Judita

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

Nabukodonozor i Arfaksad
#1Bilo
je
to
dvanaeste
godine
kraljevanja
Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladae u velikom
gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad
Medijcima u Ekbatani. (2) On sagradi naokolo Ekbatane
zidove od tesana i etverouglasta kamena, iroka tri lakta i
dugaka est lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata
u visinu i pedeset lakata u irinu. (3) Do vrata gradskih
podie kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili
ezdeset lakata iroki. (4) Vrata koja bijae napravio
uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a iroka bijahu
etrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izai golema
vojska s povorkom pjeaka. (5) U to vrijeme kralj
Nabukodonozor vojevae s kraljem Arfaksadom u velikoj
ravnici koja se protee na podruju Ragaua. (6) Uza nj se
svrstae svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima,
svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i
Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja
elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo
u redove naroda keleudskog. (7) Nabukodonozor, kralj

Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima

onima koji ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije,
Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima
morske obale, (8) narodima Karmela, Gileada, Gornje
Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, (9) svima onima
koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u
Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa,
Kadea, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu
podruju Geema, (10) sve do onkraj Tanisa i Memfisa,
najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice
Etiopije. (11) Ali stanovnici svake od tih pokrajina
narugae se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne
okupie se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se
bojali, jer on za njih bijae obian ovjek. Otposlae
praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavi im poasti.
(12) Tada se Nabukodonozor uasno razbjesni protiv svih
tih podruja i zakle se svojim prijestoljem i svojim
kraljevstvom da e im se osvetiti i maem opustoiti sve
pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, unititi sve stanovnike
koji ivljahu na podruju Moaba, plemena Amona, itave
Judeje i sve itelje Egipta sve do obaju mora.
Rat protiv Arfaksada
(13) Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv
kralja Arfaksada, potue ga u borbi, raspri mu svu
vojsku, konjanitvo i kola, (14) zagospodari njegovim
gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaka

trgovita, svede sjaj njegov na sprdnju. (15) Arfaksada

uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i
tako ga se rijei zauvijek. (16) Vrati se tada u Ninivu sa
svom svojom vojskom i s golemim mnotvom ratnika to
im se bijahu pridruili. Tu se u miru i spokojstvu on i
njegova vojska predadoe besposlici i uivanju stotinu i
dvadeset dana.
Vojna protiv Zapada
#2Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i
drugoga, u kraljevskoj palai Nabukodonozora, kralja
asirskoga, smislie tajnu osnovu o izvrenju osvete nad
svakom pokrajinom, kako on ve bijae kazao. (2) Sazva
sve svoje pomonike i sve svoje dostojanstvenike i saopi
im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odlui potpuno
unitenje onih pokrajina. (3) I bi odlueno da se unite
posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi
njegovih usta. (4) Zatim, kako zavri vijeanje,
Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna,
vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza
sebe, i kaza mu: (5) "Ovako govori veliki kralj, gospodar
sve zemlje: otii e od mene i povest e sa sobom ljude
svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisua
pjeaka i mnotvo od dvanaest tisua konja i konjanika.
(6) Poi e protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva
nalogu mojih usta. (7) Naredit e im da pripreme zemlju i
vodu, jer u u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit u svu

zemlju nogama svojih vojnika i pustit u da je temeljito

opljakaju. (8) Njihovi e ranjenici ispuniti doline; svaki
potok i rijeka razlit e se nabujavi od njihovih mrtvih
tijela. (9) Otjerat u ih kao prognanike do nakraj svijeta.
(10) Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruje.
Ako ti se predaju, ti e mi ih sauvati za dan njihove
kazne. (11) Neka tvoje oko ne zna milosti prema
odmetnicima, nego kamo god doe, podvrgni ih smrti i
pljaki u svoj zemlji koja ti je povjerena. (12) Kazah i
svojom u rukom izvesti, kunem se ivotom i snagom
svoga kraljevstva. (13) Ti nemoj prekriti ni jedne od
zapovijedi svoga gospodara, nego izvri doslovce sve ono
to sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provede." (14)
Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne
zapovjednike, vojskovoe i asnike vojske asirske, (15)
prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao to je
naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisua ljudi i
dvanaest tisua strijelaca na konjima (16) i svrsta ih kako
se svrstavaju bojni redovi velika mnotva. (17) Uze silan
broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a
tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu
(18) i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon
golemu koliinu zlata i srebra iz kraljeva dvora. (19)
Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica
Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu
kolima, konjanicima i izabranim pjeacima. (20) Silno,
izmijeano mnotvo, kao skakavci ili kopneni pijesak

nebrojeni, iae za njim. (21) Krenue iz Ninive i nakon

tri dana hoda stigoe do ravnice Bektileta, pa se utaborie
za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od
Gornje Cilicije. (22) Holoferno pokrenu svu vojsku,
pjeake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema
planinskim predjelima. (23) Razori Fud i Lud, orobi sve
Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave suelice
pustinji, juno od zemlje heleonske. (24) Prijee Eufrat,
proe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se
nalaze na uzvisinama uzdu potoka Abrona, da bi izbio na
more. (25) Zauze podruje Cilicije, isjee na komade sve
one koji mu se opirahu i stie do mea Jafata na jug,
nasuprot Arabiji. (26) Opkoli sve sinove Madijanove,
zapali im atore, ugrabi stada. (27) Za etve ita sie u
nizinu Damaska, zapali im sve njive, uniti im stada i
stoku, opljaka im gradove, opustoi polja i otricom
maa pobi sve mlado. (28) Tada spopade strah i uas sve
stanovnike obala Sidona i Tira, itelje Sura i Okine i sve
itelje Jamnije. I graane koji su ivjeli u Azotu i
Askalonu zahvati silan strah pred njim. #3Poslae mu zbog
toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poruie: (2)
"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora
padamo niice preda te: uini s nama to ti se prohtije. (3)
Evo ti naih kua, naega kraja, itnih polja, stada, stoke:
svi torovi naih atora ovise samo o jednom tvome migu;
slui se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi. (4) Evo,
i nai su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji,

samo doi i uini s njima to je dobro u oima tvojim."

