Sie sind auf Seite 1von 175

Dr.

MID HAT SAMIC



KAKO NASTAJE NAUCNO DJELO

UVODENJE U METODOLOGlJU I TEHNIKU NAUCNOISTRAZIVACKOG RADA - OPCI PRISTUP

DEVETOIZDANJE

IP "SVJETLOST" SARAJEVO,2003.

J UNIVERfI" _, I sign. _._

",. ~~j R,,,,,,,,

__:_;___ rof. dr. Tihomir Prcdanovic

\ UNlVj::~' -: q;m' \ In\j,;j

l.rcdnik:

Mr. Muhamcd Sarajlic

ell' - l(atal.'·,EJ/,Jc::,· II publikaciji Nacionalr»: I C1IJ:\ crvitci-ka bibliotcka Bosnc i l lcrccu.» IIlC. Sarajevo

()OU,

SAMIC \,11dl1.lt

Kako n,htd_l'c ndlle'no djelo ' uvodcnjc u mctodologiju I tchniki: naucnoistrazivackog rada : opci pristup \, lidha: S'II111C - 9. izd. - Sarajevo

: Svjetlost, 2()(1_, _ I SI1.,tr : 25 ern

Bibliografija: str 1)2 IS_';: bibliografskc i druge biljcske uz tck-:

ISI3N 995~-1 0-6l12-"! COBISS.BH - ID 1220327()

OD ISTOG PISCA

Knjigc:

Lcs vovageurstrancais ell Bosnie a la tin du XI'1I1" sieclc ct all debut du ::":1X" ct le pays tel <]11 'ill' l 0111 I'll. (Paris, M. Didier, 1l)6(). Coil. "!'tudes de liueraturc ctrangere et comparee". N° 38.)

Francuski putnici II Bosni 11<1 pragll X/X stoljccu i njiliovi utisci 0 njoj. (Sarajevo, Vesel in Maslcsa, 1966.)

Francuski putnici II Bosni i Hcrccgovini II XIX stoljccu (1836-1878) i njihov! utisci a II/Oj. (Sarajevo, Veselin Maslcs». 19R 1) Knjiga 11.

lstorijski izvori Travnirkc lironikc lve Andrica i njihova umjctnicku transpozicija. (Sarajevo,

Veselin Maslcsa, 19(2)

12 stranc i uporcdtu: knji:« I'll OS Ii. (Sarajevo, Svjctlost, 196R)

Metodika nastavc i tchnika uccn]a iivihjczika. (Sarajevo, Svjctlost, 1959.)

Panorama de /0 littcrature trancois«. Testes choisis d' auteurs [ntncuis du Maven 'Ige ,I 110.1' [ours (s uvodnim napomcnama. komcntarom i ohjasnjenjima). (Sarajevo, Zavod za izdavanjc udzbcnika, 1(71)

Licnost, djclo i doh" A. 2i<l" II svjctlu njcgova clncvni];«. Knjizevna studija. (Sarajevo, izd.

Akadcmijc nauka i umjcmosu Bosnc i 1 lerccgovinc. 1976)

SllIdiie i oglcdi. (Sarajevo, Svjctlost. 19R2)

Raspravc i clanci:

"Molijcrova komcdija-balet Uolvaicn! bolcsnik", (Brazda, 1950.) "Francois Rcbclais'' iPrcglcd. 1(53)

"Quelques echos de la kgende ct de lcpoquc napolconicnncs dans la littcraturc yougoslavc" (Revue de littcruturc comparee, Pans, 1958.)

""La connaissancc de la liucraturc francaisc dans la Yougoslavic d aujourd hui, 1945-196()"(CII/ilire Francais«, Paris, 1962.)

"Jcdna francuska naucna ckspcdicija 11 Bosni i 1 Ierccgovini 1898. g" (Glasnik arhiva Bosnc i l Icrccgoviuc. 1962.)

"Opis putovanja Pjcra l.cskalopjca kroz nase zcmljc 1574. god inc" tGlasnik whim Bosnc i l lcrccgovinc. 1963.)

"Un coup doeil sur lcs traductions scrbo-croates des ecrivains francais dans la Yougoslavic daujourdhui, 1945-1963". (A/I/la/<'.I' de I Institut Francais de Zagreb, 1961-1964.)

"Strana knjizevnost u bosansko-hcrcegovackim casopisima krajcm XIX i pocctkom XX stoljcca" (Radol'l' Filozoiskogfakultcta u Sarajcvn; IlL 19(5)

"Orientations nationales et cosmopolites des rcvcus liueraircs en Bosnic-Herzcgovinc a la fin du XIX" sicclc ct au debut du XX": 1885-1914". (Aclc.l' du I j''' congrcs de / Association lntcmationalc de Literature Comparee, The Hague, Mouton et C", 1966.)

3

"Intclcktualnc VC7C.I . .J. Strosmajcra i francuskog slavistc Luja l.czca." (Radovi Fllo/ofskog fakultcta II Sarajcvu. IV 1968)

"Knjizcvna vokacija i stvaralacki ncmir Andrea Zida" (Radovi Filozofskog fakultcra 1I Sarajcvu, V, 1969)

Zivo!. lik i djclo Salkc Nazccica". (Ivra>, 1970)

"Otvaranjc francuskog konzulata 1853. godinc i boravak prvog konzula l.duarda Vjcia 1I Sarajevu". (Radovi Filozofskog fakultcta II Sarajcvu, V!, 1970-1971)

"lntclcktualno formiranjc i knjivevna orijcntacija Vladimira Gacinovica". t Zboruik /}().\W,,'CII uspomcn] Salkc Na::ch,c". Sarajevo, Filozofski fakultct. 1972.)

"Andre Zid i RO/c Marten di (jar: knjizcvno prijatcljstvo" (Rudovi Odjclcnja za knjizcvost i umjctnost ANUBill, Sarajevo 1971)

"Fra (irgo Martie prevodilac Rasinove Ifigcnijc". (Rlldo\'/' Filo:o!skogji/kllitetll 1I Sarajcvu. knj. VII, 1972173)

"Francuska knjizcvnost rcncsansc (1494-159R)". u: Francuska knjizcvnos: I. Sarajevo, Svjetlost-Bcograd, Noli!. 1976.

"Francuska knjizcvnost na stranicama knjizcvnog casopisa BOSIlIISkll viler " RadOl'iANUBiH, 1975.

"Doktorat Ive Andrica", Priloz! zu kllji::('l'II(}st, jczik, istoriju i folk/or, Beograd XU, 3-4, 1975.

"Ivo Andric kao naucnik: njcgov doktorat i doktorska discrtacija" Knjiicvnost Bosnc i Hcrccgovnu- II svjetlu dosadasnji]: istrazivanja. Sarajevo, ANUBil L 1977.

4

Ti) work. to finish, to publisl: (Raditi, zavr. .. ill. objaviti.)

rARADAY

PREDGOVOR

Od casa kada je izasla iz starnpe knjiga "Kako nastaje naucno djelo" do danas doslo je do razvoja tehnike, ili tacnije do takozvane kompjuterizacije Planete. Upotreba tog "carobnog sredstva" modernog doba, kompjutera, ili racunara, u velikoj mjeri je olaksala i istrazivacki rad naucniku u svakoj disciplini. Ako se dakle slozimo s ovom, gore pomenutom, nepobitnom cinjenicorn, moglo bi se pornisliti da su mctode istrazivanja na koje ukazuje djelo Profesora Midhata Samica, ne sarno zastarjele, nego i prevazidcne i neupotrcbljive, a time bi postal a neupotrebljiva i ova knjiga. lpak, ne zaborivirno banalnu i vjecnu istinu da bez obzira na sve masine i tehnologije, glavno i nezamjenjivo sredstvo pri svakom istrazivackom, i uopste svakom stvaralackom radu, ostaje covjek i ljudski mozak. Prcrna tome, iako su pronalazak kornpjutera i njegova siroka upotreba, posebno upotreba "interncta'' ( povczivanjc kornpjutcrskih mreza) omogucili istrazivacu brzi pristup do neophodnih podataka (biobliografskih i svih drugih podataka), "stari stil" ostao je i dalje u upotrebi, bilo paralclno sa "novirn", kompjuterskim. bilo iskljucivo kao takav. I danas ce sc istrazivaci, i ne samo istrazivaci, nego i pisci, uz "kopjutcrski zap is" , sluziti i klasicnim fisama. Papir ce pratiti dakle sliku na ckranu. Ni jcdna biblioteka svijeta, iako je uvela kompjuterc na kojima istrazivac moze doci do podataka, nije odustala od porncnutog, klasicnog nacina rada: /ie-II/em (kartotekc) i [is« (kartica) na koj ima Sll zabiljezcni i irncna aurora, po abeccdnorn redu, i imena djela. Ovo pitanje je veoma iscrpno obradcno u knjizi "Kako nastaje naucno djelo", pa nije potrebno ponavljati vee kazano. Ali ono sto jc potrebno podvuci.jcste da se danasnji istazivaci koristc jos jednim , dodatnim sredstvom pri izradi S\og rada: kompjuierom.

Ova moderna masina ima viscstruku ulogu: s jedne stranc, sluzi za pretragu podataka, to jest za laksc stizanje do njih (primjcricc U bibliotekama, ali i preko "intemcta"), a s druge stranc kao pisaca masina (koja "parnti tekst", pamti grcsku i ispravku, "sarna je ispravljajuci", omogucavajuci brze ispravkc, brisanje i dodavanje), ona sluz: prvo za stvaranje vlastite kartoteke ,jedne vrste "baze podataka", i unoscnje vlastitih fisa ( kartica) , a potom omogucava bI-ZO "ukucavanje" tcksta, prvo u obliku koncepta, a potom 1I definitivnom obliku. Na ova] nacin , istrazivac vise ne mora prekucavati bezbroj puta svoje djelo kao nekada, koristeci se indigom i papirorn. Malo je istrazi\aca koji Sll ostali vjcrni pisacim masinarna i malo ih jc koji ne znaju manipulisati licnirn kompjutcrom zvanim popularnije " pc''

Ono 1I cemu je, medjutim - ali i 0\'0 primimo s rezcrvom - ova knjiga "zastarjela", jesu dijelovi u kojima se govori 0 stampi. Kompjuter je u ovome odigrao revolucionarnu ulogu. lstovrcmeno se ne bi smjelo zanernariti geneza proccsa stampe, 0 kojoj je rijec i u djelu "Kako nastaje naucno djclo".

Djelo je imalo narnjeru da pomogne svima anima koji zele da istrazuju: da se obavijeste a tame 'ita je metodologija izucavanja jednog problema, da nauce da mislc efikasno, da znaju srediti potrebne i pronadene podatke, da ih znaju uobliciti. kao I da znaju "srediti" i ukomponovati u to vlastita dostignuca, da bi napokon chili do onaga 510 zovcmo rczultati rada i sinteza. Svojom jasnocorn, crudicijorn, bogatsrvom podataka I primjera, ovo djelo je uspjelo da se pokaze korisno ne samo pocetniku, nego i iskusnijcm istrazivacu. 0 tome svjedoce i brojna izdanja ove knjigc koje je ona dozivjela svc do smrti njenog aurora ( 1990.). 0 tome svjedoci i izvanrcdno interesovanjc za ovo djclo, ne samo stanovnika Bosne i Herccgovine. nego i bivse Jugoslavije, ali i dijaspore rasure, nakon rata (1991-1995), po cijclom svijetu. Razlicite generacijc ljudi , mada rade magistarske iii doktoratske tcze na velikim univerzitetima svijcta. obracaju se porodici preminulog aurora sa molbom da dobiju "Kako nastajc naucno djelo", koje bi ih "uputilo na pravi, istrazivacki put" i sprijecilo nepotrebna lutanja.

Bez obzira, daklc, sto knjiga neospall1O ostaje aktuelnost, misljenjc izdavaca bilo je da bi se djclo trcbalo "osavrerneniti". odnosno da bi trebalo pomenuti tehnoloske novine koje su se desile od izdanja ove knjige do danas. Buduci da je got ova nemoguce ispravljati djclo umrlog covjeka, nasljcdnici su pristal i na to da se uz djelo doda pogovor koji bi buducim citaocima, odnosno istrazivacirna, priblizio tc nove metode. A nove mctode - to su prvcnstvno podaci 0 tome 'ita je kompjuter, za sto sluzi i kako sc njime sluzi. Pogovor uz ovo izdanje stoga iscrpno govori 0 tome, i samo a torn aspektu istrazivanja: kompjuterskom aspcktu.

UVOD

Nijc pretjerano reci cia za sav svoj napredak i prcobrazaj, materijalni i duhovni, covjccanstvo ima cia zahvali u prvom redu nauci, naucnom stvaralastvu i istrazivanju, kao i cia bcz razvijcne nauke ne moze biti ni naprctka ni blagostanja jcdnc zcmljc i naroda u pravom smislu rijcci. Tu uzajamnu uslovljenost razvitka naukc i razvijenosti zemlje i naroda koji u njoj zivi uocio jc, jos u X\'I vijcku, besmrtni Bekon, koji je tvrdio kako nauka i ljudska moe idu skupa, uporcdo, kako se one, ustvari, prcplicu, prozimaju, vi-se jcdna na drugu uzajamni uticaj; i jos tada, u vijeku rcnesansc. divio sc on vclikorn prcobrazaju koji su razne naukc, svojom sirokom, raznovrsnom i mnogostrukom primjenom, izvrsilc u zivotu civilizovanih naroda, kulturnog covjeka. A njcgov savrcmcnik. vcliki francuski mislilac Montenj, isticao jc cia jc "nauka vcliki ukras", dodajuci odmah kako je una u isti mah i "crude kojc nam zacudo mnogo pomazc", Pa kada su ljudi 0 nauci i njenoj moci govorili tako u XVI stoljccu, sta bismo 0 tome mogli da kazemo tck mi danas u nase atomsko doba?

Naucni POZIV spada, prcm<l tome rncdu najuzviscnijc pozive koje covjck moze sebi cia zazcl i i odabere: svako ko doda 0 nekom predrnctu makar i zrncc sumi saznanja i riznici znanja kojc \CC postoji, ucinio jc nesto zn.icajno u zivotu i mozc cia budc na to ponos:lI1. Uz to, ne treba gubiti iz vida ni duboku, nepomuccnu radost koju pruzn svako stvaralastvo, a poscbno naucno istrazivanic i pisanje.

Ali, u isti mah, naucni poziv jc jcdan od najtcJ:ih poziva: on trazi citavog covjcka, zaokuplja svc njcgove misli. angazujc S\C njegovc duhovnc i tjclesne snagc . Ier, kao ni u mnogim drugim poslovima. tako ni u ovomc nije dovoljno samo imati dobru volju, htjcti raditi, ncgo jc rad na nauci. rna kol iko on bio skrornan. tesko i kornpleksno zanirnanjc, kojc prctpostavlja mnogc osobine kod onega koji hocc cia mu sc posvcti. Daleko hi nas odvelo da ovdje nabrajarno osobinc kojc su nuzne jcdnorn solidnom naucniku. Pa ipak, da od njih pomcncmo bar nckc: izuzcrnu marljivost, snaznu volju i strpljcnje, sposobnost za intenzivnu paznju i duboku koncentraciju, razvijenu sposobnost razrnisljanja, izgradene navike discipline i tacnosti, a iznad svega stvaralacku mastu, siroku opcu kulturu i solidno strucno obrazovanjc u odredenoj naucnoj oblasti i disciplini, kao i vladanje metodologijorn te naucne discipline i oblasti. (Svaka nauka, disciplina, grana, oblasti imaju, kao sto je poznato, svoje manje iIi vise utvrdene principe, metode, tehnicke postupkc.!'

I Tokom stoljcca. II kuhurno E17' ijenim zcmljama. ustalili SII SC. pored ostalog. izvjesn: opccvazeci oblici tehnikc nallCtlog rada. koji trcba isto tako savladati i postovati

9

Mnogi istaknuti naucni radnici ukazivali su na tezinu ove vrste zanimanja. Da izmedu tolikih drugih podsjetimo ovdje samo na poznatc rijeci Marksa, koji je ne jednom istakao da u nauci nema sirokog i lahkog puta i da do njenih sjajnih vrhova moze da stigne samo onaj koji se, ne plaseci se umora, penje njenim vrletnim stazama.

Ali, kao i za gotovo sve druge vrste djclatnosti, tako i za rad na nauci se mogu, pod izvjcsnim povoljnim uslovima i okolnostima, steci ncophodnc osobine i savladati mctodoligija i tchnika naucnoistrazivackog rada: vjestina nekog naucnika se upravo i sastoji u njegovorn solidnom poznavanju izvjesne naucne discipline i u pouzdanom vladanju odrcdcnim skupom, sistemom metodoloskih i tehnickih postupaka karakteristicnih za tu naucnu disciplinu.

Mnogi naucni radnici, ne iskljucujuci ni najvece, cesto su sami, empirijskim putern, bez gotovo icije pomoci, sticali siroka saznanja i ovladali metodologijom svoje naucne discipline. Ali su to, u vecini slucajeva, postizali po cijenu velikih napora i ne malog lutanja, uzaludnog rasipanja vremena i energije; a neki od njih nisu ni postigli zeljeni cilj i uspjeh, ali su ga postigli uz mnogo vece napore i lutanja nego sto bi to ucinili da su znali kako treba raditi. i llpravo da bi neiskusnim, ali talentovanim mladim ljudima koji se sprernaju za naucni poziv pristedjeli bar unekoliko ta uzaludna lutanja i izlisno troscnje snaga, u mnogirn zemljarna, u pryom redu II Sjedinjenim Americkim Drzavarna i II Sovjestkom Savezu, postoje (narocito od prije izvjesnog vrernena, s obzirom na brz i buran razvoj nauke), pored ostalog, i razna djela, opccg iIi specijalnog karaktcra, kojima jc ciIj da te mladc ljudc uvcdu II metode i tchniku naucnih istrazivanja i naucnog rada u pojedinim granama i oblastima2. Stavise, ria mnogirn univerziterima i koledzima II svijetu, posebno u dvije pomenute zernlje, postoje, irna vise decenija, u raznim vidovima i pod raznim nazivima, kursovi posveccni tom prcdcmctu - mctodologiji i tchnici naucnog istrazivanja i rada.

Kod nas, medutim izuzevs i prevod djela ruskog naucnika S. A. Rajnbcrga,' kojc jc narnijenjcno vise mcdicinskim naucnim radnicima, ali svojim opcim i prakticnim savjctirna mozc da budc od koristi i drugim strucnjacirna, ne postoji jos, po mome saznanju, nijedno djclo O\'C yrste,-l A njegova pot reba sc i kod nas osjeca vee odavno, narocito u posljcdnje vrijcmc, S obzirorn na sve zivljc interesovanje mladih Ijudi za naucnostrazivacki rad i poziv." Stoga, da bisrno bar donekle popunili tu prazninu, rijesili S11l0 se da napiscrno OYU knjigu, kojoj jc eilj - kao sto sc vidi iz naslova i podnaslova - da zainteresovanorn citaocu objasni, u najkrupnijim potczima, proces nastajanja naucnog djela, lIpozna ga sa osnovnim principima metodologijc i tehnike naucnoistrazivackog rada. To ce reci da smo, pisuci ovu knjigu, imali II vidu principc

.2 Vidjcti litcr.ururu upotrijcbljcnu /(1 O\lI knjiPl

3 S_ A_ R~jIlhcr~ .. \!('fudiA-lI i tchnik., lltll/("!/ug radu, Bcu22rad. vlcdicinsk« l·dl_ii~~l. 19~5- (J napomcnama Ilcccmo navoditi svc uohiL'a_icllc hihliu~rarskc p()datkc la ona djc!a ko.a SIllU citirali II po~Ll\"l.ill. "I .pouijcbljcna litcratura". na kraju k!1ii~l:'

4 I na uckim na;im fakultcrima drzc sc. na t[(:,C,-'111 stupnju, kursev: posvcccni metodolociji naticllot! rada Ncb od 1111 kur-c. a POl'1I11u I tla 'c llbJ'l\ Ipljulakll JC til'. SIa\ oljub Duhie obja. io "0J kurs. pod naslovom: (!mdcli/c 11 11(/1 1i:1I 1 nul. (SClLaJC\O, /,\\ od za lId:l\ anlC udzbcnika, ! l)i()) I 'p. isto iako: Dr. RudolfSaiovic. ('\(1,/ u tcliniko ::JlClJ/S!1 '(. 'II ego .l.I«. ( I _j uhljana. Pravu.i j~ikllltl'ta. ]l)«2.)

5 :'\a taj zivi iuterc-, uka/u.c doueklc i ,\jIl_il'Ilicd da _i,_? na Sarajcvskom univcrzitctu od n.jcg,oVOf! osnutka. 194'),. do kraja 196", ,~()(!il1c, stepen doktora nauka stcklo ,OS liea (oel koiih 20 I nastavnik i saradnik Sarajcvskog univcrvitcta): a intcrcsovanjc Zd studi_i trl'cl't! sn.puia i izradu magistarxkih discrtacija rastc II'. gndill~ II godinu.

Ii)

koji su manje iii vise opci, zajednicki za veci broj nauka i naucnih grana. Svaka od tih nauka i naucnih disciplina i oblasti ima i svoje posebne metode naucnog istrazivanja i rada, na koje se mi u ovom djelu nismo mogli osvrtati, izuzev sto smo iz njih tu i tamo uzeli poneki primjer radi ilustrovanja svojih izlaganja."

Odmah treba reci: ne postoji neka carobna formula koja moze da otkrije tajne naucnih istrazivanja, kao 5tO ne postoje ni neki brzi i mehanicki postupci koji kada se nauce i savladaju, osposobljavaju za ovu vrstu djelatnosti: da bi se neko osposobio da naucno radi, nuzno je da prethodno ispuni dva osnovna uslova: 1) da ima za to dara, prirodne dispozicije; 2) da ga neko uputi u naucni rad i njegove metode, razvijajuci, "vaspitavajuci" kod njega osobine neophodne za ovaj posa07 Otuda se i zanat naucnika, kao i mnogi drugi zanati, najbolje uci u dodiru sa majstorom, uciteljern, radeci s njim u "radionici", tj. u serninaru iii u laboratoriju, posrnatrajuci kako on radi, citajuci inteligentno i analizirajuci pazljivo radove njegove i drugih istanknutih naucnih radnika 1I izvjesnoj naucnoj disciplini . .Iednom rijecju, uvodcnje u zanat naucnika najbolje se postize kako citanjern raznih naucnih djela i prirucnika tako, jos vise praksom: Fit [ahricando [abcr (Kovac postaje kovanjem), kaze latinska izreka."

Pa ipak, to ne znaci da mladorn i neiskusnom strucnjaku nccc biti od koristi djclo u kome bi bila iznesena iskustva, misli, zapazanja 0 metodologiji i tehnici naucnoistrazivackog rada: ta iskustva i misli mogu da 111U posluze kao putokaz, da I11U olaksaju prelazcnje puta koji treba da ga dovedc do cilja, a koji on sam mora da prcde (onako otprilikc kao sto karta i busola olaksavaju prclazenje puta nekorn pjcsaku na nepoznatorn putu). Drugim rijecima, poznavanje metodologije i tehnike naucnog rada i istrazivanja pristedjece mladorn strucnjaku uzaludno troscnje vremena I rasipanje energije, pornoci ce 111U da bolje iskoristi svoje stvaralacke snage i radne sposobnosti.

Ovaj rad jc, u prvom redu, plod sopstvenih iskustava i razrnisljanja 0 raznim etapama i problcmima proeesa nastajanja jednog naucnog djcla, 0 metodama i tehnici naucnoistrazivackog rada. Ali srno se, pisuci ga, koristili, u manjoj iIi vecoj mjeri, i iskustvima, idejarna, podacima drugih." Pri tome smo, najcesce, postavljali tczistc na prakticnu stranu problema, davali prednost prakticnim pitanjima, uvjcreni da cc knji-

h l\cki teorcticar i (UPOf Otto lrank, Raisch/age [iir sclm/liiche .' ulrcitcn .... str. h, cine ostru distiukciju izmcdu IllctoJolot'ijc i iehuikc naucno~ rada: tchnikorn smatraju skup postupuka zajcdnickil. svim naukama, dok su metodc za pojcdin. .. · n.rucn,: discipline i oblasti razlicitc (druuacijc su naprunjcr, mctode istravivanja II oblasti broloskih. socioloskil. iii iin[2.\istickih nauka ). Pa ipak, mi sc niSI110 pridrzavali tc strogc distinkcijc: smatral: smo da i za izvicsnu grllpLl uauka naprimjcr, za humanistickc naukc). bcz obvira na to sto sv ak a od njil: ima i svojc poscbnc metod«, ima zujcdmckih metodoloskih postupaka, i 111i Sll10 se i na njih tu i tamo osvrtaii. mada su tehuicki postupc: hili vise II ccntru nasc paznjc.

7 Izraz \'ll.\pi{ullje uzimamo ovdjc Ll znaccniu koje mu jc davao Bogdan Popovic: kao "S\L' sto covck sam cini, i sto druu: cine /_(1 ll_iCg~L da lh_)(jc till i/\ eSIlL' \TStL' S~l'\T;;L'Ilust\'a", /a r azliku od "uccnja i poucavanja U uzcm Sll1i~.,;J1L pri kojinia sc. doista. S\'(: cin: sa stranc za uccnika, dok on sam ostajc pasivan''. il : I('urije knjiicvnosti ... str 1"(1)

~ I Nijcrnci imaiu slicnu izrcku: {'/nll/g uuuh: dell ,\/eis/L'I" (Majstor postaje vje zbanjcm l. l) Vidjcti upotr ijcbljcnu litcraruru.

11

ga moci da pruzi nuznu pornoc jedino ako bude i dovoljno prakticna.!" U tu svrhu smo svoja izlaganja ilustrovali primjerima, mada to, s obzirorn na opci karakter djela i ogranicenost prostora, nismo mogli uciniti onoliko koliko srno zeljeli.

Obrada jedne sire teme i izrada jednog obimnijeg naucnog rada obuhvata, po pravilu, vise etapa i poglavlja, kao: izbor teme: prikupljanje i obradu grade; organizaciju i rasporcd grade; redigovanje rukopisa, s narocitorn paznjom na stilsku i gramaticku korektnost; tehnicku obradu i starnpanje djela; a ukoliko se radi 0 tezi (doktorskoj iii magistcrskoj), jos i njenu recenziju i odbranu. Mi ce1110 svako od ovih pitanja - sve te etape istrazivackog procesa i osnovne problcrnc koji su II vezi s njima - razmotriti u posehnim poglavljima. Tome ccrno dodati jos: nekoliko zapazanja 0 osnovnim svojstvirna naucnoistrazivackog rada i osobinarna dohrog naucnog djela (poslije uvoda ); i , na kraju, upotrijcbljenu literaturu, a u dodatku, poglavlje 0 stvaralackom proeesu i stvaraocirna.!'

Knjiga ova namijcnjena je, grosso modo, mladim strucnjacima hurnanistickih nauka, u prvom redu onima koji rade doktorskc i magisterske teze. Ali ce ona, nadarno se, moci korisno cia posluzi i drugima: studentima, pri izradi diplornskih i seminarsk ih radova, kao i uopce intclcktualcima ciji Sll poziv i aktivnost takve prirode cia im namccu povrerncno i obavezu da sastavc neki napis: clanak za casopis, refcrat za ncki skup. claborat ill izvjestaj za k akvu ustanovu iii organizaciju, i sl. lskustvo jc, naime, pokazalo da ovi posljednji imaju cesto vrijcdnih ideja i zanimljivih zapazanja, ali ih nc umiju srecno organizovati u cjclinu i izloz iti jasno, prcgledno, stilski valjano, kao sto nc znaju svoj rad ni tchnicki dotjerati. A II profesionalnom i poslovnorn zivotu ima danas malo oblasti 1I kojima, pored ostalog, nijc nuzna, iii bar dobrodosla, sposobnost i vicnost prikupljanja inforrnacija, razvijanja ideja i dobrog pisanja.

Daleko je od nas i pornisao da mctodoloske i tehnickc postupkc koji Sll ovdje izncscni propisujerno kao kakve jeclino dobre i ispravne recepte: ima jos citav niz drugih raznovrsnih metodoloskih i tehnickih postupaka koji mcgu isto take biti dohri, i bolji: sve zavisi od konkretnog slucaja i licnog iskustva, ukusa, navika. Prema tome, nasa izlaganja trcba shvatiti vise kao niz sugestija, koje ostavljaju citaocu i istrazivacu punu slobodu i inieijativu.

Prcdajuci ovu knjigu javnosti, zeljcli bisrno jos napornenuti da ce ona , po nasem misljenju, najboljc odgovoriii svojoj svrsi ako, s jedne stranc, pruzi makar i skrornnu POl1l0C mladim strucnjacima koji pocinju da rade na nauci i u ncdoumici su kako cia rijcse razna pitanja prakticne prirode II vczi s naucnirn iii strucnirn radom; a, S drugc strane, ako ona podstakne diskusiju 0 nckim pitanjima dodirnutirn ovdje ida, cvcntualno, podstrcka za pisanje slicnih prirucnika opceg i, narocito, posebnog karaktera, koji bi ustvari predstavljali razradu i dopunu nckih pitanja ovoga prirucnika, saglasno latinskim izrekama: Si duo faciunt ident non est idem i Faciant nicliora potcntcs: (Ako dvojica rade isto, to nije isto. Neka oni koji mogu urade i bolje. )

10 Dobro je rekao Boudan Popovic da "nikad nista nije suvise prakticno" (Ibid. str. 165) II Vidicti ~1. XIII ("Dodatak"l. nap. I

12

I. 0 NAUCNOISTRAZIVACKOM RADU, METODU I DJELU

A. Osnovna svojstva naucnoistrazivackog rada i metoda

Granicu izmedu naucnog i strucnog rada i djela nije uvijek lahko povuci; za to je cesto nuzno pazljivo razmatranje i ispitivanje. Da bi se poblize odredilo sta su, ustvari, naucnoistrazivacki rad i djelo i koja su osnovna svojstva njihova, nuzno je prethodno reci bar nckoliko rijeci 0 tome sta je nauka i istrazivanje.

Naukorn obicno nazivarno sredeno, sistematizovano i provjereno saznanje 0 necernu, postignuto metodicnirn, pazljivim i savjesnim istrazivanjem i razmatranjem. lstrazivanjern pak zovemo sisternatsko traganje za cinjenicama iz kojih se mogu izvuci izvjcsni naucni principi i zakonitosti. Prerna tome, nauku, ustvari, cine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istrazivanja.

Iz gornjeg proizlazi da rad koji hoce da dobije kvalifikativ nuucnoistraiivacki mora da polazi od jednog odrcdenog problema i da se zasniva na cinjenicama do kojih se dolazi istrazivanjern. Rad ne moze, prema tome, biti cisto spekulativnog karaktera, to ce reci ne mozc se on zasnivati na praznorn, jalovom spekulisanju i teoretisanju, bez solidne cinjcnicne podloge, bez solidnog cinjenicnog materijala.

Ali nije irelcvantan ni kvalitet cinjenica na kojima se zasniva naucni rad: te cinjcnice moraju da budu valjane, to jest tacnc, provjerene i, narocito, crpljene najvecim dijelom iz prve ruke, pa bile one pojave prirode, rezultati eksperirnenata, historijski dokumenti, knjizevni tekstovi, itd . .Ier sarno dircktan i ziv dodir sa autenticnim cinjenicama moze radu dati naucnu osnovu, naucni karakter. Razumije se da i cinjenice crpljene iz sekundamih izvora, literature 0 predrnetu, irnaju isto tako vrijednost, i moraju se iskoristiti tako da naucni rezultati predstavljaju, ustvari, spoj, sintezu cinjenica crpljenih iz obje ove vrste izvora, tj. spoj i sintezu starih i poznatih cinjenica i novih i nepoznatih cinjenica. Pa ipak, djelo se ne smije zasnivati sarno na cinjenicama iz druge rukc, to jest na sekundamim izvorima, na literaturi 0 predmetu, jer u t0111 slucaju ono necc imati naucni karakter u pravorn smislu rijeci, sto ni u korn slucaju ne znaci da takav rad ne moze biti zanimljiv, koristan i vrijedan zahvaljujuci nekim svojim drugim vrijednostima (novorn pristupu, novoj interpretaciji cinjenica, i sl.).

Medutim, ma koliko cinjenice, i njihova valjanost, bile vazan uslov da bi neki rad bio naucnog i istrazivackog karaktera, njihovo mehanicko nizanje nije dovoljno:

13

nuzna je prikladna analiza i interpretacija cinjenica i, sto je jos znacajnije, njihovo uopcavanje, to jest nuzno je izvodenje - iz datih cinjenica - opcih principa, zakonitosti, norrni i sl. Dokle god ne dode do tih uopcavanja, istrazivac ne moze smatrati da je zavrsio svoj posao, niti se moze smatrati da njegov rad zadovoljava.

Iz dosadasnjeg izlaganja proizlazi da se osnovna svojstva nekog naucnoistrazivackog rada mogu grosso modo svesti na sljedece tri tacke:

I. Rad mora da polazi od jednog odredenog, novog, dotad neistrazenog i nerijesenog, iii bar djelimicno rijesenog problema, i da se pornocu njegove temeljne analize (i hipoteza) dolazi do novih rezultata: do novog saznanja, nove norrne, novih zakona. Drugim rijecima, naucnoistrazivacki rad treba da bude, II prvom redll, originalan. Ta originalnost rnoze da se manifestuje bilo izborom potpuno novog problema, nove temc, bilo tretiranjem problema vee obradenog, ali ciji nacin obrade nije zadovoljio iIi se nije doslo do potpunog rjesenja. U ovom drugom slucaju, prije nego sto se izvrsi konacan izbor teme, treba dobro razmotriti da lice eventualna istrazivanja uroditi stvarnirn plodorn, novim rezultatima, zahvaljujuci novoj dokumentaciji, novim metodoloskirn i tehnickirn postupcirna, novorn kritickom prilazenju problemu i sl.

2. cinjenice i ideje kojc se iznose, i na kojima se zasniva naucnoistrazivacki rad, moraju biti pouzdane, pazljivo i u dovoljnom broju prikupljene, kriticki razrnotrene i provjerene, pravilno anal izirane i interprctirane jednom rijecju takve da se na njih citalac moze osloniti, pa da ih i sam moze provjeriti (zahvaljujuci naucnorn aparatu na kome se te cinjenice zasnivaju), Pri tome se narocito treba cuvati gresaka koje proizlazc iz raznih apriornih shvatanja i predrasuda, loseg i povrsnog posmatranja, netacnog i brzopletog zakljucivanja (na osnovu nedovoljnog broja cinjcnica), povrsnog navodenja podataka (po sjecanju i sl.), itd.1

3. U radu - saglasno k arakteru problema i istrazivanja kao i izvora inforrnacija - treba da je primijenjen najpodcsnij i naucni metod.

Naucnim metodom se nazi va obicno skup raznih postupaka i procesa pornocu koj ih se dolazi do naucnih saznanja i istina.

Tcoreticari obicno razlikuju tri osnovne , "standardne", naucnoistrazivacke

metode: normativnu eksperimentalnu i historijsku. Svaki od njihje karakteristican za razne grupe nauka, koje se - s obzirom na metod istrazivanja koji se u njima najcesce prirnjenjuje - mogu podijeliti na normativne, eksperimentalne i historijske nauke, Tako, naprimjer, ekspcrirncntalni metod se primjenjuje poglavito II prirodnim naukarna (u fizici, biologiji i dr.), 'ito ne znaci da u njernu nema mjcsta i 1I nekim drustvenim naukarna (u psihologiji i dr.); historijski metod pak sc primjenuje najvecim dijelom u drustvenim naukarna, historiji i dr.), ali u izvjesnoj mjeri ill prirodnim i drugim naukarna (na prirnjer, kada se radi 0 nekorn problernu iz historije biologije, medicine, i sl.).

Da reknerno bar rijec-dvije 0 svakom od ovih metoda.

Norniativni metod - Ovaj metod, kao sto na to ukazuje i samo irne, irna za cilj da nade ono sto predstavlja ne zakon nego norrnu, standard, i prosjek II svijetu i zivotu, koji podlijezu neprestanim prornjenama, i cesto ono sto je u izvjesnoj oblasti i II

I Almack. Research and Thcisis Writing ... , pp. 64-65.

14

danom trenutku najbolje. Ovaj metod ima posla najcesce sa raznim statistikama i njihovim podacima, koje treba da iznade, pravilno interpretira, tacno procijeni i provjeri. Njegovi rezultati, prema tome, predstavljaju izvjesne vrijednosti. Mada nije lisen, nekih slabosti (kao i svi metodi koji se zasnivaju na statistickim podacirna), ovaj metod ima to preimucsrvo da njegovi rezultati dobivaju svoju prakticnu korist i vrijednost, i njih provjerava praksa i zivot.

Ekspcrimentalni metod. On se zasniva, kao sto mu i ime kaze, na eksperimentu, to jest na "kontrolisanorn posmatranju" i "provjeravanju nekog zakona". U upotrebi najcesce u prirodnim naukarna, eksperimentalni metod ima, medutim svoje mjesto i u raznim drugim oblastima Ijudske djclatnosti, poccvsi "od biznisa pa do stila''. Dva su osnovna uslova koja treba ispuniti da bi neki ekspcriment dao valjane rezultate: precizna kontrola "relevantnih predmeta" i dovoljan broj obavljenih eksperimenata. o obavljenom ekspcrimentu sastavlja sc obicno izvjestaj, koji cesto ima svoj ustaljeni, "standardni" oblik: "prczcntiranje glavnog podrucja iIi prcdmeta eksperimenta: hipoteza; predmeti na kojima Sll izvedeni eksperimenti; opis aparata (a ako je nuzno i njegova slika); tok eksperimenta: dobiveni podaci; rczultati i uopcavanja, kao i odnos svcga prerna opcoj oblasti iIi opcoj tcoriji''.:'

Historijski metod. - Historija bi sc mogla kratko, i pornalo uprosteno, definisati kao "tacno saznanje 0 onorne sto se dogodilo" i, po mogucnosti, kako i zasto se to i tako dogodilo. Metod kojim sc ona sluZi da dode do toga saznanja jeste historijski koji uzirna u obzir narocito nckc cinioce, kao: hronologiju, razvoj, uzrok , posljcdicu. J\ glavni instrumcnti da to ona postignc jcsu raznovrsni spisi i dokumenti. Izvjesno, ovaj metod nije svojstven sarno politickoj histonji i historijskim naukarna uopce uzevsi: "sve, ukljucujuci sve nauke i mctode proucavanja, ima svoje uzroke, porijeklo, historiju, razvoj", kazc tacno Habel" ali je ovaj metod najcesce u upotrebi u historijskirn naukarna.

Pomenimo jos da sc u istrazivanjima nerijetko kornbinuju razni naucni metodi. Pored ova tri osnovna (standardna) naucnoistrazivacka metoda porninju sc i ncki drugi "minorni", kao: studij slucaja (case study), genetick i metod, komparativni metod, metod pregleda, metod kornpilacije, metod anketiranja metod intervjuisanja, i sl.,1a ali kriticko ispitiivanje porncnutih mineralnih metoda pokazuje", kao sto tacno istice Almek (Alrnack ), "ili da Sll oni inadekvatni kao metodi induktivne nauke, iii da Sll identicni sa nekim od standamih metoda: historijskim, eksperimentalnim i normativnim - narocito posljcdnjim. Kao samostalni metodi oni ne dovode do uopcavanja; prije ce biti da oni polaze od opceg ka pojedinacnorn"."

Trcba da kazerno nekoliko rijeci bar 0 onima koje nam se cine vaznijim za ovu priliku,

2 Illlbhdl. If"ilillg krill Papers und R<'fHIrI.\, p. SCI .1 lbid. p. g I

1a Nck i metodolovi cine distinkciiu izmcdu metodi (ekspcrimcna.ni nistorijski i dr) i tchnika (anketiranjc, iutervjuisanjc. tcstiranjc, skaliranje i dr.) Mi sc nismo pridrzavali te disiinkcijc,

4 Almack, Of .. p 217.

15

Studij slucaja. - Kao sro i samo ime kaze, to je proucavanje nekog pojedinacnog slucaja iz odredenog naucnog podrucja - prava sociologije, psihologije, medicine, i dr. naprirnjer, "proucavanje jedne knjige, jedne epizode iIi eksperirnenta, jednog pacijenta na klinici, jednog pravnog slucaja, jednog tehnickog projekta, iIi ma koga pojedinacnog, ogranicenog, problerna'P), pri cemu se proucava neb karakteristicna i zanimljiva crta osobina, pojava toga slucaja. Uzet sam za sebe, ovaj metod nije naucan u pravom, strogom smislu rijeci: to je same, kako istice Landberg (Lundberg), "prvi korak u naucnom metodu". Nairne, nuzno jc posmatranje ne jednog nego vise slucajeva da bi se, na osnovu podataka dobivenih tim posrnatranjem, mogle izvuci izvjesne zakonitosti. "Pojedini slucajevi", veli isti istrazivac, "dobivaju naucni znacaj samo ako se klasifikuju i sumiraju tako da otkrivaju jednoobraznosti, tipove i obrasce ponasanja"." Pa ipak, i ovaj metod ima svoju prakticnu vrijednost: zahvaljujuci njemu moze se zabiljeziti neko korisno iskustvo.

Gcncticki metod. - Slican je metodu studije slucaja. Kao i ova posljednja, on predstavlja samo prvi korak u nauci. Teziste se postavlja na "dinamicke cinioce rasta, prornjena i razvoja: "Ona nastoji da opise cinjenice proucavanjern toka njihovog prethodnog razvitka". 7

Anketiranjc, - Osnovni instrumenat za izvodenje metoda anketiranja jest kvcscionar (ankctni IIpitnik), koji sluzi za prikupljanje informacija, misljenja, materijala. Valjanost i pouzdanost ovog metoda prikupljanja informacija zavisi od valjanosti i pouzdanosti samih inforrnacija dobivenih ovim putern. U izvjesnim slucajevirna njihova valjanost je neospoma. Ali je korist i cjelishodnost ovog metoda dosta ogranicena. U prvom redu zato sto je on tesko izvodljiv. Njegovi nedostaci su poznati svima onirna koji su irnali prilike da ga u svojoj praksi primjenuju: znatan, nerijetko i velik broj pojedinaca na kvescionare uopce i ne odgovaraju, a oni pak koji na njih odgovaraju cine to ponekad dosta nemarno i aljkavo. Prema tome, istravivac se rijetko mozc potpuno osloniti na cinjenice i informacije prikupljene pornocu kvescionara. I stoga je pozeljno, cesto i nuzno cinjcnice i informacije prikupljenc ovim putem dopuniti i provjeriti nekim drugirn metodorn. Uz to, ovaj metod je skupa: organizovanje, slanje i proucavanje kvescionara trazi znatna finansijska sredstva. Stoga ga upotrebljavaju istrazivaci u krajnjoj nuzdi.

Pri sastavljanju kvescionara potrebno je voditi racuna 0 sljedecim mornentima: 1: da pitanja u kvescionaru budu tako sastavljena da odgovori pojedinaca pruzaju istrazivacu zeljene informacije; 2) da kvescionar bude sto kraci, tako da se na njega moze lahko i brzo odgovoriti; 3) da svako pitanje u kvescionaru bude jasno i preciznc formulisano, tako da ono pretpostavlja jasan, koncizan i precizan odgovor,

lntcrvjuisan]e. - Slican kvescionaru je intervju: osnovna razlika izrnedu njih je l tome sto se u slucaju kvescionara informacije prikupljaju pismenirn putern, bez prisustva onoga kome se upucuju pitanja, dok se interviju izvodi usmeno i neposredno u licnom dodiru sa I icem koje se intervjuise,

5 Hubbell, o. c., p. 82.

6 George A. Lundberg, "Case Work and the Statistical vlcthod". in: Social Forces. vol. 5, scpt., 1925, p. 61. 7 A1mack. 0, C., p. 207.

