1. to znai termin povijst? Razvoj Crkvene povijesti kao znanosti.

Izvori bitni za
poznavanje Crkvene povijesti prvih stoljea?
Za pojam povijest mnogi narodi koriste rije historija koja je dola od grke rijei HISTOREO
to znai ispitivati, ispitivanjem doznati, ali i kazivati ono to se ispitivanjem doznalo. Rije
historija u svom etimolokom znaenju naglaava u povijesti subjektivni element, odnosno ulogu
subjekta, ovjeka koji ispituje, trai obavijest o dogadjajima i zatim steenu spoznaju prenosi
drugima. Povijest je znanost koja ispituje u uzronoj i prikazuje u razvoju vana vremenski i
mjesno ograniena zbivanja medju ljudima koja su povezana s ljudskom specifinom
djelatnou.
Razvoj Crkvene povijesti kao znanosti.
MATIJE FLACIJE (VLAI) ILIRIK Ecclesiastica historia to je prva protestantska povijest
Crkve obuhvaa 13 st. a po lat. nazivu za stoljee centuria naziva se jo i Centuriae
Magdeburgenses pisana je od 1559. do 1574.g. izraava negativan stav prema katolikoj Crkvi i
papinstvu. Protuodgovor katolike crkve na tu povijest je napisao Cesare Baronio u djelu
Annales Ecclesiastica. Veliki crkveni povjesniari ili su njegovim stopama, dokumentirano
prikazujui njezin kontinuitet. Tako je nastala crkvena povijest kao znanost, odvojila se od
povijesti spasenja, nastala je kao nuna obrana crkve. Bonaldisti piu Acta Sanctorum od 1643.
Izvori bitni za poznavanje Crkvene povijesti prvih stoljea su:
Bitni su izvori su evanelja i Djela apostolska, apokrifti, legende, akti muenika nisu uli u
kanon crkve nego su vie legende. U prvoj polovici 3 stoljea nastaje Sixtus Judius Africanus i
Hipolit Rimski nastoje povijesne injenice ugraditi u starozavjetnu povijest.
Euzebije Cezarejski - pie opu ili svjetsku kroniku a zavrava ju 378. godine. Nadopunio ju je
Sveti Jeronim. To je bilo u vrijem cara Konstantina. Napisao je i Historia Ecclesiastica ili
povijest Crkve do Dioklecijanovih progona 305 a kasnije ju je nadopunio do 324. godine.
Napisao je i Vita Costantini tj. ivot Konstantina. Napisao je O Palestinskim muenicima djelo
je izgubljeno. On prvi pokuava napisati crkvenu povijest u djelu Historia Ecclesiastica. Svrha
mu je bila povijeu crkve pokazati Boju pobjedu nad avlom i tako pridonijeti duhovnom
dobru itatelja. Navodi mnogo dokumenata koji su kasnije izgubljeni. Njegovu povijest
nastavljaju Sokrates, Sozomes, Teodoret Cirski, Evagrije, Rufin i Epifanij.

2. Rimski svijet u Isusovo doba. Drutveni i religiozni ivot Carstva i idovstva?

Prema legendi Rim je osnovan 753.g.pr.Kr. Carstvom vladaju: Kraljevi, od 500.g.pr.Kr. konzuli
sa senatom i to je jednako kao Republika. Razdoblje Cezarove vladavine oznaava prelazak od
Rimske republike prema Rimskom carstvu. August Oktavijan 27.god.pr.Kr. postaje vladarom
Rimskog carstva i utvrdjuje monarhiju. Carevi vladaju zajedno s senatom, carstvo je podijeljeno
na pokrajne i svaka pokrajna ima svoj glavni grad. Dioklecijan 285.god. reorganizira dravu u
tetrarhiju. Pokrajinske gradove podredjuje veim upravnim cijelinama, tzv. dijeceze ili
perefekture. Cijelo carstvo je bilo povezano mreom kopnenih, ali i pomorskih puteva koji su
omoguavali razvoj trgovine, razmjenu roba i informacija te i znanja.
Drutveni i religiozni ivot Carstva i idovstva
Bogati drutveni sloj sainjavaju: aristokracija, trgovci i obrtnici. Ostali drutveni slojevi:
Puanstvo, Robovi (bez bilo kakvih prava), doseljenici robovi nisu bili rimski gradjani sve do
Karakale poetkom 3.st. Vrhovni vojni zapovjednik bio je car, a nazivali su ga imperatorom.
Predstavnici u pojedinim legijama su legati, koji su polagali posebne prisege, religiozne inove.
U rimskom carstvu je oko 400 000 vojnika koji su bili rasporedjeni du granice Limesa. Rim je
bio poganski grad hramovi razliitih boanstava. 1. Slubena rimska religija nije oznaavala
nuno prihvaanje nekih moralnih i vjerskih uvjerenja, i kult u nekoj organiziranoj vjerskoj
zajednici. Vjernost fidelitas i pobonost pietas bile su samo vrenje kultnih ina u ast
bogovima. Poboan je onaj koji prinosi rtve samo da bi se bogovima udovoljilo. Privatne osobe
nisu morale sudjelovati u javnom prinoenju rtvama. 2. Privatni kult imao je znaenje
vrijednost u cijelom carstvu. Svaka glava obitelji pater familias je bio i sveenik domaeg kulta
kojem je sredite bio kuno ognjite sa boanstvima LARIMA i PENATIMA. Iz ovog kulta se
razvija kult genija ili duha rimskog naroda GENIUS POPULI ROMANI ili grada Rima
GENIUS URBIS ROMAE.
3. Kult cara istonjakog je porijekla. Egipatski faraoni su traili boanske poasti. Kasnije ga
preuzima Aleksandar Veliki, a kasnije i rimski carevi. August je dozvolio da ga se tuje kao
boanstvo ali uz kult boice Romae . Kasnije kult postaje izrazom lojalnosti, patriotizma i
jedinstva rimske drave. Carevi su postajali boanstvima tek nakon smrti odlukom senata.
Zbog hladne rimske religije privlani su bili istonjaki mistini kultovi Cibelin, Mitra.