(5) Ljudi dooe do Holoferna i saopie mu te poruke.
(6) On sie s vojskom prema obali, postavi upravitelje po
utvrenim gradovima te iz tih gradova unovai posebno
izabrane ljude kao pomonu vojnicu. (7) Graani i sav
okoli doekae ga s vijencima, plesovima i bubnjevima.
(8) Porui on sve njihove uzviice, sravni sa zemljom
svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodunije
doputeno da razrui sva domaa boanstva kako bi svi
narodi astili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i
plemena zazivali kao Boga. (9) Stie tako nasuprot
Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suelice velikoj
judejskoj ravni. Utabori se izmeu Gebe i Skitopolisa i tu
se zadra cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju
vojsku.
Uzbuna u Judeji
#4Sinovi Izraelovi koji ivljahu u Judeji doue to je
Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja
Asiraca, uinio drugim narodima i kako je opljakao i
razorio hramove njihove; (2) obuze ih neiskaziv strah od
toga ovjeka i poee strepiti zbog Jeruzalema i zbog
Hrama Gospoda, Boga svoga. (3) Bjehu se tek vratili iz
suanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i
predmeti, rtvenik i Hram bili su posveeni poslije
obeaenja. (4) Odaslae zbog toga glasnike na
podruje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u

Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. (5) Prije svega

zaposjedoe sve vrhove najviih brda, opasae zidovima
sela koja su se nalazila ondje i nagomilae hranu i opremu
za voenje rata, jer polja njihova bijahu istom poeta. (6)
Tada Joakim, veliki sveenik, koji se tih dana nalazio u
Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima,
koji je smjeten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu
Dotaina, (7) i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer
je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeiti
neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo
dva ovjeka mogla odjednom proi. (8) Sinovi Izraelovi
uinie kako im je naloio Joakim, veliki sveenik, i
starjeine narodne koje ivljahu u Jeruzalemu.
Molitva i pokora
(9) Svaki Izraelac arko podie glas k Bogu i svi se
ponizie pred Bogom: (10) oni i ene njihove, i djeca, i
ivotinje, i pridolice, i plaenici i robovi noahu kostrijet
oko bokova. (11) Svi Izraelci i ene i djeca to ivljahu u
Jeruzalemu padoe niice pred Hramom, posue glavu
pepelom i prostrijee kostrijet pred Gospoda: (12)
opasae vreama i rtvenik i zazivahu arko Boga
Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju,
njihove ene u ropstvo, njihove gradove i batinu njihovu
ruenju a svetita njihova obeaenju, pogrdi i ruglu
pogana. (13) Bog uslia glas njihov i smilova se nad
nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u

svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetitem Boga

Svevladara. (14) Veliki sveenik Joakim, sveenici koji
su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu sluili,
vezavi kostrijet oko bokova, prinosili su svakidanje
rtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;
(15) posuvi pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas
Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.
Savjetovanje u Holofernovu taboru
#5Izvijestie Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske
asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su
zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviih
planina te postavili prepreke u predjelima to se nalaze u
ravnici. (2) On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare
moapske, vojskovoe amonske, sve primorske namjesnike
(3) pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to
narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu
gradovi u kojima ivi? Kolika je vojska njegova? U emu
je snaga njegova i mo njegova? Tko je kralj koji nad
njima vlada i zapovijeda im vojskom? (4) Zato je meu
svima koji ive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi
miroljubivo doe u susret?" (5) Odgovori mu Ahior, voa
svih sinova Amonovih: "Posluaj, moj gospodaru, rijei iz
usta sluge svoga: ja u te obavijestiti istinito o tome
narodu koji, smjeten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj;
nee izai la iz usta sluge tvoga. (6) Narod taj potjee od
Kaldejaca. (7) Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su

otklonili da se dre bogova otaca svojih koji su ivjeli u

zemlji kaldejskoj. (8) Skrenue dakle s puta otaca svojih
pa poee tovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga
bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova,
sklonie se u Mezopotamiju i tu se dugo zadrae. (9) Pa
im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalite i odu u
zemlju Kanaan; naselie se ondje te imaahu u obilju zlata
i srebra i mnogo stoke. (10) Spustie se poslije u Egipat,
jer glad bijae pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali
dok se imahu ime hraniti. Porastoe u snano mnotvo;
rodu njihovu ne bijae broja. (11) Ali se kralj Egipta die
na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uini
robovima. (12) Onda oni zavapie Bogu svome, a on svu
zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih
Egipani otjerae od sebe. (13) Bog pred njima isui
Crveno more (14) i prevede ih preko Sinaja i Kade
Barne. Oni odbie od sebe sve nasrtaje stanovnika
pustinje, (15) smjestie se na podruju Amorejaca i
vlastitom snagom istrijebie sve Hebonce. Prijeoe
preko Jordana i dobie u nasljedstvo sav planinski kraj;
(16) istjerae Kanaanca, Perianina, Jebusejca, Sihemca i
sve Girgaane i tu obitavahu mnogo vremena. (17) Dok ne
sagrijeie protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje,
jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; (18) ali
kad se udaljie od puta to im ga on bijae naznaio, u
mnogim ratovima pretrpjee uasna razaranja, zatoie ih
u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi

razoren do temelja, a gradove im otee neprijatelji

njihovi. (19) Ali sada, kako su se vratili Bogu svome,
uspee se iz raznih krajeva kamo bijahu raspreni i
ponovo zauzee Jeruzalem, gdje se nalazi Svetite
njihovo, i smjestie se po brdovitim krajevima koji bijahu
opustjeli. (20) Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj
narod u emu zastranio, je li sagrijeio Bogu svome, pa
ako utvrdimo da jest, onda moemo krenuti na nj i pokoriti
ga; (21) ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva
prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma:
jer e ih Bog njihov tititi, a mi emo biti na ruglo svoj
zemlji." (22) Kada Ahior zavri tu besjedu, stadoe
rogoboriti oni koji su okruivali ator i nalazili se
unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici
obalnih krajeva i Moaba: traili su da ga raskomadaju:
(23) "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod
koji nema ni moi ni snage za eu bitku. (24) Krenimo,
dakle! Oni e biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru
Holoferno!"
Ahior predan Izraelcima
#6Poto je utihnula buka onih koji su se skupili na
vijeanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske,
u nazonosti svega naroda razliita podrijetla i sviju
sinova moapskih, obrati se Ahioru: (2) "Tko si ti, Ahiore,
ti i plaenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuje meu
nama i savjetuje da odustanemo od borbe protiv roda

