Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Andrej je svjestan da nisu opasni oni što ništa ne znaju ili oni što mnogo
znaju, već oni što malo znaju. Obrazovani u tranzicijskom sistemu sa
primjesama komunističkih natruha, završavajući školovanje brzinom formule
jedan (3 u jedan, što se kaže...) odjednom postaju svršeni političari, magistri,
doktori njima samo znanih nauka. Vazelinskih, nedorečenih. Andrej to vidi i
kaže kao u pjesmi DEKLA(R)MACIJA:“..Glupost vlada s'njom propade
nada./Akademskom peticom poduprta Vlada,/Zloba taštih, čaršijskih
parada,/Maskarada još jedna šarada...“ Da, ovaj pjesnik je satirični prozaist
stiha. Jer, dovoljno je samo pogledati dio stiha koji kaže...“...tražili ste,
gledajte./Zar vam nije milo?...“ Ove direktno uobličene istine idu pod ruku sa
konstatacijom koju je nedavno i njegov recenzent rekao kako mu nije jasno što
se najavljuje toliko štrajkova umjesto da se uživa u blagodatima svoga glasa.
Glasali ste, uživajte. Životno iskustvo Andreja Glišića iziskuje ne samo
poštovanje već i divljenje vrijedno nas, malih dodjoša, što pokušavamo doseći
visine uspostavljene i njegovim pisanijama. On svoje prozne priče u poeziji, ako
to tako mogu nazvati, Domanovićevski britko usmjeravava koristeći Nušićevu
dramaturgiju mada ne jednom osjetih i poneku banalnost koja je na dobrom putu
da dosegne Ćopićevu visprenost izraza.
Sve ono što čini dobro u ljudima pod nogama je modernih varvara kao i
pjesma KOŠMAR u kojoj veli:“...Od morala, ostade nam mora./Uz batinu, čik
neka ne mora,/Trpet laži humanih zlotvora,/Za satrape merkatilna fora....“ I,
naravno, zbog čega se nameće pitanje što prihvatih recenziju ove i ovakve
knjige? Odgovor je veoma jednostavan. Snaga svakoga stiha vidi se u surovom
ovaploćenju bolnog osjećanja što čini čitaoca izuzetno ranjivim ali i diže
adrenalin kod svakog ko ovo čita. Kako? Zatekoh se kako škrgućem zubima i
velim resko...“Jes, vala...Jašta...Itekako..Nikako drugačije....“ i to sve
„zahvaljujući“ iščitavanjem poetskih snovidjenja iznova i iznova, evo već
desetak dana septembra mjeseca Anno domini 2009. Omiljena riječ „satrap“
kod Glišića dobija nove konotacije i nadgradnje koje iznenadjujuće odjekuju
damarima mojih nakana. Da, ta ljutina dok je izgovara samo još više osnažuje
njegovu pjesničku želju da riječima „puca“ i da, na neki samo njemu znani
način, bude novi Princip koji će se riješiti „satrapa“ stihovima što stremi. No,
pjesnička nadanja su jedno dok je kaljuža stvarnosti nešto sasvim drugo. Elem,
čitajući o licemjerstvu, nerijetko ćemo pronaći sebe u stihovima pjesme
LICEMJER (zbog čega i ne jer smo toliko puta u životu popuštali „banditima
duha“ a izbjegavali potvrditi da jesmo...): „..Prevrtljivac, udvorica, istine
ubica,/Prema svakoj zgodi menja izraz lica,/Prema svakoj zgodi menja izraz
lica...“ jer Andrej, nažalost, nije optimista: „...Udavi me dubina
bezumlja,/Trula vlada,/sa još više jada./Oro taštih, umom siromašnih....Crnila
se survala, laž bezočna toči,/nema strategija, bez snage i moći...Šta zamisli
aga(n)alija,/podržaće NOSP bratija...Žuta štampa, ubledela lica,/stroj pajaca,
vičnih udvorica...“ a ovo su samo izdvojeni dijelovi pjesama koje govore o
Stradiji ovih prostora, a, opet, zar smo nešto drugo i zaslužili?
Naravno, uvijek kada čitam poeziju hvale vrijednih autora, čak i satirom
ovjenčanih, imam i favorita među pjesmama. Meni je to pjesma DA JE, A NIJE.
Ne, neću ništa citirati cjelini što stremi. Samo ću kazati da sam rijetko nailazio
na spremnost pravovjernih, pa i u mom narodu, da priznaju kako živimo vlastitu
smrt, sada i ovdje..u ovakvim državama, da ne kažem..uzengijama. Mi,
krivovjerni, u koje ubrajam Andreja i sebe, ali i još mnoge što misli istine teže,
samo ćemo plakati nad sopstvenom sudbinom znajući da je ovo samo nastavak
još odavno zacrtanog NOSP plana, plana čudnih vizija, neljudskih stremljenja.
Da, moj Andrej, bolje je da ih nema ovakve kakve su države u kojima živimo
nego da ih „ima“...
Dok teku stihovi razudjenosti misli njegovih, njegova srdžba kao da
splasne i oseka duha nastane, medjutim, već sa sljedećim stihom gromko
uzdahne i nastavi sa težnjom da objasni, da zavapi. Da ukaže. Da moli. Da
prijeti.
Sabahudin Hadžialić
Sarajevo
Bosna i Hercegovina