Rimljani na Palestinu ne gledaju blagonaklono. Kralj Sirije Antioh Epifan jo 175.g-164.g.pr.Kr

nastoji nasilno helenizirati idove. Pet sinova Matatije Hasmoneja pokreu ustanak Juda
164.g.pr.Kr. zauzima Jeruzalem i vraa starozavjetni kult u hram. Potpunu svjetovnu i religioznu
vlast preuzima imun Makabejac 142.g.pr.Kr. U borbi protiv Sirije Hasmonejska dinastija trai
pomo Rima. Kada su rimljani pod zapovjednitvom Pompeja 63.g.pr.Kr.zauzeli Siriju pod svoju
vlast stavljaju i Palestinu. 47.g.pr.Kr. Julije Cezar hasmonejcima priznaje vlast ETNARHA
vladara vazala. Vlast im 40/39.g.pr.Kr. preuzima Herod koji si uzima naslov kralj idovski.
Nasljeuju ga sinovi koji dijele zemlju na 3 dijela: ARHELAJ Judeja, Samarija i Idumeja
HEROD ANTIPA Galileja i Pereja, FILIP Bataneja, Trahonitidi i Galanitidi. 6.g.pos.Kr.
rimska vlast svrgava Arhelaja i organizira carsku provinciju sa PROKONZULOM na elu. Peti
konzul po redu bio je Poncije Pilat (26.g. 36.g.). idovsko vjersko-politiki pokreti su:
SADUCEJI ime SADOK praotac jedne ugledne sveenike obitelji bili su manjina, ali vrlo
utjecajni. Veliki sveenici i laika aristokracija. Jak utjecaj u Sinedriju. Priznaju Zakon ali ne Oce
i Proroke. Odbacuju uskrsnue mrtvih i besmrtnost. Trae strogost u primjenjivanju zakona.
Privreni trenutnoj rimskoj vlasti. FARIZEJI ime FARIZEJ = odjeljen. Srednji sloj puanstva i
rabini. Priznaju Zakon, Oce i Proroke. Vjeruju u anele i uskrsnue mrtvih. Bore se protiv
ujedinjenja svjetovne i religiozne vlasti. Protive se helenizaciji i utjecajima tuinske vlasti. Bili
su progonjeni. Imali su vrlo vanu ulogu u vjerskom i politikom ivotu. ZELOTI ime revni
revnitelj. Protive se rimskoj vlasti. Naelo: Samo je Jahve gospodar. Politiki ekstremizam.
Vode 2 ustanika rata 66-70.g. i 132.-135.g. Bili su masovno pogubljivani i odvoeni u ropstvo.
ESENI u potpunosti ive odjeljeni od grenog mnotva. O njima piu idovski povjesniari:
Josip Flavije, Filon, Plinije Stariji, Hipolit. 1947.g. pronaeni su tzv. Kumranski spisi = skupina
idova koja se za vladavine Hirkana I (135.-104.g.pr.Kr.) odbili suradnju sa hasmonejcima.
Povukli su se u pustinju 1200 km od Mrtvog Mora u dananji Khirbet Kumran. U vrijeme 1.
idovskog ustanka 68.g.pos.Kr. Bili su mjesto otpora rimskoj vojsci. Grad je poruen, a spisi
sakriveni u oblinjoj pilji. Potovali su Mojsijev Zakon i sinove svjetla esenske pristae. Borili
se protiv sinova tame svi ostali idovi. Iekivali su MESIJU jedinog izabranog od Jahve
ivjeli su u askezi i celibatu. Smatra se da ih je osnovao uitelj pravde koji je napisao i pravila
esenske zajednice. U pravilu su iskljuivali ene a bilo ih je oko 4000 na 6 mil. idova
Imaju dosta slinosti ali i razliitosti sa kranstvom.