Izraelova? Bog njihov da bi im bio tit? Ali tko je Bog,

osim Nabukodonozora? On e poslati svoju snagu i
zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov nee spasiti. (3)
Mi, sluge kraljeve, mi emo ih smrviti kao jednog
ovjeka. Nee izdrati estine naega konjanitva. (4)
Njime emo ih zdrobiti. Brda e se natopiti njihovom
krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima.
Nee se ni odrati pred nama, svi e izginuti. Tako govori
kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao,
a rijei njegove nee ostati neispunjene. (5) A ti, Ahiore,
plaenie amonski, koji si tako govorio u dan izopaenosti
svoje, nee vie gledati moga lica od dananjeg dana pa
sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta. (6)
Tada e gvoe mojih vojnika i sulica mojih slugu
probosti slabine tvoje i ti e pasti meu ranjenike Izraela
kad se ja okrenem protiv njega. (7) Za sada neka te sluge
moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od
prilaznih gradova: (8) nee poginuti dok ne bude zatrt s
njima. (9) Ako u srcu svome gaji nadu da nee biti
osvojeni, zato onda tvoje lice pokazuje toliku utuenost?
Rekoh: nijedna od rijei mojih nee ostati neispunjena."
(10) Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u atoru
njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u
ruke sinova Izraelovih. (11) Njegove ga sluge uhvatie,
odvedoe izvan tabora prema ravnici, iz ravnice
provedoe ga prema brdima i dovedoe na izvore koji se
nalaze pod Betulijom. (12) Kad su ih ljudi iz grada

opazili, dohvatie oruje, izioe iz grada prema vrhu

brda, a praari zauzee put to se tuda uspinje i poee
bacati kamenice na njih da im sprijee penjanje. (13) Oni
se onda sklonie pod brdo, svezae Ahiora i ostavie ga
na podnoju brda, pa se vratie svome gospodaru. (14)
Siavi iz svoga grada, sinovi Izraelovi prioe mu,
odvezae ga i odvedoe u Betuliju i dovedoe pred
gradske glavare. (15) Tih dana vrili su tu dunost Ozija,
sin Mihin od plemena imunova, pak Kabris, sin
Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. (16) Dozvae
gradske starjeine, ali dooe na zbor i svi mladii i ene.
Postavie Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme
ispitivati to to bijae s njim. (17) Ahior ih izvijesti o
svemu to je reeno na Holofernovu vijeanju: to je sam
kazao voama Asurovim i to je u nadutosti svojoj
Holoferno govorio protiv doma Izraelova. (18) Tada
narod pade niice, iskaza tovanje Bogu svome i zavapi:
(19) "Gospode, Boe nebeski, pogledaj oholost njihovu,
budi milostiv poniznosti roda naega i obazri se danas na
lica sebi posveenih!" (20) Potom utjeie Ahiora i
pohvalie ga. (21) Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i
priredi starjeinama gozbu. Svu no dozivahu u pomo
Boga Izraelova.

II. OPSJEDANJE BETULIJE

#7Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim
narodima koji mu se bijahu pridruili u saveznitvo da
krenu na Betuliju, da zaposjednu putove to vode u brda i
da zametnu rat protiv sinova Izraelovih. (2) Toga istog
dana krenue svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika
sastojala od stotinu i sedamdeset tisua pjeaka i dvanaest
tisua konjanika, ne brojei opremu i golemo mnotvo
ljudi koji su ili pjeke meu njima. (3) Utaborie se u
dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzee prostor u irinu
od Dotaina do Belbaima, a u duinu od Betulije do
Kimona, koji se nalazi suelice Ezdrelonu. (4) Kada
sinovi Izraelovi vidjee sve to mnotvo, u strahu poee
govoriti meu sobom: "Ovi e potamaniti sve na zemlji!
Ni najvie planine, ni klanci, ni bregovi nee izdrati pod
njihovom teinom." (5) Svaki pograbi oruje; upalivi lui
na svojim kulama, ostadoe na strai svu onu no. (6)
Ujutro izvede Holoferno sve konjanitvo pred oi sinova
Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji; (7) podvre budnu
nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova,
pretrai sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnike
strae pa se onda vrati k vojsci svojoj. (8) Dooe k
njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voe naroda
moapskoga i vojskovoe obalnih krajeva te rekoe: (9)
"Neka poslua na gospodar nekoliko naih rijei da ne bi
pretrpio poraz vojske svoje. (10) Taj se narod sinova

Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u

planinske uzvisine po kojima ivi, jer nije se lako popeti
na vrhove njihovih brda. (11) Zato se nemoj, gospodaru,
boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa nee
poginuti ni jedan ovjek koji pripada tvome narodu. (12)
Ostani u svome taboru uvajui brino svakoga svog
vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje
izvire na obronku. (13) Iz njega doista uzimaju vodu svi
stanovnici Betulije. ea e ih skonati i oni e predati
grad. Mi emo se onda sa svojim etama popeti na
oblinje gorske uzvisine pa na njima postaviti strau da ni
jedan ovjek ne izae iz grada. (14) Glad e umoriti njih i
njihove ene i njihovu djecu, pa jo prije nego ih
sasijeemo maem, leat e onemoali po trgovima
boravita svoga. (15) Tada e im groznom odmazdom
platiti to se pobunie i ne izioe ti s mirom u susret."
(16) Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim
njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uine kako su
ga svjetovali. (17) Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa
pet tisua Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevi
nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih. (18) Prema
uzvisinama krenue sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa
stadoe u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslae
jedan dio prema jugoistoku, suelice Egrebelu, koji se
nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio
asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice
zemlje; atori i silna oprema protezali im se u gustim

