Hjum, Dijalozi o prirodnoj religiji

- ta je prirodna religija? To je priroda same religije, kako bismo doli do istine ili prijedloga koji vjernici
vjeruju, koji predstavljaju religijske ideje kako za vjernike tako i za likove koji raspravljaju u ovom djelu
(kao to na primjer vjernici vjeruju da Bog postoji, vjerovanja o raju i paklu, pitanje o istilitu,
reinkarnaciji, odreeno praktikovanje vjere).
- vane ideje koje vjernici iznose jeste poloaj Boga, nain na koji utie na univerzum, ili kako je Bog
sloio svijet, to je i primarna zanimacija ovog djela. Na ovaj nain kako posmatramo kako vjernici
posmatraju vjeru, mi dobijamo odreena miljenja ili karakteristike Boga.
- Da li mi moemo dobiti sigurnost oko ovih stvari, odnosno da li moemo biti sigurni da ove stvari odista
postoje? Zbog toga moramo voditi rauna o razlozima i argumentima kada raspravljamo o ovim
pitanjima. Problematika jeste upravo u tome to ne postoje tani odgovori na ova pitanja sve se svodi na
vjeru. Likovi u Hjumovom djelu pokuavaju da dou do nekog sporazuma oko ovih stvari. Meutim, to
se uopte ne dogaa; ak i jedan od likova naputa ovaj razgovor.
- Zato je Hjum tako napisao argument? Ako je ve htio iznijeti ideje po kojima on vidi prirodu religije,
zato je posloio stvari na ovaj nain u djelu?
- Hjumov projekat ako eli dobiti da ljudi vide da postoji neto loe sa pozicijom, bolje je da to odradi
iznutra, odnosno ne treba se u spoljanjem svijetu odvajati i postavljati izuzet izvan odreenih religija.
Potrebno je biti vjernik i unutar te vjere prikazati sve nedostatke koje religija nosi sa sobom.
- Hjum u dijalog uvodi trojicu likova: Filo, Demea, Klijant koji imaju razliite miljenje, koji se ipak u
nekim dijelovim poklapaju i postoje razliite svae izmeu sve trojice.
- Dijalog moemo postaviti ovako (pojedinana slova predstavljaju vjerovanja)

FILO

DEMEA

KLIJANT

- Ono to Hjum ini jeste da e preko Klijanta napasti argumente pod z, i ako bude uspjean znai da z
argument nije taan. Istu stvar e uiniti sa Filom koji e napasti argumente y, i Demea koji e napasti
argumente w. Na kraju od svih ovih argumenata ne preostaje nita. Sva ova prirodna vjerovanja, naini
pristupanja religiji, svi ovi argumenti su prikazani kao pogreni. Hjum nikad to ne sumira i ne kae da je
religija pogrena jer niti jedan argumenat ne funkcionie. Hjum ovo ini kroz svoje likove prikazujui ih
kako se rasrpavljaju.
- Pokaimo ovo iz politikog primjera. Recimo podjelu sistema na demokrate i republikance. Demokrate
imaju ideje koje ih razliku od republikanaca, kao to i republikanci imaju ideje koje ih razlikuju od
demokrata oko nekih osnovnih stvari. Zamislimo da debatu vode iskljuivo demokrate, bez
republikanaca. Demokrate bi se meusobno raspravljale i tako bismo vidjeli da oni ne vjeruju u istu stvar.
Zbog toga bi se oni mogli podijeliti oko odreenih ideja i planova. Na kraju dana, desila bi se ista