16

Intervju ima nad kvescionarom to preimucstvo sto je gipkiji i zivlji. Vrijednost cinjenica i informacija prikupljenih pornocu intervjua zavisi, razumije se, od ne malog broja cinilaca, u prvom redu od onoga koji intervjuise: od njegove obavijestenosti, umjesnosti da postavi zanirnljiva i umjesna pitanja, da povede zanimljiv dijalog sa onim koga intervjuise. U tu svrhu nuzno je da autor intervjua pripremi unaprijed pitanja, vodeci racuna 0 momentima 0 Kojima je vee bilo rijeci u kvescionaru.

U vezi s intervjuisanjem nije irelevantno ni pitanje: da Ii onaj koji intervjuise treba odmah i da pise rijcci onoga koga intervjuise? Na ovo pitanje se ne moze dati opcevazeci odgovor: ako postoj i opasnost da ce neposredno pisanje nepovoljno uticati na spontanost i otvorenost odgovora, bolje je rijeci zapisati docnije, ito sto prijc, dok su cinjenicc i informacije jos u svjezcm parnccnju. Ukazirno na korist koju, u tom pogledu, moze da pruzi magnetofon kao odlicno sredstvo vjernog registrovanja govora.

Porncnimo jos da su za sve ove (i drugc) metode (i vrstc) naucnog istrazivanja manic il i vise zajednicke (i nuznc) izvjesne duhovne aktivnosti, kao: posmatranjc (cisto i putcm ekspcrimenta), uporedivanje (uocavanje analogija, 51 icnosti i razlika), analiza i sinteza, masta, hiporeza, izvodenjc zakljucaka (indukcijom iii dedukcijom).

B. Osobine dobrog naucnog djela

Svaki naucru rad, rna iz koje naucne oblasti bio, ima svoje osobcne kvalitcte.

Otuda, 0 osobinarna dobrog naucnog rada mozc sc govoriti sarno uopccno, mozc sc ukazati na izvjesne osobine koje mogu da budu zajednickc za vise naucnih radova clobrog kvalitcta.

Kada jc rijcc 0 osobinarna karakteristicnirn i opcim za neki debar naucni rad, trcba istaci na prvom mjestu cia, 1I vccini slucajc-,», kvalitct nekog naucnog rada nc zavisi od njegova obirna: poznato je cia Sli ncka cpohalna oikrica saopcena na malorn broju stranica (naprimjcr, Ajnstajnova teorija relativitcta). Obim rada zavisi od mnogih cinilaca, i on mozc cia varira za pojcdine naucnc discipline, grane, tcmc, doprinoseci u manjoj iii 1I vecoj mjcri samom kvalitctu rada, Ali ono sto jc pri tome od bitnog znacaja, osobito kada je u pitanju obirnniji rad, jCS1C cinjcnica da prcdmel budc iscrpljcn, da rad predstavlja, koliko jc gocl moguce, bar za taj trcnutak, dcfinitvnu studiju 0 jcdnom preblemu, tako da sc 0 10m istom problcrnu ne moze, kroz niz godina, da ponovo pisc, iii cia sc on dopunjava. Buduci da rad, medutim, ne mora da obuhvati i rijcsi odjednom sva pitanja, trcba da odmah na pocctku, 1I prcdgovoru iii uvodu, iskrcno istaci i, cvcntualno, 1I zakljucku ukazati na najvaznija pitanja koja prcostaju cia sc obradc.

Istina, obim napisa, narocito u nekirn (humanistickim) naukama, 1110ZC cia budc u znatnoj mjcri pouzdan kriterij za sirinu i dubinu istrazivanja, za trud ulozcn i rad utrosen u obradu tcmc, pa prcma lome i za vrijednost samoga dijela. Posebno, kada jc rijcc 0 doktrorskoj tezi, siri obim njcn pokazujc, po prax ilu, da je autor proucio S\'U nuznu gradu i dokumentaciju. daje produbio predmet i da je naucio da gradu obradi i organizuje u vecu harmonicnu cjelinu. Prema lome, pristojna doktorska tcza iz humanistickih nauka treba-

17

UNIVERZITETSKA 818l1QTEKA MOSTAR

IJ~eVJ

Inv. Dr.

10 bi cia i po obimu bude znacajnije djelo, da iznosi otprilike dvjesto pedeset do tristo strana kucanog teksta, sto ne znaci da i teze manjeg obima ne mogu da imaju vrijednost, uko!iko je autor u sazetom obliku saopcio dragocjene rezultate svojih dugogodisnjih i plodnih istrazivanja. Pa ipak opce pravilo je da treba teziti za kratkocorn (koja je, uz jasnocu i neposrednost, osnovna osobina naucne proze), za sazetim i snaznirn nacinom izlaganja cinjenica i ideja. I to iz vise razloga, od kojih nam se cine glavnim sljedeci:

U prvom rcdu, to zahtijeva danasnji tempo zi\ota: covjek danasnjice nema mnogo vrernena i strpljenja za citanje dugih napisa, i pisati nesto opsirnije i duze nego sto je neophodno znaci, ustvari, zloupotrebljavati tude vrijcrne i strpljenje. Sjetimo se kako je, jos u XVIII stoljecu, Volter uzviknuo: "Plasirn se vel ikih knj iga"! A sta bismo 0 tome mogl i tck mi danas da kazemo?

Zatim, kratkoca jc, u znatnoj mjeri, dokaz da .ie autor ovladao predrnctom do tog stepena da jc bio u stanju da IllU da sazct. zbijen oblik. Stogaje bio u pravu ehov, koji je kratkocu nazvao "scstrorn talcnta", i Paskal kada sc izvinjavao, na kraju jednoga svoga provincijskog pisrna, sto ga jc napisao opsirno, a kao razlog je navodio da nijc imao vrcrnena da pise kracc pismo.'

Najzad, kratkoca irna svojc poscbne drazi: ona jc znak krcpkosti, snage, jcdrine, ali u isti mah, i narocito, mjcre i finog ukusa jednoga aurora. Pa ipak, trcba imati na umu da kratkoca ne smijc ici na stctlljasnocc: kada god postoji makar i mala sumnja cia izlaganjc nccc biti dobro i pravilno shvaceno, treba ga dopuniti i razviti, i misao podrobnijc objasniti.

Da u vezi s ovirn navedemo nekol iko opcih principa koj ih hi se auior trcbao da pricit-Lava u izlaganju da bi postigao kratkocu, odnosno izbjcgao razvucenost. rnzlivcnost:

VI' 1}()l'/lIj(/li i::/(/.£',lIlIj" \1I1·i.;·c cc!lI/cliil. IIcgo oml]« gdjt' je 10 1111::110, 1I('(}Jl!IUr/- 110. - 0 ovaj princip sc ogrcSuJu narociio ljudi ncvicni pisanju: oni svo] uvod pocinju i/d.dcka i u njcga unosc mnogo stns;;] bcz ncposrednc \eLC s icmom. Icdan primjcr:

Obradujuci /a svoj slrucni (diplomsk i) rad prcdrnct "Vel ike tcmc u Vijonox oj pOCL'i.ji".jceln;] studcnk inja, umjcsto da sc u U\ odu OS\TIlC ukratko sumo na Vijonovo djclo. govorila jc 0 pjcsnikovorn vrcmcnu, zi\ otu i djclu. Tako jc njcn uvod ispao nesrazrnjcno dug i razvuccn, pZl prcma tome promascn. Ali, s drugc strane, rad sc ne smije ni produzavati vise Ilego sto jc nuzno.

2. ;Vc unosit! /I rad 11/.\'/(/ sto nij: /I ncposrcdno] vczi s ICI/WIIl, sto racl cini rccvodnjcnun. - Poneseni mastom i bujnoscu, mnogi zajboravljaju na svoj predrnet i POCInju da pisu c neccm drugom. Iii, u toku pisanja, padne im na pamct neko pitanje, koje jc zanimljivc sarno po sebi, ali izlazi iz okvira teme, i oni, umjesto da ga, eventualno, sarno pomenu. pocnu cia 0 njemu govore nadugo i nasiroko. Posljedice te nedovoljne diciplinovanosti misli i nedovoljno budne paznje jesu udaljavanja ad teme, digresije. Da bi ovaj nedostatak izbjegli, Bogdan Popovic je svojim studentima davao sljedeci savjet: "Uvrh svake strane lista na komc piscte [ ... J napisite 0 cernu treba da govoritc, i cim ste prestali govoriti 0 tome. stanite, nc idite dalje - upravo, vratite se na mjesto gelje ste predmet ostavili."')

~ LJ istom smislu jc pisao i S. A. Rajnbcrg: "Kao s10 sc nckoliko miligrama cistoga dragocjcnoga radium; dohija najslozcnijoru mchanickorn i hcmijskom prcradorn siotina tona strove rude, tako se posle ogrornnos naporuog stvaralackog litcraruou rada .iacnije: obrade literature 0 predrnetu - primi. M. S.J kristalisu pojedine cistc misli i formulacije." (O.c.. str i 10-11)

9 Cit u: Ljubomir Petrovic, Iehniku stilu. str. 59

18

U vezi s ovim principom pomenimo da se poneka digresija moze uciniti; ali ona treba da bude svjesno ucinjena, opravdana i, eventualno, kratko obrazlozena.

3. Ne pretrpavati rad beznacajnim pojedinostinia. - Umjesto da odaberu cinjenice i ideje bitne za predmet, poneki gomilaju u svorne napisu brojne irelevantne pojedinosti. To dolazi, dijelorn, otuda sto se cesto ne razlikuje bitno od sporednog, vazno od nevaznog, a jos vise stoga sto se misli kako treba iskoristiti svu prikupljenu dokumentaciju (svc "fise") 0 nekoj terni. ne odricuci se ni najmanjih, najbeznacajnijih pojcdinosti, koje optcrccuju rad. Posljedica je toga da njihovo izlaganje nije daleko od pricanja onih senilnih baba, "suhih i bez maste", 0 Kojima govori Viljern Dzeimz i "koje vas ne postcde nijednog detalja svoje price, ma kako on bio sitan, i na cijoj niti pricanja su nanizani nebitni podaci s istorn upornoscu kao i bitni" .10

U postovanju i primjeni ovoga nacela ncki, kao npr. Sopenhauer, idu tako daleko da smatraju kako je bolje izostaviti u radu nesto dobra nego unijeti u njcga nesto bcznacajno. II

4. Nc ponavljati ono stoj« \'C(~ IlU ncki /1(/611 rcccno. - Ako autor nijc, prije nego sto je prcsao na redigovanje rukopisa, dovoljno i dugo razmisljao 0 prcdmetu, solidno asimilirao gradu i razradio dctaljan plan izlaganja, ponavljanje cinjenica bice gotovo neizbjcZno. Na taj nac in i nastaju one "ideje-paraziti", koje naucni rad lisavaju cvrstc kompozicijc, cine ga razvucenirn, razlivenim, razvodnjenirn.

Jcdna vrsta ponavljanja je ipak dozvoljcna, S obzirom na korist koju donosi: kratke rckapitulacije. rcz imci onoga sto je ranijc izlozeno, kao i prethodna nagovjcstcnjn onoga sto tck ima cia dodc. Te rekapitulacije i nagovjcstenja olaksavaju razurnijevanje sadrz ine teksta i njcgovog plana. One sc cine mahorn kadaje u pitanju rad, vcccg obirna iii kornplcksnije kornpozicijc: II manjirn radovirna, pogotovu ako je plan jcdnostavan i prcgledan, one su njetko nuzne.

5. NC' raz/aguri i uhju,illia\'uri opcirno stvari koje su SUI//1' l''! ,\1'!Ji dovoljno mZIIIII/fl\'C'. - U zelji da svc kazu i sve objasne, ncb autori radova izlazu, razlazu i obrazlazu svc nadugo i nasiroko. Time oni citaoca lisavaju mogucnosti, i zadovoljstva, da poslije citanja sam razrnisli i nesto, cvcntualno, dornisli, doda. Oni potcjenjuju inteligenciju svojih citalaca. Tacno kaze stara francuska poslovica: "Tajna da covjck bude dosadan lczi u tome da se sve kaze." 12 A po Monteskjeu, sva tajna dobrog pisanja sc sastoji u tome da sc "ideje koje se same po sebi razumiju prcskoce" .

I 0 William .l.unc-, Principle- of I'svchulllt!v, I. 'i70 . 'i71 II Anur S()pellhaller, () l'i'''I//1l i snlu. str II ()

12 l.c: sccrv! jJUltr (~t,.e nlllll_l,"C\ C '('_\! dl' tout dire. - :\astlprot lllisljcnju da jc naucni rad, po pravilu, dosadan, trcba istaci da i Oil treba da bud« ;t() zaniml.ii\i_ii. S\:iest3!l tU_!2J, i~tra;i\·ac trcba da nastoji da ga ucini zauimliivim, da (xlrli citaocev intcrcs lvo Andric jc iii cpo ukazao Ita to da je we sam strah od toga da covjek ne bude dosadan "znak pravou, dobrou i s(\\.icsno~ pisca. l) tU.i boiazni sadrzano jc osjccanje odgovornosti i uslov za sticanje dobrog iIi bar I13JboIjeg mogur:eg stila. ljudi male pamcti rctko sc boje da nc buclu dosadni, on: nc pomisljaju na to, Siabi i ncoduovorni pisci lako su i brzo zadovolini svoiim diclom i lice IIa onu zcnu koiajc grlila svoic diete govorcci: BOle. ja kako Ii je selu draco. kad jc meni ovako milo, Biti sarnodopadno zagledall u svoj tekst pri radu i pri prculedu uradenog, to jc najs.gumiji put ka neuspjchu kod citaoca". (I. Andric. "Nesto 0 stilu i jcziku'', Stvanmje, 1949. br. 9·10, str. 321)

19

Ukratko receno, prevelika opsirnost i razvucenost oduzimaju naucnom radu jezgrovitost, jedrinu i snagu, slabe njegov opci utisak. Stoga je Sopenhauer s pravom go-vorio: "Ko hoce da pise za sva vrernena, neka bude kratak, jezgrovit i ograniccn na ono sto je bitno: neka dobro misli, do cicijasluka, pri svakoj recenici i svakoj rijeci, ne bi Ii se moglo biti i bez toga; poput onoga sto, sprernajuci kofer za daleko putovanje, kod svake sitnice koju mece u njega razmislja ne bi li i nju mogao da ostavi"l.1

Pored sazetosti, rnogu se istaci jos neke osnovnc osobine svojstvene dobrom naucnorn radu, bez obzira na to iz koje je struke. To su:

.lcclinstvo, - U jednom naucnorn radu dobrog kval iteta (kao i, uopce, u svakorn dobrom sastavu), u razvoju osnovne, centralne misli, koja cini stozer rada, treba da postoji jcdinstvo. To cc rcci, nuzno je da svi dijelovi rada (glavc, pcglavlja, odsjeci, paragrafi itd.) budu posveceni jednoj stvari, jcdnorn predrnctu, jednoj ideji, da one cine organsku cjelinu i da doprinose, svak i za scbe i svi skupa, postepcnom toku i razvoju osnovne ideje, da budu "funkcionalni''.

Sklad tkohcrcntnost v. - Svi dijelovi rada trcba da budu u skladu, kako jcdni s drugima medusobno, tako i, svaki od njih, sa radom kao cjelinorn, to jest potrebno je da izrnedu svih dijclova i cjcl ine postoji logicka koherentnost. A to ce biti pod uslovorn da izrnedu predmeta 0 Kojima jc rijec. koj i se razvijaju u pojedinim vecim i manjim dijelovirna rada (glavama, poglavljima, odsjecima, paragrafima itd.) postoji logicka povezanost, sklad. Na to je lijepo ukazao Bogdan Popovic:

Po nacclu sk l ada svi dijclovi jcdne cijclinc, mil kllga ona reda hila. trcba da Sll 1I sk ladu mcdu sohom i s tom cijc linorn. Ta cjclina. u jcdnoj cijclini vlsega rada, postaje i sama diu koji mora biti 1I sk ladu sa osialim dijclovima tc non: i vi-c cjclinc. koja jc sad, od svojc stranc, dio cijclinc jos viscga rcda, i tako dalje do pnc. bunc /amisli.14.

Adckvatno istican]e. - Svaka misao i niz misli razvijcnih u nckorn radu treba da budu istaknute prcma svojoj vaznosti. To adckvatno isticanje postize se, narocito, vecirn iii manjim prostorom koji sc dajc nckoj misli iii nizu misli, i mjcstom: ono sto se zeli najvisc da istakne stavlja sc na posljednje mjesto, kojc jc najvaznije, zatim po vaznosti dolazi prvo mjesto, itd. Ncki autori, medutim, narocito oni bez dovoljno iskustva i discipline, iii koji su poneseni mastom, oduscvljeni nekom misl i koja jc njirna draga, ogrjesuju sc lahko i ccsto 0 0\0 nacelo srazrnjcra dijelova u nekom sastavu. I kao posljedica toga nastaju oni radovi sto nal icc na "tijela kod kojih su ncki udovi hipcrtrofirani", nastaju "djela sepava, grbava, dcformisana cudovista, koja ne 1110gU da se drze na nogarna i nccc moci da Zivc".15

Origillll/llosf. - U pogledu originalnosti ne 1110gU se prcd mladcg istrazivaca postavljati neki narocito visoki zahtjevi. Iskrcno govoreci. potpuna originalnost predstavlja izuzetak, a veliku rijctkost oni pisci koji se njornc odlikuju. S pravorn jc govorio Gete: "Uvijek se govori 0 originalnosti, ali sto to znaci' im se rodimo, pocinje svijet na nas utjccati, i tako to ide do kraja. I to svagdjel Pa sto i mozerno osim energije, snage i volje nazvati svojim!

J3 0 c. sir I()S. 140 c: .• str. (15

l~ G. Lauson Conscils Sill' art d' ccri»: p. 1 ~7

20

- Kad bih mogao reci sto sve dugujem velikim prethodnicima i savremenicima, ne bi mi mnogo ostalo."!" Pa ipak, svaki sastav, cak i najskromniji, treba da sadrzi nesto novo, da se odlikuje nekom originalnoscu: da donosi gradu novu, dotad nepoznatu, drugima nepristupacnu, iIi tabu do koje je autor dosao svojom pronicljivoscu, ostroumnoscu; iii pak da se istice obradorn, koja je gradu poznatu, iIi suhoparnu i nezanirnljivu, ucinila vrijednom i zanirnljivom: iIi da se odlikuje original nom organizacijom i rasporedom grade (kornpenzacijom) originalnim zakljuccima izvedenim na osnovu grade koja je autoru stajn!a na raspolaganju (zakljuccirna koji iz novog ugla osvjctljavaju prcdmct, bacaju na njega nov pogled i otvaraju nove vidike), stilskim izrazorn rada itd. Medutim, kada .Ie rijec 0 naucnorn radu u pravom smislu rijeci, on mora, kao sto Sl1l0 vidjeli, da sc odlikuje originalnoscu koja dolazi do izrazaja bilo otkrivanjem novih, dot ad nepoznatih cinjenica i zakonitosti, do kojih je istrazivanjc dove!o, bilo primjcnorn novih mctodolosk ih i tehnickih postupaka, bilo - sto je idealan s luca] - i jcdnim i drugim . Jcdnom rijccju, naucni rad treba cia saopcava rezultate licnih istrazivanja, licnih razmisljanja, licnih iskustava autorovih, i to na nacin kako dotad to nije niko ucinio.

Pravilno rasudivan]«, - Saglasno karakteru naucnog rada i prmijenjenoj istrazivackoj merodi, istrazivac saopcava na razne nacine rczulratc svoga istravivanja - cinjenicc, idcjc, zak ljuckc: najccsc« raspravljanjcm (analizom, diskusijorn, polemikom, objasnjavanjcm i sl.), poncknd pricanjcm (naracijom) i opisivanjcm (deskripcijom). Pri tome rrcba obratiti paz nju osobito na dvijc stvari: I) cia svak a tvrdnja, sud, misljenjc budu obrazlozcni (oni upravo i vrijcde onoliko koliko su potkrijcpljeni valjanim i ubjcdliivim argumcniima i dokazima): inacc su proizvoljni, i prema tome bez vrijednosti: 2) da rasudivanja i zakljucivanja budu pravilna: da autor ne uproscava stvari, uzimajuci u obzir samo argumente koji idu u prilog izvjcsnoj tczi (da bi izbjegao ovu gresku, Darvinjc, kao sto jc poznato. marljivo biljczio, i pri izrad i rukopisa uzimao u obzir svako rnisljenjc koje je u bilo cernu protivrjccilo njegovil1l postavkarna): da, zavedcn, obmanut prividnim izglcdom stvari, ne uzirna za istinito ono sto je neistinito, i za stvarno ono sio jc ncstvarno, kao sto se desilo u poznatoj Fontcnelovoj prici 0 zlatnom zubu'": da, zbog zurbe. nestrpljivosti, nedovoljnc savjcsnosti, 11e uzrnc u obzir sumo dvije-tri cinjenice i na njima lzgradi svoje misljenjc, tezu, izvuce iz njih ncosnovan. brzoplct zakljucak (u tome poglcdujos jc aktuelno Dck artovo cuveno cetvrto pravilo: "da u S\"CJl1U pravimo tako potpuna nabrajanja i preglede iako opccnite da bisrno sc uvjerili kako nismo nista izostavil i"!";

I() J. P lckcnu.u.n. RU=,l.!,ol"ut'/ S (;OL'fllt'(}IfI. str _~7

17 I I toj prici, lontcnc l s<H)IK<I\d. k:tku _ic nck om djch . .tu u Sk/.iji namjcsio ispalo~ Ilarastau Ilatal1 zuh lvncnadcn: i /adid_icni tom pojav orn. s\i uLla cuv cni Il_icm<lC-ki n aucuic: dali xu <c ua pusan da objaslll_' uzrok k l'udllL' i C:uciohofIlC poja\'c: pisali xu C:itavc klljit!-c 0 tome k ako i za;tl) sc to ll1o_?!lo desiti. citavc historij« to!!a IlIha. pobijali jcdn: druvi.na llli;ljcnp 1 prihvar.ili ih: ali nijcdan od njil: nijc do;;ao na misao da ispita istinitos! same pojavc: da Ii jc zLlb doista bin I.latan. To jc ucinio 1I:k jcdan z\atar. koji jc bin. ua kraju, povvan. i koji jc ustanovio da je zub bio, ustv ari. povlacen. a lie llatan. lotucuc] izvod: if tc ancudote zak liucuk kuji do danas niic i/gubio svoju aktucl nost "Uvjcr imo sc u isunitos: cinjeuicc prijc ncgo sto SL> prihvaumo ixp itivanja njeuih uzroka"

IR", __ de fairc partout des dcnombrcmcn:s si cnticrs ct des revues si gel1t.!raics, que jc fusse assure de Ill" ricn orneurc" (DI.\("III".\ de la .Ih'r/iudl'.)

21

da, prilazeci cinjenicama sa predubjedenjem i predrasudarna, ne nastoji da stvarnost prilagodava svojim misljenjirna, umjesto, obrnuto, misljenja stvamosti; da se ne povodi - nekriticki, sJijepo - za tudim misljenjima, za misljenjima autoriteta; itd.

Primjeri. - NajboJje sredstvo za jasno i reJjefno izlaganje jeste, uz kontrast, primjer, Prema tome, rad ne smije da se svodi na apstraktno rasudivanje, nego ga treba potkrijepiti raznovrsnim primjerima, koji se mogu crpsti iz licnog iskustva i iskustva drugih (napisa, knjiga, dokumenata itd.), iz sadasnjosti i iz proslosti.

Stilske odlike. - 0 njima ce biti rijeci docnije.

22

II. IZBOR TEME

Prije nego sto prederno na probleme koji su u neposrednoj vezi sa sarnorn izradom naucnog djela, potrebno je reci nekoliko rijeci 0 izvjesnim pitanjima koja spadaju u priprernnu etapu: 0 pitanju izbora terne i 0 usredsredivanju paznje i misli na nju, kao i 0 pitanju plana prethodnih, neposrednih poslova.

Izbor tcme za naucni rad, narocito za rad vecega obima (naucno djelo iIi doktorsku, odnosno rnagistarsku tezu) nije ni jednostavan ni lahak; i to iz razloga sto naucni rad, koji, kao sto smo vidjcli, pretpostavlja i zahtjeva iscrpno, sistematsko istrazivanje i savjesno, svestrano ispitivanje i proucavanje jednog pitanja, treba da da i odgovor na to pitanje, da donese rjescnje njegovo, iIi bar da doprinese njegovom rjesenju. Prema tome, solidno izraden naucni rad donosi uvijek nesto novo i time predstavlja nov prilog riznici ljudskog znanja, znacajan doprinos nauci. Ukol iko on to ne ucini, ukoliko, dakle, ne obogati saznanjem u isti mah i istrazivaca i citaoca, rad ne moze ni dobiti kvalifikativ 1I11l/Clli. A, u vecini slucajeva, i za samo postavljanje takvoga jednog pitanja, problema, nuzno je ne malo znanje, iskustvo, pa i one sto se ponekad nazi va "njuh". Otuda izbor terne za naucni rad predstavlja nerijetko manje il i vise tczak zadatak i za iskusnijeg naucnog radnika.

Odmah se mora reci: na prvi pogled i opec uzevs i, nerna dobrih i losih tema, kao sto nema ni sasvim novih i sasvim banalnih tenia. Ponekad se 0 temi koja je na izgled "losa", nczanirnljiva, "prczvakana", moze stvoriti nesvakidasnje, vrijedno i zanimljivo djelo, pod uslovom da se u njcga i u njegovu obradu unese nesto novo: nova, dotad nepoznata grada; nov, originalan metod istrazivanja; nov pristup temi, novo stanovniste sa koga se ona posmatra i trctira, i s1. To ce, naravno, biti lakse ostvariti ako se pronade neka neistrazena, ili nedovoljno istrazena tema, neka oblast istrazivanja koja nije obradena adekvatno, tj, u potpunosti iIi na nacin koji zadovoIjava. U tu svrhu, da se ne bi obijala otkljucana vrata, prije svega se strpljivo i pazljivo pregleda postojeca Iiteratura 0 predmetu. Pa ipak, to ne znaci da neka terna ne moze biti bolja ili gora, laksa iIi teza, jednostavnija iIi slozenija, zahvalnija iIi nezahvalnija, srecnije iIi nesrecnije izabrana. Stoga je, u osnovi, tacno receno da dobar naucni rad pretpostavlja i trazi dobar predmet, dobru temu, i da u izboru teme moze kandidat da pokaze originalnost gotovo u istom stepenu kao i u njenoj obradi.

Pri izboru teme za naucnoistrazivacki rad treba voditi racuna 0 nekim momentima, od kojih su, po nasem misljenju, najvazniji sljedeci:

U prvom redu, tema ne smije biti beznacajna, neka besmislena "tricarija". A to se i danas, nazalost, ponekad desava. Tako su, u vezi sa Sekspirovim stvaralastvorn,

23

obradene, u ne bas tako davnoj proslosti, neke teme potpuno bezvrijedne, koje predstavljaju najobicnija "preklapanja": naprimjer, terna 0 stvarnom postojanju vlasnika lade Saint-Andrew (Sent Endrju ), cije se ime sporninje u prvorn cinu Mletackog trgovca; iii tcma 0 plodnosti gospode Makbet (Kol iko djece je imala gospoda Makbet), i sl.l

N uzno je isto tako obratiti paznju na podesnost terne za naucnu obradu. To ce reci, potrebno jc, s jedne strane. razrnotriti da Ii je tema u dovoljnoj mjeri istrazivacka, tj. cia Ii ce se ona najvecim dijelom zasnivati na gradi dobivenoj na osnovu l icnih istrazivanja primarnih izvora. Razumije sc, litcraturu 0 predmetu (sckundarne izvorc) trcba, kao sto smo vidjcli, upouijebiti. iskorititi kao dopunu l icnih istrazivnn]a i prtl1larne literature: ali se na njoj ne smijc zasnivati citav rad: on bi u tom slucaju bio vise kornpilativnog nego naucnoisrrazivackog k araktera. S druge stranc, treba ociicniti, tacno odmjcrui da li se tcma moze obracliti u razumnom vremcnskom roku i sa marcrijalnim srcdstvima kojima odredeni k andidat. odnosno ustauova, grad, zcmlja. ruspola >u.

U vcz: sa ovim posljcdnjim, nuzno _Ie voditi racuna () tome da tcma nc bude prcuska iii presiroka. U oba slucaja autor ce naici na tcskocc: ncdostatak iii preohiIje grade. Mcdutim, ako trcba izrncdu 0\:1 dva zla hirati m.mjc, onda _Ie holje za obradu Ilzeti uz i nego siri problem. I to iz vise razloga. Najprijc, mnogo pitanja koja u prvi mah izgle(bju \TIn usk a pok azu sc S vrcmenom. bela se tcmcljnijc i svestranije proucc. dovoljno obimna. ncrijctko i prcobimna. latim, uz i problem pru/il vccc mogucnosti za produbljav.mjc, za tcmeljniju i savjcsniju obradu, i u tOI11 slucaiu. uprk os uskoci tcmc, koja moze hiti posvcccna i nckom dctalju, rad ce imati svoju vrijcdno-u i znaca], t\ajzacl, tenia koja obuhvata siri problem. k oja je posvcccna siro] i vccoj cjclini t6a jc za obradu: nc samo zhog obimnosti grade kojorn trcba da sc ovlada i, pl'em;1 tome, zhog toga stn traz i \ isc vrcmcna I vcca matcrijalna srcdstva, ncgo i zato sto ona od aurora zahtijcva poscbnc kvalitcte (narocito sposobnost za sintczu) i bog.uijc iskustvo u obradi naucnih problema. lzvjcxni ncdosmc: sc vrlo ccsto ispnIJc kod mladog strucnjaka k ada obradujc siru tcrnu. a dijclom su sarni po schi inhcrcntni sinm tcrnarna I smtczarna. Takvi su ncdostaci. opec uzcvsi: I1CIllOguenost duhljeg i solidnijcg ulazcnja u problcmutiku I njcnog sagledavanja, prctjerano korisccnjc gradol11 lZ drugc I trccc rukc, prcpricavanje tudih mis1jen_ra i fragmenata, iznosenje opec povnatih stvari. opcih mjcsia. pretjerana uopcavanja i simplifikovanja apriorna misljenja, i sl. Trcba, medutim, dodati da ogranicenost prcdrneta ne oslobada kandidata obavezc da sire i dubljc prouci I susjednc naucnc oblasti.

Tenia. najzad, treba da budc sto savrcmenija, tj. da sc odnosi na nek i problem od inrcrcsa i od koristi za Sil\TCmCnU teoriju i praksu izvjesne naucne dicipline, grane, oblasti. Najidealnijc je pri tome, svakako. ako ona ulazi u niz i sistcm takozvanih

1 Da hi 1[\.)111Ia bil.: \'I..:'L'a. u\ c Ierne su obradcue U ohliku doktorskih disr..'rtilL'i,ia. koje xu autorima donijclc iutulc dok ior« kIl_11/\._>\ Iluhistl)ri.iskih nauka. pa _10; su i st.unpanc LpPL \' Bphct. "La Iorm.uion des Hires". C"/""IS £I,. I" Central,. ,Ill P F S de fleIgi,/", vol X. I 'n.), pp 1,')··1\5. Cit. u: Ci. Dvkmans, lntiatiin, !)f'rl/l(/I(l' 1111 nt, 'ricr .t .u ru«. L 1') 1

~ Qui cmbras«: (IV!), mol ctrcin: - veli fraucuska posl.» ica (U slobodni.cm prevodu ova poslovica hi inoula da ,clasi ,\'"."1,,, 1'1/"'''. /llilA" ,1110)

24

gorucil: pitanja neke naucne discipline, ako je organski povezana sa potrcbama drustvene zajednice u odredenom trenutku i odredenoj zemlj i i u svijetu uopce, ali takve teme nisu ceste, i nije ih uvijek lahko pronaci i uspjesno obraditi.

Ukratko, podesna terna je ona koja je nova, znacajna i zanimljiva sama po sebi, koja je dosta uska (u svakorn slucaju nc presiroka ), za ciju obradu je grada pristupacna, a sama obrada je izvodljiva u razumnorn vremenskorn roku.

Za uspjesnu obradu teme od ne manjeg znacaja jc i "podobnost" kandidata za naucni rad uopce i za odredenu tcmu posebno: njcgove pozitivnc osobine i ncdostaci, njegovi darovi, sposobnosti, sklonosti, ograniccnosti.

Sto sc rice prvoga c inioca, istrazivac - pored originainosti i stvaralacke mastc, osobina koje se donose na svijct rodenjem, ali koje se mogu znatno usavrsiti vjczbanjcm - trcba cia ima cita\ niz drugih poz itivnih osobina, kao: intcrcs i ljubav za nauku, sposobnost uopcavanja i izvodcnja opcih zakl iucaka, sudov a. zakona. razvijcn i ostar posmatrack i dar. smisao za red, s istcrnatican rad i tacnost, razvijcn kriticki duh, sto .Ie jedan od osno. nih postulara naucnika i nauke uopcc, sarnokriticnost, koja mu omogucava cia bdi n.id svojim s impatij.una i antipatijama, apriornim misljcnjima i prcdrasud.im» r<llne vrstc. kojih niko nije u potpunost i lisen, intclcktualno postcnjc (osobina kojaje nuzna II svim djclatno-aim.i, a u nauci pogotmu11, stras: za istinom. rna kakva ona hila, sposohnosi da ucllaze sud dok nc prikupi dovoljan broj cinjcnica da ga l110ze donijcti. i. iznad S\ ega. spthohnost i naviku la dugc i strplj iv« napore, sto cc 11111 pomoci da sa\ ladavn covjeku urodcnu incrciju . .J

Kada je njec 0 podohnosti kandidata la odrcdcnu tcmu, poscbnu \'aznust imaju dva uslova koja on trcba cia ispuni: kandid.uov afinitct prcma terni i njcgovo iskust\ 0 II obradi sl icnih naucruh problema.

Sio sc rice pnoga cinioca, st.ua je isnna da ono sto vol i covjck radi lllnogo bolje I laksc ud onega sto nc voli, k ao I da covjcka najlakse i najbrzc zurnori ono sto Illll ie dosadno. Prcrna tome. svakom naucnom radniku, pa i najskrornnijcm. ncophodan je, s jcdne stranc. ona] minimum oduscvljcnja bCL koga ncma stvaralackog rada; a. s drugc str.inc. nuzan mu .Ie iz\jestan ps ihick i, osjccajni afinitct prellla prcdmctu koji obraduje: k od nJega trcba da po-noji odrcdcna radoznalost, strast, koja cc ga stalno podsticati el;] izabr.ino pitanjc Istrazuje i cia rad na Istrazivan.ill privcdc llSpjcsnorn kraju. Ponck ad sc dC;~l\a da sc odusevljcnjc za tcrnu pojavi docnijc, II toku same obradc, kada auto!" dublje udc. "zagrizc'', II prcdrnct (saglasno onoj francuskoj poslovici da ponekad apetit dolazi la vrijcme jcla ). Pa ipak. po pravilu, trcba izbjegavati tcrnc kojc ncmaju bar izvjcsnu privlacanost la kandidatu: ne sarno da se obrada takvc tcmc otcgne obicno unedoglcd. ncgo se odsusrvo njene privlacnosti i

~ SiL'tillln ~t..' RI.'hk\)\L' i/fL·hr..._': "S'-·i('lll'l...· :<IIL" CI.1IL"C1L'IICI...' Il'(,st ljUe' ruinc de l' ;\1111.:" (""allka he; s;1\il'Sti jc proP'ht duxi") .

.+ lncrctja duLlzi do izrazaj.i - kako _Ie na W uka/an nc _icda!\ risac - narri'itu u ctapi n.?di.~~J)\all_ia· POSln ,ic prikupin g_radu. koju trcb.i da ob.ikuic, istra.ij, <lC: iZllaLvl stoiinc ra/lutla da pis<lnjc' udlu).i: 011 mora ncku stvar jos da provjcri. odrc'dcl1i n.ipi. _in; d~i pr(' .. ':i1:1. .ius IlcstP da pn,\.2h..'tia II Ilc'ku_i cnciklopcdni. _lns da mZ1l101ri plan, koj: IlIl! SC nc svida i sl S\j\,.':._;t~1I1 tu~a. istraii\;le mora da s~I\Lida tai trcr.utn: otpor i. hel ohzira Il:1 S\'0.ll: momcntano raspolazcu.c. da ~icdll\..' za .,·;to i pn('Ill: pisati. Pnslije prvih tcskl)l'~l S\C obicno k'C\,.' ,:.'btko. iii b.rr zn.uno _L'-bul: i iednosta. nije !lego ;10 jc pi sac to u pr, i mal: laIlli;liau

njena nezanimljivost odraze i II zavrsenorn radu, pa ce ih, izvjesno, morati osjetiti i sam cita lac.

U poglcdu drugog cinioca, iskustva koje je kandidat stekao 1I obradi naucnih problema treba istaci da se prema tome iskustvu mora odrnjeriti i tezina rada koji se uzima za obradu, To ce reci da kandidat ne smije odabrati neko slozeno i tesko pitanje ukoliko nema dovoljno prethodnog znanja i iskustva, ukoliko nije vee ogledao svoje snage u obradi manje slozenih, laksih problema. "Koliko samo treba napora i dusevne snage da covjek jednu veliku cjelinu u sebi sredi i zaokruzi, a kakvih treba snaga i kako rnirnih, nepomucenih uvjeta zivota da se to valjano u jednom dahu izrazi" - rekao je Gcte u razgovoru s Ekermanom.?

Sarno se po sebi razumije da kandidat treba da irna i sire poznavanje naucne discipline i oblasti iz kojc je tema uzeta; da dublje i sire poznaje odredeni period; da poznaje jezike na koj ima su pisani glavni izvori i I itcratura, a to ncrijetko znaci vise evropskih jezika: englesk i, rusk i, francusk i, njcmacki, latinski i dr.

N ije bez interesa spomenuti jos i to da je pozeljno temu, od samog pocetka, ograniciti, a po mogucnosti i precizirati. Ali njena formulacija ne smije, pri svernu tome, biti suvise ostra: preirnucstvo jedne ne ostro precizirane, jedne sire, opcije teme lezi u tome sto ona autoru pruza mogucnost da prikuplja gradu na sirern planu, da sc lIpozna svcstranije i dublje sa sirom oblascu iz koje jc terna, da "drzi svoj duh otvorcnim" dok dovoljno ne ovlada gradorn teme. Nairne, svc dok terna nije u potpunosti obradena i dok rad nijc dobio svoj konacan oblik , a pogotovu u prvoj fazi svoje obrade, terna se ne rnoze i ne srnije smatrati strogo ogranicenorn, ni po sadrzini, ni po obliku. U toku obrade, pa cak i posto se rad oblikuje, moze se narnetnuti nuznost da se ona suzi iIi prosir i, da se 1I vecoj iIi manjoj mjeri izmijeni, sto zavisi od ne malog broja cinilaca. Ne treba, naime, gubiti iz vida cinjenicu da, izrnedu prvih nagovjestaja jednog naucno znacajnog problema, koji bi mogao posluziti kao predmet obrade, i definitivnc, precizne forrnulacije njegove, put je cesto dug i trnovit: to je citav proces u kome se uoceni problem izostrava, suzava il i prosiruje, precizira, dok ne dobije svoj konacan oblik, svoju prcciznu forrnulaciju, koja manje iii vise potpuno i tacno obuhvata i odreduje sadrzinu naucnog rada.

Kada je rijec 0 tezi (doktorskoj iIi magisterskoj), postavlja sc jos pitanje: ko da temu postavi - autor iii nastavnik? Na ovo pitanje nije moguce dati opcevazeci odgovor. Ponekad je sam autor u stanju da, uz pornoc nastavnika ili bez njegove pornoci, izvrsi izbor. U drugim slucajevima pak temu zadaje sam nastavnik. Pa ipak, u ovom drugom slucaju ne smije on postupati "diktatorski", i temu nametati silom, ne vodeci racuna 0 sklonostima i ukusu samoga kandidata: u krajnjoj analizi, izbor teme treba da bude stvar obostranog sporazuma.

Rukovodilac ne smije, isto tako, temu davati iIi odobravati olako, naprecac. Prije nego sto to ucini, duzan je da je svestrano razmotri i uvjeri se ne samo da ona nije obradena nego i da je podesna za obradu, a kandidat da je za nju podoban. Ada bi to

5 J.P. Eckcrmann, o. c .• str. 9. - lmajuci, pored ostalog, i ovo II vidu nasi no vi zakonski propisi 0 sticanju doktorata traze od kandidata kao uslov, prethodne radove: magistcrij, sa magisterskirn radom. iIi objavljene naucne radove, iIi postignute naucne rezultate u praksi.

26

bio u stanju da odredi, nastavnik mora da sire i dublje poznaje kako kandidata tako i problematiku na koju se tema odnosi, i da dobro vlada metodologijom odredene naucne oblasti: sarno u tom slucaju moci ce da prati rad neiskusnog kandidata i da mu ukazuje pomoc koja mu je nuzna i koju on od njega i ocekuje.

Ta pornoc nastavnikova je neophodna narocito u pocetku: nastavnik ce pomoci kandidatu da preciznije forrnulise ternu, uputicc ga u kome pravcu da traga za dokumentacijorn, i koja metoda je najpodesnija za obradu odredenog problema. Ali je pornoc nuzna i docnije: da bi bio obavijesten u toku i napredovanju teze, nastavnik cc sa kandidatom odrzavati povremene sastanke. Ti sastanci su, po rnisljenju jcdnog istrazivaca, nuzni narocito u ovim prilikama: 1) kada je tema vee fiksirana i izabrana; 2) kada je literatura 0 predrnetu pregledana i radna bibliografija sastavljena; 3) kada je plan djela skiciran; 4) kada je kandidat dosao do izvjcsnih rezultata (zakljucaka); 5) kada jc koncept teze vee nap is an; 6) kada iskrsne ma kakva neocekivana tcskoca."

Posebna duznost nastavnika, odnosno rukovodioca, bice da kandidata s vremena na vrijeme hrabri, podstice. N aime, iskustvo je pokazalo da su kod mladih kandidata koji rade obimniji rad, kao sto je, naprimjcr, teza, dosta cesti trenuei obeshrabrenja, cak malodusnosti, i u tim nastupima klonuca njemu moze da povrati vjeru i ulije hrabrost samo nastavnik, rukovodilac.

Spomenimo jos, u vezi s izborom terne, da su razliciti putevi koji vode do pronalaska nekog podesnog i neobradcnog problema: nastavnik, njegova predavanja i sugestije; razgovori sa starijim strucnjakorn; knjigc i clanci teze itd. Mcdutim, iznad svega je licna radoznalost, interes i inicijativa, koji podsticu mladog istrazivaca da pocne istrazivanje nekog problema koji ga "kopka". Tacno kaze Almek: "Gotovo je izvjesno da ce se u toku studija novi problemi pojaviti''."

*

Posto je terna izabrana, autor usredsreduje svu svoju paznju na nju, poklanja joj sve svoje misli, razrnislja 0 njoj u svakorn casu ina svakom mjestu: danju i nocu, kod kuce i na ulici, za trpezom i u kupatilu, na setnji i na putovanju. Za njega i ne postoji takoreci nista drugo da problem za koji se odlucio i koji treba sto prije i sto uspjesnije da obradi. Ada bi to postigao, osuden je da vodi, ponekad kroz dugi niz godina, zivot pun odricanja, zaljenja, nernira, patnji, strepnji, koje je pronic1jivo opisao Jan Parandovski:

Doncvsi odluku, koja zakljucuje duga kolebanja. knjizcvnik sa strahom pristupa radu koji ce mu oduzeti mnoge godinc. Mora se oprostiti sa svim onim sto ga je privlacilo i sto ce mu sc jos nametnuti u toku toga vremena, cesto cc zaliti sto se nije latio ncke drugc od stotine drugih tema, bice gorkih trcnutaka u kojima ce mu svaka od tih drugih tcrna izgkdati bolja i vrcdnija. morace odbacivati zahtcve novih dana i novih ideja, ostavljajuci da cekaju svoj rad iii bacajuci ih u zaborav "

6 Almack, o. c .• p. 50. 7 Ibid.. p. 48.

8 Alhemija reci. sir. 220.

27

Ukoliko autorova znanja i informacije 0 predmetu nisu sire i dublje, preporucljivo je da on prethodno procita bar jedno iii dva opca djela iz naucne oblasti na koju se odnosi predmet njegovog rada. (Za ta djela moze da sazna , pored ostalog, i iz bibliografijc napisa 0 tom predrnetu 1I nckoj strucnoj iii opcoj enciklopediji.) Na taj nacin ce on sebi stvoriti cvrscu podlogu, "pozadinu" (hackground), za prikupljanje grade, cvrscc temelje na koj irna ce moci da podizu zgradu.