nizovima tvorei golemo mnotvo. (19) Sinovi Izraelovi

podigoe glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio
duh njihov zbog toga to bijahu opkoljeni od sviju
neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmai. (20)
Trideset se i etiri dana nalazila oko njih asirska sila:
pjeaci, vojnika kola, konjanici. A onda stanovnicima
Betulije nestade vode u sudovima, (21) a nakapnice im
bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode
jer im se voda za pie davala na mjeru. (22) Djeca im
bijahu iznemogla, ene im i mladii padali u nesvijest od
ee: leali su po gradskim trgovima ili u kuama, nisu
vie imali snage. (23) Tada sav narod, mladii, ene i
djeca odoe k Oziji i gradskim upravljaima i povikae i
rekoe pred svim starjeinama: (24) "Neka Bog sudi
izmeu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poinili na
tetu nau jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.
(25) Sad nam nema vie pomoi niodakle: Bog nas je
predao u njihove ruke da iznemognemo od ee i
posvemanje iscrpljenosti. (26) A sada ih pozovite i
predajte sav grad pljaki Holofernovih ljudi i sve vojske
njegove. (27) Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen.
Bit emo, dodue, njihovi robovi, ali emo sauvati ivote
i neemo roenim oima gledati smrt djece svoje niti kako
nam ene i djeca isputaju duu. (28) U ime neba i zemlje,
u ime Boga i Gospoda otaca naih, koji nas je kaznio zbog
grijeha naih i poradi prijestupa otaca naih, zaklinjemo
vas da jo danas izvrite to smo vam kazali." (29) Usred

zbora nasta sveopi pla i svi glasno zavapie Gospodu

Bogu. (30) Ozija im upravi rije: "Budite hrabri, brao,
ustrajmo jo pet dana, za kojih e Gospod Bog na izliti na
nas milost svoju: zacijelo nas nee napustiti zauvijek. (31)
Proe li tih pet dana bez ikakve pomoi, izvrit u to
traite." (32) Potom otpusti narod, svakoga u njegovu
etvrt. Ljudi odoe na zidove i kule svoga grada, a ene i
djecu poslae njihovim kuama. Ali u gradu bijahu krajnje
potiteni.

III. JUDITA
Uvod
#8Tih dana sve je to ula Judita, ki Merarija, sina Oksa,
sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina
Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina
Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja,
sina Izraelova. (2) Njezin mu Manae, iz istoga plemena i
obitelji, bjee umro za etve jema. (3) Nadgledavao je
one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi
sunanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu
svome; pokopae ga do njegovih otaca u polju to se
nalazi na pola puta izmeu Dotaina i Balamona. (4) Judita
odonda ivljae kao udovica ve tri godine i etiri
mjeseca. (5) Nainila je sebi sobu na ravnome kunom
krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine
udovike. (6) Postila je sve dane udovitva svoga, osim
uoi subote i za samih subota, uoi mlaaka i za samih
mlaaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. (7)
Bila je lijepa i naoita. Njezin mu Manae bijae joj
ostavio zlata i srebra, slugu i slukinja, stoke i zemljita, i
tako je ivjela. (8) Ne bijae nikoga koji bi kazao to
runo o njoj, jer je bila jako bogobojazna.
Judita i starjeine

(9) Doula je dakle krute rijei koje puk, zapavi u

maloduje zato to je nestalo vode, bijae upravio
gradskom starjeini, a doznala je i sve to je Ozija rekao
narodu i kako im se zakleo da e do pet dana predati grad
Asircima. (10) Posla tada slukinju koja je vodila njezine
poslove da dozove gradske starjeine Habrisa i Harmisa.
(11) Dooe oni k njoj, a ona im kaza: "Posluajte me,
glavari Betulije! Nije ba valjan govor to ste ga odrali
puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeu Boga i
vas i rekli da ete predati grad neprijatelju ako vam
Gospod u odreenom roku ne pomogne. (12) A tko ste vi
da danas iskuavate Boga i postavljate se iznad Boga
meu ljudima? (13) Ispitujte namisli Boga Svevladara
koliko vam drago, pa svejednako neete razumjeti nita
dovijeka. (14) Ako ne uspijevate istraiti dubine
ljudskoga srce niti doznati ono to prolazi ljudskom
milju, kako ete dokuiti Boga koji je stvorio sve to?
Kako ete istraiti misao njegovu i shvatiti nakane
njegove? Ne, brao, nemojte ljutiti Gospoda Boga naega!
(15) Jer ako nam i ne htjedne priskoiti u pomo u ovih
pet dana, ipak nas moe zatititi ali i zatrti, i to naoigled
neprijatelja naih, u one dane kad mu se svidi. (16) Prema
tome, ne traite odluke Gospoda Boga naega, jer Bog nije
ovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin ovjeji komu
biste mogli nareivati. (17) Zbog toga, oekujui spas koji
moe doi od njega, dozivajmo ga u pomo, i on e
posluati glas na, bude li mu to drago. (18) Jer u naim

pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u naemu

plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi tovali botva
nainjena rukama, kao to je bivalo u prijanja vremena.
(19) Zato su oevi nai bili predani mau, bili su
pljakani i doivjeli velike poraze od neprijatelja. (20)
Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga
nadamo da nee napustiti ni nas ni ikoga od naeg
plemena. (21) Jer budemo li osvojeni mi, bit e osvojena i
sva Judeja i opljakano nae Svetite, a on e to
obeaenje osvetiti naom krvlju. (22) Pokolj brae
nae, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustoenje
batine nae oborit e na glavu nau meu poganima meu
kojima emo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i
ismjehivanja za nae gospodare, (23) jer se nae ropstvo
nee pretvoriti u naklonost nego e ga Gospod Bog na
pretvoriti u porugu. (24) Stoga, brao, pokaimo svojoj
brai da od nas zavisi ivot njihov te da Svetite, Hram i
rtvenik poivaju na nama. (25) Zbog svega toga
zahvalimo radije Gospodu Bogu naemu to nas iskuava
kao to je iskuavao i oeve nae. (26) Sjetite se kako je
inio s Abrahamom, kako je iskuavao Izaka, to se
dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao
ovce Labana, svoga ujaka. (27) Jer kako je iskuavao njih
da bi iskuao njihova srca, tako postupa s nama da se
popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskuava one
koji su mu blizu." (28) Ozija joj odgovori: "Sve to si
izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se nee