3. Povijesni Isus i osnivanje Crkve. Pracrkva u apostolsko vrijeme. Misionarski rad?

Mnogi su pokuali zanijekati Isusovo postojanje. Jedni od najpoznatijih osporavatelja bili su:
Ferninand Kristijan Baur u djelu Kritika Evandjelja, Franz Strauss u djelu ivot Isusov i Bruno
Bauer. Neki su tvrdili da su Isusa izmislili apostoli, drugi pak da je kranstvo svoje vjerske
zasade preuzelo iz raznih poganskih religija pa to pripisalo Isusu, a trei pak su pojavu
kranstva pokuali protumaiti izraajnim-personifikacijom tenji potlaenih masa. Sve te ideje
su oborene i o povijesnosti Isusa govore sigurna povijesna vrela. Najvanija vrela su:
novozavjetni spisi - Gr. o = radosna vijest o spasenju nije Isusov ivotopis, ali
prua osnovne podatke o ivotu i djelovanju te povijesnim prilikama. Djela idovskih i
poganskih pisaca onemoguuju njekanje Kristovog povijesnog postojanja. O kranstvu govore s
prezirom, Isusa spominju usputno ali ne dvoje o njegovom postojanju.
KORNELIJE TACIT Anali poar u Rimu izazvali krani, te tumai ime christianorum od
Christus
PLINIJE MLAI pismo caru Trajanu krani ne ele prokunuti Krista
SVETONIJE Vita Claudii car je istjerao idove iz Rima zbog nemira koje je poticao Krist
JOSIP FLAVIJE Antiquitates Judaicae spominje pogubljenje Ivana Krstitelja, te kamenovanje
Jakova brata Isusova koji se zove Krist
TALMUD na Krista se bacaju pogrde i klevete
Izvori: Djela Apostolska, Pavlove poslanice, Tacit, Svetonio, Josip Flavije i Euzebije Cezarejski
Zajednica u Jeruzalemu: kranstvo se raa u idovskom kulturno-politikom i religioznom
okruenju u vrijeme iekivanja Mesije, okupljeni uenici i ene iekivali su Kristov dolazak
(Dj 1,13-14). Dj Petar preuzima ulogu voe i trai da se izabere 12-ti uenik Matija (Dj
1,15.26). Na dan Pedesetnice sie na sve prisutne u prostoriji Duh Sv., te oni bez straha izaoe
propovjedati meu ljude (Dj 2,1-3). Prvog dana obraeno je oko 3000 osoba (Dj 2,41). Prvih 6
god. ivota kr.zajednica raste i razvija se u Jeruzalemu (30.-36.god.). Od samoga poetka kult
kr.zajednice se razlikuje od idovske. Petar sam utemeljuje krtenje (Dj 2,38). Okupljaju se u
kuama na lomljenju kruha Euharistiji (Dj 2,46). Upotrebljavaju idovski hram za molitvu
idovske starjeine proglasili su krane krivovjercima i bogohulnicima ne moe se krstiti u
ime Kristovo koji je sin Boji. Dali su zatvoriti Petra i ostalu Dvanajstoricu. Gamaliel jedan od
lanova Sinedrija: ...ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast e; ako li je pak od Boga,

neete ga moi unititi... (Dj 5,38-39). Kranska je zajednica rasla u molitvenom,

materijalnom i organizacijskom smislu. Uvidjela se potreba pomoi udovicama i siromanima.
Pracrkva u apostolsko vrijeme
Krane prognane iz Jeruzalema i ire Kristovu nauku po cijeloj Palestini i Siriji. Filip djeluje po
Samariji, krsti etiopljanjina pomonika etiopske kraljice Kandake i obraa mnoge i krsti, a Petar i
Ivan ih krizmaju. Drugi apostoli djeluju po gradovima: Damask, Cezareja, Lida, Jafa, Antiohija...
Oko 36.g. gorljivi protivnik krana i njihov progonitelj Pavao doivljava obraenje. Tri godine
nakon obraenja zajedno sa Barnabom kree na misionarska putovanja. Zajedno sa Barnabom
Pavao kree za Antiohiju jednu od najveih kranskih zajednica. Tu se pojavljuje po prvi put
ime krani Dj 11,26. Petar u Jafi obraa i krsti rimskog centuriona Kornelia i
njegovu obitelj Dj 10,44-48, to ujedno znai otvaranje kranske zajednice i poganima, a ne
samo idovima.
Misionarski rad
S Pavlom poinje i irenje van granica Palestine, mala Azija, Makedonija i Grka.
1.misionarsko putovanje: 47.-49.god.
Putuje sa Barnabom na Cipar, obala Male Azije. U gradove: Perge, Ikonija, Listra i Derbe, te se
vraa u Antiohiju. Problem: idovi prigovaraju to se novo obraeni sa poganstva nisu obrezali.
Problemi sa masom koje ih napadaju.
2.misionarsko putovanje: 49.-52.god.
Kree iz Antiohije; u Listri mu se pridruuje Timotej, a u Troadi sv. Luka. Obilazi zajednice
osnovane na prvom putovanju. 18 mj.boravi u Korintu kod krana Akvile i Priscile. Nekrani
diu bunu i ele ga zatvoriti... Pavao bjei u Efez pa u Antiohiju, Luka ne spominje problem sa
rimskim vlastima blagonakloni kranima; idovima da se bave religijskim pitanjima.
3.misionarsko putovanje: 53.-58.god.
U Efezu boravi 2 god. Demetrije die bunu protiv Pavla, te se sklanja u Makedoniju. Bio je u
Korintu i Miletu, te se vraa u Palestinu. Na ovom putovanju je moda bio i u Iliriku (Rim
15,19). U Jeruzalemu je uhien rimski je graanin te je poslan u Cezareju rimskom
upravitelju Feliksu.
Pavlovo putovanje u Rim
Zatvoren je 2 god.u cezarejskom zatvoru. Na Pavlov zahtjev novi upravitelj Fest ga alje u Rim
pred carski sud. Doivljava brodolom na Malti. Pred Rimom su ga doekali krani. Pouava u

