You are on page 1of 36

Knjiga Nehemijina

Poziv Nehemijin Njegovo poslanje u Judeji


#1Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva,
dvadesete godine, kad sam bio u Susi, (2) doe Hanani,
jedan od moje brae, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih
zapitah o idovima - o Ostatku to se spasio od suanjstva
i o Jeruzalemu. (3) Oni mi odgovorie: "Ostatak, oni koji
su nakon suanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i
sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu
ognjem spaljena." (4) Kad sam uo te vijesti, sjedoh i
zaplakah. Tugovao sam vie dana, postio i molio se pred
Bogom nebeskim. (5) I rekoh: "O, Jahve, Boe nebeski,
veliki i strani Boe koji uva Savez i naklonost onima
koji te ljube i dre zapovijedi tvoje! (6) Neka uho tvoje
bude paljivo i oi tvoje otvorene da uje molitvu sluge
svoga. Molim ti se sada, danju i nou, za sinove Izraelove,
sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje
smo uinili protiv tebe; sagrijeili smo i ja i kua oca
mojega! (7) Veoma smo zlo inili prema tebi, ne drei
naredaba tvojih, zakona i obiaja koje si ti naredio po
Mojsiju, sluzi svome. (8) Ali se opomeni rijei koje si
povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja u
vas rasuti meu narode; (9) ali ako se obratite meni i

budete potovali moje naredbe i drali ih, budu li neki od


vas prognani i nakraj neba, ja u vas sakupiti i odvesti na
mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' (10)
A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio
svojom velikom moi i snanom rukom svojom. (11) Ah,
Gospode, neka uho tvoje bude paljivo na molitvu sluge
tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se
tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreu sluzi
svome i uini da nae milost pred ovim ovjekom." A ja
bijah tada peharnik kraljev. #2Mjeseca Nisana, dvadesete
godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred
kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam
bio tuan. (2) Tada mi kralj ree: "to ti je tuno lice?
Nisi li moda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome
srcu!" Ja se veoma uplaih (3) i rekoh kralju: "Neka
uvijek ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tuno kad je grad
gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem
spaljena?" (4) Kralj me upita: "to, dakle, eli?" Zazvah
Boga nebeskoga (5) i odgovorih kralju: "Ako je kralju po
volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju,
u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." (6) Kralj me
upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi
trajao tvoj put? Kada e se vratiti?" Poto sam utvrdio
vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. (7)
Jo rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih
ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me
propuste do Judeje; (8) i pismo Asafu, nadgledniku

kraljeve ume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvri


Hrama, za gradski bedem i za kuu u kojoj u se nastaniti."
I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijae
nada mnom. (9) I dooh tako k upraviteljima s onu stranu
Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom
asnike i konjanike. (10) Kad to u Sanbalat, Horonac, i
sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko to je doao
ovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.
Odluka o obnovi jeruzalemskog zida
(11) Stigavi u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. (12)
Zatim ustah nou, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne
povjerivi to mi je Bog moj nadahnuo da uinim za
Jeruzalem; a nisam imao druge ivotinje osim kljuseta na
kojem sam jahao. (13) Izioh, dakle, nou na Dolinska
vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema
Smetlinim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje
je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. (14) Nastavio
sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku,
ali nisam naao prolaza za ivotinju na kojoj sam jahao.
(15) Uspeo sam se zato nou uz Potok, i dalje razgledajui
zid, i ponovo sam uao na Dolinska vrata. Tako sam se
vratio, (16) a da savjetnici nisu primijetili kamo sam
otiao i to sam uinio. Sve do sada nisam nita rekao
idovima: ni sveenicima, ni velikaima, ni savjetnicima,
ni drugima nadstojnicima. (17) Tada im rekoh: "Vidite u
kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruevinama, a vrata mu

spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da vie ne


budemo izloeni ruglu." (18) I objasnih im kako je
dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopih im
i rijei koje mi kralj bijae rekao. "Ustanimo", povikae
oni, "i gradimo!" I ukrijepie im se ruke na dobro djelo.
(19) Na te vijesti poee nam se rugati Sanbalat, Horonac,
i sluga Tobija, Amonac, i Geem, Arapin. Prezirno su nam
govorili: "to radite ovdje? Hoete li se pobuniti protiv
kralja?" (20) Ali im ja odgovorih ovim rijeima:
"Nebeski e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove,
ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni
spomena u Jeruzalemu."
Dragovoljni graditelji
#3Tada usta veliki sveenik Elijaib sa svojom braom
sveenicima te sagradie Ovja vrata. Posvetie ih,
postavie im krila i nastavie graditi sve do kule Meaha i
do Hananelove kule. (2) Kraj njih su gradili Jerihonci, a
do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. (3) Sinovi Hasnaini
gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila,
stoere i prijevornice. (4) Kraj njih je popravljao
Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je
popravljao Meulam, sin Berekje, sina Meezabelova; a
do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. (5) Kraj njih su
popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitai odbili da
prignu iju na slubu svojim gospodarima. (6) Stara vrata
popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Meulam, sin