usprotiviti tvojim rijeima. (29) Jer tvoja se mudrost ne

oitova tek danas: jo od poetka tvojih dana sav je narod
znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! (30) Ali
puk trpi uasno od ee, pa nas je prisilio da izvrimo ono
to smo obeali i da se zakunemo zakletvom koje neemo
prekriti. (31) Sada, budui da si ti pobona ena, moli se
za nas, a Gospod e poslati kiu i napuniti nae atrnje da
ne izginemo." (32) Odgovori im Judita: "Posluajte me!
Izvest u djelo o kojemu e spomen prelaziti od
pokoljenja na pokoljenje meu sinovima naeg naroda.
(33) Budite noas na gradskim vratima da mognem izii sa
svojom slukinjom. Prije onog dana u koji ste namislili
predati grad neprijateljima Gospod e rukom mojom
donijeti spas Izraelu. (34) Ne traite da vam kaem to
sam namjerila. Neu vam odati nita dok ne bude izvreno
ono to sam odluila uiniti." (35) Ozija i prvaci rekoe
joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se
uzmogne osvetiti neprijateljima naim!" (36) Iziavi
odande, vratie se na svoja mjesta.
Juditina molitva
#9Tada Judita pade niice, posu glavu pepelom i razotkri
kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u
Jeruzalemu, u Domu Bojem, prinosili veernji tamjan,
ona glasno zavapi Gospodu i ree: (2) "O Gospode, Boe
oca moga imuna, komu si ruku naoruao maem da se
osveti tuincima koji bijahu radi sramote odrijeili pas

jedne djevice, obnaili njezin bok da je okaljaju i

obeastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne
smije tako biti', oni su svejedno uinili. (3) I zato si
predao pokolju voe njihove i krvi postelju njihovu,
prevarenu i postienu njihovom prijevarom. Udario si po
robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima
njihovim. (4) Predao si ene njihove plijenu, a keri
njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena
meu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti
prema tebi, uasavali se nad obeaenjem svoje krvi i
zvali te u pomo. O Boe, moj Boe, posluaj i mene
udovicu. (5) Ti si sazdao i ono to je bilo prije i to e
biti poslije. Ti si zamislio i sadanjost i budunost i sve se
dogodilo to si umom zasnovao. (6) to si nakanio, dolo
je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi
pripremljeni, a tvoje odluke predviene. (7) Eto, Asirci se
uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike
svoje, oholi su zbog vrsnoe pjeaka svojih, uzdaju se u
tit, koplje, luk, praku i nee da u tebi spoznaju Gospoda
koji mrvi ratove. (8) Gospod je tvoje ime. Ti im skri
snagu moi svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su
naumili da obeaste tvoje Svetite, da okaljaju ator gdje
boravi preslavno Ime tvoje, da eljezom raznesu uglove
rtvenika tvoga. (9) Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev
svoj na glave njihove, a moju udoviku ruku ojaaj za
naumljeno djelo. (10) Pogodi zamamnou mojih usana
roba s voom, a vou s njegovim slugom. Razori

drzovitost njihovu rukom jedne ene. (11) Tvoja snaga

nije u mnotvu niti mo tvoja u silnicima, nego si ti Bog
poniznih, pomonik si malenih, potporanj slabih, utoite
naputenih, spasitelj oajnih. (12) Doista, Boe oca moga,
Boe batine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvore
voda, kralju svega stvorenja, usliaj molitvu moju! (13)
Daj mi zamamnu rije koja ranjava i obara u krvi one koji
su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma,
brda Siona i kue sinova tvojih. (14) Uini da spozna sav
narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moi i
snage, i da osim tebe nema drugoga zatitnika rodu
Izraelovu!"

IV. JUDITA I HOLOFERNO

Judita u neprijateljskom taboru
#10Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavrila
svoju molitvu, (2) ustade gdje bijae pala niice, dozva
svoju slukinju i sie u odaje u kojima je provodila subote
i svetkovine svoje. (3) Svue sa sebe kostrijet, skide
udovike haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom
mau, poelja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u
sveane haljine u koje se odijevala dok je jo ivio mu
njezin Manae. (4) Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice,
prstenje, naunice i sav nakit: uresi se to je mogla ljepe
da bi oarala oi ljudi koji je budu gledali. (5) Slukinji
preda mijeh vina i vr ulja, napuni dvojae jemenom
kaom, pogaama suhoga voa i istim hljebovima; sve to
sloi i stavi na nju. (6) Uputie se njih dvije prema
vratima grada Betulije i tu naoe Oziju s gradskim
starjeinama Habrisom i Harmisom. (7) Kad ovi ugledae
Juditu preobraena lica i u onome ruhu, zadivie se ljepoti
njezinoj pa e joj: (8) "Bog otaca naih udijelio ti milost i
dao ti da uspjeno izvede to si naumila na slavu sinova
Izraelovih i uzvienje Jeruzalema." (9) Judita se pokloni
Bogu, a njima ree: "Zapovjedite da mi otvore gradska
vrata. Izii u i izvesti to ste kazali." Oni naredie strai
da otvori vrata kako je zatraila. (10) Otvorie joj, pa
Judita izie sa slukinjom. Ljudi su je iz grada pratili

pogledom dok se sputala brdom i dok je poprijeko

prelazila podoljem. Onda je vie nisu vidjeli. (11) Dok su
ile ravno podoljem, sretoe je asirske predstrae. (12)
Zaustavie je i upitae: "Kojemu narodu pripada? Odakle
dolazi i kamo ide?" Ona odgovori: "Ki sam Hebrejaca
i bjeim od njih, jer e vam se uskoro predati da vam budu
hrana. (13) Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom
zapovjedniku vae vojske, da se s njim iskreno
porazgovorim. Pokazat u mu put kojim e morati poi da
bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni
jednog ovjeka, ni jedne ive due." (14) Dok su ti ljudi
sluali rijei njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni
njezinom ljepotom. Rekoe joj: (15) "Spasila si svoj ivot
pourivi se da sie k naem gospodaru. Sada idi
njegovu atoru: nas nekolicina pratit emo te dok te ne
predamo u ruke njegove. (16) Kada se bude nala pred
njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono to si kazala
i on e s tobom postupati dobro." (17) Izabrae izmeu
sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i slukinji
njezinoj, pa ih dovedoe do Holofernova atora. (18) U
taboru se sve uskomealo: vijest o Juditinu dolasku poe
od usta do usta po svim atorima. Dooe ljudi i poredae
se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim atorom i
dok mu se njezin dolazak najavljivao. (19) Divljahu se
ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu
jedan drugome: "Tko moe prezreti narod koji ima takve
ene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u ivotu i jednog

ovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi

kadri opiniti sav svijet." (20) Holofernove strae i
dvorjanici njegovi izioe i uvedoe Juditu u ator. (21)
Holoferno je poivao na lealjci za zastorom od grimiza,
zlata, smaragda i dragoga kamenja. (22) Izvijestie ga o
dolasku njezinu i on izie na atorski ulaz: pred njim su
nosili srebrne svjetiljke uljanice. (23) Kad se Judita nae
pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadivie
ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvi niice.
Sluge je Holofernove podigoe.
Prvi susret s Holofernom
#11Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, eno! Ne plai
se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji
odluie sluiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. (2) Pa
da me i tvoj narod koji ivi u brdovitu kraju nije prezreo,
ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. (3)
Nego, sada mi reci zato si pobjegla od njih a dola k
nama. Dola si da se spasi! Hrabro, ivot e ti biti
poteen noas a i poslije. (4) Nitko ti nee nanijeti zla,
nego e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama
moga gospodara i kralja Nabukodonozora." (5) Judita mu
odgovori: "Posluaj rijei robinje svoje. Neka slukinji
tvojoj bude doputeno govoriti s tobom: neu noas
govoriti lai svome gospodaru. (6) Bude li slijedio
savjete slukinje svoje, Bog e ti pomoi sretno izvesti
djelo tvoje, a gospodar moj nee biti razoaran sa svojih

pothvata. (7) Neka ivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje,

neka ivi mo onoga koji te uputio kako bi uzmogao na
pravi put izvesti svako ivo bie! Pomou tebe nisu mu
doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujui
vrijednosti tvojoj, i divlje i domae ivotinje i ptice
nebeske: sve ivi samo za Nabukodonozora i svu kuu
njegovu. (8) Douli smo ve i za razboritost i za
otroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem
kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom
umijeu. (9) Doznali smo i za govor to ga je Ahior
izgovorio na tvome vijeanju; budui da su ga stanovnici
Betulije spasili, on im je kazao sve to je rekao pred
tobom. (10) A sada, moni gospodaru, nemoj potcjenjivati
njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je
istinito: ne moe se rod na progoniti niti ga moe
dohvatiti ma, osim ako sagrijei Bogu svome. (11) Ali da
moj gospodar ne bi ostao razoaran i promaio u svome
pothvatu, past e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh
kojim su razgnjevili Boga svoga poinivi bezakonje. (12)
Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje,
prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluie da jedu
to im je Bog zakonima zabranio. (13) ak su naumili
potroiti prvine ita i desetine vina i ulja, uvane i
namijenjene sveenicima koji u Jeruzalemu slue Boga
naega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije
smio ni rukom dodirnuti. (14) Otpravili su u Jeruzalem,
budui da i tamonji stanovnici isto rade, glasnike da im

donesu potrebno doputenje od Vijea starjeina. (15)

im im stigne doputenje te izvre svoj naum, toga istog
dana bit e ti predani na unitenje. (16) Kada sam ja,
slukinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me
poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu e se
zauditi sva zemlja kada za nj uje. (17) Jer slukinja je
tvoja pobona i tuje Boga nebeskoga i dan i no, pa sada,
kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja e slukinja samo
zatraiti da moe nou otii prema dolini. Ondje u moliti
Boga, pa e mi kazati kada oni poine grijeh. (18) Zatim
u se vratiti i tebe obavijestiti, i ti e tada izai sa svom
vojskom. Meu njima nee biti nikoga da ti se odupre.
(19) Odvest u te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema,
postavit u usred njega prijestolje tvoje. Ti e ih tjerati
pred sobom kao to se tjera stado koje nema pastira. Ni
pas pred tobom nee zalajati. Sve sam to predosjetila, to
mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam." (20) Te se
rijei svidjee Holofernu i svima njegovim slugama.
Zadivie se mudrosti njezinoj te uzviknue: (21) "Od
jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom
lika i mudrou razlaganja." (22) A Holoferno joj ree:
"Dobro je uinio Bog to te poslao pred tvojim narodom
da nama pripadne mo, a propast onima koji su prezreli
moga gospodara. (23) A ti si plemenita izgledom i lijepo
zbori. Bude li sve uinila kao to si kazala, tvoj Bog
postat e i moj Bog, a ti e provoditi svoje dane u palai
kralja Nabukodonozora i bit e slavna na svoj zemlji."

#12Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo

pohranjeno srebrno posue i naredi da joj daju od jela
njegovih i od vina njegova. (2) Ali Judita odgovori:
"Neu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo
prireuje od onoga to sam donijela sa sobom." (3)
Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane to ima uza se,
odakle emo ti davati takva jela kad meu nama nema
nikoga od tvoga roda?" (4) Judita odgovori: "ivota mi
tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja nee ni utroiti to je sa
sobom donijela, a Gospod e ve rukom njezinom izvesti
to je odluio." (5) Onda je sluge Holofernove odvedoe u
ator. Spavala je do ponoi. Ustade o jutarnjoj strai. (6)
Porui Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da
slukinja njegova izie radi molitve." (7) Holoferno
naredi svojim straarima da je u tome ne ometaju. Ostala
je tako tri dana u taboru. Nou je ila u dolinu Betulije i
umivala se na studencu u taboru. (8) Kad bi tako izila,
molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi
na slavu sinova naroda njezina. (9) Vrativi se ista,
zadrala bi se u atoru dok joj ne bi naveer priredili jelo.
Judita na Holofernovoj gozbi
(10) etvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za
svoje asnike. Ne pozva nikoga od posluge. (11) Ree
dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i
nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doe jesti i piti
s nama. (12) Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu

enu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat e

nam se." (13) Bagoa izae od Holoferna, ue k njoj i ree
joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doi k mome gospodaru da
bude aena u njegovoj nazonosti, da veselo pije vino s
nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih keri
koje ive u dvoru Nabukodonozorovu." (14) Judita mu
odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome
gospodaru? Uinit u smjesta sve to je drago oku
njegovu. Bit e mi to radost sve do smrti." (15) Ustade,
ukrasi se haljinama i svakakvim enskim uresima.
Slukinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred
Holoferna ovnujske koe koje je dobila od Bagoe za
svakidanju upotrebu da na njima svakoga dana udobno
blaguje. (16) Judita ue i smjesti se. Holofernu se srce
uzbudi, dua mu se uznemiri i spopade ga ognjena udnja
da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio,
samo je vrebao priliku da je zavede. (17) Kaza joj
Holoferno: "De pij i veseli se s nama!" (18) Judita
odgovori: "Hou, pit u, gospodaru, jer osjeam da je
danas moj ivot tako velik kako nije bio nikada od moga
roenja." (19) Uzela je, jela je i pila pred njim to joj
njezina slukinja bijae priredila. (20) Holoferno je
uivao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u
ivotu.
Holofernova glava
#13A uveer se asnici brzo povukoe. Bagoa zatvori

ator izvana, poto je otpravio od svoga gospodara one

koji su se jo ondje nalazili. Svi odoe na poinak: bijahu
umorni jer se gozba jako oduljila. (2) Juditu ostavie samu
u atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijae
potpuno svladalo. (3) Judita je naredila svojoj slukinji da
je eka pred lonicom kao i svakog dana. Rekla je da e
izai na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. (4) Svi bijahu
otili od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u
lonici. Judita, stojei kraj Holofernove postelje, ree u
srcu svom: "Gospode, Boe svake sile, svrni u ovome
asu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodii
Jeruzalem! (5) Ovo je pravi as da se pobrine za svoju
batinu i ostvari moju zamisao o propasti neprijatelja
koji su nasrnuli na nas." (6) Prie stupu postelje, do
Holofernove glave, i skide odande Holofernov ma. (7)
Zatim, primaknuvi se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i
kaza: "Gospodine Boe Izraelov, ojaaj me danas!" (8) I
iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu
glavu. (9) Njegov trup potom otkotrlja s leaja i stre
zastor sa stupova. Malo kasnije izie i glavu Holofernovu
predade slukinji. (10) Ona je metnu u svoju torbu.
Obadvije zatim, po obiaju, izioe na molitvu. Preavi
tabor, zaokruie ono podolje, popee se na uzvisinu
Betulije i dooe pod njezina vrata. (11) Judita se javi jo
izdaleka strai na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S
nama je Bog na da izvede junatvo u Izraelu i jakost
protiv neprijatelja kao to je uinio i danas." (12) Kako

graani zaue njezin glas, pourie se do vrata svoga

grada i pozvae starjeine gradske. (13) Strae se svi,
malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvorie
vrata, primie ih, zapalie vatru da se vide i okruie ih.
(14) Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite
ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kui
Izraelovoj nego je mojom rukom noas potukao
neprijatelje nae." (15) Izvadivi glavu iz torbe, pokaza
im je i ree: "Evo glave Holoferna, vrhovnog
zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je
leao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ene! (16)
Neka ivi Gospodin koji me zatitio na putu kojim sam
hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast
njegovu, nije zgrijeio sa mnom te me tako nije osramotio
ni okaljao." (17) Puk, sav izvan sebe, pade niice da se
pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si,
Boe na, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!"
(18) Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, keri, od Boga
Svevinjega vie od svih drugih ena na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji
te vodio da odsijee glavu voi neprijatelja naih! (19)
Jer tvoje pouzdanje nee biti izbrisano iz srdaca ljudi
nego e se oni dovijeka sjeati Boje moi. (20) Neka
Bog uini da to bude na tvoju vjenu diku i neka te nagradi
svakim dobrom, jer kad bi ponien na rod, nisi tedjela
ivota svoga, nego si sprijeila nau propast ivei
pravedno pred naim Bogom!" A sav narod nadoda:

"Amen! Amen!"

V. POBJEDA
idovi u asirskom taboru
#14Judita im ree: "Posluajte me, brao! Uzmite ovu
glavu i objesite je na krunite naih zidina. (2) im zora
zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko mai svog
oruja i svi hrabri muevi neka izau iz grada. Izabrat ete
im vou kao da toboe hoete sii u ravnicu, na asirske
predstrae. Ali neete sii. (3) Oni e pograbiti svoje
oruje, otii e u tabor i probudit e zapovjednike asirske
vojske. Zajedno e otrati k Holofernovu atoru, i kad
Holoferna ne nau, spopast e ih uas i pobjei e ispred
vas. (4) Vi i svi koji ive u granicama Izraela, progonite ih
i unitite na putu njihova uzmaka. (5) Ali prije nego sve to
izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oima
prepozna onoga koji je prezreo kuu Izraelovu a njega
poslao k nama u smrt." (6) Pozvae Ahiora iz Ozijine
kue. Kako doe i vidje Holofernovu glavu u rukama
jednog od lanova narodnoga zbora, srui se na zemlju i
onesvijesti. (7) Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi,
pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome
atoru Judinu i u svakom narodu! Svatko e drhtati od
straha kad uje tvoje ime! (8) A sada mi pripovjedi to si
sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnotva pripovjedi
sve to je uinila od onoga dana kad je otila pa do tada,
do toga razgovora s njima. (9) Kad je zavrila kazivanje,