Da bi rad na obradi teme tckao bez vecih srnctnji sto organizovanijc, nuzno je obaviti prethodno ncke priprcrnne poslove. To jc na prvom mjestu, sastavljanje podsjetnika 1I koji cc se unijcti neki ncposredni zadaci, kao: koje biblioteke treba pregledati, koje opec i strucnc prirucnike (cnciklopedijskc. biografskc i dr.) konsultovati. sa kojim strucnjnkorn porazgovarati , koju opcu iii strucnu knjigu 0 tom pitanju iii 0 slicnom predrnctu procitati, itd. Najbolje je, i najprakticnijc. u tu svrhu, odrnah na pocetku, odrediti poscbnu svcsk u, k oja ce hiti k ao neka vrsta radnog dncvnika: pored sporncnutih ncposrcdnih zadaiaka u svcsku cc sc rcdovno ubiljczavati svc sto sc u tokujcdnog dana uradi, kao i svi problcrni koji isk rsnu 1I vcv i s radom i obradorn teme. Licno iskustvo mi .jc pokazalo da ovakav dncvnik moze da bude od ncrnale pornoci i koristi u tok u rada na jednoj term: u njcga ubiljczavam svaku misao koja mi se 1I toku izradc javi. u vczi 5 kakvim pitanjcm koje treha rijcsu i, i stvarima koje trcba docnijc pogledati. potraz iti. provjeriti 1I kak vom prirucniku. i 51.

Prijc nego sto sc prodc na sarnu izradu naucnog rada potrebno je isto tako skiciratio bar u najsirim potcznna. plan naucnog rada (iii plan istrazivanja ), 1I koji cc se unijcti osnoxna pitanjn stn cc se u radu trcur.ru. Izvjcsno, to cc biti tck prvi nacrt plana, prethodni plan rada, kuji cc sadrzavati jednostavno popis nabacanih pitanja i potpitanja /a isuazivanjc i koji cc se u toku docrujih etapa ohradc tcrnc, narocito 1I toku prikupljanja dokumcntacijc. dopunjavati, razrad ivat], prccivir.u i. prcradivati, dok nc dobijc svoj konacni ohlik. (Ni ovaj konacni oblik plana nc smije sc. ni II kornc xlucaju , shvatiti tako kruto da se od njega ne mOl:c odstupiti al.o bude uchalo) Pa ipak. makar I sumaran, ova] plan cc korisno poxluz it: autoru k ao putokuz u raznirn ctaparna izradc rada, poscbno II prikupljanju dckumcntacijc Nairne. u tom slucaju nccc on gomilati cinjcnicc i misli bcz ncposrcdne v czc s tcrnom, ncce ubacivati biljeskc 0 beznacajnirn detaljima, kojc cc ucinit: rad razvuccnirn i razvodnjcnim, i II kojima cc sc docnijc tcsko snnlaziti prilikorn srcdivanja i rasporcdivanja grade i sastavljanja konacnog plana.

Prcma tome, ovaj prvi i prcthodni plan trcba autoru da poslllzi k ao putok az za sistcrnatsko organizovanje istrazivanja, dok jc drugom, konacnom planu ciIj da mu budc rukovodstvo. instrumenat za merodicno i argumcntovano i/bganje prikupljanc grade, rczultata istrazivanja.

III. TRA.GA"iJE ZA DOKlJMENTACI.JOM

U procesu izrade nekog sastava, napisa, naucnog rada, retoricari razlikuju obicno tri glavne etape: I) prikupljanje dokumentacije (invencija), to jest iznalazcnje i prikupljanje grade, odnosno naucnih informacija (cinjenica, ideja, argumenata zapazanja i sl.) kojc doprinose rjescnju postavljenog naucnog problema; 2) raspored grade (kompozicija), to jest sred ivanje i organizovanje prikupljenih naucnih infonnacija u jednu cjclinu: 3) redigovanje rasporcdcne grade (izrazavanje ), to jest iznalazenje najpodesnijcg i najadckvatnijeg oblika i izraza za prikupljcne i srcdene naucne inforrnacrjc.

U praksi, ove tri ctapc stvaralackog procesa medusobno sc. manje iii vise, mijcsaju, prcplicu, odvijaju sc isto tako istovrcmeno koliko i sukcesivno, jedna za drugom. Tako prilikom sakupljanja grade, biljczcci ncku cinjenicu, zapazanjc, ideju, ispis, autor vee unaprijcd zna, u manjoj iii vecoj mjcri, gdje cc tu cinjcnicu, ideju, zapazanjc, ispis smjcstitit; 10 znaci da se rasporcd ivanje grade odigrava u OVOll1 slucaju u islo vrijcme sa njcnim prikupljanjern, kornpozicija je sirnultana sa invencijorn. Pa ipak, radi lakscg razrnatranja. izmcdu sporncnute tri etape cini sc jasna distinkcija.

Na prcplitanje simultanosti i sukcesivnosti ovih triju radnja ukazao je, pored ostalih, G. Lauson:

Svc tc r.idnjc su -imultanc koliko i ~llkc<:;-,i\llc. i uko na; lJlll IlHl/C d~l prodc sa prvc IJa druuu, ra;_Ju);_il.' 1I tonu- stu Sl.' drllg~\ r.idnj.. naLl/i \l.-L' U PT\()_i, kl)jU oua !l~lStad.ia i us.ivrsav«. lnvcncij» nuzno prati izv,il.'stall rasporcd Lii_jelu\ a. i una SC opr\:'djd_iuiL' za IlcKL' i/fCilL': llcmogLH.:L' jc !lac] idcju la kukav prcdmct nc npn:di_idi\'si SL' \L'l' unckoliko i /:1 mjcstu h.l~1l.' (.\_·ll1o_it~i dati i i-ra/c kuji ccjc izraziti_ :\l'1l1;\ tc sadrl-i1lc,lll;! koliko una hila :-.lrU\ti, koja nc hi illl~lla ~\UJ oblik: istu tako sc ncke mish, sadr/_illa IlC 1ll0t-!1l LI S\ ijesti ;al~cti bcz nckoi; oblika, to cc rL<:i h . .'; nckc kOIllIX1zici.ic i stila 1

Mi cemo razrnotriti rcdorn svaku od ovc tri etapc, sa svirn drugim pitanjima problernima koji Sll 1I vczi s njima i , uopcc, sa izradom jednog naucnog djcla.

A. Prunalazenje dokumenata

Prvi zadatak koji se narnecc 1I procesu izrade jednoga naucnog rada jeste traganje za dokumentacijom, otkrivanje dokumcnata. Dokumentaciju treba ovdjc shvatiti II najsircm smislu: kao zbir svih onih naucnih informacija, djclica grade, elemenata, od kojih ce biti

I Gustave l.cnson, () c. p. IU')

izgraden, sastavljeri naucni rad, svih onih sastavnih dijelova koji ce na bilo koji nacin posluziti kao cigle za naucnu gradevinu. To su, najcesce, cinjenice i misli, zapazanja, argumenti is!. crpljeni iz raznih izvora: rukopisa i starnpanih napisa (knjiga i clanaka u casopisima i listovima), iii na osnovu sopstvenih istrazivanja (arhivskih dokumenata, terenskih ispitivanja, laboratorijskih eksperimenata, klinickih posmatranja i ispitivanja, raznih anketa pomocu kvescionara, intervjua i sl.), kao i na osnovu sopstvenih razrnisljanja i pretpostavki, itd.

Prcrna tome, priroda dokurnentacije zavisice od prirode prcdrneta, naucne discipline, oblasti. Tako, naprimjer, kada sc radi terna iz oblasti historijskih nauka, dokumcntacija mozc da, pored literature 0 prcdrnetu, obuhvati: razne hrnnike, dnevnike, svjcdocanstva uccsnika u raznim dogadajima (rnemoarsku literaturu}, izjave svjedoka, rcportaze i clanke objavljene II dnevnoj i periodicnoj stampi, razne zvanicne spise, izvjcstaje i rjcscnja, prepisku itd. - jednorn rijecju, "sve sto na nek i nacin moze cia nam otkrije stogod 0 proslosti covjeka, pod posebnim vidorn njegovog proslog iskustva, koje smo mi sebi, sada, postavili kao zadaiak da ispitamo't.:'

Prerna prirodi prcdmcta i naucnc discipline, dokurnentacija za nek i napis sc crpc iz raznih izvora: i,l licnog iskustva, koje je u nama nagomilalo pamcenjc, i iskustva drugih, saopcenog II razrum obl icima 0 KOJima je vee bilo rijcci.

Sopstvcno iskustvo, sopstvcna licnost kao izvor informacija (cinjcnica, ideja, argumenata l prcdstavlja. po pravilu, najpouzdaniji izvor, Ali sc to iskustvo (idejc i dr.) nalaz: u covjckovoj sviiesti obicno u haoticnom stanju, i clemente njegove trcba cia dovcdc u red, kanalise u jcdnom pravcu, intel igcncija i volja. Drugim rijccima, potrebno je 0 temi intenzivno razmisljati. svcstrano je analizirati, rasclaniti cjel inu na sastavnc dijclove, shvatiti njenu osnovnu zamisao, izdvojiti ideje koje su s njorn u uskoj vcz r, pronaci clemente koji, ustvari, I sacinja\aju predmet. U tu svrhu treba se, kao sto kaze G. Larison. "postaviti prema scbi takoreci kao kakav istrazni sudija koji hoce da istinu iscupa iz nekog cutljivog optuzcnika".

Ponck ad. poslije duzcg iii kraeeg razmisljanja, autor crpi misli samo iz scbc, "iz glave" naprirnjer, kada je rijec () pismu prijatelju, clanku za novinc, eseju i sl.), i u tom slucaju one obicno tcku spontano, glatko, dobivajuci odmah na papiru rnanjc iIi vise svoj konacan oblik. Ali, rna koliko siroko i bogato sopstvcno iskustvo covjekoYO bilo, rna koliko bogatu l icnost i unutrasnji zivot imao, on nikad nc moze jcdino u sebi naci svu potrebnu gradu za obradu nckog naucnog problema: opec uzevs], sopstvcni dozivljaji i iskustva nisu dovoljni. Covjek mozc u zivotu relativno malo da sam dozivi, osjeti, vidi cujc. Stoga je i za obradu uze teme iz neke naucne oblasti ccsto neophodno koristiti se iskustvorn tudirn. To ce reci, kada je rijec 0 izradi nekog naucnog rada, gotovo uvijek je nuzno crpsti naucne informacijc iz raznih izvora, za Kojima treba tragati, buduci da naucno istrazivanje pociva na dokurnentaciji, bez koje i ncrna, niti mozc biti, naucnog rada u pravom smislu rijeci. A ta dokurnentacija trcba, naravno, da bude solidna, prikukpljena brizlj ivo i sto je moguce vise.iz prve ruke, bez obzira ° korne se izvoru radio Izvori iz kojih crpimo gradu dijele se obicno, grosso modo: na dvije vrste: primarni i sekundarni. U prve spadaju izvori neposredni, iz

2 l. Histoire 1.'/ .1'''.1' 11/('//1<1<1('.\ (Encyclopedic de la Pleidc, 1961). p. 15111 Upor. i str. 1075, 3 0 c, str. 46.

30

prve ruke. To SU, naprimjer, U humanistickim naukama, originalna stvaralacka djela iz oblasti knjizevnosti i urnjetnosti a rezultati raznih vrsta anketa (pornocu kvescionara, intervjua i sl.), autobiografije dnevnici i sjecanja ucesnika iii ocevidaca nekog dogadaja, izvjestaji iz novina i periodicnih listova, izvjestaji kornisija, ustanova i organizacija (naucnih, nastavnih, adrninistrativnih i dr.), razna arhivska grada, prepiska, itd. u prirodnim naukama - to su izvjestaji 0 raznim eksperimentalnim istrazivanj ima: itd 1. Sekundarnim izvorima pak pripadaju razni napisi (knj igc, clanci, studije i sl.) radeni na osnovu primarnih izvora, jcdnorn rijccju ono sto se naziva literat urom o prcdmctu. Izvori mogu biti i tercijarni, iz rece ruke: to su obicno napisi radcni na osnovu sekundarnih izvora, literature 0 prcdrnetu, kao sto su, naprimjcr, nck i popularni clanci, udzbenici i sl. Od svih tih izvora najzancajniji su, svakako, izvori prve vrstc, primarni izvori: donoseci gradu novu, iz prve ruke, oni u naucni rad unose izvjesnu novinu i svjezinu i daju mu originalnost. All ni sekundarni izvori nisu, po pravilu bez vrijednosti koja zavisi i od nacina interpretacije cinjenica, rezonevanja, kvaliteta zakljucaka: cak, pruzajuci intcrpretaciju, idcjc, misljcnja, stavovc, sugestijc 0 mctodolosk im postupcima, sckundarni izvori 1l10gu ponekad da imaju izvjcsno prcimucstvo i nad prImarnnll izvorima. Tacno je primijcceno da u nauci moze biti napretka samo ako se istrazivanja nckog istrazivacn kombinuju sa radom prcthodnih istrazi\aca. Otuda ne treba potcjenjiv ati i zancm.uivati ni sckundarnc izvorc, odnosno litcraturu 0 prcdrnctu: ne sarno zato sto ona prcdstavlja, ustvari, polaznu tacku za licna istrazi\ anja ncgo, narocito, stoga sto ona ncrijctko sluzi k ao putokaz za nova istrazl\anja.

Pomcnirno jus cia nck i 0\ u ciapu naz i. aju hcuristil.cnn (prcma grckoj rijcci I-'lJplU"'-(1} = nadcm, nalaz irn ): to jc, ustvuri, nauk a (i vjcstina ] istrazi\'anja, tj. skup iazruh mctodulosk ih i tchnick ih postupaka kojc trcba primijcniti da bi sc pronasli razni dokumcnti rclcvantni za odrcdcn prcdmct.

B. Sastavljanjc radne hihliografije

Da hi znao koja djcla, clankc, dokumcntc i sl. trcba da prouci, obradi. istrazl\ac mora sebi prethodno da sastavi bibl iografiju. To je takozvana radna, prcihodna. orijcntaciona bibliografija. za razliku od konacne bibl iografije, koja se sastavlja na kraju i smjestn poslije teksta nauCnog rada. lstina, istrazi\ilC se upoznaje sa strucnorn literaturom 0 nckorn pitanju najcesce crnpirijski. cuajuci neko djclo, putcm izvornih, dokumcntamih 113pomena (fusnota, rcfcrcnca j koje, pored llstalog, upucuju na druga strucna djela i napise IZ odrcdcne naucnc oblasti i 0 odredenorn pitanju. Za pocetak je ponekad dovoljno poznavari sarno dva-tri napisa i djela 0 nekom pitanju, pa ce bibliografski spiskovi i reference iz tih napisa ukazat: na nove napise i djela koja cc trcbati konsultovati i proucti. Pri tome, ne malu ulogu igra slucaj, kao i naucnikova CnI-

4 EX M. Gainer i Fr. Cordasco (Rewa!',," and Report \\/'llillg. pp. 27 . 2~) daju sljedcci red primarnih izvora po vaznosti inforrnaciia i cmjcnica crpljcnih i7 niih: ekspcrimenti. intcrvjui i kvescionari: doktorske tezc i IllOIlOgrafije objavljcn» U strucnim casopisima (.\;('!); pi-rna. dncv nic: i autobioprafije: oriuinalni stvaralacki radovi II oblasti knjizcvncsti i umjctnosti: izvJcstaji raznih ustanova: novine. Ali 0 niihovorn redu i prioritetu bi Sc moglo diskutovati.

31

dicija i "njuh": baveci se, dugi niz godina, nekim naucnirn problemima, naucnom granom i disciplinom, naucni radnik postaje postepeno neka vrsta zive strucne cnciklopedije. Ali u nase doba, kada postoje tol ika druga sredstva za dokumcntaciju, I11nogo savrsenija od naucnikovog parncenja (bibliografski prirucnici, bibliotecki katalozi i dr.), cak ni formiran naucni radnik, a pogotovu neiskusan i mlad strucnjak, ne smije se pouzdavati u slucaj i crnpiriju, ni ogranicavati na njih, jer se moze des iti da mu izrnaknu vazni napisi i dokurnenti, i da ucin: teze propuste. On mora, dakle, da poznajc razne izvore i instrumente koji ce mu omoguciti da se obavijesti 0 radovima u vczi s njcgovom temom.

Sastavljanje radne bioblicgrafije 0 nekom pitanju nijc ni jednostavno ni lahko.

Nairne, bibliografija nijc obicna kornpilacija: u njcnom sastavljanju autor mora da pokaze k ako razvijen kritick i smisao tako i veliku upornost u traganju za izvorima naucnih informacija. Pri tome on nc smije ni da propusti nck i vazniji izvor dokumcntacije, niti da sc izgubi u izlisnim dugim traganjima. Sastavljanje radne bibliografije otezava i cinjcnica sto autor mora nekc knjige i napise procitati, iIi bar prclistati, da bi se uvjerio cia Ii sc oni odnose na njcgov problem. buduci da se to iz naslova ne mozc uvijck zak ljuciti niti nazrijcti."

Da bi sastavio prcthodni hibliografski spisak napisa 0 terni koju zeli da obradi, autor mora tragati za tim napisirna po raznirn izvorima informacija: enciklopedijskim prirucnicima, opcim i specijalnim (u zavisnosti od sirine i obima svojih znanja 0 prcdrnctu) i uopcc djelima opceg karaktcra koja donosc i bibliografskc podatke"; zatim po bibl iografijama raznc vrstc, kao i bibl iografsk im biljcskama objavljenim u casopixima i drugim publ ik ac ijama. narocito u takozvanini "rcfcrctivnim casopisirna"; po raznim katalozima (riarocito stampanim opcim katalozima) i indcksirna naucnih bibliotcka7 (narodnih, univerzitctskih, fakultctsk ih, institutskih i sl); po katalozima velik ih knjizara, kao i po raznirn centrima Z3 dokumcntaciju.

U prvom rcdu, treba savjcsno prcglcdati glavnc enciklopcdije (nasc i strane, opec i spccijalnc). biografskc pr irucnik e (nasc i strane ), kao i druge fundamentalnc prirucnike. Oni nisu. po pravilu, bcz nckih ncdost.itaka, od kojih jc jcdan, dosta tczak , i taj sto njihovo izdavanje traje obicno dugi niz godina, pa Sll ncujednaceni: dok noviji svcsci pruzaju novije sianjc i podatkc nckog djcla i pitanja, dotle prvi mogu da budu \CC zastarjcli. Mcdutim, oni imaju pored ostalih, i tu dobru stranu da, LIZ osnovna obavjcstcnja II sazcrom obliku. donose i znacajnijc bibliografskc podatke

) ~~lprilll_icr. r;1(kl'i na :--:\ujoi Kni/i lr.mcu-k: pumic: u BO:-;lli na pr:\~ll XIX ~tul_il'ca i njihov: ulisci 0 Iljoj (Sar~\_il'\n. Vcsl'lin \task'sa. jt)()(l.). _ia S~\1l1 mULIO eLi prl'~ll'dall1 S\~l "putovauja' na Onjcut i _illznoslavl:'llskc fCllll.i--: cia hih ustanov io dJ liie nck: od tih putuik a Lit lLvi() i 1I BUSllu.

() Ukoliko autorovo pUlll:l\~i11il:' lI~lLlC!II...· ()hb~tl il k(lil...' 1., . .'11 da d~ldc lI~lll(·lli r.id niic sire, on move, II ciliu oha~ \j('sknia. cia ~l:' hlii!..? upoflla S~l "pn/adinom" tcmc konu-ultuiur i: I) 2lan;tk o udrl...x1clln_i ic:ni 1I tal\.\'uj OPl~Oj cllciklnpl.'diji.~) (-Llllak () istnj tern: lJ ncko: strllL~lloi 1...'llL'iklnp,.'di_ii: _,) neko opec diclo (l.H..iihcnik i xl.) if tc oblasti od kak\l))2_ istakllLltus strLlL'!li~lka. l'\a L~i n,h-:-jn (.1...' s~l/llati II lsti m.rl: i lla.illuiniju bibliourafiju o prcdmetu koji sa intcrcsuic

7 l J svako] vclikoi bibliotcci po~tojj obicno puschna prustorija za prirucnikc Tu sc nala?!..? raznc opec i spccijaln« enciklopcdijc. biot!rafski prirucnici. ~il.'l·!liLi. opca d_i('la if pojcdinih ohla~ti. hihlio~rajijc. indcksi, stampani katalozi i sl

32

o nekom pitanju. Ovi enciklopedijski prirucnici stoje uvijek na raspolaganju citaocu. Da bi se obavijestio koji od njih se nalazi u nekoj biblioteci, citalac bi trebao da ih savjesno pregleda.

Pored enciklopedijskih i biografskih prirucnika, neophodno je pregledati i razne bibliografije, nase i strane, opce i posebne, retrospektivne i tekuce, koje spadaju medu najznacajnije instrumente za prikupljanje dokumentacije. Retrospektivne bibliografije, koje obuhvataju djela i napise 0 odredenom pitanju, objavljene u datom periodu, istrazivac ce naci: u specijalnim enciklopedijarna, koje obicno donose, iza odredenog clanka, odgovarajucu bibliografiju, u djelima opceg karaktera iz izvjesne discipline (opce historije, historije knjizevnosti itd.), u doktorskim tezarna", zbornicama kongresa", u raznim bibliografskim popisima (popisi i repertoari clanaka iz casopisa'" i sl.), u popisima rukopisa i knjiga itd. Sto se pak tice tekucih bibliografija, njih izdaju posebni bibliografski instituti, a donose ih nerijetko i naucni casopisi. Ovi posljednji, sto je isto tako znacajno, objavljuju i prikaze - kriticke i analiticke - o raznim radovirna, pa i ti prikazi mogu takoder da korisno posluzc za sastavljanje radne bibliografije 0 nekorn predrnetu, a dobro dolaze i za orijentaciju citanja.

N ajzad, pri sastavljanju radne bibliografije od ne male koristi mogu da budu narocito biblioteke, sa svojim raznovrsnim katalozirna, popisima i indeksima. U ovim vrlo strarirn ustanovama - koje su postojale, kako neki tvrde, jos oko drugog milenijuma prije nase ere, a u Rimu ih je, u vrijeme cara Adrijana, u drugom vijeku, bilo dvadeset devct - mirno pociva sve Ijudsko znanje. One sadrze, ustvari, "zabiljczenu covjcciju historiju" i prcdstavljaju osnovni uslov za neki ozbiljan naucnoistrazivacki rad. Neka biblioteka, dobro snabdjevena strucnorn i naucnorn literaturom, ornogucava istrazivanje u svim naukarna, a II pojedinima od njih ona je glavna laboratorija i radionica istrazivaca. Stoga mladi istrazivac mora da nauci sluziti se jednom naucnom bibliotekom i njenim dragocjenim knjiznim fondom. Tacno kaze jedan naucnik: "Razliku izmedu dobrog i loseg istrazivaca ne pokazuje ... njihova vjestina sluzenja bibliotekorn; alije ta vjestina, izvjcsno, glavna komponenta izvrsnosti";!'

Sve knjizno blago neke biblioteke popisano je II katalozima, kojih u vecim naucnim bibliotekama (narodnim, univerzitetsk im, fakultetskim, institutskim i sl.) ima vise vrsta.1c Najcesci su sljedeci:

8 Doktorskc tczc, sa svojim obinmim bibliourafskim spiskovima. prcdstavljaju narocito dragocjcn izvor za dokumcntaciju. Stoga mnogi univcrzitcti II svijctu izda,iu popise i rezimc odbranjcnih doktorskih teza.

<) Materijal sa kongrcsa. simpoziiuma i s]. prcdstavlja isto tako dragocjen izvor za dokumcntaciju. lJtoliko prije sto on potice cesto iz pera najistaknutijih strucnjaka u nckoi naucno: oblasti. koji SlI II stanju da daju, kompctenino. stanje nekog pitanja tstutus qucstionis). Rcferati i komunikacije sa kongesa pruzaju nerijetko na malorn prostoru ogroman matcrijal, koji jc rczultat dugogodisnjih istrazivanja.

10 Iskoriscavanje raznih bibliografskih i drugih prirucnika, II cilju sastavljanjc radne bibliografije, otezava to. sto su ti prirucnici sastavljeni po raznim sistcmima, kritcrijumima, redu. Stoga, prije ncgo sto se pristupi obradi prirucnika, treba mirno i pazljivo prouciti njihov sistcm rcgistrovanja djela i jedinica: to. proucavanje ce u znatnoj mjeri olaksati trazenje zeljenih napisa, bibliografskih jedinica, materijala.

11 J. Barzun and H. Graff. The Modern Researcher. p. 87.

12 U raznim bibliotekama postoje razni sisterni katalogiziranja knjiga i napisa. Stoga citalac koji namjerava da duzc radi u nekoj biblioteci mora da se u samom pocetku upozna sa tim sisternorn.

33

Imenski katalog. - sastavljen alfabetskim redom prema pocetnim slovima imena (tacnije, prezimena) autora. U njemu se traze knjige kad su imena autora poznata. U njega se unose obicno i anonimna djela.

Prcdmctni kafa/og. - sastavljen alfabetskim redom prerna predmetnim odrednicirna (tj. prema rijecirna Kojima je najpotpunije i najadekvatnije izrazena sadrzina dijela). Ovaj katalog je najkorisniji istrazivacu: on mu pokazuje koji pisci i djela tretiraju pitanje koje ga zanima. On moze korisno da posluzi za sastavljanje radne bibliografije narocito kada nedostaju strucne bibliografije 0 nekom perdmetu.

Strucni kata/og,- u korne su na listicima katalogizirani napisi prerna naukama i naucnirn granarna: katalozi jcdnc naucne grane, naprimjer, sadrze sve napisc koj i se bavc pojedinim oblastima te granc i koji sc nalaze u biblioteci.

Naslovn! k({!a/og. - sasravljcn alfabetskim redom prema naslovima knjiga i casopisa. i to poscbno za knjige, a poscbno za casopise uvezene 1I sveske po godistima.

Ccntraln! katalog, - koji sadrzi knjixne fondove vise raznih bibliotcka 1I zcmlji.

On je naucnom radniku od vclikc koristi, s obzirorn cia ovaj iz njcga 1ll0ZC cia sazna i za djcla koja se nalaze 1I bibliotekama izvan njcgova mjesta boravka iii rada.

Svi ovi katalozi sc sastoje od I istica (kartoncica) standardne vel icine (7.5 x 12,5), najcesce po Djujovom (Mclvi Dewey) decimalnorn sisternu klasifikacije. Po OVOlll sisternu klasifikacije, koji jc usvojila vecina biblioteka 1I svijetu, sveukupno ljudsko znanje podijeljeno je na deset osnovnih gmpa, ito: opca djela (0); filozofija (I); religija, s teologijom (2); socijalne i drustvenc nauke (3); filologija, sa lingvistikom (4); matematika i prirodne nauke (5); primijcnjcne naukc, medic ina, tchnika (6); urnjctnost, s fotografijom, igrom, sportorn (7); umjetnicka knj izevnost (8); historija, s geografijom i biografijorn (9). Svaka od ovih grupa dijcli sc dalje u podgrupe, a svaka pcdgrupa 1I nove podgrupe, itd.l)

Jcdan kataloski listie sadrzi rnanje iii vise bibliografsk ih podataka,sto zavisi, u prvOIll redu, od usvojcnih principa katalogiziranja u nekoj naucnoj bibliotcci. Najccsci Sll sljcdcci: signatura, prezirne i ime aurora (Kongresna bibl iotcka u Vasingtonu unosi cesto uz trnc jos i datum rodcnja i smrti aurora, ako je umro), naslov dje la, ime izdavaca, mjesto i datum izdanja, naziv zbirkc iii ustanove koja je djelo izdala (ukoliko je knjiga objavljena u zbirci iii ju je objavila neka n3l1Cn3 ustanova), broj svezaka (ako ih ima vise), broj stranica, broj i prirodu ilustracija, velicinu

I.' Kongrcsna bibliotcka (Librarv of Conurcss) u washinutonu ima svoj poscban sistcru klasifikacijc, koji Isln tako spada u \ aznijc sistcmc. U njcnom knjiznon: fondu glavni odsjcci su obiljczcni slovima, a pod odsjeci arapskim broikama. Lvo glavnih odsjcka: A General Works - Polvgraphy: B Philosophy, Religion: History and Fipouaphv (except America): E·F Amerian hisioriv: Ci Geography Anthro D pologv. H Social iccicnces. General: J Political science: K Law: L Education: 1\1 Music; N Fine Arts. General: P l.anuuauc and Literature: Pl\ - PV Litcray history, Literature: Q Sccnce, general; R Medecinc, Ilencral: S Auriculturc, Plant and Animal industry: T Tcchnolo,ry, general. U Militarv science. gerescl; V Naval science general: Z Hiblio- graph)' and Librav science. (Upor. Almack, o. c., pp. 229·30: Hutschins, 0, c., pp.

fonnata. Osim toga, neke bibl ioteke navode jos kratak opis sadrzaja djela (to cini, naprimjer, Kongresna bibilioteka). Vrlo je koristan obicaj nekih biblioteka (Kongresne biblioteke, bibl ioteke Britanskog muzeja i dr.) da pri dnu kataloskog listica daju obavjestenja 0 naucnim oblastima i naslovima "pod kojima su grupisane knjige o istom iIi srodnom predmetu". Neke nase biblioteke, iza kataloskih listica na kojima su data djela pisaca, unose i kataloske listice s imenima onih koji su 0 tim pisci- 111a pisali. Ta dodatna obavjestenja (upntni listie) predstavljaju, kako je to tacno receno, neku vrstu kljuca za otkrivanje literature 0 predmetu. Najzad, neke dobro organizovane bibilioteke, daju, ispred kataloskih listica posvecenih nekom piscu, "rasporcd listica". Naprimjer, II Narodnoj biblioteci II Sarajevu, ispred listica koji sc odnosc na Andrea Zida, nalazimo sljedeci listie:

Gidc, Andre

rasporcd listica

I) djcla na francuskoru:

2) prcvodi - rasporcdcni abcccdnim rcdorn nazivajczika: 1) uputni listici.

Od svih ovih podataka najvazniji je. izvjesno, signatura (franc. cote, engl. cal! number iIi shclt-mark), koja omogucava nalazenje nekog djela II biblioteckorn magazinu. Ona je sastavljena, obicno, od dva dijela, koja u revers treba tacno prcpisati: oznake klasifikacijc i oznake djela. Naprimjer, u bibliotcci Britanskog muzeja jcdno isto djclo (Almakovo djclo kojc smo ovdje II nckoliko mahova citirali) nosi signatu-

11911 knii 119 81 k I k I'" U k' ick i bib

ru: a 81 - na -nJIZI, a II. a. - na .ata os om IstICU. nc rrn amerrc rrn I -

liotekama signaturu biljeze na ovaj nacin: ~~~h - gdjc broj 973 oznacava klasifikacioni broj (predrnct po decimalnorn sistemu), a C 362h - broj knjigc (irne autora i naslov).

Da ilustracije radi reprodukujcmo ovdje dvije bibliografske jedinice iz Opccg kataloga Kongrcsnc bibliotckc u Vasingtonu.!"

CtY MlllnU NN CU

NUC 63 - 53860

Sam ic, Midhat.

Istorijsk i izvori Travnicke hronike Ive Andrica i njihova umjctnicka transpozicija.

Sarajevo, "Ye,clin Maslcsa", 1962.

216 p. 2 I. em

Bibliography: p. 207-208. I. Andric, I VO, 1892 -

Travnicka hronika

14 Navodimo to prcma: The National Union Catalogue (Washington, The Library of Congress, 1(64), IV, 1241 i XXXIX, 479. - lzvinjavamo se sto za ilustraciju bibliografskih jedinica uzirnamo kao primjere kataloske listice vlastitih djela: cinimo to stoga sto 0 tim djelima imamo pri I11ci najpotpunije podatke. - Velicina reproduktovanih listie a je nesto umanjena: 10.0 x 6,0 em (prerna standardnom formaru: 12.5 x 7.5 em).

35

Sam ic, Midhat.

Les vayageurs francais en Bosnie a la fin du XVIII' siccle et all debut du XIX·, et Ie pays tel quils Iont vu. Paris. Didier (1960).

285 p. Maps. 23. (Etudes de littcraturc ctrangcre cf comparee, 38.)

Bibliography: p. 267 - 276.

I. Bosnia and Herzegovina - Descr. et trav 2. Travelers, Franeh.

l. Title

A 62 - 2062

I Iarward Univ. Library

laU NjP MiU CtY CU NIC n: NeD NN CLU WU MdBJ RPB TxU

Kao sto se vidi, Katalog Kongresne biblioteke u Vasintonu, pored uobicajenih bibliografskih podataka (prezime, ime, naslov, mjesto izdanja, izdavac, godina izdanja, broj strana, mape, naziv i broj zbirke), daje i neke druge za istrazivaca znacajne i korisne podatke, kao: paginaciju bibliografije; predmete pod kojima se djele moze naci (Bosna i Hercegovina, putnici i sl.); najzad, sve biblioteke u Sjedinjenim Americkim Drzavama koje imaju knjigu. Tako su, u vezi s plVom knjigom Ustorijski izvori .... ), pomocu skracenica navedene sve biblioteke u kojima se nalazi ova knjiga, i to: Yale University, New Haven (CtY); Harward University, Cambridge (Mil); Indiana Univerity, Bloomington (lnU). I; New York Public Library (NN); University of California, Berkeley (CU). A za drugu knjigu iLcs I (})'ageursjiWl('ais) navedcnc su sljedece biblioteke: State University of Iowa, Iowa City (laU); Princeton University (NjP); University of Michigan, Anu Arbor (Miu). Yale University, New Haven (CtY) University of California, Berkeley (CU); Cornell University, Ithaca (NIC); University Illinois, Urbana (lU) Duke University, Durham (NeD); New York Public Library (NN);University of Cali fomi a at Los Angeles ( CLUJ; University of Wisconsin, Madison (WU); Johns Hopkins University, Baltimore (MdBJ); Brown University, Providence (RPB); University of Texas Austin (TxU).

Od posebnog interesa i pomoci su stampani katalozi velikih biblioteka. Oni ne sluzc samo kao korisni prirucnici za rad u bibliotekarna koje su ih izdale nego i kao znacajni bibliografski i istrazivacki instrumenti uopce, ukljucujuci i rad van tih biblioteka i zernalja. Zahvaljujuci njima naucnici svih zernalja i struka mogll da se upoznaju s knjiznim fondom odredene biblioteke, koja im u isti mah stavlja taj fond na raspolaganjc. Nairne, savremena tehnicka sredstva, koja se iz godine 1I godinu sve vise usavrsavaju, omogucuju naucniku da dobije fotokopiju iIi mikrofilm materijala raznog obima: clanka, poglavlja, citave knjige. Time biblioteke cine ogromnu uslugu naucnicima. Uz to, istrazivac moze u stampanom katalogu neke velike biblioteke da sazna da Ii odredeno djelo uopce postoji, da provjeri podatke 0 tome djelu, da dozna i za neka druga djela istoga pisca i sl. Istina, ti stampani katalozi nisu liseni izvjesnih nedostataka, inherentnih ovoj vrsti repertoara: sporost objavljivanja i zastarjelost nekih knjiga koje su 1I njih unesene, alfabetski red prema pocetnom slovu autora, izvjesna nepokretnost, skamenjenost i sl.; ali bibliotecki radnici nastoje da ove nedostatke, i druge, sto je moguce vise ublaze, ako ne i sasvim otk-

36

lone, izdavanjem doda-taka i dopuna, kao i "azuriranjem" pomocu kataloga na listicima, tako da starnpani katalozi, opce uzevsi, pruzaju naucnom radniku neprocjenjivu korist. Stoga se oni i nalaze u stotinama raznih biblioteka u zemlji i II inostranstvu.

Da ovdje pomenemo samo dva-tri vaznija stamp ana kataloga (koji se nalaze i u nasim bibliotekama ):

Catalogue g';Il';ml des livre» imprimcs de I" Bihliothl>'jl{(! Nationulc . Auteurs. Paris, lmprimerie Nationalc, 1897

(Do novernbra 1979. ~. izislo 227 svczaka. U prelomu sv. 22R. i 229.)

Cutalague gl>lleml des livre» tmprinics. 1960 1964, vol I I I, Paris, Bibliothcque Nationale.

Catalogi«: gelleral des livre» imprimcs. Serie I. vol. I 7. (Posljednje ime: Ettkorn. Serie II, vol. - 2).

(Caractcres cyrilliqucs russes A - M)

British Museum, Catulogr«: o( Printed Hooks. London, 188 I - I 905, 94 vols. Suppl. 13 vols. (Novo izdanjc: 1931-.)

lma i fotolitografisano izdanje: General Catalogue ofl'rinted Books. Photolithografic edition.To 1955.

Published by the Trustees of the British Museum. London, 1965-1966. 263 vols.

(Za razliku od francuskog opccg kataloga, 1I koji nisu usia anonimna djela, u hritanski stampani kat alog su i ona 11I1CScna.)

Catalogue of books represellted III' Librarv o(Collgress prin ted cards (260 sv. sa dodacima, 1942 1947)

Ove tri vel ike svjetske biblioteke, pored spomenutih kataloga koji su, doista, rnonumemcntalna djela i radni instrumenti prvoga reda, imaju i neke druge vazne popise (repertoare). (Vidjeti nizc.)

U mnogim ve1ikim bibliotekarna svijcta postoje i ncki drugi osnovni izvori informacija 0 stampanim napisima posvecenim nekom predmetu, kao sto su razni indcksi: indeks periodike (Reader :\. guidc to periodical Iitcaturc,15 1900-; Rcadcrs guide supplement, 1907-1919; Nineteenth century readers guide, 1944,2V.; International index to periodicals, 1907-. Itd.16); razni prcdmetni indeksi (naprimjer: Essay and gcncral literature index, 1900-; Dramatic index, 17 1909-); ltd.

Za casopise, novine i zbirke postoje u bibliotekarna posebni katalozi (a cesto i poscbna odjeljenja, kao sto smo rekli).

Ne smiju se zaboraviti pregledati i tekuce publikacije za koje se moze pretpostaviti da sadrze kakav napis koji nije ireleventan za odredenu ternu - odnosio se on dircktno na ternu iii na neku susjednu naucnu oblast. Naime, pored napisa koji se odnose direktno na temu, radna bibliografija treba cesce da sadrzi i djela iz sire oblasti teme. Solidno poznavanje obimnijeg podrucja, ponekad cak i susjednim naucnih oblasti i disciplina, pruza autoru sire vidike, svestraniji i bolji pog1ed na problem koji obraduje. Naprimjer, ako sc knjizevnoistorijska tema tice jednog djela nekog pisca, nuzno je prouciti cjelokupni opus toga pisca: cjelina ce bolje objasniti

15 Pokrenut 1900. godine, ovaj bibliografski vedic izlazi i danas, dva puta rnjcsccno. U njcmu sc objavljuju, grupisani po predmctu, naslovi svih priloga americkih i nekih znacajnijih stranih publikacija.

16Vidjeti nize.

17 Sadrzi popis svih dramskih djela. prikazanih bilo na pozomici iii na platnu, bilo objavljenih u obliku knjiga iii u casopisima.

37

i osvijetliti dio, bez obzira na to sto posebno djelo piscevo moze da ima i obicno ima, svoju neospomu autonomnu vrijednost. Tako ce nam svako Balzakovo djelo biti mnogo blize i jasnije ako procitamo kompletnu Ljudsku komediju. Tacno je primijeceno da kod nekih pisaca pojedinacne knjizevne aktivnosti iz raznih oblasti i knjizevnih rodova ne predstavljaju zbir, nego umnozak (slucaj Sartrov). IIi, kadaje rijec 0 nekoj historijskoj tcmi, korisno ce se, mozda, pokazati poznavanje i proucavanje nekih radova iz oblasti ekonomskih, pravnih, filozofskih nauka.

Uz to, pozeljno je u prethodni bibliografski spisak unijeti i neko vrijedno djelo iIi napis koji tretira slicnu, ako ne istu ternu: pazljivim proucavanjern ovakvih djcla i napisa istrazivac ce se upoznati sa metodarna primijerenim u njima, sa nacinom pristupa problernu, kao i s nacinorn njegove obrade, i to upoznavanjc ce mu pruziti korisne sugcstije, ponekad cak posluziti mu kao putokaz pri obradi vlastite teme. U tu svrhu treba pazljivo i savjesno prouciti narocito sadrzaj poglavlja, kornpoziciju djela iIi napisa, kao i u njernu tretiranu problcrnatiku.

U traganju za raznim napisima i izvorima - djelima, clancima iz casopisa i novina, arhivskim dokurnentima, rukopisima i dr. - po raznim bibliotekarna, arhivima i njihovim repertoarima, mladom istrazivacu moze da bude od pornoci ne samo njcgOY stariji drug, iskusniji strucnajk i naucnik, nastavnik, ncgo i, narocito, bibliotekar. Pri svemu tome, medutirn, on treba u sebi, od samog opredjeljenja za naucni poziv, da odnjeguje smisao za traganje po ovim riznicama kulture i da se osposobi da sam pronalazi nuznu gradu, literaturu; treba da nauci sluziti se raznim katalozirna, indeksima, prirucnicirna i opcim djelima, da zna koje od njih treba da konsultuje za pojedina pitanja i gdje da nade ono sto mu je u izvjesnom trenutku nuzno. To osposobljavanje da sc snalazi u gradi, da zna gdje ce koji podatak naci, bice za njega mnogo dragocjenije od poznavanja mnostva cinjenica i tu sposobnost treba kod darovitijih studenata poceti razvijati jos od prvih godina studija.

Pa ipak, makoliko iscrpna, radna bibliografija je rijetko potpuna i konacna: ona se stalno, u toku rada dopunjava. Ponckad se cak desava da naucnik sazna za neko djelo staro iIi novo, kada je svorne radu dao vee definitivan oblik. U tom slucaju on mora imati toliko "naucne savjesti" da djelo procita, iIi bar prel ista, eventual no, ako jc potrebno, obradi.' S

*

Radna bibliografija za neku temu sastavlja se na bibliografskim listicima, koji se svrstavaju alfabetskim redom prema pocetnorn slobu autorova prezimena (ili, ukoliko je napis anoniman, prema pocetnom slovu naslova), Bibliografskim listicima

18 Ccsto Se ukazuje na Marksa i Lenjina kao na primjer izuzctne naucnc savjesti. Marks jc, kako je poznato, procitao preko hiljadu pet stotina knjign da hi prikupio podatke za svoi Kapital. Ali kada je hio gotovo dovrsio djclo, "saznaoje da jc izisla iz stampe jedna kniign 0 nekom ckonomskom pitanju i. premda od tog djcla nije occkivao nista bimije. zamolio jc Lngelsa da mu nabavi tu knjigu: . Moja mi teorijska savest nc dopusta da pisem dalje dok sc nc upoznam s njorne, pise on Engelsu. A za svo: rad Impcrijalizam kao IliIj,·i.'i stadi] kapitalizma l.enjinjc napravio ispisc "iz 148 kniiga (od toga 106 njemackih, n francuske. 17 cnglcskih) i 232 clanka objav[jcna u 49 pcriodicnih casopisa. (Upor. SA. Rajnberg, o. c. str. 42.)