Besodjin. Oni su stavili dovratke, uvrstili krila, stoere i


prijevornice. (7) A kraj njih obnavljahu Melatja
Gibeonjanin, Jadon Meronoanin i ljudi iz Gibeona i
Mispe, podlonici upravitelja s onu stranu Rijeke. (8) A
do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do
njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su
utvrdili Jeruzalem sve do irokog zida. (9) Do njih je
popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice
jeruzalemskog okruga. (10) A do njega je popravljao
Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuom; a do njega je
popravljao Hatu, sin Haabnejin. (11) Malkija, sin
Harimov, i Haub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio
sve do Pene kule. (12) A do njih je popravljao alum, sin
Haloheov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi.
(13) Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici
Zanoaha: sagradili su ih, uvrstili krila, stoere i
prijevornice i postavili tisuu lakata zida do Smetlinih
vrata. (14) Smetlina vrata popravljao je Malkija, sin
Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim
sinovima: uvrstili su krila, stoere i prijevornice. (15)
Izvorska vrata popravljao je alum, sin Kol-Hozeov,
glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih,
utvrdio vratna krila, stoere i prijevornice. On je popravio
i zid kod ribnjaka iloaha, koji se protee od Kraljevskog
vrta do stepenica to silaze iz Davidova grada. (16) Za
njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad
polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim

grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. (17) Za njim


su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je
popravljao Haabja, glavar nad polovicom keilskog
okruga, za svoje podruje. (18) Do njih su popravljala
njihova braa: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad
polovicom keilskog kotara; (19) a do njega Ezer, sin
Jeuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, suelice
usponu prema Oruarnici na uglu. (20) Za njim je
popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od
ugla do kunih vrata velikog sveenika Elijaiba. (21) Za
njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova,
drugi dio: od Elijaibova kunog ulaza do kraja
Elijaibove kue. (22) Za njima su radili na popravcima
sveenici koji su ivjeli u Okruju. (23) Za njima su pak
popravljali Benjamin i Haub suelice svojim kuama. Za
njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje,
nasuprot svojoj kui. (24) Za njima je popravljao Binuj,
sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kue do ugla, do
zidnog krunita. (25) Palal, sin Uzajev, popravljao je
nasuprot uglu i kuli koja se uzdie iznad Gornje kraljevske
palae, a nalazi se prema dvoritu Tamnice. Za njim je
Pedaja, sin Paroev, popravljao (26) sve do Vodenih
vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. (27)
Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot
velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. (28) Od
Konjskih vrata popravljali su sveenici, svaki nasuprot
svojoj kui. (29) Za njima je Sadok, sin Imerov,

popravljao nasuprot svojoj kui. Za njim je popravljao


emaja, sin ekanijin, uvar Istonih vrata. (30) Za njim
su Hananija, sin elemjin, i Hanun, esti sin Salafov,
popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Meulam,
sin Berekjin, nasuprot svome stanu. (31) Za njim je
Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivalita netinaca i
trgovaca, nasuprot Nadglednikim vratima do Gornje
dvorane na zidnom krunitu. (32) A zlatari su i trgovci
popravljali izmeu Gornje dvorane na zidnom krunitu do
Ovjih vrata.
idovski se neprijatelji protive
(33) Kad je Sanbalat uo da gradimo zid, razljutio se. Bio
je veoma srdit, ismijavao je idove (34) i vikao je pred
svojom braom i samarijanskom vojskom: "to
poduzimaju ovi jadni idovi? Kane li moda popraviti,
rtvovati i zavriti sve u jedan dan? Zar e iz hrpe praha
dozvati u ivot spaljeno kamenje?" (35) Tobija, Amonac,
koji je bio uz njega, ree: "Neka samo grade! Ali popne li
se lisica, sruit e im kamene zidove." (36) uj, o Boe
na, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu
glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. (37) Ne
pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude
izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima.
(38) Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio zavren do
pola visine. Narod je imao oduevljenja za rad. #4Kad su
Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Adoani uli da

napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se


poele zatvarati pukotine - veoma se raestie. (2) Zaklee
se svi zajedno da e napasti Jeruzalem i da e nas smesti.
(3) Mi smo tada zazvali Boga naega i postavljali smo
dnevnu i nonu strau da bismo zatitili grad. (4) A idovi
govorahu: "Snage su nosaima klonule, a ruevina je
mnogo: neemo nikada stii sagraditi zida!" (5) A nai
neprijatelji rekoe: "Uvui emo se meu njih prije nego
to doznaju i opaze nas: tada emo ih poubijati i tako
osujetiti pothvat!" (6) A kad bi doli idovi koji ive kraj
njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz
svih mjesta u kojima stanuju!" (7) Postavili smo se u
nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po
rodovima, s maevima, kopljima i lukovima. (8) Kad sam
vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikaima,
odlinicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi!
Mislite na Gospoda, velikoga i stranoga, i borite se za
svoju brau, za sinove i keri svoje, za ene i kue svoje!"
(9) Kad su nai neprijatelji uli da smo obavijeteni i da
je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k
zidu, svaki svome poslu. (10) Ali je od toga dana samo
polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su drali
koplja, titove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma
Judina, (11) koji je gradio zid. I nosai tereta drali su
oruje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u
drugoj mu bilo oruje. (12) Svaki je od graditelja, dok je
radio, nosio ma pripasan uz bok. Truba je stajao kraj

mene. (13) Rekao sam velikaima, odlinicima i ostalom


narodu: "Posao je velik i zamaan, a mi se rasuli po zidu,
daleko jedni od drugih: (14) skupite se oko nas na mjesto
gdje ujete glas trube, a Bog na borit e se za nas." (15)
Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda.
Polovica je bila naoruana kopljima. (16) U to sam
vrijeme jo rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka
noi u Jeruzalemu: po redu emo nou straariti, a danju
raditi." (17) Ni ja, ni moja braa, ni moji momci, ni
straari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina,
svatko je drao pri ruci svoje oruje.
Drutvene potekoe za Nehemije Obrana njegove uprave
#5Velika se vika digla meu ljudima i enama protiv
njihove brae idova. (2) Jedni su govorili: "Zalaemo
svoje sinove i keri da bismo mogli nabaviti penice te
jesti i ivjeti." (3) Drugi su govorili: "Zalaemo svoja
polja, vinograde svoje i kue svoje da bismo mogli
nabaviti penice za vrijeme gladi." (4) Drugi su opet
govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i
vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. (5)
Tijelo je nae kao tijelo brae nae, sinovi su nai kao i
njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i
keri; meu naim kerima neke su ve robinje! A mi ne
moemo nita jer polja naa i vinograde dre drugi." (6)

