora i o tom kako ée se takvi strojevi moéi upotrijebiti i za prevodenje iz jednog jezika u drugi. Dakako da stvar nije laka zbog mogu¢ih ekvivokacija, kojih ima u sva- kom jeziku, a Sinjenica je da rijeti testo mijenjaju svoje znatenje veé prema kontekstu u kojem se nalaze i naglasku Kojim se izgovaraju. Pritalo se tako kako su Amerikanci - bilo je to u doba hladnoga rata ~ opremili jedan takav aparat da prevodi s engleskog na ruski i dali mu da kaze ruski onu poznatu Kristovu regenicu iz Lukina Evandelja: »Duh je spreman, ali je tijelo slabo« ili kako to engleski zvuti: »The spirit indeed is willing, but the flesh is weak«. Katu da je aparat izvrSio svoj zadatak rijetima: »Votka (spirit) je dobra, ali je odrezak (flesh) slabo peten«. Tu nas je, uostalom, u upotrebi rijet »8pirit«, izvedenica iz latinske »: tus«, za alkohol, tj. »spiritus vini«, posebice za metilni alkohol. Iz tih se pri- 8 mjera lako vidi da nije uvijek posvema jasno o temu je rijeé kad netko izgovori rijed »duh«, Istu viSeznatnost na¢i emo ako pogledamo u neki rjetnik filosofijskih poj- mova, npr. veliki Lalandeov (izd.) Tehnicki i kriticki rjetnik filozofije'. Tu pod terminom »esprit« gréki »pneumas i »nous«, latinski »spiritus« i »mens« nala- zimo navedena slijede¢a znatenja: a. Dah, plin, proizvod destilacije. U tom etimolo’kom smislu daha i duha- nja u Bacona »spiritus vitalis« i u Descartesa i njegovih nasljednika »les esprits animaux«. Rijet je tu o podrutju »animae sensibilis«, tako da se pod duhom = bolje bi bilo re¢i dahom ~ misli posve materijalna supstancija: »...tanquam aura composita ex flamma et aere«, b. Potelo Zivota, te zato pojedinatna duSa. To je zna’enje »duh« zadriao pogotovo na teoloskom i mistitnom podrutju. Tako se govori o duhovima kad je rijeé o Bogu, o andelima, o demonima, o biéu Sovjeka pojedinca nakon smrti u bestjelesnu postojanju. c. U neosobnom smislu duh je opéenito stvarnost koja misli, on je subjekt spoznajnih predod3bi sa svojim viastitim zakonima i svojom viastitom djelatno- sti, U tom smislu suprotan je objektu, predmetu spoznaje i predotivanja. Taj smisao duha, kao subjekta nasuprot objektu spoznaje, najraSireniji je smisao u upotrebi u suvremenoj filozofiji. Sadr4i nekoliko znavenja: 1. Duh kao suprotan materiji. U biti se tu misli suprotnost izmedu misli i njezina predmeta, izmedu jedinstva intelekta i mnotva elemenata Sto ih um sintezom obuhva¢a. 2. Duh kao suprotan prirodi. Tu je rijet o suprotnosti izmedju principa koji proizvodi i onoga Sto je proizvedeno, ili pak izmedu slobode i nuznosti, ili izmedu refleksije i spontane aktivnosti. 3. Duh je suprotan tijelu i tjelesnosti u koliko, naime, tjelesnost predstav- Ija sveukupnost instinkta Zivotinjske egzistencije. U tom smislu se u teologiji govori o duhu koji je suprotan tijelu i o tijelu koje se suprotstavlja duhu. d. U posebnom smislu duh se uzima kao suprotan osjetilnosti, te tako postaje sinonimom inteligencije. Znatenje rijeti testo se joS vecma suzuje, tako da prestaje biti oznakom opée funkcije, te poprima znatenje neke od njenih kvaliteta. Tako kad je rijet o duhu profinjenosti, duhu geometrije. e. U prenesenom smislu duh znati sredi8nju ideju, princip neke doktrine ili neke institucije. Na taj natin se npr. govori o duhu zakona nasuprot slovu zakona. No nas ovdje zanima ono Sto se misli u filozofiji kad se upotrebljava rije’ “xduh«, pogotovo njezin izvorni smisao. I tu moramo razlikovati dva znatenja, tj. 1) znatenje u smislu (fovjekove) misaone spoznajne modi, sveukupnosti * Vocabulaire technique et crtque dela pilosopie, André Lalande (rd), Presses universitaires de France, Pariz #1960. njegovih misaonih sadrZaja i 2) znatenje u smislu due, tj. elementa suprotnog tjelesnosti. Najprije o prvom smislu: Kazu da je rijeé »duh« (grtki: nous) i pojam prvi upotrijebio Anaksagors. iz Klazomenai (499/98-428/27) kako to nalazimo u fragmentu 12, 13 i 14.