38

(fisama) nazivaju se, u nauci, listici od kartona, iii od obicne hartije,'" na koje seispisuju uobicajeni bibliografski podaci napisa. (Pored bibliografskih postoje jos i dokumentame fise, 0 kojima ce biti rijeci docnije.)Njihova standardna velicina je: 7,5 x 12,5 (odnosno 3 x 5 inca). Ali one mogu biti i vece: ja licno se sluzim fisama formata: 11 x 17,5. Pri tome je vazno: stalno upotrebljavati velicinu za koju se jednom opredijelilo.

Treba uzeti kao pravilo i striktno ga provoditi: svaka bibliografska jedinica, svaki napis (djelo, clanak iz casopisa iii novina, rukopis, dokumenat itd.) ima svoj bibliografski listie. Pri tome ne treba ni u kojem slucaju skrtariti: ovdje, kao i drugdje, skrtica placa skuplje - stedeci na papiru, on rasipa dragocjeno vrijeme.

Na bibliografski listie se biljcze, uglavnorn, oni isti podaci koji se unose u konacnu bibliografiju, na kraju knjige, s tom razlikom sto bibliografski listie moze, i korisno je, da sadrzi jos i kratku napomenu 0 napisu, koja ce za autora, prerna njegovorn sopstvcnorn nahodenju, biti od interesa, i obavezno, u desnom uglu, signaturu pod kojom je konsultovano djelo u odredenoj biblioteci zavedeno. Napomene mogu biti raznovrsne. Neka moze sadrzavati licni sud 0 knjizi iii misljenje nekog recenzcnta, moze se odnositi na cilj koj i je pi sac sebi postavio u napisu, izvore iz kojih je crpcna grada, rezultate do kojih je autor napisa dosao, metod koji je prim ijenio, originalnost crpcne grade i primijcnjene metode, podatke 0 bibliografiji djela, ilustracijama i tabclarna, propustima i netacnostima, itd. Na taj nacin bibliografski listie postajc, ustvari, kriticko-bibliografski listie.co Ukoliko su podaci koji sc unose obimniji, i zauzimaju vise prostora, mogu sc neki od njih ispisati na poledini, a moze se i dodati jos jedan listie, pa se oba povezu spajalicom. Ncki preporucuju da se bibliografski listici ispisuju odmah u dva i vise primjeraka, tako da se mogu svrstati na vise nacina: prcma autorima i prema prcdrnetu, itd. (sa, eventual no, listicima raznih boja).

Da sada vidimo kako sc u pojedinim slucajevima ispisuju razni bibliografski podaci na bibl iografsku fisu.

1. Listie za knjigc

Ako sc radi 0 djelu (knjizi), u bibliografski listie se unose sljedcci podaci: prezime i, odvojeno zarezom iii u okrugloj zagradi, ime pisca, naslov djela, koji treba podvuci valovitorn linijom.r' mjesto izdanja, broj strana i format. Ukoliko djelo ima vise izdanja, navodi se izclanje kojim se autor sluzio i goclina toga izclanja; a ako knji-

19 Obicna hartija jc fa to prakticni,a iz \is(' razloga: jcftini:» je. inanjc prostoru zauzima, laksc sc na njoj pisc masinorn. Pri tonic _1C \'a/110 uzim.ni dosljcdno ono sto sc jcdno:u odaberc - obicni papir iii karton

20 Oto lrnnk isticc Iluill"st da se na listie Jahilicii narocito 0110 sto sc saznalo s mukorn. kao sto je ponckad sluca] s podaikom () biblioteci u kojoj sc knjiua nalazi On ovo ilustruje sljcdccim pnmjcrom: Autorjc trazio ncku k!ljigll, ali nj(' nije bilo ni II knji:iari, ni LI gradskilll oibliorckama. S velikorn mukomje ustanovio da se oua nalazi u univcrvitctxkoj bibliotcci odn.x.tcnog grada. i tl.iUIllC se posluzio. Docnije rnu jc ta ista knjiua JX)1l0V{) zatrebala: ali huduci da nile zubiljczio nne unr, Cr;i\cbkc bib.iorekc u koioj sc ona nalazi, a zaboravio ~a jc, POIlOVO .Ie otpocclo isto tcg_ohno. 1 uzaludno, traganic i uzrujav.uuc. (0. c .. str. 2().)

21 To kod na-. zllal~i da nasl.» trcba slo/.iti kurzivnin: pismorn. L druunn zernljama sc u tom slucaju na-Iov pod\ laci ohicuom linijom. \\O/c sc. I prakiicnijcjc. postupiti tako i kod 1\<1'. upo/oravauci slagarc (i tehmckog urcdnib) da tekstove podvuccne OblCllOI11 linijon: Slc171 kurziv 0111.

39

ga ima vise od jednog sveska, navodi se i broj svezaka. Sto se tice interpunkcije koju treba upotrijebiti izmedu spomenutih podataka, tu moze biti raznih varijacija: ime autora i naslov knjige mogu se odvojiti tackorn, iIi tackorn i crtorn, iIi sa dvije tacke; izmedu naslova djela i mjesta izdanja stavlja se obicno tacka, dok se drugi podaci odvajaju sarno zarezorn, itd. Evo jednog primjera:

Licna biblioteka

Mornet (Daniel). - Cours pratique de compositionfrancoise. Paris, Librairi Larous se, 1934, 280 pp.

Djclo ima tri knjigc, ad kojih svaka irna po tri dijcla:

I) invencija; 2) kompozicija; 3) izraz.

Posebnu paznju treba obratiti na neke slucajcvc, kao:

a) ako djclo ima dva iIi tri aurora, na listicu se ispisuju imena obojice iIi svc trojice; ako pak ima vise od tri aurora, navede sc sarno imc prvoga, uz kojc se stavi: i dr. (iIi lat. skracenica: et al.v,

b) ukoliko jc djelo anonimno, listie pocinje naslovom;

c) kada se radi 0 antologiji, izboru tekstova iIi zbirci priloga, navodi sc ime sas-

tavljaca iIi pak izdavaca:

d) ako je rijec 0 prcvodu. na listicu se ispisuje jos i ime i prezime prcvodioca;

e) na svaki listie se unose, 1I skracenorn obliku, ime bibliotcke i signatura knjige. I tako dalje

Da navederno bar jos jedan primjer za dva aurora:

BN*: 8 Z 31027

Wellck (Rene) and Austin Werrcn. - Theon' ofliterature. New York, Penguin books, 1949; X - 403 pp.

[Ima iscrpnu bibliografiju 0 raznim problcmima II vezi s raznirn tcorctskim pitanjima knjizevnosti.

Postoji nas i italijanski prevod.]

* B. N.: Bibliotheque Nationale II Parizu.

N. 13. S. **: I 55981

Velek, Rene, i Ostin Vorcn: Teoriju knjizenosti. Preveli Aleksandar I. Spasic Slobodan Djordcvic, Beograd, Nolit, 1965, str, 419.

** N. B. S.: Narodna biblioteka 1I Sarajevu.

40

N ije uvijek lahko i jednostavno ispisati pravilno bibliografsku fisu na osnovu naslovne strane neke knjige: teskoca lez: upravo U pravilnom stavljanju interpunkcijskih znakova, kojih obicno nema na naslovnoj strani knjige; a ponekad treba ne malo dovitljivosti da se pronaciu i neki bibliografski podaci (naprirnjer, godina izdanja u mnogim stranim knjigama).

Evo kako izgleda, naprirnjer, naslovna strana 1I jednoj nasoj knjizi:

UV()[)

LiNIYERZITET U BEOGRJ\DU

MIODRJ\G IBROVJ\C

hon. profcsor Bcogradskog univerzitcta

1I proucavanjc romanistikc

i uporcdnc knj izevnosti

BII3LIOGRJ\FSKI

PRIRU(NIK

Manuel bibliographique

des langucs ct des lincraturcs romancs

et de 13 liucraturc comparee

Naucna knjiga

B cog r a d, 1959.

41

Na osnovu te naslovne strane bibliografski listie izgledace otprilike ovako:

Beograd, Naucna knjiga, 1959; 1,218.

Ibrovac, Miodrag Un,,1 11 proucavanjc ronuntisrike i uporcduc knjizcvnosti: bibliografski prirucnik.

IIi

Ibrovac, Miodrag: Uvod 11 proucuvunjc romanisti]:e i uporcdnc kllji::'c1'/1 osti: bibliografsk: prirucnik.

Beograd, Naucna kniiga, 1959: S\'. L str, 218.

II i:

Beograd, Naucna knjiga, 1959, S\.I, str. 218.

Ibrovac (Miodrag). - Uvod II PIOII':(/\'{/lIjC ronumistikc i uporcdnc knjizcvnosti. bibliourafski prirucnik.

I slicnon

220 raznim drugim slucaicvima i nacinima biljczcnja bibliografskil: podataka vidjcti nizc

42

2. Listie za clanke u casopisima i novinarna

Ako je rijec 0 clanku u casopisu ili u novinama, na bibliografski listie se ispisuju sljedeci podaci: prezirne i ime autora (isto onako kao na listicu za knjige), naslov clanka, koji se ne podvlaci, nego se stavlja u navodne znake, naziv casopisa, odnosno novina, koji se podvlaci valovitorn linijom. Za casopise se unosi jos broj toma (rimskim cifrarna), godina i paginacija, a neki dodaju i mjesec, koji, zajedno sa godinom, moze da se stavi u okruglu zgradu; kod novina ubiljezava se tacan datum i stranica, a neki dodaju jos broj stupca.

Na svakom listicu ispisuje se, obavezno, signatura casopisa, odnosno novina, i, eventual no, kao i kod knjiga, neko zapazanje 0 napisu.

Navcdimo nckoliko primjera:

Royale 2104

Knight (Frank, K.) - "l-thics and economic interpretation". The Qurrcrlv .Iournal ofEconomics; t. XXXVI, 1921 - 1922, pp. 454-481.

Tautovic, Radojica: "Stil i duh Bogdana Popovica". Ziml (Sarajevo) vol, XIV, str. 30-41 (scptcmbar, 19(5)

Snajdcr (dr Marcel) - "Vecna jeres filozofije". Odjck (Sarajevo), 1. jan. 1966, str. 5

[Clanak prcstampan iz sarajcvskog Prcglcda, I 94().]

43

I ovdje treba obratiti paznju na neke posebne slucajeve, kao:

a) ako clanak iz casopisa iIi iz novina nije potpisan, bibliografska jedinica na listicu pocinje naslovom;

b) clanku bez naslova daje se naslov koji najbolje odgovara njegovoj sadrzini i u tome slucaju on se stavlja u uglastu zagradu.

Naprimjer:

[Skupstina Udruzcnja nastavnika stranih jezika SRBiHl. Oslobodcnjc (Sarajevo). 23. febr. 1964. str 4. st. 5.

Treba paziti i na nacin ispisivanja bibliografskih podataka kada se radi 0 prikazu nekog djela objavljenog 1I casopisu iIi u novinama. Evo nekoliko primjera:

R listol T Iri fkovic/. - "Graditclj i moderne misli bez Majakovskog" [Prikaz djcla: Oto BihaljiMcrin, Gr",iil('lji modcrnc misli, Beograd. Prosvcta, 19(15.] Ziml. XIV. 94 - 95 (scptcmbar 19(,5).

Samic Midhat, Prikaz djcla: R. Maixncr, Ch. Noclicr ('I I' llvric. Pans. M. Didier. 1959. 108 pp.

U: ;/ilije~ici. X. 28-.14 (l.1maj 1962)

Prikaz lrancusko-hrvatskosrpskog rjccnika od Valentina Putancca. Zagreb. Skolska knjiga, 1965. u Nasaskola. I (juni 19(5).25-.10.

(U ovomc slucaju prikaz objavljcn II casopisu nijc potpisan.)

3. Listie za clanke II prirucnicirna i antologijama

Pri izradi ovih listica postupa se uglavnom na isti nacin kao i sa clancima iz casopisa i novina. Jedino, ako je u nekoj enciklopediji clanak potpisan inicijalima, treba pogledati, na pocetku sveska, objasnjenje inicijala i ispisati na bibliografskom listicu puno ime autora clanka.

Evo dva primjera:

Clanak iz cnciklopedije:

lbrovac (Miodrau): "Francuska knj izcvnost kod Juuoslavena" Enciklopcdija Jugoslavij« (Zagreb. l.cksikografsk i zavod), 1958. III. .16' - 3t,8

Clanak iz zbirke:

Sk rcb (dr Zdenko). - "Osnovna stilska srcdstva" U: Uvod II knjizcvnost (urcdnici: Fran Petre i Zdenko Skreb), Zagreb. Znanjc, I ()61. str. 23 7-29()

Treba istaci da sc svi bibliografski podaci ispisuju na listie de l'iSII, iz prvc ruke, tj. direktno iz sall10ga djcla, casopisa, prirucnika, a ne posredno, iz nekog bibliografskog prirucnika iii iz naporncne u podtekstu. Ukoliko autor nije u mogucnosti da to odmah ucini iz originalnog teksta, podatke unesene posredno treba provjeriti na osnovu samag djcla iIi casopisa cim se za to. ukaze prilika. Iskustvo je, nairne, pokazalo da se cesto vrlo grube greske u raznim podacima vuku iz djela u djelo, iz napisa u napis.23 Opce uzevsi, vazno je od samog pocetka odnjegovati kod sebe navi-

23 Tako, napri mj cr. desctak nasih i stranih naucnika, medu kojima i ncki vrlo istaknuti, pogresno su u svojirn napisima i djclima navcli nuesto i godinll prvog izdanja putopisa: Chaumeuc Ecs l-osses, Voyage en Bosnic dans les annees 1807 - 1808 ..... kao Berlin. 1812 (mjesto Parizo 1816) zato sto su preuzimali jcdan od drugoga zajcdno sa bibliografskim podacima i grdku koju jc prvi od njih ucinio, a nijedan Sc nije potrudio da bibliografske podatke knjigc koju su imali u rukama provjeri na samoj knjizi (Upor. M. Samic, Vayagurs francais en Bosnie .... Paris. M: Didier. 1960. sir. 122. nap. 260)

44

ku tacnog popunjavanja bibliografskih listica: na listicu treba uvijek pazljivo, bez skracivanja, ispisivati uobicajene bibliografske podatke, tako da nema potrebe ponovo se vracati na djelo, odnosno clanak, radi provjeravanja ili dopunjavanja podataka. Svaka, pa i najmanja, greska u tome pogledu (pogresno ispisan datum izdanja i s1.) moze da ima za posljedicu ne samo uzaludno gubljenje vremena naknadnim provjeravanjem nego i grubu, pa i kobnu, gresku, koja djelu oduzima neminovno od njegove vrijednosti. Ne treba smetnuti s uma da upravo brizljivost u takvim "sitnicama" cin: da djelo i naucni radnik ulijevaju povjercnje, da se na njih citalac moze mirno osloniti.

Dopunjeni i korigovani, ovi bibliografski listici posluzice za sastavljanje konacne bibliografije, koja se dodaje na kraju teksta i 0 kojoj ce biti rijeci docnije.

Napornenimo jos da je, uz ove bibliografske listice, preporucljivo imati i svesku sa alfabctskim indeksom (bibliografsku svesku) u koju ce se unositi bibliografski podaci 0 napisima za koje jos nismo utvrdili da 1 i ih treba unijeti u bibl iografiju, kao i uopce djela i napise koji Sli za autora od intcresa kada obraduje neku tcmu. Licno iskustvo mi je pokazalo da je vodenje ove evidencije ne samo korisno nego i zanirnljivo: svesku prel istavam i citarn s vrernena na vrijerne ne s manjim interesom nego kakav roman.

C. Dvije strane naucne biblioteke i rad u njirna

Opec je poznata cinjenica da prvi dodir s nekorn velikorn stranom naucnorn bibliotekom, kakvc SU, naprirnjcr, Nacionalna biblioteka u Parizu i biblioteka Britanskog muzeja u Londonu, il i Kongresna biblioteka u Vasingtonu, i sl., zbunuje, cak pornalo i demoralise novog citaoca: neupucen istrazivac osjeca se u nekoj novoj biblioteci manje iIi vise izgubljen, kao u nekoj tudoj zernlji (depayse - kao sto kazu Francuzi), usljed nepoznavanja njenog knjizevnog fonda, njene organizacije, njenog funkcionisanja. Ako se tim teskocama pridruze jos i manje ili vece teskoce koje proizlaze iz ncdovoljnog poznavanja stranog jezika, moze sc dobiti izvjesna slika 0 neprijatnostima nckog mladog strucnjaka kada dodc prvi put da radi u toj biblioteci: prvi utisak njegov jc da sc necc moci nikad snaci u t0111 labirintu knjiga, casopisa, prirucnika, enciklopcdija. Medutim, raj prvi utisak iscczava rclativno dosta brzo: poslije dan-dva mladi istrazivac stice najnuznija znanja 0 tome kako da dode do zeljenih knjiga, clanaka, napisa, prirucnika.

Upravo, da bismo tom neupucenorn istrazivacu koji prvi put stupa u jednu od dvije vel ike evropskc biblioteke - Nacionalnu biblioteku u Parizu i biblioteku Britanskog muzeja 1I Londonu - pornogli da se bar donekle snade u prvo vrijeme, iznijccerno ovdje najnuznije podatke 0 organizaciji i funkcionisanju tih biblioteka neke najnuznijc sugestije 0 sluzenju njihovim bogatim knjiznim fondovirna.

45

NACIONALNA BIBLIOTEKA U PARIZU

Nacionalna biblioteka tBiblioth eque Nationales u Parizu jeste jedna od najbogatijih, ako ne i najbogatija biblioteka u svijetu: sarno knjizni fond odjeljenja za knjige i stampane stvari sadrzi preko sest miliona svezaka, i ona se i dalje bogati iz dana u dan. U nju ulaze takoreci svakodnevno sve knjige starnpane u Francuskoj i znatan broj odabranih stranih knjiga. Smjestena u samom centru Pariza, na desnoj obali Senc (ulazjoj je iz ulice Riselje - 58, Rile de Richelieuv. ona cuva knjizno blago cije prve zbirke poticu jos od 1537. godine).

Biblioteka je podijeljena na osarn odjeljenja (departemcnts), ito: odjeljenjc za stampanc stvari (dcparternent des irnprimes), nabavno odjcljenje (department des entrees), odjeljenje za periodiku (depcrtement des periodiques ), odjeljenje za karte (dcparterncnt des cartes et plans), muzikolosko odjcljenje (departcment de la musique), odjeljenjc za rukopise (cabinet des manuscrits ). odjeljenje za bakroreze (departement des cstampcs ) i odjeljcnje za medalje (cabinet des medailles).

Citaonicc vaznijih odjeljenja Biblioteke (odjeljenja za stampane stvari, periodiku, ruk opise i muzikoloskog odjeljenja) otvorene su za citaocc svakog dana, osirn nedjclje i praznika, od 9-20 casova ncprek idno. 1 to u toku cijele godine, izuzev petnaest dana, pocevsi od drugog ponedjeljka poslije uskrsnjih praznika, kada je ova Bihlioteka zatvorena za pub I iku.

Dn bi u njoj lllogao da radi, svaki citalac mora biti snabdjcven citalackorn kar10111 tcart« de /cctcl/r), cijc trajanjc moze da bude od tri mjeseca do pet godina, iii propusnicom (laisser-passcr), koja traje sarno nckol iko dana. One se vade u posebnoj kancclarij i Bibl ioteke (Bureau de cartes des lccteurs), u prizemlju. Pravo na ovu kartu, odnosno propusnicu, ima, pored Francuza, i svak i stranac koji je zavrsio ncki fakultet (odnosno spada u istaknutije knjizcvnike, umjctnike, kulturnc radnikc), i koji uz molbu i dvije fotografije prilozi preporuku svoje ambasade iii nekog francuskog profesora univerziteta (iIi dircktora neke naucne ustanove ).

Najvaznije od svih odjeljcnja, koje najcesce nasi citaoci i posjecuju, jeste prvo odjeljenje (departemcnt des irnprimes). Stoga cerno dati 0 njemu nekoliko infonnacija.

Na samom ulazu u citaonicu ovoga odjcljenja (ona je sagradena 1868. godine i broji 360 mjesta). citalac dobiva karton, sa brojern svoga mjesta, koj ion, zajedno sa svojom citalackorn kartorn (odnosno propusnicom) treba da preda odmah jednom od sluzbenika na drugom kraju citaonice (controle), i koji on ponovo dobiva pri odlasku, kada vrati sve knjige kojima se koristio toga dana.

Ukol iko citalac prvi put stupa II ovu citaonicu, a nerna nekog poznanika da ga uputi u nacin trazenja i dobivanja knjiga, najbolje je da izvjesno vrijeme upotrebi kako za razgledanje - rekognosciranje" - same citaonice i prostorije ispod nje, tj. dvorane za kataloge, tako i za citanje raznih oglasa i upustva koji mu padnu 1I oci.

U citaonici ce on naci, na stalazarna, mnostvo raznih prirucnika (rjecnika, enciklopedija, biografija), zatim razne zbirke, rnnoga opca djela iz raznih nauka, knjizevne tekstove itd. kojima se moze sluziti slobcdno, bez ikakvih formalnosti, odnoseci ih na svoje mjesto (razumije se, pod uslovorn da ih opet na njihovo mjesto vrati). U citaonici ce isto tako naci komplet starnpanog opceg kataloga, kao i, II obliku kata-

46

loga na listicima, popis svih prirucnika i drugih djela koja se nalaze u citaonici, Preporucljivo je da citalac sebi odmah pribiljezi iIi zapamti mjesto gdje se nalaze prirucnici i djela koja ce morati konsultovati u toku rada.

U dvorani za kataloge, u suterenu, smjesteni su svi vazniji katalozi (imenski, predmetni, naslovni, starnpani iIi na listicima), kao i sve znacajnije bibliografije (francuskc i strane): bibliografije bibliografija, univerzalne bibliografije, opce i specijalne, katalozi znacajnijih biblioteka u svijetu, itd.

Najvazniji od tih kataloga su slijedeci:

.·I!filhc/ski:

Cafll/O,f.!.Ul' g,L"I/l'nd <it)S iit'l"()S imt ntmc» de III Hihlin///i"(jlh' ,Vuriol/a/e. Auicurs.. (Vidjcti str. 37) Catalogul' ~(;/l(;rlll de» lin ... '.\" imprimc» (auteurs collccuvite-, - auteurs anonymcs), 19hO-19(H .. (Vidjct: str 37)

Auteur, (xupplcrucnt ] (:1 anovn.cs. 1 ~K2-1 l)3h

(Katalng sasta\']jclllld lisricima uvczanim U S\\:SKl.' S:ldr/l hlhliuf2,f<.\fskc pndalkc 0 djclirna koj.. suuxla u l-ibliotcku 1I pcriodu IhS2-1lJ3:'. ~odi!lc. sa i/ll/ctkum onih koja sadri.l ;t;ullp:lJli opci katalos_)

(Katal,,).' sastadicil lIa li-aicima Sadr/l hihlj()srat,kc podatkc 0 diclin:a koja su usia u bibliotcku od J 93()_ do !l))()_ ~odill(,.)

.,1I1fcUlS - collcctivnv« - mlfcws WfOI/.ln/tiS_ (hl\TagL'S cntrcs dL' I ()()O a 19()9, ( 'aractcrcs latins ct gnxs_)

(Kalal"" na lislll'lllla Sadril hihli\lf'rabkc pod.ukc \l djcluua koja <u usb u l iibliotcku (xl I 'J(,I) do 1 ()(){). Na~ta\ak pn .. 'thodlll1g katalog;\_)

Auteurs, anouvmcs ct publications dL's collecrivitc-, dL'puis lQ70. ('araL'tcrcs grl.'cs L't latins)

(Kalalo!! na li-aicima Sadri} hlhliu'_'r:tlskc podatkc 0 diclima kop su usia II Bibliotcku poslij« 1 X70 )!(xliIK, pisamn: ciriiicom i latillicUI1l_l

Fis.hu-r ll/hllh,Cli'/Il<' des /!(cri{)(/i'lll,"s (alfahctsk: bl:d,,!, pcriodikc)

«(/fuloglll' maticr:« I S;';2-1(3).

(Prcdrnctn: katalou, sasiavljcn od Iisliea uvczcnih II S\ cske. Sadrz: bihlioura fske podatke 0 djclirna koja su usla u bibliotcku LI pcriodu od 1~~2. do ] ()3:;. )lodinc.)

«(Ilalog/le maticn»: Ocuvn-; entree» de 1936,'\ I q~l)

( l'rcdmctui katal"!2. sasta\ ljcn (xl Iistica snucstcnil: II kataloske kutije Sadrzi bibliografske podatke 0 djclirna kOJa SLl unescna Ll Hihliotcku II pcriodu 193() do IlJ"'J.)

Cutoloqu« "wilt-res cntrcs dcpni: 1 l)(_)()

(Prcdmctni k.ualou na listicima. smiestcn.m u k.naioskc kutije Sadrii bibliografske podatkc 0 djelima koia SLl uncseua u Bihliotcku poslijc l,)()O)

('afulogll(, muticn:: I k{)4-192:'

('atalogllL' matierc-, jlJ25-1 ().l6

C{/llllogIIL' [WI' titrcs. Oeuvre, [incrairc», 1 ~82-Il)J6

(Naslovni katalou 113 listicima, uvezenim u svcskc. Sadrzi bibiiografskc podatke 0 diclima koia suusla 1I Biblioteku 1I pcriodu (xl 1 ~82. do 193(»)

47

Catalogu« p"r titres. Oeuvres litterares entrees de 1936 a 1959.

(Naslovni katalog, sastavljcn od listica. srnjcstenih u kataloske kutijc. Sadrzi bibliografske podatke 0 djclirna koja su usia u l3ibliotcku od 1936. do 1959.)

Catalaque par titre». Oeuvres littcraircs entrees (Jl'res 1960.

(Naslovni katalog na listicima, smjcstcnim u kaialosk im kutijama. Sadrzi djcla koja su usia u Bihliotcku poslijc 1960.)

Histoir« de France. (JII1'rages entrees dermis 1950. Suite du catalogue systematique.

(Katalog za historijska diela koja su usia u Bibliotcku poslije 1950. Nastavak sistcmatskog kataloua.)

Catalogue de hiograjJiJie_(;'uIl<,uisc (katalog za francusku biografiju).

Pomenimo jos katalog koji sadrzi fotografske reprodukcije listica nekih starih knjiznih fondova koji nisu usl] u stampani katalog.

Da ovdjc reprodukujemo sarno dva k ataloska l istica (umanjenog formata) Nacionalne bibliotcke u Parizu, iz kojih ce citalac moci da dobijc izvjesnu sliku kako oni izglcdaju i koje bibliografske podatke sadrze.

2IXXI64

SAMIC' (Midhat)

- Dr Midhat Sarnic Istorijski izvori Travnicke hronike Ivc Andrica i njihova umjctnicka transpozicija.

[Prcdgovor Miodrag Ibrovac]- Sarajevo, Vcsclin Maslcsa, 1962. - In 16 (20 em), 217 p. [l.ch. int. 4476-63]

[16 Y2. 27946

Andric (Ivo). "La Chronique de Travnik* Sources.

9644

SAMIC' (Midhat)

Midhat Samic, ..... Lcs Voyageurs francais en Bosnic a la fin du XVIW sicclc etau de but du XIX' ct lc pays tel qu'ils l'ont VlL ... - Paris, Didier (Mesnil, impr. Firmin - Dodot et Cie), 1960. - In 8° [23 em], 287 P. cartes.

25 NF [D. L 8996 60] - VIIId30 -

(Etudes de littcrature etrangcre et comparee. 38)

[8° Z. 33633 (38)

Bosnie. 18' s. (fin) - 19' s. (debut). Voyageur francais. Tcmoignagcs.

- Voyageurs francais. Bosnic. 16 - 19 s. (debut)

48

Djela koja su mu potrebna trazi citalac pornocu reversa raznih vrsta i boja.

Naprimjer, ukoliko je dobio mjesto na lijevoj polovini citaonice, on trazi knjige pornocu zutih reversa, dok reverse zelene boje upotrebljava ako mu se mjesto nalazi na desnoj strani dvorane.) Pri tome je neobicno vazno da sve podatke na reversu ispuni tacno i citko, hemijskom olovkom, a narocito signaturu djela (cote). Evo, ilustracije radi, jednog popunjenog reversa:

D~PARTEMENT DES IMPRIM~S BULLETIN A UTILISER

POU R LES PLACES 181 A 360

DATE: t!'.Ac.-i1.

PLACE OCCUPEE 3,2,j-

Popunjene reverse (pomocu koj ih moze u toku jednoga dana traziti najvise deset knjiga, i to po tri u isti mah) ubacuje on u "pneurnaticku cijev" (tube pneumatiquei, ciji se otvor nalazi u sredini citaonicke kancelarije (controles. Trazena djela ce citalac dobiti na svome mjestu 30-45 minuta posto je ubacio reverse.

DEMANDE ---,

COTE: ~ o (!J1 CL 31-

TOMAISON OU ANN£E

dOl p'rIodlque, at collectlonl :

p~

AUTEUR:

TITRE: S~·~

DATE DE PUBUCATION: II rr ~ 3 FORMAT: Sf t'

La format dolt lusaJ tlgurer dana la CXlU knqull pr6:6d. I. lett .. d. ao!rle, n e.t Indlspenaabl. pour lea IettrH L N. O. P. T,

.-- LECTEUR

S/J-fV) /C

'se, Me

NOM:

Cln capIUI.)

AORESSE ACTUEllE:

.--- RSPONSE DES MAOASINS -,

Communlqoo II voua-mAma Ie :

Communlqu6 Ie :

Manque en place Absence canstatt)e lin :

A consulter II :

Voir:

Cote II completer Cote II revoir ReliurII

Hers d'usaqe

Autres rt)pons68 :

49

Po zavrsetku dana vraca on na isto mjesto (controle'; upotrijebljena djela. Ukoliko zeli da neka od njih zadrzi i za sutradan, zarnolice bibliotekara da mu ta djela ostavi "na stranu" tmettre de (,(5th (On ima pravo da zadrzi tri sveska , iii sest - ukoliko ih poveze kajisern - song!e.) Pri tome ispisuje, u oba slucaja, na zutom listicu, signature djela koja je zadrzao, i sutradan, prilikom trazenja knjiga ostavljenih "ria stranu'', prcdaje bibliotekaru taj zuti listie, zajedno sa svojorn citalackorn kartom i kartonorn dobivenim na ulazu.

U dvorani za katalogc, ispod citaonice, nalaze se, pored pomenutih katsloga, jos i razni popisi periodike, stampane bibliografije raznih struka, kao i razni drugi rcpertoari.

Pomcnimo isto tako da se u Odjcljcnju za pcriodiku mogu dobiti jos neuvczani casopisi i (tckuci i, obicno, iz prethodne godine), sva godista novina, nekih zbirki i dr.

BIBLIOTEKA BRITANSKOG MUZEJA U LONDONU

Biblioteka Britanskog muzeja (British rnuscutn; u Londonu je isto tako jedna od najbogatijih bibliotcka na svijetu Posljednji fotolitografisani "Opci katalog starnpanih knjiga" k oj i je objavljen u Londonu 1965-1966. u 263 svcske - sadrzi izmedu pet i po i sest miliona bibliografsk ih jcdinica. I ona je smjestcna u ccntru Londona (We.I.)

Bibl ioteka irna nekol iko citaonica, ito: glavnu citaonicu (Rmding Roomi, kojoj pripada i citaonica za rijetkc knjige (S(}/"Ih Libarav); ciraonicu za drzavnc papirc (.<';w/c Pli/h'/" Roomv; citaonicu za mape (Mllp Roomv, citaonicu za novinc (Nc\\·sj}{I/!(,1" Librarv RCI/ding Roomv. Za citaoce jc ona otvorena svakim radnim danorn (ukljucujuci i subotu ). izuzev Vel ikog pctka, Bozica (i uoci Bozica), kao i za vrijemc jcdne scdmice. k oja poc inje prvog poncdjeljka u mjesecu maju. Radno vrijcme u glavnoj citaonici jeste od 9 do 17 casova (ponedjeljkom. petkom i subotom) iii od 9 do 21 cas (utorkom, srijcdom I cctvrtkorn).

Za rad u Biblioteci nuzno je imati cital acku k artu. Njih irna dvije vrste: dugotrajnc karte (Long-period Tickets J. cije trajanje iznosi obicno godinu dana, i krarkotrajnc karie (Short-period Tickets). koje traju do sest dana. Za dobivanje prve vrste citalack ih karata citalac jc obavezan, uz molbu, priloziti pismenu preporuku nekog britanskog profesora ili naucncg radnika: dok za kratkotrajnu citalacku kartu prcporuka nije obavezna, ali je Uprava Bibliotcke mozc da trazi.

Glavna citaonica (koja je sagradena jos polovinorn XIX stoljeca: I X54 - 1857) moze da primi blizu 400 citalaca.

Za razliku od Nacionalne biblioteke u PaJ·iZlI. u kojoj citalac dobiva pri ulazu broj mjesta, u biblioteci Britanskog muzeja on sam bira mjesto kojc zeli, ukol iko je ono slobodno kada dode u biblioteku. I II ovoj bibl ioteci se citalac moze slobodno sluziti raznovrsnim prirucnicima koji se nalaze svuda na policarna (bioliografijarna, biografijarna, enciklopedijama, rjecnicirna i dr.), i to bez ikakvih formalnosti. (Katalog s listicima svih prirucnika citaonice nalazi sc pri sarnom ulazu II citaonicu.) Medutim, knjige i ostale publikacije trazi on putern reversa.

50

U samoj citaonici, pored prirucnika, nalaze se i raznovrsni (irnenski, predmetni i naslovni) katalozi, kao: katalozi (starnpani ina listicima) knjiga i djela; popisi tekuce periodike; popisi raznih novina (od kojih su neki mikrofilrnovani, kao sovjetska Pravda i lzvjestija za godine 1917-1937); itd.

Najvazniji od svih ovih kataloga jeste, svakako, Opci katalog knjiga (General Catal ogne ofPrinted Books), koji je autorski katalog, to jest imena autora Sll unesena alfabetskim redom. To su, ustvari katalozi na listicima, uvezani II sveske. Specificnost ovoga kataloga je II tome sto Sll na lijevoj strani sveska u dva stupca smjesteni kataloski listici onih djela koja je biblioteka posjedovala kada je katalog ustanovljen, dok se na dcsnoj strani nalaze kataloski listici djela koja su usla II biblioteku poslije toga. Na taj nacin je obezbijcdena "azurnost'' kataloga. Kataloski l istici pisaca i djela koja pornenuti katalog ne sadrzi nalaze se u posebnim kataloskim kutijarna (General Caralogu«: Accession.1 1956.).

Da ilustracijc radi reprodukujemo ovdje nekoliko katalcskih listica. (Reprodukujcmo one iste kataloske listice koje smo vee reprodukovali iz Kongresne biblioteke II Vasingtonu i Nacionalne bibliotcke u Parizu, da bi citalac mogao uporediti razlike u nacinu katalogiziranja ovih dviju naucnih bibliotcka.)

II ~~O.n.22.

SAMI( (Midhat)

lstorijski izvori Travnickc hronike he: Andrica i njihova umjcmicka tanspovicija. (With a lranch sumrnary) pp. 216. Surajcvo, 1962. ~o

[sc] SLRBOCR.()ATIA\: LlTI·RATU{1 . I Iistory. Twentieth Century. Andric

M\J)R.I( (1\'0)

[Travnicka hronika.]

See: SAMI( (M) Istorijski izvori Travnickc hronikc Ivc Andrica i njihova umjctnicka transpozicija. 1962. 80

11880. n. 22.

W P 938/38

SAMIC' (Midhat)

l.es Voyageurs francais en Bosnie a la fin du XVIII< sicclc et au debut du Xl X" ct lc pays tel qu ils I ont vu, etc. (With maps.) pp. 285. pl. II. Paris, [1960.]8° [Etudes de liucraturc ctrangere et comparee. no. 3l:l]

BOSNIAA0:D HERCEGOVINA.

51

Reversi biblioteke Britanskog muzeja, pornocu kojih citalac trazi sve knjige koje su mu potrebne (izuzev prirucnika koji se nalaze u citaonici), usavrseni su i pojednostavljeni da naucni radnik uzaludno ne gubi vrijeme ispunjavajuci na njima suvisne i lose rasporedene rubrike, i iste podatke po dva-tri puta, kao sto je slucaj u nekim drugim bibliotekama. Tako, naprimjer, na reverse za knjige potrebno je unijeti sarno nekoliko (sedam) najnuznijih podataka, ito: signaturu, ime citaoca, datum citanja knjige, broj sjedista citaoca, ime autora, kratak naslov djela i godinu njegovog izdanja. I sve te podatke citalac ispisuje sarno jedanput, buduci da je papir tako podesen da se kopija prilozna originalu pise, pornocu indiga, u isti mah. (Slicni reversi uvedeni su od nedavno i u Nacionalnoj biblioteci u Parizu.)

Evo obrasca jednog ispunjenog reversa:

SHELF·MARK

P..Uder",.. N;Jol"r"le .IIf"od 1".ltI11$ s n BlOCK C A~rr AU

.s II !VI ; C ~l

from 'lte Genera' C:llulo.~t

01/;1(1.. ft. "

-----.-------~ ~-

NAM€ OF AUTHOR

I

- l.-,

8·001<' MUST NOT 8~ MARKlO I

DOCK ~ Mu~T ""'OT lit: t\t:MO""~O ,"ROM THE ROOM I'" WHICH!

THey WERE ISSUED

SEt BACk __

I u ovoj biblioteci ima reversa raznih vrsta i boja: bijcli reversi (za knjige), ruzicasti (za muzicka djela) i zuti (za mape); reversi za citaoce sa dugotrajnirn citalackirn kartama (obicni bijeli reversi) i za citaoce sa kratkotrajnirn kartama (bijeli reversi prcko kojihje ispisano TEMP, tj. temporarv+, itd. Tacno i citko ispunjeni reversi (obratiti paznju narocito na signaturu - shelf~lIlark-koja se sastoji od brojeva i slova i koju treba savjesno reprodukovati) predaju se na salteru, na kome stoji svijetleci napis: Applications for Books. Otprilike pol a do jednog sata poslije predaje reversa pornocni sluzbenik ce vam donijeti na mjesto trazene knjige. Maksirnalan broj knjiga koje citalac moze da u ovoj biblioteci trazi u toku jednog dana iznosi dvanaest.

Prije nego sto napusti biblioteku, citalac vraca sve knjige koje je u toku jednog dana dobio sluzbeniku za stolom u sredini (Centre Desk), pri cernu mu sluzbenik vraca reverse. Ukoliko zeli da zadrzi neke knjige, stavlja u svaku od njih kartoncic (ti kartoncici se nalaze na stolu, u kutiji s napisom: Reserved Books), na koji ispisuje svoje ime. Sutradan istim reversima, na kojima ispravlja samo datum i, eventualno, broj mjesta (ukoliko je mjesto prornijenio), trazi knjige za istim stolorn.

52

""" ,

,

,

, ,

\

--------III~ E

I I I I ,

, ,

... .

" e



,_ o

Treba posebno istaci da je biblioteka Britanskog muzeja, kao i Nacionalna biblioteka u Parizu, i jos u vecoj mjeri od nje, udobna i, sto je narocito vazno, dobro organizovana, tako da se novi citalac u njoj rnoze lahko i brzo snaci.

Za brzo i efikasno sluzenje jednom od pomenutih biblioteka (kao i svakom bibliotekom uopce), pored dobrog poznavanja same biblioteke i njene organizacije, kao i izvjesne snalazljivosti, nuzno je obratiti paznju jos na neke pojedinosti:

1. citalac mora dobra vladati alfabetom (odnosno cirilskom azbukom): bez toga ne moze niko lahko i brzo iskoristiti bibliotecke radne instrumente (kataloge, bibliografije i dr.). Narocito je neophodno poznavati red slova kojih mi nemamo (p, q, r. .... v, x. y, z i sl.).

2. Mora voditi racuna 0 redu koj im su kataloski listici poredani.

3. Prethodno treba da utvrdi tacan izvomi oblik imena stranog pisca cije djelo trazi.

4. Neophodno je isto tako citati u biblioteci ograse sa raznim informacijarna.

Ponekad, ukoliko propusti da procita same neki oglas, neupucen citalac moze da izgubi nemalo vremena u uzaludnom trazenju i traganju. Tako, naprimjer, u Opccm katalog« biblioteke Britanskog muzeja u Londonu, slova U i V tretirana su kao jedno slovo, i to je upozorenje istaknuto na vidnom mjestu na polici na kojoj se nalaze sveske sa rijecima koje pocinju pornenutirn slovima (" U and V treated as OIlC letter"). Medutirn, ako neupucen citalac ne primjeti to upozorenje, on ce sc uzaludno muciti i uzrujavati trazcci neko ime koje pocinje slovom U iii Y.

5. Prve dane rada u nekoj biblioteci treba u znatnoj mjcri posvetiti i upoznavanju s njenom organizacijom i funkcionisanjem. U tu svrhu treba, pored ostalog, procitati sva uputstva do kojih citalac mozc da dode a koja su namijenjcna citaocimao Takva uputstva izdaju sve vece svjetske bibliotcke, i ona stoje na raspolaganju citaocima. Tako je biblioteka Britanskog muzeja izdala uputstva pod naslovom:

Notesfor Readers; a u Nacionalnoj bibliotcci u Parizu postoji, pored ostalog, kratka brosura, infonnativnog karaktera, koju je u ediciji La Documentation Francoise lllustrcc, pod naslovom L(/ Bibliothcquc Nationalc, izdala francuska Direkcija za dokurnentaciju (Direction de la documcnrationi, i ona se moze kupiti u prodavnici Bibliotcke. Istoj svrsi moze da posluzi i Guide du lcctcur (/ la Bibliotheque Nationalc, a [a Mazarine et a lArscnal (Paris, Morance, 1930, 46 p.).

Treba isto tako prcgledati razne kataloge (gdje su smjesteni, koji je sistem katalogazacije u njima primijenjen i sl.), prirucnike (koje prirucnike stavlja biblioteka na raspolaganje svojim citaocima: koje enciklopedije, biografske i druge rjecnike itd. i gdje i kako su ani smjestcni), bibliografije i razne bibliografske repertoare, razne reverse (ne zaboravljajuci procitati i one sto se nalazi na njihovoj poledini), i uopce sve radne instrumente koje neka biblioteka pruza citaocu,

53

IV. PRIKUPL.JAl\JE GRADE

Posl ije pronalazenja dokumcnata i sastavljanja radne bibliografije, prvi zadatak koji se namccc u proeesu izrade jednoga naucnog rada jeste prikupljanje grade. lstina, tu gradu je autor, bar jednim dijelorn, vee prikupio prije nego sto je i izvrsio izbor terne: bez te djelimicne dokumcntacije ne bi on, ustvari, ni mogao ocijeniti podesnost tcme za naucnu obradu, pa ni izvrsiti, prema tome, njen izbor; moran bi mu je narnetnuti neko iskusniji korne je odredena problematika blize poznata il i koji jc, na osnovu prikupljcnc dokurnentacije, ispitao podesnost terne. Medutim, sada je 1I pitanju sistcmatsko, sire, sto je moguce potpunijc prikupljanje te dokumcntacije, grade.