Razljutio sam se veoma kad sam uo njihovu viku i te


rijei. (7) Poto sam u sebi promislio, prekorio sam
velikae i odlinike rijeima: "Vi nameete teret svojoj
brai!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. (8) I rekao
sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju idovsku
brau koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete
svoju brau da bismo ih otkupili!" Svi su utjeli i nitko
nije odgovorio. (9) Nastavio sam: "Nije dobro to to
inite. Ne treba li da hodite u strahu Boga naega da se
tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? (10) I ja, i
moja braa, i moji momci davali smo im novaca i ita. Ali
smo im dug oprostili. (11) Vratite im i vi jo danas
njihova polja, vinograde, maslinike i kue njihove i
oprostite im postotak u novcu, u itu, u vinu, u ulju, to ste
im ga nametnuli." (12) A oni odgovorie: "Vratit emo;
neemo od njih nita traiti. Uinit emo kako si rekao."
Tada pozvah sveenike i naredih neka se zakunu da e
uiniti kako su obeali. (13) Zatim istresoh skute svoje
odjee govorei: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kue
i imanja svakog ovjeka koji se ne bude drao ovog
obeanja! Tako bio istresen i ispranjen!" A sav zbor
odgovori "Amen!" hvalei Jahvu. I narod je uinio prema
ovom dogovoru. (14) I od dana kad mi je kralj naredio da
budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do
trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za
dvanaest godina ja i moja braa nismo nikada jeli
upraviteljskog kruha. (15) Ali prijanji upravitelji, moji

prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega


uzimali etrdeset ekela srebra za kruh; i njihove su sluge
ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako inio, zbog
straha Bojega. (16) ak sam se jednako drao posla oko
zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili
ondje okupljeni na poslu. (17) Za mojim su stolom jeli
idovi i odlinici, njih stotinu i pedeset na broju, osim
onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. (18)
Svakoga se dana o mom troku pripremalo jedno govee,
est biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se
obilje vina za sve. A opet nisam nikada traio
upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod ve bio teko
optereen. (19) Spomeni se, Boe moj, za moje dobro
svega to sam uinio ovome narodu!
Spletke Nehemijinih neprijatelja Svretak zida
#6Kad su Sanbalat, Tobija, Geem Arapin i ostali nai
neprijatelji douli da sam obnovio zid i da nije u njemu
ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio
namjestio krila na vratima - (2) poruie mi Sanbalat i
Geem: "Doi da se sastanemo u Kefiri, u Dolini
ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili. (3) Zato sam im
poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim
poslom i ne mogu sii: posao bi zastao kad bih ga ostavio
da doem k vama!" (4) etiri su mi puta slali isti poziv i

ja sam im odvraao isti odgovor. (5) Tada, peti put, s


istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim
pismom. (6) U njemu je pisalo: "uje se u narodima - a
Gamu potvruje - da se ti i idovi spremate na bunu; zato
da i gradi zid i da eli postati njihovim kraljem, kako
vele. (7) I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh
u Jeruzalemu i da kau: Judeja ima kralja! Sada e ti
glasovi stii kralju do uiju: zato doi da se
posavjetujemo." (8) Ali sam mu ja odgovorio: "Nita nije
tako kao to tvrdi; sve je to samo izmiljotina tvoga
srca." (9) Jer su nas oni htjeli uplaiti govorei: "Klonut
e im ruke od posla i nee ga zavriti nikada." A ja sam,
naprotiv, ukrijepio ruke svoje! (10) Poao sam emaji,
sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijae zatvorio u
svojoj kui. On mi objavi: "Naimo se u Domu Bojemu,
usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer e doi da te
ubiju. Jest, jo noas doi e da te ubiju!" (11) A ja
odgovorih: "Zar da bjei ovjek kao to sam ja? Koji
ovjek, meni slian, moe ui u Hekal i ostati iv? Ne, ja
ne idem." (12) I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego
mi je objavio prorotvo, jer su ga Tobija i Sanbalat
podmitili, (13) da bih, uplaen, uinio onako te sagrijeio.
To bi im posluilo da me ozloglase i da mi se rugaju! (14)
Sjeti se, Boe moj, Tobije i Sanbalata prema ovim
njihovim djelima, a i proroice Noadje i ostalih proroka
to me htjedoe uplaiti. (15) Zid je zavren dvadeset i
petog Elula, za pedeset i dva dana. (16) A kad su uli svi

nai neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to


udo u oima njihovim, jer su shvatili da je Bog na
uinio to djelo. (17) A onih dana mnogi su idovski
velikai esto slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali
od Tobije. (18) Jer u Judeji bijahu mnogi s njime
zakletvom povezani: ta bio je u rodu sa ekanijom,
sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je
uzeo za enu ker Meulama, sina Berekjina. (19) I
veliali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili
moje rijei. Zato je Tobija i slao pisma da me uplai. #7A
kad je zid bio sagraen i kad sam namjestio vratna krila,
postavljeni su uvari na vratima i pjevai i leviti. (2)
Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i
Hananiji, zapovjedniku tvrave, jer je ovaj bio ovjek
povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. (3) Rekao sam
im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne
ogrije; a dok ono bude jo visoko, neka ih zatvore i
prebace prijevornice. Treba postaviti strae uzete izmeu
itelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga
nasuprot njegovoj kui.
Jeruzalem ponovo naseljen
(4) Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo
stanovnika jer nije bilo sagraenih kua. (5) A Bog me
moj nadahnuo te sam skupio velikae, odlinike i narod da
se unesu u rodovnike. Tada sam naao rodovnik onih koji
su se prije vratili. U njemu naoh zapisano:

Popis prvih Sionista


(6) Evo ljudi iz pokrajine koji su doli iz suanjstva u koje
ih bijae odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili
su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. (7) Doli su
sa Zerubabelom, Jeuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom,
Nahamanijem, Mordokajem, Bilanom, Misperetom,
Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda
Izraelova: (8) Paroevih sinova: dvije tisue stotinu
sedamdeset i dva; (9) sinova efatjinih: tri stotine
sedamdeset i dva; (10) Arahovih sinova: est stotina
pedeset i dva! (11) Pahat-Moabovih sinova, to jest
Jeuinih i Joabovih sinova: dvije tisue osam stotina i
osamnaest; (12) sinova Elamovih: tisuu dvjesta pedeset i
etiri; (13) Zatuovih sinova: osam stotina etrdeset i pet;
(14) sinova Zakajevih: sedam stotina i ezdeset; (15)
Binujevih sinova: est stotina etrdeset i osam; (16)
sinova Bebajevih: est stotina dvadeset i osam; (17)
Azgadovih sinova: dvije tisue tri stotine dvadeset i dva;
(18) sinova Adonikamovih: est stotina ezdeset i sedam;
(19) Bigvajevih sinova: dvije tisue ezdeset i sedam;
(20) sinova Adinovih: est stotina pedeset i pet; (21)
Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;
(22) sinova Haumovih: trista dvadeset i osam; (23)
Besajevih sinova: trista dvadeset i etiri; (24) sinova
Harifovih: stotinu i dvanaest; (25) Gibeonovih sinova:
devedeset i pet; (26) ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu
osamdeset i osam; (27) ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i

osam; (28) ljudi iz Bet Azmaveta: etrdeset i dva; (29)


ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina
etrdeset i tri; (30) ljudi iz Rame i Gabe: est stotina
dvadeset i jedan; (31) ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i
dva; (32) ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; (33)
ljudi iz Neba: pedeset i dva; (34) sinova drugoga Elama:
tisuu dvjesta pedeset i etiri; (35) Harimovih sinova:
trista dvadeset; (36) ljudi iz Jerihona: trista etrdeset i
pet; (37) ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina
dvadeset i jedan; (38) sinova Senajinih: tri tisue devet
stotina i trideset. (39) Sveenika: sinova Jedajinih, to jest
iz kue Jeuine: devet stotina sedamdeset i tri; (40)
Imerovih sinova: tisuu pedeset i dva; (41) sinova
Fahurovih: tisuu dvjesta etrdeset i sedam; (42)
Harimovih sinova: tisuu i sedamnaest. (43) Levita:
Jeuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih:
sedamdeset i etiri. (44) Pjevaa: Asafovih sinova:
stotinu etrdeset i osam. (45) Vratara: sinova alumovih,
sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih,
Hatitinih sinova, sinova obajevih: stotinu trideset i osam.
(46) Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova
Tabaotovih, (47) sinova Kerosovih, sinova Sijajevih,
sinova Fadonovih, (48) sinova Lebaninih, sinova
Hagabinih, sinova almajevih, (49) sinova Hananovih,
sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, (50) sinova
Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, (51)
sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, (52)

sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova


Nefiesimovih, (53) sinova Bakbukovih, sinova
Hakufinih, sinova Harhurovih, (54) sinova Baslitovih,
sinova Mehidinih, sinova Harinih, (55) sinova
Barkoovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, (56)
sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. (57) Sinova
Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih,
sinova Feridinih, (58) sinova Jaalinih, sinova Darkonovih,
sinova Gidelovih, (59) sinova efatjinih, sinova
Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih.
(60) Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine
devedeset i dva. (61) Slijedei ljudi koji su doli iz Tel
Melaha, Tel Hare, Keruba, Adona i Imera nisu mogli
dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog
podrijetla: (62) sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi
Nekodini: est stotina etrdeset i dva. (63) A od
sveenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi
Barzilaja - onoga koji se oenio jednom od keri Barzilaja
Gileaanina te uzeo njegovo ime. (64) Ovi su ljudi traili
svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli nai: bili su
iskljueni iz sveenitva (65) i namjesnik im zabrani
blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi sveenik za
Urim i Tumin. (66) Ukupno je na zboru bilo etrdeset i
dvije tisue tri stotine i ezdeset osoba, (67) ne raunajui
njihove sluge i slukinje, kojih bijae sedam tisua tri
stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine etrdeset i
pet pjevaa i pjevaica, (68) etiri stotine trideset i pet

deva i est tisua sedam stotina i dvadeset magaraca. (69)


Pojedini glavari obitelji dadoe priloge za gradnju.
Namjesnik je poloio u riznicu tisuu drahmi zlata,
pedeset vreva, trideset sveenikih haljina. (70) Neki su
od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisua
drahmi zlata i dvije tisue dvije stotine mina srebra. (71)
A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisua drahmi
zlata, dvije tisue mina srebra i ezdeset i sedam
sveenikih haljina. (72) Sveenici, leviti, vratari,
pjevai, netinci i sav Izrael naselie se svaki u svoj grad.
A kada se pribliio sedmi mjesec, ve su sinovi Izraelovi
bili u svojim gradovima.
Nastanak idovstva Ezra ita Zakon - Blagdan sjenica
#8Tada se skupi sav narod kao jedan ovjek na trg koji je
pred Vodenim vratima. Rekoe knjievniku Ezri da donese
knjigu Mojsijeva zakona to ga je Jahve dao Izraelu. (2) I
prvoga dana sedmoga mjeseca sveenik Ezra donese
Zakon pred zbor ljudi, ena i sviju koji su bili sposobni da
ga razumiju. (3) Na trgu koji je pred Vodenim vratima
poeo je itati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred
ljudima, enama i pred onima koji su bili zreli. Sav je
narod pozorno sluao knjigu Zakona. (4) Knjievnik Ezra
stajae na drvenu besjeditu koje su podigli za tu zgodu.
Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, ema, Anaja,

Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Miael,


Malkija, Haum, Habadana, Zaharija i Meulam. (5) Ezra
je otvorio knjigu naoigled svemu narodu - jer je bio
povie od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod
ustade. (6) Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a
sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!"
Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do
zemlje. (7) A leviti Jeua, Bani, erebja, Jamin, Akub,
abtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i
Pelaja objanjavahu Zakon narodu, a narod stajae na
svome mjestu. (8) I itahu iz knjige Bojeg zakona po
odlomcima i razlagahu smisao da narod moe razumjeti
to se ita. (9) Potom namjesnik Nehemija, i sveenik i
knjievnik Ezra, i leviti koji pouavahu narod rekoe
svemu narodu: "Ovo je dan posveen Jahvi, Bogu vaemu!
Ne tugujte, ne plaite!" Jer sav narod plakae sluajui
rijei Zakona. (10) I jo im ree Nehemija: "Poite i
jedite masna jela, i pijte slatko, i poaljite dio onima koji
nemaju nita pripremljeno, jer ovo je dan posveen naem
Gospodu. Ne alostite se: radost Jahvina vaa je jakost."
(11) I leviti umirivahu sav narod govorei: "Umirite se:
ovaj je dan svet. Ne tugujte!" (12) I ode sav narod da jede
i pije, i da alje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su
shvatili rijei koje su im objavljene. (13) Drugog dana
skupie se glavari obitelji svega naroda, sveenici i leviti
oko knjievnika Ezre da proue rijei Zakona. (14) I
naoe napisano u Zakonu to ga je Jahve naredio preko

sluge Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod


sjenicama za sveanosti u sedmom mjesecu." (15) im su
uli, proglasie u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu:
"Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje
masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga
lisnatog drvea da nainimo sjenice, kako je propisano."
(16) I ode narod i donese granja i nainie sjenice, svaki
na svom krovu i svojim dvoritima, u predvorjima Doma
Bojega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod
Efrajimovih vrata. (17) Sav zbor onih koji su se vratili iz
suanjstva naini sjenice i boravili su u njima - Izraelci
nisu toga inili od vremena Joue, sina Nunova, sve do
toga dana. I bila je veoma velika radost. (18) Ezra je itao
knjigu Zakona Bojeg svakog dana, od prvoga do
posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a
osmoga je dana bio sveani zbor, kako je propisano.
Pokorniko bogosluje
#9Dvadeset i etvrtoga dana toga mjeseca skupie se
Izraelci na post, u pokornikim vreama i posuti prainom.
(2) Rod se Izraelov odvojio od svih tuinaca: pristupili su
i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. (3)
Stajali su, svatko na svome mjestu, i itali knjigu Zakona
Jahve, Boga svoga, etvrtinu dana; za druge su etvrtine
ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.
(4) A Jeua, Bani, Kadmiel, ebanija, Buni, erebja, Bani
i Kenani, popevi se na povie mjesto za levite, vapili su

snanim glasom Jahvi, Bogu svome. (5) I govorahu leviti


Jeua, Kadmiel, Bani, Haabneja, erebja, Hodija,
ebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga
naega! Blagoslovljen da si, Jahve, Boe na, odvijeka
dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad
svakog blagoslova i hvale uzvieno. (6) Ti si, Jahve,
Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku
njihovu, zemlju i sve to je na njoj, mora i to je u njima.
Ti sve to oivljava, i vojske se nebeske tebi klanjaju. (7)
Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura
kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. (8)
Vjerno si srce njegovo pred sobom naao i Savez s njim
sklopio da e mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i
amorejsku, i periansku, jebusejsku i girgaansku, njemu i
potomstvu njegovu. I svoja si obeanja ispunio, jer si
pravedan. (9) Nevolju si otaca naih u Egiptu vidio, i
vapaj si njihov uo kraj Mora crvenoga. (10) Znacima si
se i udesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i
na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila
protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do
danas traje. (11) More si pred njima razdvojio: preli su
usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje
njihove kao kamen meu vode silovite. (12) Stupom
oblaka danju si ih vodio, a nou si stupom ognjenim
svijetlio im po putu kojim su hodili. (13) Na goru si
Sinajsku siao i s neba im govorio; i dao si im pravedne
naredbe, vrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. (14)

Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i


Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. (15) S
neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si
e iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pou
zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da e im dati. (16)
Ali se oni i oci nai uzjogunie, vratove ukrutie i
zapovijedi tvojih nisu sluali. (17) Poslunost su odbili,
zaboravili udesa to si ih za njih uinio; ukrutili su
vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u
Egipat. Ali ti si Bog pratanja, milosrdan i blag, na gnjev
si spor, a u milosrdu velik: i nisi ih ostavio! (18) ak su
nainili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoe, 'koji te
izveo iz Egipta!' I teko su hulili, (19) a ti u beskrajnom
milosru nisi ih naputao u pustinji: stup se oblaka nije
pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je
plameni nou pred njima svijetlio putem kojim su hodili.
(20) Dao si im svoga Duha dobrog da ih naui mudrosti,
mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u ei si im
vode pruio. (21) etrdeset godina krijepio si ih u
pustinji: nita im nije nedostajalo: niti im se odijelo
deralo, niti su im noge oticale. (22) I dao si im kraljevstva
i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju
Sihona, kralja hebonskoga, i zemlju Oga, kralja
baanskoga. (23) I sinove si im umnoio kao zvijezde
nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim
ocima da e ui u nju i zaposjesti je. (24) Sinovi su uli i
pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike

zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i


narode zemlje da rade s njima to ih je volja; (25) osvojili
su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kue pune
svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i
mnogo plodnog drvea: jeli su, sitili se i debljali i uivali
u velikoj dobroti tvojoj. (26) Ali su se bunili i odvrgli
tebe, i Zakon su tvoj bacili za lea, ubijali su proroke,
koji su ih obraali da se tebi vrate, i grdno su hulili. (27)
U ruke si ih tada predao osvajaima, koji su ih tlaili. A u
vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usliio i
u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz
ruku tlaitelja njihovih izbavljali. (28) Ali im bi se
smirili, opet su pred tobom zlo inili, a ti si ih putao u
ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muili. I opet su k
tebi vapili i ti si ih s neba usliio: u milosru svojem
mnogo si ih puta izbavio. (29) Ti si ih opominjao da se
vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjogunie, nepokorni
tvojim zapovijedima; grijeili su protiv naredaba tvojih, a
ovjek ivi kad ih obdrava. Lea su izvlaili, ije
ukruivali i nisu sluali. (30) Mnogo si godina bio strpljiv
s njima i svojim si ih Duhom opominjao po slubi svojih
proroka; no nisu sluali. Tada si ih predao u ruke naroda
zemaljskih. (31) U velikom milosru svojem ti ih nisi
unitio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun
samilosti. (32) A sada, o Boe na, veliki Boe, jaki i
strani, koji uva Savez i dobrohotnost, neka ne bude
pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snala

nas, kraljeve nae i knezove, sveenike i proroke nae,


oeve nae i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva
pa do danas. (33) Ti si pravedan u svemu to nas je
snalo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zlou svoju. (34)
Kraljevi nai i knezovi, sveenici i oci nai nisu vrili
Zakona tvoga, nisu oslukivali naredaba tvojih i opomena
koje si im davao. (35) Premda su bili u svom kraljevstvu,
u velikim dobrima koja si im inio, u prostranoj i plodnoj
zemlji koju si im dao, oni ti nisu sluili i od svojih zlih
djela nisu se odvraali. (36) Mi smo danas, evo, robovi i
u zemlji koju si bio dao ocima naim da uivaju njene
plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. (37) Njeni
obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog
grijeha naih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima
naim i stokom naom. Ah, u velikoj smo nevolji!
Obaveze zajednice
#10I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na
vjernost." Na zapeaenoj ispravi stajala su imena naih
knezova, levita i sveenika ... (2) Na zapeaenoj ispravi
su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, (3)
Seraja, Azarja, Jeremija, (4) Pahur, Amarja, Malkija, (5)
Hatu, ebanija, Maluk, (6) Harim, Meremot, Obadja, (7)
Daniel, Gineton, Baruk, (8) Meulam, Abija, Mijamin, (9)
Maazja, Bilgaj, emaja - to su sveenici. (10) Zatim
leviti: Jeua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih Kadmiel, (11) i braa njihova: ekanija, Hodija, Kelita,

Pelaja, Hanan, (12) Mika, Rehob, Haabja, (13) Zakur,


erebja, ebanija, (14) Hodija, Bani, Beninu. (15)
Glavari naroda: Paro, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,
(16) Buni, Azgad, Bebaj, (17) Adonija, Bigvaj, Adin, (18)
Ater, Ezekija, Azur, (19) Hodija, Haum, Besaj, (20)
Harif, Anatot, Nebaj, (21) Magpija, Meulam, Hazir,
(22) Meezabel, Sadok, Jadua, (23) Pelatja, Hanan,
Anaja, (24) Hoea, Hananija, Haub, (25) Halohe, Pilha,
obek, (26) Rehum, Haabna, Maaseja, (27) Ahija,
Hanan, Anan, (28) Maluk, Harim, Baana. (29) ... ali i
ostali narod, sveenici, leviti - vratari, pjevai, netinci - i
svi koji su se prema Zakonu Bojem odvojili od
zemaljskih naroda, a i njihove ene, sinovi i keri, svi koji
su bili sposobni da razumiju, (30) prikljuili su se svojoj
brai i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom
da e stupati prema Zakonu Bojem, koji je dan po rukama
Mojsija, sluge Bojega, i da e drati i vriti sve
zapovijedi Jahve, Boga naega, njegove naredbe i zakone.
(31) I osobito: da neemo davati svojih keri narodima
zemaljskim i njihovih keri neemo uzimati svojim
sinovima. (32) I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu
ili kakvo god ito u dan subotnji, mi nita neemo od njih
kupovati u subotu ni u drugi posveeni dan. Svake sedme
godine ostavljat emo zemlju da poine i otputati dugove
svake ruke. (33) Uzeli smo kao obavezu: da emo svake
godine davati treinu ekela za bogosluje u Domu Boga
svojega: (34) za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za

svagdanje paljenice, za rtve subotnje, mladog mjeseca,


blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku
slubu u Domu Boga naega. (35) Mi sveenici, leviti i
narod bacili smo drijeb za prinos drva koja treba da
odreenog dana svake godine prema svojim obiteljima
donosimo u Dom Boga naega za vatru na rtveniku Jahve,
Boga naega, kako je zapisano u Zakonu; (36) da emo
svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova
zemlje i prve plodove svakoga drveta (37) i prvoroene
sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga
naega, jer su odreene sveenicima koji slue u Domu
Boga naega. (38) Povrh toga prvine svojih naava,
plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit emo
sveenicima u sobe Doma Boga naega; a desetinu od
svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim
mjestima gdje radimo. (39) Sveenik, sin Aronov, neka
prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose
desetinu desetine u Dom Boga naega, u sobe riznice, (40)
jer su onamo duni, Izraelci i leviti donositi prinos od ita,
vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetita, sveenici u
slubi, vratari i pjevai. Neemo vie zanemarivati Doma
Boga svojega.
Naseljavanje idova u Jeruzalemu
#11Tada se nastanie knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali
je narod bacao drijeb da od svakih deset ljudi izae

jedan koji e stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok e


ostalih devet ostati u drugim gradovima. (2) I narod je
blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli ivjeti u
Jeruzalemu. (3) A evo glavara pokrajinskih koji su se
nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael,
sveenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu
nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome
posjedu. (4) U Jeruzalemu se nastanie sinovi Judini i
sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije,
sina Zaharijina, sina Amarjina, sina efatjina, sina
Mahalalelova, od sinova Faresovih; (5) Maaseja, sin
Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina
Jojariba, sina Zaharije, sina elina. (6) Svega je bilo
Faresovih sinova u Jeruzalemu etiri stotine ezdeset i
osam ljudi sposobnih za boj. (7) Evo Benjaminovih
sinova: Salu, sin Meulama, sina Joedova, sina Pedajina,
sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Jeajina,
(8) i braa njegova: sposobnih za boj devet stotina
dvadeset i osam. (9) Joel, sin Zikrijev, bio je njihov
zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada.
(10) Od sveenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, (11) Seraja, sin
Hilkije, sina Meulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina
Ahituba, predstojnik Doma Bojega, i (12) njihova braa
koja su vrila slubu u Domu: osam stotina dvadeset i
dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija,
sina Zaharije, sina Pahura, sina Malkijina, (13) i njegova
braa, glavari obitelji: dvjesta etrdeset i dvojica; i

Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Meilemota, sina


Imerova, (14) i njihove brae, sposobnih za boj: stotinu
dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel,
sin Hagedolimov. (15) Od levita: emaja, sin Hauba,
sina Azrikama, sina Haabje, sina Bunijeva; (16) i abtaj
i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih
poslova Doma Bojega; (17) i Matanija, sin Miheja, sina
Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima,
poinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meu
svojom braom; i Abda, sin amue, sina Galala, sina
Jedutunova. (18) Svega je levita bilo u Svetom gradu:
dvjesta osamdeset i etiri. (19) A vratari: Akub, Talmon i
njihova braa koja su uvala strau na vratima: stotinu
sedamdeset i dva.
U ostalim gradovima
(20) A ostali Izraelci, sveenici i leviti, nastanie se u
svim gradovima Judeje, svaki na svojoj batini i po
naseljima u njihovim poljima. (21) Netinci su stanovali u
Ofelu; Siha i Gipa bijahu na elu netinaca. (22)
Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija,
sina Haabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od
sinova Asafovih, koji su bili pjevai za slubu Doma
Bojega. (23) Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i
uredba za svakodnevnu slubu. (24) Petahja, sin
Meezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je
kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. (25) Od

sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim


zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i
njegovim naseljima, (26) u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,
(27) u Hasar ualu, u Beer ebi i u njenim zaseocima,
(28) u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, (29) u En
Rimonu, u Sori, u Jarmutu, (30) Zanoahu, Adulamu i
njihovim naseljima; u Lakiu i njegovim poljima, u Azeki i
njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer ebe sve do
Hinomske doline. (31) Benjaminovi sinovi ivljahu u
Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima, (32)
u Anatotu, Nobu, Ananiji, (33) Hasoru, Rami, Gitajimu,
(34) Hadidu, Seboimu, u Nebalatu, (35) Lodu, Ononu i u
Dolini rukotvoraca. (36) Skupine levita nalazile su se u
Judi i Benjaminu.
Sveenici i leviti, povratnici
iz suanjstva
#12Ovo su sveenici i leviti koji su doli sa Zerubabelom,
sinom ealtielovim, i Jeuom: Seraja, Jeremija, Ezra, (2)
Amarja, Maluk, Hatu, (3) ekanija, Rehum, Meremot, (4)
Ido, Gineton, Abija, (5) Mijamin, Maadja, Bilga, (6)
emaja, Jojarib, Jedaja, (7) Salu, Amok, Hilkija i Jedaja.
To su bili glavari sveeniki i njihova braa za Jeuina
vremena. (8) A leviti: Jeua, Binuj, Kadmiel, erebja,
Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braa ravnali su
hvalospjevima. (9) Bakbukja i Uni i braa njihova

izmjenjivali su se s njima u slubi.


Rodoslovlje velikih sveenika
(10) Jeua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijaiba, a
Elijaib Jojadu; (11) Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi
Jaduu.
Sveenici i leviti u vrijeme
velikog sveenika Jojakima
(12) U Jojakimovo vrijeme glavari sveenikih obitelji
bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; (13)
Ezrine Meulam; Amarjine Johanan; (14) Malukove
Jonatan; ebanijine Josip; (15) Harimove Adna;
Meremotove Helkaj; (16) Idove Zaharija; Ginetonove
Meulam; (17) Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji
Moadjine Piltaj; (18) Bilgine amua; emajine Jonatan;
(19) Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; (20) Saluove
Kelaj; Amokove Eber; (21) Hilkijine Haabja; Jedajine
Netanel. (22) U vrijeme Elijaiba, Jojade, Johanana i
Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i sveenici
sve do kraljevanja Darija Perzijanca. (23) Sinovi
Levijevi: glavari obitelji bili su zabiljeeni u Knjizi
ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijaibova. (24)
Glavari levitski bili su: Haabja, erebja, Jeua, Binuj,
Kadmiel, a njihova braa, koja su stajala prema njima da

pjevaju naizmjenino pohvale i zahvalnice prema


uredbama Davida, Bojeg ovjeka, (25) bijahu: Matanija,
Bakbukja i Obadja. A Meulam, Talmon i Akub, vratari,
uvali su strau kod skladita blizu vrata. (26) Ti su
ivjeli u vrijeme Jojakima, sina Jeue, sina Josadakova, i
u vrijeme upravitelja Nehemije i knjievnika sveenika
Ezre.
Posveta jeruzalemskog zida
(27) Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potraili su
levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem
te proslave posvetu radou, zahvalnicama i pjesmom uz
cimbale, harfe i citre. (28) I skupie se pjevai, sinovi
Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, (29)
iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevai
sebi sagradili sela oko Jeruzalema. (30) Sveenici i leviti
oistili su sebe, a zatim su oistili narod, vrata i zid. (31)
Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva
velika zbora. Prvi je iao desno niza zid, prema
Smetlinim vratima; (32) za njima su ili Hoaja i
polovina judejskih knezova - (33) Azarja, Ezra i
Meulam, (34) Juda, Benjamin, emaja i Jeremija, (35) a
od sveenikih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana,
sina emaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina
Asafa, (36) s braom njihovom emajom, Azarelom,
Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom,
Hananijem, s glazbalima Davida, Bojega ovjeka. A