situacija kao i kod Hjuma, gdje niti jedna stvar koju govore ova lica nije istinita. Ako eli da se rijei
neprijatelja, pomozi im da se posvaaju i pusti neka se odvedu u propast (divide et impera). To je uveni
HJUMOV PLAN.
- Hjum naglaava i neke dodatne informacije oko svog plana koji su zaista interesantni. Ovo djelo Hjum
pie u formi dijaloga, jer se radi o temi koja je izuzetno dobro predviena za raspravu jeste dijalog. Ipak
isto tako u dijalozima postoji ideja da ukoliko uvedemo likove koji raspravlajju o odreenim pitanjima ,to
e nas dovesti u situaciju da obratimo veu panju na tako neto. Kada se radi o veoma vanim stvarima o
kojima s ne moemo sloiti, ljudi imaju razliite misli i trude se da to shvate, ponekad je interesantno
kada takve ljude spoji i pokua da kroz njihov razgovor shvata odreene stvari. I upravo je religija
jedna takva stvar, oko koje mnogo znamo, mnogo vjerujemo da znamo, imamo razliita miljenja i zbog
toga postoji potreba za ovakvim dijalozima.
- Zamislimo da je Hjum empirista to znai da vjeruje da sve to znamo dolazi konano iz naeg
iskustva, ili da ideje nastaju iz iskustva. Ovo ne znai da svaka stvar koje imamo nalazi u mislima znai
da smo je iskusili, jer mi moemo stvoriti izvjesne koncepcije pomou mate. Moemo imati i konekcije
ideja, jer kad radimo matematiku mi vrimo povezivanje razliitih ideja (ideja kao to je 5-3=2 je toliko
jasna, za koju mi ne moramo razmiljati kako bismo je saznali to to bude sloenije, moramo vie
razmiljati). Hjum koristi dva termina koja se pojavljuje u ovom djelu A POSTERIORI (to je bazirano
na iskustvu) nakon to neto iskusimo, to neto znamo bolje. Druga rije koju je Hjum koristio bila je A
PRIORI (bazirana na razumu). Hjum nije fan aprioristikih stvari, to je povezano sa njegovim
empirizmom. Hjum smatra da je na kraju sve povezano sa iskustvom pa mi trebamo iskustvo kako bismo
imali vodia, to vie iskusimo vie znamo i bolji smo. U tome on ne voli a prirori, jer to postoji prije
nego to neto iskusimo. To neto to jo nismo iskusili moe ali i ne mora biti tano, dok kod a
posterioria mi smo neto iskusili i sada smo nauili i znamo to neto.
- Jako esto apriroristike postavke nisu bazirane ni na emu, to je Hjum i upravu. Mi moemo imati
aprioristike ideje ili opravdanja, ali to isto tako ne znai da su one povezane sa stvarnou. Zbog toga je
bolje ponekad koristiti a posteriori gdje na osnovu toga izvlaimo postavke. Naravno i te postavke mogu
biti pogrene, gdje osnovni razlog za to Hjum vidi u nedostatku iskustva. Kada govorimo o religiji, ona je
element koji transcedentuje nae iskustvo i to e predstavljati problem. Izuzetno je teko dobiti dovoljno
iskustva oko religioznih stvari (tako da nam je otean a posteriori), ali a priori nam je izuzetno
onemoguen, jer budi ljudsku matu to ide jako esto u korist religiji, to se teko moe pronai u
stvarnosti. Gledano iz ove perspektive, a posteriori bi predstavljao induktivni metod, dok je a priori
deduktivni metod.
- Poetak Drugog dijela i govori Demea koji ujedno predstavlja religioznu osobu, ali Demea predstavlja
ono to bismo nazvali mistikom. Mistik je onaj koji vjeruju da ne moemo znati mnogo o Bogu koji
postoji ili vrhovnom biu, da moramo biti izuzetno oprezni kada pridajemo bilo kakve atribute Bogu koju
vuemo iz ljudskih analogija. Bog voli, njegova ljubav je konstantna, dok ljudi i vole i mrze njihova
ljubav je neperfektna, interesna... Ako elimo rei da je volei iznad bilo koje granice, onda se postavlja
pitanje odakle nama takva ideja, to je pitanje oko kog se trebamo zabrinuti. Jedan od praktinih problema
koji se esto pokazuje nalazi se da neko ko dolazi iz nasilnih porodica ne moe prihvatiti tezu da je Bog
kao otac koji voli i koji prenosi ljubav prema svojoj djeci (oni se time ne mogu poistovjetiti). Bog bi
trebao biti pravedan, ali u isto vrijeme milosrdan. Ljudi su ili pravedni ili milosrdni. Ovo su dva
kontradiktorna pitanja i zbog toga je Demea zabrinut oko takvih atributa koji se pripisuju Bogu a koji su
ljudima dijametralno suprotni. Zbog toga Demea ne ispituje postojanje Boga ve njegovu prirodu, jer po
njemu nita znati o prirodi samog Boga.