Prikupljanje dokumentacije moze otpoceti sa nekim vee manje iIi vise ocrtanirn, tacnim iIi netacnirn, idejarna i hipotezarna 0 terni. C'ak se nerijetko desava da se otpocnc sa izvjcsnorn odrcdenorn svrhorn, s nekirn preciznijim ciljern da se neko stanoviste iIi postavka dokaze, ncb misao opravda. To stanoviste, postavka, misao nisu jos izvjcsni: oni cine samo neku vrstu pretpostavke, radne (odnosno naucne) hipotcze, koja ce postati istinita samo pod uslovorn da se pokaze tacna, provjercna, inacc ce ostati sarno proizvoljna pretpostavka, tvrdnja, predrasuda. I istrazivac lIpravo u tu svrhu izvodi takve eksperimente za koje unaprijed smatra da mu mogu donijeti zcljene rezultate, cinjenice, informacije. Ove radne, naucne hipoteze imaju ne mali znaca] u oblasti naucnog istrazivanja: "mnostvo pojava tako je veliko za svaki predrnct koji tezi ka objasnjenju, a ne sarno deskripciji, da sc njemu nc moze s uspjchorn prici bez hipoteze, uokvirene upotrcborn naucnc maste". Prcma tome, naucne hipoteze daju istrazivanju pravac, predstavljaju "glavne smjernice" njcgove. Pa ipak, istrazivac se ne smije ni u kome slucaju ustrucavati da te naucne hipoteze modifikuje, ako jc nuzno, pa cak i sasvim napusti, ako ga na to podsticu cinjcnice, rezultati istrazivanja . Jer hipotcza se mora prilagodavati cinjcnicarna a ne, obrnuto, cinjcnice podesavati prerna unaprijed postavljenoj hipotezi. U ovakvirn sluacajcvirna, dakle, pravac prikupljanja grade bice u znatnoj mjeri odredcn i olaksan. Nasuprot tome, kada tih ocrtanih ideja i hipoteza nerna, prikupljanje je, u pocctku, otczano i odvija sc na sirem planu, bez strozijeg mjerila II izboru dokumentacijc.

Hipoteza je, kao sto je poznato, od narocitog znacaja II eksperimentalnim naukama, II kojima najvise i dolazi do primjene eksperimentalnog metoda: hipotcze eksperimentatoru sluzi kao ideja vodilja u istrazivanju, osvjetljava mu put kroz carstvo mraka, i bez nje bi on jedva mogao vrsiti plodna istrazivanja i selekciju cinjenica.

55

Svoj rad na temi pocinje istrazivac obicno obradom literature 0 predmetu: prirodno je, i nuzno, da se on, prije nego sto otpocne sopstvena, samostalna istrazivanja, upozna sa "savremenim stanjem studija" 0 nekom problemu, da upozna status questionis; inace mu se moze desiti da "ponovo otkriva Ameriku".' S pravom je na takvu opasnost upozorio, pored ostalih, S. A. Rajnberg: "Kome nije poznato da naucnici, ponekad s ogromnim utroskom svojih emocionalnih snaga, potpuno posteno, samostalno i nezavisno, cine otkrica za koja se vee pri prvom letirnicnom prelistavnaju knjiga ispostavlja da su sarno ponavljanje nee ega sto je vee odavno poznato,,2 . Osim toga, radovi prethodnika, drugim rijecima literatura 0 predmetu, pornoci ce istrazivacu da bolje razumije primame izvore, da dobije potpuniju i vjemiju sliku o njihovoj prirodi i vrijednosti.

Prva stvar koju kandidat treba da obradi, kada je rijec 0 I iteraturi 0 predmetu, jesu najnovija i najbolja djela i napisi iz neke oblasti. U tome mu, pored nastavnika, mogu posluziti kao putokaz i kriticki prikazi djela u casopisima. I tek poslije obrade tih znacajnijih djela i napisa pristupa se drugim, manje znacajnirn djelima i napisima, koje, mozda, nece uvijek biti nuzno u cijelosti ni prouciti: dovoljno ce biti, u izvjesnom slucaju, sarno ih djelirnicno procitati, iii cak sarno prelistati.

Treba posebno istaci da obrada literature, narocito kada je ona obimna, i broji na stotine napisa, nije nimalo lahka i mehanicka stvar, nego je to posao u kome ima dosta stvaralackcg: citalac mora prema literaturi koju obraduje da se stalno odnosi aktivno, da prerna cinjenicama i idejama koje u njoj susrcce i eventual no crpe zauzima kriticki stay.

Posto je obradena strucna literatura 0 predmetu, pristupa se sopstvenim istrazivanjima - obradi primarnih izvora.

Razumije se, pomenuti red obrade dokumenata ne treba shvatiti suvise kruto, kao jedino moguc: u nekim slucajevima, priroda neke teme, i cinjenica koje su nuzne za njenu obradu, bice takva da ce nalagati manja iii veca odstupanja od gornjeg reda.

Prikupljanje dokumentacije obuhvata dvije glavne faze: I) citanje i kritiku tekstova; 2) pisanje zabiljezaka. Ove dvije faze (kao sto jc bio slucaj i sa etaparna izrade naucnog rada) medusobno se preplicu i teku vrlo cesto istovrerneno: procitavsi, naprimjer, neki odlomak teksta, citalac na njega odmah i reaguje kritikom i forrnulacijom zabiljeske. Ali, radi bolje preglednosti i temeljnijeg tretiranja, mi cemo 0 svakoj od njih govoriti posebno.

1 Licno poznajern strucnjakc koji suo ncdovoljno obavijestcni. bili uzeli kao predmct svojih doktorskih tcza teme koje su vee bile sasvirn dobra i savjesno obradene. Posljedica te fatalne neobavijcstcnosti bila jc da su morali mijcnjati ternu svojih disertacija, i to jedan ad njih and a kada je svojoj tezi bio vee dao gotovo konacan oblik.

2 0. c., str. 39.

56

A. citanje i kritika tekstova

Citanje, pornocu koga se upoznajemo sa sadrzinorn napisa i crpemo iz njih gradu (cinjenice, ideje '), predstavlja slozen i tezak proces, vjestinu koju covjek uci i stice cijelog zivota. Sjetimo se samo koliko problema postavlja citanje pred obicnog inteligentnog citaoca koji zeli da mu ono bude aktivno, "produktivno": problema II pogledu tempa citanja pojedinih lahkih i tezih) tekstova iii dijelova teksta, u pogledu razmisljanja 0 procitanorn, uocavanja plana pojedinih dijelova teksta, razlikovanja bitnih cinjenica i ideja od nebitnih, u pogledu raznih vrsta obiljazavanja teksta koj i se cita, pravljanja raznovrsnih biljezaka, skica, planova, itd. Tacno je na to ukazao stari Gete: "Ti dobri Ijudi I .... j ne znaju koliko je vremena i muke trebalo da neko nauci kako se cita. Ja sam za to trebao osamdeset godina, pa ni sad jos ne mogu reci da sam na cilju.?"

Kao sto ni za mnoge druge intelektualne aktivnosti, tako ni za vjestinu citanja nema nekih utvrdenih normi i recepeta koji bi vazili za svakoga i za sve slucajcve: ta vjestina zavisi od brojnih cinilaca - karaktera teksta, obrazovanja i navika citaoca, njegovih sklonosti i temperarnenta, itd. Ovdje bismo htjeli samo da podsjetimo na neke poznatije principe, koj i mogu, po nasem rnisljenju, da citanje ucine aktivnijm, plodnijim, efikasnijim.

U prvorn redu, neophodno je tekstu napisa - u cjelini i u pojedinostima - postupno shvatati, dobro razumjeti u njernu svaki odlornak, svaku recenicu, svaku rijcc. A da bi se to postiglo, citanje mora biti izvodcno polagano, pazljivo, strpljivo, osobito kada je rijec 0 tezirn tekstovima iii 0 tezim dijelovima nekoga teksta; i narocito, ono mora biti spojeno sa intenzivnim razmisljanjcm: ono sto cita, mora citalac, prekidajuci na trenutak citanje, da dovodi u vezu sa iskustvom i znanjem (pojmovima) koje o tome vee ima, koje je ranije stckao (u svojoj zivotnoj praksi, u profesiji, iz knjiga), provjeravajuci stalno u sebi i oko sebe cinjenice, ideje, istine koje nudi citani tekst. To ce reci, prema tekstu koji obraduje citalac mora da irna stalno kriticki odnos. Ni u kom, slucaju ne srnijc on dozvoliti da ga opcini autoritet pisca i da nekriticki prima njegova misljenja, a to se nerijctko desava svima, osobito mladim i nciskusnim citaocima, koji II vecini sluacajeva slijepo vjeruju autoru koga proucavaju, imaju bezgranicno povjerenje u ono sto on izlaze.

3 Trcba ciniti ostm razliku izmcdu jcdne cinjemce i jcdne idcie, koje sc ncrijetko brkaju i poistovjecuju. (deja je cinjcnica kojaje na ncki nacin intcrprctirana. To ce rcci. izrazcno matematskim jezikom. idcja-ciujcnica vintcrprctacija. iste cinjcnicc, tj. cinjcuice ncpornijesar;e sa idcjama, jcsu, naprimjer, imena licnosti, naslovi djcla, [X)UZdani daturni dOl!adaja i sl. Tako. kada kazemo r-;.N. jc nas student francuskog jczika. navcli smo jednu cinjcnicu kojujc lako provjeriti. kojaje evidcntna. Medutim. ako pomcnutu rcccnicu modifikujemo i kazerno: N. N.je nas I/{/jholji slllll(,l/tfiw/(,lIsk()gj<'~ik{/. izrazili Sll10 jednu idcju koju nije uvijck lahko provjcriti, i koja nijc tako cvidcntna kao ranija cinjcnica. U dokumcntima i, pogotovu. u napisima, ciste, autcnticnc cinjenicc rijctko dolaze same za sebc; one su gotovo uvijck pomijcsane s idcjama, a ncrijctko su i izopacenc zbog toga, bilo ncnamjcr no, usljed strasti, predrasuda, apriomih shvatanja i sl., bilo namjerno, da bi se citalac ubijcdio u ono Ll sto sc "eli da budc ubijedcn. Neiskusan iii nekritican istrazivac prima. po pravilu, mnoge ideje i cinjcnice nekreticki, uzima sve novo za gotovo, dok ce iskusan i kritican istrazivac razlikovati, s jedne strane, neospornc cinjenice od izopacenih i, s druge srranc, tacne ideje od izopacenih shvatanja, predrasuda i sl. Narocito je vazno da istrazivac nc prima, bez dovoljno kritickog duha, kao istinite cinjcnice koje su mu prijatne, za koje je zainteresovan, koje potkrcpljuju njegov stav, hipotezu, tcoriju.

4.1. P. Eckermann, o. c. str. 163.

57

Misljenja, shvatanja, stavove koji se iznose u tekstu treba on da "odvagne i prosudi", podvrgne svestranoj analizi, ispitivanju sa raznih aspekata: da li je grada koju tckst pruza relevantna za njegov predmet; da Ii je pisac crpio tu gradu iz prve iIi iz druge ruke, mozda i iz trece ruke (posebnu opreznost treba pokazati prema posljednjim dvjema vrstarna grade i na osnovu zdravog razuma prosuditi 0 njihovoj valjanosti i vrijednosti ); da Ii su pisceva rasudivanja, uopcavanja, zakljucci - pouzdani, liseni raznih predubjedenja i predrasuda (vjerskih, drustvenih, politickih i drugih), rijecju, takvi da se citalac moze na njih osloniti; da Ii autor uziva ugled u svojoj struci i gdje je i kada njegov napis objavljen (u uglednom casopisu, u izdanju renornirane izdavacke kuce, il i obrnuto), itd." Na osnovu takovg temelj itog i savjesnog ispitivanja teksta citalac ce pisceve koncepcije primiti iIi odbaciti, u potpunosti iIi dijelom vodeci osobito racuna 0 tome da svoje zakljucke ne izvodi i sudove nc donosi prcnagljeno, brzopleto.

Mjesta koja, eventual no, ne razurnije, treba citalac da cita ponovo i razmislja 0 njima sve dotle dok ih ne bude shvatio, Alen (Alain) je lijepo u vezi s tim rekao: "Ko ne pocinje nerazumijevanjem taj i ne zna sta znaci misliti" _ Opce uzevsi, jedno citanje nije dovoljno: rna koliko prvo citanje bilo pazljivo, sabrano, savjesno, pri njemu ce se rijctko rnoci uociti i otkriti sve one zanimljivc i korisne idejc i cinjenice koje tekst krije-za to je nuzno neki tekst citati dva, tri, pa i vise puta: "Tekst treba ponovo citati onoliko puta koliko pitanja imarno da ll1U postavimo; treba ga, dakle, citati desct, dvadcsct, sto puta" - veli hiperbolicki jedan istaknuti historicar."

Potrebno je jos ukazati i na to da, pril ikorn prikupljanja grade, nije nuzno citati svaku knjigu, napis, u cjelini, od pocetka do kraja. Knjige koje u takvim slucajevima zasluzuju cia se procitaju od korica do korica spadaju u rjcde knjige. Dovoljno jc procitati sarno onc dijelovc koji pruzaju naucne informacije (podatke, ideje) 0 odredenoj terni. U tome pogledu moze cia bude od koristi indeks imena , cdnosno pojmova, i sadrzaj knjige, koje treba pregledati prije svih drugih dijclova djcla. Otuda takozvano "dijagonalno citanje", iIi "citanje po dijagonali", prilikorn koga se preleti preko onih dijclova knjige iIi napisa koji za obradu odrcdcne temc nisu od interesa. Pcgresno bi hilo stoga takvo citanje smatrati, eventual no, povrsnirn iii nesavjesnim. Ono, ustvari, pristcduje citaocu uzaludno gubljenje vrernena: ukoliko bi on svaki napis citao od pocetka do kraja, utrosio hi znatno vise vrerncna za prikupljanje grade nego sto jc potrebno. Pa ipak , treba dobro promisliti da li je ovakvo citanje dovoljno i cjelishodno.

5 IJJ10r Ch. II. Vivian and M. J. Bcrncua. FIll'ilsh cornpasiuon. str 122. - () vrijednosti knjigc mozc citalac ponckad cia dobije sliku i 1'0 nckim spoljasnjun njcnin: ciniocima: po f!odilli izdanja, koja uk azujc doncklc na njenu savrcmenost. sto ni u kome slucaju J1c znaci da i stare knjigc, rna () koioj naucnoj disciplini sc radilo. nc mouu da budu vriiednc. i vrjednije od noviiih: po naslovu knjigc, koji izrazava. iii trcba da izrazava. sadrzinu i domet djela, kao i obim istrazivanja: po preduovoru i uvodu. koji pokazuju cilj i plan djcla, karaktcr istrazivanja. njihov ohim i granicc, uk azuju na izvore koji su isk orisccni iii nisu rnogli biti iskorisceni, i sl.: po indeksu knjigc. koji je toliko vazar: za neku knjigu da su rijetka djela koja mogu biti liscna indeksa: po apendiksu. koji sadrzi ccsto vrlo koristan i znnimljiv materijal koji nije uncscn u tekst u uzem srnislu: po bibliour afiji. cija jc korist za citaoca neprocjenjiva: po podnoznirn napomenarna, itd. (ee Fr_ Cordasco and E. S_ \L Gainer. o. c.. pp. 23-26)

6 Robert Marichal, "La Critique des tcxtes", u . L 'Histoire et ses methode», str. 1356_

58

B. Pisanje zabiljezaka

Izrada nekog naucnog rada veceg obima ne moze se ni zamisliti bez prethodno napravljenih zabiljezaka: nema toga pamcenja, ma koliko ono bilo prijemljivo i pouzdano, koje bi moglo u sebi zadrzati i nositi sve elemente (cinjenice, ideje, citate i s1.) nuzne za izradu jednog obimnijeg rada. Tacno kaze stara kineska poslovica da je i najbljede mastilo na hartiji mnogo pouzdanije od najboljeg pamcenja. Stoga svaki naucni radnik mora da napravi na stotine i tisuce raznih zabiljezaka prije nego sto pristupi pisanju: one ce mu posluziti kao grada za izradu rada.

Otuda je neophodno savladati tehniku pravljenja biljezaka i sluzenja njima: i ovdje, kao i drugdje, onaj ko je to savladao ne gubi uzalud svoje vrijeme i energiju. lstina, nacin pravljenja biljezaka zavisi, u znatnoj mjeri, od samog predmeta i, narocito, od individualnosti (temperamenta, navika) samog istrazivaca. Pa ipak, mada se ni 1I ovoj stvari, kao ni u mnogima drugirn, ne mogu dati neka pravila koja bi vazila za sve slucajeve, mogu se iznijeti neki opci principi koji neiskusnorn istrazivacu mogu biti od koristi, bar za prvo vrijerne, dok sam sebi ne izgradi svoj sopstveni sistem pravljenja biljezaka,

Odmah treba reci da biljeske, s obzirom na svoju sadrzinu i obI ik, mogu biti raznih kategorija, kao: bibl iografske (0 kojima je vee bilo rijeci), dokumentarne, tj. one koje se ticu predmeta, teme koja se obradujc, metodoloskc, tj. one koje se odnose na metodu i tehniku i s1. Svaka od ovih kategorija moze se opct, sa svoje strane, dijeliti na vrstc. Tako, vidjcli smo, bibliografske biljcske mogu biti obicne i kriticke; dokumentarne se pak mogu, s obzirom na izvor iz koga Sll crpene, dijeliti na: hiljcske crpene iz prve ruke (iz primarnih izvora: rukopisa, arhivsk ih dokumenata, iIi rijetkih knjiga - po pravilu, ovc zabiljeskc su najdragocjenije), iz druge ruke (iz sekundarnih izvora), biljeske koje su licne i kriticke opservacije i s1. Daljc, prema svorn obliku, biljeske rnogu biti doslovni ispisi, peri frazc, rezimei nakog teksta. I tako dalje.

Kada jc rijcc 0 pravljcnju zabiljczaka dokurncnrarnog karaktera, odmah iskrsava jedan problem koji II prvi mah izgleda nerjcsiv, i na koji ukazuju neki toretieari7 S jedne stranc, autor nije jos nacisto koje informacije ce biljeziti na listice, buduci da prcdrnct nije jos dobio precizne konture, i nije mu poznata sadrzina i oblik rada; s druge strane, sadrzina i ohlik rada ce biti jasni i tema precizirana tek kada autor bude ovladao osnovnim materijalorn rada. lzlaz iz ovoga zacaranog kruga je, po misljenju Sandersa, II tome da citalac, prije nego sto pocne uzimati biljeske, cita samo orijentaciono, pa tek kada su se zahvaljujuci tom orijentacionom citanju, u svijesti autora preciznije i jasnije ocrtale konture predrneta, prede na uzimanje biljezaka:

Dvijc stvari (vcli Sanders) treba da ucini onaj koji "eli da bude siguran da cc mu biljeskc kojc budc uzimao biti od koristi. Prvo, on mora da procita dosta iz one naucne oblasti koju namjerava da istrazujc, nc uzimajuci pri tome nik akvih druuih zabiljezaka osim bibliourafskih. Kada se on bude u dovoljnoj mjeri orijcmisao, problem C'" poceti da poprima taka, oblik da cc on rnoci odrcditi o nckoj informaciji na koju naidc da Ii F iii l1lJC relevantna za njegovo istrazivanje. a isto tako, ako jc rclevantna. koje mjcsio ce ona zauzeti II rjcsavanju njegovog problema. Koliko ce tog orijcntacionog citanja biti I1ULI10, zavisice. razumije S':, od toga u kojoj mjeri student vlada pozadinom temc,

7 Cf Ch. Sanders. An Introduction to research in English literary history. pp. 290-291.

59

kao i od prirode samoga problema. Najveci dio grad iva iz toga prethodnog citanja odgovorice svojoj svrsi kada se to citanje na siroi osnovi zavrsi, i ono se nece navoditi u samom radu, jer ce student naci, izvjcsno, autoritativnije izvore za rna koju informaciju crpenu iz prethodnog citanja i on ce imati priliku da ih uprtrijcbi ..

Sanders dodaje da se usput biljeze pitanja i problemi koji, eventual no, budu iskrsli u toku prethodnog, orijentacionog citanja."

Vecina istazivaca, cini se, ispisuje zabiljeske (mahom izvode, rjede - rezime fragmenata i sopstvene rcfleksije) u svesku iii na listovc hartije standardnog formata (21 x 29,5). Tako, ispisi sarno iz jednog djela mogu da zauzmu ponekad znatan dio sveske iii dcsctine araka hartije. Ovaj nacin pravljenja zabiljezaka ima svojih dobrih i losih strana. Dobra strana je ta sto se u ovom slucaju say materijal iz jednog djela nalazi skupljen na jednom mjestu (u svesci iii na tabacima hartije) i na taj nacin ga je lahko cuvati i ponovo naci kada zatreba. Uz to, prijc upotrebe, ovako ispisanu gradu nuzno je asimilarati dobro, brojnim procitavanjern i razrnisljanjem. S druge strane, nedostatak ovakvog nacina biljezenja grade je u tome sto je ona ncpokretna, vezana za jedno mjesto, gotovo skamenjena, mrtva, pa ju je nernoguce pomjerati, premjestati njene dijelove i u nju drugu gradu, zabiljeske interpolirati.

Drugi nacin jeste ispisivanje zabiljezaka na fisama (listicirna hartije). Ovaj nacin, i pored nekih svojih ncdostataka, ima izvjesna preimucstva nad prethodnim: iako sistern zabiljezaka na fisarna trazi veliku urednost i sisternaticnost (fisc se lahko zature, izgube, i u danorn trenutku je ponekad vrlo tesko naci onu koja je nuzna), on ima tu dobru stranu sto su listici vrlo pokretni, i lahko se daju, prema potrebi (kornpoziciji, predrnetu, ideji, asocijacijarna, itd.), pomjerati, prernjestati, povezivati jedne s drugirna, interpol irati jedne u druge i sl.

Oba ova nacina ispisivanja biljezaka mogu se vjesto kombinovati: manje biljeske ispisivati na fisama, a za ispise veceg obima upotrebljavati listove standardnog formata iii svcske. 0 tome treba svako da sam odluci i izabere neki sistem ispisivanja biljezaka koji odgovara njegovom ukusu, tempcrarnentu, prirodi." Kada se upotrebljava svcska , preporucljivo je sa strane ostaviti rub i ispisivati za svaku biljesku neku rijec koja izrazava njenu sadrzinu: keyword (kljucna rijec).

Fise mogu biti raznc vclicine: 7,5 x 12,5 ern; II x 17 ern; 12 x 18 em; 12 x 20 ern; itd.Upotreba fisa izvjesne velicine zavisi od mnogih faktora: u prvom redu od navika i individualnog ukusa istrazivaca, a u izvjesnoj mjeri i od naucne discipline i teme koja se obraduje. Tako lingvisti, kada obraduju temu iz oblasti sernantike, imaju obicno posla sa cinjenicama manjeg obima (rijecima i sl.), pa ce ih moci ispisivati na fise manjeg formata nego, naprirnjer, historicari, Velicina fisa moze zavisiti i od rukopisa: onome koji pise krupno bice potrebno vise prostora za neku biljesku nego onome ciji je rukopis sitan. Mogu se u isti mah upotrebljavati i fise razlicitih velicina: jedne za manje biljeske (naprirnjer, za bibliografiju), a druge - za duze

8 Ibid., p. 291

9 Za neku vrstu biljezaka bice podesniji tabaci papira: za arhivsku gradu. za duze ispisc iz nckog djela, za pisma i sl. Vlastito iskustvo mi je pokazalo da su fise podesne narocito kada sc prikuplja dokumentacija za neku odredenu temu, dok je, naprotiv. sveska podesnija za biljeske koje se prave svakodncvno u toku lcktire. razmisLjanja 0 njoj i povodorn nje.

60

(naprimjer, za biljeske 0 temi), itd. Pri tome je vazno: kada se odluci za jednu velicinu.istrazivac treba da nju stalno i dosljedno uportebljava.!"

Neki se, za te svrhe, sluze fisarna napravljenim od kartona,'! ali su ovakve fise skupe, pa rijetko dolaze u obzir za dokumentarne fise, narocito kada je potreban velik broj njih. Medutirn, fise od kartona standardne velicine (7,5 x 12,5) podesne su za radnu bibliografiju.

Na fise se ispisuju zabiljeske razne vrste: izvodi (doslovno prepisani fragmenti teksta), misli iz teksta prafrazirane iii rezimirane; sopstvene misli i refleksije koje citaocu padnu na pamet pri obradi teksta, u dodiru sa piscevirn mislima i zapazanjirna, stavovima i tvrdnjama; kriticke primjedbe na razna misljenja i stavove izrazene u tekstu, i sl. Pri tome treba da autor obrati paznju na to da zabiljesku ispise po mogucnosti u onom obliku u kome ce je upotrijebiti u radu: tako da se ona moze, kao takva, ne samo sadrzinorn nego i oblikom sto bolje uklopiti u tkivo teksta.

Ali bez obzira na vrstu zabiljeske, vazno je da se svaka od njih ispise na posebnoj fisi. To ce reci, nuzno je na jednu fisu zabiljeziti samo jednu naucnu infonnaciju, jednu "infonnativnu jedinicu" (jednu cinjenicu, jedan podatak, jednu ideju, jedan citat, jednu sopstvenu ref1eksiju i sl.), koja se odnosi samo na jedan problem, na jednu ideju, na jedan predmct, na jednog pisca: jedino u tOI11 slucaju bice fise pokretne, moci ce se s njima vrsiti razna pomjeranja, permutacije i interpolacije. Za taj sistem biljezaka postoj i u engleskom jeziku i posebna kovanica: The single-factto - a card system.

Naravno, ovo pravilo je - kako istice Sanders - lahko postaviti i nauciti, ali ga je tesko primijeniti; njegova primjena ne malo zbunjuje nevicncg strucnjaka: "Nauciti raspoznati uno sto sacinjava jedninicu gradiva trazi sposobnost razlikovanja i, ponekad, dobar dio nagadanja . Jedinica gradiva je ona suma infonnacija - pa bio to paragraf, recenica, fraza iii rijec - koja ce stajati sama za sebe u zavrsnorn naucnom radu, i u koju se nikakva druga informacija, - izuzev rnozda komentar autora rada, - nece vjerovatno unositi'L' ' Ukoliko pak treba prepisati, parafrazirati iii rezimirati duzi odlomak teksta, mozc se to uciniti na vise fisa, koje se numerisu i spajalicom povezu.

Pored sadrzine (citata, rezirnea, itd.), na fisu se ispisuju i neki drugi neophodni podaci: naslov teme za koju se prikuplja dokumentacija (on se stavlja odmah na pocetku fisc, pri vrhu), ime autora i naslov napisa koji se obraduje, sa najnuznijim bibliografskim podacima (oni se stavljaju obicno pri dnu iii pri vrhu), Ovi podaci se na dokumentamoj fisi ispisuju u skracenorn obliku, od bibliografskih podataka dovoljno ispisati ime piscai broj stranice; a jos i naslov ako se konsultuje vise napisa istog pisca. Preporucljivo je na fisu ispisati i naslov poglavlja teme kome fisa pripada, i koje odgovara naslovu poglavlja iz plana (da bi svi naslovi poglavlja bili pred ocima prilikom pravljenja biljezaka, neki preporucuju da se oni ispisu na posebnoj fisi, koja se drzi stalno pri ruci, kao i kratku sadrzinu fise (izrazenu jednom iii sa dvije rijeci).

10 Fisc razne vclicine mogu se poruciti II stampariji: a moze ih, jednostavno, i svako sam napraviti, razrezujuci arak papira na osam jednakih dijelova.

II U Parizu knjizare prodaju fise raznog kvaliteta, formata i bojc 12 eh. Sanders, o. c. p. 293.

61

Pri tome su tu i tarno neminovne izvjesne nedoumice: kakav naslov dati zabiljesci, u koje poglavlje je smjestiti, i sl.

Nek i savjetuju da se prilikom ispisivanja biljeske, ostavlja na fisi rub od oko dva do dva i po centimetra, u koji se unose: datum pravljenja zabiljeske (on moze da bude zanimljiv s obzirorn da pokazuje evoluciju odredene ideje), eventualni docniji podaci (sa njihovim datumom), datum kolacioniranja, reference 0 izvorima i sl.\' Naprimjer:

"'-AI" ........... ~' __ ...... "1,-lJ. P~'11 ... ~S ........

", [~~G.A<L..c·,"" ~ ..... f.; .. 1 Lp_ ~""" Aut.. -...l" .• ___".1"'r-.

~...." 1. .,,_,e .".<I. ,_.#~ .t-.. ..... oI_. • jo. c.-t.. _ ..t.", • ~ ..

....__ .. ~ ~~ h~ .J>..L._ ,........-1<,.". '. G.. $ .... ',.:.. '''" _"',

.1;.1. .__.__...,~, • ...<1 .... "-"- ~ ~~, ....,._"z.J,_ ........t. "t:'""

....t.....t-.. .~}. -uJ. .___A,~...(...t 01.-..;(, ..(,.J,.J • .i< •• ~

~~'_'~" ~ ........ ""-.. • ..e - 1.j..-.. ~ ~4&0. ~. r ",. ~" )

t: O. fro.J (?~; ....... y~ i~.I'''D.t1

to ... .:.t ., -v..le t. ~~ ... to ~e. -.....,_., J h. t¥t-l It •• f-', """ ~ 6~. 'U.'1. UJ.,_ e. ,.._t tt. ..... 'J

It e .L.d. 1 , t. c '1 .tt. _~. :1. ~ ~ to,,~ a. ••.

'(4 1~ .;... -i "-CGo, ........ ~ ....... P'\ ~oc..i """1" .... ..A....

... ......., ~ 1- ~ t..&l;. •



Gotovo opec jc rnisljcnjc da zabiljcsk e t rcha ispisivati sarno na jednoj strani fise:

II tom slucaju, prilikom redigovanja rukopisa, autor ncma potrcbc da fisu prevrcc kako bi vidio staje napisao na drugoj strani: on cijclu sadrzinu njenu ima pred ocirna. Osim toga, fisc se tada mogu rczati i pojedini dijelovi njihovi pornjerati i povezivati prcn:a sadrzini.!" Mojc 1 icno iskustvo potvrduje lWO gotovo opccprimljeno misljenje: ono mi govori da, iako nerna ncke vel ike smetnje da se zabiljeska prenosi i na polcdinu fisc (u tol iko prije sto njenu sadrzinu mora autor i onako da dobro poznaje i asirniluje prije ncgo sto oblikuje ncku misao u tekstu), ipak to nijc podesno ciniti: i to iz razloga sto sadrzina zabiljeskc 1I tom slucaju ne samo sto nijc prcgledna ncgo cesto nijc ni uocljiva. Dok sam ranije ispisivao zabiljcske na obje strane fisc, morao sam nekada da preturim i prcvrnern iste fise i po vise pula da bih, poslijc nemalog gubitka vrcrncna i nerviranja, pronasao onu fisu koju sam zelio da nadcm.

Znacajno jc i redigovanje zabiljezaka na fisama, koje nije nimalo mehanicki posao: nego trazi punu misaonu aktivnost: umjesto da se mchanicki prepisuju dugi odlomci teksta, bolje je cesce ciniti misaoni napor da se sadrzina odlornka asirniluje i zabiljezi ukratko na fisi sopstvenim rijecima. Sta cerno u pojedinim slucajevima zabiljeziti na fisu, zavisi od mnogih cinilaca: od karaktera terne, vrijednosti teksta

13 Ibid.. pp. 293·294.

14 "Pisite samo na jcdnoj strani", savjetuje Rajnbcrg. "jer cetc kasnije morati da radite rnakazama. Tekst ispisan na polcdini lista moracete. najzad, ponovo prepisati." (0. c. str. 5 I.)

62

koji se obraduje, citaocevcg iskustva i umjesnosti, temperamenta i trenutne asocijacije i raspolozenja, vrste zabiljeske i dr. Ni u kome slucaju se na fise ne smiju gomilati suvisne stvari i detalji, ispisivati dugi tekstualni fragrnenti opsirno parafrazirati iii rezimirati autorovc misli, unositi cinjenice i misli koje nisu u neposrednoj vezi sa ternom iii su opcepoznate, Ukoliko bi sc tako postupalo, morao bi se, docnije, prilikom redigovanja rukopisa, odbaciti velik broj fisa kao suvisnih. A da ce, u svakorn slucaju, izvjestan broj njih odbaciti, sa tim se mora pomiriti svaki autor naucnog rada. Nevolja je, medutim, u tonic sto, prilikom obrade napisa i pisanja biljezaka, autor nikad nc zna sigurno sta ce za njega docnije, i u kOI11 obirnu, biti od interesa i koristi.l:i Stoga ncki naucni radnici smatraju da treba "praviti obirnnc izvode iz svcga sto je bitno, ne zaleci pri tome vrernena". 1(,

Ovako treba postupiti narocito u dva slucaja: 1) kada je do dokumenta iz koga sc crpc grada tcsko doci; 2) kada jc rijec 0 obimnijim naucnirn radovima. Iz pros tog razloga sto jc, kao sto tacno primjccujc Sanders, uvijek lakse doslovno prcpisani tckst rezirnirati iii parafrazirati vlastitim rijccima nego obmuto.!: Osirn tog, doslovan citat je neophodan u nckim posebnim slucajcvima: kada jc odlomak tcksta vrlo znacajan, kada njegov oblik prcdstavlja posebnu vrijcdnost (istice se svojorn konciznoscu i zivoscu stila), tako da bi nc malo izgubio od te svojc vrijcdnosti , iii bi 1l1U misao bila iznjcvjercna, unakazcna, ukoliko bi se odlomak parafrazirao iii rczimirao. To cc biti sluca] narocito kada je rijec, naprimjcr, 0 definicijarna, scntcncijarna i maksimama (i uopce 0 konciznim formulacijama ), stihovirna, kao i kada odlornak potice iz pera kakvog autoriteta u odrcdcnorn piianju. cije misljcnje potkrepljuje autorovu rnisao. Zatim, tck st se citira doslovno i onda kada .Ie misao izrazena u njcmu ncdovoljno jasna. dvosmislena: ako sc Lcli necija tvrdnja, navod, da pobija; ako postoji mogucnost da ncko ospori navodc.!" Ncrijctko i fragmenti na stranornjcziku zaluijcvaju doslovnc ispisc - u cijelini iii u pojcdinim dijelovima: time je zagarantovana vcca tacnost i autcnticnost. Doslovno prepisanom stranorn tckstu mozc se odmah dodati i njegov prcvod. I tako dalje.

U drugim slucajcvirna sc fragmenti teksta parafraziraju iii rezimiraju sopstvcnim rijccima. Poznato je, naime: kada sc naucna informacija (ideja, cinjenica), crpena iz nekog izvora, parafrazira iii rezimira vlasritim rijccima, ona se bolje asimilira, postaje autorova svojina, autorova cinjenica i idcja. To parafraziranjc i rezirniranjc se obavlja, uglavnom, na sljedeci nacin: fragmcnat koji se zeli parafrazirati iii rezirnirati procita sc pazljivo, ne jednorn, obracajuci pri tome poscbnu paznju na znacajne idejc i cinjcnice; onda se, ne gledajuci u tekst, sadrzina paragrafa parafrazira iii rezimira po sjecanju: parafraza iii rezimc sc mogu uporediti s tckstom napisa tek posto se zavrse da bi se autor uvjerio ela nije stogod izostavio, iii da nije osnovnu misao teksta izrnijenio, izncvjerio; ukol iko bi pak autor zagledao u original za vrijeme sarnog parafraziranja iii rezimiranja, izlagao bi se opasnosti da iz njega doslovno

15 Vidjcti ranije

16 S. A. Rajnheru. o. c .. str. 49. 17 0 c., str. 294.

18 Upor. 11. G. Shelton, ili-ilill!; term lJUI){'I'S (/11,1 reports, pp. 70 - 71.

63

prenosi, pozajmljuje autorove rijeci i frazeoloske obrte. Uopce, citavoj biljesci, pa i parafrazi iIi rezimeu tudeg teksta, treba dati sto licniju notu, potkrijepiti ih licnim opservacijarna, misljenjirna, pogledima, i formulisati ih sopstvenim rijecirna.

Sarno se po sebi razumije da na fisi - uz doslovan ispis, parafrazu, rezime teksta - treba odmah zabiljeziti i sopstvenu refleksiju, kriticku primjedbu, ukoliko se ona pojavi; nikako to ne odlagati, s motivacijom da cerno ih se i docnije sjetiti: u tom slucaju moze i najljepsa misao, zapazanje, refleksija, da nepovratno isceznu.l" Stoga pravilno postupa S. A. Rajnberg kada nastoji da sebi sugerise kako ima najgore pamcenje, mada mu je ono, po njegovim sopstvenim rijecirna, "sasvim dobro'' 20

Prilikom pravljenja zabiljezaka neophodno je jasno oznaciti sto kome pripada: obiljeziti razlicitirn znacima tudu misao (doslovno citiranu, parafraziranu, rezimiranu) i svoju sopstvenu. Inace, docnije, autor biljeske moze svoje i tude pobrkati, i, propustajuci da to obiljezi u rukopisu rada, izloziti se opasnosti i neprijatnostima da bude optuzen za pozajmice, plagijat, 0 kojima nije ni slutio. Ne jednom se to desilo, ponekad i uglednijem piscu koji nije bio dovoljno budan u tom pogledu. Da podsjetimo ovdje samo na slucaj Marka Cara, kome je, u njegovoj zbirci Moje simpatij« (II), .Iovan Skerlic otkrio niz pozajmica iz F. de Sandoval a i Roda.21

Nije potrebno isticati da zabiljeska, i naucna informacija sadrzina u njoj, treba da bude tacna i precizna (u tu svrhu, prcporucljivo je, naprimjer, citat provjeriti odrnah posto je prepisan iii docnije), potpuna, tj. da su u njoj navedene sve informacije koje mogu doprinijeti rjesenju nekoga problema, i objektivna. Zakleti neprijatelj tih osobina SlI: prenagljenost, lakovjcrnost, nehat i nebrizljivost, zlonamjernost, predrasude svih vrsta. Svaka od ovih erta je nespojiva sa atributirna pravog naucnog radnika. Sjetimo se sarno koliko neprijatnosti moze autoru da pricini najmanji nernar: doista, nista zahmetnije i dosadnije nego ponovo ici 11 bibl ioteku radi provjcravanja nekog detalja, sitnog podatka - straniee iii datuma nekog napisa, tacnosti nekog citata, i sl.

Pored pisanih izvora, koji su glavni i najcesci, za saznavanje cinjenica i ideja nisu beznacajni ni usmcni izvori. Ne samo razgovor sa nekim iskusnim i prizantim naucnikorn - koji moze dati ponekad neproejenjive savjete i uputstva 0 raznim pitanjima u vezi sa obradorn neke teme: 0 njenoj sadrzini i obimu, metodima koje treba primijeniti, 0 stampanim i rukopisnim izvorima koje treba pregledati, itd. - nego i

19 Kao razlog za biljczcnje neke misli u onom trcnutku kada S~ ona pojavi navodi sc to sto nasa intcligcncija, kao ni tijclo, ne rade uvijck podjcdnako dobro: prcma tome. nije izvjcsuo da cc sc takav trcnutak ponovo javiti.

20 Ibid., 48. - U vczi s tim, prcporucljivo jc imati stalno pri scbi praznc fisc, iii biljcznicu, i olovku: i lezeci u postclji, i sjcdeci 1I naslonjaci, i na sctnji, i u pozoristu. Ukoliko. slucajno, ncmate pri ruci hartije i olovku. ustanite odmah iz naslonjace iIi postelje, nadite ih i misao zabiljezite ako se ona pojavi. Sjetitc sc kako jc Milton dizao svoje kccrke iza sna da bi im izdiktirao odlornak svcga lzgubljenog raja, koji je bio komponovao za vrijeme nesanih noel.

21 Upor . Jovan Skcrlic, Pisci i knjig«. Beograd. Prosveta. 1964, IV, 78-RO. - Zanimljivo je da je istom piscu, gotovo prcd kraj njegove knjizcvne karijere, otkrio iz Gizoa pozajmice i Jovan Krsic. (Upor.: Jovan Krsic, "Povodorn jcdne knjizice M. Cara", Pregled. mart 1940, str. 184-186.) Ja licno vrsim to obiljezavanjc na slijedeci nacin: sopstvenu misao, zapazanje stavljam u uglastu zagradu (a ponckad jos uz to svoje inicijale); doslovne ispise obiljczavam navodnim znacirna: uz tudu misao. parafraziranu iIi rezirniranu vlastitim rijecima, navodim izvor (upor.: ..... ), a ponekad tu misao uokvirim jos i viticastorn zagradom.

64

diskusija sa kolegom iste iii srodne struke i discipline moze ponekad da navede na srecne asocijacije, da urodi plodnim mislima, da donese srecna rjesenja. Sadrzinu te plodne razmjene misli i sve korisne sugestije treba, svakako, zabiljeziti sto prije, po mogucnosti jos istog dana kada je razgovor voden. Ukoliko u rukopisu citiramo neku cinjenicu iii misao koju smo na taj nacin, usmenim putem, saznali, treba to u napomeni i oznaciti (naprimjer rijecima: "saopcenje profesora Miodraga Ibrovca", i 51. ).

*

Prilikom prikupljanja dokumentacije nuzno je voditi racuna da se predmet iscrpi.

Pri time se odmah namece pitanje: dokle treba ici u prikupljanju grade, u gomilanju biljezaka? Teoretski, tome nema kraja, s obzirom na rnnostvo napisa i izvora koji obicno postoje 0 nekom problemu i koji se svakodnevno 0 njemu iii 0 slicnirn pitanjima objavljuju. U praksi, medutim, stvar je nesto jednostavnija: ako je autor savjesno tragao za dokumentima, otkrio i proucio glavnu dokumentaciju - izvore i napise -

o nekom predmctu, moze biti gotovo siguran da se upozna s osnovnorn grad om koja

o odredcnorn predmetu postoj i, i da mu, prema tome, nije izmaklo nista bitno. Pa ipak, treba nastojati da se 0 nekorn prcdmetu prikupi sto veci broj zabiljezaka. I to iz prostog razloga sto, kako istice Sanders, ukoliko neko ima vise zabiljezaka, utoliko ima i vise izgleda da iz njih odabere dobre zabiljeske i napise dobar rad22

Da bi se sakupila dovoljna dokumentacija, tako da se od nje moze stvoriti naucni rad, djelo, prikupljanje grade moze da potraje mjcsecima, pa i godinama, sto zavisi, narocito, od obima istrazivanja. Otuda obradi tekstova treba prilaziti sa sto vise plana i metodicnosti, sto sistematskije. S druge stranc, u prikupljanju dokumentacije se ne smiju prelaziti okviri tcrne. To ce rcci, treba se striktno ograniciti na gradu koja je u vezi s tcmorn, ne biljeziti ono sto izlazi iz njenog okvira, rna koliko to inace bilo zanimljivo i privlacno, i sarno po sebi vrijedno i znacajno.

Sto se tice postupaka pri obradi neke knjige, napisa, kao i reda tih postupaka, oni zavise od karaktera napisa i, jos vise, od individualnog iskustva i navika samog citaoca. Umjesto da navodirn raznovrsne postupke, najbolje ce biti, i najprakticnije, nalazim, da ovdje iznescrn, u glavnim potczima, kako ja postupam pri obradi ncke knj ige, napisa (isticuci pri tome da ne zclim, naravno, nikorne da namecem svoje postupke kao jedino dobre i moguce).

Kada dodern do neke knjigc iii clanka koji treba da obradim, najprije ispisujem bibliografsku fisu, sa svim nuznim podacirna, ukoliko to ranije nisarn ucinio. Ukoliko sam fisu vee ispisao, provjerim i, eventualno, dopunim njene podatke sa podacima u knjizi. Zatirn bacam, radoznalo, pogled na sadrzaj poglavlja i indeks imena, odnosno pojmova, prclistavam knjigu, citam letimicno pojedine njene odlomkc i sl. Poslije toga lctimicnog upoznavanja citam cijeli napis, iii sarno dijelove koji su od interesa za moj predmet, obiljezavajuci sa strane tanko olovkom mjesta koja su po mome misljenju znacajna i koja cu docnije obraditi (ekscerpirati, parafrazirati, rezimirati) i od njih napraviti biljeske. U isti mah biljezirn i brojeve stranica na koji-

22 0 C., pp. 296 - 297.