stanu kunom pritvoru 2 god. dok eka suenje. Luka naglo prekida opise daljnjih dogaaja.
Miljenja su: -da je pogubljen 64.g.za Neronovih progona, carski sud je odbacio optube i
nastavio je slobodno djelovati te da je uspio otputovati u panjolsku: Muratorijev kanon i
Klement Rimski, poslanice Titu i Timoteju Pavao je utamnien i smaknut (vjerojatno oko
67.god.)
PETROVO DJELOVANJE
Petar obraa pogane i opravdava se u Jeruzalemu da vjerujemo da smo spaeni kao i oni milou
Kristovom Dj 11,18.15,11. Herod Agripa I zatvara Petra i Jakova mlaeg; ali Petari udesno
bjei
Oko 42.god. - Dj 12,17 - ...i ode u drugo mjesto. Sudjeluje na prvom saboru u Jeruzalemu s
ostalim apostolima.
SABOR U JERUZALEMU OKO 48./50.GOD
Na saboru je dolo do sukoba izmeu Petra i Pavla, te ostalih apostola (Dj 15,1-35). Problem:
moraju li novi krani biti obrezani po Mojsijevu zakonu? Petrovo troloko rjeenje: nema
razlike izmeu obraenih idova i pogana na kranstvo svi su spaeni milou Kristovom.
Pravilo: ne jesti meso rtvovano idolima, ne sklapati enidbe koje su i po idovskom zakonu
neispravne praktini razlozi
Krane ne obvezuje Mojsijev zakon jer je on Kristovim odkupiteljskim djelom nadien. Ovim
evaneoska poruka izlazi iz okvira idovskih nacionalno-vjerskih okvira - Petar se vjerojatno
nakon 50./51.god. uputio u Rim
JERUZALEM
Nakon odlaska Petra oko 42.god. Iz Jeruzalema tamonju kr.zajednicu preuzima Jakov Mlai.
Njega je 62./63.g.dao pogubiti Veliki sveenik Anania bez odobrenja rimske vlasti (Josip
Flavije). A vodstvo zajednicu preuzima imun. 66.g. poinje idovski ustanak protiv rimske
vlasti. Krani odlaze iz Jeruzalema u grad Pele u Transjordaniju ne elei stati na stranu
ustanika. Nakon ustanka 70.g. bilo je teko osnovati novu kr.zajednicu u Jeruzalemu.
Meutim, ovo je pomoglo da se kranstvo proiri i na istok izvan granica Palestine

4. Progoni krana u Rimskom carstvu do sredine 3.st.?

UZROCI PROGONA
Mrnja prema kranima idovi, kasnije ostali rimljani, pogani. Neronovi progoni na koje se
ugledaju kasniji carevi. Kranska vjera je neshvatljiva, a za krane je jedina, prava, namjenjena
svima.
ODNOS TIBERIJA, KLAUDIJA, NERONA I DIOKLECIJANA PREMA KRANIMA
Tiberije oko 35.g.trai od Senata, da da kranstvu slobodu.
Car KLAUDIJE progoni iz Rima krane zbog nemira koje izazivaju sa idovima; meu
njima Akvila i Proscila Dj 18,2 i SVETONIJE.
NERON (54.-68.) 62.g. uvodi AUTOKRACIJU i reformira kult kult cara, 62.g.
INSTITUTUM NERONIANUM. 64.g. poar u Rimu optuuje krane i zapoinju progoni.
TACIT krani su pogubljivani u Neronovom stadionu. Progoni su samo u RIMU. Krani su
se prema rimskom pravu morali registrirati kao religija no nisu htjeli biti jedni od. Petar i
pavao pogubljeni su u neronovo doba.
DIOKLECIJAN (284.-305.) Oprezan je prema kranima carski slubenici, u svim
strukturama drutva. Neprijateljstvo protiv krana nedozvoljavaju rimskim sveenicima
vrenje slube
POSTUPCI PROTIV KRANA ZA TRAJANA I HADRIJANA
TRAJAN (98.-117.) - Nije bilo progona, ali muen je Ignacije Antiohijski 110.g. Trajan
CONQUIRENDI NON SUNT = dravne slube ne trebaju i ne moraju traiti krane, ukoliko su
krani prijavljeni, ako prijavitelj nije anoniman privedeni su zbog IMENA KRANI.
Prinose rtve rimskom caru ako odbiju = smrtna kazna, ako pristanu = osloboeni su. Optube
su protiv POJEDNICA: ne protiv kranske zajednice kao takve
HADRIJAN (117.-138.) - Pismo MINUNCIJA FUNDANA, prokonzula Azije odnos prema
kranima. Kanjeni ukoliko prekre zakon, ali ne radi imena. Historia Augusta car htio dati
slobodu. Gradio hramove posveene Kristu. Papa TELESFOR (125.-136.) muen