narod pone klicati od radosti: svim gradom odjeknue

radosni povici. (10) Tada Ahior, vidjevi to je sve uinio
Bog Izraelov, povjerova vrsto u Boga te se dade obrezati
i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. (11) A kad zarudje
zora, objesie Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi
svoje oruje te jurnue u odredima niz padine. (12) Kada
ih Asirci ugledae, obavijestie svoje zapovjednike. Ovi
pooe zapovjednicima, tisunicima i ostalim asnicima
svojim. (13) Dooe do Holofernova atora pa kazae
upravitelju njegovih dobara: "De probudi naega
gospodara. Oni su se robovi usudili sii i napasti nas da
zauvijek budu uniteni." (14) Bagoa ue i pljesnu rukama
pred atorskim zastorom: miljae da Holoferno spava s
Juditom. (15) Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu
zastore, ue u lonicu i nae truplo baeno na prag: glave
nigdje, bijae odnesena. (16) Kriknu iza glasa te plaui,
jecajui i snano zapomaui rastrga na sebi haljine. (17)
Ue zatim u ator u kojem je boravila Judita i ne nae je.
Onda otra k narodu i povika: (18) "Ovi su robovi
podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja
Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na
njemu nema." (19) Kad zapovjednici vojske asirske ue
te rijei, razderae na sebi haljine, duu im spopade silan
strah, a taborom im se prolomie otri krikovi i silna
kuknjava. #15I oni koji su se jo nalazili u atorima, kad
su uli to se dogodilo, skamenie se. (2) Uhvati ih strava
i strah te ne bijae ovjeka koji bi ostao uza svoga

blinjega, nego se svi bezglavo razbjeae po svim brdima

i ravnicama. (3) I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom
kraju oko Betulije nagoe u bijeg. Tada se Izraelci sa svim
svojim ratnicima bacie na njih. (4) Ozija posla u
Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruje Izraela
skorotee s porukom o onome to se dogodilo: neka svi
nasrnu na neprijatelje te ih unite. (5) im to doznae, svi
sinovi Izraelovi jednoduno udarie na njih te su ih tukli
sve do Hobe. Tako uinie i oni koji su pristigli iz
Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno to se
dogodilo u neprijateljskom taboru. itelji Gileada i
Galileje udarie zatim s boka te su ih estoko tukli sve dok
ne umakoe u Damask i njegove krajeve. (6) Ostali
stanovnici Betulije nasrnue na tabor Asiraca, oborie ga
te nagrabie bogat plijen. (7) Vrativi se s pokolja, sinovi
Izraelovi zagospodarie preostalim. I sela i gradii po
brdima i ravnicama domogoe se silna plijena; bijae ga
doista mnogo.
Pohvale Juditi
(8) Veliki sveenik Joakim i starjeine sinova Izraelovih
koji su ivjeli u Jeruzalemu dooe da se dive
dobroinstvu to ga Gospod uini Izraelu, da vide Juditu i
da je pozdrave. (9) Kad uoe u kuu njezinu, svi je
jednoduno blagoslovie govorei: "Ti si slava
Jeruzalema! Ti si najvii ponos Izraela! Ti si uzviena
dika roda naega! (10) Rukom svojom sve si to uinila,

Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela!

Blagoslovljena da si na vjena vremena od Gospoda
Svevladara." A sav narod ree: "Amen!" (11) Trideset je
dana narod pljakao tabor. Juditi dadoe ator
Holofernov, svu srebrninu, naslonjae, posue i sav
njegov namjetaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu,
zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. (12) Sve su
ene Izraelove trale da je vide, hvalile je i plesove
izvodile u ast njezinu. Onda ona uze brljane u ruke i
pokloni ih enama koje su je pratile. (13) Zatim se ona i
njezine pratilice ovjenae maslinovim granicama. Ona
je stupala na elu naroda i predvodila ene u plesu;
slijedili su je Izraelci naoruani, okieni vijencima i s
hvalospjevom na usnama. (14) Usred sveg Izraela Judita
zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj
hvalospjev.
Juditin hvalospjev
#16Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima,
Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu
izvijajte mu u ast, veliajte i zazivajte Ime njegovo! (2)
Jer Gospod Bog to dokonava ratove, da bi udario tabor
svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.
(3) Asur sie s planina sjevernih, doe sa silnom vojskom
svojom. Mnotvo njihovo potoke zakri, konji njihovi
bregove prekrie. (4) Kaza da e kraj moj zapaliti, moje
mladie maem isjei, o tlo razmrskati moju dojenad,

kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. (5)

Gospod Svevladar svlada ih rukom ene jedne! (6) Nisu
im mladii silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili,
divovi silni nisu ga napali, nego Judita, ki Merarijeva,
ljepotom svoga lica njega uniti! (7) Ona svue udovike
haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice
mau mirisnom, (8) na kose prevjes stavi, lanene halje
uze da ga opini. (9) Sandala njemu oko zatravi, ljepota
njena duu mu zarobi, ma mu kroza iju proe. (10)
Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost
zaprepasti. (11) Tad viknue ponizni moji, a oni se
prepadoe, nemoni moji, a oni se prestravie; podigoe
glas, a oni u bijeg nagoe! (12) Djevojica sasjekoe ih
sinovi, pobie ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga
pogiboe. (13) Bogu svom pjevat u pjesmu novu. Velik si
i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! (14) Sva
stvorenja tvoja tebi neka slue, jer ti samo ree, i
postadoe; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome
nitko ne odolje. (15) Planine e se iz temelja s vodama
potresti, hridi e se pred tobom kao od voska istopiti, ali
prema onima koji te se boje ti e i tada milostiv biti. (16)
Neznatna ti je svaka rtva na ugodan miris, jo neznatnija
pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je
zauvijek. (17) Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog
Svevladar kaznit e ih na dan Suda: poslat e oganj i crve
u meso njihovo, a oni e u boli jaukati zauvijek." (18)
Kada dooe u Jeruzalem, poklonie se Bogu, a poto se

narod oisti, prinesoe paljenice, dragovoljne prinose i

darove. (19) Judita posveti kao "herem" sve Holofernove
predmete koje joj puk bijae predao i svilene tkanine koje
bijae uzela s postelje njegove. (20) Narod se veselio tri
mjeseca u Jeruzalemu pred Svetitem i Judita je ostala s
njima.
Juditina starost i smrt
(21) A nakon tih dana svaki se vrati na svoju batinu.
Judita se povue u Betuliju i osta na svom posjedu. I
svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. (22)
Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga ovjeka
u sve dane ivota svojega otkad joj umrije mu Manae i
bi pridruen narodu svome. (23) Starjela je i u domu mua
svojega postigla dob od sto i pet godina. Slukinji svojoj
dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopae je u peini
Manaea, mua njezina. (24) Dom Izraelov oplakivae je
sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra
roacima svojim i roacima mua svojega Manaea. (25)
U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne
bijae nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.