65

rna se nalaze ta mjesta, bilo na prvoj praznoj strani knjige, bilo na posebnom komadicu papira, koji ce mi biti podsjetnik i koji stalno drzim u knjizi+'. Najzad, ponovo citarn mjesta oznacena u knjizi i pravim zabiljeske razne vrste (0 kojima je vee bilo rijeci). Potrebno je posebno istaci da ovu posljednju radnju (pravljenje biljezaka) obavljam obavezno za stolom, za razliku od prethodnih radnji, koje se mogu vrsiti i u naslonjaci. Ne sarno stoga sto je za stolom lakse pisati zabiljeske, i sto se u tom polozaju nas duh bolje mobilise, nego i zato sto na stolu mogu da imam, nadomak ruke, pored napisa koj i obradujern, i razne prirucnike (enciklopedije, biografije, rjccnike i sl.), koji treba da budu stalni pratioci svakog istrazivaca: jos u ovoj fazi izrade djela dobro je svaki nedovoljno jasan i neprecizan podatak, termin, razjasniti, provjeriti, prccizirati, k onsultujuci odgovarajucc prirucnike. Ukoliko sc to ne ucini tada, 1ll0ZC se to docnije zaboraviti, i grdno osvetiti.v'

23 Nc trcha SL' nimalo ustrucavati biljcvit: ravna lapaz<lnja iIi znakc na k njiz i. ali samo na sopsivcnoj knjizi: njcna vrijcdnost move time fa n as xamo da porastc. S obzirom da cerno 11 njoj II tom Sl11('(~jLl lakse naci nuc-.to koje nas intcresujc.

24 Slicno postupan: i druui: naprimjer. S A. Rajnbcrg (0 c. str 47 - 4X) - Nc treba t'ubiti iz vida ni cinjcnicu da ponck a.! najbcznacajnijc stvari mugu povoljno iIi nepov oljno da uticu n a rad Tako. naprim.1 cr. iskustvo jc r"katalo da. kada sc prave biljeskc if ncke krIllt'". ako nile jcdnako osvijctljcua stranica k oju citamo i papir na koji piSL'IIlO bi ljcskc, nw/c lanko da zaboli gla\-a. buduci da St.' oci moraju ncprc-tano prilauodavat: ell.:'; na jcdno xvjctlo t stranicc ). cas na druuo (papira i. Slicnc posljedice, i zamor, move da i/az(nc i ncprovjeircna soba, hladna iIi prcuriiana prostorija, i s1. Ili. nije irclcvantna ni citkos: rukupisa u biljcskarna: nccitko napisanc biljcxkc trazc mnouo \'isc vrcmena. cncrgijc i zivaca cia sc odgoncmnc smisao llt:go citko .spisane zabiljeskc. prakticniJe _ic fisc. rasporcdcne po sadrzini (giavama) drzati 1I kuiiji (od kartona iii od drvcta). na pisaccm stolu. i1et_!u na nck: drug: nacin .. Icdino akoje II pitanju manji rad. za koji nijc nu/.an veci hroj biljczaka i fisa. drzati u kutiji (od kartona iii ud drvcta ), na pisacern stolu, ncgo na neki druui nacin Jcdino ako je u pitanju manji rad, za koj: nije nuzan vcci broj hiljczaka i fisa, te zabiljcskc i fisc sc IIlOt'lI drzati u fasciklu. IIi. preporucljivo .Ie knjiec, sopstvene i pozajmljcne zabiljeskc i fisc se rnogu drzati na poscbnorn mjestu u svojoj bibliotcci. na posebnoj stalazi, rezcrvisuci jcdan dio stalazc 13 obradcne knjige. a druai dio 73 one kojc trcba obraditi. Na taj nacin ne samo da se irna holji preglcd literature koju rreba obraditi i koja je vee obradcna neuo sc riecc ni \!uhiti vrijemc u trazcnju djcla po biblioter i (a ccsto jcdno dido. i kada se ono obradi. zatreba radi provjeravanja nckog podatka). 1 tako daljc.

00

v. ORGANIZACIJA I RASPORED PRIKUPLJENE GRADE

Kada je grada prikupljena - a ona ce se, u toku rada, morati, naravno, jos manje iii vise dopunjavati - zavrsena je vazna, i ne lahka , etapa u procesu izrade djela. Tada se prelazi na novu etapu: sistematiziranje, sortiranje, rasporedivanje prikupljene grade. Svakako, strogo razdvajati ove dvije radnje, etape - prikupljanje grade i njeno rasporcdivanjc - nije mogucc: jos u toku prikupljanja dokumentacije, vidjeli smo, autor vrsi unekoliko i raspored grade, svrstava pojedine biljcske, odnosno fisc, u poglavlja koja im najbolje odgovaraju. U tu svrhu na svakoj fisi obiljezava naslov poglavlja kome fisa pripada, Ali, dok je tada teziste rada bilo na prikupljanju grade, sada je ono na njenom rasporcdivanju, organizovanju. Uz to, sada se radi I 0 konacnoj klasifikaciji, definitivnom rasporedu cjelokupne, najvccirn dijelom vee prikupljene grade. I

Pomenimo odmah da ima pisaca, medu njima i istaknutih, koji odbacuju svaku kompozicionu stegu: skloni improvizacijama, i nadareni za njih, poneseni mastorn i odusevljenjem, oni pisu, lczcrno i nonsalantno, ono sto im trenutno na um padne, sto im dode pod pero, currente calamo, ne vodeci mnogo racuna 0 rasporedu grade, 0 ligicnoj vezi izmcdu pojedinih dijelova, zaboravljajuci, na trenutke, manje iii vise, na svoju temu i pravcci, u zanosu, razne digresije. Ta ko rade, naprimjer, autori onih knjiiovnih lutania (mgilhillldllgc littcraircv, iii neki pisci eseja, kao sto je Montenj. Ali su i u knjizevnosti vrlo rijctki oni koji su potpuno liscni "misaone discipline", koji prcncbregavaju kornpozicionu strukturu djela Ikoje stvaraju. I ncki od njih to otvorcno i isticu. Tako, naprirnjer, Jan Parandovski smatra da "bez misaone discipline" i kompozicijc nema, ustvari, ni "pravog stvaralastva": od kompozicije "zavisi zivot i lepota organizma koji pisac stvara I .. .I, ona daje organizmu osobine zdravog tijela. A svi bogalji - ima djela hromih, gubavih, susicavih i sl. - mogu zivjeti samo nckim izuzetnim drazima, koje predstavljaju ono sto Jijepe oci iii vanredna inteligencija predstavljajuljudima sa kakvom fizickom manorn". Stoga je, po njegovom misljenju, kroz stoljeca, "vladalo strogo pravilo vezivanja misli i logicni poredak, sis-

I Strogo uzcvsi, i u ovoj ctapi (organizacija i raspored prikupljene grade) rnoglc bi sc razlikovati dvijc razlicitc radnjc: jedna. koja je vise mehanicke, spoljasnje prirode. i druga, koja jc mentalna, unutrasnja. Dok prva obuhvata sortiranjc (prcmctanjc) tisa. eliminisanjc onih koje su suvisne i sl., dotle se druga sastoji u misaonom naporu da sc grada asimilira, da sc razni njeni podaci dovedu u vezu. uporcde. podrede. suprotstavc i sl.; jcdnom rijecju, da se prikupljena grada saglcda 1I cjclini i od njc konstruise harmonican rad. Mi cerno ove dvije radnjc, koje sc uzajarnno dopunjuju i preplicu. trctirati ovdje kao jedinstvenu cjclinu.

67

tematicnost i cuvanje proporcije svakog clana, majstorski prelaz izjedne strofe u drugu'' 2. A za Getea je kompozicija bila "stvaralacko djelo, u kojem su pojedinosti i cjelina iz jednog duha i jednog komada saliveni i koji su prozeti dahorn jednoga zivota" 3.

Ali ako knjizevna djela, i pored nedotatka cvrstc kornpozicije, mogu da zive "nckim izuzetnim drazima", za naucna djela se to ne moze reci; naucni rad treba da predstavlja zaokrugljenu, harmonicnu cjelinu, i prerna tome on mora imati svoju solidnu kompozicionu arhitektoniku: jedino pod tim uslovorn moci ce iz one haoticne i konfuzne mase cinjenica i misli, prikupljcnih iz brojnih i raznih izvora i zabiljezenih na stotinama i tisucama fisa, nastati cjclovito i koherentno djelo, kao sto je, prerna grckoj legendi, iz Jupiterove glave izasla Minerva.

Kornpozicija jednog naucnog djela, koju su stari retoricari nazi val i dispozicijorn, jeste ustvari nacin i vjestina rasporedivanja grade (cinjenica, ideja, zapazanja, argumenata i sl.) u jasnorn i prirodnorn, lcgickom i ubjedljivorn redu". Dobro komponovati neki naucni rad znaci, prema tome, izvrsiti prirodan i jasan, logican i ubjedljiv raspored, kako unutar samog djela i njegovih vecih dijelova (glava, poglavlja, odsjeka, pododsjeka, paragrafa itd.), tako i unutar njegovih manjih dijelova - paragrafa (medusobni odnos i rnjesto recenica u paragrafu i rijeci u recenici). To ce reci, cvrsta, prirodna i logicna kornpozicija ce biti postignuta ako rijeci budu cvrsto i logicki povczane medusobno u recenicc, rcccnice u paragrafe (stavovc), paragrafi u pododsjeke, ovi opet u odsjeke, odsjeci u poglavlja, poglavlja u glave, glave u vece cjeline (razdjeljke, dijelove), a ovi u knj igu kao cjelinu. I ako sve to bude teklo prirodno i dosljedno jedno za drugim, proizlazilo jedno iz drugoga, tako da svaka rijec, recenica, paragraf, pododsjck, odsjek, itd. - ima svoju funkcionalnu vrijednost, doprinoscci znacenju i strukturi vece cjeline koju svi skupa sacinjavaju i koja treba da bude jcdinstvena i koherentna. Jednorn rijecju, iste one osobine kojima (reba da se odlikuje, naprimjer, paragraf (jcdinstvo, koherentnost, prirodni prelazi i sl.) treba da imaju i druge vece jedinice rada: poglavlja, glave, razdjeljci, dijelovi, citav rad.

Otuda, prilikom organizacije i rasporeda grade, treba, posebno, voditi racuna 0 nekim momentima, od kojih su znacajniji sljcdcci:

Slicnost . - Slicne stvari (ideje, cinjenice itd.) (reba medusobno povezati, skupiti na jedno mjcsto. Ako se predmet sastoji od vise pitanja, ne smije se govoriti cas 0 jednorn, cas 0 drugorn, skacuci s jednog ria drugo, ncgo treba 0 svakom od njih raspravljati po nekom utvrdenom redu. S druge strane, ne treba 0 nekoj stvari koja predstavlja cjelinu govoriti na vise mjesta.

Logicki slijed. - Izmedu pojedinih elernenata trcba stalno pronalaziti neke logicnc odnose: vremenske, uzrocne i posljedicne i dr.

Srazmjcr dijclova, - Svakorn sastavnom dijclu rada (poglavlju, paragrafu, itd) treba dati onoliko prostora koliko ga cinjenice i ideje koje on sadrzi zasluzuju po svojoj vaznosti,

Ima jos, naravno, i drugih mornenata koje pri organizovanju grade treba imati u vidu ("glatki prelazi" od jednog pitanja na drugo, harmonija dijelova prerna cjelini i dijelova medu sobom, itd.); 0 njima ce biti rijeci docnije.

2 J. Parandovski. o. c., sir. 221 i 228. 3 J. P. Lckermann, o. c., Sir. 178.

4 Upor. D. Mornet, COllI''\" pratique de la C(}III!)()siri()/I francaise. p. 96.

68

Da bi kompozicija naucnog rada bila sto bolja (sto cvrsca, prirodnija i lcgicnija), a sarno rasporedivanje grade teklo bez vecih teskoca, napora i smetnji, nuzno je, s jedne strane, prikupljenom gradom ovladati, asimilovati je (mozak koji dobro ne asimiluje prikupljenu gradu nalikje na stomak koji izbacuje neprobavljenu hranu); a, s druge strane, treba sastaviti plan djela.

Asimilacija grade vrsi se polaganim, pazljivim i brojnim citanjem biljezaka i, narocito, razrnisljanjem. Izvjesno, 0 sadrzini svake zabiljeske, i 0 predmetu rada uopce, autor je razmisljao i ranije, posebno prilikom prikupljanja grade i pravljenja zabiljezaka ', a cinice to i ubuduce, jer sarno intenzivnim razmisljanjern postaje duh plodan i u njemu se radaju originalne misli i pogledi". Ali se sada na tu radnju postavlja teziste: intenzivnim razmisljanjern treba prikupljenu gradu povezati sa sopstvenim mislima i pogledima, uvrstiti je u postojeci sistem pojmova i znanja, u tolikoj mjeri da se tude misli i zapazanja stope sa sopstvenim misljenjima i refleksijama u organsku cjelinu. Na taj nacin prikupljena grada i tude cinjenice i misli nece prigusiti sopstvene misli i misljenja, vlastitu licnost. A u tom slucaju ce i izrazavanje, pisanje, teci glatko: autor nece na svakom koraku zastajati, saplitati se, muciti se oko izraza.

Sto se rice plana, svak i rad veceg obima zahtijeva planiranje. Istina, neki pisci zaziru od plana, kao i od kompozicije (ovo dvoje se u mnogom dodiruje, podudara): srnatraju ga znakom osrednjeg duha, nalaze da on sputava mastu, polct, stvaralacku snagu pisca, potkresuje mu krila i orneta tok misli. Bilo je cak, a i danas ima, citavih skola koje su stajale na stanovistu da covjek stvara spontano, kao sto dise, i da moze stvoriti nesto vrijedno sarno svojom podsvijcscu, autornatski (nadrcalizam). Ne poricerno da u svakorn stvaralackom aktu ima i podsvjesnih elcmenata, kao sto nc poricerno ni to da jc bilo, i irna; umova kojima plan nije bio potreban da bi stvorili genijalna djcla. Medutim, to je moguce bilo tek vrlo malom broju, i to izuzetno nadarcnih, genijalnih ljudi, od kojih su, uz to, neko od njih svoj plan, umjesto na papiru, imali u glavi. Ostali, koji ne pripadaju ovoj kategoriji pisaca, a oni predstavljaju vccinu, treba da sebi postave kao pravilo da ne pisu prije nego sto sastavc i razrade plan napisa i stave ga na hartiju, ukoliko sc, naravno ne radi 0 kracem napisu, ciji se plan moze lahko i dobro drzati u glavi. Taj plan nece ni u kom sluacju sputavati njihovu mastu, njihov polct, koji ce rnoci da dode do izrazaja na svakorn koraku ina razne nacine, kako u pojcdinostima tako i u cjclini. Ukoliko bi plan izostao, izlaganje njihovo bilo bi, nuzno, bcz reda, nesisternaticno, cak vise iii manje nelogicno, nedosljedno, i u njernu ne bi bili rijetki nedostaci, cak vise iii manje nelogicno, nedosljedno, i u njernu ne bi bili rijetki ncdostaci, kao sto su: ncsrazmjer dijelova, logicki skokovi u izlnganju, ponavljanja i sl. Onaj koji ne pise po prethodno sastav-

5 lstrazivac nc smije cia ceka da se istrazivanic zavrsi, i biljeske nagornilaju. pa da tck onda pocne cia ih cita. Naprotiv, jns za vrijcme prikupljanja grade pozcljno je da se on na biljcske cescc navraca, da ih procitava i 0 njima razmislja. Na taj nacin on ce stalno zivjcti sa svojim predmetom, 0 njcmu C~ ncprestano raznnsljati, i tako CC gradom boljc ovladati, boljc C~ je as.milovati.

6 Ne treba nikad gubiti iz vida da "rada mora da prodc od fisc do sastava kroz rnozak, a nc sa fisc direktno II sastav. Drugim rijccima. sastav, pisanje. ne rnouu Sc ni zamisliti bez misljenja i razrnisljanja. Prcma nekima. citav proces pisanja i sastoji sc, ustvari, od dvije OSIlOVIlC radnje: razrnisljanja i pisanja u pravom srnislu rijcci. Prva radnja je mnogo tcza ncgo sto se covjeku cini. Tacno primjccuje l.edzet: "Mi se moramo osloboditi shvatanja daje pisanje nesto sto mozcmo obavljati ako nismo 0 tome, prije toga, dugo i intenz ivno mislisli". (Glenn Leggett .... , Handbookfor writers .... , p. 70.)

69

Ijenom planu, primijeceno je tacno, nize recenicu za recenicorn, paragraf za paragraforn, bez cvrste logicke povezanosti, bez prirodnog reda, otprilike isto onako kao sto igrac domina nize dominu za dominom. S druge strane, plan rada obezbjeduje harmoniju i srazmjer dijelova, prema njihovom znacaju, kao i prirodnu povezanost pojedinih dijelova, jedinstvo cjeline, postupnost i logicnost izlaganja: svaka recenica, svaki odlomak, svako poglavlje izvire iz prethodne recenice, iz prethodnog odlomka, iz prethodnog poglavlja '.

Kada je rijec 0 planu, pogresno je misliti da postoji sarno jedan jedini dobar plan, dok su svi drugi losi, Plan zavisi od mnogih cinilaca: naucne dicipline i prirode terne, obima i karaktera prikupljene grade, stvaralackih mogucnosti, navika i temperamenta autora i dr. Prerna tome, svaki plan je, u krajnjoj liniji, stvar individualna i zavisi umnogome sa koga aspekta prilazi autor temi; a buduci da, po pravilu, postoji vise nacina prilaza temi, postoji i vise planova, vise nacina organizacije, rasporeda, izlaganja grade. Autor treba stoga dobro da razrnisli i izabere onaj plan koji mu se II datorn slucaju, s obzirom na cilj rada i dokurnentaciju kojom raspolaze, ucini najpodesnijirn, najcjelishodnijim. A ako se, 1I toku rada, narnetne potrcba da se plan izmijeni, ne treba se ustrucavati da se to i ucini: plan se ne srnije smatrati krutirn, jednom za svagda datirn. Utoliko prije sto 1I svakom stvaralackorn procesu ima ncceg neizvjesnog i nepredvidenog: rna koliko radio, trudio se, prcdvidao, pisac, kao i umjetnik uopce uzevsi, nije siguran da Ii ce nesto, i sta cc na kraju "ispasti": djelo dobiva svoje precizne konture, svoju odrcdenu strukturu i fizionomiju tek kada bude napisano. Stoga se plan po potrebi vise puta preraduje prekraja, dopunjava, pa cak, ako je nuzno, i zamjenuje novim planorn.

Plan mora da irna funkcionalan karakter. To ce reci, njegova struktura, arhitektonika, sa raznim njegovim dijelovima, clanovima (glavama, poglavljima, odsjecima i pododsjecirna, itd.), i odnosom izmedu njih, treba da predstavlja strukturu, arhitektoniku samog napisa, sa njegovim dijelovima i odnosom njihovim. Pri sastavljanju njegovorn treba voditi racuna narocito 0 naporednosti (koordiniranosti) i podredenosti (subordiniranosti), kao i 0 artikulisanju i nacinu ohiljezavanja pojedinih dijelova plana.

Da za ilustraciju ovoga principa navederno ovdje plan (sadrzaj) iz djela K.L.

Turabian: A Manuel for writers of term papers, theses and dissertations ..... x

7 NU/Ilost plana Sll isticali mnoui prizanti naucnici. ~<a\'~dirno ovdjc samo misljcnjc S. A. Rajnberga: "I mcni licno potpunojc ncshvatljivo kako mouuljud: da pisu naucni rad ncmajuc: pred sobom plana. 0 komc su prcthodno duboko razmislili Za mene jc kod sprcmanja rukopisa glavni posao - rad na planu . .la scdim ncdcljarna i mjcsccima sarno raz.uisljajuci i razradujuc: plan, zamisljaiuci unaprijcd raspored cjelokupnog materijala, dosljednost izlaganja. a neposrcdnom oformljavanju sarnova rada, pisanju 1110gu da pristupim tek posto mi je cio plan rada, od pocetka do kraja, II svim nicgovim pojedinostima. postao potpuno jasan. Ako sc 0 svernu OVOI11 unaprijed duboko razmislilo, onda sa1110 pismeno izlaganje i cio oval napomi proccs postaju relativno lahki." (0. c. str, 78.)

8 Chicago. The University of Chicago Press. 1958. p. 75. - Vidjcti, na kraju. i sadrzai Ovc knjige.

70

TABLE OF CONTENTS

Page

PREFACE iii

LISSE OF TABLES vii

LlSTE OF ILLUSTRATIONS xii

INTRODUCTION I

PART I. MAN BEFORE CIVILISATION

Chapter

I. HOW MANKIND BEGAN AS FOOD-GATHERERS 3

Man' s Earliest Ways of Living The Early Stone Age

The Middle Stone Age

II. THE EARLIEST FOOD-PRODUCERS 26

The Late Stone Age in the "ik Valley The Late Stone Age in Europe

PART II. THE ORIGINS AND EARLY HISTORY OF CIVILISATION IN THE ANCIENT NEAR EAST

III. THE STORY OF EGYPT: THE RISE OF CIVILISATION AND THE

PYRAMID AGE....................... 51

The First Union of l'gypt and the Rise of ( 'ivil.xation

The Second Union of Egypt and the pyramid Age (Thirtieth to Twcntv-fifth Century II C)

Art and Architecture in the PYramid Age

IV TilE STORY OF EGYPT: THE FEUDAL AGE AND THE

EMPIRE 95

The lcudal Age

The FOllndlIlg ofthe l.mpirc The l Iichcr Life of the lmpirc

The Ike-line and lal: of the I·.gyptian Empire

APPENDIX 797

BIBLIOGRAPHY .

. 811

Obiljezavanje pojedinih dijelova plana (i rada) vrsi se, kao sto se to vidi donekle i iz datog plana, na raznc nacine, II zavisnosti od nacina rasclanjivanja i broja clanova sarnoga plana i rada. Tako, nacin obiljezavanja II arhitektonski jednostavnijem planu i njegovom rasclanjavanju razlikuje se od nacina obiljezavanja slozenijeg plana. Naprimjer: ako rad ima samo dva clana, oni se rnogu obiljeziti rirnskim i arapskim ciframa; II radu od tri clana, obiljezavanje pojedinih clanova sc vrsi rimskim brojkarna, arapskim brojkama i 111ali111 slovima; dijelovi cetveroclanog rada obiljezavaju se rirnskim ciframa, velikim slovima, arapskim brojkama 1 malirn slovima, Ako rad ima pet clanova, oni sc obiljezavaju rirnskim brojkama, velikim slovima, arapskim brojkama s tackorn, malim slovirna s tackom i arapskim brojkama sa zagradom; u radu od sest clanova obiljezavanje se vrsi na isti

71

nacin kao i u petoclanom radu, s tom razlikom sto se sesti clan obiljezava malim slovom sa zagradom; ako rad ima sedam i osam clanova, ovi posljednji clanovi mogu se obiljeziti malim rimskim brojkama sa tackorn (sedmi clan) i sa zagradom (osmi clan), itd.

Prilikom obiljezavanja treba voditi racuna 0 dva momenta: 1) neka glava, poglavje, odsjek, pododsjek itd. mora da ima najmanje dva clana ako se hoce da posebno obiljezi. To ce reci, rimsko jedan (1) povlaci za sobom bar rimsko dva (II) arapsko jedan s tackom (1.) povlaci za sobom bar arapsko dva s tackom (2.), i sve tako dalje; 2) odnos koordiniranosti i subordiniranosti izrnedu pojedinih dijelova plana (i sadrzaja poglavlja) mora da dode do izrazaja i u samoj strukturi plana, odnosno sadrzaja: uvlacenjem subordiniranih dijelova, odnosno clanova, i naporednim stav-ljanjern koordiniranih dijelova, odnosno clanova. Tako, graficki predstavljen plan nekog, recimo, sestoclanog rada

imao bi uglavnom ovu shemu:
I.
A.
1.
a.
1 )
a)
b)
c)
2)
3)
b.
")
3.
B.
II. Neki naucnici (u Engleskoj, Njernackoj i drugim zcmljama) obiljezavaju pojcdine dijelovc rada, bez naslova, arapskim ciframa. Tako, naprimjer, ncki cetvoroclani naucni rad bio bi predstavljen sljcdecorn shcmom:

2

2.0 2.1 2.2 2.21 ") ")")

2.23 2.3 2.31 2.32 2.321 2.322 2.323

72

Isti ovaj cetveroclani rad, predstavljen ranijom shemom, izgledao bi ovako:

II.
A.
B.
C.
1.
')
3.
D.
1.
2.
a.
b.
c. Pa ipak , pozeljno je da plan ne bude suvise komplikovan, ako ne moze vee da bude jednostavan, tj. da 1I njcmu nema mnogo raznih razdjcla i podrazdjela, odsjeka i pododsjeka, kao sto trcba da bude i sto prirodniji, tj. da odgovara prirodnorn toku stvari, dogadaja, pojava, i sto ckonornicniji, tj. takav da se mogu izbjeci nepotrebna ponavljanja.

Pored ova dva plana cijelog rada, nuzni su i razradeni planovi pojedinih dijelova: njegovih glava. Ovi planovi sastavljaju se obicno prije nego sto sc pristupi pisanju odgovarajuce glavc. Ukoliko je rad obiman, pa su i glave veccg obirna, 1l10gu sc praviti i planovi manjih dijelova.

Istaknimo, na kraju, da svi ovi detaljno i svcstrano razradeni planovi ne sarno da pornazu u znatnoj mjeri prirodnoj i lcgicnoj organizaciji grade nego oni olaksavaju i redigovanje rukopisa i, sto je od ne malog znacaja, ornogucavaju autoru da rad pise k ada god mu se za 10 ukazc prilika, cak i ako ne raspolaze nekim duzim vrcmcnom, kao sto jc to istakao S. A. Rajnberg:

Ovakvim si-rcmom rada uspjcva sc da SC teskocc pisanja. "muke izrazavanja". svcdu ua najmanju mjeru. Otpada l(iviSllost od raspolozcna. Ncmn vise potrcbc pravdat: sc pn .. "(1 samim suborn i hvataii sc za sitnc preprckc kojc omciaiu rad Ovako sc 1ll0Ze raditi rna bela i me! f!die. pod hilo kojim uslovima. Postaju suvisni uobicajcni iz~o\'ori da izmedu poslova. tobozc, ostaje s\cga kojih pola sara \TCll1Cn<1. pa zar sc isplati II takvom slucaju i s_il'sti za pisaci stu, itd"

Oc., str. 79.

73

VI. REDIGOVAN.JE RUKOPISA

Naucno istrazivanje u vezi s nekom ternorn treba da dobije svoj prirodan zavrsetak u naucnorn djelu, napisu; bcz toga zavrsetka ono nije postiglo svoj cilj: iii nije uspjcsno privedeno kraju, iii jc bilo samo sebi svrha. To ce reci da poslije etapa traganja za dokumentacijorn, prikupljanja i sredivanja grade - slijedi nova ctapa: pismeno uoblicavanje, redigovanje rukopisa, izrada napisa. U praksi, ni ova etapa nije ostro razdvojcna od prethodnih, nego najcesce tece skupa s njirna, paralelno: jos u toku istrazivanja predmcta kristalisu se idcje, izgraduju pretpostavke, precizira kornpozicija, plan knj ige. love radnje ustvari pripremaju i olaksavaju proccs rcdigovanja. Tacno na to ukazuje H. Maru (Marron): "Briga da sc posao privedc uspjesnorn kraju, napori upravljeni ka sintezi, moraju na svakorn koraku da prate istrazivanje, analizu; hipotcza sc izgradujc - postcpcno - u isto vrijeme kako raste dokumentacija, klasifikovanjc fisa jc orijcntisano 1I pravcu plana knjige. Inace, prelaz s jedne ctape na drugu je nagao: zato sto nisu znali da se postepeno pripreme za ovu posljednju etapu, mnogi istrazivaci napustaju istrazivanje nadomak cilja.,,1

Redigovanje rada je najznacajnija, ali u isti mah i nnjtcza, najmucnija etapa 1I procesu izradc rukopisa, stvaralack i akt 1I pravom smislu rijeci, sto ni u korn slucaju ne znaci da ni drugc ctapc ncrnaju u scbi stvaralack ih elemenata. Ono ne pretpostavlja sarno solidno vladanjc prikupljcnom gradorn i odredcne, u znatnoj mjeri razvijene, intclcktualne sposobnosti (moe koncentracije, sposobnost intcnzivnog razrnisljanja, sintetican duh i dr.), nego i znatno razvijenu sposobnost pismenog izrazavanja, vladanja tchnikom pisanja. Ni najdarovitiji, najveci pisci i naucnici nisu preko noci postali ono sto su, iii su takvi pisci i naucnici, ukoliko i postoje, vrlo rijctki. Sarno, oni u vecini slucajcva rijctko govore 0 svojim mukama, tegobnim trazenjima puta, prornasajima: vise "vole da se pokazu u svoj slavi svoga trijurnfa". Pa ipak , neki od njih su iskrcno i otvorcno govorili 0 tim svojim mukarna. Da izrnedu tolikih brojnih navedemo ovdjc samo ispovijed Hclmholca (Helmholtz):

Pismena obrada naucnou istrazivanja prcdstavlja uulavnom tczak posao, bar mcni je ona LIvek izghxlala II najveco] mcri tcska Mnouc dclovc -vojil: clanaka prcpisivao sam po cctiri do ;'cst pula, mcniaiuci ccsto raspored matcrijala i plan ccline, pre ne~() sto bih postao donckle vadovolian. Ali ovakva briilji\a ohrada predstavlja vcliki dohitak i za aurora. Ona ga navod: da naidetaljnije prox eri svaku postavku i svaki zakljucak. .la nisam nikada srnatrao da jc istrazivanje ~otO\'C S\(.' dotle dok 0110 niic preda Il1I10m 1.:zalo u savrscno: pismcno izlozcnoj Ionni bcz logickih pra/illilac

1 L l listoirc .. p. 153()

2 Cit. u: S A Rajnberg. o. c .. str. 7" - 7u - 0 "mukama stila" vidjeti: Dodatak.

75

Na ovu etapu (redigovanje) prelazi istrazivac tek onda kada je, po svome iskrenom nahodenju, zavrsio prethodne etape (istrazivacku i skupljacku), to jest kada je istrazivanje doyen do toga stepena da mu produzavanje njegovo izgleda izlisno, gubljenje vremena. Istina, u toku samog procesa redigovanja mogu se pokazati, i pokazace se, izvjesno, manje iii vece praznine, koje ce morati popuniti (upravo proces redigovanja izbaci cesto te praznine na povrsinu, ucini ih vidljivirn, opiljivim), kao sto ce se, gotovo neminovno pokazati da je jedan dio grade suvisan i neupotrebljiv za obradu teme. Irnajuci to u vidu, nuzno je, prije nego sto se pocne redigovanje, temeljno razmotriti prikupljenu gradu i solidno je asimilirati. Na ovom stepenu rada, daklc, vazno je da se prikupljena grada upotrijebi sto je moguce bolje i da se od nje stvori najbolje moguce djelo, napis.

A. Dijelovi knjige

Jedno djelo ima obicno sljedece dijelove: naslov, predgovor, uvod, razradu problema, zakljucak, bibliografiju, rezime, indeks, dodatak (appendix), sadrzaj. Da kazcmo rijcc-dvijc 0 svakom od ovih dijelova.

NiIS/O)' - Dati prikladan naslov djelu nije nimalo lahka stvar: on treba da bude u isti mah koncizan, precizan i izrazit, to jest da u preciznom i sazetorn ohl iku odrazava i izrazava sto adekvatnije i potpunije sadrzinu i predmet djela. lz toga proizlazi da je nuzno izbjegavati naslove razvucene, neodredene i, narocito, takve koji mogu citaoea da zavcdu na stranputicu, obmanu, a isto tako treba se kloniti i banal nih naslova. Da hi se izbjegli suvise dugi naslovi, mozc se uz naslov dati i podnaslov. Formulacija naslova prolazi ponekad kroz niz rnetarnorfoza i vidova dok ne dobije svoj konacan oblik. Pozcljno je svc eventualne varijante naslova zapisati u podsjetnik i, na kraju, odluciti se za onu varijantu koja se ucini najprikladnijorn, najimprcsivnijorn. Stoga je ponekad naslov ono sto se posljednje stavlja i sto zamjenjuje dotadasnji radni naslov.

Prcdgovo« - On jc, po pravilu, kratak i opsteg karaktera. Po tome se najvise i razlikuje od uvoda. U njcmu se obicno iznose razlozi koji Sll autora podstakli da djelo napisc, kao i eventualni dug koji ima prema drugima - saradnicirna na poslu, starijem kolegi, nastavniku iii rukovodiocu.

Uvod - Ovaj dio rada je vcccg obima od predgovora, i u njemu se autor dotice unekoliko i same sadrzine djela. Najcesce, uvod zarnjenuje predgovor, i obmuto; rjede se u djelu nalaze i jedan i drugi. Cilj mu je da citaoca na neki nacin priprcmi, "uvede" u probleme koji su predmet djcla, da kod njega za njih probudi interesovanje. U uvodu se, po pravilu, iznose: kratak historijat pitanja, nastanak i glavne etape u njegovom razvoju i rjesavanju, odnos izabranog problema prema ranijim istrazivanjima, obim i granica licnog istrazivanja. Ukoliko pitanje ima svoju duzu historiju, siri razvoj i bogatiju literaturu, za izlaganje njegovog historijata bice nuzna posebna glava. Historijski pregled treba da ima, kako neki isticu ' "nacelan istrazivacki karakter", i u njernu je neophodno dati kriticku analizu literature 0 predmetu, odajuci priznanje piscima i djelima koja imaju zasluga za unapredenje znanja iz te naucne oblasti, a

3 Upor. S. A. Rajnberg, o. c., str. 87

76

podvrgavajuci kritici one pisce i djela cija gledista autor ne prima nego ih pobija, odbacuje. U uvodu isto tako autor objasnjava i precizira problem koji zeli da obradi (definisuci u isti mah eventualne termine upotrijebljene u novorn, dotad neuobicajenorn smislu), iznosi razloge koji su ga podstakli da predmet obradi, sumira osnovne izvore informacija, osvrce se na metod koji je primijenio u obradi teme. Ukoliko je autor, eventual no, bio prinuden, zbog neocekivano obilnog iIi oskudnog materijala, iIi iz nekih drugih razloga, da temu manje iii vise izmijeni (suzi, prosiri), iIi da primijeni neke druge metodoloske postupke, ne treba da se ustrucava da ito, u uvodu, otvoreno kaze.

Bez obzira na to sto se nalazi na pocetku djela, uvod je onaj dio rada koji se, cesto, pise posljednj i, kada je djelo vee u cijelosti gotovo, buduci da se tek onda mogu, bolje i potpunije, sagledati u cjelini svi njegovi elementi; ukoliko je on pak ranije napisan, bice vjerovatno nuzno da se koriguje, dopuni, preradi. Paskalu se pripisuje ostroumna misao: "Poslednje sto nalazimo sastavljajuci neko dijelo to je: znati sta da se stavi na prvo mest04""".

Razrada - U razradi problema, koja predstavlja stozer djela i zauzima najvise prostora, izlaze se, podrobno i dokumentovano, prikupljana grada (cinjenicc, zapazanja, idcjc) u svrhu potkrepljivanja teze koja je postavljena u uvodu i koja ima da se obradi, obrazlozi, dokaze, Shodno svorne obimu, razrada problema moze da ima vise dijelova (I dio, II dio, itd.), a svaki od njih mnostvo glava i poglavlja, odsjeka i pododsjeka. (Vidjeti plan.)

7i1k/jU("ilk - On predstavlja zavrsni dio, krunu citavog rada, sintezu svega onoga sto je prethodno analizirano. Koristeci sc duhovitom i hiperbolicnom maksimorn Fistcla de Kulanza (Fustel de Coulanges), za zakljucak bi se moglo reci da je to trenutak sintczc, poslije citavog jednog zivota analize. Osnovno sto se zahtijeva od dobra zakljucka jeste da proizlazi iz sarnih istrazivanja rada, prethodnih izlaganja i razlaganja, da sinteticki izlozi opce rczultate do kojih se doslo na osnovu dugih ispitivanja i analiza, da da ono zavrsno misljenje i sud kojima treba da konvergiraju sva prethodna rasclanjavanja i razmatranja, da iznese u cemu rad predstavlja doprinos naUCL

U zakljucku se mozc isto tako ukazati na perspektive problema, na oblast, pravac i vrstu buducih istrazivanja, na pitanja koja su ostala jos da sc obrade. Otuda neki retoricari cine distinkciju izrnedu zakljucka rezirnea i zakljucka pcrspcktivc.

Da u zakljucak ne bi zaboravio unijeti neke vaznije postavke, pozeljno je da autor, prije nego sto pocnc da ga pise, procita pazljivo i savjesno cijeli rad i zabiljezi znacajnije tacke koje treba da udu u zakljucak.

Pri sastavljanju zakljucka autor ce voditi racunja 0 tome da u njemu ne ponavlja postavke istim rijecima i recenicarna kojima su one israzene ranije, kao i 0 tome da tim postavkama da sto jasnije i snaznije formulacije, izbjegavajuci zvucne fraze i emfazu.

Bibliografija. - 0 njoj ce biti rijeci docnije."

4 Misli (Beograd, Kultura. 19(5), str. 12. 5 Vidjeti nize (Vl l, c)

77

Rezime (sazetak) - Svaki obimniji i znacajniji naucni rad ima rezime na jednom od univerzalno rasprostranjenih stranih jezika. Kod nas se rezime sastavlja obicno na engleskom, iii na francuskorn, iii na ruskom iii na njernackom jeziku. Cilj mu je da stranu naucnu javnost upozna, u sazetorn obliku, sa bitnom sadrzinorn naucnog rada: sa novim mislima, zakljuccima i rezultatima naucnih istrazivanja.

Rczime ima i tu dobru stranu sto i domaceg citaoca upoznaje ukratko sa os novnom sadrzinom napisa, tako da on, kada ga procita, moze da ocijcni treba li da procita rad u cjelini iii ne treba. Vodeci racuna 0 ovoj cinjenici, mnogi strani casopisi donose, uz svaki fundarnentalni prilog, jos rezime toga priloga, koji je sastavio sam autor na onom jcziku na kome je prilog objavljen, ukoliko se radi 0 nekorn univerzalno rasprostranjenom jeziku.

Rczime sadrzi: ime i prezirne autora (u l ijevorn gornjem uglu ), prevod nasi ova rada (nesto nize, u sredini) i prevod rijcci rezime na odrcdenorn stranorn jcziku (rcsumc, .I'lIl/1l/1il1T, ZlI.I'(1II11II1'IIji,s.I'llllg, pe3KJ.l(e, itd.).

Itulcks - Svako obimnijc djelo ima, po pravilu, indeks osobnih imena, a nerijetko i predmetni indcks (indeks znacajnijih pojmova), narocito ako sadrzaj poglavlja nije do-voljno analitican. Indeks mozc biti i zajednick i za osobna imena i za predmctc.

lndeks imcna, stvari i pojrnova, u koji se u otkucanorn primjerku ne unose brojevi stranica - to ce se uciniti tek prilikorn starnpanja - prilazc se rukopisu. Prilozen rukopisu, indcks cc mnogo olaksati sastavljanje indcksa izdavacu. U njega se unose sva irncna koja se porninju u djelu, ukljucujuci imena koja se pojavljuju u bibliografiji i spisku upotrijebljenc literature.

Indeks jc ncophodan narocito kada su bibliografske jedinicc poredane po hronoloskom sistemu.6

(0 sastavljanju indcksa bice rijeci docnije.i)

Dodatuk - Djelo moze da ima i svoj dodatak. U njega se unosi sve ono sto nije neophodno u tckstu, a moze, po nahodenju aurora, da bude od izvjesnog intcrcsa za citaoca (kao sto sc, vidjccerno, u ckspl ikativnu naporncnu unose manjc dopune tekstu). Dodatak, prema tome, obicno sadrzi razne tabele, uzorke i formulate, Iotokopije raznih dokumenata, raznovrsni ilustrativni materijal, i sl.

Ako jc grada koja se unosi u dodatak preobimna, moze se ona podijeliti na dijelove, od kojih ce svak i biti obiljezen poscbno: rimskim cifrarna (I, II, itd.), iii velikim starnpanim slovima (A, B, itd.), iii arapsk im cifrarna.

Saclriu] - U njega se unose naslovi pojedinih dijelova knjige, sa odgovarajucim brojcvima stranica (koji se ne stavljaju u kucani rukopis ukoliko je narnijenjen za stumpanjc): glava , poglavlja, odsjeka, pododsjeka , itd. Pri tome je znacajno da sadrzaj bude jasan i pregledan. Stoga on ima, po pravilu, "stepenasti" oblik, to jest podredcni dijelovi njegovi Sll nesto uvuceni, kao sto je bio slucaj i sa planom' U

6 lJ Sjcdinjcnim Americkirn Drzavarna se rijetko koja naucna iii strucna knjiea pojavi bez indcksa:

Amerikanci, koii su prakticni ljudi i znaju cijcuu vrernena. smatraju da knjiua bcz indcksa nije "upotrcbljiva" ni izdalcka u onoj mjer: u kojo] bi bila da ima indcks.

7 Vidjcti nizc (IX, A)

R Vidjcti ranije (V).

78

takozvani analiticki sadrzaj unese se i naslovi manjih dijelova knjige. (Naslov se moze da odnosi, naprirnjer, na paragraf) Ova vrsta sadrzaja ima tu prakticnu korist sto citalac moze lahko naci neki dio teksta koji ga interesuje.

Sadrzaj treba da obuhvati i spisak ilustracija, karata, statistika i sl. Svaki od ovih spiskova daje se posebno.

Sadrzaj se kod nas stavlja obicno na kraju knjige (kao sto je obicaj kod Francuza); ali se on uvrstava ponckad i na pocetku, iza predgovora (kao sto cine Amerikanci, Englezi i dr.)"

I kod nas pomalo Iwata korijena obicaj mada ga jos uvijek mnogi rnladi istrazivaci prenebregavaju, da autor djela izrazi zahvalnost onima koji su mu na neki nacin pomogJi bilo cime da svoj zarnasni rad privedu uspjesno kraju. Ta zahvalnost, ukoliko se istice ne smije biti ni suvisc suha ni pretjerana: nista neprijatnije za citaoca nego kada procita kakav njcmu upucen slavospjcv. Ukoliko ima vise licnosti kojima se izrazava zahvnlnost, iz nijansirane formulacijc njcne mora da se jasno i precizno vidi i obirn ukazane pornoci pojedinaca.

Zahvalnost sc moze izraziti u predgovoru, uvodu, iii 1I posebnoj kratkoj naporncm.

B. Pisanjc tcksta

Sastavljanje, pisanje teksta obuhvata, po pravilu, dvije faze: I) pisanje koncepta;

2) pisanje konacnog teksta, cistopisa. U nekim slucajcvima prva faza moze se prcskociti i prcci odmah na pisanje rada u konacnorn obliku; ali to biva dosta rijctko: mahorn kada su radovi kraci iii kad su autori vrlo iskusni pisci. koji SU, ustvari, koncept napisali dobrim dijelom u glavi.

Po rijecima K. T Voblija, pisanje koncepta ima "konstruktivno-sinteticki" vid rada, dok je pisanje konacnog teksta "kriticko-analitickog" karaktera. Prvi vid je, svakako, znacajniji. Evo 'ita 0 njernu pise pomenuti naucnik:

Prvi (konstrukti-, no-sintcucki \ id) sasloJI se II \ crbalnon: oblikovanji: onoga toka misli koji sc pojavlju [c 1I polju s\ ijcsti. Tuk s\i_icsti (xh-ija sc br.:o. peru ~:I_icd\a slistizc. Razumljivo je da ona] koji pis(: osjcca ponckad tcskocu da nade adck , allltl riJel·. prikladan i.ra>. prcciznu /aobljellll frazu. Prilikom pisanja trcha zadrzavati, prigusivati krilil'ko-anaiiliC:ki proccs: pustiti pun.i -lobodu pnOIll t konstruktivno-sintctickonu prOCCSlI, nc plascci sc da nccc hiti upotrijcbljcna sa-vim prikladna rijcc, jzostn:11 frazeoloski obn.!"