5. Sustavni progoni od sredine 3.st.?

VALERIJAN (253.-260.) - U prve 4 godine vladanja vratio je Crkvi mir. Bio je tolerantan prema
kranima. Pod pritiskom graana i senata mjenja odluku i poinje progoniti Crkvu, on provodi
PRVE SUSTAVNE PROGONE CRKVE KAO TAKVE kao zajednice; institucije jer je
shvatio da pojedinanom osudom nee rijeiti nita jer ne pojedinci ve cijela zajednica utjee na
drutvo. Izdaje 2 edikta protiv kranskih zajednica:
1. EDIKT 257.G. izgon lanova crkv.hijerarhije ako ne prinesu rtve; zabrana javnog
okupljanja krana i posjeivanja grobova pod prijetnjom smrti
2. EDIKT 258.G. - pogubljenje lanova crkv.hijerarhije; oduzima crkv.imovinu; aristokratske
ene alje u izgnanstvo i uzima im imovinu; carske slubenike alje na prisilni rad. Vodi i
PERZIJSKE RATOVE potreba za novcem. Progoni nisu prestali niti kada je Valerijan bio
zarobljen 259.g. Za njegova progona mueni su pape Stjepan I, Siksto II, biskup Ciprijan
GALIJEN (260.-268.) - Obustavio je progone. Krani se vraaju iz izgnanstva. Vraa Crkvi
imovinu. Obustavlja 2 edikta i izdaje novi edikt: kr. RELIGIO LICITA ravnoprava je
religija u carstvu a edikt je sauvan kod Euzebija edikt iz 262.g. on alje biskupu Aleksandrije
Dioniziju i dr.egipatskim biskupima. Crkva je PRAVNA OSOBA. Biskupi su imali pravo
PREDSTAVLJATI CRKVU pred dravnim slubama. U vrijeme mira od 260. do 300.g. Crkva se
slobodno razvija. Krani su carski slubenici, vojnici... Pogani postaju simpatizeri krana, a i
krani im se nastoje sve vie pribliiti. Meu poganima postoji jedan vrhovni politeistiki bog
SOL INVICTUS. Krani Krista prepoznaju kao SOL IUSTITIAE te slave Euharistiju
nedjeljom DIES SOLIS. Sve to pribliava pogane i krane
AURELIJAN (270.-275.) - Crkva ima slobodu. Sudjeluje u sporu: maloazijski biskupi trae
povrat crkve koju im je uzeo Pavao iz Samozata koji iri krivovjerje. Pavao je bio sljedbenik
adopcionizma (Krist je posinjeni sin Boji, on nije Bog ve sin uzet od ljudi) Car govori da
crkva pripada biskupima koji su u zajednitvu s biskupom Rima i time naglaava autoritet Pape
on je Pontificus maximus graditelj mostova kasnije tu titulu preuzima Papa kao graditelj
mostova izmeu ljudi
DIOKLECIJAN (284.-305.) - Reforma dravnog ustroja: TETRARHIJA dijeli carstvo na dva
dijela, 2 cezara i 2 augusta. ZAPAD: Milano Maksimija (A) Treviri Konstancije Klor (C)

ISTOK: Nikomedija Dioklec. (A) Tesalonika Galerijo (C). Podjela carstva na 12 dijeceza ili
pokrajina. Izvori za ovo razdoblje su: EUZEBIJE, LAKTANCIJE O smrti progonitelja, ATKA i
PASIJE MUENIKA. Dioklaecijanova ena Priska i njegova ki Valerija bile su kranke
Uvodi apsolutistiku vladavinu tzv. DOMINAT = gdje je car DOMINUS ija vlast dolazi od
bogova s Olimpa. Obnavlja dravnu religiju: religija predaka i kult cara. Oprezan je prema
kranima carski slubenici, u svim strukturama drutva. Neprijateljstvo protiv krana
nedozvoljavaju rimskim sveenicima vrenje slube a to su bili oni koji su gatali i proricali
budunost. Vjerojatno je cezar Galerije traio progone. Bili su zakonom odobreni za cijelo
carstvo. Na Zapadu august i cezar ne provode progone.
Progoni nakon poara na dvoru u Nikomediji optueni krani.
1. EDIKT VELJAA 303.G.:- Unitenje crkava i spaljivanje sv.knjiga. Tko se nije odrekao
kranstva: Oduzima graanska prava, Degradacija, Gubljenje dravne slube i Odvoenje u
robstva
2. EDIKT LIPANJ / SRPANJ 303.G.: - Odnosi se na CRKVENU HIJERARHIJU tko ne
rtvuje bio je utamnien i podvrgnut mukama
3. EDIKT LISTOPAD 303.G.: - Tko ne rtvuje bio je muen. Tko pristane osloboen. Niti
u jednom ediktu se ne spominje smrtna kazna. Edikti su bili popraeni krvavim progonima
4. EDIKT 304.G. - Usmjeren protiv svih krana. Svi su morali javno prinjeti rtvu. Tko je
odbio- muenje i smrt. Od te godine bili su najkrvaviji, najvei i najdui progoni. Na istoku traju
10 god. Dioklecijan, Galerije i Maksimo Daja. Na zapadu traju kratko Maksimijanom. Za
Konstancija Klora provodi se samo 1. Edikt. Njihovi nasljednici Maksencije i Konstantin nisu
vie provodili progone. Galerije progoni krane sve do 311.g. Izdaje tzv. SARDIKI EDIKT
O TOLERANCIJI ponitava sva 4 edikta. Progoni na istoku zavravaju tek oko 313.g. nakon
smrti Maksimina Daje

