Bez nade

Osman Aziz
Dolazak austrijanske vojske koliko god je uinio zamane promjene u javnom
ivotu i odnoajima, tim je jae djelovao na nutarnje shvaanje ljudi i u njihovu
miljenju uinio silan preokret. Neki su taj veliki dogaaj shvaali na svoju ruku
dobrim, te je na njih s prva maha djelovao tako da je podigao u njima volju, da je
djelovao na njih razdrano veselo, te im pobudio i obijest, dok su ga drugi gledali
sa sasma druge, protivne strane. Ovi su ga smatrali sluajnim, nenaravnim,
suvinim zlom, koje smjera, kako su oni mislili, da razrui sve ono to je do sada
dobro bilo - ne uzimljui u obzir samu upravu - da razrui i svetost islamske vjere i
obiteljski ivot. Ovim novim odnoajima, mislili su i raunali oni, jedina je ta svrha
da istrijebe, sataru islamsku vjeru, da vlasnike protjeraju sa njihove grude zemlje,
da ih progone te da poprime drugu vjeru, ostavivi islam, u komu su se rodili i koji
su primili od otaca svojih. Takovo shvaanje stvari dakako da je nepovoljno
djelovalo na ljude, te su postali kao potiteni, ubijeni u srce, u ponos, pak ih je
sve o sve i za sve uhvatila ona nebriga koja nanosi tetu, izgubili su svaku volju
da se brinu za se kako su se prije brinuli.