Drugim rijec ima , k oriccpt se p ise brzo, u zaru i nsp irac ije , onako kako sc c injcnice, idejc , rijeci pojavlj uju u gl avi i dolaze pod pcro , nc obaziruc i sc ria to da Ii je odrcdcni izraz najs recn ij i i najadckvatriij i. A onda docnije, prilikom revizije , provjerava se prikladnost tih i drugih izraza.

Da se ukratko osvrnemo na pornenutc dvije faze pisanja tcksta: pisanje koncepta i pisanje koriacnog teksta.

') 0 nckim drugim dijclovima knjigc (fulografijama i dr.) rijec jc docnije (IX)

10 K. T. Bo6JJblH, OPiuIW3(Jlj"8 mpyJa 1<aY'IHO'O pa6om~IIKa, CTp. ! 22.

79

1. Koncept

Nacin na koj i se pise koneept jeste stvar individualna: on zavisi od mnostva raznih cinilaca i varira tako reci od autora do autora. Medutim, i ovdje se mogu izdvojiti neke zajednicke, opce karakteristicne erte, i dati neke sugestije koje je iskustvo potvrdilo i koje za mladog strucnjaka mogu biti od izvjesnog interesa i koristi.

Prije svega, potrebno je podsjetiti da se pisanje pojedinih dijelova koneepta vrsi sa biljeskarna 1I rukama i sa podrobno razradenim planom za odredeni dio.11 Pa ipak, ako je prethodno dobro proucio gradu za odredeni odlomak, i solidno je asimilovao, nece autoru biti potrebno da stalno bulji u biljeske i fisc, Njegova misao, i nacin izrazavanja, bice utoliko kondenzovaniji, samostalniji, neposredniji, ukoliko on bude pisao slobodnije, ne zagledajuci stalno 1I biljeske. Njih on moze konsultovati doenije, kada zavrsi redigovanje pornenutog odlornka, da bi se uvjerio da iz biljezaka nije izostavio iii pogresno interpretirao neko vaznije mjesto i sl.

U saglasnosti sa svojim rasporedom i ritrnom zivota, pisanju koncepta treba autor da posveti, po mogucnosti, nekoliko casova svakog dana,'? na onorne mjestu gdje za to ima najvise mira (pa bilo to kuca, ustanova iii biblioteka), i u ono doba kada je najvise odrnoran, miran i raspolozen za rad, s obzirom da ovaj posao zahtijeva puno angazovanje svih njegovih intclcktualnih snaga.':' Pri tome su, po zavrsctku jednog veceg iii manjeg odlomka, nuzni povrerneni manji predasi: iskustvo je, nairne, pokazalo da poslije prcdaha od svega pet do deset minuta autor sjcda za pisanje novog paragrafa, fragmenta uopce, ne samo unekoliko odmoren i osvjezen nego i pripremljen: zna bolje sta cc daljc pisati.!"

Iskustvo isto tako uci da nijc preporucljivo suvise otezati pisanje koncepta, kao ni prekidati ga za duzc vrijerne: ni prckid pisanja rada od svega jednog iii dva dana ne ostajc bez izvjesnog uticaja na stvaralacki proces. Prema tome, kada se pisanje otpocnc, bolje je zavrsiti ga sto brze, radeci na njcrnu po nekoliko casova dnevno i po mogucnosti 1I isto vrijerne - time ce se postici i bolja jedinstvenost i cjelovitost rukopisa. Pri tome nema potrebe muciti se oko tacnosti svih pojedinosti, potpune adekvatnosti 0 dotjeranosti, grarnaticke korektnosti; mjesta za koja mje slguran, iii

II Plan za pojcdine dijelove rukopisa je sastavliam i stavljam nn papir neposredno prije pisanja toga dijcla i posto sam pazljivo procitao i asimilirao biljcskc koje sc na njeua odnosc.

12 I inacc trcba stalno irnati na lllllLl znacai po]aganog. sirpljivou. sistcmatsKog. svakodnevnou rada na obradi jcdnc tcmc i 1I nauci uopce. Sugcstivno su na to ukazali Fr. Cordasco i E. Gerner: "Iako i.ivimo II doha kada hidrogenskc bombc mogu razrusiti gradovc i civilizaciie za trcn oka, ne smiiemo gubiti iz vida cinjcnicu da jos va:ij istina da ce sitnc kapi vode. kada stalno i dugo padaju, izdubiti najtvrdu stijcnu" (Rc\(,tllc!1C and report IITiling, p. 5.)

13 Pi sac trcba da SVOJ raspored rada, nacin i ntam 11 vota podcsi po mogucnosti tako da mu za pisanje ostaju izvjesni dani slobodni - prijc podnc. popodne, cio dan. Pri tome jc nuzno da vodi racuna 0 cinjcnici cia je za pisanjc, po pravilu, podesnije vrijcmc poslije izvrsenja nekc vaznije obaveze nego prije izvrscnja obaveze: u ovorn posljednjern slucaju necc on uvijek bit: miran, obavcza ce ga tistati, on ce bacati pogledc na sat, i 51.; rijccju, pisacc II nervozi, sto cc sc neminovno odraziti i na sam kvalitet pisanja

14 Neki pisci, posto bi pisali sat-dva, odigrali bi partiju saha iii tenisa. Po njihovom sopstvenom tvrdcnju, taj duzi odrnor, relaksacija, pozitivno su utical: na proccs pisanja. (Upor, G. G. Neil Wright. Tellch vourself I() studv. London, English University Press, 1946, p. 134)

80

kojima nije u nekom pogledu zadovoljan, i na kojima se treba zadrzati prilikom revizije rukopisa, autor moze obiljeziti nekim znakom u tekstu i sa strane, na rubu. Naprimjer, moze podvuci 1I tekstu neku recenicu zbog sumnje u tacnost navedenih podataka iii cinjenica, ideja, rasudivanja i sl., iii zbog hrdave stilizacije, a u rubu staviti znak pitanja, slovo x i sl. U skladu s tim, za vrijeme redigovanja koncepta ne traze se i ne provjeravaju podaci 1I prirucnicima: to bi odvlacilo autorovu paznju od glavnog, kreativnog posla.

Vazno je isto tako ukazati na to da se prilikom redigovanja koncepta pisu podnozne napomene (fusnote) u samom tekstu, bilo u zagradi, bilo, jos bolje, odmah ispod reda 1I kome se nalazi rijec na koju se napomena odnosi. U posljednjem slucaju, napomena se odvaja od ostalog teksta sa dvije linije. Naprimjer:

"Pa ipak, uzimati francuski XVII vijek kao potpuno konforrnisticki i ortodoksni, kako se ponekad i danas cini, zarnisljati ga stoljecem u korne Sll vladali, kao sto se izrazio jedan savrernenik (Sornaize ), sarno tyrannic et moinerie; i 1I korne je sve poslusno, lojalno kraljevstvu i religiji - znaci vise nego stvari simplifikovati."

5 Up. R. Pitnard, o. c., p. 104.

Napornenimo jos da se koncept pise na listovima papira, ni u korne slucaju 1I svesci, i to samo s jedne strane; zatim, da je nuzno ostaviti sa lijeve strane prazan prostor (rub iIi marginu) od nekoliko centimetara, i ne pisati u redovima suvise zbijenim, tako da se na konceptu mogu vrsiti naknadna dodavanja, korigovanja, prcpravljanja. Manji dodaci 1I konceptu ispisuju se izrnedu redova i na margini, a veci na drugoj, praznoj strani, iIi na posebnom listu.

lstaknimo, na kraju da se pri pisanju koncepta ne malo vrerncna usteduje ako se, gdje god je to mogucc, ne prepisuje tekst sa fise (bibliografske, dokumcntarne i dr.), nego se ona spajal icom pricvrsti za list koncepta. Time se, ujedno, umanjuje mogucnost raznih gresaka 1I prcpisivanju, cija je pojava utol iko vjerovatnija i cesca ukoliko se neki tekst cesce prepisuje. Razumije se, ovo je moguce sarno 1I slucaju da su biljeskc, cinjcnice i idcje na fisi takve prirode i oblika, iIi se mogu lahko dovesti u takav oblik, da se tekst fise prirodno uklapa u redigovani tekst rukopisa.

2. Konacni tekst

Kada zavrsi konccpt rukopisa, pisac, narocito neiskusan, pada nerijetko u iskuscnjc da rad odrnah prekuca i preda uredniku casopisa, izdavackom preduzecu, sekretarijatu fakulteta (ako je radio tezu) i sl. On tako postupa, s jednc strane, zato sto ga mori zelja, plemenita u osnovi, da mu rad budc sto prije stampan, iIi primljen kao teza; s druge strane, on zcli da se rukopisa sto prije "rijesi" buduci da ga sc, radeci na njemu mjesecima iIi godinarna, zasitio, ponekad do ogavnosti. Uz to, dotjcrivanje rada pretpostavlja i trazi izvjesne kvalitete koji su rjede svojstveni mladosti: ono sto se ponekad kod nas naziva, pcgresno, pedanterijom, a ustvari je savjesnost, akribija, to jest, prerna rijecirna B. Popovica, ona "savrsena tacnost i cistota II radu,

81

savrsensrvo do poslednjih pojedinosti'', 15 a bez tih osobina i nema naucnog rada u pravom smislu rijeci. Posljedica te nebrizljivosti jeste da se u sastavima veceg broja pisaca, narocito mladih, javljaju brojni nedostaci razne vrste, pocevsi od materijalnih gresaka do neadekvatnosti i nedotjeranosti forrnulacija, koje su se mogle, sa vise truda, paznje i strpljenja, izbjeci bez tcskoca. Treba imati na umu da prva verzija koncepta, rna s kol iko paznje i truda ona bila obavljena, rijetko je takva da radu nije nuzna bar jos jedna verzija, odnosno revizija. Ovu cinjenicu su potvrdili, i svojim rijccima i svojim primjcrorn, mnogi istaknuti pisci svih naroda. Tak o je Dima Sin govorio da se vjcstina dramsk og pisca sastoji u vjcstini prcpravljanja. (Ovc rijcci bi se mogle u znatnoj mjeri, mut atis III II/II ndis, prirnijcniti i na isrrazivaca.] A. Gogolj. Tolstoj , A. Frans, Gorki, i mnogi drugi. prcradivali Sll ncb od svojih djela po sedam i osam puta.!" Jednorn rijccju, naucnik. kao ni knjizcvnik, nc srnije, nasuprot onornc s10 tvrdi francuska poslovica, da se zadovolj i dolnim ako moze da postigne IJOlJe.17 Van svakog spora je da cc savjesno obavljcna rcvizija doprinijeti ne malo poboljsanju kvaliteta teksta. Tacno jc rcceno, da ustvari, "pazljiva revizija i cini razl iku izmedu osrednjeg i dobrog napisa".' 0 kao i to daje pisanjc, ustvari, ponovno pisanje (writing is rewriting).

Prije ncgo sto prede nil reviziju k onccpta. autor mora da rukopis ostavi neko vrijcme da "odlezi". Ovo je nuzno iz razloga sto cc on tek pod tim uslovorn moci revidirati svoj rukopis sa vise objcktivnosti. kriticnosti, svjczine: za hladno i kriticko sudenjc 0 sopstvenorn djelu neophodna jc vrcmcnska disranca, k oja omogucava da se delo unekoliko zabornvi: tck 1I tom slucaju mozc da dodc do pllnog izrazaja onaj "kriticko-analiticki" proces 0 kornc je vee hilo rijeci, Vrijernc kojc trcba da protcce od zavrsetka konccpta do njcgove rcvivijc za\ isi kuk o od obima ruk opisa tako i od roka 1I kornc autor mora cia ga zavrsi I preda: ono, prcma tome, varira obicno od nekoliko dana, ako jc 1I pitanju rad manjeg obirna, do nckoliko mjeseci, ako jc 1I pitanju obimnije dijelo. Idcalno bi bilo, cini sc, kada aurora ne bi niko pozurivao, tako da on mozc da se dva, tri i vise puta, 1I duz im vremensk im razmacima, nesmctano navraca na djclo. koje poe iva u fioci. Ali 1I takvim slucajcvima, koji su i inacc tesk o ostvarljivi 1I praksi, aurora vreba jedna druga opasnost: da nc pretjera 1I dotjerivanju rukopisa, kornc ncrna kraja, cia njime ne ovlada opsesija odrcdcnorn knjigom, pa da ncprestano ne glaca I ne usavrsava jedno djclo, 111l1jcStO da stvara, zavrsava, objavljuje sve nova i nova.

Reviziju teksta \Tsi autor savjesnirn i sabranirn citanjcm, obracajuci paznju pri tome nil razne stvari - od cjcline do pojcdinosti. od sadrzinc do pravopisa: ria ncrijesene problernc i mjesta pod znakorn pitanja; na red izlaganja, jedinstvo i logicku

15 CIanci i predavanja (Srpxka knjizevna zadruga, 19,2). str. 81 - Akribijajc icdna od nasih sposobnosti vise stcccnih llL'go urodcnih. Ona trazi - stalno - "prisustv () duha, duhovnu vrjcdnocu. dobru volju i lcpu narav" A ljudi koji su je stckli dotcriv ace S\oj rad He zaleci v rerncna i cnergiic. i prcdace ga urcdniku casopisa iii izdavackog preduzcca tck kada ga budu uradili kako SlI naibolj, mogli, mali i umjeli

16 Vidjeti "Dodatak" (XIII. B)

17 Ta francuska poslovica glasi: Lc III/elL\" est /' (,1111<,111; du 1>;('11 (Bolje je ncprijatclj dobroga). Nju hi, prcma tome, 1I mom slucaju, trebalo okrenuti, tako da glasi: Lc bien est I' cnnemi du mieux (Dohro je ncprijatclj boljega).

18 Fr. Cordasco and S_ M. Gamer. 0_ c.. p_ 50.

82

strukturu plana i srazmjer dijelova (da Ii je pojedinim dijelovima teksta - glavama, odsjecirna, paragrafima itd. - dat prostor koji oni zasluzuju): na prelaze izmedu pojedinih dijelova rukopisa - glad, odsjeka, paragrafa, recenica (ti prelazi treba da budu, kao sto smo vidjcli, prirodni, bez logickih skokova, i da obiljezavaju napredovanje ka cilju); na uvod: da Ii on jasno postavlja problem, objasnjava cilj napisa i metod rada; na paragrafe, njihovu strukturu i razvoj ideja u njirna; na stilske forrnulacije, grarnaticku i pravopisnu pravilnost, posebno na mjesto adverba u recenici, zatim na to da lise zamjenice jasno odnose na prave rijcci, na interpunkciju; i tako dalje.

Pa ipak , najvazniji i najtezi zadatak revizije jeste da nemilosrdno odstrani sve ono sto je II rukopisu suvisno, sto nije II neposrednoj vezi s ternom, ono sto jace ne osvjetljava predrnet, nc doprinosi opcem utisku, kao sto treba iz rukopisa bez milosti izbaciti sve banalnc pojcdinosti. Tacno prirnjecuje D. Morne da "tri originalne pojedinosti vrijede vise same za scbc nego te tri pojedinosti udruzene sa osrcdnjim pojedinosuma''.!" A Parandovski istice kako ponekad pornocu makaza, tj. izbacivanjern suvisnog, "nastaju vanrcdnc kornpoz icije, dela koja vas zadivljuju lakocorn i prirodnoscu't.r"

Da pri reviziji ne hi stogod vazno ostalo ncpopravljeno, najboljc je procitati rukopis najmanje tri puta, obracajuci svaki put paznju na druge stvari. Naprirnjer, pri prvom citanju - na sadrzinu: razmotriti, kritick i, rad, obracajuci paznju na to da li je istrazivanje postiglo postavljeni cilj, kao i na cvcntualne proizvoljne tvrdnje i materijalnc greske u tom smislu: pri drugom - na strukturu rada i njcgovih dijclova, poglavlja, paragrafa, recenica, zatim na izbor rijeci, na adckvatnost stilskih forrnulacija i na grarnaticku korcktnost; pri trecern citanju - na tehnicku ohradu rukopisa: grcske u prckucavanju, tacnost podnoznih napornena i dr, Prcma tome, kao sto istice Erlih (E. Ehrilch), pri reviz iji svoga tcksta autor se pojavljuje u trostrukoj ulozi, kao:

I) kriticar: 2) stilist i grarnaticar: 3) tehnick i ciralac i korektor"

Pomenimo da sc rcviz ija, I cventualna prerada konccpta, vrs: tek kada je koncept zavrsen II potpunosti. Njcga trcba procitati od pocctka do kraja, pa ga onda, eventualno, preradivati. Ukoliko bi sc to cinilo prijc zavrsctk a koncepta, moglo bi se desit i, docnije, da se pri ponovnoj rcviziji moraju odbaciti upravo oni dijclovi u kojc je autor, prcradujuci ih, utrosio dosta elragocjenog vrernena. Uz to, tek kada je konccpt II potpunosti gotov, moze se na njega baciti sintctican pogled i vidjeti sta mu, eventualno, nedostaje da hi cinio organsku cjclinu.

Tck tako, polahko i pazljivo revidiran, tekst se moze prekucati naciston Ali ce, vjcrovatno, i na cistopisu biti nuzno ponesto izmijeniti: dodati, popraviti, prepraviti.

1 <) D. Mornct, Cours pratique .. .p. IS 200 C, sir. X7.

21 E. Ehrlich ... , O. c .. p. 44

22 Nc smijc se gubiti iz vida cinjcnica da jc svaka pisana greska ~ od matcrijalne do pravopisne - mnogo pula te/a od usmcne grcske iste katcgorije. da ona bode oci i da ostaje ocevidno i trajno svjedocanstvo autorove ncpaznje, ncsabranosti, neznanja, i sl. Dcsava sc da poneka od tih gresaka progoui autora godinama i da ga pritisce kao kakva mora.

83

Razumljivo je da neko djelo moze da ima vise od jednog koncepta i da se na svakom od njih moze da vrsi revizija: time rnoze sarno da se poboljsa kvalitet djela.

Kada je rijec 0 reviziji rukopisa, treba jos napomenuti da ona obicno zahtijeva dosta vremena, ponekad cak isto onoliko vremena koliko i samo pisanje rukopisa. Sto se pak tice omjera vremena utrosenog u redigovanje rukopisa i onoga koje se utrosi u prikupljanje grade, taj omjer se moze da krece u granicama I : 2; : 3. pa i vise. To ce reci, za redigovanje treba racunati otprilike polovinu, odnosno trecinu vremena utrosenog za prikupljanje grade, odnosno, obrnuto, za prikupljanje grade treba , po pravilu, dva iii tri put a vise vremena nego za redigovanje. Taj omjer zavisi od raznih cinilaca: vrste grade, izvora iz koj ih se ona crpi, vjestine pisanja i sl.

*

U vezi s ovim poglavljem 0 redigovanju rukopisa nece biti nezanimljivo, nadamo se, da ovdje iznesemo nekoliko prakticnih savjeta koje su 0 pisanju saopcili Barzn (Jacques Martin Barzun) i Graf (Henry Franklin Graft) u svorn djelu The Modem Researcher+'

I. Ne treba cekati da se prikupi sva grada, pa onda poceti pisati. Jer, misle pomenuti naucnici, nista ne pojacava inerciju vise od "rnase biljezaka , od kojih neke sezu i u maglovita prosla vremena". Naprotiv, po njihovom misljenju, pisanje treba poceti cim izvjestan dio rada budc u nasern duhu dobio svoje jasnijc konture.

2. Autor ne treba da se plas: da napisc nesto sto ce docnije morati da mijcnja.

"Papir nije granit, niti vi u prvorn svorne konceptu vajate vjccne rijeci u karncnu", vele oni. "Prijc bi se moglo rcci da vi stvarate materiju koju cete, u nizu uzastopnih koncepata, morati da oblikujete i ponovo oblikujetc."

3. Treba se bez kolebanja latiti pisanja onih dijelova rada koji su, cini se, vee sazreli u glavi.

4. Kada se otpocne pisanje, ne treba ga prekidati Provjcravanje cinjenica i drugo ostavlja se za docnijc, kada se bude vrsila revizija.

5. Ako se, usred pisanja, zapne, treba po novo procitati dvije-tri prethodne stranicc i vidjeti da Ii ce vas "kontinuitet misli pomaknuti sa mrtve tacke''. Mnogi pisci, pisu porncnuti autori, "pocinju svoj radni dan citanjem onoga sto su napisali prethodnog dana". Ali, po njihovom misljenju, irna mnogo i drugih nacina "zagrijavanja" u pisanju, kao: pisanje jcdnog iIi dva pisma, prepisivanje iii sastavljanje neke biljeske, unoscnje kakvih podataka u dnevnik i sl, Pri tome je bitno to da taj cin koji prethodi sarnom pisanju i sam bude pisanje, kao i to da budc kratkotrajan,

6. Buduci da je poecetak pisanja tezak, Barzn i Graf savjetuju da se, prilikorn prikupljanja grade, obrati paznja i na "ideje i cinjenice, iIi eventualno i na rijcci koje mogu da posluze kao dobar pocetak", Oni dodaju kako iz istog razloga neki pisci prekidaju svoje pisanje ne na kraju nego u sredini nekog odsjeka, tako da sljedeci put ne pocinju "u isti mah i dan i nov odsjek"

23 New York, Hcrcourt, Brace and Co /1957/. pr. 351·353

84

7. Pi sac ne treba da se ustrucava da izbaci paragafkoji mu se pri ponovnom citanju ucini neprikladnim: ta neprikladnost nije nista drugo nego znak da se "zagrijavanje" obavilo u toku prvog paragrafa i da je tek sljedeci paragraf bio, ustvari, "pravi pocetak".

8. Pisac mora da postane sto prije svjestan toga sto on vise voli i sta mu bolje odgovara: pero iii pisaca masina, papir veceg iii manjeg fermata, ovaj iIi onaj nacin vodenja i sredivanja biljczaka; on cak treba da na sebi ispita koja vrsta odjece i koji polozaj tijela mu najvise odgovaraju za pisanje. U svernu ovorne, misle pomenuti autori, pisac ce se truditi da udovolji svojirn zahtjevirna i ukusima, kako ne bi, s jedne strane, imao nikakvog razloga da pisanje odlaze; a, s druge strane, da bi kod sebe odnjegovao i ucvrstio navike "dobrog radnika".

85

VII. DOKUMENTARNA PODLOGA RUKOPISA

Svak i naucni rad mora da se zasmva na solidnoj dokurnentaciji, da pociva na cvrstoj dokumentarnoj podlozi, koja dolazi do izrazaja donekle u citatima, a posebno u takozvanoj naucnoj aparaturi: s jedne strane u napomenarna, u podtekstu, nazvanim podnoznim napornenarna (odnosno fusnotama, prema njemackoj rijeci Fussnote), koje se pisu u toku redigovanja koncepta; s druge strane, dokuementarna podloga rukopisa se ogleda u konacnoj bibliografiji, koja se sastavlja kada je djelo napisano i prilaze se tekstu rukopisa.

Da kazerno nekoliko rijeci 0 svakom od ova tri vida dokumentacije.

A. Citati

Citati mcgu da sluzc bilo kao ilustracija izlaganja, sto jc eesci slucaj, bilo, rjede, kao dokazi. Ovu drugu njihovu ulogu treba, po pravilu, izbjegavati, buduci da se dokazi treba da sastoje u prvorn redu od sopstvenih argumenata, a ne od tudih misljenja. A upravo u ovome najvise i grijese pocetnici, koji, umjesto licnih ideja, cinjenica, zakljucaka, navode, kao dokazc, misljenja i rijeci nekog autoriteta.

Prema tome, u navodenju tudih misljenja, narocito u obliku citata, treba odrzati pravu mjeru, biti stedljiv i uzdrzljiv. Istrazivac, nairne, ne smije nikad da smetne s uma cinjcnicu da njegov rad treba da bude njegov sopstveni rad, njegovo sopstveno djclo, i da II njemu treba da prevladuju njegove sopstvene misli i rijeci, a ne tude. Ukoliko on rezultate istrazivanja drugih, tuda iskustva i znanja ne bude solidno asimilovao, i stopio sa rezultatima vlastitih istrazivanja, i sa svojim vlastitirn znanjima i iskustvima, on ce liciti na onoga kornpilatora (Abbe Trublct] kome je Volter upucivao zajedlj ive zaoke prije dvije stotine godina:

II compilait. compilait, compilait..; Ft nous lassait sans jamais S~ lass~r.l

Iz toga proizlazi da citati, ako su brojni, nagomilani, mogu lahko da priguse autorovu sopstvenu misao, licna razmisljanja, da stilu oduzmu licnu notu, ida, u krajnjoj

1 On je kompilirao, kompilirao, kornpilirao ... I nas je zamarao, ne zarnarajuci nikad sebe.

87

liniji, umanje originalnost i vrijednost autorova napisa. Covjek obicno citira po liniji manjeg otpora: sto bi se trudio da misli svojom glavorn, mucic se da misao izrazava sopstvenim recenicama kada se moze posluziti gotovorn, tudorn rnislju i formulacijorn, - rezonuje on, sasvim prirodno. Stoga je razumljivo sto neki strucnjaci imaju manje iIi vise kriticki, i hiperkriticki, stav prema pretjeranorn citiranju, "cita-

• tologiji". Tako Andre Samson (Charnson), karikirajuci pornalo, tvrdi k ako onaj "ko svoje govore obilato ukrasava citatima nosi, ustvari, donje rublje stranih ljudi".' a Kada je bila rijec 0 pravljenju biljezaka, istakli smo kada i pod kojim uslovirna treba ispisivati i upotrebljavati doslovne citate.

Citate treba, naravno, navoditi iz prve ruke. Izuzetak od ovoga pravila je dopustiv sarno u posebnirn slucajevirna: ako je primarni izvor nepristupacan. U tom slucaju treba da se to u naporneni jasno i vidi. S druge stranc, opec poznate stvari ne dolazc u obvir za citiranjc: dovoljno ih je. ako trcba , izlozit: sopstvenirn rijecima, upucujuci u naporncrn na I/VOr.

Citat svojom sadrzinom, obI ikorn, tonorn mora se uklapati u tekst tako da s nj irn cini organsk o jed instvo, da se ne osjeca nikakva hrapavost pri prclazu sa vlastitog teksta na citat. i obrnuto.

Iz citata se ne srniju, naravno, izostavljati - svjesno iIi nesvjcsuo - mjesec koja bi misao citiranog pisca prik azivala u drugorn svjetlu, iIi jc cak unakazivala. Ukoliko se pak neke rijeci - kao ncinteresantnc, beznacajne, suvisne - ispustaju iz citata, mora se to oznaciti sa tri tackc, stavljene u uglastu zagradu.r zadrzavajuci pri tome interpunkcijskc znake upotrijebljene prije iIi poslije ispustenog dijela teksta. Ako poslije izostavljcnih rijeci (i tri tack ice) pocinje nova recenica, iza uglaste zagrade, odnosno prije pocetka nove reccnice, mecc se jos jedna tacka3 Ukoliko sc tri tack ice ne bi stavljale u zagradu, kao sto to obicno biva u engleskom jeziku, bile bi u posljednjcm slucaju cetiri tacke u svernu. Izostavljanjc citavog paragrafa, u prozi, iIi citavog stiha, u pocziji, ohiljezava sc tackicarna kroz citav red.~ lsto tako se mora u uglastu zagradu staviti sve sto sc citatu dodajc." lnacc, u citatu sc zadrzavaju sve pravopisne osobenosti (interpunkcijski i pravopisni znaci) i cventualnc grcskc, iza kojih sc stavIja u uglastu zagradu rijcc sic: /sicl/. Ukoliko sc pak ukazc potreha da se, iz izvjesnih razloga, pravopis modcrnizuje, ujednaci sa pravopisorn autorovog teksta, mora se to posebno napornenuti, 1I rcferenci iIi u predgovoru. lzuzetak od ovoga cine pocetno

la ,\"edcljne intormativnc novinc. 22. a\'~. 196::;, str 21

2 Prunjer: "U druuom izdanju , I'rirnjcr: "l] druuorn izdanju 4 Primjcr:

trcbalo hi poblize objasniti bar .lOS dva slucaja" jus dva slucaja

Sve cc ovc stvari joste jcdnom doci Kao sto su bile i kako Sll prosle

I ljubavi. cednc, strasne. dohrodoslc: (Tin Ujcvic)

5 Primjcr: "Ukratko, O\C .ti. drustvene. nauke jcsu \ azan faktor.

88

slovo u prvoj rijeci citata i interpunkcijski znak na kraju citiranih rijeci, koji se prilagodavaju strukturi recenice u koju su uklopljeni."

Ako se 1I tudem citatu zele neke rijeci posebno istaci, mora se naznaciti ito kome pripada isticanje. Naprimjer, u podnoznoj naporneni iii 1I zagradi se ispisu rijeci:

Isticemo mi. M. S. '': iii: "Pcdvukao M. S. " i sl) Citat u citatu se oznacava, kao sto i nas Novi pravopis kaze polunavodnicima C ... )

Neki citati se uklapaju u sarno tk ivo sastava, sa obaveznirn navodnicima na pocetku i na kraju citata (to su obicno prozni citati od najvise cetiri kucana reda, a poctsk i odjednog stiha iii manji), dok se drugi - duzi od pornenutih - izdvajaju iz teksta i, eventualno, uvlace nekol iko milimetara (dva do tri znaka), a cesto i prekucavaju bez proreda. Stihovi se, osim toga, pisu 1I srcdini. U posljcdnjim slucajcvirna nisu nuzni navodnici.: Citati raznih aurora. iii iz raznih djcla istog aurora, odvajaju sc jedan od drugoga proredom, dok sc paragrafi citata iz istog dela pisu bcz proreda.

Nije potrebno poscbno isticati da citati ne smiju da budu prcdugi: samo 1I iznimnim slucajevima mogll da budu duzi od jedne stranice .

.los sc postavlja pitanjc: na korne jeziku CCl1l0 navoditi citato? Zavisi najvisc od k araktcra napisa i nivoa citalaca kojima jc on namijenjen ako je napis upuccn strucnjacima, a citati napisani na jcdnorn od univerzalno rasprostranjcnih jczika (na engleskom, ruskom, francuskom, njcmack om, ponckad i na spanskom i italijanskom), oni se 11l0gll navoditi na originalnom jeziku; ako je pak rad narnijenjen sircm krugu citalaca, iii je citat na nckorn jeziku koji nije univerzalno rasprostranjen. on sc navodi II prevodu, s tim da se, cvcntualno (u naucnim tckstovima ), II podnoznoj naporncni navodc i originalan tckst (iii obrnuto: citat na stranom jcziku navodi sc 1I tekstu, a prevod 1I napomeni, 1I uglastoj zagradi, dodajuci rijcci: "Prcvco M. S", "Nas prevod - M. S." i sl.). Stihovi SC, medutim. citiraju uvijek na originalnorn jeziku (sa eventualnim prevodorn 1I podtckstu). Upotrcbu stranog jezika 1I citatu mogll nametnuti i neki posebni slucajevi: naprirnjer, ako sc

6 Naprimicr. rcccnica koju autor napi ,a ieli da citira II svom kkstll glasi: "Scdamnacsti vck jc naisjajnijc doba u isronii Irancuskc kll_il/CVl\usti'P U tum xluaciu. taj din napi-,a cc izgkdati ovako: Tal-Ilo je pisao jedan !las knjizcvni istoricar da jc "scdamn:1L'sti \i_iL'k lla.ls_lajlli_ic dol-a II istoriji fr.uiuskc knjivcvuusti": ali jc taj \ ijck 1I isti mah.

Kao sto SC vidi, cit.u uklopljcn II kkst rl~illic malim slov om. iako jc U oriuinalu vcliko xlovo, jcr jc gramaticki vczan sa onim ;10 !l1L1 prcthodi. Shcllo stx nr stoji Ll obrnutom slllca,ill: mada jc II oriuinalu malo slovo, eitat mozc poccti vclikim slovon: ako gr.uuatick: nijc vczan za ono stu 11111 prcthod:

71'IillljeIi:

Citat u prozi:

l lriscan -k: propovjcdnik XVII stolieca Ilurdalu (Bourdalou) iillo,aojc porokc velikasa ovim rijccima:

'\Cl/mer:l1llL' broj osoba kUlc su na zcmlji. I/t!b_b. .'>:1J1l0 .{,110 da pnnla.lll danak od tudcu radaa ne plncaiu rukad svoj danak drugomc: koji

Il S\OIllC znrurnaruu nCIl1;\.I11 dnlt!o~ poxla nego d:1ll/l\ :1111 bl.venstva I ,,1:1,.,11 )1\01:1

Citat 1I stihu:

lJ jcdnoj pjcsrni if XVII stoljcca uzetjc na nisanjedan uglcdni prelat i njeuova slabost prcma zcuama:

[ C fXbteur qUI nous gOU\ erne F:11l r amour route b null

[1 tr.utc de bahverne rout le blame du deduit

89

analiziraju stilske osobine nekog stranog djela iii pisca, ako se tumaci iii pretresa precizno znacejne nekih izraza, itd.

Posebno treba paziti na to da navedeni citat bude tacno reprodukovan: pogresno naveden citat izaziva, kod pisca od koga je uzet, opravdan gnjev, buduci da unakazuje njegovu misao, imputira mu nesto sto on nije rekao. Sjetimo se A. Zida, koj i je, gnjevan sto ga neki pogresno citiraju, uzviknuo: "ovjek bi bio u pravu, cini mi se, da protiv onih koji ga pogresno citiraju podigne sudsku parnicu";"

Na kraju, skrenimo paznju na jednu gresku u koju nerijetko padaju pocctnici (i na koju uk azuju Barzn i Graf"): prije navodcnja citata nevican autor nagovjescuje sadrzinu njegovu parafraz irajuci jc; zatim slijedi doslovan citat (u prcvodu); najzad, autor se po novo osvrce na sadrzinu citata i opct je parafrazira. Na taj nacin sc, ustvari, ista rnisao ponavlja tri puta, u tri gotovo ista oblika. Nije potrebno isticati koliko se ona time razvlaci, razvodnjava, prezvakava.

B. Podnozne napornene

Opec uzevsi, II podnozne napornenc, koje se obicno stavljaju u podtekst, pri dnu stranice (otuda naziv), unosi se sve sto bi II tekstu predstavljalo balast, otczavalo citanje i razumijevanje njegovo: bibliografske reference, objasnjcnja koja su korisna iii zanimljiva, ali nisu neophodna, citati na stranorn jeziku ukoliko su i oni, pored prcvoda, neophodni, i sl.

Napomene mogu biti trojake vrste. U prvu vrstu spadaju one koje se najccsce nazivaju dokumentiranim (odnosno izvornim napomenama (rlocumcntorvtootnotcss iii bibliografskim refercncama (rcji'rclI(,cs hihliogmphiques): one, kao sto im i irne govori, sluze za navodenje bibliografskih podataka dokumenata (izvora) iz koj ih Sll citati, ideje, cinjcnice, crpeni. Ove napomene pisu neki u tekstu, II okrugloj zagradi, sto nije za preporuku u naucnorn radu, jer one, u tome slucaju, razrivaju tekst. Prema tome, one se mogu smjestiti u tckstu samo ako su vrlo kratke.i" Inace im je rnjesto pri dnu stranice. Drugu vrstu sacinjavaju takozvane eksplikativne napornene (explanatory footnotes), koje sluze kao dopunsko objasnjenjc neke misl i ili cinjenice koja se navodi u tekstu: ovakva napomena, primjedba, moze, po nahodenju aurora, biti od izvjesnog interesa za citaoca; ali ona izlazi unekoliko iz okvira samog izlaganja u tekstu, pa se daje u podtekstu. U posljednje napornene se mogu unositi raznovrsne dopunske informacijc, razne vrste ideja i cinjcnica: poredenja, kriticke primjedbe, varijante teksta i sLY Najzdad, treca vrsta naporncna sadrzi upucivanja na

73 A. Gidc. Journal (I'I,;id,,). I. 1206. g () c. p. 291.

Sa Da hi unekoliko rasteretili svoi tckst od napomcna, neki naucnici navode u zgradi samo prezime pi sea, naslov knjiue, broj tema (evcntualno) i srranice: a na kraju knjige daju spisak citiranih djela, sa ostalim vaznim bibliografskirn podacima za svako djelo. dodajuci irn jns broj srranice na kojoj jc odredeno djelo citirano.

l) Za sve ove slucajcve daie K. L. Turabian mnostvo prirnjera. Upor. njeno djclo:

A manuel for writers of term papers, thesas and dissertations p, 36.

90

neki drugi izvor koji tretira istu iii slicnu problernatiku, iii na druge dijelove istog izvora (cross references, uputne napornene) 1 0

Dok se, po pravilu, priznanje vrijednost i korist eksplikativnim napornenarna, dotle su druge dvije vrste napornena (bibliografske reference) cesto predmet napada i izrugivanja: smatraju ih znakom pedantnog pisca, lisenog poleta i maste, i u osnovi dosadnog. Ti napadi i izrugivanja su, medutim, u osnovi neopravdani i nepravicni, s obzirom da i ova vrsta napornena ima u naucnorn radu svoj odreden i opravdan cilj. On je uglavnom dvostruk:

1) Dokumentarne napornene predstavljaju garanciju istinitosti i vjerodostojnosti izvjesnih navoda, tvrdnji, citata, aluzija, cinjenica, pozajmica i sl.: upucujuci citaoca na dokumenat (izvor), i ornogucavajuci mu na taj nacin da sam licno svaki navod provjcri, one daju autorovorn tekstu vecu pouzdanost, veci autoritet.

2) Ova vrsta napomena omogucava zainteresovanom citaocu da se, eventualno, izblize - podrobnije i temeljitije - upozna sa dokumentom (izvororn) na kome se navod (citat, cinjcnica, ideja i sl.) zasniva, iIi koji tretira slicnu problernatiku. Na taj nacin one prcdstavljaju, u kranjoj liniji, vazan faktor u sirenju znanja i u razvoju nauke.

Jednom rijecju, dokumcntarne, odnosno bibliografske napornene predstavljaju, s jcdne strane, dokaz 0 autorovoj pazlj ivoj i savjesnoj upotrcbi dokumentacije, a, s druge strane, one pruzaju mogucnost da drugi ne samo provjere tu dokumentaciju (i time autora kontrolisu) nego i da se sarni obavijcste 0 onorne sto ih intercsuje. I upravo zahvaljujuci podnoznim napomcnama, koje cine glavni dio naucnog aparata, naucni rad se dijclom i razlikuje od popularnonaucnog rada.

Rad ne trcba, naravno, pretrpavati podnoznirn napornenama; utoliko prije sto one unekoliko odvracaju paznju citaoca.!' To znaci da ocevidne istine, tvrdnje, navode nc treba potkrepljivati izvorima, buduci da SlI takve prirode da citalac nerna potrebe da ih provjerava. Ali isto tako nije dopustcno ni ciniti pozajmice, rna koje vrste i obima, iz nekog izvora prelazcci preko njega sutke. Tacno je rekao A. Zid: "Postenje jednog pisca sastoji sc 1I tome da ne daje, kao svoje, ideje koje je napabircio ovdje-ondje, kod drugih."I:> Izuzctak od ovoga pravila moze se u sinteticnoj studiji, udzbeniku uciniti ponekad ukoliko se na kraju rukopisa globalno navede upotrijcbljena litcratura i dokumentacija.

Pravilno pisanje dokumentarnih napomcna nije stvar mehanicka, i prema tome jednostavna i lahka, kako su neki skloni da misle, nego posao koji traz] razboritost, prcciznost, akribiju, kao i poznavanje tehnike pisanja, usvojenih metoda biljezenja

10 Iste ove napomenc koje upucuju na ncku drugu knjigu nalaze se obicno ina kataloskim listicima svih vecih bibliotcka, poslijc uobicajcnih bibliografskih podataka Ti podaci su istrazivacu od vclike koristi: oni mu ukazuju na druge pisce koji su tretirali problem koji i njega intcresujc.

II Zbog toga ih neki bacaju na kraj knjigc. Neki opet razdvajaju bibliografske i eksplikativnc napomenc i ove posljcdnje pisu pri dnu stranice (u podtekstu) na koju se odnose, dok bibliografske napornene bacaju na kraj teksta. U ovom slucaju nuznc su dvijc vrste cifara za obiljczavanjc fusnota: kurzivnc - za eksplikativnc napomcnc, i rimske (obicnc) - za obiljczavanje bibliografskih naporncna. Ukoliko jc bibliografska napomena nuzna unutar cksplikativne biljcskc, ona se stavlja u okruglu zagradu.

12 A. Gide, Journal, 1942-1944 (Paris, Gallimard, 1950). p. 139.

91

tih napomena u razlicitim slucajevima, kojih ima citavo mnostvo, I to poznavanje je nuzno ne samo zato da bi autor sam znao pravilno napisati fusnotu i bibliografiju nego ida se on moze lahko snalaziti u fusnotama i bibliografijama drugih autora.

U prvorn redu podsjetimo na to da se dokumentame (i, uopce, podnozne) napomene, kao i rijeci u tekstu na koje se one odnose, obiljezavaju obicno arapskim ciframa bez zagrade, pomalo podignutim, ito, u tekstu, poslije interpunkcijskog znaka, ukoliko on postoji. L'a Broj dolazi na kraju citata, a ne odmah iza pomena autorova imena. Te cifre mogu pocinjari na svakoj a ne odmah iza porncna autorova imena. Te cifre mogu pocinjati na svakoj stranici od pocetka (1, 2, 3, itd. - prema tome koliko na jcdnoj strani ima napomcna); iii pak, sto je jos prakticnije, one mogu ici redorn unutar jednog poglavlja, a, ukoliko je napis rnanjeg obima, i unutar citavog napisa. Prilikom prekucavanja rada i, narocito, prilikom njegove revizijc, treba obratiti paznju na to cia Ii cifre napornena II tekstu odgovaraju napomenama u podtckstu.'' Nije beznacajno ni mjesto gdje ce se u tekstu staviti znak (broj) podnoznc napomene: najbolje ga je staviti na kraju recenice . Jer, ukoliko se to ucini u sredini recenice, citalac pada u iskusenje cia pogleda napomenu i time prckine reccnicu i misao.

Koje cemo bihliografskc podatkc iz izvora (dokurnenata) navoditi, zavisi umnogomc od toga da l i sc izvor navodi jcdanput il i vise puta, k ao i da l i rad irna na kraju bihliografiju iii je nerna. Ukol iko nerna bibliografije, II naporncni sc navodc svi uobicajeni hibliografski podaci: imc (iIi bar pocetno slovo njcgovo) i prczirne autora, naslov djcla (podvuccn), broj izdanja ako ih ima vise, mjesto izdanja, ime izdavaca, godina izdanja, broj toma ukoliko ima vise tomova, broj stranica (odnosno stranica ).

Da navedcmo nekoliko primjcra za raznc vrste napisa: \.J

KlljigL'

AlltUII Barac.15 .Iugos/()\'(,Ils/..:o /..:II/;::('\"I/OS{. /agrch, .. \10{1('(/ hrvatsku, lCJ54, str 75

Svi podaci su odvojcni rnedusobno zarezorn.

;\ Harac, '/1I,~o.,I(i\'/ICIiSkil kniiicvnost (/a~cb. Matica hrvatska. 1()54). str. 7'

Svi podaci koji se onose na izdanje. tj. na mjesto i godinu izdanja, ime izdavaca i sl., mogu sc staviti u okruglu zagradu.

G. Dykmans. Inuation fll'<lll(/'W au tncticr d' ccrirc, Paris ct Hruxcllcs, Baudc. 1974. t. II. P 22'

12a Nck i su misljcina da bro: nupomcnc treba ispisut: prij,: intcrpunkcijskou znaka ukoliko sc broj stavlja u srcdini reccnicc: a poslijc tacke ako sc Oil stav ha na kraju rcccnicc

Prirnjcr: ,\/onduje till umrc 1, IHlfi/a/c.2

n lJ prvorn slu"aju (bela brojevi pocinju oc' pocetka za svaku stranicu). ako napo.ncnc nisu brojnc, ncki au tori upotrebljavaju z\'jczdicc (iii kakav drugi znak) rrucsto brojki. Alt. opec lIzc\si. nacm obiljczavanja podnoznih naporncna hroicvima odnosno /\jczdicama. posebno za svaku stranicu, nijc nimalo praktican: manic izmjcnc U tckxtu mouu izazavati zbrku i gubitak \TL'lllL'I1<J oko sn ... xliv ania napomcna. IXJIlL'kad i nuznost da SL' 011(:, iIi cak i cijcli rad, ponovo prekucaju.