- Filo je filosof, skeptik, tvrdi da je religiozan ali to je teko pronai bilo gdje u tekstu. Filo kae da se na
ovaj nain moe razmiljati o Bogu. Boga mi smatrao kao potpunu perfektnu ideju, ali moramo biti
oprezni u odreivanju samog termina perfektno. Atribute koje pripisuje Bogu su mudrost, umnost i dizajn
kako bismo mogli Boga gledati kao bie kome se divimo. Ove atribute kada pripiemo Bogu izuzetno
teko moemo izvriti. Ovo je Filov argument nae ideje ne doseu dalje od naeg iskustva, mi nemamo
iskustva o boanskim atributima i zakljuak koji moemo izvui iz ovog je da ne moemo imati ideje o
boanskim atributima (ako hoemo rei da je Bog milosrdan, ali opet milosrdnost razumijemo samo iz
naeg iskustva, onda mi ne moemo znati da li je Bog milosrdan jer se radi o naem iskustvu, a ne
Boijem).
- Klijant uvodi novu ideju izmjenom teme rasprave, kada sada posmatramo Boga kao Dizajner koji
predstavlja a posteriori argument. Ako pogledamo u prirodu vidimo u cjelini ili u dijelovima ogroman red
(zato su se stvari ovako stvorile). Pogledajmo kako smo odlino adaptirani. Zato ne postoji ivot na
ostalim planetama (da smo ba takve sree da se nalazimo na Zemlji koja nije niti toliko daleko niti toliko
blizu da li to jednostavno moe biti produtk sree?). Ljudski proizvodi manji proizvodi dizajna, to je
ovjek napravio (recimo novanik, sat, mobilni telefon...). ak i jednoelijski organizmi su sloeniji od
bilo kog naeg produkta. Zbog toga kaemo ako postoji neto kao red ili dizajn, onda mora postojati lice
koje je to stvorilo. Zbog toga Bog postoji kao dizajner ili stvaralac. Bog postoji, i moemo rei da znamo
neto oko Boga jer smo slini Bogu mi analogno moe rei da smo slini dizajneru jer i mi moemo
dijaznirati ili stvarati neke stvari.
- Demea podie jedne vrste problema, a Filo druge vrste problema. Analogija je slaba veza u pitanju
Boga. Kada stvaramo analogiju elimo vidjeti koliko su slinosti izmeu stvari koje poredimo. Analogija
ovdje se vri na osnovu stvaranja (to Bog stvara i to mi stvaramo). Klijant kae da nije toliko jaka
analogiju, ja govorim o iroj slici. Zamislimo da se rijeimo svog iskustva koje posjedujemo i sada
moramo skontati kakav je svijet? Moemo li to uiniti. Hjum kae da sigurno ne moemo. Ne bismo
mogli da shvatimo ta predstavlja kauzalitet ega, moda moemo samo razmiljati ali radilo bi se o
idejama koji ne bismo mogli shvatiti. Jedini nain da znamo da je univerzum stvoren jedino ako vidimo
kako je stvoren. Vidjeli smo neke stvari kako su dizajnirane pa znamo da ih i mi moemo dizajnirati. Mi
imamo iskustvo kada mi stvaramo stvari, ali nemamo stvari kada govorimo o dizajniranju univerzuma i
ljudskog tijela (osim genetske manipulacije mozak koji nosi vie informacija nego bilo koji raunar).
- kako da znamo da dizajn pokazuje da postoji Dizajner? ISKUSTVO NAM JE DALA IDEJU DA AKO
POSTOJI DIZAJN MORA POSTOJATI I DIZAJNER. Ali kako moemo to vidjeti?

Hjum, Dijalozi o prirodnoj religiji (argumenti)