6. Kranstvo za Konstantina Velikog i njegovih sinova?

Nakon pobjede 312.g. nad Maksencijem na Ponte Milviu Kostantin postaje jedinim vladarem
zapadnog dijela Carstva. Licinije pobjeuje Maksima Daju 313.g. i postaje jedinim vladare
istonog dijela Carstva. 313.g. u Milanu Licinije i Kostantin izdaju tzv. Milanski edikt o vjerskoj
toleranciji. Kostantin nije izdao dokument. Licinije je uputio pismo slubama u Nikomediji
SADRAJ EDIKTA: Drava se odrie mjeanja u religiozni ivot graana, te svatko ima
slobodu slijediti religiju koju hoe, imovina (oduzeta) bilo privatna, bilo crkvena mora se vratiti.
Konstantin je roen u Niu. Pripadnik HENOTEISTIKOG KULTA. Vojska ga je 306.g.
proglasila augustom, postoji LEGENDA o pobjedi nad Maksencijem koja govori da je sanjao
KRISTOGRAM (IN HOC SIGNO VINCES u tome ces znaku pobijediti). Nakon pobjede
dolazi na KAPITOLIJ ali ne prinosi rtvu JUPITERU. 324.g. Kostantin pobjeuje Licinija kod
Krizopolija jedini vladar Rimskog carstva. Gradi bazilike na poticaj majke Helene: Rim: Petra
i Pavla, Sv. Spasitelja, Sv. Apostola. Jeruzalem: Kristova groba, Gospodinova Uskrsnua.
Betlehem: Gospodinova roenja. Rimskom biskupu ostavlja Palau Lateran s crkvom Sv.
Spasitelja. Gradi novi grad Kostantinopolis (Carigrad)
KOSTANTINOVO KRTENJE: Crkva ima veliku slobodu. Mjenja se njen institucionalni
izgled: Kler, hijerarhija, mjesta kulta, odnos sa dravom. Razvoj teoloke misli i moralnih
vrijednosti. Borba sa krivovjerjem, dogaaju se koncili, otvaraju kole. Duhovni ivot: posveeni
ivot, monasi. Rast broja krana svaki grad ima biskupa. Veina stanovnitva na zapadu
pogani senatori i aristokracija, ruralna podruja. Organizacija Crkve 313.g. Crkva i kler su
osloboeni poreza. Kostantin: KATOLIKA CRKVA = religijska organizacija univerzalnod
karaktera. 314.g. sabor u Arlesu problem DONATIZMA problem koji se javlja u vrijeme
Dioklecijanovih progona u Africi, a kulminira 312. g. Po drugom biskupu kartake ova hereza
dobiva ime donatizam. IZVOR: Optat Milevitanski, 312.g. 2 biskupa u Kartagi CECILIJAN i
DONAT.
CECILIJAN zareen od metropolite Numidije a on je bio TRADITORES je ona osoba koja je
podlegla progonima i po prvom ediktu je trebao predati svete knjige iz crkve i on je dao te sve
knjige rimskim vlastima i nije zbog toga bio podvrgnut muenju. Nakon prestanka progona on i
dalje ostaje metropolita Numidije i jer je traditores nije imao pravo biti dio hierarhije. Budui da
je biskup svejedno redi Cecilijana. Smatra se da nitko ne smije biti zareen od takvog palog
biskupa i zareen je drugi a nakon njegove smrti dolazi biskup Donat. Cecilijan, pravovaljani

biskup iako zareen od traditoresa proglaava Donata heretikom. Tako da Kartaga ima dva
biskupa. Donat i njegove pristae proglaeni hereticima no i dalje nastavlja djelovati. 315.g.
Kostantin EDIKT PROTIV DONATISTA i smatra neopravdanu njihovu borbu protiv
Cecilijana. To dovodi do progona unutar same Crkve izmeu krana i pristaa donatizna i
Cecilijanovih. Crkva pokree krvave progoni protiv Donatista u Africi. Donatisti pokreu pokret
protiv Crkve u Kartagi. Vrhunac donatizma je oko 390.g. Dolazi do sve veeg broja biskupa koji
su Donatisti u Africi i dolazi do dvojnih biskupa u Africi. 411.g. Sastanak donatista sa biskupima
sudjeluje i sv. Augustin. Car Honorije (395.-423.) prisilne mjere protiv donatista. Udruuju se s
arijanskim Vandalima i postaju dio njihove Crkve. 337.g. nakon smrti Kostantina djeli se
carstvo na njegova 3 sina. 350.g. KOSTANCIJE (+361.) arijevac; vraa arijevske biskupe na
biskupije. Bori se protiv poganstva. Rim 357.g. uklanja oltar Viktorije iz Senata
ZAPADNO CARSTVO
VALENTINIJAN I (364.-375.) - Kranin ne arijevac. COLENDI LIBERA FACULTAS
ISTONO CARSTVO
VALENT (364.-379.) - Kostantinopolis protutea Rimu
ZAPADNO CARSTVO
GRACIJAN (375.-383.) - 380.g. povlai deikret o tolaranciji religija, kranstvo je civilna
obveza.
ISTONO CARSTVO - TEODOZIJE I (379.-395.). 380.g. edikt iz Tessalonike o dravnoj
religiji. CUNCTOS POPULOS. 391. g. kranstvo je jedina religija Carstva