14 lJ navodcniu primicra za pojedine slucajevc rukovodili smo se 1I znatnoj mieri nacclima izncscnim 1I djelu:

K. I.. Turabian, A manuel.: lz IstOg djcla smo crpili poncki primjer

I 5 Ncki u podnoznoi napomcni. i u konacnoj bibliografiji, podvlace prczime sa dvije crte, sto znaci da ga, pri stampanju, treba sloziti kapitalnim slovima (Vidjeti gl. IX. Il. I)

92

Djelo se citira na jeziku kojim se autor sluzio.'?

The Lottery (London: J. Watts, 17:12), pp. 20-25.

Ako nije dato ime aurora, napornena pocinje naslovom djela.

Antoine Adam Ll'S Libcrtins all Xt ]! sicc!«. Paris, Buchct/Chastcl, s. d. 119641, p. 69.

Ako na knj izi nije odstarnpana godina izdanja, a autor napisa je na neki nacin za nju saznao, stavlja je onda u uglastu zagradu.

Na isti nacin se postupa i sa drugim bibliografskim podacima: prezimenom autora iii izdavaca, rnjestom izdanja i sl. N aprimjer:

[Henry Z. Blank]. "Art for it's Own Seke , .\/ape/Ile 1I(.\·{1\ Art, XXX (January, 1912) 85-90.

Ime pisca nije na knjizi naznaceno, ali ga je autor doznao i unio u napomenu.

Sylvain Phalantce [Pierre David] .. Atluu- ass/"!,;l'{,, Paris. Firmin-Didot, 1 ~27, p. 1 X.

Na djelu je dat pseudonim; ali je autor napomene saznao pravo ime, koje je unio, stavivsi ga u uglastu zagradu, iza pseudonima.

Ci. Dykmans, Inisutionpratiquc: Ill/ metier d ,;(/'/n'. Paris et Hruxclles, Baudo. 1947, t 11. p. 225: G. l.anson, Conscils Sill' I' art d' ccrir«. Paris. I lcchcttc. 18')4. p 4()

Ako se navodi vise napisa, oni se rastavljaju obicno tackorn i zarezom. Charles H.

Vivian and I3emctta M. Jackson, English composition, Barnes and Noble, p. 250.

Charles II. Vivian and Bcmctta M. Jackson, FlIglish (WlIf)(ls/I/Oll. Ilames and Noble, p. 2S().

Ako SlI djelo napisala dva aurora. navode se imena obadvojicc.

1 () l J torn siul'aju treba posebnu paznju obratiu na to sto sc na korne jcziku pise vclikim slovom. l.vo nckoliko naporucna:

.Vie/lllllCk/ i('~/k'

1'r\'(1 rijcc i S\l' imcnicc piSli Sl: vclikim slovorn. a od pridjcv a samo on: koji su ivvedcni od osobnih imcnica. "rimier: (ieOf).' Moller, Arbcit arn sprachliclu-n .iusdnal«. Ikrlin, Volk und \\isscn, 1 ')62, S .,2

Frcmcuskijctik.

vclikirn slovorn sc pi;;u:

tJ naslovu kll_ji~a - pf\a rijcc i svaka irncnica od \ccct! iutcrcsa. kao i cpitct koji ovoj prcthodi. Primjcr:

Dante, l a Divin« Comc.l:«. .... ali: l.c Tassc. l a Jcrusulcm dclivrc«

lJ naslovu l~asopisa - prava rijcc i svaka imcnica i cpitct koji stuji prcd imcnicorn Primicr: Rcvu« de littcrutun: ('(JIlI/JOn'c ... l a l.iluv He/gi(I/1('

U naslovu clanka u casopisima i novinama - sumo pf\'a rijcc Prunier: M. Sam ic, "I.a lcucndc ncpolconicnnc dans la littcraturc y'oLlgo:..;la\c, Rcvnu« de Lilh:I/_J!IIH' COn/l'll/H' (Pans). april-tun 19.:'icS, p. 249

Na sliean nacin sc postupa u italijanskom i spanskom jcziku.

Lllg/('skli('~/k:

U naslovima - prva rijcc i sve v lastite imenice i pridjcvi izv cdcni iz njih pisu se vclikim SI0VllI1l. I'rimjcr:

George Shelton l lubbcl, nt'irillg term papers and H'IJO/"fs ...

lJ engkskolll jeziku postoi i dnlgi nacin pisan:« \ clikog slova II naslovima: velikim SIO\'OIll sc pisu prva rije« i svc "imcnicc, zamjenice. pridievi. advcrbi i glagoli"

93

Tako isto se postupa sa tri autora. Ali u slucaju vise od tri autora citira se, obicno, sa1110 ime prvoga i uz njega se stavi: i dr. (et al.) Na primjer:

G. M Dutcher ct 81 (ili: G :-VI Dutcher i dr.), Guid« 10 Historical Literature ('\ew York: Macmillan CO, 1<)31)' p. "0.

Sir Alan Gardiner, Fgl'j!liulI Granuuar (2d cd. rcv., I ondon, Oxford University Press. 19"0). p. 250.

Djclo ima vise od jednog izdanja: u tom slucaju se navodi izdanje kojc jc konsultovano.

Rudolf Maix ncr, Churl,« \odicr ct /' lllvri.. ("(:tll(k~ de littcr aturc ctr.ingcrc et comparee", No 37; Paris. \1. Didier. I')('(). p. S7

Djelo se pojavilo II nekoj zbirc i, c ije se ime, kao i broj djcla, navode .

. 1. II. l aianc. Amcri.:« us a If()f"ld FOH'{T, 1 :-.;q; - 1 l)()7. Vol. XXV iofl h« uncruun .\'(/1;01/ aHistorv, cd A 11 l lart. 2:, \ ols.; '\e\\ York: Harper and 11ms. 1l)()4-1 S I. p. nil

Djclo koje se sastoji od vise svezaka izdao jc pod zajcdnickim naslovorn jedan autor: od toga djcla pak svaki svczak nosi poscban naslov i napisao ga je drugi pi sac. U tom s lucaju se djelo citira k ako jc navcdcno 1I gornjcm primjcru.

Mar~-I'I1~els-1 cnuu. /CU/))WlU dicl« (Redaktor izd.mja '\ata,,, Tkalcc. III S\'., la"reh, Naprijcd, I'i(,l) II ( I 'l(,ll, 5').

\Llrks Karl. Iridrih lnucls. l zulmm.: dC/II II dvu tonn, (Ilcu,.-rad. Kultura. I '!4') - I '»)0). II. 427.

Napomcne kojc sc onosc na izabrana iIi cjclokupna djcla navodc se, obicno, kao u dva gornja slucaj».

Alhert Tihl.)dl.'. !\!ou'ju tr.nnu-J«: A-IIji:'('\'II(}S/1 or! 17X()_ do t/{/_;';ill I III n a. prcvco Midh»: Salllic (Sarajl'\(l, VL's-.:lin ~1:tsk;;1. I q() 11. s1r ~()

Ovdje je rijcc 0 prcvodu, i u tom slucaju sc navodi obicno i imc prcvodioca. Fragmcnti iz pozorisnih kornada citiraju sc na taj nacin sto sc navodc broj cina i prizora (naprimjer: IV, 3), dok se za odlornke iz duzih pocma navodc brojcvi stihova (na primjer: st. 58-63).

('/ill/ci i: casopi.:« i novina

Bibliografski podaci 0 clancima iz casopisa. koji sc unekoliko razlikuju od onih o knjigama, navodc sc najccscc ovim rcdorn: ime i prczime aurora, naslov clanka, imc casopisa, broj svcska (torna ), oznaccn uvijck rirnsk im brojkama, datum (mjcsec i godina, koji se odvajaju obicno zarezom i stavljaju u okruglu zagradu}, broj sveskc (ako stranice ne idu redom kroz cijeli tom), broj stranice.

Primicri.

Mesa Sclimovic. "Kriticar-ka doxljcdnost vtilana lioi!,bnmica". Jim{ (Sarajevo). XIII (april. 1%4).5. Dr Autun Polanscak, "Romain Rolland", II Jim{ tSarajc v o). april. 1%(1.. str. 3S.

Nek i pretpostavljaju ovaj drugi nacin navodenja bibliografskih podataka prethodnom nacinu, buduci da on ukazuje jasno da je u pitanju clanak iz nekog casopisa, novina, zbornika i sl., to jest rijec je 0 takozvanorn "nesarnostalnom napisu''.

94

Dr Miriana Gros, "Prirncua naucne istoriourafiie". t'olitik«. 1.~. juni, 196.5 .. str. 1.5.

"Naucni kolokvij 0 Bribiru". (},/"f,,,dellie (SaraiC\ll). 15 ". 1311.. 1966, str. (,.

Naslov clanka iz casopisa iii iz novina ne podvlaci se, nego se stavlja u navodnike: a valovitom linijorn se podvlaci naziv casopisa, odnosno novina. Ukoliko su casopis i novine opcepoznati. nijc ncophodno navoditi mjesto izlazenja; inace se ono mozc staviti u okruglu zagradu, k ao i mjesec i godina izdanja casopisa. Ako jc ime autora clanka iz casopisa naznaccno inicijalima, treba te inicijale, po mogucnosti, desifrovati i ispisati puno ime i prczime. Na primjer: R (udolf) M (ajksner). Desifrovanjc sc mozc najccsce izvrsiti prema godisnjem spisku saradnika casopis», odnosno novina. Ako imc aurora C lanka nije naznaccno, dokumentarna napornena, k ao i kod djcla, pocinje naslovorn. Kada se poslijc broja tom a navodi i broj sveskc, navodcnjc mjcscca nije ncophodno. Isto iako nijc neophodno navodenje broja torna kod dnevnih, sedmicnih i polurnjesccnih listova.17

Clanci i: zbirkc

SVL'10/ar Markov ic, "/lla\~'l'nic i ohlik (kadjckti\ nih ,~hf2(lla :·du/cllih sa prcfiksom. n~ (i po-) II: HtJt!OI·i hl"~"fl'k()g ii/klll!e!a (Sar"ic\", I 'N"'). <tr. (,(1

Fran Pl'trc, "lzvor: cvropskc Kn_ii/cVllosti". u: L\'od 1I KIljl/C\ nost t urcduici: lr.m Petre i /dCIlKO Skn:h). ;"t'rcb, /11'111IC. 1')(11. str. 121

Clai«! I:: cnciklopccli]«

151

Ncpotpisan clanak iz cnciklopcdije citira sc na gornji nacin, Potpisan pak clanak citira 5C sa imcnorn aurora clanka, kO_lc trcba vidjcti Il1L't.1u kraticama, ukoliko ono nijc dato s punim potpisom. a 0\0 rijetko biva, Lvo jcdnog primjcra:

lzvjcsta]!

AllIl11:11 R<.'pOr1 or .IUllC'O. I'),~ \\':1,hl11~t(\lll S Ciov crnmcnt Printinu. (Jillc<.'. 1')1,). p cO

(Godisnji izvjestaj II kome nijc data ime njegova sastavljaca.)

American medical Association, ,\/t'dicul Ht'!u!/(J!/S uud.»: IItwkfllen.'\' ('()l!Ij1cnwlfio!l, A Report I'rcpcrcd hy

(.) ((,hica,..o . I ()i', l. 1"

(Izvjcsta] ciji jc autor neko udruzcnje.)

Matcrija! sa I7ckog skupa (kongrcs«. simpozijunu: i sl.)

lndustrial Relations Research Association, Pmc(,l'rilllgs oj l liirdAnnuul ,\/('UlIIg (.\/criW!/I, If IS .. /,)51), l'

I'.'

~,

17 Upor. Turabian, o. c .. p. 19.

95

Ncobjavlicnc teze

Radovan Vuckovic, "Nasa kritika i Andricevo knjizevno delo" (neobjavljena doktorska teza, branjena na Univerzitetu u Sarajevu 1965. godine, Biblioteka jugoslavenskih knjizevnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu), str. 141.

Ncobiavljcni intcrvjui

Intervju sa sefom Katedre za jugoslavenske knjizevnosti, 15. okt. 1966.

Dokumcnti

Sto se rice dokumcnata (arhivske grade i sl.), oni 1110gu biti vrlo razlicite vrste, pa je ovdje nemoguce navoditi primjcrc za njih. Reci ccmo samo da pri njihovorn citiranju treba navesti toliko podataka koliko je potrebno da se dokumenat lahko identifikuje i locira, tako da ga zainteresovani citalac moze, po potrebi naci bez teskoca. Tu se obicno navode sljedeci podaci: zemlja (iIi grad), ime ustanove, irne i broj serije dokumenta, datum i broj dokumenta, broj stranica i sl.

Evo jednog primjera:

Archives du Ministarc des Affaire. ctrcnucres de paris. xaloniquc 17. Sarajevo, 6 fcvrier 1 g 13. p. 5.

U cksplikativnim napomenama izvor se moze navoditi na elva nacina:

I. U tekstu napomene (u zgradi). Naprimjer: U djelu Istorijski izvori (Sarajevo,

Veselin Maslesa, 1962, str. 8) N. N. razrnatra ._2. Na kraju napomene (u zagradi). Primjer:

o ovom problcmu govori podrobnije N. N. (Vidjeti djelo lstorijski irvori .... , Sarajevo, Veselin Maslesa, 1962, str. 8.) IIi: 0 ovom problcmu govori podrobnijc N. N. Vidjeti njegOY clanak u Prcglcdu, Sarajevo, jan. - febr. 1967, str. 72. ltd.

Ako je naucnorn radu prilozcna konacna bibliografija, naslov djela se navodi u skraccnorn obliku, dok sc nck i drugi bibliografski podaci mogu potpuno izostaviti, buduci da ih je lahko naci u prilozcnoj bibliografiji. Isto tako se skraceno biljeze podaci djela koje sc citira dva iIi vise puta: najccscc, ime i prczimc aurora, sa nekorn od uobicajcnih skracenica: o. c, cit. cl., loco cirt.. ibid. i sl.l~ Pri tome trcba obratiti paznju na sljcdeca dva momenta:

I) Ako su djclo iIi clanak citirani mnogo ranijc, pozcljno je ponovo navesti sve njegove glavne podatke, kao kada su se prvi put citirali, kako bi se citaocu pristedjeli napori pri traganju za njirna. Neki cak prcporucuju upotrebu pomenutih skracenica samo na dvije stranicc (na dcsnoj ina lijcvoj) rasklopljcnc knjige, tako da nijc potrebno prcvrtati listovc tragajuci za naslovom djela (u stampanim knjigarna); iIi na jcdnoj stranici (u rukopisu kucanom na masini).

2) Kada se citiraju dva i vise napisa istog pisca, treba paziti da se ne stvori zbrka u skracenicarna: O. C., loc. cit. i sl. U tom slucaju najbolje je navesti prvu rijec (iii prve rijeci) djela i uz to staviti hi tackice. Naprimjer:

G. Dykrnans. lmitutio», _.p.50_

1 ~ Fvo na_iC:'escih nasih i stranil- -kracenica:

96

Ima jos jedan nacin navodenja djela koje je citirano, ali ne neposredno 1I prethcdnoj naporneni. Taj nacin, koji je jednostavniji i uzima sve vise maha, sastoji sc 1I ovom: Ako se navodi knjiga, biljezi se prezime aurora (bez irnena iIi njegovih inicijala), broj sveska i stranicc. Ako se od istog autora citira vise djela, mora se pomenuti i naslov djela 1I skracenom obliku. Isti jc slucaj sa anonimnim djelima i kolekcijama. Pri navodcnju casopisa, biljezi se imc casopisa, a ne naslov, Na primjer:

G. D. II. Cole. A Short l listorv otth-: British 1I(lrl""g Class A/O\'('/II("III (New York, Macmillan CO, 1927). III. 125.

Cole, III. 14k.

(j. D. II. Cole. Sel/-(,'''''elwlleill /lIllIilIISII'\" (5th cd. rcv.; London. G. Ik11 and CO, Ltd .. 1920), p 42.

('ok A Short Historv

II. 50

Robert A. Dahl. "Worker s Control of Industry and the British Labor Party". Allier/mil Political Scicnc« Rcvie.v, XI.I. NO 5. ~()5.

Dahl, AIII('I"/('all I'olitiral :')1'("11('(' Re!'IC\!", XLI. ~o 5,x')).

Bosanskijccik: isp .. ispor. - isporcdi: up., UpOL - uporcdi; 11. d - navcdeno djelo: str. - strana; 1. - tom; sv svczak: knj - kniiua: tJ - to jest: i dr. - i drugo: t sl . I slicno. I tako daljc. (Vidjeti Novi /)f'(Il·O/I/,'.)

Latinsk: i(cik: A. J) (anno Domini) - poslije Hrista: art. (articulus) - clan: ca (circa}- oko: cf. (confer) ·uporedi: COIT (corrcxit) - ispravio: etc. (ct cetera) - i tako daljc: ib, ibid. (ibidem) - na istom mjcstu. itd. (idem}- isti:, e: (id est) - to jest: inf; infrai-, - pod (upucujc na uno sto ce doci docniic): I c .. loc. cit. (loco citato)- na navedenom mjcstu: mag. (rnagistcr) - maf!ister: N fl. (Nota bene) -:\a uvazcnjc: N. N. (nomen nominandum) - taj i taj: o. c., up_ cit. (opere citato) - U navcdcnom djclu; pass (passim) - na razni:» mjcstima; P S. (pust scriptum) - post scriptum: S. a (sine anno) - bez t'odine izdanja: S. I (sine loco) - bez mjcsta izdania; sq., Se'1 (sequens) - sljcdcca stranica; sqq. scqq. (scqucntes) - sljedel'e stranicc: sic (niJe skraccnica) - tako (obil.czava daje tako i u oriuinalu, kao i cudcnjc): sup. (supra) - v'ise (upucuje na ranije podatkc), S. v (sub voce) - kod rijcci, clanka: t. (tomus)svczak: vol. (volumcn) - svczak: v. v. (vice versa) - ohrnuto

/,'I/glnk/ iczik: art, arts (article, articles) - clanak. clanci: Ilk, Ilks (book, books) - knjiga, knjiuc; ca (circa - about) - oko: chap., chaps (chapter. chapters) - Ill't'lav ljc , pOlc'lav lja: col., eels (column. columns) - stubac, stup ci; comp (compiler) - sakupllac. koinpilator. cd , cds (edition. editor. editions, editors) - izdanjc, izdavac, izdanja, izdavaci, e. f!. (exempli ~ratJa)· naprimjcr: f. (and the followinu linc or page) - i sljcdcci red iii stranica: fT(and the follov in ; lines or paues) - i sl_icJeci redovi iii stranice: fi~ .. fif!,s (figure. figures) - slika. slike: intro (introduction) . uvod: I, " (line, lines) - red, rcdovi: MS i\lSS (manucnpt, manuscripts) - rukopis, rukopisi; n., nil (note, notes) - napomcna. napomcnc: n. d. (no date) - ba datuma izdanja: n n. (nil name) - bcz imcna: II. p. (nil place of publication) - bcz mjcsta izdanja: o. p. (out of" prim) - rasprodato: p .. 1', P (pauc, pat'es) - strana, stranc; passin: (ct passim)· na razrum rujcstima: 1'1. Pts (pO!1. ports) - dio, dijelovi, 2 v. (quod vide)· to vidjcti. s n (sub nemine) - p(xi imcnom: S. V. (sub vcrbo) dijclovi; '1. v, (quod vide) - til vidjcri: S. n. (sub nomine) - pod imcnom:

S. v (sub vcrbo) dijclovi: q. V. (quod vide) - to vid.cti: S. n. (sub nomine) - pod imcnom; S. v. (sub vcrbo) - pod rijccju: sec, sees (section. sections) - odsjck. odsjcci: tr. (translator) - prevodilac: vol., vol-, (volume, volulllcs)svczak, svesci: \s. vss (verse, verses) - still. I tako daljc.

Fruncusk! i('~ik art (article)· clanak ; cf (confer) - uporcditi: ch. (chapitrc) - glava: Cic, Co (Compagnie) drustvo, drugovi; col. (colonne) - stubac; ed (editcur, edition) . izdavac, izdanjc: ex. (cccmplc) - primjcr. I, IT (fcuille, fcuillcs) - list, listovi: i1l. I(JI (folio) - folio izdanie: impr. (impression, imprimcric) - starnpanjc, stamparija; it., ital. (italiquc) - kurziv: I (Iignc. livre,littre)· Led. kn]iga. pismo (II: mnoz.): ms. IllSS (manuscrit, manuscrits) - rukopis, rukopis, l\janoni me. inconnu) - anonm, Il. nn (note, notes) - napomcna, napotuenc: N. Nr (num ro) - bru]: p.. pp. (pauc, palLes) - strana. stranc: s a (sans anne) - bez godine: s, d. (sans date) - hez datuma: s. I, (sans lieu) - bcz mjesta izdanja: S. 1. (sans utrc) - bez naslova: s.I. S. d. (sans lieu ni date) - bcz mjesta i datuma izdanja: v. (voir, volume) - vidi, svezak; X (anonyme. inconnu) - anoniman.

97

Ako je izvor koji se citira sekundaran, to jest ako se inforrnacija crpi iz druge ruke, to se mora da vidi i u podnoznoj napomeni: u tom sluacju se navode oba izvora - sekundarni i primarni, ukoliko je, naravno, naveden i ovaj posljednji.

Primjer:

Charles N()di~r..!ellll ShOgll!" (Paris. Gidc fils ct Henri Nicolle. 18IS). rr 111_1·I04. cit u: R. Maixncr, Chllries Nodicr ct l llyrie (Paris, ",1. Didier, 1%01. P "7.

Ukoliko se u sarnom tekstu pojavljuju neki od uobicajenih bibliografskih podataka (irne aurora, naslov napisa i sl.), njih nije potrebno navoditi i u podnoznoj napomenl.

Da se ne bi II podnoznirn napomenama vise puta navodila imena istih casopisa, publikacija, novina, ustanova i 51., autor moze usvojiti za njih kratice, s tim da ih objasni na jcdnoj od prvih strana rada. 1<) U tekstu pak pornenuta irncna se navode u potpunom obliku.

Istaknirno, na kraju, da nacin citiranja podnoznih napomen3 za knjigc, clanke iz casopisa i novina, cnciklopcdijc, arhivskc dokumcntc i sl. varira u znatnoj mjcri od stamparijc do stamparijc, i od aurora do aurora. Pisac naucne rasprave mOLC naravno, oprijcdjeliti sc po SY0111 ukusu i nahodcnju za ncki od tih sistema vodeci racuna, naravno, i 0 izdavackoj kuci. zbirci, i sl., u kojima se rad objavljuje; ali kada se vee za njcga odluci, on treba onda ida ga dosljedno sprovodi.

C. Konacna hihliografija

Svaki obimniji naucni rad, a poscbno doktorska iii magistcrska teza. treba da ima bibliografiju (konacnu bibliografiju, za razhku od racine, prethodne), koja se prilaze tckstu.r" lscrpno, tacno i sa nuznim naucnim kriterijern sastavljena, dobro i sisternatski prezcntirann. bibliografija ima sarna za sebe naucnu vrijednost, i cini djelo korisnijim, zanimljivijim, privlacnijim. Stoga katalozi nekih vecih biblioteka iskazuju posebno, na kataloskim listic irna, bibliografiju i njenu paginaciju.

Sastavljanje bibliografije zahtijeva od aurora izvjesnc osobine koje su, u znatnoj mjcri, karaktcristicnc za naucni rad uopcc, i svojstvcne naucnorn radniku, istrazivacu: smisao za tacnost i minucioznost, strpljenje, savjesnost, akribiju. I upravo bibliografija i nacin na koji je ona prezentirana mogu biti dosta pouzdan znak u kojoj mjcri naucni radnik irna pomenute osobine. Tacno kaze Rajbnerg: "Spisak literature u disertaciji odrazava, kao ogledalo, opcu kulturu aurora, njegov odnos prerna nauci i prema radu, njegovo osjecanje odgovornosti, a narocito njcgovu marljivost, bri-

I') Naprimjer: SK(j . S'l,ski kniiievn! g/lISl1ik: SKZ . Srpska kniiievna ;:w/mgll: " . NlIda (Sarajevo): Z . Zora (Mostar ) : R . RlId (Juuoslavcnskc akademiie zuanosti i umjctnosti): Mil .. 1/ll/i(lI hrvatska: LMS . Lctopis Maticc srpsk«; NJ . Nas JC7ik: itd. IIi strane publikacijc: MLN .. vlodcrn Lallgl/age Soles: P:v1LA· Publications 0/1/1(' Mode/"ll Langl/age .·b."llia/ion: (TD . Oxtord Fngllsh Distionarv: RI.(' . Rcvu« de l.itteraturc CWIII){JI"<;"; RES· Rcvu« des Etudes Slaves: itd.

20 Ukoliko jc rad kraci. bibliografiia nijc ncophodna: dov oljne su samo dokumentame napornene (bibliografske reference J II podtckstu

zljivost, tacnost itd. Recite mi kakav je bibliografski katalog (spisak) 1I disertaciji, pa ell yam reci kako se njen autor odnosi prerna svojim naucno-literarnim duznostima, - ovako bih ja sebi dozvolio da parafraziram svima poznatu poslovicu'l.:"

Kao osnov za sastavljanje konacne bibliografije sluzi, naravno, radna, prethodna bibliografija, koja je - dozivjevsi ispravke, dopune, eliminisanja u toku rada - na neki nacin postala vee konacna, s tom razlikom sto je ispisana na posebnim listicima (bibliografskim fisama), umjesto u obliku bibliografskog spiska na kraju knjige, napisa.

U konacnu bibliografiju unose se svi izvori i napisi koje je autor na bilo koji nacin iskoristio za svoj rad22 ito, obicno alfabetskim radom (po prezimenu pisaca), knjige, clanci, novine, prirucnici, itd. Prcrna tome, niti se unose djela i napisi koje autor nije citao, iIi ihje citao pa u njima nije nasao niceg korisnog i zanimljivog za svoju temu, niti se iz bibliografskog spiska izostavljaju napisi, kako se ponckad cini, koje je autor konsultovao i upotrijebio, crpcci manje iIi vise iz njih podatke i idejc. U spisak se uk ljucuju i ncka opca djcla (encik lopedijc, biografski prirucnici, rjccnici, opec istorijc i sI.21). Ponekad sc, uz pojedine bibliografske jedinice, mogu dati i kraci sudovi 0 njihovoj vrijednosti naprirnjer, "zastarjelo djclo", "nepotpuno izdanjc" i sl.).

Irna raznih nacina i kriterija navodenja bibliografskih jedinica II konacnom bibliografskom spisku, i oni zavise kako od prirode napisa, vrste grade i izvora, tako i od autora i sistema za koji se on opredijeli. Najrasprostranjeniji sistem jcste alfabetski, po pocctnom SIOVll pisceva prczimena. Mcdutim, ako jc bibliografija suvise obirnna, ona sc, po pravilu, dijcli u razne grupC (poglavlja) i podgrupe, unutar kojih sc napisi redaju alfabctskim redorn. Ta poglavlja mogu biti odrcdcna prcma kriterijumirna, kao sto su: primami i sckundarni izvori, odnosno ncizdana djela (rukopisi, prcpiska, dnevnici i sl.) i objavljcna djcla (knjige ): iIi: knjige, clanci (iz casopisa, novina i zbornika), prirucnici (enciklopcdije, rjecnici itd.); iIi: napisi koji pripadaju raznim vremenskim razdobljima (grupisanje po hronologiji, godinama i sl.). I tako dalje. Klasifikacija zavisi od karaktera napisa i upotrijebljcnc dokumentacije. Pri tome je znacajno: dosljedno sprovesti neki sistern koji se bude usvojio.

Da hi bila valjana, bibliografija mora da zadovolji neke osnovne uslovc: potpunost , koja zavisi ne sarno od snabdjevcnosti bibl ioteka kojima se sluzi istrazivac nego i od vrcmcna koje on bude utrosio i, narocito, od njcgove umjcsnosti, i "njuha", da otrkije dokurncnte i napise relevantne za njegov rad; tacnost: svi uneseni podaci treba da budu pouzdani, provjcreni; sisternaticnost: bibliografija mora da bude prcglcdna, prezentirana dosljedno po nekorn usvojenom sisternu.

U konacnu bibliografiju se unosc za pojedine bibliografske jedinice uglavnom oni isti podaci koji su 1I radnoj bibliografiji. Buduci da je 0 njoj, kao i 0 pisanju pod-

210 C, str. 101.

22 Mogu se II nju unijcti SUIno gla\'ni izvori i napisi, s tim da sc ostali spornenu, u toku rada, u podnoznim napomenama. U tom slucaju radi sc 0 selcktivnoj bibliografiji.

23 Od udzbcnika navode se samo oni koji sc isticu znacajern U nckorn pogledu, a ni u kojern slucaju, kako ponekad biva, razni clcmemarni udzbenici.

99

noznih napornena, bilo detaljno rijeci,2~ nerna potrebe da ovdje to ponavljamo. Napomenucerno samo da u konacnoj bibliografiji jedinice pocinju prezirnenorn autora (za razliku od podnoznih napornena, koje pocinju imenorn iii inicijalima irnena), a poslije prezimena dolazi ime, ponekad odvojcno od prezirnena zarezom ili, kao sto je slucaj kod Francuza, stavljeno u okruglu zagradu, pa poslije ovoga tacka (ako sc navode inicijali, onda tacka od incijala): pojedini podaci iste bibliografske jedinice odvajaju se medu soborn tackorn, a ne zareZ0111, kao 1I podnoznoj naporneni, mjesto i datum se ne stavljaju u zagradu kao sto se ponekad cini u podnoznoj naporncni, prczimena sc isturuju za tri znaka prerna lijevom rubu, umjesto da se uvlace, itd.

Da navederno, sarno primjera radi, nekoliko bibliografskih jedinica za razne slucajeve konacne bibliografijer'"

Rukopisni izvori

Archives du Ministate des Affaircs Ltrang.crcs a Paris: Corrcspondom« consulairc ('I ronnncrcialc:

Traunik I (IX06 - IRIO): Traunik 2 (IRII-IXI2): Trauni k ? (IX13-IXIS)

Wicn. - l Iaus-. Hof-, und Staatsarchiv. Konsulatarchiv Travnik, fasc.1l)d. 4(). 41 a, 42. 4:;, 44. 45.

Objavljeni izvori

Javni dokumenti i izvjestaji:

Great Britain. Hansard S Parlarncniarv Debates (:1d series) Vols l·I.\'III-(·LXVI Broadview College.

Annual Reports of President 1900-1l) 15.

Knjige:

Samic, Midhat. - Kuko nusta]« naucnu djclo: (_'\'ot!e!!/e U fllc/u£i%gijll i f('llIIiklll/(lI/(~I1(}isf"(/::_i\'(u:k(}g I'm/II (u".'li priruipi}, Sarajevo, Zavod Fa izdavanjc udzbcnika, 1965. str. 20(,

Sarnic (Midhat): Kako nusta]« naucno diclo. ('\'()(/cllje 1/ mctodologiiu i tchniku 11{/1l(~f/(}isl"(/2i\'1I/k()g mila (o"h principi}. Sarajevo, Zavod za izdavanje udzbcnik a. 1l)('S. str. 206

U posljcdnja dva slucaja podvuceni Sll (odnosno slozcni kurzivom), pored naslova, i podnaslovi. Ime je odvojeno od prczimena zarezorn (iii je stavljeno u okruglu zagradu), a od naslova tackom i crtorn iIi sa dvije tacke. Dvijc tackc iIi jedna tacka dijcle naslov i podnoaslov. Na kraju je dodan broj stranica.

David (Pierre): ..11",://(' (/Ssi<:g,;e. Paris. Firmin - Dodot, 1927. In_SO, VI-lS pp. D« Iu Rig(-//('('. Paris, impr. de A. Mocssard ct Joussct, 1842. In_SO. :;1 pp.

Ovdje je ime stavljeno 1I okruglu zagradu i odvojeno sa dvije tacke. Ukoliko se neposrcdno citira od istog pisca i neko drugo djelo, nije nuzno ispisivati njegovo prezime i ime ponovo; dovoljno je staviti crtu.

Raymond, Jean-Paul [C Ricketts]. Oscar IIlide: Recollections. London, Nunsuch Press, 1932.

24 Vidjcti: III B i VII h.

25 Kao i kod naporneua II biljczeuju bibliografskih jcdinica rukovodimo sc principima iznescnirn II citiranorn djelu K. L Turabian (vidjeti nap. hr. 9). iz kojega uzimarno i poneki primjcr.

100

S pseudonirnom, kao uopcc s podacima koji se saznaju docnije, postupa se na isti nacin kao i kod podnoznih napomcua, to jest oni se stavljaju u uglastu zagradu.

Samic (Midhat) l.cs Vavagcurs fran,ais en Bosnie it la fin du 18' siedc ct au debut du 19' ct lc pays tel quils lont vu ("Uudes de liucrature ctraugerc et coltlpcn:e".;-";o 38.) Paris. M. Didier. 1960.285 pr.

Ukoliko je neko djelo objavljcno u kolekciji, navodi sc naziv kolekcije i broj sveska.

Vclck Rene i Oslin vorcn: lcorii: knjiie,nostl llengrad. Nola. 1<)55.

Kada sc citiraju djcla sa dva aurora. samo se kod prvoga imena pise najprijc prezime, pa ime: kod drugoga pak sc postupa kao i obicno: najprijc irne, pa prezimc.

C"lanci iz casopisa i novina:

[Blank, l lcnrv] "Art fi)r its 0\\[1 Sake". /},C .\("\\'.11"1111.11//("//'<1. XXI (December. I')4()). ()\-()7 .

.louss.u» A. - 'Indtroductior: a la politiquc cvpcrimcut.ilc" ("{IYod II ckspcri III cut a 1 nu politiku"). R('\'1{1' intcrnanonal.. d(' .\oc/o/u:.:,ic (.\/cdw/(I!oc/ni /J!<'..'../cd ::(1 s(wiu/o,!.!.,iill). \In IX - XII. sept - dc-c .. 19_,9, pp. 4'),-41) I

Viner. Jacob. "Cost t'ur,e, and Supply Curv cx", /.'·II."/III(i 1111" .\"<11/011,,/-01.01101"/(". Iland III (19.12). 2.\ rr

Dturdino . (dr. Milan): "['OCilla. Il'[l1lla hCll'ranica" t'olnik a, hr. IS'I'I.j (21 '''t'. I <)()(»). sir 15

Casopisi i novinc:

l'I""g/l"I/ (Sarale'(l) I'I()(I I'll)!) O,/"!>,,d"I1/" (Saraje\(»). l'I().j t'olitil.o, \lHX - I qy)

SC\\ },"k //I//C' 1<)')1) 1'1')·1 re ;\Iollde 1')511-1 '1(',

Intcrvjui:

lilovofsk: fakultct u Sara.!e, u InlCr\111 sa dck.mo:u. Scpicmbra. Il)()() :\arodni umvcrvitet 1I Sarajevu. Prcdavanjc profcsoLl:\ :'\_ od ~_ majn li.)()()

Kao sto sc vidi, u bibliografiju se unosc obicno i iskorisceni intervjui, prcdavanja i sl.

Nijc potrebno posebno isticati cia SC, i u konacnoj bibliografiji, podaci za svaku bibliografsku jednicu, ako sc zeli da oni budu tacni, navodc iz prve ruke, odnosno iz ustanovljenc bibliografske fisc 26

Pornenirno jos lijcp obicaj pariskcg Univerziteta da se u bibliografijarna doktorskih teza, uz ostale podatke, navodi za knj ige rijetkc, i koje je teze naci, signatura Nacionalne bibliotcke u Parizu: to se cini iz obzira prerna referentima (i citaocima uopce), koji mogu u tom slucaju knjigu pronaci lahko i brzo.

26 Vidjcti: III B.

101

VIII. STILSKE ODLIKE I GRAMATICKA KOREKTNOST

Naucni istrazivac, rna koje struke bio, a pogotovu humanistickih nauka, treba da bude u isti mah pisae koji ce znati da za svoju misao nade adekvatan izraz i oblik, da je iskaze jasno i prccizno, jednostavno i koncizno, bez monotonije i klisea, bez stilskih nezgrapnosti, bez sintakstickih, morfoloskih i ortografskih gresaka. Naravno, zanimljivost izlaganja, koneiznost, zivost i snaga stila zavise umnogome od knjizevnog dara. Kao kod svih naroda, i kod juznoslavenskih je bilo velikih naucnika koji su II isti mah bili i odlicni stilisti (Jovan Cvijic, Jovan Skerlic, Autun Barae i dr.). Al i, ako se pred obicnog istrazivaca ne mogll postavljati tako visoki zahtjevi, to jest da bude II isti mah i velik naucnik i sjajan stilist, od njega se mozc i treba, traziti i ocekivati da pristojno vlada pisanom rijecju, da pisc stilski korektno i gramaticki pravilno; jednom rijccju, da zna da za sadrzinu nade adekvatan oblik, izraz; jer sadrzina i oblik jednog napisa Sll usko medu sobom povezani i duboko se uzajarnno prozirnaju l . Ivo Andric je na to rjecito ukazao:

Ncn ia stila be/. sadrvinc. Ne postoji i Ill: 1110)(; postujati ()J10 0 CcI1lLl se uckad govorilo. cak i 1I udvbcnicima pisalo, takozvani dobar stilis: koji scm stila ncma nista drugo. dobar stil sc uiskom iii nikakvorn sadrvinom. Stil jc samo vidljiv iii, ako hocete. cujan deo nusc misli ili nascg osccanja. Bcz njih, 10 jest bez misli i osccanja, nema stila . .Ier sc gornila rcci koja lie: na nisku praznih praporaca nc move ni zvati sril.

I malo dalje:

TC/ll_ja za savrsenstvon: i/raJajne forme za nas je sluzba sadrzini. A dobro vrsiti tu sluzbu, to jest jnsuo i/ra/iti svoju misao iii svojc osccanjc. 111i mozcrno samo onda ako SI110 savladali jczik kojirn pisc 1110 i stilski izra.. tOI:!CI jczik.r. I /a10 jc bio 1I pra\lI onaj pisac koji jc, kad su I11l1 prigovarali da sporo radi ida xuvisc dotcruje svoju rcccnicu, odgo\orio: "Nc glacam ja svoju rcccnicu, nego svoju misao"

To sto jc I. Andric rckao 0 knjizcvnosti vaz: II potpunosti i za nauku, Neki naucni rad postoji samo utoliko ukoliko je sirova grada, do koje je naucnik dosao putern istrazivanja, uoblicena u neki napis, dobila svoj adekvatan oblik, izraz, i time postala "finalni proizvod". Prerna tome, dotjerivanje izrazajnog oblika nekog rada ne znaci, kako bi neko mogao da prctpostavi, dodavanje radu izvjesnog estetskog ele-

1 U tolikoj mjcri sc oni medusohno proz imaju da neki reorctican Zam_il'Iljuju te klasicnc nazive t sadrvina. forma) nov im tcrminima. k oji saxvi:n druuo ZJlacl': grada i struktura (podr azumijcvajuc: pod strukrurom "pojan: koji obuhvaia i sadrz inu i formu ukoliko su one oruaruzov ane u estctxke svrhc" (Upor. R Vclik i (1. vorcn, Ji'()rii" knjizcvnost], Bcocrad. "()Iit. 1%5. str. 1 (,3.)

2 "Nesto 0 stilu i jcz iku". Stvaranic, hr. <) - I fl. 1949. str. 322 - 323.

menta koji mu nije neophodan, nego je to, ustvari "sredsrvo pornocu koga samo djelo i postoji": pisanje i dotjerivanje pretvaraju sirovinu II "konacan, upotrebljiv proizvod" .'

U pisanjc nckog naucncg rada treba istrazivac da unesc svu brizlj ivost jos iz dva razloga. Prvo, sarno na taj nacin ce pokazati da rczultatima do kojih je dosao istrazivanjern prcdmcta i razmisljanjem 0 njcmu pridajc znacaj: "Ko aljk avo pisc", isticc tacno Sopcnhauer, "taj na prvom mjcstu priznajc da ni sam svojirn mislima nc pridajc ncku vcliku vaznost. .Ier sarno iz ubedenja 0 istinitosti i vaznosti nasih misli poticc ono oduscvljcnje koje jc potrebno da bi se svuda, sa ncumornorn istrajnoscu, obracala paznja ria sto jasnije. ljepsc i snaznije izrazavanje tih misli".-l A zatim, aljkav i nckorcktan nacin pisanja prcdstavlja 1I ncku ruku ornalovazavanja citaoca, uvredu za njcga: "Nekorcktno pisanjc prctpostavlja ncobrazovanost, nepismenost, knjizevnu ncvaspitanost i 1IL'lIg/w/ell()SI, a te nas osobine nist» manje ne vrjcdaju 1I knjizi no sto nas vrjcdaju 1I zivotu.":'

Ta brizljivost pisanja dolazi do izrazaja 1I stilskoj efikasnosti i gramatickoj pravilnosti naucnog teksta; i to 1I tolikoj mjeri da se i za OVlI vrstu napisa moze sasvim dobro primijeniti poznata Bifonova (Buffon) izreka da je stil sam covjek. To ce reci, i naucnik pisc, 1I osnovi, st ilorn i jczikorn koji Sll svojstvcni njcgovoj prirodi, karaktcru, tcmperamentu. intcl igcnciji, kulturi, sklonostima. navikarna: njcgov nacin pisanja i stil SlI "izraz covjcka onakvog kakav on jest; covcka kulturnog iii primitinvnog, intclcktualno hogatog iii bcdnog, _iasnog iii srnuscnog. cncrgiblOg iii mckusca, logicnog i srcdcnog iii ncdoslednog. disciplinovanog i urednog iii neurednog i neodgovornog. itd."('

Kada jc rijcc 0 pisanju, trcba ukazati na distinkciju koju je nuzno ciniti izmcdu cfikasnog (cfcktivnog i i korcktnog nacina pisanja. kao i na \eel znacaj prvoga nego drugog. Timc se, razumije sc, ne mis li poricati iii potcjenjivati samo korcktnost jezika, koja jc jcdna od kornponcnata efikasnosti stila: ali dokjc korektnost jedna osobina koja se sarna po scbi razumije 1I jednorn naplsll (i ona zato ne doprinosi sarna za sehe kvalitctu i lIglcclll pisea: samo njeno odsustv« 1110ze cia urnanji taj kvaliict i uglcd), clotlc efikasnost znaci vjcstinu preglednog i jasnog, preciznog i konciznog, kohcrcntnog. prirodnog i jcdnostavnog izlaganja cinjenica i ideja, to jest citav kompleks pozitivnih osobina stila i jezika. Iz o\oga se jasno vidi da je efikasnost jezik a ncobicno vazna osobina: po rijccima Ezrc Paunda (Pound) "toliko vazna ..... koliko je hirurgiji vazno da se iz zavijenc rane odstranc baktcrije tctanusa":

Razrnotrimo ukratko nekc glavne osobine kojirna trcba da sc odl ikuju stil i jczik jednog naucnog rada .

.Iw/W("Il. - Jcdna od prvih i osnovnih osobina svakog naucncg stila jcste jasnoca.

Autor ne pise za scbc, i prel11a tome nc smijc da pise tako da sarno on zna sta misli i sta hoce cia kaze, a citalac moze da razbija glavu kako bi to odgonetnuo. Pisac treba uvijek cia ima pred ocirna citaoca, za koga ustvari i pise: sve svoje znanje 0 prcdme

3 Barzun .... , 0. c .. p. 3()-:n. 4 O. c .. str. 152

5 13. Popovic, o. c .. str. 152

6 S. A. Rajnberg, o. c., str. 108

7 Erza Pound. Comment lire (Traduit par V. 1.1(113) Paris. Ed. de I'lL 19M 24-25.

104