*: »Ostalo ima uéeSéa u svemu, ali duh nije ne¥to odredeno i samosvojno granicom j nije pomijeSan ni s jednom stvari, nego je sam, samostalan, za se. Kad, naime, ne bi postojao za se, nego pomijeSan s bilo dim drugim, tada bi imao udijela u svim drugim stvarima, kad bi bio pomijeSan s bilo tim drugim. Sve, naime, sadrZi po dio svega, kao Sto sam ranije rekao; primijeSane bi ga tvari, uostalom, smetale, tako da ni nad kojom stvari ne bi mogao viadati tako kao kad je sam za se. On je, naime, ono najfinije i najéi8¢e od svih stvari i on, u prvom redu, posjeduje svu spoznaju te ima najvecu snagu. I sve Sto ima samo duSu, velika kao i malena biéa, duh ima viast nad svima. I nad svim okretanjem uzeo je duh viast tako Sto je potaknuo to okretanje. A najprije je to okretanje zapotelo od odredene malene totke, ali okretanje zahvata sve vise i viSe i joS 6e dalje zahvatiti. I to Sto se tu mijeSalo i lutilo i jedno od drugoga razlutilo sve je to spoznao duh. I kako je trebalo da bude i kako je bilo ono tega danas vie nema i sve Sto sada jest i kako ée biti, sve je to naredio duh, pa i ovo okretanje Sto ga sada izvode zvijezde, Sunce, Mjesec, para i eter koji se izlutuju. No upravo je to okretanje proizvelo to da se izlu- %uju. A tazhuguje se gusto od rijetkoga, toplo od hladnoga, svijetlo od tamno- ga, suho od viaZnoga. Pri tom ima mnogih dijelova mnogih tvari. No ni8ta se ne izlutuje ili razlutuje potpuno, jedno od drugoga, samo duh. A duh je uvijek istovrstan, onaj vedi kao i onaj manji. Inate pak ni8ta nije istovrsno s drugim, nego tega najvise ima u nekoj stvari to, kao najjasnije spoznatljivo, jest i bilo je jedna pojedinatna stvar.« »Kad je duh zapoteo kretanje, razlucio se od svega Sto se tu stavilo u gibanje; i koliko je toga duh pokrenuo, sve se to jedno od drugoga razlutilo. No za vrijeme kretanja i razluSivanja okretanje je proizvelo jo§ daleko snanije tazlutivanje jednih od drugih.« »No duh, koji je vjetan, jest doista i sada, kad postoji i sve drugo, u okolnoj (jo¥ neizlutenoj) mnogostrukosti i u onom Sto se tu luvenjem pojavijuje iu onom Sto se ve¢ izlutilo.« Mislim da ne¢u biti previ8e smion ako ustvrdim da u tom Anaksagorinu tekstu u logitkoj klici imamo veé sve Sto se kasnije o duhu filozofiralo. Duh (nous) nije ne3to Sto bi postojalo u svojoj svejstvenosti nekim ograni- éavanjem izvana. Duh zato nije neSto pasivno, éiju bi kvalitetu i kalibar posto- janja odredivalo neSto izvan njega samoga, te tako, odredivajuci ga, imalo »vlast« nad njim. On je samostalan i »za se« svojom nutarnjom samodostatnom djclatno3éu: tist je i nepomijeSan s drugim stvarima, pa ga niSta tude ne smeta da »vlada« nad svim stvarima. Pojedine stvari nastaju, prema Anaksagori, ne pravim nastajanjem, nego razlutivanjem od suprotnoga, lutenjem iz mjeSavine, 2 v, Hermann Diels, Die Fragmente der Vorsokratiker. 10 kaosa. No nijedna stvar se ne odvaja toliko od drugih da u njoj ne bi bilo dijelova drugih, te se stvari nazivaju ovakvima ili onakvima samo tako Sto u jednima prevladava neko svojstvo, a u drugima drugo. Duh, medutim, nije te naravi, nego je neSto posve drugo, te se razlikuje od drugih stvari »po sebi« a ne po vecem posjedovanju ne&esa Sto inate i sva druga bia posjeduju. On je, dakle, neSto suprotno od ovih stvari 3to se nalaze u procesu promjene, tj. vjetnog stapanja i razlutivanja, Ako, naime, svijet shvatimo kao jedno, kao cjelinu, ne samo prostornu nego i vremensku, kao jedno u svoj promjenijivosti, onda mora postojati ne8to 3to opravdava i nosi tu cjelinu i jednotu usprkos svim promjenama. Duh je zato vjetan, i nepromjenijiv. Duh, kao jamac i tvorac cjeline, zatetnik je giba- nja i od njega su zakoni kozmosa, nebeskih ciklusa i ciklitkog trajanja. Duhu kao jamcu i tvorcu cjeline moraju biti prisutna sva bi¢a, i to kao dijclovi sveukupne jednote, koja se stvara upravo tim Sto je sve prisutno duhu iu duhy, éime kao prisutnim »vlada« Uineéi cjelinu. »Intellectus est quoddam- modo omnia« — skolastitka je izreka. , Duh je onaj koji se razlutio od svega, te stoji nasuprot svemu. Od njega je pokret razlutivanja te se stvari, predmeti njegove spoznaje, razluéuju po njegovim zakonima i njegovim pokretom. Duh je onaj koji povlati granice jzmedu jednoga i drugoga, on distingvira, imenuje razlitite stvari napokon prema svojem razlutivanju. Antikno razmidljanje rada se iz tovjekove tjeskobe pred promjenljivoSéu viastitog bi¢a, koja ga vodi u starenje, bolest, smrt i nestanak. Ni mitske reli- giozne predodzbe ne obe¢avaju mu nikakvu utjehu: du&e odlaze nepovratno u Had, gdje se one dobre mogu napiti vode iz rijeke Lete i zaboraviti sve, tako da se zami8ija neka utjeha u posvema&njem zaboravu sretnih trenutaka Zivota a zemlji. Kad Odisej razgovara s du’om poginulog Ahila, tui mu se ona kako bi radije bila posljednji sluga na zemlji nego kralj Podzemlja. Zato se

    Das könnte Ihnen auch gefallen