7. Hereze i sabori 4. i 5.st.?

SPOROVI I HEREZE PRVIH STOLJEA
DONATIZAM - 314.g. sabor u Arlesu problem DONATIZMA. IZVOR: Optat Milevitanski.
312.g. 2 biskupa u Kartagi CECILIJAN i DONAT. CECILIJAN zareen od
TRADITORESA. Donat i njegove pristae proglaeni su hereticima koji i dalje nastavlja
djelovati. 315.g. Kostantin edikt protiv donatista krvavi progoni u Africi. 321.g. edikt o
toleranciji. Vrhunac donatizma oko 390.g., 411.g. Sastanak donatista sa biskupima sudjeluje i
sv. Augustin. Car Honorije (395.-423.) prisilne mjere protiv donatista. Udruuju se s arijanskim
Vandalima i postaju dio njihove Crkve
ARIJANIZAM i NICEJSKI SABOR
ARIJANIZAM kristoloko i trinitarno krivovjerje - ARIJE (ca. 256-336) - Antiohijska kola
nauka o Ocu i Sinu SUBORDINACIONIZAM i ADOPCIONIZAM. KRIST Oevo stvorenje
PRVO Boje stvorenje. 321.g. sinoda u Aleksandriji osuda Arijevog nauka. Veliki broj
pristaa sveenika i biskupa u Palestini i Siriji. Nejedinstvo i nemir u Crkvi. Kostantin saziva
1. OPI ili EKUMENSKI KONCIL u NICEJE 325.g. Sudjeluje oko 200 biskupa papa
Silvestar I (314.-335.) alje svoje izaslanike. Osuda arijanskog krivovjerja. Nauka o Kristu Sinu
Bojem NICEJSKOM VJEROVANJU. Upotrebljen CREDO = ispovjest vjere Cezareja
katekumena pri krtenju i tzv. ANATEMATIZMI protiv arijanskog vjerovanja. ISTOBITAN
gr. lat. CONSUBSTANTIALIS, krivo tumaenje Otac i Sin se razlikuju u
nainima SABELIJANIZAM ili MODALIZAM
DISCIPLINARNE ODREDBE:
3 patrijarhata (metropolije): Rim, Antiohija i Aleksandrija, mjesto boravka biskupa, celibat,
pokornika praksa, datum Uskrsa. Kostantin je izgnao Arija i njegove pristae. Borac protiv
arijanizma sv. ATANAZIJE biskup Aleksandrije 5 puta proganjan zbog svoje vjere. Kostantin
sam poziva Arija u zajednitvo Crkve 335.g. I sam je postao pristaa arijanizma. S vremenom
krivovjerje jenjava: 1. unutarnje razmjerice. 2. pojanjenja izraza i teolokih pojmova
KAPADOANI: sv. Bazilije (+379.). sv. Grgur Nazijanski (+390.). sv. Grgur iz Nise (+394.)
CARIGRADSKI KONCIL
DOGMATSKA NAUKA o odnosima TRI BOANSKE OSOBE u JEDNOJ BOANSKOJ
NARAVI. Sudjeluju samo ISTONI biskupi. Nadopuna NICEJSKOM vjerovanju sa
DOGMATSKIM NAUKOM O DUHU SVETOM. Jedna od struja ARIJANACA nauka da je

Duh Sveti Sinovo stvorenje carigradski biskup MACEDONIJE. Koncil je tek u 6.st. priznat
kao EKUMENSKI, papa priznao dogmatski dio Duh Sveti = Bog, a ostale odluke ne priznaje:
carigradski biskup zauzima prvo mjesto nakon rimskog. DOKTRINA: jedna jedina BIT
u trojstvenom misteriju - puno boanstvo 3.osobe.