Ezra, knjievnik, iao je pred njima. (37) Kod Izvorskih


vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova
grada, zidnim usponom od Davidove palae sve do
Vodenih vrata na istoku. (38) Drugi zbor, a za njim ja i
polovica narodnih knezova, iao je nalijevo zidom i
Pekom kulom sve do Trnog zida, (39) pa onda iznad
Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove
kule, kule Meaha, sve do Ovjih vrata. Zaustavili su se
kod Zatvorskih vrata. (40) Potom su oba zbora zauzela
mjesto u Domu Bojem. Tako i ja i sa mnom polovica
odlinika, (41) sveenici Elijakim, Maaseja, Minjamin,
Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, (42)
zatim Maaseja, emaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija,
Elam i Ezer. Pjevai su pjevali pod ravnanjem
Jizrahjinim. (43) Toga su dana prinesene velike rtve,
ljudi su dali oduka radosti, jer ih je Bog ispunio velikom
radou, veselile se i ene i djeca. I radost Jeruzalema
ula se nadaleko. (44) U to su vrijeme postavljeni ljudi da
nadziru spremita prinosa, prvina, desetina i da s polja uz
gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje
sveenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali
sveenicima i levitima koji su bili u slubi. (45) Oni su
vrili slubu Bogu svome i slubu oienja - kao i
pjevai i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina
Salomona. (46) Jer od Davidovih i Asafovih dana, od
davnine, postoje pjevaki glavari i pjesme pohvalne i
zahvalnice Bogu. (47) Zato je sav Izrael u vrijeme

Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao


dijelove odreene za pjevae i vratare. Davali su levitima
posveene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.
Iskljuenje stranaca
#13U ono vrijeme itala se narodu knjiga Mojsijeva i
ondje se nalo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju
nikada ui u zbor Boji, (2) jer nisu sinovima Izraelovima
izali u susret s kruhom i vodom, nego su ak najmili
protiv njih Bileama da ih prokune, ali je na Bog obratio
kletvu u blagoslov. (3) Kad su uli Zakon, iskljuili su iz
Izraela sve strance.
Drugo Nehemijino poslanje
(4) A prije toga sveenik Elijaib, postavljen nad sobama
Doma Boga naega, bijae svom roaku Tobiji (5) uredio
prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan,
posue, desetine ita, vina i ulja, odreene za levite,
pjevae i vratare, i doprinosi za sveenike. (6) U to
vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge
godine babilonskog kralja Artakserksa otiao kralju; ali
poslije nekog vremena izmolio sam u kralja (7) da se
mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo to
ga uini Elijaib uredivi Tobiji sobu u predvorjima
Doma Bojega. (8) To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe
sav namjetaj Tobijina stana (9) i naredih da se sobe

oiste, zatim unesoh onamo posue Doma Bojega,


prinose i tamjan. (10) Doznadoh i to da levitima nisu
davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevai,
odreeni za slubu, razbjeali svaki u svoje polje. (11) I
prekorih odlinike i rekoh: "Zato je zaputen Dom
Boji?" Zatim skupih levite i pjevae i vratih ih k
njihovim slubama. (12) Tada je sva Judeja donosila u
spremita desetinu ita, vina i ulja. (13) Nad spremitima
postavio sam sveenika elemju, knjievnika Sadoka i
levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina
Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je
dunost bila da dijele svojoj brai. (14) Zato, sjeti se
mene, Boe moj: ne prezri mojih pobonih djela koja
uinih za Dom Boga svoga i za slubu u njemu. (15) U ono
sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u
dan subotnji; drugi su nosili snopove ita, tovarili na
magarce vino, groe, smokve i svakojake terete da ih u
dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude to u taj
dan prodaju ive. (16) A Tirci koji su ivjeli u
Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da
je prodaju idovima u subotu. (17) Prekorih judejske
velikae i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo inite i skrnavite
dan subotnji? (18) Nisu li tako inili i vai oci te je Bog
na doveo svu ovu nesreu na nas i na ovaj grad? A zar vi
elite umnaati gnjev protiv Izraela skrnavei subotu?"
(19) I zapovjedih jo da uoi subote, kad se mrak spusti na
jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se

ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih


momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan
subotnji. (20) Jednom su ili dvaput trgovci i prodavai
svakovrsne robe proveli no izvan Jeruzalema, (21) ali
sam ih upozorio i rekao im: "Zato provodite no pod
zidom? Ako to ponovite, dignut u na vas ruku!" Od toga
vremena nisu vie dolazili u subotu. (22) Zapovjedio sam
levitima da se oiste i da dou uvati vrata, kako bi se
svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Boe
moj, i smiluj mi se po svome velikom milosru! (23) Onih
sam dana vidio i idove koji se bijahu oenili
Adoankama, Amonkama i Moapkama. (24) Polovica
njihovih sinova govorila je adodski ili jezikom ovoga ili
onoga naroda: vie nisu znali govoriti idovski. (25)
Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, upao im
kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih keri
njihovim sinovima i ne uzimajte ene od njihovih keri za
svoje sinove, a ni za sebe! (26) Nije li u tome sagrijeio
Salomon, kralj Izraelov? Meu mnogim narodima nije bilo
kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga
je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega
tuinke navele na grijeh! (27) Treba li sluati kako i vi
inite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu naemu enei
se tuinkama?" (28) Jedan od sinova Jojade, sina velikog
sveenika Elijaiba, bijae zet Horonjaninu Sanbalatu.
Njega sam otjerao od sebe. (29) Spomeni se, Boe moj,
ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveenitvo i zavjet sveeniki

i levitski. (30) Tako sam ih oistio od svega tuega i opet


uspostavio slube sveenika i levita dodijelivi svakome
njegov posao. (31) Uredio sam i da se nose drva u
odreene dane i prvine. Sjeti me se, Boe moj, za moje
dobro!