8. Pojava i razvoj redovnitva?

Kransko savrenstvo muenitvo svjedoanstvo vjere. Od samih poetaka u kr.zajednici
se cijeni djevianstvo i udovitvo. Nema progona krana svjedoanstvo vjere i nasljedovanje
Krista posveivanje/prikazivanje vlastitog ivota Kristu. Novi nain muenitva: redovniki
ivot.
Oblici monakog ivota:
1. POSVEENE DJEVICE asketski ivot u obitelji; karitativne djelatnosti
2. ANAHORETSTVO (korjeni redovnikog ivota) Egipat. Osobe koji ive asketskim
ivotom u svojim nastambama u blizini naselja molitva i pokora. sv. Atanazije Vita Antonii
otac monatva. Roen u Egiptu. Oko 273.g. odlazi ivjeti u osamu u stjene u blizini Nila. Oko
20 god. ivi u pustinji a 335.g. odlazi u Aleksandriju pomoi biskupu Atanaziju
3. CENOBITI gr. KENOBION = samostan. Zaetnik PAKOMIJE roen u Egiptu oko
290.g., obraenik s poganstva (Sancti Pachomi vitae) Odlazi meu ANAHORETE pustinja
opasna. Ograuje anahoretske nastambe zidom SAMOSTAN. Pie redovnika pravila:
-samostan ima vie kua na velikom prostoru sa zajednikim prostorijama: crkva, blagovaonica i
bolesnika soba. ive u kuama od 20-40 redovnika, uprava centralizirana, dnevna i nona
molitva (5 puta na dan). Euharistijska slavlja: subota i nedjelja, fiziki rad; post, vano
sajednitvo i bratstvo svi su jednaki. Obvezuju se na SIROMATVO, POSLUNOST,
BRATSKA LJUBAV. Krajem 4.st. oko 40.000, krajem 5.st. oko 60.000. Iz ovih samostana
CENOBIJA nastaje PRVI RED
4. STILITI ivot na stupu. imun Stilita (+459.g.) ivio je na stupu 20 m od zemlje oko 40
g. ivjeli su u Gecemanskom vrtu u Jeruzalemu. Bilo je i ena. Ta praksa traje sve do 19.st.
5. DENDRITI ive na drveu
6. REKLUZI zazidani u male prostorije ili samostanske elije, nije isto to i tzv. Zatvoreni
redovi

Redovnitvo na Istoku:
javlja se u Egiptu - PALESTINA- anahoreti sv. Hilarion uenik sv. Antuna. Redovnike
zajednice osnivaju zapadnjaci Rufin i sv. Jeronim u Jeruzalemu i Betlehemu po uzoru na
redovnike zajednice u Egiptu. SIRIJA nema organiziranog redovnikog ivota udni oblici
anahoretizma. Najvei zagovornik monakog ivota u Bizantu sv. Bazilije Veliki (329.-379.)
djela: Ascetikon, Moralia. Najvanije pravilo Evanelje; duhovna odjeljenost i askeza. Savreni
kr.ivot proet je: poniznou, pokornou i sluenju
Redovnitvo na Zapadu:
SJEVERNA AFRIKA cenobiti u 4.st. sv. Augustin intelektualni rad i pastoralno djelovanje
redovnika. ILIRIK Dalmatinski otoci svi oblici redovnitva. ITALIJA Rim: vrijednost
redovnikog ivota posveene djevice. Nakon djela sv. Atanazija Vita Antonii redovnitvo
postaje hit meu udovicama i aristokracijom. Odlaze u Jeruzalem i grade samostane. Sv.
Ambrozije samostan u Milanu. Kasiodor ministar i tajnik na dvoru cara Teodorika osniva u
6.st. samostan Vivarium u ju. Italiji - kombinacija cenobitskog i pustinjakog ivota,
intelektualni rat i prepisivanje svetih i profanih knjiga. GALIJA organizator monakog ivota
sv. Martin iz Toursa - anahoreta i pustinjak 2 sjedita u Galiji: sv. Viktor u Marseillesu Ivan
Kasijan. Lerins u Provenci sv. Cesarije Arelatski - napisao je 2 pravila: Regula ad monachos i
Regula ad virgines. IRSKA I BRITANIJA Papa Grgur I Velik (590.-604.). alje misionare
jedan od njih sv.Patrik. Brzo se iri samostanski ivot putujui propovjednici. U Irskoj
redovnici vide Crkvu nema gradova = nema jakih biskupija - samo samostani u ruralnim
podrujima.

9. Ekumenski koncil prve Crkve os 6.st.?

10. Seoba naroda i pad Zapadnog Rimskog carstva?
410.g. Alarik pustoi Rim. 410.g. Britanija Keltska drava, 411.g. Vizigoti i Burgundi Galija,
411.g. Vandali i Svevi panjolska. Ravenna predstolnica carstva. 423.g. umire Honorije
nasljednik neak VALENTINIJAN III vlada sa majkom GALOM PLACIDIJOM. 429.g. Vandali
se iskrcavaju u Afriku. Vanjska opasnost prodori novih naroda. Neredi unutar drave
slabljenje vrhovne vlasti. Od 455.g. do 476.g. izmjenilo se 8 vladara. 476.g. Odoakar voa
vizigota i u slubi rimskog carstva svrgava posljednjeg rimskog cara Romula Augusta osniva
vizigotsku dravu. Ostrogot TEODORIK poslan od istonorimskog cara osvaja Italiju ali ju

ne predaje Bizantu. Tek nakon 20-godinjeg rata 535.-555.g. izmeu Ostrogota i Bizantske
vojske - car Justinijan (527.-565.). Italija i Dalmacija ulaze u sastava Bizanta. Longobardi 568.g.
osvajaju sjevernu Italiju i potiskuju Bizant prema jugu. Vjera novi val arijanizma Vizigoti,
Goti i Ostrogoti. Arijanstvo germanskom nacionalnom religijom borba protiv kr.vjere